Skripta Histologija Skraceno Gradivo Kovacevic PDF

ROOMPARADISE
Histologija
-skripta-
uredila: Marcela Kovaevid
www.perpetuum-lab.com.hr
sadraj:
1: HISTOLOKE METODE................................................................................................................................2
2 : EPITELNO TKIVO ......................................................................................................................................6
3: VEZIVNO TKIVO .....................................................................................................................................14
5: HRSKAVICA ...........................................................................................................................................27
9: ILNI SUSTAV ........................................................................................................................................56
10: KRVNE STANICE ...................................................................................................................................62
11 : STVARANJE KRVNIH STANICA .................................................................................................................66
12 : IMUNOSNI SUSTAV ..............................................................................................................................69
13 : DINI SUSTAV .....................................................................................................................................79
14: KOA.................................................................................................................................................86
15: MOKRADNI SUSTAV ..............................................................................................................................91
16: HIPOFIZA............................................................................................................................................97
17 : NADBUBRENE LIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOIDI, TITNJAA, EPITELNA TJELECA I EPIFIZA ...........................100
18 : ORGANI PRIDRUENI PROBAVNOJ CIJEVI .................................................................................................107
19: PROBAVNI SUSTAV .............................................................................................................................114
20 : SPOLNI SUSTAV .................................................................................................................................121
21: dodatak - tablice....135
1: HISTOLOKE METODE
> PRIPRAVLJANJE TKIVA ZA PROUAVANJE MIKROSKOPOM
- fiksacija
potrebno za prireivanje trajnih preparata
da se izbjegne razgraivanje tkiva enzimima (autoliza) ili bakterijama i sauva njegov fiziki ustroj i
molekularni sastav
moe se izvesti kemijskim ili rjee fizikalnim (smrzavanje) metodama
pri kemijskoj fiksaciji tijelo se obino uroni u otopinu tvari koje stabiliziraju ili krino povezuju tkivne
bjelanevine fiksativi
moe se izvriti i intravaskularnom perfuzijom, tj.ubrizgavanjem fiksativa u krvoilni sustav organa, tada
fiksativ brzo dospijeva u unutranjost tkiva
puferirana izotonina otopina 4%-tnog formaldehida (formalin) jedan od najboljih fiksativa za rutinski
svjetlosnu mikroskopiju
formaldehid i glutaraldehid reagiraju s aminoskupinama tkivnih bjelanevina
fiksacijsko djelovanje glutaraldehida je pojaano jer je on dialdehid koji krino povezuje bjelanevine
za istraivanje ultrastrukture elektronskim mikroskopom potrebna je dvostruka fiksacija:
puferirana otopina glutaraldehida, i zatim
puferirana otopina osmijeva tetraoksida (uva i boji lipide i bjelanevine)
- uklapanje ili impregnacija

tkivo se moe rezati tek nakon uklapanja u neko vrsto sredstvo
sredstva za uklapanje su parafin i neke vrste smole
parafin se redovito upotrebljava za svjetlosnu, a smole i za svjetlosnu i elektr. mikroskopiju
pripremni postupci : dehidriranje i prosvjetljavanje
kod uklapanja u parafin, otapalo koje zamjenjuje etanol(za dehidraciju) je obino ksilol
za vrijeme proimanja otapalom tkivo postane prozirno (prosvjetljavanje)
kad je tkivo potpuno proeto otapalom stavlja se u otopljeni parafin u termostatu na 58-60C
pod utjecajem topline otapalo ispari i svi se prostori u tkivu ispune parafinom
kada se izvadi iz termostata tkivo proeto parafinom se stvrdne
kada se tkivo uklapa u plastine smole:
takoer se prvo dehidrira u etanolu, zatim se prome otapalom za odreenu vrstu plastike
etanol i druga otapala se poslije zamijene otopljenom plastikom koja se stvrden pomodu
polimerizatora koji uzrokuje krino povezivanje
zatim rezovi mikrotomom se izravnaju na povrini tople vode i prenesu na predmetno staklo na kojem se
poslije boje
- bojenje
vedina histolokih boja ponaa se poput kiselih ili bazinih spojeva koji imaju afinitet za stvaranje
elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima
primjeri bazinih boja : toluidinsko i metilensko modrilo, i hematoksilin
bazofilni sastojci tkiva :
oni koji sadravaju kiseline (nukleinske kiseline, glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini)
kisele boje (orange G, eozin, kiseli fuksin) oboje acidofilne tkivne sastojke kao to su mitohondriji,
sekretna zrnca i kolagen
trikromi (malloryeva i massonova mjeavina boja) vrlo dobro prikazuju jezgru i citoplazmu, a osmi toga
razliito oboje kolagen i glatko miidje
2
za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus, osobito ako se promatra u polariz.svijetlu
konrastno bojenje kad se pojedinosti na rezovima oznae nekim precipitatom
osim bojenja tkiva bojama, esto se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao to su srebro i zlato
(osobito za ivano tkivo)
> SVJETLOSNI MIKROSKOP

- prolazno svjetlo
- sastoji se od mehanikog i optikog dijela
- optiki dio sastoji se od tri sustava leda :
kondenzor skuplja i fokusira svjetlo
objektiv povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara
okular jo vie povedava sliku i prenosi je do mrenice oka, do fotografsek ploe ili do detektora u
kameri
ukupno je povedanje umnoak vlastitih povedanja objektiva i okulara
- maksimalna mod razluivanja je 0,2 m (slike povedane 1000-1500 puta)
ovisi o ledama u objektivu, jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom, a ne povedava
razluivanje
> MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM

- neki optiki ureaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histolokih rezova
- mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na injenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz
stanine i izvanstanine sastojke s razliitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije)
- prikladno za promatranje ivih stanica
- nomarskijeva diferencijala interferencija naizgled 3D slika
> POLARIZACIJSKI MIKROSKOP

- omogudava prepoznavanje tvorba graenih od vrlo pravilno poredanih molekula
- polarizator (prvi filtar)- svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini
- analizator (drugi filtar) glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne moe prodi osim ako izmeu njih nije
neko tkivo koje skrede svjetlost tako to uzrokuje otklon svjetlosnih valova to dolaze od polarizatora
> KONFOKALNI MIKROSKOP

- omogudava veoma tono fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histolokog reza
> FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP

- fluorescencija ako se neke tvari obasjaju svjetlodu odreene valne duljine, one same odailju svjetlost vede
valne duljine
- ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo, a stanice odailju svjetlost iz vidljivog dijela spektra
- fluorescentne boje: primjer je akridin-oran koji se vee za DNA i RNA
> ELEKTRONSKI MIKROSKOP

- i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva
- transmisijski
velika mod razluivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje)
djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao to staklene lede lome
svjetlosne zrake
snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu
anoda je metalna ploa s otvorom u sredini
3
slika se projicira na ekran
- scanning
omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica, tkiva i organa
u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po povrini (skenira ju)
elektronski snop pogaa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na povrinu
preparata i koja odbija elektrone
prikazuje samo povrinu predmeta
za promatranje unutranjosti treba se izvesti kriofraktura
> AUTORADIOGRAFIJA
- metoda prouavanja biolokih zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima
> STANINA I TKIVNA KULTURA

- primarna stanina kultura kultura izoliranih stanica mehaniki ili djelovanjem enzima, u suspenziji ili na
petrijevom stakalcu
> FRAKCIONIRANJE STANICE

- razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih
razliitih koeficijenata sedimentacije
> HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA

- metode za odreivanje razliitih tvari u tkivnim rezovima
- za tu svrhu slue razliiti postupci koji se najede zasnivaju na specifinim kemijskim reakcijama ili na jakom
uzajamnom afinitetu za povezivanje meu makromolekulama
- ioni
primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod
- nukleinske kiseline
Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno
- bjelanevine
u pravilu se ne mogu prikazati specifine bjelanevine osim imunocitokemijom
no mogu otkriti enzimi manje ili vie specifino
u tim se metodama najede rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifinim kemijskim vezovima
fosfataze enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu
cijepaju vez izmeu fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima
obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obino je olovni fosfat ili olovni sulfid
esto se primjenjuju za prikazivanje lizosoma
dehidrogenaze ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi

prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata, koja sadrava molekulu
koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog
za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima
peroksidaze izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa
nastaje molekula vode
prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadrava vodikov peroksid i 3,3-
diaminoazobezidin
- polisaharidi i oligosaharidi
mogu se prikazati periodi acid-Sciff (PAS-reakcijom), koja se zasniva na oksidaciji 1,2-glikolnih skupina u
ederima u aldehidne ostatke
oni se schiffovim reagensom oboje u razliitim tonovima ljubiaste boje
glikogen i neutralni glikoproteini (nemaju kis. skupina- karboksilne ili sulfatne) su PAS-pozitivni
glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini vrlo su kiseli jer sadre mnogo karboksilnih i sulfatnih skupina,
zato pokazuju jak afinitet prema bazinoj boji alcijanskom modrilu
- lipidi
najbolje se mogu prikazati bojama koje se otapaju u lipidima
sudan IV i sudan-crnilo
> NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA
- moraju se obiljeiti
- faloidin specifino reagira sa aktinom- za prikazivanje mikrofilamenta
- protein A za prikazivanje imunoglobulina
- lektini veu se za ugljikohidrate, za prikazivanje membranskih molekula
- imunocitokemija
reakcija izmeu antigena i njegovog specifinog protutijela jest izrazito specifino uzajamno djelovanje
meu molekulama
za prikazivanje specifinih bjelanevina pomodu obiljeenih protutijela
- hibridizacija
meusobno povezivanje dvaju pojedinanih lanaca nukleinskih kiselina koji se meusobno prepoznaju ako
su komplementarni
2 : EPITELNO TKIVO
Opdenito o tkivu
- ovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno, vezivno, miidno i ivano
- organi tkivo stanice i molekule izvanstaninog matrixa
- od velike vanosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. u limfi i krvi
- organi su izgraeni od parenhima i strome
Stanice parenhima ine temelj funkcije organizma, a stroma mu daje potporu
Vezivno tkivo izgrauje stromu organa s izuzetkom mozga i kraljenine modine
- osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih povrina, apsorpcija, sekrecija,
podraljivost i kontraktilnost
> OBLICI I ZNAAJKE EPITELNIH STANICA

- mogu biti cilindrine, kubine i ploaste, a oblik jezgri moe biti kuglast, ovalan, ili izduen
- njihov gusti oblik uvjetuje gusti smjetaj u slojevima ili skupinama stanica
- uzduna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice
- Bazalne lamine
Sve epitelne stanice koje lee na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj
izvanstanine tvari koji se naziva bazalna lamina
vidi se samo elektronskim mikroskopom
Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od njene mree tankih vlakanaca), te moe imati s jedne
ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida
uglavnom je graena od :
kolagena tipa IV,
glikoproteina laminina i entaktina te
proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan)
s vanjske ( s donje) je strane privrdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgraenim od
posebne vrste kolagena tipa VII
nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo
npr. oko miidnih, masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja
ograniava ili regulira prenoenje makromolekula izmeu vezivnog i drugih tkiva
nalazi se i izmeu epitela smjetenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubreni glomeruli)
sastojke bazalne lamine izluuju same epitelne, miidne, masne i schwannove stanice
retikularna lamina- bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice
vezivnog tkiva)
funkcije :
selektivna barijera
utjee na staninu polarnost
6
prilagoava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem imbenika rasta
potie stanini metabolizam
djeluje na prersspodjelu proteina u prileedoj staninoj membrani to utjee na signalni
prijenos i slui kao putokaz tijekom stanine migracije
vjerojatno sadrava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje meu stanicama
(ponovna inervacija miidnih stanica)
prisutnost bazalne lamine oko miidne stanice nuna je za uspostavljanje novih miidno-
ivanih spojeva (motorika ploa)
- bazalne membrane
svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS- pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela, u
bubrenim glomerulima i u pludnima alveolama
deblja je od baz. lamine , jer nastaje stapanjem dviju baz. lamina ili bazalne i retikularne lamine
- meustanini spojevi
nalaze se u vedini tkiva, ali su najizraeniji u epitelnom tkivu
epitelne stanice vrlo su vrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake
mehanike sile. Adhezija je izraena u epitelnim tkivima koja se izloena silama rastezanja i
tlaka.
To vrsto povezivanje omoguduju kadherini - porodica transmembranskih
glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija
Povezivanju slue i meustanini spojevi mjesta adhezije, ali i brtvila koja sprijeavaju
prolaenje tvari kroz meustanini prostor (paracelularni put), a uz to i tvorbe koje omoguduju
komunikaciju meu stanicama
Prema funkciji :
Privrsni spojevi zonulae adherentes, hemidezmosomi i dezmosomi
Nepropusni spojevi zonule occludentes
Komunikacijski spojevi tijesni spojevi i ( kem.sinapse)
vrsti spojevi ili zonule occludentes -

nalaze se pri samom vrhu stanice
Elektronskim mikroskopom ta ograniena podruja imaju pteroslojan izgled
Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde meusobno povezani u mreastu strukturu
broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela :
manje veznih mjesta veda propusnost za vodu i otopine
pa je osnovna funkcija stvaranje vrste barijere, koja sprjeava protok tvari izmeu epit.
stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od povrine prema bazi i obrnuto)
formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica
zonula adherens-
smatra se da slui povezivanju susjednih stanica
prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata koji se ugrauju u plou guste tvari na
citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane
potjeu od zavrne mreice tvore ju aktinski mikrofilamenti, intermedijarni
filamenti i spektrin
7
tijesni spoj ili nexus-
blisko postavljene susjedne stanine membrane
moe se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica
nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom miidnom tkivu
bjelanevine tijesnog spoja koneksini tvore heksamere s hidrofilnom sredinjom
porom (konekson), taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica
omoguduju prolaenje estica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu
stanicu (hormoni, cAMP, GMP, te ioni)
primjer je srani miid, u kojem tijesni spojevi omoguduju usklaene otkucaje srca
mogu se uspostaviti izmeu prethodno odvojenih stanica
inhibitori mijene tvari, pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju, mogu
sprijeiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje
novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelanevina, nakupljanjem podjedinica koje su
difuzno razmjetene u staninoj membrani
pov. Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme zatvaranje kanala
dezmosom ili macula adherens

sloena ovalna tvorba smjetena nasuprot druge iste takve na povrini susjedne stanice
tu su membrane ravne i meusobno razmaknute neto vie od uobiajenih 20 nm (>30,
a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm)
s unutranje strane membrane stanice nalazi se privrsna ploa kruna nakupina
guste tvari, koju izgrauju najmanje 12 bjelanevina
u epit. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermed.filamenata
koji se tu savijaju i vradaju u citoplazmu inedi tvorbe poput sigurnosne igle
funkcija: osiguranje vrste povezanosti meu stanicama
intermedijarne filamente koji se veu za dezmosome u NEepitelnim stanicama izgrauju
proteini dezmin ili vimentin
hemidezmosomi :
na dodirnoj povrini izmeu nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine
dok u dezmosomu privrsna ploa sadrava uglavnom kadherine, u hemidezmosomu
plou izgrauju integrini
porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule
izvanstaninog matrixa (laminin i kolagen tipa IV)
> SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANINOJ POVRINI
- Mikrovili
citoplazmatski izdanci , prekriveni staninom membranom, vidljivi elektronskim mikroskopom
mikrovile prekriva glikokaliks
fina vlaknasta ovojnica, graena od glikoproteina zbog kojih je PAS-pozitivna
- gusto zbijeni mikrovili prekriveni glikokaliksom dobro se vide i svjetlosnim mikroskopom kao tzv.
etkasta ili prugasta prevlaka
- u svojoj unutranjosti sadravaju skupine aktinskih mikrofilamenata koji su s nekoliko drugih
bjelanevina krino povezani meusobno, ali i sa staninom membranom
8
- Stereocilije
dugi, nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa
to su zapravo dugi, razgranani mikrovili
- Trepetljike i bievi
izdueni, pokretljivi izdanci na slobodnoj povrini epitelnih stanica
obavijene su staninom membranom, a u sredini sadravaju jedan par mikrotubula koji okruuje
jo devet parova mikrotubula, svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike
trepetljike polaze od bazalnih tjeleaca-
graena kao centrioli
elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smjetene na apikalnoj strani
stanice, neposredno ispod stanine membrane
izvor energije za gibanje trepetljika je ATP
bievi u ovjejem tijelu postoje samo u obliku repa spermija, mnogo su dulji od trepetljika
> VRSTE EPITELA
- obino se prema grai i funkciji dijele u : pokrovni i ljezdani epitel
- Pokrovni epitel
tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku povrinu tijela ili uplje tvorbe
u tijelu
- ljezdani epitel
izgrauju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta
molekule koje de se izluiti iz stanice obino se pohranjuju u malim mjehuridima omeenim
membranom koji se nazivaju - sekretna zrnca
stanice ljezdanog epitela mogu proizvoditi, pohranjivati i izluivati :
bjelanevine - guteraa
lipide nadbubrena lijezda i lijezde lojnice
sloene spojeve ugljikohidrata i bjelanevina lijezde slinovnice
sve tri tvari : mlijena lijezda
slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen lijezde) lij. Znojnice
lijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo
te njegovom daljnjom diferencijacijom
egzokrine lijezde zadravaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale, u obliku kanala
sekrecijski dio
odvodni kanali
endokrine lijezde nemaju odvodnih kanala, njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta
djelovanja krvlju, a ne sustavom kanala
1: l izgraene od nakupina stanica poredanih u meusobno povezane trake, meu
kojima teku iroke krvne kapilare nadbubr.l., epitelna tjeleca, pred.reanj hipofize
2: l u kojima stanice oblau mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari titnjaa
prema nainu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija)
Merokrine
Holokrine
Apokrine
mnogostanine lijezde obino imaju vezivnu ahuru i pregrade
> OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA
- ispod pokrovnog epitela koji oblae uplje organe nalazi se lamina proprija
Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom
Slui kao potpora epitelu
Povezuje ga sa susjednim tkivima
o Papile izboine vez.tkiva u epitelu pov. dodirnu plohu izmeu ep i l.p
Najede u mnogoslojnom ploastom epitelu
- Polarnost
epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja lei na bazalnoj lamini
krvne ile obino ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji
ispod epitela, te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i
lateralne plohe, to zahtijeva potronju energije
receptori za kemijske glasnike smjeteni su na bazolateralnim dijelovima stanine membrane
u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanine
membrane su enzimi koji dovravaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju
- Inervacija
vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim ivanim zavretcima iz spletova u
lamini propriji
- Obnavljanje epitelnih stanica

stalno obnavljanje mitozom
epitel crijeva se obnavlja brzo, svaki tjedan, a jetre i guterae sporo
u mnogoslojnim i vierednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju, koji sadrava matine
stanice najblie bazalnoj lamini
- Metaplazija
preobrazba jedne vrste epitela u drugu, u nekim fiziolokim i patolokim stanjima
puai ( vieredni cilindrini s trepetljikama koji oblae bronhe mnogoslojni ploasti)
kronini nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura u mnogosl plo)
moe se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna
- Kontrola aktivnosti lijezda

ivana i endokrina kontrola , ostvaruju se kemijskim glasnicima
egzokrina sekrecija u guterai ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom
lijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem ivanog sustava
10
- Stanice koje prenose ione
sve stanice imaju sposobnost aktivnog transporta
unutranjost stanice je elektriki negativna u odnosu na izvanstanini okoli
natrijevu pumpu aktivira Mg2+
neke epitelne stanice upotrebljavaju natrijevu pumpu za prijenos natrija kroz epitel u smjeru od
vrha prema bazi : - stanice proximalnog i distalnog kanalida u bubregu i
- sekretne cijevi lijezda slinovnica
transcelularni transport
slobodna povrina stanica proksimalnih bubrenih kanalida je propusna za Na+
da bi se odrala elektrina i osmotska ravnotea, jednakomolarne koliine Cl- i vode prate
natrijeve ione u stanicu
bazalne povrine tih stanica viestruko su nabrane,te bazalni nastavci ulaze jedni meu druge te
tvore brojne interdigitacije meu susjednim stanicama, i na uvrnudima bazalnog dijela
membrane se nalazi Na/K-ATP-aza , ali i na lateralnim plohama
meu uvrnudima mebrane okomito su smjeteni i mitohondriji koji osiguravaju ATP za aktivno
izbacivanje Na+ iz bazalnog dijela stanice, kloridi i voda slijede pasivnom difuzijom
vrsti spojevi zabrtvljuju apikalne dijelove stanica
u razliitim epitelima prijenos iona i popratni protok tekudine moe tedi u suprotnim smjerovima
(npr. Apex baza, baza apex)
u crijevu, proximalnim zavijenim kanalidima bubrega, sekretnim cijevima lijezda
slinovnica, unom mjehuru, itd apex baza
plexus koroideus i cilijarno tijelo baza apex
- stanice koje prenose tvari pinocitozom

prijenos makromolekula kroz staninu membranu
jednoslojni ploasti epitel koji oblae krvne ile i limfne kapilare (endotel) ili trbune upljine
(mezotel)
pinocitotski mjehuridi nalaze se napovrini stanice i u citoplazmi
prenose u oba smjera
- serozne stanice
acinusne stanice guterae i doune lijezde
viekutnog ili piramidnog oblika, s okruglom jezgrom postavljenom u sredini i dobro izraenom
polarnodu
u bazalnom dijelu, ispod jezgre, te su stanice intenzivno bazofilne -
jer je u tom dijelu smjetena hrapava endoplazmatska mreica
u apikalnom podruju nalazi se dobro razvijen golgijev kompleks i sekretna zrnca bogata
bjelanevinama i omeena membranom
u stanicama koje proizvode enzime, sekretna zrnca ispunjena enzma se nazivaju zimogena zrn.
nezrela sekretna znca se odvajaju od g.cisterna i gube vodu te postaju guda zrela sek zrn
sadraj se izbacuje egzocitozom, stapanje membrana je sloeno i kontroliraju ga proteini
11
- stanice koje izluuju sluz
vrasta stanica ( u crijevu, eludcu, lijezdama slinovnicama, dinom i spolnom sustavu)
prisutnost brojnih, velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadravaju izrazito hidrofilne
glikoproteine, tzv.mucine ( u apikalnom dijelu stanice)
jezgra je obino smjetena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu
negdje)
golgijev kompleks smjeten neposredno iznad jezgre, odlino razvijen
podatci dobiveni autoradiografijom :
bjelanevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mreici u baz
dijelu
monosaharidi se dodaju bjelanevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza,
smjetenih u endoplazmatskoj mreici i golgijevom kompleksu
kada se mucini isputaju iz stanice, veu mnogo vode i ine sluz - viskozni, elastini i skliski
zatitni gel
- Difuzni neuroendokrini sustav (DNES)

u probavnom, dinom i mokradnom sustavu , te u titnjai i hipofizi su meu epitelnim
stanicama razasute i endokrine stanice
sadravaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin, noradrenalin ili 5-
hidroksitriptamin
mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije
aminokiselina
Pa se oznaavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation)
neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne
no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom
DNES
DNES stanice su derivat embrionalnog ivanog sustava i mogu se prepoznati
imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifinih
amina
neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih
stanica uglavnom bez prisutnosti krvoilnog sustava
apudomi tumori koji nastaju od DNES stanica koje izluuju polipeptide
- Mioepitelne stanice
sadravaju ih neke lijezde (znojnice, slinovnice, suzna i mlijena)
one obuhvadaju lijezdane acinuse, oko odvodnih kanala su postavljene uzduno
smjetene su izmeu bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih
kanalida
tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su meusobno i s epitelnim stanicama
njihova citoplazma sadrava brojne aktinske mikrofilamente i miozin, te sadravaju i
intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla)
funkcija : kontrakcijom potpomau istjecanje sekreta prema van
12
- Stanice koje proizvode steroide
nalaze se u razliitim organima u tijelu (testis, jajnik, nadbubrena lijezda)
endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izluivanje steroida s hormonskim djelovanjem
znaajke :
Viekutne su ili okrugle , jezgra postavljena u sredini
Acidofilne
Citoplazma, obino ispunjena masnim kapljicama, te sadrava vrlo bogatu glatku
endoplazmatsku mreicu koja sadrava enzime potrebne za :
sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za
pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u
androgene, estrogene i progesterone
mitohondriji u njima sardavaju tubularne, a ne lamelarne pregrade (koje su
uobiajene u mitohondrijjima epitelnih stanica
glavno mjesto proizvodnje nergije za staninu funkciju
sadre enzime za cijepanje postraninog lanca u kolesterolu i proizvodnju
pregnenolona, te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih
hormona
sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje glatke endopl mreice i mitohondrija
- karcinom zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla

- adenokarcinom zlodudni tumor koji nastaje od ljezdanog epitela
13
3: VEZIVNO TKIVO
- nosilac oblika i ustroja, te slui i kao skladite hormona koji kontroliraju rast i diferencijaciju stanice
- graeno od : stanica, vlakana i osnovne tvari
- glavni sastojak je meustanina tvar
- sastoji se od razliitih bjelanevinskih vlakana i osnovne tvari
- takoer slui kao posrednik izmeu stanica i krvi, preko koje se izmjenjuju
hranjive i otpadne tvari
- osnovna tvar
izrazito hidrofilni i viskozni kompleks anionskih makromolekula
glikozaminoglikani i proteoglikani
i multiadhezivnih glikoproteina sa sposobnodu viestrukog vezanja
laminin, fibronektin
o njima ovisi vrstoda i krutost meustanine tvari tako da se veu za integrine
(bjelanevinske receptore na povrini stanica) i na druge sastavnice meustanine tvari
- vlakna uglavnom kolagena, izgrauju :
tetive, aponeuroze, ahure organa i modane ovojnice
takoer ine vezivne pregrade (trabekule), stijenke nekih organa
te izgrauju i stromu
- vezivna tkiva potjeu od mezenhima embrionalno vezivno tkivo koje stvaraju izduljene
mezenhimske stanice
- od njega se razvijaju i miidne, krve stanice i endotel krv ila
> STANICE VEZIVNOG TKIVA
- Fibroblasti
sintetiziraju kolagen, elastin, glikozaminoglikane, proteoglikane i adhezivne glikoproteine
sintetiziraju sastojke meustanine tvari
fibroblast aktivna stanica,
Obilna i nepravilno razgranata citoplazma
Jezgra se boji blijedo, ovalna je i velika, vidi se jezgrica
Citoplazma obiluje hrapavom ER , GA je dobro razvijen
fibrocit- fibroblast u mirovanju manji je od fibroblasta i vretenasta je oblika
Ima manje produetaka,
manju, tamnu i izduenu jezgru , kondenziran kromatin
acidofilnu citoplazmu, s malo hrapave ER
fibroblasti takoer sudjeluju u sintezi imbenika rasta koji utjeu na stanini rast i diferencijaciju
u vezivnom tkivu odraslih, rijetko se dijele, samo po potrebi
fibroblasti imaju glavnu ulogu u cijeljenju rane ; tijekom cijeljenja rane nastaje miofibroblast
vezivno tkivo ima sposobnost regeneracije kada su tkiva unitena upalom ili otedenjem
14
prostori nastali otedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje
stvara oiljak
- Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav

sposobnost fagocitoze
nepravilna povrina s naborima, izdancima i udubinama, ekscentr smjetena bubreasta jezgra
dobro razvijen GK, mnogo lizosoma i izraenu hrapavu ER
potjeu od nezrelih stanica u kotanoj sri koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u
krv, mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju
morfoloka obiljeja makrofaga. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnaati
razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa
ivotni vijek im je dug, i mogu preivjeti mjesecima
tijekom preobrazbe monocita u makrofag :
Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelanevina u njoj
Poveda se i GK, a lizosomi, mikrotubuli i mikrofilamenti se umnoe
posebni nazivi : kupfferove u jetri, mikroglija u cns-u, langerhansove u koi, osteoklasti u kostima
u patolokim stanjima :
epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i rasporeivanjem makrofaga u nakupine
nakon odgovarajudeg podraaja
multinuklearna orijaka stanica : stapanje nekoliko makrofaga
makrofazi su takoer i predone stanice (tipian pr. : langerhansova stanica), tu funkciju u
drugim uvjetima mogu vriti i endotelne stanice, fibroblasti, astrociti i epitelne stanice titne
lijezde
takoer su i sekrecijske stanice izluuju mnoge enzime, npr. kolagenazu, i citokine
- Mastociti
ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva
citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima
sadraj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda, a istiu se tvorbe koje sadravaju prethodnike
posrdenika histamina i proteoglikana
glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije
metakromazija
Svojstvo nekih bazinih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu razliitom od svog tona
Npr. Touidinsko modrilo; ljubiasto-crveno umjesto plavo
zrnca mastocita su metakromatska zbog sadraja kiselih radikala na
glikozaminoglikanima
drugi sastojci zrnaca mastocita su :
histamin izaziva pojaanu propusnost krvnih ila, proiruje krvne kapilare, izaziva
kontrakciju glatkog miidja (vedinom u bronhiolima)
neutralne proteaze
eozinofilni kemotaktiki faktor anafilaksije (ECF-A) privlai eozinofile krvi
15
takoer otputaju i :
leukotriene - (tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A)
- nisu pohranjeni u citoplazmi, nego nastaju od fosfolipida stanine
membrane i oslobaaju se neposredno nakon odgovarajudeg podraaja u
izvanstanini prostor
- izazivaju spore kontrakcije glatkog miidja
molekule koje otputaju mastociti djeluju lokalno na parakrini nain
u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koi i trb
uplj.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima)
potjeu od prastanica u kotanoj sri, koje cirkuliraju u krvi, prolaze kroz stijenku venula i
kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnaaju i diferenciraju
povrina mastocita sadrava specifine receptore za IgE
oslobaanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomae alergijske reakcije

poznate kao trenutane reakcije preosjetljivosti , zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u
senzibiliziranu osobu
proces izluivanja iz mastocita:

molekule IgE veu se za povrinske receptore
nakon ponovnog izlaganja antigenu, molekule IgE na pov. rec. meusobno se poveu
antigenom aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelanevina
istodobno Ca2+ ulazi u stanicu
dolazi do unutarstaninog stapanja specifinih zrnaca i egzocitoze njihovog sadraja
fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni
ekstruzija sadraja ne oteduje stanicu koja preivljava i sintetizira nova zrnca
- Plazma-stanice
velike, ovalne stanice
citoplazma bazofilna, zbog obilne hrapave ER
GK i centrioli smjeteni jukstanuklearno, taj dio citoplazme na histol.pripravcima je blijed
jezgra smjetena ekscentrino
gust, krupno zrnat heterokromatin (brojanik sata)
malobrojne u vedini vetivnih tkiva
nastaju od B-limfocita
sintetiziraju protutijela
- Masne stanice
stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline
- Leukociti
migriraju u vez. tkivo iz krvnih ila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula)
dijapedeza povedana tijekom upale
klasini znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor, cum calore et dolore; + functio laesa
16
upala zapoinje oslobaanjem kemijskih posrednika upale koji povedavaju protok krvi i
propusnost krvnih ila, kemotaksiju i fagocitozu
kad se leukociti jednom nasele u vezivno tkivo vie se ne vradaju u krv ( izuzetak su limfociti)
> VLAKNA
- izduene tvorbe nastale polimerizacijom bjelanevina

- tri glavne vrste : kolagena, retikulinska i elastina
- postoje dva sustava : - sustav kolagenih vlakana (kolagena i retikulinska), i - sustav elastinih vlakana
(elastina, elauninska i oksitalanska)
- kolageni
porodica proteina, ija je najvanija uloga strukturna
meu razliitim tipovima najvaniji su oni u : koi, kosti, hrskavici, glatkim miidima, i bazalnoj
lamini
jedna od najrasprostranjenijih bjelanevina u tijelu (30% teine)
na temelju grae i funkcije :
vlaknasti ili fibrilarni elektronski mikroskop, vlakanca
tip I. koa, kost, dentin, tetiva, ahure organa; - otporan prema vlaku
tip II. hrskavica, staklovina ; - otporan prema tlaku
tip III. koa, miid, krvne ile, esto udruen s tipom I.;- odrava grau rastegljivih organa
tip V. fetalna tkiva, koa, kost ,posteljica, intersticij ; - potpomae funkciju kol tipa I
tip XI. hrskavica ; - potpomae funkciju kolagena tipa II
kolageni udrueni s vlaknastim kolagenima (ne vidi se, dokazuje se imunohistokemijski)

tip IX. hrskavica, staklovina; vee glikozaminoglikane; udruen s kol tipa II.
tip XII. embrionalna koa, tetive; udruen s kolagenom tipa I.
tip XIV. fetalna koa i tetive ; molekula oblika kria
kolagen koji formira mreu - osnovni sastojak bazalne lamine

tip IV. sve bazalne membrane; potpora epitelima, filtracija; 2D krina mrea
kolagen koji formira sidrena vlakanca

tip VII. epiteli; povezuje kolagena vlakna s bazalnom laminom
sposobnost sinteze kolagena imaju mnoge vrste stanica
glavne aminokiseline koje izgrauju kolagen su : glicin , prolin i hidroksiprolin
sadrava dvije aminokiseline koje su karakteristine samo za njega : hidroksiprolin i hidroksilizin
tropokolagen bjelanevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca

sastoji se od tri polipeptidna (alfa) lanca, koja ine trostruku uzvojnicu
tipovi I, II i III - udruuju se u mikrovlakanca koja se slau u vlakanca (vodikov i hidrofobne veze)
poprenu ispruganost kolagenih vlakanaca uvjetuje djelomino preklapanje usporedo naslaganih
molekula tropokloagena.
17
Tipovi I i III vlakanca se udruuju u vlakna
Tip I vlakna se mogu udruiti u snopove
Tip IV ne stvara ni vlakanca ni vlakna, on formira mreu
Biosinteza kolagena tipa I

Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER , oni prelaze u
cisterne kao molekule preprokolagena , pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje
prokolagen
Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon to se te aminokiseline ugrade u
polipeptidne lance dok je on jo vezan za ribosome i im dosegne odreenu minimalnu
duinu ( enzimi : peptidil prolin- hidroksilaza , i peptidil lizin-hidroksilaza)
Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja
Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide
registracijski peptidi osiguravaju ispravno udruivanje alfa-lanaca u trostruku
uzvojnicu, te ine molekule prokolagena topljivima i sprijeavaju njihovo udruivanje u
vlakanca prije nego napuste stanicu. Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u
izvanstanini okoli
Izvan stanice : prokolagen peptidaze odcjepljuju reg peptide, nastaje tropokolagen koji
se moe udruivati u polimerna kolagena vlakanca. Hidroksiprolinske skupine pridonose
stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze meu polipeptidnim lancima
Kolagena vlakanca se spontano udruuju u kolagena vlakna, i pritom vanu ulogu imaju
proteoglikani i glikoproteini
vrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprenih veza izmeu
tropokolagenskih molekula, koje katalizira enzim lizil-oksidaza
Obnova kolagena izrazito je spor proces, na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako
stabilan, ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza
Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi to zapoinje djelovanjem kolagenaze, i dalje idu
nespecifine proteaze
Bolesti :
Osteogenesis imperfecta mutacije gena za 1 ili 2 polipeptidni lanac, te npr zamjena
samo jedne aminokiseline (glicina) ; spontani prijelomi, srana insuficijencija
Progresivna sistemska skleroza preveliko nakupljanje kolagena
Keloid ograniena izboina na koi nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u
oiljku
Skorbut nastaje manjkav kolagen, pa propada vezivno tkivo, jer je askorbinska kiselina
kofaktor za prolin-hidroksilazu
Ehlers-Danlos tip IV pogrena transkripc ili translacija tipa III; prsnude aorte i/ili crijeva
Ehlers-Danlos tip VI pogreno hidroksil lizina ; povedana elastin koe, prsnude eyeball
Ehlers-Danlos tip VII aktiv. prokolagen-peptidaze; pokretlj. zglobova, esta ia.
Kolagena vlakna tipa I

Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva
18
Dvolomna u polariziranom svjetlu
Mezenterij sastoji se od tankog sredinjeg sloja vezivnog tkiva, koji je s obje strane
obloen jednoslojnim ploastim epitelom, mezotelom
Promatrana svjetlosnim mikroskopom, kolagena su vlakna acidofilna, boje se
ljubiasto eozinom, plavo Malloryjevom, a zeleno Massonovom trikromnom
metodom, te crveno sirijus- crvenilom
- retikulinska vlakna
Izrazito tanka, izgraena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te
glikoproteinima i proteoglikanima
U nekim organima ine prostranu mreu
Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno; argirofilna vlakna
PAS-pozitivna (velike koliine edera vezanih na ova vlakna; 6-12%)
Slabo dvolomna
Osobito brojna u glatkom miidju, endoneuriju, retikulumu krvotvornih organa i u
parenhimskim organima (jetra, endokrine lijezde) u kojima ine mreu oko epitelnih stanica
Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mree u organima
koji mijenjaju svoj oblik i veliinu (aretrije, slezena ,jetra, maternica i slojevi glatkog miidja u
probavnom sustavu)
- sustav elastinih vlakana-

Tri vrste vlakana : elastina, elauninska i oksitalanska
Razvijaju se u tri uzastopne faze
U poetnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja
sadravaju razliite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin pripada porodici
proteina nunih za odlaganje elastina (poremed u grai fibrilina izaziva fragmentiranost u grai -vlakanaca)
Oksital.vlakna nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu koe gdje je sustav
elastinih vlakana povezan s bazalnom laminom
U sljededem stadiju izmeu oksitalanskih mikrovlakanaca odlau nepravilne nakupine
bjelanevine elastina pa nastaju elauninska vlakna
Nalaze se oko lijezda znojnica i u vezivu koe (dermis)
Tijekom tredeg stadija elastin se sve vie nakuplja dok ne zauzme cijelo sredite vlakana koja su
jo samo na periferiji okruena tankim slojem mikrovlakanaca elastina (najbrojnija)
Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje, elastina vlakna na vlak reagiraju rastezanjem
Proelastin
okrugla bjelanevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke miidne stanice
krvnih ila
polimerizira u elastin
amorfni glikoprotein slian gumi koji prevladava u grai zrelih vlakana
otporan je prema kuhanju, kiselinama, luinama, djelovanju proteolitikih
enzima
lako ga hidrolizira elastaza iz guterae
19
takoer sadri mnogo glicina i prolina, ali sadrava i posebne aminokiseline :
dezmozin i izodezmozin (nastaju od 4 lizina)
one uvrduju elastin krinim vezama i omoguduju mu reverz. rastegljiv.
Ne postoji samo u obliku vlakana nego i u obliku oknatih (fenestriranih )
membrana (elastine lamine) u stijenci krvnih ila
Bolesti :
Marfanov sindrom mutacije u genu za fibrilin ; tkiva rastegljiva zbog manjka elastina i
slabog pruanja otpora silama rastezanja; esta ruptura aorte
> OSNOVNA TVAR
- jako hidrirana sloena mjeavina glikozaminoglikana, proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini

- bezbojna i prozirna, te viskozna i djeluje kao zapreka ulaenju stranih estica u tkiva i kao mazivo
- ispunjava prostore izmeu stanica i vlakana vezivnog tkiva
- glikozaminoglikani
Nekada : kiseli mukopolisaharidi
Ravni su polisaharidni lanci sastavljeni od disaharidnih jedinica, koje se sastoje od :
uronske kiseline i heksozamina
heksozamin moe biti : glukozamin ili galaktozamin, a uronska k : glukuronska ili iduronska kis.
S izuzetkom hijaluronske kiseline , ravni glikozaminoglikanski lanci su kovalentno vezani za
sredinji bjelanevinski lanac, s kojim tvore molekulu proteoglikana
- proteoglikani
Vrlo hidrofilni i djeluju kao polianioni, mogu na sebe vezati velik broj kationa ionskim vezama
Osim hijaluronske kiseline, svi ostali glikozaminoglikani su u zrelom obliku donekle sulfatirani
Prevladava ugljikohidratni dio (80 90 % teine)
jako hidrirane molekule sa slojem vode oko sebe
sastoje se od sredinjeg bjelanevinskog lanca, na koji su vezana etiri osnovna
glikozaminoglikana : dermatan-sulfat, hondroitin-sulfat, keratan sulfat i heparan-sulfat
u hrskavici se molekule proteoglikana veu za lanac hijaluronske kiseline pa tvore jo vede
molekule proteoglikanske agregate
kisele grupe na proteoglikanima omoguduju vezanje na bazine aminokiselinske skupine u
molekuli kolagena
agrekan - jedan od najvanijih proteoglikana u meustaninoj tvari, najzastupljeniji u hrskavici
sindekan i fibroglikan : stanini povrinski proteoglikani, osobito na epitelnim stanicama
veu mnoge imbenike rasta (TGF- , imbenik rasta transformacije fibroblasta)
sinteza poinje sintezom bjelanevinskog lanca na hrapavoj ER, glikoziliranje poinje ved u ER, a
zavrava u GK u kojem se obavlja i sulfatiranje
razgradnja se zbiva u razliitim stanicama i ovisi o prisutnosti vie lizosomskih enzima
nedostatak specifinih hidrolaza u lizosomima : Hurlerov sindrom, Hunterov sindrom,
Sanflippov sindrom i Morquiov sindrom
20
- multiadhezivni glikoproteini
tvari koje imaju bjelanevinsku osnovu za koju se veu ugljikohidrati
bjelanevinski dio prevladava, ugljikohidratni dio glikoproteina je esto razgranat
fibronektin
sintetiziraju ga fibroblasti i neke epitelne stanice
ima posebna vezna mjesta za stanice, kolagen i glikozaminoglikane
posrednik u prianjanju i migraciji stanica
formira mreu u meustaninom prostoru mnogih tkiva
laminin
sudjeluje u prianjanju epitelnih stanica za bazalnu laminu
- meudjelovanje stanica i izvanstanine tvari ostvaruje se putem staninih povrinskih molekula,

receptora za izvanstanini matrix - integrini
iz porodice transmembranskih proteina, povezuju stanice sa kolagenom,
fibronektinom i lamininom;
takoer su povezani s citoskeletnim aktinskim mikrofilamentima
u uzajamnom djelovanju integrina, meustanine tvari i citoskeleta kao
posrednici sudjeluju neke unutarstanine bjelanevine : paksilin, vinkulin i talin
- osim osnovne tvari u tkivu postoji i mala koliina tkivne tekudine koja je po svojem sadraju iona i
tvari koje difundiraju slina krvnoj plazmi
- sadrava malo bjelanevina plazme male mol.mase koje difundiraju kroz stijenku kapilara kao
posljedica hidrostatskog tlaka krvi
- na vodu u kapilarama djeluju dvije sile : hidrost. tlak krvi, koji je posljedica kontrakcije srca i koji
istiskuje vodu kroz stjenke kapilara i kol.-osmotski tlak krvne plazme, koji privlai vodu natrag u kapilare
- osmotski tlak stvaraju uglavnom bjelanevine plazme, dok se osmotski tlak iona i tvari male
molekularne mase ponitava zbok podjednake koncentracije izvan i unutar krvnih ila
- u normalnim uvjetima voda prolazi kroz stijenke kapilara u okolna tkiva na arterijskom kraju kapilara
zbog hidrostatskog tlaka koji je na tom mjestu vedi od kol-osm, meutim on postepeno pada du
stijenke prema venskom kraju, dok osm tlak raste zbog progresivnog povedanja konc. Bjelanevina, pa
se voda vrada u kapilaru kad je osm vedi od hidrostatskog
- koliina vode koja se vrada manja je od one koja izlazi iz kapilara
- voda koja ostaje u vezivnom tkivu vrada se u krv limfnim ilama
- edem histoloki se oituje kao pov. prostora izmeu sastojaka vezivnog tkiva zbog nakupljanja vode
- moe nastati zbog zaepljenja vene, limf. ile ili smanjenja protoka ven.krvi (npr. kongestivno
zatajenje srca), kao i zbog zaepljenja limf.ila nametnicima ili tumorskim stanicama
- moe se pojaviti i zbog kroninog gladovanja kao posljedica smanjene koncentracije
bjelanevina u plazmi i smanjenog kol-osm tlaka
- te zbog povedanja propusnosti endotela krvnih kapilara
21
> VRSTE VEZIVNOG TKIVA
- vezivno tkivo u uem smislu

Rahlo
Vrlo proireno tkivo koje ispunjava prostore izmeu grupa miidnih stanica i vlakana,
tvori podlogu epitelnim tkivima i obavija limfne i krvne ile
Nalazi se u papilarnom sloju vezivnog dijela koe, u potonom tkivu, u seroznim
ovojnicama peritonelane i pleuralne upljine, te u lijezdama i sluznicama gdje ini
podlogu epitelnim stanicama
Najbrojnije stanice su fibroblasti i makrofazi, ali ima i ostalih vrsta stanica vezivnog tkiva
Ima preteno kolagenih, elastinih i retikulinskih vlakana
Njene je grae, gipko, dobro prokrvljeno, slabe otpornosti na mehanike sile
Gusto
Izrazito prevladavaju kolagena vlakna, a stanica ima malo
Neformirano kolagena vlakna poslagana u snopove koji nemaju pravilnog rasporeda
Korijum ili dermis, otporno na djelovanjemehanikih sila u bilo kojem smjeru
Formirano snopovi kol vlakana poslagani pravilno
Kol vlakna poslagana usporedno sa fibroblastima kao odgovor na trajno
djelovanje sile u jednom smjeru, pa su zato vrlo otporna na istezanje
Tetive
- snopovi kolagenih vlakana u tetivi (prim. snopovi) skupljaju se u sek., koji su obavijeni rahlim vez.
tkivom to sadrava krvne ile i ivce, izvana je tetiva obavijena ovojnicom od gustog vezivnog tkiva.
- elastino tkivo
Sastoji se od snopova debelih, usporedo postavljenih elastinih vlakana
Prostor izmeu njih zauzimaju tanka kolagena vlakna i sploteni fibroblasti
Obilje elastinih vlakana daje tkivu utu boju i veliku elastinost
uti ligamenti kraljenice i suspenzijski ligament penisa
- retikularno tkivo
ini 3D mreu koja prua potporu stanicama
Poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva koje se sastoji od retikulinskih vlakana, blisko pridruenih
uz retikularne stanice koje su zapravo specijalizirani fibroblasti
Tvori okosnicu grae i posebnu mikrookolinu hematopoetskih i limfnih organa
du vlakana rasporeene su i stanice mononukl. fagoc. sustava koje nadgledaju spori protok
tvari kroz sinus.prostore i fagocitozom odstranjuju antigene i ostatke raspadnutih stanica
- sluzavo tkivo
Sadrava mnogo osnovne tvari sastavljene vedinom od hijaluronske kiseline
Sadrava malobrojna vlakna a stanice su vedinom fibroblasti
Glavni sasstojak pupkova traka ; whartonova sluz
Nalazi se i u pulpi mladog zuba
22
1: GUSTO NEFORMIRANO VEZIVNO TKIVO
2: TETIVA UZDUNO
3: TETIVA POPRENO
23
4: MASNO TKIVO
- posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti)
- jedan od najvedih organa u tijelu (15-20 % u mukaraca, a 20-25% u ena normalne teine )
- najvede spremite energije u tijelu , u obliku triglicerida
- trigliceridi nisu tako gusti kao glikogen , kalorijska vrijednost im je veda ( 9,3 kcal/gramu)
- osjetljivo je na ivane i hormonske utjecaje
- slabo vodi toplinu, pa sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela
- pomae uvrdivanju organa u njihovim poloajima
> BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO
- Graeno je od stanica koje u potpuno razvijenom obliku u svojoj citoplazmi sadravaju jednu veliku
kapljicu ute masti
- Boja varira i potjee od karotenoida rasprenih u masnim kapljicama
- Nalazi se po cijelom tijelu osim u vjeama, penisu, monjama i itavoj uki osim u resici
- Stanice : pojedinano su okrugle, ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne

Splotene jezgre potisnute uz rub stanice
Najdeblji rub citoplazme oruuje staninu jezgru i sadrava GK, mitohondrije, slabo razvijene
cisterne hrapave ER i slobodne poliribosome
Tanki rub citoplazme oko kapljice mast sadrava mjehuride glatke ER , neto mikrotubula i
mnogobrojne pinocitotske mjehuride
Kapljice masti su okruene intermedijarnim filamentima vimentina
Svaka masna stanica okruena je bazalnom laminom
- Nepotpuno je podijeljeno u renjide vezivnim tkivom koje sadrava dosta krvnih ila i ivaca
- Retikulinska vlakna isprepletena u mreicu obavijaju svaku masnu stanicu i sve ih meusobno
ujedinjuju
- Masne kiseline u tim stanicama potjeu od masti iz hrane
- Ona dolazi do masnih stanica u obliku hilomikronskih triglicerida , triglicerida sintetiziranih u jetri i
dovedenih do masnog tkiva u obliku VLDL, te sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i
glicerola iz glukoze u samim masnim stanicama
- Hilomikroni
tjeleca nastala u crijevnim epitelnim stanicama i apsorbirana u krvnu plazmu i limfu
mezenterija
sastoje se od sredinjeg dijela, sastavljenog preteno od triglicerida i malo
kolesterolskih estera okruenih stabilizacijskim slojem apolipoproteina, kolesterola i
fosfolipida
- lipoproteini vrlo male gustode

imaju razmjerno vie lipida u svojem povrinskom sloju, jer su manji ,
24
imaju razliite apolipoproteine na povrini te
za razliku od hilomikrona sadravaju vie kolesterolskih estera u odnosu na trigliceride
- hilomikroni i VLDL hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutranjoj) povrini

stijenke krvnih kapilara masnog tkiva. Taj se enzim sintetizira u masnoj stanici i prenosi se do membrane
endotela kapilare
- unutar adipocita masne kis reagiraju sa meuproizvodom metabolizma glukoze glicerolfosfatom pa
nastaju trigliceridi koji se pohranjuju u kapljicama triglicerida. Mitohondriji i glatka ER aktivno sudjeluju
pri ulasku i pohranjivanju lipida. Prijelaz masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim
razjanjen , ali pri tome mogu posluiti specifini bjelanevinski prenosioci
- masne stanice mogu sintetizirati masne kiseline od glukoze, inzulin ubrzava taj proces, a stimulira i
ulazak glukoze u masne stanice te povedava sintezu lipoprotein-lipaze
- kad se tkivo podrauje noradrenalinom (postgangl simp iv vlakna) , s pomodu adenil-ciklaze se

aktivira enzim lipaza osjetljiva ne hormone (triglicerid lipaza)
enzim razgrauje molekule triglicerida, smjetene na povrini masnih kapljica
relativno netopljive masne kiseline prenose se serumskim albuminom u druga tkiva
glicerol koji je topljiviji, ostaje slobodan, te ga preuzima jetra
- masno tkivo ima takoer sekrecijsku ulogu

sintetizira nekoliko molekula koje se ire krvlju i ostaju privrdene za endotel kapilara koje se
nalaze oko masnog tkiva (npr.lipoprotein-lipaza)
leptin sudjeluje u regulaciji koliine masnog tkiva u tijelu, te uzimanju hrane
- djeluje vedinom u hipotalamusu tako to smanjuje unos hrane i povedava iskrt energije
- simpatiki dio autonomnog ivanog sustava bogato inervira i bijelo i smee masno tkivo
u bijelom masnom tkivu, ivani zavretci se nalaze samo unutar stijenki krvnih ila; adipociti
nisu direktno inervirani
oslobaanje neurotransmitera noradrenalina aktivira lipazu osjetljivu na hormone
- kad je organizmu potrebna mobilizacija lipida, ona se ne zbiva ravnomjerno u svim dijelovima tijela.
Najprije se mobiliziraju lipidi iz potkonih , mezenterijskih i retroperitonealnih nakupina
masno tk u rukama, nogama i retroorbitalnim masnim jastuidima, otporno je i na due gladov.
nakon takvih razdoblja bijelo masno tkivo izgubi sve svoje lipide i postaje tkivom koje sadrava
poligonalne ili vretenaste stanice s malo masnih kapljica
- histogeneza bijelog masnog tkiva

masne se stanice razvijaju od lipoblasta koji potjeu od mezenhima
slie fibroblastima, ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi
kapljice masti su najprije odvojene jedna od druge, ali se ubrzo stapaju u jednu vedu kap
lipoblasti ili nezrele masne stanice koje sadravaju vie od jedne kapljice masti nazicaju se
adipociti u multilokularnoma stanju
spremita masti se poinju nakupljati u 30.tjednu trudnode
25
nakon roenja nove masne stanice se razvijaju oko malih krvnih ila, gdje ima nediferenciranih
mezenhimskih stanica
nakon roenja prehrambeni i drugi utjecaji dovode do povedanja broja adipocita, nakon tog
razdoblja njihov se broj vie ne povedava
> SMEE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO
- smea boja je posljedica prisutnosti velikog broja krvnih kapilara i mnogobrojnih mitohondrija (koji
sadravaju obojene citokrome)
- hibernacijska lijezda
- u ovjeka vano u prvim mjesecima nakon roenja jer proizvodi toplinu i tako titi novoroene od
hladnode
- stanice su viekutnog oblika i manje su od stanica bijelog masnog tkiva
Njihova citoplazma sadrava velik broj kapljica masti razliite veliine, okruglu jezgru, te
mnogobrojne mitohondrije s mnogo dugih grebena
- podsjeda na endokrinu lijezdu, jer mu stanice slie epitelnima, zbijene su u nakupine koje su obilno
opskrbljene krvnim kapilarama
- tracima vezivnog tkiva podijeljeno je u renjide koji su bolje ogranieni od onih u bijelog masnog tkiva
- stanice smeeg masnog tkiva primaju neposrednu simpatiku inervaciju.
- funkcija u ivotinja i ovjejih bebi :

ako su izloeni hladnodi, ivani podraaji u tkivo oslobaaju noradrenalin koji aktivira u masnim
stanicama lipazu osjetljivu na hormone i ubrzava hidrolizu triglicerida u masne kiseline i glicerol
Osloboene masne kiseline metaboliziraju se uz povedanu potronju kisika i popratno stvaranje
topline, povisuje se temperatura tkiva i zagrijava se krv koja protie kroz njih
Proizvodnja topline se povedava jer mitohondriji u stanicama sadravaju termogenin u
unutranjoj membrani
Transmembranska bjelanevina, omoguduje povratni protok protona koji su prije preli u
meumembranski prostor, bez prolaska kroz sustav ATP-sintetaze u kuglastim
jedinicama mitohondrija
Zato se energija stvorena protokom protona ne upotrebljava za sintezu ATP-a nego se
raspri kao toplina
- Histogeneza smeeg masnog tkiva

Mezenhimske stanice od kojih to tkivo nastaje sline su epitelu prije nego poinju nakupljati
mast
- tumori masnog tkiva :

Lipomi dobrodudni od bijelog
Liposarkomi zlodudni od masnih stanica (rijetki u ljudi)
26
5: HRSKAVICA
- sadrava meustaninu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima, makromolekulama
koje su povezane s kolagenim i elastinim vlaknima
- poseban oblik vezivnog tkiva s vrstom meustaninom tvari
- slui kao potpora mekim tkivima, te ublaavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje
pokretanje kostiju
- bitna za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije roenja
- sastoji se od stanica hondrocita i obilne meustanine tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari
- hondrociti su smjeteni u upljinama meustanine tvari lakunama
- vrstoda hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama izmeu kolagenih vlakana i postraninih lanaca
glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa
- sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekudinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekudine u
zglobnim upljinama; nemaju ni limfnih ila ni ivaca
- metabolika aktivnost hondrocita vrlo je malena
- perihondrij
ovojnica graena od gustog vezivnog tkiva koja poput ahure okruuje hrskavicu na vedini
mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica
sadrava krvne ile potrebne za prehranu hrskavice, te limfne ile i ivce
zglobna hrskavica koja prekriva kotane povrine pominih zglobova, NEMA perihondrija i
odrava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekudine
sve hijaline hrskavice, osim zglobne, su obavijene perihondrijem
u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta
iako stanice unutranjeg sloja perihondrija slie fibroblastima, to su zapravo hondroblasti koji se
lako diferenciraju u hondrocite
> HIJALINA HRSKAVICA
- najrasprotranjenija,
- u embriju slui kao privremeni skelet
- u odraslih :
na zglobnim povrinama pokretnih zglobova,
u stijenci vedih dinih putova (nos, grkljan, dunik, bronhi) i
na ventralnim krajevima rebara, na mjestu gdje se ona spajaju s prsnom kosti
u epifiznim ploama
- meustanina tvar
preteito sadrava kolagen tipa II, ali mogu se nadi koliine i 9, 10, i 11
40% suhe teine hijaline hrskavice sastoji se od kolagena uloenog u amorfnu, vrsto hidriranu
Mtvar koja sadrava proteoglikane i glikoproteine
27
Na obinim histolokim pripravcima kolagena vlakna se ne mogu razabrati jer je prisutan u
obliku vlakanaca submikroskopskih dimenzija, a njihov indeks loma je priblino jednak indeksu
osnovne tvari u koju su uloena
Proteoglikani hrskavise sadravaju hondroitin-4-sulfat , hondroitin-6-sulfat i keratan-sulfat koji
su kovalentno vezani za sredinji bjelanevinski lanac
Do 200 takvih proteoglikana je nekovalentno vezano za duge molekule hijaluronske kiseline, te
tako ine proteoglikanske agregate koji su povezani s kolagenom
Velika koliina vode vezane negativnim nabojima glikozaminoglikana slui za ublaavanje
udaraca ili kao biomehanika opruga
Vaan sastojak je i glikoprotein hondronektin makromolekula koja se specifino vee za
glikozaminoglikane i kolagen tipa II, posredujudi u prianjanju hondrocita za Mtvar
Teritorij hrskavina meustanina tvar koja neposredno okruuje svaki hondrocit, sadrava
mnogo glikozaminoglikana , a malo kolagena
- hondrociti -
Na periferiji hijaline hrskavice hondrociti su poloeni usporedo sa povrinom i duguljasti su
U unutranjosti su okrugli i mogu se nalaziti u skupinama od najvie 8 stanica koje su nastale
mitotskom diobom jednog hondrocita izogene skupine
Izluuju kolagene i ostale molekule Mtvari
Troe malo kisika
Stanice hijaline hrskavice metaboliziraju glukozu uglavnom anaerobnom glikolizom u kojoj je
konani proizvod mlijena kiselina
Debljina hrskavice je ograniena zbog difuzije
Hormon rasta , tiroksin i testosteron ubrzavaju sintezu sulfatiranih glikozaminoglikana, a
usporavaju je kortizon, hidrokortizon i estradiol
Rast hrskavice najvie ovisi o somatotropinu, hipofiznom hormonu rasta koji djeluje tako da
potie sintezu somatomedina c u jetri koji djeluje izravno na hrsk stanice stimulirajudi njihov rast
- histogeneza -
Potjee od mezenhima :
Izravna diferencijacija mezenhimskih stanica : zaobljivanje, skradivanje izdanaka, brzo
umnaanje i okupljanje u guste nakupine hondroblasti
Imaju bazofilnu citoplazmu bogatu ribosomima
Odvajanje hondroblasta sintezom i odlaganjem Mtvari
Diferencijacija hrskavice tee od sredine prema povrini
Mezenhim na povrini diferencira se u perihondrij
- rast -
Intersticijski rast mitotskom diobom hondrocita, zbiva se samo u ranim fazama stvaranja
hrskavice, tee i u epifiznim hrskavicama dugih kostiju te unutar zglobne hrskavice
Omoguduje enhondralno okotavanje kosti
Apozicijski rast diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite
Sinteza Mtvari pridonosi rastu hrskavice
28
- degenerativne promjene
Sklona
Azbestna degeneracija nakupljanje nenormalnih debelih kolagenih vlakanaca
- regeneracija -
Obavlja ju perihondrij
Osim u male djece, otedena se hrskavica teko obnavlja i to samo djelomino
> ELASTINA HRSKAVICA
- nalazi se u uki, u stijenci vanjskog zvukovoda, u slunoj trubi (eustachijeva cijev), epiglotisu i malim
hrskavicama grkljana
- osim kolagena tipa II, sadrava i gustu mreu tankih elastinih vlakana
- esto se postupno nastavlja na hijalinu
- ima perihondrij
> VEZIVNA HRSKAVICA
- ima obiljeja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice

- nalazi se u intervertebralnim ploama, hvatitima nekih sveza za hrskavinu povrinu kostiju i u
simfizi stidne kosti
- uvijek je udruena sa gustim vezivnim tkivom, jedno tkivo prelazi u drugo
- sadrava hondrocite razmjetene pojedinano ili u izogenim skupinama
- esto se slau u duge nizove meusobno odvojene grubim vlaknima kolagena tipa I
- Mtvar je preteno acidofilna jer sadrava mnogo kolagenih vlakana tipa I
- nema perihondrij
> INTERVERTEBRALNA PLOA
- nalazi se izmeu trupova dvaju kraljenjaka za koje je privrdena svezama

- sastoji se od dva dijela : hrskavini annulus fibrosus i polutekudi nukleus pulposus koji ublaava
udarce izmeu dva susjedna kraljeka
Annulus fibrosus-
U vanjskom sloju je graen od gustog vezivnog tkiva
Najvedi dio graen je od slojeva vezivne hrskavice koji se meusobno preklapaju, u
svakom sloju snopovi teku pod pravim kutom prema snopovima susjednih slojeva
Velika elastinost
Nucleus pulposus
Nastaje od ostataka korde dorzalis i
sastoji se od nekoliko okruglih stanica uloenih u amorfnu viskoznu tvar koja je bogata
hijaluronskom kiselinom i kolagenim vlakancima tipa II
29
1: HIJALINA HRSKAVICA
2: VEZIVNA HRSKAVICA
3: ELASTINA HRSKAVICA
30
6 : KOTANO TKIVO
- to mineralizirano tkivo daje osnovu za mehaniku i metaboliku funkciju skeleta
- specijalizirano vezivno tkivo izgraeno od meustanine ovapnjele tvari, kotanog matrixa i tri
razliite vrste stanica : osteocita , osteoblasta i osteoklasta
- metaboliti ne mogu difundirati kroz ovapnjeli matrix kosti, pa se izmjena tvari tvari izmeu osteocita i
kapilara ostvaruje povezanodu stanica kroz kotane kanalide uske cilindrine prostore koji prolaze
kroz matrix i sadravaju citoplazmatske osteocita
- unutranju i vanjsku povrinu svih kosti oblae sloj vezivnog tkiva koji sadrava osteogene stanice
- endost i periost
- metode prouavanja
izbrusak
bruenje ploica kosti brusnim materijalom
stanice ne ostanu sauvane, ali se moe temeljito prouavati matriks,s lakunama i
kanalidima
dekalcinirana kost
omoguduje promatranje stanica i organskog dijela matrixa
kost fiksirana uobiajenim fiksativima
mineral se odstranjuje u otopinu koja sadrava kelator kalcija (npr. EDTA)
dekalcinirano tkivo se potom uklapa, ree i oboji
> STANICE KOTANOG TKIVA
- osteoblasti -
Sintetiziraju organske sastojke kotane Mtvari ( kolagen tipa I, proteoglikane i glikoproteine )
Nuni su i za ugraivanje anorganskih sastojaka u matrix
Uvijek smjeteni na povrini kotanog tkiva, poredani u nizu
Tijekom intenzivne sinteze kubinog su do prizmatinog oblika, a citoplazma im je bazofilna
Kad se smanji aktivnost, splote se i smanji im se bazofilija
Kad se potpuno okrui tek izluenim matrixom postaje osteocit smjeten u lakuni od koje se
pruaju kanalidi u kojima se oko izdanaka osteocita nalazi malo neovapnjelog matrixa
Polarizirane su stanice
Sastojci matrixa izluuju se na staninoj povrini koja se dodiruje sa starijim kotanim matrixom
pa nastaje osteoid sloj novog , jo neovapnjelog matriksa izmeu sloja osteoblasta i
prethodno stvorene kosti
Ta apozicija kosti zavrava se nakon toga odlaganjem kalcijevih soli u novostvoreni matriks
- osteociti -
Smjeteni su u lakunama izmeu lamela matrixa, svaka lakuna sadrava samo jedan osteocit
Izdanci susjednih osteocita meusobno se dodiruju tijesnim spojevima preko kojih hranjive
tvari dolaze u stanice
31
Izmjena nekih molekula izmeu osteocita i krvnih ila obavlja se i putem male koliine
izvanstanine tvari koja se nalazi izmeu osteocita i kotanog matrixa
Sploteni su imaju oblik badema, mnogo oskudniju hrapavu ER i GK te zgusnuti kromatin jezgre
Svojim metabolizmom odravaju kotani matrix, nakon njihovog propadanja, matrix se resorbira
- osteoklasti -
Vrlo velike pokretne stanice s mnogo izdanaka; sa 5 do 50 pa i vie jezgara
Na mjestima gdje se kost razgrauje lee unutar enzimatski nagrizenih uleknuda u kotanom
matriksu howshipove lakune
Nastaju stapanjem stanica koje potjeu iz kotane sri
Nabrani rub
ine ga nepravilni , esto razgranani izdanci koji odlaze od povrine aktivnih osteoklasta
kojom osteoklasti dodiruju kotani matrix
Dio citoplazme oko nabranog ruba naziva se svijetla zona bogata aktinskim filamentima
koja ne sadrava organele
Ta je zona mjesto adhezije ostwoklasta za kotani matrix
Izluuju kolagenazu i druge enzime koji aktivno prenose ione u izvanstanini prostor
(supcelularni prostor), u kojem razgrauju kolagen i otapaju kristale kalcijevih soli
Citokini i hormoni reguliraju aktivnos osteoklasta
Sadravaju receptore za kalcitonin i tiroksin
NEMAJU receptore za paratiroidni hormon
> KOTANI MATRIKS

- oko 50% suhe teine matriksa anorganska tvar
najvie ima kalcija i fosfora, a sadrava i bikarbonate, citrate, magnezij, kalij i natrij
- hidratacijska ljuska
ioni na povrini hidroksiapatita su hidratirani, te se oko kristala nalazi sloj vode i iona
olakava izmjenu iona izmeu kristala i tjelesnih tekudina
- osteopetroza
teke i mramorne kosti
u osteoklastima nedostaje nabrani rub i poremedena je razgradnja kosti
- organsku tvar ine : kolagen tipa I i amorfna osnovna tvar, koja sadrava proteoglikanske agregate i
nekoliko specifinih strukturnih glikoproteina koji su vjerojatno odgovorni za poetak ovapnjenja
kotanog matriksa
> PERIOST I ENDOST

- glavne funkcije p i e su prehrana kot tkiva i trajna opskrba novim osteoblastima
- periost
Sastoji se od vanjskog sloja kolagenih vlakana i fibroblasta
Sharpeyeva vlakna snopovi kolagenih vlakana koja iz periosta prodiru u kotani matriks i
povezuju periost s kosti
Unutranji sloj periosta sadrava mnogo splotenih stanica slinih fibroblastima koje se mogu
dijeliti mitozom i diferencirati u osteoblaste osteoprogenitorne stanice (kotane prastanice)
32
Ugrauju 3H-timidin
Imaju vanu ulogu u rastu i cijeljenju
- endost
Prekriva sve unutranje povrine upljina u kosti
Izgrauje ga jedan sloj osteoprogenitornih stanica i vrlo malo vezivnog tkiva
> VRSTE KOTANOG TKIVA

- epifize krajnja proirenja dugih kosti izgraena od spuvaste kosti prekrivene tankim slojem
kompaktne kosti
- dijafiza cilindrini srednji dio, izgraena od kompaktne kosti sa samo malo spuvaste kosti s
unutranje strane, oko kotane srne upljine
- po mikroskopskoj grai kotano tkivo se moe podijeliti na :

Primarno, nezrelo ili vlaknato i
Sekundarno , zrelo ili lamelarno
- primarno kotano tkivo

Prvo kotano tkivo koje se pojavljuje tijekom embrionalnog razvoja, nakon prijeloma i u drugim
reparacijskim procesima
Trajno ostaje na vrlo malo mjesta, npr. u blizini avova meu ploastim kostima lubanje, u
leitima zuba i na mjestima hvatita nekih tetiva
Tanka kolagena vlakna su rasporeena nepravilno,
ima manju koliinu minerala,
te vedi broj osteocita
- sekundarno kotano tkivo

kolagena vlakna poredana u lamelama koje teku usporedno jedna s drugom ili su rasporeene
koncentrino oko krvoilnog kanala
haversov sustav ili osteon cijeli sustav koncentrinih kotanih lamela oko kanala koji sadrava
krvne ile, ivce i rahlo vezivno tkivo, svaki je kanal obloen endostom
granicu svakog haversovog sustava ini istaloena amorfna , cementna tvar, izgraena od
mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana
mlai osteoni imaju ire kanale, jer svaki osteon nastaje uzastopnim odlaganjem lamela poeevi
od periferije prema sreditu
haversovi su kanali povezani meusobno i sa periostom i kotanom sri poprenim ili kosim
volkmannovim kanalima , njih ne okruuju koncentrine lamele
lakune s osteocitima nalaze se izmeu a katkada i unutar lamela
u kompaktnoj kosti lamele su pravilno rasporeene u:
haversove sustave, - usporedno s uzdunom osi dijafize
vanjske osnovne ili krune lamele, -ima ih vie od unut, nalaze se ispod periosta
unutranje osnovne ili krune lamele i
intersticijske ili prijelazne lamele ostatci osteona razgraenih tijekom rasta i
pregradnje kosti
33
> HISTOGENEZA
- nastaje na dva naina :

Intramembransko okotavanje
izravna mineralizacija matriksa koji su izluili osteoblasti
tako nastaje vedina ploastih kostiju, a zbiva se na splotenim zgusnudima mezenhima
na isti nain nastaju kratke i debljaju se duge kosti
okotavanje zapoinje diferencijacijom skupine mezenhimskih stanica u osteoblaste
nastaje kotani matrix koji zatim ovapnjuje, a osteoblasti koji se u njemu nau postaju
osteociti
u sreditu okotavanja istodobno nastaje nekoliko gredica
u vezivno tkivo koje ostaje izmeu kotanih gredica prodiru krvne ile i nediferencirane
mezenhimske stanice od kojih nastaju stanice kotane sri
Enhondralno okotavanje
odlaganjem kotanog matriksa na mjestu prethodnog hrskavinog matriksa
Uglavnom kratke i duge kosti
Enhondralno okotavanje duge kosti :
Prvo kotano tkivo nastaje intramembranskim okotavanjem u prerihondriju koji oblae
sredinji dio hrskavine osnove
Tako u dubokim slojevima perihondrija nastaje uplji kotani cilindar kotani ovratnik
U slijededoj fazi zbog hipertrofije i programirane smrti hondrocita propadaju hondrociti
u hrskavinom modelu budude kosti
Ostaju proirene lakune koje su odijeljene trodimenzionalnim pregradama od ostataka
ovapnjeloga hrskavinog matriksa
Slijededa faza zapoinje u sredinjem dijelu hrskavinog modela, budude dijafize, u koji
krvne ile prolaze kroz otvore koje su u kotanom ovratniku izdubli osteoklasti i prodiru
u ovapnjeli hrskavini matriks
S krv.ilama prolaze u ovo podruje kotane prastanice, one proliferiraju i od njih
nastaju osteoblasti
oni se naniu u neprekinuti sloj na ovapnjelom bazofilnom hrskavinom matriksu, i
poinju sintetizirati eozinofinli kotani matriks , tako na ostatcima ovapnjele hrskavice
nastaje primarno kotano tkivo to ujedno ini i primarno sredite okotavanja
u kasnijim fazama pojavljuju se u sreditu svakog epifiznog hrskavinog proirenja
sekundarna sredita okotavanja
irenjem primarnog i sekundarnog sredita okotavanja stvara se srna upljina
ispunjena kotanom sri
kada kotano tkivo , nastalo u sekundarnim sreditima okotavanja ispuni epifizu,
hrskavino tkivo ostaje ogranieno na dva mjesta :
zglobna hrskavica -traje cijelog ivota, ne sudjeluje u rastu kosti u duljinu
epifizna ploa odgovorna je za rast kosti u duljinu
nakon zatvaranja epifiza kosti vie ne mogu rastu u duljinu, ali je rast u irinu i dalje
mogud
34
- epifizna hsrkavica se moe podijeliti u pet zona :
zona mirovanja hijalina hrskavica s nepromijenjenim hondrocitima
zona umnaanja hondrociti se brzo dijele i slau u stupove usporedne s uzdunom osi kosti
zona hipertrofine hrskavice hondrociti su veliki s mnogo glikogena u citoplazmi; resorbirani
matrix ogranien je na uske pregrade meu hondrocitima
zona ovapnjele hrskavice hondrociti propadaju, odlae se hidroksiapatit, mineraliziraju se
pregrade
zona okotavanja enhondralnim okotavanjem nastaje kotano tkivo
- krvne kapilare i osteoprogenitorne stanice nastale mitotskim diobama u periostu, prodiru u upljine
koje su zauzimali hondrociti, ondje se kotane prastanice diferneciraju u osteoblaste
- dakle , rast dugih kostiju u duljinu zbiva se proliferacijom hondrocita epifizna hrskavice na epifiznoj
strani, dok istodobno hondrociti na dijafiznoj strani ploe hipertrofiraju i propadaju, a njihov matrix
ovapni
- ovapnjenje
zapoinje odlaganjem kalcijevih soli na kolagena vlakanca
ovaj proces potiu proteoglikani i glikoproteini koji imaju jak afinitet prema kalciju
ovapnjenje potpomae alkalna fosfataza koju proizvode osteoblasti
- istodobno stvaranje i odstranjivanje (remodeliranje ) kotanog tkiva zbiva se i u kostima koje rastu i
tijekom ivota, iako su tada promjene mnogo sporije, ovaj proces nije u svezi s rastom kosti ????
- rast kosti se ostvaruje djelominom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove
kosti brzinom vedom od brzine resorpcije
- kosti lubanje rastu zbog periostalnog stvaranja kot.tkiva izmeu avova te na vanjskoj povrini kosti
- prijelom
krvarenje iz otedenih krvnih ila, nastaje ugruak
u neposrednoj bllizini loma razgrauje se kotani matriks, i propadaju kotane stanice
makrofazi odstranjuju ugruak, stanice i otedeni matriks
preiost i endost u blizini mjesta prijeloma snano proliferiraju te nastaje stanini infiltrat
enhondr. i iintramembr. okotavanjem u vezivnom tkivu na mjestu frakture nastaje primarno
kotano tkivo
tijekom zacijeljivanja nepravilne gredice primarnog kotanog tkiva privremeno meusobno
povezuju ulomke prelomljene kosti te nastaje kotani kalus
primarno k tk kalusa se postepeno resorbira i nadomjeta sekundarnim
> METABOLIKA ULOGA KOSTI
- kalcij se mobilizira iz kotanog tkiva na dva naina : brzim i sporim mehanizmom

brzi : kalcijevi ioni se prenose s kristala hidroksiapatita u intersticijsku tekudinu i odatle u krv
o ovo se zbiva u spuvastom kotanom tkivu
o nezrele , umjereno ovapnjele lamele mogu mnogo lake vezati i oslobaati kalcij
spori : ovisi o hormonima
o PTH potie osteoklaste koji resorbiraju kotani matriks i oslobaaju kalcij
primarno djeluje na receptore osteoblasta koji prestaju stvarati kost i poinju
izluivati imbenik stimulacije osteoklasta
35
o kalcitonin inhibira resorpciju matriksa, inhibira osteoklaste
- prednji reanj hipofize sintetizira hormon rasta koji potie jetru na izluivanje somatomedina to ima
sveukupni uinak na rast, osobito rast epifizne hrskavice
- povedanje koliine hormona rasta u odraslih dovodi do akromegalije zbog rasta u irinu
- androgeni i estrogeni stimuliraju stvaranje kosti, na koju djeluju na vrlo sloen nain utjeu na
vrijeme pojavljivanja i na razvoj sredita okotavanja i ubrzavaju zatvaranje epifiza
- nedostatak tiroksina u djece izaziva kretenizam i patuljasti rast
> ZGLOBOVI
- dijele se na diartroze (pomini) i sinartroze (nepomini)

- prema vrsti tkiva :
sinostoze kosti povezane kotanom svezom, zglobovi nepokretni, u starijih osoba kosti lubanje
sinhondroze kosti povezane hijalinom hrskavicom, ograniena pokretljivost, primjer : epifizna
ploa, u odrasla ovjeka prvo rebro za prsnu kost
sindezmoza ograniena pokretljivost, kosti povezane meukotanom svezom koja je
izgraena od gustog vezivnog tkiva, symphysis pubis
- diartroza
zglobna ahura okruuje zatvorenu zglobnu upljinu to sadrava zglobnu tekudinu
synovia (zgl tek): dijalizat krvne plazme s velikom koncentracijom hijaluronske kiseline koju
stvaraju stanice sinovijske ovojnice
o olakava klizanje zglobnih ploha, te opskrbljuje hranjivim tvarima i kisikom zglobnu
hrskavicu
kolagena vlakanca postavljena su u obliku gotikih lukova koji prenose sile tlaka
zglobna ahura obino se sastoji od dva sloja : vanjski ili vlaknasti i unutranji ili sinovijski kojeg
oblau dvije vrste stanica, jedne su sline fibroblastima ,a druge makrofazima
36
1: KOST, POPRENO, IZBRUSAK
2: DEZMALNO OKOTAVANJE
3: ENHONDRALNO OKOTAVANJE
37
7: IVANO TKIVO I IVANI SUSTAV
- dvije su osnovne funkcije ivanog tkiva nastale stvaranjem, prepoznavanjem i integriranjem poruka,
a to su :
odravanje unutranje sredine organizma unutar normalnih vrijednosti (tj.krvni tlak,
koncentracija O2 i CO2, pH, razina glukoze i hormona u krvi)
osiguravanje i usklaivanje svih oblika ponaanja s okolinom (hranjenje, reprodukcija, obrana,
komunikacija s drugim jedinkama)
> RAZVOJ IVANOG SUSTAVA

- ivano se tkivo razvija od embrionalnog ektoderma
- poticaj za diferencijaciju daje chorda dorsalis koja se nalazi ispod njega
- neuralna cijev je osnova za cijeli sredinji ivani sustav s neuronima , stanicama glije, ependimskim
stanicama i epitelnim stanicama koroidnog spleta
- neke stanice lateralno od neuralnog lijeba ine neuralni greben
one podlijeu opsenim migracijama i daju osnovu za najvedi dio perifernog sustava i brojne
druge tvorbe:
kromafine stanice sri nadbubrene lijezde
melanociti koe i potkonog tkiva
odontoblasti
stanice pije mater i arahnoideje
osjetni neuroni modinskih i spinalnih ganglija
postganglijski neuroni simpatikih i parasimpatikih ganglija
schwannove stanice perifernih aksona
satelitske stanice perifernih ganglija
- distalni dio aksona obino se grana i ini zavrno razgranjenje

- svaki ogranak tog razgranjenja zavrava proirenjem na slijededoj stanici i zove se zavrno odebljanje
(bouton), koje s drugim neuronima ili stanicama tvori sinapse
- stanino tijelo pseudounipolarnih neurona nije ukljueno u prenoenje podraaja, premda sintetizira
brojne molekule ukljuujudi i neurotransmitere koji se prenose prema perifernim vlaknima
nalaze se u spinalnim ganglijima (osjetni gangliji, smjeteni u stranjim korjenovima spinalnih
ivaca) i u vedini kranijalnih ganglija
- vedina neurona u tijelu je multipolarna
- bipolarni neuroni nalaze se u kohlearnom i vestibularnom gangliju, te u mrenici i njunoj sluznici
> TIJELO STANICE

- ili perikarion, dio je neurona bez staninih nastavaka
- to je ponajprije hranidbeno (trofiko) sredite premda moe i primati podraaje
- ivane stanice s dvije jezgre nalaze se u simpatikim i osjetnim ganglijima
- kromatin je fino raspren to je odraz pojaane sintetske aktivnosti tih stanica
- vrlo razvijena hrapava ER rasporeena u nakupine paral cisterna,izm kojih ima mnogo poliribosoma
nisslova tjeleca
38
- GK nalazi se samo u perikarionu
- mitohondriji su razasuti po cijeloj citoplazmi perikariona, a posebno su brojni u aksonskim zavretcim
- neurofilamenti obilno su zastupani u perikarionima i staninim nastavcima,
- impregnirani srebrom ine nerurofibrile
- neuroni sadravaju i mikrotubule
- neuroni katkad sadravaju uklopine pigmenata kao to je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak
razgradnje lizosoma
> DENDRITI
- obino su tanki i dijele se poput grana stabla, te postaju sve tanji, za razliku os aksona koji su cijelom
duinom podjednako debeli
- primaju brojne sinapse i predstavljaju glavno mjesto primanja i obrade signala na neuronu
- sastva citoplazme slian je onom u perikarionu osim to dendriti NEMAJU GK
- vedina sinapsa koje pristupaju neuronima smjetena je na dendritskim spinama koje predstavljaju
prvo mjesto obrade sinaptikih signala koje prima neuron
sastavljeno je od bjelanevina i privrdeno je za unutranju stranu postsinaptike membrane
imaju sposobnost morfoloke plastinosti kojoj temelj ini citoskeletna bjelanevina aktin vana
za razvoj sinapsa i njihovu funkcionalnu ulogu u odraslih
> AKSONI
- cilindrini nastavak stanice
- polaze od kratkog podruja piramidna oblika , aksonskog breuljka
- aksolema - stanina membrana aksona, a sadraj aksoplazma
- inicijalni segment dio aksona izmeu aksonskog breuljka i poetnog dijela mijelinske ovojnice
to je mjesto gdje na neuron pritjeu razliiti ekscitacijski i inhibicijski podraaji koji se algebarski
zbrajaju, pa se tako odluuje hode li se akcijski potencijal iriti dalje ili nede
tu se nalazi vie vrsta ionskih kanala koji su vani za stvaranje i irenje promjene elektrinog
potencijala
- eventualni ogranci na aksonu su kolateralni ogranci
- citoplazma aksona sadrava malo mitohondrija, mikrotubule i neurofilamente te nekoliko cisterna
glatke ER
- odsutnost poliribosoma i hrapave ER pokazuje da odravanje aksona ovisi o perikarionu, ako se akson
presijee , njegov periferni dio degenerira i odumre
- makromolekule i organele koje se sintetiziraju u tijelu stanica neprekidno se prenose du aksona
anterogradnim prenoenjem do njegovih zavretaka:
sporo prenoenje : bjelanevine i mikrofilamenti
intermedijarno prenoenje : mitohondriji
brzo prenoenje : tvari sadrane u mjehuridima potrebne aksonskom zavretku za prenoenje
neurotransmitera
bjelanevina kinezin vezan za vezikule
- retrogradnim prenoenjem: neke molekule i tvari unesene endocitozom do tijela stanice, ukljuujudi
viruse i toksine
bjelanevina dinein prisutna u mikrotubulima
39
> MEMBRANSKI POTENCIJALI
- aksolema pumpa Na+ izvan aksoplazme tetako odrava koncentraciju Na+

- koncentracija K+ se zadrava na nekoliko puta vioj razini unutar stanice nego u izvanstani prostoru
- zbog toga postoji razlika potencijala kroz aksolemu od -65 mV s negativnim nabojem u unutranjosti u
odnosu na okolinu membranski potencijal u mirovanju
- kada se podrai neuron, otvaraju se ionski kanali i ulazi izvanstanini Na+ to mijenja potencijal u
mirovanju od -65 na +30 mV
- unutranjost stanice postaje pozitivna u odnosu na izvanst okoli to se oznaava kao poetak
akcijskog potencijala ili impulsa
- meutim, potencijal od +30 mV zatvara Na kanale te aksolema postaje za taj ion ponovno nepropusna
- takvo se ionsko stanje promijeni u nekoliko milisekunda otvaranjem kalijevih kanala te se povisi
koncentracija unutarstaninog kalija ????
- nakon toga kalij difuzijom naputa akson, membranski potencijal vrada se na -65 mV te se zavrava
akcijski potencijal
- sva ta zbivanja traju vrlo kratko i zauzimaju vrlo mala podruja membrane
- akcijski se potencijal iri du membrane i taj elektr. poremedaj otvara Nakanale u slijedu, a potom i
kalijeve kanale
- kad akcijski potencijal stigne do kraja aksona, on potakne pranjenje pohranjenog neurotransmitora
koji stimulira ili inhibira drugi neuron ili stanicu
- lokalni anestetici su hidrofobne molekule koje se veu na natrijeve kanale i tako inhibiraju prijenos
natrija, a time i akcijski potencijal
> SINAPSA
- mjesto funkcionalnog kontakta meu neuronima ili izmeu neurona i drugih efektornih stanica
- zadada je sinapse pretvorba elektrinog signala presinaptike stanice u kemijski signal koji djeluje na
postsinaptiku stanicu
- neurotransmiteri - su tvari koje vezane za receptorski protein otvaraju ili zatvaraju ionske kanale, ili
pak zapoinju kaskadu drugih glasnika
sintetiziraju se u tijelu stanice
viak membrane nakupljene u presinaptikom podruju, a nastao pranjenjem presinaptikih
mjehurida ponovno se prerauje endocitozom
tako unesene membrane spajaju se s glatkom ER presinaptikog odsjeka i mogu se ponovno
iskoristiti za stvaranje novih sinaptikih mjehurida
neki se neurotransmiteri sintetiziraju u prsinaptikom odsjeku i potom se koriste enzimima i
prekursorima koji su dospjeli aksonskim prenoenjem
neuropeptidi imaju vanu ulogu u nadzoru osjedaja i nagona kao to su : bol, veselje, glad,
ea i spolni nagon
- neuromodulatori kemijski glasnici koji ne djeluju direktno na sinapse, ved mijenjaju osjetljivost
neurona na sinaptiku stimulaciju ili inhibiciju
neki se neuromodulatori kao to su neuropeptidi ili steroidi stvaraju u ivlanom tkivu, dok su
drugi steroidi u krvi
40
- elektrine sinapse :
pomodu tijesnih spojeva prenose ionske signale kroz presinaptiku i postsinaptiku membranu
ivani signal se prenosi neposredno
mali broj
- kemijske sinapse
vedina sinapsa
kemijska tvar posreduje u prijenosu ivanog impulsa
ivani impuls nakratko otvara kalcijeve kanale u presinaptikom zavretku, to uzrokuje ulazak
kalcija te potakne egzocitozu sinaptikih mjehurida
neurotransmiteri otputeni egzocitozom djeluju na receptore smjetene u postsinaptikom
dijelu to uzrokuje prolaznu elektriku aktivnost (depolarizaciju ) postsinaptike membrane
takve se sinapse nazivaju ekscitacijske jer njihova aktivnost stvara impulse na
postsinaptikoj membrani
kod nekih sinapsa meudjelovanje neurotransmiter-receptor ima suprotan uinak jer dolazi do
hiperpolarizacije bez prenoenja ivanog impulsa inhhibicijske sinapse
jednom upotrrebljeni neurotransmiteri brzo se uklanjaju enzimskom razgradnjom, difuzijom ili
endocitozom s pomodu specifinih receptora na presinaptikoj membrani.
> GLIJA-STANICE I IVANA AKTIVNOST

- u mozgu sisavaca glija-stanice su 10 puta brojnije od ivanih stanica
- one okruuju tojelo stanice i njezine nastavke
- osiguravaju mikrookoli, prikladan ivanoj funkciji
- oligodendrociti
stvaraju mijelinsku ovojnicu koja ima zadadu elektrine izolacije neurona u sredinjem sustavu
- schwannove stanice
smjetene oko aksona u perifernom sustavu
- astrociti
zvjezdolike su stanice koje imaju brojne duge izdanke
sadravaju snopove intermedijarnih filamenata izgraenih od glijalnog fibrilarnog kiselog
proteina
povezuju neurone s kapilarama i pijom mater
uz svoju potpornu ulogu sudjeluju u kontroli ionskog i kemijskog okolia ivanih stanica
astrociti in vitro posjeduju adrenergine , aminokiselinske (GABA) i peptidne receptore
(natriuretski peptid, ANG II, endoteline, VIP i TRH)
mijenjaju sastav izvanstaninog okolia i tako utjeu na aktivnost i opstanak ivanih stanica, jer
apsorbiraju viak neurotransmitora i oslobaaju metabolike i neuroaktivne molekule
postoje naznake da astrociti prenose iz krvi do neurona sastojke bogate energijom, da
metaboliziraju glukozu do laktata koji opskrbljuje neurone
meusobno su povezani tijesnim spojevima te ine mreu koja prenosi informacije
vlaknasti oskudni dugi nastavci, u bijeloj tvari
41
protoplazmatski mnogo kratkih ogranaka, nalaze se u sivoj tvari
najbrojnije glija stanice
neki imaju zavr izdanke, proir. u obliku perivaskularnih noica koje okruuju endotel kapilara
pretpostavlja se da slue za prijenos molekula i iona iz krvi do ivanih stanica
nalaze se i na vanjskoj povrini sredinjeg sustava, gdje ine jedan neprekinuti sloj. Na
mjestu otedenja sredinjeg s, astrociti proliferiraju i stvaraju neku vrstu oiljkastog tkiva
- ependimske stanice
epitelne stanice kubina oblika koje oblau ventrikule mozga i sredinji kanal kralj. modine
uglavnom imaju trepetljike koje pridonose gibanju likvora
- mikroglija
malene su, izduene stanice s kratkim nepravilnim nastavcima
jezgre su im izduene i imaju gusti kromatin
fagociti
razvijaju se od prekursorskih stanica u kotanoj sri
sudjeluju u upalnom procesu i cijeljenju sredinjeg s te stvaranju i otputanju neutralnih
proteaza oksidativnih radikala
kada su potaknuti mikroglije gube svoje nastavke i postaju fagociti i djeluju kao predone stanice
izluuje brojne imunoregulacijske citokine
> SREDINJI IVANI SUSTAV
- ne sadrava vezivno tkivo, pa je mekan, gelu slian organ

- bijela tvar sadrava : mijelinizirana i nemijelinizirana vlakna, oligodendrocite, vlaknaste astrocite i
mikroglija stanice
- siva tvar sadrava : tijela ivanih stanica, dendrite i poetne nemijelinizirane dijelove aksona te
glija-stanice
- u tom se podruju stvaraju sinapse
- siva tvar kore velikog mozga ima 6 slojeva
- kora malog mozga ima tri sloja :
vanjski molekularni
srednji purkinjeove stanice
unutranji zrnati
- prednji rogovi sive tvari kralj modine sadravaju motorike neurone kojih aksoni ine prednje
korijenove spinalnih ivaca
- stranji rogovi primaju osjetna vlakna neurona spinalnih ganglija
> MODANE OPNE
- dura mater
vanjska modana opna, graena od gustog vezivnog tkiva, koje je sraslo s pokosnicom lubanje
odvojena je od pokosnice kraljenjaka epiduralnim prostorom
sadrava: vene s tankom stijenkom, rahlo vezivno tkivo i masno tkivo
42
od arachnoidee je odvojena uskim subduralnim prostorom
unutranja povrina svih dijelova tvrde ovojnice i vanjska povrina tvrde ovojnice kralj mod
obloene su jednoslojnim ploastim epitelom mezenhimskog podrijetla
- arachnoidea
dva dijela :
o sloj u dodiru s durom mater
o sustav trabekula koje taj sloj spajaju s pijom mater (upljine tvore subarahnoidni prostor
koji ima ulogu hidraulinog jastuka)
subarahnoidni prostor komunicira s ventrikulima mozga kroz neparni medijalni otvor i parne
lateralne otvore
sastoji se od vezivnog tkiva bez krvnih ila
povrine su obloene istim epitelom kao i dura
arahnoidne resice : izdanci arahnoidee koji prolaze kroz otvore na duri mater i ulaze u sinuse,
prekriveni su endotelnim stanicama vena, a funkcija im je resorpcija likvora u krv venskih sinusa
- pia mater
rahlo vezivno tkivo s mnogo krvnih ila
premda je smjetena sasvim blizu ivanog tkiva, ne dodiruje ni ivane stanice ni vlakna
izmeu pije i neurona nalazi se tanki sloj nastavaka neuroglije, koji vrsto prianja uz piju mater te
ini fiziku barijeru izmeu periferije i sredinjeg s, koja odvaja sredinji s od likvora
piju mater oblau ploaste stanice mezenhimskog podrijetla
krv.ile prodiru u sred. s kroz tunele koje oblae pia mater, a nazivaju se perivask. prostori
pia mater nestaje prije nego to krvne ile prijeu u kapilare
krvne su kapilare u sredinjme s poptuno prekrivene nastavcima neuroglija
- barijera krv-mozak
funkcionalna je barijera koja sprijeava prelaenje nekih tvari iz krvi u mozak
zasniva se na smanjenoj propusnosti krvnih kapilara mozga
vrsti meustanini spojevi koji osiguravaju neprekinutost endotela tih kapilara
citoplazme endotel. stanica ne sadravaju fenestracije, a i pinocitotskih mjehurida ima vrlo malo
+ produeni nastavci neuroglija-stanica
> KOROIDNI SPLET

- sastoji se od nabora pije mater koji stre u unutranjost ventrikula
- nalazi se u krovu 3. i 4. ventrikula i djelomino u zidovima lateralnih ventrikula
- sastoji se od vezivnog tkiva pije mater prekrivenog jednoslojnim kubinim ili niskim cilindrinim
epitelom, koji ima znaajke stanica to prenose ione
- glavna funkcija je stvaranje likvora
> CEREBROSPINALNA TEKUDINA

- sadrava samo malu koliinu krutih tvari (bjelanevine i odljut. stanice i 2-5 limfocita po mililitru)
- potpuno ispunjava mod.ventrikule, sredinji kanal kralj modine, subarahnoidni i perivask. prostor
- vana je za metabolizam sred s, a i titi iv. tkivo od ozljeda
- nema limfnih ila u sustavu
43
> PERIFERNI IVANI SUSTAV
- nemijelinizirana ivana vlakna nemaju ranvijerovih vorova, jer su susjedne schwannove stanice u
nizu priljubljene jedna uz drugu i ine neprekinuti sloj
- ima ih mnogo u sredinjem s gdje teku meu izdancima neurona i glija-stanica, te nemaju
ovojnicu za razliku od aksona u perifernom s
- ivci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu graenu od gustog vezivnog tkiva epineurium, a ulazi i meu
snopove ivanih vlakana te obavija svaki pojedini snop perineurium koji ine slojevi splotenih
stanica slinih epitelu
- u svakom sloju perineurija te su stanice svojim krajevima povezane vrstim spojevima, pa zato Perin.
tvori zapreku za prolaenje vedine makromolekula, te ima i vanu ulogu u zatititi od otedenja
- unutar perineuriuma teku aksoni obavijeni schwannovim stanicama i meusobno odijeljeni vezivnim
tkivom, koje se naziva endoneurium
sastoji se od tankog sloja retikulinskih vlakana koje vjerojatno stvaraju schwannove stanice
- schmidt-lantermanov zarez sastoji se od citoplazme schwannove stanice koja nije za vrijeme
stvaranja mijelina potisnuta na periferiju
- bazalna lamina oko schwannove stanice je kontinuirana
> GANGLIJI
- tvorbe obino jajolika oblika povezane sa ivcima i obavijene gustim vezivnim tkivom
- svaki ganglij slui kao mjesto ulaska ili izlaska dvaju razliitih ivaca
- smjer impulsa odreuje vrstu ganglija : osjetni ili autonomni
- osjetni
primaju aferentne impulse koji odvode do sredinjeg s
ganglijske stanice okruene mreom vezivnog tkiva koja se odvaja od vezivne ahure
sadravaju pseudounipolarne stanice
dvije vrste : spinalni i kranijalni
spinalne ganglije izgrauju veliki neuroni s izraenim nisslovim tjelecima, okrueni brojnim
malim glija-stanicama satelitske stanice
- autonomni gangliji
izgledaju kao lukoviaste izboine autonomnih ivaca
neki su smjeteni unutar nekih organa, posebno u stijenkama probavnog sustava
intramuralni gangliji, nemaju vezivne ahure, potporu im ini stroma organa gdje se nalaze
obino sadravaju multipolarne neurone
takoer fina nisslova tjeleca
neuroni autonomnih ganglija obavijeni slojem satelitskih stanica
> AUTONOMNI IVANI SUSTAV

- anatomski i funkcionalno se sastoji od simpatikog i parasimpatikog sustava
- kontrolira glatke miide, izluivanje nekih lijezda i uestalost sranih kontrakcija
- njegova je funkcija da pojedine aktivnosti tijela prilagodi odravanju trajnog unutranjeg okolia
44
- sastoji se od skupine stanica (u cnsu), vlakana (koja naputaju cns) i ganglija (du vlakana)
- sr nadbubrene lijezde je jedini organ koji prima preganglijska vlakna
vedina se stanica nakon useljenja u ljezdu diferencira u ljezdane, a ne u ganglijske stanice
- acetilkolin
kemijski posrednik prisutan u sinaptikim mjehuridima u svim preganglijskim i postganglijskim
parasimpatikim (koja doseu glatke miide, srce i egzokrine lijezde) zavrecima
ivana vlakna koja otputaju acetilkolin nazivaju se kolinergika
- simpatiki sustav
jezgre smjetene u torakalnom i lumbalnom dijelu kralj modine
gangliji simpatikog sustava ine paravetebralni lanac i spletove smjetene blizu utrobnih organa
kemijski posrednik postganglijskih vlakana je noradrenalin kojeg izluuje i sr nadbubr. lijezde
adrenergika vlakna inerviraju znojnice i krvne ile skeletnog miidja
- parasimpatiki sustav
ima svoje jezgre u srednjem mozgu, produenoj modini i sakralnom dijelu kraljenine modine
ivci : modani : 3, 7, 9 i 10, a sakrospinalni : 2, 3, i 4
i postgangl i pregangl vlakna otputaju acetilkolin koji se lako aktivira acetilkolinesterazom
> DEGENERACIJA I REGENERACIJA
- kromatoliza : nestajanje nisslove tvari; smanjenje bazofilije citoplazme; povedanje volumena

perikariona i pomicanje jezgre prema rubu stanice
- makrofazi : stvaraju interleukin 1 koji stimulira schwannove stanice na izluivanje tvari to pospjeuju
rast ivanih vlakana
- stupovi schwannovih stanica - nastali proliferacijom nakon uklanjanja distalnog dijela ivca
- neurom moe biti izvor spontane boli
- plastinost tkiva
stvaranje novih sinapsa koje djelomino nadoknade otedenu funkciju
- regeneracijske procese kontroliraju imbenici rasta iz porodice molekula neurotrofina

stvaraju ih neuroni, glija-stanice, schwannove stanice i ciljne stanice
- od zrelih ivanih stanica ne nastaju tumori jer se one ne dijele

- meduloblastomi tumori od nezrelih ivanih stanica
45
1: VELIKI MOZAK
2: MALI MOZAK
3: KRALJENINA MODINA
46
4: PERIFERNI IVAC
5: CEREBROSPINALNI GANGLIJ
6: VEGETATIVNI GANGLIJ
47
8: MIIDNO TKIVO
- graeno je od diferenciranih stanica koje sadravaju kontraktilne bjelanevine
- vedina mi.stanica mezoderm. je podrijetla, a diferencira se izduivanjem i sintezom bjelanevina
> SKELETNO MIIDNO TKIVO
- graeno je od snopova vrlo dugih, cilindrinih vlakana s mnogo jezgara koja pokazuju optiku pojavu
poprene ispruganosti citoplazme
- miidna vlakna nastaju stapanjem nezrelih, embrionalnih miidnih stanica (mioblasta) s jednom
jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij)
- ovalne jezgre nalaze se obino na periferiji vlakna, ispod stanine mebrane
- hiperplazija se ne pojavljuje ni u skeletnom ni u sranom miidu nego samo u glatkom u kojem
stanice nisu izgubile sposobnost umnaanja mitozom
- (vrlo je esta u maternici)
- ustroj skeletnog miidnog tkiva

miidna vlakna naslagana u pravilne snopove okruene epimizijem
vanjska ovojnica od gustog vezivnog tkiva koja obavija cijeli miid
od epimizija idu traci vezivnog tkiva koji obavijaju snopove perimizij
svako miidno vlakno okruuje sloj vezivnog tkiva endomizij
graen uglavnom od bazalne lamine i retikulinskih vlakana
jedna od najvanijih uloga vezivnog tkiva jest mehaniki prijenos sila nastalih kontrakcijom
miidnih vlakana, jer se ona najede ne proteu od jednog do drugog kraja miida
kapilare u miidima imaju neprekinutu stijenku, nalaze se u vezivnom tkivu gdje su i limfne ile
- ustroj skeletnih miidnih vlakana

tamnije pruge A pruge (anizotropne- dvolomne u polariziranom svjetlu)
svijetlije pruge I- pruge (izotropne ne mijenjaju polarizirano svjetlo)
Z-crta- dijeli I-prugu na dva dijela
sakomera najmanji funkcionalni odsjeak miidnog vlakna, izmeu susjednih Z-crta, u
oputenom miidu je duga oko 2,5 m
u miidu sisavaca svaka sarkomera sadrava dvije trijade, po jednu na svakoj granici A i I-pruge
sarkoplazma ispunjena dugim cilindrinim snopovima filamenata koji se nazivaju miidna
vlakanca (miofribrile) koji se sastoje od lanano nanizanih sarkomera
ispruganost lateralno poklapanje sarkomera u susjednim miofibrilama
A-pruga se sastoji od debelih filamenata i dijelova tankih filamen. koji se djelomino prekrivaju
I-pruga se sastoji od tankih filamenata koji nisu prekriveni debelima
H-pruga- svjetlija zona koja se nalazi u sredini A-pruge, odgovara podruju sastavljenom samo
od tapidastih dijelova molekule miozina
M-crta u sredini H-pruge, podruje postraninih spojeva izmeu susjednih debelih filamenata
glavna bjelanevina je kreatin-kinaza katalizira prijenos jedne fosfatne skupine iz
fosfokreatina na ADP i tako osigurava opskrbu za ATP-om
48
glavne bjelanevine su aktin, tropomiozin, troponin i miozin
tanki filamenti su graeni iz prve tri, a debeli se uglavnom sastoje od miozina
aktin
dug nitast polimer sastavljen od dviju niti kuglastih monomera ovijenih jedan oko drugog
u obliku dvostruke uzvojnice
strukturna nesimetrinost svih molekula G-aktina
kada se molekule G-aktina polimeriziraju u F-aktin, veu se odostraga prema naprijed,
inedi filament s izrazitom polarnosti
svaki monomer G-aktina sadrava mjesto za vezanje na miozin
aktinski filamenti koji su okomito privrdeni na Z-crtu, pokazuju suprotni polaritet na
svakoj strani Z-crte
smatra se da bjelanevina -aktinin (glavni sastojak Z-crte), privrduje aktinske
filamente za ovo podruje, a -aktinin i dezmin meusobno povezuju susjedne
sarkomere pa tako omoguduju poravnavanje miofibrila
tropomiozin
duga tanka molekula graena od dva polipeptidna lanca
veu se meusobno prednjim krajem za stranji i tako tvore filamente, koji teku preko
podjedinica aktina, du vanjskih rubova lijeba koji ine dva spiralno zavijena filamenta
aktina
u tankim filamentima : 1 tropomiozin 7 G-aktina i 1 kompleks troponina
troponin
kompleks od tri podjedinice: TnT, TnC i TnI- inhibira reakciju aktina i miozina
privrdena je za posebno mjesto na svakoj molekuli tropomiozina
miozin
mnogo vedi kompleks
moe se rastaviti na dva jednaka teka lanca i dva PARA lakih lanaca
mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog tekog lanca ine glavice, koje imaju mjesta
za vezanje ATP-a, sposobnost za enzimatsku hidrolizu ATP-a i sposobnost vezanja za
aktin.
s glavicom su udruena 4 laka lanca
tanki i debeli filamenti povezani su poprenim mostidima glavica molekule miozina i kratki
odsjeak njezina tapidastog dijela
- sakroplazmatska mreica i sustav poprenih cjevica

depolarizacija membrane sarkoplazmatske mreice, zbog koje se oslobaaju ioni kalcija iz
cisterna ER-a u unutranjosti, zapoinje na specijaliziranom miidno-ivanom spoju na povrini
miidnog vlakna
u vedim miidnim vlaknima irenje depolarizacijskog podraaja dovodi do kontrakcijskog vala u
kojem se periferne miofibrile kontrahiraju prije nego miofibrile smjetene u sredini
T-tubuli poprene cjevice koje slue za osiguranje ravnomjerne kontrakcije
o cjevasta uvrnuda sarkoleme ine sloenu mreu cjevica koje anastomoziraju na razini
granice izmeu A- i I-pruge svake sarkomere
o uz svaki t-tubul s obje strane prianjaju proirene zavrne cisterne sarkoplazm. mreice
o taj specijalizirani kompleks koji ine t-tubul i dva postranina dijela sarkoplazmatske
mreice naziva se trijada
49
kad se depolarizacija membrane zavri sarkoplazmatska mreica djeluje kao sustav za odvoenje
kalcija koji se aktivno vrada u cisterne pa kontrakcija nestaje
- mehanizam kontrakcije
- kontrakcija - je brza, snana, isprekidana i obino pod utjecajem volje
- nastaje uzajamnim djelovanjem tankih aktinskih i debelih miozinskih filamenata
u stanju relaksacije ATP se vee za mjesta ATP-aze na miozinskim glavicama, a hidroliza je vrlo
spora
miozinu je potreban aktin kao kofaktor za brzo cijepanje ATP-a i oslobaanje energije
u relaksiranom miidu miozin se ne moe vezati za aktin , jer su vezna mjesta za glavice miozina
na molekulama aktina pokrivena kompleksom troponin-tropomiozin na F-aktinskom filamentu
meutim kad je konc. kalcija dovoljno velika, oni se veu na TnC, mijenja se prostorni raspored
triju podjedinica troponina i uvlai molekulu tropomiozina dublje u lijeb aktinske uzvojnice, pa
se na kuglastim monomerima aktina otkriva vezno mjesto za miozin pa se aktin moe vezati za
glavicu miozinske molekule
tokom vezanja kalcijevih iona za TnC miozin-ATP se pretvara u aktivni kompleks
kao rezultat vezanja glavice miozina za G-aktinsku podjedinicu tankog filamenta, ATP se cijepa
na ADP i Pi i oslobaa se energija
dolazi do deformiranja ili savijanja tapidastog dijela miozina s glavicom to potee aktin preko
miozinskog filamenta
pa se tanki filament uvlai dublje u A-prugu
stari aktinsko-miozinski spojevi poputaju tek nakon to se za miozin vee nova molekula ATP-a,
tada se glavica miozina vrada u prvobitni poloaj i priprema za sljededi kontrakcijski ciklus
ako nema ATPa kompleks aktin miozin postaje stabilan i to je uzrok trajne miidne ukoenosti
koja nastaje nakon smrti (rigor mortis)
kontrakcija koja dovodi do potpunog prekrivanja tankih i debelih filamenata nastavlja se sve dok
se ne uklone ioni kalcija, a kompleks troponin-tropomiozin ponovno prekrije vezno mjesto za
miozin
I-pruga - skrati se zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu
H-pruga suzi sejer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele
- inervacija
mijelinizirani mot. ivci granaju se u vez. tkivu perimizija gdje svaki ivac daje nekoliko ogranaka
na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i zavrava proirenjem koje je utisnuto u
uleknude na povrini miidnog vlakna motorika ploa
tu je akson prekriven tankim slojem citoplazme schwannove stanice
kad akcijski potencijal dosegne motoriku plou, acetilkolin se oslobodi iz aksonskog zavretka u
sinaptiku pukotinu i vee se za acetilkolinske receptore na sarkolemi spojnih nabora
vezanje transmitera povedava propusnost sarkoleme za natrij pa dolazi do depolarizacije
membrane
depolarizacija zapoeta na motorikoj ploi irir se po povrini miidnog vlakna duboko u
njegovu unutranjost kroz sustav poprenih cjevica
na svakoj trijadi depolarizacijski signal prijee u sarkoplazmatsku mreicu, to potie oslobaanje
kalcija pa zapone ciklus kontrakcije
50
- miidno vreteno i golgijev tetivni organ -
svi popr-prugasti miidi u tijelu ovjeka sadravaju proprioreceptore koji se nazivaju mi vretena
sastoje se od vezivne ahure, koja okruuje prostor ispunjen tekudinom u kojoj se nalaze
intrafuzalna vlakna
vie osjetnih ivanih vlakana ulazi u miidno vreteno, gdje otkrivaju promjene duine
ekstrafuzalnih miidnih vlakanai prenose tu informaciju u kraljeninu modinu
golgijevi tetivni organi sudjeluju u propriocepciji tako to otkrivaju razlike u napetosti tetiva
u tetivama, u blizini hvatita miidnih vlakana, vezivna ovojnica obavija nekoliko velikih
snopova kolagenih vlakana koja prelaze u kolagena vlakna miidno-tetivnog spoja
osjetni ivci ulaze u vezivnu ovojnicu
- energetski sustav -
lako dostupna energija pohranjena je u obliku ATP-a i fosfokreatina
kemijska energija moe se crpsti i iz zalihe glikogena
miidno tkivo dobija energiju za razgradnju glukoze i masnih kiselina te ju pohranjuje u ATP i fsfkr
masne kiseline razgrauju se na acetate enzimima -oksidacije, smjetenim u matriksu
mitohondrija.
acetat se zatim oksidira u clk, a energija se pohranjuje u obliku ATP-a
- podjela skeletnih miidnih vlakana:

vlakna tipa I
spora,
bogata su sarkoplazmom koja sadrava mioglobin (daje tamnocrvenu boju),
kontrakcija im je dugotrajna, a
energija u njima nastaje oksidacijskom fosforilacijom masnih kiselina
vlakna tipa II
brzo se isprekidano kontrahiraju
sadravaju manje mioglobina (svijetlocrvena)
dijele se na IIA, IIB i IIC
IIB- najbre djeluju, a vie od ostalih ovise o glikolizi kao izvoru energije
- moe se regenerirati iako se jezgre ne mogu mitotski dijeliti, za to su zaduene satelitske stanice
vretenaste stanice , smjetene ispod bazalne lamine koja okruuje svako zrelo miidno vlakno
nakon ozljede ili nekih drugih podraaja proliferiraju i stapaju se u nova skeletna miidna tkiva
> SRANO MIIDNO TKIVO
- tijekom ranog embrionalnog razvoja, stanice splanhnikog mezoderma u stijenci primitivne srane
cijevi poredaju se u nizove
- umjesto da se stope u sincicijska miidna vlakna, srane stanice tvore sloene spojeve meu svojim
izduljenim izdancima
- stanice unutar niza, esto se granaju i svojim ograncima se veu za stanice susjednih nizova
- pa je srce graeno od sustava zbijenih snopova stanica, isprepletenih tako da omoguduju
karakteristini val kontrakcije
- svaka srana miidna stanica ima samo jednu ili dvije blijedo obojene jezgre koje se nalaze u sredini
51
- oko miidnih stanica nalazi se endomizij koji sadrava bogatu mreu krvnih kapilara
- prisutnost tamno obojenih poprenih crta koje prolaze kroz nizove sranih miidnih stanica u
nepravilnim razmacima
prijelazne ploe spojni kompleksi na dodirnim plohama susjednih sranih miidnih stanica
- spojevi unutar prijelazne ploe:

fasciae adherentes
najistaknutije na poprenim dijelovima ploe
slue kao privrsna mjesta za aktinske filamente zavrnim sarkomera
polu-Z-crte
macule adherentes
takoer na poprenim dijelovima
mehaniki povezuju srane stanice i sprjeavaju njihovo razdvajanje
tijesni spojevi
na postraninim dijelovima
omoguduju stalan protok iona meu stanicama zbog ega se nizovi ponaaju poput
sincicija, i omoguduju signalu za kontrakciju da se poput vala iri iz stanice u stanicu
- sustav T-tubula i sarkopl. mreica u sranim miocitima nisu tako pravilno rasporeeni
t-tubuli su brojniji i vedi u miidima klijetke nego u skeletnom miidu
nalaze se na razini Z-crte, a ne na razini A-I spoja
t-tubuli obino povezani samo s jednim postraninim proirenjem cisterne
sarkoplazmatske mreice, pa srani miid ima dijade
sarkoplazmatska mreica nije tako dobro razvijena i nepravilno prolazi izmeu miofilamenata,
zato nema jasno odijeljenih snopova miofibrila
- srane mi. stanice sadravaju mnogo mitohondrija, koji zauzimaju 40% ili vie volumena citoplazme
odraz potrebe sranog miida za stalnim aerobnim metabolizmom
masne kiseline koje do sranih miidnih stanica prenose lipoproteini, glavni su izvor energije
srca, te budu pohranjene u sranim stanicama u obliku triglicerida
glikogena ima malo
- zrnca pigmenta lipofuscina

- ima sposobnost regeneracije samo u djetinjstvu
- atrij ventrikul razlike i slinosti

raspored miofilamenata jednak u obje vrste
miid atrija ima mnogo manje T-tubula, a i stanice su manje
zrnca omeena membranom koja sadravaju ANP- uz oba pola jezgre
najbrojnija u desnom atriju, ali ih ima i u lijevom A, ventrikulu i na nekim drugim
mjestima u tijelu
natriuza i diureza
antagonist ADHu i aldosteronu
52
> GLATKO MIIDNO TKIVO
- graeno od izduljenih, neispruganih stanica, a svaka je obavijena bazalnom laminom i mreom

retikulinskih vlakana
- u trudnodi se glatke miidne stanice znatno mnoe i narastu
- u kontrahiranom glatkom miidu rubovi stanica su nazubljeni, a jezgra postane nabrana i ima izgled
vadiepa
- uz polove jezgre : mitohondriji, slobodni ribosomi, cisterne hrapave ER, i GK
- blizu povrine : pinocitotski mjehuridi
- sarkoplazmatska mreica slabo razvijena, sastavljena od zatvorenog sustava membrana (sl kao skel)
- nema t-tubula
- aktinski i miozinski filamenti nemaju parakristalni ustroj kao u popreno-prug miidima, nego se
snopovi miofilamenata koso kriaju kroz stanicu i ine reetkastu mreu
ti se snopovi sastoje od tankih (aktin + tropomiozin) i debelih (miozin)
- kontrakcija
zapoinje ulaenjem kalcija u stanicu
meutim miozin glatke miidne stanice stupa u uzajamno djelovanje s aktinom samo kad mu je
laki lanac fosforiliran
kalcij ini kopleksni spoj sa kalmodulinom, koji aktivira kinazu lakog lanca miozina ( enzim
potreban za fosforilaciju )
kontrakciju i relaksaciju mogu kontrolirati hormoni koji djeluju preko cAMP.
kada razina cAMPa poraste aktivira se kinaza lakog lanca miozina, miozin se fosforilira, a
stanica se kontrahira
estrogeni povisuju razinu cAMPa
progesteron sputa
- intermedijarni filamenti
dezmin (skeletin) glavna bjelanevina int.med. filamenata u svim glatkim miidima
vimentin dodatni sastojak u glatkom miidju krvnih ila
- dvije vrste gustih tjeleaca

jedna su vezana za staninu membranu
jedna slobodna u citoplazmi
oba sadravaju -aktinin i zato su slina Z-crtama u popreno-ispruganim miidnim vlaknima
f: i tanki i intermedijarni filamenti privrdeni su za gusta tjeleca, koja prenose silu kontrakcije
na susjedne glatke miidne stanice i mreu retikulinskih vlakana oko njih
- visceralni glatki miidi

stanice povezane brojnim tijesnim spojevima
povezanost s ivcima relativno oskudna
djeluju kao sincicij
53
- viejedinini glatki miidi
obilno su inervirani i mogu se vrlo tono i stupnjevito kontrahirati
miidi u arenici oka
- kada nedostaje ivani podraaj, glatki se miid aktivira spontano, pa njegova opskrba ivcima ima
funkciju mijenjanja aktivnosti a ne zapoinjanja
- imaju i adrenergike i kolinergike ivane zavretke
- sintetiziraju : kolagen, elastin i proteoglikane, izvanstanine sastojke, koje obino sintetiziraju
fibroblasti
- ima sposobnost aktivne regeneracije mitozom
1: SKELETNO MIIDNO TKIVO, UZDUNO
2: SKELETNO MIIDNO TKIVO, POPRENO
54
3: SRANO M.T. UZDUNO
4: SRANO M.T. POPRENO
5: GLATKO M.T. UZDUNO I POPRENO
55
9: ILNI SUSTAV
- unutranjost svih dijelova krvoil. i limfn. sustava oblae jednoslojni ploasti epitel nazvan endotel
- mikrocirkulacija (arteriole, kapilare i postkapilarne venule) - posebno vana kao mjesto izmjene
tvari izmeu krvi i okolnih tkiva, i u normalnim okolnostima i za vrijeme upale
> KAPILARE
- stijenku kapilare ini jedan sloj endotelnih stanica (1-3 stanice na poprenom presjeku)
na vanjskoj povrini tih stanica obino se nalazi bazalna lamina koju izluuje sam endotel
na mjestu gdje je smjetena jezgra stanice se izbouju u lumen kapilare
njihova citoplazma sadrava malo organela (mali GK, poneku cisternu hr ER, mitohondr i sl ribos)
spojevi tipa zonula occludens- povezuju vedinu endot.st. te omoguduju razliitu propusnost za makromolekule
- spojevi meu endot. stan. venula su najslabiji, na tim se mjestima tijekom up. procesa gubi tekudina
pa nastaju edemi
- periciti
mezenhimske stanice s dugakim citoplazmatskim izdancima, koje nepotpuno okruuju
endotelne stanice na razliitim mjestima du kapilara i postkapilarnih venula
okrueni vlastitom bazalnom laminom koja se moe spojiti s bazalnom laminom endotelnih
stanica
imaju sposobnost kontrakcije sadre aktin, miozin i tropomiozin
nakon otedenja tkiva, periciti se umnaaju i stvaraju nove krvne ile i vezivne stanice te tako
sudjeluju u procesu cijeljenja
- vrste kapilara
neprekinute ili somatske kapilare
nemaju otvore, fenestre
nalazi se u svim vrstama miidnog tkiva, u vez. tkivu, egzokrin lijezdama i ivanom tkivu
pinocitotski mjehuridi
fenestrirane ili visceralne kapilare
veliki otvori u stijenci koji su zatvoreni dijafragmom- opna tanja od stanine membrane i
koja nema troslojnu grau jedinine membrane
bazalna lamina neprekinuta
nalaze se u tkivima u kojima se odvija brza izmjena tvari izmeu tkiva i krvi : bubrezi,
crijeva i endokrine lijezde
fenestrirane kapilare, ali bez dijafragme
glomerul bubrega
krv je od tkiva odijeljena samo debelom i neprekinutom bazalnom laminom
isprekidane sinusoidne kapilare
vijugav tok i mnogo vedi promjer to usporava protok krvi
endotelne stanice ine isprekidani sloj i odvojene su jedna od druge irokim prostorima
u citoplazmi endotelnih stanica ima mnogo fenestra bez dijafragme
56
makrofazi su smjeteni ili izmeu endotelnih stanica ili s njihove vanjske strane
bazalna lamina je isprekidana
uglavnom u jetri i u krvotvornim organima (kotana sr, slezena)
- arteriole se granaju u manje ile metarteriole koje su okruene isprekidanim slojem glatkih m stanica,
one se dalje granaju u kapilare
suavanje metarteriola regulira protok krvi kroz kapilare kada tkivu nije potreban protok krvi
kroz cijelu kapilarnu mreu
- arterijsko-venske anastomoze- omoguduju arteriolama da se izravno isprazne u venule
brojne u skeletnom miidu, koi ruku i nogu
kada se ile u sklopu art-ven anastomoze stegnu sva krv mora prolaziti kroz kapilarnu mreu
kada se opuste dio krvi tee neposredno u venu umjesto kroz kapilare
- protok krvi kroz kapilare reguliraju ivani i hormonski podraaji
- tkiva s intenzivnim metabolizmom imaju gustu kapilarnu mreu
- ukupni promjer kapilara oko 800 puta je vedi od promjera aorte
- brzina protoka krvi kroz aortu prosjeno je 320 mm/s, a kroz kapilare oko 0,3 mm/s
- zbog svoje tanke stijenke i polaganog protoka, kapilare su najpogodnije mjesto za izmjenu vode,
otopljenih tvari i makromolekula izmeu krvi i tkiva
- ostale funkcije endotelnih stanica :

pretvorba ANG I u ANG II
pretvorba bradikinina, serotonina, prostaglandina, noradrenalina, trombina i drugih u bioloki
nedjelotvorne sastojke
lipoliza lipoproteina enzimima smjetenim na povrini endot. stanica na trigliceride i kolesterol
proizvodnja vazokativnih tvari kao to su endotelini, vazokonstriktivni mbenici, te duini oksid
koji je imbenik relaksacije
> KRVNE ILE VEDEG PROMJERA
- zajednika svojstva i opdi plan grae

tunica intima
sastoji se od jednog sloja endotelnih stanica koje prekrivaju subendotelni sloj graen od
rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom miidnom stanicom
unutranja elastina membrana zavrni vanjski sloj intime, odvaja ju od medije
izgraena od elastina
ima otvore koji omoguduju prolaz tvarima to hrane stanice duboko u stjenci ile
ima valovit izgled na histolokim rezovima
tunica media
ine ju koncentrini slojevi spiralno poredanih glatkih miidnih stanica
prostore izmeu njih popunjava razliita koliina elastinih vlakana i lamela, retikulinskih
vlakana, proteoglikana, te glikoproteina
tanja vanjska elastina membrana u arterijama odjeljuje mediju od tunike adventicije
tunica adventicija
uglavnom od kolagenih vlakana tipa I i elastinih vlakana
postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji ila prolazi
57
- vasa vasorum
u velikim ilama, brojnija u venama nego u arterijama
arteriole, kapilare i venule koje se obilno granaju unutar adventicije i vanjskog dijela medije
- inervacija
gusta mrea nemijeliniziranih simpatikih ivanih vlakana (vazomotoriki ivci) s
noradrenalinom kao neurotransmiterom, u pravilu ne ulaze u mediju arterija, dok se u venama
nalaze u adventiciji i u mediji, ali je gustoda njihove inervacije manja nego u arterijama
otputanje noradrenalina iz ovih ivaca uzrokuje vazokonstrikciju
arterije skeletnih miida inervirane su i kolinergikim ivcima koji uzrokuju vazodilataciju
acetilkolin potie endotel na stvaranje duikova oksida, koji difundira do glatkih
miidnih stanica i pokrede cGMP sustav unutarstaninih glasnika
> ARTERIJE
- na osnovi svoje veliine dijele se na :

arteriole
relativno uzak lumen
subendotelni sloj vrlo tanak
u vrlo malim arteriolama nedostaje unut.elast. membrana, a medija je sastavljena od
jednog ili dva kruno poredana sloja glatkih miidnih stanica bez vanjske elas membrane
male arterije (u knjizi nije tono naznaena )
vede od arteriola
tunika medija malo deblja i vedi lumen
i u arteriolama i u malim arterijama tunika adventicija je vrlo tanka
miidne arterije srednjeg promjera
mogu kontrolirati dotok krvi stezanjem ili oputanjem glatkih miidnih stanica medije
subendotelni sloj deblji nego u arteriola
jasno izraena unutranja elastina membrana
tunica media moe imati do 40 slojeva glatkih miidnih stanica koje se isprepledu sa
razliitim brojem elastinih lamela, retikulinskim vlaknima i preoteoglikanima
u vedim miidnim arterijama prisutna vanjska elastina membrana
adventicija se sastoji od vezivnog tkiva, te sadri limfne ile, vasa vasorum i ivce
velike elastine arterije
aorta i njezini veliki ogranci koji sudjeluju u odravanju protoka krvi
udkaste boje zbog velike koliine elastina u mediji
intima je deblja nego u miidnim arterijama
unutranja elastina membrana postoji , ali se ne istie jer slii elastinim vlaknima u
sljededem sloju
medija se sastoji od koncentrino poredanih diskontinuiranih elastinih lamela, kojih se
broj povedava s godinama, one slueublaavanju velikih promjena tlaka tijekom rada
srca
izmeu elastinih lamela se nalaze glatke m stanice, ret vlakna, proteoglikani i
glikoproteini
tunica adventicija relativno slabo razvijena
58
- znaajke aterosklerotskih promjena : tokasto zadebljanje intime, umnaanje glatkih miidnih stanica
i meustanine tvari vezivnog tkiva te odlaganje kolesterola u glatkim miidnim stanicama i makrofazima
- koronarne arterije su najsklonije aterosklerozi
- tijekom starenja jednoliko zadebljavanje intime
- aneurizma kad je medija arterije oslabljena zbog priroene mane, bolesti ili ozljede, pa arterijska
stijenka poputa i znatno se iri
- karotidna tjeleca
djeluju kao kemoreceptori osjetljivi na razinu ugljinog dioksida i kisika u krvi
bogati fenestriranim kapilarama koje okruuju stanice tipa I i II
tip II potporne stanice
tip I sadravaju brojne mjehuride s tamnim sreditem koje sadravaju dopamin,
serotonin i adrenalin
vedina ivaca karotidnog tjeleca su aferentna vlakna
aortna tjeleca slina
osjetljiva su na :
nisku razinu kisika,
visoku koncentraciju CO2 i
niski pH krvi
- karotidni sinusi
lagana proirenja unutranjih karotidnih arterija
sadravaju baroreceptore koji otkrivaju promjene krvnog tlaka
u tom je podruju medija tanja
intima i adventicija bogate su ivanim zavretcima
- arterijsko-venske anastomoze
sudjeluju u regulaciji krvnog protoka
uz te neposredne spojeve postoje i sloenije strukture, glomusi
nalaze se u vrhovima prstiju, pri bazi nokta i u ukama
arteriole nakon prolaska kroza vezivnu ovojnicu glomusa gube unutranju el membranu,
a stjeu debelu miidnu stijenku i mali lumen
sve su bogato inervirane
> POSTKAPILARNE VENULE I KAPILARE
sudjeluju u izmjenama koje se zbivaju izmeu tkiva i krvi

tunika intima venul je graena od endotela i vrlo tankog subendotelnog sloja
medija se u malim venulama moe sastojati samo od pericita koji imaju sposobnost kontrakcije
(postkapilarne ili pericitske venule)
venule mogu utjecati na tok krvi u arteriolama jer izluuju vazoaktivne tvari koje difundiraju kroz
stijenku arteriola
59
> VENE
vedina vena moe se svrstati u male i srednje velike vene
intima obino ima takni subendotelni sloj koji moe i nedostajati
medija se sastoji od tankih snopova glatkih miidnih stanica isprepletenih s retikulinskim
vlaknima i njenom mreom elastinih vlakana
adventicija graena od kolagenih vlakana, dobro je razvijena
velike vene nalaze se u blizini srca, imaju dobro razvijenu intimu, medija je tanja sa nekoliko
slojeva mi. stanica i obilnim vez. tkivom, a imaju debelu adventiciju te esto sadrava uzdune
snopove glatkih miidnih stanica
velike vene sadravaju iznutra zaliske ini ih vezivno tkivo bogato elastinim vlaknima, koji s
obje strane oblae endotel
> SRCE
- srani (fibrozni ) skelet sredinje vezivno podruje srca, slui kao osnova zalistaka te kao mjesto na
kojem se privrduju srane miidne stanice
izgraen od gustog vezivnog tkiva
njegovi glavni dijelovi : septum membranaceum, trigona fibrosa i annuli fibrosi
- endokard odgovara intimi krvnih ila

sastoji se od jednog sloja ploastih endotelnih stanica smjetenih na tankom subendotelnom
sloju rahlog vezivnog tkiva koji sadrava elastina i kolagena vlakna te neto glatkih miidnih
stanica
- subendokardijski sloj sloj vezivnog tkiva koji povezuje subendotelni sloj endokarda i miokard
u njemu se nalaze vene, ivci i ogranci provodnog sustava srca (purkinjeove stanice)
- epikard serozna ovojnica srca koja predstavlja visceralni list perikarda

ini ga jednoslojni ploasti epitel ispod kojeg se nalazi tanki sloj vezivnog tkiva
subepikardijski sloj sadrava vene, ivce i ivane ganglije
masno tkivo koje u pravilu okruuje srce nakuplja se u ovom sloju
- srani zalisci : gusto vezivno tkivo (kolagena i elastina vlakna) i sa svake strane sloj endotela
baze zalistaka privrdene za fibrozne prstenove sranog skeleta
- ritmiki sustav ;) vorovi

atrioventrikularni vor
smjeten u pretklijetki
miidne stanice AV vora slie onima u SA voru , ali se njihovi citoplazmatski izdanci
granaju u raznim smjerovima inedi mreu
u njemu zapoine A-V snop koji se grana prema objema klijetkama
ine ga stanice sline onima u voru, distalno postaju vede od ostalih sranih miidnih
stanica i svojstvena su izgleda
60
nazivaju se purkinjeove stanice i sadravaju jednu do dvije centralno smjetene
jezgre, citoplazmu bogatu mitohondrijima i glikogenom
te stanice prolaze kroz subendokardijski sloj i ulaze u miokard ventrikula
tijesni spojevi omoguduju usklaeno djelovanje miidnih stanica provodnog sustava
sinusatrijski vor
takoer u pretklijetki
ini ga nakupina promijenjenih sranih miidnih stanica
one su vretenasta oblika, manje su od atrijskih miidnih stanica i sadravaju manje
miidnih vlakanaca
> SUSTAV LIMFNIH ILA

- limfne kapilare jedan sloj endotela i isprekidana bazalna lamina
- limfne imaju grau slinu grai vena samo tanju stjenku i nedostaje im jasna granica izmeu slojeva
1: KRVNE ILE
2: SRCE
61
10: KRVNE STANICE
- ugruak sadrava formirane sastojke (eritrociti, trombociti i leukociti), a od njega se odvaja uta
tekudina serum
- skupljena i antikoagulansima ouvana od gruanja, krv se centrifugiranjem razdvaja u slojeve koji
odraavaju raznolikost njezina sastava
- proziran. udkast i pomalo viskozan nadsloj je plazma
- formirani sastojci krvi razdvajaju se na dva jasno raspoznatljiva sloja:
donji : 42-47% volumena krvi u cjevici za odreivanje hematokrita, crven je i ine ga eritrociti
neposredno iznad njega: bijeli do sivkasti leukocitni sloj (1% volumena krvi)
leukocite pokriva tanki sloj trombocita koji se ne vidi prostim okom
- leukociti krue kroz tijelo krvoilnim sustavom i sve dok plivaju krvlju, zaobljeni su i neaktivni,
prolazedi kroz stijenke venula i kapilara ove stanice ulaze u tkiva gdje vre svoju obrambenu ulogu
- sastav plazme
vodena otopina koja sadrava tvari velike i male relativne molekularne mase (do 10% volumena)
bjelanevine plazme zauzimaju 7%
glavne bjelanevine : albumini, , i - globulini, lipoproteini te protrombin i fibrinogen
anorganske soli 0,9% volumena
organski sastojci (am.kis, vitamini, hormoni, lipoproteini ) : 10%
- bojenje krvnih stanica

krvni razmazi se rutinski boje posebnim mjeavinama crvene i plave boje
ove mjeavine sadre i azure boje koje su korisne za bojenje azurofilnih dijelova stanice
> ERITROCITI
- nemaju jezgru i ispunjeni su hemoglobinom
- bikonkavni oblik osigurava eritrocitu velik omjer povr prema vol, olakavajudi time izmjenu plinova
- normalna koncentracija eritrocita u krvi je 3,9-5,5 milijuna/L kod ena i 4,1-6 mil/L kod mukaraca
- erotrociti promjera vedeg od 9 m nazivaju se makrociti, a oni promjera manjeg od 6 m mikrociti
- anicitoza prisutnost visokog postotka eritrocita razliitih veliina
- stanina membrana eritrocita sadri 40% lipida, 50% proteina i 10% ugljikohidrata
- oko polovice tih proteina premoduje lipidni dvosloj pa se nazivaju integralni membranski proteini
- spektrin je jedan od proteina citoskeleta (periferni) koji se vee za unutranju povr membrane eritr
spaja nekoliko sastojaka membrane s ostalim elementima citoskeleta stvarajudi mreu koja
podupire eritrocite, te eritrocitima takoer omoguduje savitljivost membrane potrebnu prilikom
velikih promjena oblika tijekom prolaenja kroz kapilare
- bududi da crvene krvne stanice nisu krute viskoznost krvi ostaje niska
- acidofilni, 33%-tna otopina hemoglobina + enzimi glikolitikog i heksozamonofosfatnog puta metb glc
- bolest srpastih stanica

uzrokuje ga tokasta mutacija gena za -lanac hemoglobina
valin umjesto glutaminske kiseline
62
povedava se viskoznost krvi
- nasljedna sferocitoza
eritrociti kuglasta oblika, pa ih makrofazi izdvajaju i razaraju
u nekim sluajevima povezana je s nepravilnosti na spektrinu
kirurko odstranjenje slezene dovodi do poboljanja zbog odstranjenja velikog dijela makrofaga
- hipokromna anemija
normalan broj stanica, ali one sadravaju smanjenu koliinu hemoglobina
- retikulociti
mlai eritrociti
imaju nekoliko zrnaca ili mreaste tvorbe u citoplazmi
normalno ine oko 1% ukupnog broja crvenih krvnih stanica
povedani broj retikulocita pokazuje da postoji povedana potreba za prenoenjem kisika
sazrijevajudi crvene krvne stanice gube mitohondrije, ribosome i brojne citoplazmatske enzime
- izvor energije u eritrocitima je glukoza koja se anaerobno razgrauje do laktata

- oni ne sintetiziraju hemoglobin bududi da nemaju ni jezgru ni druge organele za sintezu bjelanevina
> LEUKOCITI
- nisu stalni dio krvi jer odlaze u tkiva gdje vre razliite funkc, te ih na kraju vedina odumire apoptozom
- izlaze iz venula i kapilara prolazedi izmeu endotelnih stanica u vezivno tkivo dijapedezom
- limfociti se vradaju u krv, recirkuliraju
- prema vrsti zrnaca i obliku jezgre :
granulociti (polimorfonuklearni leukociti) i agranulociti (mononuklearni leukociti)
- granulociti
dva tipa zrnaca :
o specifina zrnca veu neutralne, kisele ili bazine sastojke boja, i vre uloge svojstvene
samo granulocitima
o azurofilna zrnca boje se grimizno i predstavljaju lizosome
jezgra ima dva ili vie renjeva
zavrno diferencirane stanice koje se ne dijele, pa ne sintetiziraju mnogo bjelanevina
GK i hrapava ER slabo su im razvijeni
posjeduju malo mitohondrija te ovise vedinom o glikolizi
sadravaju glikogen i mogu djelovati u podrujima siromanim kisikom, poput onih zahvadenih
upalom
- neutrofili -
60-70% leukocita u krvi
jezgra im je podijeljena na 2-5 renjida povezanih tankim tracima kromatina
specifina zrnca najbrojnija, ali su malena, sadravaju i azurofilna zrnca
nezreli neutrofili koji su tek uli u optok imaju nesegmentiranu jezgru u obliku potkovice, ako ih
je broj povedan vjerojatno se radi o odgovoru na bakterijsku infekciju
63
u ena se neaktivni x-kromosom pojavljuje kao privjesak u obliku bubnjarskog tapida na jednom
renjidu jezgre koji se ne vidi kod svih neutrofila u krvnom razmazu
aktivno fagocitiraju bakterije i druge male estice (medic.primjena 238 str)
- eozinofili
2-4% leukocita u normalnoj krvi
otprilike iste veliine kao neutrofili i jezgra im je podijeljena u dva renjida
sjajna specifina zrnca koja su velika i izduena, a boje se eozinom
specifina zrnca sadravaju kristalnu jezgru (internum) koja se zove glavna bazina bjelanevina
koja ima ulogu u ubijanju crva nametnika
eozinofilija povezana sa alergijskim reakcijama i helmintijazom
u tkivima se eozinofili nalaze u vezivnom tkivu ispod epitela bronha, probavnog sustava,
maternice i rodnice te u okolini crva nametnika
kortikosteroidi uzrokuju brzi pad broja eozinofila
- bazofili
manje od 1% leukocita u krvi
jezgra je podijeljena u nepravilne renjide, ali se obino slabo vidi, jer je prekrivena specifinim
zrncima
specifina zrnca oboje se metakromatski bazinom bojom iz uobiajene mjeavine boja
metakromazija mijenja se nijansa upotrebljene boje, a hmu ovom sluaju je posljedica
prisutnosti heparina , ali postoji mogudnost da i inae, nisam sigurna.
ako u posebnim okolnostima prijeu u vezivno tkivo mogu potpomagati djelovanje mastocita u
brzoj reakciji preosjetljivosti (moebit zbog histamina kojeg spec zrnca takoer sadre)
- agranulociti
nemaju specifinih zrnaca, ali sadravaju razliit broj azurofilnih zrnaca
jezgra okrugla ili udubljena
- limfociti
ine porodicu kuglastih stanica
veliki limfociti smatraju se stanicama koje su aktivirane specifinim antigenima
citoplazma malih limfocita lagano je bazofilna, oskudna je i moe sadravati nekoliko azurofilnih
zrnaca, ima nekoliko mitohondrija, mali GK te slobodne poliribosome
- monociti
nastaju u kotanoj sri
jezgra im je ovalna, bubreasta i obino smjetena ekscentrino, jedna do dvije jezgrice
kromatin je rahliji nego kod limfocita
citoplazma je bazofilna i esto sadrava sitna azurofilna zrnca
oskudna hrapava ER, poliribosomi i mnogo malih mitohondrija, GK
na staninoj povrini mikrovili i pinocitotski mjehuridi
monociti u krvi nisu zavrno diferencirane stanice, ved su prethodnici satnica mononuklearnog
fagocitnog sustava
nakon to prou kroz kapilarnu stijenku i uu u vezivno tkivo, diferenciraju se u makrofage
64
> TROMBOCITI
- diskoidni ulomci stanice bez jezgre
- nastaju odvajanjem djelida citoplazme velikog poliploidnog megakariocita koji se nalazi u kot. sri
- u obojenim krvnim razmazima esto se nalaze u nakupinama
- svaki trombocit ima rubnu svijetloplavu, prozirnu zonu hijalomeru i sredinje podruje koje sadrava
grimizna zrnca, a naziva se granulomera
- sadravaju sustav kanala koji je povezan s uvrnudima njihove stanine membrane
- du ruba trombocita prolazi marginalni snop mikrotubula
- unutar hijalomere nalazi se gusti tubularni sustav, molekule aktina i miozinabla bla
- granulomera sadrava razliita zrnca obavijena membr., te rijetke mitohondrije i estice glikogena
gusta tjeleca (delta-zrnca) sadravaju ione Ca, pirofosfat, preuzimaju i pohranjuju serotonin
alfa zrnca fibrinogen, trombocitni imb. rasta te nekoliko drugih spec. tromb. bjelanevina
lambda-zrnca sadravaju samo lizosomske enzime
- uloga trombocita:
prvobitno nakupljanje (primarna agregacija)
- stvara se trombocitni ep
naknadno nakupljanje (sekundarna agregacija)
- trombociti u epu otputaju adhezivni glikoprotein i ADP
gruanje krvi
- nastanak fibrina koji stvara mreu vlakana kojom budu uhvadene krvne stanice pa
nastaje tromb
stezanje ugruka
- zbog uzajamnog djelovanja aktina, miozina i ATPa
odstranjivanje ugruka
- pomodu proteolitikog enzima plazmina koji nastaje aktiviranjem plazminogena
aktivatorom plazminogena koji stvara endotel
65
11 : STVARANJE KRVNIH STANICA
- matine stanice nastaju u krvotvornim hematopoetskim organima
- u najranijim razdobljima embriogeneze krvne stanice nastaju od mezoderma umanjane vrede
- malo kasnije jetra i slezena slue kao privremeni krvotvorni organi
- a u drugom mjesecu razvoja zapoinje okotavanje sredita kljune kosti i stvaranje kotane sri u njoj
- nakon roenja i tijekom djetinjstva, eritrociti, granulirani leukociti, monociti i trombociti nastaju od
matinih stanica u kotanoj sri
- nastajanje i razvijanje spomenutih stanica - eritropoeza , granulocitopoeza, monocitopoeza i
megakariocitopoeza
- u kot. sri nastaju i stanice koje se sele u limfne org. u kojima se od njih razvijaju razl. vrste limfocita
> MATINE STANICE, IMBENICI RASTA I DIFERENCIJACIJA
- matine stanice su pluripotentne stanice koje se mogu trajno dijeliti, pa neke od njihovih kderi postaju
specifine, IR diferencirane vrste stanica dok druge ostaju matine stanice
- hematopoetske matine stanice mogu se izolirati na temelju fluorescentno obiljeenih protutijela koja
se veu za specifine stanine antigene
- pluripotentne hematopoetske matine stanice

od njih se razviju sve krvne stanice
one proliferiraju i od njih nastaje:
jedna stanina loza od koje de nastati limfne stanice i
druga loza od koje de nastati mijeloine satnice kotane sri gran, mon, eritr i
megakariociti
tijekom svog ranog razvoja limfne stanice izlaze iz kotane sri i naseljavaju se u limfnim
vorovima, slezeni, timusu i ostalim perifernim nakupinama limfnog tkiva gdje proliferiraju i
diferenciraju se u limfocite
- prastanice i nezrele stanice

proliferacijom pluripotentnih mat stanica nastaju st kderi s ogranienom razvojnom sposobnodu
unipotentne ili bipotentne prastanice od koji nastaju nezrele stanice (prekusorske
satnice, blasti) koje prvi put imaju morfoloka obiljeja onih stanica u koje de se razviti
matine satnice iprastanice ne mogu se morfoloki raspoznati, slie velikim limfocitima
dok se prastanice mogu dijeliti i stvarati nove prastanice i nezrele stanice, nezrele stanice
stvaraju samo zrele krvne stanice
- CFC stanice koje stvaraju kolonije

- razvoj krvnih stanica ovisi o prisutnosti prikladnih uvjeta mikrookoline i imbenika rasta
- mikrookolinu stvaraju stanice strome krvotvornih organa koje proizvode nudan izvanstan matrix
- kada se stvore nuni uvjeti okoline, razvoj krvnih stanica ovisi o imbenicima koji utjeu na
proliferaciju i diferencijaciju stanica
imbenici rasta, imbenici koji potiu kolonije ili hematopoetini
66
> KOTANA SR
- crvena ili hematogena i uta kotana sr u koje boja ovisi o velikom broju masnih stanica
- tijekom rasta djeteta vedi dio kotane sri prelazi u utu
- u nekim stanjima kao to su obilno krvarenje ili hipoksija, uta kotana sr moe se postupno
pretvoriti u crvenu
- crvena kotana sr
sastoji se od strome, hematopoetskih traaka i sinusoidnih kapilara
stromu izgrauje trodimenzionalna mrea retikularnih stanica i njena mreica retikulinskih
vlakana u kojoj se nalaze krvotvorne stanice i makrofazi
izvanst matrix osim kolagena tipa I i III, sadrava fibronektin, laminin i proteoglikane te tvar
koja povezuje stanice homeonektin
sinusoidne kapilare oblae kontinuirani sloj endotelnih stanica
stijenka im je pojaana izvana diskontinuiranim slojem retikularnih stanica i rahlom
mreom retikulinskih vlakana
osnovne funkcije :
stvaranje krvnih stanica
razaranje crvenih krvnih stanica
i nakupljanje eljeza ( u makrofazima) koje nastaje razgradnjom hemoglobina
- kotana sr kao ishodite za matine stanice drugim tkivima

specijalizirane stanice koje nastaju od vlastitih matinih stanica kotane sri imaju velik
diferencijacijski potencijal te se od njih razviju razliite specijalizirane stanice koje ne potiu
imunosni odgovor
> SAZRIJEVANJE ERITROCITA
- zrela stanica je ona koja se diferencirala toliko da moe izvriti sve svoje specifine funkcije
- osnovni proces tijekom sazrijevanja je sinteza hemoglobina i oblikovanje eritrocita
- tijekom sazrijevanja eritrocita volumen se smanjuje, a jezgrice postaju manje sve dok postanu
nevidljive svjetlosnim mikroskopom, promjer jezgre se smanjuje , a kromatin se zgunjuje sve dok jezgra
ne poprimi piknotski izgled i izbaci se iz stanice
- postepeno se smanjuje broj poliribosoma, a istodobno se povedava koliina hemoglobina u
citoplazmi
- mitohondriji i ostale organele postepeno isezavaju
- potrebno je 3-5 staninih dioba da od proeritroblasta nastane zreli eritrocit
- do ulaenja retikulocita u krv treba priblino 7 dana
- za sazrijevanje eritrocita potrebni su : hormon eritropoetin, eljezo, folna kiselina i vit B12
- eritropoetin potie sintezu mRNA za globin
- diferencijacija
-proeritroblasti , bazofilni eritroblasti, polikromafilni eritroblasti, ortokromafilni eritroblasti
(normoblasti ), retikulociti i eritrociti
67
> GRANULOPOEZA
- proteini koji se pakiraju u spec i azuro zrnca nastaju na hrapavoj ER i GK tijekom dva stadija
prvo nastaju azurofilna zrnca - boje se bazinom bojama po wrightu ili giemsu
onda nastaju specifina zrnca koja sadravaju razliite proteine s obzirom na vrstu granulocita
- sazrijevanje granulocita
mijeloblast najnezrelija prepoznatljiva stanica mijeloinog niza, vide se jezgrice
promijelocit- bazofilna citoplazma i azurofilna zrnca, od njega nastaju tri poznate vrste
granulocita
prvi znak diferencijacije mijelocita je pojava specifinih zrnaca
ovi neutrofilni, bazofilni i eozinofilni mijelociti sazrijevaju tako da im se jezgra zgusne, a broj
specifinih zrnaca se znatno poveda
- kinetika stvaranja neutrofila

oko 11 dana potrebno za nastanak
u normalnim uvjetima zbiva se pet mitotskih dioba tijekom mijeloblastinog, promijelocitnog i
neutrofilno-mijelocitnog stadija razvoja
ok ovo sranje o nekim odjeljcima ima na 259oj stranici
intenzivna miidna aktivnost ili primjena adrenalina uzrokuju premjetanje neutrofila iz rubnog
odijeljka u cirkulacijski odjeljak i tako stvaraju privid neutrofilije
glukokortikoidi povedavaju mitotsku aktivnost pretea neutrofila u kotanoj sri i dovode do
povedanja broja neutrofila u krvi
neutrofilija moe nastati nakon oslobaanja velikog broja neutrofila iz odjeljka pohrane u sri
> SAZRIJEVANJE LIMFOCITA I MONOCITA
- limfociti-
tijekom sazrijevanja kromatin postaje gudi, jezgrice se slabije raspoznaju i stanice se smanjuju
specifini receptori koji se mogu dokazati tehnikama imunoflorescencije
limfociti u optoku krvi nastaju uglavnom u timusu i perifernim limfnim organima (slez, l.v, tonz)
sve prastanice limfocita potiu iz kotane sri
neki od tih relativno nediferenc. limfocita migriraju u timus gdje poprimaju obiljeja T-limfocita i
odatle naseljavaju specifian podruja perifernih limfnih organa
B-limfociti nastaju u kotanoj sri i odatle migriraju dalje
limfoblast prva velika stanica, pa onda prolimfociti nemaju povrinskih antigena
- monociti
monoblast je determinirana prastanica koja se svojim izgledom ne razlikuje ni posebno od
mijeloblasta
diferencijacijom nastaje promonocit velika stanica, s bazofilnom citoplazmom, s velikom
jezgrom, rahlog kromatina s vidljivim jezgricama
monociti sadravaju mnogo hrapave ER i velik GK
zreli monociti ulaze u krv, tamo su oko 8h i onda odlaze u vez. tkivo gdje sazrijevaju u makrofage
68
12 : IMUNOSNI SUSTAV
- izgrauju ga organi i slobodne stanice (limfociti , granulociti i stanice mononuklearnog fagocit sustava,
te predone stanice, koje se ne nalaze samo u limfnom tkivu ved i u drugim organima
- stanice limfnog sustava djeluju meusobno i s ostalim stanicama drugih organa, uglavnom putem
signalnih proteina nazvanih citokini
- kotana sr i timus primarni ili sredinji limfni organi- tu dozrijevaju limfociti
- slezena, limfni votovi, pojedinani voridi, tonzile, crvuljak i Peyerove ploe u ileumu periferni
limfni organi tu proliferiraju i zavravaju svoju diferencijaciju
- osnovne vrste imunosnih reakcija

u staninoj imunosti imunokompetentne stanice reagiraju s mikroorganizmima, stranim
stanicama, te stanicama zaraenim virusima te ih ubijaju (t-limfociti ili T-stanice)
humoralna imunost protutijela (glikoproteini u krvi) koji inaktiviraju ili unitavaju strane tvari
- protutijela proizvode plazma stanice koje su nastale od B-limfocita
imunosna reakcija moe biti priroena ili steena
- priroena brz odgovor, nespecifi, ne ovisi o prethodnom susretu sa stranom esticom
glavne stanice u toj vrsti reakcije- fagociti i prirodnoubilake stanice
- steena odgovor zapoinje sporije, jer u ovoj reakciji osim stanica koje sudjeluju u
priroenoj, nastaju i protutijela
odgovor je uinkovitiji, visoko specifian i ima sposobnost memorije, pa je
slijededi put bri i uinkovitiji
specifinost humoralnog imunosnog odgovora odreuju antigenske determinante ili epitopi
specifinost staninog im odgovora- odreuju mali peptidi udrueni s molekulama glavnog
kompleksa tkivne podudranosti (MHC) na staninoj membrani predonih stanica
- povedanje limfnih vorova- uglavnom je posljedica proliferacije B-limfocita i njihove diferencijacije u

plazma-stanice koje izluuju protutijela
- protutijela
vana funkcija : sposobnost specifinog prepoznavanja epitopa te signaliziranja ostalim
imbenicima imunosnog sustava da se radi o stranom napadau kojeg treba odstraniti
neka protutijela mogu aglutinirati stanice i istaloiti topljive antigene
antigeni koji se veu za IgG ili M, aktiviraju komplementski sustav, skupinu bjelanevina plazme
to uzrokuje razgradnju mikroorganizma
aktiviranje sustava komplementa potie fagocitozu bakterija i drugih stranih estica
neutrofilni leukociti i makrofagi imaju receptore za Fc-podruje protutijela IgG vezanog
za antigen, pa protutijelo moe priljubiti estice uz fagocitne stanice
IgG
75%, nabrojniji razred
izgrauju ga 2 jednaka L lanca i 2 jednaka T lanca povezana disulf vezama i nekov. silama
dva karboksi-terminalna dijela tekih lanaca, lako kristaliziraju, i nazivaju se Fc-fragmenti
69
etiri amino-terminalna odsjeka dva od lakih i dva od tekih, - Fab-fragmenti,
razlikuju se po slijedu aminokiselina i odgovorna su za veliku specifinost
jedini imunoglobulin koji prolazi kroz placentalnu barijeru, ulati u optok krvi fetusa i titi
novoroene od infekcije
IgA
nalazi se u malim koliinama u krvi
najvie ga ima u suzama, kolostrumu, slini, sekretu nosa, bronha, crijeva, prostate i sluzi
rodnice
u sekretima se nalazi kao dimer nazvan sekrecijski IgA koji se satoji od dviju molekula
monomernog IgA povezanih polipeptidnim lancem proteinom J, te proteina nazvanog
prijenosni ili sekrecijski dio koji je otporan prema mnogim enzimima
IgA-monomere i protein J izluuju plazma stanice u sluznici probavnih, dinih i
mokradnih putova, a sekrecijski dio sintetiziraju epitelne stanice sluznice
IgM-
ini 10% serumskih imunoglobulina i obino postoji u obliku pentamera
zajedno sa IgD to je glavni imunoglobulin koji se nalazi na povrini B-limfocita
ta dva razreda nalate se u dva oblika : vezani na membranu i slobodni u optoku krvi
IgM uinkovit u aktiviranju komplementskog sustava
IgE-
obino postoji kao monomer
ima veliki afinitet prema receptorima stanine membrane mastocita i bazofila
neposredno nakon to ga izlue plazmea-stanice, vee se za te stanice i zapravo nestaje
iz krvne plazme
prilikom ponovnog susreta s antigenom koji je uzrokovao njegov nastanak, na povrini
mastocita ili bazofila nastaje kompleks antigen-protutijelo, koji dovodi do stvaranja i
oslobaanja nekoliko bioloki aktivnih tvari, kao to su histamin, heparin, leukotrieni i
anafilaksijski faktor kemotaksije eozinofila
tako nastaje alerg.reakcija u kojoj sudjeluju IgE i antigeni koji potiu njegovo stvaranje
IgD
koncentracija u krvnoj plazmi 0,2% sveukupnih imunoglobulina
nalazi se na staninoj membrani B-limfocita i sudjeluje u njihovoj diferencijaciji
- B-limfociti i T-limfociti
za B-limfocite receptori su imunoglobulini, dok su za T-limfocite specijalne mlekule (TCR)
B-stanice ine 5-10% limfocita u optoku
od nekih aktiviranih B-stanica ne nastanu plazma stanice nego : memorijske B-stanice
T-stanice ine 65-75% limfocita u optoku
poznate su tri glavne podvrste :
pomagake, - potiu diferencijaciju B-stanica u plazma-stanice
citotoksine i mogu putem 2 mehza djelovanja unititi strane st ili st zaraene virusom
proizvode bjelanevine perforine koje stvaraju otvore na stan mem raspadanje
ubijaju stanicu aktivirajudi neke gene za apoptozu
memorijske T-stanice brzo reagiraju nakon ponovnog unoenja antigena i potiu
stvaranje citotoksinih T-stanica
mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama zbog razliitih markera na povrini
70
- prirodnoubilake stanice ili NK limfociti koji nemaju povrinske antigene ni za limfocite- B ni T,
napadaju stanice zaraene virusima ili tumorske stanice bez prethodne stimulacije
- u krvi ih ima 10-15 %
- predone stanice -
nalaze se u vedini tkiva
nastaju u kotanoj sri i ine heterogenu populaciju stanica
u njih se ubrajaju : dendritike stanice, makrofazi, epidermalne langerhansove stanice i
B-limfociti
obrauju antigen
izraavaju razred II MHC-kompleksa
T-limfociti prepoznaju samo peptide udruene sa MHC-molekulama, dok B-limfociti mogu
izravno prepoznati i reagirati na proteine, peptide, lipide , polisaharide i mnoge male molekule
pomagaki limfociti CD4+ stupaju u interakciju s peptidima udruenim s s molekulama razreda
MHC II
citotoksini CD8+ - MHC I (virusi, neke bakterije i protozoe)
- dendritike stanice
hvataju i obrauju antigene
- kompleks tkivne podudarnosti

imunosni sustav razlikuje vlastito od tuega uglavnom s pomodu molekula na staninoj povrini
MHC- molekule ine unutarstanini sustav koji na staninoj membrani predouje T-limfocitima
kompleks MHC i obraenog antigena, dok slobodni antigeni aktiviraju izravno B-limfocite
MHC I nalazi se na svim stanicama
MHC II- nalazi se samo na predonim stanicama
MHC II ulaze u endosomsko-lizosomski sustav gdje s obraenim antigenima stvaraju komplekse,
MHC- I ne prolaze kroz taj sustav
> TRANSPLANTACIJA ORGANA

- odbacivanje transplantata uglavnom je posljedica aktivnosti prirodnoubilakih stanica i citotoksinih
T-limfocita koji prodiru u presadak i unitavaju transplantirane stanice
- citokini
nadziru visoku sloenost imunosnog sustava
peptidi ili glikoproteini male molekularne mase koji reguliraju i stanine i humoralne mehanizme
uglavnom ih sintetiziraju stanice imun. sustava (makrofazi, leukociti), ali i ostale vrste stanica
(endotelne, fibroblasti)
interleukini aktiviraju leukocite, te ih potiu na umnaanje i diferencijaciju
limfokini proizvode ih limfociti
monokini proizvode ih monociti
mogu djelovati autokrino, parakrino i endokrino
kemotaksini ili kemokini potiu nakupljanje leukocita na mjestu upale
71
interfoni glikoproteinski c. koje proizvodi bilo koja stanica zaraena virusima, tako da se veu
na receptore susjednih makrofaga, fibroblasta i limfocita te ih potiu na sintezu tvari koje
sprjeavaju proizvodnju virusa
imbenik tumorske nekroze potie ekspresiju adhezijskih molekula, izluivanje kemokina iz
makrofaga, izaziva apoptozu ciljnih stanica i izaziva povienu tjelesnu temperaturu kao
posljedicu sistemskog uinka
- komplementski sustav
skupina od 20 proteina sintetiziranih uglavnom u jetri
funkcija :
o neke njegove molekule, za koje postoje receptori na makrofazima, oblau povrinu
bakterija,- opsonizacija, to olakava fagocitozu i njihovo razaranje
o stvara kompleks koji oteduje bakterijsku membranu
- bolesti imunosnog sustava

alergijska reakcija
imunodeficijencija (cualquier cosa :)
autoimunosna bolest (T-limfociti napadaju vlastite antigene)
> TIMUS
- limfoepitelni organ smjeten u medijastinumu, potpuno razvijen u mladosti
- ima dvojako embrionalno podrijetlo, za razliku od ostalih limfnih organa (potiu samo od mezenhima)
limfociti u njemu nastaju od mezenhimskih stanica koje useljavaju u epitelnu osnovu nastalu od
endoderma 3. i 4. drijelne vrede
- oblae ga vezivna ahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na renjide
- svaki se renjid sastoji od tamnog podruja kore i sredinjeg svijetlog sri
- kora
sastoji se od :
brojne populacije T-limfocita,
rasprenih epitelnih retikularnih stanica i -(zvjezdolike, sa svjetlom ovalnom jezgrom,
meusobno su povezane dezmosomima, sadravaju snopove citokeratinskih vlakanaca)
neto makrofaga
boji se tamnije jer sadrava mnogo malih limfocita,
oni proliferiraju u nezrele T-limfocite koji se u njoj gomilaju, vedina ih u kori propada
apoptozom, a zatim ih odstranjuju makrofazi
mali ih broj migrira u sr i ulazi u optok krvi kroz stijenku venula
- sr
sadrava mnogo epitelnih retikularnih stanica
sadrava i hassalova tjeleca znaajka tog podruja, nepoznata funkcija
koncentrine naslage splotenih epitelnih retikularnih stanica koje degeneriraju, ispune
se zrncima keratohijalina i citokeratinskim filamentima i katkada ovapne
inae sadrava iste stanice kao i kora
72
- prokrvljenost
short : arterije /vezivna ahura, arteriole/vezivne pregrade, parenhim du granice kore i
sri, kapilare /kora, sr ,ali i izravno u sr pa primaju ove to dolaze iz kore venule
kapilare timusa nefenestrirane i imaju vrlo debelu bazalnu laminu, osobito su neprpusne za
proteine i sprjeavaju vedinu antigena u optoku da prodru u koru timusa gdje nastaju T-limfociti
u sri nema krvno timusne barijere
NEMA dovodnih limfnih ila, pa on nije filtar za limfu
ima malo odvodnih limfnih ila koje se nalaze u stijenci krv ila, veziv. tkivu pregrada i ahure
- histofiziologija
s obzirom na tjelesnu masu, najbolje je razvijen neposredno nakon roenja, a nakon puberteta
zapoinje njegova involucija
u sisavaca su glavna podruja ovisna o timusu:
parakortikalne zone limfnih vorova,
neki dijelovi peyerovih ploa i
periarterijski omotai u bijeloj pulpi slezene
u timusu se stvaraju razliiti proteinski imbenici rasta koji potiu proliferaciju i diferencijaciju
T-limfocita parakrinim nainom izluivanja
adrenokortikosteroidi smanjenje broja limfocita i brzine njihovih dioba pa dolazi do atrofije
kore
ACTH- ima isti uinak jer potie aktivnost kore nadbubrene lijezde
muki i enski spolni hormoni takoer potiu involuciju timusa, kastracija ima suprotan uinak
> LIMFNI VOROVI

- uahureni su, okrugli, bubreasti organi izgraeni od limfnog tkiva
- rasporeeni su po tijelu du toka limfnih ila
- nalaze se u pazuhu, preponi, du velikih ila vrata, a brojni su u prsnoj i trbunoj upljini, osobito u
mezenteriju
- ine niz uzastopnih filtara, koji su vani u obrani organizma protiv mikroorganizama i irenja
tumorskih stanica
- hilus ulaze arterije i ivci, a izlaze limfne ile i vene
- ahura obavija svaki limfni vor i alje pregrade u njegovu unutranjost
- izgraen od vanjske i unutranje kore te sri
- vanjska kora
na povrini vanjske kore nalazi se supkapsularni sinus koji je s vanjske strane omeen ahurom,
a s unutranje vanjskom korom
ispunjava ga rahla mrea makrofaga, ret. stanica i vlakana
povezan je sa srnim sinusima putem intermedijarnih sin. koji teku usporedo s vez.
pregradama
izgraena je od mree retikularnih stanica i vlakana unutar koje se nalaze B-limfociti
u limfnom tkivu kore nalaze se okrugli limfni voridi s mnogo B- limfocita koij reagiraju s
antigenima, mitotski se dijele, povedavaju i nastaju imunociti - velike bazofilne stanice s
izraenom jezgricom
73
neki limfni voridi sadravaju u svojem sreditu svijetlu zonu zametno sredite koje sadrava
stanice u diobi i mnogo imunocita od kojih de se razviti plazma-stanice koje sintetiziraju
protutijela
- unutranja kora
nastavlja se na vanjsku i sadrava malo limfnih vorida ikli ih uopde nema,
ali ima mnogo T-limfocita
- sr
izgrauju je srni traci razgranati izdanci unutranje kore
sadravaju B-limfocite i neto plazma stanica
odijljeni su srnim (modinskim) limfnim sinusima
nepravilni prostori koji sadravaju limfu
kao i supkapsularni i intermedijarni prostori djelomino su obloeni
retikularnim stanicama i makrofazima
retikularne stanice i vlakna esto premoduju sinuse poput rahle mreice
- limfni i krvni optok

aferentne limfne ile prolate kroz ahuru svakog vora i izlijevaju limfu u subkapsularni sinus
otuda limfa tee kroz intermedijaren sinuse u unutranjost vora u srne sinuse
sloena graa sinusa usporava tok limfe kroz vor i tako olakava makrofazima i dendritikim
stanicama razgradnju stranog materijala
limfu skupljaju iz sri eferentne limfne ile u hilusu limfnog vora
zalisci imfnih ila omogudiju jednosmjeran protok limfe
kapilarna mrea nastaje od malih arterija koje prodiru u limfne vorove u hilusu, male vene
nastaju u limfnim voridima i izlaze u hilusu
- histofiziologija
protokom limfe kroz limfne voride, odstranjuju se strane estice i limfa se proidena vrada u
optok krvi
bududi da su vorovi rasporeeni po itavom tijelu, limfa koja nastaje u tkivima mora protedi
barem kroz jedan vor prije nego to ue u optok krvi
- DiGeorgeov sindrom nedostaje T-ovisna zona unutranja kora, NEMA staninog odgovora
- agamaglobulinemija nema B-stanica, NEMA humoralnog odgovora
- udruena imunodeficijencija nema ni B ni T stanica , ni humoralni ni stanini odgovor
- kruni tok (recirkulacija limfocita): komunikacijski sustav

ajmo redi neka vrsta nadgledavanja kakvo je imunosno stanje u tijelu
limfociti naputaju limfne vorove odvodnim limfnim ilama i konano dospiju u optok krvi
sva limfa stvorena u tijelu vrada se u krv
limfociti se vradaju u limfne vorove tako to naputaju krv kroz posebne krvne ile
postkapilarne venule ili venule s visokim endotelom (nema ih u slezeni)
74
> SLEZENA
- najveda nakupina limfnog tkiva u organizmu; nastanak aktiviranih limfocita
- obilje fagocita i njihov bliski dodir s krvlju obrana protiv mikroorganizama koji prodru u krv
- vaan imunosni krvni filtar i organ koji stvara protutijela
- obavijena ahurom od gustog vezivnog tkiva od koje odlaze trabekule

dijele parenhim ili pulpu slezene
na medijalnoj povrini slezene, u hilusu, od ahure odlaze brojne trabekule koje provode
ivce i arterije u pulpu slezene
vene parenhima i limfne ile trabekula naputaju slezenu u hilusu
- pulpa slezene ne sadrava limfnih ila
- vezivno tkivo trabekula i ahure sadrava samo malo glatkih miidnih stanica
- slezenu kao i ostale limfne organe izgrauje mrea retikularnog tkiva, koje sadrava limfne stanice,
makrofage i stanice koje predouju antigen
- pulpa slezene
na reznoj plohi nefiksirane slezene vide se bijele pjege u parenhimu limfni voridi koji ine
bijelu pulpu, oni su okrueni crvenom pulpom, tkivom bogato krvlju
crvena pulpa promatrana mikroskopom izgraena je od izduenih traaka slezene
billrothovi traci koji se nalaze izmeu sinusa
- optok krvi
arterije prolazedi kroz hilus granaju se u trabekularne arterije koje iz trabekula ulaze u
parenhim gdje ih odmah okruuje omota T-limfocita (periarterijski limfni omota), a te se ile
nazivaju centralne arterije ili arterije bijele pulpe
limfocitna ovojnica (bijela ovojnica) du svojega toka zadebljava tvoredi mnogo limfnih
vorida, u kolima centralna arterija zauzima ekscentrian smjetaj
tijekom prolaska kroz bijelu pulpu centralna se arterija grana u brojne radijalne ogranke koji
opskrbljuju okolno limfno tkivo
nakon to napusti bijelu pulpu centralna se arterija grana u ravne kistaste aretriole
o neke kistaste (penicillatae) arteriole imaju blizu svoga zavretka omota od retikularnih
stanica, limfnih stanica i makrofaga
ile se dalje nastavljaju kao obine arterijske kapilare koje vode krv u sinuse crvene pulpe
iz sinusa krv tee u vene crvene pulpe koje se udruuju, ulaze u trabekule i tvore trabekularne
vene koje ne posjeduju vlastitu miidnu stijenku ved njihovu stijenku tvori veziv tkivo trabekule
- bijela pulpa
izgrauje ju limfno tkivo koje okruuje centralne arterije i limfne voride nanizane du
periarterijskog limfnog omotaa
limfne stanice koje okruuju centralnu arteriju uglavnom su T-limfociti koji tvore PALO
u limfnim voridima nalaze se uglavnom B-limfociti
izmeu bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim
tkivom koje sadrava malo limfocita (B), ali mnogo aktivnih makrofaga
sadrava obilje krvnih antigena te tako ima vanu ulogu u imunosnoj aktivnosti slezene
75
- crvena pulpa
izgrauju je slezenski traci i sinusi
slezenske trake izgrauje njena mrea retikulinskih vlakana (kolagen III) i stanica, + makrofazi,
limfociti T i B, plazma stanice i sastojci krvi (erotrociti, trombociti i granulociti)
- histofiziologija
stvaranje limfocita nastaju u bijeloj pulpi slezene, te prelaze u crvenu pulpu, ulaze u lumen
sinusa i tako postaju sastojcima krvi
mijeloina metaplazija npr u leukemiji, pojava mijeloinog tkiva izvan kot sri
razgradnja eritrocita u tracima slezene makrofazi fagocitiraju i razgrauju dijelove eritrocita,
globin se hidrolizira do amkis, Fe se transferinom prenosi krvlju u kot sr, a hem u bilirubin
obrana organizma B i T limfociti, predone stanice, fagociti
- LIMFNO TKIVO PRIDRUENO SLUZNICAMA
- probavni, dini, mokradni i spolni sustav esta mjesta prodiranja mikroorganizama

- u sluznici i podsluznici tih sustava u svrhu zatite nalaze se limfni voridi i difuzno limfno tkivo
- u nekim sustavima ono tvori uoljive tvorbe poput tonzila i peyerovih ploa u tankom crijevu
- koa takoer sadrava mnogo stanica imunosnog sustava (limfocite, makrofage, langerhans. stanice)
> TONZILE
- organi izgraeni od nakupina nepotpuno oahurenog limfnog tkiva koje se nalazi ispod epitela
poetnog dijela probavnog sustava, ali u bliskom dodiru s njim
- smjetene su u ustima i drijelu i nazivaju se nepana. drijelna i jezina tonzila
- tonzile proizvode limfocite od kojih mnogi proimaju (infiltriraju) epitel
- nepane tonzile (2)

smjetene su u postraninim stijenkama usnog dijela drijela
ispod mnogoslojnog ploastog epitela nalazi se difuzno limfno tkivo koje sadrava limfne
voride, najeede sa zametnim sreditima
svaka tonzila sdrava 10-20 epitelnih uvrnuda koja zadiru duboko u parenhim
tonzilarne kripte sadre odljutene epitelne stanice, ive i mrtve limfocite i bakterije
kod gnojne upale kripte su ispunjene gnojnim epidima
ahura tonzile izgraena je od gustog vezivnog tkiva, koje odjeljuje limfno tkivo od okolnih
tvorba zapreka irenju tonzilarne infekcije
- drijelna tonzila
neparna, smjetena u gornjem dijelu stranje stijenke drijela
oblae ju vieredni prizmatini epitel s trepetljikama, tipian za dini sustav, ali ima i podruja s
mnogoslojnim ploastim epitelom
izgraena je od nabora sluznice i sadrava difuzno limfno tkivo i limfne voride
NEMA kripte, i njezina ahura je tanja od ahure nepane tonzile
adenoidne vegetacije predstavljaju hipertrofiju drijelne tonzile kao posljedicu kronine upale
76
- jezina tonzila
manja je od nepane i drijelne
smjetena je na korijenu jezika
sastoji se od nakupina limfnih vorida (jezini folikuli) prekrivenih mnogoslojnim ploastim
epitelom koji ulazi u plitke kripte
1: TONSILA PALATINA
2: TONSILA PHARYNGEA
3: KORIJEN JEZIKA SA T. LINGUALIS
77
4: TIMUS
5: LIMFNI VOR
6: SLEZENA
78
13 : DINI SUSTAV
- obino se dijeli na dva podruja :
provodni dio
o nosna upljina, nosni dio drijela, grkljan, dunik, bronhi, bronhioli i zavrni bronhioli
respiracijski dio
o respiracijski bronhioli, alveolarni hodnici i alveole
- alveole specijalizirane vredaste tvorbe, koje izgrauju najvedi dio pluda
glavna mjesta izmjene kisika i ugljinog dioksida izmeu udahnutog zraka i krvi
- respiracijski epitel
najvedi dio provodnog dijela oblae vieredni cilindrini epitel u kojem su brojne vraste
stanice resp ep
tipian respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica
cilindrine stanice s trepetljikama - ; apikalni smjetaj mitohondrija
vraste - ; apikalno smjetene kapljice sluzi bogate glikoproteinima
etkaste stanice (cilindr s brojnim vilima), bazalno : afr zavretci/osjetni receptori
bazalne (kratke ) stanice lee na baz lam, ne proteu se do lum.pov epitela(mat st)
male zrnate stanice sadre brojna zrnca s gustim sreditem, pripadaju DNESu
> NOSNA UPLJINA

- sastoji se od vanjskog predvorja i unutranjih nosnih upljina
- predvorje
koa s vanjske povrine nosa ulazi u nosnice i oblae prednji dio predvorja
na unutranjoj povrini nosnica nalaze se lijezde znojnice i lojnice, te vibrissae koje zaustavljaju
vede estice iz udisanog zraka
u predvorju epitel gubi svoj oroeni sloj i na prijelazu u nosne uplj. prelazi u respiracijski epitel
- nosne upljine
dvije upljine odvojene nosnom pregradom
a lateralnog zida svake od njih izbouju se tri kot.izdanka nosne koljke
srednja i donja prekrivene su respiracijskim epitelom, a
gornju oblae specijalizirani njuni epitel
u lamini propriji nosnih koljki nalaze se veliki spletovi vena, koji se nazivaju spuvasta tijela
periodina razdoblja zatvaranja(zadebljanje sluznice jer se spuvasta tijela svakih 20-30
minuta ispune krvlju na jednoj strani nosne upljine) smanjuju protok zraka, pa se
respir.epitel moe oporaviti od isuenja
zbog alergijske reakcije i upale- spuvasta tijela mogu jae zadebljati
sloeno ustrojen ilni sustav
u svakoj upljini krv tee odostraga prema naprijed
u svakoj petlji luka tok krvi je suprotan smjeru protoka udahnutog zraka te se zrak koji
ulazi djelotvorno zagrijava u protustrujnom mehanizmu
79
- njuh
njuni rececptori nalaze se u njunom epitelu
tu je vieredni cilindrini epitel sastavljen od tri vrste stanica:
potporne stanice - na slobodnoj povrini mikrovili; povezani meustan.spojevima sa
njunim stanicama; sadravaju svijetlouti pigment koji daje boju njunoj sluznici
bazalne stanice tvore jedan sloj, malene, okrugle, unjaste
njune stanice bipolarni neuroni izmeu bazalnih i potpornih stanica
njihov apikalni kraj (dendriti) zavrava zadebljanjem s kojeg polaze cilije
cilije dugake i nepokretne i smatraju se neposrednim receptorima koji
stvaranjem receptorskog potencijala reagiraju na mirisne tvari, te znatno
povedavaju receptorsku povrinu
aferentni aksoni njunih stanica udruuju se u male snopove usmjerene prema
sredinjem iv sustavu, gdje ine sinapse s neuronima njunog renja mozga
u lamini propriji ispod njunog epitela nalaze se bowmanove lijezde
njihov sekret isti cilije i na taj nain omogudava primanje novih mirisnih podraaja
- prilagoavanje zraka uvjetima okolia kondicioniranje

prije nego to ue u pluda udahnuti se zrak isti, vlai i zagrijava
da bi mogla obavljati te funkcije sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim
respiracijskim epitelom, u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih lijezda, a blizu
povrine nalazi se i gusta mrea krvnih ila
i vibrissae vre svoju funkciju, te takoer i sloj sluzi u nosnoj upljini koja osim to zadrava
oneidenja, zajedno sa sekretima lijezda vlai pridoli zrak
> PARANAZALNI SINUSI

- upljine koje slijepo zavravaju u eonoj kosti, gornjoj eljusti, reetnici i klinastoj kosti
- obloeni su stanjenim respiracijskim epitelom s malo vrastih stanica
- lamina proprija sadrava samo malo malih lijezda i neposredno ulazi u pokosnicu
- sluz izluena u sinuse otjee u nosne hodnike djelovanjem trepetljika na epitelnim stanicama
- sinusitis i bronhitis sastavni su dijelovi sindroma nepokretnih cilija
> NOSNI DIO DRIJELA

- u dijelu koji dodiruje meko nepce obloen je respiracijskim epitelom
> GRKLJAN
- povezuje drijelo s dunikom
- u lamini propriji smjeteno je nekoliko grkljanskih hrskavica
vede hrskavice su hijaline (tiroidna, krikoidna i najvedi dio aritenoidnih)
manje hrskavice su elastine (epiglotis, kuneiformna, kornikulata i vrhovi aritenoidne)
imaju potpornu ulogu, a slue i kao zalistak koji sprjeava ulaenje progutane hrane ili tekudine u
dunik, te sudjeluju i u stvaranju zvukova pri govoru
- epiglotis
stri s ruba grkljana u drijelo
cijela jezina strana i dio grkljanske uz vrak obloeni su mnogoslojnim ploastim epitelom
80
prema bazi grkljanske strane taj epitel prelazi u vieredni cilindrini s trepetljikama
ispod epitela nalaze se mjeovite seromukozne lijezde
- ispod epiglotisa sluznica stvara dva para nabora koji stre u lumen grkljana
gornji par ine lane glasnice- vestibularni nabori, obloene tipinim resp.epitelom, ispod kojega
se u lamini propriji nalaze brojne serozne lijezde
donji par ine prave glasnice, obloene mogude sa mnogosloj.plo.epitelom, sadravaju
vokalne ligamente i vokalne miide
> DUNIK
- obloen tipinom respiracijskom sluznicom

- u lamini propriji smjeteno je 16 do 20 hijalinih hrskavica, te brojne mjeovite lijezde koje izluuju
rijedak sekret
- otvoreni dio potkoviastih hrskavica okrenut je prema stranjoj plohi dunika
- fibroelastina sveza i snopovi glatkih miidnih stanica veu se za perihondrij i premoduju slobodne
krajeve hrskavica
- sveza sprjeava pretjerano irenje lumena, a miid omoguduje njegovo suenje
> BRONHALNO STABLO
- dunik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u pluda u podruju hilusa, gdje ulaze arterije, a
izlaze vene i krvne ile
- te su tvorbe okruene gustim vezivnim tkivom s kojim tvore korijen pluda
- svaki je renjid obrubljen tankom pregradom vezivnog tkiva, to se najbolje vidi u fetusa, dok su u
odraslih pregrade esto necjelovite
- primarni bronhi imaju priblino jednaku histoloku grau kao dunik
- bronhi
svaki se primarni bronh 9-12 puta dihotomiki grana i svaki je ogranak tanji, sve dok ne dosegne
oko 5 mm
osim po rasporedu hrskavica i glatkih miida, sluznica bronha je po grai slina sluznici dunika
hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika, potpuno okruuju lumen poput prstena
smanjenjem promjera bronha hrskavini se prsteni zamjenjuju odijeljenim ploicama ili
otoidima hijaline hrskavice
ispod epitela, u lamini propriji, nalazi se miidni sloj koji se sastoji od ukrienih snopova spiralno
poredanih glatkih miidnih stanica
oni postaju izraeniji u stijenci provodnih cijevi nadomak respiracijskog podruja.
lamina proprija bogata je elastinim vlaknima i sadrava mnogo mukoznih i seroznih lijezda, u
kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha
i u lamini propriji i izmeu epitelnih stanica ima mnogo limfocita, ima i limfnih vorida koji su
osobito brojni na mjestima grananja bronhalnog stabla
81
- bronhioli
intralobularni zrani putovi promjera 5 mm ili manje
nemaju u sluznici ni hrskavice ni lijezda
pojedinane vraste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih poetnih dijelova
epitel :
u vedim bronhiolima: vieredan cilindrian s trepetljikama
postaje nii i jednostavniji sve dok ne postane jednoslojan cilindrian s trepetljikama
u manjim zavrnim bronhiolima : kubian koji sadrava i clarine stanice
clarine stanice u apikalnom dijelu sadravaju sekretna zrnca i izluuju proteine
sadravaju posebna podruja neuroepitelna tjeleca sadravaju sekretna zrnca i primaju
kolinergike iv zavretke
vjerojatno imaju funkciju kemoreceptora koji odgovaraju na promjenu sastava plinova
ini se da su ukljueni u obnavljanje epitela nakon otedenja
lamina proprija
uglavnom se sastoji od glatkih miida i elastinih vlakana
- miidima bronha i bronhiola upravljaju vagus i simpatiki sustav
podraivanje vagusa smanjuje promjer, a simpatikusa suprotno
- respiracijski bronhioli
svaki zavrni bronhiol dijeli se na dva ili vie respiracijskih bronhiola koji ine prijelaz izmeu
provodnog i respiracijskog dijela
sluznica im je jednako graena kao sluznica zavrnih bronhiola, osim to je njihova stijenka
isprekidana brojnim vredastim alveolama u kojima se izmjenjuju plinovi
oblae ih kubini epitel s trepetljikama i clarinim stanicama, koji se na rubu alveola nastavlja u
ploasti alveolarni epitel (alveolarne stanice tipa I)
pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika vie nema
ispod epitela jo ima glatkih miidnih stanica i elastinih vlakana
- alveolarni hodnici
-cijevi koje nastaju tolikim umnoavanjem broja alveola (koje se otvaraju prema distalnom kraju
u respiracijske bronhiole), da nestaju razmaci meu njima
epitel : stanjeni ploasti alveolarni epitel
na distalnom kraju alveolarnoh hodnika nestaju glatke miidne stanice, te elastina i kolagena
vlakna ine jedinu potporu hodnika i njegovih alveola
otvaraju se u atrije, a svaki se atrij otvara u dvije ili vie alveolarnih vredica
rubove otvora atrija, alveolarnih vredica i alveola okruuje gusta i sloena mrea elastinih i
- alveole -
vredaste izboine resp. bronhiola, alveol. hodnika i alveol. vredica, promjera oko 200 m
pludima daju spuvastu strukturu
najede svaka stijenka odijeljuje dvije susjedne alveole, pa se zato naziva interalveolarni zid
interalv.pregrada se sastoji od dva tanka sloja ploastog epitela, imeu kojih su
smjetene kapilare, elastina i kolagena vlakna, meustanini matriks i stanice
82
kapilare i vezivno tkivo ine intersticij u kojem se nalaze : bazalna membrana, leukociti,
makrofazi i fibroblasti
barijera krv-zrak :
povrinska prevlaka (surfaktant) i citoplazma alveolarnih stanica
spojene bazalne lamine blisko smjetenih alveolarnih i endotelnih stanica i
citoplazma endotelnih stanica
- oslobaanje CO2 iz H2CO3 katalizira enzim karboanhidraza koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama.
- endotelne stanice kapilara

endotel kapilara neprekinut, bez fenestra
brojni pinocitotski mjehuridi u splotenom dijelu
- stanice tipa I ili ploaste alveolarne stanice

potpuno splotene, oblau 97% povrine alveola, ostatak su stanice tipa II
organele su skupljene oko jezgre smanjujudi barijeru krv-zrak
pinocitotski mjehuridi
povezane dezmosomima i vrstim spojevima
glavna uloga je stvaranje najtanje mogude barijere koja lako proputa plinove
- stanice tipa II
razasute su izmeu stanica tipa I s kojima su povezane dezmosomima i vrstim spojevima
okrugle su i obino smjetene u skupinama od 2-3 tamo gdje se alv. stijenke sastaju pod kutom
lee na bazalnoj membrani i dio su epitela
isto podrijetlo kao i ove gore
nadoknauju mitotskom diobom obe populacije
na histolokim preparatima pjenuav izgled- mjehuridima odgovaraju lamelarna tjeleca
sadravaju fosfolipide, glikozaminoglikane i bjelanevine
izluuju se na apikalnoj povrini stanice
nastaje surfaktant
- sloj surfaktanta sastoji se od vodenastog donjeg sloja koji sadrava bjelanevine, i povrinske
monomolekularne fosfolipidne prevlake sastavljene uglavnom od dipalmitoil fosfatidilkolina i
fosfatidilglicerola
- u fetalnom razvoju surfaktant se javlja u posljednjim tjednima trudnode
- sinteza surfaktanta u sluajevima respiracijskog distres sindroma se moe potaknuti terapijskom
primjenom glukokortikoida
- pludni makrofazi
-stanice s prainom, nalaze se u alv.pregradi, esto na samoj povrini alveola
brojni makrofazi ispunjeni esticama ugljena i praine, smjeteni su u vezivnom tkivu oko velikih
krvnih ila i u popludnici
alveolarni makrofazi koji unutar sloja surfaktanta iste slobodnu povrinu epitela, prenose se do
drijela gdje budu progutani
83
- alveolarne pore
na interalveolarnoj pregradi, povezuju lumene susjednih alveola
kroz njih se izjednauje tlak u alveolama ili omoguduje kolateralni protok zraka kod zaepljenja
bronhiola
- regeneracija alveolarnog epitela

udisanje NO2 izaziva propadanje vedine stanica koje oblau alveole, pa dolazi do velikog porasta
broja dioba preostalih stanica tipa II
- emfizem
kronina pludna bolest, kod koje dolazi do proirenja dijelova pluda distalno od bronhiola i
propadnja alveolarnih stijenki
razvija se postepeno, a posljedica mu je respiracijska insuficijencija
najvedu uzrok je puenje
- krvne ile pluda

pludna arterija grana se u pludima pratedi bronhalno stablo, na razini alv.hodnika tvore
kapilarnu mreu u interalveolarnoj pregradi.
venule koje nastaju od kapilarne mree, smjetene su pojedinano u parenhimu, neto dalje od
dinih putova. Obavijene su tankim slojem vezivnog tkiva i ulaze u interlobularne pregrade, kad
napuste renjid, prate bronhalno stablo prema hilusu
hranidbene ile prate bronhalno stablo i rasporeuju krv po najvedem dijelu pluda, sve do
respiracijskih bronhiola, gdje anastomoziraju s malim ograncima pludnih arterija
- limfne ile pluda

teku uz bronhe i pludne krvne ile
ima ih i u interlobularnim pregradama i sve se ulijevaju u limfne vorove u podruju hilusa
duboka mrea
povrinska mrea limfne ile u visceralnoj pleuri
nema ih oko zavrnih dijelova bronhalnog stabla ispod razine alveolarnih hodnika
- pleura
serozna opna koja obavija pluda
sastoji se od dvaju listova : parijetalnog i visceralnog koji prelaze jedan u drugi u podruju hilusa
oba lista se sastoje od mezotelnih stanica koje lee na rahlom sloju vezivnog tkiva to sadrava
kolagena i elastina vlakna
elastina vlakna visceralne pleure nastavljaju se na elastina vlakna u pludnom parenhimu
- dugotrajno puenje uzrokuje pretvorbu respiracijskog epitela u mnogoslojni ploasti epitel

prvi korak u njegovoj kasnijoj diferencijaciji u tumor
84
1: DUNIK
2: PLUDA
85
14: KOA
- sastoji se od :
epidermisa epitelni sloj ektodermalnog podrijetla
korijuma sloj vezivnog tkiva mezodermalnog podrijetla
- papile, izdanci korijuma, ulaze meu izboine epidermisa, epidermalni grebeni
- epidermalni derivati dlake, nokti, lijezde znojnice i lojnice
- ispod korijuma se nalazi subcutis ili hipodermis ili potkono tkivo
rahlo vezivno tkivo koje moe sadravati renjide masnog tkiva panniculus adiposus
ne smatra se dijelom koe, rahlo spaja kou s podlogom i odgovara povrinskoj fasciji
- dermatoglifi pojave se u 13.tjednu intrauterinog ivota na jagodicama prstiju, a kasnije se proire
cijelom volarnom povrinom stopala i ake
> EPIDERMIS
- sastoji se uglavnom od oroenog mnogoslojnog ploastog epitela, ali sadrava i tri posebne, manje
vrste stanica : melanocite, langerhansove stanice i merkelove stanice
- oroene epitelne stanice nazivaju se keratinociti
- idudi od korijuma prema povrini slojevi epidermisa

malpighijev sloj/ stratum germinativum, ova prva dva
temeljni sloj (stratum basale)
sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindrinih ili kubinih stanica koje lee na bazalnoj
membrani na granici izmeu korijuma i epidermisa
dezmosomi na lateralnim i gornjim plohama
hemidezmosomi u bazalnom dijelu stanine membrane, povezuju sa bazalnom laminom
sadrava matine stanice osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermisa
intermedijarni keratinski filamenti
nazubljeni sloj (stratum spinosum)
sastoji se od kubinih ili neto splotenih stanica, s jezgrom u sredini i
citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata - tonofibrile
ulaze u male stanine izdanke koji na vrhovima zavravaju polovic. dezmosoma
imaju vanu ulogu u povezivanju stanica i sprjeavanju njihova ljutenja
zrnati sloj (stratum granulosum )
sastoji se od 3-5 slojeva viekutnih stanica ija je citoplazma ispunjena grubim
bazofilnim keratohijalinskim zrncima (histidin i cistin)
lamelarna zrnca pranjenjem svog sadraja stvaraju sloj koji sadrava lipide koji
djeluje kao vezna tvar meu stanicama, sprjeava prodor stranih tvari i ima ulogu brtvila
svijetli sloj (stratum lucidum)
prozirni, tanki sloj jako splotenih eozinofilnih stanica mnogo je izraeniji u debeloj koi
organele i jezgre vie se ne vide, a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih
filamenata uloenih u elektronski gustu amorfnu tvar
jo se vide dezmosomi
ronati sloj (stratum corneum)
15-20 slojeva splotenih, oroenih stanica bez jezgara, kojima je citoplazma ispunjena
optiki dvolomnim vlaknastim skleroproteinom, keratinom
86
nakon oroenja stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelanevina te
zadebljane stanine membrane i nazivaju se ronate stanice
- melanociti
specijalizirane stanice epidermisa, koje se nalaze ispod ili izmeu stanica temeljnog sloja i u
folikulima dlaka
potjeu od stanica neuralnog grebena
dugaki nepravilni izdanci, mnogo mitohondrija, dobro razvijen GK, i kratke cisterne hrapave ER
privrdeni su samo za bazalnu laminu hemidezmosomima
boju koe odreuje izmeu ostalog i koliina melanina i karotena, broj krvnih ila u korijumu i
boja krvi koja u njima tee
eumelanin tamnosmei pigment kojeg stvaraju melanociti
feomelanin pigment koji se nalazi u rioj kosi i sadrava cistein
sinteza melanina
vanu ulogu ima enzim tirozinaza pretvaranje tirozina u 3,4-dihidroksifenilalanin
(dopa), a zatim u dopakvinon, koji se nakon niza preinaka pretvara u melanin
tirozinaza nastaje na ribosomu, prenosi se u lumen hrapave ER i nakuplja u mjehuridima
koji nastaju u GK
stadij I mjehurid je obavijen membranom, u njemu poinje djelovati tirozinaza
stadij II mjehurid/melanosom, usporedno poredani filamenti, poprene pruge, melanin
je uloen u bjelanevinski matriks
stadij III zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaje struktura filamenata
stadij IV zrelo melaninsko zrnce vidljivo svjetlosnim mikroskopom, a melanin poptuno
ispunjava mjehurid
unose se u keratinocite temeljnog i nazubljenog sloja
- u ovjeka pomanjakanje kortizola iz kore nadbubrene lijezde, potie povedano stvaranje

adrenokortikotropnog hormona. Posljedica je pojaana pigmentacija koe kao kod addisonove bolesti
- vitiligo degeneracija i nestajanje melanocita
- langerhansove stanice
uglavnom u nazubljenom sloju epidermisa i ine 2-8% epidermalnih stanica
podrijetlom iz kotane sri
mogu vezati antigene i predoiti ih limfocitima
- merkelove stanice
najede u debeloj koi dlana i tabana
slie epidermalnim epitelnim stanicama, ali u citoplazmi imaju malena gusta zrnca(iji sastav ??:)
slobodni iv zavretci tvore na bazi merkelovih stanica proireni zavrni disk
slue kao osjetni mehanoreceptori
87
> KORIJUM
- vezivno tkivo koje podupire epidermis i povezuje ga s potkonim tkivom
- najdeblji na leima
- povrina mu je vrlo nepravilna, sadrava brojne papile- povedvj i pojaavaju dermo-epidermalni spoj
- tijekom embrionalnog razvoja odreuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe
- izmeu temeljnog sloja epidermisa i papilarnog sloja korijuma uvijek se nalazi bazalna lamina
- ispod bazalne lamine nalazi se fina mrea retikulinskih vlakana, lamina reticularis, njih dvije tvore
bazalnu membranu
- korijum se sastoji od dva sloja:
papilarni graen od rahlog vezivnog tkiva, tu se nalate fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva
kao to su mastociti i makrofazi, ima i leukocita, sadri i sidrena vlakanca
retikularni deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva, uglavnom kolagen tipa I, pa zato ima
mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj
- najvaniji glikozaminoglikan koe je dermatan-sulfat
- mrea vlakana elastinog sustava
- gusta mrea krvnih i limfnih ila
- folikuli dlaka, te lijezde znojnice i lojnice
- nema parasimpatike inervacije, ali bogata simpatika
- u korijumu i u potkonom tkivu : slobodni i uahureni receptori
slobodni obuhvadaju ruffinijeve zavretke, a uahureni Vater-pacinijeva, Meissnerova i
Krauseova tjeleca
djeluju kao mehanoreceptori
> DLAKE
- oroene tvorbe, nastale od uvrnuda epidermisa, folikula dlake, koji u razdoblju rasta ima zavrno
proirenje bulbus dlake, na dnu bulbusa nalazi se papila dlake, koja sadrava kapilarnu mreu bitnu
za odravanje folikula
- korijen dlake ine epidermalne stanice koje obuhvadajju papilu
- anagen razdoblje rasta, katagen i telogen razdoblja mirovanja
- slojevi
sr - stanice sredinjeg dijela korijena iz vrh papile, velike ,vakuolizirane i umjereno oroene st
kora - stanice korijena, jako oroene, gusto zbijene vretenaste stanice
kutikula - posljednje stanice folikula dlake koje se diferenciraju, do polovice duljine folikula su
kubine, za tim postaju cilindrine, te prema povrini prelaze iz vodoravnih u uspravne
unutranja ovojnica korijena -najperifernije stanice bulbusa, poetni dio dlake, prolazna je
tvorba i njezine stanice nestaju iznad razine lijezda lojnia
vanjska ovojnica korijena -nastavlja se na epidermalne stanice i blizu povrine ima sve slojeve
epidermisa, uz papilu je tanja,i sastoji se od stanica koje odgovaraju zametnom sloju epidermisa
- staklasta membrana
hijalini staklasti sloj bez stanica koji nastaje zadebljanjem bazalne lamine
odvaja folikul dlake od korijuma
- korijum je oko folijkula gudi i ini vezivnu ovojnicu
musculus arrector pili povezuje tu ovojnicu s papilarnim slojem korijuma
88
> NOKTI
- ploe graene od oroenih epitelnih stanica, koje se nalaze na dorzalnoj povrini svake dist. falange
- korijen nokta proksimalni dio nokta skriven u lijebu nokta
- epitel konog nabora, koji prekriva korijen nokta, sastoji se od uobiajenih slojeva epidermalnih
stanica. Oroeni sloj tog nabora ini eponychium ili kutikulu
- leite nokta sastoji se samo od temeljnog i nazubljenog sloja, ne sudjeluje u stvaranju nokta
- epitel ploe nokta izrasta iz matice nokta
> KONE LIJEZDE
- lijezda lojnica
smjetene u korijumu na gotovo cijeloj povrini tijela
nema ih u koi bez dlaka, na dlanovima i tabanima
alveolarne lijezde
obinose nekoliko alveola otvara u kratki odvodni kanal, koji se najede izlijeva u gornji dio
folikula dlake
u nekim podrujima kao to su glans penis i glans klitoridis, kanal se otvara neposredno na
povrinu epidermisa
alveole su graene od bazalnog sloja nediferenciranih, splotenih epitelnih stanica, koje lee na
bazalnoj lamini, one proliferiraju, diferenciraju se i ispune alveole okruglim stanicama koje u
citoplazmi sadravaju mnogo masnih kapljica
njihove se jezgre postepeno skvravaju. a stanice se ispune manim kapljicama i raspadnu
se, tako nastaje loj(sebum)
holokrine lijezde
lojnice poinju izluivati u 5.mj embrionalnog razvoja
pod kontrolom je androgena
- lijezde znojnice
rasprostranjene po gotovo cijeloj koi
merokrine, jednostavne zavijene tubulusne lijezde kojima se odvodni kanali otvaraju na
povrini koe
odvodni kanal oblae dvoredni kubini epitel
sekrecijski dio lijezde lei u korijumu, a okruuju ga mioepitelne stanice
graen od dvije vrste stanica:
tamne ne dodiruju bazalnu laminu, sadre sekretna zrnca sa glikoproteinima
svijetle nemaju sekretnih zrnaca, bazalni dio ima invaginacije (prijenos soli i vode)
znoj nije viskozan i sadrava malo bjelanevina, glavni sastojci : voda, NaCl, urea, NH3 i mokrkis
koliina natrija mnogo je manja nego u krvi jer ga apsorbiraju epitelne stanice odvkanala
tekudina u lumenu sekrecijskog dijela ultrafiltrat je krvne plazme
inerviraju ga kolinergiki ivani zavretci
apokrine ili mirisne

nalaze se u pazuhu, u podruju oko prsne bradavice i oko anusa
vede su od ekrinih lijezda znojnica
89
smjetene u korijumu i potkonom tkivu, njihovi odvodni kanali se otvaraju u folikul dlake
sekret viskozan
adrenergiki ivani zavretci
mollove lijezde na rubovima vjea i ceruminozne lijezde vanjskog zvukovoda modificirane su
lijezde znojnice sline apokrinima
1: KOA GLAVE - uzduno
2: KOA GLAVE popreno

- razina korijuma
- razina subkutisa
90
15: MOKRADNI SUSTAV
- sastoji se od parnih bubrega i mokradovoda, neparnog mokradnog mjehura i mokradne cijevi
- sudjeluje u odravanju homeostaze : filtracijom, aktivnom i pasivnom apsorpcijom, i sekrecijom
- oba bubrega stvaraju oko 125 mL filtrata u minuti, od te koliine 124 se apsorbiraju u bubregu, a
samo oko 1 mL dospijeva u mokradovode kao mokrada ( u 24 h nastaje oko 1500 mL mokrade)
> BUBREG
- ima konkavan medijalan rub hilus, gdje ulaze ivci, ulaze i izlaze krvne i limfne ile, te izlazi
mokradovod, i konveksnu lateralnu povrinu
- bubrena nakapnica dijeli se u dva ili tri velika bubrena vra, od svakog od njih polazi nekoliko
malih ogranaka mali bubreni vrevi
- sastoji se od kore i sri
- u ovjeka se sr sastoji od 10-18 unjastih ili piramidnih tvorbi, srnih piramida
- od osnovice svake piramide prodiru u koru usporedni traci cjevica srni traci
- 1-4 miliujuna nefrona
- nefron
bubreno tjelece, prox.zavijeni kanalid, tanki i debeli krak henleove petlje, dist. zavijeni kanalid,
te - sabirne cjevice i cijevi (neki autori ih ne smatraju dijelovima nefrona)
funkcionalan jedinica bubrega
- bubreno tjelece i filtriranje krvi

sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul), okruenog epitelnom ahurom dvostruke
stijenke, nazvanom glomerularna/ Bowmanova ahura
unutranji list ahure (visceralni) obavija kapilare glomerula
znatno se mijenja tijekom embrionalnog razvoja
podociti - stanice unutranjeg lista, imaju stanini trup, od kojega odlazi nekoliko
primarnih izdanaka,
svaki od njih ima brojne sek. izdanke/ noice, koje obuhvadaju kapilare glomerula
oni izravno dodiruju bazalnu laminu
ulaze jedni meu druge umeujudi filtracijske pukotine
susjedne povezuje debela opna koja tako premoduje filtrac. pukotinu
podociti sadre snopove aktinskih filamenata pa imaju sposobnost kontrakcije
izmeu fenestriranih endotelnih stanica kapilara glomerula i podocita koji pokrivaju njihove
vanjske povrine nalazi se bazalna membrana
odjeljuje mokradni prostor od krvi u kapilarama
nastala je stapanjem bazalnih lamina kapilara i podocita
lamina densa fiziki filtar, a obje lamine rare barijera naboju
vanjski list ini vanjsku granicu bubrenog tjeleca i zove se parijetalni list Bowmanove ahure
sastoji se od jednoslojnog ploastog epitela s bazalnom laminom i tankog sloja
na mokradnom polu epitel se mijenja u jednoslojni kubini ili niski cilindrini
91
ta dva lista zatvaraju mokradni interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni
list filtrira tekudina (glomerularni filtrat)
svako bubreno tjece ima : ilni pol gdje ulazi dovodna arteriola, a izlazi odvodna arteriola
i mokradni pol od kojega polazi proksimalni zavijeni kanalid
protok krvi kroz oba bubrega iznosi 1,2 -1,3 L/min
endotelne stanice glomerularnih kapilara su fenestrirane, ali bez tanke opne koja premoduje
otvore ostalih fenestriranih kapilara
endotelnim stanicama i podocitima glomerularne kapilare prikljuuju se i mezangijske stanice
prianjaju iz nihove stijenke
imaju sposobnost kontrakcije
sadravaju receptore za ANG II
kad se receptori aktiviraju glomerularni protok je smanjen
sadravaju receptore i za natriuretski imbenik koji relaksira mezangijske stanice i
povedava protok krvii djelotvornu povrinu raspoloivu za filtriranje
daju glomerulu strukturnu potporu
sintetiziraju meustaninu tvar
vre endocitozu
uklanjaju normalne i patoloke molekule koje su se zadrale unutar glomer baz membr
na ilnom polu izvan glomerula nalaze se ekstraglomerularne mezangijske stanice koje su dio
jukstaglomerularnog aparata
- proksimalni zavijeni kanalid

kubini ili niski cilindrini epitel proksimalnog zavijenog kanalida
dui je od distalnog zavijenog kanalida
stanice ovog kubinog epitela imaju acidofilnu citoplazmu zbog brojnih mitohondrija
sa slobodne plohe stanice polaze brojni mikrovili koji ine etkastu prevlaku
velike stanice, pa svaki popr presjek sadrava samo 3-5 okruglih jezgri
pinocitotski mjehuridi na apikalnom kraju stanice, udruuju se s lizosomima u kojima se
makromolekule razgrauju, a monomeri se vradaju u optok krvi
bazalni dijelovi imaju brona uvrnuda i laterlane interdigitacije sa susjednim stanicama
natrijeva pumpa
aktivni prijenos iona
u ivom organizmu imaju irok lumen i okrueni su peritubularnim kapilarama
u njemu zapoinju apsorpcija i ekskrecija
apsorbira iz filtrata svu glukozu i aminokiseline te oko 85% NaCl i vode, uz fosfat i kalcij
voda prolazi pasivno difuzijom u smjeru osmotskog gradijenta
izluuje kreatinin iz olazme u filtrat kao i strane tvari unesene u organizam (para-aminohipurnu
kiselinu i penicilin) - tubularna sekrecija
- henleova petlja
debeli dio silaznog kraka, tanki dio silaznog kraka, tanki dio uzlaznog kraka i debeli dio uzl kraka
debeli su krakovi po grai vrlo slini distalnom zavijenom kanalidu
u vanjskom dijelu sri debeli dio silaznog kraka naglo se suzi i nastavlja kao tanki
priblino 1/7 nefrona smjetena je blizu kortikomedularne granice jukstamedularni nefroni
92
najvaniji za stvaranje gradijenta hipertoninosti u intersticiju sri koji utjee na
koncentraciju mokrade za vrijeme njezina prolaenja kroz sabirne cijevi, a to je osnova
sposobnosti bubrega da stvara hipertoninu mokradu
imaju vrlo duge heleove petlje koje se proteu duboko u sr, one se sastoje od kratkog
debelog silaznog kraka, dugog sil i uzl tankog dijela i debelog uzlaznog
kortikalni nefroni imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i NEMAJU tankih uzlaznih dijelova
sudjeluje u zadravanju vode u organizmu
tanki dio sil.kraka petlje potpuno je propustan za vodu, ali je cijeli uzl.krak za nju nepropustan
u debelom dijelu uzlaznog kraka NaCl izlazi iz kanalida aktivnim prijenosom-
to u intersticiju sri dovodi do stvaranja gradijenta hipertoninosti potrebnog za
koncentriranje mokrade
osmotski tlak intersticija na vrhovima srnih piramida oko 4 puta je vedi od osm. tlaka krvi
- distalni zavijeni kanalid

debeli uzlazni krak petlje ulazi u koru, nakon kratkog toka postaje zavijen
jednoslojni kubini epitel
nemaju etkastu prevlaku ni apikalne kanalide
stanice su plosnatije i manje od onih u prox., imaju sloena uvrnuda bazalnog dijela membrane
udruena s mitohondrijima
prilijee uz ilni pol svog nefrona
na dodirnom mjestu promijeni se i dovodna arterija i distalni kanalid
jukstaglomerularno podruje stanice dist.zav.kanalida postaju cilindrine (macula
densa), vedina ih u bazalnom podruju ima GK
uz prisutnost aldosterona u dovoljno visokoj koncentraciji, u dist.zav.kanalidu vri se izmjena
iona, apsorbira se natrij, a izluuju ioni kalija (i vodika)
nedostatak aldosterona addisonova bolest (pretjerani gubitak natrija mokradom)
izluuje u mokradu i vodik i amonijeve ione
- sabirne cijevice i cijevi

manje sabirne cijevice obloene su kubinim epitelom
na putu kroz sr njihove stanice postaju vie sve do cilindrinih
stanice se boje blijedo uobiajenim bojama (malo organela)
u sabirnim cijevicama i cijevima kore vide se i tamno obojene, umetnute ili interkalirane st.
granice meu stanicama se jasno vide
u sabirne cijevi u kori dolaze pod pravim kutom odvodni kanalidi iz svakog srnog traka, oni
imaju glavnu ulogu u koncentriranju mokrade
epitel sab. cijevi djeluje pod utjecajem arginin vazopresina ili ADH koji izluuje neurohipofiza
- jukstaglomerularni aparat
uz samo bubreno tjelece tunika medija dovodne arteriole ima promijenjene glatke miidne st
te JG-stanice imaju citoplazmu ispunjenu sekretnim zrncima, te obilnu hrapavu ER i GK
izluevine JG stanica sudjeluju u odravanju krvnog tlaka
izluuju renin. (angiotenzinogen bjelanevina plazme)
u podruju JG-stanica dovodnoj arterioli nedostaje elastina membrana
93
macula densa i JG-stanice zajedno ine JG-aparat, a takoer mu pripadaju i ekstraglomerularne
mezangijske stanice ili lacis stanice
ANG II povisuje krvni tlak suavanjem arteriola i stimuliranjem izluivanja aldosterona
- vasa recta od odvodnih arteriola iz jukstamedularnih nefrona

silazni krak petlje ini kapilara kontinuirane stijenke
uzlazni krak petlje kapilara s fenestriranim endotelom
sadravaju krv filtriranu kroz glomerule i opskrbljuju sr hranjivim tvarima i kisikom
ne uklanjaju visoki osmotski gradijent nastao u intersticiju djelovanjem tankkkih dijelova Henpet
- intersticij bubrega
prostor izmeu mokradnih kanalida te limfnih i krvnih ila
zauzima vrlo malen volumen u kori, ali se poveda u sri
sadrava malo vezivnog tkiva s fibroblastima, neto kolagenih vlakana i uglavnom u sri, vrlo
hidriranu osnovnu tvar bogatu proteoglikanima
ljezdane stanice naene u sri nazivaju se intersticijske stanice
u citoplazmi sadre kapljice lipida
sudjeluju u sintezi prostaglandina i prostaciklina
> MOKRADNI MJEHUR I MOKRADNI PUTOVI

- jednaka osnovna histoloka graa od bubrenih vreva do mokradnog mjehura
- stijenka mokradovoda postaje sve deblja to se ovaj vie pribliava mokradnom mjehuru
- sluznica tih organa sastoji se od prijelaznog epitela i lamine proprije od veziv. tkiva razliite gustode
- oko lamine proprije nalazi se gusti splet glatkih miidnih stanica
- prijelazni epitel mokradnog mjehura sastoji se u mlohavom stanju od 5 ili 6 slojeva stanica
stanice na povrini su okrugle, esto su poliploidne
- kad je epitel rastegnut ima samo 3 ili 4 sloja, a povrinske stanice se splote
- povrinske stanice imaju u staninoj membrani posebna podruja u obliku debelih ploa, koja su
odijeljena uskim trakama tanje membrane
ova podruja ine osmotsku barijeru izmeu mokrade i tkivnih tekudina
uvaju se u citoplazmi praznog mjehura
- miidni slojevi u bubrenim vrevima, nakapnici i mokradovodima rasporeeni su spiralno,

kada mokradovod dosegne mokradni mjehur rasporede se uzduno
miidni snopovi u stijenci mjehura teku u svim smjerovima, sve dok se ne priblie vratu mjehura
gdje se mogu jasno razlikovati tri sloja
unutranji uzduni postaje kruan oko prostatinog dijela mokradne cijevi u mukarca dok se u
ena prote sve do vanjskog uda
srednji sloj zavrava na vratu mjehura
vanjski uzduni nastavlja sve do kraja prostate, a do vanjskog uda mokradne cijevi u ena
- mokradni putovi prekriveni su izvana adventicijom osim gornjeg dijela mokradnog mjehura koji je
prekriven potrbunicom (serozom)
94
- mokradna cijev u mukarca
prostatiki dio odvodni kan prostate, verumontanum sa utriculusom prostaticusom i
ejakulacijskim kanalima; prijelazni epitel
membranski dio mnogoslojni ili vieredni cilindrini epitel, oko tog dijela je sfinkter od
skeltenih miidnih vlakana vanjski sfinkter
spongiozni dio u spuvastom tijelu penisa; epitel vieredan i ciindrian s dijelovima
mnogoslojnog ploastog epitela; distalno fosa navicularis
littreove lijezde mukozne lijezde du cijele mokradne cijevi, ali vedinom u spong.dijelu
- u ene -
epitel : mnogoslojni ploasti s podrujim vierednog cilindrinog
1: BUBREG
- kora
95
3: MOKRADOVOD
4: MOKRADNI MJEHUR
96
16: HIPOFIZA
- hormoni
molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici
otputaju ih endokrine stanice koje udruene u nakupine ili trake tvore endokrine lijezde
endokrine stanice smjetene su neposredno uz kapilare koje primaju izluene hormone i
prenose ih i rasporeuju ih po organizmu
primjer parakrine sekrecije : hormon gastrin putem kratkih kapilara dolazi do specifinih
eludanih lijezda fundusa eludca te ih potie na sekreciju solne kiseline
jukstakrina sekrecija stanice izluuju hormone u meustanini prostor i djeluju difuzijom na
susjedne ciljne stanice
primjer : langerhansovi otoidi u kojima stanice izluuju somatostatin koji neposredno
inhibira izluivanje inzulina, koji proizvode beta-stanice smjetene u otoidima
autokrina sekrecija- primjer: razliite vrste stanica koje izluuju IGF imb rasta slian inzulinu
> HIPOFIZA
- tijekom embr. razvoja hipofiza se razvija dijelom od ektoderma usne upljine, a dijelom od iv sustava
ivani dio nastaje kao izboina dna diencephalona koji raste dolje poput drka to ostaje
povezan s mozgom
usni dio nastaje kao vredasta izboina ektoderma na krovu primitivne usne upljine embrija i
raste prema gore -rathkeova vreda, kasnije se ta vreda odvoji od usne upljine, njezin prednji zid
zadeblja, tako da se upljina rathkeove vrede smanji na usku pukotinu
- zbog dvostrukog podrijetla sastoji se od dvije lijezde : neurohipofize i adenohipofize
- opskrba krvlju
dvije skupine arterija koje potjeu od unutranje karotidne arterije
odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija: opskrbljuju eminenciju medijanu i drak
tvore primarni kapilarni splet fenestriranih kapilara
one se udruuju u vene koje se u adenohipofizi ponovno raspu u sekund. kapilarni splet
taj hipofizni portalni sustav vrlo je vaan za regulaciju funkcije stanica adenohipofize-
nosi neurohormone od eminencije medijane do adenohipofize
odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija: opskrbljuju neurohipofizu i malim dijelom drak
- hipotalamo- hipofizni sustav tri mjesta koja stvaraju i otputaju tri vrste hormona
prva skupina : peptidi koje stvaraju nakupine sekr. neurona hipotal. : supraopt. i paraventr.jez.
aksoni tih neurona prenose hormone do svojih zavretaka u neurohipofizi
druga skupina : peptidi koje stvaraju neuroni dorzomedijalne, ventromedijalne i infundibularne
jezgre hipotalamusa.
prenose ih aksoni koji zavravaju u eminenciji medijani, gdje ih skladite i
otputaju u kapilarnu mreu
od eminencije medijane do adenohipofize se prenose prim. hip. port. sustavom
treda skupina : proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobaaju ih u
sekundarnu kapilarnu mreu portalnog sustava
ova kap mrea okruuje sekrec. endokrine stanice i odvodi hormone u krvotok
97
- adenohipofiza
pars distalis (prednji reanj)
traci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare
stanice stvaraju hormone koje pohranjuju u sekretnim zrncima
malobrojni fibroblasti proizvode retik. vlakna za potporu tracima ljezdanih stanica
oko 75% mase hipofize
kromofobne i kromofilne (bazofilne i acidofilne) stanice
meu kromofobnim se razlikuju dvije populacije : jedne imaju malo zrnaca, druge ih
uopde nemaju, to su vjerojatno nediferencirane i folikularne
dugi razgranani izdanci folikularnih stanica ine potpornu mreu za druge stanice
vedinom svaka stanica proizvodi jedan hormon osim gonadotropne (2 hormona)
stanice koje izluuju razl horm mogu se razlikovati samo imunocitokemijom i el. mikroskopom
aktivnost stanica u pars distali kontrolira nekoliko mehanizama:
peptidni hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica u
hipotalamusu, a pohranjuju se u eminenciji medijani hipotalamiki hormoni
koji oslobaaju (koliko sam skuila i inhibiraju). Kada se oslobode dospijevaju u
pars distalis putem primarnog i sekundarnog kapilarnog spleta
izravni uinak hormona stimuliranih endokrinih stanica na oslobaanje peptida
iz eminencije medijane i pars distalis
pars tuberalis (kranijalni reanj)
okruuje infundibulum neurohipofize
vedina stanica u pars tuberalis izluuje gonadotropine
rasporeene su utracima du krvnih ila
pars intermedia
razvija se iz dorzalnog dijela rathkeove vrede
u ovjeka je to rudimentarno podruje graeno od traaka blijedih bazofilnih stanica,
koje sadravaju mala sekretna zrnca
- neurohipofiza
sastoji se od pars nervosa i infundibuluma
u pars nervosa nema ljezdanih stanica i ona se sastoji od nemijeliziranih aksona sekretnih
neurona supraoptike i paraventrikularne jezgre hipotalamusa
neurosekretna zrnca prenose se u pars nervosa gdje ine nakupine herringova tjeleca
aksoni otputaju zrnca u brojne fenestrirane kapilare u pars nervosa i dalje u optok krvi
neurosekretna tvar se sastoji od dva hormona koji su peptidi:
ADH (vedinom iz supraoptikih) i oksitocin (vedinom iz paraventrikularnih)
svaki od njih je vezan za vezni protein neurofizin
pituiciti stanice neurohipofize, specifine obilno razgranjene glija-stanice, ine oko 25%
volumena neurohipofize
- vazopresin
izluuje se na poticaj povienog osmotskog tlaka krvi
glavni mu je uinak povedanje propusnosti za vodu na stanice sabirnih kanalida bubrega
mokrada u kanalidima postaje hipertonina zbog apsorpcije vode
u visokim dozama podie krvni tlak pospjeujudi kontr. glatkih miida malih arterija i arteriola
98
1: HIPOFIZA
99
17 : NADBUBRENE LIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOIDI,
TITNJAA, EPITELNA TJELECA I EPIFIZA
> NADBUBRENA LIJEZDA
- parni organ, smjeten na gornjem polu bubrega, uloena u masno tkivo

- ahura graena od gustog vezivnog tkiva alje u unutranjost lijezde tanke vezivne pregrade, ispod
nje dva dva koncentrina sloja ljezdanog tkiva:
uti periferni sloj kora nadbubrene lijezde; potjee od mezoderma potrbunice
crvenkasto-smei sredinji sloj sr nadbubr lijezde; od stanica koje su se iselile iz neuralnog
grebena i od kojih potjeu i stanice simpatikih ganglija
- opdi histoloki izgled tipian je za endokrinu lijezdu, u kojoj su stanice kore i sri nakupljene u trake
du krvnih kapilara
- opskrba krvlju
nekoliko arterijskih ogranaka ini ispod ahure splet iz kojeg izlaze tri skupine ila: arterije
ahure, arterije kore(ulijevaju se u kapilare sri), te arterije sri (uu najprije u koru)
pa se sr opskrbljuje krvlju iz dva izvora: arterijskom krvlju preko medularnih arterija i venskom
krvlju preko kortikalnih arterija
medularne se arterije zajedno sa kortikalnima ulijevaju u medularne vene koje se udruuju u
nadbubrenu venu
endotel vrlo je tanak i isprekidan fenestrama koje su premotene tankom opnom
lei na neprekinutoj bazalnoj lamini
- kora
tri koncentrine zone koje u ovjeka nisu otro ograniene:
zona glomerulosa- cilindrine ili piramidne stanice, rasporeene u gusto zbijene okrugle
ili polukrune nakupine okruene krvnim kapilarama
zona fasciculata- stanice razmjetene u ravne stupove s jednim ili dva niza u svakome, a
izmeu njih teku kapilare, stanice su viekutne i sadre kaplice lipida (spongiociti)
zona retikularis- stanice rasporeene u nepravilne trake meusobno povezane u
mreu, stanice su mnogo manje te sadravaju zrnca lipofuscina
hormoni kore : glukokortikoidi, mineralokortikoidi i androgeni hormoni
zona glomerulosa izluuje mineralokortikoide, ponajprije aldosteron
zona fasciculata, a vjerojatno i reticularis izluuju glukokortikoide : kortizon i kortizol
sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelanevina
u tim dvjema zonama proizvode se i male koliine androgenih hormona (uglavnom
dehidroepiandrosteron), a moda i malo estrogena
sinteza kolesterola od acetata zbiva se u glatkoj ER, a pretvorba u pregnenolon u mitohondr.
enzimi za sintezu progesterona i deoksikortikosterona od pregnenolona su u glatkoj ER
a oni koji sudjeluju u pretvorbi deoksikortikosterona u aldosteron su u mitohondrijima
100
glukokortikoidi
u jetri pospjeuju ugradnju i uporabu masnih kiselina, aminokiselina i ugljikohidrata
potiu glukoneogenezu i glikogenezu
izvan jetre imaju suprotno ili kataboliko djelovanje na periferne organe smanjuju
sintetsku aktivnost i pospjeuju razgradnju bjelanevina i lipida
smanjuju broj limfocita u optoku i tako priguuju imunosno odgovor
vedina ih sudjeluje i u prenoenju iona
kortizol ima protuupalno djelovanje na bijele krvne stanice i imunosupresivna svojstva
zbog supresivnog djelovanja na citokine
mineralokortikoidi
djeluju uglavnom na distalne bubrene kanalide, na sluznicu eludca, na lijezde
slinovnice i znojnice u kojima potiu apsorpciju natrija
mogu povedavati koncentraciju kalija i smanjivati koncentraciju natrija u miidima i
modanim stanicama
dehidroepiandrosteron
jedini spolni hormon koji se u fizioloki znaajnim koliinama nalazi u kori nadbubr lijzd
kora izluuje male koliine drugih androgenih hormona : androstendion,
11-betahidroksiandrostendion i testosteron
DHEA i androstendion imaju slab uinak, njihovo djelovanje dolazi do izraaja u drugim
dijelovima organizma nakon konverzije u testosteron
- fetalna ili privremena kora

izmeu sri i tanke kore, prilino debela sa stanicama rasporeenim u trake
poslije roenja se stanjuje
funkcija : izluivanje sulfatiranih konjugata androgenih hormona, koji se u placenti pretvaraju u
aktivne androgene i estrogene hormone, koji ulaze u optok krvi majke
- sr nadbubr. lijezde
sastoji se od viekutnih lijezdanih stanica rasporeenih u trake ili nakupine okruene mreom
izmeu susjednih traaka smjetena je gusta mrea krvnih kapilara, a ima i neto
parasimpatikih ganglijskih stanica
parenhimske stanice sri nastaju od neuralnog grebena, od kojeg nastaju i postganglijski
neuroni simp i parasim ganglija
parenhimske stanice sri mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatikim
neuronima koji su za vrijeme embr razvoja izgubili dendrite i aksone i postali sekrecijske stanice
zrnca sadravaju jedan od kateholamina, adrenalin ili noradrenalin
sadravaju i ATP, kromogranine (vezni proteini za kateholamine),
dopamin -hidroksilazu (pretvara dopamin u noradrenalin), i peptide sline opijatima
oko 80% kateholamina u nadbubrenoj veni ini adrenalin
sve stanice sri nadbubrene lijezde inerviraju kolinergiki zavretci pregang simp neurona
stanice sri nalaze se u paraganglijima (difuzni izvor kateholamina) te u razl. utrobnim organima
feokromacitom tumor stanica sri nadbubrene lijezde, uzrokuje hiperglikemiju i prolazna
povienja krvnog tlaka
101
cushingov sindrom prekomjerno stvaranje glukokortikoida
connov sindrom prekomjerno stvaranje aldosterona
addisonova bolest zbog razgradnje kore
> LANGERHANSOVI OTOIDI
- okruglaste nakupine endokrinih ljezdanih stanica uloenih u egzokrino tkivo guterae

- izluuje vie hormona
- guteraa ovjeka ima vie od milijun otoida koji su razmjerno gude rasporeeni u repu
- svaki otoid se sastoji od svijetlo obojenih viekutnih ili okruglih stanica rasporeenih u trake,
izmeu kojih je umetnuta mrea fenestriranih krvnih kapilara
- i ljezdane stanice i krvne ile inerviraju vegetativna ivana vlakna
- simp i parasim iv zavretci izravno dodiruju oko 10% A, B i D stanica
- tijesni spojevi vjerojatno slue za prijenos ionskih promjena
- svaki otoid obavija tanka ahura od retikulin. vlakana i odvaja ga od susjednog egz. tkiva guterae
- trikromatskim bojenjima prikazuju se acidofilne (alfa) i bazofilne (beta) stanice
- primjenom imunocitokemije mogu se razlikovati A, B,D i F stanice
- A-stanice
smjetaj : na periferiji
stvaraju glukagon
glikogenoliza, lipoliza, povisuje konc.glukoze u krvi
sekr. zrnca su pravilna s gustim sreditem, okruena svijetlim podrujem ispod granine membr
- B-stanice
smjetaj : sredinje podruje, ima ih najvie oko 70%
stvaraju inzulin
sniava konc.glukoze u krvi
zrnca su nepravilna, u sredini imaju nepravilni kristal inzulina vezanog za cink
- D-stanice
stvaraju somatostatin
lokalnim parakrinim djelovanjem inhibira izluivanje drugih hormona lang-otoida
- F-stanice
stvaraju pankreasni polipeptid
> TITNA LIJEZDA
- nastaje tijekom ranog embrionalnog razvoja od endoderma kranijalnog dijela probavne cijevi
- funkcija: sinteza hormona tiroksina i trijodtironina
- smjetena je u vratu ispod grkljana, a sastoji se od dva renja spojena isthmusom
- tkivo titne lijezde grade folikuli- okrugli mjehuridi koje oblae jednoslojni epitel, a u lumenu
sadravaju elatinoznu tvar koloid
- folikularne stanice mogu biti kubine, ploaste ili niske cilindrine
- lijezda se smatra manje aktivnom ako su folikuli u prosjeku obloeni ploastim epitelom
102
- obavijena ahurom od rahlog vezivnog tkiva koja u unutranjost parenhima alje pregrade koje se
postepeno stanjuju i doseu do svih folikula, obavijajudi ih njenim, neformiranim vezivnim tkivom,
izgraenim preteno od retikulinskih vlakana
- gusta mrea krvnih i limfnih kapilara okruuje svaki folikul
- endotelne stanice krvnih kapilara su fenestrirane
- glavni regulator anat i funkc stanja titne lijezde je TSH
potie sintezu hormona
izaziva pojaan porast folikularnog epitela te
smanjenje folikula i koliine koloida u njima
izluivanje TSH se povedava izlaganjem hladnodi, a smanjuje toplinom i stresnim poticajima
- epitel titne lijezde lei na bazalnoj lamini
- posebna vrsta stanica u titnoj lijezdi jesu parafolikularne ili C-stanice koje mogu biti ukljuene u
folikularni epitel i li ine odvojnene nakupine izmeu folikula
neto su vede i slabije obojene od folikularnih stanica
imaju malo hrapaveER, dugake mitohondrije i velik GK
brojna malena zrnca koja sadravaju hormon kalcitonin
glavni uinak: snienje razine kalcija u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti
poticaj za izluivanje kalcitonina : povienje koncentracije kalcija u krvi
- sinteza i sekrecija hormona titnjae

u njoj se pohranjuje velika koli. proizvoda sekrecije, to nakupljanje se obavlja u izvanst koloidu
koloid titne lijezde sastoji se od glikoproteina tireoglobulina
- sinteza i nakupljanje (lol)

1. sinteza tireoglobulina sinteza bjelanevina na hrapavoj ER, dodavanje ugljikohidrata u ER i GK
i oslobaanje gotovog proizvoda iz sekretnih mjehurida u lumen
2. unoenje jodida iz krvi vre folikularne stanice putem membr. prot. nosaa -Na-J sunosa, ija
se koliina povedava zbog niske razine joda
3. aktiviranje jodida oksidiranjem pomodu peroksidaze te se prenosi u upljinu folikula ionskim
nosaem pendrinom
4. jodiranje tirozinskih ostataka vezani na tireoglobulin u koloidu, to katalizira peroksidaza
- otputanje T3 i T4
na poticaj TSH, folikularne stanice endocitozom unose u sebe koloid, koji se unutar
endocitotskih mjehurida razgrauje lizosomskim enzimima
peptidne veze izmeu jodidnih nastavaka i tireoglobulina se prekinu, a T3, T4, DIT i MIT se
oslobaaju u citoplazmu
slobodni T3 i T4 prolaze kroz bazolateralni dio i otputaju se u kapilare
MIT i DIT se ne izluuju u krv jer se njihov jod uklanja djelovanjem jodotirozin dehalogenaze
T4 prevladava (90%), ali T3 djeluje bre i snanije
tiroksin stimulira disanje i oksid. fosforil. u mitohondrijima, to znai da ovisi o sintezi mRNA
povedavaju apsorpciju ugljikohidrata iz crijeva i reguliraju metabolizam lipida
utjeu i na rast i razvoj ivanog sustava tijekom fetalnog ivota
103
- hipertireoza
zbog povedanog izluivanja TSH, zbog nedostatka joda
moe biti posljedica basadovljeve ili gravesove bolesti ili egzolftamine strume
razina TSH ispod normalne
- hipotiroidizam
miksedem
mogu je izazvati autoimunosne bolesti (hashimoto)
> EPITELNA TJELECA
- etiri su male lijezde, smjetene iza titne lijezde, obino u ahuri titnjae
- razvijaju se od drijelnih vreda gornje lijezde od etvrte, a donje od trede vrede
- mogu se nadi u medijastinumu gdje lee uz timus (donja ep tjelca i timus od iste drj vrede)
- svako epitelno tjelece uloeno je u ahuru od vezivnog tkiva, koja u lijezdu alje pregrade
- parenhim epitelnih tjeleaca sastoji se od dvije vrste stanica : glavnih i oksifilnih
- glavne stanice sadravaju nepravilna zrnca koja sadravaju PTH
- acidofilna zrnca oksifilnih stanica su zapravo mitohondriji s brojnim grebenima
- s odmicanjem dobi, ljezdane se stanice zamjenjuju masnim stanicama
- PTH
vee se na receptore osteoblasta te ih tako potie na stvaranje imbenika koji stimulira
osteoklaste
povedava broj i aktivnost osteoklasta
povisuje koncentraciju kalcija u krvi to povratno smanjuje proizvodnju PTH
sniava koncentraciju fosfata u krvi
povedava i apsorpciju kalcija iz probavnog sustava
- kalcitonin iz titnjae
ima suprotan uinak : inhibira resorpcijsko djelovanje osteoklasta i otputanje kalcija
snizuje konc. kalcija u krvi i pospjeuje osteogenezu
- hiperparatireoidizam
sniena razina fosfta u krvi
poviena razina kalcija u krvi, to esto dovodi do patolokog odlaganja kalcija u nekim organima
poput bubrega i arterija, a gubitak kalcija u kostima
povedan broj osteoklasta i brojne kotane ciste osteitis fibrosa cystica
- hipoparatireoidizam
uzrokuje povienje koncentracije fosfata u krvi i
snienje konc kalcija u krvi
kosti postaju gude jae i mineralizirane
to stanje uzrokuje spastike kontrakcije skeletnih miida i generalizirane konvulzije (tetanija)
te simptome izaziva prevelika podraljivost ivanog sustava zbog nedostatka kalcijevih
iona u krvi
bolesnici se lijee kalcijem i vitaminom D
104
> EPIFIZA
- u odraslih osoba sloten, unjast organ na stranjem kraju trede modane komore, iznad krova
diencephalona s kojim je povezana kratkim drkom
- pokriva ju pia mater od koje polaze pregrade vezivnog tkiva (s krvnim ilama i nemijeliniziranim vl) i
ulaze u tkivo epifize, gdje okruuju trake stanica i folikule, formirajudi nepravilne renjide
- sastoji se od nekoliko vrsta stanica, meu kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice
- pinealociti
blijeda bazofilna citoplazma, jasno izraene jezgrice
proizvode melatonin, serotonin i jo neke stvari
- astroglija-stanice
sadravaju mnogo intermedijarnih filamenata
1: NADBUBRENA LIJEZDA
2: LANG. OTOIDI
105
3: TITNA LIJEZDA
4: EPITELNA TJELECA
5: EPIFIZA
106
18 : ORGANI PRIDRUENI PROBAVNOJ CIJEVI
> SLINOVNICE
- egzokrine lijezde proizvode slinu koja u ustima ima probavnu, mehaniku i zatitnu ulogu:
vlai i podmazuje sluznicu usne upljine i unijetu hranu,
zapoinje razgradnju ugljikohidrata i lipida djelovanjem amilaze i jezine lipaze
te izluuje zatitne tvari kao to je imunoglobulin IgA, lizozim i laktoferin
takoer ima ulogu pufera
ini zatitni sloj na zubima pomodu bjelanevina bogatih prolinom koje veu kalcij
- uz mnogo malih lijezda slinovnica smjetenih unutar stijenke usne upljine, postoje i tri para velikih
lijezda slinovnica : douna, podeljusna i podjezina lijezda
- velike lijezde slinovnice obavija vezivna ahura, bogata kolagenim vlaknima
- renjide tvori ljezdani parenhim sastavljen od ljezdanog dijela i sustava razgrananih kanala
odvojeni su vezivnim pregradama koje potjeu od ahure
ljezdani dio sastoji se od dvije vrste ljezdanih stanica (seroznih i mukoznih) i od mioepitelnih
- serozne stanice
obino su piramidna oblika, sa irokom bazom koja lei na bazalnoj lamini; citoplazma bazofilna
imaju osobine polariziranih stanica koje izluuju bjelaevine; jezgre okrugle
povezane meustaninim spojevima u kuglastu nakupinu acinus s lumenom u sredini
- mukozne stanice
obino kubina do cilindrina oblika, sa ovalnim jezgrama uz bazu stanice
imaju osobine stanica koje izluuju sluz
sadravaju glikoproteine (vedinom mucini)
najede udruene u tubule
- mioepitelne stanice
smjetene s unutranje strane bazalne lamine ljezdanih dijelova(koaraste) i prijelaznih cijevi
koje predstavljaju poetak sustava odvodnih kanala (lee usporedno s duinom kanala)
glavna funkcija : sprjeavanje irenja lijezdanih dijelova za vrijeme izluivanja zbog povienja
intraluminalnog tlaka
- u sustavu odvodnih kanalida ljezdani se dijelovi nastavljaju u prijelazne cijevi obloene niskim
kubinim epitelnim stanicama, nekoliko takvih kratkih kanalida udruuje se u sekretne cijevi
prijelazne i sekretne cijevi nazivaju se isto i intralobularni kanalidi
sekretne cijevi ulijevaju se u vede kanale koji su smjeteni u vezivnim pregradama koje odjeljuju
renjide interlobularni ili ekskrecijski kanali
u poetnom dijelu ih oblae vieslojni kubini, a prema kraju vieslojni cilindrini epitel
glavni odvodni kanal svake lijezde slinovnice otvara se u usnu upljinu gdje je obloen
neoroenim mnogoslojnim ploastim epitelom
107
- parasimp podraivanje, obino putem mirisa ili okusa, izaziva obilno izluivanje vodenastog sekreta s
relativno malo organskih sastojaka
- simp podraivanje mala koliina ljepljive sline bogate organskim tvarima (suha usta)
- glandula parotis
ragranana acinusna lijezda, lezdani dio samo od seroznih stanica
sekretna zrnca sadravaju mnogo bjelanevina s jako izraenom aktivnosti amilaze koja je
odgovorna za hidrolizu unesenih ugljikohidrata
probava se nastavlja u eludcu prije nego to eluani sok zakiseli hranu
vezivno tkivo sadrava mnogo plazma stanica i limfocita (kao i u drugim lijezdama slinovnicama)
plazma-stanice izluuju IgA koji se spaja sa sekrecijskim dijelom i kao takav u slini je otporan na
djelovanje enzima
- glandula submandibularis
tubuloacinusna lijezda, njezin ljezdani dio sadrava i mukozne i serozne stanice
prevladavaju serozne (90%)
brojna uvrnuda lateralne u bazalne membrane uz kapilare
sekret seroznih stanica ima slabo amilolitiko djelovanje
stanice koje u podeljusnoj lijezdi ine serozne polumjesece izluuju lizozim
neke satnice acinusa i prijelaznih cijevi u velikim lijezdama slinovnicama izluuju i laktoferin koji
vee eljezo potrebno za rast bakterija
- glandula sublingualis
takoer razgranana tubuloacinusna lijezda, graena od mukoznih i seroznih stanica ali ovdje
prevladavaju mukozne, a serozne su prisutne samo u obliku seroznih polumjeseca koje izluuju
lizozim
> GUTERAA
- mjeovita, egzokrina i endokrina lijezda koja proizvodi probavne enzime i hormone
- stanice egzokrinog dijela koje ine acinuse sintetiziraju, pohranjuju i izluuju enzime
slii dounoj lijezdi, a razlika je ta to nema sekretne cijevi i ima Lang-otoide
- langerhansovi otoidi (nakupine endokrinih epitelnih stanica) -sintetiziraju hormone
- poetni dijelovi prijelaznih cijevi ulaze u sam lumen acinusa
taj intraacinusnih dio prijelaznih cijevi oblau centroacinusne stanice s blijedom citoplazmom
prijelazne cijevi ulijevaju se u vede interlobularne kanale obloene cilindrinim epitelom
- obavijena je tankom vezivnom ahurom koja u nju alje pregrade i dijeli je na renjide
- acinuse okruuje bazalna lamina koju uvrduje njena ovojnica od retikulinskih vlakana
- ima takoer gustu mreu krvnih kapilara vani za izluivanje
- egzokrini dio izluuje :
voda i ioni
proteaze :
tripsinogeni 1,2 i 3 himotripsinogen proelastaze 1 i 2
proteaza E kalikreinogen prokarboksipeptidaze A1, A2, B1 i B2
108
amilaza
lipaze :triglicerid lipaza, kolipaza i karboksil ester hidrolaza
fosfolipaza A2
nukleaze : deoksiribonukleaza i ribonukleaza
- na izluivanje guterae utjeu sekretin (mnogo tek i bikarbonata, malo enzima- neutr kis kau),
kolecistokinin (malo tekudine, mnogo enzima- oslobaanje zimog. zrnaca), i vagus
> JETRA
- drugi po veliini organ u tijelu i najveda lijezda
- organ u kojem se hranjive tvari, apsorbirane u probavnoj cijevi, obrauju i pohranjuju za uporabu u
drugim dijelovima tijela
- vedina njezine krvi potjee iz portalne vene (70-80%), a manji dio iz jetrene arterije
- kroz portalnu venu ne dolaze jedino hilomikroni koje uglavnom prenose limfne ile
- u egzokrini sekret jetre i vana za probavljanje lipida
- takoer ima vanu ulogu u prozvodnji bjelanevina plazme kao to je albumin i drugi bjelan. nosai
- prekrivena tankom vezivnom ahurom glissonova ahura, koja postaje deblja u hilusu
u hilusu u jetru ulaze port. vena i jetrena art., a izlaze desni i lijevi jetreni kanal i limfne ile
ile i kanali okrueni su vezivnim tkivom cijelom svojom duinom sve do portalnih prostora
izmeu jetrenih renjida, gdje se javlja fina mrea retikulinskih vlakana
koja je leite za hepatocite i endotelne stanice sinusoida jetrenih renjida
- jetreni renjid
veda graevna jedinica jetre
renjidi se dodiruju gotovo cijelom duinom pa je teko odrediti granice meu njima
u nekim perifernim podrujima odvojeni su vezivnim tkivom , u kojem se nalaze uni kanalid,
limfne ile, ivci i krvne ile (arteriola i venula).
ta su podruja kiernanovi portalni prostori smjetena na uglovima renjida
u jetri ovjeka oko svakog renjida nalazi ih se 3-6
arteriola ogranak jetrene arterije, sadrava krv iz truncusa coeliacusa abdominalne arterije
venula ogranak portalne vene, , sadri krv iz gornje i donje mezent. vene i vene slezene
uni kanal obloen kubinim epitelom
odvodi u sintetiziranu u parenhimskim stanicama hepatocitima, i na kraju se
izlijeva u jetreni kanal
hepatociti su u jetrenom renjidu rasporeeni zrakasto i sloeni poput opeka
usmjerene su od periferije renjida prema njegovu sreditu i meusobno anastomoziraju
sinusoidne kapilare teku u prosotrima izmeu ploa
nepravilno proirene ile, okruuje ju i podupire njena ovojnica retik vlakana
graene jedino od isprekidanog sloja fenestriranih endotelnih stanica
od hepatocita ih dijeli isprekidana bazalna lamina i subendotelni disseov prostor u koji
stre mikrovili s povrine hepatocita
krvna plazma neposredno oplakuje povrinu hepatocita
osim nedotelnih stanica, sadravaju i makrofage kupfferove stanice-
smjeteni na luminalnoj povrini endotelnih stanica
razgradnja starih eritrocita i hemoglobina
109
izluivanje bjelanevina vezanih uz imunosne procese te razgradnja
bakterija koje sluajno uu u portalnu krv kroz debelo crijevo
ine oko 15% jetrenih stanica vedina ih je smjetena u periport podr re
u disseovom prostoru itove stanice- stanice koje pohranjuju masti, sadre lipidne
nakupine bogate vitaminom A
primanje, pohrana, otputanje retinoida
sinteza i izluivanje nekoliko bjelanevina meustanine tvari i proteoglikana
izluivanje imbenika rasta i citokina
regulacija promjera lumena sinusoida kao odgovor na djelovanje razl regulatora
- opskrba krvlju
portalni venski sustav
vena porte portalne venule (interlobul) raspodjelne venule ulazne venule sinusoide
sredinja ili centrolobularna vena sublobularna vena 2(+) jetrene vene donja vena
arterijski sustav
jetrena arterija interlobularne arterije jedne opskrbljuju portalne kanale a druge: ulazne
arteriole sinusoide
- hepatocit
viekutna oblika
vrlo svestrana stanica, ima egzokrinu i endokrinu funkciju, sintetizira i pohranjuje neke tvari,
neke neutralizira, a neke samo prenosi
citoplazma eozinofilna uglavnom zbog velikog broja mitohondrija i neto glatke ER
jednim dijelom svoje povrine svaki hepatocit je preko disseova prostora u odnosu sa stijenkom
sinusoida, a drugim dijelom s povrinama susjednih hepatocita
susjedni hepatociti svojim dodirnim plohama omeuju tanki cjevasti prostor koji je po svojoj
funkciji una kapilara
neposredno uz kanalid stanine su membrane meusobno povezane vrstim spojevima,
ima i dosta tijesnih spojeva, koji su kao mjesta meustaninog komuniciranja vani za
usklaeno fizioloko djelovanje hepatocita
na periferiji u ulazi u une kanalide ili heringove kanale koji su obloeni kubinim
stanicama
nakon kratka toka kanali prelaze granine hepatocite renjida i ulijevaju se u une
kanale u portalnim prostorima koji su obloeni kubinim ili cilindrinim epitelom i
uloeni u vezivno tkivo, na kraju tvore desni i lijevi jetreni kanal
ima obilnu i glatku i hrapavu ER.
Hrapava ER tvori bazofilna tjeleca, te se na njezinim poliribosomima stvara nekoliko
bjelanevina (albumin, fibrinogen, protrombin)
u glatkoj ER dogaaju se oksidacija, metilacija, konjugacija procesi potrebni za
inaktivaciju ili detoksikaciju razliitih tvari prije nego se izlue iz tijela
esto sadrava i glikogen
lizosomi hepatocita vani su za izmjenu i razgradnju citoplazmatskih organela
velik broj peroksisoma
oksidacija suvinih masnih kiselina
razgradnja vodikovog peroksida koji nastaje spomenutom oksidacijom
razgradnja suvinih purina u mokradnu kiselinu
110
sudjelovanje u sintezi kolesterola, unih kiselina i nekih lipida vanih za stvaranje
mijelina
GK su takoer brojni
u njima nastaju lizosomi
zavrava se biosinteza bjelanevina plazme, glikoproteina (transferina) i lipoproteina
izluivanje ui je egzokrina funkcija hepatocita, jer hepatociti primaju, mijenjaju i izluuju
sastojke krvi u une kapilare
osim vode i elektrolita u sadri i : une kiseline, fosfolipide, kolesterol i bilirubin
oko 10% unih kiselina sintetizira se u glatkoj ER hepatocita konjugacijom une kiseline (koju
jetra sintetizira od kolesterola) s aminokiselinom glicinom ili taurinom
bilirubin koji nastaje raspadanjem hemoglobina, stvara se u mononulkearnom fagocitnom
sustavu i prenosi u hepatocite
u glatkoj ER hepatocita, hidrofobni bilirubin se konjugira s glukuronskom kiselinom u
bilirubin-glukuronid koij je topljiv u vodi i i zluuje se u une kapilare
glukoneogeneza
mjesto deaminacije aminokiselina pa nastaje urea
barbiturati pojaavaju sintezu glukuronil- transferaze, te izaziva brz razvoj glatke ER
> UNI KANALI

- zajedniki jetreni kanal se spaja s odvodnim kanalom unog mjehura u zajedniki uovod koji se
ulijeva u dvanaesnik
- sva tri kanala obloena su sluznicom graenom od jednoslojnog cilindrinog epitela itanke lamine
proprije koju okruuje slabo razvijen sloj glatkog miidja koji postaje deblji u blizini dvanaesnika i u
njegovoj stijenci tvori oddijev sfinkter
> UNI MJEHUR

- moe pohraniti 30-50 mL ui
- stijenka se sastoji od sluznice koju ine jednoslojni cilindrini epitel i lamina proprija, sloja glatkog
miija s perimuskularnim vezivnim tkivom i seroze
- epitelne stanice imaju mnogo mitohondrija, izluuju malu koliinu sluzi
- tubuloacinusne mukozne lijezde blizu odvodnog kraja proizvode najvedi dio sluzi u ui
111
1: GLANDULA PAROTIS
2: GLANDULA SUBMANDIBULARIS
3: GLANDULA LINGUALIS
112
4: GUTERAA S DVANAESNIKOM
5: JETRA
6: UNI MJEHUR
113
19: PROBAVNI SUSTAV
> OSNOVNA GRAA PROBAVNE CIJEVI
- etiri glavna sloja :
sluznica sastoji se od :
pokrovni epitel,
lamina proprija i izgrauje ju rahlo vez tkivo bogato krvnim i limfnim ilama i
glatkim miidnim stanicama, a katkad sasrava lijezde i limfno tkivo
muskularis mukoze - tanki unutranji/kruni i vanjski/uzduni sloj gl mi st
podsluznica gude vezivno tkivo s mnogo krvnih i limfnih ila i ivanim spletom meissneri,
moe sadravati lijezde i limfno tkivo
miidni sloj glatke miidne stanice koje teku spiralno, u vezivnom tkivu izmeu miidnih
slojeva- ivani splet auerbachi te krvne i limfne ile
seroza sastoji se od jednoslojnog ploastog pokrovnog epitela- mezotel i tankog sloja rahlog
vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim ilama te masnim stanicama
> DRIJELO
- prijelazni prostor izmeu usne upljine, di. sustava i prob.cijevi, povezuje nosne upljine s grkljanom
- obloeno neoroenim mnogoslojnim ploastim epitelom u dijelu koji se nastavlja na jednjak, te
vierednim cilindrinim epitelom s trepetljikama i vrastim stanicama uz nosnu upljinu
- u stijenci drijela smjetene su tonzile
- u lamini propriji graenoj od gustog vez tkiva ima mnogo malih mukoznoh lijezda slinovnica
periferno od sluznice smjeteni su popreno isprugani kruni i uzduni miidi drijela
> ZUBI I PRIDRUENE TVORBE

- krunu prekriva caklina, a korijen prekriva cement
- zubna pulpa rahlo vezivno tkivo
- parodontalni ligament (periodontium ili pokosnica zubne alveole) gusto vezivno tkivo sa snopovima
kolagenih vlakana koja vrsto povezuju zubni cement s kotanim zidom zubne alveole
- odontoblasti izluuju organsku meustaninu tvar dentina
tomesova vlakna nastavci odontoblasta koji okomito ulaze u dentin
- caklina 96% minerala (uglavnom hidroksiapatiti), 1% organska (amelogenini i enamelini) i 3% vode
proizvode ju stanice ektodermalnog podrijetla
izluuju je ameloblasti koji imaju na vrhu tomesov nastavak koji sadrava sekretna zrnca
- cement slian kosti ali nema kotane kanale, lamele i krvne ile
deblji u podruju vrka korijena gdje se nalaze cementociti
- sharpeyeva vlakna kolagena vlakna parodontalnog ligamenta sloena u snopove koji ulaze i u
alveolarnu kost i u cement te ih meusobno povezuju
- gottliebov epitelni spoj vee se za zubnu caklinu ovojnicom i podsjeda na bazalnu laminu
> JEDNJAK
- obloen neoroenim mnogoslojnim ploastim epitelom
- u submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih lijezda lijezde jednjaka
114
- sluz izluuju i kardijalne lijezde jednjaka koje se nalaze u lamini propriji sluznice donjeg dijela
jednjaka, blizu eludca
- samo je zavrni dio jednjaka, smjeten u peritonealnoj upljini, prekriven serozom, ostatak je advetic.
> ELUDAC
- organ s vanjskim i unutranjim izluivanjem
- glavne uloge :
nastavak probave ugljikohidrata
dodavanje kiseline progutanoj hrani
pretvaranje hrane radom miida u viskoznu masu
poetak probavljanja bjelanevina pomodu pepsina
takoer proizvodi eluanu lipazu koja uz jezinu lipazu probavlja trigliceride
- razgranane tubulusne lijezde (kardijalne, eluane i pilorine) otvaraju se u eluane jamice

- lamina proprija graena od rahlog vezivnog tkiva protkanog glarkim miidnim i limfnim stanicama
- slobodnu povr. eludca i el. jamice oblae jednosl. cil.epitel u kojem sve stanice izluuju lunatu sluz
- kardija
na prijelazu jednjaka u eludac
sluznica sadrava kardijalne lijezde
vedina ljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim, ali postoje i oblone stanice koje proizvode HCl
- fundus i korpus
lamina proprija puna eluanih lijezda
vrat ovih lijezda sastoji se od nediferenciranih, oblonih i mukoznih stanica
bazalni dio od oblonih, glavnih(pepsinogen i lipazu) i enteroendokrinih (serotonin)
OBLONE
citoplazma je izrazito eozinofilna
na vrhu stanice duboka kruna udubina stanine membrane intracelularni kanalid
proizvode solnu kiselinu
karboanhidraza
izluuje u kanalid KCl
H/K pumpa mijenja K+ za H+
unutranji imbenik
- pilorus
eluane jamice vrlo duboke, u njih se otvaraju pilorike lijezde (sluz i lizozim)
izmeu mukoznih stanica pilorikih lijezda umetnute su gastrinske stanice
D-stanice somatostatin
> TANKO CRIJEVO

- mjesto zavrnog probavljanja hrane, apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije
- sluznica
kerckringovi kruni nabori niz stalnih polumjes ili spiralnih nabora koji se sastoje od sluznice i
podsluznice, najbolje su razvijeni u jejunumu
115
crijevne resice epitel + lamina proprija
izmeu baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne lijezde crijevne l ili lieberk. kripte
matine stanice -
apsorpcijske stanice visoke, cilindrine, s jajolikom jezgrom u baz dijelu, na slobodnoj
plohi etkasta prevlaka koja se sastoji od gusto zibjenih mikrovila (mikroresice
stanina membrana koja obavija snop aktinskih filamenata, izluuju disaharidaze i
peptidaze
vraste ima ih manje u dvanaesniku, povedava im se broj prema ileumu, proizvode
mucine koji hidrirani i meusobno povezani ine sluz
panethove u bazalnom dijelu crijevnih lijezda, egzokrine su stanice sa sekretnim
zrncima u apikalnoj citoplazmi, izluuju lizozim
enteroendokrine
M-stanice specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u
peyerovim ploama
brojne udubine bazalnog dijela stanine membrane koje tvore jamice u koji ma se nalaze
intraepitelni limfociti i predone stanice
mogu endocitozom primati antigene i prenositi ih do makrofaga i limfocita ispod sebe
bazalna membrana ispod njih je isprekidana
prva linija zatite : IgA
druga linija : meustanini vrsti spojevi
treda linija : plazma-stanice, makrofazi i velik broj limfocita u sluznici i posluznici (GALT)
- lamina proprija - graena od rahlog vezivnog tkiva sa ilama, iv vl i gl mi st

- u poetnom dijelu dvanaesnika podsluznica sadrava nakupine razgrananih, zavijenih tubulusnih
lijezda brunnerove duodenalne lijezde, koje se otvaraju u crijevne lijezde (lieberk.kripte)
njihove stanice su mukozne i izluuju izrazito lunati sluzavi sekret
- vedina se Peyerovih ploa nalazi u ileumu
- limfne ile crijeva zapoinju slijepo u sredini resica (sredinji hilusni sinus)
> DEBELO CRIJEVO

- ima sluznicu bez nabora osim u zavrnom rektalnom dijelu
- nema resica
- crijevne lijezde su duboke, a oblae ih epitel, koji uz apsorpcijske stanice sadrava mnogo vrastih i
malo enteroendokrinih stanica
- glavne uloge: apsorpcija vode, oblikovanje fekalne mase i proizvodnja sluzi
- dobro razvijeno limfno tkivo GALT
- u vanjskoj uzdunoj naslazi glatke miidne stanice skupljene su u tri debele trake taeniae coli
- u intraperitonealnim dijelovima sa seroze vise male izrasline graene od masnog tkiva appendices
epiploicae
- u analnom dijelu sluznica ini niz uzdunih nabora, columnae rectales morgagni
> CRVULJAK
- ima manje kripata i nema tenije
116
1: USNA
2: VRAK JEZIKA
3: TVRDO NEPCE
4: MEKO NEPCE
117
5: RAZVOJ ZUBA rani stadij
6: RAZVOJ ZUBA kasni stadij kape
7: RAZVOJ ZUBA stadij zvona
8: ZUB U ALVEOLI
118
9: JEDNJAK
10: ELUDAC fundus
- intestinalizacija sluznice u fundusu
11: ELUDAC pilorus
119
12: TANKO CRIJEVO
- jejunum
- ileum
13: DEBELO CRIJEVO
14: CRVULJAK
120
20 : SPOLNI SUSTAV
a) MUKI SPOLNI
> TESTIS
- prozvodi hormone i spermije
- obavijen debelom ahurom od gustog vezivnog tkiva tunica albuginea
- medijastinum testis zadebljanje tunice albuginee na stranjoj povrini testisa, od kojeg vezivne
pregrade odlaze u unutranjost jezgre i dijele testis na renjide
- svaki testis sadrava 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalida uloena u mreu rahlog vezivnog tkiva
bogatog krvnim i limfnim ilama, ivcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama
- sjemeni kanalidi proizvode spermije, a intersticijske stanice izluuju androgene testisa
- razvijaju se retroperitonealno, u stranjem zidu trbune upljine
- zbog migracije u smjeru skrotuma svaki je testis obavijen seroznom vredom tunicom vaginalis koja
potjee od potrbunice
- sjemenski kanalidi
proizvode spermije
svaki testis sadrava 250 do 1000
sastoje se od ovojnice, graene od vezivnog tkiva, dobro izraene bazalne lamine i sloenog
zametnog ili sjemenskog epitela
sjem.epitel sastoji se od dviju vrsta stanica :
sertolijeve ili potporne i
stanice koje ine spermatogenetsku lozu poredane u 4-8 redova, njihova je
funkcija proizvodnja spermija
svaki sjemenski kanalid oblae sloeni vieslojni epitel
vlaknasta tunica propria koja obavija sjemenski kanalid, sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta
unutranji sloj koji prianja uz bazalnu laminu, sastoji se od splotenih mioidnih stanica
koje imaju svojstva glatkih miidnih stanica
velik dio prostora izmeu sjem.kanalida zauzimaju intersticijske stanice
zavijeni su , a zapoinju slijepim suenjem
na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u kratke odsjeke
ravne kanalide koji povezuju sjem. kanalide s mreom meusobno povezanih kanala
obloenih niskim epitelom rete testis
smjetena u vezivnom tkivu medijastinuma i povezana s glavom epididimisa s
10-20 odvodnih kanalida (ductuli efferentes)
- spermatogeneza
proces nastajanja spermija
zapoinje s primitivnom spol.stanicom spermatogonijom - smjetena uz baz.laminu epitela
poinje se mitotski dijeliti u pubertetu, stvarajudi uzastopne narataje stanica koje :
ili ostaju nediferencirane pa se dalje dijele spermatogonije A
ili se tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u spermatogonije tipa B
prastanice koje de se diferencirati u primarne spermatocite (44 + xy)i 4 N DNA
121
-- najvede stanice spermatogenetske loze
ubrzo nakon diferenc. spermatocite ulaze u profazu prve mejotske diobe koja traje oko 22 dana
prvom mejotskom diobom nastaju manje stanice : sekundarne spermatocite (22 + x ili y) i 2 N
teko ih zapaziti, jer su kratka vijeka, s vrlo kratkom interfazom i brzo ulaze u drugu
mejotsku diobu koja je identina mitozi
diobom svake sek.spermatocite nastaju dvije spermatide (23 krom) i 1 N haploidne,
jer izmeu prve i druge mejotske diobe nema S-faze (sinteza DNA)
oplodnjom se ponovno uspostavlja normalan diploidan broj
- spermiogeneza
zavrni stadij stvaranja spermija, proce kojim se spermatide pretvaraju u spermije
ovaj proces se zbiva bez diobe stanice
nastaje akrosom, jezgra se zgunjava i izduuje, razvija se rep i gubi se najvedi dio citoplazme
tri faze :
golgijeva faza u GK nagomilavaju se malena PAS-pozitivna proakrosomska zrnca koja
se poslije stapaju u jedno vede akrosomsko zrnce koje se nalazi unutar akrosomskog
mjehurida obavijenog membranom. Centrioli se pomiu na poloaj nasuprot akrosomu i
zapoinje se oblikovati aksonema repa
akrosomska faza irenjem akrosomskog mjehurida nastaje akrosom koji sadrava
nekoliko hidrolitikih enzima i to hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i
proteazu koja djeluje slino tripsinu
akrosom je specijalizirani oblik lizosoma
ovdje se okrene prednji pol jezgre tako da aksonema stri u lumen,razvija se rep
faza dozrijevanja odbacuje se suvina citoplazma te ju fagocitiraju sertolijeve stanice,
a spermiji se otputaju u lumen kanalida
- spermiji se prenose do epididimisa u testisnoj tekudini koju izluuju sertolijeve stanice i rete testis
ova tekudina sadrava steroidne hormone, bjelanevine, ione, i bjelanevinu koja vee
androgen udruenu s testosteronom
- od stadija spermatogonije do stadija spermija protekne 64 dana.
- ciklus sjemenskog epitela asinkronost spermatogeneze u sjemenskim kanalidima
- sertolijeve stanice
dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze
bazom prianjaju uz bazalnu laminu a vrhom esto stre u lumen sjem.kanalida
imaju obilnu glatku ER, neto hrapave ER, dobro razvijen GK te brojne mitohondrije i lizosome
iduena jezgra esto im je trokutasta oblika s malo heterokromatina
na baz.dijelu svojih lat.povrina meusobno su povezane vrstim spoj. inedi barijeru krv-testis
spermatogonije su smjetene u bazalnom odjeljku ispod ove barijere
adluminalni odijeljak- odjeljak iznad
kada se na spermatidama razviju repovi oni u upercima stre s vrhova sert. stanica
povezane su i tijesnim spojevima
imaju nekoliko funkcija :
potpora, zatita i regulacija prehrane spermija u razvoju
fagocitoza
122
izluivanje tekudinu i pod kontrolom FSH i testosterona izluuju i bjelanevinu koja
vee androgen i slui za koncentriranje testosterona u sjem.kanalidima
proizvodnja anti-Mullerova hormona uzrokuje nestajanje mullerovih kanala u mukih
fetusa
barijera krv-testis zbog fenestriranih kapilara velike molekule i tvari prolaze do
spermatogonija, ali su napredniji satdiji zatideni zbog vrstih spojeva
- LH djeluje na intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona

- FSH djeluje na sertolijeve stanice stimulirajudi adenilat-ciklazu i tako povedava koliinu cAMPa, te
takoe potie sintezu i izluivanje ABP-a (bjel. koja vee androgen vee se s testosteronom i prenosi
ga u lumen kanalida)
- testosteron stimulira spermatogenezu, a estrogen i progesteron ju inhibiraju
- spermatogeneza moe tedi samo na temp. nioj od tjelesne
- svaku arteriju testisa obavija gusti splet vena plexus pampiniformis sustav za izmjenu topline
- intersticij testisa
mjesto gdje se proizvode androgeni
prostore izmeu sjemenskih kanalida testisa ispunjava vezivno tkivo sa ivcima, krv. i limf. ilama
kapilare su fenestrirane
vezivno tkivo se sastoji od razliitih vrsta stanica kao to su fibroblasti, nediferencirane
mezenhimske stanice, mastociti i makrofazi, te intersticijske ili leydigove
> SPOLNI KANALI U TESTISU

- odvodni spolni kanali u testisu tubuli recti, rete testis i ductuli efferentes vode tekudinu i spermije
u ductus epididymidis
- tubuli recti povezuju sjem. kanalide sa rete testis koja se nalazi u medijastinumu (kubini epitel)
- ductuli efferentes kub.stanice bez trepetljika koje se izmjenjuju sa kub.stanicama sa trepetljikama
> ODVODNI SPOLNI KANALI

- ductus epididymidis, sjemenovod i mokradna cijev
- ductus epididymidis
vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim ilama ini tijelo i rep epididimisa
vieredni cilindrini epitel
glatke miidne stanice
stereocilije na cilindrinim stanicama
fagocitoza i probava rezidualnih tjeleaca koja se odbacuju tijekom spermatogeneze
- sjemenovod
ravna cijev s debelom miidnom stijenkom koja se protee od epididimisa do prostatikog dijela
mokradne cijevi
uzak lumen, sluznica tvori uzdune nabore
u najvedem dijelu : vieredni cilindrini epitel sa stereocilijama
lamina proprija bogata elastinim vlaknima
tvori dio sjemenske vrpce koja jo sadrava arteriju testisa, pleksus pampiniformis i ivce
123
ima ampullu gdje je epitel deblji i vrlo nabran, na njezinom zavrnom kraju, kanalu se prikljuuje
sjemenski mjehurid i zajedno tvore ductus ejaculatorius
miidni sloj zavrava nakon ampule
> PRIDRUENE SPOLNE LIJEZDE

- sjemenski mjehuridi, prostata i bulbouretralne lijezde
- sjemenski mjehuridi
sluznica ima nabore i obloena je vierednim cilindrinim epitelom sa mnogo sekretnih zrnaca
lamina proprija obiluje elastinim vlaknima
tanki sloj glatkih miidnih stanica
sekret: ljepljiv, udkast, sadrava tvari za aktiviranje spermija fruktoza, citrat, inozitol,
prostaglandini i nekoliko bjelanevina; 70% ejakulata
- prostata
skup od 30-50 razgranjenih tubuloalveolarnih lijezda
odvodni kanali otvaraju im se u naravno mokradnu cijev
kubini ili vieredni cilindrini epitel
ljezdane dijelove okruuje obilna fibromuskularna stroma
sadrava tri jasne zone :
sredinja oko 25% lijezde
periferna glavno mjesto nastanke karcinoma, 70% volumena lijezde
prijelazna odatle potie vedina benignih hiperplazija prostate
obavijena fibroelastinom, vezivnom ahurom, bogatom glatkim miidnim stanicama, naravno
tu su i pregrade
u lumenu lijezda prostatiki kamenci
- bulbouretralne lijezde
cowperove lijezde
proksimalno od membranskog dijela mokradne cijevi u koji se prazne
tubuloalveolarne lijezde s jednoslojnim kubinim epitelom, koji izluuje sluz koja djeluje kao
sredstvo za podmazivanje mokradne cijevi
u vezivnim pregradama nalaze se skeletna miidna vlakna i glatke miidne stanice
> PENIS
- tri cilindrine mase erektilnog tkiva i mokradna cijev
- dva cilindra corpora cavernosa penis smjetena su dorzalno, a tredi koji je smjeten ventralno,
okruuje mokradnu cijev i naziva se corpus spongiosum uretre
on se na svom kraju iri tvoredi glans penis
- najvedi dio mokradne cijevi u penisu obloen je mnogoslojnim cilindrinim epitelom, a u podruju
glansa penisa prelazi u mnogoslojni ploasti
- littreove lijezde nalaze se cijelom duinom mokr.cijevi penisa i izluuju sluz
- prepucij nabor koe koji u svojoj unutranjosti sadrava vezivno tkivo s glatkim miidnim stanicama
u unutranjosti nabora i u koi koja prekriva glans ima lijezda lojnica
- corpora cavernosa pokrivena su vrstim slojem gustog vezivnog tkiva- tunica albuginea
124
- kavernozna tijela penisa i mokradne cijevi graena su od erektilnog tkiva tkivo s velikim brojem
venskih prostora obloenih endotelnim stanicama i odijljenih trabekulama koje se sastoje od vlakana
vezivnog tkiva i glatkih miidnih stanica
- arterijska opskrba potjee od unutra. pudend.art koje daju ogranak za duboke i dorzalne art penisa
- grananjem dubokih arterija nastaju nutritivne arterije( opskrbljuju trabekule kisikom i hranjivim
tvarima) i arterije helicine (neposredno se ulijevaju u kavernozne prostore)
- izmeu arterija helicina i dorzalne arterije postoje art-ven anastomoze
1: TESTIS I EPIDIDIMIS
2: DUCTUS DEFERENS
125
3: PENIS
4: PROSTATA
5: GLANDULA VESICULOSA
126
b) ENSKI SPOLNI
> JANICI
- epitel : jednoslojni ploasti ili kubini epitel potrbunice (zametni epitel)
- ispod njega je sloj gustog vezivnog tkiva tunica albuginea
- ispod ovog sloja je kora gdje prevladavaju jajni folikuli s oocitama koji su uklopljeni u vez. tkivo kore
stroma kore sastavljena je od karakteristinih fibroblasta vretenasta oblika, koji na hormonske
podraaje odgovaraju drugaije od ostalih fibroblasta
- sr sadrava gustu mreu krvnih ila unutar rahlog vezivnog tkiva
- nema otre granice izmeu kore i sri
- razvoj
oko 1.mjeseca embrion.ivota mala populacija spolnih prastanica putuje od umanjane vrede
do osnove spolnih lijezda (gonada)
u gonadama ove se stanice dijele i pretvaraju u oogonije, te diobe su vrlo intenzivne
poetkom 3. mjeseca oogonije poinju ulaziti u profazu prve mejotske diobe, koja se zaustavlja
u diplotenom stadiju i ne nastavlja se dalje u druge stadije mejoze
primarne oocite, okruuju ih splotene folikularne stanice
do 7.mjeseca vedina oogonija se pretvorila u prim.oocite
atrezija degenerativni proces tokom kojeg nestaje vedina primarnih oocita
jajnici u pubertetu sadravaju oko 300 000 oocita
nastavlja se tijekom generativnog razdoblja ene tako da u dobi od 40-45 godina
ostaje oko 8000 oocita
bududi da generativno razdoblje ene traje 30-40 godina ukupno se oslobodi samo oko 450
jajnih stanica
- jajni folikuli
sastoji se od oocite okruene jednim ili s vie slojeva folikularnih stanica ili granuloza-stanica
folikule koji nastaju tijekom fetalnog ivota : primordijalni folikuli, ine primarne oocite
obavijene samo jednim slojem splotenih folikularnih stanica
nalaze se u povrnom sloju kore
jezgra oocita blijeda jer kromosomi nisu spiralizirani, velika i sadri veliku jezgricu
mnogo mitohondrija, nekoliko GK i cisterna ER
bazalna lamina obavija folikularne stanice i oznaava granicu izmeu folikula i okolne strome
poetkom pubert.zapoinje rast folikula :promjena oocite, granuloza stanica i fibroblasta strome
(male skupine primordijalnih folikula s tim zapoinju)
- rast folikula
potie hormon FSH kojeg izluuje hipofiza
rast oocite najbri je tijekom prvog dijela rasta folikula kada ona dosegne svoj navedi promjer
poveda se jezgra kao i broj mitohondrija, ER hipertrofira, a GK se pomaknu tik ispod pov.stanice
folikularne stanice umnaaju se mitozom i ine jedan sloj kubinih stanica
jednoslojni primarni folikul
127
folikularne stanice nastavljaju se umnaati pa nastaje mnogoslojni folikularni epitel ili
granulozni sloj, ije su stanice povezane tijesnim spojevima (neksusi)
vieslojni primarni ili preantralni folikul
oocitu okruuje zona pellucida
za vrijeme rasta folikula (zbog povedanja broja i veliine granuloza-stanica) dolazi do nihova
pomicanja u dublja podruja kore
izmeu folikularnih stanica poinje se nakupljati folikularna tekudina (liquor foliculi)
sadrava sastojke plazme i izluevine folikularnih stanica, glikozaminoglikane, nekoliko
bjelanevina (uljuujudi bjelanevine koje se veu za steroide) te mnogo ster. hormona
mali prostori koji sadravaju ovu tekudinu stapaju se i granuloza stanice se
reorganiziraju oblikujudi veliku upljinu antrum
sekundarni ili antralni folikuli
cumulus oophorus nakupina koju ine granuloza stanice tijekom reorganizacije
corona radiata granuloza stanice okupljene oko oocite, prilikom ovulacije naputa jajnik
zajedno sa jajnom stanicom
fibroblasti strome neposredno uz folikul, diferenciraju se i ine teku folikula
taj se sloj zatim diferencira u teku internu i eksternu
stanice teke interne imaju svojstva stanica koje proizvode steroide (glatka ER, mitohodrije s
cjevicama i brojne kapljice masti)
proizvode androstendion koji se prenosi do granuloza stanica
bogato prokrvljena
granuloza-stanice pod utjecajem FSH, sintetiziraju enzim aromatazu pretvara androstendion
u estrogen
granica je otra jer se gran-stanice i stanice teke interne morfoloki razlikuju,a i
odijeljene su bazalnom membranom
u sloju gran-stanica nema krvnih ila za vrijeme rasta folikula
estrogen se vrada u stromu koja okruuje folikule, ulazi u krvne ile i rasporeuje se po tijelu
teka eksterna sastoji se od vezivnog tkiva koje je vedinom rasporeeno u slojeve fibroblasta
koji okruuju teku internu, granica izmeu njih dvije nije otra
zreli, preovulacijski ili graafov folikul
debela teka
granulozni sloj se stanjuje, jer folikul raste
- atrezija folikula
propadaju folikularne stanice i oocita, a njihove ostatke uklanjaju fagociti
mogu zapoeti atreziju u bilo kojem stadiju razvoja
granuloza-stanice se prestanu dijeliti, odvajaju se od bazalne lamine, a oocita propadne
u kasnijem stadiju u folikul ulaze fibroblasti i stvaraju oiljak od kolagena, koji moe potrajati
due vrijeme
posebno je izraena neposredno prije roenja, te za vrijeme puberteta i trudnode
- ovulacija
prsnude zrelog folikula i oslobaanje oocite koja dospijeva u ampularni kraj jajovoda
oko 14.og dana u 28-dnevnom ciklusu
128
poticaj za ovulaciju : porast koncentracije LH hormona, koji izluuje hipofiza kao odgovor na
visoku razinu estrogena u krvi koju proizvode folikuli u rastu
nekoliko minuta nakon porasta razine LH, povedava se i protok krvi kroz jajnik
bjelanevine plazme istjeu kroz stijenke kapilara i postkapil. venula pa nastaje edem
lokalno se oslobaaju prostaglandini, histamin, vazopresin i kolagenaza
granuloza-st proizvode hijaluronsku kiselinu i razmiu se
slabi stijenka folikula zbog razgradnje kolagena u tunici albuginei, ishemije i smrti nekih stanica
pojava stigme- zbog prestanka krvi na tom mjestu, stijnka folikula postaje prozirna
prva mejotska dioba zavrava neposredno prije ovulacije
jedna od sekundarnih oocita zadrava gotovo svu citoplazmu
druga postaje prva polocita
odmah nakon izbacivanja prve polocite jezgra oocite zapoinje drugu mejotsku diobu koja se
zaustavlja u metafazi
- uto tijelo (corpus luteum)

privremena endokrina lijezda koju tvore granuloza-stanice i stanice teke interne
reorganizacijom nakon ovulacije
nalazi se u kori jajnika
folikul splasne i stijenka mu se smeura, ulazi neto krvi, nastaje krvni ugruak koji se postepeno
odstranjuje- sve to ini sredinji dio utog tijela
granuloza st. se povedaju ine 80% parenhima utog tijela i nazivaju se granuloza-luteinske st.
imaju svojstva stanica koje izluuju steroide, dok su prije izgledale kao satnice
koje lue bjelanevine
st.teke interne daju osnovu za teka-luteinske stanice, sline su ovima gore ali manje
krvne ile urastaju u unutranjost utog tijela i ine bogat krvoilni splet
pod utjecajem LH stanice poinju izluivati progesteron i estrogen
(ostalo zna i ne da mi se pisati)
- intersticijske stanice
za vrijeme atrezije folikula, stanice teke interne, esto ostaju kao izolirane stanice ili u manjim
skupinama du strome kore i nazivaju se intersticijske stanice
stimulirane LHom, aktivno izluuju steroidne hormone
> JAJOVOD
- vrlo pokretljive, parne miidne cijevi
- jedan im se kraj (infundibulum) otvara u peritonealnu upljinu pokraj janika, a drugi prolazi kroz
stijenku maternice i otvara se u njezinu unutranjost
- slobodni kraj jajovoda, obrubljen je prstolikim resicama, koje se nazivaju fimbriae
- stijenku jajovoda ine tri sloja :
sluznica nabrana,
jednoslojan cilindrini epitel i (dvije vrste stan.: 1.s trepetljik. i 2.sposobn.sekrec.)
lamina proprija graena od rahlog vezivnog tkiva
debeli miidni sloj od glatkim mi stan.rasporeen u dva sloja (un.kruni i vanj.uzd)
seroza visceralna potrbunica
129
> MATERNICA
- sastoji se od proirenog tijela koje u podruju unutranjeg uda prelazi u cerviks
- dio tijela maternice u obliku svoda naziva se fundus
- stijenka maternice - tri sloja:
seroza ili adventicija ovisno o dijelu maternice
myometrium
endometrium sluznica maternice
- miometrij
najdeblji sloj maternice ine snopovi glatkih miidnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom i
rasporeeni u 4 neotro ograniena sloja
u 1. i 4. uglavnom uzduno
srednji slojevi sadravaju vede krvne ile
tijekom trudnode intenzivan rast kao posljedica hipeplazije i hipertrofije
mnoge glatke mi.st. imaju znaajke stanica koje izluuju bjelanevine,
aktivno sintetiziraju kolagen
nakon trudnode, neke glatke mi.st propadnu, neke se stanje, a enzimi razgrauju kolagen
- endometrij
sastoji se od epitela i lamine proprije u koju su uloene jednostavne tubulusne lijezde
epitel : jednoslojan cilindrian, a ine ga stanice s trepetljikama i jednostavne cilindrine
ljezdane stanice
ljezdani epitel slian epitelu na povrini
vezivno tkivo lamine proprije ima mnogo fibroblasta i obilnu osnovnu tvar, vlakna uglavnom
graena od kolagena tipa III
moe se podijeliti u dvije zone :
zona basalis lamina proprija i poetni dio lijezda maternice, vedinom ostaje
nepromijenjena tijekom menstruacije
zona functionalis ostatak lamine proprije, lijezde i povrinski epitel, veoma se
mijenja tijekom menstruacije
arkuatne arterije teku na periferiji srednjih slojeva miometrija, od njih se odvajaju dvije vrste
arterija za opskrbu endometrija krvlju :
ravne arterije, koje opskrbljuju zonu basalis i
spiralne arterije, koje dovode krv u zonu funkcionalis
- menstruacijski ciklus
faze ciklusa : mestruacijska, proliferacijska i sekrecijska
proliferacijska, folikularna ili estrogenska faza
traje oko 10 dana
nakon menstruacijske faze sluznica maternice je relativno tanka
brzi rast male grupe jaj.fol, kada im se razvije teka interna poinju izluivati estrogene
estrogeni djeluju na endometrij dovodedi do proliferacije stanica i obnove endometrija
izgubljenog tijekom menstruacije
jednoslojni cilindrini epitel
130
sekrecijska ili luteinska faza
zapoinje nakon ovulacije, i rezultat je djelovanja progesterona koji izluuje uto tijelo
progesteron dodatno potie ljezdane stanice
epitelne stanice poinju nakupljati glikogen ispod jezgre ija se koliina kasnije smanjuje
spiralno zavijanje lijezda
progestron inhibira kontrakcije glatkih miidnih stanica
menstruacijska faza
ako izostane oplodnja oocite, uto tijelo spontano prestane djelovati 10-12 dana nakon
ovulacije, pa koliina estrogena i progesterona u krvi brzo opada
nekoliko ciklikih kontrakcija spiralnih arterija, zaustavlja se dotok krvi, i dolazi do
ishemije koja dovodi do nekroze njihove stijenke i dijela funkcionalnog sloja endometrija
krvne ile u podruju izvan kontrakcije prsnu pa pone krvarenje
dio funkcionalnog sloja endometrija se odijeli, a ostatak se skvri zbog gubitka
intersticijske tekudine
- endometrij u trudnodi -
ako doe do implantacije, stanice trofoblasta izluuju HCG, koji stimulira uto tijelo da nastavi
izluivati progesteron koji djeluje na lijezde maternice da se proire i postanu zavijenije
- implantacija, decidua i placenta

oplodnja u lateralnoj tredini jajovoda
dok se zigota pasivno pomie prema maternici zapoinje njezino brazdanje
uzastopnim diobama nastaje zbijena nakupina stanica morula obavijena zonom pelucidom i
otprilike jednake veliine kao oploena oocita
blastomere- stanice koje nastaju diobom zigote
u sredini morule nastaje upljina ispunjena tekudinom blastocita stadij u kojem zametak
stie u maternicu
blastomere se poredaju u perifernom sloju trofoblast, dok se manji broj blastomera skupi
unutar upljine embrioblast ili embrionalni vorid (4 ili 5 dan nakon ovulacije)
implantacija zapoinje oko 7.dana, a oko 9.og dana nakon ovulacije embrij je potpuno uronjen
u endometrij, koji de ga tijekom trudnode zatititi i hraniti
endometrij doivljava velike promjene : fibroblasti lamine proprije se povedavaju, oblik im
postane viekutan i dobivaju svojstva stanica koje izluuju bjelanevine
decidualne stanice, a itav endometrij decidua
decidua se moe podijeliti na tri dijela :
decidua basalis izmeu embrija i miometrija
decidua capsularis izmeu embrija i lumena maternice
decidua parietalis preostali dio
- placenta
sastoji se od fetalnog dijela chorion, i majina dijela decidua basalis
kroz bazalni dio decidue arterijska krv ulazi u intervilozne prostore, koji se nalaze unutar
placente, a iz njih prima vensku krv
endokrini je organ- proizvodi hormone: HCG, korionski tireotropin, korionski kortikotropin,
estrogeni i progesteroni, te humani korionski somatomamotropin koji potie izluivanje mlijeka i
stimulira rast
131
- vrat maternice
donji, cilindrini dio maternice
epitel jednoslojan cilindrian i izluuje sluz
malo glatkih miidnih stanica i sastoji se vedinom od gustog vezivnog tkiva
vanjska strana cerviksa koja stri u lumen rodnice- obloena mnogoslojnim ploastim epitelom
u sluznici : mukozne cervikalne lijezde koje se obilno granaju, proliferiraju u trudnodi i izluuju
vite sluz
ta se sluznica ne mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa
> RODNICA
- stijenka rodnice ne sadrava lijezde, a sastoji se od tri sloja : sluznice, miidnog sloja i adventicije
- mnogoslojan ploast epitel
- stanice mogu sadravati malu koliinu keratohijalina
- pod utjecajem estrogena epitel sintetizira mnogo glikogena
- bakterije rodnice razgrauju glikogen i stvaraju mlijenu kiselinu
- lamina propria sluznice- graena od rahlog vezivnog tkiva ukojem ima mnogo elastinih vlakana,
limfocita i neutrofila
- u sluznici rodnice uglavnom nema osjetnih ivanih zavretaka
- mi.sloj rodnice sastoji se uglavnom od uzdu. snopova gl.mi.stanica, ali ima i malo krunih snopova
- oko miidnog sloja nalazi se ovojnica od gustog vezivnog tkiva s mnogo debelih elastinih vlakana
spaja rodnicu s okolnim organima
> MLIJENA LIJEZDA

- 15-25 renjeva sloene tubuloalveolarne grae kojim je funkcija izluivanje mlijeka
- svaki reanj koji je od susjednih renjeva odvojen gustim vez.tkivom s mnogo masnog tkiva zapravo je
lijezda za sebe s vlastitim odv. kanalom ductus lactiferus, koji se svaki zasebno otvara na bradavici
- razvoj mlijene lijezde

prije puberteta mlijene lijezde se sastoje od odvodnih kanala s nekoliko ogranaka i njihovih
zavrnih proirenja- sinus lactiferi
dojke se povedaju zbog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva, te pojaanog rasta i grananja
odvodnih kanalida pod utjecajem povedanog izluivanja estrogena jajnika
ljezdani reanj (lobus)
razvije se na krajevima najmanjih kanalida koji se ulijevaju u terminalni kanal
izgrauje ga rahlo vezivno tkivo bogato stanicama, dok se izmeu renjeva nalazi gusto
vezivno tkivo s manje stanica
sinusi lactiferi su na svojim vanjskim otvorima obloeni mnogoslojnim ploastim
epitelom, koji proksimalno brzo prelazi u mnogoslojni cilindrini ili kubini epitel
odvodni kanali i kanalidi su obloeni jednoslojnim kubinim epitelom i prekriveni su
gusto poredanim slojem mioepitelnih stanica
u vezivnom tkivu koji okruuje alveole ima limfocita i plazma- stanica
veda hidratacija vezivnog tkiva uzrokuje povedanje dojki
prsna bradavica izvana prekrivena oroenim mnogoslojnim ploastim epitelom koji se
nastavlja na epidermis okoline
132
epitel bradavice lei na sloju vezivnog tkiva bogatom glatkim miidnim stanicama
sadrava mnogo osjetnih ivanih zavretaka
- tijekom trudnode i laktacije

rast mlijenih lijezda tijekom trudnode posljedica je sinergistikog djelovanja nekoliko hormona
od kojih su najvaniji : estrogen, progesteron, prolaktin i placentalni laktogen
relativna kolliina vez.tkiva strome i masn. tkiva u odnosu prema parenhimu znaajno se smanji
za vrijeme dojenja- epitelne stanice proizvode mlijeko
lipide i proteine proizvode ljezdane stanice
1: JAJNIK
2: JAJOVOD
3: MLIJENA LIJEZDA
133
4: UTERUS DJEVOJICE
5: PREDMENSTRUALNI UTERUS
6: RODNICA
134
21: DODATAK - TABLICE
TABLICA 1: raspored razliitih tipova pokrovnog tkiva
PLOASTI 1: jednoslojni mezotel, endotel, epitel stranje povrine ronice
2: mnogoslojni a) oroeni, epitel koe

b) neoroeni, u usnoj upljini, rodnici, jednjaku, na prednjoj povrini
ronice
KUBINI jednoslojni epitel malih odvodnih kanala lijezda, zametni epitel jajnika,
folikularni epitel titne lijezde, epitel bubrenih kanalida
CILINDRINI 1: jednoslojni a) s trepetljikama: jajovod, maternica

b) bez trepetljika: prob. cijev od ulaska u eludac do kraja debelog
crijeva, uni mjehur
2: mnogoslojni spojnica vjee, dio muke i enske mokradne cijevi
3: vieredni a) bez trepetljika: dijelovi odvodnih kanala egzokrinih lijezda

b) s trepetljikama: dini sustav
c) sa stereocilijama: ductus epididymidis, sjemenovod
PRIJELAZNI EPITEL epitel koji mijenja debljinu, ali uvijek ostaje mnogoslojni
- nakapnica bubrega, mokradovod, mokradni mjehur
TABLICA 2: diferencijalna dijagnoza limfnih organa
TIMUS TONZILA PEYEROVA PL. LIMF. VOR SLEZENA
povrni epitel - + + (epitel crijeva) - -
ahura + + (udubljena povrina - + +

epitela djelomino
okruena vezivom)
postojanje kore i sri + - - + -
marginalni sinusi - - - + -
hassallovo tjelece + - - - -
malpighijevo tjelce - - - - +
venski sinusi - - - - +
posebne retikulum limfociti infiltriraju epitel crijeva s M- srni sinusi T-podruje u

graen od povrni epitel stanicama periarterijskom
karakteristike epitelnih st. limfnom omotau
135
TABLICA 3: diferencijalna dijagnoza nekih lijezda
lijezda sekrecijski dio odvodni sustav pos. karakteristike
gl. parotis serozni acinusi, uski lumen dobro razvijen, vedi broj brojne masne stanice i
interlobularnih i ogranci n.facialisa
intralobularnih odvodnih
kanalida (razlika prema
egzokrinoj guterai)
gl. submandibularis tubulo-acinusna, dobro razvijen, ali manji serozni polumjeseci

seromukozna broj inter i intralobularnih
kanalida u odnosu na par.
gl.sublingualis tubulo-acinusna, rijetki interlobularni i serozni polumjeseci

seromukozna intralobularni kanalidi
gl. lacrimalis tubulusna, serozna, bez inter i intra kanalida u vezivnom tkivu vedi broj
razgranana, relativno irok slobodnih stanica,
lumen pogotovo mastocita
egzokrini dio pankreasa serozni acinusi, uski lumen odvodni sustav slabije centroacinusne stanice,
razvijen nego u par. langerhansovi otoidi, bez
mioepitelnih stanica
TABLICA 4: diferencijalna dijagnoza pojedinih odsjeaka probavne cijevi i unog mjehura
odsjeak resice kripte vraste st. posebne karakteristike
ELUDAC, FUNDUS - - - plitke eluane stanice, duboke lijezde
ELUDAC, PILORUS - - - duboke el. jamice, kratke lijezde
DVANAESNIK + + + brunnerove lijezde u podsluznici
JEJUNUM + + +
ILEUM + + + nakupine limfnih vorida
COLON - + +
CRVULJAK - + + velike nakupine limfnih vorida
UNI MJEHUR - - - nedostaje drugi sloj t.musc., bez podsluznice
136
TABLICA 5: diferencijalna dijagnoza nekih upljih organa
organ epitel t. muscularis pos. karakteristike
JEDNJAK mnogoslojni ploasti, unutranji kruni i vanjski -lamina musc.m.

neoroeni uzduni
- lijezde u posluznici
MOKRADOVOD prijelazni bolje izraen unutranji

sloj od vanjskog
URETRA dvoslojni cilindrini, pri nema prepoznatljivih venski sinusi u lamini

kraju mnogoslojni slojeva propriji
SJEMENOVOD dvoslojni cilindrini sa dobro izraena s esto na pop.presjeku

stereocilijama unutranjim uzdunim, zajedno s drugim
srednjim krunim i strukturama funiculusa
vanjskim uzdunim slojem spermaticusa
JAJOVOD jednoslojni cilindrini sa relativno gusta miidna tanki, razgranani nabori

trepetljikama vlakna u krunom sloju sluznice, esto prisutne
gartnerove ciste
UNI KANAL jednoslojni cilindrini malo gl. miidnih stanica pojedinane, male
mukozne lijezde
137

Skripta Histologija Skraceno Gradivo Kovacevic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Histologija Skraceno Gradivo Kovacevic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ROOMPARADISE

- uklapanje ili impregnacija

> SVJETLOSNI MIKROSKOP

> MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM

> POLARIZACIJSKI MIKROSKOP

> KONFOKALNI MIKROSKOP

> FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP

> ELEKTRONSKI MIKROSKOP

> STANINA I TKIVNA KULTURA

> FRAKCIONIRANJE STANICE

> HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA

dehidrogenaze ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi

> NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA

> OBLICI I ZNAAJKE EPITELNIH STANICA

vrsti spojevi ili zonule occludentes -

dezmosom ili macula adherens

> SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANINOJ POVRINI

> VRSTE EPITELA

- obino se prema grai i funkciji dijele u : pokrovni i ljezdani epitel

> OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA

- Obnavljanje epitelnih stanica

- Kontrola aktivnosti lijezda

- stanice koje prenose tvari pinocitozom

- Difuzni neuroendokrini sustav (DNES)

- karcinom zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla

> STANICE VEZIVNOG TKIVA

- Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav

oslobaanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomae alergijske reakcije

proces izluivanja iz mastocita:

- izduene tvorbe nastale polimerizacijom bjelanevina

kolageni udrueni s vlaknastim kolagenima (ne vidi se, dokazuje se imunohistokemijski)

kolagen koji formira mreu - osnovni sastojak bazalne lamine

kolagen koji formira sidrena vlakanca

tropokolagen bjelanevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca

Biosinteza kolagena tipa I

Kolagena vlakna tipa I

- sustav elastinih vlakana-

> OSNOVNA TVAR

- jako hidrirana sloena mjeavina glikozaminoglikana, proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini

- meudjelovanje stanica i izvanstanine tvari ostvaruje se putem staninih povrinskih molekula,

- vezivno tkivo u uem smislu

> BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO

- Stanice : pojedinano su okrugle, ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne

- lipoproteini vrlo male gustode

- hilomikroni i VLDL hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutranjoj) povrini

- kad se tkivo podrauje noradrenalinom (postgangl simp iv vlakna) , s pomodu adenil-ciklaze se

- masno tkivo ima takoer sekrecijsku ulogu

- histogeneza bijelog masnog tkiva

> SMEE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO

- funkcija u ivotinja i ovjejih bebi :

- Histogeneza smeeg masnog tkiva

- tumori masnog tkiva :

> HIJALINA HRSKAVICA

> ELASTINA HRSKAVICA

> VEZIVNA HRSKAVICA

- ima obiljeja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice

> INTERVERTEBRALNA PLOA

- nalazi se izmeu trupova dvaju kraljenjaka za koje je privrdena svezama

> STANICE KOTANOG TKIVA

> KOTANI MATRIKS

> PERIOST I ENDOST

> VRSTE KOTANOG TKIVA

- po mikroskopskoj grai kotano tkivo se moe podijeliti na :