UDK: 316.774:262.

6
262.6:316.774
Pregledni lanak
Primljeno 9.9.2015.
Prihvaeno 20.5.2016.

Mediji u slubi opega dobra u dokumentima

Katolike Crkve
Hrvoje Lonarevi*

Saetak
Katolika Crkva u prolom je stoljeu, posebice od II. vatikanskog sabora, sve
vie propitivala drutvenu vanost, narav i svrhu sredstava drutvenoga priopa-
vanja (javnih medija). Ovaj rad propituje to o sredstvima javnoga priopavanja
pod vidikom njihove uloge u promicanju opega dobra izriu (post)koncilski
dokumenti, posebice Inter mirifica, Communio et progressio i Aetatis novae.
Osim zajednike znaajke isticanja njihove nezamjenjivosti u promicanju mo-
ralnih vrjednota i postizanja ciljeva opega dobra, pri emu dobro osobe nikada
ne smije biti podreeno drutvenim ciljevima, primjetno je sve vee inzistiranje
na moralnoj odgovornosti svih sudionika komunikacije u medijskom prostoru
s obzirom na ciljeve i krajnju svrhu ljudske komunikacije, to podrazumijeva i
medijsko opismenjavanje sudionika komunikacijskoga procesa. Autor istie po-
trebu trajnoga propitivanja etike uporabe medija, drei da mediji ne trebaju
novu etiku, nego primjenu trajnih etikih naela u novim okolnostima.
Kljune rijei: narav medija, ope dobro, crkveni dokumenti, medijska pisme-
nost, etika

Uvod

to se stvari vie mijenjaju, to vie ostaju iste, kae jedna poslovica. Ona
bi se mogla primijeniti i na medije. Iako je tehnoloki napredak omoguio bru
razmjenu informacija, ini se da nema mehanizma koji bi osigurao koritenje
medija za ono to im jest i ima biti prvotna svrha: da slue opem dobru svih lju-
di. Svjesni smo svakodnevnih krenja etikih kodeksa uporabe medija i njihove
moralno upitne drutvene uloge. Pitanja koja se u vezi s time postavljaju ine se
vjenima jo se traga za odgovorima.
Prolo stoljee bilo je, uz ostalo, doba velikoga tehnolokog napretka, to je
omoguilo silan razvoj tzv. masovnih medija.1 Razvojem tehnologije pojavili su

* Hrvoje Lonarevi, mag. comm., mag. educ. croat. Epota: hloncarevic@gmail.com

1 Postoji mnogo definicija o medijima i njihovoj namjeni, pa bi bilo preopirno sve nabrajati. Na-
vodim stoga opu, etiki neutralnu, definiciju iz knjige dr. Marka Sapunara Osnove znanosti o no-

Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 55

H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

se novi oblici prenoenja informacija, tzv. masovni mediji. Uz tisak iz prethodno-

ga stoljea, nastali su kino, televizija i radio, koji su potkraj prologa stoljea
svoju simbiozu nali u internetu. Njihov razvoj nastavio se i u 21. stoljeu, to je
omoguilo da svaka vijest dospije do svih u najkraem moguem vremenu. Mo
medija dosegla je tolike razmjere da oni vie nisu samo bili sredstvo priopavanja
nego su poeli definirati oblike, nain i ritam ivota. Stoga se s pravom mediji
nazivaju etvrtom vlau, uz zakonodavnu, sudsku i izvrnu vlast.
Iz te moi proizlazi, dakako, i velika odgovornost. Zato je vanije nego ikad
prije razmiljati o medijskoj etici i etiki ispravnoj uporabi medija, tj. sredstava
javnog ili drutvenog priopavanja.2 Ako je dakle 20. stoljee okarakterizirano
stoljeem razvoja medija, onda e 21. biti obiljeeno bitkom za etiku njihove
primjene. Velik dio tereta te bitke nosi i nosit e Katolika Crkva, koja se od
Drugoga vatikanskog sabora naovamo vie puta oitovala o naravi i svrsi medija
u kontekstu promicanja opega dobra.

1. Ope dobro

Prije nego se razloi uloga medija iz etike perspektive opega dobra3 kako
je vide crkveni dokumenti, valja napomenuti kako su se tim pojmom koristili jo
Platon, Aristotel i Ciceron. U nae vrijeme ameriki filozof John Rawls definirao
je ope dobro kao odreene uvjete koji su u jednakosti za prednost svih.4 U
hrvatskome pravnom sustavu djelovanje za ope dobro nije definirano nijednim
propisom ili drugim aktom kojim se utvruje javna politika vezana uz ulogu i
djelovanje medija.5

1.1. Ope dobro u crkvenim dokumentima

Enciklike i drugi crkveni dokumenti nastoje dati jasan moralnosocijalni okvir
ljudskomu napretku na temelju katolike teoloke i antropoloke misli, pri emu

vinarstvu: To je materijalni supstrat pomou kojeg se informacije posreduju u komunikacijskom

procesu. (M. Sapunar, Osnove znanosti o novinarstvu, Zagreb, 2004., str. 46.). U uem smislu
pojam medij esto se uzima u znaenju masovni medij (novine, radio, televizija): Pod ma-
sovnom komunikacijom razumijevaju se svi komunikacijski oblici kod kojih se informacije javno
prenose tehnikim distribucijskim sredstvima (medijima) indirektno () i jednostrano disperziv-
noj publici (S. Malovi, Osnove novinarstva, Zagreb, 2005, str. 11.)
2 Usp. D. Laba D. Uldrijan, Moe li dobro novinarstvo biti nemoralno? Pitanje odnosa kvali-
tete, etike i medijske pismenosti, u: Mediji i drutvena odgovornost, Zagreb, 2010., str. 86.
3 Ope dobro u crkvenim dokumentima spominje se od enciklike Rerum novarum Lava XIII. iz
1891., koja se bavi socijalnim poloajem radnitva, sve do naih dana u desecima dokumenata.
4 http://www.scu.edu/ethics/practicing/decision/commongood.html
5 http://www.uzuvrh.hr/userles/le/Prijedlog%20nacrta%20Zakona%20o%20op%C4%87em%2 0do-
bru%20%20za%20javnu%20raspravu10%2005.pdf; Isto je utvreno pregledom stranice Sredi-
njeg kataloga slubenih dokumenata RH (http://www.digured.hr/). Ustav Republike Hrvatske
spominje ope dobro samo u lanku 38: Nositelji vlasnikoga prava i njihovi korisnici duni su
pridonositi opem dobru.

56
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

se misao o opem dobru razvija na katolikome poimanju ljudskog dostojanstva

i neponovljivosti ljudske osobe.
U tom smislu enciklika Rerum novarum Lava XIII. apelira na sve one koji
upravljaju dravom da rade na blagostanje zajednice i pojedinca.
Nuno je da bude takvih koji e se baviti dravnikim poslovima: stvarati zakone,
krojiti pravdu te koji e savjetom i ugledom upravljati polovima u miru i u ratu.
Svatko vidi da su takvi muevi odliniji te ih valja smatrati prvacima cijelog naroda
zato to neposredno i djelotvorno sudjeluju za ope dobro.6
Tu misao potvruje Pio XII. u svojoj radijskoj poruci 1941. g., koju e jo
konkretnije obrazloiti tri godine kasnije rekavi da zakonodavno tijelo mora
u svom gremiju imati poizbor ljude, duhovno izvrsne i vrsta karaktera, koji se
moraju smatrati predstavnicima cijeloga naroda, a ne nekim opunomoenicima
kakve skupine, interesima zbog kojih se naalost esto rtvuju prave potrebe i
istinski zahtjevi opeg dobra.7
Nadalje, o temeljnim vidicima opeg dobra govori encikliko pismo Pacem in
terris Ivana XXIII. (1963.):
Naime, budui da se ope dobro potpuno poklapa s ljudskom naravi, itavo i cjelovito
moe opstati samo ako se, uvaivi njegovu pravu narav i ostvarenja, uvijek vodi ra-
una o ljudskoj slobodi. Zatim, tomu je nuno da na tom dobru, u skladu s njegovom
naravi uzmu dijela svi lanovi drave, makar i na razliit nain, ve prema svojim
zadacima, zaslugama i poloaju.8
U koncilskom dokumentu Gaudium et spes (1965.) istie se u vezi s promi-
canjem opeg dobra:
Kako se meuovisnost ljudi svakim danom poveava i proiruje na itav svijet, ope
dobro, to jest skup onih uvjeta drutvenog ivota koji grupama i pojedincima omo-
guuje da potpunije i lake dou do vlastitog savrenstva, danas sve vie postaje
openito te zbog toga obuhvaa prava i dunosti koje se odnose na itavo ovjean-
stvo. Zato svaka skupina mora voditi brigu o potrebama i zakonitim tenjama drugih
skupina, dapae o opem dobru itave ljudske obitelji.9
Ovdje se, kako vidimo, izrie definicija opega dobra kao skup onih uvjeta
drutvenog ivota koji grupama i pojedincima omoguuje da potpunije i lake
dou do vlastitog savrenstva.
Promatrajui brigu za drugoga kao zahtjev opega dobra, enciklika o razvitku
naroda Populorum progressio Pavla VI. (1967.) iznosi i ovaj socijalni vidik:
Nitko nije ovlaten da zadrava na svoju iskljuivu upotrebu ono to prelazi njego-
ve potrebe, dok drugi nemaju ni ono nuno. (...) Ope dobro, dakle, ponekad trai
eksproprijaciju, ako neki posjed zato to je prevelik, to se slabo ili nikako is-

6 Lav XIIII., Enciklika Rerum novarum, Sto godina katolikog socijalnog nauka, Zagreb, 1991. str
1617.
7 Pio XII., Radio poruka za Boi 1944., Sto godina katolikog socijalnog nauka, str. 97.
8 Ivan XXIII, Enciklika Mir na zemlji, Sto godina katolikog socijalnog nauka, str. 175.
9 Gaudium et spes, Pastoralna konstitucija o crkvi u suvremenom svijetu, Sto godina katolikog
socijalnog nauka, str. 222.

57
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

koritava, zbog bijede koju on prouzrokuje ostalom stanovnitvu, zbog znatne tete
nanesene interesima zemlje prijei zajedniki prosperitet.10
Slina zadaa politike stoji i u enciklici Christifideles laici, izdanoj 1988.: Po-
litika koja je usmjerena na osobu i na drutvo nalazi svoj osnovni kriterij u ostva-
rivanju opeg dobra kao dobra svih ljudi i cijelog ovjeka, dobra koje se nudi i
jami uz slobodno i odgovorno prihvaanje osoba, pojedinano ili udruenih.11
Ope dobro mogue je dakle postii samo kroz solidarnost i brigu za drugoga.
Posebice tu misao razrauje enciklika Solicitudo rei socialis Ivana Pavla II.
1987., koja za smjernice istinskog ljudskog razvoja postavlja brigu za drugoga, tj.
dobro svakog ovjeka.12
Na razne naine ta se uvjerenja ponavljaju u svim kasnijim dokumentima, sve
do Katekizma Katolike Crkve iz 1994. godine. Kao tuma katolikog vjerskog na-
uka, Katekizam, vezano za pojam opeg dobra, istie kako je, u skladu s ovjeko-
vom drutvenom naravi, dobro svakoga nuno u vezi s opim dobrom.13 O samo-
me pojmu opega dobra pie: Pod pojmom ope dobro treba shvatiti skup onih
uvjeta drutvenog ivota koji skupinama i pojedincima omoguuju da potpunije
i lake dou do vlastitog savrenstva.14 Nadalje stoji kako se ope dobro tie
svih i zahtijeva razboritost od svakoga, pogotovo onih koji obnaaju slubu vla-
sti. U prvom redu ope dobro pretpostavlja potivanje osobe kao takve. U ime
opeg dobra javne vlasti su dune potovati temeljna i neotuiva prava ljudske
osobe. Drutvo je duno svakomu svom lanu dopustiti da ostvari vlastiti poziv.
Napose, ope dobro sastoji se u uvjetima izvravanja naravnih sloboda koje su
nenadomjestive da se ljudski poziv potpuno razvije: kao to je pravo da svatko
djeluje prema ispravnoj normi svoje savjesti, pravo na zatitu privatnog ivota te
na opravdanu slobodu, i na religioznom podruju.15 Drugi je imperativ opega
dobra drutveno blagostanje i razvitak same skupine. Razvitak je saetak svih
drutvenih vanosti. Dakako, na vlast spada da u ime opega dobra prosuu-
je izmeu raznovrsnih pojedinanih interesa. No ona mora omoguiti svakomu
ostvariti to mu je potrebno za doista ljudski ivot: hranu, odjeu, zdravlje, rad,
odgoj i kulturu, prikladno obavjetavanje, pravo na osnivanje obitelji itd.16
Iz svega je jasno da ope dobro stoji u izravnoj skladnoj korelaciji s dobrom
ljudske osobe, i to tako da mu je podreeno.

10 Pavao VI., Enciklika Populorum progressio, Sto godina katolikog socijalnog nauka, str. 323.
11 Ivan Pavao II., Enciklika Vjernici laici, Zagreb 1990., str. 100.
12 Pravi razvoj koji je u skladu sa zahtjevima vlastitim ljudskom biu, mukarcu i eni, djetetu,
odraslome ili starome, ukljuuje prije svega kod onih koji djelatno sudjeluju u tom procesu i za
njega su odgovorni, ivu svijest o vrijednosti prava svih i svakoga pojedinca, kao i nunost poti-
vanja prava svakoga za puno koritenje tekovina to ih prua znanost i tehnika; Ivan Pavao II.,
Enciklika Socijalna skrb, Sto godina katolikog socijalnog nauka, str. 600601.
13 Usp. Katekizam Katolike crkve, str. 481.
14 Isto, str. 482.
15 Isto.
16 Isto.

58
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

2. Vaniji crkveni dokumenti o medijima

Uoljivo je da Katekizam meu uvjete doista ljudskoga ivota uvrtava

prikladno obavjetavanje, oito na temelju batine crkvenih promiljanja,
spoznaja i zakljuaka koji su se u to vrijeme ve bili razvili u svojevrsnu teolo-
giju medija

2.1. Inter mirifica

Imajui u vidu spomenuto, potrebno je uvidjeti to o naravi i svrsi medija
pod vidikom opega dobra kau crkveni dokumenti. Prvi je meu njima kon-
cilski dekret Inter mirifica (1963.)17, nastavi kao izraz svijesti Crkve da irenje
evaneoskoga nauka u slubi opega dobra i vjenog spasenja ljudi sve vie ovisi
o suvremenim sredstvima drutvenoga priopavanja ili, kako se esto nazivaju,
premda pogrjeno, masovnih medija.
Zanimljivo je da Koncil u tom dekretu ne ide primarno za definicijom dru-
tvenih medija i znaajkama pojedinih vrsta (tiskanih, elektronikih), nego istie
etiki vidik, tj. svrhu koritenja. Time podrazumijeva da se o medijima mnogo
zna, no istie kako je potrebno to znanje usmjeriti sukladno vrijednosnomu sudu.
Tako stoji:
Da bi se ti instrumenti ispravno upotrijebili, neizbjeno je potrebno da svi oni koji se
njima slue poznaju norme moralnoga reda i da ih na tom podruju vjerno provode
u djelo. () Prije svega je nuno da svi ovi koji su u tom poslu sebi oblikuju ispravnu
savjest o upotrebi tih sredstava.18

2.2. Communio et progressio

Moglo bi se rei da iz duha Inter Mirifica proizlaze svi kasniji dokumenti.
Prvi je meu njima Naputak o sredstvima drutvenoga priopavanja Communio
et progressio Papinskoga vijea za sredstva drutvenoga priopavanja iz 1971.
U njemu se opsenije nego u prethodnome razrauje svrha i sluba medija te,
slijedom toga, medijska etika, te se upuuje na ispravno koritenje medija, po-
kuavajui obuhvatiti sve sudionike komunikacije i okolnosti u kojima se oni
nalaze. Kranska vizija komunikacije razglaba se u kontekstu znaenja komu-
nikacije za cjelokupni napredak. Mediji se ne promatraju samo pod gleditem
funkcionalnosti, nego kao vaan faktor za razvoj kulture, promatrani kao forum
i mjesto susreta.19

17 Vana koncilska novost u tom dokumentu bila je uvoenje termina sredstva drutvenih komu-
nikacija jer do tada nije postojao izraz na Saboru koji je bio ope prihvaen. Tim izrazom eljelo
se istaknuti ire shvaanje komunikacije, koja se tim izrazom ne svodi samo na tehniki vid, ve
ukljuuje socijalizaciju. Usp. J. Valkovi, Crkva i svijet medija, Zagreb, 2013., str. 3338.
18 Dekret o sredstvima drutvenog saobraanja Inter mirifica, Zagreb 1993., str. 77.
19 J. Valkovi, nav dj., str. 4849.

59
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

2.3. Aetatis novae

Dvadeset godina nakon Communio et progressio izaao je trei dokument, pa-
storalna uputa pod nazivom Aetatis novae, koja je nastala, kao i prethodna dva
dokumenta, iz potrebe da se razmotre zadae medija pred novim izazovima to
ih nudi komunikacijska tehnologija. Ovaj dokument ne donosi bitno novu agen-
du komunikacijske etike ni kulture komunikacije. Ipak, Crkva pokazuje kako je,
unato, moe se rei, razoaranjima dosadanjom praksom necrkvenih medija,
i dalje spremna ui u dijalog s medijima i o medijima. Ne eli ostati tek objekt
promatranja, ve sustvaratelj komunikacije i dijaloga. U tekstu se govori o opa-
snosti jaanja monopola na medijskom podruju, a velik naglasak dan je uporabi
suvremenih komunikacijskih tehnika u pastoralnom djelovanju.20

2.4. Crkva i internet

Godine 2002. Papinsko vijee za medije izdalo je dokument Crkva i internet,
kojim se eljelo odgovoriti ma pastoralne i etike izazove to ih je postavio taj novi
medij. Ponovivi naela pastoralne i etike uporabe medija u Crkvi i drutvu izne-
sena u prethodnim dokumentima21, Crkva mora razumjeti Internet. To je nuno
za djelotvorno komuniciranje s ljudima, osobito s mladei, koja je proeta iskust-
vom te nove tehnologije, ali takoer da bi se tom tehnologijom bolje koristilo.22
Navode se brojne koristi, uvaavajui istinu da Internet ne moe zamijeniti osobni
kontakt, te se upuuje na potrebu odgoja za ispravno koritenje internetom. Ne-
ophodna je umjerenost, disciplinirani pristup tome vanom tehnolokom sredstvu
to ga predstavlja Internet kako bi ga se koristilo mudro i iskljuivo za dobro.23

2.5. Etika na internetu

Iste godine Papinsko vijee za medije donijelo je dokument Etika na internetu,
koji ini jedinstvenu cjelinu s dokumentom Crkva i internet. Polazei od toga da
je internet najnovije i s mnogih gledita najmonije sredstvo te da kao takav
obeava i mnogo vie, no njegovim se neprimjerenim koritenjem moe poiniti
i mnogo tete, Crkva nudi moralnu mudrost za njegovu ispravnu uporabu.24
On moe postati sredstvo za rjeenje ovjekovih problema kroz promicanje ideje
cjelovitog razvoja ovjeka i stvaranjem svijeta u kojem e vladati ljubav, pri emu,
Crkva ujedno izraava zabrinutost zbog opasnosti da bude iskoriten i kao sredst-
vo koje ovjeka okree od njegove prvobitne svrhe, kada dijeli umjesto da uje-

20 Usp. Isto, str. 6364.

21 http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=49521 (pristupljeno 12. 5. 2016.). Dokument
navodi dva cilja Crkve: Jedan se sastoji u poticanju njihova pravilnog razvoja i pravilnog kori-
tenja za razvoj ovjeka, pravde i mira, za unapreenje drutva na mjesnoj, nacionalnoj i opoj
razini u svjetlu opeg dobra i u duhu solidarnosti, dok je drugi u tome to Crkva skrbi i za
komuniciranje unutar sebe same kao i s vanjskim svijetom.
22 Isto.
23 Isto.
24 http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=49520 (pristupljeno 12. 5. 2016.)

60
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

dinjuje, udaljuje umjesto zbliuje. Budui dakle da irenje Interneta pokree

brojna druga etika pitanja, Crkva istie: krepost solidarnosti mjerilo je za
odreivanje korisnosti sluenja Interneta opem dobru. Stoga oni ije odlu-
ke i djelovanja pridonose stvaranju internet strukture i njegovih sadraja imaju
dunost provoditi solidarnost u sluenju opem dobru.25 Potuju li se ta naela,
bit e i izbjegnuta potreba cenzure.

2.6. Crkva i mediji

Iako predmet ovoga rada nisu domai dokumenti o medijima, valja spome-
nuti pastoralne smjernice Crkva i mediji iz 2006, koji je odgovor na poziv opeg
crkvenog uiteljstva koji glasi: Svaka biskupska konferencija i svaka dijeceza mo-
raju izraditi cjeloviti pastoralni plan za drutvenu komunikaciju.26 Ponovivi
kljuna stajalita prije spomenutih crkvenih dokumenata, te istaknuvi vanost
sluenja medija ljudskoj osobi i opemu dobru, smjernice po posebnim poglavlji-
ma upuuju na potrebu razvoja svih vrsta medija u slubi pastorala.

3. Narav i svrha medija u crkvenim dokumentima

Kao to je spomenuto, Crkva je na Koncilu izrazila svoj stav o svrsi upora-

be sredstava komunikacije i njihovoj vanosti za ope dobro. Majci Crkvi je
poznato da ta sredstva, ako se ispravno upotrebljavaju, pruaju efikasnu pomo
ovjeanstvu..., ona takoer zna da ih ljudi mogu upotrijebiti ... i zlorabiti i na
svoju vlastitu tetu...27 U dijelu koji poziva graanske vlasti na obranu slobo-
de informiranja istaknuto je kako su sredstva drutvenoga priopavanja u slubi
opeg dobra: Civilna je vlast u toj stvari vezana, radi opeg dobra kojemu su ta
sredstva namijenjena, posebnim dunostima.28 Ova tvrdnja veoma je znaajna i
vana jer upuuje na veliko znaenje drutvenih medija u sluenju opem dobru.
Communio et progressio razrauje te osnove snano ih stavivi u kontekst
opega dobra: Sredstva drutvenog priopavanja doista mogu silno pridonijeti
meuljudskoj povezanosti...; jer ona raaju novim nainom bliskosti meu
njima; ona su nov jezik to ljudima omoguuje ispravnije upoznati same sebe
i lake pristupiti drugima. A to se lake meu sobom razumiju i to se radije
jedni drugima priklanjanju, to e s druge strane bre postii pravdu i mir, do-
brohotnost i dobrotvornost, uzajamno pomaganje, ljubav i najzad zajednitvo.
() Zbog toga moraju svi ljudi dobre volje osjetiti golem poticaj na slono na-
stojanje da sredstva drutvenog priopavanja budu na istinsku korist usvajanju i
pronalaenju istine te irenju ljudskog napretka.29

25 Isto.
26 http://www.hbk.hr/docs/crkva_i_mediji.pdf (pristupljeno 11. 5. 2016.)
27 Dekret Inter mirifica, str. 75.
28 Isto, str. 80.
29 Communio et progressio, str. 810.

61
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

Sukladno tomu, istaknut je i zahtjev: Sveukupnost onoga to se uporabom

raznovrsnih sredstava priopavanja ostvari na nekom odreenom zemljopisnom
podruju valja prosuivati po onome kako sve to pridonosi opem dobru, uputivi
na ravnovjesje sadraja: Stoga valja odrati pravu ravnoteu izmeu javnih vijesti,
kolske pouke i zabave, izmeu znanstvenijih i priprostijih priredaba.30
U nastavku dokument se osvre na propagandnu djelatnost u kontekstu
opeg dobra:
irenje i objavljivanje nekih ideja (to se inae naziva propagandistika kampanja)
doputena je jedino onda ako se ne krnji ljudsko dostojanstvo i ako to koristi istini
i stvari opeg napretka pojedinca i zajednice kao i naroda i itavog ljudskog roda.
Stoga je nedoputeno upotrebljavati sredstva uvjeravanja protivna opem dobru, te
sredstva koja nastoje sprijeiti otvorenu i javnu odgovornost te iskrivljuju stanje stvari
ili stvaraju kod ljudi predrasude irenjem nepotpune istine, time da se odabiru samo
one koje odgovaraju odreenoj svrsi a preuuju druge mnogo vanije jer sve to kod
ljudi prijei opravdanu slobodu odluivanja.31
Treba li isticati da je to i za nae vrijeme itekako aktualna misao!? U dijelu
koji se odnosi na pravo na informacije takoer se spominje ope dobro:
I samo drutvo u svim svojim strukturama treba informacije kako bi moglo tumaiti
svoje djelovanje kao to su mu potrebni dobro informirani graani. Stoga se pravo
na informacije ne moe danas ograniiti na individualno podruje ve je ono zahtjev
opeg dobra.32
Dvadeset godina nakon Communio et progressio ljudi su se navikli na izraze
kao to su drutvo informacija, kultura masmedija i generacija sredstava
priopavanja, postali su svjesniji koliku snagu nose mediji i razumiju da oni
odreuju mnogo toga to ljudi misle o ivotu.33 U duhu tih spoznaja i razno-
vrsnije uporabe medija Aetatis novae ima potrebu istaknuti: Ispravna upotre-
ba drutvenih sredstava priopavanja pretpostavlja kod onih koji njome bara-
taju poznavanje naela poretka moralnih vrijednosti i spremnost, takoer, da
ih ostvaruju.34 Budui da ope dobro zahtijeva napredak i potivanje prava na
razvoj svake osobe, mediji ne smiju ...postati i oruem iskrivljenog pogleda na
ivot, na obitelj, na religiju i moral pogleda koji ne potuje istinsko dostojanst-
vo i odreenje ljudske osobe. Hitno je potrebno da mediji potuju cjelovit razvitak
osobe, koji obuhvaa kulturnu, transcendentnu i religioznu dimenziju ovjeka i
drutva, i da mu pridonese.35 Nadalje, sredstva drutvenog priopavanja mogu
dati svoj doprinos rjeavanju tekoa tako da u raspravama u skupinama, razgo-
vorima o filmovima i radio emisijama potiu komunikaciju izmeu ljudi umjesto
da se stavljaju na njeno mjesto.36 Ovo su vani kritiki naglasci, plod sada ve

30 Isto, str. 11.

31 Isto, str. 1617.
32 Isto, str. 18.
33 Usp. Aetetis novae, Zagreb 1992., str. 7
34 Isto, str. 11.
35 Isto, str. 16.
36 Isto.

62
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

triju desetljea medijskog iskustva od Koncila. Primjetno je da Crkva upuuje

medije da ostanu sredstvo kreacije pozitivne meuljudske komunikacije, a ne
sami sebi svrha, dok su ljudi samo konzumenti.

3.1. Neovisnost medija i sloboda komunikacije

Kao drutveno bie, ovjek mora imati mogunost izraavati svoje miljenje
i suoavati se s miljenjima drugih ljudi. To naelo zatitila je Deklaracija o
pravima ovjeka istaknuvi kako svaki ovjek ima pravo na svoje miljenje i
iznoenje svoga miljenja, to, dakako, ukljuuje i slobodu sredstava drutvenog
priopavanja.37
Slobodi informiranja i pravu na informaciju dokument Communio et progres-
sio dao je najvie prostora. Istie kako je slobodno iznoenje miljenja nuno za
razvoj ovjeka i drutva:
Sloboda izraavanja vlastitog miljenja jest neophodna osobina i sastavni dio u stvara-
nju javnog mnijenja. (...) Potrebno je ustvrditi da je ta sloboda izraavanja vlastite mi-
sli neophodna pojedincima i skupinama ljudi unutar granice potenja i opeg dobra.38
Pravo na ispravno informiranje neodvojivo je od slobode priopavanja, a slo-
bodni dijalog nuan je za razvoj i napredak:
Zapravo sav se drutveni ivot zasniva na trajnoj razmjeni i dijalogu izmeu pojedinih
ljudi i pojedinih skupina to trae uzajamno razumijevanje i udruenu suradnju. Kad
se pak tom dijalogu pridruio glas sredstava priopavanja, on je dobio nove razmje-
re jer ovjek moe s drugim ljudima izmjenjivati svoja ivotna iskustva te zajedno s
njima raditi za napredak ljudskog roda.39
Stoga, neprihvatljivo je da ostvarivanje slobode komunikacije ovisi od bo-
gatstva, od odgoja ili od politike moi. Pravo na komunikaciju pravo je svih.40
To pravo pak:
zahtijeva posebne napore na nacionalnoj i internacionalnoj razini ne samo kako bi se
siromanima i manje monima otvorio pristup k informacijama koje su im potrebne za
njihov individualni i drutveni razvitak nego, takoer, kako bi se zajamilo da e u odlu-
kama o sadraju sredstava priopavanja i u utvrivanju struktura i politike unutar svo-
jih nacionalnih komunikacijskih ustanova posjedovati odgovornu i djelotvornu ulogu.41

3.2. Djelovanje priopavatelja

Velika moralna zadaa glede ispravne upotrebe medija zapada novinare i sve
one koji na neki nain neto priopuju ili sudjeluju kao oblikovatelji, urednici i
poiljatelji informacija u procesu priopavanja. To istie ve dekret Inter mirifica:

37 Usp. Communio et progressio, str. 2122.

38 Communio et progressio, str. 1516.
39 Isto, str. 21.
40 Papinski savjet za sredstva javnog priopavanja, Pastoralna uputa Aetetis novae, Zagreb 1992., str.
24.
41 Isto, str. 2526.

63
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

Vrlo vana moralna zadaa to se tie ispravne upotrebe sredstava drutvenog saop-
avanja zapada novinare, pisce, glumce, reisere, producente, one koji ulau novac,
distributere, vlasnike sala i prodajne agente, kritiare i ostale koji na bilo koji nain
sudjeluju u proizvodnji i prijenosu komunikacija42
I Communio et progressio naglaava odgovornost priopavatelja:
Njihova je stoga posebna dunost da trajno imaju pred oima svrhu sredstava priop-
avanja, naime da promiu mnogostruko i raznovrsno ljudski napredak, meusobno
zbliavanje, iskreno zajednitvo meu ljudima.43
Moe se dakle uoiti koliko zahtjevna zadaa stoji pred priopavateljima, koji
svojim radom slue primateljima, koje imaju zadau pravodobno i odgovorno izvi-
jestiti. Stoga je vano i da svako drutvo ima kritiare, koji e, voeni osjeajem za
pravdu i ljubavlju prema istini, prosuivati pozitivne i negativne strane razliitih
medija, pomagati primateljima u prosuivanju informacija i pomagati priopa-
vateljima da njihova razina ozbiljnosti i djelotvornosti bude na jo vioj razini.44

3.3. Djelovanje primatelja

Isto tako, velikim dijelom o primatelju ovisi kakav e se dijalog uspostaviti
s onim koji alje informaciju. Hoe li on biti aktivan ili pasivan, jednostran. O
aktivnosti primatelja daje svoje vienje Communio et progressio: Mogunosti
primatelja su veoma velike i raznovrsne, pa prema tome i njihova je odgovornost
vea nego to se obino misli. Dapae, nastavlja,
velikim dijelom ovisi od primatelja da se uspostavi pravi i istinski dijalog. Primaju li
oni naime pasivno ono to im priopavatelji nude, govor je jednostran i nema pravog
sugovornika premda se priopavatelji trude da uspostave dijalog. Primatelji su ak-
tivni kad briljivo tumae vijesti, prosuuju u svjetlu ostalih dogaaja i cjelokupnog
konteksta. Nadalje, kad razborito i kritiki znadu izabirati vijesti, kad upotpunjuju
vijesti, ako je to potrebno drugim izvorima te, konano, kad su kadri javno iznijeti
svoje slaganje ili neodobravanje odnosno svoje primjedbe.45
Iz ovoga citata moe se iitati odgovornost koju svatko nosi u komunikaciji.
No postavlja se pitanje: kako nauiti kritiki izabirati vijesti, moe li to svatko i na
koji nain sudjelovati nezavisno u komunikacijskom procesu?

3.3.1. Medijsko opismenjavanje

Odgovor na to pitanje daje knjiica Etika u obavijesnim sredstvima Papinskog
vijea za drutvena obavijesna sredstva. Prva je, naglaava, dunost korisnika
drutvenih obavijesnih sredstava razlikovanje i odabir. Oni se trebaju informirati
o medijima, njihovim ustrojstvima, nainima djelovanja i sadrajima te nainiti
izbor prema zdravim moralnim naelima o tome to e itati ili gledati ili sluati.

42 Dekret Inter mirifica, str. 81.

43 Communio et progressio, str. 33.
44 Usp. Isto, str. 34.
45 Isto, str. 35.

64
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

Danas je svima potreban odreen odgoj za medije, bilo osobnim uenjem, sudje-
lovanjem u organiziranom programu ili na oba naina. Vie nego samo pouku o
tehnikama, odgoj za sredstva priopavanja pridonosi stvaranju dobroga ukusa
kod ljudi i ispravnoga moralnog prosuivanja. Rije je, u odreenom pogledu, o
odgoju savjesti.46 Potreban je ispravan izbor, davanje prednosti boljem sadraju,
koji se odlikuje znanou, umjetnou i krepou. Na to se utjee nekoritenjem
usluga poduzetnika koji sredstva priopavanja koriste samo radi ekonomskog
probitka.47
Oito je da se dokument ne suspree ni od preporuke bojkota medija ako je
njihov sadraj protivan zdravim moralnim naelima.
Takav pogled na odgovornost primatelja danas je prihvaen u komunikologi-
ji. Danijel Laba i Ivan Uldrijan istiu da se u dananje vrijeme vezanosti medij-
ske i novinarske etike javlja i potreba odgoja za medije, koja je povezana s etikom
primatelja.
Nitko naime, danas ne moe tvrditi da su za stanje bilo ono dobro ili loe u me-
dijima odgovorni samo i iskljuivo novinari, ve je velika odgovornost i na publici: i-
tateljima, sluateljima i gledateljima. Vrtoglavi razvoj tehnologije i sve sofisticiranije
metode i naini utjecaja na publiku potiu i obvezuju sve korisnike medija da pristupe
novoj vrsti alfabetizacije medijskom opismenjavanju. Kako je komunikacija nuno
dvosmjerni proces, kritika misao ne doputa da se odgovornost pripie samo jednom
subjektu, to jest poiljatelju, a da se od odgovornosti oslobodi primatelja.48

4. Etika odgovornost medija u demokraciji

Meutim, problem deontolokog reguliranja medijske kulture u obliku od-

govarajue etike i dalje je ostao nerijeen49. Premda broj komunikolokih istra-
ivanja raste, glede etinosti uporabe medija nema konsenzusa niti praktinih
pomaka. Filozof Ivan Koprek razlog tomu vidi u zanemarivanju antropoloko
metafizikoga temelja. Uoava gubitak ovjekove etike orijentacije i koncen-
triranje tek na novinarske kodekse. Navodi pritom misao francuske filozofkinje
Simone Weil, koja dri da se za novinarske postupke nuno trai odgovornost
primijetivi: Svatko zna da novinarstvo, ako se vie ne da razlikovati od orga-
nizirane lai, predstavlja zloin. Ipak udno je da se dri da ovaj zloin ne treba
kanjavati.50
Kako dakle utemeljiti etiku obvezatnost kodeksa i razviti kriterije za dobro
drutvene komunikacije, pita se Koprek. Kako bi se dalo odgovor ili se barem
njemu pribliilo, treba pokuati uoiti problem. Maximilian Gottschlich s Insti-
tuta za publicistiku u Beu primijetio je da komunikacijskotehnoloki napre-

46 Usp. Etika u obavijesnim sredstvima, Zagreb, 2000, str. 30.

47 Usp. Dekret Inter mirifica, str. 7981.
48 D. Laba I. Uldrijan, nav. dj., str. 89.
49 I. Koprek, Korak za smisao, Zagreb, 1992, str. 113.
50 Isto, str. 114.

65
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

dak nije iao ukorak s kvalitetom komunikativnih odnosa izmeu komunikatora

i publike i time je dolo do gubitka orijentacije. S time je povezan i nedostatak
vjere u vrijednost novinarske profesije. Primjeuje takoer da je teorija novinar-
stva pod utjecajem pozitivistikih tendencija zaboravila da je navezana na o-
vjeka pa se novinarstvo svelo tek na funkcioniranje kojem nije potrebno etiko
utemeljenje.51 Takvo novinarstvo, koje samo funkcionira, ne samo to postaje
besmisleno, nego i opasno.52 Vodei kriterij komunikacijskih procesa ima biti
usmjerenost prema dostojanstvu ovjeka. Za takvu etiku kljuno je potivanje
dostojanstva svih ljudi, svjesnost da se u komunikacijskome procesu radi o ovje-
ku prije svega ostalog.
Takva stajalita saima i enciklika Christifideles laici Ivana Pavla II.:
Meu svim zemaljskim stvorenjima jedino ovjek je osoba, svjesni i slobodni su-
bjekt, i upravo zato sredite i vrhunac svega na zemlji. Osobno dostojanstvo je
najdragocjenije dobro koje ovjek ima i zahvaljujui njemu ovjek vrijednosno na-
dilazi sav materijalni svijet. (...) Snagom svog osobnog dostojanstva ljudsko bie je
uvijek vrednota u sebi i za se te se ba tako mora gledati i tako se prema njemu mora
postupati...53
Kodeksi stoga nisu tek puki obrazac, koji je netko izmislio. Oni poivaju na
istini o ovjeku, na njegovom htijenju da kae istinu o sebi i svom dostojanstvu.
I zato, potujui svaije dostojanstvo, treba se vratiti ljudskim vrijednostima
istini, slobodi i odgovornosti. To je zadaa svih sudionika komunikacije, prije svih
novinara, jer svaki je ovjek pozvan na ostvarenje zajednikoga dobra i razvitka
ljudske zajednice.54
Potreba je dakle vratiti se na ovjeka kao sredite komunikacije. No tko je
pri tome odgovoran? Tko ima zadau ovjeka vratiti u sredite? Na kome lei
odgovornost ispravnoga koritenja medija?

4.1. etiri razine odgovornosti

Nedvojbeno, odgovornost za etiku medijskoga sustava imaju vlasnici medija,
iji interes moe negativno utjecati na etiku u medijima, zatim redakcijska struk-
tura i novinari. Juraj Mirko Mataui, koristei se terminom etika drutvenog
priopavanja etiko vrednovanje primjenjuje na etiri podruja:
na drutveno politiku zajednicu koja zakonima i drugim sredstvima regulira i pot-
pomae (ili odmae) drutvenu komunikaciju, na izdavae ili medijske sustave koji
manjevie odreuju idejni i politiki smjer svojih medija, ali i na njihove meusobne
odnose koji su oznaeno meusobnom konkurencijom, na novinare i urednike kao
osobe i skupine koje imaju svoje kodekse asti, te konano na javnost koja je pozvana
javiti se za rije u razgovoru ljudskog drutva koji se danonono vodi u medijima.55

51 Usp. Isto, str. 115.

52 Usp. Isto, str. 114.
53 Ivan Pavao II., Christifideles laici, str. 8687.
54 Usp. D. Laba I. Uldrijan, nav. dj., str. 103.
55 Isto, str. 93.

66
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

Stoga je teko krivnju svaljivati samo na novinare, napominje Mataui, bu-

dui da su oni dio drutvenopolitikoga sustava koji ima svoje zakone, a novi-
nari su zaposlenici vlasnika medija, koji imaju svoje interese. U tim interesima i
njihovu sukobljavanju ogleda se dananje liberalistiko drutvo, na ijem gospo-
darskom podruju vlada slobodno trite, to se preslikava i na svijet medija. U
takvom sustavu sve postaje roba svaki sadraj koji ima ekvivalent u novcu, iz
ega se logino moe zakljuiti da su mediji podloni zakonima trita i konku-
renciji. To dovodi do utrke za naklonost potroaa i, u utrci za zaradom, mediji
postaju multinacionalne kompanije, a vlasnicima je na prvom mjestu zarada pa
stimuliraju novinare da rade, prije svega radi to vee zarade. Mediji tako stoje
sve manje u slubi opega dobra, a sve su vie prisiljeni stvarati umjetne potrebe,
odnosno oblikovati ukus publike kako bi doli do to bolje zarade podilaenjem
ljudskoj radoznalosti i njezinim raspaljivanjem, to se nekada nazivalo undom,
a danas tabloidizacijom. Pritom najvie trpe sadraji koji pozitivno utjeu na od-
goj mladih i istinitu sliku svijeta.56 Stoga se logino zakljuuje da je vano raditi
na medijskoj pismenosti publike. Svjesna i kritina, medijski pismena publika je
subjekt koji ima mo i moe diktirati politiku medijskih kua.

4.2. Mediji uvari demokracije i slobode komunikacije

Crkveni dokumenti takoer govore o vanosti medija u suvremenome demo-
kratskom drutvu. U Etici u obavijesnim sredstvima stoji:
Drutvena obavijesna sredstva nenadomjestiva su za suvremena demokratska dru-
tva. (...) Ona su vana sredstva odgovornosti, jer upuuju na nesposobnost, korupciju
i zloporabe povjerenja, obraajui pozornost na potrebu kompetencije, drutvene
odvanosti i odanost dunosti.57
Dananje hrvatsko drutvo, kao i svuda uostalom, suoeno je s mnogim kre-
njima etike u suivotu medija i politike. Pritom je esto prisutan etiki relativi-
zam. Nakon to su propale totalitarne ideologije 20. st., danas je prisutan savez
izmeu demokracije i etikoga relativizma.58
Danas postoji sklonost da se tvrdi kako su agnosticizam i skeptiki relativizam filozo-
fija i temeljni stav koji odgovaraju demokratskim politikim oblicima te da oni koji su
uvjereni da spoznaju istinu te vrsto stoje uz nju nisu vjerodostojni s demokratskog
stanovita, jer ne prihvaaju da veina odreuje istinu i da je ona razliita ve prema
raznim politikim ravnoteama. Tu treba primijetiti da se ideje i uvjerenja mogu lako
instrumentalizirati u svrhe moi ako ne postoji nikakva posljednja istina koja vodi i
usmjeruje politiku akciju. Demokracija bez naela lako se pretvara u otvoreni ili
skriveni totalitarizam, kako to pokazuje povijest.59
Stanje relativizma svakako pogoduje onima koji u nejasnoi i zbunjenosti na-
roda nastoje iskoristiti situaciju za vlastite probitke. Sve je to suprotno etici cilje-

56 Usp. Isto. 9394.

57 Etika u obavijesnim sredstvima, str. 12.
58 Usp. Ivan Pavao II, Enciklika Sjaj istine, str. 141.
59 Ivan Pavao II, Centesimus annus, str. 5455.

67
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

va i naravi medija, koji u kranskoj viziji imaju ulogu promicati pravdu traei
zajedniko dobro, pomaui pojedince, skupine i narode u njihovu traganju za
istinom. Te uloge mediji vre kada u demokratskome drutvu promiu razmjene
informacija i ideja izmeu svih struktura i klasa te omoguuju svim odgovornim
stranama da se uju.60 Zato je vano, stoji u Communio et progressio, da zako-
nodavstvo mora takoer graanima osigurati puno pravo javne kritike s obzirom
na upravljanje sredstvima priopavanja naroito kad ono poprimi monopolistiki
oblik, ili jo vie, ako je u rukama drave.61 Neizravno, to je kritika upuena
komunistikim reimima, ali se nedvojbeno moe primijeniti i na medijske pri-
like demokratskih zemalja, u kojima su danas mediji naelno slobodni, a esto
su ideoloki izrazito jednostrani i dirigirani pa je pluralnost medija najee tek
pusta tlapnja.

Zakljuak

Iz dosadanjega razmatranja teme moe se saeti nekoliko zakljuaka o

stajalitima crkvenih dokumenata prema naravi i ulozi medija.
Prije svega, valja uoiti obvezu Crkve da govori o fenomenu medija. Crkva
ne moe propustiti da ponudi svoje odgovore, ve moe i mora proglaavati
svijetu odgovore koje je primila. Danas, kao i uvijek, prua jedinstveni odgo-
vor koji u potpunosti zadovoljava najdublja pitanja o ivotu Isusa Krista, koji
potpuno otkriva i ovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvienost njegova
poziva.62
Ako gledamo na komunikaciju kao put k zajednitvu ljudi, onda je potrebno
da mediji potuju cjelovit razvitak osobe te da slue solidarnosti i opem dobru.
Prije svega, u svim segmentima komunikacije temeljno je naelo da su ljudska
osoba i ljudska zajednica u svom dostojanstvu svrha i mjerilo upotrebe drutvenih
obavijesnih sredstava. Svi zasluuju mogunost rasta crpei iz riznice materijal-
nih, intelektualnih, osjeajnih, moralnih i duhovnih dobara i na nitko nema pravo
naruavati dostojanstvo drugoga i rtvovati ga u ime osobnih ili skupnih interesa.
Nadalje, dobro osobe ne smije se ostvarivati neovisno o opem dobru zajedni-
ce kojoj pripada. To ope dobro potrebno je shvaati kao ukupnost dobara koji-
ma svi tee. Premda se u komunikaciji zna dogoditi da mediji s pravom budu
obazrivi na neke zahtjeve posebnih skupina, ne bi smjeli pri tome initi da se
jedna skupina suprotstavlja ili pretpostavlja drugoj, ve se imaju u solidarnosti sa
svima zauzimati za ope dobro.
U treem tisuljeu ovjeanstvo je stvorilo globalnu mreu (Internet) za
prenoenje informacija, ideja i procjena. Tu su mreu prihvatile mnoge osobe u
svojim domovima, radnim mjestima, kolama itd. Ona moe biti sredstvo dobra

60 Usp. Aetetis novae, str. 25.

61 Communio et progressio, str. 36.
62 http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=49520

68
Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570 H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra...

pomoi ovjeku da dosegne vrhunac svoga genija ili mu naalost biti poma-
galo u gubljenju dostojanstva (i vremena).
Mediji s razvojem tehnologije imaju sve veu mogunost utjecanja na irenje
dobra ili zla. Ipak, unato njihovoj moi, mediji ostaju samo sredstva za koritenje
u svrhu dobra ili zla. Potrebno je stoga trajno propitivanje etike uporabe medija.
Na onima koji se njima koriste jest da odaberu. Mediji ne trebaju novu etiku,
nego primjenu trajnih etikih naela u novim okolnostima. U provedbi tih naela
svatko ima vanu ulogu, od onoga tko alje informaciju do onoga tko je prima.
Stoga se etika ne odnosi samo na strunjake u medijima i moralu, ve je impera-
tiv medijski odgoj za sve. To je danas, s razvitkom tehnologije, potrebnije nego
ikad prije jer ovjek moe doi u opasnost da popusti opsjeni da je informira-
nost vanija od formiranosti, proputajui izgraivati dublje odnose s blinjima.
Time se ugroavaju solidarnost i meusobna ljubav.63 Ljudska komunikacija,
vie ili manje nesavrena, uvijek je u opasnosti da bude povrna ili zlorablje-
na. Uz to, u svijetu obojenom ideologijama, eljom za zaradom i informacijskim
zagaenjem, teko je trajno poteno meusobno komunicirati na nain koji
vie slui opemu i osobnom dobru nego teti. Sve to treba promatrati kao izazov
novoga tisuljea.64
Premda je tehnologija napredovala i sredstva priopavanja poveala brzinu,
to ne znai da su vrjednija. Ona su vrijedna onoliko koliko su vrijedni oni koji se
njima slue. Njihovo opravdanje u rukama je korisnika, koji moraju svaki dan
sebe opravdavati titei ljudsko dostojanstvo i nepovrediva prava blinjega i
ljudske zajednice, iji su lanovi povezani snagom solidarnosti u traenju opega
dobra upravo kao skupa onih uvjeta drutvenog ivota koji grupama i pojedin-
cima omoguuje da potpunije i lake dou do vlastitog savrenstva.

63 Usp. Isto, str. 2437.

64 Usp. Etika u obavijesnim sredstvima, str. 3539.

69
H. Lonarevi, Mediji u slubi opega dobra... Obnov. ivot, 2016, 71, 1, 5570

The Media in Service of the Common Good in the Documents of the Catholic
Church
Hrvoje Lonarevi*
Summary
In the past century, especially since the Second Vatican Council, the Catholic
Church increasingly questioned the social importance, the nature and the purpose
of our means of social communication (the public media). This article examines
what (post)conciliar documents, particularly Intermirifica, Communio et progres-
sio and Aetatis novae, have stated concerning public communication and its role
in promoting the common good. Aside from the fact that both highlight its irreplace-
ability in promoting moral values and achieving the goals of the common good,
whereby the good of the individual must not be subordinated to social goals, there is
an evident increasing insistence upon the moral responsibility of all participants in
public communication. Moral responsibility is demanded in view of the goals and
ultimate purpose of human communication which presupposes media literacy of the
participants in the communication process. The author stresses the need for contin-
ual examination of the ethical use of the media, but is of the opinion that the media
does not need a new ethics, rather it needs to apply perennial ethical principles in
new circumstances.
Key words: nature of the media, common good, Church documents, media lit-
eracy, ethics

* Hrvoje Lonarevi, mag. comm., mag. educ. croat. Email: hloncarevic@gmail.com

70