Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.

Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

POSTATI KRANINOM KAO PROCES

UVODNO IZLAGANJE ODRANO NA SVEUILITU U ZADRU,
NA POETKU ZNANSTVENOGA SKUPA
PAG U PRASKOZORJE HRVATSKOGA KRANSTVA
(ZADAR PAG, 26. 28. 9. 2008.)

VITOMIR BELAJ UDK [398.3:299.18(=16)]:28

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Izvorni znanstveni rad
Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Original scientific paper
10000 Zagreb, Ivana Luia 3 Prihvaeno: 2. 7. 2009.

Pokrtavanje se tumai kao viestoljetni proces, a ne kao jednokratni

obredni in. Da bi se razumio taj proces, treba poznavati sustav
poganskoga vjerovanja koje je kranstvo namjeravalo potisnuti.
Polazei od najnovijih otkria (od 1996. dalje, Pleterski i Belaj),
prikazuje se dolazak poganskih Slavena, unoenje vlastitih bogova i
mitskih kazivanja u novozaposjednuti prostor i njegovo posveivanje.
Prostor se posveivao smjetanjem glavnih boanstava na tri toke
u tono odreenim suodnosima, oponaajui time mitsku dramu o
ustrojstvu svijeta (mit se upisao u krajolik). Nakon pokrtavanja
grade se na poganskim svetim tokama crkve koje se i dalje
usmjeravaju na poganske objekte, odravajui kontinuitet svete
poganske prostorne strukture.

Kljune rijei: pokrtavanje, kristijanizacija, Slaveni, usvajanje

prostora

POSTATI KRANINOM...
Ovdje ne e biti rijei o tome kako biti kranin, o kvaliteti kranskoga
ivota. O tome neka govore pozvaniji. U sreditu panje bit e samo
"trenutak" u kojem je jedna skupina ljudi, zajednica koja e oblikovati
hrvatski narod, prihvatila kransku misao. Dakle, ne "biti kranin", nego

9
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

"postati kraninom". No odmah na poetku moram podsjetiti na neto to

je i inae dobro poznato. ovjek pojedinac, a pogotovo ne cijeli "narod", ne
postaje kraninom u jednom trenutku, nego je to dugotrajan proces uenja
i prilagoavanja cijeloga naina ivota novome svjetonazoru. Pokrtavanje,
tj. in to ga izvodi sveenik "kropljenjem" blagoslovljenom vodicom
(polijevanjem, uranjanjem), injenjem znaka kria i izgovaranjem ustaljene
formule u ime Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, jest jednokratan in. Prije toga
pojedinac nije, a nakon jest kranin. Ali to ni izdaleka ne znai da je taj in
doista morao preobraziti ovjeka. Preobrazba, kranskom terminologijom
izraena kao obraenje, jest osim u rijetkim sluajevima (Pavao iz Tarsa)
proces koji traje dulje vrijeme. tovie, to je proces koji traje cijeli ivot.
Neven Budak je, raspravljajui o onome to obino zovemo
"pokrtavanje Hrvata", naglasio jasnu razliku izmeu jednokratnoga obrednog
ina, pokrtavanja, i procesa usvajanja, kristijanizacije, "pokranjivanja".
Nakon to je bio krten, poganin nije nuno i obraen. Danas to u veini
kranskih zajednica koje krste malu djecu nije ni mogue. Obraenje znai,
kako je to rekao Pavao, "odjenuti novoga ovjeka" (deponere vos secundum
... veterem hominem ... et induite novum hominem..., izvorno:
, Ef 4,22).
Predmetom ovoga izlaganja ne e, dakle, biti znanstveni problem: kako
su nai jezini predci postali kranima, nego kako su to oni postajali. Osim
toga, suzit u pogled samo na jedan uski isjeak toga procesa.
Treba se podsjetiti na jo jedno pitanje: zato su ljudi postajali kranima?
Poticaji su bili razliiti. U apostolsko je doba jedini poticaj bio vjera. To je bilo
razdoblje kada su krani bili idovima sablazan, poganima ludost... (1 Kor
1, 23). A na to su slijedila proganjanja sve do Milanskoga edikta godine 313.
U ondanjim uvjetima je, doista, ustrajanje na kranstvu moralo nekranima
izgledati kao ludost. Nakon Milanskoga edikta se pak poloaj kran bitno
promijenio. Carska obitelj priklonila se kranstvu i mnogi su ju u tome
slijedili iz puke slubouljudnosti, oekujui drutveni i materijalni probitak.
Nakon to je kranstvo potkraj IV. stoljea postalo dravnom religijom,
progonjeni postaju progoniteljima. Formalno pokrtavanje (a ne obraenje)
omoguuje ulazak u dravne slube, jedino seljaci, lat. pagani, ostaju nekrani
(>"pogani"). Ali to je imalo dobar razlog. Naime, dok je zadatak kranske
religije spasiti grjenika da bi mogao sudjelovati u ivotu buduega vijeka,

10
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

funkcija poganske religije bila je mnogo prizemnija: obredima osigurati

opstojnost na ovome svijetu. A oba su zadatka egzistencijalna. U oima seljaka,
poganstvo i kranstvo bijahu komplementarni, a ne konkurentni sustavi.
Slaveni dolaze na jug od VI. do VIII. st. kao barbari i pogani i odmah
dolaze u doticaj s kranima (zatjeu pokrtene starosjedioce) pa uskoro
zapoinje proces kristijanizacije (postupnoga prihvaanja kranskoga
nauka). No sve dok slavenski voe nisu prihvatili kranstvo, motivacija je
morala biti slaba.
Papa Grgur I. "Veliki" objanjavao je u jednom pismu god. 601. biskupu
Augustinu od Canterburyja na koji nain treba "pokrtavati" pogane u Britaniji:
... uidelicet, quia fana idolorum destrui in eadem gente minime debeant;
sed ipsa, quae in eis sunt, idola destruantur; aqua benedicta fiat, in
eisdem fanis aspergatur, altaria construantur, reliquiae ponantur. Quia,
si fana eadem bene constructa sunt, necesse est, ut a cultu daemonum in
obsequio ueri Dei debeant commutari; ut dum gens ipsa eadem fana sua
non uidet destrui, de corde errorem deponat, et Deum uerum cognoscens
ac adorans, ad loca, quae consueuit, familiarius concurrat. Et quia
boues solent in sacrificio daemonum multos occidere, debet eis etiam
hac de re aliqua sollemnitas immutari; ut die dedicationis, uel natalicii
sanctorum martyrum, quorum illic reliquiae ponuntur, tabernacula
sibi circa easdem ecclesias, quae ex fanis commutatae sunt, de ramis
arborum faciant, et religiosis conuiuiis sollemnitatem celebrent; nec
diabolo iam animalia immolent, et ad laudem Dei in esu suo animalia
occidant, et donatori omnium de satietate sua gratias referant... 1

1
" hramove idola [poganskih bogova] kod toga naroda ne treba unititi, nego treba
unititi idole u njima, blagosloviti vodu i njome pokropiti reene hramove, podii oltare i
postaviti relikvije. Jer, ako su hramovi dobro izgraeni, oni e po naravi stvari promijeniti
tovanje demon u slubu istinitoga Boga; da bi narod, vidjevi da njihovi hramovi nisu
razrueni, uklonio zablude iz svojih srdaca te, prepoznajui i tujui istinitoga Boga, njemu
se s vremenom, prema navici, utjecao. I jer su se navikli za rtve demonima klati mnoga
goveda, potrebno je to promijeniti u bilo kakvu sveanost, kao to je dan posveenja
ili roendan svetih muenika ije su relikvije ovdje smjetene, neka si naprave kolibu
od granja drvea kraj tih crkava koje su preureene iz hramova i neka zduno proslave
gozbenu sveanost te odsada ne rtvuju ivotinje avlu, nego neka na slavu Boju u svojoj
gladi ivotinje kolju i Darovatelju svega za sitost svoju hvalu daju" (Beda Venerabilis:
Historiam ecclesiasticam gentis Anglorum, I, 30)

11
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

Taj su naputak najvjerojatnije slijedili i drugdje na misijskim zadatcima.

No dok je pokrtavanje kneza i njegove svite bilo pitanje trenutka (i njihova
oportunizma), irenje kranskoga nauka u puku trajalo je stoljeima.
Taj je proces lijepo vidljiv iz istonoslavenskih pisanih izvora. U
Kyivskom ljetopisu opisano je uz godinu 980. kako je knez Vladimir (vladao
je od 980. do 1015.), hotjevi uskladiti svoju barbarsku, jo pretfeudalnu
plemensku dravu sa zapadnim svijetom, pokuao preustrojiti pogansko
bogotovlje po uzoru na kransku Crkvu:
oo
b :
p, p .2

No uskoro je uvidio da je raunica bila pogrjena i da ga Zapad i dalje

ne uvaava pa se 988. pokrstio i odmah u Kyivu
... b
, b
,
a...3

"Pokrstili" su istodobno i narod, ali jo u XIV. st. tue se sveenici da

su Rusi jo uvijek dvojevjerci.
O "pokrtavanju" Hrvata kao obrednom inu nita ne znamo, pa
niti datum. Slaveni su doli u doticaj s kranstvom praktiki od trenutka
doseljavanja (nije iskljueno da su i ranije imali dodira s arijanizmom), ali
prema izvorima moe se posredno zakljuiti da voe prihvaaju kranstvo
tijekom VIII. st., a sustavna kristijanizacija traje od IX. st. dalje. Slaveni
su u Istri sigurno pogani godine 804., a u Paganiji i potkraj X. st. Stanje
dvovjerstva, kakvo je bilo u Rusiji, trajalo je i kod Hrvata jo stoljeima, a
ulomci obreda i mitova sauvani su do danas u hrvatskom folkloru. Tvrdnja
o trinaest stoljea kranstva u Hrvata romantina je i pobona slika koja ne
odgovara stvarnosti.

2
("I poe kneiti Vladimir sam u Kyivu i postavi kumire na hum izvan dvora s trijemom:
Peruna drvena a glava mu srebrna a brk zlatan, i Hrsa, Daboga, i Striboga, i Simargla i
Moko.")
3
("... naredi kumire isprevrtati, ove isjei, druge ognju predati...")

12
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

Postaje jasno da je za razumijevanje kristijanizacije kao viestoljetnoga

procesa u kojem nuno mora doi do interakcije poganskoga s kranskim bitno
uoiti vanost poznavanja slavenskoga poganskog suptstratnog sustava.
Ovom u se prigodom posluiti najnovijim otkriima s podruja
praslavenskoga poganskog svjetonazora4. Nakon podatcima krtih ranih
stoljea, nakon bujno matovita baroknoga i romantiarskoga "rekonstruiranja"
stare slavenske religije i bajoslovlja u kojem su izrasli kojekakvi nebrojeni
"izvorni slavenski bogovi", nakon poraavajue trijezna Jagieva interventa s
pozitivistikoga motrita iza kojega je ostalo tek nekoliko sigurnih imena te nakon
uzaludnih pokuaja smjetanja te mitologije na evolucionistiku Prokrustovu
postelju (pomou zavodljive, a naopake opreke jednostavnijerazvijenije),
tek je pred etrdesetak godina uspio ruskim filolozima (indoeuropeistima)
Vjaeslavu Vsevolodoviu Ivanovu i Vladimiru Nikolajeviu Toporovu
provjerljiv prodor u dubine praslavenske duhovne kulture. Uinili su to poto
im je uspjelo otkriti elemente strukture svetoga kazivanja, to je omoguilo
pouzdano ukljuivanje izuzetno bogate slavenske folklorne grae, prikupljene
u posljednja dva stoljea, u meritornu raspravu o bogovima.
Jo je, dodue, pred osamdesetak godina strukturu u tragovima drevnih
mitova otkrio Jan Peisker (u lancima od 1926. do 1931.). Uoio je da u
ekoj ima gora i stijena s vjerojatno sakralnim praslavenskim nazivima,
smjetenih po jedna lijevo i desno od neke rijeke. S lijeve je strane (gledajui
nizvodno) gorski vrh ije ime asocira na Svaroga, Sunce, Svantevida, nebo,
bijelo, bijeloga konja/kobilu, a s desne5 neto nia stijena koja svojim imenom
podsjea na Vraga, strah, tamu, pakao, crno, vranca. Trei element te strukture

4
Vie o tome u mojoj knjizi Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije prahrvatskoga mitskog
svjetonazora (Zagreb 2007.), s obilnom navedbom izvor i opirnom argumentacijom.
Posebice upuujem na poglavlje Mit u prostoru (416454). Vidi i moj rad na engleskome
iz 2008.
5
Peisker je na rijeke gledao naopako, kolniki (opis prati rijeku od izvora nizvodno
prema uu), dok narod gleda na rijeku uzvodno. Gleda onamo odakle mu prijete poplava
ili sua. Sve rijeke ili rjeice u slavenskom svijetu, a koje se zovu Desne, lijevi su pritoci
veih rijeka: Desna je lijevi pritok Vrbasa, jo blizu izvora; Desn je lijevi pritok rjeice
Louin kraj Litomyla; jedna je lijevi pritok Buga kod Vinice, a druga je veliki
pritok Dnipra kod Kyiva.

13
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

je voda, no njoj nije posvetio posebnu panju. Evo jedan primjer iz june
eke, s neko jezino mijeana podruja (Peisker 1926/27:169):

Nakon to ga je Josef Marquardt upozorio na takav raspored oronima

negdje u istonome Iranu:

Peisker je ovu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag svetitima

stare iranske zoroastrijske dualistike religije u kojoj bi na lijevoj strani
rijeke tovali dobroga, bijeloga boga, boga svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj
zloga, crnoga boga, boga tame, Devu6. Tijekom pokrtavanja Zloga bi boga
Slaveni izjednaili sa Sotonom, a na mjesta bivih svetita postavili crkve
posveene kranskim svecima. Na lijevu, svijetlu stranu postavili bi, na
primjer, crkvu sv. Vida (po asocijaciji oinji vid svjetlost), a na desnu sv.
Jurja ili sv. Mihovila koji su ubili zmiju ili zmaja, simbol Zloga.

6
O iranskom dualizmu u praslavenskoj religiji pisali su ve i ranije Pavel Jozef afak
(Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten, Peta 1826.), pa
J. I. Hanu 1842., J. Jireek 1863., J. J. Golubinskij 1880.

14
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

U nas je tu zamisao prihvatio Ivo Pilar (1931). No kako se uobrzo

pokazalo da tu ne moe biti govora o nekakvom dualizmu manihejskoga
tipa (u slavenskom mu folkloru nema traga), cijelu je zamisao, zajedno s
uoenom prostornom strukturom, kritika znanost odbacila.
Ivanov i Toporov su, utvrujui u ezdesetim godinama strukturu odnosa
PerunVolos/Veles, utvrdili da je Perunu u mitu mjesto gore, na gori (ma
to gora Praslavenima znaila), a Velesu dolje, uz vodu, te podsjetili da je
tako bilo i ostvareno u Vladimirovu Kyivu, gdje je Perunov kip stajao gore,
na b , "na breuljku izvan dvora s trijemom", a
Volosov dolje, u Podolu uz rjeicu Poajnu, pritoku Dnipra. Kada je ruio
kipove, knez, kako svjedoi ivotopis sv. Vladimira iz XI. st., ,
() , b b b
("Volosa idola, to ga zvahu bogom stoke, zapovijedi u Poajnu rijeku baciti").
Radoslav Katii uoio je vie takvih "pozornica"7 na hrvatskome
prostoru. Rije je o uzvisinama (vrhovima) sa znakovitim imenima poput
Perun, Perunsko, Vidova gora, Gora i lokalitetima u podnoju, uz vodu, kao
to su Dol, Veles, Volosko. Izmeu njih esto lei Dubrava (hrastova uma),
Dubac, to oznauje mjesto sukoba (Katii 1997).
To vie nisu Peiskerova statika dualistika svetita bogova tame i
svjetla, nego poprite estoke bitke o kojoj se pripovijeda u mitu. Boj je to
izmeu Reda i Nereda o kojem ovisi opstojnost ovjeanstva, ali ovjeanstvo
ne ovisi toliko o pobjedi reda, koliko o vjeno se ponavljajuoj dinamikoj
napetosti izmeu gore i dolje. Nema tu etike opreke dobrozlo. Bez te
napetosti nema stalne izmjene godinjih doba. O Peiskerovim dualistikim
bogovima predaja mukom uti, a o sukobu izmeu Gromovnika i Zmije
postoji obilno, teko pregledno folklorno gradivo. Prirodni krajobraz nam
se ovdje oituje kao edukativna videorama na kojoj su sveenici upuivali
vjernike u najbitnije vjerske istine. No to je moglo biti i pravo svetite,
mjesto kamo je narod odlazio (u procesijama?) i gdje su se izvodili obredi i
obnavljala svetost Kozmosa. Na mjestima gdje su se okupljali vjernici, mogu
se oekivati i tragovi nekakve graevne strukture ili bar obiljeja koja bi se,
uz dobru sreu, moglo otkriti arheolokim istraivanjima.

7
Peisker u ekom tekstu: jevit.

15
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

Ovom je prigodom zgodno, prije odlaska na Pag, podsjetiti da je

ve Pilar mislio kako je kod Paga naao "svetite" posve u Peiskerovu
dualistikom smislu (1931):

te da je i Katii uoio slinu situaciju na Pagu, ali ju je protumaio po uzoru

na Ivanova i Toporova kao trag boanskoga boja u toponimiji i u prostornom
odnosu: vrh Sv. Vid uma Dubrava more.
Novu kvalitetu unio je u raspravu o strukturama u prostroru ljubljanski
arheolog Andrej Pleterski (1996). Uoio je da trolane strukture ponekad u
pokrajini ine geometrijski lik stalnih znaajki. To je trokut to ga ine tri
toke koje se mogu poistovjetiti s trima vrhovnim boanstvima (Perun, Veles,
Moko). Prepoznajemo ih prema toponimima, znaajkama, predaji. Stranice
trokuta izmeu tih toaka predstavljaju pak odnose izmeu boanstava koji
su nam poznati iz rekonstruiranih mitskih fragmenata.
Ti su mitski fragmenti pokazali da praslavenski "panteon" tvore tri
vrhovna boanstva (u dubokoj starini, ini mi se, dva brata i sestra, spojeni
u ljubavni trokut) Perun, Veles i Moko. Sjeanje na vrhovnoga boga
stvoritelja, praindoeuropskoga Oca Nebeskoga Svjetla (Dieus Pter)
sauvano, primjerice, u baltikom folkloru (Dievs), kod Slavena je izblijedjelo
do neprepoznatljivosti pa je njegovu ulogu gore na Nebu preuzeo gospodar
groma Perun. Veles je njegov zmijoliki suparnik, dolje u vodi, preko vode,
on je gospodar Podzemlja, zemlje umrlih. Dok je Perun estok i nagao u
reagiranju, Veles pomalo podmuklo izaziva Peruna, prisvajajui njegovo
mjesto, njegovu enu, sina, a sukobljuju se i oko vode, blaga (stoke, zlata).
Moko (bit e da to nije njezino izvorno ime, nego epitet njezina aspekta

16
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

povezana s vlagom, dolje) je pak u svojem nebeskom aspektu (gore, suho,

vrue) u baltoslavenskoj predaji identificirana sa Suncem, a njezina sudbina
odraava prividno sunevo kretanje i u danu i kroz godinu. Perun je bog
stvaralakoga reda, a Veles u taj sveti red unosi nered. Gromovnik uspijeva
svojim orujem ubiti Zmaja, no taj e se oporaviti i idue godine ponovno
zapodjenuti svau.
Trokut to ga je uoio Pleterski ima neke lako prepoznatljive i teko
nasumice ponovljive znaajke. Crta izmeu Peruna i Velesa u pravilu je
dulja od stranica izmeu mukih bogova i Moko, a odnos meu duljim
stranicama moe se izraziti brojkama kao 1:2 (2 = 1,4142135...). Odnos
izmeu tih toaka, pa time i oblik trokuta, predstavlja odnose to vladaju
izmeu spomenutih boanstava, svedene na plonu ravninu kvadrata.
Druga je bitna znaajka otar kut koji ima 23 (od 22 do 25). Taj
kut odgovara razlici visina suneve prividne putanje za ekvinocija i oba
solsticija, koja u naim krajevima iznosi oko 2327'. Nebeska i zemaljska
muka boanstva (Perun i Veles) time su simboliki povezana s ljetnim
odnosno zimskim suncostajem, a ensko (Moko), koje ih povezuje, s
ravnodnevnicom. Perunova i Mokoina toka su, u pravilu, s jedne strane
vode (rijeke, mora) kao granice to dijeli svijet ivih od svijeta mrtvih,
a Velesova s druge. Pleterski je odmah 1986. pretpostavio da je "svaka
upravna jedinica neko ... imala takvu trojicu", pri emu je imao na umu
pretfeudalne slavenske upe kao teritorijalne jedinice. Evo te trojice utkane
u svoje meuodnose:

17
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

Do sada sam, uz pomo suradnika, na hrvatskome podruju utvrdio

osam takvih upnih, politikih trokuta kojima su tragovi pronaeni u
karakteristinim toponimima i u suodnosu pojedinih toaka. Okriveno je
dosad i nekoliko manjih trokuta (est sigurnih, a jo tri mogua) koji se
odnose na vegetacijski mit. Veliki su trokuti otkriveni uz Rijeki zaljev, na
Pagu, na Peljecu, kod Varea u srednjoj Bosni, kod Ivanca, Dugoga Sela,
na zapadnom Papuku i kod Zagreba.
Dok su matematiki odnosi (veliina jednoga kuta i odnos 1:2)
prilino precizno odmjereni, kod nekih od uoenih velikih trokuta primjetna
je razlika u smjetaju pojedinih toaka:
-- kut od oko 23 () gotovo je uvijek kod Perunove toke (izuzetak
je trokut na zapadnom Papuku, gdje je kod Mokoine toke),
-- stranice koje se odnose kao 1:2 preteno su krakovi kuta ;
izuzetci su kod Ivanca (krakovi kuta ) i, opet, na zapadnom
Papuku (krakovi kuta koji ima 12320'),
-- najdua stranica velikoga trokuta gotovo uvijek spaja Peruna i
Velesa i naglaava njihovu sueljenost; izuzetak su trokuti na
Pagu i zapadnom Papuku (najdua je stranica PerunMoko).
Za sada se te nedosljednosti u inae jasno odreenim odnosima ne
mogu objasniti.

PROCES ZAPOSJEDANJA NOVE DOMOVINE...

Ne postoji, naalost, nikakav opis slavenskoga zaposjedanja novih
podruja kao procesa. Moemo, barem zasad, samo domiljati kako je taj
postupak tekao. Kada su slavenske skupine tijekom tzv. seobe naroda prodirale
na nova podruja, morale su imati pred sobom dva susljedna zadatka. Prvi
je bio osvojiti zemljite orujem, a drugi uiniti tu zemlju nastanjivom.
Prvi je zadatak bio bez sumnje u veini sluajeva teak i opasan, valjalo je
slomiti otpor domorodaca i prisiliti ih da priznaju vrhovnu vlast slavenskih
doljaka. No time posao nipoto nije bio zavren. Svako pleme imalo je
svoj teritorij, tim teritorijem vladali su njegovi bogovi koji su odreivali
pravila ponaanja i sankcije za njihovo krenje. Ali osvojivi maem neko
zemljite, Slaveni nisu podjarmili bogove starosjedilaca. A ti su im bogovi

18
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

bili tui, slavenski obredi nisu bili prilagoeni tim tuim bogovima pa su
ostajali bez djelovanja, pravila su bila nepoznata i mogla su se i nehotice
prekriti, svijet je bio nerazumljiv, opasan. Zemlja, usprkos tomu to su ju
nadzirali, ipak nije bila u potpunosti njihova.
Jedini izlaz iz ovako neugodne situacije bilo je dovesti u osvojeno
podruje vlastite bogove, one koje su tovali u staroj postojbini. Rjeenje je
bilo jednostavno. Slavenski rec morao je obredom, u kojem je bez sumnje
morao pred cjelokupnim narodom (plemenom) kazivati slavenske mitove
o tome kako je Stvoritelj stvorio i uredio svijet, po-kazujui usput mjesta
na kojima su se zbivali pojedini mitski dogaaji, odrediti mjesta (vrhove,
stijene, mlake, vode) na kojima e odsad boraviti slavenski bogovi. Zbio se,
valjda, uskoro po dolasku, ali ipak tek poto su se vojna i politika situacija
vestabilizirale, kada su doljaci veznali da ovdje ele i mogu ostati i
opstati. Taj obred bio je politiki, dravnopravni (tonije: dravnotvorni)
in. A terminus post quem non za obredni postupak nostrificiranja zemlje,
postupak obrednoga stvaranja nove domovine, bio je trenutak kada je
vrhovna vlast u plemenu (knez, ban, upan) prihvatila kranstvo (iz
uvjerenja ili oportunizma, svejedno). I kneevo prihvaanje kranstva bio
je dravnopravni in. Nakon toga ovakav vjersko-politiki obred nije vie
bio mogu. To je vremenski okvir u kojem se odvijao spomenuti postupak.
Od toga ina nadalje oni koji tuju novouspostavljene bogove, koji
prakticiraju novouvedenu religiju postaju posjednicima posveene pokrajine.
Svako pleme (a ne znamo im broja ni imena) koje je na ovaj nain posvetilo
svoj teritorij, teritorij koji eli imati za domovinu, stvara tim postupkom, a
da i ne sluti, mogui zametak neke budue nacije.
Ta je vremenska granica, dakako, razliito smjetena. U jezgri Hrvata
to se zbivalo jo tijekom VIII. st., a u Kijevskoj Rusiji tek godine 988.
Nisu sva slavenska plemena u tome uspjela. Zdruivala su se i oblikovala
vee jedinice, ali rijetko je koje bilo ono iji je zametak odredio ime i svijest
o zajednitvu. U nas je to bilo pleme imenom Hrvati koje je organiziralo
upu (ili nekoliko upa) negdje u zaleu Jadere. Drugi su se zametci na
dananjem hrvatskom podruju ugasili.
Ovim smo razmiljanjima zacrtali okvire simbolikoga, obrednog
postupka stvaranja svete veze izmeu jednoga etnosa i njegova teritorija

19
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

na jedan obredni in, moda i na jedan jedini dan. Na umu mi je obred

koji je stajao na poetku viestoljetnoga etnogenetikog procesa i na kraju
iznjedrio jedan konkretni narod, dananji hrvatski. Zacrtani su i obrisi
zbivanja toga dana, utvreni sadraji tekstova koji su tom prigodom morali
biti sveano izgovoreni. Ne znamo koji je to bio dan, niti koja godina. Ali
taj je dan postojao.

OBREDNO OSIGURAVANJE UVJETA ZA IVOT...

Osim osnovnoga mita, onoga o stvaranju i ureivanju svijeta i o
temeljnim odnosima izmeu osnovnih poela, rekonstruiran je i mit o rodnosti
i plodnosti to ih utjelovljuju boanstva vegetacije, Perunova djeca Jarylo/
Juraj i Morana/Mara: Veles je na Novu godinu odveo Gromovniku sina
(Boi, Jarylo) u svoj svijet... Jarylo se na proljee, mislei da je Velesov sin,
kao mladi vraa u Perunov svijet po nevjestu (svoju sestru). Svadba djece
vrhovnih bogova prototip je svim ljudskim svadbama. On, premda konjolik,
ujedno je i Mjesec to ukljuuje prevrtljivost, pa Maru (Sunevu kerku) vara
s Danicom. Razrjeenje drame: Perun ili Marina braa ubijaju ga. Njegovim
konjolikim truplom obnavlja se cijeli Kozmos i sve poinje iznova8.
I taj se mit ugraivao u prostor. No dok je za ugradnju prvoga, koji je
objanjavao kako je ureen na svijet, bio nadlean vrhovni plemenski rec
(njegova ugradnja bila je politiki in s klicom dravotvornosti), ovaj drugi,
koji je objanjavao buenje i zamiranje vegetacije, bio je u rukama manjih,
seoskih zajednica. Stoga su i ti trokuti bili znatno manji. Osim toga, prema
velikima su uvijek zrcalno okrenuti.
Obino su mali trokuti povezani s velikima, a od njih se razlikuju u
meuodnosu relevantnih stranica koji nikada ne iznosi 1:2 (1:1,412) nego
ili 1:6. Najjasnije "pravilo" to ga se moe izvesti iz sada
ili oko 1:1,26 (2)
poznatih trokuta jest da veliki trokuti uvijek imaju odnos dviju stranica 1:2,
a mali nikada nemaju odnos 1:2.

8
Jarylovu hagiografiju predstavio sam u Hodu kroz godinu, a drago mi je da mogu najaviti
skori izlazak Katiieve knjige Zeleni lug (to e biti drugi dio njegove zamiljene mitoloke
trilogije, prvi je Boanski boj, 2008.).

20
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

Meu malim trokutima lako se razlikuju dva podtipa:

Bojako 1:1,26 (=32)
Peruncovac 1:1,26
Mrdakovica 1:1,2
Lepoglava 1:1,6 (model Ivanec)
Jelena 1:1,6 (model Ivanec)
Zmij kamik 1:1,6
Jasno su uoljive dvije tendencije koje ne mogu biti sluajne, a jedna
kao da je povezana s modelom Ivanec. Ne znam ih protumaiti. U ove
dvije skupine ne moe se uvrstiti samo sjeverni mali trokut kod rnovnice
s odnosom 1:1,8 pa je mogue da to i nije pravi mali trokut.

"SVETI TROKUT" KAO NAPISANI TEKST...

U toponimima i u njihovu suodnosu otkriven je znak, slikovni simbol
mitske prie. U stanju smo danas iz razmjetaja i meuodnosa prepoznatih
toponima proitati priu, trokutna struktura je napisana na pejza: ona je
svojevrsno slikovno pismo, tonije: ideogram, pravo slavensko (i hrvatsko)
pismo, starije od glagolice i irilice!
Tko poznaje ovo pismo, moi e proitati iz krajobraza mitsku priu o
ustrojstvu svijeta: kako je Stvoritelj doao u situaciju u kojoj je nuna stalna
borba izmeu obaju osnovnih poela, borba iz koje proizlaze sva zbivanja
u svijetu u kojem ivimo i o kojoj ovise sve pojave u njemu. Taj je "tekst",
pomou obrednoga pokazivanja pojedinih toaka u krajobrazu i njihova
imenovanja, otisnut poput peata na zaposjednuto podruje, inei ga time
naom novom zakonitom domovinom. Taj peat sve nas, koje su raznorazni
vjetrovi dopuhali sa svih strana da bismo u njoj ivjeli i koji elimo ivjeti
prema njezinim zakonima, legitimira kao njezine posjednike.
Tim slavenskim pismom upisan je mitski tekst u obliku trokuta u
krajobraz. Oblik trokuta varira. Uz standardni oblik uoen je model Ivanec
(relevantan je odnos stranica uz kut kod Velesa), a moe se govoriti i o
modelu Pag (najdulja stranica spaja Peruna i Moko). To su "anomalije"
koje se ponavljaju, to ne e biti sluajno. Razlika izmeu velikih i malih
trokuta nije samo u njihovoj veliini, nego u odnosu dviju stranica, gdje
veliki trokuti uvijek imaju 1:2, a mali nikada nemaju taj odnos, nego imaju
ili 1:1,26 ili 1:6.

21
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

Ako te "anomalije" nisu sluajne, onda one modificiraju osnovno

znaenje znaka, nude drukiju priu od osnovne. Kod malih trokuta je jasno
da e pria, oslanjajui se, dodue, na osnovni mit (o boju izmeu Peruna i
Velesa), kazivati o ivotu boanstava vegetacije. Moda trokut kod kojega
je duljinom naglaena veza PerunMoko kazuje o tome kako Perun i
njegova ena (u aspektu ive?) ive u slozi (ljeti). Smijemo li oekivati jo
koji ideogram?
Smijemo i dalje razmiljati. Ako je taj trokut pismom zapisano kazivanje,
moemo li u njemu otkriti neke tekstualne finese, formule, ukrase? Odgovaraju
li dva tipa (modela) trokuta "standardni" i model Ivanec (ponavlja se u
malim trokutima kod Lepoglave i Moenica) jezinoj praindoeuropskoj
dubleti *budhn- *dubhn- (Toporov 1976)? To jest, stoje li ta dva tipa
trokuta jedan prema drugome kao i hrvatski oblici badnjak, Badanj, Bednja,
njemaki Boden ("dno"), naprama dubina ili pak slovenski dabnca (obredni
panj), budnk ("udubina na movarnu tlu, obino napunjena vodom", iri)
(Belaj 2007:404)? Ovako su sloena i imena dvaju grkih bogova:
(Python) (Typhon). Bili su sinovi boice Zemlje, (Gaia); imali
su i sestru (takoer je bila ), zvanu (Delphyne).
Isto tako, ne odgovara li zrcalnom odrazu dvaju povezanih trokuta
(velikoga s malim) mitoloki zrcalni odraz slike o sestri koja ima devetero
brae slici o devet sestara/keri to ih sadre mitske predaje raznih
indoeuropskih naroda:

hrv. U mene je devet brae devetim zetom punica

lit. Perkona tevam devini deli lat. Musae erant novem sorores.

Ili pak litavska svadbena pjesma u kojoj se pjeva o bratu i sestri (motiv
susreta Jurja i Mare), a kljuni stihovi, naizmjence prilagoeni enskom
i mukom pjevau (pjeva se u ja-obliku), odraavaju se zrcalno jedan u
drugome (to, na koncu, povezuje ovaj motiv s predodbom o boanskoj
djeci, bratu i sestri blizancima, povezanima incestnom vezom):
b tvlio, "Ja bez tatice,
t b moits, ti bez mamice,
ab mdu oba midva
siratli siroii." (Katii 1992)

22
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

O SPONI PRETKRANSKO KRANSKO...

Vrijeme je da se vratim na uu temu: Postati kraninom kao proces, i
da ju zakljuim. Posve je jasno da je sr toga procesa prevladavanje poganskih
shvaanja i zamjenjivanje s kranskima. Ali to je bilo i prije jasno. Neki su
postupci sami po sebi evidentni i univerzalni. No ima i takvih koji su tee
uoljivi. Ima ih koji su opeeuropski i takvih koji su ogranieni na pojedine
narode, ili su ak pojedinani sluajevi.
Uoeno je da su pojedini trokuti, odnosno njihove stranice, usmjereni
u odreenom pravcu. Kod tri velika trokuta (Ivanec, Zagreb, Pag) jedna se
stranica poklapa s meridijanom, to ne moe biti sluajno. Ponegdje neka
stranica, produljena u pravac, see do (ili preko) neke druge, a vane toke
(npr. stranica zagrebakoga trokuta PerunMoko ide u pravcu sjeverjug i
prelazi Medvedgrad). Uoene su i orijentacije prema mjestu izlaska/zalaska
Sunca i slinih astronomskih pojava koje su svevremenske i univerzalne.
O njima e u Pagu govoriti Goran Pavel antek. Za ovu e pak prigodu biti
vanije istai uoljivu vezu izmeu evidentno poganskih toaka i sigurno
kranskih sakralnih objekata.
Na Pagu imamo trokut Sv. Vid Sv. Marija u Starom Pagu Sv. Juraj.
Stranica JurajMarija ima otklon od samo jednoga stupnja od pravca sjever
jug. Crkva sv. Marije, sagraena u doba romanike na mjestu pretkranske
i temeljito obnovljena u doba renesanse, svojom je simetralom usmjerena
na Sv. Vid, a i brod crkvice sv. Jurja je svojom dijagonalom usmjeren na
nj. Imamo tri poganske svete toke, sve tri preslojene kranskim sakralnim
objektima.
Isto tako je dijagonala crkvice sv. Jelene (XII. XIII. st.) juno od
Moenica (na junoj toki maloga trokuta Perun Gradac Sv. Jelena)
usmjerena na Trsat, ali ne na trsatsku stijenu kao na Velesovu toku velikoga
trokuta Perun Volosko Trsat, nego na Marijinu crkvu, tonije, na mjesto
gdje je, prema predaji, od 1291. do 1294. (to je sam kraj XIII. st.) boravila
Marijina kuica iz Nazareta.
Ono to sada pobuuje pozornost jest injenica da su graditelji
neprijeporno kranskih svetih objekata, oito sami krani, a po narudbi
i planovima naruitelja i projektanata koji su bez ikakve dvojbe morali biti
krani (i to veinom sveenici), svjesno orijentirali te iste objekte prema
neprijeporno poganskim svetim tokama. Pritom valja imati na umu da
nema nikakvih podataka o graenim poganskim hramovima prije razlaza

23
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

praslavenske zajednice, nego tek iz znatno kasnijih razdoblja, a kod junih

Slavena ih uope nema, pa se ne smije bez novih argumenata govoriti o
mehanikom ponavljanju orijentacije na zateenim poganskim hramovima,
pa makar sauvane u temeljima. Svete vanosti tih toaka oito su svjesno
tradirane iz poganskih u kranska vremena. Proces je to jo posve zamagljen,
ali izvjestan.
Radove Mladena Pejakovia trebat e, oito, opet izvaditi iz polica i
podvrgnuti ozbiljnoj i kritikoj relekturi! Prije toga ne e se moi donositi
valjani zakljuci.

LITERATURA
BELAJ, Vitomir. 22007. Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije
prahrvatskoga mitskog svjetonazora. Zagreb: Golden marketing.
BELAJ, Vitomir. 2008. Sacred Tripartite Structures in Croatia. U (Mirjam
Mencej, ur.): Space and Time in Europe: East and West, Past and
Present. Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo, Ljubljana
(= upanieva knjinica br. 25), 305319.
, .
1965.
. Moskva.
, .
1974. . Moskva.
KATII, Radoslav. 1997. Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie
in der kroatischen Ortsnamenlandschaft. Folia onomastica Croatica
6:123138.
KATII, Radoslav. 1992. Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der
Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus. Wiener slavistisches
Jahrbuch 38:5373.
KATII, Radoslav. 2008. Boanski boj. Tragovima svetih pjesama nae
pretkranske starine. Zagreb Moenika draga: Ibis grafika.
KATII, Radoslav: Zeleni lug. Zagreb: Ibis grafika, u tisku.

24
 Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.
Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

PEISKER, Jan. 1926/1927. Na obranu. [odgovor] Etnolog I:169171.

PLETERSKI, Andrej. 1996. Strukture tridelne ideologije pri Slovanih.
Zgodovinski asopis 50:163185.
PILAR, Ivo. 1931. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu
i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje 28:186.
, . 1976. , hi Budhny, a
. 1974:315.

BECOMING CHRISTIAN AS A PROCESS.

INTRODUCTORY NOTES TO THE SCIENTIFIC CONFERENCE
PAG AT THE DAWN OF CROATIAN CHRISTIANITY HELD AT THE
UNIVERSITY OF ZADAR (ZADAR PAG, 26-28.9.2008.)
Summary
The process if Christianization is usually interpreted as a process lasting
for several centuries and not as a one-time ritual act. In order to understand
that process, we have to be familiar with the systems of pagan belief which
was to be eradicated by Christianity. Starting from the recent research (since
1996, Pleterski and Belaj), the article discusses the arrival of pagan Slavs
and the introduction of their gods and mythology into the newly conquered
territory and its consecration. The landscape was consecrated by placing the
main gods on three spatial points, which were strictly determined, which
presented an imitation of mythical drama on the order of the world (the
myth was inscribed into the landscape). After Christianization, churches
were build on pagan sacred points which, through their link with the pagan
objects, sustained the continuity of pagan sacred landscape structures.

Key words: Christianization, Slavs, conquering territory

25