Junije Palmoti:

ALINA
spjevana po onu Palmotiu, vlastelinu dubrovakomu, a prid
dvorom prikazana od druine smetenijeh godita 1647

Imena, koj a ulaze u ovo prikazanje

Prolog: Neptun i Proteo u konki

Alina, vila magionica
Koraljka, dvorkinjica
Ruer, zatravljen u ljubavi za Alinom
Melisa, vilenica
Straimir, vojevoda od plavi
Astolfo
Sirene
Kor djevojica
Glasnik
Kor vitezova priobraenijeh od Aline

PROLOG

NEPTUN I PROTEO U KONKI

NEPTUN:

Ustavimo, moj Proteo,

ustavimo na tijek odi,
ovo je more, gdi veseo
mir pribiva i gospodi.
Sva ostala mora, koja 5
jednu zemlju pau okoli,
gore u ognju strana boja,
svud kraljuje Marte oholi.
Po irokom Oceanu
Erkulova izvan puta 10
na svaku se vrti stranu
oruana smea ljuta.
Grdi godi se panjske sretu
i franake bojne plavi,
u nemiru hudu i kletu 15
svud zameu rat krvavi.
Sva kolika zemlja ingleska
s neskladnosti bijesne i grube
britke mae, kopja teka
svoje obraa na pogube.20
Od istone strane vedre,
do zapadnijeh svijeh zemalja,
neizbrojne drube jedre
oruanijeh korabalja.
Vas sjeverni kraj ledeni 25
svud okolo robe i prle
Goti u krvi zadojeni
i njemake vojske vrle.
to u od blinjijeh mora rijeti,
ki pitome peru kraje, 30
gdi nemili boj gorjeti
s hudom sreom ne pristaje?
Od kraj ela plodne Asije,
tja do Ibera rijeke ovamo,
pokrajine vidjet nije, 35
gdi razmirja ne gledamo.
Sva latinska zemja obilna,
vrijednijeh ljudi majka stara,
oko sebe pazi silna
mnotva bojnijeh od jedara. 40
Kralj ipanski i franaki
jedan drugom suprotiva
po sve strane boj junaki
treskovitijeh spravja driva.
Grko more s desna i s lijeva 45
u krvi se sve crljeni,
koju istoni zmaj proljeva
i zapadni lav hrabreni.
Kod ovega samo mora,
gdi grad ovi gospoduje, 50
po milosti, danoj s gora,
svak poiva, svak miruje.

PROTEO:

Kralju morski, uzmnoiti,

razlog prosi, da do vika
ovi narod plemeniti 55
ima dobra sva kolika.
Gdi pravednost gdi sloboda,
znanje i krepos gdi pribiva,
ko da svaka dobra zgoda
i slatki se mir ne uiva? 60
Tko bi bio u nevolje
utoistje umrlima
sada, gdi se vas sviet kolje,
i s orujem tue otima,
da ovega slavna grada 65
ne odredi nebo milo,
da, vazda, prima i sada
nevoljnike u svoje krilo?
Kod ovezijeh kada mira
s morskijem stadom proem grede, 70
pun veselja, i pun mira,
kliknem pjevat sej besjede :
zdrav slobodni Dubrovnie,
glasoviti, svijetli grade,
odkli arko sunce istie, 75
dokli u morski skut zapade;
zdrav, koji si vazda bio,
od poetka prvijeh ljeta,
i nebeskom kralju mio,
i kraljevim svijem od svijeta! 80
N druzi spravjat budu
bojne vojske oruane,
po vitekom neka trudu
od protiva zlijeh se brane;
dobrota je sama tvoja 85
i krepina iste vire,
supro svakoj smei koja
uva i brani tvoje mire.
ivi; uzmnoni grade, ivi,
tvoje slobodno bie ovo 90
vik ne smeo boj straivi,
s tobom vazda mir stanovo.

NEPTUN :

Lijepo je blago mir na svijeti,

ljepe od njega stvari nije,
i mudar se moe rijeti, 95
uivati tko ga umije.
Gdi je mir, svake obilnosti
i bogastva njim stanuju,
puk se uzmnaa, i u vrijednosti
stari i mladi napreduju. 100
Nu kad kad god posred grada
u ispraznos mir se obrati,
mir nikako, nego tada
zloestvo se ima zvati.
Za eljadi mirne, koja 105
u pokoju skladnom ive,
ispraznos je gora od boja,
s kom dohode sve protive.
Ali koja uda sade
ja sam ovdi zamjerio? 110
Lijepo ti si, sreni grade,
tvoje mire ponovio.
Medu tvojijem graanima,
koji tebe rese ovako,
tamna ispraznos mjesta ne ima. 115
Kai srce krepko i jako,
ter novei tvre tvoje
ponavljati poni opeta
i plovee grae tvoje,
njegda slavne do kraj svijeta. 120
Kada morska moja voda
as i scijenu zaboravi,
nu tvojega od naroda
podae joj lijepe plavi.

PEOTEO:

Jo e, kralju, biti slavna 125

njih drijevima tva puina,
ako, koja rijeh odavna,
proroanstva ma su istina.
Vidim, gdje grad ovi raste
i u plemenu i u vrijednosti, 130
svi narodi gdje ga aste,
ko stan pravi svijeh kreposti;
gdi ga umnoit svi nastoje
graani ovi glasoviti,
ki ne uzimlju vrijeme svoje 135
u ispraznosti provoditi.
A prem mlados izabrana,
na vladanje ka se rodi,
prikazae sega dana,
na to isprazni blud dovodi. 140
Nu ti kako lijepo hine
na ovoj zemlji od sjevera
otok stari hitre Aline,
gdi ona stravi jur Ruera;
nu ti kako bludna vila 145
crne od strane i pustone
jur zemlje ove uinila
bjee lijepe i raskone;
nu t' ribara, ki po svitu
nje su ivot razglasili,
i ljepotu vuhovitu,
ka stravljenu mladcu omili;
gospoe ove, slavne
po slovinskom svem narodu,
sluati su eljne i spravne
glasovitu ovu zgodu.
NEPTUN:

Dostojna je svake od scijene

ova mlados plemenita,
ijem ponavlja uspomene,
as i koris kijem se hita,
neka, koji Ruerovo
slijedi kratko plahovanje,
bude slijedit i njegovo
mudro i svijesno pokajanje.
Tim sluajmo i mi odi
u ovem mirnu mjestu od svijeta,
to se u staro doba zgodi
za dohodnijeh nauk ljeta.

INJENJE PRVO

SKAZANJE PRVO

ALINA I KORALJKA

KORALJKA:

Kud si tako prije dana

s jasnom zorom podranila, 170
o kraljice moja izbrana,
gospoe moja mila?
Joter dobro nijesi oplela
tvoje zlatne rude kosi,
koje po snijegu vrata bijela 175
blag, tih vjetri svud raznosi,
a krljevska tvoja dika
van sebe na dvor hodi:
koja miso toli prika,
koji te iz dvora trud izvodi? 180

ALINA :

Ruera item, dobro moje,

za njim stupaj moj upirem,
on je dua ma, bez koje
sto krat na dan iva umirem.
Nu kud gredem? Tko e meni 185
zatravjenoj ukazati,
kud je poo moj ljubjeni,
na koju se stranu obrati?
Jaoh, to velim? Kud upravi
svoj drum slatka ma razbluda? 190
Trijebi je, koji biljeg svuda
svoje lijeposti da ostavi.
Ako budem outjeti,
gdi po vinjoj vedroj strani
tihi vjetri pri i leti 195
obiaji svoje vani;
ako vidim, gdi mirnija
bistra rijeka svoj put ini,
i gdje trava veselija
capti plodnoj po ravnini; 200
bez svjedoka bez nijednoga
u sebi u sama riti:
onuda je srca moga
proso ivot moj estiti.

KORALJKA :

Prem veliku ljubav prosi 205

lijepos, ka je privelika;
tim u komu trudu ako si
za ta vrijedna ljubovnika,
ja ne hulim, ma gospoje,
te ljuvene trude tvoje. 210
ije srce, jo da bilo
tvrdoga bi od kamena,
ures ne bi obljubilo
slavna mladca i hrabrena,
koga ne bi zatravile 215
dvije crne oi mile?
Nu lijepo blago to
u rukah drei,
emu se ta gorko
nahodi u smei? 220
Od mraka prvoga
do zore rumene,
krila se iz tvoga
drag vitez ne krene;
a mlados tva toli 225
za njim se skonava,
itu ga okoli
ovezijeh dubrava.

ALINA:

Puna smee i emera

njeka miso meni priti, 230
da u moga je Ruera,
ma Koraljko, izgubiti;
miso, ka me jadno sijee
kroz glas ovi ne smiljeni:
ostavi te, jaoh, utee, 235
o Alina, tvoj ljubjeni;
ostavi te, i od tega
stravljena se jo ne stavlja,
ter ne dri molbam njega,
ter ga silom ne ustavlja? 240

KORALJKA:

Tko ljubei dni provodi,

sve se boji, sveer preda;
goruta se ljubav rodi
s ledni]em strahom uporeda.
Na zrak slike tve jedine 245
gine mladac zamamjeni,
jak visoke vrh planine
ispred sunca mraz ledeni,
i mo' sumnjit, da e tebe
ta nevjerno privariti, 250
i da e se bez potrebe
od lijeposti tve dijeliti?
Nu, to scijenit vik ne mogu,
jo da hini, jo da lae,
i da samo ljubav mnogu, 255
ku ti nosi, s dvora kae;
kad bi utei on hotio:
u koje bi strane i kraje
s mjesta ovoga obratio
on bjegue svoje stupaje? 260
Otok ovi svud okoli
pae ocean ne poznani,
a Straimir ban oholi
s tisuu ga plavi brani;
Ipogrifo konj krilati, 265
s kijem doletje Ruer odi,
kad bi na njem htio bjeati,
u rukah se tvojim nahodi.
Tijem kijem putom, kijem nainom
da se od tebe bude ukrasti; 270
s kojom varkom i hitrinom
da pobjegne tvoje od vlasti?

ALINA :

Ne znam ni ja, za sve da mi

grozno u prsijeh srce lupa,
teku boles ke spravja mi, 275
da mi njeko zlo pristupa;
nu ako moja mo usiona
jo nije pala zemlji nica,
i ako silna ja sam ona,
ka bih doslek vilenica, 280
kroz aptanje silno i jako
red u smesti od naravi,
i privratit nebo i pako,
da me Ruer ne ostavi.

KORALJKA:

Velika je mo vilinja, 285

i jaka je djelovati,
priko reda da no sinja
u bijeli se dan obrati;
slina suncu nu prilika
i ljepote mo vesele 290
u srcu je ljubovnika
vilenica jaa vele.
Tvoja krepos vilovita
najvea je u tvom licu,
njim nadhod ponosita 295
bijelu zoru i danicu;
jedna rijeca, posmijeh jedan,
jedan pogled tvoj veseli
Ruera je svezat vrijedan,
da se od tebe ne odijeli. 300
Ali s lijeve strane, s koje
kraj umiva more drago,
gre udjeno dobro tvoje,
tvoja rados, tvoje blago.
Od vae u ja mladosti 305
daleko se odijeliti,
zamjerna je srea dosti
dvjema drazijem samijem biti.

SKAZANJE DRUGO

ALINA I RUER

RUER:

Ki zrak ovo ne izreeni,

ke svjetlosti drage sila 310
zabljetiva pogled meni,
a srce mi. je razvedrila?
Ovo je oi tvojijeh djelo,
o ljuvena ma boice,
ovu rados priveselo 315
stvara u meni tvoje lice.
Dobro veljah. ja u sebi:
ako zrake ta jedine
ne uzroi sunce od nebi,
zraci su ovo lijepe Aline. 320

ALINA :

K tebi gredem, moj Rueru,

uzdisani moj pokoju,
ki si udnu kroz namjeru
posvojio mlados moju.
Ako u tebi ive i stjee 325
veu krepos moja dua;
bivi od mene ti dalee,
ki jad, koju boles kua?
Sam u sebi ti procijeni,
ja ti nijesam jaka izrijeti, 330
neg ako u, moj ljubjeni,
od gorue elje umrijeti.
Ja te elim, ja te ljubim,
to se jae ljubit more;
teke misli nu me more, 335
da te tuna ne izgubim.
Glas mi u srcu neki pravi,
da se od mene ho' dijeliti;
ah, i mo e, ma ljubavi,
dragu tvoju ostaviti? 340
i podnijee da pogine,
puna tuge i skonanja,
i da umre s tve krivine
jedna ka se tebi klanja?

RUER:

To t' da tebe ja ostavim, 345

ma razbludo, moj ivotu?
to t' da moj raj zaboravim?
to t' da izdam tvu ljepotu?
Jakijem vezom, ma gospoje,
svezala si srce moje. 350
Tako mislim tvrdo u sebi,
od uresu tvom rajskomu,
da vas kolik iv u tebi,
a u tijelu sam mrtav momu;
nu mi lijepos tva gizdava 355
sto krat na dan ivot dava:
i da od tebe, ku sve elim,
ta nevjerno ja se dijelim?
Prije ognjene sve trjeskove
gnjevno nebo na me obori, 360
prije poda mnom sve jazove
rasrena zemlja otvori,
prije me prodri sinje more,
neg da ostavim tvoje dvore.
Dokle bude duh u meni, 365
biu s tobom sva ma ljeta;
i ako mrtve due u sjeni
do pod nebo mogu opeta,
za ste s tobom pokoj pravi,
platu vjene me ljubavi, 370
slijediu te, ma ljubjena,
tvoj ljubovnik, duh i sjena.

ALINA:

Kako vjetar od sjevera

pune dada crne oblake
iz nebeske strane tjera 375
i dovede svijetle zrake,
ta na medne tvoje rijei,
gdi stanuju sve sladosti,
moje se jadno srce izlijei
od estoke svoje alosti. 380
Kad te ujem, kad te vidim,
taku utim slas u sebi,
da svu sreu ne zavidim
Jovu, ki je kralj od nebi.

RUER:

Ne s tolikom eljom leti 385

u osvanutje dana bijela
zlatna vojska drobnijeh ela
isred cvijetja med izeti,
kako dua moja hlepi,
kako bjei srce moje 390
na rumeni trator lijepi,
ki tvoje slatke usti goje;
i da gorkom u nemiru
ja te budem ostaviti,
i podanu tebi viru 395
grubijem bijegom ockvrniti?
Ako iz crna tvoga oka
moj ljuveni plam izhodi,
ko da blizu svoga uzroka
u vijeke se ne nahodi? 400

ALINA:

Dosta, draga ma radosti,

dosta, slatko moje ufanje,
od velike od radosti
doo je ivot moj na manje.
Vidim ljubav tvoju i vjeru, 405
kako je doslek viku ne bi.
Na isti nain, moj Rueru,
i ja jesam verna tebi;
pae u srcu tako momu
gorim s rajske tvoje slike, 410
da mom ognju ljuvenomu
pod nebesim nije prilike.
Nu za malo ja u tebe
odi, brae, ostaviti;
na obiajne me potrebe 415
vrijeme mi se odijeliti.
Ti poglede tvoje steri
u dubrave sej zelene,
gdi od tisuu ptica i zvijeri
gledat igre mo' ljuvene, 420
ali ako e blizu odi
s kraja preat morska stada,
na e, da i njih ljubav vlada,
i da gore sva u vodi.

RUER:

Poi, a ja u odi ostati, 425

i ijem arko sunce istee,
tvoju sliku na dalee
u njemu u razgledati.

SKAZANJE TREE

RUER I SIRENE

RUER:

sunani boe Apolo,

ki sve goji stvari umrle, 430
i po svemu nebu okolo
tvoje obraa konje hrle,
ti, s nebeske ki visine
zrakom zvijezda od pozora
sve razgleda, ke se ine 435
i sred zemlje i sred mora,
u koliko tvoj svjetlosti
ja se snien klanjam odi,
dim izgoni zle tamnosti
i veseli dan izvodi, 440
rec' mi, jesi li od vik vika
od istoka do zapada
upaziti mogo ikada
srena ovako ljubovnika?
Ali koja uda nova 445
moje stravljene oi paze,
koje morskijeh iz valova
lijepe vile ovo izlaze?
Svaka ima zlatne kose,
a u gizdavom licu i elu 450
lijer izmijean s rusom nose,
i s eminom ruu bijelu.
Morske su ovo tri Sirene,
spravjaju se za pjevati;
po u pjesni njih ljuvene 455
odi s kraja posluati.

PRVA SIRENA:

Ne ta hrlo rana rusa

svoj izgubi ures lijepi,
iz rodnoga kad je busa
silno gvozdje iskorijepi, 460
k cvijet ljuske od mladosti
asom gubi sve lijeposti.

DRUGA SIRENA:

Ko prid zrakom sunanime

nejaki se snijeg rastopi,
na zaglavu mrazne zime 465
vrhe od gora kad priklopi,
ta bjegua od bremena
umrla je lijepos strena.

TREA SIRENA:

Docna leti soko sivi,

letuta je strijela lijena, 470
kasno mine plam straivi,
ki uzroci munja ognjena,
pri tatini, s kom prohodi
brijeme, u goju ke se vodi.

SVE TRI U JEDNO:

Ti vitee sreni, koga 475

prinije blaga srea odi,
sred raskona mjesta ovoga
u razbludan dni provodi,
dokle ti je doputeno
blago uivat tve ljuveno. 480

PRVA SIRENA:

Vas kolik se svijet veseli,

kad istee zora bila;
nu drag posmijeh i veseli,
koji kae lijepa vila,
nosi rados ne izreenu 485
ljubovniku zatravljenu.

DRUGA SIRENA:

Glasnica je od vedrine
podnosita svijetla duga,
i dan za njom miran sine
iza dada plaha i duga; 490
nu blag pogled vedrijeh oi
vei u srcu mir uzroi.

TREA SIRENA:

Med toliko sladak nije,

ni ono pie puno slave,
koje veliki Jove pije, 495
od velike kralj drave,
koliku ti slas udili
lijepijeh usta celov mili.

SVE TRI U JEDNO:

O vitee svud poznani,

ne ispusti sree tvoje, 500
iskati je pak zamani,
to jedanput pobjeglo je;
duga ljeta, glava bijela,
za ljuvenijeh nije djela.
RUER:

Va u nauk pun ljuvezni, 505

lijepe vile obsluiti,
drage mi e vae pjesni
na pameti vazda biti;
ku mi dava ljubav sreu,
iz ruka je pustit ne u. 510

KOR:

Tko razgleda dobro, ne bi

ni razabro u svoj glavi,
kakvo je ovo bit je u sebi,
u kom Ruer sad boravi.
Od prve bi prosudio, 515
u svem ljudskom da narodu
nije se nitko namjerio
na sreniju dole zgodu;
er videi, gdi uiva
neizmjernoj u radosti 520
lijepu Alinu, koja odsiva
suncu od nebi svom lijeposti,
to bi mogo, nego rijeti,
jedan ki je slabe svijesti,
da su ovo na svem svijeti 525
od svijeh vie sree i cesti?
Ali ovjek svijesna suda,
koji pozna pravu diku,
neprilinijeh njih razbluda
pohvaliti ne e viku. 530
Stvari su ovo, ke varaju
ouenje svojom slasti;
ali gorko udaraju
po ivotu i po asti.
Svijetli mladac, ki se rodi 535
od plemena vitekoga,
da stoluje, da gospodi
vrhu puka podlonoga,
vinju slavu iskat ima,
i dobiti smrt prihudu, 540
ne s razbludam ispraznima,
po vitekom nego trudu.
Po trudu se krepos stjee,
i stjeu se dobra prava,
a od dobar je svijeh dalee, 545
na ispraznost ki se dava.
Tko god trudi, tko se znoji
po injenju kreposnomu,
i sam sebi koris svoji
i roenom gradu svomu. 550
Ispraznos je nepotena,
svijetle kue ka satire,
i k nemo nevidjena
tvrdu gradu ori mire.
Bje', Rueru, vrijedni bjei, 555
ne iti poraz tvomu biu,
jedovita zmija lei,
u kom cijeni sidjet cviu.
Plam ne vidjen vema hara,
a u tihom se moru krije 560
stijena, koja plavi vara,
sve to svijetli zlato nije.

INENJE DRUGO

SKAZANJE PRVO

MELISA sama u karu:

Ustavite ve tijek hrli,

ki bi bri strijele ognjene,
moji letuti zmaji vrli, 565
ki donijeste odi mene.
Bradamante glasovita
lijepa ljubi Ruerova,
iz franakijeh strana od svita
do mi ini mjesta u ova. 570
Za nje ljubav i od nje strane
vas sam ovi trud uzela,
i kroz pute nepoznane
u Indiju doletjela.
Tvoji uzdasi, tvoje tube, 575
i tva ljubav privarena,
dostojne su ove od slube,
djevojice prihrabrena.
Vilenica huda i prika
odi u robstvu bludnom dri 580
tvoga draga vjerenika,
koji srce tvoje pri.
Livade ove nareene
razlikoga kitjem cvijetja,
vrhu kojijeh sva as ene 585
raskonoga primaljetja;
ovijeh voda romon mili?
ki pod sjenom u poludne
razbludjene nuka i sili
na san tihi oi trudne; 590
 ovo dubje, gdje vjetrii
blai prsat ne pristaju,
i medeni svud slavici
pod njim pjesni sve skladaju,
nijesu djela od naravi: 595
sve vilinja ini sila,
kojom sveza i zatravi
vrijedna mladca prika vila.
Ali ako sam slavna svudi
Melisa ona ja hrabrena, 600
i na pomo vrijednijeh ljudi
od nebesa odredjena?
prije neg zlatno sunce skriti
bude u more svoje lice,
Ruera u sloboditi 605
od opake vilenice.
Sve mu u odkrit himbenosti
i zla djela i neprava,
koja od hitre nje lijeposti
on zaslijepjen ne poznava. 610
I ako je neobian
ovi otok doslek bio,
i za ljudi stan neslian
i strahovit i nemio,
init mu u da izgubi 615
ovu lijepos svu koliku,
da pogrdi, da pogrubi,
da uzme prednju svoju sliku.
Vidjeti e, da po njemu
klisurite svud su stijene 620
i planine u divjemu
stranom dubju odjevene.
Odi u to sakrivena
Ruera u doekati,
te mu u se priobraena 625
s tuijem licom ukazati,
i dau mu lijeke istine
pro otrovim ljuvenima,
ke, kau se slatke ustima,
smrtnu ranu dui ine. 630
S grilom u izmijeati,
kad ga uskaram, rijei moje,
da se osvijesti, da se vrati
na obiajno zdravlje svoje.

SKAZANJE DRUGO

ALINA I STRAIMIR
ALINA:

Tuna sada tiem rukom, 635

da tko ljubi, sve tuguje,
da se vazda s ljutom mukom
slatka ljubav sadruuje.
Znam da Ruer gori s mene
vema nego glavna ognjena, 640
sred planine odkrivene
od sjevera raeena;
ali srce moje svakako
u ledenoj stine srnei,
da e od mene, ne znam kako, 645
dijeliti se i utei.
Sred oi mu i sred ela
sasma oite vidim plame,
kojijem ga sam razgorjela,
da k ljepir gine za me; 650
nu emerni strah me mori,
ki nemilo i nedrago
u srcu mi sve govori:
izgubie tvoje blago.
radosti od ljubavi, 655
kratke ti ste vi na sviti,
imat vas je nemir pravi,
a smrt gorka izgubiti.

STRAIMIR:

S mora gredem, odkle Alina

pospjeno mi do naredi; 660
ne znam koje nje vedrina
hoe dati zapovijedi.
Potreba je, da estoka
miso srce nje satira,
er velika bez uzroka 665
vik ne zove Straimira.
Ali ne znam, gdi e biti
ma kraljica svijetla i mila;
ono je vidim, gdi misliti
njeka joj se stvar zgodila. 670

ALINA:

Ako uzdasi moji esti

i pla, ki mi s oi tee,
nije jaki njega smesti,
da ne poe, da ne utee;
ako moja uzdrati 675
vilina ga vlas ne moe,
to da budem vjerovati,
to da meni ve pomoe?
Ja znam, to sam namislila:
da se oruje silno spravi; 680
najbole je boj i sila
bijeg Ruerov da ustavi.

STRAIMIR:

Na zapovijed gredem tvoju,

o prisvijetla ma kraljice;
koje djelo, slubu koju 685
hoc' od vjerne me desnice?

ALINA:

moj dragi Straimire,

ako slijedi as i diku;
sad, ako igda, od tve vire
potrebu imam ja veliku. 690
Na sve klance, na sve pute,
ki su naoj u dravi,
strae uzmnoi, pomnju stavi,
er se vele uzdam u te.
Luge i luke jo mi brani, 695
i sve okolo uva more,
iz kraljestva moga vani
nitko izai da ne more.
Pro po morskoj ne da vodi
nijednoj plavi, to se prije 700
snino tebi ne opovije,
kuda grede, koga vodi.

STRAIMIR:

Ne e ptica proletjeti
po nebeskom mo prostoru,
a nego li plav po moru 705
bez moje volje da odleti;
ali, ako se znat pristoji,
od ta preda, ma gospoje,
koja nova sumnja i koji
strah smeta ti tvoje pokoje? 710
Je da je huda Logistila,
ka se tebi vazda opire,
bojne vojske pripravila
na uvane nae mire?
ALINA:

I gore sumnje i gorije 715

ja se straim, nego s toga,
nu jotera vrijeme nije
odkrit uzrok straha moga.
Pospjei se ti put luke,
ter izvri elju moju; 720
sputavam se tebi u ruke
i u stavnu vjeru tvoju.

STRAIMIR:

Pusti tuge, ke te kolju,

jad ostavi tvoj ledeni,
ja u otiti tvoju volju 725
ispuniti, neka je meni.

ALINA:

Poi s bogom. Nu estiti

moj ljubovnik k meni grede;
draom stvari nasititi
ja ne mogu moje poglede.

SKAZANJE TREE

ALINA, RUER, KORALJKA, I KOR DJEVOJICA

RUER:

Tako jaki vez na moje

srce slijepa ljubav stavi,
odkad, draga ma gospoje,
ljepota me tva zatravi,
da se ufam prije umriti, 735
neg se od njega sloboditi;
nu ta lijepe tve su kosi,
vez od kij eh si ovi splela,
ljepe prame da ne nosi
slavna zora vrhu ela: 740
vi radosti moje estite,
lijepe vile, izrecite.

ALINA:

Goruti su tako plami,

i toliku zdre krepos,
kojijem spri; kojijem smami, 745
brae, mene tvoja lijepos,
da u prije ja umrijeti,
neg moj oganj dogorjeti;
nu su tako svijetle oi,
ke me plame razgaraju, 750
da u kraljestvu od istoi
zraci od sunca mane sjaju;
vi radosti moje estite,
lijepe vile, izrecite.

KOR DJEVOJICA:

Pojmo drazijeh ljubovnika 755

skladnu lubav i radosti;
ova koga od vijek vika
ne bi goja ni lijeposti:
estit Ruer, srena Alina,
kijeh je ljubav ta jedina. 760
O drubo estita,
kijeh ljubav sastavi
u ovoj od svita
veseloj dravi,
uivaj, uivaj 765
u dragoj skladnosti
ljuveni slatki raj,
udjene radosti.
Sasma je blaena,
Alina, tva sria, 770
im toli hrabrena
uiva mladia.
I ti se, Rueru,
da obide vas saj svit,
na bolju namjeru 775
viku ne ' namjerit.

RUER:

boice moja izbrana,

razbludno je tvoje krilo
k proljetna rusa rana,
k mirisni emin bilo, 780
u njem hrani bijele lijere,
tvoj bjeloi nije mjere.
Njih dragoa i njih dika
snijeg nadhodi isti od gore,
bijelu zoru, put od mlika, 785
koji resi vinje dvore,
gdi neizbrojno u okolo
sitnijeh zvijezda siva kolo.
ALINA:

to je ponosni trator lijepi,

to je raskona rusa mila, 790
ku jutrnja rosa krijepi
iz zornoga vedra krila,
to je Adonov cvijet gizdavi,
slava majke od ljubavi,
to je koralj prirumeni, 795
ki toliko vas svijet cijeni,
prid koraljom, koji goje,
moj ljuveni, usti tvoje?

KOR DJEVOJICA:

Pojmo drazijeh ljubovnika

skladnu ljubav i radosti i. t. d. 800

RUER:

uh, da svoje drage cia,

ka mu srce sveza i stravi,
jur mlaahna od junia
Jove sliku na se stavi,
i ljubjenijem prid oima 805
ne stidje se udnom slasti
meu stadim sidonskima
po livadah travu pasti,
pak njom pliju priko voda
ljuven gusar ne poznam 810
nje ljubjeno ime poda
glasovitoj svijeta strani.
Tko e sada sumnju moju
smirit, raju moj udjeni,
da ljepotu dragu tvoju 815
hitri Jove ne zaplijeni?

ALINA:

Pusti sumnje; ja sam ona,

o pridrago dobro moje,
ku tre ljubav usiona
cije gorute ljubi tvoje. 820
Od voda se morskijeh plaim,
treptim od zemlje i nebesa,
od vjetar se istijeh straim,
da ne ugrabe tvoga uresa;
moje se ledno srce trese, 825
da te sunce ne odnese.

KORALJKA:

Tanaac se drag i mio

od dvorkinja i dvorana
na as vau pripravio
kraljevskoga posred stana, 830
a vi lijeni tu stojite,
ter u dvore ne hrlite;
na razbludna, na vesela,
na ljuvena hod'te djela.

ALINA:

Hod'mo, slatko moje blago.835

RUER:

Hod'mo, srce moje drago.

KOR:

Nerazborna mladosti,
ljuto ti te zmija upekne,
kad se ljuven plam usjekne
u nejake tvoje kosti; 840
jer kad jedno mlado dijete
uzme za svu ljubovnicu
jednu hudu vilenicu,
tijelo i duu ka mu smete,
koje da drugo dobro eka, 845
neg laive posred slasti
u prikorne tete upasti
i prikoran bit do vijeka?
Vilenice vele mogu,
i ljubavi njih su bile 850
vazda otrovne i nemile,
i protivne svijetu i bogu.
ari ako su njih viline
zrake tminom jake smesti,
dan pocrnjet, i navesti 855
vrhu sunca mrake sinje;
k da ludu ljubovniku,
koji u mreu njih nasrne,
as i ivot ne pocrne
i od pameti svijetlu diku? 860
ijem je druzijem po sve vike
u zlu glasu Circe ostala,
neg za to je obraala
u zvjerenja ljubovnike?
ijem prinuda i opaka 865
svud Medea jes spjevana,
neg er krvim izmrljana
bjee jom bila ljubav svaka?
I razbludna za sve Alina
u svijeh djelijeh kae sada, 870
da Ruera ljubi mlada
izvan mjere i naina;
ne znam dokle moe stati
ova ljubav nje goruta:
smrtna zmija ijed isputa, 875
kad te pone razgrijevati.
Huda ena, kad na sviti
sasma ti se kae mila,
ili te je privarila,
ili te ima privariti. 880
Jak dragoga mjesta vega,
to zausmo malo prije,
od naravi djelo nije,
neg zlosilja vilinjega;
i Alina mnim ovako 885
silom draga da se ini,
i da u licu ljubav hini,
a da u srcu misli opako.
Sije po alu, po moru ore,
po planini vjetar tjera, 890
tko god scijeni, da se vjera
nai u bludnoj eni more.
Ti, veliki kralju od nebi,
vrijedna mladca sad izbavi,
er samirit sej nezdravi, 895
u samomu stoji tebi.

INEN'JE TREE

SKAZANJE PRVO

RUER I MELISA U PRILICI ATLANTOVOJ

RUER:

Sve mogua o ljubavi,

prava asti vjenijeh dvora,
uresu od naravi,
o razbludo zemlje i mora, 900
ti, kroz tvoje ka plamene,
koji srca slatko prle,
uiniti mo' blaene
i bogove i umrle,
ako je tvoja zlatna strila, 905
kojom rani srce moje,
najzlatnija od svijeh bila
bez bolesti, bez nikoje;
ako slasti ne izreene
napunila moj duh jesi, 910
da nije niko drugi od mene
blaeniji pod nebesi:
moje srce ti uzmnoi,
i veu mu mo priloi;
na radosti ove i sree 915
ovo je jedno malo od vee.
Ali koja slika ovo
ne poznana s neba hodi,
koje se zgada udo novo,
vajmeh, koga vidim odi? 920

MELISA:

Da li, mlade ne poznani,

zabio si sasma mene,
da od jednoga, ki te odhrani,
ne uzdri uspomene?
Da l ne pozna lice sijedo 925
od Atlanta metra tvoga,
ki je ljubio tebe i gledo,
vee nego sina svoga?
ki se za te jes postaro
vele prije svoga reda, 930
ki je snagu svu poharo,
a da proe ti naprijeda.
Nu zaslijepjen zlijem eljama,
i ukopan u bludnosti,
da ne pozna sebe sama 935
ni naravne tve kreposti,
ne bolim se, ni me slike
da ne umije sad poznati,
i za trude me velike
da mi se ova plata odvrati. 940
Da li u gori od Harene,
gdi se druga stvar ne vidi
razmi samo zamrene
divijem dubjem strme hridi,
ja sam tebe zadojio 945
mozgom vrla od zvjerenja,
i mlada te izhitrio
u junaka sva injenja;
da li je bila tva zabava,
na oi moje snanom rukom 950
put medvjeda i put lava
strahovitijem zgaat lukom;
da li bilo strah, te nije,
boj s panteram vrlijem biti,
tigre ohole, strane zmije 955
raskidivat i daviti;
da li bojnu as podpunu
slijedit srca ta vesela,
ko da ima svijetlu krunu
postaviti vrhu ela: 960
mjete onezijeh da nauka
u ispraznosti i u nesvijesti
sva kolika tvoja odluka
bude u bludu dni provesti;
u neslinoj da napravi 965
ja te naoh odjevena,
s rudeima svud na glavi,
svega u licu zalatena;
od vitekijeh tvojijeh ljeta
cvijet najbolji da pogine, 970
da u ne znanoj strani od svijeta
prikoran si rob Aline?
Ovo nijesu djela, koja
znane zvijezde meni odkrie,
da e init krepos tvoja 975
k nebu letjet svak as vie.
Ufah, da e silnom moi
od desnice tve junake
sve viteze skoro proi
afrikanske i franake; 980
ah, moje elje privarene,
ah, ufanja moja izdana,
ovo li su dike i cijene
mladca toli svijetla i znana?
Po se u ljudska uzda djela, 985
tuni Atlante, po se zovi
od novoga sad Akila
glasoviti Kiron novi.
Vi, na ke se spravja boje,
pazi oruja, koja nosi 990
odhranjenje drago tvoje,
koje toliko ljubio si.
I ako e, Rueru,
na as tvoju ne gledati,
i koju si dran vjeru 995
kralju tvomu ho' izdati;
 sred neistijeh ako bluda
sramne misli dni voditi,
i nije te ve pouda
na bojni se trud vratiti; 1000
obrni se da daj hodi
na dohodno tvoje pleme,
koje e slovit slavno svudi
svijetlijem djelim vitekijeme.
Ti, ki unuka vrijednijeh toli 1005
za jedno sa mnom u radosti
uivae broj oholi
i zamjerne njih kreposti,
pripros bojnik u necijeni
ukopan e ovdi stati, 1010
i bludnoj se jednoj eni
ko i boici tvoj klanjati?
Drugu lijepos i dobrotu
tebi spravlja nebo blago,
s kojom miran u ivotu 1015
provodie vrijeme drago.
Kakva misli da je Alina,
ka se ini slijepu tebi
suncu slina, i jedina
vrh gospoa svijeh pod nebi? 1020
Sve to je lijepa huda vila,
sve to uresno vidi odi,
sve vilinja stvori sila,
grdi pako sve porodi.
I kako je sva nje dika 1025
nenaravna i hinjena,
tac je ljubav nje velika
arovita i himbena.
Kada kae, da te udi,
kad za tobom ona umire, 1030
tad ti gradi poraz hudi;
u bludnici nije vire.
Po' s prstenom ovijem gleda
nje ljepotu, tvoju sreu,
i ako uzljubi nju naprijeda, 1035
na tebe se srit ne u.

SKAZANJE DRUGO

RUER sam:

Je li gdje god tamna spila,

je li gdje god ponor jazni,
da me skrije posred krila
meu srde i prikazni, 1040
da ne vidim bijela dana,
da u zabitju vjekovitu
moja bludnos ukopana
ne uzazna se vik na svitu.
Da s Dunavom sve ostale 1045
sastati se rijeke budu,
moga grijeha ne bi oprale,
ki me u gorku dri trudu;
grijeha, ki e init meni,
da moj obraz prid svim ljudem 1050
od srama se sve crljeni,
da u tle pazit vazda budem.
Ovo li je ponosita,
Rueru, hvala tvoja,
ku vrh vitez svijeh od svita 1055
ste eljae posred boja?
Ovako li, mlade hudi,
gospodara brani svoga,
ki toliko sada trudi
sred kraljestva franakoga? 1060
On je tebe sve ljubio,
k samoga ljubi sebe,
a ti ga si ostavio
u najvee sad potrebe.
to e Afrika silna rei, 1065
to ispanska strana bojna,
ova djela tva videi
neprilina, nedostojna.
S kolikrjem se, jaoh, razlogom
mudri Atlante boli na me, 1070
im prid ljudim i prid bogom
kriva i buda pokara me.
A ti, raju moj estiti,
Bradamante ma ljubjena,
koje od srama izustiti 1075
ne bih imo slavna imena,
kad zauje, ko je od mene
tva dobrota rajska izdana,
moje mladosti zanesene
drag pokoju, duo izbrana, 1080
ke e utjet ti nemire,
koje imat nepokoje,
koje proljevat suza vire
niz snjeano lice tvoje!
Lijepe plate i dostojne! 1085
ku ti obr ah, moja mila,
za pogube neizbrojne,
koje si za me ti podnila.
 Ti, za mene sloboditi
od viline tvre hude, 1090
ne krati se podloiti
na oite smrtne trude;
ja otole jedva izlazim,
a s neharstvom ne izreenim
vjeru i ljubav tvu ne pazim, 1095
i as moju malo scijenim:
oni as te zaboravljam
...............................................
i svu miso moju stavljam
inostranu na ljepotu. 1100
Oi drage i ljuvene,
sred kojijeh je nebo milo
od lijeposti svoje skrovene
pravu sliku postavilo,
ja za druzijeh uzdisati, 1105
i za on as ne izdahnuti;
ja mo, vajmeh, vas izdati,
i s moje varke ne puknuti!
Prosti, draga vjerenice,
prosti, srce me jedino, 1110
mojijeh elja esarice,
mojijeh oi sunce istino.
Moja krivina ako je bila
djelo i porod viloviti;
uzrok gorka plaa i cvila 1115
kajanje e moje biti.
Nu to misli, to ckni vee,
o Ruera zapanjeni?
vrzi, zderi ove odjee,
razbludjenoj sline eni. 1120
Odijeli se, ve odijeli,
tvrdo oklopje obu teci;
ili hrli na smrt, ili
slobodu opet dragu steci.

SKAZANJE TREE

RUER, ASTOLFO U DUBU, KOR VITEZOVA

PRIOBRAENIJEH OD ALINE

ASTOLFO:

Rueru, Rueru! 1125

RUER:
Koji ovo ujem glas?
Na koju namjeru
nastupam ja danas?
ujem glas, a nije
nikoga blizu odi, 1130
da mi se odkrije,
to prosi, kud hodi.

ASTOLFO:

Molim te poekaj,
vitee hrabreni,
i blage ui daj 1135
nesrenu sad meni.

RUER:
Neto e bit novo:
ovo su hitrine,
ka godi je varka ovo
himbene Aline. 1140
Reci mi, tko si ti,
ki sa mnom govori?
Ki li duh skroviti?
Odkle glas taj tvori?

ASTOLFO:

Duh ucviljen ljudski u kori 1145

duba ovega dni boravim:
zlim nainom i nepravim
Al ina me u nj pritvori.
Nemilosna vila prika,
nasiena moje ljubavi, 1150
uini me neovika,
i hip ovi na me stavi.
Vrh nesrena hreka moga
ti se svezat uslobodi
tvoga konja krilatoga, 1155
ki donese tebe odi.
Astolfo sam, da ti je zrnati,
drag bratued tve ljubjene,
odreena tugovati
kralj ingleki rodi mene. 1160
I prije sam ti ja odkrio,
to je vrijedjeno tvoje lice,
himben ivot i nemio
vragodune vilenice;
sad, kad vidi tvojim oima, 1165
k se opako ona vlada,
to vjerovo mojim rijeima
moe biti nijesi nada,
teci, hrli na osvetu,
vinji tebi doputava, 1170
da pedepe vilu kletu
za injenja ta neprava.
Vidio sam malo prije,
to mnim ne e bit zamani,
stavnu enu, s neba gdi je 1175
doletjela k ovoj strani.
Nju na pomo tvoju odi
kraljl nebeski alje s gara,
da te otme i slobodi
od vilinjijeh zlijeh privara. 1180
Dobrom esti ti se odili
na junako djelovanje,
a i na me se tuna smili,
i na gorko moje skonanje.
Pomozi me povratiti 1185
u ovjeko lice opeta,
tako vinji provoditi
podo u miru tvoja ljeta.

RUER:

Bog zna, koju utim smeu,

o kraljevski svijetli rode, 1190
na veliku tvu nesreu,
na velike tvoje nezgode.
Kad bih teke tve potrebe
mogo smirit i umio,
podat ivot moj za tebe 1195
ja se ne bih utedio.
Ali ne znam, kako iz kore
dubove te mogu izeti,
gdje ti malu pomo more
snaga i smjenje moje donijeti. 1200
Nu ako mi dopustiti
milostivo nebo bude,
da se iz ruka vile hude
skoro budem sloboditi,
kunem ti se vinjijem bogom, 1205
da u tvrdu pomnju stavit,
svakijem putom i razlogom
iz tezijeh te tuga izba vit.

JEDAN OD KORA:
 A ja u odi sve plakati
vjenijem suzam moju zgodu, 1210
u tekuu gdi me vodu
vilenica silna obrati,
da romone bez pristanja
moja odkrivam svij em skonanja.

DRUGI:

Tko je na me da se smili, 1215

tko da pomo koju da mi,
gdi me otrovna vila usili,
vjekoviti da sam kami,
da se okolo mene blazne
ljetna sunca, zime mrazne. 1220

VAS KOR:

Tako nebo blago i milo,

vrijedni mlade i hrabreni,
sve poude tve zdruilo!
od trudnijeh se nas spomeni.
Dubje, stijenje, vode i zvijeri, 1225
koje vidi u ovem gaju,
po nesrenoj prem namjeri
ljudski u sebi duh imaju.
Ovu platu vil nemila
ljubovnikom svojijem spravi, 1230
kad se bude nasitila
njih ljepote i ljubavi.

RUER:

Smirit vau tu potrebu,

prijatelji drazi moji,
i slobodit vas, u nebu, 1235
a ne u ruci mojoj stoji;
vinjemu se tijem molite,
boija milos od svijeh via,
vazda molbe priklonite
pokajana srca slia. 1240

VAS KOR:

bogovi vinji, ako

pravda i milos s vam pribiva,
i primate doba u svako
uzdah srca boljeljiva,
smilujte se, ah, smilujte 1245
vrhu nae gorke smee,
podnienijeh molbe ujte,
slobodu nam dajte vee;
ili ako vi sudite,
da su taci nai grijesi, 1250
sve vrhu nas istratite
strijele ognjene s gar s nebesi,
er ne mogu bit na sviti
gorije tuge ni bolesti,
neg li ivot izgubiti, 1255
a udjenu smrt ne sresti.

KOR:

Obraz ljudski nemo sluti

onda, kad se prem zaari,
a vee krat trijes priljuti
isred vedra neba udari. 1260
Tako, drubo ma jedina,
sred ljubavi svej najdrae
trjeska huda vil Alina
onijem, kijem se mila kae.
Tko bi reko, da ove hridi, 1265
ovo dubje, ovi viri,
i koje se od nas vidi
ovdi svacijeh mnotvo zviri,
otrovnoj su vilenici
za nesreu svoju bili 1270
njegda izbrani ljubovnici
i ko Ruer drai i mili?
Evo stari, evo mladi,
dostojnoga dara i plate,
ka se od bludnijeh vila vadi, 1275
kijem se toli vi klanjate.
Evo ki rug od vas ine,
ki, pleui as i viru,
vjerenice vae istine
ostavlate u nemiru, 1280
Ove ljubke sve dni svoje
gledaju vas, aste i scijene;
one drugo ne nastoje,
nego da vas deru i plijene.
Do neba vas uzvisiva 1285
ovijeh krjepos i dobrota;
za onijem ka se stvar dobiva,
razmi prikor i sramota?
S ovezijem ste zaljubjeni,
mili ljudem, bogu drazi; 1290
s onijem ljudskoj u nescijeni
i u bojoj jeste omrazi.
Ove ivot za vas daju,
i ine vam kue uzmnone;
a one vas obraaju 1295
u ivine nerazlone.
Ove u vjeri stanovite
k duu vas svoju ljube;
a one u svemu vuhovite
duu, ivot, svije vam gube. 1300
Vite, to bi u kratko vrime
Rueru se dogodilo,
da s velikom pomnjom njime
ne brine se nebo milo.
ujte, ko mu ljubi verna 1305
Bradamante dobra ini,
koja li je zla emerna
u himbenoj nao Alini.
On je mladac mudar dosti
i kreposne prem naravi, 1310
koji pozna sve plahosti,
i vraa se na put pravi.
Stvar upastit teka nije
u ljuvenu nemo, kada
izgaziti svijesno umije 1315
ovjek, u nju ki upada.
Kada s mudrijeh pokaranja
mlad se od grijeha bude odrei,
velika mi dava ufanja,
as i koris da e stei; 1320
a oni svaku tetu kua,
i ludo se vazda izgubi,
vjerne svjete tko ne slua
starijega, ki ga ljubi.

INEN'JE ETVRTO

SKAZANJE PRVO

RUER I MELISA

MELISA:

Vee u svojoj Ruer svijesti 1325

ud je pozno prike Aline,
ter se hrlo spravja izljesti
iz nezdrave sej krajine.
Sasma je smiono djelo ovo,
i trud velik sobom nosi; 1330
prem se srce Ruerovo
za nj i bojno smjenje prosi.
Ja ga naglo ekam odi,
poi mu u dati svjeta;
a prem ga evo, vee izhodi 1335
iz bludnoga stana kleta.
Oklopje je svijetlo odio
junakoga stasa okoli,
a na bedru postavio
trjeskoviti ma oholi. 1340
Bojnijem perjem ureena
kaciga mu prame skriva,
svila udno nareena
vas zlatni mu tit pokriva;
tit, ki taku svjetlos ima, 1345
da komu god pogled rani,
taj oni as sebe vani
na tle s blijestijem pada oima.
Koliko te bolje resi,
vrijedni mladce, taj naprava, 1350
neg razbludni enski uresi,
gdje tamnjae tvoja slava.

RUER:

Vrhu drazijeh svijeh kamena

udnoviti drag prstene,
koga krepos ne izreena 1355
ne ima mjere ni procjene!
sasma, sasma sve istine
u tebi sam pozno vee
druzijeh varke, me krivine,
s kijeh na smrtne hodijah smee. 1360
Ja bit smamjen, ja initi,
da se srce moje prikloni,
i k boanstvo me astiti
stari i grdi obraz oni;
obraz, komu slike nije 1365
paklenoga sred emera,
prid kojijem su gizdavije
Tisifone i Megera!

MELISA:

Vrijeme mi se vee odkriti.

Iz franake kraljevine 1370
grem, Rueru sloboditi
tvoju mlados od zle Aline.
Nije Atlante ono bio
tvoj nauitelj stari, ki je
s neba s tobom govorio 1375
u rasrdbi malo prije;
za probudit tvoju diku
na viteka slavna djela,
njegovu sam ja priliku
i vas ini hip uzela. 1380
Bradamante lijepa, koja
k duu te svoju gleda,
i za tobom bez pokoja
cvili, uzdie, trepti, preda,
zovui te naglo dosti 1385
po meni ti jes poslala
prsten oni pun kreposti,
koji sam ti ja podala.
Sad, kad pozna ti po njemu
tko je Alina lijepa i mila, 1390
koja mjesti u ovemu
bjee srce tve ranila,
hotjej meni rijet slobodno,
kakav je ures, koje lice
tebi obino i ugodno 1395
ta gizdave ljubovnice?

RUER:

O Melisa moja draga,

ljubeljiva oglasnice
moga sunca, moga blaga,
moje izbrane vjerenice, 1400
vas vijek ti u dran biti
za veliku ljubav tvoju,
s kom doletje za izlijeiti
iz daleka nemo moju.
Sakrivio sam, tajat ne u, 1405
ma krivina bi prikorna,
utjetiu vjenu smeu
s djela toli nerazborna;
ali ako se gledat ima,
po kom putu i nainu 1410
stravljen s pjesnim vilinjima
uzeh ljubit kletu Alinu,
vidjeti e i poznati
Bradamante moja mila,
da mi ini plahovati, 1415
ne me htenje, nego sila.
Tko bi svojijem sudom viku,
ako ne bi smamjen bio,
za pakljenu ovu sliku
rajsku lijepos nje zabio? 1420
 Ah, ma svijesti privarena;
ah, izdane oi moje;
ma desnice, to si lijena?
hrli osvetit ruge tvoje.
Ti moj mau, od svijeh vii, 1425
stri vilinje ove strane,
kraljestvo ovo satarii,
da mu traga ne ostane,
da zna vila vuhovita,
vide strene svoje dvore, 1430
to rasrdba razloita,
to narugan bojnik more.

MELISA:

Vrijedna srca i hrabrena

rasrdba je plod; vitee;
nu je snana i hvaljena, 1435
kad je razlog svijesni ustee,
tim pomnjivo slua, mene:
zna da opaka zlobna vila
u estokoj sumnji vene,
da ne utee iz nje krila, 1440
i uzroka cijea toga
od zlostari tamne i grde
po svijeh klancijeh mjesta ovoga
stavjene su strae tvrde.
U ruci je s maem, trijebi 1445
kroz zaklope oruane
put otvorit krvav tebi,
za u rodjene poi strane.
Daleko se dri od luke,
ako na zlo ne ' stupiti, 1450
iz vilinje ako ruke
ho' i eli zdrav iziti.
Ban Straimir uva i brani
s mnotvom plavi ove kraje,
njega dalek k desnoj strani 1455
hrle upravi ti stupaje.
I za to su trudni puti
kud tva mlados ima proi,
i planine gole i ljuti,
gdi poivat nije moi, 1460
u dvorovih vile vrle
Rabinko se konj nahodi,
ki crnoom pako, a hrle
vjetre u tijeku svom nadhod:
on, koliko vee trudi, 1465
toliko je snagom jai,
ni mu viku dug put udi,
ni ga velik tijek potlai:
na onega e konja vrana
ti pospjeno uzjahati, 1470
i njim priko pola i strana
u vas kolik tijek bjeati.
Ne mo u putu da te ustavi
silna prijetnja, prika sila,
posmijeh smrtne prem lubavi, 1475
sladak pogled, rijeca mila.
Gdi potreba taka bude,
tit gorui tvoj otvori,
a kroz druge boje i trude
zaman snagu ti ne mori. 1480
Kad na morske doe ale,
brodara e vjeta sresti,
ki sred plavi brze i male
na kraj e te drugi odvesti.
Znam na konja perjatoga, 1485
bre od munje koji leti,
priko polja nebeskoga
mogo bi u as proletjeti;
nu, k ti zna dobro dosti,
ne da se uzdi on vladati, 1490
njegovoj u ja plahosti
ne do dugo red podati,
i jo ni as ne e proi,
k ga budem ukrotiti,
init mu u na kraj doi, 1495
put kojega grede i ti.

RUER:

Gredem, gdi ho', i veselo

obsluiu svjete tvoje;
ali ini jedno djelo,
da je alosno srce moje. 1500
Odi Astolfo, svud hvaljeni,
tvrda duba nosi lice,
drag bratued i ljubjeni
moje lijepe vjerenice.
Ah, da bi mi moglo biti 1505
povratit mu prednju sliku,
ne bih za stvar ovoliku
ustruo se krv proliti.

MELISA:

I Astolfo vitez znani,

i sto druzijeh, ki na po se 1510
u nemiloj ovoj strani
neprilinu sliku nose,
u naravne bit odjee
povraeni brzo imaju;
priblia se svrha vee 1515
njih emernom jadu i vaju;
tim se s tega ti ne stara,
nego odovle vee hodi:
ako me oko me ne vara,
blizu Alinu vidim odi. 1520

KAZANJE DRUGO

ALINA I KORALJKA

ALINA:

Jur svijetlei sred poludne

sunce stvara manje sjeni,
nukajui ljudi trudne
naglo iskat hlad udjeni;
od vruine nu velike 1525
cvijee, ke bi zrana lica,
gube prednje svoje dike,
prigiba se zemlji nica.
Sred dubrave lijepe one
od zelenijeh lovorika, 1530
hladne vode gdi romone,
kijeh blag vjetric tiho ika,
u ovo doba moj izbrani
na se sa mnom obeo je,
ali moj put bi zamani; 1535
gdi je slatko dobro moje?
to u, vajmeh, privarena?
Nitko mi se ne oziva.
Ah, ma esti ne smiljena,
ah, radosti ma laiva. 1540
U dan ovi eljno iskae
bit sa mnome mladac mili,
pae i vrijeme pritjecae,
koje bismo uroili;
a sad mi se tunoj krije, 1545
i, to ufanje moje krati,
ni Koraljke jote nije,
koja ga je posla iskati.
Ne znam, koja nju namjera
dri, da jo ne vraa se, 1550
da mi moga od Ruera
ne donese ke god glase.
Ah, ka miso puna truda
smeta trudno srce moje;
ah, nesreo moja huda, 1555
dijelio se, pobjego je
Dijelio se, ah, dijelio,
ucviljena dua uti
gorku alos, jad nemio,
zlo veliko ke joj sluti. 1560

KORALJKA:

U dubravi od lovora
po sve strane doli i gori,
pokraj rijeke, pokraj mora,
i po polju, i po gori,
sto krati sam tvoga iskala, 1565
kraljice, ja Ruera,
stokrat u vas glas zazvala,
i jo mi se ne namjera;
pae radi djela toga
sve sam pomno strane obala 1570
svijetla dvora kraljevskoga,
i nijesam ga ni tu nala.

ALINA:

Jaoh, to ujem? to e biti?

kud je poo moj ljubjeni?

KORALJKA:

Jedan biljeg ini meni 1575

u pameti mom sumnjiti.

ALINA:

Reci to je?

KORALJKA:

Zna, gospoje,
kad ljubovnik tvoj gizdavi
u dravu ovu doe,
gdje ga lijepos tva zatravi, 1580
da na molbe tve velike
bojni ostavi ma i kopje,
i s kijem stee vjene dike,
glasovito svoje oklopje,
polak odra koje tvoga 1585
u lijep nain napravjeno
vidijae se do dni ovoga
vrhu mira navjeeno;
od oruja svijetla ovega,
s esa u srcu sumnjim momu, 1590
sad ne vidim ni bijega
u tvom stanu kraljevskomu.

ALINA:

Ah, to zauh? jaoh, to ree?

Koraljko, sasma vee
oite su me nesree, 1595
besjeda me tva posijee.
Da daj ka' mi tunoj meni,
uzmnoi mi boles ljutu,
na ku stranu, po kom putu,
pobjego je moj udjeni? 1600

KORALJKA:

Na tube si brza od vee;

od njegova jote bijega
glasa ne ima, a cije tega
estoke si puna smee.
Nu ako vitez plemeniti 1605
za napravu oruo se,
i s vitezim tvojijem biti
bojnu igru spravio se?

ALINA:

Razgovore dava lake,

Koraljko ma ljubjena, 1610
na bolesti teke i jake,
kojijem sam ja smetena.

KORALJKA:

Neprava su taj skonanja,

koja uzmnoe strah nepravi.

ALINA:

U djelijeh je od ljubavi 1615

vee straha, neg ufanja.
KORALJKA:

Od srca je plemenita
u nevoljah jaki biti,
i u zgodah zlijeh od svita
umjet boles svu pokriti. 1620

ALINA:

Ljubav, ka je sva razbludna,

ne e djela od jakosti,
i muka je ljuta i trudna
tajat smrtne zle gorkosti.

KORALJKA:

Spomeni se, gospoje, 1625

u kraljevskoj da si vlasti,
slomi bolno srce tvoje,
ljutijem mukam ne da oblasti.
Slijepa ljubav malo krati
i kraljevska veliina 1630
moe skladna i jedina
u jednomu srcu stati;
tim ja video mu nesreu,
i da moj drag bjei od mene,
puna tuge ne izreene 1635
cvilit, pae umrijeti u.

SKAZANJE TREE

GLASNIK I ISTI

KORALJKA:

Vajmeh, jedan od ovuda

k nam od straan dvornijeh grede,
znojom krvav, slike blijede,
dihajui jedva od truda. 1640

GLASNIK:

Povidjet bih uzo tebi,

kraljice, bolje glase;
nu bi volja ovo od nebi,
za to na me ne jada se.

ALINA:
 Reci u kratko; ah jaoh, prije 1645
neg mi bude to zlo rijeti,
ja te mogu razumjeti,
potajno mi nita nije.
Ne stoj, probij srce moje,
me dovri nepokoje, 1650
nemilos je smrt ucknjeti
jednoj, koja eli umrijeti.

GLASNIK:

Sad, nije vele jo vremena,

o kraljice, Ruer hudi
tvoga iz dvora zlo smetena 1655
izljestit se smion usudi.
Na jednomu konju crnu
pod oklopjem bojar vrli
na uvani prag nasrnu,
da u daleke zemlje odhrli. 1660
Tu smrt gorku nam zaprijeti,
nju nosei sred pogleda,
ako mu se ukloniti
ne budemo s vrata ureda;
nu gledaju i videi, 1665
da mu puta ne inimo,
i da te izdat i utei
junaki mu svi branimo,
podrije s bedre ma priteki,
tite ostrogom konja vrana, 1670
ter se izmijea u viteki
skup izbranijeh tvijeh dvorana.
Mi se njemu opiremo
bez obzira i bez straha,
i inimo to moremo 1675
supro sili mladca plaha.
Kunem ti se ovom krvi,
koju vidi, gospoje,
da mi tee, da mi vrvi
niz ranjeno lice moje! 1680
meu vjernijeh sto bojnika,
ki branjahmo dvorne zgrade,
od poraza toli prika
da se jedan ne pripade;
ali koja vik mogae 1685
odoljeti vlas i sila
mau onemu, gdje stojae
oit poraz, smrt nemila?
Sve se u krvi tle crljeni,
i, da strepti tva dobrota, 1690
u as jedan hara i plijeni
jedno gvozdje sto ivota.
Ne s tolikom nemilosti
grad s nebesa ljetni pada,
ter potue u plahosti 1695
mlado klasje, drobna stada;
ne toliko silna srti
poplavica s strme gore,
za izdrijeti i satrti
njive, polja, dubje i dvore: 1700
koliko se s plahom silom
on meu nas hro zatee,
i desnicom svom nemilom
pogubi nas i posijee.
Kako vidje vitez kleti, 1705
da je straa sva pobijena,
zbode konja ter poleti
bre nego munja ognjena.
Samomu se zgodi meni
s ljutom ranom ivu utei, 1710
da glas ovi ne scijenjeni
tvojoj vlasti budem rei.

ALINA:

Poi od mene tja daleko,

ne uzmnaaj mojijeh zala,
vele, vajmeh, ti si reko, 1715
ja se vele nasluala.

SKAZANJE ETVRTO

ALINA I KORALJKA

ALINA:

Sad alosno srce uzdii,

sad, me oi ucviljene,
pla tvorite od svijeh vii,
to nije boles, bjei od mene. 1720
Ako muka ma velika
ne ima od sebe muke vee,
ne ima ni ma tuba prika
sline sebi tube i smee.
Moje su sumnje prave bile, 1725
prave, vajmeh, misli, koje
skrovno mi su sve slutile
ove smrtne nepokoje.
Sad, pokli je odkrivena
svemu svijetu moja teta, 1730
s koje plana i smetena
provodiu sva ma ljeta,
tko je da smiri me zlo prijeko
i zlu boles, ka me strla?
ako je Ruer moj uteko, 1735
Alina je, jaoh, umrla.
Kud u stupaj moj svrnuti,
da izgubjeno naem blago,
kud se ivot moj uputi,
kud mi otide srce drago? 1740
Tko mi krije, tko mi krati,
tko mi uzdri me veselje?
tko da mi ga, jaoh, povrati,
tko da utai moje elje?
Ali ako je namislio 1745
ne vratit se mladac hudi,
neg neharan, neg nemio
pogubit me sasma udi,
za to i ja tja daleko
ne slijedim ga brza i hrla? 1750
ako je Ruer moj uteko,
Alina je, jaoh, umrla.
Ah, nije mi ga odi, nije,
da me tunu bude uti,
vjetar nosi, zemlja pije 1755
moje uzdahe, moj pla ljuti.
On se dijeli, on odhodi,
a ja joter ivot trajem,
i nesrean biljeg odi
izdavnika zloga ostajem. 1760
On se od mene plane odreko,
i ne gleda djela vrla;
ako je Ruer moj uteko,
Alina je, jaoh, umrla.
esa umrla? Zvijezde prike, 1765
vi mi htjeste ivot dati,
ki u ivjet ja u vike,
za u vijekte bolovati!
Ah, nemile moje esti,
ah, zakona huda i kriva, 1770
neumrloj u bolesti
bit na pola mrtva i iva.
Uin'te me, zvijezde, umrlu,
er ako imam ja ivjeti,
u ovem jadu teku i vrlu 1775
vele mi je boje umrijeti.

KORALJKA:
 Utai se, kraljice,
nije dostojno da tva dika
planijem suzam grdi lice
s toli tamna nevjernika, 1780
er e tebi blaga srea
kako i dole namjerati
izabranijeh mno mladia,
s kijem e mirne dni trajati.

ALINA:

Rueru, moj Rueru, 1785

moj, er ne mo' neg moj biti,
za sve ovaku htje nevjeru
tvojoj vjernoj uiniti,
ustavi se, ah, ustavi!
U em sam te uvrijedila, 1790
ke zlo, ki sam grijeh nepravi
supro tebi sakrivila?
Ovako li privari me?
ovako li ti pogubi,
kako hoe nazovi me, 1795
il' tvu slugu, il' tvu ljubi?
Po liha, vjeru tvoju
u himbene kletve stavlja,
i u smrtnom nepokoju
ljubovnike vjerne ostavlja; 1800
po kraljestvo tvoje i sreu
i tvoj odar zdrui sade
s njekijem, koji za tvu smeu
ne znam od kud odi upade.
Gdje su plami vai ognjeni, 1805
bogovi vinji sveti,
kijeh se imenom sto krat meni
krivo zakle mladac kleti?
Ako vi me ne osvetite
od ovega prika izdanja, 1810
zaman crkve ponosite
nesvijesni vam svijet poklanja.
Vaa pravda privelika
sve trjeskove s neba upravi
vrh nevjerna neharnika, 1815
koji ovako mene ostavi.
Ako docna svoj grijeh plati,
daj pedepsa tea budi,
da tuguje, da sve pati;
umri, umri, Ruer hudi. 1820
KORALJKA:

Iz misli ga vee istjera,

do brzo e grijeh platiti:
muno varka i nevjera
bez pedepse moe biti.

ALINA:

Gdje god svrne sve stupaje, 1825

bijesni krvnik i himbeni,
svuda upao smrtne u vaje,
svuda kuo jad pakljeni.
N imo zrake dio sunane,
neslatka mu voda bila, 1830
ne dala mu zemlja hrane
iz pitoma svoga krila,
ali ako bi brodit htio
sline sebi morske vale,
plahi sjever mrtva iznio 1835
na puste ga skoro ale,
bez nijedne mu ter milosti
putnik, koji proe tudi,
ne ukopane pleso kosti;
umri, umri, Ruer hudi. 1840
Nu to u vjetar tube tratim,
plana i zaman odi stoje,
ter na osvetu ne obratim
uvrijedjeno srce moje?
Na oruje, narugani 1845
moji puci svi kolici,
na oruje izabrani
moji vitezi, moji bojnici.
Jedni s etam junakime
morske kraje sve uvajte, 1850
jedni s plavim letutime
po moru ga svud tjerajte,
da po moru i po vodi,
gdje god stupaj svoj ustrudi,
od mene se ne oslobodi; 1855
umri, umri, Ruer hudi.

KORALJKA:

Smiri gorke sej bolesti,

kraljice, lijepa moja,
neka bjei sa zlom esti,
do e i njemu plata svoja: 1860
jo e vitez vuhoviti,
to je izdo lijepos tvoju,
nemilosno izgubiti
po izdajstvu glavu svoju.

ALINA:

Sto bjestujem, jaoh, na koga 1865

me se ognjeno srce gnjivi;
ne umri ivot srca moga,
ivi, moj drag Ruer, ivi;
ivi, duo moja mila,
moj se lijepi k meni vrati, 1870
ka se ne bih oblijenila
sto ivota za te dati.
Pote mi ga uzdrite,
moji vjerni, moji ljubjeni,
molite se i plaite 1875
da se vratit bude k meni.
Nijedan od vas ne mo biti
ta slobodan, smion toli,
da na nj napre luk srditi,
da podere ma oholi. 1880
A ti, dobro moje, prosti,
ni se jadaj, ni se prijei
na ove, koje u plahosti
na te izrekoh gnjevne rijei.
Tuga, boles ljuta i muka 1885
usili me rijet pro tebi,
to ma elja i odluka,
ta ma miso viku ne bi.
Ustavi se, jedina
ma poudo, sama ustavi! 1890
ovu platu prosi Alina
ne izreenoj svoj ljubavi.
Samo da se, moj Rueru,
k meni bude povratiti;
sve u ostale na mu vjeru 1895
tve krivine ja zabiti.

KORALJKA:

Homo ekat, o gospoje,

hoe li ga tko dovesti,
je da brzo gorke tvoje
budu pristat sej bolesti. 1900

KOR:

Razumni su, koji vele,

da u ljudska sva injenja
pod nebesim mogu vele
rijei, trave i kamenja.
Mo se od rijei i od trava 1905
u Alini mnoga uzdri,
ijem razumjet svijetu dava,
da to je crno, bijelo dri;
nu mogui dragi kami
od prstena nam poznana 1910
i nje rijeim i travami
vrha doe segaj dana.
Po njemu smo mi odkrili,
i po znanju Melisinu,
sve to u bludnoj lei vili, 1915
svu nje narav i hitrinu.
Cijenjae se nam do sada,
da pakljena ova srda
gizdava je, lijepa i mlada;
a ona tamo stara i grda, 1920
sva zbabjena, sva zgrena,
mno toliku kae ljeta,
da bi reko, da je rodjena
u poetak jote od svijeta.
Sva nagiba i od pepela 1925
uta nje je slika i blijeda,
izgorjena vrhu ela
odi ondi se sijed pram gleda.
Upadene oi sijere,
kijeh je obrva otra i gusta, 1930
nos do grla sjenu stere,
pali zubi svi su iz usta.
U pogledu smrt pribiva,
omraza joj sjedi u glasu,
grbava je, hroma i kriva, 1935
nije pet pedi njoj u stasu.
Svud joj modre vidi guke
ustarana oko vrata,
crne kljaste ima ruke,
po licu je sva kosmata. 1940
Suega je vele tijela
neg dub, za sve koji usahne,
sva je nedraga, sva nemila,
sva kolika grobom dahne.
Nje gruboa tolika je, 1945
takoga je hoda i ina,
da bi pozno, prava da je
vukodlaka upirina.
I na ovemu stasu i licu,
Rueru zapanjeni, 1950
lijepu i slavnu djevojicu,
Bradamantu tvu, promijeni?
Nijesu, nijesu cuda mnoga,
svijetli mlade i gizdavi,
radi obraza neslinoga 1955
da tvu dragu ljubi ostavi,
er vilinjom moi prikom
tako Alina ara i rabi,
i ta bijednijem ljubovnikom
oi obsjeni, svije oslabi, 1960
da grdobe nje pakljene,
da uvehnuta nje telesa,
zapanjeni dre i cijene
k boanstvo od nebesa;
tijem tko godi ne e da se 1965
na otrovno zlo namjeri,
asnijem bijegom uklanja se
od ovezijeh kunijeh zvijeri;
gdi zna, da je smrt gotova,
dalek od nje prsi odvrati, 1970
er prstena Ruerova
ni svakomu mo imati.

INEN'JE PETO

SKAZANJE PRVO

MELISA sama:

Sad jedino i veselo

svak me nastoj proslaviti,
sad krunite moje elo, 1975
lovori ponositi,
vee bo sam ja dobila!
Gdje je sada, Alina,
vilovita tvoja sila,
tvoja oholas, tvoja hitrina? 1980
Sad se rugaj ljubovnikom,
i njih slike promjenjiva,
kako i s udim i s prilikom
i ti jesi promjenljiva.
Od silnijeh se tvojijeh ruka 1985
vrijedni Ruer oslobodi
s moga znanja i nauka,
tve hitrine ki nadhodi.
S moguega on prstena,
tko si, to si, vee uzazna, 1990
grdobtino ne vidjena,
stareino bezobrazna.
Prikore sam tvoje ne znane,
svoj eljadi ukazala,
ka dohodi s blinje strane 1995
kraj ovezijeh ribat ala,
da oni budu spovijedati
po svoj zemlji tvoju zlou,
ne pristaju pripijevati
do vik vika tvu grdou. 2000
Ne scijenjena, narugana,
meu smrtim i ivotom,
sred ovezijeh pustijeh strana
ostaj s vjenom tvom sramotom.
Ti, koja si uivala 2005
svijeh muiti druzijeh, primi
platu, ku si dostojala
tvojijem djelim prikornimi.
Ako sud me moj ne vara,
jur se na kraj drugi stani, 2010
s drubom verna od brodara
s dobrom esti Ruer znani.
Jur potena Logistila,
koja ljubi sve kreposti,
na stan ga je svoj primila 2015
u veselju i u radosti.
A sad da se vitezovi
u naravni hip obrate,
kijeh vil huda medno ulovi,
pak im poda gorke plate; 2020
Zapise, uzle i prilike,
i sve ari s njih u smesti,
da oni prime prednje slike,
a nju gore stru bolesti.
Lud je i smamjen po nainu, 20256
tko god misli zlo initi,
i mni teku svu krivinu
od nebeskijeh oi skriti.
Pravda i srdba boanstvena,
ka pedepe djela opaka, 2030
sve to vee prodiljena,
toliko je vrlija paka.

SKAZANJE DRUGO

KORALJKA, ALINA I STRAIMIR

KORALJKA:
 Koliko vee ja
mislim, ma gospoje,
da budi Ruer tja 2035
od tebe poo je,
toliko ve mogu
luda ga zazvati,
i da se razlogu
ne puta vladati. 2040
Bud' da e utei
po suhu lasno mo,
orujem inei
put, po kojem ima pro;
ko da se usudi 2045
po moru da utee,
koje valim od svudi
na otok obtjee?
Koja plav po prikoj
puini proleti, 2050
ku ne e verni tvoj
Straimir vidjeti?
Tim gorke uzdahe
ustavi, kraljice,
i suze, ke plahe 2055
teku ti niz lice.
Ufam se, da prije
neg sunce ognjeno
u more sakrije
sve lice zlaeno, 2060
tve e se smuene
razvedrit lijeposti,
i niknut udjene
iz plaa radosti.

ALINA:

Ufanje samo toj 2065

sred gorka emera
uzdri ivot moj,
da diham jotera,
za sve mrem sto krati,
ekaju na svak as 2070
ki godi imati
od ove zgode glas.
Nu vidim brzu plav
brzinom velikom
gdi grede nas uprav 2075
s jednijem bojnikom!
ini mi se iz daleka,
da je od plavi vojevoa . . .
on je, ah, ma esti prijeka,
koja e ovo biti zgoda? 2080
Svu me strah popada,
sva sam mraz ledeni,
tresem se od jada,
nije duha u meni,
Straimire moj, za to si 2085
doo? ka te vodi sila?
ki se od tebe poklon nosi?
ivot, ali smrt nemila?

STRAIMIR:

O kraljice, sila od nebi

suprotiva nam boj bije, 2090
mo umrla, slaba u sebi,
bogu odoljet jaka nije.

ALINA:

Je li uteko Ruer, reci,

ali uzdri vlas ga tvoja?
il me oivi, il' posijeci, 2095
tu se uzdri sva es moja.

STRAIMIR:

Po naredbi, ku visoka
vlas mi tvoja podala je,
od ovoga ja otoka
s bojnijem plavim uvah kraje. 2100
Priko po one, kada samo
kod visoke one gore,
put zapada koja onamo
prostire se sinje u more,
korablja se kratka i mala 2105
vidje od mene, gdje u slobodi
s kraja se je odvezala,
na onu stranu da prihodi.
Bjeae ona hrlo toli,
da se oku mom injae, 2110
da nje brzi tijek oholi
strijel letutu jednaae.
U toliko bivi meni
jedan tvojijeh sluga reko,
da zli Ruer u nescijeni 2115
ljepote se tve odreko;
pun rasrdbe i bolesti
sa svijem plavim u isto vrime,
za nju uhitit i dovesti
zatekoh se hro za njime. 2120
Neizbrojnijem se pod veslima
ueeno more pjeni,
ter s obijesnijem valovima
srne udarat kraj kameni;
jak da morski kralj pun gnjeva 2125
budi u sebi sumnje nove,
vide silu naijeh drijeva
po kraljestvu gdi mu plove.
Jur zategnut po sve strane
od nas bjee Ruer hudi, 2130
ne mogae cije sahrane
svoj obrnut tijek nikudi;
kad vuhveni i brzei
brodar, ki ga tja vodijae,
vrhu krme ter sjedei 2135
pobjeguu plav vladae,
vide, da ga ma plav stie,
i malo manj vee hita,
tanke od svile pokrov die
svrh jednoga udna tita; 2140
tita, iz koga van iskoi
jedna svjetlos toli jaka,
da zaslijepi taj as oi
svemu mnotvu tvijeh junaka.
Vidit bi nas zapanjene 2145
ko prid glavom Medusinom,
ka jur ljudi tvrde u stijene
obraae zlijem nainom.
Tako slijepi s blinje luke
nam protivne Logistile 2150
silnijeh trubalj usmo buke
strahovite i nemile,
i da nas je po sve strane
u okolo obujmila
bujne vojske oruane 2155
ne nadana prika sila.
Mi estoko pristraeni,
(a to bismo mogli vee,
zaslijepjeni i uvedeni
u pogubne smrtne smee?) 2160
jedva vesla uzdrei,
rasprani, razmetnuti,
obratismo na zad plei,
za smrt silnu pobjegnuti.
Gremo, ne znam, kud ni kamo, 2165
i na poraz smrtni oiti
u nesvijesti nastupamo,
cijenei se sahraniti.
Velik dio, im ne vidi,
kud njihove srnu plavi, 2170
morske se razbi hridi,
i tu ivot svoj ostavi.
Neprijatelski mnozijeh mai
nemilosno pogubie,
mnozijeh ognjen plam potlai, 2175
mnozijeh vali potopie;
ja sam s malo drube ine
u velikom naem boju
iv na ove pokrajine
sreom iznijeh glavu moju. 2180

ALINA:

I jo, vajmeh, mogu biti

bez Ruera u ivotu,
i od bolesti ne umriti
zlobnijeh zvijezda na sramotu?
Ovako se, tuna Alina, 2185
zgaa, ovaku platu srete,
tko se uzda u tuina
i u nevjerno plaho dijete.
Tko bi vijeku, jaoh, cijenio,
da oni mladac, gizdav toli, 2190
u srcu je lav nemio,
vrla tigre, zmaj oholi;
da ona rajska lijepos skriva
pod sobome svije pakljenu,
i ud, koja pridobiva 2195
tvrdo gvozdje, mraznu stijenu?
to u, vajmeh, gdi u sade
narugana, privarena,
u emerne ove jade,
kad ne ekah, uvedena? 2200
Ako zemlja ne ima i ne e
podobne mi dat pomoi,
ako nebo hudo od vee
spravja mi se vrha doi;
daj se prigni, da daj gani 2205
na moje rijei silni pako
i paklenih zlijeh nemani,
strahovito mnotvo jako!
bogovi ognjeniti
nemiloga crna stana, 2210
ki jednaci moe biti
bogovom ste vinjijeh strana,
ako ikada ja posvetih
u po tijeka nonijih sjena
vrh otara vaijeh svetih 2215
svetilita vam ljubjena:
tec'te iz pakla, svi tecite
na vapjenja ma mogua,
tec'te, da mi ustavite
ljubovnika pobjegua; 2220
ili ako me jaka nije
pomo krepos vaa silna,
ter smiriti ne umije
bolovanja moja obilna:
iz mrzea segaj tila 2225
ovu duu istiskate,
ter je s vami u nemila
crna mjesta posmucate.
to krzmate, to stojite,
strana drubo i mogua? 2230
tec'te, da mi ustavite
ljubovnika pobjegua!

SKAZANJE TREE

MELISA, ALINA I KOR VITEZOVA

MELISA:

pakljena srda Alina,

klete ustavi rijei tvoje,
smrad od tvojijeh zlijeh krivina 2235
jur do neba uzio je.
Tvojijeh od zala, tvoga od cvila
rug nebeska tvori strana,
a pakljena strana sila
kroz uzrok je tvoj svezana 2240
Pripravja ti bog pravedan
tetu i poraz vjekoviti,
jedan sam as i hip jedan
sve e varke tvoje odkriti.
O vitezi vrijedni gdi ste, 2245
ki, ljubei vilu priku,
mjete plate izgubiste
obiajnu ljudsku sliku?
vaa uzmite lica istina
i naravni hip poznani, 2250
a ova divja pustoina
kako i prije grda ostani.
Viloviti zapis nijedan
ne nai se odi sade,
tako jaki, tako vrijedan, 2255
da na rijei me ne pade.

ALINA:

Na koju sam dola smeu,

koja me ovo goni sila?
Dobila ste, tajat ne u,
nebesa, ve dobila. 2260
Bjei, Alina tuna, bjei,
da ne srete poraz tei.

KOR VITEZOVA:

Koje ti emo hvale i dike,

nebeska diko, dati,
koji da ti se na velike 2265
tve milosti har odvrati?
Malo je nae dostojanje
darovima pro tvojimi,
nu je srce joter manje,
neg da ovaku rados primi. 2270
Ti se nami mo' s razlogom
ne rodjena majka riti,
koju emo mi za bogom
prvu gledat i cijeniti.
Rodjeni smo dva po tebi, 2275
i ako naa es je bila
hua i gora vele u sebi
nego ista smrt nemila,
ovi ivot drugi, koji
nami poda tva dobrota, 2280
drai se od nas vele broji
od prvoga od ivota.

MELISA:

Stvar je ljudska sagrijeiti;

nu vrh ine sve eljadi
pametan se moe riti, 2285
tko iz grijeha kori vadi.
estita je tuga i muka,
iza kratke ka bolesti
ovjeku je od nauka,
da u naprijeda ive u svijesti. 2290
Tim pokli ste sad poznali,
vrijedni mladci i hrabreni,
u kakove se tete uvali,
tko robuje bludnoj eni:
 vazda se od nje uklanjate, 2295
kako od gnjivna plaha mora,
ako elju ne imate
ste sramote i prikore;
nu prije neg se u krajine
vae rodne uputite, 2300
na sramotu hude Aline
veselo se oglasite.
Ti Astolfo sa mnom hodi :
prije neg bude dan svriti,
s tvijem Ruerom u slobodi 2305
na drugom e kraju biti

SKAZANJE ETVRTO

KOR VITEZOVA IZVODI TANAC I PJEVA:

enska lijeposti,
himbena, laiva,
malo ti vrijednosti
u tebi pribiva. 2310
Tvoj posmijeh, tvoj pogled,
tva rijeea slikuje
pokriven medom ijed?
iz nenad ki truje.
Drugo se bludna vil 2315
zazvati ne more,
neg smrtna ljuta stril,
nesvijesno neg more.
Tko se njom sastane,
ter se pak slobodi, 2320
bijeli mu dan svane,
drugi se put rodi.

PRVI OD KORA:

Kad ekani
zrak sunani
vrhe od gora jutrom zlati, 2325
vjetri mili
s mirnijem krili
uzme iz tiha kad prati,
na pridragi
trepet blagi 2330
sve dubrave vesele se,
i ljuvena
i rumena
rusa odkriva svoje urese,
more kae 2335
lice drae
prid pranjem veselijeme,
i u razbludi
po njem svudi
tance izvode ribe nijeme. 2340
Sasma tuan,
sasma ruan,
tko vjeruje toj tiini,
ter izdavnoj
i nestavnoj 2345
u ruke se da puini,
za to prije,
neg se skrije
u zapadne dan dvorove,
ognjenito 2350
i srdito
more uzavri na valove,
tim stresena
i smetena
plav, koja se u nj uzdala, 2355
u istoj vodi
smrt nahodi,
gdje se jutros jes igrala.
Istu vjeru
i nevjeru, 2360
istu od mora narav dri,
nepotena
huda ena,
kad stravljeno srce spri.

R:

enska lijeposti 2365

himbena, laiva,
malo ti vrijednosti,
u tebi pribiva.
Tvoj posmijeh, tvoj pogled,
tva rijeca slikuje 2370
pokriven medom ijed,
iznenad ki truje.
Drugo se bludna vil
zazvati ne more,
neg smrtna ljuta stril, 2375
nesvijesno neg more.
Tko se njom sastane,
ter se pak slobodi,
bijeli mu dan svane,
drugi se put rodi. 2380
DRUGI OD KORA:

Smamjen oni,
ki nasloni
u vil bludnu svoje ufanje:
njome dugu
nae tugu, 2385
a prem kratko uivanje.
Lijepos ona
sva priklona
pogubi te najposlije,
ni blagosti, 2390
ni milosti
u nesramnoj eni nije.
Nje su prami,
kim te smami,
i duu ti gospoduje, 2395
ne vidjeni
vez pakljeni,
tetu i boles kijem ti snuje.
Nje su oi,
ke s istoi 2400
svijetlo ti se sunce ine,
strahovita
no oita,
blago i pamet gdi ti gine.
Nje celovi, 2405
kim te lovi,
i nje rijeca ljubeljiva,
emeri su,
otrovi su,
gdi nemila smrt pribiva. 2410
Nje su ini
i naini,
ke ti licem s dvora kae,
sve vuhvenstva,
sve himbenstva, 2415
mame, tlape, varke i lae.
Nje je blagos
sve nedragos
nemile su nje milosti,
smrtne i hude 2420
sve razblude,
smrad i prikor sve lijeposti.

KOR:

enska lijeposti
himbena, laiva,
malo ti vrijednosti 2425
u tebi pribiva.
Tvoj posmijeh, tvoj pogled,
tva rijeca slikuje
pokriven medom ijed,
iznenad ki truje. 2430
Drugo se bludna vil
zazvati ne more,
neg smrtna ljuta stril,
nesvijesno neg more.
Tko se njom sastane, 2435
ter se pak slobodi,
bijeli mu dan svane,
drugi se put rodi.

TREI OD KORA:

Strijeljate me,
ranjate me, 2440
oi vedre, usti medne,
uzdanomu
srcu momu
ve ne imaste moi nijedne
Razgledo sam, 2445
razabro sam
u sramotah klete Aline,
ko su grde
i zlosrde,
sve ke ovaki ivot ine. 2450
Nje grdoa
i nje zloa,
izgled budi svoj mladosti,
da s nemilom
bludnom vilom 2455
otrovne su sve radosti.
Prava rados,
prava slados,
na nebesijeh nahodi se;
kreposnima 2460
tuj djelima
naa dua uspenji se.

R:

Kako u kratko otok ovi

od lijepa se grub uini,
kako lice sve ponovi, 2465
u svem slino zloj Alini!
Ko sramotna osta svijeme
vilenica grda i stara;
ne moe dugo vrijeme
pokrivena bit privara! 2470
Laive su segaj svita
veliine sve izvanje,
vele tjera, malo hita,
tko u njih stavlja svoje ufanje.