,)J~V {' ~

E, PA~3ALI

ANTiKA NASELJA I KOMUNIKACIJE

U BOSNI I HERCEGOVINI

' ..
~~-~-...-..',"

.
.~

,
.

\ SARAJEVO - 1960
\
 ZEMALJSKI MUZEJ - SARAJEVO
POSEBNO IZDANJE

E, PASALIC

.::

ANTiKA NASELJA I KOMUNIKACIJE

U BOSNI I HERCEGOVINI

\ SARAJEVO - 1960

;
~~ tt
/
 REDAKCIJ A:

D-r ALOJZ BEN AC. vii nauni saradnik

DIMITRIJE SERGEJEVSKI, nauni savjetnik

FlLo20fski fakultet
S, ~ J:" ,-3 j e v o

fer
148-1

illllllllllllllllllllllllllll
08000'59:23

Tehniki urednik: JULIJANA SUSNIK

Lektor: VOJIN DRAMUSI
Njemaki tekst: D-r JOHANA POPADI
\

/
 Sadraj
Strana
Skraenice . VII-VIII
Izvori i literatura IX-XII

I Uvod 1- 2
\,1 II Istraivanja od 1878 do 1945 g. 3- 6
/ III Stanje istraivanja od 1945-1953 g. 7- 9
IV Naselja i ceste u porjeju Sane i Une 10-17
1) Rimska cesta Grab-Resanovci-Bos. Petrovac i dalje 10---11
2) Podruje Bos. Grahova, Drvara i Bos. Petrovca 11-12
3) Dolina Sane i J apre . 12-13
4) Bihako Polje sa okolinom 13-14
5) Podruje Bos. Krupe, Cazina Velike Kladue 14
6) Problem komunikacija Biha-i-Bos. Petrovac i Biha - nizvodno Unom 14-16

V Naselja uz rimsku cestu Prolog-Banjaluka-Bos. Gradika uz mreu

vicinainih puteva . 18-34
1) Podruje Livanjskog i Glamokog Polja 18---2]
2) Cesta Mlinite-Podrako Po Ije i njene veze 21
3) Solarski put- i ipovo . 21-22
4) Komunikacije i naselja na prostoru Jezero, Jajce, Majdan i Mrkonjigrad 22-23
5) Rimski put Mrkonjigrad-Trijebovo-Koii. 23
6) Rimska cesta od Podrakog Polja do Banjaluke 23-24
7) Tragovi i pravac rimske ceste od Banjaluke prema Savi 24-28
8) Topografija rimske ceste Mlinite-Podrako Polje-s-Banjaluka-e-Bos.
Gradika (Karta I i II) . 28-29
9) Topografija rimske ceste Pecka-Glamoko Polje-Livanjska Polje-
Prolog . 29-32

VI Naselja uz rimsku cestu Rano-s-Duvanjsko Polje-Rama-Skopljansko

Polje-Vitez na Lavi-dalje u unutranjost Bosne i uz mreu vicinalnih
puteva 35-54
1) ire podruje Duvanjskog Polja. 35-38
/' 2) Dolina Rame . 38-39
3) Podruje Gornjeg Vakufa i Bugojna 40-41
4) Porjeje Lave . 41-44
5) Zenica sa okolinom 44
6) Porjeje Bosne od Zenice prema Savi 45-46
7) Podruje: Foj nica-Kiselj ak- Kreevo-Visoka-Vare 46-47
8) Problem ubikacije stanica Bistue nova i Stanecli . 47-51

n
 VI
Strana
VII Naselja uz rimsku cestu Runovi-Tihaljina-Humac-Naronai uz mreu
vicinalnih puteva . 55- 59
J 1) Cesta Runovi-Tihaljina-Humac-Naronasa sporednim putevima 55- 56
V 2) Tragovi i ostaci naselja . 56- 58

VIII Naselja uz rimske ceste: dolina Neretve-Nevesinjsko Polje-Sarajevsko

Polje-Romanija-Drina; HutovoPolje-Popovo Polje; Cavtat-Trebinje; i
uz mreu vicinalnih puteva 60- 78
J 1) Cesta dolinom Neretve prema Sarajevskom Polju 60- 61
J 2) Cesta Narona-Nevesinjsko Polje i naselja uz nju 61
J 3) Problem ceste Narona-Leusinum (Leusinium) 62- 64
J 4) apljina sa okolinom 64- 65
V 5) Rimska cesta dolinom Bregave i naselja u stolakom kraju 65- 66
J 6) Kraj oko Bilee i Gacka 66
J 7) Mostar sa okolinom 66- 67
J8) Konjic i okolina . 67- 68
9) Sarajevsko Polje i Sarajevo sa okolinom 68- 69
10) Cesta od Sarajeva preko Romanije u dolinu Drine 69- 70
11) Podruj e: Sokolac-Glasinac -Rogatica-Vlasenica 70- 71
12) Foa, Gorade i Viegrad sa okolinom 71- 72
13) Cesta i naselja uz srednji tok Drine . 73- 74
14) Podruje Zvornika, Janje i Bijeljine (donji tok Drine) 74- 75
15) Podruje: Tuzla-Gradaac-Brko 75- 76

IX Opta razmatranja o antikim naseljima i komunikacijama u Bosni i Her-

cegovini 79-110
1) Izvori 79- 80
2) Kontinuitet naselja i njihov razmjetaj 80- 82
3) Materijal za izgradnju naselja 82- 84
4) Grad i selo 84- 88
5) Vrste naselja . 88- 89
a) Fundi i villae rusticae 89- 91
b) Rudarstvo i rudarska naselja 91- 97
e) Naselja uz logore (canabae) 97- 99
d) Naselja uz mineralna vrela 99-102
6) Komunikacije 103-108

Prilozi: 6 karata i 10 fotografija

\
 Sl<raenice

AEM - Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen aus Oesterreich-Ungarn, Wien

AR - Austria Romana, Leipzig
Ballif, Strass. - Philipp Ballif, Rmische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893
Betz, MgD - A. Betz, Untersuchungen zur Mil itar geschichte der romischen Provinz Dalmatien, Baden
bei Wien, 1938
Blau, Reisen - O. Blau, Reisen in Bosnien und der Hertzegowina, Berlin, 1877
BD -BuUettino di archeologia e storia dalmata, Spalato
CIL - Corpus Inscriptionum Latinarum
Cons, Provo Dalm. - H. Cons, La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882
Evans, ARI - Antiquarian Researches in Illyricum, I - IV, Westminster 1883-1885
Geogr. Rav. - Ravennatis Anonymi Cosmographia
Grenier, Manuel - A. Grenier, Manuel d'archeolc gie gaUo-romaine I, II, Paris, 1931, 1934
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Heichelheim, WgA - Fritz Heichelheim, Wirtschaftsgeschichte des Altertums von Palaolitikum bis zur
Volkerwanderung der Germanen, Slaven und Araber I, Leiden, 1938
Itin. Ant. - Itinerarium Antonini
.Jireek, Strass. U. Bergw. - K. Jireek, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien
wahrend des Mittelalters, Prag, 1879
Kiepert, FOA XVII - H. Kiepert, Formae orbis antiqui, XVII
m. p. - mille passus
Miller, IR - K. Miller, Itineraria Romana, Stuttgart, 1916
NV - Nastavni vjesnik, Zagreb
Nae starine - Nae starine - Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture prirodnih
rijetkosti NRBiH, Sarajevo
O.Jh - Jahroshef'te des osterreichischen archaologi schen Institutes, Wien
Patsch, Anhang - Patsch, Anhang - Die epigraphischen Denkmiiler der romischen Strassen in Bo-
snien und der Hercegovina (Ph. Ballif, Romi sche Strassen in B. U. d. H.)
Patsch, Herzegow. - Patsch, Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922
Patsch, Narona - Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907
PWRE - Pauly-Wissowa, Real-Encyclopadie der classischen Altertumswissenschaft, Stuttgart
Radimsky, PF - W. Radimsky, Die prahistorischen Fundstatten - ihre Erforschung und Behandlung
mit besonderer Riicksicht auf Bosnien und die Hercegovina ..., Sarajevo, 1891
REA - Revue des etudes anciennes, Paris

IL_~ =1
VIII
r. m. - rimska milja
Rostovcev, GW - M. Rostovtzeff, Gesellschaft und Wirtschaft im rmischen Kaiserreich I-II, Leipzig,
1929
Sitzungsb. W. Ak. - Sitzungsberichte der phil. -hi stor. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaf-
ten, Wien
Spomen. - Spomenik Srpske kraljevske akademije, Beograd
Tab. Peut. - Tabula Peutingeriana
Tomaschek, Topogr. - W. Tomaschek, Die vorsla wische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna
Gora und der angrenzenden Gebiete - Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien,
Wien, 1880
Toutain, EA - J. Toutain, L'ecoriomie antique, Paris, 1927
Vjesnik, Split - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
Vjesnik, Zagreb ---.:..- Vjesnik Hrvatskoga arheologikoga drutva, Zagreb
WM - Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Wien
 ,
Izvori 1 literatura
a) I z: vor i

- Appiani Historia Romana, ed. Mendelssohn, Lip siae in aed, Teubn., 1879: vol. I Ill.
- Aurelius Victor, De Caesaribus, ed. F. Pichlmayr, Munchen, 1892
- Caesaris Commentarii, recens. B. Kubler, Lipsiae in aed. Teubn., 1893: De bell. Gall. III, 21 i VII, 22
- Cassiodori Variarum libri duodecim (Patrologiae cursus completus, series latina, ed. J. P. Migne,
'Parisiis, 1865) - Epist. XXV - XXVI, 590
- Codex Theodosianus, recogn. Kreuger, liber I - VIII, Berlin, 1923 - 1926: VIII, tit. V
- Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio - Gy. Moravcsik, Budapest, 1949: 32, 101
- Corpus Inscriptionum Latinarum, III, V, VIII, IX, XIII
~ Corpus Inscriptionum Rhenanarum, G. Brambach, London - Paris, 1867
- Digesta, ed. Mommsen - Kreuger (= Corpus Iuris Civilis I, Berlin, 1922): VII, 1, 13, 5
- Dionis Cassii Cocceiani Historia Romana, ed. 1. Melber, Leipzig, 1890: XIV, LV i LVI
- Florus, Epitomae libri II, ed. O. Rossbach, Lipsiae in aed. Teubn., 1896: I, 45; II, 25
- Geographi Graeci Minores, ed. C. Mullerus, Parisiis, 1855: Scylacis Caryandensis Periplus, c. 24,
30 - 31 i Pseudo - Skymnus (Anonymi, vulgo Scymni Chii) , Orbis descriptio, 212
- Geographi Latini Minores, ed. A. Riese, Heilborn, 1878, 104-126: Expositio totius mundi et gen-
tium, 53
- Inscriptiones Latinae selectae II, 2, H. Dessau, Berolini 1906
- Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, ed. G. Parthey - M. Pinder, Berolini, 1848
- Livius, ed. Weissenborn, Berlin 1864: XLI i XLIII
- Martialis, Epigrammaton libri X, ed. Gilbert, Leipzig, 1896: LXXVIII, 1-5; 247-248
- Notitia dignitatum, izd. O. Seeck, Berlin, 1876
- Plinii Naturalis historia, recens.D. Detlefsen, Berolini, 1866: vol, I, libri I-VI (III, 142-143); 1873:
vol. V, libri XXXII-XXXVII (XXXIII, 21)
- Polybii Historia, ed. L. Dindorfius, Lipsiae in aed. Teubn., 1868, vol. IV: XXXII, 18-19
~ Ptolemaei Geographia, ed. C. Muller, Paris, 1883: II, 16; VIII tab. V
- Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, (Itineraria Romana II), ed. J. Schnetz,
Lipsiae in aed. Teubneri, 1940
- Statius, Silvarum libri quinque, ed. Klotz, Leipzig, 1911: I, 2, 13; III, 3, 86; IV, 3, 32
- Strabonis Geographica, recogn. A. Meineke, Lipsiae in aed. Teubn., 1877, vol. I i II: IV, 6 i VII, 5
- Suetoni Tranquilli De vita caesarum, recens. C. L. Roth, Lipsiae in aed. Teubn., 1882: Tib. 49
- Tabula Peutingeriana, Weltkarte des Castorius, ed.. K. Miller, Ravensburg, 1888
- Taciti libri qui supersunt, tom. prior - 1909, VI, 19; tom. posterior, 1911: Germania 16 - recogn.
C. Halm, Lipsiae in aed. Teubn.
- Theodosiani libri XVI cum constitutionibus Sirmondianis et Leges novellae ad Theodosianum perti-
nentes, ed. Mommsen - Meyer, Berlin 1905: X, 19, 1
- Vellei Paterculi ex Historiae Romanae ad M. Vinicium consulem libris duobus quae supersunt, ed.
C. Stegmann de Pritzwald, Lipsiae in aed. Teubn., 1933: II, 112 - 114
- Vitruvii de architectura libri decem, Lipsiae, 1899: II, 1, 5

/1
-~-_/~
x
b) L i te r a t II ra
(popis vanijih djela i lanaka)

- Abrami M., O novim miljokazima i rimskim cestama Dalmacije, Starinar, Beograd, 1926-27,
31-44
- Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen aus bsterreich - Ungarn, Wien, IV (1880); VIII (1884),
XV (1892), XVI (1893) i XVII (1894)
- Ballif Ph., Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893
- - - - , Das Strassenwesen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1903
- Barada M., Topografija Porfirogenitove Paganije, Starohrvatska Prosvjeta, Zagreb - Knin, 1928,
NS II, 1 i d.
- Beloch J., Die Bevolkerung der griechisch - r omischen Welt - Der lateinische Westen: Die Do-
naulander, Leipzig 1886
- Betz A, Untersuchungen zur Militargeschichte der romischen Provinz Dalmatien, Baden bei Wien,
1938
- Blau O., Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867, 741 i d.
- - - - , Reisen in' Bosnien und der Hertzegowina, Berlin, 1877
Bonnard L., La Gaule thermal e - Sources et sta tions thermales et minrales de la Gaule Et I'poque
gallo-romaine, Paris, 1908
- - - - , La navigation interieure de la Gaule Et I'epoque gallo-romaine, Paris, 1913
- Bulle H., Geleisestrassen des Altertums, Verlag der Bayer. Akad. der Wiss., Munchen, 1947
Carnoy A., Toponymie des chaussees romaines en Belgique et dans les regions avoisinantes - Essai
d'hodonymie. L'Antiquite classique, Bruxelles, XXIII, 1954, 1er fasc., 18-25
Conrad A, Bosnien in Bezug auf seine Mineral schatze, Wiener geogr. Mittheilungen, 1870, 220 i d.
Cons H., La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882
remonik G. - Sergejevski D., Gotisches und Romisches aus Breza bei Sarajevo, Novitates Musei
Sarajevoensis, br. 9, 1930
uri V., Historija rudarstva i topioniarstva u Bosni i Hercegovini, Rudarski i topioniarski vesnik,
Beograd, 1930, br. 9, 375 i d.
- Deringer H., Die romische Reichsstrasse Aquileia-Lauriacum, Carinthia, Klagenfurt, 139 (1949), 140
(1950)
Devis O., Prehistoric copper - mine at Jarmovac near Priboj na Limu, GZM XLIX, 1937, 1 i d.
- - - - , Ancient mining in the central Balkans, Revue internationale der tudes balkaniques,
Beograd, 1938, 405 i d.
- Domaszewski A., Beneficiarierposten und die ro mischen Strassennetze - Westdeutsche Zeitschrift
fUr Geschichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. II, 158 idd. = Le stazioni dei beneficiarii e le
reti stradali romane nelI' Illyricum, Bullettino dalmato XXVII, 1904, suppl. 1 i d.
- Egger R., Der Balkan unter Rom - u ediciji Der Balkan, seine Vergangenheit und seine Gegenwart,
Beograd, 1936, 316 i d.
- Evans A, Antiquarian Researches in Illyricum I-IV, Westminster, 1883-1885
- Farlati D., Illyricum sacrum II, - Ecclesia Salonitana - 168 - 169, 172 - 173, Venetiis, 1753
- Fiala F., Razni prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine: WM III (1895), V (1897), VI (1899)
- Grenier A, Manuel d'archologis gallo-romaine I i II; Gneralites, Travaux militaires. Routes. Na-
vigation. Occupation du sol. 1931, 1934
- Hagen J., Rmerstrassen der Rheinprovinz, II Aufl., Bonn, 1931
- Heichelheim F., Wirtschaftsgeschichte der Altertums von Palaolitikum bis zur VOlkerwanderung der
Germanen, Slaven und Araber I, Leiden, 1938
Hirschfeld O., Zur Geschichte des pannonisch - dalmatischen Krieges, Hermes XXV, Berlin, 1890,
351 i d.
- - - - , Die romischen Meilensteine - Sitzungsberichte der kniglich - preussischen Akademie
der Wissenschaften IX, Berlin, 1907, 165 id.
Hoerries M., Romische Alterthiimer in Bosnien und der Hercegovina, AEM IV, 1880, 1 i d.
- - - - , Alterthiimer der Hercegovina II und der siidlichen Theile Bosniens, Sitzungsberichteder
phil. - hist. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaften XCIX, sv. 2, 799 idd.
- Hoffiller V. - Saria R, Antike Inschriften aus Jugoslavien I, Zagreb, 1938
- Instinsky H. U., Sicherheit als politisches Problem des romischen Kaisertums, Baden-Baden, 1952
- Jahreshefte des osterreichischen archaologische n Institutes, Wien, 1899, 110; 1900, 156 i d. 167 i d.;
1901, 155 i d.; 1902, 41 i d.; 1904,8 idd.
-'- Jandaurek H., Die Strassen der Rorner'--Oberosterre~chische.Altstrassen, Wels, 1951
- Jireek K., Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien u. Bosnien wahrend des Mittelalters
Prag, 1879-
- Jung J., Romer und Romanen in den Donaulaendern, Innsbruck, 1887
- Jullian C., Revue des etudes anciennes, Paris, mH,'1926,1!r30
 XI
- Kacer F., Geologija Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1926
- Kiepert H., Lehrbuch der alten Geographie, Berlin, 1878
- - - - , Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893-1914
- Kipati M. - Tuan F., Slike iz rudstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1914
- Koroec J., Novitates Musei Sarajevoensis, IIII, 1945, 1 i d.
- Kstermann E., Der pannonisch - dalmatinische Krieg 6-9. n. Chr., Hermes, Wiesbaden, sv. 81,
1953, 345-378
- Kraft K., Zur Rekrutierung der Alen und Kohorten an Rhein und Donau, Bern 1951
- Kujundi L, O poloaju rimskog municipija Bistue nova u Bosni, Vjesnik, Split, XLVII - XLVIII
(1924-1925), 75 idd.
- , O poloaju rimskog municipija Bistue nova u Bosni, (drugo popravljeno i proireno izdanje),
Vrhbosna, Sarajevo, XLVII, 1933, 253 idd.
-:- Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955 (A. Benac, Preistorisko doba, 8 - 54; D. Sergejev-
ski, Doba rimske vladavine, 55-111)
- Lemosse M., - Boulet M., Histoire du commerce II (Le commerce de l' ancien monde et jusqu' a la
fin du XV e s., Paris, 1950)
- Louis P., Le travail dans le monde romain, Paris, 1912
- Mandi M., Arheoloke crtice iz Bosne, Starinar 1926-27, 9-13
Arheoloke putne biljeke iz Jajca, Starinar, 1928-30,43-53
- - - - , Vezirski grad Travnik, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931
- - - - , Bosna i Hercegovina u rimsko doba - Poviest, Napredak, Sarajevo, 1942, 121-137
- Mayer A., De Japodibus, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 189-199
- - - - , Studije iz toponomastike rimske provinc'je Dalmacije, Vjesnik, Split, L (1928-29) 85 idd,
- - - - , Doprinosi poznavanju rimskih cesta u Dalmaciji, Vjesnik, Split, LI (1930-34), 125 idd.
- - - - , Nastavni vjesnik, Zagreb, XLIII, 1934-35, 39 idd.; 48 idd.
- - - - , Bosna u ilirsko doba - Poviest, Napredak, Sarajevo, 1942, 103-120
- Miller K., Itineraria Romana, Stuttgart, 1916
- Mollinary A., Die Romerstrassen in der europai schen Turkei, Zagreb, 1914
- Momigliano A., Sullo stato presente degli studi di storia antica (1946-1954) - X Congresso interna-
zionale di scienze storiche (Roma 4-11 septembre 1955), Relazioni vol. VI, Firenze, 3-40
- Muller C., Vom Ausgang der Antike zwischen Donau und Adria (Wirtschaftsstruktur und Wirtschafts-
leben im Westen der Balkanhalbinsel vor der slavischen Wanderung - XXXVI, 2, Stuttgart, 1949,
124 idd.)
- Nae starine - Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
NRBiH, Sarajevo, III, 1955 i IV, 1957
- Novak G., Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacije, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1918,
separat, 3-39
- - - - , Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provinciji Dalmaciji, Historijski zbornik, Za-
greb, 1948, 129 idd.
- Nischer E., Die Romer im Gebiete des ehemali gen Osterreich-Ungarn, Wien, 1923, 105 i d.
- Oberhummer E., Zur historischen Geographic von Kustenland, Dalmatien und der Hercegovina
Dalmatien und das sterreichische Kiistenland, Wien und Leipzig, 1911, 77-114 i karta
- Oelmann F., Oallo-rmische Strassensiedlungen und Kleinhausbauten, Bonn. Jahrb. CXXVIII, 1923,
77 i d.
- Paret O., Die Siedlungen des romischen Wurttemberg (Die Rmer in Wurttemberg), III. Teil, Stuttgart,
1932
- Patsch C., Anhang - Die epigraphischen Derikmaler der rmischen Strassen in Bosnien und der
Hercegovina (Ph. Ballif, Romische Strassen in B. u. d. H., Wien 1893)
Die Lika in romischer Zeit, Wien, 1900
- - - - , Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922
- - - - , Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch fur Altertumskunde, Wien, II,
1908, 87-117
- - - - , Rimske pomone ete (alae et cohortes auxiliares) u provinciji Dalmaciji - X izvjetaj
Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 18.96, 3 i d.
- - - - , Archaeologisch-epigraphische Untersuchungen zur Gesch. der rom. Provinz Dalmatien (I-
VIn Teil): WM IV (1896), V (1897), VI (1899), VII (1900), VIn (1902), IX (1904), XI (1909), XII (1912)
Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907
- - - - , Zur Geschichte von Sirmium - Strena Buliiana, Zagreb-Split, 1924, 229-232
- - - - , Zbirke rimskih i grkih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM XXVI, 1914
- Pauly - Wissowa Real - Encyclopadie der class ischen Altertumswissenschaft: 1893, stup. 540; 1894,
stup. 1599; 1895, stup. 616; 1896, stup. 2835; 1897, stup. 472-473; 505-506; 1899, stup.1766; 1901, stup.
2457-2459; 2024; 2231-2232; 1982-1983; 1903, stup. 1294-1296; 1905, stup. 1708-1709; 1909, stup.
2325; 1914, stup. 724-727; 1916, stup. 1263; 1920. stup. 1902
 (
XII
- Petrovi J., S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931
- - - - , Smjena kultura na Lavi, kalendar Napredak, 1947, 134 i d.
- Pichler F., Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geographie (Geographisches Lexi-
con), Austria Romana, Leipzig, 1903, Heft 2, 1 idd.; 1904, Heft 3/4, 103 idd.
- Radimsky W., Die prahistorischen Fundstatten - ihre Erforschung und Behandlung mit besonderer
Rilcksichtauf Bosnien und die Hercegovina ..., Sarajevo, 1891
- - - - , Rasprave, lanci i biljeke o rimskim spomenicima u Bosni i Herceg.: \\'M I (1893), II~
(1894), III (1895), IV (1896), V (1897)
- Radimsky-Hoernes-F'iala, Die neolitische Station von Butmir I i II, 1895 i 1898
- Rostovtzeff M., Geschichte der Staatspacht der romischen Kaiserzeit bis Diokletian, Philologus,
Suppl. IX, Leipzig, 1901-1904, 447 idd.
- - - - , Gesellschaft und Wirtschaft im rmischen Kaiserreich I i II,Leipzig, 1929
- - - - , La vie economique des Balkans dans I'antiquite - u ediciji Der Balkan, seine Vergan-
genheit und seine Gegenwart, Beograd, 1936, 394 idd.
- Rucker A., Einiges ilber das Goldvorkommen in Bosnien, Wien, 1896, 19 id.
- Saria B., Bathinus flumen, Klio - Beitrage zur alten Geschichte, Leipzig, XXIII, 1930, 92 idd.; Bat-
hinus - Bosna, Klio XXVI, 1933, 279 idd.
- - - - , Bathinus flumen, iiev zbornik, Zagreb, 1929, 137 1. d.
- Schober A., Die Romerzeit in Osterreich und in den angrenzenden Gebieten von Slowenien, 2 proiro
izd., Wien, 1953
- Schonbauer E., Beitrage zur Geschichte des Bergbaurechts - Miinchener Beitrage zur Papyrusfor-
schung und Rechtsgeschichte XII, Miinchen, 1929
- Schumacher K., Die Erforschung des rom. u. vo rrm. Strassennetzes in Westdeutschland, III Be-
richt der Rom. Germ. Kommission, 1906-1907, 11 idd.
- Sergejevski D., Aquae S ... bei Sarajevo, Novitates Musei Sarajevoensis, br. 13, 1936
- - - - , Rasprave i lanci o rimskim spomenicima u Bosni i Herceg.: GZM 1927, 1928 (sv. 2), 1932
(sv. 2), 1934 (sv. 2), 1938 (sv. 2), 1942, 1947, NS II, 1948, NS III, 1950, NS IV-V, 1952, NS VII, 1957,
NS XII
- - - , Spomenik SKA, Beograd, LXXVII, (60), 1934; LXXXVIII, (69), 1938; XCIII, (72), 1940
Simi V., Istoriski razvoj naeg rudarstva, Beograd, 1951
Skari V., Banjaluka i njena okolina u davnini, Otadbina, Banjaluka, 1924, br. 31, 32 i 33
- Skok P., Pojave vulgarnolatinskog jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915
- - - - , Nastavni vjesnik, Zagreb, XXX, 1922, 129 id.
- Tackholm U., Studien ilber den Bergbau der rrnischen Kaiserzeit, Uppsala, 1937
- Tibold D., Rudarstvo u Bosni i Hercegovini, Rudarski itopioniarski vesnik, Beograd, 1938, br. 38,
2 i d.
- Tomaschek W., Die vorslawische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna Gora und der angren-
zenden Gebiete - Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien, Wien, 1880, 497-528 i
545-567
- - - - , Sitzungsberichte der phil.-histor. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaften, Wien,
XCIX, 1881, 469 idd.
- Toutain J., L'conomie antique, Paris, 1927
- Treptow E., Bergbau, Leipzig, 1900
- Truhelka C., Razni prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Herccg.: GZM 1890, 1891, 1892, 1893
- Tuan F., Nae rudno blago, Zagreb, 1919
Specijalna mineralogija, Beograd, 1930
- Vuli N., Spomenik SKA" Beograd LXXV, (58), 1933
- - - - , Stridon, Believ zbornik, Beograd, 1921, 30 idd,
- Walter B., Beitrag zur Kenntniss der Erzlager statten Bosniens, Sarajevo, 1887
- Zippel G., Die rmische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877

iii
JiI:
I'
.It
I

. t,

U

Uvod
Problem antikih naselja i komunikacija zauzima
istaknuto mjesto u istorisko-arheolokim istraiva-
njima Bosne i Hercegovine. Osvjetljavanje brojnih
pitanja koja se tiu naselja i puteva moe se postii
jedino prouavanjem raznolikih faktora drutvenog,
ekonomskog i kulturnog ivota Bosne i Hercegovine
u antiko doba. Pri tome je neophodno poznavanje
cjelokupnog materijala koji je otkriven u dosadanjim
arheolokim istraivanjima i nuno tumaenje poda- kroz krajeve u kojima su ve postojala naselja i ko-
taka iz pisanih izvora. Ostaci zgrada i naselja na te-
renu, tragovi cesta i puteva, razni spomenici i nalazi
kao i oskudne vijesti iz izvora - to je dokumenta-
cioni materijal na kojem se zasniva tretiranje pro-
blema naselja i komunikacija u ovoj studiji.
U cilju upotpunjavanja podataka o antikim na-
seljima i komunikacijama pisac ovog rada preduzimao
je vlastita terenska ispitivanja. Tako je u periodu od
1952-1956 g. proputovao izvjesne dijelove Bosne i
Hercegovine u kojima je ispitao pravce nekih rimskih
cesta i pregledao sauvane ostatke naselja na tim prav-
cima (Ravanjsko Polje-Varvara na Rami; Vukovsko
Polje-s-Lisina ispod Radue planine-Bistrica kod
Gornjeg Vakufa; Varvara na Rami-Jaklii-Palo-
Gornji Vakuf; Bistrica kod Gornjeg Vakufa-Bistro
-Duboko-Vitez na Lavi; Vitez na Lavi-Zenica;
zatim pravac rimske ceste Mlinite--Podrako Polje
-Banjaluka-Bos. Gradika i put Mrkonjigrad
Trijebovo-Koii; na rimskoj komunikaciji koja je
iznad dol.ine Neretvice vodila u rudarsko podruje
Kreevo-Fojnica izvreno je poetno istraivanje).
U istom periodu obavio je ispitivanja u krajevima i
mjestima poznatim po antikom rudarstvu. O svemu
ovome objavljena su saoptenja i rasprave. Hodoloko-
topografska ispitivanja izvrena na tim putova-
njima dala su neke nove priloge poznavanju rimskih
cesta i naselj a, a istovremeno su jo j asnij e ukazala
na stanje u kojem se nalazi istraivanje antikog pe-
rioda Bosne- i Hercegovine. Terenska ispitivanja iz
autopsije omoguila su autoru ove studije da se pot-
punije upozna sa ranije prikupljenim materijalom i
olakala su mu prouavanje svega onoga to ulazi u
okvir teme o antikim naseljima i komunikacijama.
Antika naselja i komunikacije u BiH
-
----
- --- ..
l
U ovom radu je posebna panja posveena anti
kim cestama. Uska veza izmeu antikih cesta i na-
selja posvjedouje se u svim ispitivanjima na terenu.
Vanost istraivanja rimskih komunikacija u Bosni i
Hercegovini sastoji se i u tome to nas ona priblia-
vaju rjeenju nekih pitanja iz epoha koje su pretho-
dile rimskoj kao i iz epoha koje su slijedile iza nje.
Kao objekti svoje epohe, rimske ceste su prolazile
munikacije. Na teritoriji Bosne i Hercegovine ove
ceste su obezbjeivale vezu meu zateenim aglo-
meracijama i zahvatale ih, na irem ili uem prostoru,
mreom svojih ogranaka. Pri tome su trase zateenih
komunikacija mogle biti iskoriene u veoj ili ma-
njoj mjeri. S druge strane, jednom izgraene ceste
dobivale su funkciju gravitacionih linija na kojima
izrastaju nova naselja i centri.
Pregled antikih naselja u ovom radu dat je
prema pravcima kojima su ile najvanije rimske
odnosno antike ceste i prema krajevima koji su za-
hvaeni linijama tih cesta. U priloene karte unesene
su sve dosad poznate rimske ceste sa naseljima uz
njih i uz mreu njihovih ogranaka. Na prvih pet ka-
rata ubiljeene su one komunikacije koje poznajemo
iz najnovijih istraivanja i otkria, u pojedinim kra-
jevima, dok je na velikoj karti data mrea antikih
puteva na podruju cijele Bosne i Hercegovine. Kao
dokumentacioni materijal priloene su i fotografije
izraene tokom najnovijih istraivanja na rimskim
cestama i na ostacima naselja.
Ova rasprava je zamiljena kao istorisko-arhe-
oloki prilog u kome e biti cjelovito iznesen i pri-
kazan dokumentacioni materijal o antikim naseljima
u Bosni i Hercegovini. U optim objanjenjima data
su tumaenja grae i materijala kojima se danas ras-
polae. injenice i zakljuci proizili iz takvih tu-
maenja uporeivani su sa optim i posebnim sazna-
njima o odgovarajuim problemima u drugim zem-
ljama Rimskog Carstva. Navedenoj koncepciji odgo-
vara i sama sistematika rasprave. Prva poglavlja po-
sveena su upoznavanju sa stanjem istraivanja anti-
kog perioda Bosne i Hercegovine. U drugoj grupi
7
2
poglavlja iznesen je pregled tragova rimskih naselja
i komunikacija iz svih dosadanjih istraivanja, tako
da taj pregled ustvari pretstavlja topografski dio
rasprave. U njemu su dati i prilozi rjeenju nekih
pitanja koja se tiu lokalizacije pojedinih stanica i
naselja poznatih po podacima iz izvora i epigrafskih
spomenika. Trei dio - to su opta razmatranja i za-
kljuci o antikim naseljima i komunikacijama. Naj-
zad, rasprava ima posebnu namjenu da pruzajuci
sliku o stanju istraivanja do danas ukae na najva-
nije zadatke buduih istraivanja. U osnovi ovih
istraivanja lei potreba da se ispitaju jo neistraena
podruja i da se postojea graa zajedno sa onom
koja e pridolaziti upotrijebi za prouavanje dru-
tvenih i ekonomskih prilika u antiko doba na pod-
ruju dananje Bosne i Hercegovine.
"'J
l
I
[
I
.~
 II
Istrai\7anjaod1878 do 1945 ~od.
Spomenici antike kulture na podruju Bosne' i
Hercegovine postali su .predmet naunog intereso-
vanja tek u posljednjim decenijama XIX vijeka. Do
1878 g. o njima je nauka vrlo malo znala, jer u doba
turske vladavine stvarnog naunog rada na ispiti-
vanju antikog perioda dananje Bosne i Hercegovine
nije ni bilo. Vijesti o ostacima rimskih naselja, o
tragovima cesta i numizmatikim nalazima posljed-
njih godina turske vlasti javljaju se samo u zvani
nim izvjetajima, u putopisima i u memoarskim za-
biljekama iz prolosti pojedinih krajeva, (R.von
Erco, P. Bakula, Blau, A. Evans i dr.). Prije austro-
ugarske okupacije u Bosni i Hercegovini nisu, po-
stojale ustanove i organizacije za istorisko-arheo-
loka izuavanja. U ovo vrijeme nije bilo nikakve
djelatnosti za zatitu i uvanje spomenika. Tek pod
kraj turske vlasti (1874 g.) izdata je naredba velikog
vezira kojom se dravnim slubenicima stavlja u za-
datak da se staraju i o uvanju spomenika. (List Bo-
sna br. 432 od 23-IX-1874 g.).
Poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane
Austro-Ugarske nastaje period intenzivnog rada na
istraivanju i obradi spomenika antike kulture. Ve
prvih godina iza okupacije javljaju .se naunicikoji
preduzimaju putovanja po Bosni iHercegovini i pri-
kupljaju arheoloki materijal. Interes za novoosvo-
jene zemlje, koje su spadale u red neispitanih zema-
lja-u velikoj mjeri je bio potstaknut time to su strani
muzeji traili spomenike i predmete iz prolosti Bosne
i Hercegovine da bi 'popunili svoje kolekcije. Naro-
ito interesovanje za predmete istoriske i umjetnike
vrijednosti iz Bosne i Hercegovinepokazah su Dvor-
ski muzej u Beu i : Narodni muzej u Budimpeti.
Meu njima je dolazilo do -surevnjivosti oko toga ko
e dobiti vei broj bosansko-hercegovakihstaripa.
Sauvana prepiska jasno pokazuje da su seu ovome
angaovali i visoki funkcioneri Au?tro-Uga~ske ~o
narhije i da jejo 1879g. izmeu ovih muzeja postlg~
nuta saglasnost o podjeli arheolokih nalaza u Bosni
i Hercegovini. (Spis Zajednikog ministarstva finan-
sija broj 1835 iz 1879 g. - u .Dr. arhivu Sarajevo).
Da su kulturno-istoriski i umjetniki predmeti iz-
vlaeni iz Bosne i Hercegovine, vidi sei iz drugih
dokumenata. Tako je jo 1878 i 1879 g.od strane oku-
pacione vlasti ustupljeno vie, primjeraka starog
oruja i novca Hrvatskom muzeju u Zagrebu koji se
za takve darove obratio generalu J. Filipoviu'. Iz
Livna su u Be preneseni stari topovi i smjeteni u
beki Vojni muzej, pa je Zemaljski muzej u Sar~
jevu 1897 g. traio za sebe fotografije tih topova (SpIS
br. 572 iz 1879 g. - uarhivi Zemaljskog muzeja Sa-
rajevu). 'Pored toga, mnogi vrijedni spomenici kulture
razneseni su na razne strane i na razne naine.
U takvoj situaciji stvoreno je 1884 g. Muzejsko
drutvo na inicijativu uglednih javnih i kulturnihrad-
nika u Sarajevu. Drutvo je na prvom mjestu trebalo
da organizuje djelatnosti koje bi sprijeile dalje raz-
noenje dragocjenih starina iz Bosne i Hercegovine i
da otvori muzej u kome bi se prikupljali spomenici
kulturne i istoriske vrijednosti. U pozivu za osniva-
rije Muzejskog drutva i muzeja naroito je istaknuta
teta od prakse kakva se bila ustalila u pogledu ne-
kontrolisanog razvlaenja vrijednih spomenika Bosne
i Hercegovine. Mnoge prave dragocjenosti propale
su teaj em vremena za zemlj u - moda za uvij ek -
i to na alost vie u ovih zadnjih est godina; mnogo
je uniteno ili dospjelo u ruke n~poz:van~h. Sv.~ka
dalja nebriljivost u tome pravcu bIO bl tezak grijeh
prema ovim zemljama, prema njihovoj historiji i pre-
ma nauci u opte - kae se u tom pozivu. (s Bosni-
sche Post od 20-IX-1884 g.). Statutom Muzejskog
drutva odreeni su ovi njegovi zadaci: evidentiranje
svih spomenika, ispitivanje u vezi sa njihov~m sta-
njem i staranje o njihovom uvanju. Drutvo Je, pre-
ma tome, pored ostalog, imalo i zadatke organa za
zatitu spomenika.
U organizovanju i razvitku naunog rada u Bosni
i Hercegovini znaajne datume pretstavljaju otvore-
nje Zemaljskog muzeja u Sarajevu i pokretanje Gla-
snika Zemaljskog muzeja. Muzej je otvoren 1888 g.,
a prvi broj Glasnika iziao je 1889 g. Na Muzej su
uglavnom preli svi zadaci i poslovi koje je imalo
Muzejsko drutvo, tako da je on kao drutvena usta-
nova, dobio ne samo muzejsku funkciju ve i funk-
ciju koju imaju organi za zatitu spomenika kulture.
Glasnik je poeo da objavljuje radove iz raznih na-
unih disciplina. Meu njima su se brojem i znaa
jem isticali radovi iz praistoriske i klasine arheolo-
gije. Muzej je odmah dobio nekoliko mladih arheologa
koji su vrlo predano prili istraivanjima na terenu
(Truhelka, Radimski, Fiala i drugi, a od 1893 g. IPa).
Ovi strunjaci su zajedno sa nekim vanjskim saradni-
cima ve prvih godina postojanja Muzeja izvrili
obimna arheoloka rekognosciranja i otpoeli da vre
iskopavanja na pojedinim lokalitetima. Rezultati tih
radova redovno su publikovani u Glasniku Zemalj-
skog muzeja, ali su se lanci i vijesti o njima pojav-
ljivali i u drugim asopisima. Posebno treba istai pu-
blikaciju Wissenschaf'tliche Mitteilungen aus Bos-
nien und der Hercegovina koja je izlazila u Beu od
1893-1916 g. U 13 svezaka ove publikacije, koliko ih
1
4
je svega izilo, objavljeni su na njemakom jeziku svi
vaniji prilozi koji su bili tampani u Glasniku. Wis-
senschaf'tliche Mitteilungen su imale naroiti znaaj
u tome to su omoguile iroj naunoj javnosti da se vim podacima o naseljima, komunikacijama, logo-
upozna sa stanjem istraivanja u Bosni i Hercegovini,
i na taj nain su otvorile Zemaljskom muzeju veze
sa mnogim naunim ustanovama i organizacijama u
svijetu. Od drugih publikacija u kojima su saopta-
vani rezultati naunih istraivanja u Bosni i Herce-
govini najvanije su: Corpus Inscriptionum Latina-
rum (Berlin), Archaeologisch-epigraphische Mittei-
lungen aus Oesterreich-Ungarn (Be), Sitzungs-
berichte der phil.-histor. Classe der kaiserl, Akademie
der Wissenschaften (Be), Jahreshefte des osterreichi-
sehen archaclogischen Institutes (Be), Bullettino di
archeologia e storia dalmata (Split), Vjesnik hrvat-
skoga arheologikoga drutva (Zagreb) i dr.
Prouavanje praistorije Bosne i Hercegovine pri-
vuklo je panju naunih radnika i institucija u svijetu.
Hernes, T'ruhelka, Radimski, Fiala i drugi istraivai
ubrzo su iskopavanjem otkrili vei broj naselja i ne-
kropola iz raznih praistoriskih perioda. Najvanije re-
zultate dala su ispitivanja na Glasineu Butmiru u
J ezerinama kod Bihaa, Donjoj Dolini: Ripu, k~d
Sanskog Mosta, Donjem Klakaru i na Zlatitu, Souk-
bunaru i Debelom Brdu kod Sarajeva. Pored iscrpnih
izvjetaja o pojedinim iskopavanjima i nalazitima,
ve u prvim godinama djelovanja Muzeja pojavila
su se i neka znaajna djela sa podruja praistoriske
arheologije, meu kojima se istiu: Die prahistori-
sehen Fundstatten-ihre Erforschung und Behandlung
mit besonderer Rucksicht auf Bosnien und die Herce-
govina, Sarajevo, 1891 g. od Radimskog; Die neolithi-
sche Station von Butmir I i II, 1895 i 1898 od Radim-
skog-Hernesa-Fiale i neobjavljeni rukopis Radim-
skog izraen u vidu arheolokog leksikona sa popi-
som mjesta u Bosni i Hercegovini.
Na podruju rimske arheologije radili su takoe
Hernes, Truhelka, Radimski, Fiala, Kelner, Balif i
drugi, a najvie i najuspjenije Pa. Meu najpozna-
tije radove iz rimske arheologije spadaju ispitivanja
rimskih cesta, o emu je objavljeno Balifovo djelo
Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina
I, Be, 1893, sa posebnim dodatkom Paa koji se od-
nosi na miljokaze rimskih cesta; zatim iskopavanja
rudarskog naselja u Gradini kod Srebrenice koja je
izvrio Radimski; istraivanja Radimskog u raznim
dijelovima Bosne i Hercegovine (mostarski kraj, Du-
vanjsko Polje, Majdan kod Mrkonjigrada i dr.) i Fi-
ale preteno na nalazitima u Hercegovini (oko Lju-
bukog i Posuja); iskopavanja na Ilidi koja je iz-
vrio Kelner i istraivanja u dolini Lave koja su oba-
vili Radimski, Truhelka i Pa. Poseban i vrlo istak-
nut znaaj imaju Paova ispitivanja. Pa se bavio
izuavanjem svih tragova i spomenika rimske kulture.
Meu njegovim radovima na prvom mjestu treba na-
vesti rasprave o Japodima i nalazima novca u Bosni
i Hercegovini, monografiju o Hercegovini (Die Her-
zegowina einst und jetzt, Be, 1922) i topografske pri-
loge o nekim krajevima (Duvanjsko Polje, konjiki
kraj, Skoplje Polje na Vrbasu, Skelani na Drini).-
To su samo najvaniji radovi iz oblasti rimske arhe-
ologije. Meutim i druga terenska istraivanja do-
nosila su vee ili manje priloge poznavanju rimskih
naselja, cesta, logora i sl. Muzej je dobivao nove spo-
menike i nalaze sa terena, tako da su njegove zbirke
brzo i snano rasle.
Rimska topografija i rimski putevi stalno su bili
predmet ispitivanja koja je organizovao Muzej. Na
taj nain je vreno dopunjavanje ranijih radova no-
rima i dr. Balifovu monografiju o cestama upotpu-
njavali su novi prilozi poznavanju rimskih komuni-
kacija koje su davali muzejski strunjaci i spoljni sa-
radnici (Pa, Fiala, Radimski i dr.). Tokom vremena,
kao rezultat novih i novih istraivanja, rastao je broj
potpunijih i zapaenijih naunih priloga.
Zemaljska vlada je preduzimala i administrativ-
ne mjere u cilju prikupljanja podataka o nalazitima
spomenika na terenu. Tako su u 1891 g. raspisom tra-
eni sa terena podaci o gradinama i kaldrmama, a
1901 g. podaci o mrei rimskih puteva, o ostacima
rimskih zgrada, o spomenicima s natpisima, raznim
skulpturama i sl. Zemaljska vlada je 1897 g. preko
organa vlasti uputila slubenicima na terenu (uitelji
ma, svetenicima, cestarima, umarirna i dr.) posebno
izraena Pitanja za sabiranje historiko-topograf
skog gradiva po kojima je trebalo dostaviti sve to
je svaki pojedinac znao o starim grobljima i grado-
vima, o starim cestama, mostovima, crkvama, dami-
jama i dr. Sto se tie zatite spomenika kulture, jo
1892 g.izdata je Naredba Zemaljske vlade o uva
nju historikih spomenika, .zatim o postupku sa sta-
rinama i drugim u historikom i kulturno-histori
kom pogledu znamenitim objektima, kojom se spo-
menici kulture na teritoriji Bosne i Hercegovine stav-
ljaju pod nadzor vlade. Naredbom je zabranjeno iz-
noenje i ruenje spomenika, a organima vlasti je stav-
ljena u dunost puna briga za iznalaenje i uvanje
takvih objekata. Meutim II njoj nije bio predvien
poseban organ koji bi vrio cjelokupnu slubu zatite
i konzervacije spomenika. Naredba nije mnogo po-
mogla, pa su spomenici i dalje upropaavani i raz-
noeni. Stoga je u Bosansko-hercegovakom saboru
1911 g. donesena rezolucija o zatiti kulturno-isto-
riskih spomenika u kojoj je bila predviena zakonska
zatita spomenika, osnivanje strunog organa za bri-
gu o tome, tehniko snimanje zatienih objekata l
sl. (Zapisnik 84 sjednice Sabora od 1-IV~1911 g.). Na
osnovi ove rezolucije izraen je projekat zakona o
zatiti spomenika, ali on nije bio iznesen pred Sabor,
jer su njegovo izglasavanje omeli ratni dogaaji od
1914 do 1918 g. U projektu koji je sastavljen na nje-
makom jeziku unesene su osnovne odredbe o uva
nju spomenika, o zabrani unitavanja i otuivanja
spomenika kao i odredbe o organima nadzora nad
njihovom zatitnom (arhiva Zemaljskog muzeja Sara-
jevo: br. 100 od 31-1-1914 g.). Meutim ni ovaj pro-
jekat, kao ni naredba iz 1892 g., nije rjeavao sva pi-
tanja zatite, naroito ne ana koja se tiu konzervacije
spomenika.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata nauno-istra
ivaki rad nije mogao biti nastavljen onim intenzi-
tetom i u onom obimu kako je to bilo tokom prve
dvije i po decenije postojanja Zemaljskog muzeja i
izlaenja Glasnika. Ni Institut za istraivanje balkan-
skih zemalja (Bosnisch-herzegowinisches Institut
fur Balkanforschung) u Sarajevu, koji je osnovao Pa
1918 g., nije postigao mnogo na polju arheolokih is-
traivanja.
. Sto se tie istraivanja za vrijeme stare Jugo-
slavije, ona su u Bosni i Hercegovini obavljana sa ma-
lim sredstvima i snagama. Poslije 1918 g., osjetio se
za nekoliko godina u tom pogledu pun prekid, tako
 da se tek od 1924 g., poinju javljati prilozi iz oblasti
klasine
i praistoriske arheologije. Otada ispitivanja
na terenu vre M. Mandi, D. Sergejevski. G. remo iVanj a, tako da do danas, osim malih izuzetaka, nij e
nik, V. Skari, J. Petrovi i dr. Rezultati tih istrai-
vanja objavljivani su skoro iskljuivo u Glasniku. Za
topografiju i epigraf'iju najvei znaaj imaju prilozi
, D. Sergej evskog. Meu njima istaknuto mjesto zau-
zimaju topografski radovi o Glamokom Polju u an-
tiko doba kao i radovi u kojima su saopteni rezultati
ispitivanja kasnoantikih spomenika u raznim dijelo-
vima Bosne i Hercegovine i nadgrobnih spomenika na
Drini. Dva znaajnija priloga iz klasine arheologije
objavljena su u povremenoj muzejskoj ediciji Novi-
tates Musei Sarajevoensis koja je od 1925 g. donosila
manje radove strogo naunog karaktera i preteno
na stranim jezicima s ciljem da se strani nauni
krugovi obavijeste o novim otkriima i nalazima
u Bosni i Hercegovini. Ti prilozi su: G. remonik
-D. Sergej evski, Gotisches und Rmisches aus
Breza bei Sarajevo, br. 9, 1930 i Sergej evski, Aquae
S ... bei Sarajevo, br. 13, 1936. Radovi koje su
objavljivali drugi istraivai nisu brojni, ali pret-
stavljaju nesumnjiv doprinos poznavanju topogra-
fije Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Najveim
dijelom to su saoptenja o rezultatima istraivanja
pojedinih mjesta i lokaliteta, npr. o starom rudar-
stvu oko Fojnice i Kreeva; o nalazima u Kiseljaku,
Livnu,' Travniku i drugim mjestima. - Za vri-
jeme od 1941-1945 g. arheoloka istraivanja u Bo-
sni i Hercegovini svedena su na najmanju mjeru. Ra-
dovi koji su izili u dva broja Glasnika iz tog perioda
donose rezultate ranijih istraivanja i prouavanja.
U vremenu od 1918 do 1945 g. nije bilo sredstava
ni vee brige za zatitu i konzervaciju spomenika kul-
ture. Na podruju Bosne i Hercegovine su u tom po-
gledu vie uinile svojom panjom i razumijevanjem
organizacije i pojedinci no dravni organi i ustanove.
Zemaljski muzej je bio jedina ustanova koja je po-
red svojih redovnih poslova na prouavanju i obradi
spomenika preduzimala i neke mjere za njihovu za-
titu. Tako su dravnim novcem i sredstvima optine
u apljini izvrene neke manje opravke Mogorjela
na kome je bilo konzervatorskih radova i u periodu
od 1908 do 1912 g. Drutvo za uvanje starina u ovoj teritoriji ostali nepotpuni i vrlo skromni. Istra-
Jajcu izvrilo je kozervaciju i restauraciju novootkri-
venog mitreuma u Jajcu", Drugi konzervatorski z~:
hvati na antikim spomenicima kulture u Bosni i Her-
cegovini nisu poznati.
Cio period od skoro sedam decenija (1878-1945)
obiljeen je u oblasti rimske arheologije prikuplja-
njem podataka s terena i obradom otkrivenih spo-
menika. Ovaj pionirski posao naroito je bio nagla-
en u prvim godinama ispitivanja na terenu, tj. u go-
dinama kojima je neposredno prethodilo otvorenje
Muzeja i pokretanje Glasnika. To je i razumljivo kad
se zna da je do ovog vremena Bosna i Hercegovina
arheoloki bila terra incognita i da je trebalo
izvriti obimna rekognosciranja i poetna ispitiva-
nja. Meutim ve tada se pojavljuju pojedini nauni
prilozi koji imaju karakter cjelovitih radova i mono-
grafija, naravno u okviru dotad izvrenih otkria i
uz primjenu tadanjih metoda ispitivanja. U red tak-
vih radova spada Balifova monografij a o cestama, iz-
raena na osnovi ranijih otkria (Blau, Evans, Hernes
Truhelka, Radimski, Pa), 11 najveim dijelom na
osnovi tragova i spomenika rimskih cesta u Bosni i
Hercegovini koje je otkrio i obiljeio Balif. Ovo djelo
...
Je rezultat savjesnog rada i napisano je metodom
koji u svemu zadovoljava zahtjeve hodolokih istra-
bilo potrebno vriti korekture na linijama i pravcima
rimskih cesta u Bosni i Hercegovini kako ih je obilje-
Ho Balif. Izvjesni prilozi Radimskog takoe spadaju
u red radova koji sigurnom upotrebom grae i ana-
lizom svih faktora iz okvira kompleksnog arheolo-
kog izuavanja daju sliku vanosti pojedinih dijelova
Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Radovi Paa od-
likuju se raznovrsnou obraenih pitanja u njima i
pouzdanim korienjem cjelokupnog arheolokog ma-
terijala. Za svoja istraivanja Pa se savjesno kori-
stio epigrafskim, numizmatikim i drugim arheolo-
kim nalazima i uspio da na cjelovitiji nain zahvati
pojedine krajeve Bosne i Hercegovine i da tretira-
~iem izvjesnih istoriskih problema, kakvi su, na pri-
mjer, razmjetaj vojnih jedinica i hronologije njiho-
vog boravka, pravci kojima je ila trgovina i promet,
piivredna obiljeja, naseljenost i sl., ukae na znaaj
i ulogu pojedinih oblasti Bosne i Hercegovine u an-
tiko doba. U istorisko-arheolokoj literaturi koja
Se odnosi na antiki period Bosne i Hercegovine Pa-
ovi radovi po sadraju, metodu obrade i obimu ne-
sumnjivo pretstavljaju najbolje i najpunije dostig-
nue. Sto se tie radova Sergej evskog, njih karakte-
rie vrlo obazrivo tretiranje pitanja koja se kreu u
okvirima topografije, epigrafike, numizmatike i isto-
riJe umjetnosti, o emu e ponovo biti rijei u slje-
deem poglavlju.
Meutim ispitivanja u oblasti antike arheolo-
gije Bosne i Hercegovine i rezultati koji su proizili
iz njih ne mogu nas zadovoljiti. Prije 15 godina, a
slino je, iako neto bolje, i danas, stanje istraivanja
bilo je takvo, da nae poznavanje antikog perioda
Bosne i Hercegovine ni izdaleka nismo mogli smatrati
potpunim. Znatan broj objavljenih radova u GZM i
WM imao je tako snanog uticaja, da je jo prije tri
decenije kod izvjesnih istraivaa i istoriara (Pa,
Rostovcev) postojalo uvjerenje o tome da je antiko
doba Bosne i Hercegovine dobro ispitano. Istina, u
vremenu od 1878-1941 g. izvren je obiman i razno-
vrstan rad, ali su nai podaci o ivotu i prilikama na
ivanjima je u prvom planu bio cilj- otkriti spome-
nike antike kulture i opisati ih. Raniji istraivai
nisu obraali dovoljno panje ispitivanju uslova i fak-
tora koji su djelovali na drutvene odnose i proces
istoriskog razvitka. Smatralo se da je arheologija vie
dio istorije umjetnosti, a manje istoriska nauka koja
mora da istrauje i prouava ivot i odnose u drutvu.
To su bila shvatanja ondanjih arheologa, a iz takvih
shvatanja proizlazio je odgovarajui sistem i metod
rada. S druge strane, politiki planovi okupatorske
vlasti od 1878-1918 g. i intenzivna nastojanja da se
pred svjetskom javnou austro-ugarska okupacija
Bosne i Hercegovine prikae spasonosnom u kultur-
nom pogledu nisu ostali bez uticaja i na arheoloka
istraivanja. Trebalo je prikupiti to vei broj po-
kretnih spomenika, izloiti ih u muzejima i dati
opis onog to je prikupljeno i otkriveno. Iskopavanja
su esto obavljana bez preciznih analiza onih faktora
koji su vani za takav nain istraivanja. Spomenici
i objekti u veini sluajeva su posmatrani samo kao
dragocjena otkria i nalazi, a ignorisani su drugi mo-
menti koji bi mogli neto rei o njihovom porijeklu i
6
nastanku. Druga injenica koja je proizila iz ova-
kvog shvatanja i metoda rada sastoji se u tome da u
oblasti rimske arheologije Bosne i Hercegovine ne-
mamo veeg broja sistematskih studija. Naveli smo.
neke radove koji imaju karakter monografija, ali i
u njima je izostala odreenija slika o ekonomici i op-
tem razvitku pojedinih krajeva, o drutvenim' od':'
nosima, o stepenu romanizacije indigenog.. stanov-
nitva, itd.
Prema tome, moe se rei da namje cio ovaj pe-
riod u kojem su izvrena brojna istraivanja: na .tere..
nu i prikupljen znatan arheoloki materijal ostavio
dosta neobraenih pitanja iz antikog doba .Bosne i
Hercegovine. Tako i za arheoloko-istoriska ispiti..
vanja u vremenu od'1878-1945 g. vrijedi ocjena.data
na' prelazu u novi, dananji period. naune djelatnosti
u Bosni i 'Hercegovini: Metodom rada i navikom na-
unapraksa i interes naunih radnika skretani su 'vie
na predmete nego na ljude koji su te predmete izra..
ivali, vie na dokumente nego ekonomsko-drutve-
ne prilike u kojima su- ti dokumenti nastali; vie' na
vanjske pojave nego na unutranju dinamiku narod-
nog drutvenog ivota. koji se.u tim pojavama odra-
zava%s .
v
''

NAPOMENE'

1 V.e o r o v i, GZM' XXVI, 1914, 3;

2 ozatiti i konzervaciji spomenika u Bosni i. Herce-
govini upor. D. T af r o, Nae starine III, 1956, 5--;-12
s A. B a b i , GZ+Vl 1946, sv. I, 3

fJ

--\

Stanje istraivanja od 1945 do 1958 ~od.
U novim uslovima naune djelatnosti i arheolo-
ka istraivanja na teritoriji Bosne i Hercegovine kre-
u novim putevima. Pri tome, razumije se, ne moe
biti ni govora o potpunom prekidu sa ranijim isku-
stvima i prokuanim metodama rada kojima su ostva-
reni znaajni rezultati i otkria. Istraivanja u oblasti
antike arheologije organizaciono su i dalje vezana za
djelatnost Zemaljskog muzeja i njegovog Glasnika.
To je i opravdano kad se imaju u vidu ne samo bogate
tradicije i priznati uspjesi Muzeja ve i potreba da
se ovaj rad, specifian po svojim oblicima i mogu
nostima, koncentrie u onoj ustanovi koja istrauje,
skuplja, obrauje i muzeoloki prikazuje svoja ot-
kria i nalaze. Zasad je to najbolja forma organizacije
istraivanja. Glasnik Zemaljskog muzeja ostao je i
danas asopis u kome se objavljuju rezultati nauno
istraivakog rada li Muzeju, to znai i rezultati
arheolokog rada. Pored Glasnika, prilozi iz oblasti
antikih izuavanja pojavljuju se i u Naim starina-
ma, organu Zavoda za zatitu spomenika kulture i
prirodnih rijetkosti NR BiH i u Godinjaku Istoriskog
drutva Bosne i Hercegovine. Planiranje arheolokog
rada i rukovoenje njime vri Zemaljski muzej u sa-
radnji sa lokalnim muzejima i Zavodom za zatitu
spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH.
Poslije rata nastavljena su arheoloka iskopa-
vanja koja su postala brojnija i obimnija no to je to
bilo u prethodnom periodu. Ova iskopavanja pret-
stavljaju sastavni dio sistematskog pretraivanja po-
jedinih znaajnih lokaliteta koji ranije nisu dovoljno
istraeni ili ih je radi spasavanja i zatite trebalo to
prije ispitati. Naporedo s iskopavanjima, vre se op-
ta rekognosciranja terena, naroito na onim podru
jima koja dosad arheoloki nisu bila poznata. U iz-
voenju tih radova danas sve otrije iskrsava pro-
blem strunih kadrova.
Osnovna orijentacija arheolokih istraivanja sa-
stoji se u prikupljanju grae za osvjetljavanje onih pi-
tanja iz ivota i razvitka u antiko doba koja do da-
nas nisu dovoljno ili nisu uopte prouavana. To su
pitanja iz okvira drutvenih odnosa, ekonomike, po-
litikih institucija, uopte iz kompleksa onih istori-
skih injenica o kojima nema podataka u pisanim iz-
vorima. Koliko se do danas li tome uspjelo, jo se ne
moe u potpunosti sagledati, ali je pravac istraiva-
nja usmjeren na to da se novim otkriima i nalazima
stvori to ira osnova za analizu socijalnog i ekonom-
skog ivota antike Bosne i Hercegovine. Istraiva-
nje naselja, cesta, vila i drugih spomenika rimske ci-
vilizacije treba da doprinese uoavanju i odreiva
nju njihovih funkcija u drutvu i njihove uloge u
h
ut
procesu istoriskih promjena. Razumije se da pun us-
pjeh ovakvog smjera u arheolokom nauno-istrai
vakom radu zahtijeva oslobaanje od izvjesnih na-
slijeenih tradicija koje su suavale mogunosti i
okvire za obradu i analizu prikupljene grae.
Rezultati istraivanja iz oblasti antike arheolo-
gije najjasnije se odraavaju u radovima koje je iz-
vrilo antiko odjeljenje Zemaljskog muzeja. U pro-
teklih 13-14 godina izvoena su terenska ispitiva-
nja sa zadatkom da se to potpunije upozna arheolo-
ki znaaj pojedinih krajeva. Tako su do danas pregle-
dani tereni oko Stoca i ira okolina apljine, Nevesinj-
sko i Dabar Polje, rimski lokaliteti i naselja oko Bi-
haa, zatim dolina Sane i Sanice, posavski kraj iz-
meu Bos. amca i Bijeljine, okolina Bijeljine, dolina
Drine od Skelana do Bratunca; dalje su pregledana
podruja oko Bugojna i Gornjeg Vakufa, ipovo i oko-
lina Jajca, dolina Trebinjice, predio Sasa kod Sre-
brenice, a isto tako podruja Ljubukog, Vitine, Mo-
stara, Travnika, Zenice, Doboja i selo Ocrkavlje kod
Foe; naroito detaljan pregled izvren je u dolini
Neretve izmeu Konjica i Rame na prostoru koji je
d. vnas pod Jablanikim Jezerom; ispitivanj e terena iz-
vreno je i na Kuprekom Polju, u podruju Fojnica
-Kiseljak-Kreevo, u predjelu Kalinovika i oko
Dervente i Bos. Broda. Od veih nalazita i objekata
pregledani su: antiko groblje u selu Ivanjska kod
Bos. Krupe i antika zgrada kod Skelana. Ponovo su
izvreni pregledi na poznatim nalazitima u Glamou,
Mogorjelu i Drvaru. Znaajni rezultati postignuti su
na ispitivanju mree rimskih komunikacija. Ispitane
su ove rimske ceste i putevi: na Nevesinjskom Polju,
na pravcima Lipeta Karaula-Borci i Cavtat-Trebi-
nje-Niki; na prostoru Ravanjsko Polje-Varvara,
Vukovsko Polje-Gornji Vakuf, Varvara-Gornji
Vakuf; zatim cesta Gornji Vakuf-Vitez-Zenica; na
pravcu Prolog-Servitium ispitan je i obiljeen dio
ceste od Mlinita preko Podrakog Polja i od Banja-
luke do Bos. Gradike i rimski put Mrkonjigrad
Trijebovo-Lokvari-Koii;hodoloki je pretraen i
kraj oko Bos. amca i Brkog; otpoelo je istraivanje
komunikacije koja je iz doline Neretve kod Ostroca
vodila prema rudarskom podruju Kreevo-Fojnica.
Obavljeni su i pregledi nekih terena na kojima su ra-
dili antiki rudnici: srebreniki kraj, Maj dan-Sinj a-
kovo, dolina Japre, predio oko Bronzanog Majdana i
rudarski distrikt Ljubije. Na ispitivanju cesta i pre-
gledu antikih rudarskih podruja radili su pored mu-
zejskih strunjaka i istraivai iz drugih ustanova.
U okviru detaljnih prouavanja terena izvreno
je vie iskopavanja na raznim mjestima. Tako su vr-
8
ena kopanja na ovim znaajnim antikim lokaliteti-
ma: u Klepcima i Viiima (kod apljine) i na kasno-
antikom lokalitetu Palaite kod Travnika; iskopane
su ruevine antikih zgrada i vila u Lisiiima, Cele-
biu i Butkovi Polju (kod Ostroca) i u Tutnjevcu i
Brodcu (kod Bijeljine); u Klobuku i Borasima (kod
Vitine), u Zaloju kod Bihaa, u Lisiiima i Tasovi
ima kod apljine otkrivene su ranohrianske bazi-
like; u Rankoviima kod Travnika otkopana je sup-
strukcija rimske vile; vea otkopavanja izvrena su na
Crkvini kod Prijedora, na gradini Zecovi kod Prije-
dora, u Rogaiima kod Blauja, u Zaloju i Golubiu
(kod Bihaa) i na Crkvini u Zgoi; obavljeno je revi-
ziono iskopavanje u Dabravini kod Breze i u avki
ima kod Bihaa; u Ilidi Gati kod Bihaa izvreno
je manje probno iskopavanje.
to se tie Zavoda za zatitu spomenika kulture
i prirodnih rijetkosti NR BiH, njegova djelatnost naj-
jae dolazi do izraaja u zatiti i konzervaciji brojnih
spomenika kulture iz turskog perioda. U oblasti an-
tike arheologije Zavod sudjeluje u akcijama reko-
gnosciranja i ispitivanja terena i obavlja razne za-
titne radove na spomenicima rimskog doba, meu
kojima su najvaniji radovi na Mogorjelu i tvravi
u Makljenovcu kod Usore.
Rezultati terenskih ispitivanja i posebnih izu-
avanja objavljeni su u nekoliko izvjetaja i rasprava.
Meu njima su najvaniji: detaljan opis tragova i
pravca rimske ceste na Nevesinjskom Polju, mono-
grafija o bazilici u Dabravini, izvjetaj o iskopa-
vanju bazilike u Klobuku, rasprave ojapodskim
urnama i kasnoantikim spomenicima iz ipova,
pregled antikih spomenika u Sarajevu i epigrafski
prilozi - od D. Sergej evskog; izvjetaji o iskopava-
njima u Lisiiima, Celebiu, Zaloju i Golubiu i
rimskim _nalazima na gradini Zecovi kod Prijedora
- od 1. Cremonik; biljeke o antikoj topografiji na
Kuprekom Polju, u podruju Fojnica-Kiseljak-
Kreevo, u predjelu izmeu Konjica i Rame, na pro-
storu oko Dervente i Bos. Broda; podaci o dijelu ceste
Solarski put na Rilikom Polju i o sauvanim
ostacima ceste u Vrancima kod Kreeva - od . Ba-
sIera; rasprava o antikom rudarstvu i prilozi pozna-
vanju rimskih cesta na pravcu oko Vukovskog i
Ravanjskog Polja i na pravcima Gornji Vakuf-Vitez
-Zenica, Mlinite-Banjaluka-Bos. Gradika i Mr-
konjigrad-Koii - od E. Paalia'.
Iz ovog pregleda o istraivanjima na terenu i
objavljenim radovima proizlazi nekoliko injenica.
Prvo, u periodu od 1945-1958 g. arheoloka istrai-
vanja antikih objekata i spomenika bila su brojna
i obimna. Naroito su vana sistematska iskopavanja
na izvjesnim antikim nalazitima koja je trebalo iz-
vriti radi spasavanja. Drugo, istraivanja su zahva-
tila i podruja koja ranije nisu bila arheoloki ispi-
tana i na taj nain se proirila osnova za opta i po-
sebna prouavanja antikog perioda Bosne i Herce-
govine. Tree, u toku dosadanjih istraivanja po-
sebna panja je posveena iznalaenju tragova rim-
skih cesta i obiljeavanju njihovih pravaca. Nije ni
potrebno isticati koliki je znaaj ispitivanja cesta kao
faktora koji svjedoi o ekonomskoj, politikoj i stra-
tegiskoj ulozi pojedinih krajeva. Slian znaaj imaju
i poetna ispitivanja rimskih rudita i vila. -- Ovim
smjerom i ovakvim sistemom istraivanja, arheolo-
gija Bosne i Hercegovine sve vie postaje sastavni
dio istoriske nauke. Traei i obraujui konkretne
injenice, nauno-istraivaki rad u oblasti rimske
arheologije Bosne i Hercegovine moe jo u veoj
mjeri da doprinese poznavanju i objanjavanju onih
pitanja koja istorija dosad nije uspjela da osvijetli.
Arheoloke indikacije danas jae nego ranije pret-
stavljaju osnovu za istoriska izuavanja.
Meutim pored konstatacije o dosadanjim re-
zultatima arheolokih istraivanja, izneseni pregled
ukazuje i na neke druge injenice. Prvo, to je inje
nica da istraivanja u oblasti rimske arheologije, i
pored znaajnih akcija, dosad nisu uspjele da osvijetle
i priblie rjeenju nekoliko vanih pitanja. U Bosni
i Hercegovini ima jo dosta antikih nalazita koja
su nepoznata ili su nedovoljno poznata. Tako su nam
gotovo nepoznati prostrani krajevi u istonoj Bosni
i Posavini, izuzev srebreniko podruje; zatim oblast
sjeverne Hercegovine i gornje Drine; pojedina po-
druja u dolinama Une i Bosne. Jo uvijek stoje ne-
dovoljno ispitani rimski rudnici i ostali tragovi ru-
darske radinosti u podruju Sane, oko Srebrenice, u
distriktu Majdan-Sinj akovo, na prostoru Fojnica-
Kreevo i u kraju oko Varea. Isto tako, ne moe se
smatrati zavrenim ni istraivanje rimskih cesta, jer
su jo uvijek itavi krajevi u tom pogledu neistra-
eni. Poseban zadatak arheologije u Bosni i Hercego-
Vini, vrlo vaan i ve jasno obiljeen kao primaran,
jeste ispitivanje gradina. Tu iskrsava niz pitanja, kao
tosu: funkcija gradina u praistorisko i rimsko doba;
njihova obiljeja u pojedinim krajevima; kontinuitet
i promjene u nastanjivanju gradina, i sl. Od rjeenja
tog zadatka u mnogome zavisi osvjetljavanje nekih
drugih pitanja, kakva su, npr., pitanja tipova na-
selja, komunikacija u pred rimsko i rimsko doba, a
naroito pitanje sela. Ranija istraivanja preteno
su ila za tim da prikupe i proue spomenike koji
objanjavaju i dokumentuju ivot u gradovima s rim-
skom organizacijom i ureenjem. Danas naa istra-
ivanja, s obzirom na to da je nuno temeljitije po-
znavati indigeno stanovnitvo u predrimsko i rimsko
doba, treba da su usmjerena u prav u svestranijeg
osvjetljavanja ilirskog sela koje je ivjelo u okvirima
starog ureenja i tradicija". Naravno, to ne znai da
se moe prestati s ispitivanjem gradova i gradskog
ureenja kao i vojno-politike organizacije uopte. O
problemu ilirskih aglomeracija u rimsko .doba u Bo-
sni i Hercegovini bie govora u poglavlju posveenom
optim razmatranjima antikih naselja i komunika-
cija. Jedan od zadataka daljih arheolokih istrai-
vanja je izrada topografske karte Bosne' i Hercegovine
u rimsko doba, s ime jeu vezi produenje intenziv-
nog rekognosciranja i pregledanja terena. Jo ne-
mamo zbirke svih poznatih latinskih natpisa iz Bo-
sne i Hercegovine kao ni numizmatikog prirunika
za kojima se ve odavno osjea potreba. Osim toga,
nemamo ni takvih studija koje bi pretstavljale sin-
tezu rezultata dosadanjih istraivanja i prouava
nja o pojedinim problemima kao to su: svakodnevni
ivot stanovnika na ovom podruju u antiko doba,
privredne djelatnosti pojedinih krajeva, odnosi iz-
meu sela i grada, kulturni razvitak uopte i znaaj
kulturnih spomenika.
Drugo - to se namee u vezi s ostvaren jem ovih
zadataka nauno-istraivakog rada to je potreba
primjene novih metoda u radu. U arheoloko-istori-
skim istraivanjima rimskog perioda Bosne i Herce-
govine osnovno je obezbijediti metod koji e otkri-
vati injenice i pouzdano ih analizirati. Takav metod
potreban je ba u izuavanju antike istorije, jer o
njoj gotovo da nema pisanih podataka, nedostaju joj
pregledi, statistike i druga graa koja stoji na raspo-
loenju istraivaima mlaih istoriskih perioda. Pri-
mjena tog metoda pomae i olakava u postavljanju
granica izmeu onog to j e sigurno i dokazano i onog'
to je nesigurno i hipotetino". S druge strane, i upo-
znavanje sa ostvarenim rezultatima zahtijeva nove
forme i vidove, drukije od onih koje. poznajemo kao
ve ustaljene. Jedan od takvih vidova, koji nije ne-
poznat savremenoj nauci, to su posebna izdanja i zbor-
nici u kojima se tretiraju vie problemi no otkria.
Ovdje treba takoe konstatovati potrebu da se prie
sistematskim i kompleksnim istraivanjima na terenu
pomou ekipa koje bi bile sastavljene od strunjaka
raznih disciplina. Arheologija bi od takvog naina
rada imala mnogo koristi, jer poznavanje optih uslo-
va razvitka i prilika jednog kraja pretstavlja pou-
zdanu osnovu za analizu injenica koje pruaju arhe-
oloka istraivanja. Osim toga, zajedniki rad i sa-
radnja sa irim krugom strunjaka u izvoenju kom-
pleksnih istraivanja doprinose uklanjanju izolova-
nosti i podvajanja koja nisu bila tua arheolozima i
njihovim ustanovama. - Razumije se, obim istrai-
vanja u oblasti rimske arheologije, a s tim i znaaj
njihovih rezultata, to treba istai, stoji u direktnoj
zavisnosti od materijalnih sredstava za obezbjeenje
svih arheolokih radova i od kadrova koji te radove
izvode.

NAPOMENE

1 Rasprave, prilozi i izvjetaji objavljeni su u broje-

vima GZM od 1946 do 1958; u Godinjaku Istoriskog dru-
tva BiH, Sarajevo, sv. VI, 1954 i Naim starinama sv. III,
1956 i sv. IV. 1957
2 Upor. n. Rendi-Mioevi, GZM 1951, sv.
VI,46
3 O primjeni ovog metoda upor. A. Momigliano, SuHo

stato presente degli studi di storia antica (1946-1954) -

X Congresso internazionale di scienze storiche (Roma 4-11
septembre 1955), Relazioni, vol. VI, Firenze, 37-39

, f

Naselja
ceste u
~
1 porjeju
Istraivanja rimskih naselja i cesta u porjecju
Sane i Une dosad su vrena ili specijalno ili u okviru
optih arheolokih izuavanja. Ispitivanje rimskih
puteva znatno zaostaje i ni izdaleka nije obav-
ljeno u onoj mjeri kakvu zasluuje naseljenost i
znaaj nekih podruja ovoga kraja. U izlaganju emo
1) RIMSKA CESTA GRAB-RESANOVCI-BOS. PETROVAC I DALJE
U porjeje Sane i Une ulazila je vana rimska
cesta iz pravca Burnuma (Supljaja-Kistanje kod
Knina) preko Graba-Resanovaca-doline Unca -
prema Bos. Petrovcu. Jednim dijelom ove ceste, tj.
do Donjeg Unca, proputovao je Evansl. Dosad naj-
potpunija istraivanja na njenoj trasi izvrio je F.
Balif i rezultate do kojih je doao objavio u svom
poznatom djelu o rimskim cestama u Bosni i Herce-
govini.
Obiljeavanje ceste Grab-Resanovci - dolina
Unca - prema Bos. Petrovcu Balif je izvrio vrlo
precizno". Cesta je opisana na duini od cca 70 km. i
moe se u cjelini pratiti. Koloteine, ostaci rimskih
na~lja i 17 miljokaza - to su tragovi koji su obez-
bijedili tano obiljeavanje trase ove ceste. Brojevi
milja sa miljokaza i meusobna udaljenost njihovih
nalazita gotovo potpuno se podudaraju sa stvarnim
razdaljinama koje miljokazi pokazuju na trasi same
ceste. Miljokaz sa oznakom XXXVI m. p. kod Re-
<anovaca odgovara udaljenosti od Burnuma, iz ega
proizlazi da je Burnum bio njeno polazite. I oznaka
na drugim miljokazima (XXXXIII i XXXXVI kod
Drvara), sve do Hana Glio (zadravam naziv za ovaj
lokalitet prema Balifu, iako to ime danas nije uobi-
ajeno) slau se na stvarnom razdaljinom od Burnuma.
Meutim to nije sluaj sa svim miljokazima. Po to-
me i po optem izgledu miljokaza, Balif zakljuuje
da se kod ove komunikacije ne radi o jednoj cesti,
ve o spletu dijelova rimskih puteva.
Drugi Balifov zakljuak sastoji se u ovome: blizu
Hana Glio cesta se ravala u dva pravca - jedan na
istok prema Kljuu a drugi na sjever u dolinu Sane.
Osnovni smjer je onaj koji ide u dolinu Sane preko
Bos. Petrovca. Kao dokaz za dva pravca ove ceste
navedeni su nalazi iz rimskog doba kod Kljua i Hana
Glio, kao i tragovi rimskog rudarstva u bazenu Pri-
jedor-Sanski Most i u porjeju Japre". Balif je uzeo
u obzir i podatke o tragovima rimskih naseobina kod
anki Rakana blizu Bos. Novog .
IV
Sane Une
~
1
prvo dati pregled specijalnih hodolokih ispitivanja
i njihovih rezultata, a tokom topografskog obilje-
avanja ukazaemo i na one vjerovatne ili sigurne
rimske komunikacije o kojima znamo na osnovi ar-
heolokih otkria.
Posebnu vanost ima Balifova pretpostavka da
je rimska cesta iz Bihakog Polja prolazila preko
Bos. Petrovca prema Kljuu. Na tu pretpostavku
Balifa upuuju miljokazi onoga kraka ceste koji se
odvaja prema Kljuu ije oznake ne odgovaraju raz-
daljini od Burnuma. Prema tome, odvojak u pravcu
Kljua mogao bi biti produenje rimske ceste od Bi-
hakog Polja, dok bi cesta Grab-Resanovci-Bos.
Petrovac ila u dolinu Sane. Balifu je, takoe, bio
poznat nalaz afrikanskog novca iz III i II vij. st. e.
kod Bos. Krupe i Truhelkino miljenje da je tim prav-
cem prolazila znamenita rimska cesta Salona-
Siscia".
Za datiranje izgradnje ove ceste znaajni su
natpisi sa miljokaza, a oznake razdaljine u rimskim
miljama, kao to smo ve istakli, odreuju smjer
njene trase. U dodatku uz pomenuto Balifovo djelo
Pa 6 je obradio i dopunio etiri natpisa sa njenih
miljokaza. Sva etiri natpisa nose ime cara Klaudija
sa tribunicia potestate VII i ciframa rimskih milja,
to pokazuje da je ova cesta zavrena 47/48 g. n. e.
Ovdje je potrebno dati objanjenje o natpisu na ploi
iz Salone (CI L III, 3198 b = 10156 b). Miljokazi na
cesti od Graba prema Bos. Petrovcu i Kljuu poka-
zuju da je ona zavrena za vrijeme Klaudija. Me-
utim pomenuti natpis iz Salone govori o tome da
je prvi sektor ceste Salona-Burnum-Grab-Resa-
novci-Bos. Petrovac i dalje, tj. sektor a Salonis ad
montem Ditionum Ulcirum u duini od LXXVIID m.
p., bio izgraen za vrijeme Tiberija. Na osnovi onoga
to je ve poznato o datiranju drugih cesta u rimskoj
provinciji Dalmaciji jasno je da je i ova cesta djelo
onog intenzivnog rada na izgradnji komunikaciske
mree koji je inaugurisao i poeo ostvarivati August,
a koji su nastavili njegovi prvi nasljednici. To to je
na miljokazima carevo ime dato u nominativu po-
kazuje da je Klaudije za izgradnju ceste uime drave
podnio trokove ili bar uestvovao u njima. Slino
Je l na drugim dravnim cestama (viae publicae) u
Rimskom Carstvu bilo da su one izgraene samo za
posebne vojne potrebe u provincijama i u graninim
oblastima (viae militares), bilo da je pojedina via mi-
litaris sluila i kao via publica militaris".
Potrebno je napomenuti da je Balif dvije godine
prije objavljivanja svoga djela o rimskim cestama
u Bosni i Hercegovini objavio opis ceste od Prologa
preko Donjeg Unca i Bos. Petrovca u dolinu Sane".
Meutim u svom glavnom djelu Balif je na osnovi
naknadnih rezultata istraivanj a izvrio znatne is-
pravke u pogledu njenog smjera. On je prvobitno
2) PODRUCJE BOS. GRAHOVA, DRVARA I BOS. PETROVCA
Iz okoline Bos. Grahova poznato nam je neko-
liko rimskih lokaliteta. Na gradini Areina Brijeg kod
Bos: Grahova sauvali su se rimski graevinski osta-
ci; kod Begovac izvora znatni tragovi rimske nase-
obine; Gradina kod sela Tikovca bila je takoe nase-
ljena ili zaposjednuta u rimsko doba". Pojedinani
artefaktapotiu sa Gradine kod sela Pei i Kesia i
iz okoline sela Zeba 1 0 . Na veem broju gradina u oko-
lini Bos. Grahova sauvani su tragovi praistoriske
naseljenosti. Neke od tih gradina, kao to smo ve
napomenuli, bile su zaposjednute i u doba Rimljana.
Sa Mramorskog groblja kod Bos. Grahova potiu
ovi nalazi: rimski grobovi (novci Servilia, Augustus,
Vespasianus, Iustinianus) i fragmenti rimskih spo-
menika. Pa zakljuuje da je u Bos. Grahovu bilo
znaajno rimsko naselje koje je izraslo na ranijoj ilir-
skoj osnovi. Oko Bos. Grahova izgleda da su stanovali
Ditiones (summus mons Ditionum Ulcirus = CIL III,
3198 b = 10156 b) jer se smatra da je mons Ulcirus
identifikovan sa visinskim prevojem kod Graba pre-
ko kojega prelazi cestall. Spomenici pokazuju da je
ovdje tovan Silvanus Messor i da su stanovnici ovog
kraja vjerovatno dobivali civitas Romana za vrijeme
Hadrijana ili Antonina Pija (CIL III, 14971) sudei
po gentilnom imenu Aelius (Aelia) koje se javlja na
natpisima'", F. Buli na Grahovu Polju trai Stridon.
O problemu ubikacije Stridona do danas je objavljeno
vierasprava za smjetaj i protiv njegovog smjetaja
na Grahovo Polje. Ovdje neemo ulaziti u razmatra-
nje argumenata koji su isticani u tim raspravama.
Smatramo da Stridon nije bio u Bosni i Hercegovini
i da je dokazana nevjerodostojnost natpisa CIL III,
9860 na kome se preteno zasnivalo miljenje Bulia
i pristalica njegove teze. Gdje se nalazio Stridon -
taje pitanje jo uvijek lis sub iudice".
Za cestu koja je prolazila pravcem Burnum-
Grab-Resanovci-Bos. Petrovac znaajni su i miljo-
kazi koji su u novije vrijeme otkriveni kod Pei, Dr-
vara i Crljevice sjeverno od Drvara. Natpisi govore
da su miljokazi postavljeni za vrijeme cara Klaudija.
Cifre na posljednja dva miljokaza - XXXXI (III?) i
XXXX (VIII?) - mogle bi, prema nalazitima odgo-
varati redu ranije otkrivenih miljokaza!". U Drvaru
su ustanovljeni ostaci rimske zgrade i rimsko groblje.
Na gradinama u Donjem Vrtou i Donjem Un cu po-
red praistoriskih naselja otkriveni su i tragovi rim-
skih zgrada; sa Gradine u Donjem Vrtou su dva
rimska novia (Claudius i jedan iz Konstantinovog
doba); ova Gradina je, kako misli Radimski, u rim-
sko doba sluila kao straarnica nad cestom i nase-
ljem u Drvaru' 5. Iz najblie okoline Drvara potie
nekoliko primjeraka rimskog novca: od Augusta do
Proba i jedan republikanski denar 1 6 . Podruje Gor-
pretpostavljao da je cesta kod Prologa ulazila na Li-
vanjsko Polje i da se kodProva jedan njen krak od-
vajao prema Bos. Petrovcu, a glavni pravac da je na-
stavljao u unutranjost.
Arheoloka istraivanja u porjeju Sane i Une
otpoela su prije skoro 70 godina. Ona su do danas
objavljena samo djelimino, pa i to samo na pojedi-
nim podrujima. Izvjesna podruja i mjesta ovog di-
jela Bosne ili nisu nikako arheoloki prouavana ili
su samo uzgred pomenuta povodom nekog nalaza.
Izlaganje o naseljima u porjeju Sane i Une poka-
zae kakvo je stanje u tome pogledu.
njeg Unca koje ima plodnih ravnica i tragova rim-
skih puteva nije istraeno; iz Velike upe (podruje
Gornjeg Unca) je rtvenik lOM, naen 1928 g17.
U Bos. Petrovcu otkriveni su ostaci rimskih gra-
evina i naeni rimski novci". Siri region oko Bos.
Petrovca obiluje gradinama iz praistoriskog doba,
meu kojima su neke bile zaposjednute i naseljene
i u rimsko doba. Tragovi rimskog ivota sauvani su
na gradinama kod Cimea, Vaganca Bjelajskog i na
rimskim ruevinama kod Vodenice -- sva tri mjesta
na pravcu Bos. Petrovac-Biha; iz Bukovae je na-
laz veeg broja primjeraka rimskog novca IV vij. n.
e. i jedna nadgrobna ploa s natpisom; kod Revenika
su sauvani rimski zidovi, kod J anjile ostaci rimske
utvrde, kod Hrsovca blizu Smoljane takoe tragovi
rimskog utvrenja, poznatog pod imenom Latinski
Vrh; blizu Smoljane nadgrobni natpis (Aurelii); kod
Bravskog odlomci nadgrobne ploe sa natpisom. Pre-
ma onome to se dosad zna o gradinama u ovom kraju,
brojnije su one na kojima su sauvani samo tragovi
naseljenosti u praistorisko vrijeme. Takvih gradina
ima dosta u predjelima oko Bjelaja, Bos. Petrovca,
Drvara, Bravskog i Kulen-Vakufa 1 9 . Na pravcu Bos.
Petrovac-Bos. Krupa rimski nalazi poznati su jedino
iz Krnjeue: novci i odlomci natpisa; na jednom nat-
pisu dopunom se ita Ulpia 2 0 .
Cio kraj oko Bos. Grahova, Drvara, Gornjeg Rib-
nika i Bos. Petrovca gravitirao je rimskoj cesti koja
je od Burnuma preko Graba izlazila u dolinu Unca
i vodila dalje. Balif nije ispitao vicinalne puteve i
prikljuke na ovu cestu, ve je samo obiljeio njeno
ravanje na sjever u dolinu Sane i na istok prema
Kljuu. Naknadna istraivanja na terenu, a naroito
istraivanje tragova rimskih aglomeracija, potvrdila
su Balifovu pretpostavku da je rimska cesta Grab
-Resanovci-Bos. Petrovac i dalje u unutranjost
bila glavna komunikacija na koju su izlazili drugi
putevi. Razumije se, Balif je pri tome prvenstveno
mislio na one dijelove koji su mogli pretstavljati njene
ogranke (prema Kljuu, prema Bihau). Meutim nae
poznavanje mree i pravaca rimskih puteva u ovom
kraju do danas nije mnogo odmaklo od onih rezul-
tata koje nam je ostavio Balif. Kao dopunu treba uzeti
u obzir ozbiljnu pretpostavku da je izmeu ove ceste
i Glamokog Polja postojala veza koja je ila preko
Gornjeg Unca'".
Revizija natpisa koji govori o cestama to SaIL:.
Salone vodile u unutranjost donosi ispravku u nat-
pisu CIL III, 3198 b = 10156 b: mjesto ad summum
montem ... nova je lekcija ad imum montem Diti-
onum Ulcirum. Praksi izgradnje i obiljeavanja raz-
daljina na rimskim cestama do podnoja ili prevoja
1~
neke planine potpuno odgovara ad imum montem'".
Prema natpisu, ova cesta je od Salone do ad imum
montem u duini od 77 i po m. p. zavrena 20/21 g.
n. e. Identifikaciji mons Ulcjrus - sedlo kod Graba
na prelazu iz Dalmacije u Bosnu nema prigovora, jer
je taj prevoj od Salone trasom rimske ceste preko
3) DOLINA SANE I JAPRE
Dolina rijeke Sane na pravcu Sanski Most-Pri-
jedor bogata je praistoriskim i rimskim nalazima. Si-
stematska iskopavanja praistoriskih naselja u peini
Hrustovai kod Vrpolja juno od Sanskog Mosta po-
kazala su da je to naselje postojalo jo u vrijeme koje
oznaava prelaz na upotrebu metala. Nalazi iz ovog
kontinuiranog naselja ukazuju na ivu vezu izmeu
slavonske igradinske kulture'".
Iskopavanja nekropole i naselja u Sanskom Mo-
stu pokazala su da je ovdje u V i IV vij. st. e., a moda
i ranije, postojalo znaajno ilirsko naselje. Stanovnici
su ise bavili rudarstvom i metalurgijom'". Okolina
je bogata naslagama eljezne rude. Tragovi naselja
iz praistoriskog i rimskog doba ustanovlj eni su kod
ehovaea, sjeverno od Sanskog Mosta, oko Starog
Majdana, u Otroj Luci i Staroj Rijeci i dalje niza
Sanu kod Aliia, Zecova, arakova, Begogaana, kod
Prijedora i na jo nekim mjestima uza Sanu'". Ra-
dimski pretpostavlja da je dolinom Sane pravcem
Sanski Most-Prijedor prolazila rimska cesta i da je
cijelo podruje Sane u rimsko doba imalo gustu
mreu puteva. S ovim pravcem ceste slae se i Pa
koji smatra da je komunikacija od Graba preko Re-
sanovaca i Bos. Petrovca ila dalje dolinom Sane i Une
kao strategiski vana veza Salone i Burnuma sa Sis-
cijom'". Na prostoru Sanski Most-Prijedor rijetki
su numizmatiki nalazi. Do danas je poznato samo
nekoliko primjeraka antikog novca sa ovog podruja:
moda iz Prijedora ili okoline potie nalaz dvaju pri-
mjeraka kartaginskog novca i po jedan Vespasianus,
Valentinianus i Theodosius'".
Od Prijedora dalje niza Sanu sve do Blagaja na
uu J apre nema rimskih nalaza, ali uz obale J apre
postoje ostaci rimskih naseobina i brojna troskovita
koja svjedoe o starim rudarsko-topioniarskim ra-
dovima (Tab. I, sl. 1). U elama je bilo rimsko na-
selje, a na Ovan-gradu utvrda nad tim naseljem;
ovdje su naeni nadgrobni natpisi'". Jedan natpis iz
Gornjih Agia kod ela govori o obnovi hrama za
vrijeme cara Gordijana; ovdje su na lokalitetu Crkvi-
ni ustanovljene ruevine rimskih zgrada i naeni
odlomci natpisa'". U novije nalaze iz Blagaja spa-
daju brojni rimski novci iz III i IV vij. n. e. od Kla-
udija Gotskog do Teodosija, jedan primjerak Hadri-
janovog novca, jedan nepotpun natpis sa imenima
Ulpia i Iulia, fragmenti nadgrobnih spomenika i
skulptura, odlomak crijepa sa igom SISC i drugi
artefakti rimske provenij encij e 3 ! .
U predjelu Bos. Novog ustanovljeni su ostaci rim-
skih zgrada u Derviima, itluku i Dvoritu'". Ra-
kanske Barice kod Danki Rakana poznate su po
brojnim ostacima rimskog naselja: temelji zgrada sa
mnogo odlomaka rimskog graevinskog materijala
(olovne cijevi, krovna opeka i sl.); odavde je natpis
CIL III, 8376 a = 13242 upor. str. 2127 i 2328 159 i
drugi ostaci. Truhelka misli da u Rakanskim Bari-
cama treba traiti rimsku stanicu Clandate po Geogr.
Rav. (IV, 218, upor. IV, 217 = Clande) , a ne u Bos.
Burnuma stvarno udaljen 77 i po m. p. (cca 1 ts km).
U blizini Graba je planina Ilica ili Vilica koja se u
lokalnom izgovoru javlja kao Ujilica ili Uilica 2 3 . Nova
lekcija natpisa ne protivrjei ni pravcu ceste od Graba
dalje u Bosnu, niti Burnumu kao njenom polazitu
kakoga je utvrdio Balif.
Novom kako je mislio Tomaek. Sa Truhelkom se
slae i Pa 3 3 . Selo Mala Ruika na rijeci Japrici bilo
je manje rimsko naselje. U njemu su otkrivene skulp-
ture iz doba kasnog rimskog carstva, temelji zgrade,
jedan primjerak novca (Constantinus I) kavan u Sis-
ciji i neki drugi predmeti rimskog porijekla'".
Postoje podaci i o rimskim putevima na podruju
Japra-Bos. Novi. Radimski pretpostavlja da je iz
J apre pored Bos. Novog vodila cesta prema Bos. Kos-
tajnici'". Truhelka je otkrio trag rimske kaldrme kod
Danki Rakana kao dio ceste od Salone dolinom Une
u Sisciju'". Skari, na osnovi tragova na terenu, dri
da je pored Male Ruike prolazio rimski put koji je
vezao dolinu Une sa rudarskim distriktom Stari Maj-
dan-i-Prijedor'". Meutim pitanje komunikacija u
porjeju Sane jo nije rijeeno, jer na pojedinim pod-
rujima nije bilo ni arheolokih, ni hodolokih istra-
ivanja. Dosad nisu ustanovljeni tragovi rimske ceste
dolinom Sane od Prijedora prema Blagaju.
Spomenici i nalazi u porjeju Sane ne daju nam
podatke o toponimiji i stanovnitvu ovoga kraja, ali
iz obavjetenja koja daju antiki izvori proizlazi da
su ovdje stanovali Mezeji. Cassius Dio (LV, 32) na-
vodi da je Germanik pobijedio Mezeje udarivi na
njih iz Panonije, to znai da, su stanovali blizu pa-
nonsko-dalmatinske granice. Ptolemaeus (II, 16, 8) ih
smjeta iza Liburna, zapadnije od Deriopa, Derija i
drugih, to znai da su se Mezeji nalazili odmah uz
Japode, sjeveroistono od Liburnije. Na osnovi tih
podataka istraivai su Mezejima odredili lokaliza-
ciju u sjeverozapadnoj Bosni, uglavnom u porjeju
Sane i Vrbasa'". -Pa smatra da su Japadi dopirali
sve do Sane, a da su Mezeji zauzimali veliko pod-
ruje Vrbasa i Vrbanje sve do rijeke Bosne'". Me-
utim arheoloki nalazi iz doline Sane, uporeeni sa
nalazima iz bihake okoline, pokazuju da u porjeju
Sane nisu stanovali Japodi, ve neko drugo pleme.
Mezeji su bili mono i veliko pleme koje je sa 269
dekurija pripadalo konventu u Saloni (Plinius, NH,
III, 142), a i Strabo (VII, 5, 3) ih ubraja meu zna-
ajnija panonska plemena. Pripadnici Mezeja ve od
Augusta slue u dalmatinskim auksilijama koje su
bile razmjetene po raznim krajevima Rimskog Car-
stva, a od Klaudija i u ravenatskoj floti: Brambach
CIRh, 1518: Maeseius miles (Germania Superior); CIL
VIII, 9377 i 9384: Maezeius eques (Mauretania Caesa-
riensis); CIL III D VII = VIII 2 iz 71 g. n. e.: centurioni
Maezeio (Salona). Natpis CIL IX, 2564 koji datira
iz 75 g. n. e., a naen je u Samniumu, pokazuje da su
Mezeji jo tada sainjavali plemensku optinu kojoj
je na elu stajao praefectus civitatis'".
to se tie daljeg razvitka Mezeja i njihovog
ureenja, vaan je podatak Kasija Diona (LVI, 11) koji
spominje ~1tAGtQVOV kao utvreno mjesto plemena Me-
zeja. Epigrafski podaci: curator reipublicae Sploni-
starum (CIL III, 2026 iz Salone) i Delmata princeps ex

m(unicipio) Splono (CIL III, 1322 iz Ampeluma u
Dakiji) mogli bi biti u vezi sa mjestom koje spominje
Kasije Dion. Tomaek na osnovi toga zakljuuje da
se Splaunum (Splonum) nalazio na Sani, tj. kod Sta-
rog Majdana i da se mjesto razvilo kao rudarski cen-
tar. Spomenuti curator reipublicae Splonistarum iz-
gleda da je eraru u Saloni isporuivao prihode e-
ljeznih rudnika'": Zasada bi se, prema podacima koje
daju Kasije Dion i navedeni epigrafski spomenici,
moglo smatrati vjerovatnim da se u dolini Sane na-
lazio municipium Splaunum (Splonum). Ovaj grad
se spominje i na natpisu iz Komina kod Pljevlja:
4) BIHAKO POLJE SA OKOLINOM
Iz Bihaa i njegove okoline poznati su znatni
ostaci praistoriskog i rimskog doba. Istraivanja na
ovom podruju bita su neto obimnija nego u nekim
drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Posebnu
panju po broju i znaaju nalaza privlae lokaliteti
Jezerine, Golubi, Pritoka, Privilica, Zaloje, Bre-
koviea, Ilida Gata, Ripa i brojne gradine.
Nekropola u Jezerinama kod Bihaa nastala je,
prema dosadanjem znanju, oko 400 g. st. e. i napu-
tena je tek u rimsko doba. Iz Jezerina potie vei broj
fragmenata rimskih natpisa; na jednom od njih je
gentilno ime Iulia (CIL III, 13842 8 = 13274 upor. str.
2274 i 23282 ). Najpoznatija gradinska naselja nalaze
se u ovim mjestima: Kralje, Izai, Brekovica, Obro-
vac, Spahi, Sokolac, Golubi, avkii, Tihotina,
Hrgar, Lohovo i dr. 4 3
Iz Golubia su rimski vojniki natpisi: CIL III,
10033 i 10036; nadgrobni natpis Grka Diandra (CIL
III, 10038); zatim CIL III, 10039 upor. CIL III, suppl.
str. 2169; 10040 i 10041 sa gentilnim imenima Iulii i
brojni drugi natpisi; odavde su i novci (Antoninus
Pius i Tacitus) i rtvenici IOM H . Na Mitrasov kult
odnose se natpisi iz Golubia: CIL III, 10034, 10042
i 13276 a. b. 4 5 V Pritoci su naeni: natpisi sa gen-
tilnim imenima . Iulius i Iulia, dijelovi rtvenika
posveenog Mitrasu, reljef Mitrasa, rtvenik lOM,
odlomci nadgrobnog spomenika i drugi predmeti
rimskog doba''". Brekovica je poznata po ostacima
oveeg rimskog naselja i po rimskom utvrenju
iznad naselja. Odavde je vojniki natpis CIL III,
10036a = 13272, brojni primjerci rimskog novca koji
nisu mogli biti prikupljeni i ara Liberu!",
U selu Privilici otkriven je vei broj natpisa i
naeni novci (Agrippa, Domitianus). Odavde su bene-
ficijarski natpisi: CIL III, 15066 i 15067. Natpisi CIL
III, 14325, 14326 i 14328 znaajni su po tome to se u
njima spominju funkcioneri plemena Japoda (praepo-
situs et princeps; praefectus civitatis) kao dedikanti
bogu Bindu Neptunu (Bindus Neptunus). Jedan de-
dikant je Flavius praepositus princeps Iapodum (CIL
III, 14324) koji je dobio civitet od Vespazijanove vla-
darske kue. Na osnovi ovih natpisa Pa smatra da
je Biha sa najbliom okolinom bio centar plemena
Japoda koje je vrlo rano dolo u dodir sa Rimljanima.
Vojniki natpisi i utvrenja u kojima su bile posade
potiu od rimskih jedinica koje su vjerovatno jo to-
kon I vij. n. e. u podruju Japoda obezbjeivaleoku-
paciju'".
Iz okoline Bihaa poznati su ostaci rimskih na-
selja na jo nekoliko mjesta. Izai - Gata imala je u
rimsko doba veu rimsku naseobinu koja je nastala
13
... Marcus Ulpius Ge1lianus eques romanus curator
Arbensium Metlensium Splonistarum Maluesati-
um ". Natpis nam ne objanjava nita u pogledu
lokalizacij e mj esta, ali j e znaaj an po tome to se
njime ponovo potvruje da je Splonum imao rang
gradske optine kao i ostali gradovi koji se ovdje
spominju. Sa podruja Mezeja potie i nadgrobna
stela iz Cikota kod Prijedora na kojoj se spominje
dedikant veteranus Aurelius Surus ex beneficiariis
leg. X Gem. Lina imena u ovom natpisu pripadaju
grupama obinih italsko-rimskih, ilirskih, trakih,
a moda i keltskih imenav".
uz t~rmalno vrelo. V Buniima su konstatovani ostaci
rimskih zgrada. Na Humakim glavicama kod Klokota
otkrivene su ruevine rimske zgrade i natpisi - na
jednom se nalazi gentilno ime Aelius (CIL III, 15083).
Iz Bugar-grada su dva fragmenta rimske opeke 'sa
igom ERACLIS (CIL III, suppl. 13339\ adn. 13340 8 ,
str. 2328 17 8 ) i vei broj primjeraka rimskog novca.
Tu su sauvani i ostaci rimske utvrde. Predio sela
Zaloja (avkii), naroito lokalitet Gromile, poznat
je po ostacima znatnijeg rimskog naselja u kojem su
veotkrivene stanbene zgrade, bazilika, vila i groblje;
odavde je i ara posveena Silvanu. V neposrednoj
okolini Bihaa naene su jo dvije are posveene Sil-
vanu (CI L III, i0035, 10043= 13271)49. Znaajno je
nalazite i nekropola u Ribiu, u kojoj se sahranjivalo
i za vrijeme Rimljana, sve do u II vij. n. e., ukoliko
se u ovom sluaju nalazi novca (Sabina i Antoninus
Pius) mogu uzeti kao terminus ante quem. Kamene
urne za pepeo pokojnika, koje spadaju u novija otkri-
a iz nekropole u Ribiu, pripadaju I vijeku n. e., da-
kle poetku rimske vladavine'",
U okolini Bihaa su esti nalazi rimskog novca.
Meutim on nije prikupljen i ne moe se tano evi-
dentirati po nalazitima. Primjerci koji su nabavljeni
u Bihau (Commodus, Diocletianus, Constantius I,
Licinius, Constantinus I, Valentinianus) zajedno sa
ve navedenim numizmatikim nalazima iz bihakog
podruja ine seriju novca od poetka I vij. n. e. do
375 g. n. e. 5 1
Kod Kasija Diona (LVI, ll) spominje se mjesto
'Pct[t(Vov = Raetinium. Na osnovi natpisa sa Rajne
(Brarnbach, CIRh, 1228) i natpisa iz Golubia Raetini-
umu je traena ubikacija u blizini Bihaa. Natpis sa
Rajne spominje nekog Andes Sex. cives Raetinio eq.
ala Claud. Ova vojna jedinica poznata je i po natpisu
u Golubiu (CIL III, 10033), a osim toga domae ime
Andes esto se javlja na natpisima iz bihake okoline
(CI L III, 10035, 13270, 13272). Stoga su raniji istrai-
vai zastupali miljenje da je Raetinium = Golubi'":
Meutim u izvorima (Strabo, IV, 6; VII, 5 i Appianus,
Illyr., 16, 18, 21) u kojima su dati podaci oJapodima
ne spominje se Raetinium. I sam Pa je docnije pod-
vrgao reviziji svoje prvobitno miljenje o lokalizaciji
Raetiniuma ukazavi da ne moe biti odluno to to
se ista ala i ime Andes spominju u porajnskom i go-
lubikom natpisu. To ne moe biti odluno zato, to
je spomenuta ala dok se nalazila u provinciji Dalma-
ciji promijenila vie garnizonskih mjesta i to se ime
Andes ne susree samo u bihakom kraju. Na osnovi
toga, Pa smatra da identifikacija Raetinium = Go-
lubi, koji je on ranije drao opravdanom, mora
otpasti!".
tt
H:
Odavno su poznate sojenice u Ripu na Uni, jugo-
istono od Bihaa. Istraivanja ripakih soj enica, Doljanima, sauvani su arhitektonskt..odlomci i ne-
iako nepotpuna, dala su dosta podataka o nainu ivota
njihovih stanovnika. Prema dosadanjem znanju, so-
[enice u Ripu nisu starije od haltatskog perioda, a
stanovnici su im Iliri. Ne zna se tano kad je prestao
ivot u ovim sojenicama, ali materijal potvruje da su
mogle postojati jo i urirnsko doba. Na ostrvu gdje su
bile sojenice naeno je nekoliko primjeraka rimskog
novca od sredine II vij. do poetka IV vij. n. e., a usta-
novljeni su i ostaci rimskih graevina i drugi artefakti
rimskog porijekla. Gradine oko Ripa nisu ispitane.
Tragovi sojenica konstatovani su i kod Golubia, Ri-
bia, Kralja i Brekovice, ali one dosad nisu proua
vane'".
5) PODRUCJE BOS. KRUPE, CAZINA I VELIKE KLADUSE
'Uokolini Bos. Krupe .poznato je nekoliko nalazi-
ta iz praistoriskog i rimskog vremena. Oko Krupe
ima vei broj gradina meu kojima su neke sa rim-
skim graevinskim i drugim ostacima. Najpoznatije
su gradine u selima: Radiu Malom, Radiu Velikom,
Donjoj Suhaji, Berakovcu, Potkalinju, Duboviku, Ja-
senici, Velikoj Rujiki,Matovacima, Bueviu, Raka-
Iiima Krupici, Bos. Krupi i dr.?" U Vrankamenu kod
Bos. Krupe naen je veliki depo afrikanskog novca iz
vremena izmeu 300 g. i 118 g. st. e. U tom depou u
kojem je naeno vie od 1DO primjeraka egipatskog,
numianskog i kartaginskog novca, brojno je najjae
zastupljen kartaginski novac - period izmeu 200 i
146 g. st. e. Pored toga, u depou se naao i jedan pri-
mjerak hispanskog novca (provincia Taraconensis),
jedan Hiero II (Syracusae) i 3 primjerka rimskog
novca iz republikanskog vremena (as Romanus i dva
triensa). Nalaz pokazuje da su u ovaj kraj jo prije
Rimljana dolazili novci dalekih prekomorskih zema-
lja, dakle prije no to je izgraena rimska cesta Salona
-Siscia koja je ovuda prolazila'". Blizu mjesta gdje
6) PROBLEM KOMUNIKACIJE BIHA-BOS. PETROVAC I BIHA-NIZVODNO UNOM
Topografskim pregledom o antikim naseljima u
porjeju Sane i Une, koji je iznesen u prethodnom
izlaganju, obiljeili smo samo jedan dio komunikaciske
mree ovoga kraja. Ostaje jo pitanje rimske ceste
Biha-i-Bos. Petrovac i Biha - dolinom Une prema
Savi. Raniji istraivai izrazili su miljenje da su ove
ceste stvarno postojale. Iznijeu svoje gledite i neka
objanjenja o problemu ovih komunikacija.
Prvo,cesta Biha-Bos. Petrovac. Balif pretpo-
stavlja da je ta cesta vodila od Bihaa u Bos. Petrovac
i dalje prema Kljuu. On nema za to vrstih dokaza,
niti je na navedenom pravcu izvrio hodoloka istra-
ivanja. E. Rihter?" istie da je ovaj komunikaciski
krak sigurno postojao i ak da je on pretstavljao glav-
ni pravac ceste Burnum-Resanovci-Bos. Petrovac
i dalje. Njegovi dokazi su: Biha-Golubi su centri
Na dananjoj cesti Biha-:-Bos Petrovac, 'uselu
koliko nadgrobnih natpisa'", ".".,
Iz prednjeg izlaganja se vidi da jeov'l-~k:~'\aLu
antiko doba bio dobro naseljen. Ovdje su stanovali
Japodi, jako i ugledno pleme. Dosad se nije moglo
tano utvrditi dokle su u Bosnu dopirala njihova sta":'
nita. Sto se tie etnike pripadnosti 'Japoda, ranij e
je preovladavalo miljenje da su oni ilirsko-keltski
mjeanici. Meutim analiza arheolokih .nalaza po-
kazuje da su Japodi pripadali ilirskoj etnikoj zajed-
nici. Udio Kelta u razvitku ovog plemena nije bio
jak i uglavnom se, kako posvjedouje materijal iz
japodskih nekropola oko Bihaa, ispoljavao u utica-
jima keltske materijalne kulture'".
je otkriven depo ovog novca naenje'bronzaniljem
iz predrimskog vremena 59.
Na prostoru Bos. Krupa-Otoka-Cazin--;-Vel.
Kladua sauvani su tragovi praistoriskog ,i rimskog
ivota. Kod Ljusine blizu Otoke postoje ostaci rim-
skog naselja sa ruevinama jedne vee villarustica,
a kod Pitalina izmeu Bos. Krupe i Cazina odlomci
rimskog graevinskog materijala'". U ovom kraju
se nalaze praistoriska nalazita: Gradina Cungar kod
Cazina, Gradina iznad Vilenjae, umetac kod Pei
grada, Podzvizd kod Vel. Kladue i Osredak kod Bos.
Krupe; sa Gradine Cungar su dva rimska novia"].
Rimsku naseobinu u Velikoj Kladui poznajemo po
ostacima graevinskogmaterijala. Odavde je odlomak
opeke sa igom: leg. XlIII Gemina (CI L III, 133393
= vjerovatno 14023) proizvod iz domae ciglane te
legije. Pa misli da je to legio XlIII Gemina Mattia
victrix koja je tokom II vij. n. e. jo od Hadrijana
boravila u Panoniji i pripadala vojnoj komandi Pa-
nonije Superior i od koje je ostalo dosta natpisa u
Sisku. Pa dri da je i rimsko mjesto uVelikdj'K'la-
dui pripadalo Panoniji Superior?".
Japodai raskre puteva. Ovu cestu Domaevski'"
naziva japodskom i obiljeava je pravcem Bos. Pet-
rovac-Biha-Metulum(Bivium, akovac.kod Ogu-
lina).
Drugo, cesta Biha -dolinom Une prema Savi,
sc. u Sisciju. Truhelka smatra da je rimska 'cesta
Salona-Siscia prolazila kroz Bihako Polje i. dalje
niz Unu pored Bos. Krupe i Bos. 'Novog. Dokazi za
ovaj pravac mogu biti: tragovi rimske naseobine kod
Bos. Krupe i Bos. Novog i tragovi ceste .kod Dankia
Rakana blizu Bos. Novog. Sa pravcem rimske ceste
Salona-Siscia kroz Bihako Polje slae se i Rihter'":
Pa istie da je cesta Grab--Resanovci-Bos. Pet-
rovac i dalj e dolinom Sane i Une bila izgraena kao
strategiska komunikacija koja je vezala Salonu i
Burnum sa Siscijom, Sergejevski je smatra velikom
I
i..
magistralom Burnum-Siscia, dok je Abrami us-
mjerava dosta neodreeno preko Grahova polja na
sjever u unsku i sansku dolinu'". Paovo miljenje
ne protivrjei miljenju Truhelke i Rihtera zato,
to su se obje ove ceste mogle sastati na uu Sane i
Une i dalje produiti kao jedna na Savu.
Na pravcu Biha-Bos. Petrovac do danas nisu
otkriveni tragovi rimske ceste. Meutim, kao to
smo ve vidjeli, na tom pravcu su ustanovljeni ostaci
rimskih naselja i zgrada, i to u Ripu, kod Doljana
jugozapadno od Ripa i oko Bjelajskog Polja. U vezi
sa moguom komunikacijom Biha-Bos. Petrovac
'treba ukazati na jo neke momente. Bihaki kraj je u
antiko doba bio gusto naseljen; zatim, podruje kroz
koje je prolazila cesta Grab-Resanovci--Bos. Pet-
rovac i dalje u dolinu Sane imalo je velik znaaj.
Stanovnici doline Sane eksploatisali su rudnike ovog
bazena i razvidi jaku meta.ilurgisku radinost, ije je
proizvode, svakako, trailo i stanovnitvo bihakog
kraja u kome nije bilo rudnika. Ne smije se zanema-
riti ni injenica da su na potezu Biha-Bos. Petrovac
postojale ne samo rimske nego i praistoriske aglome-
racije. Izvjesno je da je prostor Biha-Bos. Petrovac
u antiko doba, kao i danas, bio slabo naseljen. Stoga
pravcem Biha-Bos..Petrovac ne treba traiti cestu
prvog reda (via publica), ve neki vicinalni put kroz
dosta neprohodan teren. Njegovu trasu zasad ne mo-
emo obiljeiti, a Balifova hipoteza da je cesta Biha
-Bos. Petrovac produavala prema Kljuu i da je
imala svoje miljokaze ostaje i dalje samo kao hipo-
teza. Tako treba gledati i na krak ceste kroz Petro-
vako Polje pravcem istok-zapad, koji je Ba1if unio
u svoju kartu kao siguran ali jo neustanovljen i vje-
rovatno ga je smatrao sastavnim dijeilom pretpostav-
ljene ceste Biha-Bos. Petrovac.
Druga cesta koja nas ovdje interesuje jeste veza:
Bihako Polj e - ' dolinom Une nizvodno - Siscia kao
dio komunikacije Salona-Siscia. Prema Domaev-
skom, najkraa veza od Salone i Burnuma u pravcu
Siscije prolazila je kroz Liku linijom: Avendo (Brlog
kod Crkvine) - Bivium (Metulum = akovac kod
Ogulina) pa dalje dolinom Gline i kroz Topusko'".
Vidjeli smo da Domaevski smatra da je kod Biviuma
izlazila i cesta Burnum-Bos. Petrovac-Biha, usva-
jajui na taj nain Ba1ifovu pretpostavku o tom ko-
munikaciskom pravcu. Kod Petrovog Sela izmeu
Bihaa i Plitvikih Jezera postoje tragovi rimske ce-
ste. Meutim sve da i primimo pravac rimske ceste
kroz Liku i vezu izmeu Bihaa i Like, kako ih obilje-
ava Domaevski, ne moemo prihvatiti njegovu 10-
kalizaciju za municipium Metulum = akovac kod
Ogulina. Prodor srednjim tokom Une sluio je kao
prirodna veza sjeverozapadne Bosne sa drugim obla-
stima jo i prije Rimljana (nalaz afrikanskog novca u
Vrankamenu kod Bos. Krupe). Na liniji Biha-Bos.
Novi ustanovlj eni su tragovi rimskih aglomeracij a, a
kod Bos. Novog i tragovi rimske ceste. Prema tome,
iz Bihakog Polja niz Unu sigurno je vodio neki put
kao veza izmeu ceste koja je kroz Liku ila pravcem
Salona-Siscia i ceste koj a j e dolinom Sane izlazila
na Unu. To znai da ta komunikacija nije pretstav-
ljala sastavni dio ni magistrale Salona-e-Siscia kroz
Liku, ni magistrale Salona-Burnum - dolinom Sa-
ne. Time, razumije se, nije umanjen njen znaaj, jer
je ona kao vana vicinalna saobraajnica cijelom
jednom kraju preko dvije velike ceste obezbjeivala
vezu sa Savom i Siscijom. Pravac ceste Salona-s-Siscia
preko Bihakog Polja niz Unu, kako ga vodi Truhel-
ka, pretstavlja veliko produavanje trase u njenom
osnovnom smjeru. Dobro naseljeno podruje Bihaa
i aglomeracije na liniji Biha-Bos. Novi imali su
svoju komunikaciju koja ih je vezala sa glavnim ce-
stama i omoguavala promet sa Siscijom. To pokazuju
nalazi novca kovanog u Sisciji i krovne opeke izra-
ene u Sisciji, o emu je ve bilo rijei.
Na ovom pravcu vjerovatno je neka vicinalna
komunikacija ila od Bos. Krupe preko Otoke u Vel.
Kladuu i moda dalje na sjever, O daljem toku ceste
od Bos. Novog prema Savi dolinom Une ili nekom
drugom linijom nemamo podataka ni tragova sa te-
rena, ali je opravdano smatrati da je ovim pravcem,
tj. prema Savi, prolazila neka saobraajnica. Podru
je donjeg dijela Une do danas nije ispitivano i nae
znanje o njegovoj naseljenosti i komunikacijama u
antiko doba ne omoguava nam da o njemu damo
odreeniju sliku. Znatnije rimsko naselje otkriveno
je u Bos. Kostajnici'". Kod Bos. Dubice ulazila je u
Bosnu rimska cesta koja je od Siscije ila niza Savu,
ali njena trasa kroz sjevernu Bosnu jo ni danas nije
ustanovljena. Nije posve sigurno da je ona izlazila u
Srbiju kod Rae na Drini'". Na Gradini kod Bos. Du-
bice ustanovljeni su tragovi naseljenosti u praisto-
risko i rimsko doba; odavde je i jedan primjerak zlat-
nog vizantiskog novca?".
Cesta koja je vodila kroz porjeje Sane i dalje
na Savu imala je za Rimljane velik privredni znaaj,
naroito stoga to je prolazila rudarskim krajem u
kojem se u rimsko doba vrila jaka eksploatacija e-
ljeznih ruda. Ovu injenicu treba istai, jer je veina
ranijih istraivaa bila sklona da rimske komunika-
cije u naim zemljama smatra skoro iskljuivo stra-
tegiskim (viae militares) i tranzitnim, a ne i vanim
privrednim saobraajnicama.
Kad je rije o saobraaju i prometu u ovom kra-
ju, valja ukazati na to da su se Rimljani koristili plo-
vidbom rijekama Sanom i Unom. Sana je plovna od
Sanskog Mosta do ua, a Una samo od Otoke, i to u
proljee i kasnu jesen. Tradicija korienja Sane za
plovidbu splavovima i laama vrlo je stara, naro-
ito za prevoz rudarskih proizvoda i drvne grae.
Mjesno stanovnitvo o tome dosta zna i za plovidbu
Sanom vae brojne legende iz starijih vremena. Rim-
ska eksploatacija rudnika u dolini Sane i Japre i po-
treba za to jeftinijim transportom ruda uputile su
Rimljane na to da se koriste vodenim putem Sanom
i Unom koji je obezbjeivao dobru vezu sa Savom, a
naroito sa metalurgiskim centrom u Sisciji. Da je
Rimljanima dobro doao vodeni put ovim rijekama
i da su se njime koristili, nalazim dokaze u sljedeim
injenicama: dolinom Sane i donjim tokom Une ne-
 16
ma tragova. cesta, tragovi komunikacija sauvani su
samo na onim mjestima gdje plovnost rijeka nije
stalna (kod ankia Rakana na Uni) ili gdje je trebalo
obezbijediti poprenu vezu izmeu rijeka (kod Male
Rujike). To znai da je pretean diosaobraaja obav- vjerovatno e otkriti slino stanje i na pravcu Bos.
ljan plovidbom i da ceste u tim podrujima nisu
NAPOMENE
1 Antiquarian Researches in Illyricum I-II, Westmin-
ster, 1883, 57-58
2 Strass., 12-16
3 R a d i m s k y, GZM Ill, 1891, 431-445 WM r,
203-217
T I' U h e l k a, GZM II, 1890, 96-97
" Idem, GZM II, 1890, 40; upor., ibidem 97
D P a t s c h, Anhang, 52-54
7 H i r s c h f e l d, Die romischen Meilensteine - Si-
tzungsberichte Berliner Akademie der Wissenschaften Berlin
1907, 13-15. C. J u II i a n, RE A, 1926, 147, br. 3. II a ge n,
Rmerstrassen der Rheinprovinz, II Aufl., 1931, XXX. Izvor:
Cod. Theod. VIII, tit. V, De cursu puhlico
8 GZM III, 1891, 395-404
a Ra d i m s k y, WM III, 291-294. S e I' g e j e v s k i,
Spomen., LXXVII, 1934, (60), 19-20
10 Radimsky, WM IV, 191-194
_ 11 A. Bauer, AEM XVII, 1894, 137-139. Upor.: Jeli,
GZM X, 1898, 550-554. Izvor: Ptolernaei Geographia, C.
M ti II e 1', Paris 1883, 309-310
12 P a t s e h: WM VII, 162-166; XI, 138-139. Upor. S.
B a b i , GZM IV, 1892, 273-274 '
13 Za ubiknciju Stridona u Grahovo Polje: B u l i :
Festschrift ftir Otto Benndorf, Wien, 1898, 137-144 i Vjesnik,
Split, XLIII, 1920, 5-103. G. N o v a k, NV, 1918, separat
25-27. M or i n D. G e I' m a i n, Strena Buliiana, Zagreb-
Split; 1924, 421-432. - Protiv ove ubikacije: F l o I' S c h ii t z,
Vjesnik, Zagreb VI, 1902, 87-98, 226-227 koji smatra da je
Stridon = Zlin kod Strigova blizu Bos. Kostajnice. V u l i ,
Believ zbornik, Beograd, 1921, 30-32. P a t s e h, Herzegow.,
95 sumnja u lokalizaciju Stridona na Grahovu Polju. i i ,
Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 108 dri da je najblie istini
miljenje Florschutz-a, A. M a y e 1', Vjesnik, Zagreb, 1941-
1942, 180 smatra da Florschutz nema pravo, jer se po imenu
Stridona nee moi rijeiti ubikacija mjesta. S e I' g e i e v-
s k i, GZM LIV, 1942, 168 misli da Stridon nije bio u Bosni
ve daleko sjevernije
H S e I' g e j e v s k i, Spornen., LXXVII, 1934, (60), 26-27.
Upor., P a t s e h, Anhang, 52-54
15 Fiala, WM IV, 172-174. Radimsky, WM IV,
194-196
16 u I' i , GZM XIV, 1902, 252. S e I' g e j e v s k i,
GZM XLIV, 1932, 25
17 S e I' g e j e v s k i, GZM XLIII, 1931, 22-23
18 u I' i , GZM XIV, 1902, 238
lO Za gradine u regionu Bos. Petrovca: u I' i , GZM
XIV, 1902, 229-255. F i a l a, WM VI, 140-141. Za Bravsko i
Bukovau: S e I' g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60),
11-12 i GZM XLIV, 1932, 23. Za Smoljanu: P a t s e h, WM
IV, 256-257
20 P a t s e h, WM VIII, 106-107. S e I' g e j e v s k i, Spo-
men., LXXVII, 1934, (60), 9-10
21 S e I' g e j e v s k i, GZM XLIII, 1931, 23
22 M. A b I' a m i , Starinar, Beograd, 1926-27, 40-42
23 Upor., Ric h t e 1', WM X, 416
2' O naselju u peini Hrustovai: M. M a n d i , GZM
LI, 139, 65-71. J. K o I' o e e: GZM LlI, 1940, 7-13 i 1946,
NS sv. I, 7-38. A. B e n a c, GZM 1948, sv. III, 3-41
23 E' i a l a, WM VI, 62-128. M. M a n d i , GZM XLIII,
1931, 1-6
20 Radimsky, WM I, 203-217. P.atsch, WM VI, 172.
J. Z u I' u n i , Starinar, 1926-27, 93-100. F i a l a, WM IV, 182.
A. Benac, GZM 1956, sv. XI, 147-166. I. remonik,
GZM 1956, sv. XI, 137-146. B. o v i , GZM 1956, sv. XI,
187-204
27 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 409-410
ee GZM I, 1889, knj. I, 95
bile vrste i nisu brino odravane. S druge strane,
na obalama Sane i oko njenog ua sauvani su tra-
govi rimskih utvrda koje su bdile nad sigurnou
saobraaja tokovima Sane i Une. Nova istraivanja
Novi-Bos. Kostajnica
20 R a d i m s k y, WM I, 215-216. F i a l a, WM VI, 123.
Se I' g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 8
30 R a d i m s k s, WM I, 215. P a t s e h, WM VII, 66-68
Upor., S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 7-8
21 Sergej evski: Spomen., LXXVII. 1934, (60),7 i
28 i GZlVI LI, 1939, 10-14. J. P e t I' o v i , GZM 19.58,. sv.
XIII, 270
32 R a d :i m s k Y, WM I, 215. P. I van e v i , GZM
III, 1891, 322. P a t s e h, WlVI VII, 69
:J3 T I' U h e l k a, GZlVI II, 1890, 96-97. I van e v i ,
GZM III, 1891, 321. R a d i m s k s, WM I, 215. P a t s e h,
WM VII, 62-66. Upor. T o m a s e h e k, Topogr., 511
34 Vl. S k a I' i , GZM XL, 1928, 98-107
35 WlVI I, 215
36 GZM II, 1890, 97
21 GZM XL, 1928, 99-100
as T o m a s e h e k, Topogr., 563, upor. 507. K i e p er t,
FOA XVII, 6. H i I' S e h f e l d, Hermes, XXV, 1890, Berlin,
354. Upor. Z i p p e l, Die rmische Herrschaft in Illyrien
bis auf Augustus, Leipzig, 1877, 197. J e l i , GZlVI X, 1898,
551: od Vrbasa sve do Drine
3' P a t s e h, WlVI VII, 55. Upor.: idem, GZlVI VI, 165
'u P a t s e h, WlVI VII, 54-62
H T o m a s e h e k, 'I'opogr., 507-508. Upor. H i I' S e h-
f e l d, Hermes, XXV, 1890, 354-355
42 S e I' ge j e v s k i, GZlVI LlI, 1940, 20-22. O pitanju
lokalizacije municipium Maluesatium-a upor. F. P a p a-
z o g l u, Ziva antika, VII, sv. I, Skoplje, 1957,114-122
42 a S e I' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 116-118
43 Za nekropolu u Jezerinama i gradine u bihakom
kraju: R a d i m s k y: WM I, 195-202; III, 39-218; IV, 101-112
" P a t s c h, W'\W IV, 260; V, 230-233, VII, 54. S e r s e-
j e v s k i: Spornen., LXXVII, 1934, (60), 6; LXXXVIII, 1938,
(69), 97-98; XCIII, 1940, (72), 135-137; GZM 1951, sv. VI,
303-304. Upor. R a d i m s k y, WlVI III, 53-55. I. I' e m o -
n i k, GZM' 1957, sv. XII, 163-165, 169-170
., Patsch, WM VI, 209-211. Upor.: Tomaschek:
Sitzungsb. W. Ak. XCIX, 1882, 469 i AEM VIII, 1884, 176,
br. 289. R a d i m s k y, WM III, 54-55
4G H o I' m a n n, WlVI I, 332. P a t s e h, WlVI IV, 259.
S e I' g e j e v s k i: Spornen., LXXVII, 1934, (60), 5-6;
LXXXVIII, 1938, (69), 99~100; GZM LI, 1939, 7-10 i 1951, sv.
VI, 302-303
47 H o I' m a n n, WlVI I, 332. R a d i m s k s, WM III, 41
i 52. P a t s c h: WlVI VI, 174 i XI, 139. I. I' e m o n i k,
GZM 1958, sv. XIII, 130-131
iH P a t s e h: WM VI, 154-186; VII, 33-44. Upor. H o e 1'-
n e s, WM III, 516-518
49 P a t s e h: WlVI V, 233-234; VII, 44-54. Upor.R a-
d i m s k Y, WlVI III, 49-55. Izvjetaj o najnovijim iskopava-
njima u Zaloju i istraivanjima u Izai Gati i Brekovici:
L I' e m o n i k, GZM 1957, sv. XII, 165-171 i 1958, sv.
XIII, 128-132
30 u I' i , GZM X, 1898, 627-658. S e I' g e j e v s k i:
Prahistor. Ztschr., XXVII,1936, Berlin, 211-226; GZlVI LI,
1939, 10 i 1948, sv. III, 169-170
s t Upor. GZM III, 1891, 100
52 T o m a s e h e k, Topogr., 508-509. H i I' S c h f e l d,
CIL III, str. 1639. A. B a u e r', AEM XVII, 1894, 143. K i e-
p e I' t, FOA XVII, 5. J e l i , GZM X, 1898, 551. Upor.
P a t s e h, WM V, 230
53 P a t s c h, WM VI, 184-186
5. O sojenicama u bihakom kraju: R a d i m s k y:
WlVI III, 219-226; V, 29-77. u I' i , GZM XX, 1908, 149-179.
Upor.: J. K o I' o e e, GZM 1952, sv. VII, 231-239 i R. B i-
i , GZM 1953, sv. VIII, 103-110
55 K. K o va e v i -P a t s ch, WM V, 340-343

~"6 Japoima: 'p a t s e h: WM VI, 168-186 i VIt,
-56. J e l i , GZM X, 1898, 550-551, 554. PWRE, 1914, stup.
4-727: V u l i , s. v. Japodes. A. M a y e r, De Japodibus,
erta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 189-199. A. B e n a c II
Kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955,
2-54
57 Radimsky, WM V, 274-275. Fiala, WM VI,
'4-279
58 T I' U h e l k a GZM I, 1839, 38-43. Upor. P a t s e h,
. WM IV, 113 ' C. K i e p e r t, CIL III, tab. III i potvrda za njegovo
5. T I' U h e l k a, GZM VI, 1894, 491-494
GO R a d i m s k y, WM II, 68-69. Upor. GZM 1958, sv.
XIII, 274
Gl R a d i m s k y, WM II, 56-57 i IV, 73-79. T I' u h e l k a,
GZM II, 1890, 64-67. GZM VII, 1895, 157 (novci). F i a l a,
WM IV, 94-100. T. K n e Z, GZM 1958, sv. XIII, 255-260
G, P a t s c h, WM III, 527-528. R a d i m s k y, WM III,
294-295. Upor. M o m m s e n, CIL III, str. 482, 496, 550
Antika naselja i komunikacije u BiH
17
ou WM X, 416
ll<BD XXVII, 1904, suppl, 13
"5 GZM II, 1890, 96-97. WM X, 416
O" GZM XIV, 1902, 409-410. Starinar, 1926-27, 42. GZM
LIV,1942, 124
07 D o m a s z e w s k i, BD XXVII, 1904, sUPPl. 4 i 11
GR J. P a vel i , Vjesnik, Zagreb, 1892, 58 i 1895, 208.
Upor. P a t s e h, WM VII, 70
miljenje u docnijim nalazima 4 miljokaza u okolini Bos.
Dubice: M. M u t a v d i , Vjesnik, Zagreb, 1896-97, 160 i
J. B r u n m i d, Vjesnik, Zagreb, 1898, 195-199. Za izlaz
ceste iz Bosne u Srbiju: F. K a n i t z, Rmischc Studien in
Serbien, Wien 1892, 121. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM 1958,
sv. XIII, 263-264
70 M. IVI a n d i , GZIVI XLIII, 1931, 16
t

Naselja uz rimshu cestu Prolo~-BanjaluRa-Bos.
GradiRa i uz mreu vicinalnih puteva
Cesta Prolog-Bos. Gradika je dio magistrale
koja je vodila od Salone u unutranjost provincije
Dalmacije. Ta magistrala pretstavlja najznaajniju
vezu Salona - posavsko-podunavski krajevi. Prema
natpisu CIL III, 3198a = 10156 i 3200 cesta Salona-
ad fines provinciae Illyrici iznosila je CL XVII m. p.
Ona bi bila identina sa cestom Saloha-Servitium
koja je navedena u Tab. Peut. i Itin. Ant. i na kojoj
se po Tab. Peut. i Geogr. Rav. (IV, 217, 16) nalazila
stanica Ad Finesl.
U Tab. Peut. cesta je obiljeena ovim stanicama:
Salona -XVI - Aequo - VIII - Inalperio - XIV
- Bariduo - Ionnaria - XIII - Saritte - VII --
Indenea - V - Baloie - XII - Leusaba - X -
Lamatis - XII - Castra - xnI - Ad Fines - XVI
- Servitio. Po Itin. Ant. na njoj su stanice: Salonas
- XXI - Aequo - XVII - Pelva - XVIII - Sal-
viae - XXIV - Sarnade - XVIII - Leusaba - XIII
1) PODRUJE LIVANJSKOG I GLAMOCKOG POLJA
Balif je ispitao samo jedan dio ove komunikacije,
ali su novija istraivanja omoguila da se obiljei cio
njen pravac kroz Bosnu. U svom ispitivanju Balif se
koristio podacima Blaua, Hernesa i Tomaeka o tra-
govima ceste na prostoru Glamoko Polje-Livanjsko
Polje - dolina Plive-Banjaluka. Cesta je ulazila u
Bosnu preko Prologa zapadno od Livanjskog Polja,
to potvruju njeni tragovi i natpisi kod Prologa. U
tome Sie slau i sva tri pomenutai'straivaa2 Prije
Balifa pojedini dijelovi ceste obiljeavani su s veom
ili manj om pouzdanou.
Miljokaz kod Prologa nosi oznaku XXXIV m. p.
(CI L III, 13325 = 10168) to odgovara udaljenosti od
Salone preko Andetriuma (Mu) i Aequuma (itluk
kod Sinja). Sljedei miljokaz LI m. p. na Staretini pl.
odgovara razlici od 17 r. m. od prvog miljokaza. Balif
smatra skoro nesumnjivim pravac ceste od Litana
preko Livanjskog Polja na sjever. Kao sigurnu Balif
oznaava jednu cestu koja je od Prologa pored Rapo-
vine, Livna i uice vodila na Kupreko Polje i Velika
Vrata. Ostaci rimskog naselja kod Livna, nalazi novca
u njegovoj okolini i ostaci rimske utvrde iznad na-
selja - to su indicije koje govore o prolazu rimske
ceste ovuda, Od Livna preko Borove Glave, Borova
Polja i Suice sve do Strnja kod Donjeg Malovana
v
- Aemate - XIX - Ad Ladios - XXIV - Servitii.
Ovdje treba upozoriti na to da se duina trase na po-
menutom natpisu ne podudara sa duinom prema
Tab. Peut. i Itin. Ant. Udaljenost Salona-Ad Fines
prema natpisu iznosi 167 m. p., dok je prema Itin.
Ant. razdaljina Salona-Servitium svega 154 m. p.,
a prema Tab. Peut. razdaljina Salona-Servitium iz-
nosi 126 m. p. Kombinacijom odbijanja 16 m. p., ko-
lika je distanca Ad Fines-Servitium, razdaljina Sa-
lona-Ad Fines iznosila bi po Itin. Ant. 138 m. p., a
po Tab. Peut. 110 m. p. U Itin. Ant. nisu unesene sve
stanice koje postoje u Tab. Peut. S druge strane, u
Tab. Peut. isputena je oznaka distance Bariduo-
Ionnaria i distanca Salona - Aequo oznaena je sa
XVI m. p., dok je ta udaljenost u Itin. Ant. XXI m.
p. Zasad samo ukazujemo na ove nesaglasnosti, jer
emo se docnije posebno osvrnuti na njih.
tragovi rimske ceste mogu se sigurno pratiti. Na
Gradu kod Strnja nalaze se ruevine rimske utvrde
za zatitu ceste. Koloteine i putne oznake od kamena
koje su, svakako, sluile za orijentaciju zimi kad ov-
dje snijene meave zatrpaju puteve - pretstavljaju
tragove ceste do Vrila. Dalji tok ceste na sjever i
sjeveroistok od Vrila i Kupresa Balif nije ustanovio,
a taj tok ne bi ni spadao u mreu puteva ceste koju
obraujemo u ovom poglavlju. Livanjskim i Glamo
kim Poljem ile su i druge komunikacije kojima su
brojna naselja bila povezana meusobno i sa glav-
nom komunikacijom. Izmeu ova dva polja konsta-
tovana su dva puta: jedan od Priluke preko sedla
Korina u Glamokom Polju i drugi od Kablia Vel.
preko Sedla Bukve u Glamoko Polje. Na oba sedla
sauvane su koloteine rimskih puteva. Od prvog kra-
ka se vide ostaci dvaju odvojaka, i to: prema Livnu
i prema Vaarovini kod Priluke. Dalji tok ovih pu-
teva istonom ivicom Glamokog Polja pored Podgra-
dine i Jakira prema Halapiu Balif oznaava kao si-
guran, ali jo neustanovIjen. Od Litana preko Livanj-
skog Polja i elebia rimska cesta ide na sjever. Njen
dio do Staretine pl. gdje je miljokaz LI m. p. po Balifu
je siguran ali jo neustanovIjen, a odavde preko Hala-
pia, Odaka, Skokova, Crne Gore, Hana Pantelije

(danas uobiajno: Pantelia Han) i Nabojine do Pecke
svuda su jasni tragovi rimske ceste, a sauvano je i
nekoliko miljokaza. Kao posebnu vezu sa magistralom
Salona-Servitium Balif oznaava komunikaciju koja
je od Rilikog Polja preko Kuprekog i Suhog Polja
zatim kroz Novo Selo i Vaganj vodila u dolinu Plive
kod ipova. To je cesta koja je u narodu poznata pod
imenom stari Solarski put. Ona je prema tragovima
na terenu oznaena dijelom kao sigurna a dijelom
kao sigurna ali jo neustanovIjena. Balifu su bili po-
znati podaci o otkrivenim ostacima rimskog naselja
u ipovu. Njen dalji tok Balif usmjerava u dva sigurna
ali jo neustanovljena pravca: jedan prema Ber iima
i Peckoj i drugi niz Plivu do Jezera, pa pored Maj-
dana i preko Vrana u podruje Donjeg Polja sjevero-
istono od Mrkonjigrada",
Cesta Salona-Servitium prema natpisu CIL III,
3198 a = 10156 izgraena je u doba Tiberija. Pa
smatra da je i ova cesta imala da obezbijedi umire-
nje unutranjosti provincije Dalmacije i da pomogne
u spreavanju novih ustanaka. to se tie njenih mi-
ljokaza, izgleda da su oni postavljeni tek za vrijeme
cara Gordijana i docnijih vladara: Konstancija, vje-
rovatno I, i Julijana Apostate'.
Novija istraivanja proirila su nae znanje o
ovoj cesti, naroito o njenom dijelu na Glamokom
Polju i na pravcu od Pecke preko Podrakog Polja i
Banjaluke do Bos. Gradike.
Livanjsko Polje je dosad dalo dosta nalaza rim-
ske kulture. Na ovom podruju ustanovljeni su tra-
govi veeg broja rimskih naselja. Ovdje su najzna-
ajnija nalazita rimskih ostataka: Litani, Lipa, Gr-
kovci, Livno, Suhaa, Kabli, Vaarovine. Iz Litana
su natpisi: CIL III, 2761 = 9846 upor. str. 2270; 2762
= 9845 i 9853 -- 9855 kao i drugi odlomci natpisa".
Neki istraivai traili su ubikaciju Pelve, stanice sa
ceste Salona-Servitium (Itin. Ant.) u Litanima, dok
je Pa stavlja u juni dio Livanjskog Polja. Pelvi je
davana lokalizacija i na raznim mjestima Livanjskog
Polja, Glamokog Polja i porjeja Cetine", U Lipi su
otkriveni tragovi rimskih zgrada i naen beneficijar-
ski natpis CIL III, 9847 upor. str. 2165 u kome se po-
minje decurio municipii, ali bez imena municipija".
Iz Grkovaca je natpis koji Pa dopunjuje: ... decurio
mun(icipio) [Salv)!o ... Na osnovi toga i na osnovi
stvarne udaljenosti Aequum-Grkovci - cca 52 km,
to odgovara razdaljini Aequum-s-Salviae = XXXV
m. p. (Itin. Ant.), Pa zakljuuje da je II Grkovcima
bio municipium Salvium". I do ovog otkria znalo se
da je Salviae bila municipij (CI L III, 14249 2 upor.
2328 12 7 i CIL XIII, 6538), ali mu je traena ubikacija
na drugim mjestima: u Glamou, u Bos. Grahovu, na
Glavicama kod Glamoa i dr.". Iz natpisa CIL XIII,
6538 proizlazi zakljuak da je Salviae dobila status
municipija oko 70 g. n. e. U Grkovcima su ustanov-
ljeni znatni tragovi rimskih graevina. Ovdje su na-
eni i novci (Gordianus, Julianus, Valentinianus).
Meu natpisima je jedan sa posvetom, moda bogu
Mitrasu, koji datira iz III vij. n. e, i drugi sa posvetom
Silvano Silvestri. Juno od Grkovaca je Crni Lug u
kome takoe ima tragova rimskih naselja!". Livno
je takoe poznato po ostacima naseljenosti u rimsko
doba. Ovdje je naeno nekoliko odlomaka natpisa sa
karakteristinim domaim imenima i gentilnim ime-
nom Aelii. Osim toga, u Livnu je otkriven rimski vo-
dovod 1 l . U Suhai su takoe naeni natpisi: CIL III,
9850 upor. str. 2270; 9851 sa domaim imenima i gen-
tilnim imenom Aelia; odavde je rimska opeka sa i-
gom ARTORIANA (CIL III, 10183 10c ) , reljef sa pret-
stavom Silvana i Dijane i nekoliko epitafa!". Iz Ka-
blia Malog ili Velikog je natpis CIL III, 9856 sa po-
19
menom domaeg imena Titus, a iz Malog Kablia nat-
pis sa imenom Plator Batonis'". U Vaarovini ta-
koe je bila rimska naseobina. Odavde su: CIL III,
2760 =9858, 9859 upor. str. 2270, zatim natpis na
kome bi se moda moglo itati decurio i jedan natpis
koji spominje neku municipalnu dunost:. . tor mun
[icipii. Iz Vaarovine ima i drugih nalaza':'. Od drugih
nalazita rimskih spomenika na Livanjskom Polju
vanija su ova mjesta: Prisap (CI L III, 9849 - posve-
ta lOM); Gubin (CIL III, 9848 upor. str. 2270) na ko-
me se spominje genitalno ime Aeliu... idecurio muni-
cipii, ali se ne zna tano gdje je taj natpis naen; sa
Gradine iznad Gubina potie jedan as Pomponia;
u Donjim Rujanima naeni su odlomci natpisa; u Vr-
ieralama novci: Domitianus i Claudius II; iz Nuglaice
su novci: denari Aemilia i Traianus; iz Bastasa potiu
ulomci natpisa (Aelia); iz elebia su novci: Faustina
I, Septimius Severus, Constantinus I; u Strupniu
su konstatovani ostaci zgrade i naeni novci: afrikan-
ski (Carthago i Micipsa) i Constantinus 1. Na junoj
strani Livanjskog Polja su: abljak Donji, Komorani,
Srevii i Grgurii sa nalazima rimskog novca iz re-
publikanskog i carskog doba!", Livanjsko Polje ima
mnogo ilirskih gradina, a na nekima od njih nalaze
se i tragovi rimske graevinske kulture. Od gradina
sa rimskim ostacima najpoznatije su gradina kod Gr-
kovaca, kod osanlija, Gradac kod Livna, gradine
kod Velikog Kablia i Suhae, kod irovia, u Va-
arovini i dr. N a Livanjskom Polju se nailazi i na
druge ostatke praistoriskog ivota HI.
Po tragovima naselja i nalazima novca u raznim
dijelovima Livanjskog Polja vidi se da je ovaj kraj
u rimsko doba bio gusto naseljen i da je svakako imao
dobru mreu puteva. Naselja su gusta ne samo na
zapadnom ve i na istonom i jugoistonom rubu Li-
vanjskog Polja. Na osnovi toga Pa smatra da je rim-
ska komunikacija ila i jugoistonim i istonim rubom
Polja, a ne samo zapadnim i junim kao to je to obi-
ljeio Balif. Stoga Pa iz opreznosti dri da su Bali-
fove ceste Prolog-Litani-elebii Prolog-Rapo-
vina-Livno nesigurne. S Paovim pravcima ceste sla-
e se i Sergejevski koji smatra da su rimske ceste pro-
lazile onuda kuda prolaze i danas".
Nae znanje o komunikacijama na Livanjskom
Polju sada je potpunije, poto su naknadno, poslije
Balifa, prikupljeni novi arheoloki podaci o ovom po-
druju. Nesumnjivo su postojale i komunikacije jugo-
istonim i istonim rubom Polja, ali se ne mogu od-
baciti rezultati Balif'ovih istraivanja. Balif je pra-
vilno i oprezno postupao pri istraivanju rimskih
cesta, pa se miljenje Paa da su pravci dviju komu-
nikacija koje je obiljeio Balif nesigurni-- ne bi
moglo prihvatiti. Naprotiv, mislim da oni moraju
ostati onakvi kakve ih je Balif unio u svoju kartu,
jer ni do danas nalazi na terenu nisu pokazali da bi
ih trebalo korigirati. Tano je to da Balif nije ispitao
sve komunikacije na Livanjskom Polju i da ih je
na tom podruju vie no to je to bilo poznato Balifu.
Posebno treba istai da sa Livanjskog Polja ima-
mo veliki broj antikih numizmatikih nalaza. Iz Li-
vanjskog kraja je drahma (Dyrrhachium); kod sela
'I'ribii blizu Prologa 1930 g. naen je depo novca koji
hrcnoloki ide od 214 g. st. e. do 15 g. st. e. Broj ovih
primjeraka naroito raste od 139 g., oko 89 g. i od 59
do 15 g. Ovo je prvi skupni nalaz rimskog novca na
Livanjskom Polju i karakteristian je po tome to u
njemu nema mnogo duplikata. Iz Bastasa je takoe
jedan manji depo rimskih denara. Pojedinane na-
laze rimskog i drugog novca ve smo spomenuli. Sa
Livanjskog Polja je i nalaz jednog primjerka novca
iz doba Aleksandra Velikog 1 8
2*
 2D
o rimskim i praistoriskim starinama sa Glamo
kog Polja krajem prolog vijeka nije se mnogo znalo.
Tek su novija istraivanja, naroito ona koja je obavio
Sergejevski od 1926-1935 g., ukazala na brojne ostat-
ke rimskog ivota u ovom podruju. Rezultati tih
istraivanja znaajni su, tako da na osnovi njih imamo
relativno jasniju pretstavu o Glamokom Polju u
rimsko doba no to je to sluaj sa nekim drugim pod-
rujima Bosne.
U vrijeme kad je Balif istraivao tragove ceste
ve su bili poznati ostaci rimskih naselja na pojedinim
mjestima Glamokog Polja: natpis protektora (CIL
III, 2760a = 9861) iz Glavica kod Glamoa i benefici-
jarski natpis (CIL III, 9862 = 13231 upor. str. 2270) iz
Halapia'". Na Glamokom Polju su najpoznatija na-
lazita rimskih ostataka oko Halapia, sjeverozapadno
od Glamoa, i oko Podgradine kod Kamena, jugoisto-
no od Glamoa. U Halapiu se istiu lokaliteti Crk-
vina i Gradac, a u Podgradini Borak i Gradina. Preko
Halapia ide rimska cesta Salona-Servitium. U Ha-
lapiu su konstatovani ostaci veeg naselja; odavde
su razni spomenici, miljokazi i natpisi. Votivni reljefi
karakteristini su po pretstavama Silvana i Dijane.
Miljokazi su iz vremena Konstancija, vjerovatno I, i
Julijana Apostate. Natpisi su: beneficijarski (od kojih
je jedan u CIL III, 9862 = 13231), odlomak vojnikog
natpisa (coh. VIII voluntariorum) i drugi. Poto je
kroz Halapi prolazila cesta, Sergejevski na osnovi
brojnih ostataka rimskog naselja i na osnovi benefi-
cijarskih natpisa opravdano zakljuuje da je tu mogla
biti rimska putna stanica - mansio ili mutatio -
sa objektima koji idu uz takve stanice. Na Gradcu
su se sauvale zidine kasnoantike utvrde iz V ili VI
vij. n. e. sa antikim spolijama. U Halapiu je dosad
naeno dosta rimskog novca, vie nego na ma kojem
drugom mjestu Glamokog Polja koje je inae poz-
nato po estim nalazima novca. Hronologija rimskog
novca iz Halapia daje ovakvu sliku: ima dosta re-
publikanskih denara, malo je primjeraka iz I vij. n.
e., primjerci iz II, III i IV vij. n. e. su brojniji sve do
Valentinijana i Valensa, a naen je samo jedan Theo-
dosius. Iz toga proizlazi da je naselje u Halapiu eg-
zistiralo od dolaska Rimlj ana do kasnoantikog vre-
mena. - Podgradina, sa svojim lokalitetima Borak i
Gradina, takoe je poznata po brojnim rimskim spo-
menicima: natpisi i graevinski ostaci. Iz okoline Pod-
gradine potiu brojni natpisi sa posvetom Silvanu i
Silvanu Silvestru, pa epitafi u kojima se spominje
municipium, ali bez njegovog imena (Gradina: prin-
ceps municipii; Podgradina: municip ...). Juno od
Podgradine u Starom Selu naen je natpis: decuri-
onum decreto sa posvetom Mitrasu i rtvenik posve-
en Mitrasu. Spomenici iz Pocigradine i Starog Sela
pokazuju da je ovdje bio municipium i najvjerovat-
nije je da se nalazio u Podgradini. Prema natpisima
sa gentilnim imenima Aelius (Aelii), slobodni stanov-
nici rimskog grada u Podgradini dobili su civitet za
vrijeme Hadrijana kad je taj municipium postao
upravni centar Glamokog Polja. Na Gradini je, sli
no Gradcu iznad Halapia, bio kasnoantiki refugium,
izgraen od antikih spolija. Dva natpisa iz Podgra-
dine izdata su i u CIL III: 9864 sa docnijom revizi-
jom Sergejevskog koja daje gentilno ime Aelius i
13985 ara koju Turus Pirami posveuje Silvanu, po
reviziji Sergejevskog Surus Pirami. Najnoviji je na-
laz odlomak rtvenika sa posvetom: lOVI FULGERA-
TORI ili FULMINATORI. Na Glamokom Polju po-
znata su i druga antika nalazita. Na zapadnom rubu
su ustanovljeni ostaci rimskih naseobina uRudiima
i Glavicama. Tragovi rimske naseobine postoje i II
umnjacima, sjeverno od Glavica. Istona strana
Glamokog Polja bila je u rimsko doba slabije na-
seljena. Tu su ovi lokaliteti: Hasanbegovci sa rim-
skim graevinskim ostacima, Opaii sa reljefima Sil-
vana i Dijane, Mladekovci sa nalazima rimskog nov-
ca iz I i II vij. n. e. i ostaci kaldrme koja bi, prema
Sergej evskom, mogla biti dio rimske ceste u pravcu
planine Visibabe, Isakovci u kojima je vjerovatno
bila manja rimska naseobina i u kojima su esti na-
lazi rimskog novca; odavde je jedan natpis s imenom
Aelius pored drugih odlomaka natpisa; Kovaevci su
poznati po antikim graevinskim spolijama. Anti
kih spomenika ima i u Glamou, ali tu izgleda nije
bilo naselje, jer dosad nisu konstatovani tragovi rim-
skih zgrada ni nalazi rimskog novca. Spomenici koji
se nalaze u Glamou doneseni su kao rimske spolije
iz Halapia ili Podgradine kod Kamena; odavno je
poznat natpis CIL III, 9863, a nekoliko drugih spome-
nika sa natpisima sauvano je u samom mjestu; iz
blizine Glamoa je rtvenik sa natpisom: Silvano
Cor ... Aelius .... ; iz neposredne okoline, vjerovatno
sa rimske ceste prema Glavicama, je i odlomak miljo-
kaza, postavljena za vrijeme cara Julijana. Ostaci iz
Karajzovaca pokazuju da je i ovdje bila manja rim-
ska naseobina. U Carevcu su naene dvije are pOJ
sveene Mitrasu. Juni dio Glamokog Polja, koji Se
zove Gornje Polje, nema tragova rimskih naselja.
Odavde je iz okoline Doca nalaz depoa bronzanog
novca (Comstantinus I i Licinius)?",
Izvjesan broj starijih istraivaa, kao to smo to
ve naveli u pregledu b antikim naseljima na Livanj-
skom Polju, traio je ubikaciju rimske stanice Sal-
viae (Itin. Ant.) u Glavicama i Halapiu na Glamo
kom Polju. Pa je iznio drugo miljenje, po kojem je
municipium Salvium =Grkovci na Livanjskom Po-
lju. Docniji istraivai nisu uspjeli da pitanje lokali-
zacije za municipium Salvium pokrenu sa te take i
da ga novim podacima priblie rjeenju.
Glamoko Polje obiluje i ostacima praistoriskog
ivota. Poznate su gradine: Gradac kod Halapia, Ve-
lika i Mala Gradina kod Perduhova, Gradinica kod
Otkovaea, gradina kod Odaka i tri gradine iznad
umnjaka - sve u sjevernom dijelu Glamokog Po-
lja. U istonom dijelu Polja su gradine u Mladekov-
cima kod Dubrave, kod Isakovaea, gradina Rajak kod
Glamoa. Sa Gradine iznad Podgradine potiu nalazi
iz rimskog doba (natpis, novac Konstantinovog vre-
mena). U junom dijelu Polja su: Gradac kod Zaja-
ruge, Gradina kod Skucana, zatim gradine u Vidimli-
jama, Karajzoveima, Docu i na drugim mjestima. Na
nekim od ovih gradina sauvali su se i ostaci naselje-
nosti u rimsko doba'".
Novija istraivanja omoguila su preciznije i ja-
snije obiljeavanje trase rimske ceste i rimskih pu-
teva kroz Glamoko Polje. To je rezultat dugogodi-
njih istraivanja Sergejevskog na Glamokom Polju
i u okolini. Trasa rimske ceste koju oznaava Serge-
jevski ide iz pravca Prolog-Litani - preko Livanj-
skog Polja do Strupnia i preko Dubokog Dola silazi
u Halapi na Glamokom Polju. Odavde nastavlja na
sjever pored Uvala Glavica na Mlinite i dalje. Ser-
gejevski, kao i Balif, smatra da su postojale veze iz-
meu Livanjskog i Glamokog Polja: od Malog Ka-
blia na Kor-inu i od Velikog Kablia preko predjela
Bukve u Jezero na junom dijelu Glamokog Polja.
Odatle je trasa rimskog puta do Podgradine preko
Carevca sigurna. Ovaj put izlazio je na glavnu cestu
Prolog-Halapi i dalje. Zasada ostaje Balifova pret-
postavka da je taj put vodio od Podgradine pored
sela ukura i Hazia i da je izlazio na glavnu cestu
kod Halapia'". Sergejevski, dalje, smatra da je preko
Staretine planine vjerovatno postojala veza izmeu
 21

Halapia i Bastasa na Livanjskom Polju, jer su se na
Sta:retini planini sauvali ostaci iroke kaldrme na
vie mjesta. Osim toga, Sergejevski pretpostavlja da
je postojala i veza izmeu Glamokog Polja i Donjeg
Unca koja je preko Rora, Prekaje, Velike upe i Si-
povljana kod Drvara izlazila na magistralu Burnum
- prema Savi, na to upuuju tragovi rimske ceste
u Gornjem Uncu. Ova komunikacija mogla je imati
poseban krak prema Preodcu'".
Iz toga se jasno vidi da su kompleksnija istrai-
vanja rimskih spomenika na GlamokomiLivanjskom
Polju uglavnom potvrdila pravce rimske ceste i vi-
cinalnih puteva ovoga kraja kako ih je oznaio Ba-
lif. Novija istraivanja dala su nove priloge pozna-
vanju rimskih komunikacija.' na Livanjskom i Gla-
mo kom Polju i time omoguila sigurnije odreiva
nje trase na pojedinim otsjecima i odvojcima rim-
ske ceste.

2) CESTA MLINISTE-PODRASKO POLJE I NJENE VEZE

U 1953 g. autor ove studije otpoeo je hodoloka i nice ovo mjesto je najpogodnije za takvu. stanicu.
topografska ispitivanja na pravcu sjeverno od Mli- Osim toga, i ostaci zidina na Ubovia Brdu iznad Pec-
nita. Tokom 1954 i 1955 g. nastavio je istraivanja ke vjerovatno potiu od neke rimske graevine
na irem podruju, prikupljajui podatke kako o rim- (utvrda, straarnicaj'". Treba napomenuti da do da-
skim cestama tako i o ostacima antikih naselja, na- nas nisu vrena iskopavanja, iako bi ona pouzdano
roito rudarskih naselja u ovom dijelu Bosne. O tome se moe rei, dala dobre rezultate.
e biti rijei docnije u ovom i drugim poglavljima. Antika stanica u Peckoj bila je vana kao stje-
Na podruju Mlinite-Pecka pisac je ispitiva- cite komunikacija. Balif obiljeava vezu Sipovo-Be-
njem na terenu ustanovio da se i danas nalaze mje- rii-Pecka, o emu je ve bilo rijei. Radimski je
stimino dobro sauvani tragovi rimske ceste o koji- ukazao na mogunost da je postojala rimska cesta
ma govori i sam Balif. Rezultati istraivanja na ovom od Kljua u Pecku'", ali bez podataka o njenim tra-
dijelu ceste ve su saopteni'", (Karta I). Trasa same govima. Kraj kojim bi ova cesta prolazila nalazi se u
ceste unesena je u skicu i opisana u tekstu pomenu- porjeju gornjeg toka Sane, tj. u predjelima Gornjeg
tog saoptenja. Prema datom opisu, rimska cesta od i Donjeg Ribnika. Taj kraj dosad nije arheoloki ispi-
Mlinita prolazi izmeu planina Lipovca i Vria, tan, ali je izvjesno da je u rimsko doba bio slabo na-
pored zaseoka J asenovih Potoka i kroz predio Bre- seljen. Iz Gornjeg Ribnika su dva odlomka natpisa,
beriju. Odatle se sputa u Pecku i dolinu potoka Kru- koji se mogu datirati u IV vij. n. e 28 .
evljaka (Korana). Na cijelom sektoru tragovi ceste Dalji tok ceste vodio je na sedlo trbinu. Njega
su vidljivi i dobro sauvani, naroito koloteine u je ovdje teko tano obiljeiti, ali je nesumnjivo iz-
krevitom tlu. Pecka je otprije poznata po ostacima bijao na pomenuto sedlo koje je jedini prirodni prolaz
rimskih spomenika i ruevinama zgrada. Balif je na u Podrako Polje, a tim prolazom ide i dananja cesta.
osnovi brojnih graevinskih ostataka uz lijevu obalu Prema konfiguraciji tla, usponu i drugim prirodnim
potoka Kruevljaka zakljuio da je tu bilo rimsko na- uslovima trasa ceste obiljeena je u ova dva mogua
selje. Iz Pecke su i dva natpisa: ara lOM (CI L Ul, pravca koji meusobno nisu udaljeni: preko Beria,
13983) i odlomak urne na kome se spominju Aelii (CIL Mitrovia kod Carevca i preko zaravni Brda na tr-
III, 13984), a iz Carevca kod Pecke odlomak epitafa, binu, ili iznad Novakovia, Vukovia i Medne na
koji se moe datirati u drugu polovinu U vij. n. e. (CIL Brda (Karta I). Na Brdima ima i danas mjestiminih
III, 14976: Aurelius bez prenomena):". Na nekoliko tragova ceste: kaldrma, ivinjaci i izvaene ploe,
mjesta uz potok Kruevljak i oko njega, a naroito vjerovatno iz planuma ceste. Odatle je cesta blagim
blizu dananje kole autopsijomje ustanovljeno da sputanjem silazila na sedlo i dalje na Podrako Po-
jo i sada postoje znatni ostaci rimskog graevinskog lje. Na Podrakom Polju nisam mogao utvrditi tra-
materijala (odlomci opeke, naroito krovnih, ostaci gove ceste, jer je ovo plovna ravnica sa jakom kulti-
zidova sa lijepom i sl.). Poloaj Pecke u pitomoj do- vacijom. Pravac preko Podrakog Polja pretstavlja
lini koja ima prirodne veze s izvoritem Sane i dru- najkrau liniju na kojoj nisu bila potrebna posebna
gim predjelima blie ili dalje okoline upuuje na to tehnika obezbjeenja, izuzev izgradnje vreg stro-
da ovdje traimo neku vaniju saobraajnu stanicu ja za cestu ondje gdje je plavnost terena to zahtije-
rimskog doba. Na dijelu ceste od Mlinita do Podra- vala.

3) SOLARSKI PUT I IPOVO

Topografija ceste koja je poznata pod imenom
Solarski put (Riliko Polje-Kupreko Polje-s-Su-
ho Polje-Vaganj-Sipovo) nije nam dovoljno pozna-
ta, jer ovaj kraj dosad nije prouavan. Tragovi ceste
jo i danas su mjestimino dobro sauvani, tako da se
cio komunikaciski pravac Riliko Polje-Sipovo mo-
e smatrati sigurnim'". Sa Solarskog puta od anti
kih nalaza poseban znaaj ima natpis iz Vaganja (CI L
III, 9864a upor. str. 2165 i 2270) koji je otkriven
90-tih godina prolog vijeka. Natpis govori o odrei
vanju granica i mea inter Sapuate(s et Ae)mati-
nos": Ostali podaci u ovom natpisu svjedoe da je ovo
ureenje granica izvreno za vrijeme cara Kaligule,
tj. od 37 do 41 g. n. e. Novom lekcijorn natpisa iz Sa-
lone CIL Ul, 3201 =10159 otpada ranije tumaenje
po kojem bi Aemas flumen bila gramcna rijeka iz-
meu Breuka i Diciona na udaljenosti CL VIU m. p.
od Salone. Natpis se ne moe u cjelini popuniti, tako da
ostaje nepoznato ime rijeke i plemena to ih rijeka
dijeli. U topografskom obiljeavanju daljeg toka ceste
Salona-Servitium ponovo emo se vratiti na pitanje
ubikacije mjesta Lamatis (Aemate) i Sapua. Na prav-
cu Vaganj-ipovo u selu Mujdiima, 5 km. od i-
pova uzvodno rijekom Janj, naeni su tragovi kasno-
antikih graevina i spremita (granaria), a na grob-
lju spomenici i jedan ranohrianski natpis iz rim-
skog doba. Nalazi u Mujdiima mogli bi se datirati
u period od IV - VI vij. n. e. Iz istog perioda po-
tiu spomenici naeni u itluku na uu Janja u
Plivu. U selu Glogovcu sjeverno od rijeke Janja otkri-
22
veni su ostaci neke zgrade (straarnice?) i naen
zlatni nakit i zlatni novci - Honorius i Valenti-
nianus m.
ipovo je poznato kao mjesto sa brojnim rimskim
nalazima. Na lokalitetu Crkvini u ipovu otkriveni su
rimski graevinski tragovi, a na Gromilama nalaze
se znamenite ruevine poznate pod imenom rimski
Iogor. Pored toga u ipovu je otkriveno i nekoliko
spomenika s natpisima. Naroito je vaan natpis CIL
III, 13982: ... L (aco) d(ato) d(ecurionum) d(ecreto).
Pa je na tom natpisu u docnijoj lekciji naao ELV ili
LLV i iz toga zakljuio da bi se municipium koji je ov-
dje posvjedoen mogao zvati Pelva (stanica iz Itin.
Ant.) i da je to ime sauvano u imenu rijeke Plive'":
Tomaek i Truhelka smatrali su da se taj grad (muni-
cipium ili colonia) u dananjem ipovu zvao Saritte
(Sarute), i to na osnovi slinosti u imenima Saritte i
arii kako se zove selo na desnoj obali Plive kod i-
pava. Identifikaciju Saritte == arii prihvatio je i
Radimski. Stanici Saritte davane su lokalizacije i na
drugim mjestima na cesti Salona-Servitium ili na
prostoru izmeu Glamoa i Donjeg Unca:;3. Meutim
nalazi na Livanjskom Polju uputili su Paa na lokali-
zaciju koju smo ve naveli Salviae == Grkovci, pa je
zato i Pelvu trebalo pomaknuti na zapad. Pa je odu-
stao od svog ranijeg miljenja da je Pelva uipovu
(= Pliva). I Hirfeld (CIL III, str. 2328 1 ) odbacuj e
identifikaciju Sar itte = ari; na osnovi natpisa CIL
III, 14249 2 iz Suurca u kojem se spominje Starue i
zakljuuje da je u Tab. Peut. naziv stanice Saritte
pogreno unesen. Pa, sasvim opravdano, smatra da
mora otpasti lingvistika teza po kojoj se Saritte sa-
uvalo u toponimu arii ve i stoga to je ime a-
rii slovensko i esto se javlja kao prezime i top 0-
nim'". Iz ipova su znaajni i ovi natpisi: CIL III,
13237 upor. str. 2270 koji pripada IV vij. n. e., poasni
spomenik iz II vij. n. e. posveen legatu XV leg. piae
4) KOMUNIKACIJE I NASELJA NA PROSTORU JEZERO, JAJCE, MAJDAN I MRKONJI GRAD
Dolinom Plive prolazile su rimske komunikacije.
ipovo je, kako misli Sergejevski, pretstavljalo vo
rite rimskih puteva: sa Kuprekog Polja je vodila
dobro ureena cesta; jedan krak je iao prema sje-
veru, a drugi Plivom prema Jajcu; na pravcu prema
Jajcu u predjelu izmeu Doia i erkazovia naeni
su razni rimski artefakti, a u Volarima otkriven je
1948 g. reljef Silvana'"'. Mreu puteva oko ipova
upotpunjuje nalaz Radimskog koji je pomou ane-
pigrafskog miljokaza (CIL III, 15109) i sauvanog
planuma rimske ceste kod sela Trnova sjeverno od
ipova ustanovio komunikaciski pravac ipovo-s-Tr-
novo-Podrako Polje gdje se vezao za magistralu
Salona-Servitium. Radimski smatra da to nije bila
zasebna cesta, ve nastavak one komunikacije koja je
sa Kuprekog Polja izlazila na Plivu kod Sipova'".
Jajce je poznato po tragovima rimskog naselja. U
Pijavici, na desnoj obali Plive kod Jajca, nalazila se
rimska ciglana, a u samom Jajcu konstatovani su
ostaci rimskih zgrada. Odavde je odlomak ploe sa
natpisom: A VRELI i reljef sa pretstavom Pana i nim-
fi. U Jajcu je 1931 g. otkriveno svetite Mitrasa, uz
koje su naeni novci i drugi predmeti rimske prove-
nijencije. Numizmatiki nalaz kod mitreuma ide ovim
hronolokim redom: Tr aianus, Antoriinus Pius, Philip-
pus, Septimius Geta i 12 malih bronza iz IV vij. n.
e. 4 0 Ovaj nalaz pokazuje da je novac iz II i III vij. n.
e. slabije zastupljen nego novac iz IV vij. n. e. Serge-
jevski na osnovi toga zakljuuje da je mitreum vje-
fidelis i jedan odlomak sa posvetom Augusto et Ro-
mae (?) naen 1931 g.3~'. Za castellum uipovu Ser-
gejevski dri da je izgraen u I ili II vij. n. e., ali da
je u kasnije vrijeme u V ili Vlvij., a moda i u IV -
pretvoren u refugium za stanovnitvo municipija.
Kasnoantikom periodu, sve do VI vij., pripada i vei
broj drugih spomenika iz ipova:Ju. Numizmatikih
nalaza iz ipova nema mnogo: denar Claudia, zatim
Antoninus, Elagabalus, Valerianus, Maximinus Daza,
Constantinus I i Constant'ius lI 37 . Istoriju ovog po-
druja ne poznajemo dobro. Natpisi nisu brojni i ne
daju nam podatke na osnovi kojih bismo mogli stvo-
riti sliku o vanijim dogaajima antikog ipova. Ne-
~namo ni ime municipija koji se nalazio u dananjem
Sipovu. Graevinski ostaci i novci govore nam o kon-
tinuiranom ivotu rimskog naselja u ipovu od I-VI
vij. n. e.
U ljeto 1953 g. pisac ovog rada istraivao je anti
ke tragove uipovu, ariima i dolinom Janja do
Mujdia. Cijelo podruje i danas je bogato ostacima
rimskog ivota. Posebnu panju privlai ipovljan-
ski lokalitet Gromile sa ostacima rimskog logora koji
i danas slue kao majdan kamena za gradnju. Na ne-
koliko kua u ipovu ugraeni su razni arhitektonski
dijelovi rimskih zgrada. Na Gromilama stalno se po-
red obradenog kamena i opeke, nailazi na rimske
novce, trosku, odlomke vodovodnih cijevi i dr. Uz
rimski logor moe se pratiti trag rimske ceste prav-
cem koji vodi dolinom Plive. Na Gradini koja se uz-
die iznad Gromila i ceste nema vie ni praistoriskih
ni rimskih ostataka. U Mujdiima na rijeci Janju
danas se ne mogu konstatovati drugi antiki ostaci
izuzev tragova zidnih konstrukcija na Crkvini gdje
su 1912 g. iskopani oltari i drugi arhitektonski odlom-
ci rimske zgrade. U ipovu i okolini do danas nisu
vrena sistematska iskopavanja, iako su ona ovdje
nuna.
rovatno sagraen u IV vij. n. e. i da je novac iz n i
III vij. n. e. poklonjen hramu kao starinski. Za ovakvo
datiranje svetita govore i drugi rimski predmeti na-
eni uz njega. U okolini Jajca na nekim mjestima
otkriveni su tragovi naseobina i pojedinani rimski
nalazi. Uzvodno Plivom i u Carevu Polju konstato-
vane su ruevine rimskih zgrada. U Klimeniji, Zagra-
u i Metaljci iskopani su razni arhitektonski dijelovi
iz rimskog vremena. Iz Katine potie ara sa posve-
tom lOM DEPVLSORI (el L nl, 13981) koja je datira-
na u I ili n vij. n. e. U edincu je naen aureus Va-
lentinianus II, a u Metaljci, Peratovcima i Kuprea-
nima dijelovi spomenika sa natpisima. Jedan odlo-
mak spomenika sa natpisom iz Diviana sauvano je
ime Flav ... 4J. Spomenici iz J aj ea i okoline preteno
pripadaju kasnoantikom vremenu IV, V i VI vij. n. e.
Sjeverozapadno od Jezera, kod Majdana u dolini
rijeke Joavke, postojalo je rimsko naselje. Prema
otkriima Radimskog, na Gradini u Majdanu posto-
jalo je praistorisko naselje iji su se stanovnici ba-
vili rudarstvom i obradom eljeza. Ovdje su rudar-
sko-metalurgiske radove nastavili i Rimljani. Rimske
naseobine izrasle su u Sinjakovu blizu Majdana i u
samom Majdanu. Za vrijeme Rimljana Gradina je
bila utvrena radi zatite rudnika i naseobina oko
njih. Iz Majdana potiu i odlomci nadgrobnih ploa":',
I danas u predjelu Majdan - Sinjakovo ima rim-
skih graevinskih ostataka i tragova antikog rudar-
stva. To je pisac ovog rada konstatovao na svom pu-

tovanju obavljenom 1953 g. u cilju upoznavanja s
ostacima antikih naselja i antikog rudarstva u di-
striktu Majdan-Sinj akovo. Meutim antiki period
ovog predjela ne poznajemo dovoljno. Sistematsko
istraivanje u distriktu Majdan-Sinjakovo sigurno
bi donijelo nove i interesantne podatke za poznava-
nje rimskog rudarstva i rimskih rudarskih aglome-
racija. Radimski je u Majdan smjestio rimsku sta-
nicu Baloie (Tab. Peut.). On je pri tome poao od pret-
postavke da je Saritte = arii kod ipova, kao to
su smatrali Tomaek i Truhelka, pa je prema razda-
ljini Saritte-Indenea-Baloie, koja po Tab. Peut.
iznosi 12 m. p. (= cca 18 km), stanici Baloie dao loka-
lizaciju u Maj danu. Stanica Indenea, po Radimskom,
1ffiogla bi se traiti na Plivi u prostoru Doia i er
'kazovia sjeveroistono od Sipova'".
to se tie Mrkonjigrada i njegove okoline, sta-
riji arheolozi se nisu mnogo interesovali za ovo pod-
'ruje. Meutim u ovom kraju postoje dobro sauvani
tragovi rimskih komunikacija koje su prolazile kroz
5) RIMSKI PUT MRKONJICGRAD-TRIJEBOVO-KOICI
Tokom svojih ispitivanja u mrkonjigradskom
podruju pisac ove studije posvetio je posebnu pa-
nju pronalaenju i obiljeavanju rimskih komunika-
cija. Ve smo naveli da je rimska cesta od Pecke po-
red Medne i preko trbine sedla izlazila u Podrako
Polje. Od Podrakog Polja traena je rimska cesta u
ova tri pravca: 1) Mrkonjigrad-Gustovara-ehovci
-ubrilovii i dalje prema Banjaluci; 2) Mrkonji
grad-Trijebovo-Lokvari-Koii i 3) Podrako Po-
lje-Sitnica-Bunari-Dobrinje i dalje prema Ba-
njaluci. Istraivanjem na prvom pravcu konstatovano
je da njime nije prolazio rimski put, jer cijelom
njegovom duinom nema nikakvih rimskih tragova;
tu je sauvan stari put, ali ne iz rimskog, ve iz tur-
skog vremena.".
6) RIMSKA CESTA OD PODRAKOG POLJA DO BANJALUKE
U nastavku istraivanja na pravcu od Podrakog
Polja prema Banjaluci autor ove studije ustanovio je
da je rimska cesta ila uglavnom onom trasom ko-
jom ide dananja cesta: Podrak o Polje-Dobrinje-
Banjaluka:" (Karta I). Ovaj pravac unesen je i u kartu
uz Balifovo djelo o rimskim cestama u Bosni i Herce-
govini, ali prema mapi iz CIL III, 1873 g., i oznaen
dijelom kao siguran i ustanovljen, dijelom kao sigu-
ran ali jo neustanovIjen, a dijelom kao nesiguran.
Arheoloke biljeke koje je o ovom otsjeku ceste dao
Blau posluile su kao osnovni podatak za kartu u
CIL III, 1873 g. - II dio i za docnija istraivanja!".
Blau je ukazao na trag rimske ceste izmeu Sitnice
i Ratkova i na rimske ostatke kod Bunara, naroito
na stare rimske bunareve. Za njen dalji pravac Blau
je naveo ruevine kamene kule i pogodan poloaj
Han-Pavia koji ima dobru vodu za pie, to je ri-
jetkost u ovom bezvodnom kraju visoravni Dobri-
nja. Tokom pomenutih najnovijih ispitivanja na ovom
prostoru nije bilo mogue pronai tragove rimske
ceste izmeu Sitnice i Ratkova o kojima govori Blau.
Oni su uniteni u novije doba, vjerovatno 1878 g. kad
su austrougarske okupacione trupe izgradile moder-
nu cestu namjesto starog puta iz turskog vremena
koji je zahvatao aavicu i Mrkonjigrad'". U mje-
stu Bunarima nalazi se i danas jedan stari bunar, koji
23
sam Mrkonjigrad ili pored njega. Na to su ukazala
novija hodoloka ispitivanja na prostoru Podrako
Polj e-Mrkonjigrad-Banjaluka. Za vrijeme istrai-
vanja u ovom kraju 1953 i 1954 g. pisac je autopsi-
jom ustanovio da je u samom Mrkonjigradu posto-
jala rimska naseobina iji su tragovi otkriveni 1948
g. prilikom izgradnje ceste u pravcu Manjae: rim-
ska keramika, opeka, ostaci razorenih zidova, pored
stare eljezne troske koja se svuda moe nai. U da-
nanjem Mrkonjigradu, Donjem Polju, Trijebovu, a
vjerovatno i u nekim drugim mjestima oko Mrkonji
grada, nalazile su se rimske naseobine ijem stanov-
nitvu je rudarsko-metalurgiska radinost pretstavlja-
la jedno od osnovnih zanimanja'",
U Bilajcu (Mali Bilaj) sjeveroistono od Mrko-
njigrada - danas se to mjesto zove Bjelajce ..,..- Tru,..
helka je traio antiku stanicu Baloie, jer su tu ot-
kriveni tragovi rimskih zgrada, dva rimska mauzo-
leja i jedan natpis (CIL III, 13238). On je smatrao da
se ime Baloie sauvalo u toponimu Bilajac (Bilaj)4:>.
Na pravcu Mrkonjigrad-Trijebovo-Lokvari
do Koia (Karta I) tokom istih ispitivanja ustanov-
ljena je trasa rimskog puta koji je preko Grabea,
Dubrave, Trijebova, Palea, Lokvara, Ilia, Pajia i
Striia izlazio na dananju cestu kod Koia. Na sek-
toru preko Grabea i Dubrave sauvani su ostaci rim-
skog poploanog puta, mjestimino sa koloteinama
(Tab. I, sl. 2 i Tab. II, sl. 3). Dalji tok cijelom dui-
nom nije mogao biti precizno obiljeen, pa zato nje-
gov pravac od Male Gradine iznad Trijebova do Ko-
ia treba smatrati sigurnim samo u osnovnom smje-
ru. U ve objavljenom saoptenju iznijeli smo mi-
ljenje da je ovaj put nastavak one rimske komuni-
kacije - istina jo neistraene - koja je iz pravca
ipova pored rudarskog distrikta Maj dan-Sinj akovo
izlazila u predio Mrkonjigrada ili Donjeg Polja 47.
mjetani nazivaju rimski bunar, sa sauvanim zi-
dom i kamenim nosaima za pokrov. Ovdje postoji i
staro groblje koje je ve skoro potpuno razneseno,
jer su njegove nadgrobne ploe upotrijebljene za raz-
ne gradnje. U samim Bunarima i danas su esti nalazi
rimskog graevinskog materijala. Istonije od ovog
mjesta postoje lokaliteti Razvale i Kuerine i dva
stara groblja. Za Razvale i Kuerine predanje stanov-
nitva i okoline zna samo to da se tu ivjelo u stara
vremena. - Dalje prema sjeveru, iznad Koia, na-
lazi se Grka gradina sa ostacima rimske utvrde.
Ona dominira prostorom koji ima prirodne komuni-
kaciske prolaze u raznim pravcima. Ovdje je izlazio
rimski put iz pravca Mrkonjigrad-c-Trijebovo-s-Lo
kvari, a moda i jo neki vicinaIni put sa zapada (od
Kljua)51. Sergejevski smatra da je rimska cesta Bos.
Petrovac-Klju u pravcu Banjaluke vjerovatno kod
Sitnice izlazila na magistralu Salona-i-Ser-vitium'".
Suprotno tome, drim da je taj pravac, kao poseban
krak, izlazio na magistralu kod Koia ili Pavia.
Ova dva mjesta lee na raskrsnicama komunikacija
koje vode prirodnim prolazima, a i sam smjer na Ko-
ie ili na Pavi je opravdan, jer skrauje put prema
sjeveru. U vezi s tim, glavnu trasu rimske saobra-
ajne linije Bos. Petrovac-Klju trebalo bi traiti u
pravcu bogatog rudarskog podruja oko Bronzanog
24
Majdana i dalje prema Savi, a ne u pravcu ceste Sa-
lona--Servitium. Gradina iznad Koia pretstavljala
je II rimsko doba vanu pozicionu taku za obezbje-
enje glavne rimske ceste i komunikacija koje su se
"lijevale na nju. Od Podrakog Polja do Dobrinjai
moderna cesta ide kroz prirodni prolaz koji istovre-
meno pretstavlja najkrauliniju u vidu izduene udo-
line pravca sjever-jug. U ovom visinskom i bezvod-
nom kraju ta dolina je pruala najbolje mogunosti
za snabdijevanje vodom (bunarevi u Bunarima, izvori
kod Koia, Kadine vode i Pavia). N a ovaj komuni-
kaciski pravac izbijaju takoe prirodnim prolazima vi-
cinalni putevi iz okolnih predjela. Pomenuti tragovi
rimskih aglomeracija izmeu Sitnice i Dobrinja go-
vore o tome da su uz cestu nikle samo najnunije na-
seobine, jer je kraj nepogodan za intenzivnije nase-
ljavanje.
Rimska cesta od Podrakog Polja do Dobrinja,
kako smo je obiljeili u priloenoj karti, podudara se
sa pravcem koji je Balif oznaio kao siguran i usta-
novljen u svojoj kartii prema mapi iz CIL III, 1873 g.
II dio. To je, uglavnom, pravac dananje ceste. Me-
utim na mapi u CIL III, suppl., 1902 g. cesta je po-
evi od Glamoa preko Pecke, Podrakog Polja, Sit-
nice i Banjaluke do Laktaa oznaena kao sigurna.
Takva oznaka nije niim dokazana, jer u meuvre
menu od 1873-1902 g. tragove ove rimske ceste nije
niko drugi ispitivao osim Balifa koji je u djelu o rim-
skim cestama u Bosni i Hercegovini dao rezultate
svojih istraivanja samo od Podrakog Polja. Dalji
tok rimske ceste prema Banjaluci nije vodio preko
Kola, kuda prolazi moderna cesta i kuda je prema
mapama u CIL III, 1873 g. II dio i 1902 g. suppl. ila i
rimska cesta, jer na tom pravcu do Gornjeg ehera
pisac ovog rada nije naiao ni na kakve rimske ostat-
ke. Osim toga, ovaj kraj je vrlo teak za komunikacije.
Sigurno je da rimska cesta nije prolazila pravcem
Kola-Gornji eher, poto bi njena izgradnja zahti-
jevala mnogo vjetakih radova radi obezbjeenja
'prolaza i savladavanja prirodnih prepreka kojima
obiluje ovaj predio, a to su graditelji rimskih cesta
redovno izbjegavali'". Stoga smo dalji tok rimske
ceste od Dobrinja traili pravcem preko ljivna gdje
se odavno nailazilo na rimske graevinske ostatke. I
7) TRAGOVI I PRAVAC RIMSKE CESTE OD BANJALUKE PREMA SAVI
Na podruju Gornjeg ehera i Banjaluke POSIto-
jala su naselja u rimsko doba. U Gornjem eheru je
70.,.tih godina prolog vijeka naeno dosta rimskog
bakrenog novca koji ovdje, s obzirom na brojna ter-
malna vrela, sigurno ukazuje na obiaj stipem iacere".
Na tragove rimskog naselja u Gornjem eheru poseb-
no emo se osvrnutu prilikom izlaganja o mineralnim
vrelima i antikim naseljima uz njih. Banjaluka nam
je dosad dala manji broj rimskih nalaza, ali oni su
takvi da nesumnjivo potvruju postojanje rimske na-
seobine na njenom prostoru. U Banjaluci je 1895 g.
otkrivena ara lOM et Genio loci sa natpisom koji, pre-
ma Paovom itanju, glasi: ... L. Sicinius Macrinus
b( eneficiarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) s(uperioris)
v. s. l. m. - (CIL III, 14221, upor. str. 2328). Na osnovi
ovog natpisa Pa zakljuuje da je podruje Banja-
luke u rimsko doba pripadalo Panoniji Superior:".
Ispitivanjem istoriskvh spomenika Banjaluke ba-
vio se i Vl. Skari. Prema njegovim podacima, na mje-
stu dananje Banjaluke nalazilo se u rimsko doba znat-
nije naselje sa logorom (castra) koji se uzdizao nad
lijevom obalom Vrbasa tano na onom mjestu gdje
danas se na vie mjesta u podruju ljivnamogu nai
tragovi rimskih zgrada. Put izmeu Dobrinja i ljiv-
na je vrlo star. Osim toga, prostor Dobrinje-ljivno
-Radmanii je stjecite komunikaciskih prolaza i
pretstavlja prirodno vorite u koje se slijevaju pu-
tevi iz raznih pravaca. Gradina u Radmaniima po-
znata je otprije po nalazima iz rimskog doba: rimski
graevinski ostaci, primjerak novca (Gallienus) i dr.
Ova gradina je za vrijeme Rimljana vjerovatno slu-
ila kao utvrenje'". Prvobitno smo pretpostavljali
da je iz ljivna rimska cesta ila pored sela Konatara,
Plavia, Milakovia i dalje trasom puta koji od Vi-
lusa vodi na Vrbas do Gornjeg ehera. Naa naknad-
na istraivanja i provjeravanja koja su na ovom sek-
toru izvrena 1955 g. pokazala su da je pomenuta
pretpostavka bila opravdana. Na ovom pravcu po-
stoje i tragovi rimske ceste: kaldrma kod Lokve blizu
Milakovia i jedan dobro izgraeni usjek sa podzidom
blizu ukia. Prostor kojim je prolazila cesta od ljiv-
na u Gornji eher nije komunikaciski teak i udovo-
ljava osnovnim zahtjevima tehnike izgradnje rim-
skih cesta, a to su spajanje naseljenih mjesta i pod-
ruja, u naem sluaju naselja u ljivnu i Gornjem e-
heru-Banjaluci, pri emu se ne izbjegava naputanje
najkraeg pravca, zatim siguran prolaz zatvorenim i
zatienim platoom, provoenje ceste padinama u-
mjesto grebenom i sl.:". Prema tome, na osnovi po-
dataka starijih istraivanja i na osnovi rezultata naj-
novijih ispitivanja moemo rimsku cestu od Podra-
kog Polja do Gornjeg ehera smatrati definitivno
obiljeenom onim pravcem koji smo opisali i unijeli
u priloenu kartu.
Tokom istraivanja u' ovom kraju (Mlinite-Po-
drako Polje-Mrkonjigrad-Banjaluka)nismo sti-
gli da autopsijom ispitamo ostatke rimskih aglome-
racija i tragove rimskih puteva koji se spajaju sa ce-
stom Salona-Servitium. Jedino smo dosad dospjeli
da to uinimo za rimski put od Mrkonjigrada preko
Trijebova i Lokvara do Koia. Da ovaj dio Bosne
ima dosta tragova rimskih puteva, istaknuto je jo u
prvim arheolokim biljekama i radovima koji su ob-
javljeni pod kraj prolog vijeka. O tome je ve bilo
rijei u dosadanjem izlaganju.
je i sada stara vojnika tvrava. Na Govedarnici blizu
tvrave nailazilo se 20-tih godina ovog vijeka na te-
melje rimske zgrade i na rimske novce. Sk ari za-
kljuuje da je uz logor lealo naselje (canabae) sa Ju-
pitrovim hramom i da se to naselje zvalo Castra".
Rimska cesta Salona-Servitium prolazila je kroz
Gornji Seher i Banjaluku i dalje dolinom Vrbasa kao
prirodnim tokom (Karta II). Za komunikacije koje su
moda izlazile na Banjaluku navodim jo ove podat-
ke. Dolinom Vrbanje poznata su rimska nalazita u
ipragi kod Skender-Vakufa i Podbru kod Kotor
Varoi:". U ipragi su otkriveni znatni graevinski
ostaci iz rimskog vremena. Isto tako u Podbru su
ustanovljeni ostaci rimskih zgrada. Na podruje Ba-
njaluke odnosi se i podatak da je od Zenice preko
Stranjana i Pojske na Bilu, a odanle na Vrbanju, te
tako u Banjaluku vodila rimska cesta?". Meutim
kraj jo nije ispitan, pa se zasad moe samo pretpo-
stavljati da je na tom pravcu postojala rimska komu-
nikacija.
Od Banjaluke prema Savi tragovi rimske ceste
mogu se pratiti samo djelimino i samo na pojedinim

mjestima. Ovo je predio prostranog Lijeva Polja.
Izmeu Banjaluke i Laktaa ravnica je suena i ide
dolinom Vrbasa, a od Laktaa prema Savi ona zah-
vata irok predio koji se protee od istonih ogra-
naka Kozare do zapadnih ogranaka Motaj-ice. To je
kraj vrlo jake kultivacije zemlje koja je odavnina za-
tirala tragove spomenika prolosti, pa i tragove rim-
skih komunikacija i naseobina.
Do Trna - 9 km sjeverno od Banjaluke - rim-
ska cesta je ila dolinom Vrbasa istom trasom kojom
ide dananja cesta. To je prirodno najpogodniji pro-
laz za komunikactjo. Trn i njegova blia okolina bo-
gati su ostacima rimskog ivota. Jo je Blau''! zabi-
ljeio da se, pored drugih nalaza, u Trnu na desnoj
obali Vrbasa nalaze temelji rimskog kastruma. Ra-
dimski je o rimskom naselju u Trnu dao preciznije
podatke i ispravio Blauovo miljenje da su sauvani
temelji ostaci rimskog kastruma na desnoj obali Vr-
.basa. Stvarno se tu radi o prirodnoj tvorevini koju je
napravio Vrbas, a ne o kastrumu, ali se u Trnu na
lijevoj obali Vrbasa nalaze ostaci rimske naseobine'".
Tokom obilaska ovog terena mogli smo ustanoviti da
se i danas u Trnu pored ceste, pa i na desnoj obali
Vrbasa, nalazi mnotvo fragmenata graevinskog ma-
terijala od rimskih zgrada. Mjetani znaju za mnoge
stare zidine na njivama kojih vie nema i za plou
sa latinskim natpisom koja je 1925 otkrivena i od-
nesena u Zagreb. Na humkama razasutim po orani-
cama esto se i danas nalaze odlomci rimskih opeka
i keramike i primjerci rimskog novca. Ove humke su
nastale nabacivanjem kamena, cigle i drugog mate-
, rijala koji se prikupljao ienjem obradivog zemlji-
ta. Odlomke rimskog graevinskog materijala i
sam pisac ovog rada je nalazio po prostranim poljima
'u Trnu. Slino je i sa najbliim zemljitem na de-
snoj obali Vrbasa, Tu je poznata Gradina u selu u-
njarirna, bje su zidine rimskog porijekla'". Ostaci
rimske graevine na unjarskoj Gradini jo su sa- interesantnog nasipa polukrunog oblika na lokalitetu
uvani. Gradina u selu Hrvaanima, nedaleko od u-
.njara, takoe je bila zaposjednuta u rimsko doba'".
S desne strane Vrbasa interesantno je i brdo Stra-
.benica. Od ranije su poznati tragovi rimske zgrade u
.Glamoanirna, sjeveroistono od Trna; u selu BarIov-
:cima, sjeverozapadno od Trna, otkriveni su ostaci
rimske ciglane, a kod eljeznike stanice Ramii, za-
padno od Trna, ustanovljene su ruevine rimske
zgrade i ciglane'".
, Prema tome, i s jedne i s druge strane sadanje
ceste nalaze se tragovi rimskih zgrada. Tih tragova
ima u Trnu i s desne obale Vrbasa. Rimska cesta je
na prostoru dananjeg Trna prolazila pored oveeg
naselja koje je imalo svoje ciglane i pogodan smjetaj
za vojnu posadu.
Od Trna rimska cesta prolazi kroz Glamoane i
Klanicu istom trasom kojom ide dananja cesta. O-
datle je najkraim pravcem pored sela Jakupovaca
produavala prema Laktaima. Ovdje, kod Laktaa,
postoje tragovi rimske ceste. Oni su danas samo mje-
stimino sauvani, ali je poznato da su ti tragovi bili
vei i vidljiviji prije nekoliko decenija. To su ostaci
kaldrme, iroko do 3 metra, koja pokazuje pravac
od Jakupovaca na sjever pored Laktaa, ali ne tra-
'som dananje ceste, nego zapadno od nje. Nastavak
kaldrme moe se pratiti kroz oranice zvo Zidine i
Krukik, zapadno od Zadrunog doma u Laktaima.
Laktai su otprije poznato mjesto po rimskim na-
lazima. Zabiljeeno je da je u Laktaima otkrivena
pozlaena statua, vjerovatno nekog rimskog cara'".
Ovdje su 1889 g. ustanovljene ruevine jedne vee
rimske zgrade sa ostacima hipokausta i nekim dru-
gim predmetima'". Kod toplog vrela banje Laktai
25
naeni su 1893 g. predmeti iz praistoriskog doba'".
Ostaci rimskih naseobina u Laktaima i mjestima sje-
verno odatle posluili su ve prvim istraivaima kao
nesumnjiva indicija da se u tom smjeru trai dalji
tok rimske ceste Salona-c-Servitium?''.
Posjete Laktaima i okolini pomogle su piscu ove
studije da dopuni svoje ranije poznavanje rimskih
nalaza iz ovog podruja. Prije svega, lokalitet Zidine
sauvao je, pored tragova rimske kaldrme, ruevine
jedne znaajnije zgrade koje su danas obrasle u i-
vicu i u kojima se i sada nailazi na odlomke opeke i
zidni lijep. Nismo mogli ustanoviti da li su to one
ruevine o kojima govori Kelner. Na Zidinama se
odavno vade iz zemlje cigle kvadratinog oblika 30x30
cm, koje su mjestimino pokazivale do 2 m iroku
trasu u pravcu termalnog vrela. Teren je podvodan
(pitaline) i vjerovatno je da se na taj nain, u ne-
dostatku kamena, poploavalo zemljite u dvoritima
ili ak do same ljekovite banje. Uz termalno vrelo
mjetani su u raznim prilikama, a naroito 1930 g.,
kad je podizana moderna banjska zgrada, naulazili na
rimske novce i fragmente keramike. I danas su esti
rimski numizmatiki nalazi u blizini banje i na ma-
lom brijegu koji se nalazi uza samo vrelo. Prilikom
naih boravaka u Laktaima u nekoliko navrata polo
nam je za rukom da prikupimo vie primjeraka rim-
skog novca iz III i IV vij. n. e. Drugih nalaza i osta-
taka u Laktaima nema a ni mjesno stanovnitvo ne
zna neto vie o njima. Iz toga se moe zakljuiti da
je u doba Rimljana u Laktaima bilo manje naselje
vezano za termalno kupatilo i njegovu eksploataciju.
Sjeverno od Laktaa uz rimsku cestu i u njihovoj
blizini postoje znatni tragovi rimskog ivota. Naroito
se u tom pogledu istie mjesto Mahovljani - 4 km
od Laktaa. Po mahovljanskim oranicama sa zapadne
strane ceste nalaze se jo i danas odlomci rimske ope-
ke i kamen sa krenim lijepom. I neto zapadnije, oko
zvo Berek, ima takvih graevinskih ostataka. Pored
Beraka se jo i sada u zemlji nailazi na vee kamene
ploe koje su doskora mogle da se prate kao vezani
stroj kaldrme pravcem prema sjeveru. Nema sumnje
da su i to ostaci rimske ceste i nastavak onih tragova
kaldrme koji idu od Jakupovaca preko Zidina i Kru-
kika u Laktaima pravcem prema Mahovljanima,
ali zapadno od dananje ceste. Tu, uz obronke Kozare,
tle je vre i put krai. Uz Berek se nalazi parcela
zemlje obrasla u korov i iblje, 40 X 40 m, koja je ispod
nivoa ostalog zemljita i u kojoj smo nalazili odlomke
rimske cigle i grumenje eljezne troske. Ovdje je,
moda, bila neka rimska radionica, najvjerovatnije
metalurgiska. Ostaci graevine u Bereku i nalazi
graevinskog materijala na susjednim oranicama
ne bi mogli biti od ruevina koje su prema saoptenju
Kelnera otkrivene 3 km sjeverno od Laktaa, poto
su te ruevine leale istono od ceste i jo tada bile
potpuno raznesene'". Tragova rimskih zgrada ima i
na istonoj strani moderne ceste. U Mahovljanima su
po njivama vrlo esti nalazi rimskog novca. Mjetani
inae rado priaju o grobnicama, statuama, zlatnom
nakitu i sl. to su njihovi stari nalazili na oranicama
i kuitima.
Dalje, sjeverno od Mahovljana, u podruju Ma-
glaj ana, na vie mj esta istono od ceste, stalno se su-
sreu rimski ostaci, naroito kamen i opeka. Najpo-
znatija nalazita su: jedna humka, zvo Crkvina, i njiva
zvo Luka. Ovuda se esto nailazi na eljeznu trosku.
Sa Luke su primjerci rimskog novca prikupljeni 1896
g. (Antoninus Pius i Maximilianus)?", U selu Vakufu,
sjeverno od Mrevaca, nalazi se lokalitet zvo Gradina
koji jo nije ispitan. Neto sjevernije, uSeferovcima,
 26
na oranici zvo Gradini otkrili smo brojno graevinsko
kamenje sa lijepom i odlomcima rimske opeke. Takav
graevinski matemjal odavno se raznosi i upotreblja-
va za gradnje. Pomenuta Gradina lei 2 km istono
od ceste u visini sela Cvijii. Kod sela Vakufa (u sek-
ciji; Turski Vakuf), sjeveroistono od Sefer-ovaca, na-
lazi se izvorite potoka koji se zove Matura i koji se
ulijeva u veliku okuku Save nie Donje Doline. Ovaj
hidronim je, svakako, karakteristian i moe biti u
vezi sa naseljenou ovog kraja u antiko doba, Nije
nam polo za rukom da autopsijom na terenu identi-
fikujemo ono mjesto u blizini Gradine u Mrevcima,
istono od ceste Banjaluka-s-Bos.Gradika, u kojem
su 1897 g. otkrivene ruevine neke rimske naseo-
bine?".
Od .1'1.ahovljana prema sjeveru danas nije mo-
gue utvrditi tragove rimske ceste. S jedne i druge
strane dananje ceste sve do Topole niu se brojna
naselja koja imaju gustu mreu puteva. Obrada zem-
ljita je vrlo intenzivna. Sa zapadne strane ceste su
ovea naselja Gornji i Donji Romanovci. Pribliniju
trasu rimske ceste na sektoru od Mahovljana do Bos.
Gradike odreuje to to ovdje nema nikakve smet-
nje za trasiranje ceste najkraim pravcem. Stoga je
rimska cesta na ovom prostoru ila ne trasom dana-
nje ceste, ve zapadno od nje blie padinama Kozare.
Zato usmjeravamo cestu na Bos. Gradiku, bie po-
kazano u narednom izlaganju (Karta II).
U ovom posavskom kraju koji je bogat vodom i
koji karakterie hiljadugodinja kultivacija zemlje
tragovi rimske ceste se nisu mogli ouvati onako kako
to biva u krevitim i umskim predjelima. Otuda je
i razumljivo to se ostaci te ceste u Lijevu Polju da-
nas samo mjestimino pokazuju. injenica da su ti
mjestimini tragovi sauvani jedino u ostacima kal-
drme govori da je u ovom podruju mek i vlaan teren
diktirao takav nain izgradnje ceste. Rimljani su ta-
kve - poploane i kaldrmisane - ceste obino gradili
u dolinama, na nestabilnom tlu i na prilazu grado-
vima?". Meutim ne bi trebalo na cijelom ovom sek-
toru od Banjaluke do Bos. Gradike oekivati istu
konstrukciju ceste. Istraivanja i kod nas i u drugim
dijelovima rimske drave pokazuju da je jedna rim-
ska cesta na svojim duim ili kraim otsjecima imala
raznoliku konstrukciju. To je u prvom redu zavisilo
od prirode terena kroz koji je prolazila i od lokalnih
mogunosti za nabavku grae za puteve, zatim od
obima prometa i frekvencije saobraaja, a takoe i
od toga da li se pribliavala naseljenim mjestima ili
se udaljavala od njih?".
U rimskim aglomeracijama, ije smo tragove ve
obiljeili (Trn, Mahovljanr, Seferovci i dr.), treba
traiti kako putne stanice tako i naselja vezana prven-
stveno za poljoprivrednu proizvodnju. Na ovoj rela-
ciji uz cestu, koja je bila vrlo znaajna kao privredna
i strategiska magistrala Jadran-Sava, postojale su
putne stanice (mansiones i mutationes) i beneficijar-
ske vojno-saobraajne postaje. Beneficijarski odjeli
na rimskoj cesti Banjaluka-Bos. Gradika morali su
ovdje biti razmjeteni ve i zbog toga to je ovo bila
granina oblast dviju provincija i, usto, kraj koji je
l]1ogao davati svoje proizvode dravnim magacinima.
Sto se tie putnih etapa, Rimljani ih ni ovdje, kao ni
u drugim dijelovima carstva, nisu vrsto odreivali,
ali se usavravanje cursus publicus-a izraavalo i na
taj nain to su skraivana otstojanja izmeu poje-
dinih stanica, tj. one su postajale brojnije. Na ovom
prostoru nismo jo u stanju da tano oznaimo gdje
su se nalazile stanice - mansiones ili mutationes -
ili gdje su bili stacionirani beneficijari. Ovdje je to
teko i stoga to u imenima mjesta nemamo latinskih
etimolokih elemenata koji su redovno pouzdani u
rjeavanju svih problema toponimije. Istraivanja u
drugim dijelovima Rimske Imperije ve su dovoljno
pokazala kako je ime mjesta vano naroito onda kad
mu je etimologija jasno sauvana u sirvivalima. U
takvim sluajevima ono uvijek pomae da se tano
odredi vrsta i priroda aglomeracije koju oznaava?".
Ali ni toponimija ne bi bila potpuna ako bismo je
odredili samo lingvistikim tumaenjima ne uzimajui
u obzir i drugu grau koju pruaju arheoloka, topo-
grafska i istoriska ispitivanja predjela i mjesta.
Podruje kroz koje prolazi dio rimske ceste koji
obiljeavamo - to je izrazito agrikulturni rejon. Rim-
ske ceste u takvim podrujima nisu zahvatale vei
broj aglomeracija. Stanice sa svojim skladitima, ra-
dionicama, prenoitima i sl. nalazile su se uz same
ceste, kao to su uz njih egzistirale i zateene stare
aglomeracije?", Meutim poljoprivredna dobra (fun-
di) i njihovi objekti (villae fructuariae, stabula,
apiaria i dr.) obino su udaljeni od ceste?". Interesan-
tan je problem komunikacija unutar fundus-a i meu
njima. Raspravljajui o tom problemu, C. Jull.ian"
pretpostavlja da su itinera privata vezali posjed sa
glavnom cestom i obezbjeivali vezu meu pojedinim
fundus-Ima. Takvi putevi su ustanovljeni na mnogim
galo-rimskim domenima. Ovaj ugledni istraiva kon-
statuje i to da je u kategoriji itinera privata bilo pu-
teva koji su vezali centar posjeda sa njegovim uda-
ljenim gospodarskim zgradama, sa selom, umom,
grobljem i drugim neposredno vanim lokalitetima.
Prema tome, glavne rimske ceste (viae publicae) obi
no nisu prolazile kroz fundus-e, ve su ih omeavale
i ostavljale njihove centre postrani. Za dananju
Francusku to je mnogo lake utvrditi, jer su se to-
ponimi pojedinih fundus-a sauvali u topografskoj
nomenklaturi savremenih sela koja su veinom nasta-
jala tamo gdje su bili centri fundus-a, tj. postrani od
trase glavne ceste?".
Analogno tome, ni na prostoru od Banjaluke do
Bos. Gradike ne bi trebalo aglomeracije traiti is-
kljuivo na samoj rimskoj cesti, naroito uza cestu
ne treba oekivati da emo otkriti ostatke objekata
koji su postojali na poljoprivrednim dobrima ovoga
kraja. Aglomeracije izmeu Banjaluke i Bos. Gra-
dike nisu malobrojne, a samo na nekoliko mjesta
nalaze se uz cestu. Pouzdano se moe rei da tragovi
nimskih zgrada koji se nalaze neto dalje od glavne ce-
ste pretstavljaju ostatak veih ili manjih objekata koji
su sainjavali komplekse graevina (villae rusticae)
na jednom fudus-u. Na ovom podruju i danas su
sela i zaseoci najveim dijelom grupisani podalje od
sadanje ceste, a s njome su vezani brojnim seoskim
putevima koji na cestu izlaze pravom linijom.
Od ranije su poznati neki drugi praistoriski i
rimski lokaliteti koji se nalaze na manjoj ili veoj
udaljenosti od trase rimske ceste. Tako je u Lamin-
cima jugoistono od Bos. Gradike otkriveno brojno
oruje i nakit iz praistoriskog doba, u kome ima i
rimskih primjeraka'", Jo dalje, istono, u predjelu
Donje Doline, koja je poznata po praistoriskim soje-
nicama, Truhelka'" je ustanovio tragove rimske ceste
u kamenu na nasipu od Gornjeg Polja prema Gornjoj
Dolini i na osnovi toga zakljuio da prelaz preko Save
nije bio u Bos. Gradiki, ve blizu Gradine u Donjoj
Dolini. Truhelka tu cestu vodi do Laminaca i dalje
preko Laktaa u Banjaluku. Bogatstvo praistoriskdh
otkria u podruju Donje Dcline'f u kome jedva da
su bili ustanovljeni tragovi rimskog ivota - s jedne
strane, a nedovoljno poznavanje Bos. Gradike kao
rimskog naselja - s druge strane, naveli su Truhelku
da izlaz rimske ceste na Savu trai nizvodno od Bos.

Gradike. Istina on i sam istie da je nepoznato da li
je u doba izgradnje te rimske ceste jo postojalo pra-
istorisko naselje u Donjoj Dolini ali dri vjerovatnim
da su Rimljani ovuda proveli svoju cestu iz istih raz-
loga iz kojih su Iliri prije njih smatrali ovo mjesto
pogodnim za stanovanje. Ne zna se da li je u Donjoj
Dolini postojalo rimsko naselje pa je stoga i teko
prihvatiti mogunost da je ovuda prolazila rimska
cesta koja je vezala Salonu sa Savom. Na zavrnici
ovako vane ceste svakako je postojalo ovee i istak-
nutije rimsko naselje ili stanica to Truhelka zane-
maruje. Razumije se ovo ne znai da u tom kraju nisu
bili izgraena neki lokalni putevi na to ukazuju tra-
govi ceste u nasipu od Gornjeg Polja prema Gornjoj
Dolini. Praistoriski nalazi u Gornjoj Dolini i oko nje
pokazuju da je u tom podruju i u rejonu ua Vrbasa
bilo znaajno naselje'". Meutim niim nismo ovla-
eni da tu traimo zavrnicu rimske ceste na Savi,
pogotovo kad na tom prostoru nema tragova rimskog
naselja, koje bi moralo postojati bar kao putna sta-
nica. Treba napomenuti da Truhe1ka u svojim doc-
nijim izvjetajima o Donjoj Dolini, poslije 1901 g., ne
spominje i ne razrauje pitanje ove ceste.
U cilju potpunijeg poznavanja terena na koji je
izlazila rimska cesta, pisac ovog rada posjetio je 1955
g. Makovac na Savi i Srbac. Na podruju Makovca
nim mogli biti ustanovljeni nikakvi tragovi rim-
skog ivota, naroito ne tragovi rimske ceste. to se
tie Srpea, tu su dva interesantna lokaliteta. Prvo,
lokalitet zvo Cagangrad koji se polukruno uzdie nad
desnom obalom starog korita Vrbasa i pritoke Ine.
To su danas oranice po kojima ima fragmenata kera-
mike i tragova odbranbenog nasipa sa ulomcima pe-
ene zemlje. Ostaci i oblik mjesta na kojem se oni na-
laze indiciraju neko naselje ili utvrdu iz ranog sred-
njeg vijeka. Rimskih graevinskih ostataka nema.
Drugi lokalitet interesantan je zbog svog naziva. To je
brdo Srbac. Po njemu se nazvalo i samo mjesto Srbac.
Iza ovog brda kao posljednjeg obronka lVIotajice, nala-
zi se drugi breuljak koji se zove Svinjar i po kome se
ranije zvalo sadanje mjesto Srbac. Na breuljku
Srbac, gdje se sada nalazi crkva, nema nikakvih rim-
skih ostataka. Nema ih ni u samom mjestu. Mjetani
ne znaju ni za nalaze ni za ruevine zgrada u mj estu
i okolini koji bi mogli potvrditi postojanje neke nim-
ske aglomeracij e. Na mogunost da bi u dananj em
Srpcu mogla postojati vana rimska stanica Servitium
navodio nas je sam toponim Srbac koji bi etimoloki
mogao da vodi porijeklo od prototipa: Servitium (Tab.
Peut.) = Serbitium (Geogr. Rav. IV, 217, 15). U tom
uvjerenju podravala nas i injenica da jedan odre-
eni lokalitet, tj. brdo, nosi ime Srbac. Meutim od
te filoloke apstrakcije bez arheolok.h nalaza sa te-
rena ne moe biti nita.
Bos. Gradika na Savi poznata je po nalazima iz
rimskog doba. 'Odavde potiu dva numizmatika na-
laza iz I i II vij. n. e. (Claudius i Traianusl'" inekoLko
drugih primjeraka, veinom iz III i IV vij. n. e., koji
su kovani u Sisciji, a naeni su u ruevinama stare
. turske tvrave Berbir u Bos. Gradiki'": U Bos. Gra-
diki esti su nalazi rimskog novca, ali je samo manji
broj dospio u muzej. U slojevima ispod tvrave Berbir
nailazilo se, to su slojevi bili nii, na sve starije pri-
mjerke rimskog novca'". Tvrava Berbir interesantna
je i po tome to se u njoj i oko nje odavno vade brojni
odlomci rimskog graevinskog materijala. Na tom
mjestu dosad nisu vrena posebna arheoloka istra-
ivanja.
Za vrijeme boravka u Bos. Gradiki 1954 g. polo
nam je za rukom da u Berbiru prikupimo nekoliko
fragmenata rimskog graevinskog materijala. Juna
27
1955 g. na prostoru ove tvrave naili smo na neko-
liko sondi dubokih do 3 m. koje su tih dana iskopane
radi ispitivanja tla prije no to se pristupi izgradnji
kole. U svim ovim sondama bilo je obilje velikih od-
lomaka krovne i podne opeke i fragmenata keramike.
Profili jasno ocrtavaju slojeve rimskih ruevina po-
evi od dubine od 1 do 2,5 m. Meutim rimski kultur-
ni slojevi ne lee neposredno na zdravici ve na
jednom sloju iji sadraj (paljevina, sitni ulomci
keramike) neposredno potvruju to da je ovo mjesto
bilo naseljeno i pnje dolaska Rimljana. Pored brojnih
veih odlomaka opeke i keramike, sonde su sadra-
vale i druge rimske artefakte. Dubina slojeva u ko-
jima se nalaze rimski graevinski ostaci, kao i pri-
mjerci ranije naenog rimskog novca meu kojima
ima i onih iz I i poetka II vij. n. e., govore o starosti
rimskog naselja u Bos. Gradiki i o njegovom konti-
nuiranom postojanju od najmanje tri vijeka.
Pravac rimske ceste od Banjaluke vodi u Bos.
Gradiku, a ne u podruje oko Donje Doline i Srpea,
nizvodno od Bos. Gradike. Poloaj samog mjesta koje
dominira nad Savom i koje se nalazi nad vrim
obalnim prilazima tim je zgodniji, to je u njemu i
prelaz preko rijeke laki i sigurniji no na mjestima
nizvodno odavde. Vjerovatno je i mogue, s obzirom
na znaaj same ceste, da se ovdje u rimsko doba na-
lazio most. To se ne moe tvrditi bez specijalnih istra-
ivanja tragova na licu mjesta. Ovdje je, besumnje,
postojao prelaz preko rijeke ime se obezbjeivala
veza sa komunikacijama s one strane Save'". Ne treba
gubiti iz vida ni plovidbu rijekom Savom kojom je
pored transportnih laa krstarila rjena patrolna flo-
tila vojnih jedinica provincije Panonije'". Rimsko
naselje u Bos. Gradiki kao stanica na magistrali ima-
lo je meu pristanitima na Savi odgovarajui znaaj
za rjeni promet :i vojnu flotilu.
Od interesa je da pomenerno da se u selu Gornji
Kijevci - oko 15 km jugozapadno od Bos. Gradike
- na lokalitetu zvo manastirite Karanovac-uz potok
Lubinu nailazi na stare zidove i rimski graevinski
materijal, a zna se i za ploe sa natpisima. Zapadno
od Gornjih Kijevaca blizu dananje pilane u Pod-
gradcima, na lijevoj obali rijeke Vrbake, lei loka-
litet Crkvina (Podgradce i okolinu posjetili smo u ju-
nu 1955 g.). Tu se nalaze ruevine sa pritesanim ka-
menom, lijepom i brojnijim ostacima r:imsk~ krov~e
i zidne opeke. Iznad ovog lokaliteta je Gradma koja
jo nije istraena. Iz Podgradaca Donjih je nadgrobna
ploa sa natpisom: .... Ursioni et Sirmiae Pot(amilia
Proba) fratri et sorori .... et (....) giniae matri. Pa
smatra da ovaj spomenik datira iz ranog carskog doba
kada se ovdje naselila ova porodica i da je pomenuta
Sirmia dobila ime po svom rodnom mjestu Sirmiumu
(upor. shian sluaj: Ulpia Siscia u CIL III, 10257)Hfl.
to se tie aglomeracije u Donjim Podgradeima, Pa
pretpostavlja da je tu bilo poljoprivredno dobro ne-
kog bogatog posjednika iz Sirmiuma. Graani colo-
niae Sirmiensium imali su posjede i u drugim kraje-
vima dananje Bosne (upor. natpis iz sjeveroistone
Bosne posveen funkcionerima coloniae Sirmiensium
ipalimpsest CIL III, 12739 + 12740 iz srebrenikog
kraja: ... decurioni ooloniae Sirmiensium). Doline
rijeke Lubine i Vrbake pretstavljaju prirodan pro-
laz za rimski put. Kao produenje komunikaciskog
kraka Bos. Petrovac-KljU, o emu je ve bilo rijei,
taj put bi mogao ii iz rudarskog podruja Bronzani
Majdan-Stratinska preko Turjaka i dolinama Lubine
i Vrbake u pravcu Bos. Gradike. J edna ovakva sa-
obraajnica imala bi prvenstveno rudarski karakter
i mogla bi sluiti za transport sirovine u Posavlje radi
njene prerade u radionicama. Razumije se ovo je sa-

28
mo pretpostavka, jer navedeno podruje jo nije ispi-
tano.
Materijalni podaci i nalazi u Bos. Gradiki do-
l.azuju da je na tom mjestu postojalo vano rimsko
naselje. To naselje je rimska stanica Servitium (Tab.
Peut. i Not. digno oce. XXXII 55) = Servitti (Itin.
Ant.) = Serbitium (Geogr. Rav. IV, 217, 15). I neki
raniji istraivai su drali da je Servitium = Bos.
Gradika'", ali dokazi za takvu lokalizaciju nisu bili
dovoljno jaki da bi mogli otkloniti svaku sumnju. U
tom svjetlu treba posmatrati i Balifovu kartu uz nje-
govo djelo o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini.
Oprezni Balif je cestu Banjaluka-Bos. Gradika, na
osnovi mape iz CIL III, 1873 g., ubiljeio 11 svoju
kartu kao nesigurnu. Meutim nalazi iz Bos. Gradike
i novija istraivanja na ovom sektoru rimske ceste
potvruju ispravnost lokalizacije po kojoj je Servi-
tium . dananja Bos. Gradika.
8) TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE MLINITE-PODRAKO POLJE-BANJALUKA-BOS. GRADIKA
(Karta I i II)
Izneseni podaci o rimskoj cesti od Mlinita preko
Podrakog Polja i Banjaluke do Bos. Gradike omo-
guuju nam da obiljeimo i njenu topografiju. Pri
tome uzimamo u obzir podatke iz antikih itinerara,
arheoloke i topografske podatke iz ranije literature
i rezultate vlastitih ispitivanja na ovim sektorima
rimske ceste.
S e l' v i t i u m = dananja Bos. Gradika.
A d F i n e s (Tab. Peut. i Geogr. Rav) = dana-
nji Mahovljani, 4 km sjeverno od Laktaa. Za ovu
lokahizaciju postoje dovoljni dokazi u rimskim nala-
zima iz samog mjesta i njegove okoline, kao to smo
ve naveli. Osim toga, Mahovljani lee u predjelu
koji oznaava prelaz iz posavske ravnice u brdovita
bosanska podruja, dakle ondje gdje se nalazi pri-
rodna granica izmeu Panonije i Dalmacije. Udalje-
nost Servitium-Ad Fines iznosi po Tab. Peut. XVI
m. p. = cca 24 km. Ta udaljenost odgovara stvarnoj
razdaljini Servitium (Bos. Gradika) -Ad Fines (Ma-
hovljani) = cca 24 km trasom rimske ceste kako smo
je obiljeili. Dosad je preovladavalo miljenje da je
Ad Fines = Laktai'" zbog nalaza u Laktaima koji
su od ranije bili poznati. Neki stariji istraivai da-
vali su i druge lokalizacije stanici Ad Fines, uglav-
nom blizu Laktaa'".
A d L a d i o s (Itin. Ant.) = Trn, sjeveroistono
od Banjaluke. U Trnu i najblioj okolini otprije su
poznati rimski ostaci. Novija istraivanja su ih do-
punila i umnoila. Itin. Ant. oznaava razdaljinu
Servitti -Ad Ladios XXIV m. p. = cca 36 km, to
se podudara sa stvarnom udaljenou izmeu Bos.
Gradike i Trna. Prema arheolokim i topografskim
istraivanjima koja su obavljena ranije, istraivai
su smjetali Ad Ladios u Trn 93 ili blizu njega?".
C a s t l' a (Tab. Peut) = Banjaluka. Po Tab. Peut
razdaljina Servitium-Castra iznosi XVI + XIII m.
p. = XXIX m. p. (cca 43 km). Ova razdaljina ne di-
vergira mnogo od one koja je oznaena u Itin. Ant.
(Servitti-Ad Ladios XXIV m. p. = cca 36 km, emu
treba dodati 9 km udaljenosti Ad Ladios (Trn)-Ba-
njaluka = ukupno cca 45 km. Stanicu Castra traili
su u Banjaluci i neki stariji arheolozi'", ali su joj da-
vane i druge lokalizacije'". Ovdje emo iznijeti nae
miljenje o Paovim objanjenjima povodom na-
laza beneficijarskog natpisa u Banjaluci (CIL III,
14221)fI7. Pa na osnovi ovog natpisa zakljuuje da je
(
ri
. . - p
Prema svemu to smo iznijeli izlazi da je rim- "loj
ska cesta ila sljedeim pravcem: dolinom Vrbasa kroz g
Trn, Glamoane i Klanicu trasom savremene ceste. s'
Tragovi rimske ceste kod Laktaa i Mahovljana po- s
kazuju da je ona na ovom dijelu prolazila zapadno od s
dananje ceste uz obronke Kozare. Odatle je nastav-
ljala prema Bos. Gradiki najkraim pravcem, opet
(
zapadno od dananje ceste. Mjesta: Trn, Glamoani,
Barlovci, Ramii i Laktai, zatim Mahovljani, Magla- t
']
jani, Vakuf, Seferovci i, najzad, Bos. Gradika od ra-
t
nije su poznata po nalazima iz rimskog doba, a naj-
l
novija istraivanja su dopunila ono to se dosad o
njima znalo. Za pravac ceste prema Donjoj Dolini J
nema arheolokih i topografskih dokaza. Bos. Gradika
je zavrna taka magistrale na mjestu gdje je pogo-
dan pristup obali i prelaz preko Save. U njoj su otkri-
veni znatni rimski ostaci. Tu je bilo rimsko naselje i
stanica Servitium.
granica izmeu Panonije i Dalmacije ila juno od
Banjaluke ili bar preko nje, navodei da se benefi-
cijarske stanice susreu i na drugim meuprovinci
skim granicama. Sve da i pretpostavimo da je natpis
dobro proitan, ostaju ove injenice koje govore su-
protno Paovim objanjavanjima: beneficijarskih sta-
nica ima svuda, a ne samo na granicama; u naim
oblastima obino se nalaze beneficijarski natpisi sa
oznakom le~~je kojoj je beneficiarius pripadao; hene-
ficijari su esto upuivani iz svojih legija i provincija
u susjedne oblasti'". I Paova pretpostavka da je oz-
naka beneficiarius consularis Pannoniae superioris
upotrebljena stoga to se u blizini nalazila druga pro-
vincija, tj. Dalmacija, teko se moe prihvatiti. Mno-
go je vjerovatnije da ova oznaka na natpisu pokazuje
da dedikant nije bio na slubi u ovom mjestu u ko-
jem je postavio rtvenik. Rimsku topografiju
ne moemo ispitivati pomou nekog izoliranog doku-
menta, ve jedino pomou cjeline dokumenata koje
daju itinerari, epigrafija i arheologija. Protiv Pao
vog tumaenja, u ovom sluaju, govore i obrazloenja
data uz lokalizacije stanica Ad Fines, Ad Ladios i Ca-
stra, kao i razdaljine po itinerarima.
L a m a t ~ s (Tab. Peut.), Aemate (Itin. Ant.) =
ljivno, sjeverno od Dobrinja. Udaljenost Castra (Ba-
njaluka)-Lamatis iznosi po Tab. Peut. XII m. p. ;=
cca 18 km to sa razdaljinom Ad Ladios-Banjaluka
ini cca 27 km, a Ad Ladies (Trn)-Aemate po Itin.
Ant. XIX m. p. = cca 28,5 km. Ove dvije distance
neznatno se razlikuju - svega 1,5 km. U pitanju
ubikacije stanice Lamatis (Aemate) miljenja su se
razilazila. Tako je Lamatis (Aemate) identifikovana
sa dananjim mjestom Pavi9 9 Stanici Lamatis (Ae-
mate) davana je lokalizacija i na drugim mjestima,
uglavnom u predjelu juno od Banjaluke?". Tomaek'?
dri da je etnikon od Aematis Aematini ili Haema-
tini, prema ve spomenutom natpisu iz Vaganja jugo-
zapadno od Jajca (CI L III, 9864a). Momzen je izrazio
sumnju u pravilnost konjekture (Lajmatinos (CIL
III, adn. uz 9864a i 10159). Momzenovu sumnju oprav-
davaju novi nalazi na cesti o kojoj je ovdje rije i
nova lekcija natpisa iz Salone, CIL III, 3201 = 10159,
po kojoj otpada itanje: Aemas flumen. Ime
rijeke Aemas posluilo je F. Buliu kao dokaz vie da
u natpisu CIL III, 9864a izvri popunu: Aernatinoa'?".
to se tie mjesta Sapua (CIL III, 9864a = Sa-
puates; Geogr. Rav. IV, 217, 21; IV, 218, 9), Momzen

(CIL III, str. 1624) misli da je Sapua identina sa Sa-
ritte ili Sarnade. Po Tomaeku to je mun. S ... kod
Pljevlja'?". Kipert dri da bi Sapua mogla biti na
Vrbanj il 04. Za Sapuu je traena ubikacija i na dru-
gim mjestima.'?". Meutim natpis ne omoguava da
se odredi lokalizacija za Sapuu, jer on ne obiljeava
samo mjesto, ve granicu ireg podruja koje su na-
stavali Sapuates.
L e u s a b a (Tab. Peut.; Itin, Ant.), Lausaba
(Geogr. Rav. IV, 217, 18) = Bunari (Han Bunari).
Udaljenost Lamatis (ljivno) - Leusaba iznosi po
Tab. Peut. X m. p. = cca 15 km, a po Itin. Ant. Aema-
te (ljivno) - Leusaba iznosi XIIIm. p. = cca 19 km.
Prema tome, podaci o distanci se razlikuju za 4 km.
Naoj lokalizaciji Leusaba = Bunari odgovara vie
udaljenost kakvu daje Itin. Ant. zbog toga to je kon-
figuracija terena ovdje diktirala nekoliko devijacija
na rimskoj cesti ime je put postajao dui. Razdaljina
Lamatis-Leusaba po Tab'. Peut. odgovara zranoj li-
niji. Tragovi rimske naseobine u Bunarima i u nepo-
srednoj okolini potvruju, takoe, da ovdje treba tra-
iti neku rimsku stanicu. Dosad je preovladavalo mi-
ljenje da je Leusaba u Podrakom Polju':" iako na
njemu nisu otkriveni ostaci rimskog naselja.
S a rn a d e (Itin. Ant.), Saniglon (Geogr. Rav.,
IV, 217, 5). = Pecka. Ovaj pravac na jug od Leusabe
nije oznaen u Tab. Peut. Udaljenost Leusaba (Bunari)
-Pecka iznosi prema Itin. Ant. XVIIIm. p. = cca
27 km. Ta razdaljina uglavnom se podudara sa stvar-
nom udaljenou izmeu Bunara (Leusaba) i Pecke
(Sarna:de) linijom rimske ceste - cca 30 km. Ovu di-
ferenciju moemo traiti u skraenjima rimske ceste,
koja su, vjerovatno, postojala na prolazu kroz Pod-
rako Polje, a koja mi danas nismo u stanju da usta-
novirno, Neki stariji istraivai su drali vjerovatnim
daje stanica Sarnade u Peckoj '?", dok su je drugi tra-
ili na drugim mjestima, ali ne dal-eko od Pecke"?".
U vezi sa topografijom komunikacije o kojoj je
rije ukazaerno i na ove momente. Navedene stanice
9) TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE PECKA-GLAMOCKO POLJE-LIVANJSKO POLJE-PROLOG
Na rimskoj cesti Pecka-Prolog koja zahvata i
dolinu Plive topografija je jo uvijek velikim dijelom
neodreena i neobiljeena. Na osvrt imae zadatak
da razjasni neka pitanja koja su u vezi s tim i da
prui novi prilog poznavanju topografije ovoga kraja
u rimsko doba.
Po imenima stanica i distancama oznaenim u
Itin. Ant. topografija ceste idui dalj e na jug i j ugo-
zapad od Pecke (Sarnade) izgledala bi ovako:
S a l v i a e = Podgradina kod Kamena na Gla-
mokom Polju. Distanca Sarnade-Salviae XXIV
m. p. = cca 36 km samo je neto manja od stvarne
udaljenosti izmeu Pecke i Podgradi:ne linijom ceste
koju su obiljeili Balif i Sergejevski. Tu minimalnu
" razdaljinu ne treba uzimati strogo, jer je otsjek ceste
Halapi-Podgradina kod Kamena oznaen samo u
osnovnom smjeru, a ne zna se sigurno gdje se spaja
sa glavnom trasom koja je ila pravcem Staretina pl.
,- Strupni-Litani-Prolog.Za ovakvu lokalizaciju
Salviae govorili bi bogati nalazi u Podgradini kod
Kamena: ostaci rimskih graevina, razni spomenici
i natpisi. Vidjeli smo da natpisi iz Podgradine i njene
najblie okoline potvruju da se tu nalazio munici-
pium. Salviae su takoe municipium. U prilog ovoj
lokalizaciji govori i injenica da je rimska cesta od
Podgradine preko predjela Bukve do Velikog Kab~~
d.' b teni
Zl:I
i naselja valja smatrati vanijim meu ostalim na-
seljima i stanicama ove ceste. To bi znailo da ih je uz
cestu bilo jo. O tome govore tragovi rimskih spome-
nika, naroito ostaci rimskih zgrada. Servitium (Bos.
Gradika) je vaan saobraajni centar i stanica rjene
flotile na Savi. Ad Fines (Mahovljani) bi mogla biti
etapna stanica (mansio) sa prodavaonicama, radioni-
cama, magacinima, svratitima i sl., to sve dolazi uz
ovakve stanice. Ovdje bi takoe trebalo traiti gra-
ninu posadu i sjedite carinskog ureda. Banjsko na-
selje u Laktaima svakako je sluilo kao odmorite
koje nije bilo daleko od ceste. Distance Ad Fines-
Ad Ladios-Castm odgovaraju uobiajenim razdalji-
nama za mutationes, naroito zato, to je ovo bio laki
i prohodniji teren na kome su Rimljani obino skra-
ivali udaljenost na prosjeno VIII m. p. = cca 12
km I 0 9 . Castra je vojna baza i lugar uz koji se razvilo
civilno naselje (canabae). Ovdje je vjerovatno bila i
etapna stanica za cursus publicus na ovoj cesti.
Vidjeh smo da je prostor Banjaluka-Bos. Gra-
dika u rimsko doba bio vaan kao poljoprivredni re~
jon i da su na njemu, s obje strane ceste, nicale aglo-
meracije vezane za agrikulturu. Juno od Castra je
stanica Lamatis (ljivno). Ovo mjesto po svom po-
loaju i drugim prirodnim uslovima odgovara smje-
taju putne stanice (mansio, mutatio). Slino je li sa
Leusabom (Bunari). Treba napomenuti da je na ovom
sektoru posebnu ulogu imala Gradina (Grka gra-
dina) iznad Kaia s obzirom na to da je ovdje izla-
zio vicinalni rimski put od Mrkonjigrada i da je ona
dominirala prirodnim prolazima iz svih pravaca. Ta-
kvu ulogu moglo bi imati i mjesto Pavi. Naredna
stanica prema jugu je Sarnade (Pecka) koja je na te-
renu kakav je ovaj pretstavljala najpogodnije mjesto
za mansio. Izmeu Leusabe i Sarnade nesumnjivo je
postojala neka manja usputna stanica za iji smje-
taj najbolje odgovara mjesto pod trbina sedlom,
gdje ima dobre vode i gdje poinje uspon ceste kroz
prevoj.
na Livanjskom Polju veim dijelom ustanovljena kao
sigurna i da ona pretstavlja najkrau vezu izmeu
jako naseljenih dijelova Glamokog i Livanjskog Po-
lja. A ta je u tom sluaju sa lokalizacijomSalviae =
Grkovci koju je na osnovi natpisa odredio Pa? Pa-
ovo itanje natpisa, o emu smo ve govorili, moe
se odnositi i na municipium Salvium i na municipium
Pelva. Pa je za prvu alternativu. U Grkovcima su
ustanovljeni tragovi rimskog naselja. Na Livanjskom
Polju imamo iz raznih mjesta (Grkovci, Gubin, Lipa,
Vaarovina) natpise koji spominju municipium ili
municipalne funkcionere. Meutim teko se moe pri-
miti da su na Livanjskom Polju u rimsko vrijeme bile
etiri varoi sa statusom municipija. Paova lokali-
zacija Salviae = Grkovci ne odgovara ni dosad poz-
natom pravcu ceste ni. oznakama razdaljina na sau
vanim miljokazima. Osim toga, moramo imati u vidu
da mnogi spomenici i natpisi na Livanjskom Polju ni-
su naeni in situ.
P e l v a = kod Livna. Udaljenost od Podgradine
na Glamokom Polju do Livna iznosi oko 27 km tra-
gom ceste Podgradina-Bukva-Veliki Kabli, to od-
govara distanci Salviae-Pelva XVIIIm. p. U rim-
sko doba ovaj predio Livna bio je gusto naseljen (Su-
haa, Kabli Veliki i Mali). Junim rubom Livanj-
skog Polja vodila je rimska cesta koja je ispitana i
~iljeena.
so
Postavlja se pitanje da li je na Livanjskom Po-
lju bilo vie municipija i gdje su se oni nalazili, Tra-
govi !lustih naselja na junom i jugoistonom rubu
Livanjskog Polja i cesta koja je ovuda prolazila upu-
uju na to da u ovom podruju traimo upravni cen-
tar ili jedan od upravnih centara Livanjskog Polja u
rimsko doba. Najvjerovatnije je da je jedan municipij
bio kod Livna i da je on istovremeno fungirao kao
privredni centar. Ako su Grkovci u antiko doba pret-
stavljali varo toga ranga, ostaje i dalje otvoreno pi-
tanje njenog imena i komunikacija. Meutim cio
problem se moe posmatrati iz ovog aspekta: sjeverni
dio Livanjskog Polja takoe je imao vee naselje
koje nije bilo u rangu municipija ve je pripadalo
podruju onog municipija koji se nalazio na jugoisto
nom rubu Polja. Posljednje nam izgleda realno, jer
je sjeverni dio u rimsko doba bio najslabije naseljen
predio Livanjskog Polja. U dokaz tome navodimo i
injenicu da je mjesto Salviae rano postalo munici-
pij (0],0 70 g. n. , CIL XIII, 6538) i da se u to
rano doba rimske vladavine sigurno nalazilo u pre-
djelu koji je jo od ranije bio gusto nastanjen i pri-
vredno znaajan. Tome mnogo bolje odgovara loka-
lizacija Salviae = Podgradina kod Kamena na Gla-
mokom Polju, nego ona koju je predlagao Pa-Sal
viae (ili mun. Salvium) = Grkovci na Livanjskom
Polju. Docnije izlaganje pokazae da su municipiji
Salvium i Pelva leali na cesti koju su Rimljani iz-
gradili kao svoju najraniju komunikaciju ovoga kra-
ja. Cijelo Livanjske Polje moglo je biti ukljueno u
podruje jednog municipija, tj. onog na jugoistonom
rubu Polja (= Pelva), jer su brojne komunikacije i
ravan teren omoguavali brzu i laku vezu njegovim
naseobinama na ovom podruju. Naravno, to je za-
sad samo pretpostavka.
Za topografiju smatramo vrlo vanim pitanje
glavnog pravca ceste Livanjsko Polje--GlamokoPo-
lje i miljokaza na njoj. Prema navedenoj lokalizaciji
Salviae = Podgradina kod Kamena na Glamokom
Polju i Pelva = kod Livna izlazi da su ove dvije
stanice leale na onom kraku ceste koji nije bio naj-
krai, ali je vezao jae naseljena podruja. Naeni mi- Miller.
ljokazi na kraem kraku ceste datiraju iz III i IV
vij. n. e. Na osnovi toga zakljuujemo da je samo
krai pravac obiljeen miljokazima. Dui pravac ovog
dijela ceste bio je privredno mnogo znaajniji, jer je
prolazio kroz naseljenija podruja. Uz dui pravac
izrasle su na autohtonoj osnovi brojne rimske aglo-
meracije, meu kojima ima i municipija. Prema natrii-
su CIL III, 3198a= 10156 iz 16/17 g. n. e., udaljenost
Salona-ad fines provinciae Illyrici oznaena je sa
CLXVII m. p. = cca 250 km. Meutim kraom tra-
som ceste, tj. pravcem Prolog-Litani-Strupni
Halapi-Pecka i dalje na sjever, razdaljina od Sa-
lone do Ad Fines iznosi 140 r. m. = cca 210 km. Da-
kle, postoji razlika od oko 40 km. To nas upuuje na
zakljuak da je cesta Salona-Ad Fines prvobitno
izgraena duom trasom i da je ta gradnja ula u nat-
pis CIL III, 3198a = 10156, dok je kraa trasa, izgle-
da, tek docnije privedena upotrebi i obiljeena mi-
ljokazima. Prema distancama u Itin. Ant., razdaljina
Salona-Ad Fines iznosi 138 m. p. = cca 207 km, to
se uglavnom podudara sa stvarnom udaljenou od
Salone do Mahovljana gdje smo lokalizovali stanicu
Ad Fines. Stoga smatramo da je cjelokupna duina
ceste Salona-Ad Fines najtanije oznaena u Itin.
Ant., tj. u zbiru distanci izmeu stanica koje su ubi-
ljeene u ovom itineraru. Ukupna duina ceste po
Itin. Ant. stvarno bi mogla imati cca 220 km, s obzi-
rom na to da smo je proveli kroz Podgradinu kod
Kamena i predio Livna. Razliku od 10 do 12 km na
ovako dugoj cesti nije teko objasniti kad se ima II
vidu da na pojedinim otsjecima njenu trasu poznaje-
mo samo po osnovnom smjeru. Postoji, takoe, mo-
gunost da je u Itin. Ant. izostavljena neka stanica
i njena distanca od susjedne, napr. izmeu Livna i
Aequum-a. Udaljenost izmeu Livna (Peiva?) i Ae-
quum-a u prirodi je za 10 km vea no to 'je odgova-
rajua distanca u Itin. Ant. (XVII m. p. = cca 25
km), a na ovom prostoru opravdano se moe oeki
vati jo neka stanica, naroito na prevoju kod Pro-
loga.
Objanjenja o pravcima rimskih cesta izmeu
Glamokog i Livanjskog Polja i pretpostavke za 10-
kalizaciju municipija Salviae= Podgrad ina kod Ka-
mena i Pelva = kod Livna zasnivaju se na cjelini po-
dataka kojima danas raspolaemo o komunikacijama
i topografiji ovog kraja u rimsko doba. Treba napo-
menuti da je nae poznavanje ovog kraja u rimsko
doba danas ve takvo, da se moe pristupiti korigo-
vanju izvesnih miljenja koja se zasnivaju na ra-
nijim ve prevazienim saznanjima. To se naroito
tie Glamokog Polja sa koga je Sergejevski prikupio
mnogo novih nalaza i podataka u toku svojih dugo-
godinjih istraivanja na terenu.
U Tab. Peut. je juno i moda istono od Bunara
(Leusaba) rmska cesta obiljeena veim brojem sta-
nica. Vidjeli smo da ukupna duina ceste Salona-Ad
Fines po Tab. Peut. iznosi 110 r. m. = cca 165 km.
Razlika izmeu pravca kojim je ila ova cesta (210
km) i pravca kojim je obiljeava Tab. Peut. iznosi,
dakle, oko 45 km. Kako objasniti tu razliku i da li je
u pitanju neki drugi pravac ceste?
Dosad su istraivai u odreivanju topografije
na sektoru Leusaba-Salona po Tab. Peut. polazili
sa dva stanovita: 1) cesta je ila najkraim prav-
cem i - 2) cesta je skretala u dolinu Plive i tako pro-
duavala svoju trasu. Oni istraivai koji su zastupali
prvo stanovite morali su mijenjati pravac ceste i
usmjeravati ga na pojedina mjesta da bi opravdali
lokalizaciju ove ili one stanice iz Tab. Peut., pri emu
8U, razumije se, padali u greke. Tako je postupio K.
Iznijeemo nae miljenje o pravcu ceste Bunari
(Leusaba) - dalje na jug prema podacima Tab. Peut.
Razdaljina izmeu Ad Fines i Leusaba iznosi 51 r.
m., tako da do Salone ostaje oko 60 r. m. Meutim od
Leusabe do Salone najkraim pravcem stvarno ima
90 r. m. Razlika od oko 30 r. m. = cca 45 km pojav-
ljuje se ba na otsjeku Leusaba-Salona. U Tab. Peut.
nema oznake distance izmeu stanica Ionnaria i Ba-
riduo ali bi bilo teko prihvatiti da je ba tu izostav-
ljeno svih 30 m. p. za najkrai pravac. Ukazujemo i na I'
to da u Tab. Peut. distanca Salona-Aequo iznosi l
I
XVI m. p., dok tu distancu Itin. Ant. oznaava sa
XXI m. p., to odgovara stvarnoj udaljenosti Salona-
Aequum (itluk) preko Andetriuma. U odnosu na
dui pravac ceste (CIL III, 3198a = 10156), koji iznosi
CLXVII m. p. = cca 250 km, razlika je jo vea -
57 r. m. = cca 85 km. lova razlika se javlja na ot-
sjeku Leusaba-Salona. Prema tome, po Tab. Peut. u
prvom sluaju nedostaje oko 45 km, a u drugom slu-
aju oko 85 km.
Diferenciju koja nastaje izmeu stvarne razda-
ljine Salona-Ad Fines (210 km) najkraim pravcem
i razdaljine po Tab. Peut. (165 km) mogli bismo obja-
sniti mogunou da su u Tab. Peut. netano ubilje-
ene distance pojedinih etapa. Na ovo treba pomiljati
prije nego na pretpostavku da su isputene neke sta-
n; ce. Tekou pretstavlja injenica to se za upore-
jvanja i dopune na pravcu Leusaba-Salona ne moe-
rh61'posluiti podacima koje o stanicama i distancarna

daje Itin. Ant. Na cijelom otsjeku ceste juno od Leu-
sabe sve do Aequum-a, dakle, na njenom sektoru kroz
Bosnu, nema mijedne identine stanice u ova dva izvo-
ra. Osim toga, duina ove ceste u Itin. Ant. znatno je
vea i gotovo je identina stvarnoj udaljenosti, kao to
smo ve istakli. Drukije stoji stvar sa otsjekom Ad
Fines-Leusaba gdje smo mogli da provjeravamo po-
datke iz Itin. Ant. pomou podataka iz Tab. Peut. i
obratno, jer su distance skoro j ednake i veina na-
vedenih stanica slau se u oba izvora. Itin. Ant. je
pouzdan bar u osnovnom pravcu ceste na otsjeku Leu-
saba-Salona. To to u Tab. Peut. duina ovog ko-
munikaciskog sektora ne odgovara duini najkrae
trase pokazuje da moe doi u obzir i sasvim drugi
pravac ceste juno od Leusabe.
Ovdje je potrebno da se osvrnemo na natpis iz
unjara kod Vrlike (gornji tok rijeke Cetine) u ko-
jem se spominju optine Barizaniates i Lizaviates. Pre-
ma miljenju B. Gabrievia, Barizaniates bi mogli
biti stanovnici Bariduum-a (tj. stanice koja je ubi-
ljeena u Tab. Peut.), a Lizaviates bi mogli da se do-
vedu u vezu sa toponimom Salviae. Obje optine bi
trebalo traiti na desnoj obali rijeke Cetine, i to prvu
sjeverno a drugu juno od unjara. to se tie komu-
nikacija, B. Gabrievi iznosi opreznu pretpostavku
po kojoj bi od Aequum-a do Glamokog Polja prola-
zile dvije ceste: kraa pravcem Prolog-Livanjsko
Polje-Strupni i dua pravcem Vrlika-Unita--Gr-
kovci-Staretina pl.1l0 Pravac Vrlika-Unite i da-
lje odgovara jednoj komunikaciji koja vee naselj.a
II dolini Cetine sa naseljima na sjevernom rubu LI-
vanjskog Polja i u Glamokom Polju. Sa tog 'razloga
on ima svoje opravdanje. Meutim ni navedeni pravac
ne objanjava otkuda tolika razlika izmeu razdaljine
po Tab. Peut. i razdaljine in natura, koja u ovom slu-
aju postaje jo vea nego na pravcu Aequum-Pro-
log--Livanjsko Polje-Strupni. Razumije se da je
pri sadanjem stanju stvari vrlo teko traiti ubika-
cije stanicama koje su za ovaj dio ceste navedene u
Tab. Peut. Stoga sve dosadanje lokalizacije tih sta-
nica ostaju hipotetine.
Raniji istraivai su odreivali lokalizacije sta-
nicama na osnovi izoliranih i usarnlj enih elemenata i
nisu vodili rauna OI cjelini svih podataka koji su
ovdje mogli biti odluni. Sljedei pregled jasno e
pokazati kolika je raznolikost u pogledu smjetaja
pojedinh stanica.
B a l o i e (Tab. Peut.), Baloia (Geogr. Rav. IV,
217,19) nalazila se, po Tomaeku i Konsu, u Varcar-
Vakufu (danas Mrkonjigrad) ili Majdanu, a takoe u
Glamou; po Radimskom, u Majdanu '!". Hernes je
izrazio miljenje da je Baloie = Salviae"!". Alaevi
predlae lokalizaciju u Pecku '!". Miler smatra da su
ruevine juno od Podranice (CIL III, 14976) ostaci
stanice Baloie, s napomenom da se u blizini nalazi
Varcar-Vakuf (CI L III, 13238 i 13243)114. Stanici Ba-
loie traena j e ubikacija i u drugim mj estima11".
I n d e n e a je moda kod Jezera na Plivl '!",
ili
na prostoru erkazovii-Doii u dolini Plive I I 7, ili
II planini Crnoj Gorills. Miler je stavlja na mjesto
dananje Pecke (CIL III, 13983 i 13984)1l!l. Kiper-t je
lokalizuje kod Glavica na Glamokom Polju, a s nji-
me se slae i Vuli 1 2 0. Ubikacija stanice Indenea tra-
ena je i na drugim mjestima121.
S a r i t t e je arii kod ipova 122 , ili negdje iz-
meu stanica Aequum i Leusaba '?". Momzen misli
da je Sapua (CI L III, 9864a) identina sa Saritte ili
Sarnade':". Jeli je lokalizuje sjeverno od Staretine
pl. (Podgradina kod Paukoviar'P", Pa dri da je Sa-
31
ritte identina sa Starue iz natpisa u Suurcu
(CI L III 14249 2 )12(;. Kipert je stavlja juno od Staretine
pl.l~7 Po Mileru Saritte se nalazila u Skakavcu (po-
greno: Skakavac; treba: Skokovi)12s. Saritte je loka-
lizovana i u druga mjesta12fJ.
Ion n a r i a je na izvoru Janja kod Vaganja ili
kod Strabenice blizu Kuprekog Polja 130. Po Kipertu
to su Litani na Livanjskom Poljul'": Miler je smje-
ta u Glavice kod Halapia (CIL III, 2760a =-= 9861 i
13236 i 13327)132. Stanici Ionnaria davarie su lokali-
zacij e i u raznim drugim mj estima13:3.
B a r i d u o je identifikovana sa evarevim Bla-
tom na Livanjskom Polju134 i sa Glamoom1:3". Ubi-
kacija ove stanice traena je na drugim mjestima'i'''.
I n a l p e r i o po Tomaeku je kod Bilog Briga':",
a pc Alaeviu kod Han-s-Prologa-". Za stanicu Inal-
perio davane su lokalizacije i u drugim mjestima':".
to se tie onih istraivaa koji su trasu ceste po
Tab. Peut. traili ne na najkraem pravcu, ve na nje-
nom zaokretu u porjeje Plive, jasno je iz onog to
smo ve rekli da ni oni nisu mogli doi do sigurnih
rezultata. Njihova ispitrvanja i objanjenja nepot-
puna su iz dva osnovna razloga: 1) nisu poznavali
pravac ceste Servitium--Salona, odreenije reeno,
pravac ceste Bunari (Leusaba)--Prolog i 2) zanemari-
vali su injenicu da najkrai pravac rimske ceste
Servitium-Salona iznosi stvarno 234 km, odnosno
najkrai pravac Bunari (Leusaba)--Salona 135 km.
Tomaek smatra da su od Prologa do Podrakog
Polja vodile dvije rimske ceste i da su obje ile kra-
om trasom izbjegavajui teko prolaznu Crnu Goru.
Objanjavajui dalje svoje gledite, Tomaek kae
da mu izgleda da je stariji put po Tab. Peut. vie skre-
tao na istok, dok je onaj po Itin. Ant. iao preko sje-
verozapadne kotline; na prvom je leala Saritte kao
najvanije vorite, a na drugom Salviae kao naj-
vaniji saobraajni i kulturni centar P''. Tomaek od-
reuje lokalizacije: Saritte = arii kod ipova i
Ionnaria = kod Vaganja ili kod Strabenice blizu
Kuprekog Polja pa na osnovi toga iznosi pretpostav-
ku da je u Tab. Peut. izostavljeno 30 m. p. na pravcu
Kupreko Polje-Stranj-uica-Borova Glava-
Vaarovina-Lj ubuni 141. Tomaek oigledno ne eli
da izravna razliku izmeu stvarne duine te ceste i
znatne manje duine koju daje Tab. Peut., jer je to
sasvim neopravdano i proizvoljno. Dodavanjem novih
30 m. p. ne moe se opravdati ni predvieni pravac
cesta. Evo zato je to nemogue: po Tomaekovim 10-
kalizacijama za Baloie, Indenea, Sarhtte i Ionnaria
vidi se da on trasu ove ceste vodi linijom sj everni
rub Podrakog Polja-Majdan-Jezero-ipovo-do
lina Janja-uica-Borova Glava-Livanjsko Polje
(Ljubuni)-Prolog-Salona.Ova trasa ima cca 200
km. Meutim po Tab. Peut. cesta Salona-Leusaba
ima 60 m. p., to uveano sa 30 m. p. iznosi svega 90
m. p. = cca 135 km. Izlazi, dakle, da su Tomaekove
lokalizacije stanica na tom pravcu netane, jer se du-
ina ove ceste in natura (cca 200 km) i duina ceste
koju daje Tab. Peut. (135 km) ne slau. Ni ova pro-
duena trasa ne moe nam dati odgovor na pitanje
gdje su bile stanice koje Tab. Peut. navodi uz cestu
Leusaba-Salona. Pravac o kome govori Tornaek
postojao je i dokazan je gotovo na svim njegovim
otsjecima, ali ga ne smijemo identifikovati sa cestom
koju obiljeava Tab. Peut. zbog toga, to je njena
duina data netano i nepotpuno i to ne znamo njen
pravac. Na ovu nesaglasnost trebalo je ukazati ve i
 32
zbog toga, to je meu istraivaima bilo takvih (na-
pr. Radmski) koji su primili Tomaekova miljenja i
od njih polazili u svojim istraivanjima.
Za nas je interesantno jo i ovo pitanje: da li je
mogue da je komunikacija koja je zahvatala podruje
Pliva-Jezera-Majdan bila sastavni dio one magi-
strale ija duina a colonia Salonitana ad fines pro-
vlnciae Illyrici iznosi CLXVII m. p. (CIL III, 3198a =
10156). Razmotriemo to pitanje. Vidjeli smo da je
stvarna razdaljina Salona-Ad Fines (Mahovljani)
najkraim pravcem ceste 140 r. m. = cca 210 km, to
jo za oko 40 km manje od duine koja je naznaena u
pomenutorn natpisu. U prethodnom izlaganju ve smo
pokazali da je od ipova dolinom Plive pa pored J e-
zera, Majdana i Mrkonjigrada vodila rimska komu-
nikacija. Meutim to nije mogao biti pravac koji je
oznaen u Itin, Ant. Prema onome to smo iznijeli,
na ovom prostoru ne moemo traiti ni pravac rimske
ceste po Tab. Peut. Kod Pecke bi se cesta odvajala
prema istoku i dalje ila linijom: Sipovo-Majdan
-Mrkonjigradna sjeverni rub Podrakog Polja. Nje-
na duina bi iznosila 58 km, a kad se odbije krai
pravac ceste Pecka-Medna - sjeverni rub Podra-
kog Polja koji iznosi oko 20 km, dobivamo razliku od
NAPOMENE
1 M. A b l' a m i , Starinar, Beograd, 1926-27, 40-43.
S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 116-118. Upor. PWRE,
1909, stup, 2325: P a t s e h, s. v.
2 B l a u, Monatsber, d. Berl. Ak. d. Wiss., 1867,
742-744. H o e l' n e s, Sitzungsb, W. Ak. XCIX, 1881, Heft 2,
927-929. T o m a s e h e k, Topogr. 516
B a II i f, Strass., 17-25 i karta. Za Stran]: R a d i m-
s k Y, WM II, 64-65. Za ipovo: T l' u h e l k a, GZM IV, 1892,
318-319. Za Donje Selo: B l a u, Monatsber, d. Berl. Ak. d.
Wiss., 1867, 745
4 P a t s e h, Anhang, 54-55. A b l' a m i , o. e. 40-41.
S e l' g e j e v s k i: GZM XL, 1928, 84 i 85 i Spomen., LXXVII,
1934, (60), 27
5 P a t s e h: WM IV, 254 i XI, 124-125
=
tl Pelva Litani: T o m a s e he k, Topogr., 515. C o n s,
Provo Dalm., 229-231. B a II i f - karta. K i e p e l' t, CIL III,
tab. III. Druge lokalizacije: K i e p e l' t, FOA XVII. H o e r-
n e s, Alterthi.imer der Hercegovina II, 930-931. P i e h l e r,
AR, Leipzig, 1904, 289.
7 P a t s e h, WM IV, 255 i XI, 122-123. M. M a n d i ,
GZM XLVII, 1935, 10
8 P a t s e h, WM XI, 118-122
Za Glamo: BD XXII, 1899, 142-144 i G. N o v a k,
NV, 1918, separat, 26. Za Bos. Grahovo: K i e p e l' t, FOA
XVII i A l a e v i, BD V, 1882, 136 i 139. Za Glavice: K i e-
p e l' t, CIL III, tab. III prema B l a u-u, Monatsber. d. Berl.
Ak., 1867, 742. T o m a s e h e k, Topogr., 514. H o e l' n e s, Si-
tzungsb. W. Ak., 1881, 929. C o n s, o. c., 231. B a II i f - karta.
B u l i , OJh, 1899, stup. 110. Za Halapi na Glamokom
Polju: Truhelka, GZM II, 1890, 98. - Upor. Pichler,
o. e., 1904, 294: u Glamo, Glavice, evarevo Blato, Suurac
10 P a t s e h, WM XI, 118-124. M. M a n d i . GZM
XLVII, 1935, 12. S e l' g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934,
(60), 21 i LXXXVIII, 1938, (69), 28; GZM 1951, sv. VI, 301-302
Upor. R a d i m s k Y, WM III, 293
I I P a t s e h, WM XI, 132-136. J. K l' m a l' , GZM
XXIV, 1912, 283-285. S e l' g e j e v s k i: GZM XLII, 1930,
159-161 i XLIII, 1931, 19-22
12 Patseh: WM IV, 254 i XI, 132. Sergejevski:
GZM XLI, 1929, 95-97 i Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 29-31
i a P a t s e h, WM XI, 130-132. Upor. H o e l' n e s, AEM
IV, 1880, 203-204
14 P a t s e h, WM XI, 129-130. S e l' g e j e v s k i, GZM
XL, 1928, 90-92
15 Za navedena rimska nalazita na Livnnjskom Polju:
P a t s e h, WM XI, 125-128 i 136. S e l' g e j e v s k i, GZM
XLIII, 1931, 19-22; XLVII, 1935, 19 i Spomen., LXXVII, 1934,
(60), 20-22
oko 38 km. Stoga nam se ini pouzdanim da je cesta
Salona-Ad Fines duinom CLXVII m. p. (CI L III,
3198a = 10156) ila pravcem: Salona-Prolog-Livno
-Podgradina kod Kamena-Pecka-Sipovo-Majdan
-Podrako Polje-ljivno-Banjaluka-Mahovljani.
Ovaj pravac ima oko 260 km i odgovara onoj magi-
strali koju su Rimljani izgradili rano, odmah po osvo-
jenju ovih krajeva, tj. 16/17 g. n. e. kao to proizlazi
iz spomenutog natpisa. Sto se tie razlike od nekih
10 km koja se javlja izmeu podatka CLXVII m. p.
i stvarne duine navedenim pravcem, potrebno je
imati u vidu mogunost da je cesta na izvjesnim ot-
sjecima prolazila kraim pravcem (otsjek Pecka-Si-
povo-Majdan i kod Mrkonjigrada). Na ovoj produ-
enoj trasi ceste koja zahvata Plivu-Majdan i pre-
dio Mrkonjigrada nismo u stanju da identifikujemo
imena stanica i nasel] a. Vidj eli smo da nam podaci
iz Tab. Peut. ne mogu u tome mnogo pomoi. Me-
utim ostaje injenca da je podruje u rimsko doba
bilo dobro nastanjeno i da je njegova komunikacija
imala vei znaaj. Rimski put koji smo autopsijom is-
pitali linijom Mrkonjigrad-Trijebovo-Koilpret-
stavlja poseban krak ove ceste i dokazuje da je mre-
a puteva u predjelu Mrkonjigrada bila razgranata.
'O O gradinama: R a d i m s k Y, WM III, 293-294. u r-
i, GZM XXI, 1909, 167-175. M. Mandi: GZM XLVII,
1935, 7-16 i XLIX, 1937, 5-6. B. o v i, GZM 1957, sv.
XII, 246-249
17 P a t s e h, WM XI, 137-138. S e l' g e j e v s k i, GZM
XLIII, 1931, 22
18 O novcima: P i t n e r, GZM XVI, 1904, 243. S e r-
g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 119-121 i XLIV, 1932, 24-25
" T l' U h e l k a, GZM I, 1889, 91. B a II if, o. c., 19.
P a t s e h, Anhang, 55-56
'" Za Glamoko Polje: S e l' g e j e v s k i: GZM XXXIX,
1927, 255-267; XL, 1928, 79-90; XLI, 1929,98-99; XLV, 1933,
7-13; Spornen., LXXVII, 1934, (60), 18-19, 27 i LXXXVIII,
1938, (69). 117-121; GZM LIV, 1942, 124-176. Upor.: Hoer-
n e s: AEM IV, 1880, 205-207 i Sitzungsb. W. Ak. 1881,
913-918. T l' u h e l k a: GZM I, 1889, 91 i II, 1890, 98-99.
P a t s e h: Anharig, 56 i 59; WM IV, 260-261
21 M. M a n d i , GZM XLII, 1930, 101-115. S e l' g e-
j e v s k i, GZM LIV, 1942, 124-176 (passim)
22 S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 116-124. Upor.
B a II i f, o. c., 17-21, 23-24
"' Za sve tri vjerovatne komunikacije: S e l' g e j e v-
s k i: GZM LIV, 1942, 124 i XLIII, 1931, 23
2' E. P a a l i , GZM 1954, sv. IX, 307-312 - Sa skicom
25 B a II i f, O. c., 21. P a t s e h: WM IV, 262-263 i V,
235-236. S e l' g e i e v s k i, GZM 1951, sv. VI, 310
21' E. P a a l i , GZM 1954, sv. IX, 310. - U 1955 go-
dini pisac ovog rada dobio je obavjetenje od funkcionera
Nar. odbora iz Mrkonjigrada da se u Peckoj nailo na
podzemne kanale, po svoj prilici od vodovoda. Kanali jo
nisu ispitani, ali su privremeno zatieni.
27 WM I, 206
28 Se l' g e j e v s k i, GZM XL, 1928, 92-94
2. S e r g e j e v s k i: GZM L, 1938, 49 i 1952, sv. VII,
42. . B a s l e r, GZM 1953, sv. VIII, 339-340
"O GZM II, 1890, 306-307; 367-368; 406-413
at S e l' g e j e v s k i: GZM L, 1938, 49-60; Spomen.,
LXXXVIII, 1938, (69), 103; GZM XLIV, 1932, 27
:l2 P a t s e h, WM IV, 264-265
ue Tomaschek, Topogr., 504 i 517. Truhelka,
GZM IV, 1892, 318-320. R a d i m s k y, WM lp, 255. Upor.
P i e h l e r, AR, 1903, 186 i 1904, 294
"' P a t s e h, WM XII, 137-140
an T l' U h e l k a, GZM IV, 1892, 319. P a t s e ll: WM
XII, 141-145 iAnhang, 60. S e l' g e j e v s k i: GZM
XXXVIII, 1926, 155-158 i Spornen., LXXXV.nI, 1938, (69), 102

,," S e r g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 157-159; L, 1938,
60 i 1952, sv. VII, 41-57
3T GZM III, 1891, 323. P a t s e h, WM XII, 145. S e r g e-
i e v s k i, GZM XLIV, 1932, 27
"' S e r g e j e v s k i, GZM 1952, sv. VII, 42. Upor. B a 1-
lif, o. e., 24-25. Za predio Doii-Cerkazovii i za Volare:
R a d i m s k Y, WM III, 255-256 i . M a z a l i , GZM 1952,
SY. VII, 99
"' R a d i m s k Y, WM V, 266-270
40 R a d i m s k Y, WM V, 263-264. P a t s e h: WM VIII,
108-109 i XII, 146-147. S e r g e j e v s k i: GZM XLIX, 1937,
11-18 i 1951, sv. VI, 305-306
41 Za okolinu Jajca: T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 320.
Patseh: WM IV, 263-264 i XII, 146-147. Sergejevski:
GZM XLIX, 1937, 11-18; L, 1938, 61-63; LlI, 1940, 19-20; 1951,
SY. VI, 305-306; Spomen. LXXXVIII, 1938, (69), 104-105. Upor.
M. M a n d i , Starinar, Beograd, 1928-30, 50-53
" R a d i m s k y: WM I, 180-183 i III, 248-255. P a t s e h:
WM IV, 256 i VIII, 107-108
'" R a d i m s k y, WM III, 256
" B a II i f, o. c., 21. P a t s e h, WM XII, 151-152. E. P a-
a l i , GZM 1954, sv. IX, 56
45 Truhelka, GZM IV, 1892, 347
40 E. P a a l i , GZM 1953, sv. VIII, 312-315
41 E. P a a l i , Nae starine III, 1956, 75-78
" E. P a a l i , Nae starine III, 1956, 239-243
40 B l a u: .Monatsber. d. Berl. Ak., 1867, 742 i Reisen,
109-110
eo B a II i f, Das Strasscnwesen in Bosnien und der
Hercegovina, Wien, 1903, 44
51 E. P a a l i , Nae starine III, 1956, 241
52 S e r g e j e v s k i, GZM XL, 1928, 92
na Upor. G r e n ie r, Manuel II, 1934, 184. H. D e r i n-
g e r, Die romische Reichsstrasse Aquileia - Lauriaeum,
Carinthia I, Klagenfurt, 1949, Jhg. 139, 202-203
".Fiala, WM IV, 178~179. Upor. P. Ivanevi,
GZM II, 1890, 342
ns Upor. Ch. M a r t e a u x-M. Le Roux, Voie romaine
de Boutae il Aquae Anneey, 1901, 10 (Revue Savoisienne,
1900, fase. 4). D e r i n ge r, o. e., 203. H. J a n d a u r e k, Die
Strassen der Rmcr-Oberosterreich. Altstrassen, WeIs, 1951,
47-48
'" B l a u, Reisen, 131. Upor. P a t s e h, WM V, 230
," WM V, 228-230
'" S k a r i , Banjaluka i njena okolina u davnini, ,,0-
tadbina, Banjaluka, 1924, br. 32 i 33
"~O R a d i m s k y, WM II, 45-49
"0 P. A. H off e r, GZM V, 1893, 322-323
n Reisen, 130-131
02 R a d i m s k y, WM II, 62
"3 S k a r i , o. e., l. e., br. 31
'" V. P a k val i n, GZM 1957, sv. XII, 259-262
un S k a r i , o. e., l. c., br. 32
oo B l a u, Reisen, 129
G7 J. K e II n e r, WM I, 254-261
"8 Fiala, WM IV, 180
r" p a t s e h, WM VI, 243
70 J. K e II n e r, WM I, 261
71 P a t sc h, WM VI, 243
72 Ibidem, 242
73 J. H a g e n, Rmerstrasscn der Rheinprovinz, II
Aufl., Bonn, 1931, XXVIII. G r en i e r, Manuel II, 1934,
332-342. Upor. T. Livius, 41, 27; Statius, Silvae IV, 3, 32
H K. S e h u m a e h e r, Die Erforsehung des rom. und
vorrom. Strassennetzes in Westdeusehland, III-er Berieht
der Rom. Germ. Kommission, 1906-1907, 13-14. P. G o e s-
s l e r, Zur Gesch. der Rmerstrnssen-Forschungin Deutsch-
land, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 202-203. J a n d a-
u r e k, o. e., 85-93
75 C. J u II i a n, REA, 1926, 151. H a g e n, o. c., XXIX
i XXXVII-XXXVIII. G r e n i e r, Manuel II, 235-316
70 Upor. K. S e h u m a e h e r, Materialten zur Besied-
lungsgesch. Deutsehlands - Katalog V, Mainz, 1913, 187 idd.
G re n i e r, Manuel II, 719-726
77 Primjeri: J e a n t o n, Le Maconnais gallo-romain -
Bulletin Archeologique Comite, 1924, 33-71; 1925, 81-182. Upor.
O. P a r e t, Die Siedlungen des romisehen Wi.irttemberg
(Die Romer in Wurttemberg), III Teil, Stuttgart, 1932, 187-188
Antika naselja i komunikacije II BiH
33
78 REA, 1926, 147-150. Upor.: idem, REA, 1911, 426 i
1930, 136
79 G r e n i e r, Manuel II, 213
so T r u h e l k a, GZM XIII, 1901, 16-29
<1 GZM XIII, 1901, 229
H2 Ibidem, 227-287. Upor. F i a l a, WM VI, 141~143,
152-153
'" Izvjetaji o iskopavanjima i nalazima u sojenicama
Donje Doline: T ru h e l k a, GZM 1901, 1902, 1903, 1904, 1906.
M a n d i , GZM 1929. Upor. R. B i i , GZM 1952, sv. VII,
201-229
" P a t s e h, WM VI, 242
x" S e r g e j e v s k i, GZM XLVI. 1932, 25-26
Xfl Dr. N. B i log r i v i , Sredovjeni grad Vrbaka i
kraj pod njim, kalendar Napredak, Sarajevo, 1936. 190
" Upor.: ibidem, 181
>s Notitia dignitatum oce. XXXII. 55: praefeetus classis
primae Pannonieae, Seruitii. - Upor.: J. J u n g, Romer
und RomaneriIn den Donaulaendern. Innsbruck, 1887, 69-70,
bilj. 1 .
,. P a t s e h, Zur Geschichte von Sirmium, - Strena
Buliiana, Zagreb-Split, 1924, 229-230. Upor. S e r g e j e v-
s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 101
no T om a s e h e k, 'I'opogr., 512. M o m m s e n, CIL III,
str. 417, 422, 506. C o n s, o. e., 230-234. K e II n e r, WM I,
261. P a t s e h, WM VI, 243 napominje da se misli da je
Servitium bio u dananjoj Bos. Gradiki. R i e h t e r, WM X,
417. Pichler, AR, 1903, 188; 1904,296. Kiepert, FOA
XVII. M i II e r, IR, 461 i 477 po kome je Servitium = da-
nanja Stara Gradika. B i log r i v i , o. e., 181
o t M o m m s e n, CIL III, str. 422. C o n s, o. e., 383. B a l-
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. K i e p e r t, FOl\.
XVII. P i e h l e r, AR, 1904, 276
.2 T o m a s e h e k, Topogr., 512 = kod Laktaa. P i e h-
l e r, AR, 1903, 104 i 145 = Ivanjska - Slatina. M i II e r,
IR, 477 = Bakini ili Laktai. G. N o v a k, NV, l. e., 25
kod sela Bakini
lJ" T o m a s e h e k, Topogr., 513. M i II e r, IR, 477
Trn ili Slatina Ilida.
=
.4 C o n s, o. c., 230 Banjaluka. K ii e p e r t, FOA XVII
= na Vrbasu kod Banjaluke. P i e h ler, AR, 1903, 105 =
Banjaluka. Ibidem, 1904, 258: Banjaluka, Dubica, Gornji
Vrbas i dr. B a II i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g.
= Banjaluka.
,., T o m a s e h e k, Topogr., 513. Cons, o. e., 230. K i e-
p e r t, FOA XVII. M i II e r, IR, 478
ne B a II i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g.
= Dobrinje. P i e h l e r, AR, 1903, 131 i 1904, 270 = Do-
brinje, izmeu Ad Fines i Lamatis pred Leusabom. P a t s e h,
WM V, 229 smatra da Castra nije u Banjaluci. (Upor. PWRE,
1899, stupac 1766: P a t s e h, s. v.)
,>7 P a t s e h, WM V, 228-230
08 Upor.: CIL III, 14218 sa Momzenovom biljekom
ue B l a u, Reisen, 109-111. T o m a s e h e k, Topogr.,513
=
,.0 C o n s, o. e., 390 Imac? Bunari? Han Pavi? B a l-
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. = Dobrinje.
K i e p e r t, FOA XVII = Bunari. M i II e r, IR, 478 = Do-
brinje. P i e h l e r, AR, 1903, 158 = pred Leusabom. (Upor.:
ibidem, 1904, 260 = Banjaluka, Bunari, Sitnica)
101 PWRE, 1893, stup. 540: T o m a s e h e k, s. v. Aematc
102 GZM II, 1890, 412
103 Topogr., 556
]0' FOA XVII
"L, P i e h l e r, AR, 1903, 185: Kotor? na Vrbasu; castra
kod Ad Ladios ; na istonoj pritoci Vrbasa ; 1904, 294: Kortia,
Pelinac, Skender Vakuf, Surjan
tne T o m a s e h e k, Topogr., 514. C o n s, o. e., 230. B a l-
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. K i e p e r t, FOA
XVII. P i e h l e r, AR, 1903, 159 (Upor.: ibidem, 1904, 282
= Han Bunar, Jajce, Koltor? Podlipci, Podranica, Sitnica,
Una e, Varcar Vakuf). M i II e r, IR, 473 = juno od Sitnice
'o, B l a u, Monatsber. d. Berl. Ak., 1867, 742. B a II i f
- karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. T o m a s e h e k,
Topogr., 514 = Pecka ili izvor Sane
10X K i e p e r t, CIL III, tab. VI i FOA XVII = Srnetica.
p i e h l e r, AR, 1903, 187 = Jajce, Gornji Una e, Sema - Pli-
va, sjeverno od Indenee. (Upor.: ibidem, 1904, 294: Brajsko,
Glavica, Jajce)
]0" G r e n i e r, Manuel II,204. Upor.: J. B i d e z, La vie
de l'empereur Julien, 1930, 244 i natpis: CIL V, 8987 (pre-
ma Manuel II, 204)
3
34
110 Opirna rasprava o ovome: B. G a b r i e v i , Vje- 127 K i e p e r t, F'OA XVII,
snik, Split, LV, 1953, 103-119
128 IR, 480: miljokaz izmeu Skokova i Paukovia (CIL
111 T o m a s e h e k, Topogr., 516. C o n s, o. e., 372. R a- III, 13328 - LXV m. p.)
d i m s k y, WM III, 256
129 P i e h l e r AR 1903, 186: oko Poljica, Stekerovci,
112 Sitzungsb. W. Ak. 1881, 929-931. Upor. PWRE izmeu Crne Go;e i doline Unca; ibidem, 1904, 294: Donji
1896, stup. 2835: T o m a s e h e k, s. v. Baloie Unae, Glamo, Glavica, Gor. Skoplje, Podranica, Preluka?
113 BD V, 1882, 117 i 139
130 T o m a s e h e k, 'I'opogr.; 517: natpis kod Otinovaea
114 IR, 480. Upor. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 347 (CIL III, 2763)
Bilajac sjeveroistono od Mrkonjigrada 131 FOA XVII
115 p i e h l e r, AR, 1904, 266: Donji Unae, Dragovi,
132 IR, 480
Lipnik, Jajce, Koltor? Majdan, Podlipi? Ternovo?
110 'T o m a s e h ie k, Topogr., 517 r aa P i e h l e r AR 1903 154: Livno?; ibidem, 1904, 279:
117 Radimsky, WM III, 256 Bastasi, Glamo, 'Hala'pi, Jakir, Kamen, Oblaj, Podranica,
Priluka
118 Alaevi, BD V, 1882, 117 139
131 A l a e v i , BD V, 1882, 118 i 139
119 IR, 480
"" M i II e r, IR, 478
120 FOA XVII, PWRE, 1916, stup. 1263: V u l i , s. v.
121 P i e h l e r, AR, 1903 154: Jakir? , Donji Unae; ibi-
130 H o e r n e s, Sitzungsb, W. Ak., 1881, 928 - 929 =
dem, 1904, 279: Donje Skoplje, Donja Gradina, Podranica Livno. P i e h l e r, AR, 1903, 121: Livanjske Polje, Prelog?;
ibidem, 1904, 266: na rijeci Cetini, Glavac? Verlrca?
122 T o m a s e h e k, Topogr., 504 i 517. R a d i m s k y,
137 Topogr., 516. Upor. PWRE, 1894, stup. 1599: T o m a-
WM III, 256
s e h e k, s. v. Alperium
123 C o n s, o. c., 405
J:J8 BD V, 1882, 133 i 139
12< CIL III, str. 1624
]39 Pichler, AR, 1903, 154: oko Han-Prelogu?
125 GZM X, 1898, 553
140 T o m a s e h e k, Topogr., 517
120 GZM XII 1900, 556. Upor. B u l i , BD XXIII, 1900,
31-34: Starue =' pod Staretinom pl. kod Glamoa 141 Ibidem
 VI
Naselja uz rirnshu cestu Rano-Du\7anjsRo Polje-
Rama-SRopljansRo Polje-Vitez na Lavi - dalje u
unutranjost Bosne i uz mreu vicinalnih puteva
Iz Salone u unutranjost provincije Dalmacije
vodila je preko Duvanjskog Polja posebna rimska ma-
gistrala. Ova magistrala; odgovara cesti sa Tab. Peut.:
Salona - XVI - 'I'ilurio - XXII - Ad Libres -
IX - In monte Bulsinio - VI - Bistue vetus -
XXV - Ad Matricem - XX - Bistue nova - XXIV
- Stanecli - Argentaria. Domaevski ovu cestu
spaja sa komunikacijom: ad Drinum - XV _. Gensis
1) IRE PODRUCJE DUVANJSKOG POLJA
Iz Trilja (Tilurium) i Lovrea vode dvije rimske
ceste prema Duvanjskom Polju: jedna pored Rana
(Arano) i druga pored Vinice. Obje ove ceste koje se
spajaju na junom rubu Bukog Blata Balif oznaava
kaosigurne i ustanovljene. Od Bukog Blata cesta pre-
kosedla Prevale silazi u Duvanjsko Polje i zahvatajui
dananje Duvno preko Pakline pl. prelazi u Ravanj-
sko Polje - oznaena takoe kao sigurna i ustanov-
ljena. Na Duvanjskom Polju i Bukom Blatu bilo je
jo komunikacija koje su ili spajale pojedina naselja
ili vodile prema drugim krajevima. Tako je jedan
odvojak od Brekala iao zapadnom i sjevernom stra-
nom Bukog Blata u pravcu Vidoa, juno od Livna,
a drugi se sputao prema Ranu i Vinici, Obadva su
kod Balifa obiljeeni kao sigurni, ali jo neustanov-
ljeni, Jedan popreni krak vodio je iz okoline Do-
bria na istonom rubu Bukog Blata preko Beljana
i Brinika u Duvanjsko Polje i dalje prema Bora
nima. Ovaj krak je po Balifu dijelom siguran ali jo
neustanovljen, a dijelom siguran i ustanovljen. Juni
dio Duvanjskog Polja imao je dvije komunikacije koje
su ga vezale sa dananjim Runoviem (Municipium
Novum). Obje su oznaene kao sigurne i ustanovlje-
ne. One su se sjeverno od Imotskog spajale, a zatim
je cesta kod Runovia izlazila na primorsku arteriju
Salona-Narona. Na cestu Duvanjsko Polje-Imotski
-Runovi izlazi kod Vira takoe sigurna i ustanov-
ljena komunikacija koja ide od Rana preko Vinice
i Zavelim pl. Balif vodi jednu sigurnu ali jo neusta-
novIjenu cestu zapadnim rubom Duvanjskog Polja
prema Duvnu. Iz sjevernog ugla Duvanjskog Polja
od Mokronoga i Han-Marijana ila su s obje strane
rijeke uice dva ogranka na rimsku cestu Livno-
Kupreke Polje, oba kao sigurni i ustanovljeni. Kod
- XXX - Sirmmm (Tab. Peut.) koja je identina sa
cestom to su je izgradile VII i XI legija radi veze
izmeu dalmatinskih garnizona i logora u Sirmiumu
(eIL III, 3200, upor. 10156; str. 1651: a colonia Saloni-
tana ad fines provinciae Illyrici ... CLXVII)1. U toku
daljeg izlaganja o cesti Salona - unutranjost Bosne
prema Argentariji daemo opis pojedinih njenih ot-
sjeka i dosad poznatih odvojaka.
Letke, na sjeveroistonom rubu Duvanjskog Polja,
otkriveni su tragovi rimskog puta prema Rami. Od
sela Opleana takoe vodi jedan rimski put prema
Rami, a na planini jugoistono od Proslapa s njime
se spaja drugi put koji je, sudei po tragovima, po-
laZIO od Raana preko Lipe i Lokve Metalke. Prema
tome, iz Duvanjskog Polja su u dolinu Rame vodile
tri komunikacije koje Balif obiljeava pretenim di-
jelom kao sigurne i ustanovljene. Naselja u istonom
dijelu Duvanjskog Polja bila su meusobno spojena
komunikacijom koja je prolazila pravcem Seonica-
Borani-Raani-Opleani-Letka-Mokronpge. To
su podaci koje daje Balif o rimskim komunikacijama
u irem regionu Duvanjskog Polja",
Neke podatke o rimskim cestama na Duvanjskom
Polju i oko njega davali su istraivai i prije Balifa.
Tako je Blau drao da je cesta od Trilja prema Ranu
dio velike ceste Salona-i-Narona". Meutim Balifova
istraivanja su pokazala da to nije tano. Blau nije
poznavao rimske ceste na podruju Buko Blato -
Duvanjsko Polje i nepotrebno je produavao liniju
ceste Salona - Narona. U djelu Molinarija o rim-
skim cestama, koje je napisano 1870 g. a objavljeno
1914 g., cesta Tilurium-Argentaria je oznaena kao
odvojak primorske ceste Salona-Narona. Za nju su
navedeni samo oni podaci koje daje Tab. Peut. Moli-
nari je dao i topografiju nekih stanica koja je, kao
to emo docnije vidjeti, pogrena".
Poznavanju rimskih cesta u duvanjskom kraju
dosta je doprinio Radimski koji je vrio obimna arhe-
oloka istraivanja na Duvanjskom Polju i u njego-
voj okolini. Radimski je ispravio neka miljenja o
pravcima pojedinih komunikacija i o lokalizacijama
3*
36
stanica poznatih iz Tab. Peut. Tomaek je stanicu In
monte Bulsinio (Tab. Peut.) ili Montebulsi (Gea gr.
Rav. IV, 211, 16) smjestio na Buanin za koji smatra
da je gradina izmeu Duvna i Vidoa na sjevernom
obronku Tunice planine", Radimski to s pravom
opovrgava, jer prevoj Buanin postoji, ali kod sela
Mii u podnoju Tunice na pravcu Prevala-Vidoi.
Tu nema ostataka rimske zgrade (utvrde), ve su iznad
sela Mii na jugozapadnom ogranku Buanina sau
vani ostaci praistoriske gradine". Rimljani ne bi svoju
komunikaciju izmeu Livanjskog i Duvanjskog Po-
lja provodili kroz neprohodni Buanin, jer im je bilo
lake saobraati preko Grguria i Vujeg Polja. Na
osnovi toga Radirnski smatra da se jedan krak od-
vajao pored rimskog naselja u Eminovom Selu i rim-
ske gradine u Buhovu pa kroz Vuje Polje i preko
Lanita zapadno od gradine Viegrad vodio na Vidoe
i dalje na mreu puteva uLivanjskom Polju". Ova
cesta je ubiljeena na mapi u CIL III, 1873 g. i u Ba-
lifavoj karti ucrtana' kao sigurna i ustanovljena pre-
ma CIL III. Vidoka gradina poznata je i po rimskim
graevnim ostacima i iizgleda da je sluila kao utvrda
nad cestom. Na njoj je 60-tih godina prolog vijeka
naen nadgrobni spomenik s natpisom (CIL III,
2764a)8. Tornaek" i Hernes'" trae kod Vidoa rim-
sku stanicu Ad Libros sa ceste Salona-Argentaria.
Ovakva ubikacija stanice Ad Libros odgovarala je
Tomaekovom pravcu komunikacije preko Buanina
i distanci Ad Libros-c-TXc-i-In monte Bulsinio. Na-
ravno, to je bio progrean pravac, pa su pogrene i
lokalizacije ovih stanica, o emu e u naem izlaga-
nju kasnije biti vie govora.
Radimski ' ! navodi da je pored Balifove ceste Bri-
nik Donji-Dobrii postojala jo jedna rimska ko-
munikacija koja je sa Duvanjskog Polja vodila u ju-
gozapadnom pravcu prema Rokopolju. Balif i Ra-
dimski potvruju postojanje posebnog rimskog puta
koji od Rakitnog Polja pored brda Jarma i Crvenice
ide prema Boranima ti vee rimske utvrde u Rakit-
nom Polju sa naseljem u Boranima!". Podatke o
ovom rimskom putu dao je i Bakula!": Intra calles
Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa
sibice, ad quingentos passus; ubi excellentem peren-
nem fontem invenire est.
Kod Renia na junom rubu Bukog Blata otkri-
vena su etiri miljokaza sa natpisima i dijelovi
petoga (CI L III, 13320-13324). Miljokazi datiraju iz
sredine III vij., tj. iz doba vladavine careva: Gar-di-
jana III, Decija Trajana, Klaudija Gotskog i Klaudija
Tacita!". Ovi miljokazi oznaavaju popravke ceste
u doba svakog od ovih vladara, ali je mogue da su
miljokazi na ovoj cesti prvi put postavljeni tek tada,
Na dva miljokaza stoje oznake: XXXIIII m. p. (CIL
III, 13320) i XXXV m. p. (CI L III, 13322). Ove cifre,
naroito prva, odgovaraju stvarnoj udaljenosti SR-
lona-Renii = cca 51 km, Prema tome, cifre rim-
skih milj a na milj okazima iz Renia pokazuj u da
je na ovoj cesti raunanje udali enosti poinjalo od
Salone a ne od Tiluriuma (T'rilj)!", U vezi sa pravcem
ceste Salona-Tilurio i dalje vaan je i miljokaz na-
en 1921 g. u Veliu kod Trilja koji potie iz vreme-
na cara Maksimina (236 g. n. e.). Na njemu nema oz-
nake milja, ali je po mjestu nalaza mogao bitj po-
dignut na XXI m. p. od Salone. I stvarna razdaljina
Veli-Renii slae se sa podacima koje nam daju
miljokaz! iz ta dva mjesta - 14 r. m. (cca 22 km)!".
Do danas nije izraena posebna monografija o
Duvanjskom Polju i njegovoj okolini u antiko doba,
ali prikupljeni materijal i graa o ovom kraju nisu
neznatni. Oni omoguuju da se stvori cjelovitija slika
o ovom podruju u antiko doba.
Na Duvanjskom Polju otkriveni su tragovi broj-
nih naselja praistoriskog i rimskog doba. Neka su
bolje ispitana i poznata, a kod nekih je nae znanje
ogranieno samo na notiranje sauvanih spomenika.
U istraivanju praistoriskih i antikih tragova ovog
podruja najzasluniji su Radimski i Pa. Njihovi ra-
dovi imaju poseban znaaj, jer, mada obrauju ogra-
nien predio, ipak zahvataju mnoga pitanja ilirskih
zemalja uopte, naroito ire oblasti u kojoj su stano-
vali ilirski Delmatae.
U rimsko doba na ovom podruju najvee nase-
lje je bilo u dananjem Duvnu. Rimska naselja su bila
i Eminovo Selo, Borani, Stipani i druga mjesta.
Pored toga, poznat je izvjestan broj gradina koje su
i Rimljanima sluile kao utvrenja ili za druge svrhe
(Ravna Glavica kod Borana, gradina kod Buhova,
Kovai, Crveniea, Borani, Stipani iLiskovaa).
Naselje u Duvnu zauzimalo je prostor od 15 ha na
kome su naeni ostaci zidova, cigle, novci, dijelovi
mozaika, ogrevne cijevi, natpisi i sl. Iz Vujeg Polja
i Mrkodola potiu rimski novci, a iz Bukovice isped
gradine Cerenia enski srebrni nakit. U Crvenici
je bila saobraajna stanica ceste koja je od Rakitnog
Polja vodila u istoni dio Duvanjskog Polja. Tu je
naen i natpis u kome se spominje Municipium No-
vensium, to bi moglo znaiti da se Municipium No-
vum (Runovi) protezao i na juni dio Duvanjskog Po-
lja. Po ostacima na gradinama Borani i u Ravnoj
Glavici vidi se da su i tu bile rimske naseobine ili utvr-
de. Slino je vjerovatno i sa Selinom sjeverozapadno
od Borana, gdje su naeni ramski novci i natpisi.
Rimskog novca ima i u drugim mjestima. Letka je
bila naseljena jo u praistorisko doba. Nalazi potvr-
uju da je ovdje bilo vee rimsko naselje. Iz Letke
potiu odlomci raznih spomenika i natpisi (CIL III,
14976 3 i 14976 N) . Nadgrobni natpis (CIL III 9740, upor.
13185, str. 2326 160) naen u Letki 1886 ili 1887 g.
posveen je trojici domaih ljudi koji su pali u bor-
bama u Panoniji!", U polju kod Stipania ustanov-
ljeno je rimsko naselje na prostoru od 3 ha, Oko Re-
nia, u Raeljki i kod Liskovae na junom rubu Bu-
kog Blata nalo se dosta rimskog novca. Vinica, Ro-
kopolje, Vir i Zagorje pretstavljaju nalazite rimskog
novca i drugih rimskih spomenika. Na Duvanjskom
Polju i u njegovoj blizini sakupljeno je dosta rim-
skog novca jo od vremena republike; iz Vira je je-
dna drahma (Dyrrhachium) 18. Kod Stipania naen
je odlomak ploe koji je dopunio i proitao Pa!".
Natpis je vrlo znaajan za topografiju Duvanjskog
Polja. U njemu se spominju decuriones, iz ega Pa
zakljuuje da je u Duvanjskom Polju za vrijeme Rim-
ljana postojao municipium (CIL III, 14229). Na osno-
vi otkria Radimskog o velikom naselju u dananjem
Duvnu, Pa je pravilno procijenio da je ba na tom
mjestu bio glavni grad cijelog podruja i da je to
Delmiriium koji su raniji istraivai stavljali u Gar-
dun kod Trilja. Stipan/ je bio selo (vicus) toga grad-
skog podruja. Teko bi bilo prihvatiti da je i u Sti-
paniu bila neka rimska varo, jer se municipij u
Duvnu nalazio vrlo blizu. Pored Stipania prolazila
je glavna cesta od Trilja preko Han-Brekala i Pre-
vale u Duvn0 2 0 .
Samo Duvno i njegova okolina, pored ve pome-
nutih, pruili su i druge dokaze koji govore o inten-
zsvnom ivotu toga centra u rimsko doba. Jo 1886 g.
Truhelka je naao u katolikom groblju Karaula
odlomak nadgrobne ploe sa natpisom u kome se ita
AELIO. Nadgrobni spomenici sa ovog mjesta pripa-
daju rimskom groblju:". Meu fragmentima spome-
nika sa ovog groblja istiu se ploe i are posveene
Dijani, Libert} i Armatu; na arama se spominju gen-
. tilna imena FLAVIUS i AELIUS (CIL III, 14320 1-4 ,
upor. str. 2328 159). Poto su ovi fragmenti otkriveni
U skupini, opravdano je Paovo miljenje da se tu
nalazio neki vei hram ovih udruenih boanstava'".
Natpisi govore da i nekropola i hram potiu vjero-
vatno iz prve polovine II vij. n .e. . nensium civitatis definitivno je potvrdio da se u
Od klasinih izvora jedini je Ptolemej. koji nam
na karti u svom geografskom djelu daje lokalizaciju
Delminiuma. Prema Ptolemeju, Delminium se na-
lazi 89 r. in. istono od Salone i oko 70. r. m. sjeverno
od Narone, to, po milj enj u Jelia, odgovara lokali-
zaciji na Duvanjskom Polju, sc. u Duvnu. Meutim
iako ove cifre za udaljenost Duvanjskog Polja ne
odgovaraju stvarnoj razdaljini, naroito ne Salona
--Duvimjsko Polje, ipak ti podaci iz Ptolemeja u na-
em sluaju ne moraju biti odluni. Ptolemej se po-
slu.ip starijim i savremenim geografskim podacima i
itinerarima. Stoga su kod Ptolemeja oni ilirskikra-
jevi kaji se nalaze na teritoriji rimske provincije Dal-
macije dati onakvi kakvi su bili od druge polovine III
vij. st. e. do prve polovine I vij. n.e., to znai da je
ovom geografu za ubikaciju i naziv mjesta Delminium
takoe posluio neki stariji Izvor?". . je uslove za nastanjivanje. U to doba Lib je bio umo-
Oko ubikacije Delminiuma dugo se vodio spor.
. Starija teza je dase ovaj grad nalazio na Duvanjskom
POlju (Farlati, Illyricum sacrum II, 168-169), dok
ga Momzen (CI L III, str. 35;9) na osnovi natpisa iz
184 g. n. e., koji je otkriven kodTrilja (CIL III, 3202),
lokalizuje II Gardun kod Trilja na Cetdni. Uz Mom-
zenovu tezu pristao je vei broj istraivaa'". Loka-
lizacija Delminiu.ma u Gardun zasniva se prvenstveno
na podacima iz spomenutog natpisa (Imp. Caes. M.
Aurelius Commodus ... pontem Hippi fluminis ve-
tustate corruptum restituit sumptum et operas submi-
nistrantibus Novensibus Delrninensibus Riditis ...) i
na ranijoj injenici da na Duvanjskom Polju nisu bili
otkriveni tragovi nekog veeg naselja.
Nasuprot pristalicama Momzenove lokalizacije
Delminiuma stoje pretstavnici starije teze po kojoj
je Delminium bio na Duvanjskom Polju25~. O pitanju
ubikacije Delminiuma postoje i takva miljenja koja
pokazuju neodlunost i kolebljivost'". to se tie teze
Momzena i dr., treba ukazati na ove momente: Gar-
dun je bio vojniki centar koji je izgraen u vrijeme
kad su Rimljani kontrolisali samo podruje do Di-
nare pl. i imao je da uva prolaz preko Prologa i
Rana. Iz ovoga mjesta nemamo dokaza municipalne(
samouprave?". U prilog miljenju da je Delminium
bio u Gardunu navodi sei to to ovo mjesto nije pri-
padalo ni optini Novae ni optini Riditae i to je za
most trebalo da trokove snosi optina na ijoj se
teritoriji on nalazi, tj. Delminenses. Za to je sma-
trana vanom injenica da je optina Delminenses u
natpisu dobila srednje mjesto. Pa istie da su za
opravak mosta zajednikim trokovima ove tri optine
postojali drugi razlozi, a ne to to su se njihove gra-
nice doticale. Optina Riditae nije dopirala do tog
mjesta i nije imala nikakve veze sa cestom preko
spomenutog mosta, dok Aequum, iako je leao na Ce-
tini, nije sudjelovao u restauraciji mosta. Iz toga se
vidi da udaljenost od mosta nije bila odluujui fak-
tor u obavezama oko njegove popravke, a to je vano
za odreivanje poloaja Delminiuma koji je iz Du-
vanjskog Polja mogao uestvovati u ovim poslovima.
Delminium = Duvno morao je biti vrlo zaintereso-
van za odravanje ceste i mosta u Trilju s obzirom na
komunikaciju Salona-Tilurium-Duvanjsko Polje. S
druge strane, sam red kojim su optine nabrojane u
natpisu odgovara sredinjem poloaju koji Delminium
zauzima izmeu Novae i Riditae'". Vano je istai da
je u Duvnu postojalo veliko naselje sa forumom i
drugim brojnim spomenicima, ime je otpao Mom-
zenov i Alaeviev argumenat da se na Duvanjskom
Polju ne moe traiti Delminium, jer tu nisu otkri-
veni ostaci nekog veeg antikog naselja. Najnoviji
nalaz are lovi Capitolino uMokronogama (5 km sje-
verno od Duvna) koju posveuju decurianes Delmi-
Duvnu nalazio rimskimunicipium Delminium'".
N eki klasini .izvori. govore o Delminiumu kao
utvrenom mjestu koje je bilo na uzvisini (Appianus,
Ill., ll; Florus II, 25; Strabo VII, 315). Meutim u
rimsko doba Delminium je leao u ravnici na otvo-
renom i pristupanom mjestu. Epihoriska naselja na
utvrenom i nepristupanom uzvienju, sraunata
na odbranu i borbu protiv napadaa, gube takav
znaaj po dolasku Rimljana. To znai da su postojala
dva Delminiuma: predrimski i rimski. Pa3 0 dri da
predrimski Delminium treba traiti na jednoj od
mnogobrojnih gradina koje je u duvanjskom kraju
marljivo ispitivao Radimski. Stari Delminium mogao
je biti na Lib planini, 9 km daleko na jugoistok od
rimskog Delminiuma. Ova planina je zauzimala do-
minantan poloaj, bila je teko pristupana i pruala
vitiji. Pod Rimljanima je na Libu jo egzistirala Gra-
dina kao ostatak stare predrimske utvrde. Do Gradine
j e, sudei po tragovima, iao put od Borana, a povie
Gradine na Rakaj Glavici otkriveni su ostaci dviju
rimskih zgrada. Zaravan izmeu Gradine i ovih zgra-
da pogodna je za vojniki logor i stanovanje'". U ob-
lasti Delmata postoje razne varijacije imena Delmi-
nium (Dalmasium, Almesium ---,- Omi i dr.) koje se
ne moguidentifikovati sa Delrninium-om = Duvno,
na to upozorava M. Barada'".
Posebno su vani ostaci iz rimskog Delminiuma.
Tu su glavna nalazita Crkvina i Karaula. Iskopava-
nja na Crkvini 1897 i 1898 g. omoguila su da se bolje
upozna gradski forum na kome se mogla obiljeiti
velika zgrada. N a forumu su iskopani mnogi graev
ni dl\jelovi, metalna orua, nakit, dijelovi statua, od-
lomci ploa sa natpisima, novci i dr. 3 3 Po jednom
natpisu iz Crkvine (... trib)(unicia) po}t(estate)
XX) koji odgovara 18/19 g. n. e. u koju je padala Ti-
berijeva XX tribunicia potestas, moe se zakljuiti
da je Tiberije izgradio ovaj forum i vjerovatno cestu
od Tiluriuma preko Delminiuma u unutranjost. Po-
druje Duvanjskog Polja i kraj prema Mostaru bili
su ukljueni u sferu romanizacije poetkom rimskog
carstva u isto vrijeme kad i oblast primorske Dalma-
cije'". Forum u Delminiumu bio je replika slinih fo-
ruma u Panoniji, Noriku i drugim zemljama. To je
bio centar trgovine i javnog ivota u gradu o emu
govore ostaci njegovih zgrada. Po jednom natpisu u
ast carice Trankviline (CIL III, 14976") vidi se da je
forum dograivan i ukraavan jo sredinom III vij. n.
e. Ne zna se kada je forum poruen. Rimski numi-
zmatiki nalazi sa foruma potiu iz perioda od Augu-
eta do T'eodosija I, dakle zahvataju vrijeme od skoro
etiri vijeka'". Forum nije ponovo podizan, ali je
grad i dalje postojao, jer .se Delminium spominje nil
drugom saboru u Saloni 533 g. n. e. (Farlati, Illyricum
sacrum II, 173). Osim toga, novac sa Duvanjskog Po-
lja dopire sve do u prvu polovinu VI vij. n. e 3 G
Naknadna ispitivanja koja je Pa izvrio na lo-
kalitetu Karaula donijela su nove nalaze pored onih
koji su bili od ranije poznati. Otkriveni su tragovi
jedne vee zgrade ili nekoliko zgrada i mnogi dije-
lovi votivnih reljefa Dijane i Silvana, odlomci sar-
kofaga, rtvenika i sJ.37
Dalja topografska istraivanja otkrila su znatne
tragove antikih naselja i u drugim mjestima Du-
vanjskog Polja. U Erninovom Selu je bila rimska ci-
38
glana. Borani su po vanosti drugo antiko nala-
zite na Duvanjskom Polju. Na podnoju brda Lib, u
njivama zvo Seline, naeni su odlomci nadgrobnih
spomenika i rtvenika sa nepotpunim natpisima (CIL
III, 12811, upor. str. 2328 1 2 2 ; 14976 2 ; 14976'; 14976 6 sa
ispravkom) i nekoliko drugih:". Rimski graevinski
ostaci kod sela OT,101je i Seonice ukazuju na naseo-
bine. U Kongori, Studenom Vrelu i kod Vinice ot-
kriveni su takoe tragovi antikih naselja'":
U blizini Duvna 1905 g. otkrivena je ploa sa li-
kom Silvana. Ovo nalazite nije u neposrednoj blizini
Karaule gdje su ranije iskopane votivne are sa re-
ljefima Dijane, Libera i Armata, pa je stoga vjero-
vatno da je ploa sa likom Silvana naena in situ. Na
tom mjestu je u antiko doba bio kamenolom, kao to
je to bilo i u vrijeme kada je spomenik pronaen. Sil-
van je fungirao kao patron radnika u antikim kame-
nolomima, po emu je razumljivo, to je tu naen
spomenik sa likom ovog boanstva". Sa brda Lib je
jedno bronzano ovarsko zvono. Ovakva zvona uz
neke rimske ostatke naena su i na drugim mjestima
Bosne i Hercegovine, pa se iz toga moe zakljuiti da
je Lib zaposjednut u rimsko doba 4 1 .
Na cijelom podruju Duvanjskog Polja i u nje-
govoj okolini prikupljeni su brojni numizmatiki na-
lazi: Eleusis iz IV vij. st. e. prvi ove vrste u Bosni i
Hercegovini i nekoliko drahmi (Dyrrhachium i Apol-
lonia) pored rimskog novca, koji, kao to smo vidjeli,
ide od republikanskog doba i u neprekinutom nizu
dopire sve do ostrogotske vladavine u naim kraje-
vima, u prvoj polovini VI vij. n. e. 42 .
Sjeverozapadno od Duvanjskog Polja lei uica,
vana raskrsnica puteva u rimsko doba. Ovdje se spa-
jala cesta koja je dolazila iz Livanjskog Polja sa onom
iz Duvanjskog Polja. U dananjoj Suici nalazilo se
znaajnije rimsko naselje. Odavde je natpis (P. Aeli-
us ... loco dato publice) koji pokazuje da je ovo na-
selje moglo imati rang gradske optine. Meutim Pa
sasvim ispravno napominje da se ne zna da li je tu
bila samostalna optina ili je naselje bilo atribuirano
podruju nekog grada, napr. Delminiuma. U ujici su
naeni i razni arhitektonski dijelovi rimsklfi grae
vina, a rimskih spomenika ima i u susjednom selu
Bogdaiima43.
Sto se tie toponima Delmimum, Skok smatra da
se on moe dovesti u vezu s albanskom rijeju del'me
= ovca i da je od Delminiuma postao etnikon Del-
matae. Od toponima Delminium proiziao je i topo-
nim Duvno, pri emu se u lingvistikim objanjenji-
ma Skok oslanja i na arheoloke dokaze da se muni-
cipium Delminium nalazio u dananjem Duvnu".
Majer'" dovodi etnikon Delmatae i toponim Delmini-
um u vezu sa ovarstvom, tj. Delmatae = ovari, a
Delminium = panjak za ovce, jer je itava oblast
poznata po stoarstvu. O stoarskom karakteru zemlje
ihrskih Delmata daju vijesti i antiki pisci - Pseudo-
Skymnus (GGM 212) i Strabo (VII, 315). Slino je
i sa postankom toponima Tpa.youpwv u podnoju pla-
nine Kozjak!", jer oba imena govore o ekonomici
ovih krajeva.
2) DOLINA RAME
Na izvorite Rame izlaze dvije rimske komunika-
cije sa Duvanjskog Polja i jedna sa Ravanjskog Polja:
Njihove zavrnice u dolini Rame obiljeene su na
Balifovoj karti kod Rumboka, Varvare i Proslapa.
U Varvari su 1905 g. otkriveni ostaci ranohrianske
bazilike koja je slina otprije poznatim bazilikama u
Iz pregleda o dosadanjim rezultatima arheolo-
kih istraivanja i topografskog obiljeavanja na Du-
vanjskom Polju vidi Se da je ovaj kraj u antiko doba
bio dobro naseljen. Po svom poloaju Duvanjsko Po-
lje, koje je od Salone udaljeno oko 70 km, ima pri-
rodne mogunosti za odravanje veze sa ostalim kra-
jevima Bosne i Hercegovine. itav splet rimskih ce-
sta koje su prolazile ovuda svjedoi o strategiskoj i
privrednoj vanosti ovoga kraja za Rimljane. Ve u
prvoj polovini I vij. n. e. duvanjsko podruje uvede-
no je u uu sferu rimskih uticaja zajedno sa dalma-
tinskim primorjern. Svjedoanstva o tome pruaju
iskopine foruma u Delminiumu. Otkria su dokazala
znatnu naseljenost Duvanjskog Polja i u praistorisko
vrijeme. Ovaj kraj je kornunikaciski bio vezan sa
dalmatinskom obalom jo u predrimsko doba, o emu
svjedoe nalazi grkog novca iz Apolonije, Dirahija i
Eleusine. Novac koji je naen u Duvanjskom Polju
dopire u daleku prolost od etiri, a moda i vie vi-
jekova prije nae ere i pokazuje kontinuitet do prve
polovine VI vij. n. e.
Glavna rimska cesta produavala je preko Du-
vanjskog Polja dalje u unutranjost Bosne. Novija
istraivanja su potvrdila Balifovu pretpostavku da se
ova cesta ravala na Ravanjskom Polju. O njenim
dijelovima bie rijei docnije. Ovdje nas interesuje
transverzalna saobraajnica, poznata pod imenom
Solarski put, o kojoj smo govorili u prethodnom
poglavlju prilikom obrade rimske komunikacije: Ri-
liko Polje--Kupreko Polje-Suho Polje--Vaganj-
ipovo. To je pravac koji je obiljeio Balif 4 7 Me-
utim Balif nije poznavao dalji tok ove ceste na jugo-
istok od Rdlikog Polja, pa nije ni mogao shvatiti njen
pravi znaaj. Najnovija ispitivanja na tom prostoru
pokazala su da je Solarski put vezao dolinu Janja
sa dolinom Rame. On je od Rilikog Polja preko Uiv-
ea izlazio na Ravanjsko Polje 4 8 . Dalji pravac ove ce-
ste, po Balifu, iao je preko Klapavice u dolinu Rame.
(Tab. II, sl. 4). . Basler smatra moguim odvojak
Solarskog puta kod Ravanjskih Vrata prema isto
nom dijelu Vukovskog Polja, dok se drugi krak, kako
on misli, odvajao na jug preko Pakline pl. u Duvanj-
sko Polje. Ispitivanja rimskih komunikacija iz Ra-
vanjskog Polja na sjeveroistok i na istok koja je iz-
vrio autor ovog rada potvruju postojanje jedne rim-
ske ceste Ravanjsko Polje-Vukovsko Polje - pod-
noje Radue pl. - Gornji Vakuf''" (Tab. III, sl. 5). I
ovaj dio ceste poznat je u narodu pod imenom Solar-
ski put. Pomenuta ispitivanja iz autopsije pokazuju
da je Solarski put imao svoj osnovni pravac Sipovo
- dolina Janja-Ravanjsko Polje i da je odatle pro-
duavao li dolinu Rame i preko Vukovskog Polja u
podruje Gornjeg Vakufa. Jedan od ovih nastavaka
pretstavlja sastavni dio ceste Salona-Argentaria.
Treba napomenuti da dio ceste od Ravanjskog Polja
preko Paklrne u Duvanjsko Polje pretstavlja sektor
magistrale Salona-Argentaria, a ne poseban krak
Solarskog puta, kako misli . Basler.
U ovom predjelu pisac je tokom 1952 g. istrai-
vao i tragove rimske ceste koja je od Ravanjskog Po-
lja vodila na istok preko Klapavice u dolinu Rame i
obiljeio je njenu trasu'" (Karta III).
Dabravini, Zenici i dr. Na ploama koje su kao spo-
lija bile uzidane u baziliku u Varvari naeno je ne-
koliko odlomaka natpisa. Meu njima su za nas na-
roito vana tri odlomka, jer se u njima spominju:
mun Bist ... i njegovi decuriones i duoviri. Na osnovi
podataka iz Tab. Peut. (Bistue vetus) i iz Geogr. Rav.

(IV, 211, 15: Bistue betus), Pa je zakljuio da se nat-
pisi iz Varvare odnose na Bistue vetus'". Ranije su u
Zenici i u Fazliima (dolina Bile) otkrivena tri nat-
pisa na kojima se spominje Bist., odnosno Bis. Uda-
ljenost izmeu Varvare i Zenice iznosi oko 55 km
zrane linije, a udaljenost izmeu obje Bistue prema
Tab. Peut. iznosi XXV + XX m. p. = cca 67 km.
Prema Tab. Peut., Bistue koja lei dalje istono od
obale je Bistue nova, a druga Bistue, tj. Bistue vetus,
je ona koja se spominje u natpisima iz Varvare. U
natpisima koji govore o municipiju Bist .. , u Var-
vari spominju se Flavii, to upuuje na zakljuak da
je Bistue vetus kao i Bistue nova dobila rimsko grad-
sko pravo (municipium) za vrijeme Vespazij ana ili
jednog od njegovih sinova.
Prije nalaza pomenutih natpisa u Varvari istra-
ivai su Bistue vetus stavljali u razna mjesta'". Tre-
ba napomenuti da su se ove lokalizacije zasnivale
uglavnom na tumaenju podataka iz itinerara bez po-
sebnih istraivanja na terenu.
To to su natpisi iz Varvare odredili lokalizaciju
Bistue vetus, Pa je prvobitno smatrao vrlo vanim
momentom za iznalaenje poloaja stanica in monte
Bulsinio i Ad Libres. On je smatrao da mons Bulsinius
moe biti samo Ljubua planina i da je na njenom
vrhu in monte Bulsinio. Po Tab. Peut. udaljenost Bi-
stue vetus - in monte Bulsinio iznosi VI m. p.=cca 9
km. Meutim vrh Ljubue kod Vedaikih Koliba i kod Varvare iskopana su kamena orua, kalupi za
Varvara stvarno su udaljeni jedno od drugog oko 15
km, ali Pa tu pretpostavlja netanost u Tab. Peut.,
kao to je u njoj izostavljena i oznaka za Delminium
koji je svakako bio na cesti. Na osnovi toga on izraava
miljenje da je Ad Libros mogao biti u dananjoj Let-
ki koja ima zgodan poloaj i nalazi se na podnoju
Ljubue planine. Vidjeli smo da su u Letki naeni
brojni rimski ostaci i natpisi. Prema tome, na usponu
'ceste uz Ljubuu planinu bio je Ad Libros, na nje-
nom vrhu in monte Bulsinio i na njenim padinama
s druge strane Bdstue vetus, to odgovara praksi Ri-
mljana da podiu stanice na tekim prolazima ceste'".
Stanici Ad Libros davana je lokalizacija i na drugim
mjestima'". to se tie stanice in monte Bulsinio,
Hernes'" je stavlja nad klanac Radue pl. izmeu
Gornjeg Vakufa i Prozora na kojem prostoru su selo
Voljice i potok Voljesnica, to bi, po njegovom mi-
ljenju, moglo biti u vezi sa imenom brda Mons Vulsi
po Geogr. Rav. (IV, 211, 16). Ovoj stanici je traena
ubikacija i na drugim mjestima'":
Meutim Pa nije ostao pri svom ranijem mi-
ljenju u pogledu trase rimske ceste preko Ljubue
u onom pravcu koji je jo Balif oznaio, Naknadnim
ispitivanjem ovog podruja 1907 g. on je ustanovio
da' istoni dio platoa Ljubue zbog velike strmine
ruje pogodan za cestu koja bi se sputala u Ramu.
Usto nema ni tragova ceste, iiako su se oni na ovom
terenu mogli lako sauvati. Na osnovi toga Pa je za-
kljuio da kao vezu izmeu Delminiuma iBistue ve-
tus treba traiti zaobilazni put preko Ravanjskog
Polja. Osim toga, 1907 g. je naena vea koliina rim-
skog carskog novca na jednom obronku istonog di-
jela Ljubue. Zajedno s tim nailo se i na druge ostat-
ke. Vjerovatno je ovdje, misli Pa, iznad obronka zvo
.Doline postojala naseobina. Najmlai novac iz ove
skupine spada u vrijeme oko 400 g. n. e. Za ovaj na-
laz novca Pa smatra da bi mogao da nas uputi na
iznalaenje ubikacije stanica: in monte Bulsinio i Ad
Libros'",
Interesantno j,e da u Varvari i ostalim mjestima
Gornje Rame nema uobiajenih tragova antikih na-
selja (zidna opeka, crijep), dok se u Rumbocima naila-
zilo samo na rimske zidne ploe i odlomke zemljanog
39
posua. Izgleda da je na izvoritu Rame za pokrivanje
kua upotrebljavan drugi materijal - kamene ploe
ili daska (indra) 58.
Iz podruja Gornje Rame dosad nemamo. mnogo
rimskih ostataka. Ipak, s obzirom na to da je u ovo
podruje ulazila rimska cesta iz pravca Salone i da je
ovuda prolazila komunikacija iz doline Neretve, ne-
sumnjivo je da je porjejem Rame u rimsko doba cir-
kulisao ivlji promet. S tim u vezi je postojanje sa-
obraajnih stanica ili naselja. Iz manastira u itu,
ali nepoznatog nalazita, potiu odlomci kamenog spo-
menika sa natpisima koji su kolacioniranjem pretrpjeli
ispravke i koji pretstavljaju dijelove jednog spome-
nika (CIL III, 10049 = 13232 upor. str. 2328 11 -
pretstavljaju sastavni dio jednog natpisa, pa 13869a-c
i 13870 koji takoe potiu od jednog natpisa)!". Kod
Kopia, na izvoru Rame, Truhelka je 1893 g. otkrio
pet rimskih grobova 6 0 . U selu Lug, juno od Prozora,
naeni su odlomci cigle za koju Balif smatra da je
rimskog porij ekla 61. Kod elj eznike stanice Rama
nailo se 1906 g. na supstrukcije zgrada, na rimsku
ciglu i cijevi za grijanje'". Nalazite u Rami vano je
za ispitivanje komunikacija dolinom Neretve i pret-
stavlja jo jedan dokaz za postojanje rimske ceste
dolinom Rame.
U ovom kraj u po stoj e tragovi naselj enosti i me-
talurgiske radinosti iz praistoriskog doba. Na Gradini
izlivanje bronzanog oruja i orua, fragmenti kera-
mike i sl. Poseban znaaj imaj u nalazi zemlj anih P0f-
suda za taljenje rude. Na osnovi toga uri uka-
zuje da je ovdje bila razvijena metalurgija i lonar
stvo jo u bronzano doba i da je Gradina tada sluila
samo kao radionica'". Pa 6 4 i Truhelka'" smatraju
takoe da je ovdje postojala praistoriska metalurgiska
radionica, ali po miljenju Truhelke prava djelat-
nost Gradine poinje tek u eljezno doba. Iz pro-
zorskog kraja je i nalaz praistoriskog nakita i orua,
otkrivenog 1885 g., u kojem po miljenju Truhelke
neki predmeti pripadaju rimskom vremenu'".
Grki i rimski novci u podruju Rame svjedoe o
ranom saobraaju ovoga kraja sa Dalmacijom. Po-
red drahme (Dyrrhachium) iz Prozora?", u dolini Cor-
nje Rame naeni su i republikanski denari'", a po-
sebno treba ukazati na nalaz rimskog carskog novca
u istonom dijelu platoa Ljubue i nalaz grkih drah-
mi (Apollonia i Dyrrhachium) i rimskog novca na
vrhu Gradac iznad sela Ljubinei kod Prozora'".
Meu ilirske nazive koji su se sauvali u topono-
mastici naih krajeva spada i toponim Bistua (Tab.
Peut. i Geogr. Rav. piu ulokativu: Bistuefo. Stanov-
nici su Bistuates, Na natpisima se javlja mun. Bistuen-
sis ili mun. Bistuatium (CIL III, 12761, 12765, 12766,
8783)71, a potpuni pridjev se vidi u nazivu episcopus
Bestoensis (Bestuensis) iz 530 i 533 g. n. e. Skok upo-
reuje ovu osnovu i sa ilirskom toponimam Biston
koji se zadrao sve do danas u nazivima Bast i Baka
Voda u Makarskom Primorju.
Iz pregleda o podruju Rame vidi se da ovdje
nema brojnih tragova antikih naselja, ali je potvr-
eno da je u Varvari bila Bistue vetus, .stanica na
cesti Salona-Argentaria. Pored Bistue vetus otkri-
veni su rimski ostaci jo u Kopiu, itu i Lugu. Iz-
vorite Rame za Rimljane je bilo znaajno naroito
stoga to je ovaj predio zauzimao pogodan poloaj i
nalazio se na raskrsnici puteva. Dolinom Rame vodila
je sa Neretve komunikacija u Skopljansko Polje. U
podruju Rame konstatovani su tragovi naseljenosti
i metalurgiske radinosti iz praistoriskog dobu.
40
3) PODRUJE GORNJEG VAKUFA I BUGOJNA
Podruje Gornjeg Vakufa i Bugojna poznato je
pcd imenom Skopljamsko Polje. Ono zahvata dolinu
gornjeg Vrbasa, vrlo je plodno i ima dobre prirodne
komunikacije kotlinama brojnih rijeka. Ovi uslovi i
pogodan poloaj uticali su da je Skopljansko Polje i
u antiko doba bilo dobro naseljeno i da se preko
njega obavljao iv promet. To pokazuju ostaci veeg
broja naselja u ovom kraju i tragovi rimskih puteva
koji su se iz raznih pravaca slivali u dolinu gornjeg
Vrbasa.
Arheoloka istraivanja na Skopljanskom Polju
uglavnom su vrena u posljednjoj deceniji prolog i u
prvoj deceniji ovog vijeka. Poznavanju Skopljanskog
Polja najvie je doprinio Pa. Meutim ni ta kao ni
docnija istraivanja nisu bila sistematska. Stoga, ovaj
kraj ni izdaleka nije ispitan onako kako to zasluuje
po ulozi i znaaju koji je imao u antiko doba.
Na podruju Gornjeg Vakufa i Bugojna pisac
ovog rada obavio je 1952 g. neka ispitivanja kako
tragova rimskih cesta tako i rimskih naselja. Rezul-
tati tih isp'tivanja pokazuju da se u dolinu Vrbasa
kod Gornjeg Vakufa sputao itav splet puteva, tj.
edvojci rimske ceste Salona-Arp:entaria i druge ko-
munikacije, i da su antika naselja uSkopIjanskom
Polju bila dobro v~'=ana sa predjelima blie i dalje
okoline?". Tokom pomenutih ispitivanja ustanovljeni
cu i obiljeeni tragovl rimskog puta koji sc od Ravanj-
skih Vrata i Vukovskog Polja sjevernim obroncima
Tisovice i zapadnim obroncima Radue pl. sputao u
dolinu Vrbasa. Na ovom pravcu su i danas sauvani
tragovi rimskog puta u Pandurici i kod Prskala Staja
(planumi ceste) i kod Beirovih Staja (rimska kal-
drma). Ova komunikacija je u dolinu Vrbasa mogla
silaziti na tri mjesta: kod Podgraa, kod Moana i
kod Han-Ploa (Karta III). Druga komunikacija koja
jo vezala Varvaru (Bistue vetus) sa dolinom gar. Vr-
basa danas se ne moe obiljeiti tano i u detaljima.
Meutim izvjesni tragovi na prostoru Jaklii-Palo
potvr?uju da je ovom najkraom linijom postojala
veza Izmeu doline Rame i gornjeg toka Vrbasa. Sto-
ga smo u osnovnom smjeru ovu komunikaciju obilje-
ih pravcem: Varvara - Rumboci - Jaklii-Drae
vo - Kobila - Kuti - Palo - Gornji Vakuf (Karta
!~I). Na tom pravcu sauvani su ovi tragovi: kaldrma,
iroka 4 do 5 m i duga oko 150 m kod Paloa, antiki
ostaci u Kutima, ostaci antikog naselja kod Pidria
(gradina, rimski zidovi). Put je silazio na ikovo
groblje (Gornji Vakuf) preko koga i danas vodi dobra
cesta od Paloa.
U Podgrau, nedaleko od Gornjeg Vakufa, na-
lazi se ~radina Straica ije razvaline govore da je
tu bila rimska zgrada - svakako utvrda i straarnica.
!~pod ove Gradine naena je jo 1892 g. peatna plo-
c.lca s prstenom od gorskog zlata na kojoj se nalazi
Iik mukarca. Misli se da bi taj lik mozao pretstav-
ljati Germanika?". Nesumnjiv interes pobuuju na-
zivi lokahteta u Podgrau i njegovoj blizini: kame-
njar Branovica, oranice Varoite i pomenuta Stra-
ica. Kod samog Gornjeg Vakufa ima nekoliko bo-
gatih nalazita antikog graevinskog materijala. Na
k?mpleksu .njiva koje se zovu ikovo groblje (Gor-
nJI Vakuf) ~ kod sela Ponira nalaze se ostaci rimskog
naselja. U Cikovom groblju sauvane su sve do da-
nas kamene ploe koje vjerovatno potiu od kaldrme
na cesti. Pored toga, ovdje ima dosta eljezne troske.
Selo Kuti, iznad potoka Voljice, obiluje tragovima
antikog naselja i troskom. Ovuda se mogu pratiti i
ostaci puteva koji su sa visova silazili u dolinu. Na-
ziv Rudnica, kako se zove jedna kosa iznad puta, ka-
rakteristian je, a samo mjesto ima dosta tragova sta-
rog rudarstva. Ostaci rimskih zgrada iz Volara na Vi-
li-Polju uz Vrbas vidljivi su jo i danas. U ovim
mjestima svuda se susree eljezna troska. Selo Bi-
strica na istoimenoj rijeci s desne strane Vrbasa sa-
~uvalo je poneki ostatak antikih zgrada, ali su ovdje
jo od ranije poznati tragovi ispiranja zlata uz obale
Bistrice. Slini tragovi ispiranja zlatanasnog pijeska
sauvali su se i oko potoka Krupe. U Bugojnu se na-
ilazi na ostatke graevinskog materijala od rimskih
zgrada i na ploe od opeke koje su karakteristine po
svojoj znatnoj veliini. Ovi nalazi govore o postoja-
nju antikog naselja na mjestu dananjeg Bugojna.
Ovdje je u rimsko doba radila i ciglana, o emu go-
vore mnogobrojni odlomci rimskih opeka koji su u
znatnoj koliini otkopani 1948 i 1949 g. na radilitu
dananje ciglane Vrbas u Bugojnu. Nedavno je u
arealu ove ciglane pronaena cijela tegula sa igom
BISTVES. Nalaz je interesantan i vrlo znaajan za to-
pografiju ovog kraja. Odatle seu pravcu Ostarine gra-
dine primjeuju tragovi rimskog zida, a na samoj gra-
dini i sada se nalaze odlomci keramike i opeke. Ostaci
rimskih graevina vide se i u ipuliu ispod Ostarine.
Iz Bugojna potiu i drugi nalazi rimske provenijen-
cije meu kojima je poznata zemljana lampa sa igom
C. DESSI. U Veseloj, nedaleko od Bugojna, ustanov-
ljeni su ostaci rimskih zgrada i nekoliko znaajnih
troskovita. Oko Kopia na Vrbasu u pravcu Bugoj-
no - Donji Vakuf ima takoe dosta tragova anti
kog ivota. Na Gradini iznad Vrbasa kod Kopia sa-
uvani su ostaci rimskih zgrada, a po oranicama zvo
Batite nalazi se obilje troske?".
U klancu Velika Vrata prema Kupresu otkriveni
su ostaci rimskih zgrada koji vjerovatno potiu od
straarnice za zatitu rimske ceste na pravcu Kupres
- Bugojno. Ovdje je takoe naeno orue, nakit i
dosta bakrenog novca. Novci su: jedan republikanski
denar i primjerci iz III i IV vij. n. e. meu kojima je,
po svoj prilici, bio i jedan Theodosius II 7 li Pa misli
da je zgrada poruena nasilnim putem, ali da je ova
cesta bila u upotrebi jo u prvoj polovici VI vij. n. e.
i da je sluila kao naj pogodni ja veza sa Salonom gdje
je biskup iz Bistue prisustvovao crkvenim koncilima
530 i 533 g.7G
Jugozapadno od Bugojna u Otinovcima otkriveni
su brojni rimski nalazi. Poznati su ostaci bazilike sa
rimskim spohijama koje svojom raznovrsnoui kolii
nom potvruju da je ovdje bilo znatnije antiko na-
selje. Iz Otinavaca je i nadgrobni natpis (CI L III,
2763 = 13230) i izvjestan broj ploa sa odlomcima nat-
pisa koji se mogu djelimino itati?". . Basler smatra
da je naselje u Otinovcima moglo biti cestom direkt-
no vezano za Duvno?".
Kraj oko Bugojna i Gornjeg Vakufa poznat je i
po nalazima grkog i rimskog novca. Iz okoline Bu-
gojna je jedan Dyrrhachium" i znatan broj primje-
raka rimskog novca 'iz republikanskog i carskog vre-
mena zakljuno sa sredinom IV vij. n. e. 80. Iz Odaka
Gornjeg je jedan primjerak rimskog novca (III vij.
n. e.)81. Treba navesti i Blauovu vi~st8~ da se kako
su mu priali, u potoku kod sela V~se blizu Gornjeg
Vakufa jednom prilikom nalo oko 500 komada srebr-
nog novca. U manastiru Fojnica sauvan je izvjestan
broj primjeraka rimskih konzularnih i carskih novaca
koji potiu iz Skopljanskog Polja, ali se ne zna za
njihova blia nalazita'". Nalaz novca kod Velikih
Vrata ve smo spomenuli.
Meu ostacima antikog ivota sa Skopljanskog
Polja jo se nisu pojavili natpisi koji bi nas mogli
tt

obavijestiti o toponimiji i o upravnom ureenju. Ono
to se zasad zna, to su dosta opravdane pretpostavke
da je na ovom podruju bilo vano naselje Ad Matri-
cem koje Tomaek Iokalizuje na ikovom groblju i
oko sela Ponir kod Gornjeg Vakufa, a Kipert otprili-
ke kcd dananjeg Bugojna'". Udaljenost Ad Matricem
od obje Bistue po Tab. Peut. odgovarala bi lokaliza-
ciji oko Gornjeg Vakufa. S obzirom na to da su kon-
statovani brojni tragovi antikih zgrada oko Gornjeg
Vakufa (ikovo groblje, Ponir, Podgrae, Kuti, do-
lina Voljice, Saraj vili i dr.) i da se ovdje sputa niz
odvojaka glavne ceste iz pravca Duvanjskog Polja -
kad se postavlja pitanje gdje bi u Skopljanskom Po-
lju mogao biti Ad Matricem, nama se poslije istrai-
vanja ovog terena ini da je mnogo opravdanije traiti
ga u Gornjem Vakufu nego u Bugojnu. Oko Gornjeg
Vakufa tragovi antikog ivota i naroito ostaci
zgrada tako su gusti, da se moe pomiljati na vei
broj manjih naseobina sa jednim veim naseljem.
To je tim opravdanije kad se imaju u vidu radovi na
ispiranju zlata u neposrednoj okolini, a moda i ra-
dovi na eksploataciji eljeza. Uz rudarski centar, po-
gotovo centar rudarstva zlata, svakako je postojalo
naselje sa upravnim, javnim i drugim zgradama. Oko
naselja je bio izgraen znatan broj solidnih zgrada
za udobnije stanovanje visokih vojnih i rudarskih
funkcionera i za smjetaj posade potrebne ovakvom
rudarskom sreditu. U Bugojnu i okolini mogao se
nalaziti manji centar rudarsko-metalurgiske pro-
izvodnje u kome je, osim toga, radila ciglana. Stanici
Ad Matricem traena je ubikacija i na drugim mje-
stima: rimske ruevine kod Travnika'", dananje Ne-
vesinje'", dananji Mostar'" ili Sarajevsko Polje'".
Zapadno podnoje Vranice poznato je kao bogat
rudarski predio. Ovdje su sauvani tragovi ispiranja
i kopanja zlata kako iz rimskog tako i iz predrimskog
doba (na Vranici, oko rijeka Bistrice i Krupe). O na-
lazitima zlata na podruju rimske provincije Dal-
macije imamo i vijesti iz izvora (Florus, Epit. III, 25;
Plinius, NH, XXXIII, 21; Statius, Silvae I i III; Mar-
tialis Epigr. X, 1, i 5). Opravdano je miljenje da se
ove vijesti antikih pisaca o dobivanju zlata II pro-
vinciji Dalmaciji odnose na oblast Srednjebosanskog
rudogorja i u njoj prvenstveno na planinu Vranicu i
njeno podnoje oko Gornjeg Vakuf'a'". Kod Mraaja
i Makare, jugoistono od Gornjeg Vakufa, JJ. praisto-
risko vrijeme kopan je bakar, o emu govore rudar-
ska orua naena u starim majdanima na tim mje-
4) PORJEJE LASVE
Balif nije ispitivao tragove rimskih komunikacija
u dolini gornjeg Vrbasa niti njihov nastavak prema
dolini Lave, odnosno prema dolini Bosne. U njegovoj
karti prema mapi iz CIL III, 1873 g. ubiljeena je kao
nesigurna cesta koja od Vukovskog Polja preko Ra-
due planine kroz Gornji Vakuf i preko Vranice pla-
nine ide do Fojnice gdje se prema CIL III nalazila Bi-
stua nova.
Meutim najnovija istraivanja koja je pisac ove
studije izvrio na podruju izmeu Gornjeg Vakufa
i Zenice pokazala su da je rimska cesta iz Skopljan-
skog Polja produavala svoj pravac u dolinu Lave'".
Cesta je od Gornjeg Vakufa i Podgraa dolinom Bi-
strice preko Brezovae planine i Otre Glavice, Opare,
Bistrog i Dubokog izlazila na Gornju Veerisku.
Odavde se u dva kraka sputala na Lavu: jedan krak
je iao preko Velikog Mounja u Mali Mounj, a dru-
gi preko Donje Veeriske u Vitez (Karta IV). Na prav-
41
stima. Ova orua upucuju uria?" na zakljuak
da se ovdje vadio bakar jo u bronzano doba i da je
odatle poticala ruda koja se talila na gradini u Var-
vari. Moda se u ovom kraju u praistorisko vrijeme
vadila iva iz tetraedrita, iz koga je vaen i bakar,
tim prije to se do ive dolazi lako i jednostavnim
tehnikim procesom'". Oko Skopljanskog Polja u an-
tiko doba se kopalo eljezo, a moe se pretpostavljati
da je ta djelatnost obavljana i prije dolaska Rimljana,
naroito kad se imaju u vidu druge grane rudarstva
ovoga kraja u praistorisko doba. Predio Gornjeg Va-
kufa i Bugojna i danas obiluje eljeznom troskom ko-
ja potvruje da su ovdje obavljani stari metaloteh-
niki, a takoe i rudarski radovi, jer se rudita eljeza
nalaze u neposrednoj okolini'".
Podruje Gornjeg Vakufa i Bugojna sa brojnim
tragovima naselja i rudarske radinosti imalo je u
rimsko doba lokalne puteve. Sigurno je jedan lokalni
put vezao Gornji Vakuf i Bugojno dobnom Vrbasa
i sastajao se sa cestom koja je dolazila od Kupresa.
Izmeu Poria i Prusca sauvani su kod dralovia
i Prusca ostaci rimskog puta (kaldrma). Osim toga, u
draloviima su ustanovljeni ostaci rimskih zgrada,
a iz Prusca je rimski republikanski novac'". Predio
izmeu Bugojna i Prusca do danas nije arheoloki
ispitivan, pa mu zasad ne moemo odrediti ulogu koju
je imao u antiko doba.
Iz pregleda o Skopljanskom Polju proizlazi da je
dolina gornjeg Vrbasa bila naseljena jo u predrim-
sko doba. Posvjedoeno je postojanje praistoriske i
rimske rudarske djelatnosti na Vranici i u njenom pod-
noju. Nalazi novca pokazuju da je Skopljansko Polje
odravalo trgovinske veze sa grkim kolonijama na Ja-
dranu. Ovaj kraj je bio privredno i strategiski vaan'
za Rimljane. Kroz njega je vodila rimska cesta od
Salone prema Argentariji i nizom svojih odvojaka
spajala ga sa okolnim podrujima. Znaajna je i ko-
munikaciska veza sa dolinom Rame koja je postojala
i u prarstorisko vrijeme. Plodnost Skopljanskog Po-
lja i rudno bogatstvo okolnih planina dali su posebno
obiljeje ovom kraju kao rudarskom bazenu u kome
su Rimljani vrlo rano pristupili eksploataciji zatee
nih rudnika i proirenju radova u njima. Mada jo
nedovoljno ispitano, podruje na gornjem Vrbasu
svojim ostacima antikih naselja daje jasne dokaze
da je ovdje u doba Rimljana tekao vrlo intenzivan i-
vot. Iz ovog kraja potie znatan broj primjeraka rim-
skog republikanskog i carskog novca.
cu Gornji Vakuf - dolina Lave ustanovljeni su tra-
govi rimske ceste na nekoliko mjesta. S istone strane
Bistrice iznad rijeke na lokalitetima Jelovac i Kne-
ev grob nalaze se vjetaki usjeci u kamenitom tlu
iroki do 3 m kakve su pravili Rimljani iznad rje
m-h dolina. U umi Raskru s istone strane Otre
Glavice otkrili smo grubo obraen kamen visok 75
cm koji je jako izlizan uticajem atmosferilija i vre-
mena. Ovaj kamen nalazi se na mjestu gdje su veliki
nanosi snijega (nadmorska visina preko 1100 m), pa
je vrlo vjerovatno sluio kao putokaz da bi se u sni-
jegu mogla pratiti trasa puta. Takvih putokaza bilo
je i uz rimske ceste na Kuprekom Polju'". Osim to-
ga, u umi Raskru nalazi se i srednjevjekovno grob-
lje. Na starim serpentinama u Okretnjima kod Za-
grlja i danas su sauvani tragovi vjetakih radova
(podzid, ivinjaci, kaldrma). U predjelu od Dubokog
na Maak pl. usjeena je strma trasa koju stanovni-
42
tvo zove drum i iz koje se odavno vadi kamen za
gradnje u okolnim selima. Na ovom prostoru nismo
mogli ustanoviti i neke druge ostatke iz rimskog doba.
Kraj je nepodesan za naseljavanje pa je vjerovatno
da su ovdje u rimsko doba kao i danas nicale samo
najnunije i malobrojne aglomeracije. S druge strane,
na ovom podruju je danas vrlo teko istraivati an-
tike tragove. To je predio velikih uma kroz koji
prolazi i umska eljeznica Sebei -- Bila i nova
cesti}, od Gornjeg Vakufa preko Rostova prema Trav-
niku. Eksploatacija ume ve decenijama je vrlo in-
tenzivna i drvna industrija obuhvata gotovo cijelo po-
druje. To je doprinijelo zatiranju tragova antike
kulture uopte, a izgradnja moderne ceste i umske
pruge prikrila je mnoge tragove rimske ceste, tako
da j~ danas ne moemo pratiti cijelom njenom du-
inom.
Intenzivnije prouavanje antikih ostataka u do-
lini Lave poelo je krajem prolog vijeka. U Malom
Mounju, na desnoj obali Lave kod Viteza, jo ranije
se nailazilo na ostatke rimskog ivota (ruevine zgra-
da natpise, novce i dr.)?". Istraivanja ovog mjesta po-
kazala su da je ovdje bilo rimsko naselje i utvrenje?".
Prostor Malog Mounja pruio je naroito mnogo na-
laza rimskog graevinskog materijala. Ovdje rim-
ske supstrukcije zauzimaju velik prostor''". Iz Ma-
log Mounja potie vei broj nadgrobnih spomenika
meu kojima su neki vani zbog karakteristinih do-
maih imena li gentilnog imena' Flavius, to poka-
zuje da su ovdanji stanovnici dobivali rimsko gra-
ansko pravo pod Flavijevcima 70-tih godina n. e. 9 9
Najvanija antika nalazita u Malom Mounju su bre-
uljci Crkvite (Crkvina) i Divljaci, na kojima su po-
red ruevina zgrada otkriveni mnogi spomenici i nat-
pisi i prikupljeno dosta rimskog novca. Numizmatiki
primjerci najveim dijelom datiraju iz III i IV vij.
n. e., ali ih, sudei po nainu kovanja, jer su oznake
izlizane, ima iiz ranijeg carskog i republikanskog
doba'?". Na Crkvini su docnije iskopani i ostaci rano-
hrianske bazilike, zasvoeni grobovi, etiri nepot-
puna natpisa, razni arhitektonski dijelovi i sl. Po-
sebnu panju privlai obilje odlomaka rimske krovne
opeke,posua i eljezne troske. Ovi novi nalazi jo
su snanije potvrdili da se u Malom Mounju nalazilo
znaajno rimsko naselje-?" Neto rimskih ostataka
ima i na rijeci Biloj: u Postinju kod Donjih Malina
naeni su odlomci rimske opeke i novca. Znaajan
je natpis iz Fazlia u kome se spominje P. Aelius ...
decurio municip. Bist(uensis) (CIL III, 12761 upor.
str. 2256). Iz Poljandca je jedna nadgrobna ploa s
natpisom':".
Natpis iz Fazlia Truhelka povezuje sa natpisom
iz Zenice u kome se spominje municipium Bis. (CI L
III, 12765) i zakljuuje da se i Bist. i Bis. tiu Bistua
(Tab. Peut.: Bistue, Geogt. Rav. IV, 218, 2: Bisua i
Ibisual '?". Pa smatra da se fragment natpisa IST iz
Zenice (CI L III, 12766) ima dopunim u [B]ist{ua) i
istie da je Bistua sa tih natpisa bila ondje gdje je
dananja Zenica. PO natpisima se vidi da su Bistuanci
postizali velike asti i dobivali rimsko pravo gra-
anstva za vrijeme Flavijevaca i Elijevaca. Na osno-
vi natpisa iz Fazlia Pa zakljuuje da je dotle do-
piralo podruje municipija Bistue'?".
Istraivanja su ukazala i na Vitez kao bogato
rl1msko nalazite. Iz Viteza su fragmenti natpisa CIL
III, 8380 upor. str. 2256; 8381 upor. str. 2256 i 8382 =
13857 = 14220 upor. str. 2328 11 7 i dijelovi drugih nat-
pisa i spornenika-?". U Rankoviima, juno od Travni-
ka, znalo se otprije za ruevine velike zgrade sa osta-
cima hipokausta. Kopanja koja su ovdje izvrena 1952
i 1953 g. pokazala su da je u Rankoviima postojala
villa rustica u ij im j e ruevinama pored artefakata
rimskog i domaeg porijekla naeno mnogo eljezne
troske. Ne zna se tano vijek trajanja ove vile, ali,
sudei po jednom kapitelu, izgleda da je ona posto-
jalajo u kasno antiko doba. U blizini Rankovia na
brdu Gradcu i~ oko brda Klobuka takoe su otkri-
vene ruevine zgrada iz rimskog vrernena'P''.
Putievo blizu stanice Dolac takoe je poznato po
nalazima iz rimskog doba. Uz razna orua, novaci di-
jelove nakita nailazilo se na trosku kao na ostatak to-
pioniarskog rada iz rimskog doba'?". Odavde su i
natpisi CIL III, 8383 = 2765 upor. str. 1035; 8384 =
2766 108. Kod Galin-Hana na cesti prema Travniku
iskopani su ostaci rimskog vodovoda, a lokalitet Tr-
govite obiluje odlomcima rimskog graevinskog ma-
terijala i eljeznom troskorn '?'', Na mjestu gdje je bila
duvanska tvornica u Travniku konstatovani su mno-
gobrojni ostaci rimskih zgrada i mnogo eljezne tro-
ske. I na drugim mjestima u Travniku ima rimskih
graevinskih ostataka, grobova i sl. Sa lok~.liteta.S~
raj u Travniku potie valjkasti kamen kOJI potsjea
na odlomak miljokaza.'!". Iz Travnika je i rimska nad-
grobna ploa sa natpisom koji se moe samo djelimi
no proitati: Marco Flavio ... 111.
U Varoluku blizu Turbeta na lokalitetu pod
Varolukom otkriveni su tragovi ranohrianske ba-
zrUrke. Truhelka je na osnovi nekih nalaza zakljuio
da ova bazilika potie iz IV vij, n. e. Iz Gornjeg Tur-
beta je jedan bronzani novi Augustovog doba"!". I
Hofer smatra da je tu bila bazilika uz koju se nala-
zila jedna ili vie zgrada. Ne zna se tano kad su ove
zgrade poruene, ali je izvjesno da to nije bilo usljed
nekog napada l l 3 . Na Gradini u Potkraj u blizu sela
De1ilovca (Kneevo) vjerovatno je postojalo rimsko
utvrenje; na tom mjestu su naeni primjerci rimskog
novca iz III i IV vij. n. e. I H . POd Runiima kod Tur-
beta ustanovljeni su ostaci rimske zgrade iz ijih je
ruevina ploa sa natpisom koji je proitao i objavio
Hernes jo 1880 g. (CIL III, 8385 upor. str. 2256,
2328 11 7 ) 11 5 . Na drugoj strani Lave kod Turbeta, n~
breuljku Crkvite ili Crkvine, konstatovani su ostaci
rimskih zgrada, a na oranicama izmeu ceste i puta
to vodi u Paklarevo naeni su rimski novci iz re-
publikanskog i carskog doba.'!". Naknadnim istraiv~
njem u Turbetu 1923 g. Mandi je ispod zgrade kOJU
je Truhelka oznaio kao baziliku naao tri zasvoc
na groba sa nekoliko eljeznih predmeta. Oko grobo-
va je lealo mnotvo odlomaka rimskog graevinskog
materijala, a tu je naen i srebrni novi iz Traja-
novog doba. PO tome Mandi zakljuuje da ?a ov?m
mjestu nije stajala bazihka, ve neka zgrada IZ Traja-
novog vremena koja je u rano hriansko doba
pretvorena u samostan sa crkvico:?, ograe~ zido~
kao to je to bilo u Dabravini 111. Iz Varosluka Je
zlatni nakit i to 18 okruglih medaljona i 1 krst, za
koje Masla misli da potiu iz V vij. ili skraja IV vij.
n. eY8. Potrebno je radi jasnijeg datirarija naselja u
ovom kraju navesti i nalaz iz jednog rimskog groba u
Delilovcu. U ovom grobu su pronaeni komadi sta-
klenog balzamarija, 2 prstena i drugi predmeti. Orna-
mentika na loniu naenom u ovom grobu potsjea
na IV vij. n. e. Grob iz Delilovca slian .12 grobovima
koji su otkriveni u Malom Mounju i Turbetu, a mno-
gi rimski nalazi iz Malog Mounja i Turbeta potiu
najveim dijelom ba iz IV vij n. e. ll 9 . U Turbetu su
otkriveni i ovi rimski nalazi: jedna nadgrobna ploa
sa natpisomv'" i tragovi kasnoantikog mauzoleja ije
se datiranje ne moe poblie odrediti.':".
Iz izloenog se vidi da je u dolini Lave od Tur-
beta do Viteza bilo dosta rimskih naseobina. U litera-
turi je nekim mjestima poznatim iz izvora davana

lokalizacija u porjecju Lave. Tako je stanica Leu-
saba stavljana na ue rijeke Bile u Lavu, tj. kod M.
Mounja ili Putieva.P". Izneseno je i miljenje da bi
u jednom od mjesta oko Travnika u kojima su naeni
brojni ostaci rimskih zgrada i natpisa trebalo traiti
Ad Matricem-:". Ova teza sukobljava se sa vrstom ti
ubjedljivom tezom o tome da se Ad Matricem nalazio
u Skopljanskom Polju. N eki istraivai traili su u
dolini Lave ubikaciju i drugim mjestima koja su
navedena u rimskim itinerarima. Poslije stanice Ba-
loia Geogr. Rav. (IV, 217, 19) naputajui pravac ko-
jim je iao od Serbitiuma biljei ove stanice: Apeva,
Sapua, Bersellum, Ibisua. Truhelka dri da je Baloia
= Bilajac (danas Bjelajce) kod Mrkonjigrada, kao
to smo ve vidjeli. u prethodnom poglavlju. On dalje
navodi da bi Apeva, Sapua i Bersellum mogle biti na
rimskoj cesti izmeu Bilajca i Zenice. Po Truhelki
bi njihova lokalizacija izgledala ovako: Apeva = Pod-
lipci blizu Jajca; Sapua = negdje izmeu Putieva i
Runia i Bersellum = Mali Mounj, jer su kod svih
mjesta konstatovane rimske ruevine. Ibisua (Bisua)
bila bi identina sa Zenicom'"". Slinu tezu zastupa
i L Kujundi, s tim to on daje neto drukiji smje-
taj navedenim stanicama'?". Meutim obadvojica pri
Odreivanju lokalizacije stanica na pravcu pretpo-
stavljene ceste od Bilajca u dolinu Lave polaze sa
pogrenog stanovita, na to u se posebno osvrnuti
u docnijem izlaganju. Komunikacija iz doline Vr-
basa preko Karaule u dolinu Lave vjerovatna je, s
obzirom na postojanje tragova rimskih naseobina na
tom pravcu. Ali ona jo nije istraena. Do danas uop-
te nisu ustanovljeni tragovi cesta ili njihovih odvo-
jaka dolinom Lave uzvodno od Viteza. Razumljivo
je da je ovaj vrlo naseljeni kraj u doba Rimljana
morao imati mreu lokalnih puteva. Hofer 1 2 6 smatra
da je opravdano traiti rimsku komunikaciju koja je
od Zenice preko Stranjana iPojske izbijala na Bilu
i odatle produavala u pravcu Vrbanje i Banjaluke,
pri emu on kao mogui dokaz za ovu cestu uzima
kaldrmu u umama iznad Bile.
~ Ukazali smo na to da je u ovom kraju prikupljeno
dosta rimskog novca. Nalazita rimskog novca su: Ma-
li Mouni, Putievo, dolina Bile, Travnik, Turbe i
njegova okolina. Primjerci idu od republikanskog vre-
mena sve do IV Viij. n. e. Preteno je zastupljen car-
ski novac iz III i IV vij. n e. 1 2 7 . Grki novac je za-
stupljen primjercima drahmi iz Dirahija i Apolonije,
meu kojima su neki primjerci iz Apolonije nabav-
ljeni u Travniku,ali se ne zna da li im je tui nala-
zite. Poznata su nam nalazita drahmi u Puti evu,
Gujoj Gori i Cukljama'P".
Porjeje Lave spada uSrednjebosansku rudo-
nosnu oblast. U njemu su jo u rimsko, a vjerovatno
i li predrimsko doba, eksploatisane rude. Ovdje se
ispirale zlato iz rjenih nanosa. o emu svjedoe na-
slage prepranog pijeska kod Varoluka, na potoku
Vrela, kod Delilovca, Krevina i na drugim mjesti-
ma. Ispiranje zlata vreno je i na pritokama Lave
nizvodno od Travnika. Prema veliini gomila ispra-
nog ljunka izgleda da je obim radova bio znatan:".
U Mounju, Putievu, Docu, Travniku, kod zaseoka
Karahode u dolini Bile i u Rankoviima radile su
rimske topiomice od kojih su sauvani ostaci eljezne
troske uz ostale rimske nalaze'P''. U okolnim plani-
nama iznad doline Lave nalaze se naslage eljeznih
ruda koje su bile na dohvat stanovnitvu ovoga kraja
u rimsko i predrimsko doba.
Porjeje Lave bilo je dobro naseljeno i u pra-
istorisko doba. Brojni su nalazi koji govore o ivotu
ovdanjih stanovnika u praistorisko vrijeme. Iz tog
vremena su mnoga gradinska naselja. Gradinu u Ma-
43
lom Mounju kao praistorisko naselje zaposjeli su
Rimljani 't". Iz Velikog Mounja poznat je nalaz bron-
zanog oruja i nakita za koje Truhelka'V smatra da
su iz bronzanog doba, dok ih novija datacija svrstava
u ranolatenski period':". itav ovaj kraj ima mnogo
praistoriskih gradina koje su veinom bile stalno na-
seljene, a po postanku nisu iz istog vremena. Opisujui
ove gradine, J. Koroec je za svaku ponaosob dao ka-
rakteristiku poloaja, veliine i razvitka pretpostav-
ljajui da neke od njih nisu uopte sluile kao nase-
lja u praistorisko doba. Pored Gradine u Malom Mo-
unju (Kalvarija ili Crkvine ili Gradac), Koroec na-
vodi i nekoliko drugih oko Mounja: Glavica zapadno
od Kalvarije sa rimskim ostacima, pa drugi Gradac,
takoe sa rtmskim ostacima, zatim Oblak u Han-
Divjaku, Gradina, Gradina atrnja, Jasike, - svetri
u Velikom Mounju, kaf kod Gornje Veeriske, Gr-
baviea na uu Bile i nekoliko gradina oko Viteza.
U dolini Bile nalaze se: Gradac u Pokrajiima, Gra-
dina (Gradac) iznad Alihoda i Carine u Krpeljiima.
Ima nekoliko praistorisk'ih gradina juno od Travnika
u pravcu Gornjeg Vakufa (Rankovii, Opara i dr.).
Oko Turbeta su ove gradine: Vrzol ili Krivae sjever-
no od Varoluka, Megara kod Golea, Hegae kod
Runia, Crkvine u Turbetu u kojoj je bila rimska i
srednjevjekovna nekropola, Gradina na desnoj obali
Lave u Turbetu i jo nekoliko gradina u pravcu Trav-
nika. Travnik i neposredna okolina imaju ove gradi-
ne: na Saraju, na Garbunu, u Zuliima, Gradac u Ta-
rabovcu, iznad Riica i dr. Sa ovih gradina nemamo
mnogo ostataka materijalne kulture, a i ono to je
otkriveno samo su sluajni nalazi a ne rezultat si-
stematskih istraivanja-t". Znaajan je i nalaz bron-
zane kacige u Putievu za koju je Hofer drao da je
rimska, a Fiala je obiljeava kao grku korintsku
kacigu koja bi poticala iz V vij. st. e. i govorila o trgo-
vinskoj vezi ovog kraja sa grkian emporijama na Jad-
ranu"'". Tragovi najranije naseljenosti na ovom pod-
ruju konstatovani su u dolini Bile. Tu se nalaze po-
znate praistoriske naseobine: blizu Alihoda na desnoj
obali Bile mjesto zvo Mujevine, kod Brajkovia na li-
jevoj obali Bile i Gradina iznad Alihoda. Najnovija
ispitivanja obiljeila su Mujevine, Nebo ispod Brajko-
via i Gradinu iznad Alihoda kao vrlo znaajne pra-
istoriske lokalitete. Mujevine i Nebo su najstarija po-
znata naselja na rijeci Bili. U naselju Nebu stanovala
je grupa praistoriskih stanovnika koja je etniki bila
vezana za stanovnike Butmira. Mujevine su siromane
i nemaju mnogo zajednikih crta sa kulturom naselja
Nebo. to se tie Gradine aznad Alihoda, ona je mla-
e naselje koje pripada slavonskoj kulturi i prvoj
pojavi metala i pretstavlja pojavu gradinskog naina
stanovanj a nosilaca slavonske kulture 136.
Podaci kojima raspolaemo na osnovi dosadanjih
istraivanja u dolini Lave pokazuju da je ovaj
kraj bio dobro naseljen u rimsko i praistorisko vri-
jeme. Najznaajniji su ostaci rimskih naseobina u
Malom Mounju, Putievu, Docu, Travniku i oko Tur-
beta. Pored graevinskih ostataka pronaeni su brojni
natpisi i novci. Natpisi nam govore da su ovdje sta-
novnici dobivali graansko pravo pod Flavijevcima
i za vrijeme Elijevaea. Posebno je vaan natpis iz
Fazlia u kojem se spominje municipium Bist. (m.
Bistuensis), jer su i u Zenici otkriveni natpisi istog
municipiuma. Novci potiu iz raznih mjesta ovoga
kraja. To su preteno carski novci iz III i IV vij. n. e.
Odavde je i nekoliko drahmi iz Dirahija i Apolonije,
to indicira rane trgovinske veze porjeja Lave sa
grkim faktorijama na Jadranu. Ovo podruje prua
i dokaze rudarsko-topioniarskedjelatnosti iz anti
kog doba. Ovdje se vadilo zlato iz rjenih nanosa, a
 44
topljeno je i eljezo ijih ruda ima u predjelima oko
rijeke Lave. Moglo bi se pretpostavljati da su u ovom
kraju rudarsko-topioniarski radovi obavljani jo u
predrimsko doba. Cio kraj je za Rimljane bio vaan
zbog njegovog poloaja i prirodnog bogatstva. Kroz
5) ZENICA SA OKOLINOM
Istraivanja tragom rimske ceste u produenju
od Viteza uputila su pisca ovog rada na pravac pre-
ma Zenici. Rimska cesta j e od V:!teza vodila u Ze-
nicu prirodnim i najkraim putem preko Vjetrenice i
ajdraa kojim pravcem ide i dananja cesta (Karta
V). Na ovom prostoru ustanovljeni su tragovi rimske
ceste u Dubravici kod lokaliteta Klanca gdje su do-
skora postojali ostaci poploanog puta i kod sela Ha-
selia takoe ploe koje u svemu odgovaraju rimskom
nainu uvrivanja gornjeg dijela stroja na cestama.
Ovaj dio ceste kod Haselia poznat je kod mjesnog
stanovnitva pod imenom stara kaldrma-s".
U Bilimiu na desnoj obali Bosne kod Zenice
Truhelka je 1891 g. otkrio ostatke vee rimske zgra-
de na ijim je osnovama docnije podignuta ranohri-
anska bazilika. Meu spomenicima koji su tom pr>
likom iskopani iz ruevina ove zgrade naroito su
vana dva natpisa: jedan na kojem se spominje dec.
mun. Bis. (CI L III, 12765) i drugi iz kojeg pored osta-
Ing itamo duumv[iro municip. B]ist (CIL III, 12766).
Jo tada je Truhelka pomiljao da bi se natpis CIL
III, 12765 mogao odnositi na Bistuev". U blizini ove
zgrade otkopane je nekoliko rimskih grobova sa
uobiajenim ostacima, a u Janjiima, nekoliko kilo-
metara uz Bosnu od Zenice, takoe se nailo na rim-
ske grobove i na jedan fragment spomenika sa
nepotpunim natpisom':". Osim ve pomenutog nat-
pisa iz Fazlia koji govori o decurio mun. Bist., Pa
smatra da bi se na Bistue mogao odnositi i natpis
CIL III, 8783 u kome je naveden municipium[Bis]
tuatium i njegovi dostojanstvenici, ali on nije naen
u Zenici, ve u Suurcu kod Splita'>". Jedan zeniki
natpis (CIL III, 12767) vaan je zbog toga to se na
njemu spominje sacerdos urbis Romae koji bi mogao
biti municipalni svetenik u lokalnoj hrianskoj
crkviHl. Natpisi iz Varvare, o emu je ve bilo rijei,
odreuju poloaj jo jedne Bistue. S obzirom na uda-
ljenost ova dva grada istog imena i na podatke iz Tab.
Peut., Pa 1 4 2 se opredijelio za lokalizaciju Bistue nova
= Zenica. Bistue vetus i Bistue nova su jedini antiki
gradovi u srednjoj Bosni kojima smo pomou natpisa
mogli saznati ime.
Sudei po natpisima, ovdje je dosta rano zavla-
dalo hrianstvo, a Bistue nova j e, kako izgleda, bila
i sjedite biskupa. Na dva salonitanska koncila (530
i 533 g. n. e.) spominje se Bestuanska biskupija, ali
nije posve sigurno da je Bestua identina sa Bistue
nova.':". Imena sa zenikih natpisa govore da je Bi-
stue nova rimsko gradsko pravo dobila u doba Flavi-
jevaca kad ga je dobila iBistue vetus'"". Stanovnici
oko srednjeg toka Bosne i u dolini Lave dobivali su
rimsko graansko pravo i u doba Elijevaca-:".
Ranije lokalizacije Bistue nova bile su razliite i
proizlazile su iz raznolikog tumaenja pravca rim-
ske ceste po Tab. Peut. Tako je ona stavljana u Ko-
njic-!". Tornaekv'" je lokalizuje u Fojnicu. Po Kon-
HK
SU je Bistue nova = Foa, a po Kipertu-!" se ona
nalazila kod Putieva blizu Travnika. Nalazi nat-
nj ega j e prolaz/ila velika rimska cesta Salona - Ar-
gentaria. Izmeu naselja postojala je svakako mrea
lokalnih puteva. U porjeju Lave konstatovana su
brojna praistoriska naselja (gradine), meu kojima
ima i naselja iz neolitskog doba.
pisa u Zenici uputili su na identifikaciju stanice
Bistue nova sa Zenicom':". O problemu lokalizacije
Bistue nova bie posebno govora u docnijem izlaga-
nju.
U Zenici su otkriveni i drugi rimski spomenici.
Tako su 1900 i 1901 g. na onom mjestu gdje je bila
bazilika pronaeni jedan nadgrobni spomenik i je-
dan ornamentirani odlomak poklopca sarkofaga. Po
odjei pretstavljenih figura Pa m zakljuuje da su
stanovnici Bistue nova bili dobri konjanici i lovci.
Slinih pretstava ima i u drugim dijelovima Bosne.
Sergejevski je opisao vei broj spomenika iz Zenice
i konstatovao da oni pripadaju periodu II - IV vij.
n. e. Figure sa ovih spomenika pokazuju promjenu
umjetnikog ideala antikog drutva i stila u pret-
stavljanju figura. Na njima su izrazite tenje za si-
metrijom i slikovitou, a oslabljen je smisao za pla-
stiku. Sergejevski pretpostavlja da se tu radi o uti-
cajima domae ilirske umjetnosti drvoreza koji se
javlja snanije ba u IV vij. n. e. kad snaga antike
kulture poinje da slabi 1 3 2 . Iz Zenice su i dva nad-
grobna natpisa koji su naknadno opisani: donji dio
ploe sa potpunijim tekstom natpisa i jedan mali
fragment 1 G3 Kod sela Podbreje i Babino Polje sje-
verno od Zenice ustanovljeni su ostaci rimskih zgra-
da, a u Kriu kod Podbreja naeni su odlomci ukra-
enih kamenih ploa i dio oltara sa nepotpunim nat-
pisom iz kojeg bi se moglo naslutiti da se radi o novo-
gradnji ili o popravku hrama'P". Iz sela Stranjana, 9
km od Zenice u pravcu rijeke Bile, potie nadgrobna
ploa sa natpisom-t".
U ritu Odmud na lijevoj obali Bosne kod Ras-
potoja izgleda da je sauvan trag rimskog puta pre-
ma rijeci Bosni u ostacima kaldrme. Na osnovi toga
Pa zakljuuje da bi ovaj put mogao brti veza iz-
meu Bistue nova na desnoj obali i nekog njenog
predgraa na lijevoj obali, poto nije sigurno da bi
taj odlomak puta pripadao nastavku rimske ceste
prema Argentariji. Ovo tim prrje, to su jo 1896 g. u
blizini Raspotoja ustanovljeni tragovi jedne rimske
zgrade"?", Od numizmatikih nalaza u Zenici poznati
su jedna drahma (Dyrrhachium) i nekoliko primje-
raka rimskog novca iz III i IV vij. n. e. 1 G7
Dosad otkriveni, tragovi zgrada, grobovi i nat-
pisi pokazuju da je u Zenici postojalo rimskonaselje.
Na osnovi natpisa koji su naeni u Zenici zakljuuje
se da je ovdje bio municipij Bistue nova. Stanovnitvo
ovog grada rano je uvedeno u civitas Romana. Vei
broj rimskih spomenika sa prostora dananje Zenice
potie iz vremena od II do IV vij. n. e. Ispitan je i
ustanovljen pravac rimske ceste koja je iz doline
Lave preko Vjetrenice silazila u podruje Zenice.

6) PORJECJE BOSNE OD ZENICE PREMA SAVI
Ovaj kraj Bosne, prema onome to dosad znamo,
oskudijeva u rimskim spomenicima. Ipak u dolini Bo-
sne zasluuju panju neka nalazita koja indiciraju
postojanje antikih aglomeracija, a poseban znaaj
imaju numizmatiki nalazi iz ovoga kraja.
Na sektoru od Zenice, sc. od Podbreja i Babi-
nog Sela do N ovog Sehera kod epa, nisu poznati
nikakvi tragovi iz rimskog doba. Kod Novog Sehera,
koji se nalazi na potezu epe - Teanj, otkriveni
su ostaci rimske zgrade od kojih se jedna istie veli-
inom i ureajem (tubulus-i, masivni podovi i dr.). U
ruevinama je naeno nekoliko primjeraka rimskog
novca iz III vij. n. e. i raznog orua i kunog pribo-
ra158 Pisac ovog rada vie puta je odlazio u Novi Se-
her i konstatovao je da se ovdje radi o poljoprivred-
nom dobru sa kompleksom gospodarskih zgrada i sta-
novima (villa rustica). Treba napomenuti da je Novi
Seher poznat kao naselje iz neolitskog doba':". U Te-
nju, sjeverno od Novog Sehera, nije sigurno da je po-
stojala neka naseobina. Zasad se moe samo pretpo-
stavljati da je na mjestu gdje se danas nalazi stara
teanjska tvrava bilo rimsko utvrenje-?''. Nesgur-
no je da li su primjerci novca (Gratianus, Valentini-
anus i Theodosius I) koji su nabavljeni u Tenju za-
ista tu naeni1 6 1 . U okolini Tenja otkriveno je neko-
liko vrijednih nalaza jz raznih praistoriskih perioda
koji govore da je podruje Tenja bilo naseljeno 'Ll
praistorisko vrijeme 1 6 2 .
Dalje niz Bosnu, kod Trbuka blizu Maglaja na-
ena su dva izlizana primjerka rimskog novca (Va-
lens ili Valentinianus I) na mjestu gdje se i ranije
nal~zio rimski novac, to ukazuj e na to da se ovdj e
radi o nekom depou-?", U ovom dijelu Bosne naj-
znaajnije rimsko nalazite je Makljenovac pri uu
Usore kod Doboja. Na lokalitetu Crkvina (Vila ili Cr-
kvenica) u Makljenovcu ustanovljeni su ostaci rimskih
graevina; ovdje su naeni brojni natpisi i numizma-
ti~i primjerci. Natpisi su preteno vojniki i veteran-
Ski: CIL III, 12758 = 14618 i 12759 = 14619 (vojni
ki); 8376b = 12750 i 14222 upor. str. 2328 11 7 (vete-
ranski). Ostali su sauvani samo u neznatnim odlom-
cima (CIL III, 12756, 12757, 12760). Veina ovih nat-
pisa datira iz vremena cara Septirnija Severa. Iz jed-
nog natpisa saznaje se da je ovdje slubovala cohors
I Flavia Hispanorum kojom je zapovijedao tribunus
(~por. adn. CIL III, 12759 = 14619). Ova kohorta je
bila cohors miliaria i moda je identina sa drugom
cohors miliaria koja je izvrila neke graevinske ra-
dove u logoru ili naselju, kako saznajemo iz poasnog
natpisa Septimija Severa-?". Sjeveroistono od Crk-
vine nalazi se Gradina i castrum. Izmeu Crkvine i
castruma lealo je naselje (canabae) koje je, sudei
po natpisima i drugim nalazima, doivjelo svoj uspon
krajem II i poetkom III vij. n. e. U canabae naselja-
vali su se veterani - bivi vojnici jedinica koje su
davale posadu za Crkvinu i castrum 1 H". IlokaHtet
Klaine (400 m uz Usoru od ua) mogao bi pripadati
ovoj utvrdi i castrumu. Iz Klaina su dva primjerka
republikanskog srebrnog novca'?". UMakljenovcu
je dosad prikupljeno vie primjeraka rimskog novca
II, III i IV vij. n. e.; iz Usore je i jedna drahma (Dyrr-
hachiumj '?". Ue Usore bilo je privlano za nastanji-
vanje i u raznim periodima praistoriskog vremena.
Za Crkvinu se prema otkrivenim artefaktima moe
zakljuiti da je na njoj postojala neka vea naseobina
jo u predrimsko doba. Na Crkvini II, blizu Crkvine,
u najnovije doba ustanovljeni su kulturni slojevi koji
pripadaju paleolrtu?".
45
Dosad ne znamo mnogo o naseljenosti doline
Spree u antiko doba. Meutim moe se vrlo vjero-
vatnom smatrati veza ovog podruja oko ua Usore
sa porjejem Spree, jer dolina Spree pretstavlja
prirodan prolaz za komunikacije iz istone Bosne u
dolinu rijeke Bosne i, moda, dalje na zapad u banja-
luki kraj. To potvruju izvjesni rimski nalazi isto
no i zapadno od podruja Doboj - Usora. UMiriini
na Sprei izoran je 1945 g. depo rimskog novca iz
kojeg se sauvalo nekoliko izlizanih primjeraka re-
publikanskog doba i' dva srebrna Hadrijana. U Bolja-
niu kod Doboja sauvana je jedna anepigrafska ste-
la '?". Siri region Doboja bio je dobro naseljen u pra-
istorisko doba. Okolina Graanice poznata je po nala-
zima iz praistoriskih perioda, naroito iz bronzanog
doba'?". Iz Grapske potie nalaz veeg broja predmeta
praistoriskih kultura koj i su slini odgovaraj uim
nalazima iz Tenja i Crkvine na uu Usore. Prema
tome, nalaz u Grapskoj pripada kulturnom krugu
oko sastavaka Bosne, Usore i Spree, za koji se mo-
da vee i tuzlansko podruje-?". Prethodna istrai-
vanja na gornjoj Ukrini, tj. na potezu Kulai - Ukri-
na, pokazuju da jel ovo podruje bilo naseljeno u
starijim i mlaim praistoriskim periodima-?",
Od Doboja prema Savi antiki tragovi nas vode
u dva pravca: preko Dervente do Broda i dolinom
Bosne do ua. Na prvom pravcu vrijedni su nalazi
novca oko Bos. Broda i tragovi aglomeracija u blizini
Bos: Broda. Numizmatiki nalazi sa ovog podruja
potiu iz Bos. Broda, Lijea, Dobre Vode i Potoana.
Iz Bos. Broda su poznati veliki depoi rimskog novca
koji pripada IV vij. n. e. do Teodosija I; iz Lijea je
jedna tetradrahma barbarskog kova; iz Dobre Vode
depo drahmi (Dyrrhachium i Apollonia) i depo bron-
zanog novca, vjerovatno rimskog, od kojeg je sau
van jedan Constantinopolis (339 g.); iz Potoana jedan
Clodius Albius, a iz Novigrada jedan Antoninus Pi-
1 73.
US U Donjem Klakaru nizvodno od Bos. Broda
konstatovani su ostaci dviju rimskih utvrda koje su,
vjerovatno, titile plovidbu Savom ili prelaz preko
rijeke na tome mjestu. U Polju kod Dervente usta-
novljeni su ostaci rimskih zgrada, a u Sjekovcu kod
Broda nalaze se velike koliine fragmenata rimske
keramike 1 74. Gornji i Donji Klakar poznati su od ra-
nije po tragovima neolitske naseobine. I na drugim
mjestima u okolini Bos. Broda i Dervente konstato-
vani su tragovi naselja iz raznih praistoriskih peri-
oda (Lijee, Grk, Korae, Bijelo Brdo, Gradina u
Vrelima, Kamen na Savi, Velika Brusnica Gradac
Velika i selo Gradina - kod Dervente, Gradina ~
Kuljenovcima, naselje nie Duboca na Savi i Poto-
ani)l7fi. Ne zna se tano iz kojeg su vremena tzv.
hambarine u Detlaku jugoistono od Dervente. To su
jame ureene za smjetaj ivotnih namirnica ili za
podzemne radionice, sklonita i sl. - duboke do 3 m
kakve su nam poznate iz antike literature bilo kao
ostave ili kao sklonita za ljude (Caesar, BG III, 21,
3 i VII, 22, 2; Tacitus, Germ. 16; Vitruvius, II, 1, 5;
Florus, I, 45, 6; i Plinius NH XIX, 1, 2)176.
Na drugom pravcu - dolinom Bosne do ua u
Savu - rimski nalazi potiu iz okoline Modrie, Bos.
Samca i Oraja. Sa ovog podruja osim numizmati
kih nalaza i odlomaka rimskog posua kod Oraja
drugih antikih spomenika nema. Iz Modria je je-
dan Hadrianus, iz Bos. Samca jedan Constantius II,
a iz sela Domaljevca Calpurnia i Severus Alexan-
der; u Obudovcu kod Bos. Samca iskopan je veliki
nalaz (depo) rimskog novca iz III vij. n. e. 17 7 Donja
4G
Mahala kod Oraja poznata je kao neolitska stanica;
meu praistcriskim predmetima ovdje su naeni i
odlomci rimske keramike i predmeti iz srednjeg vije-
ka 17 8
Tragovi rimske ceste niz Bosnu od Zenice do
Doboja i dalje u navedena dva pravca do danas nisu
ustanovljeni. Meutim nalazi o kojima smo govorili
7) PODRUJE: FOJNICA-KISELJAK-KRESEVO-VISOKO-VARES
Ovo podruje pripada rudarskom bazenu Sred-
njebosanskog i dijelom Istonobosanskog rudogorja.
Kroz njega vodi nekoliko prirodnih prolaza: iz doline
Lave preko Kiseljaka prema Sarajevskom Polju; do-
linom rijeke Fojnice prema Visokom; dolinom rijeke
Kreevice od Kreeva u Kiseljak i dolinom rijeke Le-
penice prema Kiseljaku. Pored pregleda o tragovima
rimskih naselj a i drugim rimskim spomenicima, mi
emo se posebno osvrnuti na pitanje komunikacija
ovog kraja u rimsko doba.
Iz Busovae potie nalaz zemljane lampe sa i-
gom C. DESSI, kakvu ve poznamo iz Bugojna, i nov-
ci: drahma (Apollonia) i dva primjerka rimskog doba
(Constantius II)180. Fojnicu, koja lei zapadno od prav-
ca Busovaa - Sarajevsko Polje, poznajemo kao
arheoloko nalazite po nalazima novca i po brojnim
tragovima starog rudarstva. Kod Fojnice je naen
depo rimskog novca: Antoniniani od Gordijana III do
Galijena. Iz okoline Fojnice su i dvije drahme (Apollo-
nia)181. Tragovi starog rudarstva nalaze se: na vie
mjesta oko Fojnice. Uz potoke Tronik, Pljukovac,
Bistricu, emernicu, uz rijeku Fojnicu u Ostruni tetraedrit, cmabarit i eljezne rude. Tragovi starog
kom Polju sve do Gromiljaka na cesti Travnik -Sa-
rajevo ima gromila pijeska koje su nastale ispiranjem
zlata. Pralita zlata nalaze se i na Kriu i oko Tjei-
la. Interesantno je ime jednog potoka u Fojnici koji
se zove Placa i iji naziv Jireek dovodi u vezu sa
platea publical'". Oko Fojnice ima vie gradina od
kojih bi, prema ostacima, gradina Lagurni kod Foj-
nice mogla biti rimska utvrda; poznata su i termalna
vrela u selu Banji kod Fojnice sa ostacima starog ka-
nala koji potsjea na rimski rad 183.
Kiseljak sa okolinom pretstavlja bogato nalazi-
te rimskih spomenika. Lokaliteti: Glavica, Krivaa,
Crkvina u Podastinju i Vinjica poznati su po osta-
cima rimskih zgrada. U Podastinju su se sauvale ja-
me (hambarine) sline onima u Detlaku kod Derven-
te o kojima je ve bilo rijei. Na Crkvini je otkriven
nadgrobni natpis (CI L III, 8379: C Manlius C. l(iber-
tus) Honesimus ...) i dui nadgrobni natpis u kome
se porninje niz linih imena, meu kojima Aurelius
i Aurelia. Iz Kiseljaka i njegove okoline potie vei
broj primjeraka rimskog novca koji je samo djeli-
mino prikupljen. Sa Humea u Podastinju priku-
pljeno je iz jednog depoa 114 primjeraka od kojih su
veina Antoniniani (od Septirnija Severa do Valeri-
jana II); u depou se nalazi i jedan Hadrianus. Rimskih
novaca iz nalaza oko Kiseljaka ima u raznim numi-
zmatikim zbirkama'<". Vinjica kod Kiseljaka je naj-
poznatije i najbogatije nalazite rimskih spomenika.
U njoj su konstatovani brojni ostaci rimskih zgrada.
Sauvalo se i vie nadgrobnih natpisa: na jednom se
moda spominje neki veteranus Noricorum, a na ne-
koliko drugih spominju se pored ostalog Iulii i Aure-
lii. Iz Vinjice potiu i nalazi rimskog novca koji nije
mogao biti prikupljen i evidentirari'P". Poseban zna-
aj imaju dva epigrafska spomenika iz novijih nalaza
u Gromiljaku i Vinjici. Oba spadaju u III vij. n. e. i
spominju ugledne graane koji su vrili razne muni-
cipalne dunosti u dva ili tri grada: u ovdanjem mu-
i prirodni prolaz dolinom Bosne ukazuje na VJero"'
vatnost postojanja rimskih komunikacija u ovom di-
jelu Bosne. Treba potsjetiti na miljenje Abramia17 \1
koji dri da je rimska cesta Salona - Trilj - Rano
- Duvanjsko Polje - Zenica spajala Salonu sa doli-
nom Bosne, iz ega bi se moglo zakljuiti da on pret-
postavlja postojanje komunikacije niz rijeku Bosnu.
nicipiju, u Saloni i Jaderu-". Ovdje treba imati na
umu ne samo redovne ve i poasne funkcije koje su
pojedinci mogli obavljati u drugim gradovima, pa
ak i u drugim provincijama. Oba natpisa pruaju
dokaz za to da je kod Kiseljaka, najvjerovatnije u
Vinjici, postojala jedna gradska civitas (municipium)
koja je kao centar ovog kraja odravala ive veze sa
dalmatinskim primorjem u III vij. n. e. U okolini
Kiseljaka takoe su ustanovljeni tragovi naseljenosti
iz praistoriskog doba (Crkvina u Podastinju, Gradac
u Vinjici ii Gradac na Mukain-Hanu), a pored toga
na vie lokaliteta, naroito u Podastinju, nalazi se e-'
ljezna troska kao ostatak metalurgiskih radova (lo-
kalitet: Ukuevci= nekadanje kue, sc. kovanicej-",
Mjesto Kiseljak poznato je po bogatom izvoru ljeko-
vite kisele vode koja odavno slui za pie i kupanje.
Vjerovatno je da je ova voda eksploatisana i u rim-
sko doba. O tome e posebno biti govora.
Kreevo sa svojom okolinom poznato je kaoru-
darski kraj. U njemu su sauvani tragovi starih ru-
darskih radova (jame, troska). Ovdje su eksploatisani
rudarstva najjae su zastupljeni oko Deevice, Du-:
sine i na pl. Inu. Kod Vrela iznad Vranakanaene
su posude za topljenje ive, a iz Gornjeg Glumca dvi-
je rudarske alatke sline ekiu. Oko potoka Orlovice
ispod Gunjana nalaze se gromile pijeska i male hum-
ke kamena izvaenog 'ilz vode. Pada u oi ime Grkinje
za skup jama juno od Kreeva i tradicija koja kae
da su tu radili Grci rudari; jedna Grkinja postoji i
kod Pirima u Gornjoj Lepenici. Tragova koji govore
o radovima na eksploataciji zlatonosnih leita ima
ispod pl. Orlovice, na pl. Tmoru i po obroncima Vran-
ka kod Tarina. Okolina Kreeva obiluje mjestima,
rijekama i planinama koje nose rudarsku nomenkla-
turu. Kao i u Fojnici tako i u Kreevu ima rijeka koja
se zove Placa'P". Iz Kreeva ili okoline je arhitekton-
ski odlomak neke kasnoantike zgrade i antika ka-
mena urna sa poklopcem. Kod sela Vranaka usta-
novljene su 200 m duge koloteine rimske ceste 18\1
(Tab. III, sl. 6).
Na brdu Gradac kod Bukovice koja spada u pre-
dio gornje Leperiice konstatovanli su predmeti iz raz-
nih praistoriskih perioda i iz rimskog doba. Iz rim-
skog doba su: ruevine zidova, oltar posveen Silvanu
(dedikant: Aurelius) i .nekol.iko drugih odlomaka nat-
pisa, jedna zemljana posuda sa oznakom tvornice, vje-
rovatno iz III ili IV vij. n. e., jedna rimska zemljana
lampa, arhitektonski fragmenti, odlomci rimske ke-
ramike i drugi predmeti rimske provenijencije. Ska-
ri misli da je na Gradcu do u kasnoantiko doba po-
stojao Silvanov hram, a u V ili VI vij. da je tu po-
dignuta hrianska crkva. Ispod Gradca postoji gr
ko groblje, a pod zemljom su se nalazili tragovi cesta
koje idu pravcem sjever - jug '?",
Dolinom rijeke Fojnice od Kiseljaka vodi pri-
rodan prolaz na rij eku Bosnu. Ostaci rimskih zgrada
uz rijeku Fojnicu nizvodno od Kiseljaka pokazuju
da su se u tom pravcu irile aglomeracije i da je ovu-
da prolazila komunikacija. Do Visokog nisu ustanov-
ljeni rimski ostaci. Kod Visokog u Vratnici konsta-
tovani su tragovi rimske naseobine, a iz okoline po-
tie jedan republikanski denar (Claudiaj "". U Brezi
na lokalitetu Sr iskopani su ostaci rimskih zgrada
sa arhitektonskim odlomcima, natpisima (Aurelius ili
Aurelia, Aelius ili Aelia i dr.) i nadgrobnim spomeni-
dima sa reljefima. Spomenici i natpisi potiu iz II i
III vij. n. e. Ovdje su otkriveni i ostaci ranohrian
ske bazilike sa brojnim antikim spolijama. Rimski
graevinski ostaci konstatovani sui u susjednim Pod-
lugovima, Arnautoviima i Ilijau'?". U ruevinama
ranohrianske bazilike u Brezi otkriven je 1930 g.
nadgrobni natpis u kome se spominje Valens Varro-
nis filius princeps Desitiatium i imena: Ulpia, Titus,
Procula, Aelia, Iusta i moda Scenobarbus. Pored to-
ga, tu je naeno i nekoliko drugih nadgrobnih ploa
sa djelimino sauvanim natpisima. Ovi spomenici
su kao spoli:ja bili uzidani u baziliku. Na jednom pi-
lastru bazilike sauvana je runska gotska abeceda
koja pripada germanskom plemenu Alamanima. Cr-
kva je graena krajem V ili poetkom VI vij. n. e. iz
koga vremena datira i runska abeceda'?". - Kod Da-
bravine su otkrdverie ruevine ranohrianske crkve
sa rimskim graevinskim materijalom i odlomcima
natpisnih ploa kao spolijama-:". Ova bazilika izgra-
ena je u antikoj tehnici, a vrijeme gradnje moe se
datirati u prvu polovinu VI vij. ili poslj ednj e godine
V vij. n. e. 1 9 " .
U Doboju kod Kaknja poznate su ruevine rim-
skih zgrada na irem prostranstvu. Odavde j e jedan
primjerak novca (M. Aurellius); novi nalazi su odlom-
ci ploa sa natpisima, mozaik, kapitel nadgrobnog
reljefa i drugi graevinski ostaci koji se mogu dati-
8) PROBLEM UBIKACIJE STANICA BISTUE NOVA I STANECLI
Stanica Bistue nova prema naznaenim distan-
cama u Tab. Peut. nalazi se na 98 r. m. (cca 147 km)
udaljenosti od Salone. Meutim stvarne razdaljine
Salona-Zenica linijama cesta koje mogu. doi u
obzir za vezu izmeu Salone i doline rij eke Lave, sc.
rijeke Bosne, razlikuju se od udaljenosti koja je nave-
dena u Tab. Peut.
1) Salona-Prolog-Kupreko Polje-Bugojno-
Gornji Vakuf-VItez-Zenica iznosi 127 r. m. (cca 190
km);
2) Salona-Trilj-Rano-Duvno-Ravanjsko Po-
lje-Radua planiina-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica
iznosi 127 r. m. (cca 190 km);
3) Salona~Trilj-Rano-Duvno-Ravanjsko Po-
IjlO---'Radua pl.-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica iznosi
107 r. m. (cca 160 km);
4) Salona-Prolog-Kupreko Polje-Ravanjsko
Polje-Varvara-Palo-GornjiVakuf-Vitez-Zeni-
ea iznosi 129 r. m. (cca 193 km);
5) Salona-Prolog-Kupreko Polje-Ravanjsko
Polje-Radua pl.-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica iz-
. \
nosi l l S r. m. (cca 178 km);
6) Salona-Trilj-Rano-Duvno-Ravanjsko Po-
Ije-Varvara-Palo-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica
iznosi 115 r. m. (cca 172 km).
Iz ovih razdaljina vidi se da je udaljenost Sa10-
na-Bistue nova po Tab. Peut. premalena. Razlika
izmeu udaljenosti Salona-Bistue nova po Tab. Peut.
i razdaljina koje smo naveli prema trasama po-
jedinih cesta varira od 14 do 46 km. To znai da su po-
daci u Tab. Peut. netani. Nesigurnost i nepotpunost
podataka u Tab. Peut. dokazana je za cestu Salona-
rati u III iH poetak IV vij. n. e. 1 9 G. U Kaknju su
otkriveni ostaci neolitske naseobine'?", dok iz rim-
skog doba potie samo jedan primjerak novca (Con-
stantinus 1)198.
Iskopavanja na Crkvini u Zgoi pokazala su da
je ovdje postojala rimska zgrada na ijim temeljima
je docnije podignuta crkva'P". U Zgoi su otkriveni
odlomci rimskih spomenika koji datiraju iz III ili IV
vij. n. e. 2 0 0 Tragovi rimskdh naselja konstatovani su IT.
i u dolini rijek~ )<.rstionice kod sela felavia koje se \
nalazi izmeu Catia i Sutjeske''?".
Sa podruja Fojnica-Kiseljak-Kreevo-Viso-
ko-Vare r'imski spomenici nisu naroito brojni. Izu-
zetak u tom pogledu ini Kiseljak sa neposrednom
okolinom. Ipak, i to ime dosad raspolaemo dokazuje
da se u cijelom kraju nalazilo vie rimskih naseobina.
Kod samog Kiseljaka postojala je jedna gradska op-
tina (municipium). Na mnogim mjestima u blizini
rimskih naseobina konstatovani su tragovi praistori-
skih aglomeracija, veinom gradinskih. Osim toga, da-
nas imamo pouzdanlije dokaze za to da su u antiko
doba eksploatisane razne rude bogatih rudita u di-
striktu Fojnica-Kreevo. Od antikih nalaza u Va-
reu i okolini dosad su nam poznati samo sljedei pri-
mjerci novca: Dyrrhachium, Juba I, Traianus - sva-
tri iz Varea i M. Aurelius iz Ljeskovice kod Va-
rea 2 0 2 Treba imati na umu da su u rudarskim re-
jonima ovog kraja, ukljuujui i predio Varea, inten-
zivni srednjevjekovni i noviji rudarski radovi zatrli
tragove antikog rudarstva i aglomeracija uz anti
ke rudnike. - Rudarstvo i rudarska naselja BiH u
antiko doba bie predmet posebnog razmatranja u
okviru ovog rada. .,
Prolog- Podrako Polje na kojoj smo ustanovili ne-
ta ne distance izmeu pojedinih stanica. Slino je i
u sluaju ceste Salona-Argentmia. Udaljenost Sa-
lona - Bistue vetus (Varvara) po Tab. Peut. iznosi
LIII m. p. (cca 79 km) i manja je od stvarne razdaljine
trasom ma koje rimske ceste prema Varvari. .Razlika
izmeu udaljenosti Salona-Bistue vetus po Tab,
Peut. i stvarne razdaljine linijom ceste Salona-Rano
-Duvno-Ravanjsko Polje-Varvara iznosi oko 33
km. Ta razlika bila bi jo vea ako bismo stvarnu raz-
daljinu Salona-Bistue vetus mjerili trasom ceste
preko Prologa, Kuprekog i Ravanjskog Polja (cca 54
km). Tab. Peut. obiljeava cestu Salona-s-Bistue ve-
tus netanom duinom. ak je udaljenost Salona-
Bistue vetus = LIII m. p. (cca 79 km) manja i od raz-
daljine vazdunom linijom (= 85 km). Zbog toga to
se radi ba o onom sektoru ceste na kojem su kon-
statovane brojne rimske .aglomeracij e, proizlazi za-
kljuak da su u Tab. Peut. isputene neke stanice.
Razmotriemo pojedine otsjeke rimske ceste Sa-
lona-Bistue vetus. Distanca Salona-Tilurio = XVI
m. p. (cca 24 km) odgovara stvarnoj razdaljini izmeu
Salone i Trilja trasom rimske ceste. Druga dlistanca
Tilurio-Ad Libros = XXII m. p. (cca 33 km) trasom
rimske ceste preko Rana i Renia upuuje nas da
stanicu Ad Libros traimo kod Zidina na junom rubu
Bukog Blata. Sljedea distanca Ad Libros - in monte
Bulsinio = IX m. p. (cca 13 km) odvela bi nas da sta-
nicu in monte Bulsinio trasom ceste prema Bistue ve-
tus traimo izmeu Prevale i Duvna. Dalje prema Bi- .
stue vetus preko Ravanjskog Polja i Klapavica cesta je
duga oko 42 km, a Tab. Peut. nam ostavlja svega cca
48
9 km (in monte Bulsinio-Bistue vetus = VI m. p.).
Svakako, da ovakvo iznalaenje ubikacije ovim dvje-
ma stanicama ne daje nita pouzdano. U prethodnom
izlaganju o Duvanjskom Polju i dolini Rame pokazali
smo kako su i na koja su mjesta neki istraivai stav-
ljali Ad Libros i in monte Bulsinio. Ovdje emo uka-
zati na jo jedno miljenje koje se zasniva na lingvi-
stikom objanjenju. A. Majer 2 0 :3 daje ovakvu lokali-
zaciju: in monte Bulslnio e.Prevala, Ad Libros = oko
Rana. Pri tome mu kao polazite slui argument da
je (mons) Bulsinius sauvan u imenima Bua-
nin i Buko Blato i da je neko ime Bulsinius vje-
rovatno obuhvatalo itavu Tunicu pl. Poto sedlo Pre-
vala pretstavlja obronak te planine, on ga identifi-
kuje sa in monte Bulsinio. Raunajui dalje od Pre--
vale prema Trilju, Majer, na osnovi distance iz Tab.
Peut. = IX m. p., stavlja Ad Libros oko Rana, Ako
bismo i primili Majerovu lokalizaciju stanice in mon-
te Bulsinio, teko se mogu prihvatiti raznolike kom-
binacije sa dlstancama iz Tab. Peut. Takve kombina-
cije nisu osnovane ba na ovom dijelu ceste, jer Tab.
Peut. i o njemu daje netane podatke. Identifikaciji
in monte Bulsinio == Prevala ne odgovaraju distance
po Tab. Peut., ali to nita ne znai, jer su u pitanju
distance koje se uvijek moraju primati sa velikom
rezervom. Meutim neopravdano je to to Majer za
odreivanje poloaja stanice Ad Libros = kod Rana
uzima distancu iz Tab. Peut. (Ad Libros - in monte
Bulsinio = IX m. p.) kao pouzdanu i to jedino na
osnovi nje daje takvu lokalizaciju. Odmah poslllje to-
ga, za razliku izmeu stvarne razdaljine 'I'r ili-s-Rano
koja iznosi oko 22 km (15 r. m.) i udaljenosti Tilurio
- Ad Libros koja iznosi XXII m. p. = cca 33 km, Ma-
jer nalazi objanjenje u tome to konstatuje greku
u Tab. Peut od kojih 8 r. m. Takvo smanjivanje ubi-
ljeenih distanci u Tab. Peut. nema svog opravdanja
ve i stoga to je udaljenost Salona-Bistue vetus po
Tab. Peut. u odnosu na stvarnu razdaljinu izmeu
ova dva mj esta premalena. S druge strane, teko se
moe doi do pouzdanih rezultata ako se trae ubi-
kacije pojedinih stanica izolovano od ubikacija dru-
gih stanica na irem prostoru koji pretstavlja cjelinu
vezanu komunikacijom. Majerovoj tezi o Buaninu i
Bukom Blatu ne moe se prigovoriti, ali tragovi ceste
i obronci planine Tunice dozvoljavaju da jednu sta-
nicu koja je bila na planini (in monte) traimo isje
verno od Prevale. Ostaje injenica da nam Tab; Peut.
ne daje takve podatke pomou kojih bi se mogao od-
rediti poloaj stanicama na pravcu Tilurio - Bistue
vetus, Do novih nalaza nismo u stanju da pouzdano
utvrdimo lokalizaciju ovih stanica, jer su, kao to smo
ve napomenuli, bar na pravcu Tilurio - Bistue vetus
isputene neke stanice, a time i odgovarajue distance.
Sto se tie dijela ceste Bistue vetus - XXV -
Ad Matricem - XX - Bistue nova, situacija je druk-
ija. Po Tab. Peut. duina ceste koja je spajala dvije
Bistue iznosi XLV m. p. (cca 67 km). Ustanovljenom
rimskom cestom od Varvare preko Palaa, Gornjeg
Vakufa, dolinom Bistrice u Vitez i dalje u Zenicu
stvarna razdaljina iznosi 67 km. Ovdje nam pomau
nalazi natpisa u Varvari i Zenici, odnosno Fazliima
na kojima se spominje municipium Bist(uensis).
Prema tome, znamo odreenije lokalizaciju dviju
stanica koje su ubiljeene u Tab. Peut. Meutim iako
se udaljenost Bistue vetus - Bistue nova = XLV
m. p. podudara sa stvarnom razdaljinom izmeu Var-
vare i Zenice, ipak se podaci iz Tab. Peut. ne mogu ni
ovdje smatrati pouzdanim. Prije svega, distanca Bi-
stue vetus - Ad Matricem = XX m. p. (cca 37 km)
prevelika je za lokalizaciju stanice Ad Matricem u gor-
nji dio Skopljanskog Polja linijom ve ustanovljene
ceste od Varvare preko J aklia, Draeva, Kuta i Pa-
loa u Gornji Vakuf i Bistricu. Taj pravac iznosi naj-
vie 25 km, raunajui i izvjesne-devijacije i produ-
enja trase koje je cesta u ovom visinskom kraju mo-
rala praviti (na Draevu, kod Pidria, na Kobili). Do-
lina gornjeg Vrbasa spada meu najbogatija po-
druja BiH po tragovima antikih naselja. Na ovom
podruju konstatovani su ostaci rudarskih radova iz
rimskog doba koji su obavljani i u praistorisko vri-
jeme. Naseobine oko Gornjeg Vakufa i oko rijeke Bi-
strice nesumnjivo su usko vezane za rudarstvo koje
je obavljano u tom podruju i u irem regionu do Bu-
gojna i njegove okoline. Pretpostavke da je ovdje bila
stanica Ad Matricem opravdane su. Za takvu lokali-
zaciju govori na prvom mjestu to to je cesta od Bi-
stue vetus u Bistue nova izlazila na Vrbas kod Gor-
njeg Vakufa; zatim to to su na podruju Gornjeg
Vakufa - Bistrica, koje je vrlo komunikativno i po-
godno za nastanjivanje, otkriveni tragovi brojnih an-
tikih naseobina i antikih rudarskih radova; najzad,
na pravcu kojim ide rimska cesta od Varvare preko
Gornjeg Vakufa u dolinu Lave nigdje se nije moglo
razviti vee naselje osim na ovom prostoru. Stoga
smatramo da treba usvojiti lokalizaciju stanice Ad
Matricem u prostoru Gornji Vakuf-Bistrica. Istina,
to protivrjei udaljenosti Bistue vetus-Ad Matri-
cem = XXV m. p. po Tab. Peut. Meutim njene ne-
pouzdane distance ne mogu dovesti u sumnju loka-
Iizaciju Ad Matricem = kod Gornjeg Vakufa. Otuda
bi bilo neumjesno i nekorisno u ovom sluaju pristu-
pati ma kakvim kombinacijama u cilju usklaivanja
podataka iz Tab. Peut. sa arheolokim nalazima, usta-
novljenim tragovima rimske ceste i prirodnim uslo-
vima na terenu. Podaci Tab. Peut. o cesti Bistue ve-
tus-Bistue nova imaju svoj znaaj u tome to se od-
nose na komunikaciju iji je osnovni smjer potvren
i nalazom natpisa koji omoguuju odreivanje polo-
aja ovih dviju stanica.
Pravac ceste od Gornjeg Vakufa i Bistrice do Vi-
teza na Lavi dug je oko 30 km. Dalji pravac od Vi-
teza preko Vjetrenice do, Zenice iznosi 12 km. Vidjeli
smo da dolina Lave na dijelu Turbe-Vitez, naroito
oko Viteza, obiluje tragovima naseobina iz rimskog
doba. Konstatovani su izvjesni antiki ostaci i u Ze-
nici i njenoj okolini. Poto smatramo da lokalizacija
Bistue nova do danas nije sigurno i definitivno odre-
ena, pokuaemo da ukaemo na neke momente koji
mogu pretstavljati doprinos rjeenju tog problema.
Odmah napominjemo da se radi o tome da li je Bi-
stue nova bila u Zenici ili u M. Mounju - Vitezu na
Lavi. U prethodnom izlaganju o Zenici i njenoj oko-
lini istakli smo da danas preovladava miljenje da je
municipium Bistue nova = Zenica. Teza Bistue nova
= Zenica, koju je postavio Pa, zasniva se na nala-
zima natpisa: CIL III, 12765 i 12766 u Zenici i CIL
III, 12761 u Fazliima na rijeci Biloj.
Za rjeavanje ovog problema odluna su tri mo-
menta:
1) u kom pravcu je nastavljala cesta Bistue nova
Stanecli-Argentaria;
2) nalazi natpisa (mun. Bist) u Zenici i Fazliima,
3) brojni ostaci kod M. Mounja i Viteza u dolini
Lave koji potvruju da je ovdje postojalo neko vee
antiko naselje.
Cesta Bistue nova-Stanecli i dalje sastavni je
dio velike komunikacije Salona-Argentaria. To po-
tvruju rezultati dosadanjih istraivanja na onom di-
jelu ove komunikacije koji kroz Hercegovinu i Bosnu
vodi do Bistue nova. Postavlja se pitanje gdje je le-
ala Argentaria. Pri odgovoru na ovo pitanje tekou

preistavlja to to ne znamo gdje je bila stanica Stane-
eli koja je od Bistue nova udaljena XXIV m. p. po
Tab. Peut. Druga tekoa je u tome to u Tab. Peut.
nema distance Stanecli-Argentaria. Po imenu Ar-
gentaria jasno se vidi ta je osnovno obiljeje mjesta
ili kraja u kome se ona nalazi. To su rudnici srebra
(Argentaria, sc. metalia). U Bosni su poznata ova na-
lazita srebronosnih ruda: distrikti Foj nica-Kreevo
i Borovica-Olovo-Vare, rudarske oblasti Srebre-
nice i porjeja Sana-Japra, okolina Foe i Gorada
i kraj oko Gornjeg Vakufa''?". Nemamo dokaza za to
da su kod Olova i Borovice ti antiko doba obavljani
rudarski radovi. Distrikt Fojnica-Kreevo ne moe
doi u obzir kao Argentaria zato to njegov poloaj
ne odgovara poloaju koji treba da ima zavrna taka
jedne velike komunikacije. S druge strane, B"s~l'e
nova i rudarsko podruje Fojnica-Kreevo odnosno
poloaj stanice meusobno su dosta blizu, pa bi se te-
ko' moglo nai opravdanje za izostavljanje distance.
Pretpostavka da je rudarski distrikt Fojnica-Kree-
vo identian sa Argentaria otpada ve i zato to bi se
u tom sluaju Stanecli stvarno nalazila na podruju
ovog distrikta. Tako b'i u Tab. Peut. u tom distriktu
bila navedena i stanica i sam distrikt, a zato nema
razloga. Najpoznatija i najbogatija rudita srebra na-
laze se u srebrenikom kraju. Otkria kod Srebrenice
potvruju da su srebronosne rude ovoga kraja inten-
zivno eksploatisane u doba Rimljana i da se tu nalazio
upravni centar za rudarstvo provincija Panonije i
l Dalmacije. To znai da krajnju taku ceste Salona-
Argentaria treba traiti u srebrenikom rudarskom
distriktu. Poto Argentaria nije oznaka za mjesto, ve
za rudarsko podruje, to se moe pretpostavljati da
njegov centar nije bio na samoj cesti, pa je stoga ime-:
nom Argentaria oznaeno podruje, a ne mjesto. Ali
time jo nismo odgovorili na pitanje kuda je prolazio
zavrni dio ceste Salona-Argentaria, tj. dio Bistue
nova -'- Argentaria.
Da li bi mogao doi u obzir pravac dolinom Bosne
do Doboja? Na tom potezu nisu ustanovljeni tragovi
neke komunikacije prema istoku. Linija Doboj-Tu-
zla Spreom suvie j e zaobilazna. N a ovom prostoru
svaka poprena komunikacija iz doline Bosne u do-
linu Drine mogla bi pretstavljati samo vezu sa magi-
stralom, a nikako njen sastavni dio. Meutim antiki
tragovi dolinom Bosne nizvodno od Zenice ne potvr-
uju da je ovdje postojala saobraajna magistrala,
ve niz vicinalnih puteva i njihovih ogranaka. Prema
tome, ostaje da je cesta Bistue nova-Argentaria ila
u drugom pravcu.
Ovdje je vano raspraviti pitanje gdje je leala
Bistue nova. U Zenici gdje su naena dva natpisa: dec.
mun. Bis (CIL III, 12765) i duumv[iro municip. Bj
ist. (CIL III, 12766) nema ostataka koji bi potvrivali
da bi ovdje u rimsko doba postojalo znaajnije i vee
naselje. Upadljiva je injenica da iz Zenice i njezine
najblie okoline dosad znamo fama za jednu drahmu
(Dyrrhachium) i nekoliko primjeraka carskog novca
III i IV vij. n. e. Trei natpis koji je u vezi sa Bistue
nova jeste onaj iz Fazlia (CIL III, 12761: m. Bist.).
Natpis iz Fazlia ozbiljno govori protiv Paove teze
Bistue nova = Zenica. Udaljenost Fazlii-Zenica
preko brdovitog terena iznosi 15 km vazdune linije
i teko bi se moglo prihvatiti da je grad u Zenici imao
tako veliko podruje koje se protezalo ak II dol.nu
Bile. Mnogo je vjerovatnije da su Fazlii bili atribu-
irani gradskom podruju grada koji je leao u dolini
Lave kod M. Mounja-Viteza. Vidjeli smo da su
ovdje konstatovani brojni ostaci jednog veeg naselja
iz rimskog doba. I sam poloaj M. Mounja i Viteza
u plodnoj i prostranoj kotlini vie odgovara smjetaju
Anti/ka naselja j komunikacije u BiH
49
jednog veeg rimskog naselja nego poloaj dananje
Zenice, koja ima prirodnu komunikaciju samo doli-
nom Bosne u pravcu sjevera. Sergejevski'?" o polo-
aju Bistue nova izraava miljenje da je' ovaj grad
mogao biti kod Viteza ili IVL Mounja gdje su po-
godniji prirodni uslovi i brojniji rimski ostaci nego
u Zenici. Posebno se problemom ubikacije Bistue
nova bavio 1. Kujuni'" koji takoe smatra da mno-
gi razlozi govore ZQ to da ovaj grad treba prije tra iiti
kod M. Mounja i Viteza nego u Zenici. Usaoptenju
o rezultatima istraivanj a tragova rimske ceste na
pravcu Gornji Vakuf-e-Vitez-e-Zenica"?" i pisac ovog
rada primio je kao gotovu injenicu da je Bistue nova
- Zenica. Istina, za njegovo istraivanje primarno
je bilo to da ustanovi tragove rimske ceste i da joj
obiljei pravac, ne ulazei u pitanje gdje je stvarno le-
ala Bistue nova. To pitanje je za pieva istraivanja
bilo manje znaajno, pogotovu zato, to je ustanovio
tragove rimske ceste izmeu Viteza i Zenice, dakle
pravac ceste ga je vodio u Zenicu. Meutim komplek-
snijim prouavanjem svih tragova antikog ivota na
ovom prostoru i ispitivanjem tragova naselja i ko-
munikacija u susjednim podrujima - on se opredi-
jelio za tezu da je Bistue nova leala u M. Mounju -
Vitezu na Lavi. Dokazi koje emo navesti za to nisu
novi, ili bar nisu svi novi, ali se zasnivaju na podaci-
ma koje su nam dala najnovija hodoloka istraiva-
rija na ovom podruju i prouavanje tragova antikog
rudarstva u Bosni i Hercegovini.
Tragovi rimske ceste postoje na pravcu od :M.
Mounja -Viteza preko Kruice, sc. Kruike ri-
jeke, prema Busovai. Iako jo nedovoljno ispitani .
neobiljeeni, oni jasno ukazuju na jednu rimsku ko-
munikaciju mnogo vaniju od one koja je preko Vje-
trenice vodila u Zenicu. Prirodan prolaz od Busovae
ide kroz Gromiljak u predio Kiseljaka, gdje su usta-
novljeni, kao to smo vidjeli, bogati ostaci rimskih
aglomeracija. Dalji tok ove ceste, prema tragovima
naselja, vodi niz rijeku Fojnicu u Visolro, Brezu i oko-
linu Varea. Cesta Salona-Argentaria, na onom nje-
nom dijelu koji prolazi kroz Bosnu, zahvata podruja
u kojima eu konstatovani tragovi rudarskih radova u
antiko doba (oko Gornjeg Vakufa, u dolini Lave, u
distriktu Fojnica-Kreevo). Stoga je treba smatrati
rudarskom cestom koja je spajala Srednjebosansko
rudogorje sa rudarskim bazenom u sjeveroistonoj
Bosni. Njena trasa bila je zaobilazna i produena ba
zato, to je imala do povee naselja iji se razvitak
prvenstveno zasnivao na ovoj privrednoj grani. Pra-
vac ceste preko Vjetrenice u Zenicu ne dotie rudar-
ski bazen Fojnica-Kreevo, i, kao to smo istakli,
nema svog nastavka u sjeveroistonu Bosnu. Otuda
smatramo da i rudarski karakter komunikacije Sa-
lona-Argentaria na njenom dijelu kroz Bosnu go-
vori protiv lokalizacije Bistue nova u Zenici.
Natpisi iz Zenice na kojima se spominju ugledni
svetenici (CIL III, 12766: sacerdos provinciae Del-
matiae i CIL III, 12767: sacerdos urbis Romae) ne
moraju biti dokaz da je u Zenici bila Bistue nova.
Natpisi su nadgrobni i pokazuju da su ovi vjerski
funkcioneri ovdje sahranjeni. To, naravno, ne znai
da im je i sjedite bilo u Zenici. Bistue nova se na-
lazila u kraju koji je pretpostavljao stjecite puteva i
koji se rano upoznao sa hrianstvom. U dolini Lave
brojni su ostaci ranohrianskihbazilika slinih onoj u
Zenici iz ijih ruevina potiu pomenuti natpisi.
Bistue nova je bila sjedite biskupije iji se bi-
skup (episcopus Bestoensis eccles.ae) nalazi meu
ostaliim biskupima na koncilima u Saloni 530 i 533 g.
n. e20~. Natpisi CIL III, 12765, 12766, 12767 i 12761 i
znaajna otkria u dolini Lave razbijaju svaku sum-
4
50
nju u to da je kraj na Lavi i oko Zenice poetkom
VI vij. n. e. pripadao bestuanskoj biskupiji. L Kujun-
di, s tim u vezi, ukazuje na selo Bestovljane k~d
Pokrajia nedaleko od Viteza i opravdano dri da Je
u toponimu Bestovljani sauvano staro ime Bestoen-
sis. Prema tome, i selo Bestovljani u blizini Viteza -
Mounja upuuje na lokalizaciju Bistue nova u M.
Mounju-Viiezu iji su se stanovnici u VI vij. n. e.
pred provalama novih doseljenika povukli iz doline u
oblinja brda iznad rijeke Bile 2 0\ 1.
Za dolinu Lave potrebno je objasniti jo jedno
pitanje. To je pitanje komunikacije iz pravca Jajca
odnosno Donjeg Vakufa u dolinu Lave. Truhelka
smatra da je od Mrkonjigrada preko Travnikog Po-
lja vodila rimska cesta u Bistue nova. Na nju on stav-
lja sljedee stanice iz Geogr. Rav. (IV, 217-218): Ba-
loie, Apeva, Sapua, Bersellum i Ibisva (Bisva). Za
Baloie, prema slinosti imena, zakljuuje da je to da-
nanje Bjelajce (M. Bilaj) sjeveroistono od Mrkonji
grada; Apeva = Podlipci kod Jajca; Sapua = iz-
meu Runia kod Turbeta i Putieva; Bersellum =
M. Mounj; Ibisva (Bisva) = Zenica''!". Slino mi-
ljenje zastupa i L Kujundi s drukijim lokaliza- selja upuuju na to da stanicu Stanecli identifikuje-
cijama nekih od ovih stanica: Baloie = Bilajac (Bje-
lajce); Apeva = Jajce (7); Sapua= kod Skender-Va-
kufa ili oko Zubovia ili kod Podlipaca; Bersellum =
kod Varoluka (7) i Ibisva (Bisva) = M. Mounj211.
Meutim takav pravac ceste mora otpasti, zato
to se zasniva na sasvim pogrenoj lokalizaciji
mjesta Sapua. Prema graninom natpisu CIL III,
9864a otkrivenom kod Vaganja u kome se spominju
Sapuates, Truhelka i Kujundi su poli od pogre-
nog obavjetenja da je taj natpis naen u Vaganju,
istono odnosno sjeveroistono od Jajca kako su to bili
oznaili Momzen i Tomaek"!". Mjesto Vagan stvar-
no postoji sjeverno od Jajca na rijeci Ugru, ali se nat-
pis, usjeen u stijenu zvo Blizanci, nalazi u Vaganju
na rijeci Janju, juno od Jajca koji je od Vagana na
Ugru daleko vie od 30 km vazdune linije. Razumije
se, taj momenat mijenja stvar potpuno i usmjerava
komunikaciju u sasvim drugom pravcu. Greku koja
je poticala od polazita da je granini natpis naen
u Vaganu na Ugru L Kujundi je docnije uvidio, pa
je svoj provobitni plan ispravio u preraenoj raspravi
o poloaju municipija Bistue nova"!". Meutim i u
ovoj raspravi L Kujundi je cestu na kojoj se nalaze
navedene stanice iz Geogr. Rav. doveo u dolinu Lave,
ali drugim pravcem. Prema njegovoj novoj orijenta-
ciji, cesta bi ila ovom linijom: Baloie (= Baljvine,
10 km sjeveroistono od Mrkonjigrada) -- Ape-
va (= oko ipova)-Sapua (= Donji Vakuf)-Bersel-
lum (= kod Varoluka na Lavi)-Ibisva (= Bisva,
M. Mounj). Ovakva linija nije niim dokazana i svo-
di se na to da se cesta na svaki nain dovede udo-
linu Lave iz pravca Jajce-ipovo-Donji Vakuf.
Teren izmeu ipova i Donjeg Vakufa nije komuni-
kativan i na njemu nisu konstatovani ostaci rimskih
komunikacija i naseobina. Slino je i sa terenom Do-
nji Vakuf-Turbe sc. Varoluk na kojem takoe nema
ostataka rimskih komunikacija i aglomeracija. Kao
i u svom prvom radu, tako i ovdje L Kujundi za-
kljuuje da se Bistue nova nalazila u M. Mounju i
da je tu bilo stjecite dviju cesta: jedne koja je dola-
zila od Baloie i druge koja je dolazila od Salone. Na-
veli smo razloge koji opravdavaju tezu Bistue nova
= M. Mounj-Vitez. Te razloge, uglavnom, istie i
1. Kujundi, ali je neprihvatljiv njegov pravac ceste
lpovo-s-Donji Vakuf - dolina Lave i ne pretstavlja
dokaz za navedenu lokalizaciju Bistue nova. Munici-
pium Bistue nova u M. Mounju-Vitezu postaje va-
na saobraajna raskrsnica i bez ceste Baloie-Bisva.
Dolinom Lave svakako je prolazila rimska komuni-
kacija od Viteza do Varoluka, a moda i dalje prema
Podhpcima, Jajcu i Mrkonjigradu. Ali to nije bio ni
pravac koji obiljeava Truhelka -ni pravac koji u
drugom smjeru vodi L Kujundi. Dalje od M. Mo-
unja i Viteza ide rimska cesta prema Busovai. U
M. Mounj-Vitez dolazi i cesta iz Salone, a odavde
postoji veza sa Zenicom preko Vjetrenice.
to se tie rimske ceste koja bi po Geogr. Rav.
vezala Baloie i Bisva, drimo da je vrlo vjerovat-
no da je to ona komunikacija koja kao Solarski put
vodi od ipova prema Kuprekom Polju i dalje. Gdje
su se nalazile stanice koje navodi Geogr. Rav., u to
se ne smijemo uputati bez pouzdanijih dokaza, ali na
ovom pravcu ceste opravdano je traiti Sapuu, s ob-
zirom na vaganjski natpis, a, s druge strane, pri nje-
nom zavretku nalazi se jedna Bisva, tj. Bistue vetus
u Varvari na Rami. Ovo je, razumije se, samo pret-
postavka koja oekuje nova ispitivanja i dokaze.
Dalji tok ceste od M. Mounja--Viteza iao)e
preko Busovae-Kiseljaka--Visokog-Brezeu S].~
veroistonom pravcu. Na ovom prostoru treba prije
Argentarije traiti i stanicu Stanecli. Tragovi na-
mo sa predjelom dananjeg Kiseljaka. Vidjeli smo da
se kod Kiseljaka nalazio jedan gradski upravni centar,
pa nas to podrava u uvjerenju da bi ba stani~a Sta-
nedi mogla biti taj centar - municipium. I distanca
po Tab. Peut. Bistue nova - Stanecli = XXIV m. p.
(cca 36 km) odgovara stvarnoj razdalji?i izmeu M.
Mounja-Viteza i Kiseljaka, to navodimo samo uz-
gred ne smatrajui da su distance sa Tab. Pe~t. ta~e i
pouzdane. Veina ranijih istraivaa stavlja stanicu
Stanecli u Ilidu ili Blauj kod Sarajeva:":'. Skari je
pokuao da lingvistikimobjanjenjima dovede u vezu
Stanecli sa Stane (Stan), od ega bi postala rijeka Stav-
nja koja tee kroz Vare, Dabravinu i Brezu. Stoga
on Stanecli lokalizuje u Brezu ili Dabravinu gdje su
otkriveni rimski ostaci u ruevinama starohrianskih
bazilika i sprovodi cestu pravcem Zenica-Vraca-B i-
ljeevo-Kakanj-Bjelavii-Bijelo Polje--:-Brez~ k~
ji je dug 37 km, t~ otprilike odgovara d12s1t.~ncI BI-
stue nova - Stanecli = XXIV (Tab. Peut.) . Meu
tim pravac kojim Skari vodi rims~u cestu od Z.e~ice
prema Brezi prolazi kroz nekomuriikativan kraj l v~o
danas nije dokazan nalazima na terenu. Od podru.cJa
Visoko-Arnautovii-Podlugovi-Breza-Dabravma
dalje na sjeveroistok nije nam poznat r:>ra.vac ~imske
ceste. Zasad moemo samo pretpostavljati da Je ona
vodila pored Olova i Kladnja dolinom rijeke Drinja-
e na Drinu gdje treba traiti stanicu Ad Drinum po
Tab. Peut. (Sirmium -- XXX - Gensis - XV - Ad
Drinum-Argentaria) koja je bez oznake distance
prema Argentariji kao i u sluaju Stan~cli - Art:?e~
taria. Stoga nam podaci iz Tab. Peut. d~Ju samo dJe~l
minu indikaciju o tome gdje se nalazila vA~gent.ar.Ia.
Pa smatra da je Ad Drinum = kod dananje Drinja-
e, dok je Kipert identifikuje sa dananjim. Zv?rni-
kom"!". Udaljenost Salona-Stanecli (kod Kiseljaka)
po Tab. Peut. iznosi 122 m. p. = cca 183 km,. a stva~r:~
razdaljina trasom rimske ceste kako smo Je ozn~~lh
iznosi cca 196 km. Ako bi se na ovo dodala razdaljina
Kiselj ak--Drinj aa = 95 km vazdunom linij om, onda
bi razdaljina Salona-Ad Drinum imala oko 290 km.
Prema tome, i ovdje se jasno vidi kako mjerenje du-
ine jedne ceste po distancama Tab. Peut. ne vodi po-
uzdanom rezultatu. Meutim Domaevski je poao ba
tim putem, pa je mjerenjem udaljenosti Salona-Bis-
tue nova po Tab. Peut. i dalje vazdunom linijom do Ad
Drinum pokuao da odredi lokalizaciju krajnje sta-
nice sa ceste Salona - Argentaria. Pri tom je Ad
Drinum obiljeio kao mjesto na Drini koje je od Sir-

miuma u jugozapadnom pravcu udaljeno 45 r. m., tac-
no prema Tab. Peut. Ukupna razdaljina Salona-Ad
Drinum izmjerena na taj nain iznosi 170 r. m. = cca
255 km. Domaevski jednim dijelom identifikuje ce-
stu Salona - Argentaria sa cestom koju je izgradio
Tiberije 20/21 g. n. e. (CIL III, 3201 = 10159: ... ad
Ba flumen quod dividit Hbis IIIII ibus a
Salonis munit per mi[llia passjuum CLVIII) i sma-
tra da je ila od Trilja preko Delminiuma i Sarajev-
skog Polja na donji tok Drine''!".
Dtiina ceste Salona - Ad Drinum, kako je pre-
ma Tab. Peut. izmjerio Domaevski, i duina ceste od
158 r. m. prema pomenutom natpisu ne slau se me-
usobno i ne odgovaraju stvarnoj razdaljini Salona-
donja Drina, pa im Domaevski krajnje stanice trai
zapadno od Drine. Ovdje treba ukazati na dva mo-
menta. Prvo, Domaevski je polazio sa stanovita da
je u natpisu CIL III, 3201 = 10159 rije o rijeci Ba ...
koja dijeli Bis [tuates] od nekog drugog plemena, to
ne stoji, jer revizija ovog natpisa pokazuje da umje-
sto Bis .... stoji Hbis .... Drugo, Domaevski pret-
postavlja da su distance u Tab. Peut. tane. Ve smo
pokazali da su njene distance netane, pa je, na osno-
vi njih, ukupna duina ceste takoe netana i ne-
potpuna. Prema tome ne moe se prihvatiti zaklju-
ak Domaevskog da krajnju stanicu ceste Salona -
Argentaria treba traiti mnogo vie na zapad od Dri-
ne. I, drugo, nita nam ne govori za to da je cesta a
Salonis ad Ba ... flumen CLVIII m. p. identina sa
komunikacijom u pravcu sjeveroistoneBosne i Drine.
D natpisu CIL III, 3201 = 10159 iz Salone spo-
menute su dvije ceste koje su 20/21 g. n. e. izgraene
za vrijeme Tiberija:
1) a Salonis ad He .... castellum Daesitiatium,
ija duina iznosi CL VI m. p. (= cca 233 km).
2) ad Ba .... flumen quod dividit Hbis ... ibus,
ija duina od Salone iznosi CLVIlIm. p. (= cca 236
km).
Prvu cestu, barem u osnovnom smjeru, moemo
identifikovati sa cestom Salona-Bistue vetus-Bistue
nova i dalje. Nadgrobni natpis iz Breze ( ... Valens
princeps Desitiatium) pokazuje da je Breza ili njena
okolina bila jedan od centara Desitijata. Stoga je op-
ravdano u ovom kraju traiti ubikaciju za He ... ca-
stellum Daesitiatium, Jo odreenije ovaj caetellum
Daesitiatium mogli bismo lokalizovati kod Dabravine,
jer nas tu vodi duina od 156 r. m. pravcem ceste koju
smo obiljeili po stanicama iz Tab. Peut. Ovdje je
potrebno, makar i uzgred, osvrnuti se ria dva novija
inostrana rada u kojima su dotaknuta i pitanja rim-
skih komunikacija u Bosni i Hercegovini. U jednom
od njih koji tretira kasnoantike privredne odnose i
privredu uopte na podruju zapadnog Balkana, pored
niza drugih netanosti, netano je obiljeen i pravac
ceste Salona-Servitium sljedeim stanicama: Salona
-Argentaria (Srebrenica)-Ad Matricem (Gornji Va-
kuf)-Castra (Banjaluka)-Servitium (Bos. Gradika)
na osnovi odavno zastarjelih podataka Hernesav'".
Dakle, jedna vrlo duga cesta sa trasom koja se nepo-
trebno provlai srednjom i istonom Bosnom da bi se
vratila preko Gornjeg Vakufa i Banjaluke u Bos. Gra-
NAPOMENE
Domaszewski, BD XXVII, 1904, suppl. 11-12
1 , Topogr.,
Strass., 25-29
2 Ak., 1870, 619 i
"Monatsber. d. Berl. Ak., 1870, 619
A. M o II i n ary, Die Rmerstrassen in der euro-
palschen Ttirkei, Zagreb, 1914, 87
51
diku! Takav pravac ceste uputio je C. Muller-a i na
pogrenu lokalizaciju Argentarije (= Srebrenica) koja
bi se nalazila na cesti od Salone prema srednjoj Bo-
sni 2 1 9 . - U drugom radu koji raspravlja o panonsko
-dalmatinskom ratu 6-9 g. n. e. rimska cesta ... ad
He .... castellum Daesitiatium ... (CI L III, 3201 =
10159) sprovedena je preko Mostara i Ivan-planine
u sjveroistonu Bosnu uglavnom prema podacima
Domaevskog. Najobinijim mjerenjem rastojanja
Salona-Ljubuki-Mostar-Ivan-pl. castellum Dae-
sitiatium je smjeten na Ivan-planinu samo zato, to
je to vano uporite i to je tuda vodio najkrai put
za Naronu u kojoj su Desitijati bili zastupljeni sa 103
dekurije (Plin., NH III, 142-143)220.
to se tie druge ceste, teko je neto odreenije
rei o njenom pravcu. Bilo je pokuaja da se ova cesta
izjednai sa nekom komunikacijom koja je izlazila
na rijeku Bosnu. Dopunjavajui Abramievo itanje
pomenutog natpisa, B. Saria je zakljuio da se Ba ...
flumen odnosi na rijeku Bathinus (Velleius Patercu-
lus II, 114, 4) koja je, po njemu, identina sa rijekom
Bosnom na koju je izlazila ova cesta'"". Protiv teze
Bathinus = Bosna ustao je A. Ma!jer 222 dokazujui
da za takvu identifikaciju nema lingvistikog oprav-
danja, s napomenom da se sama vijest o rijeci Bathi-
nus, kako je daje Vell, Paterculus, moe odnositi i na
druge krajeve izvan Bosne. Prema onome ta prua
natpis ne moe se odrediti pravac ove ceste poto nam
Ba ... flumen i Hbis ... ibus zasad u tome ne daju
pouzdan oslonac. Treba napomenuti i to da trase ovih
dviju cesta ne moraju biti istovjetne sa trasama i
pravcima koje nalazimo u itinerarima. Na primjeru
ceste Salona-Servitium vidjeli smo da je ova magi-
strala imala duu i krau trasu i da je dua trasa bila
starija. Opravdana je pretpostavka da je i na pravcu
Salona-Argentaria takoe bilo starijih i mlaih
komunikacija koje su na odreenom prostoru mogle
imati duu ili krau trasu. Izgleda nam da je i ovdje
starija cesta bila dua, jer je imala primaran zadatak
da povee vana mjesta i pomogne stabilizaciji rimske
uprave na podruju kroz koje je prolazila. Tek doc-
nije izgraene su druge komunikacije i njihovi ogran-
ci koji su proirili mreu rimskih cesta i obezbije-
dili bru vezu na pojedinim sektorima.
U zakljuku o problemu lokalizacije za Bistue
nova i Stanecli treba istai sljedee: Bistue nova se
nalazila u M. Mounju-Vitezu na Lavi, a ne u Ze-
nici. Dokaze za to pruaju brojni tragovi rimskih na-
seobina u dolini Lave, a naroito u M . Mounju-
Vitezu, natpisi u Zenici i Fazliima koji spominju
mun. Bist. i pravac ceste prema Kiseljaku-s-Vsokom
-Brezi i dalje. Cesta Salona - Argentaria na teri-
toriji Bosne pretenim dijelom prolazi kroz rudarska
podruja. Stanecli je kod dananjeg Kiseljaka gdje
su ustanovljeni ostaci veeg broja aglomeracija iz
rimskog i praistoriskog doba. Kod Kiseljaka se u rim-
sko doba nalazila gradska optina (municipium) kao
znaajan saobraajni i privredni centar koji se raz-
vijao u uskoj vezi sa rudarstvom bazena Fojnica -
Kreevo. Odavde rimska cesta preko Visokog i Breze
. vodi dalje u sjeveroistonu Bosnu gdje se nalazi ru-
darski distrikt Argentaria.
518-519. Upor. B 1 a u: Monatsber. d. Beri.
Reisen, 42, 161
e R a d j m s k y, WM II, 69-70
7 R a d j m s k y, WM IV, 156
, Rad j m s k y, WM IV, 188-190
4*
52
, Topogr., 518 v i n l e, ED I, 54 = u trici. e o n s, o. e., 373 = Foa. H o e 1'-
10 Sitzungsb. W. Ak., 1881, 937-938 n e s, Si tzungsb. W. Ak., 1881, 936 pretpostavlja da je Bistue
11 WM IV, 159 vetus = Fojnica. M i II e 1', lA, 473 = Otinovei kod Kupresa
53 P a t s e h, GZM XVIII, 1906, 158
12 B a II i f, Strass., 31. Upor. R a d i m S k y, WM IV,
161, 172-173 54 G l a v i n i , o. e., l. e., 55 i e o n s, o. c., 235 = Livno.

Tomaschek, Topogr., 518 i Hoernes, o. e. 937-938 =

13 Sehematismus eustodiae provincialis in Hercegovina,

Split, 1867, 135 Vidoi. M i II e 1', IR, 474 = Vidoi ili kod Duvna. G. N o-
va k, o. e., 24 = Delminium
,. R a d i m s k y-P a t s e h, WM IV, 163-167
55 Sitzungsb. W. Ak., 1881, 937-938. Upor. A. M a y e 1',
15 Upor. P a t s e h, Jahrbuch fur Altertumskunde II, Vjesnik, Split, LI, 1940, 127 koji smatra pogrenim pokuaj
1908, 102-103 identifikacije Monte Bulsi (Vulsi) sa Voljicama ili Volje-
ac A b l' a m i , Starinar, 1926-27, 33. Upor. R a d i m- snicom
s k y-P a t s e h, WM IV, 163-168 so G l a v i n i , o e., l. e., 54-55 i e o n s, o. e., 237 =
17 R a d i m s k y, WM IV, 147-148 i 162. P a t s e h, WM Borova Glavica izmeu Livanjskog Polja i doline Suice.
IX, 209-211. Upor. B a II i f', Strass., 28 i P a t s e h, Anhang,61 M i II e 1', IR,473 = izmeu Malovana iSuiee.
18 Za Stipani i nalaze novca: R a d i m s k y, WM IV, 57 P a t s e h, WM XI, 112-115
156-169. Upor., P a t s e h, WM VI, 213 5H Ibidem, 111
10 WM V, 220 co Ibidem, bilj. 1. Natpis CIL III, 13232 prvobitno je
20 B a II i f, Strass., 25-28. R a d i m s k y, WM IV, objavljen u Ballifovom djelu - Anhang, 62 s napomenom
163-164 da mu je nalazite kod Proslapa
21 P a t s e h, WM V, 236-237 i natpis prema crteu GO P a t s e h, WM IV, 246-248
T l' U h e l ke u GZM VII, 1895, 582, sl. 15 61 Strass., 29
22 P a t s e h, WM VI, 220-234. Upor. R a d i m s k y, G2 P a t s e h, WM XII, 165. Upor. P a t s e h: WM VI,
WM IV, 157, sl. 51 = CIL III, 12812 213 i GZM XIV, 1902, 305 i 401
ea J e l i , GZM X, 1898, 546-549 G:' GZM XII, 1900, 99-118
24 Z i p p e l, Die romische Herrsehaft in Illyrien bis 64 WM XI, 111
auf Augustus, Leipzig, 1877, 131. G. A l a e v i , BD I, 21, GZM XXVI, 1914, 46 i 79
23, 38, 51-59 i XX, 102. G. M e i e h s n er, BD XIV, 22-24.
T o m a s e h e k, Topogr., 505-507. e o n s, Provo Dalm., 105. GZM V, 1893, 311-313
H i l' S e h f e l d, Hermes XXV, 1890, 352-353. A. B a u e 1', P a t s e h, WM VI, 213 i 216
AEM XVII, 1894, 135 68 P a t s e h, WM XI, III
25 N o v a k o v i , BD II, 56. B u l i , BD X, 153. 60 Ibidem, ll3-114
Patseh: WM VIII, 85 i IX, 171-173 P. S k o k, GZM XXXII, 1920, 35-36
26 K i e p e l' t, FOA XVII, 5. H i l' S e h f e l d, CIL III, Upor. P a t s e h, WM XI, 106-108
str. 1610, 2161 - iako sa sumnjom ostaju pri Momzenovom
72 GZM 1953, sv. VIII, 277-283
gleditu. B u l i , BD XXIII, 61 i XXVI, 122 koji na loka-
lizaciju Delminium = Gardun gleda kao na lis sub iudiee K. H ii l' m a n n, WM I, 330
27 PWRE, 1901, stup. 2458 - 2459: P a t s e h, s. v. Del- .. Za sve nalaze upor.: P a t s e h: WM V, 240-241; VI,
minium. Upor. CIL III, str. 358 i FOA XVII, 5 n. 51 237-242; XI, 139-140. E. P a a l i , GZM 1953, sv. VIII, 345-
28 P a t s e h, WM VIII, 85 348. J. P e t l' o v i , GZM 1958, sv. XIII, 267-268. Pomenuta
tegula BISTVES jo nije publikovana.
20 S e l' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 109-110
75 P a t s e h, WM IX, 229-230 - novo i dopuna ranijim
30 WM IX, 172
zabiljekama F i a l e, WM IV, 183. S e l' g e j e v s k i, GZ1V1
31 P a t s e h, WM IX, 173 i XI, 118. Upor. R a d i m s k v, XLIV, 1932, 28. Upor. B a II i f, o. e., 23
WM IV, 145-146 i 161-162 r a P a t s e h, WM IX, 229. Upor. H off e 1', GZM V,
32 Topografija Porfirogenitove Paganijc, Starohrvatska 1893, 322
prosvjeta, Zagreb-Knin, 1928, N. s. II, 1-2, 44 " P a t s e h: WM IV, 258 i V, 221-225. Upor. B a II if,
33 P a t s e h, WM IX, 175-200 o. e., 22 i P a t s e h, Anharig, 60
3< P a t s e h, WM VIII, 71 tH GZM, 1953, sv. VIII, 339

3' P a t s e h, WM IX, 200-201 " P a t s e h, WM IV, 113 i 117

36 Ibidem, 222-226 80 P a t s e h: WM VI, 239 i XI, 140. Upor. GZ1V1
37 Ibidem, 202-209. Upor. P a t s e h, WM V, 236-237 VII, 1895, 158.
30 P.a t s e h, WM IX, 209-221. Upor. P a t s e h, An- xl P a t s e h, WM VI, 240
hang, 61 82 Reisen, 155
30 P a t s e h, WM IX, 221-222 '" P a t s e h, WM VI, 242. Upor. idem, WM V, 173
40 Idem, WM XI, 117-118 " Topogr., 519. FOA XVII, 5. Upor. B a II i f, o. e., -
<l Za podatke o tragovima antikog ivota u duvanj- karta
skom kraju upor.: P a t s e h: WM XI, 118. PWRE, 1901, 85 M i II e 1', IR, 473. Upor. G. N o v a k, o. e., 24

stup. 2457-2459, s. V. Delminium. GZM XXVI, 1914, 185-193. so e o n s, o. C., 393

Herzegow., passim. G. N o v a k, NV, 1918, separat, 20-21
"Upor. GZM III, 1891, 303-305. P a t s e h, WM IX,
222-226
43 P a t s e h, WM IX, 226-228. Upor. B a II i f, Strass.,
22 i 27
" P. S k o k, GZM XXIX, 1917, 128 i Hrvatska enci-
klopedija, sv. 4, 438-439, lanak Dalrnacija. Upor.:
p a t s e h: WM IX, 172 i Herzegow., 140-141. T o m a s e h e k,
Topogr., 506
45 Poviest, Napnedak, Sarajevo, 1942, 116
4G M a y e 1', Vjesnik, Split, L (1928-29), 110-114
., Strass., 24-25
" . B a s l e 1', GZM 1953, sv. VIII, 339-340
'0 GZM 1953, sv. VIII, 280-282
"ll GZM 1953, sv. VIII, 278-279
51 P a t s e h, WM XI, 105-112
C,2 M o II i n a l' Y, o. e., 87 = Konjic (Bistne). T o m a-
s e h e k, 'I'opogr., 519 = kod Eminovog Sela sjeverno od
Duvna. J e l i , GZM X, 1898, 549 = na Duvanjskom Polju
(Bistue vetus = Stari grad). K u j u n d i , Vrhbosna,
Sarajevo, XLVII, 1933, 258 = stari grad Delminium. G l a-
87 M o II i II ary, o. c., 87
RS J. A s b o t h, Bosnien u. d. Herc. - ReisebiIder u.
Studien, Wien, 1888, 19-21. H o e l' n e s: Alterthumcr der
Herceg. II, 139 iDinarisehe Wandcrurigen, Wien, 1888, 79.
Upor. A. E van s, ARI, 1885, 15 i 19
so A. e o n l' a d, Bosnicn in Bazug auf seine Mineral-
schatzc, Wiener geogr. Mi ttheil ungen, 1870,220-222. O. B l a u,
Reisen, 151-155. K. J i r e e k, Strass. u. Bergw., 41-42.
A. R u e k e r, Einiges uber das Goldvorkommen in Bosnien,
Wien, 1896, 19-28. Upor. P a t s e h, Herzegow., 143-145
90 GZM XX, 1908, 86-90
'1 Dr. V. S i m i , Istoriski razvoj naeg rudarstva,
Beograd, 1951, 109-114
92 GZM 1953, sv. VIII, 345-348. Upor. K a t z e 1', Geo-
logija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1926, 222-224. T u a ll,
Nae rudno blago, Zagreb, 1919, 79-80.
93 Upor. . M a z a l i , GZM 1951, sv. VI, 147-149
OI GZM 1953, sv. VIII, 282-283
B a II i f, o. e., 22 i sl. 13 (tab. VII)
9G B l a u, Reisen, 104. H o e l' n e s, Sitzungsb. W. Ak.,
1881, 893-898. T l' u h e l k a, GZM II, 1890, 188-'189
 53
"' R a d i m s k y, WM II, 66-68 '" WM XI, 108-110
as T r u h e l k a, GZM V, 1893, 685-699 1<3 S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 37
99 P a t s e h, WM III, 241-244. Upor. T r u h e l k a, H4 S e r g e j e v s k i, ibidem i GZM 1948, sv. III, 169
GZM II, 1890, 188-189 14., P a t s e h, WM III, 244

109 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 690-692. H off e r, GZM 140 M o II i n ary, o. e.,87 = Bistne bez oznake vetus
VII, 1895, 54-61 ili nova
1 0 1 0 naknadnim nalazima u M. Mounju: L K u j u n- 147 Topogr., 520. Upor. B a II i f, o. c., - karta prema
d i , GZM XXVIII, 1916, 477-496. J. P e t r o v i , S arhe- mapi iz CIL III, 1873 g.
ologom kroz Travnik, Zagreb, 1931, 1-2 148 O. c., 373
102 O rimskim nalazima u dolini Bile: H off e r, GZM
"'" FOA XVII, 5
V, 1893, 321-323. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 7-9. J. P e-
1',0 Miller, IR, 473. Hirsehfeld, CIL III, str. 2127.
t r o v i , S arheologom itd., 2-8
P a t s e h, PWRE, 1897, stup. 505-506, s. v. i WM XI, 108-110
J03 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 685-686
1>1 P a t s e h, WM IX, 231-233. Upor. T r u h e l k a, GZM
104 P a t s e h, WM III, 243-245
IV, 1892, 344
19" P a t s e h: WM III, 240, WM V, 225-226 i Wl'vl IX, ,;, S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 53-54
230-231. Kr. M i s i l o, GZM XLVIII, 1936, 24. S e r g e j e v-
168 S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
s k i, GZM LV, 1943, 9-10 i 1951, sv. VI, 309
13 i 14
lo', Dr. Le r e m o n i k, GZM 1955, sv. X, 122-132.
le< P a t s e h, WM XI, 115-116
Upor. J. P e t l' o v i : S arheologorn itd., 25 i Smjena kul-
tura na Lavi, kalendar Napredak 1947, 138. M. M a n d i , 'C,,, Kr. M i s i I o, GZM XLVIII, 1936, 24
Vezirski grad Travnik, Zagreb, 1931, 25-26 tao P a t s e h, WM XI, 110 i 115

[07 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 692-695. H off e r, GZM ],>7 P a t s e h, WM VI, 213 i 217. T r u h e l k a, GZM V,
VII, 1895, 52 1893, 685
108 H off e r, GZM VII, 1895, 50-52. Upor. P a t s e h, 108 T. D r a g i e v i , GZM VIII, 1896, 423-427
WM III, 245 1,,9 M. M a n d i , GZM XLV, 1933, 4-5. Upor. T r u h e l-
100 H off e r, GZM VII, 1895, 53-54 k a, GZM XXVI, 1914, 53-58. T. D r a g i e v i : GZM IX,
110 Ibidem, 48-50. Upor. B a II i f, o. e., 51 1897, 161-167 i XVIII, 1906, 243-246
III P a t s e h, WM XII, 166 t ou . M a z a l i , GZM 1953, sv. VIII, 289
m T r u h e l k a, GZM V, 1893, 695-699. t.u.t P a t s e h, WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 418-419
113 H off er, GZM VII, 1895, 46-48 1" T r u h e l k a: GZM IV, 1892, knj. I, 80-81; XIII,
I I I Ibidem, 44-46. M. M a n d i , GZM XXXVI, 1924,84-85 1901, 14-16; XIX, 1907, 62-75. M. M a n d i , GZM XLIII,
1931, 13-17
11" Upor. p a t s e h, WM V, 245
lU" S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 28
11" H off e r, GZM VII, 1895, 48
104 Za Crkvinu uMakljenoveu: R a d i m s k y, WM I,
117 M. M a n d i , GZM XXXVI, 1924, 87-90 262-272 i GZM IV, 1892, 190-192. P a t s e h: AEM, XVI, 1893,
N. M a s l a , GZM XLIV, 1932, 31-33 78-80, WM V, 226-228 i VI, 253-259. S e r g e j e v s k i, Spo-
119 T o m o M a r k o v i , GZlYI L, 1938, 65-68 men., LXXVII, 1934, (60), 17-18. Upor. GZM I, 1889, 95; III,
'"0 S e r g e j e v s k i, Spornen., LXXXVIII, 1938, (69), 12 1891, 101 i 224
lU" R a d i m s k y, WM I, 272. P a t s e h, WM VI, 255-257
l"~ S e r g e j e v s k i, GZM 1951, sv. VI, 135-144
'33 J. P e t r o v i : S arheologom itd., 10 i Smjena kul-
1 IlO Podaci o Klainama uneseni su na osnovi prethod-
tura, L c., 134 nih istraivanja koja je izvrio . B a s l e r u 1955 g.
.iur Radimsky, WM I, 267-268. Patseh: WM V, 228
"" M i II e r, IR, 473. Upor. G. Novak, o. e., 24
i GZM XIV, 1902, 402. S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932,28
'"' T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 346-349
108 . B a s l er, GZM 1953, sv. VIII, 215-223 i 1957, sv.
J'" O poloaju rimskog munieipija Bistue nova u Bosni, XII, 93-108. S. B r o d a r, GZM 1953, sv. VIII, 225-236. Upor.
Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII (1924-1925), 78-80 B. e o v i , GZM 1957, sv. XII, 251-252
1'<' GZM V, 1893, 323
t oe Za Miriinu i Boljani kod Doboja podaci uzeti iz
'"7 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 690-692, 699. H off e r, prikupljenog materijala . B a s l era.
GZM VII, 1895, 50, 52, 56-57, 59. M. M a n d i , GZM
XXXVI, 1924, 90. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 9
l'" B.e o v i , GZM 1957, sv. XII, 245-246, 249-251
1958, sv. XIII, 77-96
128 P a t s e h: WM IV, 113 i 117 i VI, 212; GZM XIV, 171 A. B e n a e, GZM 1954, sv. IX, 163-171
1902, 401-402. P i t n e r, GZM XVI, 1904, 241
m . B a s l er, GZM 1952, sv. VII, 420-424
m A. R ii e k e r, o. e., 28-61. H off e r, GZM IX, 1897,
173 Vjesnik, Zagreb, II, 1880, 124 i V, 1883, 94-95. Upor.
411-423. J. P e t r o v i, GZM XXXV, 1923, 177 i Smjena
kultura, L e., 136 p a t s e h, GZM XIV, 1902, 416-423
Je, . B a s l e r, GZM 1952, sv. VII, 416-417. Upor. T r u-
100 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 692. H off e r, GZM VII,

1895, 49. L K u j u n d i , GZM XXVIII, 1916, 479. J. P e- h e l k a, GZM XVIII, 1906, 450
t r o v i , Smjena kultura, 1. c., 138. M. M a n d i , Vezirski m T r u h e l k a, GZM XVIII, 1906, 449-462. . B a s 1 e r,
grad Travnik, Zagreb, 1931, 25-26 GZM 1952, sv. VII, 411-416, 418-419. Z. M a r i , GZM 1958,
13J R a d i m s k y, WM II, 66-68. L K u j u n d i , GZM sv. XIII, 243-251
XXVIII, 1916, 477-496 170 Urednitvo, GZM IV, 1892, 243-244
13' GZM XXV, 1913, 325-335 177 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 424. J. P e t r o v i , GZM
133 J. K o r o e e, Novitates Musei Sarajevoensis, II/l, 1955, sv. X, 181-197
1945, 1-7 '" J. P e t r o v i , GZM XXXVII, 1925, 137-140. M.
M a n d i , GZM XXXIX, 1927, 199-204
131 O gradinama: J. K o r o e e, GZM 1949-50, sv. IV-V,
170 Starinar, 1926-27, 42
243-268 i 1957, sv. XII, 5-18. J. P e t r o v i , S arhcologorn
itd., 1-3, 16-18. M. M a n d i : GZM XXXVIII, 1926, 35-44 i t so Fiala, WM IV, 184. Upor. Patseh: WM V, 240
XXXVI, 1924, 83-90. R a d i m s k s, WM III, 285-286 GZM XIV, 1902, 402
lOG GZM VII, 1895, 52. WM VI, 151-152 1<1 P a t s e h: WM V, 173-174 i VI, 212 i 248-250
1lD A. B e n a e, GZM 1949-50, sv. IV-V, 5-44 i 1951, rs s Za rudarske tragove oko Fojnice: S k a r i , GZM
sv. VI, 237-263. Upor. J. K o r o e e, GZM 1949-50, sv. IV-V, XLVII, 1935, 29-34. Upor. J i r e e k, Strass. u. Bergw., 45-49
244-248. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 7-9. J. P e t r o v i , "" . B a s l e r, GZM 1954, sv. IX, 301. L. Gr i -B j e-
S arheologom itd., 3. M. M a n d i , GZM XXXVIII, 1926,36. lo k o s i , GZM III, 1891, 459-460
r. K u j u n d i , GZM XXVIII, 1916, 493
IS' Za Kiseljak sa okolinom: P a t s e h: WM IV, 251;
137 GZM 1953, sv. VIII, 283-284 VI, 248 i GZM XIV, 1902, 391-394. M. M a n d i , GZM
138 T r cl h e 1 k a, GZM IV, 1892, 340-345 XXXVII, 1925, 61-65. S e r g e j e v s k i, Spornen., LXXXVIII,
130 Ibidem, 349-350 1938, (69), 111. Upor. . B a s l e r, GZM 1954, sv. IX, 301-303
140 P a t s e h, WM III, 244 185 Za Vinjicu: Kr. M i s i l o, GZM XLVIII, 1936, 15-26.

141 Ibidem, Upor. T r u h e l k a: GZM IV, 1892, 345 Upor. V u l i , Spomen., LXXV, 1933, (58), 69-71
WM I, 278 18G S e r g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 121-123
54
M. M a n d i , GZM XXXVII, 1925, 62. Upor. . B a s-
l e r, GZM 1954, sv. IX, 299-301
188 Za tragove rudarstva u kreevskom predjelu: S k a-
r i , GZM XLVI, 1934, 73-80 i XLVII, 1935, 23-29
rue . B a s l er, GZM 1954, sv. IX, 303
lOU Za Gradac u Gornjoj Lepenici: S k a r i , GZM XLIV
1932, 1-20. L. Gr i -B j e l o k o s i , GZM IV, 1892, 202-203
191 P a t s e h, WM IX, 233. Numizmatika zbirka Ze-
maljskog muzeja, Sarajevo
192 Vl. o r o v i , GZM XXV, 1913, 409-420. S e r g e-
j e v s k i, GZM LV, 1943, 14-19 i 1948, sv. III, 182. Upor.
T r u h e l k a, GZM XXVI, 1914, 221
193 S e r g e j e y s k i: Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
109-110 i XCIII, 1940, (72), 141-143. G. r e m o n i k-S e r-
g e j e v sk i, Novitates Musei Sarajevoensis, br. 9, 1930
194 R a d i m s k y, WM II, 73-86. T r u h e l k a, GZM
XXVI, 1914, 223-226
r as Upor. monografiju D. S e r g e j e v s k o g: Bazilika
u Dabravini (revizija), Sarajevo, 1956, 5-40
109 Patseh, WM XI, 116-117. Sergejevski, GZM
1948, sv. III, 177-182
]07 A. B e n a e, GZM 1956, sv. XI, 167-182. Upor. M.
M a n d i , GZM XLV, 1933,2-3
Hl~ Numizmatika zbirka Zemaljskog muzeja, Sarajevo
i ou L r e m o n i k, GZM 1950, sv. IV-V, 411-416
2UU Sergejevski: GZM 1948, sv. III, 170-172; 1951,
sv. VI, 308-309 i u Kulturnoj istoriji BiH, Sarajevo, 1955, 106
2Ul P a t s e h, WM XII, 166-167
2U2 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 401 i WM IX 298. Nu-
mizmatika zbirka Zemaljskog muzeja, Sarajevo'
203 Doprinosi poznavanju rimskih cesta u Dalmaciji
Vjesnik, Split, LI (1930-1934), 1940 129-131
201 K a t z e r, Geologija, 228, 234-236, 409-423 i passim.
F. T u a n, Specijalna mineralogija, Beograd 1930 74 106
i passim. Dr. V. S i m i , Istoriski razvoj naeg r~da;stva,
Beograd, 1951, 123-126, 135-146 i passim
,,>5 GZM XLIV, 1932, 36-37
200 Vjesnik, Split, XLVII----':XLVIII (1924-25), 75-83
Vrhbosna, Sarajevo, XLVII, 1933, 253-261
2U7 GZM 1953, sv. VIII, 282-284
208 Far l a t i, Illyricum sacrum II, 172. Upor. PWRE
1897, stup. 506: P a t s e h, s. v. Bistua
200 1. K u j u n d i , Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII,
(1924-25), 82-83
210 T r u' h e l k a, GZM IV, 1892, 346-349
nl 1. K u j u n d i , Vjesnik, Split, L e., 78-80
212 Ad n. CIL III, 9864 a. PWRE 1893, stup. 540: T o m a-
s e h e k, s. v. Aematis
213 Vrhbosna, Sarajevo, 1933, 253-261
214 T o m a s e h e k, Topogr., 521 (CIL III, 8377, 13858,
14331 i 14621). M o II i n ary, o. e., 87. T r u h e l k a, GZM
II, 1890, 95-96. M i II e r, IR, 473. Upor. G. N o v a k, o. e., 24
215 S k a r i , GZM XXXV, 1923, 81-82
2lO PWRE 1905, stup. 1708-1709: P a t s e h, s. v. Upor.
FOA XVII
217 D o m a s z e w s k i, BD, 1904, suppl. 12-16. Upor.
A b r a m i , o. e. 41
2" Car l M ti II e r, Vom Ausgang der Antike zwischen
Donau und Adria (Wirtsehaftsstruktur und Wirtsehaftsleben
im Westen der Balkanhalbinsel vor der slavisehen Wan-
derung - XXXVI, 2, Stuttgart, 1949, 124). Upor. H o e r n e s,
Sitzurigsb, W. Ak. 1881, 932
210 Car l M ti II e r, o. e., 108
220 E. K ti s t ,e r m a n n, Der pannoniseh-dalmatinisehe
Krieg 6-9 n. Chr., Hermes, sv. 81, Wiesbaden 1953,
348-349. U ovom radu postoje i druge netanosti, naroito
one koje su u vezi sa uporeenjem Batonovih operacija
protiv Tiberija sa operacijama iz vremena NOB (1941-1945)
u Jugoslaviji, to zasluuje poseban osvrt
'
221 Klio XXVI, 1933, 279-282. Upor. idem: Klio XXIII,
1930, 92-97 = ii6ev zbornik, Zagreb, 1930, 137-142. - M.
B u d i m i r u najnovijem radu (Flumen nomine Bathinus,
Glas SAN, knj. CCXXXVI, Odelj. lit. i jez., NS 4, Beograd,
1959, 57-64) grafiju Bathinus po Vell. Paterc. ita kao Ba-
sinus koji je kao hidronim najblii dananjem imenu Bosna,
222 Vjesnik, L (1928-29), 114-119

Naselja uz rimshu cestu Runovi-Tihaljina-Humac
Narona i uz mreu vicinalnih puteva
U ovom poglavlju bie obraena antika naselja
i komunikacije onog dijela Hercegovine koji lei za-
padno od linije ue Neretve ~- apljina - Mostar.
To je porjeje rijeka Trebiata, Mlade i 'I'ihaljine sa
Sovikim i Bijelim Poljem i predjelom visoravni Brot;
1) CESTA RUNOVI-TIHALJINA-HUMAC-NARONA
SA SPOREDNIM PUTEVIMA
Cesta koja je prolazila porjejem rijeka Trebiata,
Mlade iTihaljine pretstavlja dio primorske magi-
strale Salona -Narona. Ovaj sektor primorske ko-
munikacije i neke njegove odvojke i varijante de-
taljno je opisao Balif' . Cesta je od Narone preko Bi-
jae, Humea, Klobuka kroz dolinu Tihaljine vodila u
Imotsko Polje, a odatle u Lovre, Trilj i Salonu. Na
nekoliko mjesta Balif je naao i miljokaze meu ko-
jima onaj iz Raia nosi oznaku XLIII to odgovara
udaljenosti od Trilja. Kod Bijae su takoe otkrivena
dva odlomka miljokaza sa nepotpunim natpisima. Ci-
jelu trasu Narona - Runovi Balif je obiljeio kao
sigurnu i ustanovljenu na osnovi naenih miljokaza,
te sauvanih tragova stroja rimske ceste kod Zviria
i u dolini Tihaljine i koloteina kod Bijae. Cijelom
komunikacijom jo u Balifovo vrijeme bili su poznati
ostaci rimskih aglomeracija koje su naroito brojne
na sektoru N arona - Klobuk.
Tragovi ostalih puteva koji se odvajaju od ove
ceste ili izlaze na nju i njene ogranke opisali su Ra-
dimski, Balif, Pa, Fiala i Sergej evski. URakitnom
Polju ustanovljen je rimski put izmeu Zagradine i
Petrovia koji je vezao utvrdu na Gradini iznad Za-
gradine i naselje koje se nalazilo na lokalitetu Staro
Selo kod Zagradine sa utvrdom kod Petrovia. Prema
istraivanjima Radimskog", u Petrovie, kao saobra-
ajno vorite, dolazila su s juga i jugoistoka dva puta:
jedan koji je, izgleda, iz doline Trebiata pored it
luka na Brotnju, Biogradaca na Mostarskom Blatu i
preko Varde pl. vodio u Rakitno Polje i drugi koji je
iz doline Tihaljine preko Gradca i Trebistove izlazio u
Rakitno Polje. Sa Rakitnog Polja, kao to smo ve na-
veli u pregledu naselja i komunikacija na irem pod-
ruju Duvanjskog Polja, rimski put je preko Jarma i
Crvenica vodio u Berane na Duvanjskom Polju. Dru-
ge puteve koji su vezali Rakitno Polje sa okolinom
ispitao je Balif 3 . On je trasu puta Gradac kod Po-
suja-Rakitno obiljeio kao sigurnu i ustanovljenu.
VII
njo. Arheoloki nalazi su ve dosad pokazali da je
ovaj kraj u rimsko doba bio dobro naseljen, naroito
njegov jugozapadni dio, i da je zajedno sa uskim pri-
morskim pojasom rano uao u sferu intenzivnih uti-
caja rimske civilizacije.
Opravdana je njegova pretpostavka da je ovaj put
ustvari preko Ruia dolazio iz doline Tihaljine gdje
se odvajao od ceste Salona-Narona. Prema Balifu, u
pravcu Rakitnog Polja s jugozapada su vodila jo dva
vicinalna puta: jedan, kao odvojak ceste Imotski-Du-
vanjsko Polje pored Vinjana, Zavraca i preko klanca
Muslia na Trebistovu gdje se vee sa putem Gradac
-Rakitno Polje i drugi - kao varijanta ovog odvojka
koji je ispod Klenak-planineiao na Vuipolje. Oba
ova puta su gotovo cijelom duinom obiljeeni kao
sigurni i ustanovljeni. Balif je takoe ustanovio i put
Rakitno Polje prema Lipi gdje se vjerovatno vezao
sa komunikacijom Lipa-Proslap o kojoj je ve bilo
rijei u pregledu naselja i puteva na irem podruju
Duvanjskog Polja. I, najzad, na osnovi koloteina
izmeu Vlaana i predjela Konjsko, Balif je obiljeio
kao siguran i ustanovljen jedan dio komunikacije koja
je tim pravcem vezala Rakitno Polje sa dolinom Dre-
nice. Poslije Balifa u ovom kraju su ustanovljeni tra-
govi i nekih drugih puteva i varijanti. Fiala" je nak-
nadnim istraivanjem utvrdio trasu puta od Gradca
kroz Marin Dolac i Roko Polje prema Ruikoj Pri-
spi, odakle je pravac vjerovatno vodio pored Samo-
grada iNezdravice u dolinu Tihaljine i tu se vezao
sa cestom Salona-Narona. N a taj nain je poblie
obiljeena linija puta iz doline Tihaljine preko Ru-
ia o kojoj je ve Balif izrazio pretpostavku. Pored
rimskih ruevina u Klobuku ustanovljen je 1952 g.
trag jednog rimskog puta koji ide paralelno sa cestom
Salona-Narona i vjerovatno pretstavlja njenu lokal-
nu varijantu". Na otsjeku ceste Salona-Narona koji
prolazi kroz podruje Ljubukog i dolinom Tihaljine
naeno je nekoliko odlomaka miljokaza sa natpisima.
Miljokazi sa odlomcima natpisa (CIL III, 13318 i
13319) naeni blizu Bijae nesumnjivo potiu iz vre-
mena cara Julijana na to upuuje popuna u itanju
prema brojnim miljokazima cara Julijana (CIL III,
3207,3208,3209,3211 i drugim koji su otkriveni doc-
56
nije). Ovoj cesti pripadaju i miljokazi: CIL III, 643:~
sa dva teksta koji datiraju iz vremena Florijana i
Proba, naen kod Vitaljine, i CIL III, 10167 iz doline
Trebiatu ili Mlade rijeke. U Vitaljini je otkriven i
odlomak miljokaza posveenog Konstanciju 1. Pa''
je prvobitno mislio da miljokazi na ovoj cesti govore
o popravkama ceste za vrijeme pojedinih careva (Prob,
Julijan), ali je docnije na osnovi CIL III, 6433 mi-
ljokaza posveenog Florijanu i Probu i velikog broja
samih miljokaza doao do pravilnijeg zakljuka da
su to bili spomenici koji su po pravilu podizani vla-
darima im bi doli na vlast. Meutim cesta je izgra-
ena u rano dobu rimske vlasti i ona je kao primor-
ska magistrala Rimljanima obezbjeivala kopnenu
vezu izmeu vanih gradova na istonoj obali Jadra-
na. U najnovije vrijeme kod Bijae naen je odlomak
miljokaza koji po svojim dimenzijama i izradi pri-
padaI vij. n. e. i lii na miljokaze sa rimske ceste
Crab-c-Resanovcl-i-Bos. Petrovac i dalje koja je bila
sagraena 47/48 g. n. e.' Cestu Narona-Bigeste de-
taljno je opisao i obiljeio Pa i to pravcem: Humac-
Vitaljina-Rotni Dolac-Prudska Draga-Vid. Na
ovom prostoru, pored ve pomenutih, naeni su i
drugi miljokazi, ali bez oznaka milja. Miljokazi su
leali na mjestima koja po svojim udaljenostima
uglavnom odgovaraju distancama od jedne do druge
rimske milje: 4382 m, 5966 m, 7444 m, 8910 m i
10320 m. Posebno je Pa obiljeio cestu Prud-Ore-
pak-Crnii - prema Neretvi koju on na osnovi mi-
ljokaza iz Pruda (a Tilurio Scodram LXVIII iz vre-
mena cara Tita) smatra glavnom komunikacijom
Tilurium-Scodra, a puteve Narona-Prud i Naro-
na-Crnii kao veze sa njome".
Cesta Salona-Narona koja prolazi dolinom Ti-
haljine i podrujem Ljubukog ubiljeena je u Tab.
Peut. i Hin. Ant. O njoj Tab. Peut. daje ove podatke:
Salona - XVI - Tilurio - XII - Billubio -
VIllI -- ad N ovas ~ VIllI - ad Fusciana - XIII -
Bigeste - XIII - Narona.
Hin. Ant. navodi ove stanice i distance:
Salona - XVI - Ponte Tiluri - XII - Trono
- XIII - Bilubio - XVIII -> Aufustianis - XXV
- Narona.
Prema tome, po Tab. Peut. udaljenost Salona-
Narona iznosi 72 r. m., a po Itin. Ant. 84 r. m. Stvar-
na razdaljina Salona-Narona trasom rimske ceste
Tilurium-Uglj ana-ista-Lovre--Podbabj e (mi-
ljokaz: CIL III, 15105) - Kamenmost-Runovi
dolina Tihaljine-Humac-Narcna iznesi cca 125 km,
to uglavnom odgovara udaljenosti po Hin. Ant. (84
r. m. = cca 126 km) i po Pliniju (NH, III, 142: Na-
rona .... a Salona LXXXV m. p.). Meutim udalje-
nost po Tab. Peut. iznosi 72 r. m. = cca 108 km, to
je za oko 17 km manje od stvarne razdaljine. Upore-
ujui oba izvora, dolnzimo do zakljuka da je u Tab.
Peut. vjerovatno ispala stanica Trono i distanca Tro-
no-Bilubio = XIII m. p. U Hin. Ant. izostala je sta-
2) TRAGOVI I OSTACI NASELJA
Najgua naseljenost javlja se uza samu cestu ad
Novas-Bigeste-Narona ili u njenoj neposrednoj oko-
lini. Tragovi i ostaci aglomeracija su brojni naroito u
dolini Tihaljine i oko dananjeg Ljubukog. Posuko
Polje sa okolinom obiluje tragovima rimskih aalome-
racija. Najpoznatiji su ostaci u Gradcu i na Gradini
kod tog mjesta. Tu su otkrivene ruevine rimskih
zgrada, grobovi, odlomci ploa sa natpisima, fragmen-
ti krovne opeke (Pansiana), novci iz republikanskog
nica ad Novas, ali se kombinacijom podataka koje
daju oba izvora moe dobiti stvarna distanca Tilurium
-ad Novas = 34 r. m., tj. Ponte Tiluri-Aufustianis
= XLIII m. p. po Hin. Ant. umanjeno za ad Novas
-ad Fusciana ::c-.: VIllI m. p. po Tab. Peut., to odgo-
vara stvarnoj razdaljini od Trilja (Tilurium) do Ru-
novia (ad Novas) trasom rimske ceste kako smo je
ve obiljeili (cca 50 km). Miljokazi sa ove ceste po-
kazuju da se udaljenost na njenoj pruzi raunala od
Tiluriuma, a ne od Salone. Kod Raia u dolini Ti-
haljine naen je miljokaz sa oznakom XLIIIm. p.
(CI L III, 13317a), a kod Nezdravice takoe miljokaz
(CIL III, 10167). Na osnovi cifre XLIIIm. p. Pa 9 sta-
nici ad Fusciana daje lokalizaciju u Raie. Na jed-
nom kamenu, otkrivenom 1923 g. kod Runovia blizu
ceste, stoji natpis posveen carevima Valerijanu i Ga-
lijenu i oznaka: aTilurio milia passuum ... 10. Prema
tome, na cesti Salona-Argentaria, koja pretstavlja
jednu od magistrala u unutranjosti zemlje, udalje-
nost se raunala a Saloriis, dokse na cesti Salona-
Narona, koja se na duini do Tiluriuma podudara sa
cestom Salona-Argentaria, udaljenost raunala a
'I'ilurio (Tilurio u Tab. Peut.; Ponte Tiluri u Hin.
Ant. i Ponteluri u Geogr. Rav. IV, 210, 13). Time je
posvjedoeno da je Tilurium bio i vana saobraajna
raskrsnica. Razumije se, iz toga to se udaljenost na
cesti prema Narani brojala a Tilurio ne treba za-
kljuivati da je ova cesta ogranak magistrale Salona
-Argentaria i da je stoga manje vana, kako to sma-
tra Abramil1 . Ustvari, Salona je bila polazite cesta
koje su vodile u unutranjost provincije i primorjern,
ali je pored nje bilo i drugih centara od kojih se mje-
rila udaljenost (Burnum za cestu u dolinu Sane, Tilu-
rium za cestu prema Naroni). Ovakav nain mjerenja
duine na pojedinim cestama nastajao je iz toga to
su se dva ili vie komunikaciskih pravaca na izvje-
snim duinama podudarali - kao to je sluaj kod
trasa Salona-Argentaria i Salona-Narona do sta-
nice Tilurium.
Podaci iz Tab. Peut. i Hin. Ant. i miljokazi (kod
Bijae; iz doline Trebiata ili Mlade; kod Humea; kod
Proboja i Raia) omoguuju nam da tano obiljeimo
pravac rimske ceste Tilurium-Narona. Posebnu va-
nost ima miljokaz naen kod Raia li dolini Tihaljine
zbog oznake XLIIIm. p. (CIL III, 13317a). Pregled o
antikim naseljima uzdu ove ceste i vicinalnih pu-
teva povezanih s njome dae jasniju pretstavu o zna-
aju same mree komunikacija i kraja kroz koji su
one prolazile. Treba napomenuti da su u ovom kraju
nuna arheoloka istraivanja, na emu je posljed-
njih godina neto uraeno ispitivanjem u okolini
Ljubukog. Meutim sjeverni dio ovog podruja na
liniji Rakitno Polje-Mostarsko Blato i Rakitna Polje
- dolinom Dreanke u kojem dosad nisu posebno is-
pitivani rimski tragovi trai da se poduzmu takva ispi-
tivanja tim prije, to su na tom prostoru mjestimino
konstatovarri ostaci rimskih puteva.
i ranog carskog doba do Tita, i dr. Natpisi su iz I, II i
IV vij. n. e., a meu njima su znaajniji: fragment sa
spomenika posveenog caru Klaudiju (CI L III, 13880)
i jedan odlomak koji moda potie odavde a spominje
Tiberijevog legata Lepida (CIL III, 13885, str.
2328 1 2 2 ) . Po nalazima u Gradcu vidi se da je tu po-
stojalo vee rimsko naselje koje je bilo ureeno kao
gradska samoupravna optina (municipium) i koje je
moda identino sa mjestom Epilentio (Geogr. Ray.

IV, 211, 20)1~. Poznati su jo i ovi antiki lokaliteti:
Gorica, Marin Dolac, Rako Polje, Grude, Sovii i Po-
suje - sa nalazima novca, ostacima rimskih zgrada
i drugim predmetima rimskog porijekla!". Iz ovog
kraja potiu nalazi zemljanih lampi sa igovima: Cre-
sces u Gorici i Soviima; Fortis u Soviima; QGC,
Strobili i Sexti u Gorici; CPSF u Gorici = ClL III,
15123. - Meu mjestima koja obiluju graevinskim
ostacima rimske naseobine pored Gradca istie se Go-
rica':'.
Brojne ruevine rimskih zgrada nalaze se u pred-
jelu Vitina-Veljaci sjeverozapadno od Ljubukog.
Odavde su i odlomci nadgrobnih natpisa (CIL III,
8496 i 8504) sa imenima: Hermadio i Heutichiana koji
potiu od istog spomenika. Ostaci rimskih zgrada kon-
statovani su i uBorasima, Utvici, Grljeviima, up-
nici kod Klobuka, Klobuku i Bainim Njivama kod
Tihaljinc!". Iz Vitine je natpis veterana leg. XI Cl au-
diae piae fidelis!". Ovdje je bila i ciglana jednog odje-
ljenja leg. IV koje je slubovalo u Vitini (nalaz: od-
lomak opeke sa igom leg. IIII) 17. Na lokalitetu up-
nici u Klobuku otkopane su 1952 g. ruevine kasno-
antike bazilike koj a vj erovatno datira iz V vij. n.
e.l b . Sama upnica obiluje odlomcima rimskog gra-
evinskog materijala uz koji se nalaze i drugi pred-
meti rimske provenijencije. Po nalazima u upnici
Sergejevski zakljuuje da je tu bilo vee rimsko na-
selj e.
Kod Proboja, sjeverozapadno od Ljubukog, na lo-
kalitetu Draevici otkriveni su ostaci rimskih zgrada,
odlomci ploa sa natpisima i dosta rimskog poljopri-
\ vrednog orua koje pokazuje da je ovdje bilo poljo-
privredno imanje sa odgovarajuim gospodarskim
zgradama (villa rustica)?". Ravnica oko Ljubukog,
Kutca, Zliine, Hraljana i Humea bila j? u rimsko
doba gusto nastanjena, to potvruju brojni ostaci
rimskih zgrada i drugi nalazi iz rimskog vrernena'".
Na prostoru Ljubuki-Proboj u predjelu Radiii
sauvani su rimski arhitektonski fragmenti i fragmen-
ti natpisa, a na Gradini kod Proboj skog mosta ostaci
rimskog kastela.". Iz Kutca je natpis ClL III, 6366 =
8491 na kome se spominje cohors III Alpinorum koja
je vrila posadnu slubu na vie mjesta u provinciji
Dalmaciji'". URadiiima - Zliini ustanovljeni su
temelji rimske zgrade; odavde su i dva odlomka krov-
ne opeke poznatih radionica: C. Titi Hermerotis i Q.
Clodi Ambrosi (CIL III, str. 2328 1 !l , upor. 2328) iji su
proizvodi ovamo dospjeli kao uvozna roba. Odlomci
opeke iz radionice Q. Clodi Ambrosi naeni su i u
Vitaljini, a odlomci opeke iz radionice C. Titi Her-
merotis i Luci Maltini Abascanti u Proboju-Drae
vici (CIL III, 13340")n.
Mjesto Humac u blizini Ljubukog poznato je po
brojnim ostacima koji govore (JI tome da je tu bio
vojniki logor u I vij. n. e., vjerovatno jo u Augusto-
va doba. To potvruje natpis: Vanaius iz III cohors
Alpinorum (CI L III, 8495, upor. CIL III, 8366 =-c 8491
iz susjednog Kutca i 14632 iz Hardomilja); i drugi
natpisi vojnika ove kohorte; cohors I Lucensium Hi-
spanorum equitata prije 80 g. n. e. (CIL III, 8486,
8492); cohors I Belgarum equitata iz 173 g. n. e. (CIL
III, 1790 = 6362 = 8484) i cohors VIII voluntariorum
jo iz I vij. n. e. (CI L III, 6365 = 8490 = 13375), od-
jeljenja leg. I adiutrix i leg. II adiutrix i cohors I Bra-
caraugustanorurrr". Na ove vojne jedinice odnose se
i drugi natpisi iz Humea u kojima se spominju voj-
nici regrutovani u raznim dijelovima Rimskog Car-
stva. U Humcu i okolini naseljavali su se veterani
leg. VII Claudia p. f. to se vidi po njihovim nadgrob-
nim natpisima (CIL III, 6364 = 8488; 8487, 8493)2~>.
Ovdje su naeni odlomci opeke iji igovi potvruju
57
da su odjeljenja leg. IIII Flavia felix (CI L III, 14021)
i leg. VIII Augusta (CIL III, 6435 = 10181 = 13339 2 )
imala svoje ciglane'"'. Iz Humea je rtvenik sa posve-
tom: Nymphis sacrum, a vjerovatno je iz okoline Lju-
bukog reljef rimskog konjanika slian onome kakav
je naen na nadgrobnom spomeniku uHardomilju.
kod Ljubukog: Tiberius Claudius Ligomarus Carsti-
mari filius Claudia Salinis eques cohortis III Alpi-
nae ... ije je rodno mjesto u Alpes Maritimae dobilo
pravo rimskog graanstva pod Neronom (CIL III,
14632). Oba spomenika datiraju skraja I vij. n. e. 2 7
Sjeveroistono od Ljubukog na visoravni, Brot-
njo otkriveni su tragovi rimskih naseobina na vie
mjesta: kod Lakiia kule blizu itluka, na ritu Crk-
vini sjeverozapadno od itluka, u erinu i u Krehin
-Gradcu 2 b . Iz Krehin-e-Gradca i itluka potie ne-
koliko natpisa:CIL III, 6367=8498, 8500, 12798 upor.
str. 2258 i 12798a upor. str. 2258 i odlomak opeke iz
radionice Marcus Vibius C ... ~!l. Visoravan Brotnjo
bila je dobro naseljena u rimsko doba. Tri vea na-
selja postojala su u erinu, itluku i Krehin-Grad-
cu a tragovi manjih naseobina konstatovani su kod
H~mzia Dobrosela Donje Blatnice i Bl izanaca?".
Pa pret'postavlja d~ je jedno od rimskih naselja u
erinu, itluku ili Krehin-Gradcu bilo ureeno kao
municipium.
Poseban znaaj imaju nalazi antikog novca sa
ovog podruja. Najjae su zastupljeni numizmatiki
primjerci iz carskog doba, dok se republikanski novac
rjee susree. Carski novac iz ovog podruja ide u
serijama od prvih rimskih careva do kraja IV vij. n.
e. Sa Rakitnog Polja su srebrni denari iz republikan-
skog doba (89 i 74 g. st. e.), jedan primjerak iz Augu-
stovog doba i jedan Marcus Aurelius'": Iz Gradca kod
Posuja potiu brojni primjerci novca u seriji od 41
do 383 g. n. e., preteno iz IV vij. n. e., a republikan-
ski primjerci su r-ijetki?". U Vitini je prikupljen novac
iz I, II i III vij. n. e., a u Klobuku iz III i IV vij. n.
e. aa . Numizmatiki primjerci iz Proboja-Draevice
datiraju od Antonina Pija do .Iuhjana''". Druga na~a
zita su Blizanci (Galba, Diocletianus i Liciniusr" i
Grabovnik sa primjercima solida iz VI vij. n. e. (Iu-
stinianus I i 11)"iH. Pc nalazima predrimskog novca ovaj
kraj je najbogatiji u Bosni i Hercegovini. U susjednim
predj elima - Narona sa okolinom, Imotske Polj e i
podruje Mostara - takoe je naeno dosta toga nov-
ca. Nalaze sainjavaju drahme grkih kolonija na Ja-
dranu (Apollonia, Dyrrhachium) preteno iz III i II
vij. st. e. 3 7 . Nalazita su: Rakitno Polje (Apolloniaj'":
Gradac kod Posuja i Sovia (Dyrrhachium)?"; Tiha-
ljina i Vitina (Dyrrhachium)>"; Crveni Grm:", Krehin
-Gradac i itluk (Apolloniar'"; Krehin-Gradac, Sli-
jepii, Meugorje, Hardomilje, Ljubuki i Humac
(Dyrrhachium)!", Osim toga, vei broj drahmi (Apol-
lonia i Dyrrhachium) poznat je samo po ire obilje-
enom nalazitu - predjelu Ljubukog i Brotnja H .
Nalazi predrimskog novca govore o trgovinskim ve-
zama ovoga kraja sa primorjem i drugim susjednim
oblastima.
Dosadanja istraivanja pokazala su da je cio ovaj
dio Hercegovine bio dobro naselj en u praistorisko
vrijeme. Brojni su nalazi u ravnici i na gradinama
koji potiu od praistoriskih aglomeracija. Ilirsko sta-
novnitvo u ovom dijelu Hercegovine pripadalo je
plemenu Delmata koje je nastavalo i susjedne obla-
sti. Na Rakitnom Polju konstatovani su tragovi pra-
istoriskih aglomeracija na Gradini kod Zagradine, u
Zagradini i Petroviima'". Humac, Batingrad, Grude
i Gorica obiluju tragovima praistoriskih aglomera-
cija:". Na visoravni Brotnjo takoe su ustanovljeni
ostaci praistoriskih naselja i gromile u mjestima e-
 rinu, Gornjoj i Donjoj Blatnici, lunju, itluku, Kre-
hin-Gradcu, Blizancima, Tepiu i Slijepiima, uz
koje su se sauvali i tragovi naseljenosti iz srednjeg
vijeka!".
Ovdje je potrebno dah objanjenja u vezi sa lo-
kalizacijom pojedinih mjesta koja poznajemo po iz-
vorima. Poto je cesta Salona-Tilurio (Ponte Tiluri)
-Narona obiljeena u Tab. Peut. i Itin. Ant., to nam
je mogue uporeivanje i provjeravanje tanosti po-
dataka u ova dva izvora. Treba napomenuti da do
danas nije otkriven nijedan natpis sa imenom nekog
antikog mjesta u ovom kraju.
Meutim nalazi na terenu omoguuju nam da
odredimo lokalizaciju nekih stanica koje poznajemo
po izvorima. Vidjeli smo da je Pa, na osnovi miljo-
kaza sa oznakom XLIIIm. p. (CIL III, 13317a) i na
osnovi drugih nalaza u dolini Tihaljine, stanicu ad
Fusciana (Tab. Peut.) = Aufustianis (Itin. Ant.) smje-
stio u dolinu Tihaljine kod Raia. Tome se nema ta
dodati, jer navedena udaljenost od XLIIIm. p. = cca
64 km uglavnom odgovara stvarnoj razdaljini izmeu
Ponte Tiluri - Aufustianis = XLIIIm. p. (Itin. Ant.)
i udaljenosti Tilurio - ad Fusciana = XXX m. p. po
Tab. Peut. + XIII m. p. koliko je izostavljeno u Tab.
Peut. kao distanca Trono - Bilubio. Ova razdaljina
podudara se i sa udaljenou Runovi (ad Novas) --
Raii (ad Fusciana) = VIIII m. p. (cca 13 km) po Tab.
Peut., a isto tako odgovara udaljenosti po Itin. Ant.
koju moemo dobiti podjelom distance Bilubio-Au-
fustianis = XVIII m. p. na dvije distance po Tab.
Peut.: Billubio - ad Novas = VIllI m. p. i ad Novas
- ad Fusciana = VIllI m. p. Osim toga, ni stvarna
razdaljina Trilj (Tilurium)-Raii (ad Fusciana =
Aufustianis) trasom moderne ceste koja se uglavnom
podudara sa rimskom cestom ne divergira mnogo od
. udaljenosti prema izvorima i miljokazu CIL III,
13317a = XLIII m. p. Pri tome treba imati u vidu da
je rimska cesta na pravcu Tilurium - ad Novas mje-
stimino mogla ostvariti krau trasu. Ovakvo upore-
ivanje i dopunjavanje za cestu Tilurium-Narona
i za njenu topografiju opravdano je i pouzdano, jer
se radi o podacima dvaju izvora koji su u saglasnosti
sa nalazima na terenu.
Stanica ad Novas sjeverozapadno od Raia nala-
zila se u Runoviu i pretstavljala je centar Imotskog
Polja i okoline: Municipium Novensium (CIL III,
1892, 1908, 1909, 1910, 13887)48. Druge dvije stanice:
Bilubio (Billubio) i Trono izmeu ad Novas i Tilurio
(Ponte Tiluri:) ne mogu se tano lokalizovati. Prema
distancama iz Tab. Peut. i Itin. Ant., Bilubio (Billu-
bio) hi se nalazio u prostoru oko Medovia i Katia
blizu Lokviia, tj. izmeu Runovia i Lovrea. Tim
pravcem ide rimska cesta koju obiljeavaju sauvani
tragovi imiljokazi CIL III, 15105 kod Podbabja i
onaj kod Runovia, otkriven 1923 g., koji je posveen
NAPOMENE
lStrass., 31-32
, GZM III, 1891, 416-417 (= WM I, 172-173)
IV, 198
u Strass., 30-31
, WM III, 520
" S e r g e j e v s k i, GZM 1954, sv. IX, 189
" P a t s e h, Narona, 57-59 sa ispravkom u itanju
natpisa: CIL III, 6433 = Anhang, 63. Upor., A b r a m i ,
Starinar, 1926-27, 34
7 S e r g e j e v s k i, GZM 1955, sv. X, 149-150. Upor.,
P a t s e h, Anhang, 52-54
s P a t s e h: Narona, 28-86. Upor. P a t s e h, Jahrb. f.
Altertumsk., II, 1908, 101
Galijenu i Valerijanu:". Na osnovi pribline lokaliza-
cije za Bilubio (Billubio) mogla bi se opet pomou
distanci stanica Trono traiti negdje zapadno od Lo-
vrea, tj. izmeu Lovrea i Trtlja'".
Na cesti ad Novas-Narona, pored stanice ad
Fusciana (Aufustianis), nalazila se i stanica Bigeste
(Tab. Peut., Geogr. Rav. IV, 210, 8). Distance koje za
cestu Tilurio (Ponte Tiluri) - N arona daju Tab. Peut
i Itin. Ant. i brojni arheoloki nalazi na prostoru
Ljubuki-Humac-Hardomilje upuuju na lokal!-
zaciju stanice Bigeste kod Humca'". Identifikacija Bi-
geste = kod Humea opravdana je i pouzdana, mada
stvarna razdaljina Humac-Vid (Narona) ne iznosi
oko 19 km, koliko nam daje Tab. Peut. = XIII m. p.,
ve oko 15 km. Ali ta razlika proizlazi iz distance koja
je ubiljeena u Tab. Peut. a nema je u Itin. Ant. Me-
utim udaljenost ad Fusciana-Narona iznosi XXVI
m. p. (Tab. Peut.), a udaljenost Aufustianis-Narona
XXV m. p. (Itin. Ant.), to odgovara stvarnoj razda-
ljini Raii (ad Fusciana, Aufustianis) - Vid (Narona)
rimskom cestom koja ide pravcem: dolina Tihaljine-
Humac-Vid. Distance iz Tab. Peut. nesigurne su i ne
mogu se prihvatiti ako nemamo mogunosti da ih pro-
vjerimo podacima iz drugih itinerara i sigurnim nala-
zima na terenu. Pa pretpostavlja da je u ovom slu-
aju ili greka u Tab. Peut. ili bi Bigeste trebalo tra-
iti dalje na sjeverozapad od Humca'".
Nalazi na terenu pokazuju da je ovaj dio Herce-
govine bio gusto naseljen u rimsko i praistorisko doba.
Otkriveni su takoe tragovi guste naseljenosti iz ra-
novizantiskog doba i srednjeg vijeka?". Brojni nalazi
drahmi (Apollonia i Dyrrhachium) potvruju da je u
predrimsko doba cijelim krajem cirkulisao iv sao-
braaj i promet i da su - svakako - jo u to vrijeme
ovdje postojale izvjesne komunikacije. Blizu mora i
donjeg toka Neretve, ovaj kraj je za vrijeme Rimlja-
na stajao u ivim i intenzivnim vezama sa gradovima
na istonoj i sjeveroistonoj obali Jadrana, naroito
sa Naronom. Rimska cesta Salona--Narona koja je
ovuda prolazila izgraena je jo u I vij. n. e. a brojni
vicinalni putevi vezali su aglomeracije irih regiona
sa njom i sa drugim komunikacijama. Podruje Lju-
bukog Rimljani su odmah po definitivnom osvoje-
nju ovoga kraja zaposjeli stalnim garnizonima. U pre-
djelu Humea sauvali su se ostaci velikog logora koji
potie iz I vij. n. e., vjerovatno jo iz Augustovog doba.
Uz logor je izraslo vee naselje (canabae) u koje su se
naseljavali veterani, trgovci, zanatlije itd. kako stran-
ci tako i domai Ijudi'". Logor i canabae su identifi-
kovani sa stanicom Bigeste, poznatom iz Tab. Peut. i
Geogr. Rav. Na cesti koja je prolazila kroz ovaj kraj
kod Raia u dolini Tihaljine nalazila se stanica ad
Fusciana (Auf'ustianis).
" P a t s e h, Jahrb. f. Altertumsk. II, 1908, 104-105
WM io A b r a m i , o. e. 33-35
l'Ibidem, 34-35
" Za Gradac i okolinu: F i a l a-P a t s e h, WM III,
257-272. Fiala, WM IV, 177. Upor., Patsch, WM VIII,
70-73. P i t n e r, GZM XIV, 1902, 287
13 F i a l a-P a t s e h, WM III, 257. F i a la: WM III,
520-522 i V, 167. P a t s e h, WM VIII, 73-81. Upor. P a t s e h,
Horzegow., 125 bilj. 6-11
I I T r u h e l k a, GZM XI, 1899, 339
T r u h e l k a, GZM V, 1893, 677-678. P a t s e h, Na-
rona, 79-80
10 S k a r i , GZM XXXV, 1923, 83
-----------------------.
17 P a t s ch, WM III, 526-527
10 S e r g e j e v s k i, GZlVI 1954, sv. IX, 189-207
J9 F i a l a, WM V, 163-166
'u Idem, WM I, 323-326; III, 520
"' F i a l a-P a t s e h, WM III, 280-283
"" P a t s e h, WM IV, 257-258
'" F i a l a, WM VI, 283. P a t s e h: WM VI, 235-237 i
IX, 284-285. Upor. P a t s e h, Herzegow., 115
" P a t s e h: WM I, 330-332; Narona, 68-77; Jahrb. f.
Altertumsk. II, 1908, 113-117. Upor. M o m m s e n, CIL III,
str. 1039 upor. str. 242, 280. H i r s e h f e l d, Hermes, XXV,
1890, 353. B a u e r, AEM XVII" 1894, 135
,.> P a t s e h: WM XII, 131-137; Jahrb. f. Altertumsk.
II, 1908, 111; GZM XXVI, 1914, 167. Upor. Herzegow., 90
20 P a t s e h: WM V, 338-340 i Herzegow., 116, bilj. 4 i 5
"' S e r g e j e v s k i, Spomen., XCIII, 1940, (72), 160;
GZM LV, 1943, 6-8. Upor. P a t s e h: Narona, 72-73; Jahrb.
f. Altertumsk. II, 1908, 112-113
" R a d i m s k y, WM II, 57-59; P a t s e h, WM IX, 280
ue P a t s e h: WM V, 237-238 i IX, 282. R a d i m s k y,
WM II, 59. H o e r n e s, AEM IV, 1880, 33-34
au P a t s e h, WM IX, 280-284
ai Radimsky, WM I, 174
:1; F i a l a, WM III, 270. P i t n e r, GZM XIV, 1902, 287
aa T r u h e l k a, GZM V, 1893, 675-677. GZM III, 1891,
knj. I, 100. Upor., S e r g e j e v s k i, GZM 1954, sv. IX, 189
:J< F i a l a, WM V, 165
"' P a t s e h, WM IX, 280
:JO P a t s e h, GZM XII, 1900, 547-550
:l7 P a t s e h, WM VIII, 64-68
38 P a t s e h: WM IV, 113 i VIII, 70
aa Idem, WM IV, 113 i VIII, 70, 74
oo P a t s e h: WM IV, 113; VI, 212; VIII, 68 i GZM XIV,
1902, 399
n P a t s e h, WM VIII, 68
" P i t n e r, GZM XVI, 1904, 239
59
" P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240, 242-243, F i tl l a, WM
I, 326
" P a t s ch: WM IV, 113 i VI, 212. P i t n e r, GZM XVI,
1904, 240
R a d i m s k y, PF, 160-161 i passi m
JO
Fiala: WM IV, 177-178iVI,148-151. Truhelka,
tu
GZM XI, 1899, 339-395. B. C o v i , GZM 1957, sv. XII,
244-245
17 R a d i m s k y: WM II, 59-61; V, 270-273; PF. 21,
161, 163. Upor. H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1880,
518-533
" A l a e v i, BD XX, 1897, 109. T o m a s e h e k, To-
pogr., 525. C o n s, Provo DaIrn., 333, 396. Upor., P a t s e h, WM
VIII, 96-102
s a T o m a s e h e k, Topogr., 525. K i e p e r t, FOA XVII.
PWRE 1897, stup. 472-473: P a t s e h, s'. V. - daju lokaliza-
ciju ovoj stanici u dolini Vrlike izmeu Lovrea i Imotskog.
C o n s, O. e., 222 i 373 = kod Imotskog. M i II e r, IR, 467. G.
N o v a k, NV, 1918, separat 20 (CIL III, 8512) - smatraju
da je Bilubio (Billubio) oko Lokviia. P i e h l e r. AR, 1903,
123 i 1904, 267, navodi ove mogue lokalizacije: Martinova,
Proloac, Cista, Dervenik i druga mjesta izmeu Runovii!
i Trilja ,
'u H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ale, 1881, 940 smatra da
bi poloaj mogao lako da se odredi, ali nema antikih osta-
taka na odreenom prostoru. T o m a s e h e k, 'I'opogr.,
525: Trono je utvrda ili mansio u dolini izmeu Perora i
Viskoice
oj CIL III, str. 1029, 1501. T o m a s e he k, Topogr., 527.
H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1881, 940. B a u e r, AEM
XVII, 1894, 135. K i e p e r t, CIL III, tab. VI i FOA XVII.
M i II e r, IR, 467. Upor. P i e h l e r, AR, 1904, 267: Gradina,
Humac, Klek, Ljubuki, Metkovi, Neum, Nevesinje, Struge,
Vitaljina i dr.
,," Narona, 64. Jahrb. f. Altertumsk. II. 1908, lOG.
C o n s, o. e., 228 i 373 = Vitina
53 Upor. P a t s e h: WM IX, 280-284 Herzegow., 17
51 P a t s e h, Herzcgow., 57 i 90
ii
J '!l
.j
,:;::'
1.;1

Naselja uz rimske ceste: Dolina Neretve-Nevesinjs1<o
Polje -Sarajevs1<o Polje-Romanija-Drina; Ilutovo
Polic--Popovo Polje; Cavtat-Trebinje i uz mreu
vicinalnih puteva
Kraj kroz koji je prolazila cesta dolinom Neretve
i dalje preko Sarajevskog Polja i Romanije zahvata
juni i istoni dio Hercegovine i jugoistoni i istoni kroz ta podruja i koje jo nisu ispitane u svim nji-
dio Bosne. Na ovu cestu je izlazilo nekoliko vanih
vicinalnih puteva koji su je vezali sa bliom i daljom
okolinom i sa drugim magistralama. Sto se tie nase-
lja koja su u rimsko doba postojala uz glavnu cestu
i njene ogranke ili vicinalne puteve, treba napome-
nuti da je za njihovo potpunije poznavanje nuno iz..
vriti nova istraivanja, naroito u pojedinim podru tovo svim predjelima ovoga kraja. Pregled o naselji-
jima. Ono to danas o njima znamo iz dosadanjih
istraivanja pretstavlja samo osnovu za nova i cjelo-
vitija istraivanja na terenu. Pri tom treba imati u
vidu da je naporedo sa prouavanjem ostataka anti-
1) CESTA DOLINOM NERETVE PREMA SARAJEVSKOM POLJU
Balif je u svom radu o rimskim cestama u Bosni
i Hercegovini na osnovi ispitivanja autopsijom i pre-
ma podacima ranijih istraivaa utvrdio da je rim-
ska cesta iz predjela Narone ila dolinom Neretve
sve do Konjica i dalje preko Ivan Sedla u Sarajevsko
Polje.'. Na terenu su, prema Balifu, konstatovani tra-
govi ceste samo kod Hana Orlice sjeverno od Mo-
stara (koloteine) i kod Hana Poelja jugoistono od
ua Dreanke u Neretvu (planum i podzid). Stoga je
u Balifovoj karti gotovo cijela trasa ceste dolinom
Neretve obiljeena kao sigurna. ali jo neustanovlje-
na. Samo dio ceste oko Hana Orlice i Hana Poelja,
u duini od cca 15 km, obiljeen je kao siguran i usta-
novljen. Izmeu Narone i Hana Orlice dolina Neretve
je veim dijelom otvorena i pretstavlja pogodan pro-
laz za komunikacije. Znatnije tekoe za prolaz ko-
ritom Neretve nalaze se samo na prostoru izmeu
apljine i Bune. Uz Neretvu izmeu Hana Orlice i
Narone konstatovani su brojni ostaci rimskih naselja
i tragovi drugih rimskih komunikacija, koje su se sli-
jevale na glavnu cestu, o emu e biti rijei u docni-
jem izlaganju. Drukiju sliku prua podruje izmeu
Han Orlice i Jablanice na kojem je korito Neretve
stijenjeno liticama i nepodesno za saobraaj.
Priloge poznavanju rimskih cesta oko Mostara i
na pravcu Mostar-Narona dala su i istraivanja Ra-
dimskog. Radimski smatra da je rimsko naselje u
ritu Negoine bilo centar predjela Bia Polja i ras-
VlII
kih naselja u pojedinim podrujima ovoga kraja, po-
trebno istraivati i komunikacije koje su prolazile
hovim otsjecima i pravcima. Potreba za daljim istra-
ivanjima dobiva jo vie u svojoj vanosti kad se
ima u vidu da je ovdje cirkulisao iv promet jo u
predrimsko doba i da su dosad konstatovani ostaci
brojnih i znaajnih praistoriskih aglomeracija u go-
ma uzdu ceste Neretva-Drina i uzdu puteva koji
pripadaju njenoj komunikaciskoj mrei pokazae ta
znamo i koliko znamo o naseljenosti uopte, o vezama
meu naseljima, o veliini i znaaju tih naselja.
krsnica puteva: jedan je vodio u jugozapadnom smje-
ru prema Naroni, drugi u j ugoistonom srnj eru pre-
ma Stocu, trei u sjeveroistonom smjeru prema Ne-
vesinjskom Polju, etvrti preko Draevice i Mostara
na sjever u pravcu Konjica", Prema svojim istrai-
vanjima i prema otkriima Radimskog, Balif je zaklju-
io da se sa sigurnou moe pretpostaviti postojanje
rimske ceste dolinom Neretve izmeu Bia Polja i
Narone. Docniji nalazi pokazali su da je Balifova pret-
postavka bila tana. Balif je, dalje, obiljeio kao si-
gurnu i ustanovljenu cestu koja je od Potoka preko
Porima i Bijele, pa pored Bahtijevice i Lipete Kara-
ule vodila na Borke, a odatle u Konjic.
Meutim pravac rimske ceste izmeu Hana Orlice
i Jablanice dolinom Neretve koji je Balif obiljeio di-
jelom kao siguran i ustanovljen, a dijelom kao sigu-
ran ali jo neustanovljen - trai posebno objanjenje.
Predio je stvarno teak i nepodesan za izgradnju ko-
munikacija, jer Neretva protie kroz uske i strme
klance. Otuda se kod nekih istraivaa javljala sum-
nja da li je rimska cesta uopte prolazila kroz tjesnac
Grabovica-Jablanica. U vezi s tim isticano je da se
na ovaj dio toka Neretve moglo doi dolinom Dre-
anke i Rame i da, prema tome, nije morala postojati
rimska cesta izmeu Grabovice i Jablanice''. Obja-
njenje treba dati u ovom smislu: Balif je otkrio ne-
sumnjive tragove ceste na sektoru Han Orlice - Han
Poeije - Crno Vrelo - Drenica, to dokazuje da

je cesta uz Neretvu stvarno vodila sve do ua Dre-
anke kod Drenice. Od Drenice i Grabovice do Ja-
blanice, s obzirom na neprohodnost i nenaseljenost to-
ga terena, teko bi se mogao oekivati nastavak ceste.
Stoga smatramo da je rimska cesta od Mostara doli-
nom Neretve ila samo do Drenice i da se njen dalji
tok uz Neretvu prekida sve do ua Rame, tj. do
plodne kotline koju danas zaprema Jablaniko Jezero.
Iz toga slijedi da je rimska cesta prema Konjicu prola-
zila pravcem: Potoci-Porim-Lipeta Karaula-Borci.
Da je cesta produavala dolinom Treanice preko
Ivan Sedla, postoje dokazi u nalazima miljokaza kod
Han - Viteka (blizu Podoraca) i u mjestimino sa-
uvanim tragovima rimskih puteva. Miljokaze iz Han
-Viteka ve je bio opisao Truhelka. Na osnovi njih
i nekih nalaza u Pazariu, Blauju i Ilidi koji su u to
vrijeme bili poznati, Balif je sasvim opravdano za-
kljuio da je cesta iz Konjica nastavljala svoj tok pre-
ko Ivan Sedla u pravcu Sarajevskog Polja.'. Balif je
miljokaze kod Han-Viteka i ostatke rimske naseo-
bine u Lisiiima smatrao vrstim dokazom za pravac
ceste Han PoeIje - Jablanica - Ivan Sedlo, tj. kroz
tjesnac izmeu Grabovice i Jablanice. Ustvari, to je
dokaz za produenje ceste preko Ivan Sedla i za lokalne
2) CESTA NARONA-NEVESINJSKO POLJE I NASELJA UZ NJU
Narona je pretstavljala vaan saobraajni centar
iz koga su polazile komunikacije u raznim pravcima.
Jedna takva komunikacija je i cesta koja je vodila na
sjeveroistok u Nevesinjsko Polje. Ovu cestu Balif 6
je opisao linijom: Klepci-elarevina-Dubrava
Opij a-Dupci Gromila-Jasena-Udrenj e-Neve-
sinjsko Polje, s tim to je ostavio nerijeeno pitanje
da li je ona u samo Polje ula kod ehovine ili kod
iljeva. Kuda je cesta produavala sa Nevesinjskog
Polja, Balif nije utvrdio, ali je pretpostavio da je ona
vodila preko Zalomske Rijeke u Gacko ili preko Mo-
rina u Kalinovik. Sa ove ceste potiu miljokazi:
Gal(erio) Val(erio) Maximino ... i D(omino) n(ostro)
Iuliano ... - oba kod Klepaca (CIL III, 13303 i 13304)
i Flavio Valerio Constantio et Flav(io) Valerio Se-
vero ... naen blizu Stjepankrsta (CI L III, 13305)7.
Rimsku cestu na Nevesinjskom Polju sa njenom
topografijom detaljno je opisao Sergejevski. U sjever-
nom dijelu Polja kod Kruevljana ustanovljeni su
ostaci rimskog naselja i naena su tri miljokaza. Odav-
de je prema Lipeti Karauli siguran pravac ceste pri-
rodnim prolazom. Juno od Kruevljana sauvani su
ostaci rimskog naselja kod Presjeke. Dalje na jug u
Donjem Bijenju naeni su odlomci dvaju miljokaza
(jedan posveen caru Maksiminu Traaninu i sinu mu
Maksimu), kod Pustoljana i potoka Jamnika takoe
miljokazi, a kod Drenovika ostaci rimskog naselja.
Rimska cesta je dalje vodila ne u iljevo i Udrenje,
ve preko Odaka u Zovi Do. Kod Odaka je naen
jedan miljokaz in situ. Na prostoru Odak - Zovi Do
postoje antiki ostaci, a oko Zovi Dola ima dosta osta-
taka rimskog graevinskog materijala (opeke). Serge-
jevski pretpostavlja da je od Zovi Dola rimska cesta
mogla produiti tok u Dabar-Polje preko Trusine.
Ovaj pravac i jo neke pravce iz Zovi Dola treba poseb-
no ispitati i tako potpunije obiljeiti komunikacisku
mreu na Nevesinjskom Polju i oko njega. - Uzevi
u cjelini, rezultati istraivanja Sergej evskog daju nam
sljedea obavjetenja o Nevesinjskom Polju. Prvo,
Nevesinjsko Polje oskudijeva u antikim spomenici-
ma; kao znaajnije aglomeracije rimskog doba mogu
se smatrati: Drenovik, Bojite, Presjeka i Kruevlja-
ni; ostaci rimskih zgrada konstatovani su u Umani-
Gi
komunikacije koje su svakako postojale u podruju
Konjic-Lisiii-Ostroac-ue Rame, kao to
emo vidjeti u naem docnijem izlaganju.
Posebnu vanost imaju pomenuti miljokazi kod
Han-Viteka: CIL III, 10164: Divo Aug(usto); 10165
upor. str. 2174: C. Iul(io) Maximino Pio ; 10166
upor. str. 2174; M. Iulio Philippo P(io) ; i CIL
III, 15102 1 iz Konjica koji pripada vremenu od 249
do 251 g. n. e. (Decius). Prvi je posveen Augustu i
pretstavlja najstariji rimski spomenik u konjikom
kraju, a drugi datiraju iz sredine III vij. n. e. Pa"
smatra da prvi miljokaz moe posluiti kao dokaz da
se na izgradnji ove ceste radilo ve pod Augustom.
Ostali natpisi vjerovatno se odnose na popravke ceste
za vrijeme careva Maksimina, Filipa i Decija, dok o
takvim radovima na njoj u I i II vij. n. e. nema
vijesti.
U daljem izlaganju iznijeemo podatke o cesti
Narona-Nevesinjsko Polje-Borci i o cesti Narona-
Leusinum (Leusinium), o kojoj znamo iz Tab. Peut. i
Itin. Ant. Poslije tog emo obraditi topografiju ceste
Narona-Sarajevsko Polje sa njenim odvojcima i pra-
vac i topografiju ceste Sarajevsko Polje-Drina za-
jedno sa njenim odvojcima.
ma, Pustoljanima i Bratau. Drugo-Balif je pogrijeio
u obiljeavanju pravca ceste; ona nije vodila linijom:
Udrenje-iljevo (ehovina) - Kifino Selo-Morine,
ve linijom Zovi Do-Odak-Drenovik-Kruevlja-
ni-Lipeta Karaula-Borci-Konjic. Sergejevski sma-
tra da je rimska cesta koju je obiljeio Balif ila od
Jasene preko Udrenja u Zovi Do i dalje na istok
i da je moda u Zovi Dolu presjecala cestu koja je
vodila na Nevesinjsko Polje. Tree, miljokazi koji su
otkriveni kod Klepaca iStjepankrsta (Dupei gromile)
pripadaju IV vij. i ne odgovaraju miljokazima sa Ne-
vesinjskog Polja i onima iz okoline Konjica koji pri-
padaju III vij. n. e. etvrto, i sami miljokazi na Ne-
vesinjskom Polju, oni koji su otkriveni izmeu Oda-
ka i Kruevljana, nisu jednovrsni i ukazuju na to da
su postavljeni u razna vremena. Zna se samo da je to
bilo jedanput pod carem Maksiminom Traaninom,
ali je vjerovatno da je cesta ranije bila izgraena". -
Potrebno je napomenuti da u antikim itinerarima ni-
su oznaene komunikacije gornje Hercegovine. to se
tie antikih spomenika, vidjeli smo da izuzev mi-
ljokaza i graevinskih ostataka pojedinih naselja na
Nevesinjskom Polju, nema drugih spomenika. Karak-
teristino je da odavde nemamo numizmatikih nala-
za. Poznata je samo jedna drahma (Dyrrhachium) iz
Crgova kod Kifinog Sela; znaajan je jo i nadgrobni
natpis: ... Aelius ... Aelia Tatta ... (CIL III 2766c
= 8386 =12775) iz Grabovice blizu Odaka". Meu
tim Nevesinjsko Polje obiluje spomenicima srednjeg
vijeka, a sauvani su i ostaci ilirskih gromila!",
Prema tome, rimska cesta je, kako to pokazuju
istraivanja Balifa i Sergejevskog, polazei od Narone
preko Klepaea, Dubrave i Jasene vodila prema Zovi
Dolu. Do Jasene je sigurna i ustanovljena trasa, a
odatle prema Zovi Dolu vjerovatna. Od Zovi Dola
pored Odaka, Drenovika, Bijenj a, Presjeke i Kruev-
ljana rimska cesta je produavala na Lipeta Kara-
ulu i Borke odakle se sputala u Konjic. I to je sigurna
i ustanovljena trasa ceste. U selu Polje, jugoistono
od Konjica, naen je jo jedan miljokaz koji datira iz
III vij. n. e. (Imp. C. Cl. Tacito ...). Ovaj miljokaz je
vaan stoga to potvruje postojanje rimske ceste koja
je iz Mostara kroz Borke vodila u Konjic pravcem
kojim prolazi Stara mostarska dada ".
62
3) PROBLEM CESTE NARONA-LEUSINUM (LEUSINIUM)
Junom Hercegovinom prolazila je cesta koja je
nastavak ceste Salona-Tilurio-Bigeste. O njoj ima-
mo podatke u Tab. Peut. i Itin, Ant.
Tab. Peut.: 1) Narona - XXII - ad Turres -
XIII - Dilunto - XIV - Pardua -' XVI - Adzizio
- VIII - Leusino - XII - Sallunto itd. i 2) Adzizio
- XXVIII - Asamo - XX - Epitauro.
!tin. Ant.: Narona - XXV - Dallunto - XL-
Leusinio.
Distancu Narona-ad Turres = XII m. p. umje-
sto XXII m. p. ispravio je Momzen (CIL III, str. 290)
drei se distance Narona-Dallunto = XXV m. p. po
Itin. Ant. koja bi odgovarala zbiru distanci Narona -
ad Turres-Dilunto=XII + XIII m. p. po Tab. Peut.
Na ovo emo se posebno osvrnuti. Vei broj istra-
ivaa interesovao se za pitanje pravca ove rimske
ceste i za njene stanice koje su navedene u izvorima.
Pri tome se kao najvaniji postavlja ovaj zadatak:
odrediti pravac ceste Narona - Adzizio ilokalizaciju
stanice Asamo na sektoru Adzizio - Epitauro. Po
miljenju nekih istraivaa cesta je prolazila kroz
unutranjost dalje od obale, a po miljenju drugih
ona je ila uza samu obalu.
'I'omaek!" smatra da sve stanice ove ceste nisu
na obali. Po njemu je Adzizium = Trebinje; Asamum
= Zaton kod Dubrovnika; ad Turres =--"0 kod Kleka,
Neuma i Vranjeva Sela; Pardua = Slano; Diluntum
= u Hutovu Polju; Leusinium = upci, juno od
Trebinja. Meutim ovakve lokalizacije usmjeravaju
cestu pravcem koji nije ni opravdan ni vjerovatan: o-
balom do Neuma, pa odavde do Hutova Polja, zatim
natrag u Slano i Zaton, odakle je iao jedan ogranak
obalom, a drugi u Trebinje; neopravdano je to to
Tomaek vezu Rutovo Polje - Popovo Polje (Trebi-
nje) ne usmjerava direktno, ve cestu sputa na obalu
pa je preko brda vraa u Trebinje. Izvjesnu korek-
turu Tomaek daje kombinacijom distanci: Dallunto
-Leusinio = XL m. p. (Itin. Ant.) i Adzizio-Leusino
= VIlIm. p. (Tab. Peut.) pri emu bi po Hin. Ant.
preostalo za Dallunto - Adzizio = XXXII m. p. (cca
47 km). To bi po miljenju Tomaeka odgovaralo raz-
daljini Hutovo Polje - Trebinje. Tomaek svoja obja-
njenja zasniva na slobodnoj upotrebi podataka iz
izvora koje tretira as kao nepouzdane, a as kao po-
uzdane.
Hernes 1:{ smatra da j e cesta ila obalom i on, bez
obzira na distance u izvorima, odreuje lokalizacije:
ad Turres = na uu Norina u Neretvu kod Norinske
kule (6 km od Narone, odnosno 5-6 r. m. od Pruda
i Crnia kuda je prolazila rimska cesta Salona-Sco-
dra: a Tilurio Scodram XLVIII); Diluntum=Vranjevo
Selo kod Neuma, pri emu je takoe udaljenost ma-
nja od 13 m. p.; Pardua = Ston; Adzizium= Slano
- oba mjesta su na udaljenostima koje su manje od
14 i 16 m. p.; Leusinium = Popovo Polje i Salluntum
= Staro Slano (Popovo Polje). Prema Hernesu, Tre-
binje nije stanica na ovoj cesti, a veza izmeu ceste
koja ide obalom i Popova Polja obiljeena je kao veza
Pardua - Leusinum. Meutim i pored toga to je ta
veza, kakvu predlae Hernes, data neodreeno (Sten
- Popovo Polje), nju ne opravdavaju ni nalazi na te-
renu, ni uslovi koje konfiguracija priobalnog pojasa
prua za izgradnju takve komunikacije.
Cesta Narona - Epidaurum, po lokalizacijama
stanica kako ih daje Kons,14 takoe je obaiska: ad
Turres = juno od Narone; Diluntum == Neum; Par-
dua = Slano; Adzizium = izmeu Slanog i Dubrov-
nika: Asamum = Dubrovnik; Leusinum = Trebinje.
Kao to su to uinili Tomaek i Hernes tako je i Kons
u svojim ispitivanjima poao sa stanovita da distance
navedene u izvorima ne treba uzimati u obzir.
Evans]" cijelu cestu prenosi u unutranjost drei
se strogo podataka iz Tab. Peut. Po Evansu je Dilun-
tum = Stolac; Adzizium = Bilea; Asamum = Tre-
binje, s tim da su Epidaurum-Asamum-Adzizium
vezani cestom. Domaevski'" takoe smatra da je ova
cesta ila u unutranjost. Prema Domaevskom, ona
je vodila preko Stoca = ad Turres i Nevesinja = Par-
dua u Gacko = Adzizium, gdje je bilo raskre pu-
teva. Iz Gacka je jedna cesta prolazila preko Asamu-
ma (Trebinje) u Epidaurum, dok je posebna veza po-
stojala izmeu Asamuma (Trebinje) i ad Turres (Sto-
lac). Druga cesta je nastavljala iz Gacka preko Nik-
ia i Duklje u Skadar. Trea je produavala na sjt;;-
veroistok prema Foi i PIjeviju. Meutim niim nije
dokazano da su komunikacije koje obiljeava Doma-
evski dijelovi one ceste koju znamo iz itinerara, Do-
maevski je cestu usmjerio u unutranjost smatrajui
da ona ne moe ii obalom, jer stvarna razdaljina
Narona-Epidaurum iznosi oko 50 r. m. = oko 75 km,
dok po Itin. Ant. i Tab. Peut. udaljenost Narona-Epi-
darum iznosi 113 r. m. Takvo objanjenje je meha-
niko i nema stvarne podloge. Rimske ceste nisu bile
samo odreene linije ve i saobraaj nice koje su pro-
lazei kroz raznolike terene zahvatale vei ili manji
broj aglormeracija. Domaevski se pri tome posluio
sigurnim podacima o cestama i izvjesnim pretpostav-
kama koje su iznijeli raniji istraivai (Balif, Pa, Ra-
dimski), o emu je ve bilo govora. Neosporno je da
su rimske komunikacije postojale u podrujima Stoca,
Trebinja, pa i Gacka, ali ih poznajemo samo djelimi
no i na pojedinim sektorima. Otuda je razumljivo da
su nepouzdane lokalizacije pojedinih stanica onako
kako ih daj e Domaevski. Isto tako mora otpasti i
mogunost na koju je Domaevski ukazivao da se nat-
pis iz Salone: ... viam a Salonis ad LlI castellum Dae-
sitiatium per millia passuum CLVI munit ... (CIL III,
3201 = 10159) odnosio na stanicu Leisinum (sc. Leu-
sinium), jer ta udaljenost skoro potpuno odgovara
udaljenosti Salona - Leusinum (Leusinium) = 157
r. m. po Hin. Ant. i Tab. Peut. Takva identifikacija
se danas ne moe prihvatiti iz dva razloga: 1) pravac
ceste po Domaevskom upuuje na to da Leusinium
traimo negdje oko Gacka, dakle tamo gdje nisu sta-
novali Desitijati, i 2) naknadno itanje natpisa CIL
III, 3201 = 10159 utvrdilo je da u imenu castellum
Daesitiatium stoji He /11, a ne LlI III to je ranije
navodilo na pretpostavku da su to poetna slova sta-
nice Leusinum (sc. Leusinium) 1i. Prema tome, pravci
cesta koje navodi Domaevski mogu biti samo pret-
postavke, ukoliko se ne podudaraju sa onima koji su
ranije bili ustanovljeni i ispitani: ceste Narona - Ne-
vesinjsko Polje i Epidaurum - Trebinje. Lokalizacije
pojedinih stanica koje su vezane za poznavanje li-
nija odgovarajuih komunikacija takoe su nepou-
zdane.
Cestom Narona - Epidaurum pozabavio se i
Oberhumer. On je na karti uz svoj rad oznaio tri
ceste: 1) Narona-Epidaurum obalom, 2) Narona -
Popovo Polje i 3) Adzizium (Trebinje) - Epidaurum,
smatrajui prvu i treu cestu sigurnom i ustanovlje-
nom, a drugu pretpostavljenom!". Meutim ovakva
veza nije potpuna, jer se ne spominju druge ceste na-
vedene u itinerarima. Na slian nain je postupio i
Kipert koji je cestu sproveo pravcem: ad Turres =
Hutovo Polje; Diluntum i Pardua = na Popovu Po-
lju; Adziz1um = Trebinje. Ova stanica je po Kipertu
raskrsnica: jedna cesta vodi u Epidaurum preko Asa-

muma, a druga u pravcu Nikia preko Leusinuma
(Leusi:nium) = Granarevo!".
Cestu Narona - Epidaurum sprovodi u unutra-
njost i Miler,"? i to pravcem: ad Turres = Hutovo
Polje; Diluntum = Kotezi (Popovo Polje); Pardua ,,-cc
e akovo(pogrean naziv; treba J akovo na Popovu Po-
lju). Od ove stanice idu dvije ceste: jedna na istok
i druga na more do stanice Asarnum (Slano) koja
je obalskom komunikacijom vezana za Epidaurum.
Pravac ceste koji obiljeava Miler ima opravdanje
jedino u tome to njegova ukupna duina uglavnom
odgovara duini po itinerarima. Ne moe se prihvatiti
tok ceste koja Naronu preko Popova Polja vee sa
Trebinjem, a odavde se ponovo vraa na more u
Slano koje je dosta daleko na sjeverozapadu da hi iz
Slanog obalom produila u Epidaurum. Na taj nain
je neopravdano izostavliena direktna veza obalom
na cijelom otsjeku Naro~a - Slano.
Iz pregleda u kome su iznesena miljenja poje-
dinih istraivaa o pravcu ceste Narona - Epidaurum
i o lokalizacijama stanica na njoj - jasno se vidi da
ovu cestu ne smijemo voditi niti iskljuivo obalom,
niti iskljuivo u unutranjost. Ovdje treba imati u
vidu da je izmeu Narone i Epidauruma sigurno po-
stojala direktna veza obalom, na koju upuuju i rim-
ski ostaci na terenu. Radi se o dva vana mjesta na
moru - Narona i Epidaurum - izmeu kojih je kop-
nena komunikacija uz obalu bila mnogo kraa od
veze morem s obzirom na to da se moralo ploviti oko
dugog poluostrva Peljeca'". Meutim veina istra-
ivaa nije vodila rauna o ovoj vanoj injenici. Naj-
potpuniji prilog poznavanju pravca i topografije ceste
Narona - Epidaurum dao je A. Majerv'. On je uspio
dokazati da se stvarno radi o dvije ceste iz Narone.
Prema Geogr. Rav. (IV, 208, 13): Pardua id est Stam-
nes, Majer je zakljuio da je Pardua = Ston. To-
ponim Ston mogao je nastati iz Stamnes, aPardua
kao ilirski naziv ima znaenje slino znaenju grke
rijei 7top&f16; = gaz, to odgovara poloaju Stona na
uskoj prevlaci Peljeca". Stanica Asamum=Lapad,
to je vezano za korijen ak' = otar kamen (ilirsko
ime Asamum) i docniji romanski prevod Lapide".
Dal1untum (Diluntum)=Utovo (Hutovo) Majer dovodi
u vezu sa osnovama koje su se sauvale i u imenima
Dalm-, Delma-tae, Delm-inium, dakle mjesto koje
je dobilo ime po sitnoj stoci. U slovenskom izgovoru
naziv Diluntum (Dalluntum) preao je u Utovo (Hu-
tova) s tim to je slog dal, del vjerovatno shvaen
kao romanski lan. Dalluntum (Diluntum) je u VI vij.
n. e. municipium Delontinum = koji pripada bisku-
piji u Sarsenteru'". Sarsiteron je naveden kod Geogr.
Rav. (IV, 211, 14), i Majer ga trai kao i Dalluntum
(Diluntum) u junoj Hercegovini. Ad Turres je na
uu Neretve, a Adzizium u unutranjosti. Lokaliza-
cije stanica koje daje Majer upuuju nas na dva prav-
ca cesta: uz obalu i u unutranjost. Na moru su leale:
ad Turres = ue Neretve; Pardua = Ston; Asamum
= Lapad, dok su u unutranjosti bile: Dalluntum
(Diluntum) = Hutovo Polje, A"dzizium = neodree
nog poloaja ILeusinum = Trebinje. Pravci polaze
iz Narone, boljerei iz raskrsnice Prud - Crnii, s
tim da je veza Narona - Prud - Crnii pretstavljala
poetak obalske ceste. Majer smatra da se ove lokali-
zacije uglavnom mogu dovesti u sklad sa podacima
iz itinerara uz pretpostavku da su u Tab. Peut. prepi-
sivanjem nastale izvjesne greke koje treba ispraviti.
U Tab. Peut. su oznaena oba kraka, ali pogreno, jer
bifurkacija ne poinje kod Adziziuma, ve kod Prud
-Crnia. Nasuprot tome, Itin. Ant. navodi samo jedan
krak, i to onaj koji ide u unutranjost, to se vidi iz
injenice da su u njemu isputene Pardua, Asarnum
63
i druge stanice uz obalu, a ubiljeene su Dalluntum i
Leusinium koje se nalaze u unutranjosti.
"
,",.I'}: Srean nalaz natpisa u Trebimlji zapadno od Rav-
na potvrdio je da je bila pravilna pretpostavka traiti
jedan krak ceste u unutranjosti oko Hutova i Popova
Polja. Nalaz je epitaf: P (ublio) Alpjlio .
dec(urioni) m(unicipii) Dil(unti) ..... 2H. To je prvi
spomenik sa pomenom Diluntuma koji je, nema sum-
nje, identian sa stanicom Diluntum (Tab. Peut.) i
Dalluntum (Itin. Ant.). Sergejevski se nije odluio da
u TrebimIju smjesti Diluntum (Dalluntum), jer tu jo
nisu ustanovljeni tragovi ceste. Meutim bez obzira
na to da li je ova stanica bila u Trebimlji ili negdje
u blizini, sada je mnogo jasnija situacija kako u po-
gledu odreivanja pravca rimske ceste Salona - Na-
rona (sc. Prud - Crnii) - Scodra kroz unutranjost
tako i u pogledu ubikacije izvjesnih njenih stanica
u junoj Hercegovini. Majer:" smatra da natpis iz
Trebimlje potvruje njegovu tezu o identifikaciji Di-
luntum = Hutovo i o dva pravca cesta sa polazitem
iz Narone, sc. Prud-Crnia, i da je TrebirnIja sva-
kako na podruju municipium Diluntuma. Tome bi
se moglo prigovoriti samo utoliko to Diluntum ne
mora biti Hutovo, kako i dalje insistira Majer, ve
ga treba lokalizovati ili u Trebimlji ili negdje na Po-
povu Polju u blizini Trebimlje. Ovakvoj lokalizaciji
odgovarale bi i distance u Itin. Ant. koje obiljeavaju
cestu u unutranjosti (Narona - XXV - Dallunto-
XL - Leusinio). Udaljenost Prud-Crnii-Klepci
TrebirnIja ili Popovo Polje odgovara distanci od XXV
m. p. = cca 37 km. Druga distanca Dallunto - Leu-
sinio = XL m. p. (cca 60 km) takoe bi odgovarala
udaljenosti Diluntum - Leusinium = Arslanagia
Most cestom koja je kroz Popovo Polje ili uz njega
morala praviti znatna skretanja i otstupanja od prave
linije. Duina relacije Narona - Dilunto - Adzizio
- Leusinio = XXXVII m. p. po Tab. Peut., dakle
duina ceste koja je ila u unutranjost, znatno je ma-
nja od stvarne razdaljine Prud - Crnii - Trebinje
- Arslanagia Most, pogotovo kad se ima u vidu da
cesta na ovom pravcu zbog konfiguracije tla nije mo-
gla ii pravom linijom. Stoga smatramo da Majerovo'"
miljenje o tome da je Tab. Peut. za ovu cestu pou-
zdanija nije opravdano zato to u njoj postoje greke
na koje ukazuje i sam Majer predlaui neke korek-
cije?". Ne moe se prihvatiti ni tvrdnja koju iznosi
Momzen i po njemu Majer da je u Itin. Ant. distanca
Narona-Dallunto = XXV m. p. nastala spajanjem
dviju distanca Narona-ad Turres-Dilunto = XXV
m. p. po Tab. Peut. Protiv te tvrdnje govori i inje
nica da distanca od XXV m. p. odgovara udaljenosti
Prv'd-e-Crrrii-e--T'rebirnljaili Popovo Polje kao i i
nje "da je u Itin. Ant. tim pravcem obiljeena ce-
sta .di u unutranjost, a ne ide obalom.
Oba itinerara su iz istog arhetipa i niim nije
dokazano da bi Itin. Ant. uzeo podatke iz iskvare-
nog crtea Tab. Peut. jer je odgovarajui crte, kao
to napominje i sam Majer, upoetku bio taan i jasno
je odvajao krak ceste uz obalu na kome se nalazila
stanica ad Turres od ceste u unutranjosti na kojoj su
bile Dilunto, Adzizio i Leusinio. Tek docnija brojna
prepisivanja Tab. Peut. dovela su do toga da su se ad
Turres i Dilunto nale na istoj liniji i da je stanica
Adzizio obiljeena kao raskre od kojeg se odvaja
poseban krak u unutranjost. To znai da distancu Na-
rona - Dallunto = XXV m. p. po Itin. Ant. ne treba
smatrati zbirom distanci Narona-ad Turres-Dilun-
to po Tab. Peut., jer ad Turres pripada obalskoj cesti.
Prema tome, u slu~'aju ceste Narona-Dallunto po
Itin. Ant. ne ~di se ni o kakvom produavanju uda-
ljenosti izmeu te dvije stanice, kako misli Majer, jer
64
stvarna razdaljina Prud-Crnii--Trebimlja ili Po-
povo Polje odgovara distanci od XXV m. p. = cca 37
km. Iako sa manjim brojem stanica, Itin. Ant. je po-
kazao i na drugim rimskim cestama u Bosni i Herce-
govini da su njegove distance pouzdanije od onih iz
Tab. Peut. Same rezerve u Itin. Ant.: plus-minus ili
skraeno pm. koje stoje uz cifru milja dokazuju da
se na ovaj izvor moemo osloniti sa veom pouzda-
nou, jer nas upuuje na opreznost kod korienja
odgovarajuim podacima.
Iza Diluntuma je stanica Adzizio koja je ozna-
ena samo u Tab .Peut. dok je nema u Itin. Ant. Me-
utim u oba itinerara je naveden pravac ceste: Di-
lunto-Adzizio-Leusino (Tab. Peut.) i Dallunto-Le-
usinio (Itin. Ant.). S obzirom na priblino ustanovljeni
poloaj Diluntuma i na prirodne uslove koje prua
Popovo Polje dalji tok ceste od Diluntuma treba us-
mjeriti na jugoistok, tj. u pravcu Trebinja. Na tom
prostoru nalazila se stanica Adzizium, najvjerovatnije
negdje na Popovu Polju.
Na osnovi svega to smo izloili o ovom dijelu
ceste Salona - Scodra, u stanju smo da obiljeimo
priblinu trasu ceste i lokalizacije stanica u junoj
Hercegovini. Cesta je od Prud - Crnia juno od a
pljine prelazila u podruje Hutova Polja, odakle je
produila prema Trebimlji ili Popovu Polju. Na tom
prostoru, oko Trebimlje i susjednog dijela Popova
Polja, nalazio se munioipium Diluntum. Dalje, na ju-
goistok je cesta vodila uz Popovo Polje prolazei kroz
stanicu Adzizium do stanice Leusinium = Trebinje-
Arslanagia Most. Cesta nije ustanovljena, pa njen
pravac obiljeavamo samo kao vjerovatan. U ovom
4) APLJINA SA OKOLINOM
Dananja apljina nalazi se na rimskoj cesti koja
je od Narone dolinom Neretve vodila prema Mostaru.
Samo mjesto i njegova okolina poznati su po brojnim
ostacima iz rimskog vremena. Na cesti Narona-Mo-
star-Sarajevo prvi je otsjek onaj koji vodi od Narone
preko Pruda-Crnia i Gorice prema apljini, pra-
vei na taj nain skretanje prema sjeverozapadu zbog
konfiguracije zemljita. U Crniima su naeni miljo-
kazi iz vremena careva Maksimina i Filipa, a u Prud-
Orepku miljokaz cara Maksimina (miljokazi iz Han
-Viteka kod Konjica: CIL III, 10165 upor. str. 2174
i 10166 upor. str. 2174 posveeni su istim carevima).
Cesta Narona-Prud-Crnii-apljinavezala se u
Prudu sa cestom Bigeste-Narona. Okolina Crnia
bila je dobro naseljena u rimsko doba i pretstavljala
je predio u kome se obavljao iv promet, o emu
svjedoe nalazi iz toga vremena'".
apljina je bila vee rimsko naselje, to potvr-
uju ruevine rimskih zgrada, brojni nalazi antikog
novca i uvezene keramike. Blizina Narone i pogodan
prirodan poloaj doprinijeli su tome da je rimsko na-
selje u dananjoj apljini postalo jedan od centara
trgovine i prometa sa okolnim krajevima. U rimsko
doba bila su naseljena i ova mjesta iz neposredne bli-
zine apljine: Mui, Zurovac i Brajkovii. apljin
sko podruje je bilo dobro naseljeno i u praistorisko
doba'". Uz Neretvu sjeverno od apljine vea rim-
ska naselja nalazila su se u Dretelju, kod Poitelja i u
Zitomisliima. Nalazi iz Dretelja potvruju da je na-
selje postojalo od I-IV vij. n. e. (opeke: PANSIANA
i M. C. CHRESIMI i novac Constantinus II)37. Izvje-
sno je da je i naselje kod Poitelja postojalo jo u IV
vij. n. e 38. U ltomisliima se, po svoj prilici, nalazilo
neko vano naselje uz rimsku cestu. Iz itomislia je
kraju nemamo vanijih rimskih spomenika. Poznato
je nekoliko numizmatikihnalaza.T'red peinom Vje-
trenicom kod Zavale na Popovu Polju naeni su pri-
mjerci carskog novca iz III i IV vij. n. e. Ovuda su
kolali i novci kralja Balaiosa, kojih je bilo i u okolini
Nevesinja i Gacka. Iz Arslanagia Mosta je jedan nu-
mizmatiki primjerak Ptolemeja, kralja Mauretanije,
spoetka nae ere?", Praistoriski ostaci sa Popova Po-
lja i iz trebinjskog kraja nisu brojni, jer praistoriska
nalazita nisu jo dovoljno ispitana. Stoga se o tom
periodu ne moe dati odreeniji sud. Od gradina poz-
nate su Ilijina Greda kod Bogojevia jugoistono
od Trebinj a i Hercegov grad kod Zasada a na mno-
gim mjestima na Popovu Polju i oko Trebinja nalaze
se gromile" '. Za nas je ovdje znaajna cesta Epidau-
rum-Trebinje koju je Balif ubiljeio u svoju kartu
na osnovi Evansovih podataka?". Meu nalazima na
ovom podruju najvaniji su miljokazi sa natpisima
iz Luin-dola i Mokropolja (CIL III, 10175 i 10176).
Prvi je postavljen u doba cara Klaudija, a drugi -
jako oteen - pripada IV vij. n. e., po m~.ienju
Evansa, carevima Valentinijanu i Valensu. Prema
natpisima se, dakle, vidi da je cesta izgraena 47/48
g. n. e. i popravljena u IV vij. n. e., ali svakako je i
u meuvremenu na njoj bilo popravaka, jer je komu-
nikacija kao veza sa unutranjou imala poseban zna-
aj za Epidaurum'". Evans je, osim toga, ovu cestu
vodio dalje preko Bilee u Gacko. Komunikaciju koja
bi ila pravcem Trebinje-Bilea-Fatnica i Balif
smatra vjerovatnom na osnovi podataka o tragovima
naseljenosti kod Cibrijana, u Bortloviirna, Aneliu,
Paniku, Miroama, Orahovici i Fatnici'".
epitaf: .... aedilis ///1 iuredicundo , a iz susjed-
nih Surmanaca odlomak miljokaza: Galerio (?):iH.
Cijelo podruje od apljine prema Naroni i Hu-
tovu Polju spada meu najnaseljenije krajeve Bosne
i Hercegovine u rimsko doba. U Strugama se do danas
sauvala velika rimska graevina - Mogorjelo kao
najvei graevinski spomenik rimskog doba u Bosni
i Hercegovini. Pa smatra da je Mogorjelo castrum
u sistemu utvrenih logora dalmatinskog limesa (Bur-
num-Andetrium-Tilurium-Bigeste - Mogorjelo)
koji su Rimljani podigli iza 33 g. st. e. 4 0 Meutim istak-
nuto je suprotno miljenje, tj. da je Mogorjelo utvr-
enje iz IV vijeka n. e. izgraeno radi zatite Narone
i da ne pripada lancu utvrenja dalmatinskog lime-
sa!'. Prema Antesu postoje stariji i mlai dijelovi Mo-
gorjela, meu kojima ima i takvih koji odgovaraju
gospodarskim zgradama. Tanija definicija o namjeni
i starosti Mogorjela zahtijeva cjelovitu obradu mate-
rijala sa tog lokaliteta i eventualno nova istraivanja.
Danas preovlauje miljenje da to nije castrum iz
doba ranog carstva, ve velika villa rustica ili dravno
odnosno carsko imanje (palatium) koje je moglo slu-
iti i za odbranu naselj a uza nj. Za nas j e vano da se
u Mogorjelu odvijao ivot jo krajem IV vij. n. e. Na-
lazi novca iz Mogorjela idu do prelaza iz IV u V vij.
n. e. (Honorius), a i keramika datira iz kasnoantikog
dobav'. Natpisi iz Mogorjela su malobrojni: jedan epi-
taf, jedan odlomak ploe i fragment miljokaza sa ne-
koliko slova kojem se ne moe odrediti ni starost ni
sigurna provenijencija'":
Vee rimsko naselje nalazilo se u Tasoviima na
uu Bregave. Ono je izraslo na autohtonoj osnovi, o
emu govore ostaci praistoriske naseljenosti. Iz pro-
stora Tasovii - Klepci vodila je rimska cesta do-
-ti

Hnom Bregave prema Stocu (Tab. IV, sl. 7). Znaajni
su nalazi: miljokaz iz 334 g. n. e. (Constanti Caesari
filio Constantini Maximi) i baza sa natpisom (CIL
III, 14625: Imperatori Caesari divi filio Sicilia recepta
Gaius Papius Celsus Marcus Papius Kanus fratres).
Ova poasna baza postavljena je 36 ili 35 g. st. e. u
ast Oktavijanovog osvojenja Sicilije i pretstavlja naj
stariji rimski natpis naen u Bosni i Hercegovini:".
Pored ovih natpisa,iz Tasovia su i dvije nadgrobne
ploe sa epitafima, otkrivene 1931 i 1932 g45. Ostaci
rimskih naselja ustanovljeni su jo na Gradini u Klep-
cima, u Loznici, eljevu, Viiima, Skoimu, Trsani,
Krupi, Doljanama (CI L III, 1876 = 8488), Sjekosama,
Bajovcima, Svitavi, na Ostrovu, u Deranima, Noktacu
Gnjilitima i Zgonima'", To su sve mjesta uz Hutovo
Blato za koje Pa dri da je identino sa Pseudo-Ski-
laksovim Jezerom. To Jezero su sa Hutovim Blatom
identifikovali i neki raniji istrarvar'". Nasuprot to-
me, Radimski Pseudo-Skilaksovo Jezero trai na
Mostarskom Blatu, a neki drugi istraivai na pro-
storu dananjeg Bijelog Polja, Bia Polja i Mostar-
skog Blata 4R. Najnovija je teza da Pseudo-Skilak-
sova J ezera nij e uopte bilo uz Neretvu ve da j e
to Skadarsko Jezero uz Drim (ilp[).wv). Ova teza
uglavnom se zasniva na stanovitu da tekst poglavlja
u Periplusu nije autentian i da su kasnijim obrada-
ma nastale greke: hidronim 11p[wv je pogreno na-
5) RIMSKA CESTA DOLINOM BREGAVE I NASELJA U STOLAKOM KRAJU
Od Tasovia vodila je rimska cesta prema Stocu
i vjerovatno dalje na istok. Priloge poznavanju ove
ceste dali su Truhelka i Pa. O miljokazima sa Bre-
gave kod Klepaca (CI L III, 13303 i 13304) ve je bilo
rijei prilikom obiljeavanja ceste prema Nevesinj-
skom Polju. Tragovi ceste mogu se pratiti na neko-
liko mjesta u dolini donje Bregave - oko Grkova
Dola, i na lokalitetima: ardaini, Mlinitu i Reikoj
Luci. J(r.~ma tragovima sauvanim pri uu Bregave,
na prostoru 'I'asovii - Klepel, sastajalo se vie cesta
i puteva: cesta uz Neretvu, cesta za Nevesinjsko Po-
lje, cesta Bregavorn, cesta prema Popovu Polju, put
koji spaja Hutovo Polje i dolinu Bregave i moda jo
koji vicinalni put. Pa smatra da je bregavska ko-
munikacija najkraom linijom, zahvatajui'rimska
naselja u Viiima, Skoimu, Krupi i Doljanama, mo-
gla izlaziti u Naronu'". Na osnovi rezultata docnijih
istraivanja na terenu Pa je ukazao na jedan vaan
momenat u pogledu komunikacija ovog podruja. Pre-
ma tim otkriima, komunikacija dolinom Bregave ne
moe biti identina sa cestom Narona -- ad Turres
- Dallunto, sc. a 'I'ilurio Scodram, to je Pa prvo-
bitno drao vjerovatnim'". Umjesto toga, on iznosi
miljenje, koje je naknadnim istraivanjem potvr-
eno, da bi bregavska komunikacija ila niz Neretvu
. i spajala se sa cestom aTilurio Scodram koja je pre-
lazila Neretvu kod Tersane (danas uobiajeno: Tre-
sana) u neposrednoj blizini Gabele'".
Truhelka je preciznije obiljeio tragove ceste u
dolini Bregave i donjem toku Radimlje. Njeni tragovi
su se sauvali kod Mostina na Bregavi, kod Potku-
pica u Bregavinom klancu i kod Zlih 'Luka blie uu.
Osim toga, Radimski i Truhelka su opisali i tragove
rimskih puteva sjeverno i sjeveroistono od Stoca.
Kod Rotimlje i Ran-Behrama rimska cesta se sa-
uvala na du.ni od 3 km. Ova dva mjesta i susjed-
na mjesta ardaci i Oraje poznati su po ostacima
naselja i drugim nalazima iz rimskog vremena. Cesta
je, po Truhelki, ila pravcem sjever - jug: na sjever
preko Rodbihe i Bune na Neretvu, a na jug prema Ho.,
Antika naselja i komunikacije u BiH
G5
pisan hidronim ~p[).wv; oblik N&pwv moe se vezati sa
oblikom 'Ap[wv koji su zamijenjeni grafijorrr'", Paova
teza najbolje odgovara opisu kakav je dat u Periplu-
su. Naravno, opravdano je i za Periplus kao i za mno-
ge antike izvore postavljati pitanje autentinosti.
Tako je postupio Sui. Meutim u tretiranju ovog pro-
blema ne smiju se zanemariti injenice na samom te-
renu (ue Neretve, emporioni, Hutovo Blato koje je
u antiko doba bilo bogatije vodom i vee, postoja-
nje ostrva i dr.) koje odgovaraju opisu iz Periplusa.
POTed navedenih naselja, nalazi pokazuju da je
i na prostoru izmeu Struga i Gabele bilo vie naseo-
bina. Zahvaljujui pogodnim komunikacijama i bli-
zini mora, aglomeracije u tom predjelu su imale vid-
nog uea u trgovini i saobraaju dolinom Neretve 5o.
Pored Narone za ovaj kraj je znaajna i luka Neum,
na prvom mjestu kao pristanite za tranzit robe. Uz
luku su izrasle naseobine (Gradac, Vranjevo Selo) to
dokazuju ruevine rimskih zgrada, numizmatiki i
drugi nalazi?'. ,.
Posebno su vani numizmatiki nalazi iz apljine
i okoline. Drahme (Apollonia, Dyrrhachium) naene
su u apljini, Tasoviima i Hutovu. Rimski republi-
kanski novac datira skraja republike, a carski novac
prikupljen u ovom kraju tee od Augusta do kraja
IV vij. n. e. 5 2
dovu gdje se ravala u dva kraka. Jedan je vjerovatno
vodio u Stolac preko Vidotaka, a drugi u sjevero-
istonom pravcu na Nevesinjsko Polje 5 G Herman i
Radimski su smatrali kao vjerovatnu rimsku cestu
od Stoca u sjeverozapadnom smjeru; Gorica-Stre-
lj ana-Greda 57.
Najznaajnije rimsko naselje ovoga kraja je Sto-
lac. Brojni graevinski ostaci privatnih i javnih zgra-
da (terme, mozaici i dr.) koje su ovdje otkrivene, nov-
ci i natpisi govore da je u dananjem Stocu postojala
velika i ugledna rimska varo. U samom mjestu pri-
kupljenaje velika koliina rimskog novca iz III i IV
vij. n. e. Natpis (CIL III, 13874) formulom decurionum
decreto pokazuje da je naselje u Stocu imalo gradski
status. Sudei po nalazima novca, ovaj rimski grad
je proi;;fj"avao svoj najvei procvat u III i IV vij. n. ~.
i u njemu se obavljala iva trgovina i promet. Od epi-
grafskih spomenika iz Stoca najznaajniji su: CIL III,
12789 = 8431 upor. str. 2132 i 12780 = 8435 upor.
str. 2132 koji pripadaju beneficijar.ma leg. XlIII i
jedan koji pripada beneficijaru leg. IItalica. Svatri
beneficijarska natpisa datiraju iz III vij. n. e. Me-
utim dosad nije otkriven ni jedan pisani spomenik
koji bi nas obavijestio o imenu rimskog grada u dana-
njem Stocu, iji su domai stanovnici dobivali rim-
sko graansko pravo u doba FIavijevaca'". Za antiki
Stolac vani su nalazi opeka koje su pomorskim pu-
tem preko Narone i Neuma uvoene iz raznih ciglana
na Jadranu (Solonas, Q. CL. Ambrosius, Q: Granius
Priseus, Servilia, Caius Pr ..., Cassianus, Tiberius,
Vettius Avitus), pored drugih artefakata (posue, na-
kit) koji su takoe importirani'". U Stocu su naene
i drahme grkih kolonija na Jadranu (Apollonia i
Dyrrhachium) (Hl.
Tragovi rimskih aglomeracija konstatovani su i
u drugim mjestima stolakog kraja. UNekuku i oko
Gradine u Oaniima sauvani su brojni ostaci rim-
skog graevinskog materijala i ulomci zemljanog po-
sua. Prvobitno se smatralo da su i na Gradini u O a-
5
oo
niima, koja je poznata po svojim megalitskim zido-
vima, sauvani ostaci rimske graevinske konstruk-
cije, ali najnovija istraivanja posvjedouju da Gra-
dina nije bila nastanjena u rimsko doba i da je na-
putena najkasnije tokom II vij. st. e. u vrijeme kad
je ovaj kraj imao blii dodir s Rimljanima?'. Rue-
vine rimskih zgrada nalaze se na Gradini kod To-
dorovia, sjeverno od Stoca; uRotimlji, Han-Be-
hramu, Hodbini prema Dabar-Polju i Ljubinii
ma, Predolju i kod Kletita, a na Dabar-Polju u La-
biiima i Hateljima'". Iz Rotimije je natpis na rt-
veniku: lOM P. Ael. Se.... (CI L III, 12766, str.
2256)IJ3. Graevinski ostaci konstatovani su i u Ba-
jevici.:" a u Dubravi, Hodovu i Prenju natpisi od kojih
je znaajan onaj iz Dubrave: veterana ... coh. II
miliariae'". Vei depo rimskog novca od Vespazijana
do Komoda naen je u Babinu Dolu sjeveroistono od
Stoca?". Juno od Stoca ustanovljen je niz rimskih
naseobina koje ukazuju na mogui pravac komuni-
kacije izmeu srednjeg toka Bregave, tj Stoca i mora,
tj. luke Neuma preko Donjeg Potplata, Burmaza, Do-
njeg Hrasna, Gradca i Vranjeva Sela fi / . Meutim tra-
govi ceste na tom potezu nisu otkriveni. Na drugom
6) KRAJ OKO BILEE I GACKA
Nalazi iz ovoga kraja kojima danas raspolaemo
nisu brojni i ne pruaju nam jasniju sliku o njegovoj
naseljenosti u antiko doba. Dosad nije bilo posebnih
istraivanja na pojedinim mjestima ovoga kraja. Naj-
vanije tragove antikih aglomeracija ve smo spo-
menuli u izlaganju o cesti Narona - Leus.num (Leu-
sinium). To su mjesta Cibrijan, Borilovii, Andjelii,
Panik, Miroe, Orahovica i Fatnica na potezu Trebi-
nje-Bilea-DabarPolje/ 2 . Iz Fatnice je natpis CIL
III, 12800 upor. str. 2258: 'I'attaris i Temus karak-
teristian po epihoriskim imenima 7B. Rimski spome-
nici sauvali su se u jo nekim mjestima. U Dobri-
evu kod Bilee otkriven je epitaf (CIL III, 14620) sa
domaim imenima i gentilnim imenom Aelia, to uka-
zuje na to da su domai ljudi ovoga kraja dobivali ci-
vitas Romana ve u doba Hadrijana ili Antonina Pija
( upor. CIL III, 2766c = 8386 = 12775: Aelia Tatta
sa natpisom iz Grabovioe na Nevesinjskom Polju)74.
Na jednom natpisu, koji je vjerovatno iz Ljubomira,
spominju se ista domaa imena kao i na grabovikom
i fatnikom natpisu: Zanatis i Annaia?". & Gatakom
Polju dosad su ustanovljeni tragovi antikih naselja
kod samog Gacka (ruevine, groblje, novci)?". Iz ga-
takog podruja je natpis u ivcu kamenu kod Cer-
nice, vjerovatno mea, i epitaf. naen kod Korita?".
U Gacku je naena drahma (Dyrrhachium), a sa brda
Vardara sjeveroistono od Bilee izgleda da potie
nalaz velikog broja primjeraka grkog i makedonskog
novca?".
7) MOSTAR SA OKOLINOM
:Kraj oko Mostara bio je u antiko doba dobro
naseljen. Prema onome to dosad znamo, tragovi
ri:ntskih aglomeracija najjae su zastupljeni na Biu
Polju i Bijelom Polju. Oko rijeke Bune u predjelu
Bia Polja konstatovani su ostaci brojnih praisto-
riskih i rimskih naselja. Kod eljeznike stanice Bune
i Gradine u njenoj blizini i u Negoinama i Suho-
polju pri uu Bunice u Bunu nalazila su se rim-
ska naselja. U podnoju Kiin-Gore stoje ostaci pra-
istoriske i rimske naseobine. Kod Malopolja i Ber-
pravcu jugoistono od Stoca ustanovljeni su ostaci
zgrade uegulji Karauli, a tragovi vee naseobine u
Ljubinju'". Iz Drijenjana juno od Ljubinja je pri-
mjerak numianskog novca (Juba I, 60-46 st. e.), u
Stocu, Ljubinju i Burmazima naene su drahme
(Apol1onia i Dyrrhachium) a u Trijebnju kod Ro-
timije vei depo rimskog bakrenog novca iz vremena
Dioklecijanove tetrarhije'".
Stolaki kraj je bio dobro naseljen i u praisto-
risko doba. Iz tog vremena sauvani su tragovi na-
selja na Gradini u Oaniima, Gradini Vrsniku, Gra-
dini kod Ljubinja, Ograu kod Hodbine i u nekim
drugim mjestima. Turnuli su vrlo brojni i nalaze se
uglavnom na onim mjestima gdje su konstatovani
tragovi naseljenosti u rimsko doba (na Radimlji, kod
Poprata, Poplata Donjih, u Dubravi, kod Rotimlje
itd.)?", U ovom kraju je stanovalo ilirsko pleme Daorsi
koje Strabon (VII, 5, 5,) smjeta oko Neretve. Daorse
spominju i drugi klasini pisci (Plin., NH III, 143;
Polyb., XXXII, 18, 2; P tal. , II, 16, 8; Appian., Ill., 2),
ali ne obiljeavaju podruje koje su oni zauzimali.
Ovo pleme je u II vij. st. e. kovalo svoj novac sa
grkim natpisom ~o:wpO'wv 71.
to se tie ostataka praistoriskih aglomeracija,
oni su u bilekom i gatakom kraju brojni, a ima ih
nesravnjeno vie nego ostataka rimskih naseobina. O
gustoj naseljenosti govore brojne gromile sa bogatim
prilozima, razasute po cijelom kraju. Naroito je ve-
liki broj gromila u predjelima Maska, Plane, Bije-
ljana, Divina, Bijele Rudine, Krtinja, Prerae i na
podruju Gatakog Polja kod Nadinia, Graanice,
Gacka, Ulinja, Avtovoa, Cernice, Korita i dr?". Gra-
dine kojih u ovom kraju ima mnogo nisu istraene.
Poslije pregleda o tragovima praistoriskih i rim-
skih naselja namee se pitanje zato su ostaci rim-
skog ivota oko Bilee i Gacka malobrojni i oskudni
u odnosu na ostatke praistoriskog ivota. Moe li ar-
gumentom ex silentio stvarno biti dokaz da je u rim-
sko doba ovaj kraj bio slabo naseljen? Izgleda da je
ovdje po srijedi neto drugo: nain ivota koji obino
nazivamo praistoriskim ostao je kod domaeg stoar
skog stanovnitva u ovim visinskim predjelima ne-
promijenjen za vrijeme rimske vladavine. Rimljani
su podigli naselja samo na vanijim mjestima, naj-
vjerovatnije na onima kuda su prolazile komunikacije.
Rimska naselja su izrasla na autohtonoj osnovi i raz-
vijala se kao rijetki privredni i saobraaj ni centri
ovoga kraja. Stoga smatramo da bileko-gataki
kraj nije bio slabo naseljen u rimsko doba, ali su do-
maa tradicija i snaga epihoriskog elementa sauvale
stari nain izgradnje naselja i stanova koji se vie-
manje zadrao kroz cijelo vrijeme rimske vladavine.
berovia takoe su konstatovani tragovi rimskih na-
seobina. Berberovii su, osim toga, poznati po nala-
zima rimskog i grkog novca. Kosor obiluje osta-
cima rimskog graevinskog materijala; u Gnojnici
postoje tragovi praistoriske i rimske aglomeracije.
Ovee naselje nalazilo se i u Baeviima; tragovi na-
seljenosti u rimsko doba postoje takoe na Gradini
iznad potoka Jasenice i oko nje'". Razumije se, ove
naseobine su meusobno i sa okolnim podrujima
bile vezane putevima. Radimski smatra da se raskr-

snica puteva nalazila u Negoinama, o emu Je ve
bilo rijei. Putevi koje je obiljeio Radimski sluili
su kao vicinalne komunikacije za vezu izmeu na-
selja na glavnoj cesti i cesta koje su vodile prema
Stocu i prema Nevesinju. Na Mostarskom Blatu su
ova rimska naselja: Biograci sa Gradinom na kojoj
su konstatovani ostaci praistoriskog i rimskog ivo-
ta i Knepolje'". U Mostaru su takoe otkriveni tra-
govi rimske aglomeracije: zidovi i grobovi; odavde
je jedan primjerak carskog novca (Gordianus III) koji
~je kovan u Viminaciju'".
Na Bijelom Polju sjeverno od Mostara ustanov-
ljeni su znaajni ostaci rimskog naselja u Potocima:
graevinski materijal, arhitektonski dijelovi, odlomci
opeka (igovi: Ca ... , Iunius Ba ... ena i Ne ...),
grobovi sa bogatim prilozima, ploa posveena Mi-
trasu i dr. Gentilna imena dedikanata sa ove ploe
pokazuju da se Mitrasov kult odravao krajem IV
67
vij. n. e., to pretstavlja dosta pouzdan dokaz da je
u to vrijeme postojalo i rimsko naselje u Potocima.
Ovo naselje imalo je poseban znaaj kao raskrsnica
puteva- (bivium)?". .
Prikupljeni primjerci rimskog novca iz mostar-
skog kraja vrlo su rijetki, iako se ovuda na njih
esto nailazilo. Kao nalazite grkih drahmi (Apel-
lonia i Dyrrhachium) obiljeena su ova mjesta: Ja-
senica, Berberovii, Kosor, Gnojnica, Mostar, Mo-
starsko Blato, Siroki Brijeg i Drenica'".
Kraj oko Mostara poznat je po tragovima pra-
istoriske naseljenosti koji su sauvani na gradinama,
u podnoju brda i u dolinama rijeka, a naroito po
gromilama na Biu Polju, Bijelom Polju i Mostar-
skom Blatu. Meu gradinama su najznaajnije: Gra-
dina kod Biogradaca na Mostarskom Blatu, pa Ki-
in, Mala Gradina i Kri (iznad Hana Tuste) - svetri
na podruju Bia Polja'".

8) KONJIC I OKOLINA

Siri region Konjica, naroito podruje dolinom
Neretve do ua Rame, pretstavlja jedan od naj-
bogatijih krajeva Bosne i Hercegovine po tragovima
naseljenosti u antiko doba. Na to su uticali prirodni
uslovi: plodnost kraja, pogodan poloaj na vanim
saobraajnicama i klima. Ti uslovi su bili presudni
za gusto naseljavanje ovoga kraja ne samo u antiko
doba ve takoe u praistorisko, srednjevjekovno i
novije doba.
Meu antikim naseobinama u okolini Konjica
istiu se one koje su se nalazile u Lisiiima, ele kanti na reljefu iz Potoka su Flavijevci iz IV vij.
biima, Ostrocu i Konjicu. Dosadanja istraivanja
pokazala su da je prostor Lisiii - elebii -
Ostroac bio centar itavog podruja ovog dijela
doline Neretve. U Lisiiima je bilo ovee naselje
koje se nalazilo uz desnu obalu ~retve i u kojem
su otkriveni ostaci dobro ureenih zgrada, poljopri-
vredni alat, vei broj natpisa i drugo. Iz Lisiia
je Mitrasov reljef sa dedikantom: L. Antonius Me-
nander Aphrodisieus (CIL III, 13859). Drugi lisiiki
natpisi su preteno nadgrobni: CIL III, 13860, 13861,
13866 = 12744, 12733 upor. str. 2256; na njima se
spominju karakteristina domaa imena a na jed-
nom i gentilno ime Aelius. Natpisi i drugi nalazi
najveim dijelom datiraju iz III vij. n. e. 8 6 . Kon-
strukcija otkopanih zgrada, materijal upotrijebljen Za
njih i poljoprivredni alat govore o tome da je ovdje
bio neki znaajan posjed sa kompleksom gospodar-
skih zgrada (villa rustica) i selima koja su se nala-
zila uz poljoprivredno dobro'". - Na lijevoj obali
Neretve u elebiima nasuprot Lisiia otkopane su
rimske ruevine koje bi mogle odgovarati kompleksu
gospodarskih zgrada (villa rusticaj'". Ostaci rimskih
zgrada nalazili su se na irem prostoru u Ostrocu
i njegovoj blizini. Iz Ostroca je i nadgrobni natpis
CIL III, 14617 3 : Aelia Tattuia. Nalazi u Ostrocu i
Buturovi-Polju na Neretvici ukazuju na mogunost
postojanja rimske komunikacije koja je prolazila
dolinom Neretvice prema Pothumu. Iskopavanja
1953 g. otkrila su u Buturovi-Polju ostatke jedne
zgrade sa sauvanim arhitektonskim dijelovima i re-
ljefom Venere koji moda pripada njenom hramu
sagraenom u I ili II vij. n. e. Oko Buturovi-Polja
i uz potok Bukovicu od ranije su poznati nalazi rim-
skog graevinskog materijala'". Konjic je takoe imao
ovee naselje. U novije doba umnoavaju se i brojno
rastu nalazi iz Konjica. Od ranije su poznati bogati
ostaci rimske opeke na uu rijeke Treanice u sa-
mom gradu. Znamenito je Mitrasovo svetite u Ko-
njicu sa reljefom i arom posveenom Mitrasu (CIL
III, 14617 i 14222 1 upor. str. 2328 1 1 7 ) i nalazom vee
koliine rimskog novca od Trajana do Arkadija. To
znai da je svetite postojalo jo krajem IV vij. n. e.
u koje vrijeme je, svakako, postojalo i samo naselje
u Konjicu. Iz Konjica ili okoline je drahma (Apol-
lorna). Nedavno Sie u Konjicu nailo na nove nalaze:
temelji zgrade, urne i novci?", - Sto se tie Mitra-
sovog kulta, on je u dolini Neretve dosad posvjedo-
en na tri mjesta: Potoci, Lisiii i Konjic, Dedi-
n. e. Novac iz svetita u Konjicu ide od kraja I do
kraja IV vij. n. e. Posvetne formule na reljefima
koncipirane su i izvedene na isti nain, tako da za
oba reljefa s natpisima - u Potocima i Konjicu -
moemo rei da su postavljeni u IV vij. n. e. 9 1 Na
taj nain mora otpasti miljenje koje je iznio Skok
da natpis na Mitrasovom reljefu u Konjicu datira
skraj a II ili spoetka III vij. n. eY2
Tragovi antikih aglomeracija i zgrada otkri-
veni su na jo nekoliko mjesta u konjikom kraju.
U Ceriima je sauvan rimski graevinski materijal
i ara lOM (CIL III, 14617 1 ) . Susjedno Donje Selo
ima ostataka praistoriske i rimske naseobine; odavde
su ara lOM i nadgrobni natpis podignut veteranu:
Tito Aurelio Carvo ... Tragovi rimskih zgrada po-
stoje u Homolju (takoe natpis CIL III, 14617 7 :
Aurelia), Orahovici, Ribiima, ugliima, Rami i
Gornjoj Jablanici'". Na pravcu Konjic - Borako
Jezero konstatovani su ostaci rimskih aglomeracija
u dolini Bijele Rijeke, kod Joanice, Madekovia,
Podvrapa i na susjednoj gradini, a takoe i u Bor-
cima na vie mjesta. Ovaj pravac je znaajan, jer
je njime prolazila cesta koja je sa Nevesinjskog Po-
lja preko Lipete Karaule i Beraka silazila u Ko-
njic'". U Glavatievu su ustanovljeni rimski grae
vinski ostaci; odavde je poznati epitaf: ... Aelii Pin-
nes et Temus parentes... Pinnio militi l~gionis
secundes defuncto Bassianis (CIL III, 8489 = 12799)
i jedan numizmatiki primjerak (Iulianus). Iz Bijele
su: drahma (Dyrrhachium), rimski novci od Tita do
Konstantina I i nadgrobna ploa sa natpisom (CIL
III, 14617 2 : P. Ael. ... Probo), a iz Umoljanii rimski
arhitektonski dijelovi i drahma (ApolIonia). Na Bje-
lemi i Umoljane Pa ukazuje kao na dva rimska
mjesta u kojima numizmatiki nalazi datiraju od
republikanskog vremena do Konstantina Velikog!!". Iz
nekoliko drugih mjesta ovoga kraja potiu razni
rimski nalazi: iz Brana je ploa s epitafom (CIL
 68
III, 14617 5 ) ; iz Bradine primjerak novca (Constan- mogunosti za nova ispitivanja, a ona su potrebna
tius Gallus); iz Radeina reljefi i nadgrobni natpisi naroito u dolinama brojnih pritoka koje se ovdje
koji bi mogli pripadati poetku III vij n. e. (CI L III, ulijevaju u Neretvu. Posebno je .potrebno istraiti
13862: Aurelius ili Aurelia); u Obrama naena je kraj koji vee dananje Jablaniko Jezero.sa rudar-
nadgrobna ploa; u Trusini ploa sa reljefom um- skim podrujem .Kreevo - Fojnica; U tom cilju
skog boanstva'". Treba napomenuti da: do danas nisu pisac ove studije otpoeo je ispitivanje tragova rim-
pronaeni spomenici koji bi govorili o municipalnom skih komunikacija izmeu Neretvice ,i podruja Kre-
razvitku ovoga kraja. evo - Fojnica. Ispitivanje jo nije zavreno, ali
Kraj oko Konjica bio je dobro nastanjen i u se .ve~ s~da n:oe smatr~ti sigurnom k?munika~a
praistorisko doba. O tome svjedoe ostaci naselja iz koja Je 1Z doline Neretvice preko Trusme, Sultia,
raznih praistoriskih perioda. Najstarije je neolitsko Seonice, Vinjevice Gornje i padinaavnice (obi
naselje u Lisiiima koje se priblino moe datirati nije: Zavrnica) vodila na visoravan Kolijevrat i pla-
u vremenski raspon od 2500-2000 g. st. e. i koje ninu Rasvar (Tab. IV, sl. 8). Tragovi rimske ceste sa-
pripada maritimnoj kulturi mediteranskog neolita'". uvali su se u usjecima iznad Sultia i na Brezo-
Meu praistoriskim gradinama najpoznatije su: Gra- vici u vidu kamene podloge za put koji se i danas
dina u Galjevu, Gradina u Donjem Selu, Gradina upotrebljava (xvoznik). U predjelu Kolijevrata sa-
i Gradac u Orahovici, Gradina na Gostijevnju blizu uvao se na duini od 50 m, nasip za cestu (planum)
Lisiia, Gradina na Crijepu, kod sela Barmia u irok 3 f i i visok 1 m. Ovakvi planumi konstato-
dolini potoka Kraljuice, Gradina u Treboju blizu vani su i na rimskoj cesti Ravanjsko Polje-Vukov-
Nevizdraka, vie gradina u dolini Neretvice, Gra- sko Polje-Bistrica kod Gornjeg Vakufa'". Od na-
dina, Gradac i dr. oko sela Mrakova zapadno od sipa na Kolijevratu trasa puta se moe pratiti du-
Ostroea. Pored ovih, sauvani su i drugi pralsto- inom od jednog kilometra u pravcu Rasvara; na
riski tragovi: ilirske nekropole na uu Idbara, kod tom otsjeku nalazi se jo jedan nasip za cestu sli-
Konjica, u dolini Biiele i kod Donjeg Sela, zatim an prvome. Da li su se na Kolijevratu sastajali
na upinama blizu elebia sa itavim naslagama putevi koji su dolazili iz vie pravaca, zasad se moe
praistoriskog i rimskog posua i ostaci starijih na- samo pretpostavljati. Pretstojiispitivanjedaljeg to-
seobina moda neolitskih u Orahovici, na uu Ne- ka ove komunikacije i njenih veza sa mreom dru-
vi zdra kog potoka, na uu Bijele i dr. Na nekim gih rimskih puteva koji su prolazili kroz rudarski
gradinama su sauvani i rimski graevinski ostaci: , kraj Vranica-Kreevo-Fojnica, a dosad nisu usta-
Stari Grad kod Konjica, Grad u Ribiima, Gradac novljeni i obiljeeni. U svakom sluaju, komunika-
u Donjem Selu, stari grad Vraba u dolini Bijele'". cija koja je dolinom Neretvice pa preko Rasvara
Najznaajnija antika naselja ovoga kraja da- vodila u pravcu Kreeva-Fojnice imala je prven-
nas su ve potopljena novim Jablanikim Jezerom. stveno rudarski karakter i sluila je kao najkraa
Time su na podruju koje zauzima jezero zavrena veza izmeu gusto naseljenog podruja Konjic-ue
arheoloka istraivanja. Meutim i dalje postoje Rame i bogatog distrikta Srednjebosanskog rudogorja.

9) SARAJEVSKO POLJE I SARAJEVO SA OKOLINOM

Rimska cesta koja je ila dolinom Neretve i
preko Boraka izlazila u Konjic, kao to smo ve na-
.veli, produavala je dalje u Sarajevsko Polje preko
Ivan Sedla. Njenu trasu preko Ivan Sedla sve do
Sarajevskog Polja Balif je na karti uz svoje djelo
o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini obiljeio
kao sigurnu ali jo neustanovljenu. Poslije Balifa
nije bilo posebnih hodolokih istraivanja na tom svetna ara: Apollini Tadeno Charmidis col(oniae)
prostoru, ali, prema vij estima sa terena, oko Ivan
Sedla ima dobro sauvanih tragova rimskih puteva
u nekoliko pravaca. Prema tome, preciznije obilje-
avanje trase 'rimske ceste i njenih odvojaka bilo
bi mogue samo poslije novih istraivanja na terenu.
U Pazariu su konstatovani ostaci rimskih zgra-
da; odavde su i nadgrobni spomenici (CIL III, 8378
i 13863)100. Iz Gradca izmeu Pazaria i Hadia .baza koju caru Dioklecijanu posveuje r(es) p(ubli-
je epigrafski spomenik veterana leg. VIII Aug. (CIL
III, 12750 = 8375), a iz Hadia' je jedna drahma
(Dyrrhachium)lOl. Osijek kod Blauja poznat je po
nalazima iz rimskog vremena (arhitektonski dije-
lovi i graevinski materijal). Iz Osijeka je nadgrobni
natpis: CIL III, 12755 = 8377 sa imenom Ulpia, a .ski ostaci. Ovdje su otkopane ruevine rimske zgrade
iz Blauja odlomak zavjetne ploe sa reljefom Di-
jane i natpisom (CIL III, 8376, upor. str. 2127 i
2256)102 .
Najznaajnije antiko naselje na Sarajevskom
,Polju nalazilo se u Ilidi. Ve prva istraivanja
1892 i 1893 g. otkrila su tragove prostranih gra-
evina i rimske spomenike ba na onom mjestu gdje
se nalaze termalno vrelo i sadanji banjski objekti.
Tragovi zgrada, a naroito njihovi brojni mozaici,
govore o zamanim sredstvima utroenim za izgrad-
nju ovog naselja. Numizmatiki nalazi u Ilidi da-
tiraju jo iz I vij. n. e. (Claudius, Vespasianus), ali
je najvei broj iz II, Illi IV vij. n. e. Naselje je
vjerovatno podignuto jo u I vij. n.e., a njegov puni
razvoj pada u period II - IV vij. n.e.' ox. I novij a
istraivanja otkrila su ostatke rimskih graevina i
druge nalaze 104(Tab. V, sl. 9 i 10). Iz Ilide je ,po-
servus d. d. Charmidis (=Charmides) hi bio rob
(servus publicus) na slubi u gradu koji je oznaen
kao colonia. Posvetnog sadraja je i djelimino sa-
uvani natpis iz Luana (kod banje Ilide): ... Apol
(lini) ... ce]teris d(is) ... HI". Puno ime ovoga grada
ne znamo, jer drugi dio natpisa koji govori o tome
nije u cjelini sauvan: 1936 g. naena je u Ilidi
ca) Aq(uarum) S ... 10n. Vidjeli' smo da su neki
istraivai na prostor Sarajevskog Polja lokalizovali
Stanec1i, dok su drugi ovdje traili Ad Matricem
kao stanice sa ceste Salona-i-Argentaria"?".
U Stupu kod Ilide takoe su konstatovani rim-
i grobovi sa nalazima iz rimskog vremena. Meu na-
lazima najznaajnija su poljoprivredna i zanatska
. orua i novci (Claudius, Carinus i Maximianus).
Zemljoradnika orua posvjedouju da je zgrada
sluila kao poljoprivredni, objekat, a kovaki alat
i nepreraeno eljezo indiciraju vlastitu proizvodnju
poljoprivrednih alatki na toj ekonomiji. Prema oso-
binama alata i pribora moe se zakljuiti da je po-
sjed pripadao nekom domaem ovjeku - romani-
zovanom Iliru. Ne znamo tano kad je podignuta

zgrada, jer primjerak novca cara Klaudija ne mora
znaiti da ona datira iz I vij. n. e., ali je ona sva- .
kako jo postojala oko 300 godina n. e. l OS . U susjed-
nom vrakinu Selu (danas: Naselje Pavla Gorani-
na) takoe su ustanovljeni ostaci rimske naseobine;
odavde je i ara lOM iji je dedikant veteranus leg.
VIII Aug. (CI L III, 8374 ~ 2766a, upor. str. 1035
i 2256)109.
U samom Sarajevu otkriveni su tragovi rim-
skog naselja koje se nalazilo u zapadnom dijelu gra-
da. Pored graevinskih ostataka rimskih zgrada, isko-
pan je vei broj grobova. U tom dijelu grada na li-
jevoj obali Miljacke radila je ciglana koja je vje-
rovatno podmirivala i potrebe rimskog grada u Ili-
di. Iz ciglane su sauvana dva odlomka crijepa sa
igovima CONSTA ... i CO ... Oblik slova na igo-
vima ovih opeka odgovara III Vij. n. e. to pokazuje
da je ciglana radila u to vrijeme, ali je isto tako'
mogue da je bila u pogonu i prije i poslije tog
vremena. U Vasiljevoj bai na desnoj obali Mi-
ljacke iskopani Su ostaci rimskih zgrada. Iz ruevina
tih zgrada izvaeni su odlomci tegula sa igovima:
CONST .'.. , CON... i NIMIXAM (obrnuto: MA-
XIMIN) koje su, skoro je sigurno, izraene u lo-
kalnoj rimskoj ciglani. Sa prostora Vasiljeve bae
je i jedan fragment tegule sa krstom kakav se javlja
poevi od IV vij. n. e. i jedan novi (Iustinus).
Ovdje su konstatovani grobovi praistoriskog, rim-
skog i docnijeg vremena. Uz Koevski potok nalazila
se rimska keramika radionica, a u blizini su otkri-
veni odlomci rimskog graevinskog materijala. U
samom gradu zabiljeeni su nalazi arhitektonskih
dijelova rimskih zgrada koji nisu s ovog prostora
ve su preneseni iz Sarajevskog Polja i upotreblja-
vani. prilikom izgradnje javnih zgrada u Sarajevu
jo u XVI vij. Meu tim nalazima najznaajniji je
odlomak stupa sa bazom i natpisom koji se odnosi
na rrrunicipalni ivot jedne optine i u kojem se
spominju ugledni graani Rima iz prve polovine
III vij. n.e. (Catius Clementinus i CatiaClementina)
kao vjerovatni patroni civitatis Aquae S ... Drugi
vaan nalaz je odlomak nadgrobnog spomenika sa
natpisom: Ulpia ... (upor. 'nadgrobni spomenik iz
Osijeka kod Blauja: CIL III, 12755 = 8377 na ko-
jem se takoe nalazi ime Ulpia). Na Debelom Brdu
iznad Sarajeva sauvali su se rimski ostaci. To su
zidovi utvrenja u kome su naeni razni rimski
artefakti, meu kojima i jedan kasnoantiki lonac
sa natpisom minuskulnim kurzivom i primjerci an-
tikog novca (drahma Dyrrhachium, Constantinus I
i II i-Iustinianus 1). Ovdje je vjerovatno od poetka
rimske vladavine do u VI vij. n. e. boravila vojnika
posada koja je obezbjeivala promet cestom i vrila
nadzor nad naseljem u dananjem Sarajevu.iU raz-
nim dijelovima grada prikupljeno je dosta primjera-
ka antikog novca koji idu u neprekidnom nizu od
Tiberija dd Justinijana. Pored toga, u Sarajevu su
nabavljene dvije drahme (ApolIonia), ali njihova
10) CESTA OD SARAJEVA PREKO ROMANIJE U DOLINU DRINE
Ovu cestu je opisao Balif '!" i obiljeio je na
svojoj karti. Prema sauvanim tragovima trase i na-
lazima miljokaza, cesta se moe pratiti od ljebova
sjeveroistono od Sokoca pa skoro cijelom duinom
do Drinjae. Tragovi ceste u umama Romanije nisu
koloteine, ve planurni sa ploama i sitnijim kame-
njem za uvrenje stroja. Miljokazi su naeni u
grupama izmeu Debelog Brda i Tisovca kod Brke-
69
provenijencija nije poblie poznata. ~ Kroz Sarajevo
je prolazila rimska cesta koja je od Ivan Sedla preko
Sarajevskog Polja i Romanije vodila na Drinu. Ser-
gejevski pretpostavlja da je rimska magistrala na
prolazu kroz Sarajevo ila pravcem dananjih glav-
nih ulica, a zatim preko Painog Brda i Mokrog vo-
dila na Romaniju i dalje prema Drini. S obzirom na
poloaj Sarajeva i na to da cesta odmah po izlasku
iz grada prema istoku ima uspon, Sergejevski oprav-
dano zakljuuje da se na prostoru dananjeg Sara-
jeva nalazila rimska putna stanica (mansio ili mu-
tatio)"!",
U okolini Sarajevskog Polja i Sarajeva rimska
aglomeracija postojala je jo u Trnovu, gdie su
naeni rimski novci, urne i drugi predmeti.'!". Na
Naklu u Vojkoviima vjerovatno je bila straarnica
za uvanje ulaza u Sarajevsko Polje, a na prostoru
dananje Hrasnice moda neka naseobina vezana za
poljoprivredno dobro"!". Na Gradu kod Semizovca
sauvani su tragovi naseljenosti u rimsko doba'?".
Na podruju Gornje Vo goe, naroito uz potok Jo-
anicu i oko sumpornog vrela, konstatovani su ostaci
rimskih graevina'{".
Sarajevsko Polje i okolina Sarajeva bili su do-
bro nastanjeni i u praistorisko doba. Naselja iz raznih
praistoriskih perioda nalazila su se u Butmiru, na
Naklu kod Vojkovia, na Gradcu kod Kotorca, na
Soukbunaru, Debelom Brdu i Zlatitu iznad Sara-
jeva,na Gradini povrh Bistrikog potoka kod Sara-
jeva, na Ravnim Bakijama (Fortica) kod Sarajeva,
na Ophoi iznad Moanice, na gradinama Gradcu
i Kokorevcu u dolini Koevskog potoka, u Semi-
zovcu, na Rogou kod Blauja, moda na ianu kod
Pazaria, i na drugim mjestima. Osim toga, u Moi
lima i na Velikom i Malom Orlovcu kod Saraj eva
sauvane su gromile. Posmatrana u cjelini, naselja
pripadaju praistoriskim preiodirna poevi od neolita
do mlaeg eljeznog doba. Meu tim naseljima naj-
brojnije su zastupljene ilirske gradine od kojih su
neke, kao to smo vidjeli, sauvale tragove rimskog
ivotal!".
Prema svemu to smo iznijeli o Sarajevskom
Polju i okolini Sarajeva, vidi se da je u ovom kraju
bilo znatnih i brojnih rimskih naselja. Poznate su
takoe praistoriske aglomeracije poevi od neolita.
Centar cijelog kraja u rimsko doba bilo je Sara-
jevsko Polje sa gradskom samoupravnom optinom
Aquae S ... u dananjoj Ilidi. Nalazi pokazuju da
je u Aquae S ... ivot tekao od I do kraja IV vij.
n. e. i da je ovaj grad doivio svoj puni procvat
u III i IV vij. n. e. U Sarajevu su se nalazile zanatske
radionice i putna stanica na rimskoj cesti koja je iz
Sarajevskog Polja vodila prema Romaniji. Prema
nalazima moe se zakljuiti da je rimsko naselje u
Sarajevu postojalo neprekidno od I do VI vij. n. e.
Stanovnici sarajevskog kraja bili su Desitijati, jako
i brojno ilirsko pleme, koje je zauzimalo prostor od
Varea prema Rogatici i dalje prema DrinF16.
vine, na Alajbegovini, kod Mitrovia, u Kiridinskom
Dolu i Kraljevu Polju ~ sva mjesta na pravcu lje-
bovi ~ rijeka Jadar. Nalazita su meusobno uda-
ljena 3 odnosno 1,5 km. Miljokazi su sa natpisima
i bez njih. J edan miljokaz kod Lukavice ukazuje na
tok ceste od Kraljeva Polja prema rijeci Jadru. Nje-
na trasa ustanovljena je dalje niz Jadar, u ijoj su
dolini konstatovani tragovi kaldrme, a na uu po-
70
toka Kravice ostaci neke manje antike naseobine.
Od ua Kravice duinom od 10 km cesta je vje-
rovatno vodila na Drinjau. Cesta Romanija-Dri-
njaa je najveim dijelom ustanovljena, a samo dva
kraa sektora, tj. Kraljevo Polje-Jadar i ue Kra-
vice-Drinjaa, Balif je obiljeio kao vjerovatne. Na
drugom otsjeku ove komunikacije, tj. izmeu Sara-
jeva iRomanije, Balif je ustanovio planum coste
u duini od 2 km izmeu zapadnih obronaka Roma-
nije i potoka Krulja kod Mokrog. Na osnovi ovog
ostatka trase i na osnovi anepigrafskog miljokaza
kod Hana Ophoaa (CIL III, str. 2174), Balif je
obiljeio kao siguran i taj dio ceste. to se tie daljeg
toka do Sarajeva, on do danas nije ustanovljen, ali
se opravdano pretpostavlja da je cesta iz Sarajeva
prelazei Paino Brdo izlazila na potok Krulj kod
Mokrog gdje se spajala sa ve ustanovljenom cestom
preko Romanij el] 8.
Na miljokazima ceste Romanija-Drinjaa nisu
sauvane oznake udaljenosti. To nemaju ni drugi
dosad poznati miljokazi ceste Narona-Sarajevsko
Polje. Sa otsjeka Romanija-Drinjaa na prostoru
Debelo Brdo-Tisovac naeni su miljokazi iz vre-
mena careva Filipa iVolusijana (CIL III, 13306 i
13307) i, prema nesigurnom itanju, miljokaz Ger-
manika Augusta (CIL III, 13308). Dva miljokaza kod
Brkovine datiraju iz vremena cara Decija Trajana
(CIL III, 13309 i 13310). Miljokaz kod Mitrovia (CIL
III, 13311) pripada cezaru Etrusku; odavde su i
fragmenti miljokaza bez natpisa (CIL III, 13315). Tri
miljokaza iz Kiridinskog Dola pripadaju: Etrusku,
Tacitui, moda, Dioklecijanu ili Maksimijanu (CIL
III, 13312, 13313 i 13314). Miljokazi u Kraljevu Polju
su anepigrafski, a miljokaz iz Lukavice (CIL III,
13316) potie iz vremena Volusijana. U grupama ovih
miljokaza na navedenim nalazitima otkriveni su i
drugi dijelovi i fragmenti, ali bez natpisa.
Prema natpisima miljokaza moe se zakljuiti
da su u III vij. n. e. na ovoj cesti vrene velike i
este reparature. Pa pretpostavlja da je i ovaj dio
ceste izgraen rano, jer je dio Narona-Sarajevsko
Polje vjerovatno bio u gradnji jo pod Augustom.
to se tie popravaka na cijeloj duini Narona-Sa-
rajevsko Polje-Drinjaa, oni su u III vij. n. e. po-
11) PODRUJE: SOKOLAc;-GLASINAC-ROGATICA-VLASENICA
Ovo podruje poznato je po brojnim ostacima
ilirskih naselja. Nekropole oko Sokoca iRogatice
(Glasinako Polje) ispitivane su kroz dugi niz go-
dina i o njima je objavljen vei broj radova. Gra-
dine na Glasinakom Polju oekuju nova istraiva-
nja, jer arheolozi na njima nisu dosad vrili posebna
ispitivanja, ve su ih samo obiljeili. Ovdje je po-
trebno da ukaemo na najvanije gradine sa Glasi-
nakog Polja i na rimske nalaze koji su ovuda otkri-
veni tokom ranijih ispitivanja tragova ilirske kul-
ture. Oko Sokoca, dakle, na rimskoj cesti Romanija-
Drinjaa ili u njenoj blizini nalaze se gradine: na
Rasovai iznad Koutice i Margetia, kod Kusaa i
Starog sela, Gradac kod Sokoca, Gradi, nad Bukovi-
nom, na Prisoju, na Paleu, kod Puhovca i dr. Na
pravcu Glasinac-Rogatica najpoznatije su gradine
kod Bjelosalia, iznad Vitnja, kod avarinii, Pari-
evi i Senkovia, nad Mioiima, Ilijak sjevero- selja koje je zauzimalo vee prostranstvo. Znaajni
istono od Prae, kod Vrlazija, kod Rusanovia, Grad
kod Kovanja i dr. I na podruju Romanije nalazi
se vei broj gradina 1 ~'1.
eli pod Filipom ili Maksiminom, a ponovo su izvr-
eni pod Tacitom i, moda, pod Dioklecij anom ll:' .
Prema tome, trasa od Mokrog do Drinjae koju
je obiljeio Balif i njen pretpostavljeni pravac od
Sarajeva preko Painog Brda do Mokrog, kao to
smo ve naveli, ostaju do danas na cijeloj duini
Saraj evo-Romanija-Drinj aa najveim dijelom
kao sigurna i ustanovljena rimska cesta. Ovdje nam
se namee jo jedno pitanje: da li je cesta Sarajevo- ",
Romanija-Drinjaa istovremeno sastavni dio ceste
Salona-Bistue vetus-Bistue nova-Stanecli-Ar-
gentaria. Odreenije reeno: da li su se negdje kod
Sarajeva spajale obje ceste - ona koja je dolazila
iz pravca Narone dolinom Neretve i ona koja je do-
lazila iz pravca Salone preko Duvanjskog Polja i
gornjeg Vrbasa - pa od Sarajeva produavale pre-
ma Drini kao jedna komunikacija. Balif 't" je bio
sklon da vjeruje da je cesta Sarajevsko Polje--Ro-
manija-Drinjaa, kako ju je on opisao, vodila prema
Argentariji iji poloaj nije bio sigurno ustanovljen.
Domaevski cestu Salona-Tilurio-Bistue nova i
dalje takoe usmjerava preko Sarajeva i s njome
spaja cestu Narona - dolinom Neretve'F'. Moe se
pretpostaviti, kao to smo ve naveli u osvrtu na
problem ubikacije stanica Bistue nova i Stanecli, da
je cesta Salona-Argentaria u svom zavrnom dijelu
iz predjela Breza-Dabravina-Vare produavala
pored Olova i Kladnja na rijeku Drinjau i Drinu.
Taj pravac jo nije istraen. Izvjestan oslonac i indi-
ciju za istraivanje komunikacije tim pravcem pru-
aju nalazi uPotcrkvini, adiirna i Paprai. U Pot-
crkvini izmeu Vlasenice i rijeke Drinjae konsta-
tovani su ostaci rimske naseobine, a na oblinjoj Gra-
dini u adiima sauvani su, pored tragova praisto-
riske nastanjenosti, ostaci rimskih zidina (utvrda?)
i oko nje vei broj gromila slinih glasinakim gro-
milama 1~~. Iz Paprae su primjerci rimskog novca:
Marcus Aurelius, Licinius i Constantinus II 12 3 . Pro-
izlazi, dakle, da zasad ostaje otvoreno pitanje da li
su iz sarajevskog kraja na Drinu vodile dvije komu-
nikacije - jedna iz Sarajevskog Polja i druga iz
podruja Breza-Vare - ili je postojala samo jedna
komunikacija, tj. ona koja je ila pravcem Sarajev-
sko Polje-Romanija-Drina i koja je ve usta-
novljena.
U glasinakim nekropolama naeni su pojedini
rimski artefakti. Ostaci rimskih naselja dosad su kon-
statovani samo u Rogatici i njenoj blioj okolini. Tako
se u grobovima juno i sjeverno od moderne ceste
Podromanija-Rogatica nailo na razne rimske pred-
mete i novce. Iz Rudina potiu novci III i IV vij.
n. e. i rimski arhitektonski dijelovi. Kod Rusano-
via iskopani su fragmenti .rimske keramike i jedan
primjerak Dioklecijanovog novca. Rimski predmeti
naeni su u jednoj grobnici kod Osova, a u grobnici
kod Planja rimski novac iz IV vij. n. e. Blizu Do-
braa iskopani su grobovi sa praistoriskim i rim-
skim prilozima, a u jednom grobu naen je numizma-
tiki primjerak (Constans I). U Okruglom i Brr.n-
koviima prikupljeni su rimski novci IV vij. (Con-
stantius II i dr.)12".
U Rogatici su konstatovani ostaci rimskog na-
su rogatiki spomenici sa natpisima: DM T. Cl (audio)
Maximo dec(urioni) c(oloniae) Ris( ... ) .,. (CIL
III, 12748 = 8369 = 2766b upor. str. 1035 i 2256);

lOM P. Ael. Clemens duovir (CI L III, 8366, upor.
str. 2127) i P. Ael. Clemens (CI L III, 8367) koji
je moda identian sa onim iz CIL III, 8366; lOM
T. Fl. Albanus duovir quinquennalis (CIL III,
12747= 8368) i cippus sa natpisom moda: P. Aelio
(el L III, 12754). Na osnovi podatka c(oloniae) Ris
( ... ) iz epitafa CIL III, 12748 = 8369 = 2766b
.Pa zakljuuje da je u Rogatici bio rimski grad
ranga kolonije. Kao potvrda za to mogu posluiti
i natpisi u kojima se spominju lokalni funkcioneri.
U Potpjeu kod Rogatice ustanovljene su takoe
rimske ruevine-". Neki istraivai su smatrali
da antiko naselje u Rogatici nije bilo ranga kolo-
nije. Takvo miljenje zastupa danas i Sergej evski
koji dri da je na epitafu CIL III, 12748 - 8369 =
2766b pomenuti T. Claudius Maximus bio decurio
eoloniae Risini, tj. Risna, i da je na nekom puto-
vanju umro kod Rogatice gdje je i sahranjen, pa je
stoga u natpisu navedeno njegovo rodno mjesto 1 2 7 .
Protiv ovog miljenja govore sljedea dva momenta:
1) Rogatica je bila veliko antiko naselje, to poka-
zuju brojni arheoloki nalazi; ona ima dobar poloaj
i bogatu okolinu koja je i u rimsko doba bila nase-
ljena; iz Rogatice potiu i drugi natpisi na kojima
se spominju gradski funkcioneri (duovir i duovir
quinquennalis) i 2) na epitafu nekog dekuriona moe
stajati ime mjesta u kome je vrio vijeniku du-
nost bez obzira na to da li je spomenik podignut
u tom ili nekom drugom mjestu. Imamo primjera
za oba sluaja: nadgrobni natpisi dekuriona naeni
u Saloni: CIL III, 1940, 2026, 2055, 2066, 2073 i dr.
nose oznake dec. col. Salon., decur. col. SaL, decu-
rioni colon. Salonitan. i sl.; brojni su nadgrobni nat-
pisi na kojima se ne spominje ime grada gdje je de-
eurio vrio vijeniku dunost: CIL III, 1942, 2082
i 2084 (Salona); 8441 iz Narone; 2866 iz Nedinuma;
2773 iz Riditae i dr.: decur., decurioni civitatis, dec.,
decur. augur., decurioni i sI,128. Stoga smatramo da
bi Paovu identifikaciju col. Ris... = Rogatica
trebalo podvri reviziji utoliko to nije pouzdano da
li je rimsko naselje u Rogatici zaista bilo colonia
i da li se tako zvalo. Meutim to da je ovo naselje
imalo status gradske civitas stoji van svake sumnje.
Iz Rogatice je ara Libero Baccho i lOM iji je dedi-
kant ve poznati P. Aelius Clemens veteranus (CIL
III, 8367)129. Sergejevski je u Pleevici sjeverno od
Rogatice otkrio ostatke rimske zgrade koja odgovara
jednoj villa rustica i ostatke rimske kaldrme iroke
do 3 m koja vodi u pravcu Rogatice'?". Pojedinane
nalaze pretstavljaju votivna ara: lunoni... Mar
(eus) Ulpi(us) Marcian(us) (CIL III, 14616) u iva-
ljeviima i reljefi karakteristini po enskoj rimskoj
odjei u Glavicama 1 3 1
Na pravcu Podromanija-Rogatica do danas ni-
su otkriveni tragovi rimske ceste. Meutim s obzi-
rom na to da su u grobovima sjeverno i juno od
dananje ceste koja ide tim pravcem naeni rim-
ski predmeti i novci i da su u Rogatici konstatovani
ostaci rimske varoi, a oko nje takoe tragovi dru-
12) FOA, GORADE I VIEGRAD SA OKOLINOM
Kraj u kome se nalaze Foa, Gorade i Viegrad,
tj. dolina gornjeg toka Drine, do danas nije dovoljno
arheoloki ispitan. Rimski ostaci su malobrojni, pa
je i nae znanje o ovom kraju u antiko doba nepot-
puno. Ustanovljeni ostaci rimskih naselja su rijetki.
Meu rimskim nalazima preteu nadgrobni spome-
nici koji su veinom anepigrafski. I nalazi novca
su rijetki. to se tie rimskih komunikacija, one
71
gih rimskih aglomeracija, moe se smatrati sigurnim
da je antika Rogatica bila vezana nekom komuni-
kacijom za cestu Romanija-Drinjaa. Trasa te ko-
munikacije ne moe se tanije obiljeiti, ali je vrlo
vjerovatno da se ona podudara sa modernom cestom
uz koju se niu grobovi sa rimskim nalazima. Osim
toga, ostaci rimskog mosta i tragovi rimske ceste,
sauvani kod Laevine jugozapadno od Rogat~e,
indiciraju komunikaciju koja je, izgleda, vezala Ro-
gaticu sa Praorrr'?". Za dalji tok ove komunikacije,
boljerei za ispitivanje veze izmeu Sarajeva i do-
line Prae, vani su tragovi rimskog puta koji se
odvaja od moderne ceste Praa-Renovica (1 km na
jugu od Prae) i vodi u selo Kaiare'?". Ovaj put
nije oznaen u Balifovoj karti. Na pravcu rijeka Pra-
a-Sarajevo preko Pala poznati su takoe numi-
zmatiki i drugi nalazi: na Palama dvije drahme
(Dyrrhachium), u 'Prai brojni i raznovrsni primjerci
novca od kojih su samo neki prikupljeni (Neapolis,
Thasos, Croton, Macedonia = Alexander III i Philip-
pus II, Massilia, Abdera) i odlomci grke keramike
na Gradini Ilijaku sjeveroistono od Prae "".
Rimskog novca bilo je i u nekropolama oko So-
koca. Nalazita se niu uz rimsku cestu Romanija-
Drinjaa, Iz Vraia na obroncima Gradine Puho-
vac i iz Talina potiu primjerci rimskog novca IV
vij. (Licinius kavan u Sisciji i jedan iz doba Kon-
stantina I)lH:i. Jugoistono od ljebova, u Grlacima,
otkrivena je nadgrobna stela sa reljefom konjani-
kam. U Podeplju jugoistono od Kraljeva Polja
naeni su republikanski denari i jedan primjerak
carskog novca (Vespasianusj ':".
Podruje Sokolae-Glasinac-Rogatica-Vlase-
nica nije bogato ostacima rimske kulture. Posebno
treba istai da ovdje, izuzev Rogatice, nema znaaj
nijih ostataka rimskih naseobina. Meutim brojne
ilirske gradine i gromile na cijelom prostoru Glasi-
nakog Polja koje zahvata dijelove bivih srezova
Sokolac, Rogatica i Viegrad i dananjeg sreza Sara-
jevo svjedoe o tome da je ovaj kraj bio jako nasta-
njen. To to su ostaci rimskih aglomeracija na Gla-
sinakom Polju malobrojni i rijetki ne znai da se
u rimsko doba prorijedilo stanovnitvo. Autohtoni
Iliri sa Glasinca u svom nainu ivota gotovo nita
nisu mijenjali i nastavili su pod Rimljanima da ive
isto onako kako su ivjeli prije njihovog dolaska.
Istina, nae znanje o tragovima rimske kulture u
ovom kraju nije jo upotpunjeno, jer su glasinake
gradine neispitane. Ali i ono to se dosad zna, zahva-
ljujui u najveoj mjeri obimnim istraivanjima
ilirskih nekropola, pokazuje da je Glasinac bio kon-
tinuirano naseljen u praistorisko i rimsko doba kao
i poslije toga. Uticaji Rimljana u ovom kraju izgleda
da nisu bili naroito jaki. Romanizacija se mogla jae
osjetiti samo u gradskom centru (dananja Rogatiea)
i u njenoj najblioj okolini. Za Rimljane je glasi-
naki kraj imao posebno znaenje zbog toga to je
ovuda prolazila vana cesta koja je dolinu Neretve
spajala sa dolinom Drine i Save.
dosad u ovom kraju nisu ustanovljene. Miljenje
Domaevskog da je iz Gacka vodila rimska cesta u
Fou i dalje od Foe Drinom u Domaviju dosad nije
potvrenov". Kraj kroz koji bi ila veza izmeu
Gacka i Foe teak je i neprohodan, naroito u pre-
djelima Sutjeske, pa je vrlo nesigurna i pretpostavka
da je ovuda prolazila neka vanija komunikacija.
Isto tako konfiguracija tla izmeu Viegrada i Ske-
72
lana ne dozvoljava trasiranje komunikacije koja bi
ila samom dolinom Drine':".
Foanski kraj poznajemo samo po malom broju
rimskih spomenika. Jugoistono od Foe, u Vrbici
kod elebia, konstatovani su ostaci neke rimske
naseobine i otkriveni nadgrobni spomenici; jedna
ploa sa reljefom naena je i u susjednom Kuno-
vu 14 0 Iz Trbua na Drini juno od Foe je nalaz
arhitektonskog odlomka iz III vij. n.e., a iz Ocrkavlja
zapadno od Foe nadgrobni rtvenik sa nepotpunim
natpisom na kome se mogu itati imena: Flavius i
Aurelii l4l . U selu Miljevini kod Foe nedavno je
pronaena ara lOM Conservatori koju je posvetio
libertus Graecus qui et Fortunatus-?". Sjeverno od
Foe mjesto Ustikolina poznato je po nalazima iz
rimskog doba. U Ustikolini na uu rijeke Kolune
konstatovani su ostaci veeg rimskog naselja. Odavde
su takoe odlomci dvaju spomenika sa nepotpunim
natpisima (CIL III, 8372 i 8373), jedan uteg sa nat-
pisom (CIL III, 14340 upor. str. 2328 1 8 1 ) , razni arhi-
tektonski fragmenti i drugi rimski artefakti. Od no-
vaca naen je samo primjerak Constantinus 114 3
Ostaci antike naseobine ustanovljeni su i u Cvi-
linu s desne strane Drine kod Ustikoline; prema
graevinskim ostacima izgleda da je na uu potoka
Kosove bila vila; sa brda elije kod Ustikoline potiu
rtvenici sa posvetama: Termino Libero Patri lOM
i Termino i vie odlomaka nadgrobnih spomenika'<'.
Na podruju Kalinovika koje je bilo dobro nase-
ljeno u praistorisko vrijeme nedavno su na vie mje-
sta pronaeni: rimski graevinski ostaci, a moe
se pretpostaviti da su ovuda u rimsko doba prola-
zile komunikacije kao veza sa Drinom (Foa-Usti
kolina) i naseljima na gornjoj Neretvi':".
Goradanski kraj poznajemo samo po ostacima
koji su sauvani u Sopotnici sjeverno od Gorada.
Pored tragova antike- naseobine u Sopotnici su
otkriveni spomenici sa natpisima: lOM Cohortali
(CIL III, 13856 = 8370) i Term (CIL III, 8371 upor.
13856)146. Pa smatra da natpis Term potie sa ka-
mena meaa koji je lobiljeavao granicu nekog
podruja. Ovaj natpis i natpisi kod Ustikoline govore
o tome da je i na gornjoj Drini u rimsko doba bilo
vojnih garnizona.
Viegradski kraj poznajemo po rimskim nala-
~ima u Viegradu, Velikoj Gostilji i na podruju
Zupe. Iz Viegrada su rimski novci Constantinus I
i II, Constantius II i Constans l 47 . U Velikoj Go-
stilji sauvani su spomenici sa rimskog groblja i
arhitektonski dijelovi koji moda potiu od nekog
hrama-t". Na podruju upe esti su nalazi anti
kih spomenka, ali isu graevinski ostaci rimskih
naseobina vrlo rijetki. Do danas u tom predjelu
nisu otkriveni ni tragovi rimskih komunikacija.
Ostaci naseobina konstatovani su u Klaniku i Sta-
rom Brodu. Iz Klanika su nalazi nadgrobnih spo-
menika koji svjedoe o postojanju groblja i naselja
u II i III vij. n. e., a iz Starog Broda razni arhitek-
tonski dijelovi i fragment nadgrobnog kamena sa
natpisom: MALVI ET Fl(avio) Batjonij-!". U Do-
njem titarevu otkriveno je nekoliko nadgrobnih
spomenika, meu kojima su dva sa nepotpunim nat-
pisirna'!". PO ostacima graevinskog materijala moe
se zakljuiti da je neka rimska naseobina postojala
i na Kosovu Polju kod Viegrada-'. Za termalno
vrelo u Banji kod Viegrada Radimski je ustanovio
da je bilo eksploatisano jo u rimsko doba 1 5 2 . Anti
ko groblje je sauvano i u Rudom. Odavde su dva
nadgrobna natpisa od kojih je jedan znaajan po
tome to nas obavjetava o municipalnom ureenju.
Prema sadraju ovog epitafa Sergejevski zakljuuje
da je Rudo ili neko mjesto u okolini bilo municipium
koje je taj status dobilo pod Flavijevcima: ... T. F
(lavius) Silvanus dec (urio) m(uniceps?) muni(cipii)
Fl(avii) ... 153. Gentilno ime Flavius nalazi se i na
natpisima u Klaniku i Starom Brodu, a ono se esto
susree na epigrafskim spomenicima u d~ni Drine.
Epigrafski spomenici iz Starog Broda (MALVI FL.
BAT.) i Pljevlja (CURATOR ARBENSlUM MET-
LENSlUM SPLONISTARUM MALVESATIUM)I"4
pruili su F. Papazoglu osnovu za vrlo uvjerljiva
objanjenja o tome da je vei dio viegradskog po-
druja ulazio u teritoriju municipium Malvesatium-a
(= kod Uike Poegej':". Prema tome, i municipium
Flavium sa pomenutog natpisa iz Rudog mogao bi
da se odnosi na municipium Malvesatium, mada ne
bi trebalo iskljuiti mogunost da je region Rudog
imao svoju posebnu samoupravnu optinu (munici-
pium).
U ovom kraju - dolina gornje Drine - nisu
ispitani tragovi praistoriske kulture. Ono to o tome
znamo samo su pojedinani nalazi. Jedno praisto-
risko naselje indiciraju nalazi iz gromile u Mahrevi-
ima kod ajnia koje, prema Truhelki, pripada
srednjelatenskom periodu':". Iz trbaca kod Rudog
je znameniti nalaz srebrnog nakita iz praistoriskog
doba, ali je on osamljen i vjerovatno potie iz nekog
depoa 1 5 7 . Meutim za dalja arheoloka istraivanja
izvjesne indicije moe pruiti topografska nomen-
klatura na gornjoj Drini. Oko Ustikoline sauvana
su imena stare toponomastike: brdo Kolun iznad ri-
jeke Kolune; selo Ligati; selo Paraun i dr.; juno
od Foe su sela: Bunovi i Bastasi; oko Gorada sa-
uvana su imena: Batve i Karo, a oko ajnia: Ba-
tovo, Batotii, Paravke i dr.; oko Viegrada su: Pa-
nalite, Panos i dr. Posebno su za arheologiju vani
toponimi: Grad, Gradac, Zidine, Duvarovine, Crkvi-
na, Crkvite, Gomile, Gromile kojih ima u cijelom
ovom krajut".
Rimski nalazi koji su dosad otkriveni u dolini
gornje Drine nisu bogati, ali su znaajni. Oni poka-
zuju da su predjeli oko Ustikoline, Gorada i Vie-
grada imali znaajnije rimske naseobine. Groblja
sa brojnim rimskim spomenicima posvjedouju da
su se u njihovoj blizini nalazila naselja. Natpisi iz
viegradskog kraja govore da je tu bilo naseobina
koje su dobile pravo rimskog graanstva od Flavi-
jevaca. O municipalnom ureenju govori natpis iz
Rudog. Epigrafski nalazi lOM Cohortali i Termino
pokazuju da su u ovom kraju boravile rimske vojne
jedinice. U cjelini, po spomenicima se moe zaklju-
iti da su oko Viegrada nastajale i razvijale se rim-
ske naseobine u I, II i III vij. n. e. To se naroito
tie upnih i pitomih predjela u okolini Viegrada,
Ustikoline i Gorada, gdje su nalazi brojniji i vaniji.
Stoga smatram da se u dolini Drine izmeu Foe i
Viegrada kao i dalje na sjever od Viegrada nala-
zilo nekoliko poznatijih rimskih naseobina i da ih
j e bilo vie nego to bi nam to izgledalo prema do-
sadanjim nalazima. U prilog ovoj tezi navodim i
mogunost da su u antiko doba II ovom kraju kue
preteno pravljene od drveta i pokrivane drvetom,
a njega je bilo dovoljno u velikim podrinjskim
umama. Nova istraivanja vjerovatno bi otkrila
tragove jo nekih rimskih naseobina. Razumije se,
ova naselja su morala imati i svoje komunikacije
kojima su bila povezana meusobno ili sa naseljima
i putevima u drugim krajevima. Zasad ostaje neri-
jeeno pitanje cesta i puteva u gornjem Podrinju,
ali je jedna cesta svakako prolazila dolinom Drine
pravcem Foa-Ustikolina-Gorade i vjerovatno
dolinom Drine kod Viegrada.

13) CESTA I NASELJA UZ SREDNJI TOK DRINE
Komunikacija uz srednji tok Drine zahvata ve-
liku okuku Drine od urevca do Drinjae. Cesta uz
ovaj dio Drine opisana je prije 7 decenija i docnije
nije posebno ispitivana. Istraivanja ceste izvrio je
Truhelka. Njen tok na duini od cca 70 km obiljeen
je djelimino kao siguran i ustanovljen, a djelimino
kao siguran ali jo neustanovIjen.
Od Bratunca, gdje je ustanovljen trag ceste, do
urevca nalaze se ostaci rimskih naseobina. Kod
Volj evice otkriveni su rimski graevinski ostaci i
jedan miljokaz. U Bjelovcu konstatovani su ostaci
rimske kaldrme na duini od 7,5 km. Truhelka dalje
vodi cestu pored ua Saske rijeke, napominjui da
je rudarski centar Domavia bio s njome vezan sta-
zom koja je ila niz Sasku rijeku. U Sikiri u, juno
od sastava Saske rijeke -i Drine, naen je veliki depo
rimskog bakrenog novca iz III vij. n. e. koji je kovan
u Viminaciju, Blizu ovog nalazita je rimsko groblje
sa brojnim spomenicima. Sljedei nalazi - ostaci
rimskih ruevina - potiu tek iz Petrikog Polja.
Izmeu Tcgara i Petrikog Polja Drina prolazi kroz
klisure, pa Truhelka cestu na tom prostoru obiljeava
vjerovatnim pravcem koji ne ide obalom, ve za-
padno od nje, ime se skrauje duina same pruge.
Blizu Petrie takoe se nailo na stroj ceste pojaan metalurgisku radinost (olovna ruda, olovni odlivci,
kamenom koji je po svemu sudei ostatak rimske
kaldrme. Kod Skelana ustanovljeni su mnogobrojni
graevinski ostaci nekog veeg rimskog naselja. Tu
se ponovo javljaju tragovi rimske ceste u vidu ka-
menih ploa. Ostaci ceste mogu se i dalje gotovo
kontinuirano pratiti od Skelana do urevca. Od
urevca uzvodno Drinom trag ceste se gubi. Tru-
helka, meutim, smatra moguim da je cesta na-
stavljala svoj tok uz Drinu preavi izmeu Dobraka
i Klotijevca na desnu obalu i da je Mala Gostilja
najblie _mjesto koje bi moglo obiljeiti njen dalji
pravac. Sto se tie daljeg toka ceste, Truhelka sma-
tra da je poslije Viegrada najblia stanica bila Ro-
gatiea, i da se odatle ilo u Sarajevsko Polje. - To
je opis rimske ceste prema Truhelkinim otkrii
ma':". Tokom svojih istraivanja u antikoj Doma-
viji i njenoj okolini Radimski je otkrio ostatke rim-
ske ceste koja je vodila dolinom Saske rijeke izmeu
Domavije i Bjelovca. Na osnovi toga i zbog zna-
aja velikog rudarskog centra uDomaviji, Radimski
je zakljuio da se na tom pravcu ne radi o obinoj
stazi ve o pravom kolskom putu - cesti"?". Docnije
je kod Gradine naen miljokaz sa posvetom care-
vima Trebonijanu i Volusijanu, ime je takoe potvr-
eno da je zakljuak Radimskog bio opravdan l Gl.
U podruju istone Bosne koje lei uz podrinj-
sku cestu .Drinjaa-urevac nalazi se vei broj
rimskih naseobina. Meu njima su najvanije nase-
obine u Gradini kod Sasa i u Skelanima. Obimna
istraivanja koja su u oba ova mjesta izvrena po-
sljednje decenije prolog vijeka dala su znaajne
rezultate tako, da je nae znanje o njima relativno
dobro.
U Gradini je ustanovljeno vee rimsko naselje
koje je imalo prvo rang municipija, a docnije rang
kolonije. Ovaj grad je bio sjedite rudarske uprave
i centar rudarskog distrikta (Argentaria). Iskopa-
vanja su otkrila ostatke kurije i kupatila. U ruevi-
nama kurije naen je natpis: L. Domitius Eros pro-
curator metallorum Pannoniorum et Delrnatiorum
(CIL III, 12721 = 8361). Moda je istu slubu vrio
i Caius Iulius Melanio (CI L III, 12732). Iz ruevina
kupatila otkopani su spomenici s natpisima: jedan
73
iz 220 g. n. e.: Valerius Super vir egregius procura-
tor argentariorum balneo publico aquam sufficien-
tem induxit (CIL III, 12734) i drugi iz 274 g. n. e.:
Aurelius Verecundus vir egregius procurator-girgen-
tariorum balneum vetustate conlapsum ad pristinam
faciem reformare curavit (CIL III, 12736). Kao pro-
kurator spominje se na dva natpisa: vir egregius
procurator Iulius Tacitianus (CIL III, 8359 i 8360-
12720) iz vremena Aleksandra Severa. Ova dva nat-
pisa, koji su posveeni Aleksandru Severu i Juliji
Mameji, znaajni su po tome to je u njima prvi put
spomenut municipium Domav... Prema natpisu
(CIL III, 12732: mun. Dom]avianorum) izlazi da je
ime grada Domavia. Domavia je municipij pod ca-
rem Makrinom (CI L III, 8363 = 12733; za mun. Do-
mav. upor., 8359, 8360, 12732 i moda 8297), a pod
Trebonijanom Galom spominje se kao kolonija:ordo
decurionum coloniae metalli Domaviani (CI L III,
12728, 12729). - U Gradini su naeni i primjerci
rimskog novca od Trajana do Konstantina II; tj; od
prelaza iz I u II vij. do sredine IV vij. n. e. Novci
su veinom iz kovnice u Viminaciju. Osim toga, Gra-
dina je nalazite brojnih drugih predmeta iz rimskog
vremena, preteno onih koji su vezani za rudarsko-
bronzana i eljezna orua, odlomci zemljanih lampi,
komad olova sa cifrom XX = 20 funti i sl.)162. No-
viji nalazi iz Gradine su rtvenici, nadgrobne ploe
sa natpisima i dio poasne ploe sa natpisom: Imp.
Caes. Parthicus Britannicus C ... koja je iz Gradine
ili okoline'?".
Po rimskim nalazima poznato je i nekoliko
oblinjih mjesta. U Loznici su konstatovani ostaci
rimskog naselja i groblja, iz Biljae je poznati nad-
grobni natpis na grkom jeziku, iz Bjelovca razni
rimski artefakti i primjerak novca (Alexander Se-
verusj '?", U Sikiri u je otkriven veliki depo carskog
novca iz III vij. n. e. pored drugih spomenika: CIL
III, 12746 anepigrafski i jedan rtvenik IOM. ... 16;;
Rimskih spomenika ima i u Voljevicr':". Mjesto Mi-
haljevii na Drini sjeverno od Bratunca pretstav-'
ljalo je vanu saobraajnu taku. Na Crkvini u Mi-
halj eviima nalaze se rimski graevinski ostaci po
svoj prilici od utvrde koja je osiguravala komuni-
kaciju dolinom Drine; odavde su i nadgrobni spo-
menici sa natpisima (CI L III, 14614 i 14615) i jedan
numizmatiki primjerak (Constantinus 1)167. U Bra-
tuncu je bilo rimsko naselje na ijem groblju su sa-
uvani arhitektonski dijelovi, graevinski materijal
i nadgrobni spomenici-t", Iz Drinjae su dosad po-
znata dva natpisa: CIL III, 8363 = 12733. i 8364 =
12742. Prvi natpis je vaan po tome to ukazuje na'
Drinjau kao na saobraajnu raskrsnicu. Pa zaklju-
uje da je Drinjaa kao saobraajna raskrsnica pri-
padala regionu rudarskog centra Domavije, jer da
natpis CIL III, 8363= 12733 u kojem se spominje
mun. Domav. nije kao spolij mogao biti dopremljen
iz Gradine (Domavia) u Drmjau-?", Ostaci naselja
konstatovani su i u Tegarama uzvodno od Sikirica;
odavde je i nekoliko nadgrobnih i drugih spomenika.
Spomenik sa natpisom - palimpsestom (CI L III,
12740), prema naknadnoj reviziji, pretstavlja sastav-
ni dio nadgrobnog spomenika takoe sa natpisom
- palimpsestom iz Lutvina Hana (CI L III, 12739).
Tako sastavljen natpis koji vjerovatno datira iz III
vij. n. e. obavjetava nas o ocu (procurator argen-
tariarum Delmaticarum) koji je bio i municipalni
funkcioner col. Sirmiensis i o sinu koji je bio
decurio col. Sirmiensis"?", Za nas, je ovaj natpis zna-
74
ujan, jer se njime ponovo potvruje da je u antiko
doba srebreniki kraj odravao ive veze sa Sirrni-
jem. Iz Fakovia i ljepca potiu nadgrobne ploe
sa nepotpunim epitafima l 71 .
Skelani na Drini su druga po vanosti rimska
naseobina u ovom kraju. Ovdje su konstatovani osta-
ci veeg naselja i otkriveni raznovrsni spomenici
rimskog doba, meu kojima se istie vei broj nat-
pisa. Rimske ruevine zauzimaju iroko prostranstvo
i pokazuju, zajedno sa drugim spomenicima, da je
antiko naselje u Skelanima bilo znaajan privredni
i strategiski centar ovog dijela Podrinja. Ovdje su
ustanovljeni i ostaci rimske ciglane koja je podmiri-
vala lokalne, a moda i ire potrebe. Kod Skelana
vjerovatno je bio prelaz preko Drine u Bajinu Ba-
tu gdje je takoe postojalo rimsko naselje. Rimsko
naselje u Skelanima, ije ime ne znamo, bilo je ure-
eno kao gradska samoupravna optina. To potvr-
uju natpisi CIL III, 12727 na poasnoj bazi posve-
enoj Karakali decreto decurionum; 14219 1 0 iz 169
g. n. e. poasni natpis Tito Flavio Simili duoviro
quinquennali kojem je u bazilici postavljena statua
decreto decurionum; 14219 7 iz 158 g. n. e. na ploi
posveenoj Antoninu Piju decreto decurionum;
14219 1 6 na poasnoj bazi posveenoj Septimiju Se-
veru vjerovatno sa formulom decreto decurionum.
Vani su i beneficijarski oltari koji pokazuju da su
u Skelanima boravili pripadnici leg. I Adiutrix, X
Gemina, XI Claud. p. f., V Macedonica i IItalica
Moesiae Inferioris (14218, 14219, 14219\ 14219 3 ; za-
tim ben. cons. ex leg. V Macedon., objavljen u WM
XI; i dva koji se odnose na leg. XI Claud. i leg. I
Ital. Moesiae Inferioris - objavljeni u Spomen.
1940). U Skelanima su otkrivene are sa raznim po-
svetama - lOM i vjerovatno drugim boanstvima
(CI L III, 14219 3 , 14219(j, 14219~, 14219 1 3 pored dru-
14) PODRUCJE ZVORNIKA, JANJE I BIJELJINE (DONJI TOK DRINE)
Tab. Peut. daje podatke o cesti koja vodi juno
od Sirmija (Sirmium - XXX - Gensis - XV - ad
Drinum - Argentaria). O ovoj cesti ve je bilo rijei
prilikom razmatranja problema ubikacije za stanice
Bistue nova i Stanecli. Na tom mjestu naveli smo
Paovo miljenje da je ad Drinum kod dananje
Drinjae suprotno Kipertovoj lokalizaciji ad Dri-
num = Zvornik l 7 3 . Istraivanja na komunikaciji od
Sarajeva preko Romanije pokazala su da je ona
izrazila na Drinu kod Drinjae gdje se spajala sa
podrinjskom cestom koja je dolazila iz pravca Dur-
evac-Skelani-Bjelovac.Podrinjska cesta i zavrni
dio ceste Sarajevsko Polje-Romanija uokviruju i
zahvataju podruje srebronosnih rudnika sa uprav-
nim centrom u Gradini (Domavia).to se tie ceste
Stanecli-Argentaria, za koju pretpostavljamo da je
iz podruj a Breza-Vare prolazila pored Olova,
Kladnja i dolinom Drinjae, njenu zavrnicu bi ta-
koe trebalo traiti ondje gdje se sastaju romaniska
i podrinjska cesta. I u drugom sluaju, (tj. pod prct-
postavkom da je cesta Sarajevo-c-Romariija identina
sa trasom ceste Stanecli-Argentaria, lijena zavr-
nica bi se nalazila na sastavku sa podrinjskom ce-
stom. To znai, kao to je ve Pa istakao, da je Dri-
njaa bila saobraajna zavrnica na Drini. Poto je
sigurno da Argentaria oznaava rudarsko podruje,
proizlazi da se kod Drinjae nalazila neka putna
stanica koja nije Argentaria, ali koja je vezana za
to podruje. Od stanica koje navodi Tab. Peut. na
komunikaciji dolinom Drine za lokalizaciju u Dri-
gih koje nisu izdate u CIL). Poznati su i nadgrobni
spomenici sa epitafima: CIL III, 14219 9 , 14219 11 ,
14219 12 , 14219 1 3 i 14219 1 4 i drugi koji nisu objav-
ljeni u CIL. Za etnografiju je znaajan epitaf: P.
Aelius princeps civitatis Dindariorum ... koji bi mo-
gao biti potvrda da je u ovom kraju stanov~o ilirsko
pleme Dindari l 7 2 . U natpisu: (duo) v[i]r q(uin)
q(uennalis) Gerd ( ... ) it(em) m(unicipi) M(al )
libens posuit, Pa vidi vjerovatnu greku: Gerd .
mjesto Gensis (Tab. Peut.), dok mun. M. sasvim
opravdano identifikuje s gradskom civitas u Visi-
babi kod Uike Poege koja je poznata i po kra-
ticama mun. Ma i mun. Mal. (CIL III, 8340; 8342,
8343 iz II vij. n. e.)173. to se tie Paovog itanja
drugog dijela ovog natpisa (od item ... pa dalje), ono
djelimino proizlazi iz konjekture koja navodi samo
na pretpostavku da bi anonimni duovir quinquen-
nalis grada Gerd... mogao takoe biti duovir u
vijeu mun. M ... Meutim natpisi iz Skelana i oko-
line ne obavjetavaju nas o imenu ovdanjeg muni-
cipija. Okolinu Skelana poznajemo po brojnim arhi-
tektonskim dij elovima i nadgrobnim spomenicima
iz Crvice (CIL III, 14219 1 7 i IS), po nadgrobnim nat-
pisima iz Osatice (jedan u CIL III, 14219 2 ) i rtve-
niku lOM iz gunjeva Polja"?".
Srebreniki kraj, naroito njegov dio neposredno
uz Drinu, spada meu najnaseljenije krajeve Bosne
i Hercegovine u rimsko doba. To je, svakako, naj-
bolje nastanjeno podruje na Drini. Prema dosada-
njim istraivanjima vidi se jasno da je srednje Po-
drinje ve od kraja I vij. n. e. imalo lijepo ureene
gradske centre i da su u tom podruju bili razmje-
teni stalni garnizoni. Razvitku ovog kraja doprinijeli
su rudnici srebra i dobre komunikacije koje su ga
vezale sa susjednim oblastima.
njau jedino moe doi u obzir ad Drinum. Ovakvu
lokalizaciju opravdavaju dva momenta: I), ad Drinum
je leala na cesti koja zahvata rudarsko. podruje
Argentaria (ad Drinum-Argentaria bez oznake di-
stance u Tab. Peut.) i 2) Drinjaa je pretstavljala
prirodno vorite komunikacija ovog dijela Podrinja.
Dolinom Drine, nizvodno, Divi kod Zvornika
je prvo mjesto koje poznajemo po tragovima nase-
ljenosti u rimsko doba. Izgleda da je ovdje bila kasno-
antika utvrda za obezbjeenje saobraaja dolinom
Drine. Pored graevinskih ostataka, otkriven je i
rtvenik (lOM Cohortali) koji potvruje da je u Di-
vi u boravilo odjeljenje neke cohorte '?", Iz Zvornika
je jedan nadgrobni spomenik sa nepotpunim natpi-
som (Aurelio ... ), ali mu nalazite nije poblie odre-
eno"?". Dosadanji nalazi iz zvornikog kraja vrlo
su oskudni. Poznati su samo Gradina u Kalesiji sa
ostacima rimske utvrde u kojoj su naeni primjerci
rimskog novca i Gradina kod Kosovae takoe kao /
rimska utvrdal?",
Dalje nizvodno Drinom ustanovljeni su ostaci
rimske .ceste kod Branjeva-?". Ona se na pravcu Bra-
njevo-epak Musl.-epak Srp. moe pratiti dui-
nom od 3 km po tragu rimske kaldrme koja je i-
roka do 4 m. Na uu Lokanjskog potoka otkri-
veni su ostaci rimskog naselja-". Sjeverno od Bra-
njeva tragovi rimske naseobine konstatovani su u
Janji. Odavde su numizmatiki nalazi: republikanski
denar i drahme (Apollonia i Dyrrhachiumf P". Jedna
drahma (Apollonia) naena je i u oblinjoj Amaj-

liji! 82. Sa ua Drine i iz Bos. Rae potie nekoliko
primjeraka carskog novca iz vremena od I do IV
vij. n. e. (Augustus - najstariji; Constantinus II -
najmlaij ':".
Okolina Bijeljine poznata je po ostacima rim-
skih aglomeracija: u Brodcu, Batkoviu, Svinjarev-
cu, u Polju oko Bijeljine, Obarskoj Velikoj i Tut-
njevcu kod Zabra. Numizmatiki nalazi su: pri-
mjerak (Iulia Domna) iz Brodca; primjerak (Commo-
dus) iz Popova; razni primjerci iz Donje Caavice;
tetradrahma Aleksandra Velikog i drahme (Apollo-
nia i Dyrrhachium) iz Bijeljine, ali su ove iz bije-
ljinskog nalaza sve osim jedne drahme (Dyrrhachi-
um) bez sigurnije provenijencije; [velika koliina
rimskog novca IV vijeka n. e. (Valentinianus, Va-
lens i Gratianus) prikupljena je u Modranu kod
Janje 184. Najnovija istraivanja u Brodcu otkrila su
ruevine jedne rimske villa rustica manjeg tipa koja
je sudei po nalazima rimskih artefakata i po pri-
mjercima novca postojala u III i IV vij. n. e. 185.
Izneseni nalazi pokazuju da je ovaj kraj, donji
tok Drine, imao vei broj antikih naseobina. O nji-
hovom znaaju i ulozi zasad se ne moe dati odre-
enije miljenje. Vano je ukazati na to da usta-
novljene rimske aglomeracije ne lee samo uz Drinu
ve i na irem prostranstvu kako to pokazuju ostaci
oko Bijeljine. Padaju u oi numizmatiki primjerci
iz ovoga kraja koji su brojni i raznovrsni. Time se
15) PODRUCJE: TUZLA-GRADACAC-BRCKO
O naseljenosti na podruju Tuzla-Gradaac
Brko u antiko doba znamo vrlo malo. Ono to je
do danas u ovom kraju sauvano iz antikog vre-
mena, to su nalazi novca. Graevinskih ostataka
rimskih aglomeracij a skoro da nema, a one nisu
ni ranije konstatovane. Iz Tuzle su brojni nalazi rim-
skog novca koji nije sav prikupljen: poznati su pri-
mjerci Trajana, Konstantina I i Antiochia ad Oron-
tem. Sa Gradine kod Tuzle takoe potiu primjerci
rimskog novca-", U Tuzli i oko nje nalaze se bogati
izvori soli koji su, vjerovatno, bili poznati jo u pra-
istorisko doba. Nalazi u Tuzli pokazuju da je domae
stanovnitvo tuzlanskog kraja u posljednjim IJra-
istoriskim periodima odravalo veze sa rudarskim
oblastima i da je svoje proizvode, meu kojima je
na prvo mjesto dolazila so, zamjenjivalo za proizvode
rudarskih rejona'P". Tragovi praistoriskih aglome-
racija konstatovani su i na nekim gradinama tuzlan-
skog kraja, a najnoviji nalaz bronzanih predmeta
u Lukavcu i Gor. Tuzli (orue, oruje, nakit i frag-
menti bronzanog posua) znaajni su po raznovrsno-
sti oblika koji su posvjedoeni za kasno bronzano
doba Bosne i Hercegovine '?". Pored navedenih na-
laza rimskog novca i tragova rimskih zidova na
Gradini kod Tuzle, vano je i ime JttX'J'tPOY to ~CGA'1JYE~
spomenuto kod Const. Porphyr. (De adm. imper.,
32, 159) kao mjesto koje su zaposjeli Srbi. Taj to-
ponim se nesumnjivo odnosi \na dananju Tuzlu
(Soli), jer na cijelom podruju do Crnog Mora nema
drugog mjesta sa izvorima soli- i sa nalazitima ka-
mene soli. ~CGA'1JYe~ ima latinski korijen i upuuje na
latinski naziv: Salinae (Salinis, ad Salinas), dakle,
na rimsko doba. Prema tome, u Tuzli ili II njenoj
neposrednoj blizini nalazilo se rimsko naselje Sa-
Iinae '?'.
Bliu i dalju okolinu Gradaca poznajemo po
numizmatikim nalazima: u Tramonici - drahma
(Dyrrhachium) i primjerci rimskog novca iz doba re-
'15
posvjedouje da su ovdanje aglomeracije leale na
saobraajnim linijama i da su uestvovale u prometu
koji je tim linijama cirkulisao od republikanskog
vremena do pred kraj IV vij. n. e. Do danas su u
ovom kraju pronaeni samo neznatni tragovi i-
vot~ iz praistoriskog doba (Bos. Raa, Dvor~vi)18u.
- Sto se tie rimske ceste u ovom kraju, smatram
da nalazi nesumnjivo potvruju njen osnovni smjer
dolinom Drine. Prema tome, donjim tokom Drine,
od Drinjae do ua, vodila je rimska cesta kao na-
stavak onih cesta koje su se spajale kod Drinjae.
Trasu ne moemo poblie obiljeiti, ali je ona si-
gurno prolazila ovim pravcem pored Drine sa veim
ili manjim otstupanjima od njenog toka, ve prema
terenskim prilikama (brojne bare i starae), to je
sluaj i kod dananjih cesta. Neizvjesno je to kojom
je obalom Drine ila cesta. Tragovi koje je otkrio
Vorli'ek samo djelimino mogu pruiti dokaz da je
cesta bila trasirana lijevom obalom, jer oni isto tako
mogu pretstavljati ostatke neke druge komunikacije
kojaje ila dolinom Drine i sluila kao dua ili kraa
saobraajnica. (U priloenoj skici ubiljeena je njena
trasa kao vjerovatna zapadnom stranom Drine). Ki-
pert i Miler ovu cestu vode' od Z vornika prema Sir-
miju desnom obalom rijeke polazei sa stanovita
da je ad Drinum = Zvornik i da su distance iz Tab.
Peut. (Sirmium - XXX - Gensis - XV - ad
Drinum) tane':".
publike i carskog novca iz IV vij. n. e.; u selu Luki,
drahma (Damastion) i novci iz republikanskog i car-
skog doba (Augustus, Marcus Aurelius i Constan-
tinus II); u Srebreniku - drahme (Dyrrhachium i
Apollonia) i primjerak (Claudius II); u okolini Gra-
daca, ali bez blie odreenog nalazita - drahma
(Dyrrhachium) i primjerak rimskog novca (Lici-
nius)l92.
Iz okoline Brkog do danas su prikupljeni na-
lazi novca u ovim mjestima: u Tolisi - drahme
(Dyrrhachium i ApolIonia), republikanski novci i
novci carskog vremena od I do IV vij. n. e.; u Boku
- drahma (ApolIonia), republikanski i carski pri-
mjerci (Constantinus I i Constans); u Otroj Luci -
dva velika depoa u kojima su najstariji primjerci
Septimius Severus i najmlai Gallienus za koje se
moe pretpostaviti da su zakopani u vrijeme prvih
provala Gota u zapadni Ilirik sredinom III vij. n. e.
Tim provalama je bio ugroen posavski kraj to po-
kazuje natpis iz Sirmiuma (CIL III, 3228 iz vremena
Galij ena) i slini numizmatiki nalazi u Podvor-
nici kod Siska i Garinu kod Slavonskog Broda.
Primjerci rimskog novca naeni su i u Vidovici sje-
verozapadno od Brkog (Traianus, Numerianus i
Constantinus II), a primjercima u drugim mjestima
posavskog kraja, koji idu od Agrippina Germanici
do Iustinianusa, ne zna se blie nalazite"!". Na
ostatke neke rimske aglomeracije ukazuju odlomci
rimskog graevinskog materijala u Tetimi kod Ko-
raja'!".
Posavski kraj na prostoru koji uokviruju rijeke
Bosna, Sprea, Gnjica i Sava do danas nije dobro
ispitan. U posljednje vrijeme na ovom dijelu Posa-
vine konstatovani su znaajni ostaci telova - na-
seobina iz neolitskog doba (Gradina kod GOl'. Sla-
tine, Gradi kod Tolise, Varo kod Koraja i Tu-
zla) 19 5. Rimski spomenici su vrlo rij etki. J edino i
me je antiki period ovoga kraja relativno dobro
 76
zastupljen jesu numizmatiki nalazi. To to nema
ostataka rimskih zgrada i naselja u ovim podruji
ma moglo bi navesti na zakljuak da ovdje nije bilo
rimskih aglomeracija. Kraj je, vjerovatno, bio nase-
ljen i u rimsko doba, ali njegove naseobine i komu-
nikacije nisu mogle biti konstatovane na irem pro-
stranstvu'?". Jedan od razloga za to svakako je mo
varno tle na kome se teko stvaraju naselja i izgra- '
uju komunikacije. Meutim ne treba gubiti iz vida
da su uslovi za nastanjivanje isti i l i okolini Bije-
ljine, pa ipak su na tom podruju konstatovani
ostaci nekoliko rimskih aglomeracija. Dosada u po-
drujima Tuzle, Gradaca i Brkog nije bilo de-
NAPOMENE
1 'Strass., 32-36
2 GZM III, 1891, 190~192 = WM II, 32-34
3 R i e h t e r, WM X, 419-420
, B all i f, Strass., 33. Upor. T ru h e l k a, GZM II,
1890, 189-190. H O e rn e s, AEM IV, 1880, 43-45
5 Anhang, 56 i 65. Upor. P a t s e h, WM IX, 243 i 263
Strass., 36-37
r p a, t s e h, Anhang, 65-66
ti O 'Nevesinjskom .Polju u antiko doba: S er g e j e v-
s k i, GZM 1948, sv. III, 43-61
P a t s e h, WM IV, 258; VIII, 105 i GZM XIV, 1902,
403 bilj. 4
lU Za srednjovjekovne spomenike: S e r g e j e v s k i,
GZM 1948, sv. III, 239-249. Za gromile: R a d i m s k y, PF,
164-166
I I S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 25-26
'" 'I'opogr., 548-549 i 553
J;, Sitzungsb W. Ak., 1881, 146-150
u Provo Dalm., 370, 371, 380, 390 i 398
15 ARI, 92-9!3 i 103
i o Westedeutsehe Ztsehr. XXI,' 1902, 172-173 = BD
XXVII, 1904, suppl. 14-15
17 Upor. A b r a m i, Starinar, 1926-27, 41
" O b e r h u m m e r, Zur historischen Geographic von
Kustenland, Dalmaticn und der Hercegovina - Dalmatien
und das sterreichische Kustenland, Wien und Leipzig 1911
77-114 i karta ' ,
19 Kiepert, FOA XVII
'u M i II e r, IR, 468 ,i 482
"'B u l i , BD XXIV, 1901, 88
" Vjesnik, Split, LI, 1940, 141-145
ea S k o k, NV XXX, 1922, 129-130. M a y er, NV XLIII,
1934-35, 48-49
" E b e r t, Reallexikon der Vorgeschichte VI, 1926,
XL. Upor. M a y er, NV XLIII, 1934-3,5, 39
'5 Far l a t i, Illyr. saerum II, 17,3
'0 Sergejev,ski, GZM XLVII, 1935, 17-18
'7 Vjesnik, Split, LI, 1940, 150
ze Ibidem, 144
,2' Ibidem, 145
3U Za novce: J. Va v r o v i, GZM V, 1893, 714 i
P a t s e h: WM XII, 155-156 i IX, 298. J. P e t r o v i , GZM
1956, sv. XI, 10'6
31 R a d i m s k y, PF. 23,81" 164 i WM V, 265-266
,'" ARI, 94-100. Upor. B a II i f, o. e. 37
aa p a t s e h, Anhang, 66-67
34 Ballif, o. c., 38. Upor. 'Radimsky, GZM IV,
1892, 126 = WM II, 61
35 Za eestu i nalaze: P a t s e h: Narona, 79-86 i WM
IX, 288 ' uu P a t s e h,
3. Za apljinu: P a t s e h: WM XII, 81-88. Upor.
R a d i m s k y, WM III, 284-285 li P. a r j a n o v i , GZM
VIII, 1896, 166~167
37 P a t s e h, WM IX, 278-280 i XII, 80
nx WM XII, 90, i 290-291
3. 'S e r g e j e v s k i: GZM XXXVII, 1925, 87-89
Spomen., LXXVII, 1934, (60), 28
taljnijih i obimnijih arheolokih izuavanja, pa su
nam, usljed toga, i onako oskudni ostaci' antikih
naselja ostali nepoznati. Razumije se' da' u ravni-
arskim predjelima gdje redovno vlada oskudica u
vrstom graevinskom materijalu - ni sama' na-
selja nisu mogla biti dovoljno trajna i otporna.Ositn
toga, jaka kultivacija zemljita uticala je na bre
zatiranje, ostataka rimskih naselja o ijem postoja-
nju svjedoe nalazi antikog novca u raznim mje':'
stima ovoga kraja. Nova arheoloka ispitivanja u
posavskoj oblasti svakako bi otkrila nove ostatke
rimskih naseobina i tragove antike kulture uopte.
'" P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 157- 161. Upor. Fi a la,
WM III, 522
n E. An t h es - W. U n i ver z a g t, Das Kastell
Alzcy. ,Bonner Jahrbtieher, CXXII, 1912, 151-153
Upor. L Cr e m o n i k, GZM 1952, sv. VII,241'-'-247
41' S e r g e lj e v s k i: Spomen. LXXVII, 19,34, (60), 25 i
XCIII, 1940, (72), 159
H Za Tasovie: P a t s e h, WM' XII, 90-94. Upor.
P a t s e h, Hercegow., 55-56, 111 i 114
" S e r g e je v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, {60), 25 i
XCIII, 1940, (72), 157
40 P a ts.e h, WM XII, 98-10'2. V. P a k vali n, GZM
1958, sv. XIII, 153-154
47 P a t s e h, .ibidem, 68-80. K i e p e r t, Lerbueh der
alteri Geographie, Berlin, 1878, 354. C. M u II e r u 's, Geo-
graphi Graeci Minores, Parisiis, 1855, 30. . B a s 1 e r, Nae
starine III, 1956, 92-'93 (Izvor: Seylaeis Caryandensis Peri-
plus ete. - C. M u II e r u s, Geographi Graeei Minores, Pa-
r isiis. 1855, 15-96. gl. 24, str. 30-31)
48 R a d i m s k y, WlVI IV,129-134.Upor. A la e v i ,
BD L 1878. 158. T h a 11 o e z Y. WM I, 334. B 1 a u, Reisen,
24-25 misli dase jezero prostiralo od Narone do Mostar-
skog Blata.
'0 M.S u i, GZM 1953, sv. VIII, 111-129
"o P a t s e h, WM XII, 88-89
51 P a t s e h, WM VI, 252; Hereegow., 111, 115, 121 i
123. Upor. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 358 i 362
52 P a t s e h: WM VI, 212 i XII, 81-98 (passim).P n-
n e r, GZM XVI, 1904, 243
53 Za ceste: P a t s e h, WM XII,93-98
5' P a t s e h: WM XII, 98 = GZM XVIII, 1906, 386.
PWRE 1901, stup. 2024: P a t s e h s. v. Dalluntum. Upor.
E van s, ARI, 92. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 364
,,5 P a t s e h, WM XII, 98
5G Za sve podatke: T r u h e lk a, GZM IV, 1892,
363-364
57WM II, 36
58 O nalazima u Stocu: T r u h e l k a, GZM IV. 1892,
350-359. F i a l a-P a t s e h, WM III, 272-280. F i a l a,' WM V,
169-172. P a t s e h, WM VIII, 102-104. S e r g e j e v s k i,
GZM 1948, sv. III, 167-169
5U P a t s e h, Hercegow., 114-115 i 124-127
GO P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240-243
Gl K. Hormamm-Radimsky, WM II, 35-49. .
B a s l e r, Nae starine III, 1956, 79-93
G2 T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 369-365. R a d i m s k y.
WM II, 296-297
G3 F i a l a, WM III, 520
0' Idem, WM VI, 14 9
G" S e r g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60), ,
23-25
GZM XII, 1900" 545-547
or T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 361-362,
c8 Ibidem, 365
09 P a ts e h: WM IX, 298 i GZM XIV, 1902, 401. J.
P e t r o v i , GZM 1957, sv. XII, 173-183
70 R a d i m s k y, PF, 121-122 i 164
71 ODaorsima: PWRE, 1901, stup. 2231-2232: P a t s e h,
s. v. Daversi. P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 144
 17.7

i2 Upor. B a II ii f, o. e. 38 19-21. H o e I' n e s: Alterthumer der Herc. II, 139 i Dinari-

,7:< Patseh WM IV 253-254. Upor. Radimsky, sche Wanderungen, Wien, 1888, 79. Upor. A. E van s, ARI,
WM'II,61' , 1885, 15 i 19
74 P a t sc h, WM VIII, 105-;106. Upor. P a t s e h, WM IV, 108 Za nalaze na Stupu: G. C I' e m a n i k, GZM XLII,
258 1930, 211-215
7;' Sergejevski, GZM XLVII, 1935, 21-22 100 P a t s e h: WM IV, 248-249 i D~, 233-234

'" R a d i m s k y, WM III, 288-290 110 Za Sarajevo: F i a l a: WM IV, 38-72; V, 130 i VI,

77 S e I' ge j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
114-115. Upor. GZM XL, 1928, 62
7s P a t s e h: WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 403- bilj. 4
;r, R a d i m s k y: PF, 164 i passim ; WM IV, 33-37.
Upor. T I' U h e 1 k a, GZM XIII, 1901, 1-13
so Za naselja i puteve na Biu Polju: R a d i m s k y,
WM 11,3-34
x r R a dd m s k y, WM IV, 196-198
s2 P a t s e h, WM IX, 276-278
>OI Za Bi'jelo Polje: P a t s e h, WM IX, 264-274. Upor.
R a d i m s k y, WM I, 303-307 i B a II i f, o. e., 38 i karta
sl P a t s e h, WM VI, 212 i P i t n er, GZM XVI, 1904,
239-243. Upor. P a t s e h, GZM XIV, 19'02, 400
as Za ostatke praistoriskih naselja: R a d i m s k y: PF,
96, 125-127, 161-163; WM II, 3-34 (passim) ; IV, 197-201.
A. B e n a e, GZM 1957. sv. XII, 61-92
su Za Lisiice: P a t s e h: WM IV, 252-253; VI, 266-270;
IX, 250-252. LC I' e m o n i k: GZM 1954, sv. IX, 211-226 i
i955, sv. X, 107~136
e- 1. C I' e m o n i k, GZM 1957, sv. XU, 143~162
RK P a t s e h, WM IX.. 259. L C I' e m o n i k, GZM 1954,
sv. IX, 180-182
_ 89 Za Ostroae i Neretvicu: P a t s e h, WM IX, 253-257.
L C I' e m o n i k, GZM 1954, sv. IX, 182-186
oo O Kanjicu: P a t s e h: WM VI, 186-211 i IX,
242-244. P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240. . B a s l e r, GZM
1955, sv. X, 224
91 B. G a b I' i e v i , GZM 195'3, sv. VIII, 141-144
as Pojave vulgarnolatinskog jezika na natpisima rim-
ske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915, 15
93 Upor.: P a t s e h, WM IX, 235-259 (passim) i XII,
165-167. S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
116. : B a s l e r, GZM 1955, sv. X, 224-226
o, P a t s e h: WM IX, 259-260. . B a s l e r, GZM 1955,
sv. X,' 223 i 226. Upor. B a II i f', o. e. 36. Se I' g e e v s k i, Spo-
men., LXXVII, 1934, (60), 25-26
9., Za Bjelemi i Umol jane: P a t s e h: WM ':'1, 212; IX,
261---,263; Herccgow., 139
90 P a t s e h: WM IV, 271 i IX, 259, 264. S e I' g e j e v s k i,
GZM LV, 1943, 5-6
97 A. B e n a e, GZM 1954, sv. IX, 137-150 i 1955, sv. X,
49-77. Posebna monografija: idem, Neolitsko naselje u Lisi-
iima kod Konjica, izd. Nauno drutvo NRBiH, Sarajevo,
1958, 5-94
98 Za ostale tragove praistor'iske naseljenosti: R a d i m-
s k s, PF, 162. . B as l er, GZM 1955, sv. X, 219-229
(passim). P. A n e 1 i , GZM 1956, sv. XI, 253-258
99 E. P a a 1 i, GZM 1953, sv. VIII, 280-282. Upor.
B cl II i f, o. c., 26-27 i tab. IX, sl. 16
100 P a t s e h, WM IX, 235
101 P a t s e h: WM IV, 248-249; V, 339 i GZM XIV, 1902,
400
"" M a k a n e e-T I' u h e l k a, GZM II, 1890, 95-96.
P a t s e h, WM IV, 250-251. L e I' e m o n i k, GZM 1953,
sv. VIII, 303-315
ioa O prvim nalazima u Ilidi: J. K e II n er, WM V,
129-138 (passim), P a t s e h, WM VI, 212. R a d i m s k y, WM
VI, 527-529. S e I' g e j e v s k i: GZM XLIV, 1932, 23---.-24;
LlI, 1940, 15-19 i 1947, sv. II, 13-50. Upor. T I' U h e lIs: a,
GZM XXIV, 1912, 153-154. M i h o B a I' a d a, Starohrvatska
prosvjeta, Knin, 1952, 179-180 koj\i dspravlja itanje minu-
skulnog natpisa na kasnoantikom loncu sa Debelog Brda
i predlae datiiranje u VI vijek radije .no u IV vijek. (Za
prvo itanje i datiranje v.: Sergejevs:ki, GZM 1947, sv.
II,39-4JO~
111 P a t s e h, WM IX, 274-276 - sa neobjavljenim
biljekama Radimskog o rimskim nalazima u Trnovu
112 F ,i a l a, WM I, 326-3,28
113 J. Koroee, GZM LIV ,1942, 56-59
114 P a t s e h, WM IX, 234-235
115 O praistoriskim naseljima:F i al a: WM I, 39-54,
326-328; IV, 38-72 (pas/sim); V, 124-130 i VI, 129-138
(passirn). R a d i ms k y: WM II, 50-52; PF, passim, R a-
d i m s k y-H o e I' n e s, Die neolitische Station von Butmir,
I, 1895; F i a l a-H o e I' n e s, Die neolitische Station von
Butmir, II, 1898. u I' i , GZM XX, 1908, 363-365. M.
Mandi: GZM XLV, 1933, 3'-4 i LI, 1939, 2-6. B. Covi,
GZM 1957, sv. XII, 241-244
110 Za Desitijate: M. M a n d i , Povicst BiH, Sarajevo,
1942, 122. Upor. K i e p er t, FOA XVII. PWRE. 1901, stup.
1982-1983: P a trs e h, s. V.
117 B a II i f, OI. c., 38---,4:0
118 Sergejev'ski,GZM 1947, sv. II, 42
110 P a t s e h, Anhang, 69-70
120 O. c., 40
121 BD XXVII, 1904, suppl., 15-16
l n P a t s e h, WM' IX, 293-294. u I' i , GZM XX,
1908, 252-25,3
12'1 Sergej evski, GZM XLIV, 19S2, 29
u, Za gradine naroito: T r u h e l k a: GZM II, 1890, 68-95
i III, 1891, 306-315. Za nekropole i nalaze: T I' U h e l k a:
GZM 1,1889, knlj. I 23'-44, knj. III, 26-44 i knj. IV 386-401.
F i a l a: WM L 126-168; III, 3-38; IV, 3-32; V, 3-28; VI,
8-61. M a i l d i , GZM XLIX, 19'3'7, 6-8. Upor. kataloge
materijala iz glasinakih tumula: Glasinac I i II, izd. Ze-
maljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1956 i 1957
125 Za rimske nalaze: F i a l a: WM I, 126-128 (passim);
IV, 3-32 (passim) ; V, 3-28 (passim); V,259-262 i VI, 8-32
(passim) I i
120 Za Rogaticu i Potpjee: P a ts e h: WM XI, 181-183
i XII, 159-161. Upor. Hoernes, AEM IV, 1880, 45
127 U Kulturnoj hstoriji Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1955, 6D-61
128 Upor. A, M a y e r, Vjesnik, Spldt, LI, 1940, 149 i L
K u j u n d i , Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII, 1924-25, 76
120 S e I' g e j e vs k i, GZM XLVIII, 1936, 9'-13. Upor.
H o e I' n e s, AEM IV, 1880, 45-46
130 GZM XLVIII, 1936, 13
131 P a t s e h, WM VIII, 113-115. Upor. F i a 1 a, WM
VI, 44
132 P a t s e h, AEM XV, 1892, 90. Upor. B a II i f, o. 43
133 M. M a il d i , Starinar, 1926-27, 12-13
134 Za novce: P a ts e h: WM VI, 212 i GZM XIV, 1902,

131-162 401. M a k a n e e, GZM XVIII, 1906, 109. Za gradinu Il:ijak:

F i a l a, WM III, 4
i o, Djelimino kopanje izvreno 1950 g. otkrilo je nove
135 F i a l a, WM III, 2[3 i 26
zgrade sa mozaicima, a obnovljeno! iskopavanje koje je pod
rukovoenjem pisca ovog rada poelo 1955 g. i nastavljeno 136 S e I' g e j e v s k i, GZM LV, 1943, 10
sljedeih godina (1956, 1957 i 1958) iznijelo je na svjetlo dana 137 P a t s e h, WM IX, 294
ostatke drugih rimskih zgrada sa arhitektonskom plastikom
138 BD XXVII, 1904, suppl., 15
i mozaicima, nove primjerke rimskog novca i ostale nalaze.
(Prvi prethodni izvjetaj o .iskopavanjima 1955-1958 g. 139 Upor. R i e h t e r, WM X, 419. P a t s e h, WM XI,
objavljen je u GZM 1959, sv. XIV) 142 - bilj. 7
HO S e I' g ei e v s k d, GZM XLVI, 1934, 23-27
J.05 P a t s e h, WM IV, 249. S e I' g e j e v s k i, Spomen.,
XCIII, 1940, (72), 140. Upor. P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 183 Hl S e I' g e j e v s k i, GZM LV, 1943,. 2-5 i Spomen.,
100 S e I' g e j e v s k i, Aquae S ... bei Sarajevo, Novita- LXXXVIII, 1938, (69), 113
tes Musei Sarajevoensis, br. 13, 1936, 1-3 142 V. P a k v a l i n, GZM 1958, sv. XIII 154-156
lO, Za Stanee1i: M a k a n e e-T I' u h e l k a, GZM II, 1890,
143 P a t s e h: WM V, 239-240; IX, 294-295 i XII, 161-

95. M o II i n a I' y, Die Romerstrassen in der europaischen 162. Upor. V. VuleU-Vukasovi Vjesnik Zagreb
Ti.irkei, Zagreb 1914, 87. Za Ad Matricem: J. A s b o t h, 1888, 101 " .~
Bosnien u. d. Herceg. - Reisebilder u. Stulien, Wien, 1888, '" Sergej evski, GZM XLVIII, 1936, 3-9
78
Jb . B a s l e r, GZM 1956, sv. XI, 247-'--252
HG P a t s e h: WM IV, 243-246 i XI, 181
'47 P a t s e h, WM VI, 251-252
'" T r u h e l k a, GZM II, 1890, 191 i Dj. S t r a t i m i-
r o v i , GZM III, 1891, 286. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM
XLVI, 1934, 16-18
H. Sergejevski, GZM XLVI,1934, 18-19, 21-23.
Upor. idem, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 14-15 i 16
r sn S e r g e j e v sk i, GZM XLVI, 1934, 19-20. Upor.
idem, Spornen., LXXVII, 1934, (60), 13-14. P a t s e h, AEM
XVI, 1893, 86-87 ci CIL III, 12751 == 8376e
101 Setg,ejevsk[, GZM XLVI, 1934,16
'0" GZM I, 1889, knj. I, 89
'0" S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 15-16
1<" S e r g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60), 16 i
GZM LlI, 1940, 22
"," F. P a p a z o g l u, Le munieipium Malvesatium et
son territoire, Ziva antika VII sv. 1, Skoplje, 1957, 114-
122. - Za identifikaciju mun. Ma., Mal., M. upor. natpise:
CIL III, 8340, 8342 i 8343 i P a t s e h, WM XI, 148-149 i 155
1511 GZM XXX, 1909, 424-441
107 H o e r n e s, GZM XIII, 1901, 527-536
1C>S Upor. P a t s e h, WM XII, 163-165
'0" GZM III, 1891, 239-245. Upor. B a II if, o. e., 40-42
karta
lOU GZM III, 1891, 19
'''' Upor. P a t s e h, Strena Buli:iana, 1924, 231-232
]f;" O Domavij i: R a d i m s k Y, WM I, 218-253 i IV, 202-
242. B u l i , GZM III, 1891, 387-390. P a t s e h, WM XII,
147-150
ioa S e r g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 162-163 i XLVI,
1934, 13; Spomen., XCIII, 1940, (72), 144
Jn< R a d i m s k Y, WM II, 63-64. P a t s e h, WM V, 238-
239 i XII, 149-150'
"'5 T r u h e l k a GZM III 1891 240-242. S e l' g e j e v-
s k i, Spomen., XCIIr, 1940, (7::b, 145'
tut Radimsky, WM I,328.Serge.jevski, Spomen.,
LXXVII, 1934, (60), 12. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM XLVII,
1935, 19-20
"'7 R a d i m s k Y, WM V, 273. P a t s e h, WM VIII, 109-112
"" S e r g e j e v s k i, GZM XLII, 1930, 161-162 i XLVI,
1934, 12-13
t ua P a t s e h, WM VIII, 113. Upor. P a t s e h, AEM XVI,
1893, 139-140
J70 S e r g e j e v s k i: GZM XLVI, 1934, 14-15 i LlI, 1940,
23-26. Upor. P a t s e h: AEM XVI, 1893, 135 i 137-138 i
Strena Buliiana, 230
171 S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 12-13
m O Skelanima: Patseh, WM XI, 140-177. Serge-
j e v s k i: GZM XLII, 1930, 164; Spornen., LXXXVIII, 1938,
(69), 112 i XCIII, 1940, (72), 146-148; GZM 1951, sv. VI,
307-308
17" Mun. ivi.: p a t s e h, WM XI, 148-149 155. Mun.
Ma. i mun. Mal.: Premerstein-Vuli, OJh, 1900, Bei-
bk, 167-175 i 1901, BeibI. 155-157. V u 1 i , ibidem, 1904,
Beibl., 8. P a t s e h, ibidem, 1902, 41-42. Upor. S e r g e j e v-
s k i, GZM LlI, 1940,22 i F. P a p a z o g l u, o. e., I. c., 116-118
174 Patseh, WM XI, 177-180. Sergejevski, GZM
XLII, 19'30', 163-165
17" PWRE, 1905, stup, 1708-1709, P a t s e h s. v. ad
Dninurn. Upor. FOA XVII
'7(' S e l' g e j e v s k i, GZM LIII, 1941, 3-4. Upor.
p a t s e h, WM XI, 181
'77 Sergejevski, GZM 1951, sv. VI, 306
l7S R a d i m s k s, WM III, 287-288 i V, 266-267
'7!) E. V o l' l i e k, WM VI, 529
JR!) Ib:idem
lSl P a t s e h, WM VI, 212 i 245. P i t n e r, GZM XVI,
1904, 239 i 241
's, Pi t n er, GZM XVI, 1904 240
JS3 P a t s e h, WM VI, 246
]84 Za okolinu Bijeljine: P a t s e h, WM VI, 243-245. P i t-
n er, GZM XVI, 1904, 242. S e l' g e j e v s k i, GZM XLIV,
1932,23. Upor. V. Vuleti-Vukasovi, Vjesnik, Za-
greb, 1889, 23-24. T. D l' a g i e v i , GZM VIII, 1896, 424
"0 L C l' e m o n i k, Arheoloka istraivanja u Brodcu,
u ediciji Clanci i graa za kult. istoriju Isto, Bosne, knj.
I, Tuzla, 1957, 127-150
1RII B. C o v i , GZM 1957, sv. XII, ~49. Z. M a l' i , GZM
1958, sv. XIII, 251-252
m FOA XVII. IR, 472
lSS Urednitvo: GZM IV, 1892, 456 i 1895, 157. P a t s e h,
GZM XIV, 1902, 416. C u l' i, GZM XX, 1908, 79
18!) C u l' i , GZM XX, 1908, 80-85
t ao C u l' i , ibidem, 78. B. C o v i, GZM 1955, sv. X,
91-102 i 1957, sv. XII, 252-253
J!)] Za toponim: Tomaschek, Topogr., 560. Thallo-
e z y, GZM I, 1889, knj. I, 10. Za Iokaldzaciju: K i e p e l' t,
FOA XVII. PWRE, 1920, stup. 1902: V u l i , s. v. Salinae.
Upor. J i l' e e k, Strass. u. Bergw., 30. P a t s e h, Hercegow.,
145-146
tue P a t s e h, WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 423-425.
S e l' g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 29
]113 Za sve nalaze u okolini Brkog i u Posavini:
P a t s e h, GZM XIV, 1902, 425-437
lU' A. C a ti , GZM XIII, 1901, 448
JO,; A. B e n a e, Neke nove prehistoriske kulture u Sje-
veroistonoj Bosni, u ediciji Clanci i graa za kult. istoriju
Isto. Bosne, knj. I, Tuzla, 1957, 209-211. I. P u , Neolitsko
naselje u Tuzli, ibidem, 85-102
JU II Upor. D. S e r g e j e v s k i, GZM 1958, sv. XIII,
262-263 - zabiljeke o uem pojasu Posavine izmeu Bos.
Samca i Brkog.
 IX
Opta razmatranja o entihim naseljima i komunibeciieme
u Bosni i Hercecovini
1) IZVORI
Prouavanje antikih naselja uslovljeno je po-
znavanjem prirodnih, drutvenih i ekonomskih pri-
lika koje su uticale na njihov nastanak i razvitak.
Otuda je i razmatranje o antikim naseljima u Bosni
i Hercegovini posao koji se ne moe obaviti bez po-
znavanja optih uslova razvitka u toku odgovaraju-
ih istoriskih epoha. Dosadanji rezultati arheolo-
kih i istoriskih istraivanja omoguuju samo djeli-
mino osvjetljavanje problema antikih naselja, to
znai da su potrebna nova istraivanja. Ovo postaje
tim razumljivije kad se ima u vidu injenica da nam
antiki izvori daju sasvim oskudne podatke o na-
seljima.
Antiki pisci vrlo malo govore o naim kraje-
vima, a i podaci koje o njima daju nisu potpuni, ni
dovoljno pouzdani. Tekou pretstavlja i to to se
izvori ne mogu uporeivati sa drugim izvorima i
na taj nain privesti provjeravanju i kontroli. Rimski
i grki autori pisali su o ratovima za osvajanje ze-
malja provincije Dalmacije, o pojedinim vladarima
i vanim dogaajima. Ali oni se nisu bavili socijal-
nim i ekonomskim problemima, i zato nam je nedo-
voljno poznata drutveno-ekonomska struktura sta-
novnitva u provinciji Dalmaciji, osobito u kraje-
vima njene unutranjosti.
Istoriari i drugi pisci antikog doba opisali su
neke dogaaje koji su se odigrali u naim krajevima,
ali u jednom nepotpunom i jednostranom tretmanu.
U tim opisima, kao po pravilu, nedostaju obavje-
tenja o pojedinim krajevima, njihovom ureenju,
stepenu razvitka i sl. Ono to treba posebno istai
jeste injenica da je vrlo teko odrediti poloaj i
lokalizaciju naselja koja se spominju u izvorima.
To dolazi otuda to su mjesta i pojedina podruja
Bosne i Hercegovine u izvorima navedena bez poda-
taka koji bi mogli pomoi pri iznalaenju blie ubi-
kacije. Slino kao i za druge krajeve ni za krajeve
Bosne i Hercegovine nema izvornih vijesti o broju
stanovnika, nema takvih podataka koji bi mogli pret-
stavljati koliko-toliko pouzdanu osnovu za izradu
statistika ili pregleda o drutvenom kretanju, o pro-
izvodnji i djelatnostima u pojedinim privrednim
granama, o trgovini, prometu i dr. Kad je rije o
naseljima, onda su svi ovi podaci itekako znaajni,
jer pretstavljaju ugaone take okvira koji zahvata
cio niz pitanja postanka, razvitka, organizacije i
strukture raznih vrsta aglomeracija u rimsko doba.
Ove injenice istiu posebnu vanost arheolo-
kih nalaza na terenu, na prvom mjestu epigrafskih
spomenika. Za prouavanje rimskog perioda istorije
Bosne i Hercegovine, posebno za ispitivanje antikih
naselja, latinski natpisi su glavni izvor. Znaaj epi-
grafskih spomenika sastoji se u tome ~? oni govore
o upravi u gradovima, o funkcijama 1 dunostima
pojedinih funkcionera, o vojnicima i veteranima
raznih legija i auksilijarnih jedinica, o strancima i
indigenom elementu, itd. Natpisi su, stoga, osnovni
izvor ne samo za rjeavanje pitanja topografije i
toponomastike ve i za uoavanje drugih injenica
koje se tiu organizacije drutva i strukture stanov-
nitva. Na teritoriji Bosne i Hercegovine otkriveni
su i drugi spomenici koji datiraju iz raznih perioda
rimske vladavine. Antiki monumentalni materijal
sa teritorije Bosne i Hercegovine potie preteno
iz III vij. n. e., dok su spomenici iz I, II i IV vij. n. e.
zastupljeni u manjem broju. Svi ti spomenici' vani
su za datiranje. Naravno, ni natpisi nisu uvijek po-
uzdani pri datiranju, a pogotovo je to sluaj sa ane-
pigrafskim monumentalnim materijalom bez natpi-
sa. Epigrafski spomenici esto daju samo terminus
post quem. Kod anepigrafskih spomenika datiranje
se zasniva na ispitivanju i uporeivanju stilistikih
i ornamentalnih elemenata, pri emu je pouzdanost
redovno manja nego u sluaju natpisa. Pa ipak, u
obradi teme o antikim naseljima Bosne i Hercego-
vine bilo je nuno pored izvora upotrijebiti i sav
monumentalni materijal, naroito materijal koji pru-
aju sistematska istraivanja pojedinih podruja i
lokaliteta.
Posebnu vrstu antikih spomenika pretstavljaju
numizmatiki nalazi. U cjelini uzeto, nalazi antikog
novca na teritoriji Bosne i Hercegovine nisu naro-
ito bogati, ali se pojedina podruja po koliini pri-
kupljenih primjeraka i njihovoj hronologiji vidno
istiu meu ostalim nalazitima. Kod ispitivanja
naselja ovi nalazi, uz druge spomenike, pruaju po-
datke o materijalnoj kulturi, privredi, komunika.. .
ciskim linijama i o znaaju naselja ili kraja.
Ovdje emo navesti antike pisce koji govore
o naim krajevima i ukazati na publikacije u kojima
su objavljeni latinski natpisi iz Bosne i Hercego-
vine. O rimskoj provinciji Dalmaciji najvanije vi-
jesti daju sljedei pisci i djela: Pseudo Scylax, Pseu-
do Scymnus, Strabo, Velleius Paterculus, C. Plinius
Maior, Florus, Cl. Ptolemaeus, Appianus, Dio Cas-
sius, Notitia dignitatum, M. Aurelius Cassiodorus.
Od ovih pisaca geografske podatke daju Strabo, Pli-
nius i Ptolemaeus. Vaan izvor za antiku topogra-
fiju i komunikacije pretstavljaju itinerari: Itinera-
rium Antonini, Tabula Peutingeriana IRavennati
Anonymi Cosmographia.
Latinske natpise sa teritorije Bosne i Hercego-
vine objavljivale su sljedee publikacije: Corpus
Inscriptionum Latinarum; Archaeologisch-epigra-
phische Mitteilungen aus Osterreich - Ungarn, Be;
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo; Wissenschaft-
liche Mitteilungen aus B. u. d. H., Be; Vjesnik
Hrvatskoga arheologikoga drutva, Zagreb; Bullet-
tino di archeologia e storia dalmata, Split (docnije:
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku); Spo-
menik SAN, Beograd i sporadino neke druge publi-
kacije. Treba napomenuti da do danas latinski nat-
pisi iz Bosne i Hercegovine nisu sreeni i prikupljeni
u posebnom zborniku, ili priruniku, a potreba za
tim ve se ivo osjea.

2) KONTINUITET NASELJA I NJIHOV RAZMJETAJ

Prouavanja o naseljima i njihovom razmjetaju Praistoriska obiljeja ivo se zadravaju za vrijeme

omoguuju da se ukae na neke karakteristike naselja Rimljana kako u etnikoj strukturi stanovnitva i
i naseljenosti u Bosni i Hercegovini. Prvo to pada njegovim institucijama tako i u izgradnji naseobina.
u oi jeste to da su vanija rimska naselja nikla i raz- Najvei dio teritorije Bosne i Hercegovine sauvao
vila se na mjestima i podrujima koja su poznata po je stari nain stanovanja i izgradnje naselja. Gro ilir-
tragovima domaih, indigenih naselja. To se vidi iz skog stanovnitva u udaljenim i zabaenim krajevima,
naeg pregleda koji smo dali u prethodnim poglav- po visoravnima i planinama ivio je isto onako kako
ljima. Dolina rijeke Sane poznata je po ostacima na- je ivio u vrijeme svoje samostalnosti. Ospeg i ve-
selja praistoriskog vremena, a tu su takoe konsta- liina dosad konstatovanih rimskih aglomeracija po-
tovani tragovi naseljenosti u rimsko doba i ostaci kazuju da je osim njih morao postojati daleko vei
znaajnih rudarskih radova. Bihaki kraj bio je do- broj nerimskih, indigenih aglomeracija. Ostaci ci-
bro nastanjen i prije Rimljana kao i u njihovo doba. vilnih i vojnih rimskih zgrada, mjestimino brojni
Slino je sa Bos. Grahovom i njegovom okolinom. i bogati, u cjelini uzeto, malobrojni su prema pro-
Brojno su zastupljeni ostaci praistoriskih naseobina stranim podrujima Bosne i Hercegovine u kojima
na Livanjskom Polju, na kojem se razvilo nekoliko tih tragova nema. To pq~yruje da su zateena indi-
znaajnih rimskih naselja; slino je i sa Glamokim gena naselja ostala preominantna u rimsko doba.
Poljem. Podruja Duvanjskog Polja, Skopljanskog S druge strane, sam poloaj i razmjetaj rimskih
Polja, dolina Lave i region Kiseljaka spadaju u naj- naseobina u plodnim dolinama i na mjestima vanim
intenzivnije naseljene krajeve Bosne i Hercegovine sa saobraajno-strategiskog stanovita govori o tome
u praistorisko doba, a na njima su takoe izrasli da su za vrijeme Rimljana i drugi predjeli, dalje od
vani rimski centri i naselja. Takvu sliku pruaju plodnih dolina i komunikacija, bili naseljeni. Ni u
i visoravan Brotnjo, Rakitno Polje, Posuje sa oko- kom sluaju ne moe se oekivati da bi rimske aglo-
linom i Ljubuki sa okolinom. Dolina Neretve, naro- meracije nastajale na izoliranim mjestima i bez nase-
ito okolina apljine, Mostara i Konjica, poznata je ljene okoline koja gravitira tim centrima. Isto tako
kako po tragovima ivota u praistorisko vrijeme tako ni rimske komunikacije nisu izbjegavale naseljena
i po tragovima brojnih i razvijenih naselja koja su podruja.
izgraena u doba Rimljana. U Stocu i okolini takoe Formiranje naselja u Bosni i Hercegovini zavi-
susreemo znatne ostatke naseljenosti u praistorisko silo j e kako od prirodnih uslova tako i od drugih
vrijeme i brojne tragove rimskih aglomeracija. Sara- faktora koji su djelovali u procesu drutveno-eko-
jevsko Polje, Rogatica sa okolinom i srebreniki ru- nomskog razvitka. U periodu prije dolaska Rimljana
darski kraj pretstavljaju podruja koja su bila dobro ilirska naselja u Bosni i Hercegovini nosila su druk-
naseljena u praistorisko doba, a u njima su konstato- ija obiljeja, no to je to sluaj kod naselja koja
vana vea i brojnija rimska naselja. To su samo va- su stvorili Rimljani. Jae ili slabije promjene u po-
nija podruja. i oblasti u kojima se jasno pokazuje gledu naseljavanja i izgradnje naselja po dolasku
kontinuitet intenzivnije naseljenosti prije dolaska Rimljana zavisile su ne samo od konfiguracije tla i
Rimljana i u doba njihove vladavine. Na veini ovih prirodnih izvora pojedinih krajeva ve takoe od ra-
mjesta i podruja konstatovan je kontinuitet nase- nijeg ili docnijeg dodira sa novim gospodarima i od
ljavanja i u srednjem vijeku. Istraivanja potvruju, snage kojom su djelovali faktori istoriskog razvoja
naroito u plodnijim krajevima Hercegovine, da su i tradicije. Iz toga je proizlazilo stvaranje grupisanih
skoro redovno i vea moderna naselja nastala na i rasprenih aglomeracija, postanak veih ili manjih
mjestima gdje su postojale rimske i praistoriske naseobina, raseljavanje sa starih stanita ili njihovo
aglomeracije. zadravanje.
Ispitivanje antikih naselja u Bosni i Hercego- U vrijeme dolaska Rimljana glavni tipovi naselja
vini nuno postavlja na dnevni red problem odre- na teritoriji Bosne i Hercegovine bile su gradine i
ivanja granice izmeu praistoriskih i rimskih aglo- sojenice. Neke gradine bile su izgraene kao utvrda,
meracija. Istraivai, naroito stariji, spoticali su se dok se na nekima nisu sauvali tragovi utvrda. Soje-
o taj problem i gotovo bez izuzetka su ga zaobilazili. nice su podizane uz rijeke i ovaj tip naselja najbolje
ta je praistorisko, tj. domae, epihorisko i koliki poznajemo po ostacima na Savi (Donja Dolina) i/na
vremenski okvir zahvata? S druge strane, u kolikoj Uni (kod Bihaa). Gradine su daleko izrazitiji i brojno
mjeri se rimska vladavina odrazila na kontinuitet mnogo jae zastupljen tip aglomeracija. To su naseo-
naseljavanja i na nain izgradnje i razmjetaj nase- bine na osamljenim uzvisinama i brdima, jo ee
lja? Da li rimska epoha u tom pogledu pretstavlja na padinama brda i na visinskim platoima. Rimsko
snanu prekretnicu u odnosu na praistoriske epohe? doba oznaava vanu prekretnicu u pogledu smje-

taja naselja. Vehk broj epihoriskih naselja na uzvi-
sinama i platoima za vrijeme rimske vladavine pre-
mjeta se u ravnicu i zauzima prostor oko gradina.
Takav razmjetaj aglomeracija odgovarao je poli-
tikim i strategiskim intencijama Rimljana': U tom
pogledu razvoj je bio slian kao i u nekim drugim
dijelovima Rimskog Carstva. Ovakvo premjetanje
naselja sa brda u ravnice izvrili su Rimljani i meu
iberiskim plemenima u paniji koja su takoe imala
svoje utvrene centre na uzvisinama i u pogledu
privredne i drutvene strukture bila vrlo slina ilir-
skim plemenirna''. Utvrena mjesta (oppida i vici)
u Galiji imala su slian razvitak i mijenjala su svoj
izgled i poloaj prema istim intencijama Rimljana
i prema zahtjevima koje je diktirala unutranja i
spoljna situacija rimske drave". Primjer takvih na-
selja kod nas nalazimo u izvorima. Za Delminium,
centar Delmata, Strabo (VII, 315) veli da je velik
grad, a Appian (III. 11) ga opisuje kao uporite koje
se nalazi na uzvisini sa utvrenjima od drveta. Pa
zakljuuje da na osnovi tih podataka treba razli-
kovati predrimski od rimskog Delminiuma (Duvno),
jer se prvi morao nalaziti na jednoj od brojnih
gradina oko Duvanjskog Polja, jo odreenije na
Lib-planini'. Iz izvora znamo i za Splonum, utvreno
mjesto Mezeja (Dio Cassius, LVI, 11), koje je imalo
zatien prirodan poloaj i dobre fortifikacije i koje
je kao samoupravna gradska optina postojalo u
rimsko doba (CIL III, 2026 i 8783 iz Salone; 1322 iz
Dakije i GZM 1940, 20-21, br. 4 i sl. 4)". Jako pri-
rodno utvrenje je i Arduba (Dio Cassius LVI, 15)
kojoj nije ustanovljena lokalizacija, ali se, svakako,
nalazila na podruju provincije Dalmacije". Moda
je takvo, utvreno i zatieno, mjesto pretstavljao
i japodski centar Metulum (Appianus, III., 19 i Dio
Cassius XIV, 25) kojem takoe do danas nije usta-
novljen poloaj i za koji se zna da je u rimsko doba
postojao kao samoupravna gradska optina'.
Treba napomenuti da je nae znanje o gradi-
nama vrlo oskudno, jer su dosadanja istraivanja
bila usmjerena na opisivanje njihovog poloaja i ve-
liine. Izostalo je sistematsko prouavanje nalaza
na gradinama to pretstavlja neophodan uslov za
poznavanje ivota ilirskih grupa ne samo u praisto-
risko doba ve i u rimsko vrijeme. Na nekim gra-
dinama sauvali su se tragovi ivota iz rimskog
vremena, pa e njihovo ispitivanje, nesumnjivo, pro-
iriti naa znanja o prilikama u kojima je ivjelo
indigeno stanovnitvo Bosne i Hercegovine u rano
istorisko vrijeme.
Veina ranijih istraivaa pripisuje gradinama
u rimsko doba funkciju utvrenja i pozicionih taaka
na saobraaj nim i strategiskim pravcima (Radimski,
Truhelka, Fiala, uri). Nasuprot tome, Pa sma-
tra da su gradine za vrijeme Rimljana na prvom
mjestu dobivale namjenu mirnih gospodarskih se-
lita za laku i intenzivniju obradu polja i iskoriava
nje panjaka, a samo one koje su se nalazile na vanim
i dominantnim mjestima upotrebljavane su kao
vojno - saobraaj na uporita sa posadama". Meu
tim sadanje stanje prouenosti gradina nalae ve-
liku opreznost pri donoenju zakljuaka o njihovoj
funkciji u rimsko doba. Tano je da su ilirske gra-
dine, koje su esto bile utvrene i teko pristu-
pane, raseljavane u rimsko doba. Ve smo napo-
menuli da su to Rimljanima nalagali razlozi bezbjed-
nosti, naroito poslije tekih iskustava koje su stekli
u borbama za osvojenje i pacifikaciju unutranjosti
provincije Dalmacije. Ovdje treba prvenstveno imati
u vidu vanija utvrena naselja na visovima koja su
pretstavljala centre pojedinih plemena ili odredenih
Anr i k a naselja i komunik ncije tl BiH
81
podruja. Stoga se, prema onome to dosad znamo d
rimskim naseljima i prema optim smjernicama stra-
tegiskog obezbjeenja osvojenih podruja, ne bi
moglo prihvatiti miljenje da je pax Romana uinila
nepotrebnim postojanje utvrenja na visovima". Nisu
epihoriska utvrena naselja na brdima i visovima
naputena usljed toga to su sa Rimljanima dola
mirna vremena (pax Romana), ve je raseljavanje
takvih utvrenih naselja pretstavljalo jedan od
uslova za pacifikaciju i jednu od mjera koje su
Rimljani energino sprovodili u cilju pacifikacije.
Postojanje utvrenja koja potiu iz doba ilirske sa-
mostalnosti ugroavalo bi bezbjednost rimske upra-
ve, zato to bi ih bilo teko kontrolisati i to bi kod
pokorenog stanovnitva podravala ivo sjeanje na
vrijeme kada nije bilo stranih gospodara. Prema to-
me, pri stvaranju rimskih aglomeracija u dolinama
i ravnicama na raun onih koje su se nalazile na
visovima i utvrenim mjestima, ne radi se o rezul-
tatu koji je donio rimski mir i red, niti o tome to
su Rimljani i u opasnim vremenima po pravilu podi-
zali svoja naselja i utvrenja u ravnim predjelima.
Radi se stvarno o razaranju najvanijih gnijezda
rartijeg otpora i potencijalnih arita za organize-
vanje novih ustanaka i diverzija. Takvo razaranje
gnijezda Rimljani su dosljedno sprovodili vie-manje
u svim osvojenim zemljama. Time su stvarani pre-
duslovi za utvrivanje rimske uprave i za izgradnju
rimskih naselja, a to je suprotno gleditu po kojem
je u mirnim i povoljnim uslovima indigeno stanov-
nitvo samo od sebe napustilo utvrena naselja na
visovima. Vidjeli smo da je Delminium kao utvr-
eno naselje i centar ra).Qren u oruanoj borbi i
premjeten podalje, na ot\!~reno i nezatieno mje-
sto; prirodno zatieno mjesto Arduba doivjelo je
sudbinu ratnog unitenja poslije okonanja Bato-
novog rata; po vijestima istoriara koji opisuju rim-
ska osvajanja naih krajeva (Appianus i Dio Cassius)
znamo da su Metulum i Splonum takoe bili dobro
branjeni i utvreni centri, a epigrafski spomenici
potvruju da su oba ova mjesta u rimsko doba imala
status gradske optine.
Konstatacija koju je dao Pa o namjeni gra-
dina u rimsko doba uglavnom je tana. Naravno, ta
konstatacija se kao i nae dananje l znanje zasniva
na podacima koje pruaju nepotpuna i sporadina
otkria o pojedinim gradinama. Daleko najvei broj
dosad poznatih gradina u Bosni i Hercegovini nema
ostataka rimskih graevina, to bi moglo posluiti
kao dokaz da se na njima nisu nalazile rimske
utvrde. To znai da je najvei broj gradina be po-
sebnih utvrda ostao u rukama domaeg stanovni-
tva i da su one i dalje pretstavljale mjesta koja
su sluila za odreene ekonomske svrhe i s tim u
vezi je i njihov znaaj kao veih ili rrrarijih naseo-
bina. Dosadanja otkria pokazuju da su na terito-
riji plemena Delmata, kojem je glavno zanimanje
bilo stoarstvo, brojne gradine i ostala naselja no-
sili obiljeje stoarske privrede. Na Lib-pl., u Pro-
boju kod Ljubukog, u'Grabovniku kod Proboja ---
naena su ovarska zvona pored drugih antikih na-
laza!", a na cijeloj teritoriji Delmata bio je naro-
ito rairen kult Silvana, pastirsko-umskog boan-
stva, i njemu asociranih boanstava 11. Skoro je si-
gurno da je privredna struktura nekih drugih oblasti
(Bilea, Gacko, Nevesinje, Glasinac i dr.) dopri.. .
nijela da su gradine T u tim oblastima, zadrale u
rimsko doba preteno <IDU ekonomsku namjenu koja
je odgovarala stoarskoj privredi.
Drugi vid korienja gradina u rimsko doba
jesu utvrde. Izvjestan broj dosad pregledanih i opi-
6
tr
82
sanih gradina sauvao je ostatke rimskih gradnji,
naroito u konstrukciji zidova koji potiu od masiv-
nih utvrenja. Pada u oi da su rimski graevinski
tragovi sauvani na onim gradinama koje se nalaze
u blizini velikih rimskih naselja i na glavnim komu-
nikaciskim linijama: na Livanjskom i Duvanjskom
Polju, uz rimsku cestu Glamoko Polje-Banjalu-
ka-Bos. Gradika, u dolini Sane, u okolini Bihaa,
na podruju Gornji Vakuf-Bugojno, u dolini Lave,
oko Sarajevskog Polja i Sarajeva, uz rimsku cestu
koja dolinom Neretve i linijom Sarajevsko Polje-
Romanija-Glasinac vodi u pravcu Drine. Naravno,
teko je rei da su ovakve gradine imale samo vojno-
komunikacisku namjenu i da ostaci rimskog grae
vinskog materijala na gradinama i rimske ruevine
u njihovim podnojima redovno potiu od utvre
nja. Da li su gradine sluile za smjetaj kakvih dru-
gih objekata i stanova (svetilita, ljetnikovci i sl.),
na to pitanje se zasad ne moe pouzdano odgovoriti.
Ostaje, dakle,. injenica da su izvjesne gradine u
rimsko doba bile utvrene i da su se na njima nala-
zile vojne posade za nadzor nad rimskim naseljima
i komunikacijama. Prema tome, ilirske gradine kao
aglomeracije nisu prestale postojati u rimsko doba i,
koliko se danas moe sagledati, preteno su sluile
za ekonomske potrebe i za rimska utvrenja radi
obezbjeenja kumunikacija i ivota u naseljima.
Gustoa naseljenosti u pojedinim dijelovima
Bosne i Hercegovine mijenjala se tokom vremena.
Izvjesni krajevi pruaju sliku intenzivne naseljeno-
sti u rimsko doba, mjestimino intenzivnije no to je
to sluaj danas i u nedavnoj prolosti. Pa je na
osnovi vijesti iz izvora, spomenika, predanja i do-
kumenata iz docnijeg vremena ustanovio da je Her-
cegovina kao i Dalmacija bila plodnija i bogatija.
U podnojima brda bilo je vie plodne zemlje nego
danas, jer su je titile bujne ume, vinogradi i ma-o
slinjaci. ira prostranstva obradive zemlje omogu-
ila su izgradnju veeg broja naselja za koja nije
trebalo tedjeti zemljite. Kraj na donjoj Neretvi
davao je sliku jake napuenosti i bogatije kultiva-
cije tla. Za promjene nastale tokom vremena Pa
nalazi uzroke u novim oblicima privrede, u raznim
migracijama i u drutveno-politikim prilikama
koje su vladale u Hercegovini tokom srednjeg i no-
vog vijeka. Migracije i nesigurnost udocnijim pe-
riodimadoveli su do prelaza sa intenzivne zemljo-
3) MATERIJAL ZA IZGRADNJU NASELJA
Stanovi i naselja u antikoj Bosni i Hercego-
vini graeni su prvenstveno od materijala koji se
dobivao iz lokalnih izvora. U hercegovakim predje-
lima kamen i drvo, u bosanskim planinskim predje-
lima drvo i ilovaa pretstavljaju osnovni materijal
za gradnju. Upotreba ove grae na odreenim po-
drujima pretstavlja tekovinu ne samo rimske epohe
ve i epoha koje su joj prethodile, tako da je na
osnovi graevinskih ostataka esto nemogue po-
staviti granicu izmeu onog to pripada jednoj od
onog to pripada drugoj eposi. S druge strane, osnov-
ni materijal kojim se zidalo i gradilo u praistorisko
i rimsko doba nae zemlje ostao je u upotrebi i doc.-
nije sve do najnovijeg vremena. Na taj nain su sred-
stva iz lokalnih izvora postala jedan od glavnih
faktora u stvaranju tradicije graenja. Ove inje
nice istraiva mora imati stalno u vidu i vrlo oprezno
postupati prilikom ispitivanja idatiranja graevin
skog materijala. Naravno, injenica da postoji tra-
radnje na ekstenzivno stoarstvo. Nestajalo je
plodne zemlje kako usljed njenog naputanja tako
i usljed unitavanja uma koje je stoka ogolijeva-
la, a stoari nemilosrdno krili!". Meutim injenica
je da su blizina mora i rani ulazak veeg dijela Her-
cegovine u sferu neposrednih uticaja grkih i rim-
skih kolonija doprinijeli brem uvoenju napred-
nijih poljoprivrednih kultura i ivlje trgovine:". Nae
znanje o Hercegovini u antiko doba znatno je bolje
nego o veini krajeva u Bosni, pa ipak je pretstava G
irim prostorima Hercegovine jo uvijek nepotpuna.
Ni izvori, ni monumentalni ostaci sa terena ne pru-
aju nam osnovu za stvaranje takve slike o svim di-
jelovima Hercegovine kakvu imamo o donjoj do-
lini Neretve i o nekim podrujima zapadno od Ne-
retve. Nesumnjivo je, kao to smo ve naveli, da
su u tim krajevima izmjene u strukturi stanovni-
tva i privrednim djelatnostima snano uticale na
razvitak i razmjetaj naseobina. to se tie krajeva
u unutranjosti, dalje od obale mora, oni nam ne
pruaju dokaze takvih i tolikih promjena u rano
istorisko i docnije doba na prvom mjestu zato, to
je poloaj tih krajeva u antiko doba bio drukiji
ito su epihoriske tradicije ovdje djelovale kudi-
kamo jae, o emu e biti govora docnije.
U zakljuku razmatranja o kontinuitetu naselja
i o njihovom razmjetaju potrebno je istai to da
na podruju Bosne i Hercegovine u pogledu nase-
ljavanja i izgradnje naselja rimski period ne ozna-
ava prekid sa periodom koji mu je prethodio. Pro-
mjene koje su u tom pravcu nastupile nisu bile takve
i nisu zauzele tolike razmjere, da bi se moglo govo-
riti iskljuivo o rimskim naseljima. Iz dosadanjeg
izlaganja proizlazi da naziv praistorisko naselje ne
oznaava vremensku, ve kvalitativnu i etniku ka-
tegoriju. Praistoriska naselja postojala su u pred-
rimsko doba i u doba Rimljana, i djelo su autohtone
kulture i njenih nasljea. Ovo je nuno imati u
vidu ve i stoga to je broj naselja izgraenih po
rimskom nainu daleko zaostajao iza praistoriskih,
epihoriskih naselja - a, s druge strane, to u tako
izgraenim naseljima nije moralo preovladavati stra-
no stanovnitvo. Kako se na prilike pokorenog sta-
novnitva odraavala rimska politika urbanizacije i
kolonizacije i u kolikoj je mjeri ona doprinosila bla-
gostanju naih zemalja - bie pokazano u narednim
poglavljima ove studije.
dicija koja se provlai kroz epohe i vijekove ne
smije nas udaljiti od paljivog ispitivanja raznoli-
kih uslova i faktora koji su u raznim periodima
mogli djelovati drukije i pretstavljati jaa ili slabija
otstupanja od nasljea iz prolosti.
Veliina i opseg starih ilirskih naselja, meu
kojima je moda bilo i gradova, nisu nam poznati
zato, . to nema sauvanih tragova njihovih zgrada.
Izvori govore o tome da su ilirska naselja i utvre
nja bila od drveta: Delminium, centar umovite upe
Delmata, razoren je i spaljen u zimu 156 g. st. e.
(Appianus, Ill., 11 i Florus II, 25); slinu sudbinu
doivio je i Metulum, takoe centar u gorovitoj upi
Japoda, kad ga je 35 g. st. e. razorio i spalio Okta-
vijan (Appianus, Ill., 19). injenica je. takoe<da ni
na jednoj dosad ispitanoj gradini nisu ustanovljeni
ostaci kua od kamena-r-To znai da je obilje uma
upuivalo na izgradnju kua od drveta, jer su, kako
Pa pravilno zakljuuje, na gradinama bili potrebni

stanovi l sklonita bez obzira na to da II su gradine
sluile kao stalna naselja ili sklonita za sluaj
nude!". Tragovi kua na gradinama mogli bi se sa-
uvati da jii> za graevinski materijal bio upotri-
jebljen kamen. Meutim ne moe se prihvatiti Pa-
ovo miljenje da obilni nalazi rimske opeke svje-
doe o korjenitoj promjeni u izgradnji zgrada i da
to ukazuje na podizanje opteg blagostanja i pro-
speriteta zemlje za vrijeme Rimljana?". Pa ovo je
stanovite da na podruju koje zauzima Hercego-
vina nema kontinuiteta staroilirske kue od antikog
do u slovensko doba ba zato, to je rimska epoha do-
nijela tako snaan preokret i napredak. Mi smo ve
ukazali na to da se rimska naselja, mada mjesti-
mino bogata i gusto rasporeena, prema onome to
pokazuju nalazi, ne mogu ni izdaleka uporeivati
sa mnogo prostranijim i veim oblastima Bosne i
Hercegovine u kojima nisu konstatovani ostaci rim-
skih aglomeracija i gdje su, prema tome, postojale
aglomeracije i stanovi izgraeni na epihoriski nain,
tj. preteno od drveta kao graevinskog materijala.
Paov zakljuak je uopten i zasniva se na nala-
zima koji svjedoe o postojanju rimskih naselja na
uem, gusto naseljenom prostoru.
Uoavanje injenice da je drvo pretstavljalo
jedan od osnovnih materijala za izgradnju kua i
drugih graevina u praistorisko i rimsko vrijeme -
vano je u analiziranju problema naseljenosti uop-
te. Otsustvo graevinskih ostataka na itavim po-
drujima stvarno oteava pokuaje da se ustanovi
pravo stanje naseljenosti jednog kraja u rimsko do-
ba. esto nas drugi razlozi - prirodni poloaj i ko-
munikativnost - upuuju na to da u izvjesnom
kraju traimo ostatke naselja a njih nema (Glasinac,
Popovo Polje, tuzlanski kraj, dolina Spree, veliki
dio doline Bosne). S druge strane, nalazi novca i
drugih spomenika u nekim podrujima govore o i-
votu u rimsko doba, ali tragova naselja nema ili su
vrlo rijetki (posavski krajevi oko Gradaca i Brkog,
dolina Rame, rudarska oblast Kreevo - Fojnica).
Meutim to to neko podruje nema graevinskih vojnih jedinica koje su boravile u naim krajevima.
ostataka od rimskih aglomeracija ne mora znaiti da
je kraj bio pust i nenaseljen. Argumentum ex silen-
tio, prema onome to smo iznijeli o graevinskom
materijalu, nije ni u ovom sluaju siguran. Napro-
tiv, sasvim je opravdano miljenje da su i krajevi
u kojima nema tragova rimskih naselja, ali u kojima
su konstatovani ostaci praistoriskog ivota ili spo-
menici rimske kulture, mogli biti jae ili slabije na-
seljeni. Vremenom su drvene zgrade dotrajavale, i
od poara i drugih nepogoda takve zgrade su propa-
dale, a utvrde, ije su konstrukcije bile od drveta
i kamenog suhozida, pretvarale su se u ruevine i
kamene nasipe koji su sauvani na mnogim viso-
vima i brdima u Bosni i Hercegovini (gradine) l l'.
Slinu graevinsku konstrukciju stanova i utvrda
susreemo i u drugim dijelovima Rimskog Carstva,
kako u predrimsko tako i u rimsko doba 17.
Rimska naselja i zgrade kao graevinske objekte
poznajemo po ostacima graevinskog materijala i
po arhitektonskim dijelovima. Osnovnu grau za
rimske zgrade pretstavljaju opeka, kamen i drvo.
Za ispitivanje rimskih naselja naroito je vana ope-
ka, prvenstveno krovna (crijep). Odlomci crijepa uvi-
jek su dobro doli kao indikacija pri orijentacionom
utvrivanju veliine i poloaja pojedinog rimskog
naselja. U srednjem vijeku cigla i crijep nisu upo-
trebljavani, u tursko vrijeme je ovaj graevinski
materijal zastupljen rijetko, a za pokrivanje zgrada
upotrebljavane su samo imbrices (01ucV 8 . Proizvod-
83
nja opeka pretstavljala je, prema tome, vanu granu
zanatske radinosti u rimsko doba i razvijala se na-
poredo sa drugim zanatima vezanim za graevinar
stvo. Mi emo se u naim razmatranjima zadrati
na proizvodnji i transportu opeka. Na podruju Her-
cegovine, naroito u dolinama donje Neretve, Trebi-
ata i Bregave, ve u rano carsko doba upotreblja-
vana je opeka iz uvoza. Transport je vren pre-
teno morem iz krajeva na sjevernom Jadranu i ri-
jekom Neretvom preko luke u Narani, a manje preko
luke u Neumu. Za dalje transportovanje koriene
su i ceste. Putevi importa robe u Hercegovinu mo-
rem, Neretvom i kopnenim komunikacijama bili su
poznati i prije rimske okupacije, o emu govore na-
lazi keramikih i drugih izraevina u raznim di-
jelovima Hercegovine (apljina, stolaki kraj, Gra-
dac kod Posuja). U trgovini Hercegovine sa dru-
Bim oblastima Mediterana Narona je odigrala vrlo
znaajnu ulogu i mnogo doprinijela tome da je jedan
dio Hercegovine rano uao u dodire sa razvijenim
zemljama mediteranskog primor ia!". Tokom docni-
jeg izlaganja posebno e biti rijei o strukturi uvoza
i izvoza.
U prvo vrijeme rimske vladavine na podruju
Hercegovine opeka je preteno uvoena. Najjae je
zastupljena figlina Pansiana iz okoline Trsta koja
se jo u Tiberijevo doba nalazila u carskom posjedu.
Opeka Pansiana i opeke drugih ciglana sa sj evernog
Jadrana koje su bile u privatnom posjedu, kao to
smo ve naveli u prethodnim poglavljima, naene
su ne samo u ruevinama rimskih zgrada neposredno
na Neretvi ve i u podrujima Ljubukog, Posuja,
Stoca. Pored Narone, kao uvozna luka za opeku i
druge proizvode sluila je i Salona iji je uvoz ta-
koe dopirao u unutranjost provincije Dalmacije.
to se tie domae proizvodnje, ona se javlja neto
docnije'".
Rimske opeke sa igovima, uzevi u cjelini nji-
hove nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine, pre-
teno su proizvod stranih ciglana i ciglana pojedinih
Kao to je Hercegovina tako je isjeverozapadna
Bosna (Pounje) upotrebljavala importiranu opeku,
ali iz bliih krajeva, tj. iz primorske Dalmacije i Si-
scije. U centralnoj i istonoj Bosni susreu se isklju-
ivo odlomci opeka koje nemaju iga. Slino je i
sa podrujem Livanjskog i Glamokog Polja, Jajca
i ipova.
U Bosni i Hercegovini su na vie mjesta otkri-
veni tragovi ciglana iz rimskog doba. Na Neretvi
su radile ciglane kod Mogorjela blizu apljine, kod
itomislia i u Potocima sjeverno od Mostara, a
kod Humea (Bigeste) posadne vojne jedinice proizvo-
dile su opeku'". Od drugih ciglana iz rimskog doba
poznate su jo i ove: u Pijavicama kod Jajca'", u
Grudama na Sovikom Polju'", u Todoroviima
(Donji Ribnik), u Barlovcima iRamiima - sjeverno
od Banjaluke'"', u Sarajevu?", kod Vuipolja blizu
Imotskog'", u Ljeanskom Polju kod Skelana 27, u
Bugojnu?", u Eminovom Selu na Duvanjskom Po-
Iju?", u Vel. Kladui~o. Sarajevsku ciglanu pozna-
jemo po debelom sloju fragmenata odbaenih i po-
kvarenih opeka i po igovima na tegulama: Con-
sta ... i Nimixam koje datiraju iz III vij. n. e. 3 1 .
Skoro sve ove ciglane nalazile su se u mjestima i
predjelima koji su poznati kao dobro nastanjeni/u
rimsko doba. Sudei po nalazitima, izgleda da su ci-
glane radile uz vanije Rmske centre i predjele sa
veim brojem naselja (Sarajevo za Ilidu; Pijavice
za Jajce i ipovo; Eminovo Selo za Duvno (Delmi-
6*
84
nium), Borane i druga mjesta; Grude iVuipolje
za Soviko Polje i Imotski; Bugojno za dobro nase-
ljenu okolinu; ciglane na Neretvi za gustu mreu
naselja, itd.). Ne znamo pouzdano da li su navedene
ciglane mogle zadovoljiti potrebe .svojih mjesta i
predjela ili je i u docnije vrijeme bilo uvoza. U vezi s
tim stoji pitanje da li su i drugi krajevi imali svoje
ciglane koje dosad nismo otkrili. Teko bi bilo vje-
rovati da je jo u II, III i IV vij. n. e. opeka uvoena
u veim koliinama i u udaljenije krajeve. U to doba
sigurno je bilo jo ciglana koje su podmirivale
zahtjeve izgradnje raznih objekata u krajevima gdje
dosad nisu otkriveni tragovi ciglana, ali su usta-
novljeni ostaci rimskih aglomeracija i odlomci opeke
kao graevinskog materijala (podruje izmeu Ko-
njica i Rame na Neretvi; dolina Lave; gornja i
srednja Drina; bij elj inski kraj i dr.). Ako bismo
i prihvatili mogunost da se u ove krajeve uvozila
krovna opeka koja je bila potrebna u manjim koli-
inama, to se ne bi moglo prihvatiti za zidnu i drugu
vrstu opeke koja je za podizanje rimskih zgrada
bila potrebna u znatno veim koliinama. Stoga nema
opravdanja pretpostavci da je i ona u docnije vri-
jeme rimske vladavine uvoena iz udaljenih kra-
jeva. Prema tome, na teritoriji Bosne i Hercegovine
radio je u rimsko doba svakako vei broj ciglana
no to ih mi danas poznajemo. Razumije se da su
na otvaranje i rad ciglana u pojedinim krajevima
Bosne i Hercegovine uticali razni uzroci: lokalne po-
trebe za opekom kao graevinskim materijalom,
mjesna sredstva (zemlja za opeku, drvna graa, ka-
men), komunikacije za dovoz graevinskog materi-
jala, udaljenost od mjesta kojima je potrebna opeka,
postojanje vojnih garnizona i sl.
4) GRAD I SELO
Problem grada i sela na teritoriji dananje
Bosne i Hercegovine u antiko doba ustvari je pro-
blem odnosa izmeu tekovina urbanizacije i roma-
nizacije, s jedne strane, i tekovina domae, indigene
kulture, s druge strane. Razmatranja o gradu i selu
usko su povezana sa pitanjem u kojoj mjeri i kako
nove pojave mediteranske kulture utiu na razbi-
janje okvira u kojima se kretao ivot patrijarhalnih
peregrina. I na podruju Bosne i Hercegovine kao,
uostalom, i u drugim zemljama Rimskog Carstva
vijesti o selu su vrlo oskudne i ne omoguuju nam
da stvorimo jasnu pretstavu o prilikama koje su vla-
dale na selu. injenica je da se istorija antike ustvari
svodi na istoriju antikih gradova, to znai da je
ivot starog svijeta onakav kakav nam je poznat
vie-manje ivot staroga grada. Materijal kojim
raspolaemo za izuavanje drutveno-ekonomskih
odnosa na selu sa podruja Bosne i Hercegovine
u rimsko doba morae se sistematski proirivati i
dopunjavati, jer je objanjenje mnogih pitanja koja
se tiu sela vano za razumijevanje optih prilika.
U modernoj antikoj istoriografiji danas se sve jae
osjea potreba za obradom injenica i elemenata
koji sainjavaju problem antikog sela. Forme eko-
nomskog i socijalnog ivota, metode agrikulture,
sukob selo - grad, sloena pitanja trita i koegzi-
stencije novane i naturalne privrede u doba Rim-
skog Carstva, jednom rijeju raznoliki oblici i sa-
draji svakodnevnog ivota postaju najaktuelniji
predmet savremenog izuavanja antike, posebno
rimske istorije'".
LJ razmatranjima o graevinskom materijalu
vano je pitanje ime su pokrivane rimske zgrade
u Bosni i Hercegovini. Za unutranjost provincije
Dalmacije, pa ak i za dijelove june Hercegovine,
posvjedoeno je postojanje velikih uma koje su da-
vale dobru drvnu grau. S druge strane, itavi kra-
jevi u kojima su konstatovani graevinski ostaci
rimskih aglomeracija, nemaju ili imaju relativno
vrlo malo odlomaka crijepa. Na cijelom Glamokom
Polju, na kojem su postojale znaajnije rimske na-
seobine u Podgradini kod Kamena i Halapiu, rim-
ski crijep je vrlo rijedak. Iz toga slijedi da su na
Glamokom Polju kue preteno pokrivane drve-
tom. Poznato je da na Glamokom Polju i u dana-
njoj Dalmaciji nema dobre zemlje za izradu eri-
jepa'". Pokrivanje kua drvetom ili kamenim plo-
ama bilo je uobiajeno na gornjoj Rami'". Na puno.
otsustvo ili mali broj odlomaka crijepa mjestimino
se nailazi i u drugim predjelima gdje su se inae
sauvali ostali tragovi rimskih zgrada. Usto valja
imati u vidu da je najvei dio stanovnitva antike
Bosne i Hercegovine, kao to smo ve naprijed spo-
menuli, ivio u kuama od lakeg ineotpornijeg
materijala i da je za njihovo pokrivanje preteno
upotrebljavao drvo.
Ovaj pregled o materijalu za izgradnju stanova
i o nainu stanovanja u antikoj Bosni i Hercego-
vini ne moe se smatrati potpunim. Stanovi i stano-
vanje u antiko doba ne mogu se cjelovito obraditi
bez novih ispitivanja, naroito ne bez temeljitijeg
upoznavanja sa gradinskim naseljima. Pri tim ispi-
tivanjima najvanije je da sc definiu linije konti-
nuiteta od praistoriskog do u rimsko doba i da se
obiljei granica izmeu indigenog nasljea i novih
tekovina rimske kulture.
Radi uvrivanja svoje vlasti u osvojenim
zemljama Rimljani su sprovodili politiku jaanja
gradskih institucija i osnivanja gradova. Prva dva
vijeka n. e., u vrijeme kad je rimska drava bila u
stanju da pomogne uvoenje osvojenih zemalja u
proces stabilizacije politikih i ekonomskih prilika,
oznaavaju period intenzivnije urbanizacije i u pro-
vinciji Dalmaciji. Meutim proces razvijanja grad-
skog ivota nije iao istim tempom i nije pokazao
istu snagu djelovanja u svim krajevima Dalmacije
i njene unutranjosti. Mi smo to djelimino vidjeli
na injenicama koje proizlaze iz kontinuiteta i
razmjetaja naselja. Gradski ivot je imao pogodnije
uslove za razvitak u primorju i pristupanijim kra-
jevima unutranjosti Dalmacije, dok su planinske i
tee pristupane oblasti ostale izvan vidnijeg do-
maaja rimskih uticaja. Otuda je i razumljivo to
je urbanizacija bila snanija na donjoj Neretvi, u
dolinama Trebiata i Bregave, u uim podrujima
Livanjskog i Duvanjskog Polja, na mjestima gdje
su boravile vojne jedinice i gdje su se naseljavali
veterani (Humac, Skelani, Sarajevsko Polje i dr.) i
u krajevima poznatim po antikom rudarstvu (di-
strikt Srebrenice, dolina Sane i podruje Fojnica -
Kreevo). Gradovi se ne razvijaju izolovano, ve i-
renjem svoje teritorije i vezivanjem za o~()linu i
komunikacije. Gradovi pretstavljaju upravne i pri-
vredne centre veih ili manjih podruja. Takva sre-
dita iznikla su kao riri1ke tvorevine. Danas jo ne
znamo pouzdano da li je u unutranjosti Dalmacije
prije Rimljana bilo takvih naseljakoja su imala ka-

rakter gradskih naselja. Vijesti iz antikih izvora o
izvjesnim veim centrima i brojni nalazi predrim-
skog novca i uvozne robe u nekim krajevima, naro-
ito onima koji su blie moru, upuuju na pretpo-
stavku da je Bosna i Hercegovina u praistorisko doba
mogla imati i gradska naselja. Takva naselja, sva-
kako, pretstavljala su vane trgovinske centre i
sjedita pojedinih upa. Ne moemo tano definisati
ni karakter onih utvrenih mjesta (oppida) o kojima
govore izvori (Delminium, Splonum, Metulum, Ar-
duba), ali je nesumnjivo da su to bili centri, vei i
znaajniji no to su sela (vici). U kakvom odnosu su
stajala utvrena mjesta (oppida) i eventualni gra-
dovi prema selima i okolini uopte, takoe ne znamo.
U rimsko doba najvei broj dosad poznatih grad-
skih centara razvio se na autohtonoj osnovi. To ni-
kako ne znai da je rimsko gradsko naselje uvijek
nastajalo na mjestu gdje je postojalo indigeno na-
selje, ali je injenica da su se naselja sa statusom
grada (municipium) redovno nalazila u predjelima
koji su sauvali znaajnije tragove naseljenosti prije
dolaska Rimljana. Dosad su nam poznati ovi muni-
cipiji na podruju Bosne i Hercegovine: Domavia (od
sredine III vij. n. e. colonia), Bistue nova, Bistue ve-
tus, Diluntum, Splonum, Salviae, Pelva, ija su ime-
na potvrena podacima iz antikih izvora i epigraf-
skim nalazima na terenu; epigrafski i drugi spome-
nici omoguili su nam da odredimo lokalizaciju jo
nekih municipija: u ipovu, u Skelanima, u Duvnu
(Delminium), u Stocu, Gradcu kod Posuja, blizu
Kiseljaka (Vinjica) i moda jedan sjeveroistono
od Ljubukog i jedan u Rudom, kojima ne znamo
imena. Status gradske samoupravne optine imalo
je i naselje u dananjoj Rogatici i respublica Aquae
S.. u Ilidi kod Sarajeva kojoj je docnije moda
bio dodijeljen naziv kolonije. (U priloenoj krati Bo-
sne i Hercegovine oznaene su lokalizacije munici-
pija ija su nam imena poznata). Rimske gradske
optine imale su svoje upravno podruje na kojem
su se nalazila sela i druge aglomeracije. Epigrafski
nalazi pokazuju da je naseljavanje stranaca u tim
gradovima bilo rijetko i da je najvei dio gradskog
stanovnitva sainjavao epihoriski elemenat. Iz izvo-
ra, naroito iz itinerara, poznata su nam i druga
mjesta i centri na podruju Bosne i Hercegovine.
Istraivaima je polo za rukom da veem broju tih
mjesta odrede vie-manje taan poloaj i lokaliza-
ciju, ali je ostao nepoznat njihov rang (Sarnade,
Leusaba, Lamatis, Castra, Ad Ladios, Ad Fines, Ser-
vitium, Ad Matricem, Staneeli, Ad Drinum, Salinae,
Ad Fusciana, Bigeste, Adzizium, Leusinium). Meu
tim ostao je izvjestan broj mjesta i putnih stanica
kojima se hrsljed nepouzdanosti izvornih vijesti i
otsustva drugih dokaza za identifikaciju ne moe
odrediti priblina lokalizacija. Ovim mjestima i sta-
nicama znamo samo poloaj u irem regionu Bosne
i Hercegovine odnosno provincije Dalmacije. Takva
mjesta su, napr.: Inalperio, Bariduo, Ionnaria, Sa-
ritte, Indenea, Baloie - na cesti Salona-Servitium;
Sapua - u jajakom kraju; Raetinium, Arduba, Me-
tulum - kao vaniji plemenski centri i uporita, i
jo neka mjesta i stanice. Za naselja koja su nam
poznata po vijestima iz izvora, kako ona koja su to-
kom istraivanja na terenu mogla biti identifikovana
tako i ona kojima jo nije odreena blia lokalizacija,
opravdano je pretpostavljati da su to vanija mje-
sta - gradovi, putne stanice, trgovita, i sl. O nase-
ljima na cestama posebno e biti govora udocnijem
izlaganju.
J Politiku romanizacije u provinciji Dalmaciji
moramo posmatrati i sa stanovita posebnih uslova
'85
pod kojima su Rimljani zaposjeli krajeve Bosne i
Hercegovine. Panonija, Mezija i unutranjost Dal-
macije osvojene su tek nakon vrlo tekih borbi i
stoga su u njima mehanizmi i metodi uprave bili
drukiji no u zemljama koje su na drugi nain ule
u sastav rimske drave. Otuda su u krajevima Bo-
sne i Hercegovine pioniri romanizacije bili u veoj
mjeri vojnici i vojne jedinice no italski trgovci i
drugi privrednici.
Sudei po imenima na epigrafskim spomenici-
ma, izgleda da je u unutranjosti provincije Dal-
macije kolonizacija iz Italije bila neznatna. Nepo-
sredno po osvojenju naih krajeva vojni garnizoni
zauzimaju pogodna strategiska uporita i komunika-
ciske linije radi obezbjeenja mira i stabilizacije
rimske vlasti. Prema nalazima znamo da su naj-
vanije vojne jedinice boravile u podruju Ljubu-
kog, u bihakom kraju, Velikoj Kladui, Usori, Ske-
lanima, u predjelu Gorada i u drugim mjestima.
One su bile sastavljene od vojnika regrutovanih u
raznim provincijama Rimskog Carstva, dok su do-
mai Iliri spoetka sluili vojsku van svoje zemlje".
Docnije su u naim krajevima sluili i domai ljudi,
to je rezultiralo iz izmijenjenih prilika nakon uvr
enja rimske vlasti. Pomone vojne jedinice -
alae i cohortes - odraavaju odnos izmeu rimskog
civiteta i peregriniteta u pojedinim vremenskim pe-
riodima Rimskog Carstva. S druge strane, u sastavu
auksilija koje su boravile na podruju Bosne i Her-
cegovine i u ulozi pojedinih zemalja iz kojih su re-
grutovane ove jedinice odraavaju se posebni vojno-
politiki ciljevi Rimljana. Boravak galskih i panskih
konjanikih jedinica u Bosni i Hercegovini odgovara
ne samo taktikim mjerama Rimljana prema teko
osvojenoj pokrajini ve i posebnim strategiskim
planovima po kojima je jo u doba julijevsko-kla-
udijevskih careva vrlo sposobna konjica sa zapada
imala da pomogne i olaka stvaranje takvih jedi-
nica u podunavskim i istonim zemljama. U rano
carsko doba ljudstvo za kohorte preteno je regru-
tovano iz podunavskih i alpiskih zemalja, to po-
tvruju i otkria u naim krajevima. Meutim jo
u predflavijevsko doba kad je formiran najvei broj
kohorti, a naroito u vrijeme Elijevaea, te jedinice
su popunjavane ne iz kraja prvobitne regrutacije,
ve iz dalje okoline garnizonskog mjesta. Takve
primjere pruaju coh. II Alpinorum, u kojoj sredi-
nom I vij. n. e., i ala II Pannoniorum, u kojoj kra-
jem I vij. n. e. Iliri iz Dalmacije nisu bili rijetkost.
To znai da ve od sredine I vij. n. e. do u Hadri-
janovo doba manjim jedinicama (alae i cohortes) nisu
ograniavana podruja za regrutaciju i popunjava-
nje. Otuda esto upotrebljavana formula lokalna
konskripcija nije za ovo vrijeme opravdana, jer to-
me bolje odgovara definicija: regrutacija i popunja-
vanje iz provincije gdje se nalazi garnizon'".
to se tie zemljoradnika - kolonista, izgleda
da ih u dubljoj unutranjosti provincije Dalmacije
nije bilo ili su bili malobrojni. O njima nemamo vi-
jesti i podataka, a ni privredna struktura najveeg
dijela Bosne i Hercegovine nije odgovarala naselja-
vanju takvih kolonista. Drukija je situacija bila na
dalmatinskoj obali gdje se javljaju kolonisti - zem-
ljoposjednici i trgovci koji stvaraju svoje velike po-
sjede u neposrednoj okolini razvijenih centara uz
obalu i preuzimaju trgovinu importom raznih pro-
izvoda u unutranjost, odnosno izvozom irovlna i
preraevina iz unutranjosti'". Ipak je kolonizacija
ovog rimskog elementa.rkao jedan od faktora roma-
nizacije, pokazala jae dejstvo samo u ogranienim
86
podrujima koja su bila blie obali i u onima koja
nu na sjeveru graniila sa provincijom Panonijom.
Deduciranje veterana na teritoriji dananje Bo-
sne i Hercegovine vreno je u znatnim razmjerama,
to pokazuju veteranski natpisi. Mi smo ve tokom
ranijeg izlaganja o tragovima antikih naselja i na-
seljenosti u to doba ukazali na veteranske spome-
nike. Interesantno je da je deduciranje veterana
vreno u mjesta koja su fungirala kao vani saobra-
ajni vorovi i privredni centri.
Najizrazitiji vid politike romanizacije u naim
krajevima prctstavlja, svakako, osnivanje gradova.
Naprijed smo naveli broj dosad ustanovljenih grad-
akih civitates i drugih vanijih naselja Bosne i Her-
cegovine u rimsko doba. Urbanizacija u unutranjo-
sti Bosne i Hercegovine za vrijeme Rimljana dosti-
gla je najvei zamah u doba Flavijevaca i Elije-
vaca. Utvreno je da iz vremena Flavijevaca dati-
raju municipiji: Bistue vetus, Bistue nova i muni-
cipium Flavium poznat po natpisu iz Rudog; muni-
cipij na Livanjskorn Polju konstituisan je takoe
u drugoj polovini I vij. n. e.; municipij na Gla-
mokom Polju i municipij u Stc iu dobili su gradski
status od Flavijevaca ili Elijevaca; u Duvnu (Del-
minium) ve je 18/19 g. n. e. bio izgraen forum.
Domavia je bila municipij prije cara Trcbonijana,
kada se prvi put javlja kao colonia. Na podruju
dananje Bosne i Hercegovine postojao je izvjestan
broj i drugih gradskih centara koji su dosad iden-
tifikovani samo po lokalizaciji, a ne i po imenu, dok
za neka mjesta navedena u izvorima moemo pret-
postavljati da su bila konstituisana kao gradske sa-
moupravne optine ili vea naselja na podruju tih
optina. S tim u vezi je sticanje civiteta koji je
i na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine davan
cijelim optinama (municipia ili coloniae) ili poje-
dincima, i to prije Flavijevaca rijetko, u doba F'la-
vijevaca dosta tedljivo da bi ono zauzelo vee raz-
mjere tokom II vijeka do 212 g. n. e. (Constitutio
Antoninianal'". U bihakom kraju na natpisima su
esti gentiliciji Iulii dok se u drugim krajevima i
Iulii i Claudii javljaju vrlo rijetko. Znatno je vie
gentilicija Flavii i Aelii koji se javljaju u raznim
dijelovima Bosne i Hercegovine. Meu domaim sta-
novnicima koji su pojedinano dobivali civitas Ro-
mana najvei broj je onih koji su ga dobili po otslu-
enju vojske. U predflavijevsko vrijeme vojnici su
preteno peregrini, to znai da je civitas Romana
darivana vrlo rijetko, i to prvenstveno veteranima,
pri emu je dolazio do izraza postupak prema indi-
vidualnim zaslugama. Za flavijevsko - trajansku
eru karakteristian je stalan porast broja vojnika
koji su dobivali civitet prije dolaska u vojsku ili u
samoj vojnoj jedinici. Od toga vremena stalno je
rastao broj rimskih graana meu regrutima alii i
kohorti'".
Intenzivna regrutacija meu autohtonim stanov-
nicima u unutranjosti Dalmacije stvorila je po-
vlaen elemenat domaih ljudi koji su po otslu-
enju vojske ivjeli u svojim gradovima i selima
kao graani - romanizovani ili barem discipline-
vani (Rostovcev) i zajedno sa kolonistima i domaim
plemenskim prvacima pretstavljali oslonac rimske
uprave. Proces urbanizacije i romanizacije na pod-
ruju rimske Bosne i Hercegovine kretao se u odre-
enom i smiljenom pravcu. Rim nije iao za tim da
od epihoriskog seoskog stanovnitva stvara rimske
graane, jer bi drava na taj nain bila liena dobrih
vojnika. Domai seljaci ostaju incolae i peregrini koji
obrauju zemlju i snabdijevaju auksilije novim i no-
vim regrutima?". U osnovi cjelokupne vojno-politike
djelatnosti rimske uprave, naroito od poetka car-
stva, lei briga za bezbjednost drave. Problem se-
curitas koji je dobio svoje znaenje u definiciji Se-
curitas populi Romani sastojao se ne samo u zatiti
dravnih granica ve i u obezbjeenju unutranjeg
reda. Tretiranje tog problema dobivalo je nove vi-
dove tokom vremena, ali je u principu securitas
ostala izrazit politiki problem nad kojim su rimska
drava i car stalno bdjeli". Sa tog stanovita treba
posmatrati i politiku urbanizacije rimskih provincija
u kojoj se jasno ispoljavaju ciljevi da se stvore upo-
rita i enklavi za obezbjeenje pacifikacije i reda
Ll zemlji, dok se, s druge strane, vodilo rauna i o
tome da drava ne pretrpi tetu gubitkom sela kao
vanog privrednog i vojnikog izvora.
Rimski gradovi na podruju dananje Bosne i
Hercegovine, koliko se moglo konstatovati u dosa-
danjim istraivanjima, pravljeni su po rimskim
uzorima. Mi to djelimino znamo za Delminium, Do-
mavia, Aquae S ... , zatim za rimski Stolac, ipovo
i Skelane. U tim gradovima su se nalazili forumi,
bazilike, hramovi, kurije, kupatila, vodovodi i druge
javne zgrade. Gradovi su imali politiku funkciju
kao samoupravne optine sa veim ili manjim po-
drujem. Obino su to bili i privredni centri ire ili
ue okoline. Naravno, u tome nije bilo nekog odre-
enog pravila, jer su pri stvaranju rimskih naselja
i gradova odluivali mnogi faktori: poloaj u odnosu
na komunikacije, privredni izvori, strategiski mo-
menti, autohtona osnova i dr. Antiko naselje u Sa-
rajevu bilo je privredni centar i putna stanica na
cesti Narona-Ad Drinum. To nam potvruju na-
lazi na podruju Sarajeva (ciglana, novci, grnarske
pei). Ali to naselje nije bilo upravni centar. Upravni
centar se nalazio u Ilidi. Slino je i na Glamokom
Polju gdje se municipij nalazio u Podgradini kod
Kamena, dok je veliko naselje u Halapiu, 13 km
daleko od municipija, fungiralo kao vano privredno
sredite ovoga kraja i stanica na rimskoj cesti Sa-
lona-Servitium. Ovi primjeri pokazuju da upravno
sredite nije moralo u isto vrijeme biti i privredno
sredite. U izvjesnim sluajevima faktori koji su
uticali na smjetaj upravnog sredita bili su drukiji
od onih, koji su odluivali kod izrastanja i razvitka
privrednog centra?". Meutim drugi primjeri poka-
zuju da su municipiji istovremeno f'ungirali kao pri-
vredna sredita (Delminium, Bistue nova, municipiji
kod Livna i Kiseljaka, Domavia iSplonum).
Za nae razmatranje o gradu i selu potrebno
je posebno se zadrati na pitanju: kakve je rezul-
tate postigla urbanizacija i romanizacija u ovim
krajevima? Drugim rijeima, potrebno je da razmo-
trimo intenzitet i dubinu preobraaja naih krajeva
u doba rimske vladavine. Iz onoga to smo ve izlo-
ili vidi se da su izvjesni krajevi bili snanije zahva-
eni procesom romanizacije. U tome su, svakako, novi
gradovi odigrali vanu ulogu, tim vie, to je svaka
od tih gradskih optina zahvatala iru ili uu oko-
linu sa njenim selima. Osnivanjem gradskih optina
rimske pravne institucije ulazile su u ivot okolnih
krajeva jae no to je to bilo u oblastima gdje se
zadrala indigena plemenska organizacija.
Nalazi i dosadanja prouavanja pokazuju da
unutranjost provincije Dalmacije nije bila snano
zahvaena rimskom urbanizacijom. Daleko vei pro-
stori ostali su van podruja gradskih optina i p~o
duili su ivot kao plemenske optine. Odavao je
zapaena otpornost i vitalnost Ilira koji su se znali
uspjeno odupirati rimskim uticajima. Kroz cijelo
vrijeme rimske vladavine-i-lirsko stanovnitvo po se-
lima, pa i u gradskim naseljima, uvalo je svoja

nasljea, svoja imena, jezik, kultove i tradicije u
umjetnikom stvaralatvu.". Iz svih dijelova Bosne i
Hercegovine postoje takvi spomenici koji ukazuju
na vitalnost i otpornost domaih Ilira. Brojem i
znaajem takvih spomenika istiu se krajevi oko
Bihaa i Konjica, Glamoko Polje i Podrinje. To
to i iz drugih dij elova Bosne i Hercegovine nemamo
znaajniji broj spomenika ove vrste, vie je poslje-
dica nedovoljne istraenosti pojedinih podruja, nego
to je rezultat stvarnog stanja. Da je ovo zapaanje
tano, pokazuju pojedinani nalazi sa terena koji
stalno pridolaze i koji potvruju da epihoriski ele-
menat nije bio duboko zahvaen procesom romani-
zacije. Kad je rije o snazi i dubini preobraaja koji
je Bosna i Hercegovina doivjela Rod Rimljanima,
treba ukazati na injenicu da se arheolozi i istoriari
uglavnom slau u tome da je kulturna romanizacija
najveeg dijela ilirskog stanovnitva bila samo po-
vrinska i ogranienih razmjerav'. Sto se tie ilir-
skog sela u provinciji Dalmaciji, o njemu znamo vrlo
malo, tako da nam je zasad jo nemogue dati pot-
puniju sliku drutvenih i ekonomskih prilika koje
su u njemu vladale za vrijeme Rimljana. Selo u
antiko doba ima izvjesnih zajednikih karakteri-
stika - primitivan ivot, jake tradicije, slab uticaj
gradske kulture i dr. I ba to to je selo uvalo svoja
autohtona obiljeja i strukturu, ono je u raznim
zemljama rimske drave pokazivalo raznolike forme
ivota, onakve kakve su stvarane dugim vijekovima
razvitka. Proces nivelisanja koji se ostvarivao u an-
tikom gradu nije mogao da se ostvaruje na selu.
Razumije se da su pri tome djelovali kako objek-
tivni uslovi istoriskog razvitka pojedinih zemalja
tako i sama politika rimske provinciske uprave
koja je u odreenoj mjeri spreavala da gradska
organizacija zahvati i selo. Vidnog udjela u ovoj
politici prema selu imali su fiskalni planovi dravnih
i municipalnih organa?". To su zajednike karakteri-
stike antikog sela, koje se vie-manje odnose i na
selo u provinciji Dalmaciji. Meutim specifinosti
sela u rimskoj Dalmaciji, kao to. smo naveli, valja
ispitivati i analizirati ih u svjetlu novih otkria, ima-
jui pri tome u vidu luenje opteg, zajednikog,
od posebnog, specifinog, to pretstavlja nuan pre-
duslov za uspjeh istraivanja. Poznavanje antikog
sela na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine za-
visi od poznavanja optih prilika u poljoprivredi,
odnosa krupnog i malog posjeda, poloaja poljopri-
vrednih radnika, odnosa izmeu obraivaa - po-
ljoprivrednika i vlasnika - zemljoposjednika, itd.
Naa istraivanja treba da pokau u kolikoj je mjeri
seosko stanovnitvo u unutranjosti Dalmacije ostalo
i pod Rimljanima na stepenu onog drutvenog raz-
vitka i onih produkcionih odnosa koji su karakteri-
stini za fazu prelaska iz stare rodovske zaj ednice u
nove drutvene oblike. Nedostatak pisanih izvornih
vijesti o antikoj Dalmaciji moemo nadomjestiti
intenzivnijim radom na prikupljanju to veeg broja
spomenika materijalne kulture o ivotu na selu. Taj
posao je utoliko znaajniji, jer se radi o daleko naj-
veem broju autohtonog stanovnitva koje je ivjelo
u selima i na velikom prostranstvu odravalo mnoge
forme drutvenog ureenja iz vremena prije dola-
ska Rimljana. To ispitivanje ima da utvrdi stepen
romanizacije u pojedinim podrujima koji je, sva-
kako, bio raznolik i zavisio je od posebnih uslova
pod kojima je indigeno stanovnitvo ulazilo u sklop
rimskog robovlasnikog drutva - blizina gradskim
centrima, komunikacije, lokalni privredni izvori i
sl. U cjelini posmatrano, dalmatinsko primorje po-
kazuje drukija obiljeja od krajeva u unutranjosti,
87
to takoe namee posebne obzire prilikom proua
vanja razvitka i ureenja sela u primorju i u njego-
vom dubljem zaleu.
Podaci koje o broju dekurija pojedinih plemena
daje Plinije (NH III, 141-144: usalonitanskom
konventu svega 927: Delmatae-342, Deuri-25, Di-
tiones-239, Maezaei-269 iSardeates-52; u naron-
skom konventu svega 540: Cerauni-24, Daursi-17,
Desitiates-v-Iud, Docleates-33, Deretini-14, Der-
aemestae-30, Dindari-s-S', Glinditiones-44, Mel-
cumani-24, N aresi-1 02, Scirtari-72, Siculotae-24
i Vardaei-20) mogu posluiti pri ispitivanju broj-
nog stanja' ilirskog stanovnitva uopte i pojedinih
plemena posebno-". Za bolje poznavanje drutvenog
ureenja i institucija oni su nedovoljni i tiu se samo
najranijeg doba rimske vladavine u Iliriku. Prema
tome, sve da i primimo ove podatke kao takve da
se na njih moemo osloniti, ostaje velik vremenski
raspon - najmanje 5 vijekova - u kome su se dru-
tveni i ekonomski odnosi na selu jae ili slabije mi-
jenjali. injenice koje proizlaze iz arheolokog ma-
terijala i dogaaji u Rimskom Carstvu ocrtavaju na
podruju Bosne i Hercegovine neka posebna obi-
ljeja razvitka. Broj spomenika iz III vij. n. e. ne-
sravnjene je ve'iod broja iz cijelog prethodnog pe-
rioda, to pokazuje da su nai krajevi u to vrijeme
proivljavali fazu punog razvitka. S druge strane,
spomenici toga vremena svjedoe o slabljenju uti-
caja grko-rimske kulture i jaem oivlja.vanj~
indigene kulture i umjetnosti (napr. eme, izrazi,
tehnika koja je u osnovi drvorezbarska). Od pro-
vala stranih plemena krajem III i krajem IV vij.
n. e. stradaju posavski krajevi, dok je unutranjost
Dalmacije, izgleda, ostala poteena. Period od IV
vij. n. e. do kraja antike obiljeen je u Bosni i Her-
cegovini znatnim promjenama: IV v~j. n. e .. zastu-
pljen je malim brojem spomenika, ah su usljed po-
sebnih razloga o kojima e biti rijei nalazi novca
iz ovog vijeka brojni; V i VI vij. n. e. ostavili su
iza sebe drugu vrstu spomenika - utvrenja, refu-
gije, bazilike. Utvrenja iz ovog. vren:ena su: G~a
dac kod Konjica, Divi kod Zvornika, nmskegradme
na LivanjskomPolju, Ubovia Brdo iznad Peck~,
Grka gradina kod Koia i druge utvrde koje
su u ovo nesigurno vrijeme pretstavljale pozicione
take za obezbjeenje komunikacija. Dosad je usta-
novljeno da su refugij i postojali kod Halapia i
Podgradine na Glamokom Polju, uMakljenovcu
kod Doboja, na Debelom Brdu iznad Sarajeva, kod
Domavije; kao refugij i takoe su sluili logor u Si-
povu i Mogorjelo kod apljine. Bazilike (starohri-
anske crkve) u Bosni i Hercegovini dobro su za-
stupljene. One svojom konstrukcijom i arhitekt~
rom pokazuju znatne specifinosti u odnosu na bazi-
like drugih dijelova Rimskog Carstva. Brojna su
pitanja koja se postavljaju u vezi sa bazilikama ovog
doba na teritoriji Bosne i Hercegovine: kolika je i
kakva uloga epihoriskog elementa, a kolika uloga
Gota u izgradnji takvih bazilika? ko ih je gradio?
otkuda dolaze specifinosti i originalnost bazilika?
vrijeme trajanja? uzroci ruenja? itd. Poznavanju
bazilika dosad su najvie doprinijela istraivanja na
ruevinama ovih objekata u Brezi, Dabravini i Ze-
nici!".
Jo jedno pitanje u vezi sa temom grad i selo.
Da li se o rimskom periodu u naim krajevima moe
govoriti kao o periodu procvata i blagostanja?/R~;;'
niji istraivai, vrijedni i zasluni radnici ara pn-
kupljanju, sreivanju i obradi materijala, nisu u do-
voljnoj mjeri iza tog materijala uoavali osnovne
drutvene i politike manifestacije. S druge strane,
88
l
oni su se, poneseni svojim otkriima spomenika
antike kulture,' nepotrebno i neopravdano oduev-
ljavali samim vremenom i poretkom koji su stvorili
te spomenike, tako da je izostala dublja analiza
drutvenih okvira antike. Naravno, u tome su su-
djelovali i momenti drukije usmjerenosti istrai-
vanja i orijentacije samih istraivaa. Ne uputajui
se u razmatranje stavova pojedinih starijih istra-
ivaa, osvrnuemo se samo na stanovite i poglede
Paa kao najznaajnijeg meu njima. Paova osnov-
na koncepcija o poloaju i prilikama naih krajeva
za vrijeme rimske okupacije sastoji se u ovome:
Iliri su primili rimsku kulturu i ivjeli u miru i
blagostanju, nae zemlje su u to doba doivjele vi-
dan procvat i prosperitet; ekonomske snage postigle
su snaan razvitak: uspostavljen je mir, izgraene su
dobre ceste, podignuta su lijepa i bogata naselja,
i sl. Kad je u pitanju Hercegovina, Paovi zaklju
ci u ovom smislu jo su odluniji!", Prvo na to
treba ukazati jeste to da se Paovi zakljuci zasni-
vaju na nalazima i spomenicima iz ogranienih po-
druja, prema tome, ne mogu biti primijenjeni za
cijelu BiH. I drugo - blagostanje i prosperitet Pa
shvata kao opte kategorije koje proizlaze iz rim-
skog poretka i rimske kulture, a ne kao tekovine
kojima se koristi uzak drutveni sloj u okvirima ro-
bovlasnikih odnosa. Ovim, naravno, ne moe biti
dovedena u pitanje neosporna zasluga Paa i drugih
arheologa i istoriara u osvjetljavanju istorije naih
krajeva u antiko doba.

5) VRSTE NASELJA

U ovom poglavlju iznijeemo osnovne karakte- nikih alatki koje svjedoe o tome da su se Iliri znali
ristike ekonomike Bosne i Hercegovine u antiko sluiti raznovrsnim oruem'". U vrijeme kad su
doba i s tim u vezi glavne privredne djelatnosti poeli rimski pohodi na nae krajeve zemljoradnja
stanovnitva. Takav osvrt ovdje nam je potreban i stoarstvo su stvarno bili glavno zanimanje epi-
radi upoznavanja sa vrstama antikih naselja. Po- horiskog stanovnitva. Poznat je podatak koji nas
red ve navedenih uslova koji su uticali na formi- obavjetava da su neka susjedna ilirska plemena
ranje antikih naselja u naoj zemlji, moemo govo- sredinom II vij. st. e. plaala Delmatima danak u
riti i o faktorima koji su doveli do raznih vrsta aglo- itu i stoci (Polybius, XXXII, 18). Slian tribut u
meracija. Meu ovim faktorima na prvo mjesto izbi- vidu kazne odredio je Delmatima 39 god. st. e. C.
ja privredni karakter i opti znaaj pojedinih kra- Asinius Pollio (Florus II, 25). Prema Strabonu (VII,
jeva. Iz dosadanjih znanja o tome proizlazi da su u 315), Delrnati nisu imali novanog platenog sred-
Bosni' i Hercegovini u rimsko doba postojale ove stva, a zemljite koje su obraivali dijelili su ponovo
vrste naselja: poljoprivredna i rudarska; aglomera- svake osme godine. Strabonov podatak je vrlo vaan,
cije uz logore i banjske aglomeracije; trgovita i jer pokazuje da je kod Delmata, a moda i kod dru-
stanice na komunikacijama. gih ilirskih plemena, zemlja bila svojina zajednice.
Privredno bogatstvo i vojno-politiki momenti To, s druge strane, govori da su se u vrijeme kad je
izazvali su ekspanziju Rima u oblasti izmeu Ja- u krajevima dananje BiH otpoela rimska okupa-
drana i Dunava. Poloaj Bosne i Hercegovine koja cija Delrnati nalazili na onom stepenu drutvenog
pretstavlja dio zalea istonog Jadrana i vane ko- razvitka koji ne poznaje postojanje zemljoposjedni-
munikacije koje idu preko nje, zatim njeni privredni ka i poljoprivrednih najamnika. Uvid u odnose meu
izvor! (rude, stoarski proizvodi, drvna graa) i bli- plemenskim zajednicama pruaju nam i t. zvo gra-
zina Italiji - doprinijeli su tome da je ovaj dio pro- nini natpisi koji obiljeavaju teritorije pojedinih
vincije Dalmacije zauzimao znaajno mjesto u pri- plemena ili optina. Odreivanje ovih granica mo-
vrednim i strategiskim planovima Rima. emo posmatrati u vezi sa podjelom zajednikog
Za nae razmatranje o privredi i naseljima s zemljita, kao to smo to vidjeli kod Delmata. Do-
obzirom na privredna obiljeja pojedinih krajeva sad je na teritoriji rimske Dalmacije otkriven vei
vano je imati u vidu injenicu da provincija Dal- broj spomenika - natpisa kojima se obiljeava gra-
nica meu plemenima ili pojedinim podrujima: CIL
macija nije mogla pretstavljati ni geografsku ni eko-
nomsku cjelinu. Uski pojas blie moru razvijao se III, 9973 = Dessau 5953; 2882; 2883 = 15045~ = De-
pod uslovima drukijim od onih u kojima se nalazila ssau 5953a; 8472 = Dessau 5948; 9832 = Dessau
unutranjost (Strabo, VII, 315 razlikuje takoe dva 5949; 12794 = Dessau 5952; 9938= Dessau 5951;
dijela delmatskog podruja: primorski i drugi, dalje 13250 = Dessau 5968; bJh VIII, 1905, Beibl. 53 =
od primorja). Primorje je bilo pod jaim uticajem Dessau 9379; bJh XII, 1909, Beibl. 30= Dessau
mediteranske kulture i bolje je odgovaralo izgrad- 9378; i poznati meani natpis sa podruja Bosne i
njiveih gradskih centara no unutranjost. Taj mo-
Hercegovine CIL III, 9864a (Vaganj jugozapadno od
menat bio je vaan kako u kolonizaciji tako i u Jajca) i moda natpis na stijeni kod Cernice na Ga-
takom Polju (Spornen., 1938, 114). Veina natpisa
optem razvitku pojedinih krajeva.
potie iz prve polovine I vij. n. e., a najmlai je iz
Poljoprivreda je pretstavljala osnovno zanima- vremena Domicijana. Natpisi pokazuju da su rimski
nje ilirskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Ra- provinciski namjesnici u rano carsko doba morali
zne grane poljoprivrede - zemljoradnja, stoar da interveniu i da pomou svojih vojnih funkcio-
stvo, voarstvo i dr. - razvijale su se u odreenim nera obiljeavaju teritorije pojedinih plemena i op-
uslovima pojedinih podruja. O zemljoradnji i sto- tina'". S druge strane, moda bi ovi natpisi mogli
arstvu govore brojni nalazi u Bosni i Hercegovini,
potkrijepiti pretpostavku da je najvei dio zemljita
kako iz praistoriskog tako i iz rimskog doba. Naro-
i poslije osvojenja Dalmacije ostao u rukama starih
ito su znaajni ostaci kulturnih biljaka u ripakim
vlasnika i da se, barem u krajevima koji su bili uda-
i donjodolinskim sojenicama i nalazi uglasinakim
nekropolama koji pokazuju da su se kod Ilira - so- ljeni od gradskih optina, sauvao stari sistem zajed-
jeniara zemljoradnja i stoarstvo razvijali napo- nikog vlasnitva zemlje. Ali to zasad' ostaje samo
redo, dok je na Glasincu stoarstvo bilo glavna pri- kao pretpostavka, jer za poznavanje zemljinih od-
vredna dj elatnost stanovnitva 19. Iz praistoriskog i nosa u naim krajevima nemarno dovoljno izvornih
rimskog doba imamo brojne primjerke zemljorad- podataka. Kao i u sluajevima kad se radi o kraje-

vima koji su bili manje pristupani rimskim utica-
jima i urbanizaciji tako i u sluajevima kad su u
pitanju krajevi gdje su kolonizacija i irenje grad-
skog elementa bili jai (napr. oblast uz donju Ne-
retvu, visoravan Brotnjo, dolina Trebiata, Livanj-
sko Polje), treba vrlo oprezno davati zakljuke ba
zato to smo jo uvijek prisiljeni da primjenjujemo
opta znanja o zemljinim odnosima u rimskoj dra-
vi. Razumije se, proces rimske urbanizacije i uvo-
enje rimskih institucija donosili su diferencira-
nje - stvarao se privilegisan drutveni sloj velepo-
sjednika, vlasnika zanatskih radionica i trgovaca, a
s druge strane sloj onih koji rade na zemlji i u ra-
dionicama'v. U kojoj mjeri i kako se ovaj proces
odrazio na pojedine krajeve BiH, naroito s obzi-
rom na raznolike uslove razvitka prije i za vrijeme
Rimljana, - zasad znamo samo u optim okvirima
i razmjerama. Naelno, i podruje rimske Dalmacije
ulazi u sklop velikog dravnog prostranstva na ko-
jem se unapreuje poljoprivreda: privoenje novih
kompleksa zemljita obradi, krenje uma, stvara-
nje velikih domena i sl. O tome postoje pouzdane
vijesti za izvjesne dijelove Rimskog Carstva (Brita-
nija, ravnice u paniji, Galija, Panonija, mnogi kra-
jevi Ilirika i dr.). - Meutim neka podruja osvo-
jenih zemalja ostala su bez bitnih promjena u pri-
vrednoj strukturi. Ono to je bilo zajedniko vie-
manje svim zemljama koje su ule u Rimsko Carstvo
jeste intenziviranje privrednih djelatnosti i pojaa
na eksploatacija prirodnih dobara. Rimskim grado-
vima i brojnim vojnim jedinicama potrebno je sve
vie poljoprivrednih, zanatskih, rudarskih i drugih
proizvoda. Dravna organizacija, kopneni i pomor-
ski putevi i otvaranje novih trita omoguuju sna-
niji razvitak trgovine i prometa'". Ekonomiku kra-
jeva dananje Bosne i Hercegovine u antiko doba
o kojoj nema dovoljno izvornih vijesti poznajemo
preteno po onome to nam pruaju otkria na te-
renu i spomenici materijalne kulture. Hercegovina
je proizvodila vino, ulje i itarice, ali itarica, nije
imala dovoljno, pa ih je morala uvoziti. U hercego-
vakom izvozu vano mjesto su zauzimali drvna
graa i stoarski proizvodi. Izvoz drvne grae i sto-
arskih proizvoda iz provincije Dalmacije potvren
je i u Expositio totius mundi et gentium 53"4. Sva-
kako su te proizvode, osim Hercegovine, koja je u
antiko doba bila znatno umovitija no danas, da-
vali i krajevi poznati po gajenju stoke - Livanjsko,
Duvanjsko, Glamoko, Kupreko Polje a moda i
drugi planinski rejoni koji su imali dobre komuni-
kaciske veze sa lukama na Jadranu. Nalazi novca
od republikanskog doba do Konstantina I u planin-
skim predjelima iznad Konjica (Umoljani i Bjele-
mi), pa novci na Vran-planini, na Ljubui planini
i u susjednim krajevima potvruju da su ove planin-
ske oblasti sa svojim proizvodima uestvovale u trgo-
vini i prometu. Razvijeno stoarstvo omoguilo je
izvoz i drugih sirovina i gotovih proizvoda (koe,
tkanine) 5:>. Rane trgovinske veze Hercegovine sa
zemljama na Jadranu, naroito veze koje su se raz-
vile izmeu krajeva na donjoj Neretvi i u dolina-
ma Trebiata i Bregave sa prekomorskim zemlja-
ma, omoguene su blizinom tih krajeva Naroni i
injenicom da se Neretva mogla koristiti kao plovna
saobraajnica'". Nalazi iz Hercegovine koji indici-
raju ranu trgovinu sa grkim i italiskim trgovcima
brojniji su i znaajniji no oni u Bosni. Prema po-
datku Livija (XLIII, 5), vidi se da je izaslanicima
nekih ilirskih plemena, meu kojima i japodskim,
bilo 170 g. st. e. dozvoljeno da uz posebnu dozvolu
mogu u svoje krajeve uvesti iz Italije po 10 konja.
89
Na osnovi toga moglo bi se zakljuiti da su konji
u trgovinskim odnosima Italija - Ilirik tretirani
kao sastavni dio ratne opreme, pa je zato postojala
kontrola i ogranienje njihovog izvoza u Ilirik?".
a) Fundi i villae rusticae
Kako se odrazila struktura poljoprivrede na for-
miranje antikih naselja vezanih za tu granu pri-
vrede? Vidjeli smo da rimska vladavina u osvojenim
podrujima donosi unapreenje poljoprivredne pro-
izvodnje koje u raznim zemljama dobiva razliit
intenzitet. Ono to nas ovdje interesuje jeste polo-
aj i uloga poljoprivrednih dobara (fundi) i aglo-
meracija koje su nastale na takvim imanjima (vil-
lae rusticae).
Tokom dosadanjih otkria u BiH konstato-
vani su ostaci nekih naseobina koje su nastale na
antikim poljoprivrednim dobrima. U novije doba
na pojedinim dobrima obavljena su iskopavanja.
Poznavanju ovih aglomeracija doprinijelo je istra-
ivanje cesta i naselja uopte, pri emu su lake mo-
gle biti uoene injenice koje govore o postojanju
poljoprivrednog dobra u ovom ili onom podruju.
Meutim poljoprivredna dobra i njihove naseobine
ni izdaleka ne poznajemo onoliko koliko to zasluuje
izuavanje ovog oblika poljoprivredne proizvodnje
i novih aglomeracija koje su izrasle na bazi takve
proizvodnje. Rimska vladavina je i u naim kraje-
vima pomagala stvaranje velikih imanja. Posebna
obiljeja tih imanja i njihov znaaj u razvitku po-
ljoprivrede kod nas nisu nam poznati, ali ve i ono
to dosad o njima znamo pokazuje da je u pojedi-
nim oblastima Bosne i Hercegovine krupna poljo-
privreda zauzimala vidno mjesto. Naravno, posta-
nak i razvitak domena i poljoprivrednih aglomera-
cija na njima bio je uslovljen ne samo prirodnim
faktorima (plodno i prostrano zemlj ite, lokalni i
privredni izvori i sl.) ve i poloajem prema drugim
aglomeracijama i saobraaj nim linijama. Posljednjih
godina vre se obimni radovi na otkrivanju vee
rimske villa rustica u Viiima kod Capljine'". U
dolini Neretve kod Lisiia iskopavanjem su konsta-
tovani ostaci triju villa rustica sa cijelim komplek-
som gospodarskih zgrada i nalazima poljoprivrednog
orua, a tragovi otkopane zgrade u Celebiima upu-
uju na pretpostavku da je i tu postojala villa ru-
stica'". Iskopavanja su takoe pokazala da je u Ran-
koviima kod Travnika postojala villa rustica u cen-
tru predjela u kome su konstatovani tragovi i dru-
gih rimskih zgrada'". U Proboju kod Ljubukog, ta-
koe na pogodnom mjestu i sa dobrim prirodnim
uslovima, nalazila se villa rustica koja nam je iza
sebe ostavila brojne primjerke poljoprivrednog oru-
a'". Prema nalazima gospodarskog orua i prema
poloaju u centru izrazitog poljoprivrednog rejona
na rijeci Neretvi, vjerovatno je i Mogorjelo kod a
pljine bilo antika villa ili glavni objekat dravnog
imanja (palatiumj'". Na Stupu u Sarajevskom Polju
iskopane su ruevine rimske zgrade nekog j aeg po-
ljoprivrednog gazdinstva u kome je bio zaposlen vei
broj radnika i koje je imalo svoju radionicu za
opravke i, moda, za proizvodnju poljoprivrednih
alatki'". Sarajevsko Polje je prualo mogunosti za
stvaranje ovakvih i slinih dobara, tako da meu
antikim naseobinama oko Ilide moemo traiti
aglomeracije koje su nastale na poljoprivrednim
gazdinstvima i posjedima. Takvoj aglomeraciji.mo-
gla bi odgovarati i rimska naseobina u Hrasnici kod
Ilide iji ostaci do danas nisu posebno ispitivani'".
Izgled ruevina rimske zgrade li Pleevici kod Roga-
 90

tice i njen poloaj takoe odgovaraju jednoj villa socijalnoj i privrednoj strukturi, kao sastavni dio
rustica; slino je i sa graevinskim ostacima na uu rimske drave poprimali i izvjesne opte karakteri-
potoka Kosove kod Ustikoline koji bi mogli poticati stike rimskog robovlasnikog drutva. Stabilnost
od jedne rimske vile?", Ve smo u prethodnom izla- drave u prva dva vijeka Rimskog Carstva stvorila
.ganju, na osnovi graevinskih tragova, nalaza i po- je uslove za bolju i intenzivniju poljoprivrednu pro-
loaja otkrivene rimske zgrade, iznijeli miljenje da izvodnju. U toj grani privrede i drava i privatni
je u Novom eheru kod epa postojao fundus sa posjednici pokazali su veliku preduzimljivost. Ve-
villa rustica. Izraziti poljoprivredni rejoni u sjever- liki posjed koji je jedna od karakteristika privredne
noj i sjeveroistonoj Bosni pretstavljali su oblast u i drutvene strukture Rimske Imperije traio je to
kojoj su se vrlo dobro mogli razviti oblici krupne vee prinose i prihode. Novi fundus-i imali su vidnih
poljoprivredne radinosti. Pri tome treba imati u vidu zasluga za unapreenje agrarne privrede u provin-
injenicu da su na takvu organizaciju i strukturu cijama, jer su u njima primjenjivani bolji metodi
poljoprivrede uticali ne samo prirodni uslovi same rada koji nisu bili bez uticaja na metode rada u
oblasti ve i blizina prostranih panonskih krajeva sitnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Meutim krupni
za koje znamo da SU u rimsko doba doivjeli polet posjed nije unitio sitne posjede koji su za cijelo
u unapreenju i proirenju poljoprivredne proizvod- vrijeme Rimskog Carstva egzistirali. Posljednji vi-
nje (upor. Aurelius, De Caes., 40, 9, 10). Ostaci rim- jekovi Rimskog Carstva oznaavaju pojaano ugro-
skih naselja oko Bijeljine i Janje potiu od gospo- avanje sitnijih gazdinstava od strane krupnih do-
darskih zgrada na fundus-ima i pokazuju da je u ovom mena i njihovo stalno irenje na raun malih po-
kraju preovladavao nain izgradnje zgrada od tvrdog sjeda?".
materijala. Vee iskopavanje obavljeno je u arealu Istraivanja u drugim zemljama Rimskog Car-
villa rustica u Brodcu?". Graevinskih tragova rim- stva pokazuju da su stvaranje fundus-a i porast broja
skih naselja nema u gradaakom i branskom vila kao proizvoakih aglomeracija ili naporedo sa
kraju gdje bi takoe trebalo oekivati vea po- stepenom urbanizacije i romanizacije pojedinih kra-
ljoprivredna dobra. U ovom sluaju svakako je jeva. S druge strane, broj vila znatno je vei u pre-
po srijedi drugi nain izgradnje kua, uslovljen lo- djelima kroz koje prolaze vane rimske komunika-
kalnim sredstvima i udaljenou glavnih komunika- cije. To najbolje pokazuju otkria uporajnskim obla-
cija kojima bi se mogao dopremati graevinski mate- ctima i u Galiji (Narbonija, oblast oko Liona, po-
rijal. Na prostoru Lijeva Polja, s obje strane rimske druja Saone, Loare i Sene, Normandija i dr.). Istra-
ceste Banjaluka-Bos. Gradika, sauvani tragovi ivanja u Galiji, na Rajni i u Panoniji pokazala su
naselja pretstavljaju ostatke rimskih villae rusticae da je rimski period ovim zemljama dao veliki broj
kbje su bile izgraene na veem broju fundus-a ovog domena i vila, ali je na irokim prostorima tih kra-
plodnog kraja. Na to smo posebno ukazali u topo- jeva u rimsko doba prevalirala seoska naseljenost sa
grafskom pregledu rimske ceste Banjaluka-Bos. Gra- svojim malim posjedima?".
dika. Pa pretpostavlja da se jedno poljoprivredno
dobro sa villa rustica nalazilo u Donjim Podgracima Za ispitivanje villae rusticae naroito je vano
i da kao vlasnitvo nekog veleposjednika iz Sirmi- imati u vidu injenicu da one pokazuju veliku razno-
juma datira iz ranog carskog doba'". I ostaci rim- likost tipova, veliine i broja zgrada koje sainja
skih zgrada na pogodnom mjestu u Strupniu (Li- vaju gospodarsko naselje. To su pokazala istra-
vanjsko Polje) izgleda da potiu od neke ekonomije ivanja u drugim zemljama Rimskog Carstva. Pre-
i njenih gospodarskih zgrada'". U bihakom kraju \ ma tome, svaki pojedini kompleks gospodarskih
takoe su postojale ovakve gospodarske zgrade na
zgrada na fundus-u zahtijeva detaljno ispitivanje i
poljoprivrednim ekonomijama: dosad je otkopana posebnu obradu. - Naa dosadanja znanja o polo-
villa rustica u Zaloju?". Ostaci jedne vee villa aju fundus-a i o ekonomskim zgradama na njima
svjedoe da ni na podruju Bosne i Hercegovine ne-
rustica konstatovani su i u Ljusini kod Otoke (bli-
zu Bos. Krupe)?", Vjerovatno je i na drugim mje- ma otstupanja od optih uslova za smjetaj i izgrad-
stima u Bosni i Hercegovini bilo poljoprivrednih nju ovih poljoprivrednih dobara. Blizina gradova i
veih naselja kao i komunikacije, pored prirodnih
ekonomija i aglomeracija na njima, kao to se moe
oekivati da naiemo i na tragove rimskih villa
uslova, uticali su na stvaranje fundus-a i njihovih
urbana. ekonomskih centara. Vea naselja kao potroaki
centri proizvoda sa poljoprivrednih ekonomija i ko-
Iz ovoga to smo iznijeli o veim gazdinstvima munikacije kao saobraajnice za transport tih pro-
i ekonomskim objektima tih gazdinstava vidi se da izvoda na veu ili manju udaljenost - pretstavljaju
je nae znanje o veliini. i znaaju villae rusticae one faktore koji privlae i uslovljavaju nastanak
kao centara poljoprivrednih dobara nedovoljno, jer fundus-a i njihovih aglomeracija. Fundus-i u Proboju,
su istraivanja u tom pogledu takorei tek zapoela. Viiima i oko Mogorjela nalaze se uz vea naselja
I kao to nam je zasad nemogue davati blia i odre- (Humac, Ljubuki i dr.; Narona, apljina i dr.), a
enija obiljeja villae rusticae, njihove veliine, pla- osim toga lee uz vane komunikacije (Salona-Na-
na i rasporeda ekonomskih zgrada, i iz toga stvarati rona, sc. Scodra; Narona - dolinom Neretve). Slino
zakljuke o obimu poljoprivredne proizvodnje i o ie sa fundus-ima u dolini Neretve od Konjica do
poljoprivrednoj strukturi uopte, tako je neopravda- Rame gdje je u rimsko doba naseljenost bila vrlo
no ve sada tvrditi da je u Bosni i Hercegovini teko intenzivna. Sarajevsko Polje sa svojim poljoprivred-
nai antike veleposjede, jer da konfiguracija zemlji- nim gazdinstvima imalo je brojne potroae u sta-
ta i klima nisu bile pogodne za stvaranje velikih novnitvu antike Ilide, antikog Sarajeva i drugih
ekonomij a i da za to nij e bilo istoriskih uslova?". susjednih mjesta. I ovdje je komunikacija koja je
Za formiranje fundus-a na izvjesnim podrujima Bo- iz doline Neretve preko Sarajevskog Polja vodila na
sne i Hercegovine postojali su prirodni uslovi, napr. Drinu pruala jedan od uslova za postanak i razvoj
u Posavini, Lijeve Polju, Bihakom Polju, dolini veih poljoprivrednih ekonomija. Navedenim uslo-
donje Neretve i dr., a osim toga razvitak pojedinih vima odgovarale bi ekonomije kod Rogatice, oko Bi-
krajeva omoguavao je stvaranje takvih posjeda. jeljine i u bihakom kraju. to se tie velikih posjeda
Ne treba gubiti iz vida injenicu da su krajevi da- i villae rusticae u Lijevu Polju i kod Donjih Pod-
nanje Bosne i Hercegovine, pored specifinosti u gradaca, njihov poloaj u blizini centara (Servitium,

Ad Fines, Castra) i uz vanu komunikaciju (Castra-
Servitium )ukazuje na to da su ova poljoprivredna
dobra igrala znaajnu ulogu u snabdijevanju tih cen-
tara i vojnih jedinica koje su bile stacionirane u ovom
kraju. Veliko imanje u Strupniu na Livanjskom
Polju odgovaralo bi u svemu potrebama gusto na-
seljenog podruja na kojem se nalazio najmanje
jedan municipium i kroz koje je prolazila magistrala
Salona-Servitium.
Prema tome, na podruju Bosne i Hercegovine
karakter poljoprivrednih naselja imala su ne samo
sela rasturena po cijeloj zemlji ve i villae rusticae
koje su pretstavljale centar domena (praetorium
fundi). Kao posebna vrsta aglomeracija, villae ru-
sticae su za prouavanje antikog perioda Bosne i
Hercegovine znaajne radi osvjetljavanja pitanja: u
kolikoj mjeri je bio razvijen veliki posjed, kakve je
promjene doivljavao, kakva je bila organizacija
rada i upravljanja u njemu. Bolje poznavanje ve-
likih posjeda i aglomeracija na njima u znatnoj
mjeri bi doprinijelo poznavanju drutvenih i eko-
nomskih odnosa u krajevima rimske Dalmacije. Re-
zultati istraivanja poljoprivrednih ekonomija i nji-
hovih naseobina koji su dosad postignuti, napr. u
Francuskoj i Belgiji, omoguili su uoavanje izvje-
snih optih obiljeja tih domena, naroito u pogledu
njihove veliine i znaaja, promjena koje su oni do-
ivljavali i injenica koje prua njihova toponi-
mija?". Razumije se, obiljeja domena u Galiji ne
moraju biti identina sa obiljejima domena u dru-
gim zemljama. ta je zajedniko za razne dijelove
Rimskog Carstva, a ta ostaje specifino - treba
tano uoiti i razluiti. Izvjesne opte karakteristi-
ke, o kojima je ve bilo rijei, prihvaene su kao
injenice, ali u njihovom okviru ostaje obilje lokal-
nih specifinosti.
b) Rudarstvo i rudarska naselja
Vaan vid ekonomike u rimskoj Dalmaciji pret-
stavljalo je rudarstvo. Poseban znaaj imali su ru-
darski rejoni dananje Bosne i Hercegovine, naro-
ito oni u kojima je eksploatisano eljezo, srebro i
zlato. Treba napomenuti da je prouavanje antikog
rudarstva vrlo znaajno u optem izuavanju isto-
rije Bosne i Hercegovine. O rudarstvu na podruju
dananje Bosne i Hercegovine u praistorisko vrije-
me ne znamo mnogo, jer posebnih ispitivanja u tom
pogledu nije bilo. Nalazi na terenu - rudarska oru-
a, oprema i sl. - nisu brojni, ali pokazuju da je
stanovnitvo dananje Bosne i Hercegovine i u pra-
istorisko doba znalo za kopanje ruda i dobivanje
~etala. Ni za antiko rudarstvo nije bilo posebnih
istraivanja, i cio posao se uglavnom iscrpljivao u
prikupljanju nalaza na ruditima. Prikupljeni ru-
darski predmeti malobrojni su i oskudni, a vijesti
kod antikih pisaca sporadine i rijetke. Na veini
bosanskih rudita u toku dugih istoriskih perioda
eksploatacija je vrena kontinuirano, tako da su doc-
niji radovi zatirali tragove starijih rudarskih rad-
nji i rudarskih aglomeracija. Usljed toga, zasad jo
uvijek ne moemo procijeniti obim proizvodnje an-
tikih rudnika Bosne i Hercegovine, niti dati pot-
punu sliku o rudarskim naseljima i ivotu u njima.
Za najvanija pitanja o rudarima i njihovom polo-
aju, o vlasnikim odnosima na ruditima Bosne i
Hercegovine, o zakupu, sistemu kontrole nad pro-
izvodnjom, i sl. nemamo vijesti kod antikih pisaca.
Naravno, teko da bi se moglo oekivati da e istra-
ivanja rasvijetliti sva ova pitanja, ali ne treba odu-
stati od pokuaja izuavanja u tom pogledu, tim prije
91
to je najvei dio praistoriskih i antikih rudita
neispitan.
Prije prelaza na razmatranje o rudarskim nase-
ljima daemo sumaran osvrt na antiko rudarstvo
naih krajeva, na znaaj pojedinih rudarskih rejona
i rudita i na tragove rudarske radinosti u njima.
Potreban je takoe i osvrt na materijalne ostatke
praistoriskog rudarstva na podruju dananje Bosne
i Hercegovine. Radi bolje preglednosti dra emo se
uobiajene teritorijalne podjele rudita po oblastima:
Srednjebosanska rudonosna oblast
- Zapadnobosanska rudonosna oblast
- Istonobosanska rudonosna oblast
Podruje izmeu gornjeg toka Vrbasa, Lave,
Bosne, Neretve i Rame poznato je pod nazivom Sred-
njebosanska rudonosna oblast ili Srednjebosansko
rudogorje. Najpoznatija rudita ove oblasti jesu: pla-
nina Vranica i porjeje gornjeg Vrbasa, Mraaj i
Makara jugoistono od Gornjeg Vakufa, dolina
Lave, okolina Kreeva, Fojnice i Varea?".
Arheoloki nalazi pokazuju da rudarstvo u ovoj
oblasti datira jo iz praistoriskog doba. U Mraaju
i Makari izgleda da je ve u bronzano doba eksploa-
tisan bakar?". Na Gradini kod Varvare pri izvoru
Rame dokazana je metalurgiska djelatnost u pra-
istorisko do ba?". Poznata rudita zlata nalaze se na
Vranici i u porjeju gornjeg Vrbasa?", Na tim ru-
ditima su stanovnici ovih krajeva radili jo prije
dolaska Rimljana. O zlatu u provinciji Dalmaciji na-
lazimo i zabiljeke kod rimskih pisaca. Car August
stavlja u zadatak namjesniku Dalmacije da odmah
prie iskoriavanju rudita zlata u osvojenim kra-
jevima provincije Dalmacije: Sed Augustus perdo-
mandos Vibio mandat, qui efferum genus fodere ter-
ras coegit aurumque repurgare; quod alioquin gens
omnium cupidissima eo studio, ea diligentia anquirit,
ut illud in usus suos eruere videantur (Florus, Epit.
II, 25). Znaajno je to da je ovom poslu rimska vlast
prila odmah i da je prisilnim mjerama tjerala do-
mae stanovnitvo na rad u rudnike. Brzo otvara-
nje rudnika zlata po dolasku Rimljana pokazuje da
je eksploatacija zlata bila poznata i u praistorisko
doba.
Iz druge vijesti doznajemo da se u provinciji
Dalmaciji dobivalo dosta zlata i da je, svakako, na
tom poslu morao biti zaposlen znatan broj radnika.
To je Plinijeva vijest (NH XXXIII, 21): Invenitur
(sc. aurum) aliquando in summa tellure protinus,
rara felicitate, ut nuper in Dalmatia principatu Ne-
ronis, singulis diebus etiam quinquagenas libras fun-
dens. I pjesnik Stacije (Silvae I, 2, 13 i III, 86) spo-
minje zlato kao dalmatinski metal. Marcijal (Epigr.
X, LXXVIII, 1, 5) takoe govori o Dalmaciji kao
zlatonosnoj zemlji.
Opravdano je miljenje da se ove vijesti an-
tikih pisaca o dobivanju zlata odnose uglavnom na
podruje Srednjebosanskog rudogorja. One se tiu
prvenstveno zlata iz rjenih nanosa Vrbasa i nje-
govih pritoka, zatim Lave i Fojnice sa pritokama,
ali u njima je svakako rije i o zlatu iz korjenih
rudita. Tragovi rudarskih radova pokazuju da su
Rimljani na Vranici kopali zlato iz korjenih lei-
ta. Inenjer Konrad je prije vie od 80 godina pro-
naao nekoliko stotina pinga na obroncima Rosinja
jznad Gornjeg Vakufa i velike gomile ispranog pi-
jeska kod Crvene Zemlje, zlatnog Guvna i drugih
mjesta?", Ovi ostaci antikog rudarstva i kanalrko-
j ima se dovodila voda na mj esta gdj e se ispiralo
zlato - sauvali su se do naih dana. Nazivi mnogih
lokaliteta urejonu Vranice i~Gor. Vakufa potsjeaju
92
na nalazita ove rude: Zlatno Vrelo, Zlatan-Vrelo,
Zlatan Potok, Zlatno Guvno, Crvena Zemlja i sl.
Gomile prepranog ljunka na Bistrici IKrupi, pri-
tokama Vrbasa kod Gornjeg Vakufa, pouzdano svje-
doe o radovima na eksploataciji zlata iz rjenog
nanosa.
Poznata su i nalazita cinabarita na Zec-planini,
emernici i Zahoru'". Nemamo podataka koji bi
potvrdili da se ovdje vadila iva iz cinabarita u
predrimsko i rimsko doba. Meutim znanje dobi-
vanja ive vrlo je staro. Osim toga, iva je potrebna
u skupljanju sitnih estica zlata, tako da je njihova
eksploatacija meusobno povezana. To je mogao biti
sluaj i na ovom podruju. Takoe je vana injenica
da se zlato i iva na zapadnom podnoju Vranice
nalaze u istoj rudi - tetraedritu'".
Posebno nas interesuje rudarstvo eljeza u ovom
dijelu Srednjebosanske rudonosne oblasti. Geolo-
ka istraivanja potvruju da eljeznih ruda ima na
planinama Vranici, Radovanu i Rosinju, oko Gornjeg
Vakufa, Bugojna, Donjeg Vakufa i na Komaru'".
Zasada se moe samo pretpostavljati da je ovdje
eksploatisano eljezo u praistoriskim periodima, dok
arheoloki nalazi potvruju da je u ovom jako na-
seljenom kraju bilo razvijeno rudarstvo eljeza za
vrijeme Rimljana. O tome smo ve govorili u pret-
hodnom izlaganju'".
Srednjebosanskoj rudonosnoj oblasti takoe pri-
padaju rudarski rejoni u porjeju Lave i okolini
Fojnice i Kreeva koji su poznati po nalazitima
zlata i eljeza'". O istoriji rudarstva u dolini Lave
nije mnogo pisano, a i to se pisalo to su bile samo
uzgredne napomene povodom arheolokih otkria.
Ipak postoje indicije koje omoguuju da se dobije
pretstava o najstarijoj rudarskoj kulturi ovog re-
giona. Ovdje se ispiralo zlato iz rjenih nanosa, o
emu svjedoe velike naslage prepranog pijeska na
Lavi kod Varoluka blizu Turbeta, kod Delilovca,
Krevina, oko potoka Vrela i na drugim mjestima.
Ispiranje zlata vreno je i na pritokama Lave niz-
vodno od Travnika. Prema veliini tih gomila moe
se zakljuiti da je obim radova na ispiranju zlata u
dolini Lave bio velik i da Lava pretstavlja jednu
od najpoznatijih bosanskih rijeka po nanosima zla-
tonosnog pijeska i po njegovom ispiranju u rano isto-
risko doba'".
Ne zna se da li je na Lavi i u praistorisko
doba ispirano zlato. Razna orua, tragovi naselja i
drugi nalazi u dolini Lave govore o gustoj naselje-
nosti ovoga kraja u praistorisko i rimsko doba. Za
nas su ovdje najinteresantnija ona mjesta gdje po-
stoje tragovi antikog rudarstva i metalurgije. Otkri-
a u M. Mounju su potvrdila da su se stanovnici
ovog praistoriskog i docnije rimskog naselja bavili
rudarstvom i metalurgijom. Naslage troske uz druge
rimske nalaze u Travniku, Docu, Putievu i nekim
oblinjim mjestima govore o metalurgiskoj radinosti
u rimsko, a vjerovatno i upredrimsko doba'".
O antikim rudarskim radovima u distriktu Foj-
nice i Kreeva nemamo mnogo podataka. Neke ri-
jeke koje protiu ovuda nanose zlatonosni pijesak.
Gomile ljunka na rijeci Fojnici i njenim pritokama
pokazuju da se ovdje od davnina ispiralo zlato'".
to se tie antikog rudarstva oko Kreeva i
Fojnice, treba napomenuti da su intenzivni rudar-
ski radovi kroz srednji vijek i u novije doba pre-
krili tragove antikog rudarstva. Oko Fojnice i Kre-
eva nailazi se na stara troskovita eljeznih ruda
koja su preostala od srednjevjekovnih i antikih ru-
darsko-topioniarskihradova. U rudama ovoga kraja
ima i drugih metala: olova, srebra, ive i dr.
Struna literatura o rudnom bogatstvu Bosne
i Hercegovine ne proputa da istakne da Vare i
njegova okolina pretstavljaju vane i davnanje
centre rudarstva eljeza. Oko Varea lee velike
naslage eljeznih ruda koje daju dobar metal. Na-
ravno, prvenstveno se misli na Vare kao jako sre-
dite srednjevjekovnog i novijeg rudarstva o emu
ima znatnih tragova i podataka. O Vareu u antiko
doba znamo vrlo malo, i to samo po nalazima novca.
Po tome bi se moglo zakljuiti da ovdje nisu radili
antiki rudnici eljeza. Ali neki drugi momenti oprav-
davaju miljenje prema kojem je u varekom ba-
zenu eksploatisana eljezna ruda u praistorisko i
rimsko doba. Glasinaki Iliri su jo u haltatsko doba
morali uvoziti eljezo za svoju razvijenu metalo-
tehniku radinost. Najprirodnije je da su ga dobav-
ljali iz rejona Varea, Kreeva i Fojnice koji su im
bili najblii. Razumije se da je Rimljanima bilo lako
produiti i intenzivirati rad eljeznih rudnika koje su
ovdje zatekli. Osim toga, ne treba gubiti iz vida i
njenicu da su i oko Varea tragove starog rudarstva
zatrli intenzivni rudarski radovi srednjeg i novog
vijeka.
U Zapadnobosansku rudonosnu oblast spadaju:
predio Majdan - Sinjakovo blizu Mrkonjigrada i
rudarski rejoni Sane, Japre i Une. To su podruja
bogata eljezom uz koje se nalazi olovo, a neto i ba-
kra'". Distrikt Majdan - Sinjakovo kod Mrkonji
grada poznat je po naslagama eljeznih i bakrenih
ruda. Arheoloka prouavanja ovog regiona pruila
su nam podatke o njegovom rudarstvu eljeza u pra-
istorisko i antiko vrijeme'". Ne znamo da li je ovdje
u antiko doba vaen bakar, ali je mogue da su
Rimljani u Sinjakovu imali i rudnik bakra?", U di-
striktu Majdan - Sinjakovo mogu se i danas nai
ostaci i orua antikog rudarstva. Prilikom obilaska
ovoga kraja 1953 g. pisac ovog rada naao je neke
nove ostatke rimskog rudarstva (veliki odlivak e-
o ljeza, eljezni eki i dr.) i ustanovio da su ovdje
jo dobro ouvana mjesta na kojima se vadila i pre-
raivala ruda (jame, troskovita).
U Mrkonjigradu nedaleko od Majdana i Sinja-
kova takoe se nalaze ostaci starih rudarskih i topi-
oniarskih radova. Teko je rei da li se tu radi o
antikim ili o srednjevjekovnim radovima, ili moda
i o jednima i o drugima. Za vrijeme istraivanja u
ovim mjestima saznali smo da je 1948 g. prilikom
izgradnje ceste od Mrkonjigrada u pravcu Manjae
otkriveno dosta odlomaka rimske keramike pomije-
ane sa troskom. Na brdu Crvljenica iznad Mrkonji
grada nalazi se vea rudarska jama, a 1947 g. na
nekoliko mjesta oko nje naeni su komadi otkopane
eljezne rude'". Ve je spomenuto da je Mrkonji
grad sa okolinom bio naseljen u rimsko doba i da
su kroz ovaj kraj, kako pokazuju najnovija istrai-
vanja, prolazile rimske ceste i putevi'".
Porjeje Sane i Japre spada u red vrlo bogatih
rudarskih rejona. U njemu je od davnina eksploati-
sano eljezo, a vjerovatno i olovo. Arheoloka istra-
ivanja doline Sane pokazuju da su domai Iliri jo
u praistorisko doba razvili znatnu rudarsku i me-
talurgisku kulturu?". Rimsko rudarstvo eljeza do-
kazano je brojnim nalazima i tragovima na vie mje-
sta. U Sehovcima kod Sanskog Mosta i na breuljci-
ma Troska prema Starom Majdanu otkrivene su
rimske talionice, a na Vracar-Gradu kod Brieva
praistoriske i rimske talionice'". Velike naslage tro-
ske nalaze se oko Adamue i Brieva. Iz Brieva po-
tiu dva natpisa (CIL III, :f3239 i 13240) koji spomi-
nju funkcionera eljeznih rudnika u tn VIJ. n. e.
(vilicus ferrariarum i vir egregius procurator). Ne-
davno je u Ljubiji pronaeno jo nekoliko epigraf-
skih spomenika od kojih su dva znaajna po tome
to su ih postavili rudarski funkcioneri, i to: pro-
curator Verecundus 209 g. n. e. za vrijeme Septirnija
Severa i procurator Macrinus i vilicus Heliodorus
228 g. n. e. za vrijeme Aleksandra Severa'". Na
osnovi ovih nalaza moemo zakljuiti da se u Bri-
evu ili Ljubiji nalazilo sjedite rudarske admini-
stracije i uprave za ovaj kraj.
Tokom svojih ispitivanja u krajevima zapadne
Bosne pisac ove studij e posj etio j e i rudarske re-
jone na Sani i Japri. Tom prilikom uvjerio se da
je danas vrlo teko iznalaziti i prouavati tragove
antikog rudarstva u Ljubiji i njenoj okolini zbog
toga to je moderni rudnik eljeza zauzeo iroko
podruje i svojim radilitima prekrio ostatke stare
rudarske aktivnosti. Istina, i danas se tokom rudar-
skih istraivanja i otvaranja novih radilita nae PD-
koji predmet koji upotpunjuje nae znanje o anti
kom rudarstvu. Na Gradini kod Stare Rijeke, 9 km
daleko od Ljubije, pronaena je rudarska zemljana
lampa i drugo rudarsko orue - krampe, el'[ezni
bat i dr. koje se danas uva u direkciji Rudnika Lju-
bija. Primjerci rudarskog orua u svemu odgovaraju
alatkama koje znamo i sa drugih nalazita'". U do-
lini Stare i Majdanske rijeke jo uvijek lee hiljade
tona stare troske. Nema sumnje da bi dobro izve-
dene akcije istraivanja i kopanja na nekim lokali-
tetima kod Ljubije i danas mogle otkriti nove spo-
menike antikog rudarstva.
-to se tie doline rijeke Japre, ona takoe ima
dosta spomenika i tragova antikog, a moda i pra-
istoriskog rudarstva. Moe se rei da su dolina J apre
i Blagaj danas nai najinteresantniji lokaliteti u po-
gledu antikog rudarstva. Najvei dio numizmatiki~
nalaza sa Japre datira iz IV vij. n. e., a samo manji
broj pripada III vij. n. e. To nas upuuje na zaklju-
ak da su ovdanj i rudnici radili u III i IV vij eku.
Znaajno je takoe i to da na Japri oko Blagaja ima
jo i danas preko milion tona antike eljezne troske
u kojoj je sauvano oko 50% eljeza (47-48% Fe i
2-3% Mn)97.
Od ranije su poznati tragovi topioniarstva u
Rakanskim Baricama kod Bos. Novog'": Nema sum-
nje da je to u uskoj vezi sa rudarstvom u dolini
Japre jer se radi o istom rudarskom rejonu. Na po-
druju Sane i Une postojala je mogunost eksplo-
atacije olova i bakra pored eksploatacije eljeza kao
osnovne grane rudarstva, jer se uz eljezne rude
javlja olovo i bakar. Po miljenju V. Simia teko
da bi antiki i srednjevjekovni rudari kopajui e-
ljezo propustili da kopaju olovo i bakar, pa je uz
rudarstvo eljeza jo od praistoriskog doba moglo da
ide i rudarstvo olova i bakra. To je vjerovatno tim
prije, to su olovne rude davale srebro'". Postoji na-
lazite olova kod Otoke u blizini Bos. Krupe. Tu,
na brdu Mraaj, ostali su tragovi starih rudarskih
i metalotehnikih radova, kao to su jame, potkopi i
troska'?".
Prema geolokim podacima, u Istonobosanskoj
rudonosnoj oblasti nalaze se olovna, olovno-cinkana
i bakarna rudita meu kojima su najznaajnija olov-
no-cinkana srebronosna rudita kod Srebrenice'?'.
Istorija! rudarstva u ovoj oblasti, izuzev Domavije,
nije dovoljno ispitana. Stoga i nemamo jasnije pret-
stave o rudarstvu ovoga kraja u antiko doba, jer
ono to znamo o Domaviji tie se samo jednog ogra-
nienog podruja prostrane Istonobosanske oblasti.
Znaaj rimskog. rudarstva u Podrinju moe se bolje
sagledati kad se imaju u vidu tragovi rudarskih ra-
dova u zapadnim krajevima Srbije prema Drini.
Nalazi iz Gradine (Domavia) i njene okoline, o
kojima je ve bilo rijei, pokazuju da je srebreniki
rudarski rejon igrao vanu ulogu u ivotu ovog di-
jela Rimskog Carstva. Okolinu Srebrenice karakte-
riu dva perioda rudarske djelatnosti: antiki i sre9-
njevjekovni. Ovdje je eksploatisana olovna ruda iz
koje se dobivalo srebro. Ruda je kopana oko Doma-
vije, a topljena je u Domaviji i kod samih majdana
u Sasama. Za praistoriske rudarske radove u sre-
brenikom kraju govori to to su leita olova sre-
bronosne rude u ovom kraju vrlo bogata, pa su ih
Iliri kao vjeti rudari lako mogli eksploatisati. Samo
ime Domavia je ilirskog porijekla-P", Iz toga za-
kljuujemo da je jo u praistorisko doba Domavia
bila neki centar iji se znaaj u privrednom pogledu
mogao zasnivati jedino na rudarstvu, jer ovaj kraj
nema drugih bogatstava. U Tuzli je meu praisto-
riskim predmetima otkrivena zemljana posuda na
ijem dnu se sauvao komad galenita. Okolina Tuzle
nema galenita, ve je on mogao poticati iz Olova ili
iz Srebrenice. Po onome to se zna o rudarstvu
Srebrenice, treba prihvatiti miljenje da je galenit
u Tuzlu otuda dospio"?".
to se tie rimskih rudarskih radova, oni su u
ovom distriktu tekli kontinuirano od I do sredine
IV vij. n. e. Po svemu sudei, ti radovi su postigli
najvei intenzitet u III vij. i prvoj polovini IV vij.
n. e. O tome govore numizmatiki i epigrafski nalazi.
U to doba, naroito sredinom III vij. n. e., Domavia
je doivjela svoj procvat. Ona je postala ne samo iv
i prometan centar rudarstva ve i vano admini-
strativno sjedite rudarske uprave. Moda je ovdje
bilo sjedite efa cjelokupnog rudarstva za rimske
provincije Dalmaciju i Panoniju, to znai za zemlje
dananje Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske
i Slovenije, Istone Kranjske, tajerske, Austrije do
Beke ume i za krajeve Podunavlja do Tise (natpis
CIL III, 12721 = 8361: L. Domitius Eros procura-
tor metallorum Pannoniorum et Delrnatiorum). Kao
centar, Domavia je znaajna i po tome to je u njoj
boravio prokurator za rudnike srebra. (Natpisi: CIL
III, 12734 = Valerius Super vir egregius procura-
tor argentariorum i CIL III, 12736 = Aurelius Ve-
recudus vir egregius procurator argentariorum).
Pisac ovog rada elio je da upozna jo sau
vane ostatke antikih rudnika oko Srebrenice, pa
je 1953 i 1958 g. posjetio srebreniki kraj. U Gra-
dini u kojoj su ve izvrena zamana arheoloka
iskopavanja i danas su sauvani ostaci rimskih zgra-
da i tragovi topioniarskog rada. Mjesto je ve pre-
kopana i istraeno kao naselje. Meutim isp~ti.vanj~
rudarskih j ama u Sasama i na planinama LISCU I
Kvarcu, temeljito pretraivanje ireg predjela ~ase
- Gradina u cilju upoznavanja sa svim tragovima
antikog rudarstva i mjestimina iskopavanja - bila
bi nuna i svakako bi donijela korisne rezultate.
Takva prouavanja u ovom kraju dosad nisu vrena.
Za druge rejone Istonobosanske oblasti ne zna-
mo pouzdano da li je u njima bilo rimskih rudar-
skih radova. Tu na prvom mjestu dolaze u obzir
rejoni Olova, Borovice i Foe, u kojima su konsta-
tovane rudarske dj elatnosti srednj eg vij eka 1 0 4 .
U vezi sa razmatranjem uloge i znaaja najsta-
rijeg rudarstva u Bosni i Hercegovini.inuno je uka-
zati na razna miljenja o tome. Prije svega da li je
Bosna i Hercegovina u praistorisko doba imala jae
ili slabije razvijeno rudarstvo i da li je stvarno pravi
rudarski rad ovdje poeo tek po dolasku Rimljana.
 94
Pitanje je vano, kako emo vidjeti, iz mnogo razlo-
ga. Arheolog Devis, koji je prouavao antiko ru-
darstvo u Evropi i kod nas, smatra da u Jugoslaviji
nije bilo razvijeno rudarstvo u predrimsko doba i
da su prave rudarske centre u naim zemljama uspo-
stavili tek Rimljani. Njegov zakljuak zasniva se na
tome to je u krajevima Jugoslavije uopte naen
vrlo mali broj praistoriskih rudarskih alatki 10:;. Devis
zastupa miljenje da je u rimsko doba rudarstvo bilo
razvijenije u istonim oblastima Jugoslavije nego u
zapadnim, mada se u svim krajevima proteu ve-
like ume koje su jedan od prvih uslova za rudarske
radove. On pretpostavlja da su rudnici u Jugosla-
viji za vrijeme Rimljana bili napredni, jer su imali
savremenija rudarska orua no to su u to vriteme
bila rudarska orua i postrojenja u rudnicima Spa-
nije ili Britanije. Razumije se, ove pretpostavke su,
kako sam Devis kae, zasnovane na oskudnim poda-
cima o najstarijem rudarstvu u naim krajevima"?".
uri izraava miljenje da se Iliri uopte nisu
bavili rudarstvom, naroito ne u starije doba. Usto
napominje da su Iliri bili pastirska plemena i da
su sve svoje potrebe u metalnim proizvodima pod-
mirivali uvozom. Dakle, u praistorisko doba, prema
tom miljenju, osim neto malo kovakog rada, Iliri
se nisu bavili ni rudarstvom ni metalur-gijom"?".
Meutim sa ulogom i znaajem praistoriskog
rudarstva u naim krajevima izgleda nam da stvari
ne stoje tako. Mi smo upoetku uglavnom istakli
razloge zbog kojih je kod nas najstarije rudarstvo
slabo poznato, ali i pored toga postoje dovoljni do-
kazi koje pruaju dosadanja arheoloka istraiva-
nja i na osnovi kojih se moe govoriti o znatnim
rudarsko-topioniarskim radovima na podruju Bo-
sne i Hercegovine u praistorisko doba. Razumije se,
starije faze u tom pogledu su slabije, kao to je to,
uostalom, sluaj i u drugim dijelovima svijeta. Ru-
darska kultura naih krajeva, naroito ]J najmla-
im fazama praistorije, nije neznatna. Ne moe se
prihvatiti miljenje da su praistoriski stanovnici
svoje potrebe u metalnim predmetima podmirivali
iskljuivo uvozom. Poetak upotrebe metala doveo je
do niza socijalnih i ekonomskih promjena koje su
uticale na razvoj prometa i trgovine raznim pro-
izvodima, pa meu njima i metalnim izraevinama.
U takve odnose sa drugim krajevima stupale su i
nae oblasti, o emu govore nalazi uvezenog orua
i oruja od metala. Na osnovi toga ne smijemo stva-
rati zakljuke da su nai krajevi izvozili samo sto-
arske proizvode i razmjenjivali ih za metalne izra-
evine. Valja imati na umu da je i unutar naih
oblasti postojala unutranja razmjena, pa svakako
i razmjena metalnih predmeta. Nalazi praistoriskih
rudarskih orua u nekim starim rudnicima, mada
malobrojni, potvruju da je u praistorisko doba da-
nanje Bosne i Hercegovine bilo rudarskih radova.
Razni ostaci metalurgiskog rada u mnogim kraje-
vima Bosne i Hercegovine svjedoe o razvijenosti
metalurgije, koja je svakako ila za tim da najvei
dio sirovinskih potreba podmiri kopanjem rude na
licu mjesta ili dovozom iz bliih rejona. Stoji jo i
ova injenica: Rimljani su brzo stavili u pogon rud-
nike u naim krajevima i pojaali njihovu proizvod-
nju. Najjaa rudarska djelatnost u doba Rimljana
obavljana je ba u onim krajevima za koje imamo
pouzdanije dokaze o eksploataciji ruda u praistori-
sko doba (Vranica i podnoje, Sana, Majdan - Si-
njakovo). Radilo se, dakle, o nastavku i proirenju
rudarskih radova koje je jo ranije obavljalo indi-
geno stanovnitvo. Naravno, proirenje i intenzivi-
ranje rudarske proizvodnje ilo je uporedo sa srei
vanjem optih prilika u novoosvojenim krajevima.
Konstatacija da je za vrijeme Rimljana rudar-
stvo u Jugoslaviji bilo naprednije i tehniki bolje
opremljeno nego ono u paniji i Britaniji - tana
je. Ali iz toga nipoto ne izlazi da je rudarstvo u
naim krajevima tek tada poelo svoj vijek i da je
zato dobilo bolju i moderniju opremu. Naprotiv, tu
je odluna injenica da su Rimljani kasnije zago-
spodarili naim krajevima. Oni su u to vrijeme ve
bili gospodari srednjeg i zapadnog Mediterana (Afri-
ka, panija) i prostranih oblasti Galije. Iz ovih ze-
malja, poznatih po razvijenom rudarstvu u antiko
doba, Rimljani su mogli prenijeti znatna rudarska
iskustva i primijeniti ih u novoosvojenim krajevima
Ilirika. S druge strane, zaposjedanje naih krajeva
od strane Rimljana pada ba u vrijeme sve veih
potreba rimske robovlasnike drave za metalima,
jer su mnogi poznati rudnici u ostalim dijelovima
Rimske Imperije poeli gubiti svoj znaaj. Stoga su
Rimljani rudnike u Iliriku opremali i ureivali to
su bolje mogli sa ciljem da poveaju njihovu pro-
izvodnju i da to uspjenije nadoknade gubitke koje
je drava imala usljed smanjene rudarske proizvod-
nje u starijim rudnicima. Posebno treba ukazati na
injenicu da je rudarstvo naih krajeva u .doba Rim-
skog Carstva zbog blizine granice na Dunavu imalo
i izuzetnu strategisku vanost. Za sve to Rimljani
su iskoristili rudarsku tradiciju indigenog stanovni-
tva. Ne moe se rei da se radilo o nekim znaaj
nijim tehnikim tekovinama zateenim u naim kra-
jevima, ali su iskustva i vjetina domaih rudara,
poznavanje terena i rudita dobro doli Rimljanima
u svim njihovim akcijama koje su vodile proirenju
rudarske proizvodnje.
Rudarstvo Bosne i Hercegovine u doba Rimljana
nastavak je rudarskih radova iz praistoriskog vre-
mena. Poslije definitivnog pokorenja ovih krajeva
Rimljani su odmah prili jaem iskoriavanju rud-
nog blaga.
Kad su Rimljani godine 229 pr. n. e. zapoeli
rat na Ilire, u prvom su redu htjeli, da na istonoj
obali Jadrana osvoje nekoliko uporita, s kojih e
prodirati na Balkanski poluotok, a preko njega i da-
lje na istok. Ilirski su krajevi bili tada ve dobro
poznati u Italiji ne samo zbog gusara, nego i zbog
rudnog bogatstva. Rim, koji je koraao vrstim ko-
racima u imperijalizam i spremao se na drugi punski
rat, trebao je oruja, dakle eljeza, pa zatim bakra
za pravljenje bronce. I jednog i drugog bilo je obilno
u ilirskim krajevima, najvie u Bosni, s kojom su
stanovnici Apeninskog poluotoka trgovali jo neko-
liko stoljea ranije, kako nam to pokazuju ne samo
etruanske kacige to su naene u Bosni, nego i
razni uzajamni utjecaj italskih i ilirskih metalnih
proizvoda. Definitivno pokorivi ilirske krajeve, Rim
je mogao obilno eksploatirati rudno blago na cijelom
ilirskom teritoriju 108.
Za Rimljane je Bosna i Hercegovina bila vana
kako zbog svog rudnog bogatstva i drugih privred-
nih izvora tako i zbog svog geopolitikog poloaja.
Ona je zauzimala prostor izmeu Jadrana s jedne
strane i Posavsko-podunavske doline s druge strane.
Njome su mogle prolaziti vane komunikacije koje
su Rimljani brzo podigli ili su pristupili temeljitom
udeavanju onih koje su zatekli. Oni su morali stal-
no voditi brigu o bezbjednosti dravne granice na
Dunavu. Rimljane je u provinciji Dalmaciji u naj-
V2Oj mjeri privlailo njeno rudarstvo koje su do-
mai Iliri eksploatisali odavno. Dalmatinski rudnici

eljeza u naoruavanju armija na Dunavu imali su
istu ulogu koju i galski rudnici u naoruavanju armi-
ja na Rajni-?",
U svjetlu ovih injenica o antikom rudarstvu
na teritoriji Bosne i Hercegovine treba razmotriti
pitanje intenzivnosti naseljavanja u pojedinim ru-
darskim podrujima. Posebno nas interesuju osnov-
na obiljeja rudarskih centara i rudarskih aglome-
racija uopte. - Kraj oko Gornjeg Vakufa i Bugojna
obiluje tragovima brojnih naselja uz koje se redov-
no nailazi na ostatke metalurgiskih radova. Narav-
no, za Rimljane je ovaj kraj bio privlaan i iz drugih
razloga (zgodan poloaj i raznovrsna privredna bo-
gatstva), ali je sigurno da ih je rudarstvo najvie
interesovalo. S tim u vezi su bile utvrde u nepo-
srednoj blizini radi zatite rudnika i radionica, na-
roito ispiralita zlata. Ovdje su se, prema tome, na-
lazile vojne i druge posade koje su obezbjeivale
rad u rudnicima i radionicama. Osnovno obiljeje
ovog rudarskog podruja jesu mnoge gusto pore-
ane i dobro graene naseobine rimskog doba.
Za Zapadnu rudonosnu oblast Rimljani su bili
naroito zainteresovani zbog njenih bogatih nalazi-
ta eljeza. Materijalne dokaze iz arheolokih nalaza
na terenu ove oblasti ve smo naveli. Sigurno je da
se na bogata nalazita eljezne rude u Posanju od-
nosi i vana vijest koju o eljeznim ruditima u pro-
vinciji Dalmaciji daje Kasiodor (Epist. XXV i XXVI):
Praeterea ferrarias venas praedictae Dalmatiae cu-
niculo te veritatis jubemus inquirere, ubi rigorem
ferri parturit terrena mollities, et igne decoquitur,
ut in duritiem transferatur. Hine, auxiliante Deo,
defensio patriae venit; hine agrorum utilitas pro-
curatur, et in usus humanae vitae multiplici commo-
ditate porrigitur ... (XXV).
Simeonem itaque virum clarissimum, cujus fi-
dem olim nobis est cognita vel devotio comprobata,
ad ordinationem siliquatici, nec non ferrariarum, ad
provinciam Dalmatiam nostra ordinatione direxi-
mus. (XXVI).
Naseljima u ovom kraju posebno obiljeje daju
brojne gradine od kojih su neke bile zaposjednute
i u rimsko doba. Znaajno je da se brojno zastupljena
naselja i topionice nalaze na samim ruditima.
Istona oblast, koju u pogledu antikog rudar-
stva poznajemo iskljuivo po srebrenikom kraju,
prua nam dokaza o tome kako rudnici utiu na
razvitak kraja u kojem se nalaze. Okolina Gradine
(Domavia) pokazuje da su tu postojala ugledna na-
selja, saobraajne stanice, depoi i sl. Naselje u kome
je bila uprava, talionice i druge javne ustanove ima-
lo je svoje utvrenje sa snanim zidovima. Tragovi
ovakvih utvrda nalaze se i na drugim mjestima oko
Gradine. Srebreniki kraj je bio naroito dobro na-
seljen u rimsko doba, o emu je ve u naem rani-
jem izlaganju bilo govora.
Prema tome, otkria i nalazi iz rimskog perioda
pokazuju da su rudarski rejoni u naoj zemlji bili
intenzivno naseljeni i da su u njima uz rudarstvo
snanije djelovale i druge privredne grane (zanat-
stvo, trgovina, transport). Naroito padaju u oi tra-
govi naseljenosti u rudarskim podrujima Srebrenice,
Sane, Japre i gornjeg Vrbasa. Srebreniki kraj pret-
stavlja najgue naseljeno podruje Bosne i Herce-
govine u doba Rimljana. Pri tome je, svakako,
odlunu ulogu igralo to to se radi o rejonu u ko-
jem se vadio plemeniti metal srebro i to je cio ba-
zen imao pogodan poloaj, naroito prema Panoniji.
Kad su u pitanju rudarska naselja, treba imati
u vidu da su materijalnaTfehnikasredstva za nji-
95
hovu izgradnju i razvitak bila relativno bolja. Stoga
cu u centrima rudarske proizvodnje organizacija i
oblici ivota obino bili u veoj mjeri gradski no
to je to sluaj u drugim, nerudarskim centrima. Ta-
kav primjer u Bosni i Hercegovini pruaju Doma-
via, rudarski centar kod Gornjeg Vakufa i naselje
kod Kiseljaka izraslo na privrednoj osnovi koju mu
je prualo rudarstvo u fojniko-kreevskom di-
utriktu. Za ostala rudarska podruja dosad obav-
ljena istraivanja ne pruaju sliku takvih centara.
Svakako, rudarski radovi na eksploataciji plemenitih
metala (zlato: oko Gornjeg Vakufa, u porjeju Lave
i u distriktu Kreevo - Fojnica; srebro: u srebre-
nikom rudonosnom bazenu, sc. Argentaria) vidno
su uticali na postanak i razvitak takvih centara. U
krajevima gdje su obavljane rudarsko-topioniarske
djelatnosti eljeznih ruda izgleda da su izostali vei
i znaajniji centri gradskog tipa. Na to je, svakako,
uticao sistem upravljanja i organizacije rada koji je
na ruditima eljeza bio drukiji nego na ruditima
plemenitih metala. O tome e jo biti govora.
Druga karakteristika rudarskih naselja u Bosni
i Hercegovini jeste obezbjeenje radilita. U svim
rudarskim rejonima konstatovana su utvrenja koja
su bdjela nad bezbjednou rada u rudnicima i to-
pionicama i nad komunikacijama tih podruja. Cen-
tri rudarskih podruja imaju obavezno utvrenja -
gornje gradove. Nad Gradinom (Domavia) dominira
Gornji grad na kojem su otkriveni ostaci utvrenja.
Distrikt Argentaria ima utvrda i na drugim mjesti-
ma. Kod Gornjeg Vakufa i Bugojna ovakvi kasteli
se nalaze na prirodno pogodnim uzvisinama odakle
se lako moglo kontrolisati podruje rudarsko-meta-
lurgiskih radova i pruiti obezbjeenje .centrima
(Strabenica kod Gornjeg Vakufa; Ostarina gradina
kod Bugojna). Dolina rijeke Lave poznata je po
brojnim utvrenjima na uzvisinama, a ostaci rim-
skih fortifikacija susreu se kod mjesta gdje je kon-
statovana radinost na ispiranju zlata (ue Bile kod
Viteza; ua zlatonosnih potoka kod Turbeta i De-
lilovca). Na utvrenja se nailazi takoe u kreev-
sko-fojnikom i kiseljakom kraju. U porjeju Sane
brojno su zastupljene utvrde kod mjesta gdje su sa-
uvani tragovi rudnika i topionica (na Sastavcima
juno od Sanskog Mosta, na Klisini, Gradina Ze-
covi, Ovangrad na Japri itd.). Ovakvi kasteli na po-
godnim mjestima pruali su obezbjeenje rimskim
rudnicima i u drugim krajevima na teritoriji dana-
nje Jugoslavije. Rudarsko podruje Ralje u Srbiji
imalo je nekoliko rimskih kastela, a civilnom ru-
darskom naselju tog podruja prualo je zatitu rim-
sko utvrenje na Graditu iji su zidovi djelimino
bili izgraeni troskom '!". Utvrenja u rudarskim po-
drujima redovno se nalaze na gradinama. Prema
dosadanjim znanjima i na osnovi rezultata najno-
vijih istraivanja, izgleda nam da su gradine u ru-
darskim krajevima dobile za vrijeme Rimljana
iskljuivo funkciju utvrenja sa posadama. to se
tie rudarskih naselja, karakteristino je to da su
se centri i sredita pojedinih rudarskih rejona re-
dovno nalazili podalje od samih rudnika. U rudar-
skom bazenu Fojnica - Kreevo tragovi naselja sa-
uvani su samo u dolinama - napr. u Lepenici i
kod Kiseljaka; slina je situacija u predjelu oko
Gornjeg Vakufa, pa u distriktima Argentaria, Sana,
Japra i Maj dan-Sinj akovo. Na svim ovim po-
drujima rudarski centri sa metalurgiskim radioni-
cama leali su urejonu rudita, ali dalje od samih
rudnika koji su se obino nalazili u brdima i pla-
ninama, dakle podalje od planine Kvarca kod Gra-
dine (Domavia), od planina Tmora i Dusine u bazenu
Kreevo - Fojnica; kod Vranice kod Gornjeg Va ku-
fa, od Sinjakova kod Majdana. Rudarsko sredite
trai ravnicu i komunikacije. Suprotno tome, Pa
je smatrao da su se u rimsko doba rudarske naseo-
bine zadrale na uzvisinama, dok su ostala vea na-
selja sila u ravnicellI. Blie radilitima vjerovatno
su leala rudarska sela (vici) u kojima su bili smje-
teni radnici, ali do nas se nisu sauvali tragovi tih
aglomeracij a.
Tree to treba istai kao karakteristiku rudar-
skih podruja i naselja jeste gusta mrea komuni-
kacija. Rudarska naselja su meusobno bila pove-
zana mreom vicinalnih puteva, a kroz podruja su
obino prolazile vane ceste. Transport rude i meta-
lurgiskih proizvoda nalagao je izgradnju dobrih ko-
munikacija u rudarskim oblastima. O cestama uopte
i o njihovoj funkciji u odnosu na rudarstvo posebno
emo govoriti u toku daljeg izlaganja.
I, najzad, struktura stanovnitva u rudarskim
naseljima pretstavlja takoe jedno od njihovih obi-
ljeja. Rudnici su privlaili brojno stanovnitvo koje
se naseljavalo u centru rejona ili u rudarskim se-
lima. Rudnici i radionice imaju svoje upravnike,
nadzornike i raznovrsne inovnike, svoje slobodne
radnike, kanjenike i robove. Rudnici privlae ljude
iz raznih zemalja. Tako se u rudarskim naseljima
formira stanovnitvo koje pretstavlja etniku i so-
cijalnu mjeavinu. U podruju Argentarije konsta-
tovano je prisustvo Grka koji su se tu naselili kao
~udarski strunjaci ili trgovci-P, Odavde je i natpis
Jednog dekuriona iz Sirmija koji je u srebrenikom
rudarskom distriktu kupovao rudu za kovnice svoga
grada'?", Po natpisima poznati su Heliodorus, Grk
sa Orijenta, kao naseljenik u Rakanskim Baricama
i Philocyrius, takoe Grk ili Orijenatalac, u Agi-
ima, dakle, obadva sa rudarskog podruja Japra -
Bos. NOVPH. U Kiseljaku se javlja jedan libertus
~onesimus,. vjerovatno Orijentalac-l", a na natpisu
IZ Ocrkavlja, zapadno od Foe, spominje se jedan
osloboenik Graecus, tj. Grk ili helenizirani Orijen-
talac, koji je ovamo doao moda kao rudarski stru
njak'!", Sto se tie naselja, i kod nas su kao to
je to bilo u drugim zemljama Rimskog Carstva po-
~tojali rudarski centri u kojima se nalazila uprava,
Javne ustanove i sl., a osim njih rudarska sela ili
logori u kojima su ivjeli rudari.'!". Meutim teko
bi bilo oekivati da se ma gdje kod nas otkriju ostaci
rudarskih sela ili logora zato to su ovakve aglome-
racije redovno graene od slabog i neotpornog ma-
terijala.
Vlasnitvo nad ruditima i upravljanje rudnici-
ma u rimskoj dravi prema podacima koje nalazimo
u izvorima prua sliku raznovrsnih formi. Za nae
rudnike o tome nemamo direktnih vijesti u antikim
izvorima. Iz natpisa znamo da su rudnicirrebra u
podruju Argentarije bili pod upravom rudarskih
prokuratora ije se sjedite nalazilo uDomaviji.
Prokuratori kao rudarski funkcioneri javljaju se i u
Posanju, dakle u oblasti rudarstva eljeza. Osim
toga, iz izvora proizlazi da su forme vlasnitva i
upravljanje rudnicima zavisili od zateenih uslova
u pojedinim zemljama i od vrste ruda koje su eksplo-
atisane na ruditima. S druge strane, promjene su
nastupale i u procesu razvitka tokom vremena. U
doba carstva jae je dolazio do izraaja sistem cen-
tralizacije i etatizacije vlasnitva nad ruditima,
prvenstveno nad ruditima plemenitih metala. Rud-
nici su dolazili u dravni i carski posjed na razne na-
ine. U doba julijevsko-klaudijevskih careva vrena
su prisilna oduzimanja i konfiskacije rudnika. Za
takve postupke Tiberija nalazimo vijesti kod Ta-
cita (Ann. VI, Hl) i Svetonija (Tib., 49)ii8. Bez obzira
na to da li se u navedenim sluajevima radilo o uzi-
manju rudnika u carski posjed ili o dravnoj svo-
jini nad kojom je car odreivao pravo upravljanja
i rada, ovi podaci su znaajni zato to obiljeavaju
prelaz na sistem centralizacije vlasnitva nad rud-
nicima i prekid sa sistemom izdavanja pod zakup
kakav je bio poznat u doba rimske republike. Iz-
gleda da su carevi, barem u rano carsko doba, mogli
preduzimati radikalne mjere kako u pogledu vlasni-
tva tako i u pogledu upravljanja rudnicima. Takvi
postupci rimske drave i careva preteno su ogra-
niavani na rudnike plemenitih metala. U posebnim
prilikama takvi postupci su prirnjenjivani i na rud-
nike eljeza. Ali u doba ranog carstva nisu ni svi
rudnici plemenitih metala bili etatizirani, jer nam
izvori govore i o privatnim rudnicima zlata iz tog
vremena. (Dig. VII, 1, 13, 5). Na osnovi toga, moe
se pretpostaviti da u doba republike i u doba ranog
carstva rudnici nisu bili dravni monopol, ali je
drava fungirala kao najvei vlasnik rudita'?". Na-
ravno, kao to smo ve vidjeli, postojale su razno-
vrsne mogunosti za ogranienja u privatnom ru-
darskom vlasnitvu kojima se rimska drava ko-
ristila.
N~d rudnicima raznih provincija javljaju se
raznolike forme vlasnitva koje su prilagoavane
istoriskim i mjesnim prilikama pojedinih zemalja.
Rostovcev smatra da su rudnici u Noriku Dalma-
ciji i Galiji izdavani pod zakup krupnim' preduzi-
maima'?". Ovi preduzimai (conductores) pretstav-
lj~li su nasljednike publikanskih drutava iz repu-
blikanskog doba i ini se da su kao neka vrsta polu-
slubenih lica imali velika zakupnika prava'F'. Me-
utim treba imati na umu da se conductores spomi-
nju samo u vezi sa rudnicima eljeza i da se uz njih
javljaju i procuratores (CI L III, 4788 i 5036 iz No-
ricuma: . " c(onductor) f(errariarum) N(oricarum)
... ; 4809 iz Noricuma: con. fer. N(oricarum)
P(annoniarum) D (elmatarum) et. .. pro ...
fer ... 122. Prema tome, rudita plemenitih metala
nisu izdavana pod krupni ve samo pod mali zakup,
to je u uskoj povezanosti sa velikim potrebama
plemenitih metala za kovanje novca i sa veom kon-
trolom dravne vlasti nad radom u rudnicima tih
metala. Mali zakupci poznati su i pod imenom co-
Ioni - upor. CIL III, 6313 = 8333 iz Rudnika u
Srbiji. Stoga je vjerovatno da su dalmatinski rud-
nici zlata o kojima govori Plinije (NH, XXXIII, 21)
postali direktna svojina careva i da su bili eksploa-
tisani putem malih zakupaca (coloni) koji su pod
nadzorom prokuratora i drugih dravnih inovnika
vrili i rudarske i metalurgiske poslove. Na taj na-
in je fiskus lake procjenjivao vrijednost pro-
izvodnje, jer se radilo o gotovim proizvodima koje
su davali coloni, a ne o koliini rude. Prokuratori
su imali svoj slubeniki aparat koji je vrio razne
dunosti i bdio nad interesima dravne blagajne:
commentariensis (CIL III, 1997), subseques librario-
rum (CIL III, 1314), tabularius (CIL III, 1297), vili-
cus (CI L III, 13239 - 40), subprocurator aurariarum
(CIL III, 1088) i dr. Treba napomenuti da je drava
nastojala da iz rudnika izvue to vie prihoda. Tom
cilju su bile podreene mjere koje su preduzimane
u pogledu regulisanja vlasnikih qdnosa i upravlja-
nja ruditima. to se tie vlasnildih odnosa u doba
kasnog carstva, preovlauje miljenje da su i tada
svi rudnici osim rudnika zlata mogli biti u privatnoj
eksploataciji. To proizlazi iz objanjenja odredaba
koje daju pravni izvori i prema kojima se mogu
razlikovati metana publica i metalla privata. Ra-

zumije se, u duhu apsolutistikih koncepcija domi-
nata slobodno raspolaganje sa metalla privata pod-
vrgavano je raznim ogranienjima. U ovo vrijeme
izmijenila se i uloga prokuratora koji sada umjesto
funkcija carskih upravnika i rudarskih inovnika
visokog ranga dobivaju dunost da ubiru porez od
zakupaca. Za doba kasnog carstva u izvorima se ne
javljaju conductores'F". Ova pitanja o vlasnikim od-
nosima i upravljanju rudnicima za vrijeme Rimskog
Carstva istaknuta su ovdje stoga to se u literaturi
sva objanjenja o njima zasnivaju na pravnim izvo-
rima (Cod. Theod., Cod. Iustinianus i Digesta). Prav-
ni propisi - odredbe i edikti - imaju preteno
opti karakter, pa se stoga mogu primjenjivati i
na rimske rudnike u naoj zemlji.
Posebno je pitanje rudarskih radnika. U rano
carsko doba to su bili robovi i slobodni nadniari.
Tada se ve javljaju i damnati ad metalla - osue
nici na kaznu rada u rudnicima, koja je imala neko-
liko teih i blaih vidova. Na ovu kaznu su, pored
kriminalaca, osuivani i hriani o emu postoji do-
sta svjedoanstava u djelima hrianskih pisaca'F".
Nas ovo pitanje interesuje prvenstveno zato, to se
poznavanjem strukture radnitva u rudnicima bolje
uoavaju odnosi i prilike u odreenoj zemlji. Rim-
ska provincija Dalmacija kao zemlja sa duom ru-
j darskom tradicijom imala je dovoljno sposobnih i
l strunih rudara. O tome svjedoi preseljavanje ru-
dara iz rimske Dalmacije u rudnike Dakije za vri-
j jeme Trajana'?". Sudei po tome, u antikim rudni-
cima na podruju dananje Bosne i Hercegovine kao
I
l
rudari preteno su bili zaposleni domai radnici, i
to prvenstveno stanovnici iz blie okoline rudnika.
Meu domaim rudarima kao i u drugim zemljama
svakako je bilo slobodnih radnika, robova i kanje-
nika (damnati ad metalla). Da je u rudnicima naih
krajeva bio ovakav sastav radnika, dokaz su utvre
nja koja se nalaze na rudarskim podrujima i koja
su, meu ostalim, obezbjeivala rudnike od pobuna
prisilno dovedenih rudara i uopte od naruavanja
reda i rada s njihove strane. Rudarski kasteli su
iz spomenutih razloga imali velik znaaj za rimske
rudnike kako u doba ranog tako i u doba kasnog
carstva. U drugoj polovini IV vij. n. e. dolaze propisi
o vezivanju rudara za rudarski posao i o nasljei
vanju rudarskog poziva, slino kolonatu u poljopri-
vredi. Slobodni stanovnici izbjegavaju rad u rudni-
cima, usljed ega nastaju velike tekoe u rudar-
skoj proizvodnji. Doba kasnog carstva pretstavlja
za rudarstvo period u kojem se osjea oskudica u
rudarima (metallarii), a ne u rudnicima (metallaj'P'',
U vezi s time potrebno je objasniti pitanje da li su
tokom III i IV vij. n. e. prilike u krajevima dana-
nje Bosne i Hercegovine koje su bile bolje no u
sjevernim balkanskim oblastima pozitivno uticale na
rudarsku proizvodnju. Tano je da arheoloki nalazi
svjedoe o intenzivnom radu rudnika na podruju da-
nanje Bosne i Hercegovine ba u III i IV vij. n. e.
(Posanje ,Argentaria). Izvjesno je da su u to doba
bosanski rudnici imali veliku i napregnutu pro-
izvodnju kako bi se koliko - toliko nadoknadili
gubici u rudnicima drugih krajeva. Razumije se, za
takvu proizvodnju trebalo je vie radnika, a poto
je i robova i kanjenika bivalo sve manje - to su
osnovnu radnu snagu pretstavljali domai, slobodni
stanovnici. Uslovi rada su postajali tei, jer su
zahtjevi za rudarskim proizvodima stalno rasli. Na-
roito teka bila je obaveza da rudari ne smiju napu-
stiti rudarski poziv koji je postao nasljedan. To nas
upuuje na zakljuak da su i rudnici naih krajeva
u kasno antiko vrijeme preivljavali znatne pote-
Antika naselja i komunikacije u BiH
97
ko6e izazvane oskudicom radne snage i da je zbog
pojaanih represivnih mjera nad radnom snagom
u rudnicima bila nuna pojaana briga za obezbje-
enje rudnika i rudarskih centara. S druge strane,
ni sama opta bezbjednost bosanskih oblasti u to
vrijeme nije bila takva da se moglo bezbrino i-
vjeti. Primjerci novca IV vij. n. e. iz depoa otkrive-
nog u Trbuku, veliki depoi novca iz III vij. n. e., na-
eni u Obudovcu kod amca i Otroj Luci kod Br
kog, i poznati depo iz IV vij. n. e. u Modranu kod
Bijeljine - svjedoe o nesigurnosti koja je pred
provalama Gota i drugih plemena u III i IV vij.
n. e. vladala ovim krajevima, usljed ega su zakopa-
vane u zemlju vee koliine novca':".
U zakljuku o rudarstvu i rudarskim naseljima
potrebno je osvrnuti se na posljednji period djelo-
vanja rimskih rudnika na podruju Bosne. Kad je
prestao njihov rad, ne znamo tano. Vjerovatno je
to bilo poetkom VII vij. n. e. u vrijeme kad su se
Sloveni naseljavali u oblasti rimske provincije Dal-
macije. Za nas je vrlo znaajan ve pomenuti po-
datak Kasiodora (Epist., XXV i XXVI) o rudnicima
Dalmacije. Mi smo ve naveli da se ferrariae Dal-
matiae iz Kasiodorove biljeke mogu odnositi samo
na rudnike eljeza u porjeju Sane i Japre. Prema
ovoj vijesti, izgleda da su ti rudnici bili prestali da
rade i da su obnovljeni poetkom VI vij. n. e. za
vrijeme kratkotrajne vladavine Ostrogota u naim
krajevima. Taj prekid ili, moda, samo neki zastoj
u proizvodnji eljeznih rudnika nastupio je tokom
V vij. n. e., jer za rudnike na Japri imamo dokaza
da je njihova proizvodnja tekla punim intenzitetom
jo u IV vij. n. e. Posljednjih vijekova Rimskog
Carstva invazije sa sjevera ometale su rad rudnika
i nanosile mu ozbiljne tete, ali ga u Bosni nisu
unitile. Rudarstvo je egzistiralo i dalje, povlaei
se u tee pristupane i planinske predjele. Na taj
nain, proizvodnja je opadala i svodila se na raz-
mjere koje su zadovoljavale samo lolealne potrebe.
Centri metalurgiske radinosti u Panoniji (Siscia i
Sirmium) nalazei se na domaku napadaa, naroito
u IV vij. n. e., preivljavali su krize, pa su njihove
kovnice novca povremeno obustavljale rad da bi
najzad na prelazu u V vij. definitivno prestale da
rade':". Slino je bilo i sa radionicama oruja u
tim krajevima koje su usljed nesigurnosti i drugih
tekoa obustavljale proizvodnju. Tako su i rudnici
na teritoriji dananje Bosne kao sirovinske baze me-
talurgiskih centara u Panoniji morali smanjiti svoju
produkciju.
e) Naselja uz logore (canabae)
U pregledima o pojedinim krajevima Bosne i
Hercegovine i naseljima u njima iznijeli smo podatke
o vojnikim logorima. Ovdje emo se osvrnuti na
civilna naselja uz logore (canabae). Razvitak logo-
ra na podruju Bosne i Hercegovine odraavao se na
razvitak civilnih naselja pored njih. Rimljani su jo
u toku borbi za osvajanje provincije Dalmacije i doc-
nije po okupaciji izgradili logore za posadne trupe.
Znaaj i broj tih logora mijenjao se tokom vremena
ve prema broju i snazi vojnih jedinica koje su imale
svoje garnizone. Podaci o rimskim vojnim jedinica-
ma na podruju Bosne i Hercegovine nisu sigurni i
preteno se zasnivaju na nalazima epigrafskih spo-
menika vojnih lica ili vojnih jedinica. Dosad su u
Bosni i Hercegovini otkriveni tragovi ovih vojnih je-
dinica i njihovih pripadnika: leg. VII, leg. XI, leg.
IV Flavia, leg. I i leg. II Adiutrix, leg. I Italica, leg.
VIn Augusta, leg. X i leg. XIV Gemina i leg. V Ma-
7
 ~
98
cedonica; cohors III Alpinorum (equitata), cohors
VIII voluntariorum, cohors I Belgarum (equitata),
cohors I Bracaraugustanorum, co ho rs I Hispanorum,
cohors I Lucensium (Hispanorum equitata), ala Clau-
dia Nova i cohors II miliaria. . rii: iz leg. XI (u Halapiu na Glamokom Polju i
Za poznavanje naselja uz rimske logore vana
je hronologija kretanja vojnih jedinica i njihov bo-
ravak u pojedinim garnizonskim mjestima. Jedinice
leg. VII naputaju Dalmaciju oko 60 g. n. e., 11 jedi-
nice leg. XI 69 g. n. e. Uskoro se javlja leg. IV Flavia
koja zamjenjuje leg. XI, ali za kratko vrijeme. a
snici iz leg. I Adiutrix u slubi kod provinciskog na-
mjesnika javljaju se na podruju Bosne i Hercego-
vine poetkom III vij. n. e. Tom vremenu vjerovatno
pripadaju i epigrafski spomenici vojnika leg. II
Adiutrix. asnici iz leg. I Italica na slubi kod na-
mjesnika javljaju se u ovim krajevima od poetka
III vij. n. e. to se tie leg. VIII Augusta, blie dati-
ranje njenog boravka u Dalmaciji nije pouzdano -
moda njen boravak pada sredinom II vij. n. e. Nat-
pisi pripadnika leg. X i leg. XIV Gemina datiraju
skraja II ili iz prve polovine III vij. n. e. Benefici-
arii iz leg. V Macedonica sluili su u naim kraje-
vima sredinom III vij. n. e. Cohors II miliaria (Del-
matarum?) poznajemo samo po jednom natpisu u
Bosni i Hercegovini i vjerovatno je da taj spomenik
datira iz vremena markomanskog rata. to se tie
auksilijarnih jedinica, znamo da se u naim kraje-
vima jo u vrijeme rata od 6-9 g. n. e. nalazio vei
broj tih eta (VelI. Paterc. II, 112; 4; 113, 1). Tokom
I vij. n. e. broj auksilijarnih jedinica znatno je sma-
njen, tako da su 93 g. n. e. u Dalmaciji od auksilijar-
nih jedinica boravile samo co hors III Alpinorum i
cohors VIII voluntariorum (CI L III, str. 859), u II
vij. n. e. jo i co hors I Belgarum. Co hors VIII volun-
tariorum nalazila se u Dalmaciji jo 245 g. n. e. (CI L
III 2706 = 9724). Co hors I Bracaraugustanorum i
cohors I Lucensium (Hispanorum equitata) boravile
su u Dalmaciji prije 80 g. n. e. Ala Claudia Nova
drala je posadu u Dalmaciji prije 74 g. n. e. Bo-
ravak coh. I Hispanorum pada u vrijeme poslije F'la-
vijevaca; terminus ante quem njenog dolaska u Dal-
maciju teko je blie odrediti. Prema tome, od auksi-
lija koje su vrile posadnu slubu u provinciji Dal-
maciji due su se zadrale cohors III Alpinorum, co-
hors VIII voluntariorum i cohors I Belgarum - sve-
tri cohortes quingenariae'F".
U Bosni i Hercegovini epigrafski spomemci po-
kazuju ovakav razmjetaj pripadnika' pojedinih voj-
nih jedinica: veterani: leg. VII (u okolini Ljubukog
i Humea); leg. XI (Humac); leg. VIII Augusta (u
Gradcu kod Pazaria i Svrakinu Selu kod Sarajeva);
leg. X Gem. (Cikote kod Prijedora); coh. II miliaria
(u Dubravi kod Stoca); nepoznatog pripadnitva (u
Rogatici i Donjem Selu kod Konjica); moda iz neke
jedinice Nor. " (u Vinjici kod Kiseljaka); iz coh. I
Belgarum i nepoznate vojne jedinice (u Makljenoveu
kod Doboja); iz leg. I. " (u Brekovici kod Bihaa);
iz nepoznate jedinice (u Skelanima). - Oficiri i voj-
nici: centurio leg. VII (u Vaganju jugozapadno od
Jajca); centurio leg. XI (u Humcu);centurio i miles
coh. I Belg. (Hardomilje kod Humca); vojnici leg. I
Adiutr. (u Humcu); vojnik (tubicen) coh. III Alpin.
(Kutac kod Humea); vojnici leg. II (u Golubiu, Ze-
nici i Glavatievu); vojnik leg.... Adiutr. (u Bos.
Grahovu); miles coh. I Bracaraugust. i miles coh. I
Lucensium (Hardomilje kod Humea); vojnik coh.
VIII voluntar. (u Halapiu na Glamokom Polju); voj-
nik leg.... (u Privilici kod Bihaa); eques coh. III
Alpin. (Hardomilje kod Humea); protector (Glavice
kod Glamoa); neodreenih dunosti su pripadnici:
leg. VII (u Humcu), leg. XI (u Voljevici kod Sre-
brenice), leg. XI (u Skelanima) i Heliodorus, vojno
lice nepoznatog ina i iz nepoznate jedinice (Rakan-
ske Barice: CIL III, 8376a = 13242). - Beneficia-
Skelanima); iz leg. I Adiutr. (u Golubiu iPrivilici
kod Bihaa iSkelanima) ; iz leg. X Gem. (u Cikotama
kod Prijedora); iz leg; I Ital. (u Stocu iSkelanima);
iz leg. X Gem. (u Lipi kod Livna i Skelanima);iz
leg. XIV Gem. (u Halapiu i Stocu); iz leg. V 'Mace-
don. (li Skelanima); iz Pannon. Inf. (u Gradini =
Domavia); iz neodreene jedinice (u Skelanima); iz
Pannon. Sup. (?) (u Banjaluci).
Naravno, mjesta na kojima su naeni ovi natpisi
ne moraju uvijek obiljeavati i mjesta gdje susta-
cionirale odgovarajue vojne jedinice. Pogotovo se to
ne moe primiti ondje gdje su nalazi pojedinani.
Beneficijarski epigrafski spomenici i spomenici le-
gionara na slubi u tabu namjesnika nisu uvijek bili
iz jedinica sa teritorija provincije, ve esto iz le-
gij a stacioniranih u drugim provincij ama (Panonij a,
Mezija). Iz pregleda o hronologiji boravka vojnih je-
dinica vidi se priblini vremenski raspon njihovog
slubovanja u Bosni i Hercegovini. Meutim za gar-
nizonska mjesta vojnih jedinica na teritoriji Bosne i
Hercegovine tee je dati odreenije lokalizacije. U
garnizonu u Humcu drala su posadu odjeljenja leg.
IV Flavia, zatim, moda u drugoj polovini II vij.
n. e., odjeljenja leg. VIII Aug. i poetkom III vij.
n. e. jedinica sastavljena .od pripadnika leg, I i II
Adiutr. Odjeljenja leg. II Adiutr. vjerovatno su slu-
ila U centralnoj i sjeverozapadnoj Bosni jo iza
vrijeme Dioklecijana. Humeu i okolini Ljubukog
moda su davala posadu i odjeljenja ovih auksili-
jarnih jedinica: coh. III Alpinorum, coh. I Braca-
raugustanorum, coh. I Lucensium (Hispanorum equi-
tata), coh. I Belgarum (equitata) i coh. VIII volun-
tariorum.U Usori je bila stacionirana jedna coh. mi-
liaria i moda neko vrijeme coh. I Belgarum. Gar-
nizon u Velikoj Kladui pripadao je odjeljenju leg.
XIV Gemina Martia victrix, posadu u Golubiu
sainjavala je ala Claudia Nova, dok se u Sopotnici
kod Gorada nalazila jedinica sa Jupitrovim pridjev-
kom Cohortalis'P".
Na podruju Bosne i Hercegovine dosad su nam
poznati logori: Humac, Makljenovac kod Doboja, i-
povo, Lutvin Han na Drini kod Srebrenice i Banja-
luka (Castraj-?'. Ovi logori nisu ispitani i nedostaju
nam o njima oni podaci koje pruaju iskopavanja.
Sigurno je u ovim krajevima bilo jo veih ili ma-
njih logora, ali njihovi tragovi nisu ustanovljeni.
Osim logora, postojao je velik broj utvrenja (ea-
stella) koja su takoe sluila za smjetaj manjih po-
sadnih odjeljenja i straa. Takva utvrenja poznata
su u rudarskim podrujima, na komunikacijama i
drugim vanijim mjestima.
Kod navedenih logora ustanovljeni su ostaci ci-
vilnih naselja (canabae). U ranijem izlaganju uka-
zali smo na znaaj i veliinu naselja uz logor u Hum-
cu. Tu se nalazila ovea kolonija veterana koja je
imala svoje ekonomije i odravala ive trgovinske
veze sa susjednim krajevima, naroito sa Naronom.
Ostaci logora u Humcu i njegovog civilnog naselja
sauvali su se na irokom prostoru, ali su to nedo-
voljno ispitane i danas gotovo raznesene ruevine.
Civilno naselje u Makljenovcu na uu Usore nala-
zilo se u neposrednoj blizini logora. Ovdje su se
naseljavali veterani onih vojnih: jedinica koje su da-
vale posadu za castrum i za rimsko utvrenje na
Crkvini. Naselje u Makljenovcu doivjelo je svoj
procvat krajem II i poetkom III vij. n. e. Veterani

iz ove canabae mogli su imati svoje posjede u oko-
lini koja je pruala dobre uslove za poljoprivredne
djelatnosti. - Uz logor u ipovu razvilo se znaajno
gradsko naselje (municipium). Interesantno je da ni
iz logora ni iz naselja u ipovu nemamo vojnikih
natpisa, to je vjerovatno posljedica velikog unita-
vanja i raznoenja graevinskog materijala sa rim-
skih objekata. Vojniki karakter ruevina logora koje
su poznate pod imenom Gromile ne moe biti do-
veden u pitanje, jer objekat u svemu odgovara jed-
/ nom rimskom castrumu. - Logori u Litvinom Hanu
i Banjaluci zauzimali su vane strategiske pozicije
na komunikacijama. Veteranskih natpisa iz ovih
mjesta nema, ali graevinski ostaci potvruju po-
stojanje civilnih naselja koja su izrasla uz logore i
razvila se u privredne centre.
Logori na teritoriji dananje Bosne i Hercego-
vine nalazili su se u ravnicama i na otvorenim mje-
stima, uz komunikacije i rijeke. Takvi logori, prema
tome, nisu imali nita zajedniko sa utvrenim nase-
ljima na uzvienjima (oppida). Utvrenja za obezbje-
enje logora upoetku su se sastojala od zemljanih
nasipa sa palisadama, a tek docnije zamijenili su
ih vri bedemi od kamena. Kod nas, kao iu dru-
gim zemljama Rimske Imperije, u prvo vrijeme po
osvojenju logori su imali ofanzivni zadatak pacifi-
kacije zemlje i uvanja reda. To su bili centri vojnih
operacija i baze za snabdijevanje trupa. Docnije, II
izmijenjenim istoriskim uslovima logori dobivaju ka-
rakter odbranbenih centara i, prema tome, vra
i sigurnija utvrenja. S tim u vezi je, svakako, po-
rast broja veih i manjih logora (castra i castella) ,
naroito u krajevima koji su bili blie Panoniji i
Meziji. Na primjerima kasnoantikih refugija u na-
oj zemlji (Gradina u Podgradini i Gradac u Hala-
piu - obadvoje na Glamokom Polju; Mogorjelo
kod apljine; Crkvina u Makljenovcu; Debelo Brdo
iznad Sarajeva; Gromile sa logorom u ipovu i dr.)
vidi se kako su rimska naselja izgraivala i uvri vrela, o nainu njegove eksploatacije i o ivotu u
vala utvrde za odbranu od najezdi varvara. Dok je
u ranije doba castrum pretstavljao iskljuivo voj-
niku aglomeraciju, dotle se docnije - od III vij.
n. e. pa dalje - uz logor sve vie pribijalo civilno
stanovnitvo i trailo zatitu njegovih bedema. Stoga
razvitak civilnih naselja uz logore na podruju
Bosne i Hercegovine pokazuje put od malih aglo-
meracija koje je logor zatekao ili privukao do
veih aglomeracija i gradova koji su sve vie uza se
vezali logor i njegovu posadu. Kao zajedniku ka-
rakteristiku logora u ovim krajevima valja istai
inj enicu da oni nisu podizani na pustim i nena-
seljenim mjestima. Naprotiv, to su bila mjesta na
kojima su se nalazile aglomeracije autohtonog sta-
novnitva. Tako su logori, iako isto vojniki centri,
ustvari ulazili u sastavaglomeracija u kojima je
preovladavalo indigeno stanovnitvo l 32. Za konkret-
nija objanjenja u ovom pogledu nuna su siste-
matska istraivanja na terenu koja su do danas
izostala.
Posmatrana u cjelini, naselja uz logore i putne
stanice nalazila su se na prirodno pogodnim mjesti-
ma. Takav poloaj ovih aglomeracija odraavao se na
strukturu njihovog stanovnitva. Halapi na Gla-
mokom Polju, Sarajevo, Banjaluka (Castra), Mahov-
ljani (Ad Fines), naselje uz logor u Humcu (Bigeste),
naselja na donjoj Neretvi i neka druga mjesta na
rimskim cestama u Bosni i Hercegovini pretstav-
ljala su privredne i trgovinske centre svoje okoline.
Kao trita, ova naselja su zadovoljavala brojne po-
trebe vojnika u logorima i straarama a istovremeno
su pretstavljala .sastavni dio mehanizma koji se na-
99
lazio u slubi rimskog ursus publicus-a. U njima su
osnovnu proizvoaku snagu sainjavale zanatlije
o emu govore arheoloki nalazi i fragovi odgovara-
juih proizvoakih aktivnosti. Ove aglomeracije
nisu imale obiljeja poljoprivrednih centara, niti je
njihovo stanovnitvo bilo poljoprivredno. Poljopri-
vredne proizvoae, kao to smo vidjeli, treba tra-
iti na selima i u fundus-ima. Stoga su canabae i na-
seobine na cestama bile one vee ili manje i na po-
druju Bosne i Hercegovine poprimale izgled grad-
skih naselja sa javnim zgradama, trgovinama i za-
natskim radionama uz rimsku cestu, skladitima,
gostionama i sl. Proizlazi, dakle, da su canabae U
Bosni i Hercegovini kao aglomeracije uz logore i
kao saobraajne stanice izrasle u privredne centre
odreenog rejona. Njihovom znaaju itekako su do-
prinosili logori koji su kao vojniki centri pruali
zatitu naseljima, bezbjednost saobraaju i sl., - a
takoe sudjelovali u javnim radovima i proizvodnji
(izgradnja puteva, vodovoda i drugih graevina; pro-
izvodnja opeka i ostalog graevinskog materijala
i 81.)133.
d) Naselja uz mineralna vrela
Neke bosanske mineralne vode bile su poznate
JO~ u rimsko doba, a pojedine su ve tada izdano
eksploatisane. Tragovi eksploatacije bosanskih ter-
ma za vrijeme Rimljana izili su na vidjelo im su
poela arheoloka istraivanja u Bosni i Hercegovini.
Ova istraivanja su pokazala da su oko nekih toplica
postojala znaajnija naselja i centri isto onako kako
su to pokazali i rezultati istraivanja u drugim di-
jelovima rimske drave. Na pregled ne moe biti
cjelovit i u tom pogledu valja, bilo specijalno ili
uz druge zadatke, vriti dalja istraivanja. Do da-
nas kod nas nije bilo sistematskih ispitivanja rim-
skih naselja uz terme koja bi nam dala jasniju i
potpuniju pretstavu o znaaju pojedinog mineralnog
samom banjskom naselju. Kod klasinih pisaca nema
vijesti o mineralnim vrelima u naoj zemlji.
Od bosanskih termalnih izvora koji su eksploa-
tisani u rimsko doba najpoznatiji su ovi: Ilida kod
Sarajeva, Laktai i Gornji cher kod Banjaluke i
Gata kod Bihaa. U to vrijeme su, svakako, bile po-
znate i druge toplice i kiseljaci nae zemlje, ali su
tragovi antikog ivota oko njih malobrojni i jo ne-
ispitani. Mi emo se i na te ljekovite izvore osvrnuti
ipokuaemo da obiljeimo njihov- anaaj,
Ilida kod Sarajeva najznaajnija.jje ljekovita
banja na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine u
rimsko doba. O njoj dosad najvie znamo zahva-
ljujui iskopavanjima koja su ovdje poela prije 68
godina. Brojni antiki spomenici u Ilidi i na Sara-
jevskom Polju rano su privukli panju prvih arhe-
ologa koji su poeli da istrauju tragove praistori-
ske i klasine kulture u Bosni i Hercegovini. Ve
dosadanji nalazi pokazuju da je rimska banja u
Ilidi postojala dugo i da je eksploatacija njenog
sumpornog vrela poela rano. Naveli smo ranije da
nam je nepoznato puno ime antike Ilide. Prema
natpisima znamo da je to bilo banjsko naselje koje
se zvalo Aquae S ... i koje je imalo status samo-
upravne optine. Moda se mjesto zvalo Aquae Sul-
fureae ili Aquae Sanae, moda je dobilo ime po ne-
kom susjednom mjestu ili plemenu kakvih je slu-
ajeva bilo u Rimskom Carstvu'P". .
U Laktaima sjeverno od Banjaluke postojala
je rimska naseobina. Imamo dokaza da je termalni
izvor u Laktaima bio eksploatisan u rimsko doba.
Iz Laktaa i okoline poznato je nekoliko vrijednih
7*
iOO
nalaza, o emu je ve bilo govora. Zasad nije mogue
odreeno rei kad je nastala rimska naseobina u
Laktaima i kad je prestao njen ivot. Na izvjesne
pretpostavke nas upuuju susjedna naselja, a naro-
ito rimska cesta koja je rano trasirana pored
Laktaa.
Gornji eher na Vrbasu juno od Banjaluke ta-
koe je bio naseljen u rimsko doba. Sigurno je da
je aglomeracija na prostoru Gornjeg ehera imala
karakter banjskog naselja vezanog za brojne izvore
tople mineralne vode. Na svojim putovanjima kroz
ovaj kraj 1953, 1954 i 1955 g. pisac ove studije usta-
novio je da pored ranije otkrivenih rimskih osta-
taka postoje i drugi tragovi antikog naselja u Gor-
njem eheru. To su, na prvom mjestu, odlomci gra-
evinskog materijala u batama sada vrlo naselje-
nog mjesta i ostaci rimskih kanala za dovod termalne
vode iz izvora u bazene. Neki od tih kanala i danas
su u upotrebi. Naroito padaju u oi dva podzida
uz mineralna vrela na desnoj obali Vrbasa koji svo-
jom konstrukcijom u svemu odgovaraju rimskoj
gradnji. Nalazi novca jo uvijek su esti, ali im mje-
sno stanovnitvo ne poklanja naroitu panju i ri-
jetko uspijeva da zapazi razliku izmeu rimskih
numizmatikih primjeraka i primjeraka iz mlaih
epoha.
Vrelo Toplica u Gati, 17 km sjeverozapadno od
Bihaa, spada u red veih i prostranijih naseobina
u ovom kraju Bosne. U kupalinom bazenu naen je
fragment jednog rimskog reljefa, dok se u neposred-
noj okolini izvora nailazilo na rimske novce i ostatke
rimskih graevina. Tragovi rimske kaptae i zida
na samom vrelu postoje jo i danas, a iznad vrela
na humci sauvali su' se temelji zgrade sa odlomci-
ma rimskog graevinskog materijala i sa fragmen-
tima keramike (terra sigillata}':".
Spomenuemo i druga mineralna vrela u Bosni
koja su bila poznata u rimsko doba. - Iz jednog ma-
njeg i nepoznatijeg vrela na njivi Podgradina u
Podranici kod Mrkonjigrada potie est primje-
raka rimskog novca III i IV vij. n. e. (Gordianus III,
Decius, Tacitus, Maximianus i dva primjerka Con-
stantinus II)136. Za termu u Banji kod Viegrada na
potoku Banji Radimski je utvrdio da je bila poznata
jo u rimsko doba.':". Pa dri da rimski graevinski
ostaci oko sumpornog vrela Smrdljiva voda u
Gornjoj Vogoi kod Sarajeva moda potiu od
objekta koji je podignut uz samo vrelo 138
Za neka mineralna vrela nemamo direktnih do-
kaza da su bila eksploatisana u rimsko doba, ali nas
izvjesni drugi faktori upuuju na pretpostavku o
tome. Tu prije svega dolazi u obzir naseljenost mje-
sta i podruja gdje se nalazi ljekovito vrelo, zatim
privreda toga kraja koja je imala znatnog udjela u
otkrivanju i eksploatisanju pojedinih mineralnih
vrela, naroito rudarska privredna djelatnost i, naj-
zad, komunikacije odgovarajueg mjesta sa irim ili
uim regionom. - 'I'erma Banja kod Fojnice sa ne-
koliko vrela sauvala je ostatke rimskih radova na
kaptai i zatiti samog izvora. Banja se nalazi u bli-
zini starih rudnika na emernici, pa je mogue da
su za nju znali i antiki i srednjevjekovni rudari.
Bogati nalazi rimskog novca u Fojnici i oko nje, mada
ne govore direktno za eksploataciju terme Banje,
indiciraju promet inaseljenost fojnikog rudarskog
distrikta u doba Rimljana':". U Kiseljaku kod Foj-
nice poznati su izvori kisele vode koja odavno slui
za pie i kupanje. U samom vrelu u Kiseljaku 1906 g.
pronaeno je 170 primjeraka turskog, austriskog i
maarskog novca koji pretstavlja kolekciju darova
zahvalnosti ljekovitoj banji v'", U ovoj zbirci nema
rimskog novca, ali je karakteristino da je sauvan
samo novac iz XIX vijeka. Meutim na osnovi onog
to dosad znamo o Kiseljaku u rimsko doba, sa-
svim je vjerovatno da je i samo mineralno vrelo bilo
poznato stanovnicima rimskih naseobina na prostoru
dananjeg Kiseljaka i njegove okoline.
Slino je i sa Crnim Guberom kod Srebrenice.
N emamo dokaza - graevinskih nalaza, spomenika,
natpisa i sl. - sa samog vrela koji bi nesumnjivo
potvrdili da je ova ljekovita voda bila poznata u
rimsko doba. Ipak, po nekim indirektnim podacima
moemo smatrati vjerovatnim iskoriavanje izvora
Crni Guber u rano doba istorije nae zemlje. Vrelo
se nalazi u rudarskom bazenu gdje su obavljani
intenzivni rudarski radovi za vrijeme Rimljana i u
srednjem vijeku. Guberovo vrelo i druga vrela sre-
brenikog kraja, koja u sebi nose sastavne elemente
ruda, izlaze iz starih rudarskih jama i rovova141. Iz
toga bi proizlazilo da su se naporedo sa otvaranjem
rudnika u starom i srednjem vijeku pojavljivali mi-
neralni izvori kojih ima dosta u Srebrenici i njenoj
okolini. U Gradini (Domavia) nalazile su se topionice
ruda, a u okolini Gradine sve do Srebrenice i Crnog
Gubera rimski rudnici, pa moda i topionee. Vidjeli
smo da je distrikt bio vezan gustom mreom lokalnih
puteva, a sigurno je upotrebljavan i vodeni put ri-
jekom Drinom. U Domaviju su dolazili strani ru-
darski strunjaci - iz Grke i s Orijenta14~. Nisu
li svi ti momenti doprinijeli da Crni Guber, Velika
i Mala Kiselica i druga ljekovita vrela u dolini Crve-
ne Rijeke, Saske Rijeke i Majdanskog Potoka budu
poznati u antiko doba?
Rezultati mineralokih i balneolokih istraiva-
nja pokazuju da u Bosni ima dosta mineralnih vre-
la. Ovdje ne moemo ulaziti u podrobnije ispitiva-
nje grupa ili pojedinih ljekovitih izvora u cilju
utvrivanja njihove prolosti i odreivanja starosti
njihove eksploatacije. Za takvu obradu kod nas jo
ne postoje materijalni podaci i dokazi. Na prvi po-
gled moglo bi se pomiljati da su jo neka mineralna
vrela eksploatisana u vrijeme Rimljana, bilo zato to
su to izvori bogati vodom, ili zato to se u njiho-
voj blizini nailo na ostatke rimskog ivota: terma
u Kulaima, Slatina Ilida kod Banjaluke, glavni
Kiseljak kod epa, Smrdelac u Jelovcu sjeverno
od Prijedora i dr. Meutim to je hipoteza koju treba
dokazati. Posebnu panju zasluuje podatak da po-
druje izmeu Sane i Une obiluje sumpornim vre-
lima-?".
Prema dosadanjem znanju, Bosna u rimsko do-
ba nije imala veliki broj banjskih naselja. U pore-
enju sa poznatim ljekovitim izvorima u drugim di-
jelovima Rimskog Carstva, napr. u Galiji, nae mi-
neralne vode nisu bile glasovite i sluile su prven-
stveno lokalnim potrebama. U Tab. Peut. nijedna
ljekovita banja na podruju rimske provincije Dal-
macije nije oznaena posebnom vinjetom: slikom
kvadratine zgrade sa porticima koja je mnogo ve-
ih dimenzija no to je slika za oznaku centara po-
jedinih gradskih optina. Takve vinjete stoje na Tab.
Peut. (segm. I i II) uz galske termalne izvore (Aquae
Calidae= Vii; Aquae Bormonis = Burbon Lansi;
Aquae Segetae = Sen Galmie; Aquae Segestae =
na. podruju Orleana i dr.)l4.l.
Razumije se, za reputaciju jednog mineralnog
izvora dolazili su u rimsko doba kao i danas u obzir
ne samo njegova ljekovitost nego i drugi faktori.
Nai krajevi u tom pogledu nisu mogli da se mjere
sa razvijenijim i bogatijim provincijama Rimskog
Carstva. Ovdje treba posebno ukazati na Ilidu kao
izuzetak, jer je nesumnjivo glas o ljekovitosti njenog

sumpornog vrela preao uski okvir kraja u kome se
nalazila i dopro barem do granica provincije. Osta-
ci u Ilidi govore nam da je to bila vea varo sa broj-
nim javnim zgradama, lijepo ureenim i izgraenim
po uzoru na graevine u poznatim centrima Rim-
skog Carstva. Vidjeli smo da je Ilida kao rimsko
naselje rano izgraena i da je pretstavljala upravni
centar Sarajevskog Polja i njegove okoline. Jedan
natpis, otkriven u novije vrijeme u Sarajevu kao
spolij koji potie iz Ilide ili Blauja, govori o grad-
skim funkcionerima i uglednim graanima Rima koji
su moda bili patroni civitatis antike banje u Ili-
di. Ako je Aquae S ... u Ilidi dobila naslov kolo-
nije, to bi se moglo pretpostaviti, onda je to vje-
rovatno bio samo poasni, titularni naslov koji je
u III vij. n. e. esto davan pojedinim gradovima
bilo po njihovoj molbi bilo kao priznanje za posebne
zasluge tih gradova prema rimskoj dravi. Catius
Clementinus i Catia Clementina koji se spominju
na ovom natpisu poznati su kao ugledni graani
Rima u prvoj polovini III vij. n. e., pa su mogli po-
stati patroni civitatis u vrijeme kad je gradskoj ci-
vitas u Ilidi data titula kolonije, vjerovatno neto
prije tog dogaaja. Razumije se, Catii su imali i
druge mogunosti da postanu zasluni za provinci-
ski grad u Ilidi. Vana je injenica da su Desitijati
koji su stanovali u ovom kraju ostali dugo bez civi-
teta. Oni ga nisu dobili ni pod Hadrijanom i zadrali
su svoju plemensku organizaciju sve do Institutio
Antoniniana. S druge strane, kraj II vij. i poetak
III vij. n. e. oznaava period u kojem se na Sara-
jevskom Polju naseljavaju veterani. Makar i nepot-
puno, ime Aquae S ... jasan je dokaz da je to bilo
naselje koje je izraslo i formiralo se oko termalnog
ljekovitog izvora. Posebni politiki, privredni i stra-
tegiski razlozi doprinijeli su tome da je ova banja
kao gradska optina (res publica) postala upravni
'Centar, slino gradskoj banji Aquae Sextiae (Aix-
en-Provence) koja je jo pod Augustom podignuta
na stepen kolonije i postala centar teritorije nazvane
civitas Aquensium'v". To je inae bio izuzetan slu-
aj jer su Aquae u rimskoj dravi postajale ugledna
mjesta, ali bez politike ulogev'". Poznato je da su
uz termalne izvore u antiko doba podizani hramovi
i svetita raznih boanstava ljekovitih voda. Uopte,
cio proces lijeenja bio je vezan za ku1tove i brigu
odgovarajuih boanstava, u ijim su hramovima
bolesnici traili savjete za lijeenje mineralnim vo-
dama. Iz zahvalnosti prema boanstvima ljekovitih
voda razvio se obiaj bacanja novca u takve vode
(stipem iacere). Nalazi rimskog novca u termama i
kiseljacima redovno su pouzdan dokaz da su te ter-
me i kiseljaci bili upotrebljavani za vrijeme Rim-
ljana (Ilida, Gornji eher, Laktai, vrelo u Podra-
nici). Kod nas je dosad prema natpisu poznato bo-
anstvo Apollo Tadenus iz Ilide koje Skari dovo-
di u vezu sa docnijim kultom sv. Terapeunta"'". Na-
dimak Tadenus vjerovatno potie ili od nekog nama
nepoznatog toponima ili je to domae ime boanstva
koje je identifikovano sa Apolonom. Stoga bi se u
Ilidi moglo oekivati postojanje hrama ili svetita
ovog, a vjerovatno i drugih boanstava, na to upu-
uje i natpis ( ... Apollini ... ceteris diis ... )H8. Nat-
pisi i spomenici posveeni raznim boanstvima, na-
roito onima koja su vezana za mineralna i ljeko-
vita vrela poznati su u mnogim aquae rimske dra-
ve 149. Sa drugih naih termalnih izvora nemamo nat-
pisa koji se odnose na boanstva ljekovitih voda.
O mineralnim vrelima u Ilidi, Laktaima i Gor-
njem eheru treba rei i to da su naselja uz njih
imala i druge uslove za svoj razvoj. Ilida se nala-
101
zila na vanoj rimskoj saobraajnici koja je vodila
od Narone djelimino dolinom Neretve i preko Sa-
rajevskog Polja na Drinu. Antika Ilida nije bila
naselje proizvoakog i trgovinskog karaktera, Ta
djelatnost pripala je naseobinama u okolini - da-
nanjem Sarajevu, Stupu i dr., a rimski grad u Ili-
di ostao je banjsko naselje koje je istovremeno bilo
upravni centar za okolno podruje (samoupravna
optina = respublica). Za snabdijevanje stanovni-
tva i banjskih gostiju, antika Ilida je imala i po-
ljoprivredne ekonomije na Sarajevskom Polju o e
mu je ve bilo govora, Kao ljekovita banja, ona je
privlaila ne samo bolesnike iz okoline ve vjero-
vatno i bive vojnike (veterani) koji su se naseljavali
oko Ilide i kojima je takoe bilo potrebno hidrote-
rapisko lijeenje (veteranski natpisi: CIL III, 8375
upor. 12750 iz Gradca kod Hadia i CIL III, 2766a
= 8374 iz Svrakina Sela). Mada do danas nemamo
posebnih dokaza za to, izgleda opravdana pretpo-
stavka da je terma u Ilidi bila atraktivna i za druge
naselj enike i da su ovdj e nalazili lij eka i odmora
ranjeni i bolesni rimski oficiri i vojnici. U nekim
galskim Aquae naeni su natpisi vojnika koji su se
u njima lijeili i iza sebe ostavili pomen (Aquae
Calidae, Aquae Neri = Neris), ali je znatno vei broj
vojnikih natpisa sauvan u Aquae na obalama Raj-
ne s obzirom na to da su ovdje postojali castra, ea-
stella i druge vojne posade (CIL XIII, 7994 u Go-
desbergu; CIL XIII, 2804 i 6288 u Aquae Mattiacae
= Visbadenj ':". Iz Aquae Iasae (Varadinske Topli-
ce = CIL III, 4121), koje su prvobitno pripadale po-
druju plemena Iasi, a docnije potpale pod respubli-
ea Poetoviensis (CIL III, 4117), poznati su takoe
vojniki natpisi i natpisi visokih funkcionera pro-
vincijePanonije Superior (praepositus ili praeses
Pannoniae Superioris, procurator Aug., legatus pro-
praetor, proconsul, tribunus militum leg. IV Flaviae,
tribunus militum leg. XIII Gem. i dr.). Na podruju
plemena Iasi nalazila se i druga banja - Aquae Ba-
lissae (Daruvar) koja je imala status samoupravne
optine: res publica Iasorum (CIL III, 4000?51. Dakle,
kao to je Aquae S ... (Ilida) tako je i Aquae Ba-
lissae (Daruvar) pretstavljala upravni centar, to je,
svakako, bilo uslovljeno i postojanjem ljekovitih
vrela.
Jo nismo u stanju da damo cjelovitu sliku
o objektima koji su postojali u rimskoj Ilidi. Ne-
dostaju nam podaci sistematskih iskopavanja. Za-
sad se moe smatrati vjerovatnim da su se u ovom
znaajnom naselju uz termalno vrelo nalazili takvi
banjski objekti, koji su ve poznati u drugim rim-
skim Aquae. U banjskim mjestima su pored hotela
i drugih zgrada postojali objekti koji su sluili ugod-
nom boravku i zabavi: parkovi, pozorita, cirkuske
arene, etablisrnani, kockarnice i sl. Naroito je bio
vaan smjetaj bolesnika i rekonvalescenata pa su
u tom cilju podizane bolnice i receptakuli za prijem
veeg broj a lj udi, a koriene su i mogunosti srnj e-
tajapo privatnim kuama'P".
Rimska naseobina u Laktaima pretstavlja izra-
zit primjer aglomeracije koja je nastala uz termalni
izvor. Po onome to dosad znamo, ona nije bila ve-
lika. Antiki Laktai nisu leali na samoj cesti koja
je u rimsko doba iz Salone preko Banjaluke vodila
u Bos. Gradiku, ve pored nje, kao to su to poka-
zala najnovija istraivanja na ovom podruju. Me-
utim blizu Laktaa nalazila se vana rimska sta-
nica Ad Fines na granici provincija Dalmacije i
Panonije. Granine postaje su imale svoje vojne po-
sade, a na ovoj vanoj komunikaciji postojale su i
beneficijarske stanice. Udaljenost do Save iznosi sve-
102
ga 28 km i na tom prostoru postojale su brojne aglo-
meracije prvenstveno vezane za poljoprivredu (vil-
lae rusticae i fundi). Na Savi je u rimsko doba
cirkulisao rjene promet; u Bos. Gradiki je posto-
jala stanica patrolne flotile rimskih trupa stacioni-
ranih u oblastima provincije Panonije. Stoga je iz-
vj esno da su se termalnim vrelom u Laktaima ko-
ristili okolni agrarni posjednici (possessores), voj-
nici iz graninih postaja i beneficijari, a vjerovatno
i drugi stanovnici ovoga kraj a.
Uz termalne izvore u Gornjem eheru kod Ba-
njaluke takoe je nastala manja banjska naseobina.
Ona se nalazila na desnoj obali Vrbasa, dok je pored
nje lijevom obalom prolazila rimska cesta u pravcu
Banjaluke i Bos. Gradike. Hodoloka i topografska
istraivanja koja je pisac ovog rada izvrio potvrdila
su ranija miljenja da je u dananjoj Banjaluci u
rimsko doba bilo naselje Castra. Prema tome, termo
u Gornjem eheru prvenstveno su sluile kao lje-
ilite i odmaralite vojnicima garnizona u Castra
i .s.tanovnicima civilnog naselja uz logor (canabae),
slino uslovima koje smo naveli za Laktae.
U bihakom kraju Toplica u Gati nije jedino
termalno vrelo. Pored ovog glavnog vrela postoji
jo nekoliko drugih. Gata, a naroito prostor oko
same Toplice, kao i cijelo Bihako Polje, obiluju
tragovima rimskog ivota. Kod J apoda, stanovnika
ovoga kraja, bijahu vrlo raireni kultovi izvora i
voda, pa je tim razumljivije to je oko Toplice u
Gati izrasla aglomeracija. U termalnim izvorima Gate
svakako su pored domaih stanovnika traili lij eka
i rimski vojnici kao i strani naseljenici u bihakom
kraju (CIL III, 10033, 10036, 10036a = 13272 - voj-
niki natpisi i CIL III, 10038 natpis Grka Diandra).
. P~s.eb~o emo razmotriti pitanje iskoriavanja
ljekovitih Izvora u rudarskim bazenima. U rimsko
doba rudarski -distrikti bili su dobro naseljeni, imali
su relativno vei broj aglomeracija, kolonije stra-
~aca i guu mreu komunikacija. Ti distrikti re-
dovno obiluju ljekovitim vrelima, to je u vezi sa
sastavom zemlje i geolokim pojavama. Ukazujemo
samo na ova podruja: srednjebosanske planine
(terme oko Kreeva, Fojnice, Bugojna, u Ilidi 'ki-
seljaci na liniji Kiseljak-Sarajevsko Polje); p;edio
Srebrenice (Crni Guber, Crvena Rijeka, Mala i Ve-
lika Kiselica, izvori u dolini Saske rijeke i Majdan-
skog potoka); porjeje Sane (Tominska Ilida, Smr-
delac uJelovcu kod Prijedora i vei broj drugih
toplica i kiseljakaj-!". Nae znanje o rudarskim na-
seobinama u ovim podrujima pokazuje da su se one
protezale uz mineralna vrela i zahvatale mjesta na
kojima su se nalazila ta vrela. To se naroito dobro
vidi u podruju dananjeg Kiseljaka i u okolini Sre-
brenice. Slino je i u porjeju Sane. Razumije se,
rudarske aglomeracije nisu uslovljene postojanjem
mineralnih vrela, ali su rudarska podruja bogata
takvim vrelima pa ih je stanovnitvo lako moglo za-
paziti i privesti eksploataciji. Na usku povezanost
izmeu rudarstva i rudarskih naseobina, s jedne
strane, i mineralnih voda u njihovoj blizini s druge
strane, potrebno je ukazati i zato to za izvjesne
terme i kiselj ake u rudarskim distriktima nemamo
materijalnih dokaza da su bili eksploatisani u rim-
sko doba. To se prije svega odnosi na Crni Guber
kod Srebrenice i kiseljak II Kiseljaku. Meutim oni
faktori koji karakteriu rudarska podruja nae zem-
lje u antiko doba - jaa naseljenost i bolje komu-
nikacije - mogli su biti itekako odluni za privo-
enje ljekovitih voda eksploataciji. Razumije se, no-
ve nalaze i dokaze treba pribavljati.
U vezi s ovim vano je i pitanje da li su lje-
kovite vode eksploatisane u praistorisko vrijeme. Za
pozitivan odgovor nemamo odreenih i sigurnih do-
kaza na terenu Bosne. Pa ipak, neki momenti indi-
ciraju takvu mogunost tj. eksploataciju termalnih
i mineralnih izvora u Bosni prije Rimljana. Vidjeli
smo da tragovi rimskih naselja pokazuju da su ona
nastajala najee na autohtonoj ilirskoj osnovi. Ta-
kvu sliku pruaju i predjeli u kojima se nalaze mi-
neralna vrela: Sarajevsko Polje, okolina Kiseljaka,
okolina Banjaluke i Bihaa, porjeje Sane. Kultovi
izvora i voda Ilirima kao i drugim praistoriskim na-
rodima nisu bili nepoznati: Bindus, Apollo Tadenus,
Silvanus, Diana, Nymphae - prikazani su na anti
kim spomenicima sa podruja Bosne i Hercegovine.
Moemo li iz toga zakljuiti da su termalne i mine-
ralne vode eksploatisane u praistorisko doba i da su
koriene za balneoterapiske a ne samo za obine
potrebe? Drugim rijeima, jesu li Iliri prije Rim-
ljana znali bar neto o ljekovitim osobinama tih
vrela? Negativan odgovor na ova pitanja ne bi bio
opravadan, jer je mogue da su Iliri poznavali lje-
kovite izvore. Upotrebljavanje mineralnih voda u
ljekovite svrhe rezultat je dugogodinjih praktinih
iskustava koje je sticala primitivna medicina. U po-
jedinim zemljama rimskog svijeta mineralna vrela
su upotrebljavana u ljekovite svrhe davno prije do-
laska Rimljana. U Galliji su na mnogo vijekova
prije rimske okupacije postojale naseobine uz ter-
malna vrela u kojima se razvijao kult boanstava
ljekovitih voda. Na nekim termama u Galiji konsta-
tovani su ostaci kaptae i drugih radova koje je
ostavilo davnanje doba galske samostalnosti (ipo-
vi, drvene cijevi, grubi zidovi i s1.)104. Za pitanje da
li su ljekovita vrela bila poznata u praistorisko vri-
jeme smatramo da je vano to to su Iliri u Bosni
prije dolaska Rimljana kopali i preraivali razne
rude. Na onim mjestima gdje su se nalazila praisto-
riska rudarska radilita i talionice skoro redovno
postoje tragovi rimskih rudnika i talionica. To je
sluaj sa porjejem Sane, sa Srednjobosanskim ru-
donosnim podrujem i sa srebrenikim rudarskim
distriktom. Poznavanje rudarstva pruilo je ilirskim
rudarima mogunosti da jo prije dolaska Rimljana
upoznaju ljekovitost mineralnih vrela u blizini sa-
mih rudnika.
U zakljuku o naseljima uz mineralna vrela na-
pominjemo ovo: u nae vrijeme intenzivno se eksplo-
atiu termalne vode na podruju Bosne i podiu se
brojni banjski objekti uz njih. Iz dana u dan sve
je manje antikih tragova u mineralnim vrelima i
banjskim naseljima. Sluajni nalazi, prilikom izvo-
enja raznih radova i adaptacija u ovom ili onom
termomineralnom ljeilitu, nisu dovoljni i ne mogu
nam ni izdaleka pruiti jasnu sliku jednog antikog
naselja uz izvore ljekovitih voda. Za rimski period
vjerovatno e i ubudue biti nalaza, ali su minimalni
izgledi da e_se pri sadanjem stanju u naim mi-
neralnim banjama i banjskim mjestima nai tragovi
njihove upotrebe u praistorisko doba.

6) KOMUNIKACIJE
U vie navrata tokom prethodnih izlaganja uka-
zivali smo na znaaj rimskih komunikacija u Bosni
i Hercegovini, s posebnim obzirom na pojedine kra-
jeve. Naroito smo obraali panju na usku pove-
zanost izmeu komunikacija i naselja na samim ko-
munikacijama ili na podrujima koja gravitiraju
pojedinim saobraajnicama.Istraivanje tragova rim-
skih cesta, i. utvrivanje njihovih pravaca nije jo
zavreno. Priloena karta VI pokazuje jasno kako
izgleda stanje dosad ustanovljenih cesta. itavi kra-
jevi, naroito u istonoj Bosni, ostali su bez obilje-
enih komunikacija. Danas se smatra da su ovi krajevi
u antiko doba bili slabije naseljeni, pa nisu imali
ni dobrih puteva. Meutim ovo je kraj koji je naj-
manje istraivan. Stoga injenicu da u dijelovima
srednje i istone Bosne i u susjednim posavskim kra-
jevima do danas nisu otkrivene trase rimskih cesta
ne bismo smjeli pripisivati samo nenaseljenosti ve
takoe neispitanosti i otsustvu temeljitijeg poznava-
nja ovoga kraja. Pri tome, ne treba gubiti iz vida da
je vjekovna i jaka kultivacija tla unitila trago-
ve antikih komunikacija. Ve je Balif istakao da su
njegova istraivanja rimskih cesta bila ograniena na
zapadnu Bosnu i Hercegovinu i da treba oekivati
nova otkria u srednjoj i istonoj Bosni, iako se ovuda
na njihove tragove ne moe lako naii-", Otada nije
bilo hodolokih istraivanja na irem prostoru isto nih planova Rimljana. Ceste su imale zadatak da
nobosanskog regiona. U vezi s time, kao to smo ve
iznijeli u naim prethodnim izlaganjima, treba po-
novo napomenuti da rimske komunikacije dolinom
rijeke Bosne i na podruju istone Bosne, izuzev ce-
ste dolinom Drine, ne bi mogle spadati u red magi-
stralnih komunikacija. Podruja o kojima je rije
nalaze se izmeu glavnih rimskih cesta pravca J a-
dran-Sava, pa su kroz' njih prolazili samo popreni
i vicinalni putevi kao veze sa glavnim komunika-
cijama.
Do danas je utvreno da je mrea rimskih pu-
teva u zapadnoj Bosni i dijelovima Hercegovine bila
jako razvijena. To pokazuje i naa karta VI. Kad
se ima u vidu da sve rimske ceste u Bosni i Herce-
govini dosad nisu ustanovljene i da su izvjesni kra-
jevi svakako morali imati jo iru mreu komunika-
cija no to je mi poznajemo (napr. rudarska podruja
Sana ~ J apra, Fojnica - Kreevo, Argentaria), onda
nae uvjerenje o stvarno razvijenoj mrei puteva
na teritoriji Bosne i Hercegovine u antiko doba po-
staje jo opravdanije. Na osnovi rezultata vlastitih
istraivanja u jednom dijelu zapadne Bosne, Balif
je iznio gledite da je Bosna pod rimskom vlau po-
stala bogato kultivirana zemlja, zasnivajui svoju
tvrdnju na injenici da su komunikacije bile razvi-
jene u krajevima relativno slabije plodnosti i bogat-
stva i da je, prema tome, mrea puteva u plodnim
dolinama i u porjejima glavnih rijeka morala biti
jo razvijenija':". O sutini ove tvrdnje treba izni-
jeti sljedee. U osnovi rimskih planova za izgradnju
komunikacija nije lealo kultiviranje osvojenih kra-
jeva. Najvaniji zadatak rimskih cesta sastojao se u
obezbjeenju strategiskih i privrednih ciljeva rim-
ske drave. To je dovoljno poznato ne samo za nae
zemlje ve i za druge dijelove Rimskog Carstva.
Miljenje da je pod Rimljanima komunikaciska mre-
a u Bosni i Hercegovini bila razvijenija u dolinama
rijeka i ostalim prirodno pogodnijim predjelima nego
u zaostaloj zapadnoj Bosni - ne moe se odrati.
I ono se svodi na to da su Rimljani gradili ceste
svuda bez obzira na svoje potrebe i da im je prvi
cilj bilo kultivisanje pokorenih plemena. Konfigu-
racija tla i drugi uslovi nisu dozvoljavali da se iz-
103
grade rimske ceste u dolini srednje i gornje Neretve;
tragova rimskih cesta nema ni na velikom dijelu
toka Vrbasa; slino je i sa Drinom; za srednji i donji
dio toka Bosne moemo samo pretpostavljati posto-
janje komunikacija; posavski krajevi istone Bosne,
kao to smo ve napomenuli, vjerovatno su imali
samo mreu sporednih i vicinalnih puteva. Iz toga
slijedi da plodnim dolinama i tokovima glavnih ri-
jeka Bosne i Hercegovine nisu uvijek prolazile ceste.
Nema opravdanja oekivanju da e nova istraiva-
nja rimskih cesta u krajevima koji dosad nisu istra-
eni pokazati bogatiju mreu komunikacija, no to
je ona u zapadnoj Bosni i junoj Hercegovini. Pri
izgradnji rimskih cesta u Bosni i Hercegovini zna-
ajnu ulogu odigrali su i drugi momenti o kojima
e biti rijei u ovom izlaganju. Glavne rimske ko-
munikacije kroz Bosnu i Hercegovinu - cesta do-
linom Sane; cesta Salona-Servitium preko Livanj-
skog i Glamokog Polja; cesta preko Duvanjskog Po-
lja, gornjeg Vrbasa, dolinom Lave i Fojnice u prav-
cu istone Bosne; cesta donjom Neretvom preko Bo-
raka, Ivan Sedla, Sarajevskog Polja i Romanije pre-
ma Drini - sasvim odgovaraju intencijama rimske
politike u izgradnji saobraajnih veza. Komunika-
ciski sistem na podruju Bosne i Hercegovine pret-
stavljao je sastavni dio optih politikih i privred-
nae krajeve to direktnije veu za Italiju i Rim, da
obezbijede dobre i sigurne veze potrebne vojnim
akcijama i da omogue to laku eksploataciju pri-
vrednih bogatstava i to bri transport sirovina i pro-
izvoda. - Na ovom mjestu interesuju nas objanje-
nja u vezi sa tim pitanjima, tako da se neemo za-
dravati na tehnikim obiljejima samog trasiranja
puteva i na strukturi njihovog graevinskog stroja.
-X. Prvo - pitanje puteva koje su Rimljani zatekli
u Bosni i Hercegovini. Drugim rijeima, kakav je i
koliko je bio razvijen komunikaciski sistem autoh-
tonog ilirskog stanovnitva. Prema novijim istrai-
vanjima sasvim je jasno da su zateeni putevi koje
su u pojedinim zemljama izgradili indigeni stanov-
nici po pravilu pretstavljali osnovu docnijih rimskih
cesta. Tako nas mnoge ceste u Galiji, Germaniji,
Reciji, Panoniji, a naroito u Noriku i Dalmaciji,
poznate pod nazivom rimskih cesta vode u starije
predrimsko doba. H. Bulle, ugledni istraiva anti
kih komunikacija, izgradnju osnovne mree puteva
u Noriku i Dalmaciji pripisuje Keltima i Ilirima.
Osim toga, ovaj istraiva utvruje da su kolote-
ine na cestama bile vjetaki izgraene, a poslije
su vonjom i upotrebom stalno produbljivane i pro-
irivane. Ispitivanja su takoe pokazala da su mnogi
kolovozi sa ovakvim brazdama u Noriku, Dalmaciji
i Galiji, koji su dosad smatrani rimskim radom, sta-
riji i da ih treba pripisati ilirskim i keltskim gra-
diteljima':".
Za nas je posebno vano pitanje odnosa predrim-
skih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji. Oblasti
ove provincije karakteristine su po brojnim kolote-
inama koje su se osobito dobro sauvale u kra-
kim predjelima. Koloteine na najstarijim putevima
naih zemalja jo ranije su privukle panju istra-
ivaa15B. Meutim ove kolske brazde kao speci-
fina pojava i graevinski elemenat koji bi mogao
pruiti podatke o starosti pojedinih cesta i vreme-
nu njihovog trasiranja - do danas na podruju pro-
vincije Dalmacije ni izdaleka nisu ispitane onako
kako je to ve uraeno za podruja Galije, Recije i
Norika. Otuda je jasno da se u buduim istraiva-
104
njima ne smije izgubiti iz vida ovaj zadatak. U okvir
razmatranja o predrimskim i rimskim komunika-
cijama spada i problem kola kojima su se sluili
autohtoni stanovnici naih krajeva - Iliri. Pret-
stavu o ilirskim vozilima pruaju nam sporadini
nalazi i usamljene literarne vijesti. Naroito je po-
znat primjerak minijaturnih votivnih kola sa Gla-
sinca koja pripadaju Ilirima haltatskog doba. Ona
svojom konstrukcijom i izgledom (niska su, jaka, sa
4 toka) u svemu potsjeaju na primjerke votivnih
kola. iz Norika i simbolino pokazuju kako su stvarno
izgledala vozila na ilirskim putevima'!". Neku spe-
cijalnu vrstu ilirskih kola koja su odgovarala brd-
skim terenima nalazimo kod Diona Kasija (LVI, 14)
u njegovom opisu jedne bitke izmeu Ilira i Rimljana
u vrijeme Batonovog rata (6-9 g. n. e.).
Pa je na osnovi nalaza grkog novca (preteno
drahme: Apollonia i Dyrrhachium) pokuao da obi-
ljei mreu predrimskih komunikacija u Bosni i Her-
cegovini. Nalazita grkog novca i pravci predrim-
skih cesta ubiljeeni su u posebnoj Paovoj karti.
Prema tim nalazitima, o emu smo ve govorili na
odgovarajuim mjestima, mrea puteva koji su bili
u upotrebi prije Rimljana izgledala bi ovako. Jedna
cesta je od Narone prolazila dolinom Trebiata kroz
predio Ljubukog na Imotsko Polje. Od nje su se od-
vajali putevi za Krehin Gradac i itluk, za Gradac
kod Posuja, Rakitno Polje i Duvanjsko Polje. Duv-
no i Rano imali su posebnu vezu sa Salonom. Do-
linom Neretve vodio je put preko Mostara, Drenice,
Konjica, Ivan pl., Hadia u Sarajevo. Brojni su
nalazi grkih drahmi oko Mostara. Od Sarajeva su
vodila dva kraka: jedan preko Pala na Drinu i u
Pljevlje, a drugi niz rijeku Bosnu odakle su posebni
ogranci ili za Vare i Fojnicu. Sa ceste na donjoj
i srednjoj Neretvi polazili su ogranci: od Tasovia
za Stolac i Ljubinje, ali je Stolac moda imao i di-
rektnu vezu sa lukom Neum; od Mostara preko Crgo-
va u Gacko; jedna sporedna linija vodila je u po-
druje gornje Neretve (Bjelemi, Umoljani); doli-
nom Dreanke preko Borove Glave iao je put u
pravcu Rakitnog i Duvanjskog Polja; vana je ko-
munikacija koja je dolinom Rame preko Prozora
izlazila u dolinu Gornjeg Vrbasa i u Bugojno. Odavde
je postojala veza sa dolinom Lave i rijekom Bosnom
koja je dalje preko Zenice i Usore produavala na
Savu. U Posavini su poznata nalazita grkih drahmi:
Luka, Tremonica, Dobra Voda, Srebrenik, Tolisa,
Bok, Janja, Amajlija'?". Naknadni nalazi grkog
novca u irokom Brijegu, Livnu i Bijeljini nisu mo-
gli biti uneseni u Paovu kartu':". Ali trgovini koja
se iz grkih faktorija na Jadranu (Apollonia i Dyr-
rhachium) irila u udaljenijim krajevima jadranskog
zalea Sava nije pretstavljala krajnju taku. Ona
je zahvatala ire prostore s one strane Save i Du-
nava. Ne moe se porei da nalazi ovog novca, uz
druge uvezene predmete predrimskog doba na poje-
dinim podrujima Bosne i Hercegovine, indiciraju
trgovinu i prometne linije toga vremena. Razumije
se, Paova mrea predrimskih puteva, onakva ka-
kva je ubiljeena na njegovoj karti, trai nove do-
kaze i provjeravanja. Krajevi kao to su okolina
Ljubukog sa susjednom visoravni i Mostarsko Po-
lje sa junom Neretvom u kojima su otkriveni brojni
nalazi grkih drahmi i raznih uvezenih predmeta
tog doba - sigurno je da su imali vanije saobra-
ajnice u vrijeme prije rimske okupacije. To su bili
putevi na prirodno pogodnim pravcima i u podru
jima koja su se nalazila vrlo blizu jadranske obale,
naroito blizu Narone.
Jo neki momenti upuuju na obiljeavanje po-
jedinih linija iz komunikaciskog sistema prije Rim-
ljana. To je prije svega rudarstvo na podruju da-
nanje Bosne i Hercegovine u praistorisko vrijeme.
Dolina Sane, predio Majdan - Sinjakovo, gornji
Vrbas, prema dosadanjem znanju, pretstavljaju obla-
sti u kojima su Iliri obavljali rudarske radove prije
Rimljana. Sto se tie doline Lave, distrikta Fojnica
- Kreevo i bazena Srebrenice, - u ovim krajevima
su praistoriski rudarski radovi vjerovatni. Rudar-
ska djelatnost je zahtijevala i pomagala izgradnju
puteva za saobraaj sa bliom i daljom okolinom.
Naravno, danas nismo u mogunosti da podrobnije
ulazimo u pitanje o znaaju i razvijenosti komuni-
kacija u rudarskim podrujima iz toga doba. S druge
strane, intenzivna naseljenost pojedinih podruja
Bosne i Hercegovine u praistorisko vrijeme - Li-
vanjsko Polje, Duvanjsko Polje, dolina gornjeg
Vrbasa i dolina Lave, Sarajevsko Polje sa okoli-
nom, porjeje Sane i Une i dr. - o kojoj smo ve
govorili, nije mogla ostati bez uticaja na izgradnju
komunikacija u njima. Brojne gradine koje se na-
laze na tim podrujima mogu pretstavljati poseban
dokaz za znaaj tih podruja i komunikacija koje su
prolazile kroz njih. Razumije se, ovo zahtijeva po-
tvrdu u novim ispitivanjima gradina kao naselja,
utvrda, sklonita, kontinuiranih aglomeracija od
praistoriskog u rimsko doba i sl. Treba ukazati na
injenicu da se najvei broj gradina nalazi ba na
vanim komunikaciskim pravcima kojima su doc-
nije provedene rimske ceste (cesta Grab-Bos. Pe-
trovac - dolina Sane; cesta Prolog-Livanjsko Po-
lje-Glamoko Polje-Banjaluka; cesta Duvanjsko
Polje-dolina Lave-dolina Fojnice; cesta doli-
nom Neretve-Borako Jezero-Konjic-Sarajevsko
Polje-Glasinac). Samim tim namee se zaklju-
ak, mada ne sasvim pouzdan, da su gradine i u
doba ilirske samostalnosti mogle sluiti kao utvrde
iznad puteva. Rimska naselja najveim dijelom iz-
rastaju ondje gdje su postojale praistoriske aglome-
racije. Rimske ceste su novi graevinski objekti,
masivniji i vri, izgraeni sa posebnim ciljevima
i namjenom, ali su, sigurno, za njihovo trasiranje
iskoriavane linije i pravci zateenih ilirskih pu-
teva. Ne znamo kolika je mrea novih, a kolika, opet,
mrea zateenih puteva koje su Rimljani kompleti-
rali i osposobili za svoje potrebe. Rano carsko doba
pristupilo je i u drugim dijelovima rimske drave
popravkama i proirenju zateene mree komunika-
cija koja je na taj nain brzo privoena vojnim po-
trebama, transportu raznih proizvoda i dravnoj po-
ti. Pritom je drava, pored svojih sredstava i radne
snage koju je davala vojska, nametala i optinama ili
upama da, pro dignitate imperii, popravljaju i odr-
avaju svoje dijelove puteva prema planovima i
instrukcijama koje su davali curatores viarum. Uz
nove rimske ceste zadrani su i stari ilirski putevi
kojima se autohtono stanovnitvo i dalje sluilo i po-
pravljalo ih po uzoru na rimske ceste 1 6 2 .
'*Drugo - pitanje cesta i naselja. Odgovor na
ovo pitanje trai objanjenje o odnosu izmeu rim-
skih cesta i naselja uopte na podruju Bosne i Her-
cegovine. Rezultati topografskih i hodolokih istra-
ivanja pokazuju da su rimske ceste u Bosni i Her-
cegovini usko vezane za aglomeracij e. N aselj enij i
krajevi imali su bolju i razvijeniju komunikacisku
mreu. Tee pristupani krajevi i krajevi koji nisu
bili privredno i strategiski znaajni ostali su van do-
maaja rimskih komunikaciskih linija ili su za njih
bili vezani samo sporednim putevima. Otuda je istra-
ivanje rimskih cesta u Bosni i Hercegovini znaajno
 105
ne samo radi upoznavanja stepena razvijenosti ko- koje su prvenstveno imale da poveu dobro nase-
munikaciske mree ve i radi utvrivanja mnogih ljena mjesta i podruja.
injenica istoriskog razvitka i ivota drutvenih za-
Imajui u vidu ove injenice, postaje mnogo ja-
jednica. snija uloga cesta to su ih Rimljani gradili u pro-
Tokom izlaganja o antikim naseljima u Bosni vincijama, pa tako i u provinciji Dalmaciji. Rimske
i Hercegovini stalno smo ukazivali na mreu rim- magistrale su imale cijelu mreu sporednih i vici-
skih cesta kao na linije oko kojih su se okupljala nalnih puteva koji su se odvajali u raznim pravcima
naselja. Prvi rimski carevi, poevi od Augusta,pri- a vrlo esto je i sama cesta produavala svoju trasu
li su intenzivnoj izgradnji cesta na podruju Bosne i i otstupala od osnovnog pravca radi zahvatanja na-
Hercegovine. Pri tome su u prvom planu stajali oni selja, privrednih centara, utvrenja i sl. U tom smi-
komunikaciski pravci koji su u najveoj mjeri obez- slu treba izvriti korekturu u miljenjima ranijih
bjeivali etabliranje rimske vlasti i pacifikaciju u istraivaa koji su pretpostavljali da rimske ceste
osvojenim oblastima. Ve smo naglasili da su u tra- uvijek idu najkraom linijom. Tako je i Balif sma-
siranju cesta Rimljanima u veoj ili manjoj mjeri trao da su Rimljani u trasiranju cesta ili za ostva-
koristile i linije zateenih ilirskih puteva. Da bi to renjem tehnikog principa: sprovesti put najpovolj-
potpunije obezbijedili penetraciju i uvrenje svoje nijim i najkraim pravcem'P''. Primjeri koje je Balif
vladavine, Rimljani su upoetku provodili ceste naveo u prilog svome miljenju odnose se samo na
prvenstveno kroz podruja na kojima se nalazio vei planinske prevoje koji su bili nenaseljeni i koji su
broj epihoriskih naselja. Mi smo to pokazali na pri- pretstavljali prirodne komunikaciske pravce (takvi
mjeru rimske ceste Salona-Servitium koja je imala su prelazi: kod Graba, kod Prologa, preko Borove
duu i krau trasu (dua: Salona-Prolog-Livno- Glave blizu Livna i kod Rana). Takve pravce pri-
Podgradina na Glamokom Polju-Pecka-Sipovo- rodnim prolazima pokazuju i ceste koje su u naj-
Majdan-Podrako Polje-Sljivno-Banjaluka-Ma- novije doba preciznije obiljeene: Vukovsko Polje -
hovljani = CIL III, 3198 = 10156: ad fines pro- Radua Kamen-Bistrica na gor, Vrbasu; Bistrica
vinciae Illyrici ... CLXVII m. p.; i kraa : Salona- na gor. Vrbasu-Vitez; Vitez-Vjetrenica-Zenica;
Prolog-Litani-Strupni-Halapi-Pecka-Podra Pecka-Strbina Sedlo-Podrako Polje. Ali svi ti
ko Polje-Banjaluka-Mahovljani = 140 r. m.). pravci cesta prolaze kroz predjele koji nisu nase-
Dua trasa ove ceste bila je starija i izgraena je ljeni, pa, prema tome, nije bilo potrebno da prave
odmah po osvojenju zemlje (16/17 g. n. e.) radi otstupanja i produenja trase. Nasuprot tome, ve-
zahvatanja naseljenih mjesta, dok je kraa trasa tek ina glavnih rimskih cesta u Bosni i Hercegovini ne
docnije predata upotrebi i obiljeena miljokazima. dri se uvijek prirodnog i najkraeg pravca. Umjesto
Opravdana je pretpostavka da je i na pravcu Salo- toga, one idu prema naseljima i uporitima, otstupa-
na-Argentaria bilo starijih i mlaih komunikacija jui od prave Iinije. Najbolje dokaze za to pruaju
koje su na izvjesnim podrujima imale duu i krau ceste: Grab-Bos. Petrovac-Sanski Most; splet ce-
trasu. Pojedini otsjeci komunikacija na ovom pravcu sta oko Livanjskog Polja; Rano-Duvanjsko Polje
prolaze kroz dobro naseljena podruja (napr. Du- -Gornji Vakuf-Vitez-Kiseljak i dalje; Cavtat-
vanjsko Polje - dolina gornjeg Vrbasa, dolina La- Trebinje - unutranjost. Iz svega proizlazi da su
ve), dok na nekim njihovim dijelovima ili nisu rimske ceste samo u osnovnom pravcu vodile to
konstatovani tragovi naselja ili su oni neznatni (napr. je mogue kraom trasom prema svojoj zavrnoj
pravac preko Lisine i Pandurice ispod Radue Ka- taki, ali da su usput na raznim podrujima, ve
mena; pravac preko Kupresa i Velikih Vrata). Stoga prema naseljenosti i privrednom znaaju pojedinih
su i na ovom komunikaciskom pravcu due ceste i krajeva, ile od naselja do naselja, od jednog do
putevi pretstavljali saobraajnice koje su izgraene drugog centra i uporita'?". Na taj nain su bili za-
ranije u cilju povezivanja naselja i etabliranja rim- dovoljeni mnogobrojni zahtjevi kojima su rimske ce-
ske vlasti na bolje naseljenim podrujima. Tek doc- "te morale odgovoriti. Ovako sprovedene ceste obez-
nije sprovedene su druge linije i ogranci koji su bjeivale su ne samo administrativne i politike
proirili mreu rimskih puteva i obezbijedili bru interese rimske uprave ve su takoe omoguavale
vezu u pojedinim rejonima. laku i bru eksploataciju ekonomskih dobara u
zahvaenim podrujima. Svako gubljenje iz vida
Iz naeg pregleda o naseljima vidi se da su
ovih injenica oteava ispitivanje tragova i pravaca
glavne rimske ceste u Bosni i Hercegovini izgra-
ene vrlo rano, najkasnije do sredine I vij. n. e. U
rimskih cesta. Stoga je i razumljivo zato su neki
osnovi tako ranog i brzog sprovoenja velikih rim- stariji istraivai, napr. Tomaek, Miler i dr., vrlo
esto grijeili u svojim pretpostavkama o pravcima
skih cesta na teritoriji Bosne i Hercegovine lee
privredno-strategiski momenti i injenica da su izvjesnih rimskih cesta koje jo nisu bile ustanov-
one veim ili manjim dijelom mogle biti trasirane ljene.
linijama komunikaciskog sistema koji su imali Iliri Poseban znaaj u rimskoj komunikaciskoj mre-
prije rimske okupacije. Tako je cesta Prudska Dra- i na teritoriji Bosne i Hercegovine imaju vicinalni
ga-Vitalina-Humac-Tihaljina preureena i dotje- putevi i odvojci glavnih cesta. Osnovni zadatak ovih
rana vjerovatno u Augustovo doba kad je sagraen puteva i odvojaka sastojao se u to tjenjem povezi-
i logor u Humcu. Sergejevski pretpostavlja da je vanju pojedinih mjesta i uporita za glavne komu-
ovoj cesti prethodio znatno stariji put':". Natpis na nikacije. Razumije se, njihova vanost je stajala u
miljokazu (CIL III, 10164) iz Han-Viteka u predjelu srazmjeri sa vanou glavne ceste i mjestu koja je
Ivan-Sedla pokazuje da je cesta dolinom Neretve trebalo vezati za nju. Na teritoriji Bosne i Hercego-
prema Ivan-Sedlu graena za vrijeme Augusta na vine esto je nemogue tano utvrditi ta je otsjek
liniji koja je jo u predrimsko doba vezala obalu glavne ceste, a ta vicinaini put ili ogranak. To je na-
sa unutranjou-?". Obje ove ceste rano su predate roito teko u krajevima sa gustom mreom rimskih
saobraaju i imale su puni znaaj kao saobraajnice komunikacija koje se slivaju na jedan osnovni pra-
koje veu dobro naseljena podruja i prolaze ve vac (ceste u podrujima: Livanjsko Polje, Duvanjsko
od ranije poznatim komunikaciskim pravcima. Iosta- Polje,Gornji Vakuf). Za utvrivanje trase glavne ce-
le ceste iz ranog vremena rimske okupacije u Bo- ste najsigurniji oslonac pruaju miljokazi i otkri-
sni i Hercegovini izgraene su kao komunikacije veni natpisi sa imenima mjesta pomou kojih je u

rt
106
nekim sluajevima bila mogua identifikacija stanica
poznatih po itinerarima (Bistue vetus, Bistue nova,
Pelva, Diluntum). Razumije se, pri ovome treba po-
laziti sa stanovita da nisu samo glavne i vanije ce-
ste (viae publicae) dobivale miljokaze, to su poka-
zala istraivanja u pojedinim zemljama Rimskog
Carstva'?",
to se tie stanica na cestama, o njima je bilo
rijei u naem prethodnom izlaganju koje smo po-
svetili naseljima uz logore (canabae). Na tom mjestu
je uglavnom definisan znaaj naselja na cestama koja
su bila privredni i saobraaj ni centri za okolna sela
i koja su imala obiljeje trgovinske i zanatske dje-
latnosti. Ovdje nas interesuju naselja uz ceste s obzi-
rom na njihovu saobraajnu funkciju, tj. naselja u
funkciji putnih stanica (mansiones i mutationes). Na
teritoriji Bosne i Hercegovine do danas nisu vrena
posebna istraivanja putnih stanica. Meutim po-
loaj samih aglomeracija i izvjesni nalazi koji go-
vore o karakteru privredne djelatnosti u njima, omo-
guuju nam da lokalizujerno pojedine putne stanice.
Na osnovi tih i takvih elemenata ustanovljeno je da
su se uz cestu Salona-Servitium vane putne sta-
nice (mansiones) nalazile u Halapiu i Peckoj. Da-
lji tok ove ceste prema sjeveru do Banjaluke imao
je u slabo naseljenom i bezvodnom predjelu dvije
saobraajne stanice (Leusaba = Bunari; Lamatis =
ljivno). Na sektoru od Banjaluke do Bos. Gradike
naselja Castra = Banjaluka, Ad Ladios = Trn i Ad
Fines = Mahovljani mogla su u potpunosti zado-
voljiti potrebe cursus publicus-a. Poloaj i arheolo-
ki nalazi pokazuju da je i antiko naselje li dana-
njem Sarajevu imalo funkciju proizvoakog cen-
tra i saobraaj ne stanice. Materijalnih dokaza o dru-
gim mjestima u Bosni i Hercegovini kao putnim
stanicama nemamo, ali je sigurno da je veina mje-
sta navedena u itinerarima imala prvenstveno funk-
ciju saobraajnih stanica. Neke od tih stanica kao
to smo maloas naveli, ve su identif'ikovane na
terenu. Razumije se, naselja na cestama imala su i
druge funkcije pored funkcije putnih stanica. Splo-
num koji smo lokalizovali u dolinu Sane bio je cen-
tar rudarske proizvodnje imunicipij. Pelva i Sal-
viae na cesti Salona-i-Servitium kao rrrunicipiji pret-
stavljaju upravna sredita. Castra (Banjaluka) je 10-
gov sa naseljem, a stanice uz cestu Castra-Servi-
tium nesumnjivo su centri prometa zemljoradnikim
proizvodima ovog agrikulturnog rejona. Na cesti Sa-
Iona-vArgentaria municipiji Delminium, Bistue ve-
tus, Bistue nova i kod Kiseljaka (= Stanecli?) imali
su istovremeno funkciju upravnih i privrednih cen-
tara. Bigeste (Humac) je veliki logor sa civilnim na-
seljem (canabae). Terenska istraivanja su otkrila
na cestama vei broj naselja koja nisu oznaena u
itinerarima. Njihov karakter i funkciju definiemo
po nalazima i znaaju odgovarajueg kraja. (Doma-
via .u rudarskom distriktu; Aquae S ... u Sarajev-
skom Polju kao upravno sredite i termalna banja;
municipiji uipovu, Duvnu (Delminium), Skelanima
kao privredni centri; itd.).
Na teritoriji Bosne i Hercegovine uz neke ce-
ste nalazile su se beneficijarske postaje. Mada u
potpunosti nije jasna funkcija ovih postaja, ipak je,
po svemu sudei, beneficijarima bio osnovni zadatak
obavljanje administrativnih i policiskih poslova u
vezi sa cursus publicus-om i dravnim magacinima
(horrea). Vjerovatno su i na podruju Bosne i Her-
cegovine beneficijarske postaje imale utvrenja (ea-
stella) radi zatite i obezbjeenja. Beneficijarske po-
staje redovno se nalaze na jae frekventiranim di-
jelovima komunikacija i na vanim saobraajnim
uporitima':". Dosad su na rimskim cestama Bosne
i Hercegovine beneficijarski natpisi otkriveni u slje-
deim mjestima: u Lipi kod Livna (CIL III, 9847);
u Halapiu na Glamokom Polju (CI L III, 9862 =
13231; GZM 1927, 262 i 267); u Banjaluci (CIL III,
14221); u Golubiu i Privilici kod Bihaa (CI L III,
15066 i 15067); u Stocu (CIL III, 14361; 8431 =
12789; 8435 = 12789); uDomaviji (CIL III, 12723);
uSkelanima (CIL III, 14218; 14219; 14219 4 ; 14219 5 ;
14219 6 ; WM XI, 146; Spomen. 1940, (72), 146 i 147;
GZM 1951, 308). U kojim je mjestima bila benefi-
cijarska postaja, ne bismo mogli pouzdano rei, ali
sudei po broju beneficijarskih natpisa, za to prven-
stveno dolaze u obzir Skelani, Stolac, Halapi i Go-
lubi-Privilica. Prema nalazitima beneficijarskih
natpisa vidi se da su to centri i znaajna mjesta na
komunikacijama. Meutim to to i druga mjesta u
kojima su naeni ovi natpisi - Lipa, Banjaluka i
Domavia - pretstavljaju vane saobraajne i pri-
vredne centre, prua osnovicu za pretpostavku da
su se i u njima nalazile beneficijarske postaje. .
4- Tree - pitanje strategiskog i privrednog zna-
aja rimskih cesta u Bosni i Hercegovini. Rimske
ceste kroz Bosnu i Hercegovinu veu primorje sa
posavsko-podunavskim oblastima, dakle sa pogra-
ninim oblastima uz granicu na Dunavu. U tome
je posebna uloga ovih cesta kao transverzalnih li-
nija koje su omoguavale brzu pomorsko-kopnenu
vezu izmeu Italije i podunavskih zemalja. S druge
strane, rimske ceste na teritoriji Bosne i Hercego-
vine intenzivno su koriene kao privredne saobra:-
ajnice za transport sirovina i proizvoda to su ih
davale nae oblasti. Mrea puteva koju su Rimljani
izgradili u primorju i unutranjosti Dalmacije pret-
stavlja sastavni dio jedinstvenog komunikaciskog si-
stema u dravi. U razmatranjima o rimskim cestama
redovno se u prvi plan istie vojniki karakter rim-
skih cesta. Via militaris imala je, kako se istie, za-
datak da olaka vojne akcije i pokrete, da obezbijedi
pacifikaciju osvojenih krajeva i uredno odvijanje
cursus publicus-a. U pograninim oblastima, razu-
mije se, kod rimskih cesta je morao biti jae nagla-
en njihov strategiski karakter i funkcija prven-
stvenog sluenja vojnim jedinicama. Meutim u Bo-
sni i Hercegovini se ne bi mogla odvojiti strategiska
od privredne funkcije rimskih cesta, jer su uslovi
etabliranja rimske vlasti u unutranjosti provincije
Dalmacije i privredni izvori sa tih podruja za koje
su Rimljani bili naroito zainteresovani podjednako
uticali na izgradnju i odravanje komunikacija.
Istovremeno s uvoenjem vojno-politike vlasti Rim-
ljani su prili eksploataciji privrednih dobara Bosne
i Hercegovine. To se naroito jasno pokazalo u pro-
irenju i intenziviranju rudarske proizvodnje boga-
tih bosanskih rudnika. Ve prve decenije rimske
vlasti u Bosni i Hercegovini obiljeene su velikom
brigom Rimljana da se rudnici zlata privedu to
potpunijoj eksploataciji, o emu svjedoe vijesti
antikih pisaca (Plinije, Flor). Vjerovatno je u to
vrijeme bilo rudarskih radova i na ruditima dru-
gih metala - srebra i eljeza; kao dokaz za to mogu
posluiti tradicije rudarstva iz vremena ilirske sa-
mostalnosti i rimski nalazi na pojedinim ruditima.
Treba takoe istai injenicu da su rano izgraene
magistrale prole kroz bosanske rudarske krajeve.
Cesta Grab-Bos. Petrovac-dolina Sane prava je
rudarska cesta koja je povezala Salonu sa Savom,
tj. sa metalurgiskim centrom u Sisciji. Druga vana
rudarska cesta je magistrala Salona-Argentaria ko-
ja je zahvatala poznata rudarska podruja: Gornji
Vakuf-Vranica, Fojnica-Kreeva-Vare i Argen-

taria na Drini. Dio ceste Salona-Servitium koji je
prolazio podrujem Majdan-Sinjakovo-Mrkonji
grad takoe je imao funkciju jedne rudarske komu-
nikacije. U ranijem izlaganju ukazali smo i na druga
prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine koja su Rim-
ljani iskoriavali: izvoz umske grae, stonih pro- polovine I vij. i cijelog IIvij.n. e., pa je za poveane
izvoda i ita za potrebe Rima, dravne uprave i
vojske. U kolikoj su mjeri krajevi blii moru -- Li-
vanjsko i Duvanjsko Polje, donja Neretva - kao bo-
gatija poljoprivredna podruja mogli za vrijeme
Rimljana izvoziti ito u primorske gradove, ne zna-
mo, ali je pouzdano da su oni pretstavljali. rejone
koji su snabdijevali primorje stokom, itom i dru-
gim proizvodima. Zahvaljujui takvom svom zna-
aju, ova podruja su rano postala centri rimske
kulture u primorskom zaleu. Rimske ceste su kao
privredne arterije zahvatale sve predjele, jer su od
glavnih komunikacija u raznim pravcima polazili
ogranci i vicinaIni putevi koji su omoguavali vezu
sa pojedinim privrednim rejonima. Gustu mreu pu-
teva poznajemo u predjelu Mostarskog Polja, u po-
druju Ljubuki - Imotski- Posuje, na prostoru
Duvanjskog i Livanjskog Polja. Tano je da su ova
podruja zauzimala dobar poloaj i da su kroz njih
vodili prirodni komunikaciski prolazi, ali su takoe
na izgradnju velikog broja sporednih ivicinalnih
puteva u njima uticali privredni faktori. Najnovija
istraivanja pokazuju da je velik broj takvih puteva
silazio u dolinu gornjeg Vrbasa, u kraj koji je po-
znat po prirodnim bogatstvima i u kojem je za vri-
jeme Rimljana vrena eksploatacija zlata i drugih
ruda. Vei broj rudarskih puteva vodio je kroz ru-
darska podruja: Fojnica-Kreevo, Argentaria i
Sana-Japra. Mi smo ve ukazali na mreu puteva
koji su prodorima rijeka Lepenice, Kreevice i Foj-
nice spajali Kiseljak sa samim ruditima. Isto tako
smo ukazali na komunikaciske pravce kojima je
ovaj bazen bio vezan za dolinu Neretve, na to upu-
uju ve otkriveni tragovi rimskih puteva iznad Ne-
retvice i juno od Kreeva. Takvu i slinu mreu brodogradiline radionice l 71 . Od drugih rijeka' u Bo-
puteva imali su i porjeje Sana-Japra i oblast
Argentaria u kojima je komunikaciska mrea bila
proirena korienjem Drine i Sane za transport
splavovima i laama. Posavski krajevi u istonoj Bo-
sni i Lijeve Polje pretstavljali su u rimsko doba
itnicu za ishranu stanovnitva nastanjenog na i-
rim prostorima i za snabdijevanje vojnih jedinica.
Krajevi sjeverne Bosne spadaju u panonske oblasti
u kojima je za vrijeme Rimljana napredovala agri-
kulturna proizvodnja. Poznate su mjere koje su ovdje
preduzimane radi poveanja obradivih povrina i
unapreenja poljoprivredne proizvodnje (krenje
uma, melioracija movarnih zemljita, kolonizacija,
uvoenje novih kultura) 169.
U toku III i IV vij. n. e. znaaj naih krajeva
naroito je porastao. S tim u vezi je i uloga rim-
skih cesta na teritoriji Bosne i Hercegovine. Dok su
drugi kraj evi Rimskog Carstva u to vrij eme osj eali
posljedice privrednih kriza i spoljnih najezdi, dotle
su oblasti u unutranjosti Dalmacije ivjele bez tih
potresa. Privredna bogatstva i komunikacije Bosne
i Hercegovine dobivaju jo vei znaaj. Gubici na
jednoj strani, nastali usljed nesigurnosti i ruenja
u pograninim zemljama, morali su se koliko - toliko
naknaditi eksploatacijom dobara u drugim zemlja-
ma. Sudei po nalazima, rudnici u podruju Argen-
taria i na Sani--Japri radili su najintenzivnije ba
u III i IV vij. n. e. Meu miljokazima u Bosni i
Hercegovini velik broj datira iz III i IV vij. n. e.,
to pokazuje da su tada za ceste davana vea sred-
stva i da su na njima ee vrene opravke. Pove- sudei, plovidba Neretvom bila je mnogo znaajnija
107
ani promet i strategiski razlozi nalagali su da se
ba u to doba cestama na teritoriji Bosne i Hercego-
vine posveti vea briga. Ovo je bilo tim nunije,
jer izgleda da u rimskoj Dalmaciji nisu vreni ra-
dovi na izgradnji i odravanju cesta tokom druge
potrebe saobraaja i transporta komunikaciskoj
mrei trebalo posvetiti punu panju. Vea aktiv-
nost za izgradnju, popravke i ureenje cesta u III
i IV vij. n. e. pretstavlja izvjesnu specifinost po-
loaja rimske Dalmacije i uslova pod kojima se ona
razvijala. Mada je, uglavnom,kroz cijelo vrijeme
Rimskog Carstva izgraivana komunikaciska mrea,
ipak su u mnogim zemljama Imperije poslije I i II
vij. n.e. osjetno popustili interes i briga za ceste.
Do toga je dolo zbog optih uslova u kojima se na-
lazila drava (finansiska kriza, nesigurnost u poje-
dinim zemljama i smanjenje opteg prometa, nedo-
statak radne snage i s1.) 170.
I, najzad, plovidba rijekama, tj. korienjerje
nih tokova za saobraaj. Posebnih istraivanja l i cilju
poznavanja rijeka kao saobraajnica Bosne i Her-
cegovine nije bilo. Meutim sigurno je da su u anti
ko doba neke bosansko-hercegovakerijeke ne samo
pretstavljale prirodni prolaz za puteve koji su vo-
dili njihovim tokovima ve su istovremeno sluile
za obavljanje prometa plovidbom. Za Neretvu .zna-
mo da je pretstavljala vanu rjenu komunikaciju
kojom je obavljana trgovina i transport preko luke
Narone kako u rimsko tako i u predrimsko doba.
Brojni nalazi na terenu govore o ivom prometu
vodenim tokom Neretve kojim je vren uvoz i izvoz
raznih proizvoda. Za praistorisko vrijeme, pored
arheolokih nalaza, potvrdu o znaaju Narone kao
prometne luke i o plovidbi Neretvom daje i Pseudo-
Skylax (Periplus, c. 24, str. 30). Neretva je bila plov-
na od ua preko Hutova Blata sve do klanca kod
itomislia. Prema istoriskim dokumentima i podaci-
ma, zna se da su jo krajem XIV vij. il Poitelju radile
sni i Hercegovini kao prometni puteviplovidbQm
mogu doi u obzir Una, Sana, Vrbas, Bosnai Drina.
Po duini plovnih tokova i po privrednom znaaju
krajeva kroz koje prolaze najvanije su rijeke
Sana sa Unom i Drina. Plovidba ovim. rijekama
prvenstveno je mogla sluiti za transport rude iz
rudarskih podruja Sana - Japra i Argentaria.. U
naem ranijem izlaganju ukazali smo na to dase
u rimsko doba plovidba Sanom i dalje Unom od Bos.
Novog iskoriavala za brz i jeftin transport rude
i drvne grae do Save. Slino je i sa Drinom koja
je u svom srednjem dijelu (Skelani - Bratunac)
imala znatan broj naselja vanih sa privrednog, sao-
braajnog i strategiskog stanovita. Nema sumnje
da su ceste na ovom podruju jake eksploatacije
srebra i rijeka Drina sluile za transport rude naro-
ito prema Savi. Nalazi u bazenu Argentaria potvr-
uju da je ovaj podrinjski kraj odravao prometne
veze sa metalurgiskim centrom Sirmijem na Savi.
Drina je, kao to su pokazala istraivanja, sluila
i za transport graevinskog materijala na krae i
due relacije U". to se tie Vrbasa i Bosne, o plo-
vidbi njihovim tokovima u antiko doba ne znamo
nita pouzdano. Poseban znaaj imala je Sava koja
je koriena za transport raznih proizvoda, grae
i opreme, a njome su plovile i lae vojne flotile
koje su na Savi vrile patrolnu slubu 1 7 3 . -'- Plo-
vidba rijekama na teritoriji Bosne i Hercegovine u
antiko doba ne moe se u cjelini uporeivatisa plo-
vidbom koja se danas na njima obavlja. Po svemu
108
u rimsko doba no danas. Plovidbi Sanom-Unom
i Drinom posebnu vanost davao je transport ruda
u antiko doba, koje se danas, pri postojanju mo-
dernih komunikacija i u izmijenjenim uslovima ru-
darske eksploatacije, transportuju na drugi nain. -
U cjelini posmatrane, bosansko-hercegovakerijeke
ne pruaju mogunosti za razvijeniju plovidbu. Pri-
rodni uslovi, iako neto povoljniji u antiko doba
na Neretvi i, vjerovatno, na Drini, nisu bili takvi
da bi se mogao naroito proiriti i pojaati promet
tokovima rijeka. S druge strane, nemamo jasnije
pretstave o obimu prometa, o organizaciji plovidbe,
o veliini i broju rjenih pristanita na onim rije-
kama (Neretva, Sana-Una, Drina) koje su sluile
za plovidbu. Koliko bi u tom smislu donijela nova
istraivanja danas se ne moe rei, ali bi nesumnjivo
bilo korisno ispitati tragove i ostatke koji su u vezi
sa saobraaj em rjenim tokovima. Na tom polju po-
stignuti su znaajni rezultati u nekim drugim zem-
ljama Rimskog Carstva. Rjeni saobraaj u Galiji
poznajemo ne samo po obimu i organizaciji slube
prometa za vojne i civilne potrebe ve i po vjeta
kim radovima koji su preduzimani radi proirenja
i poboljanja plovidbenih puteva na pojedinim ri-
jekama'?".
Prema izloenom se vidi da su rimske komuni-
kacije u Bosni i Hercegovini imale istaknut strate-
gisko-ekonomski znaaj. Time se obiljeava i zna-
aj same Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Eksplo-
atacija prirodnih bogatstava, osobito ruda, i tranzit
NAPOMENE
1 Patseh: WM IV, 266; IX, 172-173; Die Lika in
romicher Zeit, Wien, 1900, stup. 11, 77 i passim
'Rostoveev, GW 1,190-193
3 G l' e n i e r, Manuel II, 665-690
Patseh: WM IX, 172-173 i XI, 118. Upor. Ra-
d i m s k s, WM IV, 135-156
o O natpisima upor. objanjenje: S e l' g e j e v s k i,
GZM LlI, 1940, 22
(; Upor. PWRE, 1895, stup. 616: T o m a s e h e k s. v.
7 Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 20-22
, P a t s e h: Herzegow., 139-140 i WM IX, 172-173
9 E. N i s e h e r, Die Romer im Gabiete des ehemaligen
Osterreich-Ungarn, Wien, 1923, 105. Upor. A. S e h o b e r, Die
Romerzeit in Osterreich und in den angrenzenden Gebieten
von Slowenien, 2 Aufl., Wien, 1953, 55
10 Upor. P a t s e h, Herzegow., 139-140
11 Upor. D. R e n d i -M i o e v i , GZM 1955, sv.
X,5-38
12 P a t s e h, Herzegow., 9-36
J3 Upor. P a t s e h: WM VII, 71 i IX, 278-280. R o-
s t o v e e v, La vie economique des Balkans dans I'antiquite
- u ediciji Der Balkan, seine Vergangenheit und seine
Gegenwart, Boegrad, 1936, 394-396
11 Herzegow., 5-6, bilj. 1
15 Ibidem
S e l' g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 22
10
Za Galiju upor.: G l' e n i e r, Manuel II, 735-739.
17
Za Noricum: A. S e h o b e r, o. e., 115-117
18 S e l' g e j e v s k i, GZM 1948, sv. III, 51
19 P a t s e h, Herzegow., 89-92 i passim
eo O uvozu i domaoj proizvodnji opeke upor.: P a t s e h:
Herzegow., 109-118 i GZM XXVI, 1914. 201-203
21 P a t s e h, Herzegow., 116
'2 R a d i m s k y, WM V, 263-264
23 Ibidem, 264
2' Ibidem, 265. S k a l' i , Banjaluka: Otadbina,
1924, br. 32
25 Ibidem, 265
raznih sirovina, grae i proizvoda, transport opreme
i hrane za vojsku bilo iz mjesnih sredstava bilo pre-
vozom iz drugih krajeva, cjelokupan cursus publi-
cus kako teretni (cursus clabularis) tako i laki put-
niko-potanski (cursus velox) - sve to daje po-
sebnu ulogu rimskim komunikacijama na teritoriji
dananje Bosne i Hercegovine. Na ovim komunika-
cijama, kako to pokazuju nalazi na terenu, odvijao
se za cijelo vrijeme Rimskog Carstva saobraaj iji
je obim rastao naporedo sa proirenjem privredne
proizvodnje pojedinih krajeva i sa poveavanjem
potreba za obezbjeenje granice na Dunavu. Stoga
su neopravdane tvrdnje, na koje se i danas moe
naii, da krajevi dananje Bosne i Hercegovine nisu
bili znaajni za rimsku dravu, zato to je rudarstvo
na ovom podruju imalo samo lokalnu vanost, a
velike prometne ceste Balkanskog Poluostrva nisu
dublje ulazile u unutranjost provincije Dalmacije.
Dosadanja otkria i stalno novi nalazi pokazuju da
su ove oblasti u politikim, strategiskim i privred-
nim planovima rimske drave zauzimale istaknutije
mjesto no to se to mislilo u prvoj fazi antikih
istraivanja. Poloaj naih zemalja izmeu Jadrana
i panonsko-meziskih oblasti isticao je u prvi red
znaaj komunikacija koje su kroz njih prolazile. Rud-
na i druga bogatstva ovog dijela provincije Dalma-
cije bila su vrlo cijenjena, naroito u kasnorimsko
doba kada su ekonomske krize potresale rimsku
dravu, a stalne inkurzije na istonim i sjevernim
granicama ugroavale njen mir i bezbjednost.
20 Upor. P. B a k u l a, Schernutismus eustodiae provin-
cialis in Hercegovina, Split, 1813'1. 158. H a d i m s k y,
WM V, 264
27 T l' U h e l k a, GZM III, 1391, 244. Upor. R a d i m-
sky, WM V, 265 i P a t s e h, WM XI, 143- 144
2" P a t s e h, WM VI, 239
29 P a t s e h, WM IX, 209
30 R a d i m s k y, WM III, 294-295. P a t s e h, WM
III, 527
31 S e l' g e j e v s k i, GZM 1947, sv. II, 18-23
ae S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 135
33 P a t s e h, WM XI, 111
"' Upor. A. M o m i g l i a n o, Sullo stato presente degli
studi di storia antica (1946-1954) - X Congresso interna-
zionale di scienze storiche, Relazioni vol. VI, Firenze,
1955, 24-25
'JO Upor. P a t s e h: Rimske pomone ete (alae et cohor-
tes auxiliares) u provinciji Dalmaciji, separat iz X izvjetaja
Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 1896, 3-4 i passim
i GZM XXVI, 1914 157-171
3C Za ale i kohorte upor.: K. K l' a f t, Zur Rekru tierung
der Alen und Kohorten an Rhein und Donau, Bern, 1951,
17-60 i passim
" Upor. P a t s e h: Herzegow., 63-92; Narona, 28-85
(passim)
'lb Upor. P a t s e h, Herzegow., 101-107
ac Upor. K. K l' a f t, o. c., 69-100
.io R o s t o v e e v, GW I, 190-193; II, 70-105 (passim)
I I Upor. H. U. I n s t i n s k Y, Sicherheit als politisches
Problem des rmischen Kairsertums, Baden-Baden, 1952,
11-43. F. M i l t n er, Romerzoit in osterreichtschen Lunden,
Innsbruck, 1948, 42-44
42 Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM 1947, sv. II, 49
'3 P a t s ch, Herzegov., !l2-103. S e l' g e j e v s k i: GZlVI
XLVI, 1934, 11-41. (passim); LIV, 1942, 158-171; LV, 1913,
1-20; 1950, sv. IV-V, 45-93 (passim)
44 Upor.: R o s t o v e e v, GW I, 192-196, 334-336 R.
E g g e r, Der Balkan unter Rom (Der Balkan, seine Vergan-
genheit und seine Gegenwart, Beograd, 1936, 321). G.
N o v a k, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provin-
ciji Dalmaciji, Historijski zbornik, Zagreb, 1948, 151.
 109
F. M il t n e r, o. e., 57-62. A. S e h 'o b e 1', o. e., 187-188 i 18 J i r e e k, Strass., u Bergw., 41-42, W a 1 t e r, o. e.,
passim 92, 151-161. A. R u e k e 1', Einiges uber das Goldvorkommen
'5 Za antiko selo upor.: R o s t o v e e v, GW I, 158-205;
111 Bosnien, Wien, 1896, 19 - 28. K a e e r, Geologija I,
II, 1-69. F. H e i e h e l h e i m, WgA, 742-749, 825-848 i 223-224~ T u a n, o. e., 24-26. S i mj i , o. e., 11 i 109
passim 70 A. C o n l' a d, Bosnien in Bezug auf seine Mineral-
co Upor. B o l o e h, Die Bevolkerung der grieehisch- schatze. Wiener geogr. Mitthelungen, 1870, 220-222. Upor.,
rornichcn Welt, Leipzig, 1886 - poglavlje Der lateinische B l a u, Reisen, 151-155
Westen: Die Donaulander 80 T u a n, o. e., 157-164. K a e e r, Geologija I, 140 i
47 Za period kasne antike naroito: S e l' g e j e v s k i: 238-239. Ing. D. T i b o l d, Rudarstvo u Bosni i Hercego-
GZM L, 1938, 49-63; LIV, 1942, 113-176 (passim) ; LV, 1943, vini, Rudarski I topiomarskt vesnik, Beograd, br. 38, 1938, 2
12-20; 1947, sv. II, 13-50 (passim) ; u Kulturnoj istoriji SI S i m i , o. e., 109-114
BiH, 1955, 99-111; Bazilika u Dabravini (revizija), izet " K a e e 1', Geologija, 279-287. T u a n, o. e., 79-80
Zem. muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1956, 5-6 i passim
>;1 Upor. E. P a a l i , GZM 1953, sv. VIII, 345-348
18 Naroito upor.: P a t s e h: Bosna i Hercegovina u
SI W a l t e r, o. e., passim. K a e e r; Geologij a I, 217-
rimsko doba, Sarajevo, 1912, 22-27; GZM XXVI, 1914, 206;
287. T u a n, o. e., passim. T i b -oTel, o. e., l. e., 2
Herzegow., 62 i 128
85 R u k er, o. e., 28-61. A. H ci f fer, Zlato i druge
,g Upor. T r u h e l k a, GZM XXVI, 1914, 81-116 A, rude u travnikom kotaru, GZM IX, 1897, 411-423. J. P e-
Benac, GZM 1951, sv. VI, 275-278
t l' o v i , Smjena kultura na Lavi, Napredak, Sarajevo,
:>0 G. N o v a k, o. c., Hist. zbor., 1948, 144 1947, 136
Upor. B e t z, MgD, 29-35. G. N o v a k, o. e., l. e., '" T l' U h e l k a - P a t s e h, WM III, 227-245. J. P e-
146-147 t r o v i , o. e., 138 i S arheologom kroz Travnik, Zagreb,
2 R o s t o v e e v, GW II, 70-105 (passim), G. N o v a k, 1931, 2
o. e.. l. e., 147-152 H7 K i p a t i - T u a n, o. e., 55. T u a n, o. e., 26.
53 Za opte karakteristike rimske privrede upor.: J. T i b o l d, o. e., l. e., 11
T o u t a i n. EA, 325-392. R o' s t o v e e v, GW I i II, passim. 88 "l,V a l t e 1', o. e., 25 i 28-44. K a e e 1', Geologija I,
Za panonske i balkanske oblasti: J. J II n g, Rmer und 308-318, 443-514. T u a n, o. e., 66-79. T i b o l d, o. e., l. e., 2
Romanen in den Donaulandern, Innsbruck, 1887, 150-174. i ll. S i m i , o. e., 133-139
R o s t o v e e v, La vie economique des Balkans dans l'anti-
so R a d i m s k y: WM I, 180-183 i III, 248-255
quite, u edie. Der Balkan, seine Vergangenh. u. seine
Gegenw., Beograd, 1936, 394 Jdd. S i m i , o. e., 133
" Geographi Latini Minores, izd. A. Riese, Heilborn, OI Koliko mi je poznato, ovi nalazi dosad nisu obraeni.
] 878, 119 02 E. P a a l i : GZM 1954, sv. IX, 312-314 i Nae
.... Za privredu Hercegovine i planinskih oblasti Bosne starine III, 1956, 75-78
upor. naroito: P a t s e h, Herzegow., 136-143 O" F i a la, WM VI, 120-128
5" Ibidem, 82-89 OI Radimsky, WM I, 203-217. M. Mandi, GZM
,>C Upor. p a t s e h, WM IX, 232 XLIII, 1931, 3-5
OR Upor. obavjetenja: GZM 1956, sv. XI, 308; 1957, sv. o.. Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 110-
XII, 344 i 1958, sv. XIII, 274 116: novi natpisi i revizija objavljenih u CIL III, 13239
Gg L l' e m o n i k, GZM 1954, sv. IX, 180-182 i 1955, i 13240
sv. X, 107-122 i 1957, sv. XII, 143-162 OG Upor. T l' e p t o w, Bergbau, Leipzig, 1900, sl. 13 i 14.
oo I. r e m o n i k, GZM 1955, sv. X, 122-132
S k a r i, GZM XLVII, 1935, 25, sl. 2. S i m i , o. e., 314 i 315,
sl. 110 i 111
01 F i a l a, WM V, 163-166
97 Podaci o ovome uzeti su 1954 god. iz Direkcije da-
o Upor. L r e m o n i k, GZM 1952, sv. VII, 241-247. nanjeg rudnika u Ljubiji koji se intresuje za radove na
S e r g e j e v s k i u Kulturnoj istoriji BiH, 1955, 101-102 daljem pretapanju ove troske.
oa G. l' e m o n i k, GZM XLII, 1930, 211-215 08 T l' U h e l k a, GZM II, 1890, 97
F i a l a, WM I, 328 09 S i m i , o. e., 136
n5 S e l' g e j e v s k i, GZM XLVIII, 1936, 3 i 13 100 S i m i , o. e., 139
on L r e m o n i k, u edie. lanci i graa za kult. 101 W a l t e 1', o. c., 93-147. K a e e 1', Geologija I, 358-
istor. Istone Bosne, knj. I, Tuzla, 1957, 127-150 365, 410-423. T u a n, o. e., 130, 132 i 149. T i b o l d, o. e.,
(17 Zur Geschichte von Sirmium, Strena Buliiana, l. e., ll. S i m i, o. e., 139-142, 146-148
Zagreb-Split, 1924, 229-230 j,'" P"I,VRE, 1903, stup. 1294: P a t s e h, s. v. Domavia
68 S e r g e j e v s k i, u Kulturnoj istoriji BiH, 1955, 84 e
CI'" li l' i , GZM XX, 1908, 82-84
no L l' e m o n i k, GZM 1958, sv. XIII, 121-123 HH S i fi i , o. c., 139-140, 144-146
70 Obavjetenje: GZM 1958, 5'V. XIII, 274 O. D e v i s, Prehistoric copper - mine at Jarmovac
71 S e r g e j e v s k i, II Kulturnoj istoriji BiH, 1955, 84 near Priboj na Limu, GZM XLIX, 1937, 1-3
Upor.: Heiehelheim, WgA, 742-749. Toutain, loe O. D e v i s, Ancient mining in the central Balkans,
EA, 350-363 Revue internationale des Nudes balkaniques, Beograd,
1938, 405-418
Za Galiju upor.: G l' e n ie 1', Manuel, 782-819. Za raj n-
'r :

ske oblasti upor.: G. K l' o p a t s e h e e k, Das rom. Landhaus 107e u r i , Historija rudarstva i topioniarstva u
in Deutschland - VI Berieht d. Rom. - Germ. Kommiss., Bosni i Hercegovini, Rud. i top. vesn., Beograd, 1930, br.
Frankfurt, 1913, 51 idd. F. O e l m a n n., Germania V. 1921,64 9,411
idd. J. H a g e n, Rmerstrasscn der Rheinprovinz, Bonn, 108 G. N o v a k, Pogled na prilike radnih slojeva u
1931. XXXVIII-XL. Za Panoniju i Norik: B. S a r i a, Histo- rimskoj provinciji Dalmaciji, Historiski zbornik, Zagreb,
ria I, 1950, 472-474 sa tamo navedenim radovima i izvje- 1948, 131
tajima i M. G r u b i n g e r. Blatter fUr Heimatskunde, Graz, t oa R o s t o v e e v, GW I, 196
1959, 33 Jhrg., N~ 1, 9-19 izvjetaj o velikoj rimskoj villa lJO U. T a e k h o l m, Studien uber den Bergbau der
rustica LI Thalerhofu kod Graca.
rmischen Kaiserzeit, - Exkurs uber die Bleigruben bei
74 Upor. G l' e n i e r, Manuel II, 884-941. A. C a l' n o y, Ralja in Serbien, Uppsala 1937, 160 Upor. P l' e m e r s t e i n
Toponyrnie des chausses romaines en Belgique et dans les - V u l i , Ojh III, 1900, Beibl. 156
regions avoisinantes - Essai d'hodonymie u L'antiquit
111 WM IX, 172-173
classique, Bruxelles, XXIII, 1954, l-er fase. 18-25
112 P a t s e h, WM V, 238-239
t n B l' U n o W a l t e 1', Beitr-ag zur Kenntniss der Ertzla;
tta P a t s e h, Zur Geschichte von Sirmium, Strena
gerstatten Bosniens, Sarajevo, 1887, passim. F. K o e h, Fahlerz
von Makara bei Gornji Vakuf, WM VI, 888-890. K a t z e 1', Buliiana, 1924, 231
Geologija I, Sarajevo, 1926, 222 - 297. M. K i p a t i i 114 Idem, WM VII, 64, 67-68

F. T u a n, Slike iz rudstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1914, 110> P a t s ch, WM IV, 251 (CIL III, 8379)
55 i 115. F T u a n, Nae rudno blago, Matica Hrvatska, 11G V. P a k val i n, GZM 1958, sv. XIII, 154-156
Zagreb, 1919, passim. Upor. V. S i m i , Istoriski razvoj 117 Upor. G r e n i e 1', Manuel II, 990-992
naeg rudarstva, Beograd, 1951, 108-132
118 Upor. E. S e h o n b a u er, Beitrage zur Geschichte
76 V. u r i , GZM, XX, 1908, 86-89 des Bergbauerechts - Munchener Beitrage zur Papyrus-
77 Idem, GZM, XII, 1900, 115-117 forschung und Rechtsgeschichte XII, 1929, 135 i passim
 IlO
119 Upor. :Rostovcev, GW II, 56-59. T1iekhoim,
o. e., 90-101
120 Rostoveev, GW II, 56-57
121 .R o 5 t o v e e v, Geschichte der Staatspaeht der
romischen Kaiserzeit bis Diokletian - Philologus, Suppl.
IX, Leipzig, 1901-1904, 447~455 i 501
J22 T a e k h o l m, o. e., 108-110
r aa O vlasnikim odnosima i upravljanju rudnicima
uopte upor.: T a e k h o l m, o. e., 97-128, 140-149 i passim
lC4 Upor. idem, 128-140
m p a t s e h, WM VI, 264-266
120 Upor. T a e kh o l m, o. e., 149-156. G. N o v a k,
o. e., Hist. zbor., 1948, 129-133
l27p a t s e h, GZM XIV, 1902,425-436. S e r g e j e v s k i,
GZM XLIV, 1932, 28. J. P e t r o vi , GZM 1955, sv. X,
J81-196
tue Ba r to l Z m a j i , Rimske carske kovnice od god.
:W3 do 476, Numizmatika V, Zagreb 1953, 13 i 15
12. Za hronologiju boravka legija i auksilijarnih jedi-
nica upor.: B e t z, MgD, 36--'---60. P a t s e h: Rimske pomone
ete - X izvjetaj Velike gimnazije sarajevske, Sarajevo,
passim i WM VI, 257
130 Za dislokaciju legija i auksilija upor.: P a t s e h,
GZM XXVI, 1914, 161-169. J. Z u r a n i , Starinar, IV,
1926-27, 93-98
131 Upor. S e r g e j e v s k i u Kulturnoj istoriji BiH,
Sarajevo, 1955, 67-68. S k a r i , Banja Luka i njena okolina u
davnini., Otadbina, Banja Luka, 1924, br. 32 i 33
m Za poloaj i razvitak logora upor.: naroito:
E. S w o b o d a, Carnuntum, seine Gesch. u seine Denkmaler,
2 Auf1., Wien, 1953 9-73. G r e n i e r, Manuel I, 270-281,
403-463. H. S e ho e n b e r g e r, Fi.ihrer durch das Romer-
kastell Saalburg, Bad Homburg, 1953, 1-32. R u d o l f
F e II m a n n, Die Grabungen im Legionslager Vindonissa
im Jahre 1954/55, Brugg, 1955, 3-65
133 Za eanabae upor.: E. S w o b o d a, o. e., 73-174.
Manuel II, 719-726. F. O e l m a n n, Gallo-i-rmische
Strassensiedlungen und KLeinhausbauten - Bonn. Jahrb.
CXXVIII, 1923, 77-97. O. P a r e t, Die Siedlungen des
rom. Wi.irttemberg, (Die Rmer in Wi.irttemberg), III Teil,
Stuttgart, 1932, 188-191
,"4 L. B o n n a r d, La Gaule thermale - Sources et
stations thermales et minerales de la Gaule a I'epoque gallo
-romaine, Paris, 1908, 69. Upor.: Tacit., Hist., I, 67 (Aquae
Helvetieae). Plin. NH, XXXI, 20, (Aquae Mattiaeae). Liv.,
XLI, 16, 3 (Aquae Cumanae) i dr.
185 R a d i m s k y, WM III, 50. Upor. P a t s e h, WM VI,
172. Podaci o dananjem stanju rimskih spomenika kod vrela
Toplice u Gati uneseni su prema usmenom saoptenju
Dr. A. B e n e a, direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
koji je u jesen 1954 g. bio u Gati. Upor. L e r e m o n i k,
GZM 1958, sv. XIII, 130
13(; P a t s e h, GZM XXXI, 1919, 97
137 GZM I, 1889, sv. I, 89
138 WM IX, 234-235
139 L. Gr i -B j e.l o k o s i , GZM III, 1891, 459-460.
P a t s e h, WM V, 173-176. Upor. K a e e r, K poznavanju
mineralnih vrela Bosne, GZM XXXI, 1919, 226-228
HO P a t s e h, GZM XXXI, 1919, 98
141 K a e e r, GZM XXXI, 1919, 198
1~.2 Prilikom posjete Srebrenici, Gradini i Sasama radi
prikupljanja podataka o rimskom rudarstvu i upoznavanja
sa tragovima antikog ivota u ovom kraju - pisac ovog
rada pokuao je da utvrdi i to da li su Crni Guber i druga
mineralna vrela u Srebrenici bili poznati jo u rimsko doba.
Na terenu je stalno dobivao obavjetenja o nalazima reljefa
i obraenih kamenih ploa, o zidovima od kamena i cigle,
o ozidanim kanalima oko Crvene Rijeke i Gubera i sl. Ozna-
ena nalazita danas su ve razorena ili su postala gradilita. commerce II (Le commerce de l'ancien monde et jusqu'a Ja
Pojedini nalazi (fragmenti ornamentisanih ploa ili odlomci
skulptura) prema obavjetenjima uniteni su i razneseni na
razne strane. U svakom sluaju danas bi bilo gotovo nemo-
gue ponovo prikupiti ove ostatke u Srebrenici i upotrijebiti
ih kao autentian materijal za prouavanje.
10 K a e e r, o. C., 257-259
14< L. B o n n a r d, o. e., 55-59. Upor. Grenier, Manuel
II, 717
14" G r e n i e r, Manuel II, 670-671
140 Ibidern, 689
147 S k a r i , dZM XXXVIII, 1926, 101-104. Upor.
Patseh, WM IV, 249
118 S e r g e j e v s k i, Spom., XCIII, 1940, (72), 8
ll. B o n n a r d, o. e., 151-248: Apollo, Mercurius, Sil-
vanus, Juppiter, Aeseulapius, Borvo, Damona, Sirona, Lus-
soius, Nerius, Venus, Minerva, Neptunus, Juno, Diana,
Vulcanus i dr. V. H off i II e r, B. s' a r i a, Antike Insehriften
aus .Iugoslavien I, 1938, br. 458-462, 464-468: Hercules,
Diana, Nymphae, Silvanus; br. 583-585: Juppiter i Nemesis
,,11 B o n n a r d, o. e., 112-113 i passim. J. H a g e n, o. e.,
XXX-XXXIV. F. S t a h e l i n, Die Schweiz in rmischer Zeit,
Basel, 1931, 445-446, 456
m S. L j u b i , Aquae Jasae, Vjesnik, Zagreb, I, 1879,
33-43. A. M a y e r, Vjesnik, Zagreb, NS. XVI, 1935, br. 3 i
'1,69-79. V. H off i II e riB. S a r i a, Ant. Insehrift. aus Ju-
gosl. I, Zagreb, 1938, 205-211, 269-272
][,2 B o n n a r d, o. e., 115-121 i passim, sa brojnim
primjerima iz raznih naselja uz ljekovite banje, Posebno:
J. R o u s s e l, Luxovium ou Luxeuil a l'epoque gallo-i-ro-
maine Paris, 1924, 51-52. F. Staheltn, o. e., I. e.
t na K a e e r: o. e., 190-266 i Geologija I, 287-288,
423-429 i 500-502
154 D r e s e h-G a r r i g o u, Trait complet des eaux
d'Ax, 1897, passim. Grenier, Manuel II, 716-717
",., Strass., 5
150 Rimska cesta od Prologa preko Donjeg Unca Pet-
rovca u dolinu Sane, GZM III, 1891, 403-404
157 H. B u II e, Geleisestrassen des Altertums, izd.
Bayer. Akad. d. Wiss., Mi.inehen, 1947, 40-119 (passim). Za
pojedine zemlje upor.: D e e h e l e t t e, Manuel d'archeologte
II, Paris, 1915, 965 idd. G r e n i e r, Manuel II, 336 idd. P. H.
S e h e f f e l, Verkehrsgeseh. der Alpen, I, (Bis zum Ende
des Ostgotenreiches Teodoriehs des Grossen), Berlin, 1908,
39-40. J. H a g e n, o. c., XXVIII
J5R Upor. B a II i f, o. e., 7-8, sl. 2-8. A. C o l n a g o-J.
K e i l, Ojh VIII, 1905, BeibI. 48 id., karta 12. M. A b r a m i
-A. C o l n a g o, Ojh XII, 1909, BeibI. 13-39, karta 4.
P a t s e h: Narona, 27 idd., Tab. 3 i WM XI, 112-113
15. Za votivna kolica upor.: F. v. H o e h s t e t t e r,
Mitteil. d. anthrop. GeselI., X-XII, Wien, 1881, 289 idd. - o I
!
nalazu na Gl asincu, W. S e h m i d, Der Kultwagen von
Strettweg, Leipzig, 1934 - Fi.ihrer zur Urgesch., izd. H. Rei-
nerth, Bd. XII, 26-27 i H. B u II e, o. e., 132-133 - o nala-
zima uNoriku
lGO Za predrimske ceste: P a t s e h, GZM XIV, 1902,
399-403 sa priloenom kartom
lOJ Upor. K. P i t n e r, GZM, XVI, 1904, 240-243
lG2 Za Galiju upor.: G r e n i e r, Manuel II, 42-51. ZD
Germaniju: F. H e r t e l e i n u. P. G o e s s l e r, Die Strassen
u. Wehranlagen des rom. Wi.irttemberg (Rorncr in Wi.irttem-
berg), II Teil, Stuttgart, 1930, XXVII i O. P a r e t, o. c.,
182-183. J. H a g e n, o. e., I
103 GZM 1955, sv. X, 150
]('4 P a t s e h: Anhang, 56, 64 i WM IX, 236-237
Strass., 4 i 6
lGG Upor. S e r g e j e v s k i, GZM 1948, sv. III, 45
]07 Upor. G r e n i e r, Manuel II, 72-76. H i rs e h f e l d,
Die romischen Meilensteine - Sitzungsb. d. knigl. preus-
sisch. Akad. d. Wissenseh., 1907, Berlin, 16 i passim
108 O beneficijarima uopte: Upor.: G r e n i e r, Manuel
I, 183-187, II, 201-202. D o m a s z e w s k i, Die Benefieia-
rier-Posten und die romischen Strassennetze, Westdeutsch.
Ztsehr. XXI, 1902, 158-211. J. H a g e n, o. e., XX-XXI
reu Upor. E. N i s e he r, o. c., 102-104. P a t s e h, Zur
Geschichte von Sirmium, Str. Buli., 229-230. Ro s t o v-
c e v, La vie economique des Balkans dans I'antiquite -
Der Balkan, seine Vergangenheit und seine Gegenwart
Beograd, 1936, 55-58
J70 Upor. M. L e m o s s e-M. B o u l e t, Histoire du
fin du XVe s.,) Paris, 1950, 137-141. P a u l L o u i s, Le
travail dans le monde romain, Paris, 1912, 390-396
171 P a t s e h, Herzegow., 35-36. J i r e e k, Strass. u.
Bergw., 79
172 Upor. S e r g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 23; LV, 1943,
12. 1947, sv. II, 49
'''' P a t s e h: GZM XIV, 1902, 406-413 i bjh, VIII,
1905, 139-141
174 Upor. L. B o n n a r d, La navigation interieure de
la Gaule a I'epoque gallo-romaine, Paris, 1913, 7-19, 122-
160 i passim. G r e n i e r, Manuel II, 561-623
 ZUSAMMENFASSUNG
1.EINLEITUNG
Das antike Kommunikations- und Siedlungsproblem
nirnmt in den htstorisch-archaolognschen Untersuchungen von
Bosnien und der Herzegowina (Ab'kurzung: BH) einen be-
'de.uten!den Platz ein. In der Zeit von 1952'-19'56 hat der
Autor die Richtungen einiger' rmischer Strafien und An-
siedlurigen, insbesondere in Zentral- und Westbosnien, an
Ort und SteUe in Augenschein genornmen. In dieser Studie
wird der Ubenblick ilber die antiken Ansiedlungcn nach
den Richtungen, in denen die wichtgsten romischen, bzw.
antfken Straflen ver'lauf'en, dargelegt. Bcigegeben sind auch
tcpographische Karten, auf welchen alle bisher bekannten
II. FORSCHUNGEN VON 1878 BIS ZUM JAHRE 1945
Vor 18<78 hat man die antiken Denkrnaler in BH nicht
systernatisch bearbeitet, Sie werden bis dahjn nul' von
einzelnen Reiseschreibern und Iokalen Chronisten erwahnt.
Einst mit dem Jahre 1878, als narnlich diese Gegenden von
Osterreioh-Ungarn okkupiert werden, beginnt man, die
antiken Denkmaler zusammenzutragen. Das Hofrnuseum in
Wien und das Natiorialmuseum in Budapest suchen histo-
rische Denkmaler und kunstvolle Alfertumer aus BH, wobei
es bei dell' Verteibung dieses Schatzes zwischen beiden zu
Verhanlungen kornmt (daruber besteht ein ganzer, heute
i.n Satra1jevo aufbewahrter Briefwechsel). - Im Jahre 1-884
wird in Sarajevo der Musealverein gegrunet, dessen Auf-
gabe es ist, die alite n Denkrnaler zu sammeln und deren
We~ges!chleIPL:ltwerden zu verhuten. Seit 1888 besteht das
Landesmuseum in Sarajevo, das schon 1889 sein eigen IS
Organ ins Leben 'ruft: den Gla,sni.k Zemaljskog Muzeja
(Abkurzung: GZM). Unter den Atrbeiten, die der GZM
herausbrdngt, tun skh zu Beginn Berichte und Abhandlun-
gen aus der prahistorischen und amtdken Archaologie her-
vor. Zwischen 1893 und 1'916 kornmen 13 Hefte "Wissen-
schaffliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina,
Wien (Abkurzung: WMBH) heraus, in de neill die wichti-
geren Arbeiten aus dem GZM in deutscher Sprache pu-
bbizier t werden Die archaologtschen F'orschamgser gebntsse
velroffentlichen u,ch: CIL, Archaeol. - epigr. Mitt. (Wien),
III. FORSCHUNGSSTAND VON 1945-1958
Unter neuen, gilnstigeren Bedi,ngungen werden nalch
dem II. Weltlkrieg umfangrekhere 'und zahlreichere Unter-
suehungen fortgesetzt. Der GZM puibHziert die Ergebn:h,se
dieser Arbeiten. Gleitc'hlaufend mit den AUlslgrabungen wer-
den auch oI1ganisierte RekognoS'zierwngsaktionen des Terraiin!S
durchgefilhrt. Der Grundgedanke der jetzigen Untersuehun-
gen ist es, MatelI1ial zur Klarung der frilher nicht genugend
erforschten Fragen aus dem Leben der Ant'ike zu Isammeln,
Romcrstrafien und daran Iiegenden Ansiedlungen eingezeich-
net sind. Die jungsten Forschungen haben die auf den ersten
Iunf Karten eingetragenen SteaBen srgeben. Als Beweisma-
ter ial dazu dienen die betgelegten Photogcaphien. Der Plan
dieser Abhanddung ist fo!lgender: die ersten zwei Ka1p'itel
bearibeiten den Stand der Forschungen ube.r die antike Pe-
["ialde in BH; die zweite Kapite!reihe behamde'lte alle bislang
bekanntcn Spuren von Ansied'lungen und Kcrnmunikationen:
der dritte Teil (Kap. IX) bemhaltet allgemeine Betrachtun-
gen, Er lauterungen und Schluflfolgeirungcn ilber die antiken
Ansiedlungen und Kornmunikationen in BH.
Sitzungsber. der Wiener Aka., Jahreshefte des osten.
archaol. Instiit. (Wien), Bull. di arch. estoria dalmata (Splbt) ,
Vj-esnik hrvatskoga arheo l, drutva (Zagreb) u. a. - Auf
dem Gebiet der antfken Archaologic haben am meisten
gearbeitet M. Hoernes, . Truhelka, W. Radirnsky, F. Fiala,
J. Kellner, Ph. Ballrf, der hervonragendste Forscher aber
war K. Patsch. Im Laufe dell' ersten 2,5 Jaihire seines Beste-
hens verofferrnlicht der GZM eine graBeire Anzahl wertvoller
Abhand'lungen und Beriehte ilber die Urrtersuchungen im
Gelande, Im Jahre 1'918 wi'rd in Sarajevo das Bosndsch-
herzegowinisehe Institut fill" Batkanfonschung gegrunet,
hat [edoch keinen besoridcren Arbeitserfolg zu verzeichnen.
Nach 19'18 setzt das Museum die Forschungen mit beschei-
deneren Mitteln und wenigeir Fachkraf'ten fort. Deir GZM
brmgt Arbe'item von M. Mandi, D. Sergej'evski', G. Cre-
montk, Vl. Skari u. a. Vom 1941 bis 19'45 Iiegt jede For-
schurrgstatigkeit brach. - Diese ganze Periode von fast
sieben Jahrzehnten ist durch bedeutende Untersuchungen
im Gelande selbst und Sacnmelri von Gegenstanden fill' die
Museen gekermzeichnet .Iedoch marigelt es der antiken
Archaologle von BH aulier eiriigen, in diesem Zeitabschrritt
veroffentltchten, sehr bcmerkenswerten Abhandlungen und
Monographien an Studien, die die Fragen nach der Wirt-
schaf't, der Entwicklung einzelner Gegeriden, den sozialen
Verhaltnislsen u. a. behandeln.
und zwar sind das die Fragen nach der Wirtschaft, den
pG'1itischen Institutionen, und dami:t im Zusammenhang,
nalCh den geiS!ellschaftllchen Zustal1Jden. Mit Erfolg wird
heu'te an der Erfms'chung der anJtiJken Siedh.lIIlgen, Vi11en
u.nd romischen StraBen gearbeitet (D. Sergejev:ski, L re
monik, E. Pa,ali, . Ba!sler). Von besonderem Interesse
ist d1e Fralge des antlken Bergbalues in BH (D. Sell'gejevski,
E. Pa:a1i). Es haben auch systematische, bi!sher noch nieM
 112
dagewesene Ausgrabungen einzelner Ansiedlungen (z. B.
Ilida bei Sarajevo) begonnen. Zweifellos bleibt da noch
viel zu tun iibr'ig, besonders ineinzelnen Teilen von BH
(z. B. Ostbosnien, Posawina, nordliehc Herzegcwina, ein'ige
Gebiete in Westbosruen), die weitere Erforschung des romi-
sehen Bergbaues, der rormschcn Komrmnruikationen und
Villen wird aber noch viel Kraft kesten. Eine sehr verant-
IV. ANSIEDJ,UNGEN UND STRASSEN IM FLUSSGEBIET DER SANA UND UNA
Duirch das FluBgebiet der Sana f'iihrt eine aus Richtung
Burnum (heute Supljaja bei Knin) kornmende Rmerstrafse,
wo sich ein romisches Lager befunden hat. Auf ihrer T'rasse
wurden bei Resanoivci, Drvar lund anderen Orten Meilen-
steine gefuruden. Die auf einigen Meilensteincn erhaltenen
Inschriten zeigen, daf jene zur Zeit des Kaisers Claudius
im Jahre 417/48 n. u. Z. aufgestellt worden 'sind. An dieser
Strafle sind .im Raum von Resanovci-e-Dn-var-c-Bos. Petrovac,
und weiter die Sama entlang, Spuren zahlreicher arrtiker
Agglcmerationen vorhanden. Die bekanntesten Agglornera-
tionen befanden sich bei Bos. Grahova, Drvar, Bos, Pe-
trovac, im F'lutlgebtct der Sana alber haben sich bei Sanski
M ost, um das heutige Start Majdan und um L.jrUb ij al trber-
bleibsel romischen Bergbaues erhalten (romische Inschuif'-
ten; Werkzeug; Schmelzi.ifen u. a.). Bedeutende Spuren anti-
ker Berg- und Huttenarbeitcn wurden ebenfalls im .Jar r a-
Tal bei Agti und Blagaj festgestellt, Auf Grlund der Funde
weiB man, daf die Illyrier die reichen Eisenerzvorkommen
schon vor den Romern (im V. und IV. Jahrhundert v. u. Z.)
ausgebeutet und sich mit Metallurgie befaBt haben. An der
ganzen Strafenstrecke von Resanovci und Drvar bis zur
Miindung der Saria befinden sich zahlreiche Grad:ine, die
Spuren von einstiger Besied'lung in romischer Zeit auf-
weisen, Sie dienten als Besfestigungen coerhalb der Ansied-
lungen und Be.rgwerke, scrrgten aber auch fur sicheren Ver-
kehr, Nahe der Mundung der Sana in die Una wu rden in
Rakans'ke Barice und Mala Ruika trbenelste arngesehenerer
AllJSiedlungen en:tdeckt. De,,' ganze Raum war vo.n der i:lly-
rischen VolJker:scha'ft der Maezeii bewohnt. Den Besiedlungs-
spuren und Spuren von Grubenarheilten nach kann im FluB-
gebiet der Sana, am ehesten bei Start Majdan, der befestigte
Ort deir Maezei E1tACdho' (Dio Casls., L VI, 11) lokali!siert
werden, dlr auch in romischen Inschr!iften aUls vers,chiede-
nen Gegenden als mnnicipium Splonum und respubJica
Sploni,starum seine Bestatigung firJIdet. Auf jeden FaU war
dals zu romiseher Zeit cin adITl!inist:ratives Bergbauzentrum.
- Die hier durehlaufencJe StraBe i'st d:ie FOTtsetzung derje-
V. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE PROLOG-BAN.JAI.UKA-BOS. GRADIKA
UND AN VICINALWEGEN
Diese 8tTaBe i:st mit der StraBe Salona - Servi!tium
(Talb. Peut. = 126 m. j.:. und Itin. Ant. = 1'5'1 m. p.) iden-
tisch. Angaben dalruber macht auch die Inschrift CIL III,
3W'8a = 1011156 und 312'00: Sa,lona - ad fine~ provinciae
Illyrici !TI dier Lange von 167 m. p. - Livanjska Polje und
Glamoiko Polje siteUen :n der Antik'e gut besiedelte Gebiete
dal'. Auf dem Livanjska Polje befandsich ein M'Unici\P~Ulm,
desigleichen auch auf dem Glamo'ko PoUe. In diresen Ge-
bieten sind Spuren romischer StraHen in Form von Spur-
rillen und ErdwaUen erhalten gebllieben; gle1unden wurdlen
auch Meilensteine aus dem III. und IV. Jahlr:hunder n. u. Z.
Beslo.nderes Interesise velrdient e'in:eg;rof:\'e Zarhl VOlTI Gra-
dilne, die bisher no-ch nicht genauer unter,s'Ucht worden sind.
A:uf dem G'lamoko, Polje war im Orte Ha,Japi eline wichti.gere
romis,che manlsio vo,rhanden. Den Ve:nkehr auf dem Livanj-
sko und Glamolko Polje bezeugen rei.chha,lti:ge Funde romi-
seher MlinZien in Serien vom Republikanirsrc'hen Z,eitalter bis
wortungsvolle und schwierige Autgabe I:ust die rfcrscbung
der Gradine (Wallburgen), speztell die Ergrundurrg ihrer
Funkt\ionenin vorrornischer und .romischer Zeit. Aufer
diesen Auf'gaben bestehcn auch andere, welche von den For-
schern aber schori in Ihr Fcrschungsprograrnm aufgenommen
werden sind.
nigen Stra Be, die in der Inschrif't CIL III, 3198b = 1'O'1!5
16b
erwahnt wird. - Im FluBgebiet der Una haben die For-
schungcn eine starke Besicdlung im Gebiete von Biha
ergebon. Hier Iiegen die wichtigsten Lokalrtaten Gnlub'i,
Jezerine, Pritoka, Privilica, Zaloje, Brekovica. Ilida-Gata
und Ripa. Die Gegend war auch in vorrmischer Ze st gut
besicdelt. Golubi und Privilica waren eines der bedeuten-
deren Zentr en der il.ly rischen Volke.rschat der .Iapoden,
wovon romische Inschrif'tcn Zeugnis ablegen, Hiel' befanden
sich zu Bcginn der rmischen Okkupation die Garnisonen
einzelner romischer Heerescinheiten. In Ripa, Ribi und
an anercn Stellen bei Biha entdeckte man Uberbleibsel
von Pfahl'bauten. In der Umgebung von Bos, Krupa sind
ein'ige Ansicdlungen aus vorromischcr und romischer Zeit
und in Vel. Kladua ebenf'a lls eine rornische Siedltmg be-
kannt. Das 'I'ad der Una ist .reich an Graine, auf den en
sich Spuren autcchthonen (Illyrischen) Lebens und liber-
reste .romischen Bauma ter ials erhalten haben. - Der Ver-
fasser ist dim' Ans.icht, daB eine rmische Nebenstrafe (via
vicinalis) Biha mit Bos. Petrovac verounden und sich an
die Strafe Burnum - Rcsanovci - weiter das Sanatal
entla:ng angeschlossen hat. Eine arrdere Str afie fuhrte, aus
Richtung der Plitvice r Seen komrnerud, durch Biha und
weiter die Una ubwart.s als Verbindung der bcrden Haupt-
strafen: Salona - Siscia durch das heutige Kroatien und
Salona - Burnum - durch das Sanata.!. Moglichs:fweise
veTli'ef ein Seitenweg von Otoka gegen Vel. Kladua. Die
ganze Gegend von Biha waT die Una abwarts eng ver-
bunden mit dem bekannten Zentrum Silsda an der Save.
- Der Raum von Bos. Novi ist fluBabwarts noch nicht
erforf's,cht. Bekarnnit ist, daB in Bos. KosItajnica eine ange-
sehenlere Ans'iedlung bc;sta.nden halt und daB bei Bos. Dubica
eine Rom2,rstra[3e das Savetal enUang verlaufen ist. -
AuBer StraBen bedienten sich die Romer fluBabwarts auch
der Schiffahrt auf Sana und Una. Die Sana war als Schiff-
fahrtswe;g zur Befii'rdf.'J'ung VJn BS'rgbauerzeugnlilssen in
antiker Ze'it von betSonderer Bedeutung.
zum Ende des IV. Jahrhunde-rts n. u. Z. Die romischen
Stra Ben in dieser Gegend bearbeitete Ph. BaUH (1893) und
neuiere Beitrage zur Kenntnis der romischJen StraBen und
Siedlungen, ins,besondere derer auf dem Glamo'ko Polje,
lieferte D. Sergejevski. - Eine bedeutende Kommunikation
steHt deir' Solal"ski put (Sa,]zweg) vor, der das Kupreko
Polje mit Sipova am Flnsse Pliva vel"band. Der Auto,r hat
im ganzen Bereich nordlich von Mli'nJite und Sipovo Sied-
lun:gs- und KOlmmunikatioinsfQ;r~d'J:un:!g'en durchgefuhrt. Da,s
Beweismaterial zeigt erha1ten gebliehene trbf;f'lSlte des
StraBenkorpers, van Spurri1len u. a. wie auch SrPuren von
ein:igen Ansiedlungen. Die Erg,ebni,slse diese'r FOlr'scbungen
bestatigen, daB es hiel' neben der HauctstraBe, die durch
das Feld von Livno und Glamo fiihreilld, in Richtung
Peoka-ipovo-Banja,luka-Bos. Gradika vedief, eini:ge
Vkinailweg:e gaib. Wichtigere Ansiedlungen befanlden si,eh in
Pecka, Sipovo, Jajce, Majdan. in der Gegend von M:rkonji-

grad, in -SIj ivno, Gornj ieher, Banjaluka, Trn, Mahovij ani
und Bos. Gradika. Auch in diesem Sektor waren viele
Gradine,diie zur Romerzeit bcsicdelt wau-en. Bei Majdan
und Mrkonjigrad wurde Erz (Eisen, vielleicht aber auch
Kupfer) gefrdert und verhuttet. In Gornji eher und Lak-
tai (sudlich, bzw. nordlich von Banjaluka) bestanden Agglo-
merationen an heilkraf'tigen Thermalquellen. In dem ausge-
sprachen Iandwirtschattlichen Charakter t.ragcnden Raum
zwischen Banjaluka und der Save kam es zur Bildung land-
wirtschaftlicher Agglomcrationcn (villae rusticae) als .Zen-
tren der Landguter (Iundi). - Auf Grund der Resultate
frtiherer wie auch nach eigenen Forschungen stellt der
Verf'asser Iur die Strane Livanjska Polje-i-Banjaluka-e-Bos.
Gradika tolgende 'I'opcg.rtuphie auf: Pelva (Itin. Ant. = bei
Livno; Salviae = Podg r adina bei Kamen; Sarnade (Itin.
Ant.; Saniglon, Geogr. Rav. IV, 217, 5) = Pecka; Leusaba
(Tab. Peut., Itin, Ant. Lausaba, Geogr. Rav. IV, 2117, 18) =
Bunari; Lamatis (Tab. Peut.; Aemate, Itin.Ant.) = lj.ivno ;
Castrn TTab. Peut.) =
Banjaluka; Ad Ladies (Itin. Ant.) = Linie war sof'o.rt nach der definitiven Herstellung des Frie-
Trn; Ad Fines (Tab. Peut.; Geogr, Rav. IV, 217, 16; CIL
Ill, 319'3a = W156 und 3200') = Mahovljani; Servitiurn (Tab.
Peut. und Not. digno oce. XXXII, 55; Seruttti, Itin. Ant.;
Serbitium, Geogr. Rav. IV, 217, 15) = Bos. Gradika. Die
Funde und die Str-aflenrichtung Iassen den Autor dieser
Studie zum SchluB kommen, Pelva sei ein Mun icipium auf
dem Livanjska Polje, Sal.viae hingegen ein Muntcipium auf
dem Glamoko Polje gewesen, und zwan: im Gegensatz zur
Ansicht von K. Patsch, nach weLcher das municbpium Sal-
vium in GTkO'Vci <lm Norrand des Livanjska Polje zu su-
chen ist. Die Ansiedlung in ipova besaf das Recht der
stadt ischen Autonornie (municipium). Die tibrigen ange-
Iuhrten, mit den 'Stationen aus den Itineraren identifizierten
Agglornerationen hatten in ih rem Gebiet den Charakter
von Struflenstationen und Handelsorrten. - In diesem Ka-
pitel erlautert der Autor einige wichtige Fragen im Zu-
sarnmenhang mit der StraBe und ihrer Topcgraphie wie
VI. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE RZANO-DUVANJSKO POLJE-RAMA-SKOPLJANSKO POLJE-
VITEZ - WEITER LANDEINWARTS UND AN DEM NETZ VON VICINALWEGEN
Diese Magtstrale 2ntsprj'cht der Strafe aus der Tab.
Peut.: Sal1ona~Ti1urio--Ad LiJbros-In monte Bulsinio'--'Bi-
stue vetU's-Ad Matricem-BiJstue nova-Stanecli-Argen-
taria. Sie fiihrt durich die stark besiede1ten Gebi-ete des
DU!vanjsko Polje, des SkopIljansko Pollje, du:rch dais Lava-
unid Foljnicatal. Auf dem Duvanjlsko Polje bestand eine g'ri
Bere Stadt - ffiunicipium Delminium. Im Rama-Tal lag
beim Orte Va'!'va'!'a e,in cm-deres Mwn,icipl:!u!m - munidpilum
Bistue vetus. Im Rmlme des Skorplja'ITtslkn Polje gab es
mehrere antike Agglomerationen. Auf dem SkClpiljansko
Po[je lokaliJsiert der AutOtr beii Gornji Vakuf die Staltion Ad
Matricem, die sich in diesem BergibaudistriJkt als Zentrum
der Berg- und Htittenarbeiten hervorgetarn hat. Zwischen
dem Skopljansko Po,lje und den Ansiedlurr:gen ,aJuf dem
Kupreko Polje existierte eine Kommunikatiansverbindung.
Der Raum Vitez--'Travnik-Turbe im FluBgebiet der Lava
ist durch die Spuren zahlreicher Agiglomerationen bekannt.
Der Autor hat im Gebiete des Skopljanslko Polje, des
Lava- und Fojnicata!les durch .Au:topsie ho:dologische Un-
tersluchungen durchgefUhrt. Auf Grund frtiherer Unitersu-
chungen' und derneuesten FOtfSchun:gsergebni,s:se :stellt der
Verfasser die These <liuf, daB das munidpium Bist., beikar:mt
nach den Inschriften aUS Zenica und dem FluBgebiet der
La:va, be-i Vitez gelegen war. Diese ,sta.dtische Siedlung ist
Bistue nova (Tab. Peut,) und hat sich demnach ni'cM in
Zenica befunden, wie Patseh und andere frtihere Forscher
gegla'ubt hatten. - Nirdlich von Zenica wurden gegen die
Save zu biS'her Spurer einer kleinen Zahl von romischen
Agglomerat.ionen ko:itstatiert, und zwar in Novi eher (villa
rustiJca), bei Doboj (,castrum und canabae), bei Bos. Brod
Anti(\]{,] n~s{'l.i~ i ko!tlunikacije II BiH
113
z. B. die ,Fra,ge nach ihrer Richtung, nach ihren Abzwei-
gungen und die Frage nach den in der Tab. Peut., dem
Itin. Ant. und der erwahnten Inschrift gemachten, doch
nicht miteinander tibereinstimmenden Angaben. Aus diesen
Ertautcrungcn tolgen einige Schlusse. Die Tab. Peut. macht
ungenaue und unvollstaridige Angaben tiber die Stra Be; die
Gesamtlange ist nach der Tab. Peut. zu klein tur die w i.rk-
l iche Strecke dieser StraBe (126 m. IC. = ca. 19'0 km nach
der Tab. Peut. gemaB der kurzestcn Trassc = 2'3,5 km).
Fur diese Liriie macht die genauesten Angaben das Itin.
Ant. (154 m. p. = ea. 2'3'0 km); die Lange stimmt fast
vl'lig mit der im Gel ande Iestgestellten 'I'r asse tiberein.
Der Inschrift CIL III, 319'8a = 1015'6 und 3200 nach wurde
die Stra Be bis zur Station Servitium 1'67 m. p. +16 m. p. =
= 183 m. p., also ea. '274 km betragen; das ist die langste
Linie, die der schon konstatierten Strecke der gesamten
StraBe mit der Vcrlangerung durch den Umweg von Pecka
durch ipo vo und Majdan entsprechen knnte. Die langste
dens in diesen Gegenden im Jahre 116'(17 n. u. Z. ausgebaut
werden und Iuhrte durch strker besiede'lte und wirtschaft-
lich berieutzndere Gcbiete. Die ku'rzere St.rafiensitr ecke, d. h.
jene, dire nicht den Bogen durch Sipcvo und Majdan
machte, wurde erst spater durch Meilensteine gekennzeich-
net. Diese Lirrie cntspt-icht in der Lange den Angaben aus
dem Itin. Ant. Die Schluflfougcruruaen, zu denen de.r Autor
kommt, entkrattrgen gcwisse Ansichten frtiherer Fcrscher
(. Truhelka, K. Miller, W. Rad ims'ky) tiber die Strecken
der einzelnen Magtstralabschnitte und tiber die Lokalisie-
rung der aus den Itineraren bekannten Statdorien. Vorerst
ist es nicht moglich, die in der Tab. Peut.angegebenen
Stationen Balote, Indenea, Saritte, Ionnaria, Bariduo und
Inalperio lagernallig genau zu bestimmcn, weil die Angaben
gerade Iur diesen Abschnitt ungcwif sind und niJcht mit
Angaben aus dem Itin, Ant. ve.rgllchen werden kinnen.
und bei Oraje. - Der Raum Kiseljalk-Fnjnica-Kreevo
ist als Bergbaugebiet (Eisen, Blei, Gold) bedeutend. Bei
Kiseljak ha,t eine stadtische civitas (munilcipium) bestanden.
Durch diese Gegend ftihrte die erwahnte Magistrale Sa-
lona-Argentaria. Die Gelandefunde und diie StraBerrrich-
tung haben den Autor dieser Studie dalzl\.l bes,tilmm:t, die
Station Stanedi (Tab. Peut.) im Raum von Kiselijak zu
lo'ka,Hsieren, so daB diese dem erwahnten Munricipi>um gleich-
zusetzen ware. Hervorzuheben is,t, daB skh in den Gegen-
den, durch die die StraSe und ihre Nebenverbindungen von
Duvno bis Kiseljak verliefen, zahlre'iche Gradine mit erhal-
tenen ti'bmresten aus rimischer Zeit befi:nden. - Von Ki-
seljak fUhrt die 8traBe wei'ter gegen Breza und Vare in
das Gebiet der illyrischen Vilkemcha,ft der Daesitiaten.
Spuren kleinerer rimischer Agg,lomeratiornen s'ind bei Ka-
kan] zu finden. - In dies-em Kapiteli verwies der Verfasser
auBer neuen L6sungen beztiglich der St'raBenrichtung von
Duvno gegen Kiselj.ak und weiter a:uch a:utf einige andere
Fragen im Zusammenhong mit elJer Topoglraphie d:er Stra,Be
selbs:t. Die Tab. Peut. macht auch hiel' ftir StraBenlan:ge
und Distan:zen der e,inzelnen StaHonen voneinander urrge-
wisse Angaben. Von dort aus kann die Lage der Station
Ad Libros und In monte Bulsinio vorerst nicht genauel'
be.stimmt werden. Mit der in der T,ab. Peut. verzelichneten
und im CIL III, 32iO!l = 10:1'5!9: al Sallonrils ad He ..... calstel-
hJim Dales'ti,a1tium in dm Lange VOln li5t6 m. tP Ica. 23!3 km)
erwahnten StraBe kann in de,r HaulPt:richtung die im Jahre
20(2'1 n. u. Z. gebaute Kommunfko,tion identifiziert werden,
denn diese Entfern:ung ent,spricht der Lange der im Ge-
lande bereits festge:steliten Tra:sse. HinS'ichtli'ch der zweiten,
8
in dieser Inscheift genannten SitraBe: ad Ba.... flumen,
die ebenfalls im Jahre 20/21 n. u. Z. erbaut wurde und
deren Lange von Salona 158 m. p. (ea, 2'36 (km) betrug, kann
man die Ansicht, sie habe bis 'zum heutigen Bosnaflusse
gefuhrt, nicht gelten Iassen, Der Autor konstatiert auch,
daf Argentaria (Tab. Peut.) keine Station oder' elin Ort,
sondern ein Gebiet (sc. Argentaria metalla) war, das an
VII. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE RUNOVI-NARONAUND AN DEM NETZ VON VICItNALWEGEN
Die StraBe wurde nach im Gelande erhalten geb'liebenen
Spuren und nach Meilensteinen festgestellt, Sie ist von Ph.
Balldf (18 beschrieben und in dessen Karte elngetragen
193')
worden. Einige Bertrage zur Kenntnds der Kommunikartionen
lieferten W. Radimsky, K. Patsch, F. Fiada und D. Ser-
gelevski. Diese Strade ftihrt durch ein stark besiedeltes
Gebiet und ist in deir Tab. Peut. undiJm Itin, Ant. verzeich-
net. Dre Tab. Peut gibt J1o,l~endes an: S<LI'Ona-TilUJri'o'--SliJI-
lubio-i-Ad NO'vaS-Ad Fusctana-c-Bigeste-c-Nau-ona iin der
Lange von 72 m. p. (= ea. 108 km). Die Angaben des Hin.
Ant. lauten 'so: Salona-Ponte Tiluri-Tlrlon,~Bilub~o-Au
fUls'tlianis-Nalronain der Lange vom 84 m. ;p. (= 'cal. 12'6 km).
Die Entfernung wird auch von Pltnius, NH, In, 142: Na-
rona .... a! Salona LXXXV m. p. (= ea. 1'27 km) angefuhrt,
Die Angaben des Itin, Ant. entsprechen der tatsachhchen
Lange dieser Strafe im Gelando. Auf Grund der Spnnren
arrtjker Siehmgen und Meilensteirre kann die 'Tolpographie
vrrr. ANSIEDLUNGEN AN DEN ROMERSTRASSEN: NERETVATAL-NEVESINJSKO POLJE-SARAJEVSKO
POLJE-ROMANIJA-DRINA; HUTOVO POLJE-POPOVO POLJE; CAVTAT-TREBINJE UND AN DEM NETZ
VON VICINALWEGEN
Diie HaulJ::ltve~ehirssrtraBe fiihrte durch das Neretvatal
uber den Borake-See, die Ivan iPl1a.nlina, Sarajevo und die
Ramanija zum Drtnaflufi. Auf der Trasse stief man auf
viele Meilensteine, vorwiegen aus dem III. und IV. Jahr-
hundert stammend, doch haben wir in den Ittneraren keine
Angaben uber sie. Nach Bal.lif wurde die Kornanunikatlon
auch von einlgen aneren Forscherri beschrieben (W. Ra-
dirnsky, D. S'erlgedev.sild). Die Magista-ale besaf eine Re!iihe
wichtilger A:bzweigungen, Eine davon fi.ihI'te aus der Gegend
von Ca~ljina nach dem Neve:sin'jsko Polje, das Dbeneste
einiger kleinerer Agglomerati'Onenerhaitten hat. E,in beson-
deres Problem ist die Fortsetzung der StraBe Salona-
T]lltr'b-Sigesite (Tab. Peut.), von der iim vorher'gehende:n
Kapitel die Rede wat. Fur diese Fortsetzung haben wir
Angaben in deir Tab. Peut.: Nalrona-Ad Turres'-Diilunto-
PaI1dua-A~iz.io---Leusinor-,saiJ:lunto usw. lUnd Adzizio-
Asamo~'P'i:tauro;. Im Ttin. Ant.. ilst sie ISO verzeichnet: Na-
I1On,a;--DaJlul1't~LeuJSiinioiJn der GelsamJrnl1:1ange V'On 615' m. p.
(=ca. 9'7 km). GroB isit die Zahl der Forscher, die skh mit
Richtung und TOlPolgraphie dieses Malg,istralabs,chnittes Sa-
lona<-Scodra befaBt haben (W. Tomaschek, M. Hoernes, H.
Conls, A. Evans, A. Domaszews!ki, F. Oberhummer, K. MiHer,
A. May;elI'). Da,s Ha'Utptp:r1oibl'em belsltand in deir FIrage, ob dlie
Traisse das Ufelr des Adriatischen Meeres entlang ode.r durch
das Innere des Landes verlaiufen wa:r. Heu:te kann mit Si-
cherheit angeno'mmen weIlden, daB Slie entJlang der Kiiste,
jedoch auch durch das Landes~nnere .gefuhrt hat. Nach den
iiberzeugenJden Ausfiihrungen A. Malyers wurde die Totp'o-
graphie des .an der Kuste .gelegenen Teiles der Trasse ]01-
gendeI1maBen au.ssehen: Pardua = das heuti.ge Ston; Asa-
mUl:m = Lapad bei Dubrovnik; Ad TurTes = an der Ne-
retva'miindung. Die archaololgischen Funde, ,insbesondere der
Fund der Inschr'ift (... dec. m(unicipii) DtlCunti.) ...) aus Tre-
bitmljla, eTm6'~lkhten es uns, dJen !lall1ldeinwarts filhrenden
Ted'l in f'Qllgender Richtung festzulegen: Prud-Crnii bei
Na;rlona - vorbei am Hutovo Po.1je-TrebiJmlj.a--votbei am
der Drina nahe dem heutlgen Srebrenica Iag und indell'il.
zur Rmerzeit Si:J.bertbergwerke in Betrdeb waren. Dafur
spricht auch deir Umstand, daf dite Tab. Peut, eine solche
Distanz in Meilen nicht einmal fur die StraBe amgib't, die
von Nor-den kommend das Drinatal entlang gegen diesen
Bergwerksdstrikt zu verlaurt: Sirmium - XXX - Gensis
- XV - Ad Drinum - Argenltaria,
dieser Kornmunjkation erschlossen werden: Bilubio (Bfllu-
bio) und Trono Iiegen zwischen Runovi und Lovre; Ad
hio) und Trono liegen zwischen Runovi und Lovre; ad
Fusciana (Aufustianis) ist bei Raii; Bigeste ist Hurnac bei
Lj,ubuki. Bei Humac blieben zahlreiche Inschriften und
andere Reste eines noch aus der Zeit des Kaisers Augustus
stamlmendeln,.gr6Be:ren Hcerlagers -erbarten. DIe .galooe Ge-
gend war mit den Kolcnisten der Adria fr iih In Beruhrung
gekomrncn. Inihr fuhlt man den unmittelbaren EinfluB des
Mrttelrneercs sehr stark, Die wiehtigsten arrtiken Ansiedlun-
gen wurden auf dem Posuko Po[:j,e, dem Rakstno Poilljie, in
der Nahe von Ljubuki (Vitina, Bcrasi, K'lobuik, Proboj, Hu-
mac u. a.) und im Raume Ci;tlu:k-Cerin entdeckt, Auf dem
Posuko Poll'je war die Siedlung in Gradac ein Murrictpium
und wahrscheimlich hat ,so!kih eine Stadt auch beil C'rWouk
besltatnJden. Die ganze Gegett:lid ist reich am Miilnzenfuntden vom
nl. J'ahrhnirrdert v. u. Z. bis zu Jusl1!in1:an.
Popovo Polje. Auf diesen Abschnitt beziJehen sich die An-
gaben aus dem Iitin. Ant. und ein Teil derselben aus der
Tab. Peut. (Dihmtor-e-Adztzlo-c-Leusdno). Auch hier sind die
Distarrzen aus dem Itin. Ant. ziemlich genau und weitaus
verlaflicher als jene der Tab. Peut. Die Topogr,aphie sieht
=
so 8JUS: Diluntum bei 'I'reblm'lja; LelU!s1m~Ulm = bei ArslLana-
gliJa Most nahe Trelbinje; Adzizium degendwo auf dem Popovo
Polje. FestgesteIlt wurde auch die Kolmmuniikation Ep~dau
rum (heute CavtaJt) uber Trebinj'e weiter landeiinwarts, doch
ist diese Verlanigeru.nlg in:s Innere des Lanides noch nicht
genau iiberpriift. - Das Gebiet von Cap!ljina, das von zwei
Mag1 i s k a l e ' n . , namli/ch Salo:na-8cod!ra und Na;rloml'-Nerletv,a-
tal- we,tter in Richtun.g Dr'ilna, durchlschnitten wurde, hat
Spuren einiger wifcht1gerer A!gglomera1tionen der Antike
(CapIjina, TasOivili, Mui, Z,ur1ov,ac, Brajkovii, Dretelj, Zi-
tolmislii u. a.) bewahr't. Zur R6merzeit. stanKi diese Ge,gend
unt.er dem unlmJittellbaren Einf~uB von Narona und unterhieIt
wiJrllslchaftliche Be!ziehungen zu den am Meer gelegenen An-
siedJ1ungen. Die Umgebung von Caplj'ma w,ar ein wichtil5'er
landwiJrtsehaftu,icher Rayon, worvon die Dberreste landwirt-
s,chaftHcher Agg,lo;merationen (VidIi, Mogorj.e[o) eine be-
redlie Sp:rach:e spteic'hen. - Aus dielsem G:ebi'el1;ie zwe'i,gte eme
eigene StraBe in Richtung des heutigen ,Sto[arc und weiter
ab. Stola!c war eine gr6Ber'e R6mersliedlung, die Stadtrecht
haltte. AUlf Spuren ri:imischer Agglomer'ationen stieB man
auch in andtren Ovten der Ge~enld um Stol1ac. WahI1Slchein-
lich hatte ,zwis,chen Stolac und dem Seehafen im heut-i!gen
Neum 8Juch eine St,raHenverb'indung bestaln.den. Bekanl1't s'ilnd
viele Gradine im weiteren Bereich von Stola,c. In dieser
Gegen!d 1ebte dJ~e i1lyrische V6l(keI1scha,ft der Daorser, die
schon im H. Jahrhundert v. u. Z. eiJgelne Miinzen miJtgiliie-
ehitsc'her AUJfschrifrt pragten. Die ganze Gegend ergab blisher
'etne gmBe Anlzahl von EXiemplaTen Tomischer GeI1dstiidke
und einig,er grieJChdschelr Draehmein. - Im Gebiet Gacik'O-
BiIlea sind die Dberrester6miJSlcher Ag1glomeratianen ge-
r'ing. - Die Gegend um Mostar (Br6e Poljie, Bijeloi Polj-e)

lleferte Beweise fUr zahlreiche Aggilome!DaHonen aus r6mi-
scher Zeit, die miteinander und mit den Nachbargebieten
durch Vicinallwege verbunden waren. - Die Umgeburig von
Konjic steHt ein Gebiet vor, in dem zur Zeit der Rmer
einige bedeutendere Ansiedlungen (Lisiii, elebii, Ostro-
ac, Konjic u. a.) bestanden haben. Aus der ganzen Gegend
sind ziemlich viele Insch riftcn erhalten geblieben, fr eigelegt
wurden aber eirrige romische VilUen (villae rusticae), Fest-
gestellt hat man auch einen besonderen vicinalen Vehrkehrs-
weg zwischen diesem Teil des F'1uBgebietes der Neretva und
dem Bergwcrksdtsurfk t Kreevo-Fojnica. - Die bestbe-
kannte Ansiedlung vom Sarajevsko! Polje und Sarajevo mit
Umgebung lag im heutigen Hida, Diese Ansiedlung, die das
Recht der stadtischen Autonomie (republ'ica Aquae S ..)
besaB, war an gunstiger Stelle und an einer schwefelhal'tigen
Herlquel'ls erstanden. Daher wurde sie zu einem arigesehe-
nen Baeou-t, worauf auch der in einer Inschrift erhaltene
Teil seines Namens hindeutet. Die Ausgrabung der Rmer
sielung in Ilida wirdscihon fiinf Jahre hindurch systema-
tisch betrteben. In Stup bei Ildda. und in anderen Orten
des Sarajevsko pIoliDe sind Spuren romlscher landwirtschaft-
licher Agglomerattonen (vilflae rusticae) zu fin den. Dre An-
siedlung in Sarajevo war zu Romerzeiten das Wirtschafts-
zentrum ihrer Umgebung (bewahrt geblieben sl.i;nd Uber-
reste von Ztegelcien und 'I'opferfen wie auch eine wichtige
Straflenstatjon (mamsio) an der Hauptkomrrnmdkation. Die
Munzenfunde zeigen, daf die Ansiedlung dn Sarajevo vom
I.-VI. Jahrhundert n. u. Z. ununterbrochen bestanden hat.
Die Bewohner dieser Gegend waren die Daesitiaten, Der
wedtere Berekh Sa!ra.jevo'S unJd des Sarajevsko Potlje war,
angefanrgen vom Neo 'ithikum, auch im venlchiedenem pra-
historis,chen Per'ioden gut bels'iede<lt. - Weitell" os!twarts famd
man hl Roigatiica die UbC'fTles1!e einer g'r'oBer'en Romersieldlung,
die dals Stadtrechi besa!t Di,e Stadi war durch eirne Neiben-
kommunika,tion mit der Magistrale verbuniden, die, von Sa-
radevo liber die Romanija kommend, d~e Hochebene bei So-
koJac erreiichte und weiter zur Drina fiihrte. Die ganze
Gegend um Roga:tica und Soilmlalc ist durich eine groBe ZahI
illY'r'ischer Graidine und Turnuli belkannt. - In den an der
Drina gelegelnein Gegendn von Foa" Gora,de unid Viegrad
wurdien dlire bedelutendsten romis,chen Ansiedlulllgen bei
UstiIkoJina, Sopotniea\ im Veil. Goslt:nlja, Kla'nik, Stari Bll'od
IX. ALLGEMEINE BETRACHTUNGEN nBER DIE ANTIKE N
Die antiken Schriftsteller sprechen sehr wenig von di,e-
sen Gegenden, und wenn, dann sind ihre Angaben unvoill-
standig und niic:ht zUlVer1ass'i:g. Deshalb sind die <lxchiiorlOlgi-
schen Quellen und das alr1chiiolog:ische Material von groBer
Bedeutung. Genannt werden die antiken SchriftsteUer, die
uber diese Gebiete IUyT,icums ber'ichten, aufgezaMt aber sind
die flir dias a,r;chaololgiSlche Material v,on BH wich1Ji!gs'ten
Publlika1Jionen. - Der Ve'Tfasser behandlelt die Hauptcha-
ra,lkte:riJstiJken des Bels:iedlungspro,zes:ses und der Ansd'ed1Jungen.
Bedeutendere Romersiedlungen entwiekelien sich an Siellen
und in Gebieten, die Spurein heimis1cher, ill)1risehJer Besieid-
Jung aJUfweis:en. Bei:spiele dafUr werden fUr BH gebieltsweise
angefiihrt. Die indiJgenen Mell'k,ma,le erhielten sich unter den
Ho!mern sehr ,stR'rk, und zwars'Owohl in der ethnischen
SirtU:ktlur der BevOlkerung als auch in der .A:nlage und Bau-
weise der SiedIungen. Der GroBteil der illy;rischen Be'Vol-
:kerung Lebt,e ebenso, wie er es zur Zeit seiner Selbstandirg-
keilt getan haltte. Die BiLdung, die A:r:ten und die EntwiJclkh.lIl1g
der Ansied1Jungen hingen von natiirHchen Bedingungen, wie
R'u1eh von aniCLeren Faktolren ab, diJe im S:0!Ziail-6konornis:chen
EntwidklungsprozeB zur Au:swirkurug ,kamen. BeimEinzuge
der Romelr in diese Gegenden wa,ren die HaJU:ptansiedlungs-
typen Gradine und P[ahlbauten. Die romische Ob rig1keit
UeBin diesen wie auch in einigen am.deren Gegenden des
Imperiums vieIe epichorische Ansiedlungen vo,n Anh6hen
115
und R.wdo, Iwn,gtatiert. :Bei oder i:m brite Rurdio selbst besta~d
ein Murricipium, welches das Stadtrecht zur Zeit der Flavier
er'langte, Von einer starkeren Besiedlung in der Umgebung
von Viegrad zeugen vlele Nekropolen aus romischer Zeit.
EiJl1Ie besondere rornische Kommunfkation ftibrte zwischen
Djur'djevac rund Drinjaa durch das in einem groBen Bogen
verlaufende Drinatal. In diesem Raum verb and dde Strafe
etliche bekanntere Rmersiedlungen, wie Skelani, Eakovii,
'I1egare, Bratunac und Drinjaa. Skela.ni war eine selbstan-
dige Gemeinde (mumioiptum) mit all den Objekten einer
Stadt. In Gradina Lag am Saskaflusse die Romerstadt Do-
mavina, die das Zentrum der Bergbauverwaltung Hir den
gr '6Beren Teil von Ildyrioum war, Hier waren Silberberg-
werke in Betrieb und das verarbettete Erz wurde lin be-
kanntere rnetallurgische Werkstatten (z. B. Sirmium) ver-
schickt. Gefunden wurden viele Inschr if'ten, in denen pro-
curatores metallorum und procur atores argentariorum als
hohe Funktionre der kaisenlichen Bergbauverwadtung fur
die Provinzen Pannonien und Dalmatien crwahnt werden,
Der Bergbezbrk war milt den Kommun'ik a'tiorren an der
Drina durch Vicinalwege gut verburuden. - Weiter drina-
abwarts sind gegen Norden nachstehende Aggloaneratdcnen
wichtig: die Station Ad Drinum = Drirrjaa als Verkehrs-
knotsnpunkt, die Befestigurig in Di'vi bei' Zvorrijk und die
Sieidrliung in Janja. Das Drinatal errtlang fiihrte durch diese
Gegend eine Kommunjkation, die Podrinje mit der Save, 'sc.
Sirmium (TR'b, Peut.: Sirmium - XXX - Gensis - XV -
Ad Drirnsm) verband, Die Umgebung von Bijeljina und
Janja ist bekanrit durch Spuren einiger Iandwir'tschaftl.icher
Sieidlun,gien (viillae rusticae), aber auch durch Funde rom,i-
sicher Miinzen <lUS dem I.-IV. Jahrhundert n. u. Z. und
Dralchmen-EXleimpllaren (ApproilJ.brnia und DyTrha,chium). - Im
Gelbieiet TUlzla-Graldaac-Brko gab es na'Ch den bisheri'gen
UlIlJtersuchungen eine bedeu'tendere .A:nls,iedlung nur bej Tuzla.
Nalch dem Toponym xo!o'tpov 'to l:IXA"lJV5G (Conrst. Porphyir., De
,a,dm. imp., 312, I5m kann man sch1ieBen, daB sein lateini-
'scher Naime hatte Salinae (Sar1in,is, ad Salinas) la:uten kOnnen.
Aus dem gaDZel1 Gehiete wurden be'trachtIich viJeil Exemp1are
und D~;IO,ts vOln romisehen MUl1'zern v:om Repub1iikan'ilschen
Zeitaltler bis Ende des IV. Jahrhunderts n. u. Z. zusam,men-
get'ragen.
ANSIEDLUNGEN UND KOMMUNIKATIONEN
in die Ebene versetzen. Dies war besonders deir FaU mii
den wichtilger,en befestigten Orten, deren es iJml~ereln der
Pmvinz Da1matien gab (vgI. Strabo VilI, 315; AiI'lpian, Ill.,
11; Dio CalSs., LVI, 11, 1,5). WiJchtig ist die F1r,a,ge de.rjenigen
Gradine, die in vorromischer und ['omischer Zeit be:siedeIt
wa'r:en. SOIviel main bisher weiB, dien:ten die Gradine inro-
miJscher Zeii besiimmten wirtschaJJtIichen Zwecken, doch
fand einglroBer Te'id derselben als Befestigungen (casrtella)
und zur Un!terbrinlgulllg der Belsaltzung Verwendung. Die
Gradine, aiUif denen Dberbleibsel romischer BefestiJgungen
vOirgejjunden wUil'den, waren vO'~wie;genld an den Haupt-
kotmmunilka1ionen Uind o:berhalb von Stiidten und bede'Ulten-
deren Zeniren (z. B. Bergbmlizentr,en) gelegen. Auch dafiir
silnld BeiS1piele na,ch den einzelnen Ge!bieten angegeben. Dals
Plrlolblem der Graldin1e i,s't j:e1do1ch nlorch '!1!ilch:t ge110stwnd es
wilr'd notig sein, groBere und eingehenidere FOll's!chunrgen
dieses TytpJ1JJs von Agglomerartionen durchzufUhren. Der
Autor kOllTIll11t im Gegensaltz zu einigen anrderen FOll's,chern
(K. Paltslch, E. Nilsicher, A. Schober) zum SrcMuB, da f3 die r
pa'x Romana das Bestehen 1llyri:seher Befesti:gUingen auf
A:nhohen ni;cht unnotig machie, ,sonder'n das Versetzen 'so,l-
cher befestigter .A:gglomera.ltione:n nur eine V:orbedingung
fUr die Sk'herheit der TomiSIchen Regierung wie auch eine
MaBnahme wa,ll', die die Romer zum Zwecke der Pazifiell"ung
e:nergis.ch durchfiihrten. Es handelt sich ,also um die ZeT-
8*
.116
storung der gefahrlichsten Widerstandsnester und eventu-
eller Herde zur Or'ganiiserurrg' neuer Aufstande und Hinter-
halte, Hinsichtdich der Besiedlungsdichte war diese zur Zeit
eler Romer in gewissen Gegenden in'tensiver, da dort bessere
nattrrIiche Bedirigungen herrschten als das sopater der Fall
wair Older heute noch ist (z. B. das Gebiet arm Unter1auf der
Neretva). - Das Baumatertal der Gebaude und Ansiedlun-
gen wurde jn erster Lin'ie aus der unrnttelbaren Urngebung
herbeigcholt, Stein, Holz und Erde stellen dae grundlegende
Baumaten-ial dar. Die Quellen bericbten, daf niehtige illy-
r ische Ansiedlungen aus Holz waren (Applanus, IlL 111 und
Flows II, 25 ftir Dalminiurn; Appianus, Ill. 19' tur Metu-
lum). Daftir sprrcht auch, daf uns rdchtige il.lyrische Hauser
gerade deshalb nicht erhalten geblieben sind, weil sie aus
Holi gebaut waren. Patsch ist der Ansicht, die reichen
Fundo rornischer Ziegel bezeugten eine grundlegende An-
derung der Bauweise von Gebauiden und das ware em Ze'i-
chen fwr dren ahlgernein'en Wohlstarrd und das GedeliJhen des
Landes im Zeitalter der Romer. Dieser Forscher behauptet,
es konine in der Herzegowina van emer KKl[]'UnulHtit des
altdllyrischcn Hauses bis in die Zeit der Slawen nicht ge-
sprochen werden, weil die romische Epoche eine einschnei-
dends Wendung und einen sehr grofen Foirtschrttt gebracht
habe. Der Autor dieser Studie laBt eine derartrge Meinung
nicht ,geLtlen, indem er hervorhebt, daf sich die auf romische
Weise crbauten Gebaude und Ansiedlungen nicht im ent-
ferntesten messen knnen mit den weiteren und groflcren
Gebireten von BH, in denen romische Agg,lomera,uonen ni~ht
festgels,tellt werden konnten, wo aber demna,ch Agglome-
ratiomen und BehalU,sungen bestan:den haben, die in epicho-
l1ils!cher We'is,e", d. h. vmwi,egend afus lHollz err-balUlt waren.
Pal!;sch v,eTal1gemeinert urud sein SchluBs'tiitzt skh auf
Fune, die fUr ein Bes,tehen vOln romisIchen Ans'iedlun,gen
alUlf einem engeren, dicht be:siedelten Terrirto>rium slPrechen.
Bei :deir Aniai~Y'se des Besi,edlungsprOlblelmls iiberhaiUlpt ilst der
Umstand wrchtig, daB Holz sowohl ,iln vorr'omischrer als aluch
in rol11iis>C'lJler Zeli't das H <Jiu,ptbaJUJmalte["i-a11 fur Hauselr und
all]dere Objekte walr. Oft Iassen uns die naltiir1ilche Lage
und die Verlbindung'slmoglichkeirten, jia sogar auch Funde
von Munzen urud anrd!eren DenikmaLern in einlzelnen Gebieten
nalch romilschem SiedLungen suchen, derem es ,aber dmt keine
gib t. Hiel' hat das arrgumentlUm ex s.i1en:tio nrcht im ge-
ringsten Gul.tiglkeit, da auch Gegenden,in denen S!puren
romisIcher Ansiedlungen fehlen, doch abler Spuren indige-
ner, il1yrischer Kultur oder romiische Dberbleibsel (z. B.
Munizen) konstait:iert wurden, in romils'ClJJelr Zeirt sltarker oder
slchwiirc'heir besi!edelit gewesen se'iJn klolnnten. Die 'romischien
Grebaude und Ansi,edlungen erkennen wir arn den Dberresten
von Bau:stoffen (Ziegel, besonders Daichziegel; beha'Uene
Steine; VetrweniClJung vOln Mortel) und ihren a:rchiteiktoni-
schen B estamdteilen. Der Autor bespricht wdterhrn die Ein-
fuhr von Ziegeln un'd deren heimi:sche Erzeugung und gibt
dabei die Or'tie ,aln, im denen bi,sher Ziegelelien festg;esteillt
we:rden konnit,en. AJngefuhr't 'sind au'ch B~ispielle, di'e zeiigen"
daB die nach romilschem Muster errichteten Gebaude in
einze.1nen Gelgenden mit Ho.1z gedeckt waren. - Da,s Pro-
blem des VerhiH'tnisses zwischen Stadt und La[]d wir'd in
die'sen; Studie a1s Pr'oblem der Velrhal:trn'isse zWLs,chiern den
rrungenschaifte:n der UrbaniisierUl!l,g und Roman1siJerung
eiJnerseits und den E,rrungenschatften deir herimi'schen, ill\y-
risehen. Kultur and:rerseits behandelt. Zu einer vo1J;igen
Klarung aHer damit im Zusammenhang ,s;tehenden MOImente
veirifUgen wir iiber noch nicht geniigend kornikrete Angaben.
Zweifellos hangt von der Kenntniis desantiken Dorfe,s in
diesen Gegenden groLitenteils auch die Kenntnis der we-
sentlichen Fragen des wktschaftHchen und sO\zialen Lebens
uberhaupt aih. Der UrbanisierungslprozeB im Inneren der
romischen Provinz Dalmatien ging nicht uberaU mrt glei-
chelr Kraft vor sreh. Munieipi,en errtstanden g,ewohnllich dOTt,
wo irgendeine wkhtigere epkhorische Siedlung vorhanden
war. Es werden die in BH bislang bekannIten Municipi'en
auf'gezahlt, deren es mindestens 15 gegeben hat. Die Urba..
nisierung erreichto zur Zeit der Flavier unld Aelier ihren
groBten Auschwung, Deir Vertasser hebt hervor, daf im
diesen Gegenden Piondere der Romanisierung mehr die So.1-
daten, die Heereseinheiten und Veterane waren als die Itali-
sehen Kaufheu.te older verschiedene andere Wlilr't'Slchaif't'str,ei-
bemde. DeT Urbanisierungs- und Romandsierungsprozef aJber
wickeltc sdch mit Vorbedacht vab, wobei die rmische Ver-
waltung die erfou-derlichen Stutzpunkte und Enklarven zur
Sitcheru[]~ dell' Gesellschaf'tsordnung in den eroberten Ge-
bieten schuf, glcichzeitig aber darauf achtete, daB der Staa't
durch den Verlust des Dorfes als wichtige wirtschaftljche
Que-Ue und Quelle ftir neue Soldaten keinen Schaden er'litt,
Selbstreden slpielten die romischen Stadte und andere An-
siedlungen in der Durchfuhrung der Hauptintentionen der
Romanisierung die grofite RoUe. Das archaologtsche Ma-
terial bezeugt hingegen, daB der GroBteil der indigenen Be-
vlkerung vom Rornanisierungsprozef nicht sehr tief erfafit
worden ist. Weitere Focschungen im dieser Richtung werden
ein noch vollstandigeres Bild ilber die gesellschaftlichen
und wirtschaf'tlichen Zustande, in denen die epichordsche
Bevolkemmg, besonders jene auf dem: Lande, lebte, geben
mussen, In diesen Gegenden gib t es Besomderheiten, die auf
den steiner-rien Denkmalern des III. und IV. Jahrhunderts
n. u. Z. und im Basilikentypus zu Tage treten, - Der
Autor behamdelt besonders veingehend' dile wk'tsicha,fti1lcihen
Hacptchan'akterrstiken dieser Gegenden in deir Antike. Auf
die Bildung antiker Sjedlnrngen wbten auBer dem schon ge-
nanrnten Faikto'ren noch der wirtschalft.J:iche Chairalkter und
die allgemeine Bedewtung der dnzelnen Gebiete einen Ein-
fluB aus. DaralUs lalSsen sich folgenide Arten von anitilken
Ansieldlungen in BH ableiten: landwi:rtslchafUiche und Berg-
barusiedlungen; Agglomeratiomen bei Lagern (ca[],abae) und
Bademten; Hamdelsorte und Stationen an Ko!ffimuniika,tio-
neno Die,ser Teill der Provi,nz Dalmatien nahm in den wirt-
'~chaftlkhen undstra1telgischen Planen Roms eine'n bedeu-
tenden PlaJtz ein. LalI1dwirtslchaft wall' die Hauptlbeschafti-
gung der einheiJm1sichen Bevolkerung UJnd die verschiedenen
Zweige (AckerfoaJu, Viehzucht, Obstba'U usw.) kaJmen unter
dem IjeweiHgem Bedingungen dm einzelnen GegelI1den zur
EntfaLtlu:ng. DaTwber haben will' bei <Jintiken Schriftstel1ern
UilJldin Insch1riften gewi,sse Angaben, doch sttitzt sich UlTIsere
Kelnntnis der Wirtls,chaJrt vOlrw'iielge,nd'aruf arschaologiJsches Ma-
terial. Konstcvtier:t wu:r'den DberbleibseI lalndwLTitlschaftlicher
Siedlunlgen (vil1aerusticae), inlsbesoilldere in Ebenen. In den
letztem Jahren werden die romiSichein Villen intensilveir er-
fo:rscht. Die lalndwirtschaftlichen Guter (funJdi) entsltarnden
auf gunrstigen Teriralinis und bei groBeren Anslied'liUlnlgen wnd
sind ein Beweis fUr eme beSIser entfal'tete Ag,rarwkt:schaft.
Die bilsher:ilgen Un1tensuichuln!gielll' ['egen den Sch]JUB naihe, daB
diese wnrits:chalftsbetr'ieb~ zur R.eiihe der klLe'ine['en l.alndw'ilrt-
schaftlichen Giiter gehortern. Demzufo'~ge wielsen im Gebiet
vlon BH in antik er Zeit landwrrtschaiftiLichen Siledlung'S'cha-
'rakte'r nicht Intlr ve:rlstreut lieogende Dorfer,somdern aruch
diJe vill'Lale Tusltiic.a:e als Zentrum deT Domanen (pra:eI1;olr1um
funJdi) auf. - Eime:n wiochtigen Wir!ts'chaf't'szweig im RalUlffie
von BH stellte in der Antike der Ber:gbau dar. Es ist be-
kannt, daB in dieser Zeit EiJsen, Silber, Gold 'Und andere
Errze geisehlir:Et wurden. Die Illyrier betfaiBten skh schon in
vorromischelr Zeit mit Bergbau und MetarUurgie. Gewisse
Nalchrichten uber Bergwerke und Ber'gbruu in diesen Ge-
genJden fi'l1Jden wier bei an ti'ken Schrifts:tellern (Plinrus der
Altere, Florus, Ca:ssioidorus Senator li. a,.), die wiichtilgsten
Anrgaben liefern uns jedoch die BeJ:1gweI1ke uiIJJd HIl'.ch1:iJolo-
gischen Funde, die silch auf die Forderun,g von Erzen und
di,e meta,llurgi,s:che Tatigkeli't be,ziJehen, selbst. Im Gelbiete
von BH wur:de in der A.ntike im folgenden Distrilkten Gru-
benarbeitem betrieben: Eisen, Silber, Gold und andere Erze
ihe] Gornjli Vakuf, rm Lavatal und im Belcken von Kreevo-
F,oj\il,1ca; Ei,sen um Vare; Eisem und Kupfer bei MajdaJn;
Ei,sen im Sana-Ja;pra-Baslsin; Silber und BIei im Raum vom

Srebrenica-o Der Autor dieser Abhandlung nahm die Uber-
reste der ailten Bergwerke ina[len Distrfkten selbst in
Augenschein und fiih:rte einige Untersuchungen im Bezug
auf die antilken Berg- und Huttenarbeiten in BH durch, Die
Bergwerke in BH waren fur die Rmer wegen der Versor-
gung des Heeres an der Donau mit Watffen von besonderer
Bedeutnmg, Die Rorner stattetcn die dalmatinischen Berg-
werke besser aus und erhohten deren Produktion, um so
die Verluste, erlitten durch Leistungsruckgang in anderen
Landern, wieder wettzumachen, Die Bergwerksdistrikte hat-
ten darnit eine bessere technische und materielle Grundlage
zum Ausbau der Zentren, die von den Bergwerken selbst
etwas weiter entfernt waren, In den Distrjkten der Eisen-
bergwerke gab es keine gr6Berein Zentren. E.in zweite:s
Merkrnal der Bergweckssiedrungen sind dille Schutzmaftnah-
men in Form von Sttitzpunkten und Kaste'llen. Das d:rlitte
Kennzeichen Ist das dichte Kcmrnunfkationsnetz in den
Bergwerksdistriktcn. Als viertes muf hervorgehoben werden,
daf die Bergwerke vide Zuwanerer anzogen, die hier als
Arbeiter, Aufseher, Verwalter, Prolouratoren, Karufleute und
verschiedene Pachmanner Beschaf'tigung fanden. Die In-
schriften sprechen von zugewanderten Gr.iechen oder helle-
nisierten Orientalen im Bergwerksdist rikt von Srebrenica,
beli Kiseljak und im Raum von Jap11ar-B!os. Novi Dell' Ver-
fasserigtot einige Erlauterungen im Zusarnmenhang mit der
Eigentumsfrage der Grubenfelder und der Verwaltung der
Bergwerke, woraus hervorgeht, daB die Belr:gwerke,in de-
nen man Edelrnetalle abbaute, an kle'inere Pachter vermietet
wurden und unter scharferer Isltaal@iJcher Korrtrolle standon.
Wahrend der frtihr6mischen Kailserzdt standen die Berg-
werke niJcht unter StaCiJtsmo!l1ropoJ, doch fungiJerte der Staalt
als groBte.r E~ge,nti.ilmelr; ,in deir is:]Ja1Jerreln KadJS1erzeiJt ,gab es
metana publica und metanal pri!va!ta:. Die Ei,senbergwe'r'ke
wurden an groBe Unte:rnehmer ~conductorres) ver>palchtet. In
BerzJug auf die Bergle:ute wei!st der Velf'fas:ser da'rauf hiln, daB
sich im r6mischen Rei,ch diJe Stru'ktur der in den Bergwer-
ken beschaftigten Arbeiterschaft im Laufe der Zeit und
gemaB den aiLlgmeinen Gegebenheiten anderr,te. GewiB ilSt,
d8JB in daJJmatiJni'sehen GrU!ben iiberwiegend heiJmi:sche Ar-
bei,ter tatiJg waren, weil diJe Illyrier aIs geschidk:te Berg-
leute bekannt wa,ren, doch gab es dort aruich Slklaven und
StrafHnge (damnati ad metaUa). Zur spateren Kais'rzeit
ma,chte skh ein Man'gel an Berlgarbeitenn (metaillarii), und
niJcht an BergweI1ken (metaJUa) ftihlbar, weshalb von Staats
we,gen verrlsehlliedJelne MaBhallmren e:riglr!iffen wutrdeln, um
dile metaUadi fest an diese Art von Arbeit zu b1nden. -
Der AutoIf' gibt einen ijberbliok tiber diJe Heer,eseinheiten,
die in diesen Gegenden ihren Dienst vers.alhen Ulnd macht
ahrronoloigislchle Angaben uber iihren kufenthall!t. Damitiln
VerbindUJllg steht die F:ralge der Lager und der zivilen
AggrLomelr:alti,onlen beii siokhlein'. Besltalndein hlaben folgeiJ]\de La-
ger: Humac bei LjlUbuki, Mak]jenolva1c bei Dabod, ipovo,
Luitvin HaIn bei! Srebrenica! und Banjalulka (Castra). Bei Hu-
malc, Malklljenoivaic und ipovo haJt man Dberre:ste ziviler
Ansiied'lungen (canabae) gef1urrden, hiinsichtlich von Banj.a'lulka
und LIUtvin Han kann das BeiS'tEihen sOlkher Ansied!lungen
vOlrlaufiig nur' angenommen werden. Die LaJger befanden
skh in der Ebene und an o;ffenen SteBen, sind daher ni:cht
dasseLbe wie die Befesti:gungen aluf AJnh6hen (op,pida). Mit
der Andel'ung der Sicherheits:bed!ingungen im romischen
Rei'ch - vom III. J.ahrhuTIide'rt n. u. Z. an - drangte skh
diE! Bev6lker'Uing immer mehr ZlU den Lagern und ,suehte
den Schutz ihrer Walle. De'shalb na'hmen die Lager den
Charalkter van Ver:tei!digunigS'zentren an und erhielten eilne
starlkere Ulnd s:icherere Befestigung. Gr6Bere Amsiedlungen
hatten ftir den Fan der Gefahr besondere Zufluchtsstatten
(refugia),. Da,s gemeiJnsame Merlkmal der Lager im Gebiete
von BH be'site'ht dalr'in, daB diese an von Natur au!:> giin-
stigen Stellen oder dod erriJchtet wurden, wo Agglomer.a-
tionen der iJndigenen Bevolkerung vorhanden oder wenilg-
'stens ni.cht weit dalvon entfernt waren. Der Entwicklungs-
117
gan\g der canaoae fiihJr,t von kleinen Aggll,omera1tion'elll, die
das Lager bereits vorfand oder das Entstehen neuer verur-
sachte, bis zu grofseren Agglomeracicnen und Stadten, die
das Lager und seine Besatzung Immer starkcr an sich
banderu Die canabae spielten die RoUe von Stralenstationen
und Handelsonten an den Straflen und wurden zu wart-
schaftlichen Zerrtren bestimmter Rayons. Viel zu ihrer Be-
deutung trugen die Lager bei, die Schutz beten und an den
offerrtlichen Arbeiten und der Produktion teilnahmen. -
Etliche bosnische Minerawasser und Therrnen wurden schon
zum Rmerzei't causgcbeu'tet; ln jener Zeit sdnd nachstehende
'I'hermalquellen am besten bekannt: Ilida bei Sa,ralj!elVo,
Laktat und G'oimjli! Seher beii Bamjalni'ka und Ga'ta bei
Biha. Der Autor intercssierte sich schon friiher Iur antike
Siehmgen, dile den Charakter vian Badcaggtrnnerattonen
ha:titen. und sarnrnelte daruber Material. Aufer den genann-
ten gibt es noch andere Mineralwasser, von denen man in
der Antike wullte: dlie Quelle Podgradina a:!UJf dem Podrako
Polje bei Mrkomjigrad, die 'I'herrne in Bano a bei Viegrad
und die Quelle jn G orn'la Vogoa. Wir haben keine direkten
Beweise Iur die Ausbeutung der Therme in Banja bei
Fojnica, des Mineralwassers in Kiseljak und von Crni Gu-
ber bei Srebrenica. Hingegen Iassen uns einige andere Fakte-
ren~u dieser Annahme kommen, namlich die Nahe der
alten Bergwerke, das Vcrhandensein von Bergwerksaaglo-
merationen, eine regere Besiedlung u. a. In der Antike crlang-
te im Gebiete von BH j'edelnfaiJJls das ,glroBte Ansehen der
Badeort in Ilida, welcher das Recht der stadtischen Auto-
nornie besaf (respublica). Selbstverstandlich verdankte das
antike Provinzstadtchen in Ilida seine Blutc nicht zuletzt
seiner giinsti.gen Lage im Feld von Sairajevo und s.einer
Lage an einer wi'chtigen Kommunilkation. Ahnliche Bedin-
gungen weisen auch die bei Heilque,uen gelegenen Agglo-
meraJtionen in Laktai und Gorjni eher aud', doch wurden
dalrauls nicht groHe Zen'tren. Der Verfalsser behandelt die
Frage, ob die Heilwasser von BH in vO'rr6mis,cher Zeit
eXIjJ!loitiert wurden und verweist auf die Moglichkeit, daB
die IHy,rier diese Quellen schon von frtiher her gekannt
und zu thera:peutischen Zwecken verwe:rrdet haben. Die
Anwerrdunrg von Thermal- und MiJnera:lwaiS,sern zur Heilung
verschieidener Krankhciten islt dals Res1ultat langjiihriger
praktischer Er'fahrungen, wie ,sie gerade die prim,itive Me-
di!zin Isammelte. huBeridem spricht da'fiir aJuch, daB siJch die
Illyrier vor Ankunft der R6mer miJt Berga1rbeiten befaBt
haben und dalB die Kenntnis des Bengbaues der epichori-
schen Bev6lkerung Gelegenheit bolt, die Hei1Jkraft der Mine-
ralthermen in der Nahe der Be.rgwerlke selbst kennenzu-
lernen. - Die albschlieBenden Betrachtun'gen dieser Studie
wiJdm.et der Autor den KommunikM'ionsproblemE'ln und
erinnert dalbet da!fan, daB es noch Gebiete gibt, in denen
hodolo.gische Forscnungen durch:zuftihrern sind. Das StraBen-
netz war in BH in der Antilke ziemlich enfaltet. Vom
Standpunlkt ausgehenid, daB die p!fimare Aufgaibe der r6-
mischen StraBen im Schutze der strategischen und wirrt-
sichaft1ichen Ziele des .r6misehen Reiches bestand, widerlegt
der Autor die Ansicht (z. B. von BalliJf und Patsch), die
R6me!f hatten ihre StraBen vor allen Dingen wegen der
KuLt~vierung der unterjochten Volker gebaut. Die StraBen
in BH halt1jen zu'!.' Auf,gabe, d1iese Gegenden m6,gl'idlJS:t diiJr:elkt
m~t Italien und Rom zu verbirrrdln, dem Heere die ftir
Aktionln not~gen, guten Verkehfiswege zu siche.rn und eine
mo,glichst leichte Ausbeutung der wirltslchaftlichen Reich-
tiimer wie aiuch eine m6glich'St ra!sche Beforderun.g der
Rohstoffe und Produkte zu gewahrleisten. In den Betrach-
tungeniibe:r die antiken St,ra,sseln ist es unerlaBliieh, auf
einige Momente hinlzuweisen. Erstens ist es ganz sicher, daB
die autoehthone Bev61kerung, wie in anderen Landern so
auch bei uns,ihr eigenes Kommun:iikat!ilon!snetz s:c!hOIn v,m
dem Einzug der Romer besessen hart. D1e R6mer haben die
ainrgetno:ffenen,ilUytrli:sche:n We.ge gier'icMe!t, vrer'Slt'arlkt und
reguliert. Natiirlich wUl'den vcm ihnen auch neue StraBen
118
gebaut, Im GeJblet von BH gibt es .'Beweise und Funde, die
es mglich machen, die Richtung der einzelnen Kommuni-
kationen aus vorrmischer Zeit zu bezeichrien, Unter die
besonderen Beweise fiir das Vorhandensejn autochthonor
Illyrischer Wege muB die Verrichtung von BergibauarbeiJten
in einzelnen Gegeniden von BH lange vor Ankunft der
Romer gezahlt werden, Ierner auch die intensrve Besiedlung
gewisser Gebiete und die zahlreichen Oradine, die in diesen
Gegenden als Befestigurrgen oberhalb der Kommunikatiotnen
gedient haben mochtcn. Ein anderes wichtrges Merkrnal der
Kommunikationen ist deren enge Verbindung mit Agglome-
r ationen. Als -die Romer zu herrschen beganmen, regulierten
sie das Sfrallennetz zuerst in Gebietem, wo die Zahl der
epichorischen Ansicdlungen groBer war. Erst spater wurden
andere Straflen und Nebenwege angelegt, die eme Erweite-
rung des Kommun.ikationsnetzes darstellten und eine bessere
Verbinung in dem einzelnen Gegenden sicherten, Fruhere
F'orscher (W. Tornaschek, K. Miller, aber auch Ph. Ballif)
glaubten, die Rmer hatten sich bei der Fuhrurig der Tir-a,sse
voen Prinzip Ioitcn lasscn, den Weg in der am gunstdgsten
und kurzesten erscheinenden Richtung anzulegen Eingehen-
dere archaologische Untersuchungen haben in Verbiridung
mit spezielien hcdologischen Fc.rschumgen in BH jedoIch
ergeben, daf die Rornerstr.afen nur in ihrer Hauptrichtung
in ktirzester T!ralssenfiihrung ih.rem Enpunkt zu verhef'en,
dalB sie aber in verschiedenen Gebieten von Ansiedlung zu
Ansiedlung, von veinem Zentrum oder Stiitzrpunkt zum an-
deren fi:ih:rten, wobei eben die Besiedlung und die wirt-
schaftliche Bedeutu:ng der emzelnen Gegeriden den Aus-
schlag g.aben. Will man die Erforschung der Spuren und
Richtungen der romischen Stra,f3en nicht e:rschweren, so darf
nicht ,eme dieser Tatsa,che!n aus den Augen verloIren wel'den.
Deir Verfalsser b Aa,Bt skh kmz mit den. StraBenstartionen
(mansiones, mutationes) underwahnt Orte, die so eine Funk-
tion. ausubten. Auf Grund derariah1iJdlogils,chen Funda wer-
den auch einige Benefiziarierstatiomen lokalisier t, Das drrtte
Moment, das im Zusarnmenhamg mit den romdschen Kom-
munikaticnen besprochen werden muf, ist die Frage nach
ihrer strategischen und wirbschaftlichen Bedeutung. ln die-
sen Gegenden karin man die ,s\tra~lel'g'ils.che' Funlctaon deir Ro-
merstrafien nicht von ihrer wir'tschatlichen Rolle trenmen.
Oben sind schon die wirtschaftlichen Re ichturner der PIiQ-
vinz Dalmatien besprochen werden. Eine besomdero Bedeu-
'tung haben die Bergwerke, die von den Romern bereits
angetroffen wuiden und deren P.roduktionsie erhohten,
Daher legte man Iruh Magistralcn und Vicinalwege durch
die Bergwerksdistrjkte an. Nach den Inschr if'ten auf den
Meilensteincn scheinen im Lauf'e des III. und IV. Jahrhun-
derts in BH groflere Strafienreparaturen ausgefuhrt werden
zu sein, was eine Be:s.onderheit der Lage der ro'm'rschen Pro-
viriz Dalmatien und ihrer Rolle zu jener Zeit bedeuten mag.
Der Autor bespr'icht, auch die Heranziehung der Flusse fiir
Verkehr und Transport und fiihrt im Zusamrnenhamg damit
Tat:sachen uber die Schiffahrt entlang einiger Flusse an.
kus diesen Ertauteourigcn zum Komrnunikatiorrsnetz ergibt
skh folgender Schlufl: die rornischen Straflen und Wege
hatten in BH eine besondere strategisch-wir tschaf'thche Be-
deutung: die ganze Zeit der rmischen Herrschaft hindurch
dienten die Kornmunjkationen in diesen Gegenden ununter-
brochen zum Transport und zur Lie'ferung von Erzen, zur
Bef'orderung verschiedener alud-erer Ronstoffe, von Baurna-
terial und Produkten, ebenso aber aurch fUir den gesamten
curisHs publkus, d. h.sowohl zum Gi:iteTtranspo1rt (oursus
c.labularis), arIJs .auch zmr Persoll1en- und POlstbefOr!derung
(ourisus velo-x).
 o. 5,

U.5tanovlitnp rim. ceste.

";uol/atne rim. ceste,
Radmamc',
DQnaJn;e ceste
o R/m, t1a.5e'''q i nalazisfa
o

o Pavi",.

1
12011 ovo

OVo/art

\
Karta I
Rimske ceste naselja u podruju Mli:nite-Jaj>ce-Mr'konjigrad-Banjaluka
 D. DQ/. nef

Barlov:,
AD LADIO
Trn

Ustanovi,e ne rim cesle:

V/ere v~fne rim ceste
Ocma.,,/e ceste
o R/m. nast/fQ ,. nala l. 'o ta
o 5!

\
Karta II
Rimska cesta naselja od Banjaluke do Bos. Gradike
 AD f1ATRICfM
o c-or. Vakuf-

'I
1/
1/
'1
/1
/J
lt
II
II ~
I ~
~
\\\\
' '1
/1
\\ II
\\ '1
II
"II
1/lj
II
1\ ,fl
'1

II
I
ll.
I

= Ustanovl/(Jne rim ceste

~~ ~~ V;erovatne rim. ceste.
- - DanaJnje ceste
O R.,W/ Msella I nobzijtQ

Karta III
Rimske ceste i naselja li podruju Ravanjsko Polje-i-Varvara-c-Gor. Vakuf
 o-

~ U.stanovlJ'ene rim ceste

vierovatne rim ceste
~:!!~!
_ DarlCJ;n/e ceste
O Rim naseiia , naJalislct

Karta IV
Rimska cesta GQr. Vakuf-Vitez sa naseljima
 o

= U:>u1novl/ene nm ceste
=:=~~\/leYova"nenm ceste
--Danan/e ce st.e
O Rim nasel/a I n alo zis la

Karta V
Rimska cesta od Viteza do Zenice
 Tahla t

Sl. 1 - 'l'roskovita rimske ljiake u Blagaju na .Japci

(Foto: E. Paali)

Sl. 2 - Plonik rimskog puta na Grabeu kod Mrkomjigruda

(Foto: E. Paali)

Antika nasetja komunikacije II BiH 9

 Tabla II

Sl. 3 - Koloteine rimske ceste kod Mrkonjd:6grada

(Foto: E. Paali)

Sl. 4 - Detalj
sa rimske ceste
kod zaseoka
Brkia na
Klapavici
(Foto: E. Paali)

9*
 Tabla III

Sl. 5 - Kaldrma
rimske ceste
na Lisinama
ispod Radue
(Futo: E. Paali)

i
I

\ Sl. 6 - Rimska cesta u Vrancima kod Kreeva

1 -'--- (Foto: Zavod Za zatitu spomeniku kulture. Sarajevu)

ij2

Tabla IV

Sl. 7 - Detalj rimske ceste u Klepcima kod Capljine

(Foto' Z. Kljajo)

Sl. 8 - Planum rimske ceste na Kolfjevratu iznad Neretvice

(Foto: E. Paali)
 -t':!"

Tabla V

;;'. 9 - Ostaci rimske vile u Ilidi

(Poto L Tome tinovi)

-,'.,

\
Sl. 10 - Dio rimskog hospitalium-a u Ilidi
(Foto: I. Toruet inovi)