Studije

Izvorni lanak UDK 2: 172.3/Jaspers

Primljeno 08. 12. 2005.

Danijel Tolvaji
Iloka 28, HR-10000 Zagreb
d.tolvajcic@net.hr

Bog kao kritika

institucionalizirane religije

Pokuaj rekonstrukcije filozofijske

teologije Karla Jaspersa

Saetak
Njemaki filozof Karl Jaspers, promiljajui smisao ljudske egzistencije, usmjerava svoju po-
zornost na transcendentnu stvarnost u kojoj pronalazi izvor egzistencije. Jedan je od simbola-
ifri koji transcendenciju uprisutnjuje i pojam Bog. Polazei od filozofsko-povijesnih poti-
caja, Jaspers uobliuje na temelju filozofske i, Zapadu bliske, biblijske koncepcije boanstva svoj
pojam Boga kao ifre transcendencije to je nespoznatljiv Bog pojedinca-egzistencije, o kojem
ne znamo nita jer je ne-misliv, ali moemo ivjeti iz njegove stvarnosti do koje dolazimo putem
filozofskog vjerovanja. U njemu mi dosiemo izvor svoje egzistencije. Tako poimanog Boga Jas-
pers suprotstavlja Bogu religijskih sistema, koji gui istinsku egzistencijalnu slobodu. Dogme o re-
ligijskom Bogu iskljuuju sve koji drukije misle i stoga su neprihvatljive jer je njihova bezuvjet-
nost apsolutna. Bog kojem se obraa egzistencija nuno ostaje skriven, jer to je jedini uvjet slo-
bode. Religijske dogme i institucije moraju postati svjesne svoje povijesne uvjetovanosti.

Kljune rijei
Karl Jaspers, egzistencija, institucionalizirana religija, filozofska teologija, transcendencija

0. Uvod
Nakana je ovog rada donijeti okvirni nacrt Jaspersove filozofije o Bogu/bo-
anskom u kontekstu njegove filozofije egzistencije. U njegovu je pristupu
mogue iitati neke stavove koji su i danas aktualni. I danas je vidljivo
slabljenje religije i njezine institucije, kao i apsolutnih zahtjeva to ih ona
postavlja pred pojedinca i zajednicu. To je posebno vidljivo u procesu seku-
larizacije, koji je znatno uzeo maha, a koja se posebno oituje u raznim ob-
licima suvremenog liberalizma, te kojemu jo uvijek nije mogue vidjeti
konca. Tako smatram da je tema i danas aktualna.
Ova se tema, zbog same naravi Jaspersova miljenja, uvelike proima i na-
dopunjuje svojim loginim nastavkom njegovom filozofijskom kritikom in-
stitucionalne religije i dogmatskog miljenja, kao i njegovim zasnivanjem fi-
lozofske vjere, tako da se ove teme na nekim mjestima susreu i proimaju,
ali i nadopunjuju.
Rad je podijeljen u etiri dijela, osim uvodnih i zakljunih misli. Prvi dio rada
donosi neke elemente u filozofskom miljenju onih autora koji su znatno utje-
 442
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

cali na Jaspersovo miljenje; u drugome se dijelu obrauje utemeljenje nje-

gove filozofijske teologije; trei dio govori o poimanju Boga kao ifre
preko koje nam postaje dostupnom ona stvarnost koja nas nadilazi i zasni-
va; dok se posljednji dio bavi demitologizacijom institucionalne religije,
posebno kranstva, te uloge i znaenja Jaspersova pojma boanskog u to-
me procesu.
U radu je prvotno koritena primarna literatura, poradi to vee jasnoe i
to izvornijeg susreta s Jaspersovom milju. Sekundarna literatura bila je
potrebna poglavito radi konzultiranja.

1. Filozofski utjecaji
Veoma je nezahvalan posao objediniti razliite autore, jer se esto njihovi
filozofski sustavi drastino razlikuju i nemaju nikakvih zajednikih toaka.
Bog je kao tema filozofije trajno prisutan, bilo da ga se osporava bilo da ga
se ozbiljno uzima u obzir u vlastitim filozofskim sustavima. Ovdje u se osvr-
nuti na neke relevantnije autore koji su utjecali na oblikovanje Jaspersova
miljenja. Kao tri najznaajnija autora donosimo kratki pregled filozofije o
Bogu u djelu Imannuela Kanta, Srena Kierkegaarda i Friedricha Nietzschea.
To su autori koji su veoma utjecali na filozofiju egzistencije uope.
S Kantom zapoinje puni zamah novovjekovne filozofske misli. Iako se
Kanta smatra destruktorom klasine metafizike, to se posebice odnosi na
njegovu transcendentalnu dijalektiku, on ne odbacuje probleme stare me-
tafizike. Bog, dua, sloboda, besmrtnost, moralne vrijednosti, nadosjetilni
svijet Sva su ova pitanja zastupljena u njegovoj filozofiji, samo to ih on
pokuava nanovo utemeljiti i razumijevati.1 I tu polazi drukijim putem od
klasine metafizike. Problem je religije, a time i dokazivanja najvieg bia,
za Kanta, dio praktike filozofije.
Posebno emo ovdje vidjeti njegovo tumaenje i promiljanje o transcen-
dentalnoj dijalektici koja otklanja teoretsku metafiziku, a time i svako teo-
rijsko dokazivanje opstojnosti Boga.2 Kantovu filozofiju bilo je potrebno
obraditi stoga to je ona misaona osnova mnogih onodobnih protukran-
skih svjetonazora, kao i protestantskih filozofskih i teolokih sustava. Kant
tako u svojim kritikama odbacuje primat teodiceje u filozofskim pitanjima.
Ona to se do tada smatralo sigurnim i oevidnim (po uenju klasine me-
tafizike) mogue je samo kao moralna sigurnost.3
No ve u svojim kritikama Kant problem postavlja drukije. Razumsko do-
kazivanje Boga postaje nemogue, po tome pitanju mogue je samo moral-
no osvjedoenje iako ne moemo demonstrirati filozofski Boju egzisten-
ciju, o njoj moramo biti uvjereni. To je osnovica Kantova teolokog nauka.
Potrebno je dublje analizirati cijelu Kantovu kritiku racionalne teologije.
Kako zastupnici klasine metafizike, tako i Kant, slau se u odbacivanju on-
tolokog dokaza. No, za Kanta i kozmoloki je dokaz jednako bezvrijedan
jer je princip kauzalnosti, koji je u temelju ovog dokaza, primjenjiv samo na
empirijsku stvarnost. Nikako za dokazivanje uzroka koji bi bio transcenden-
tan. A ukoliko kauzalni princip ne vrijedi za nadiskustveno, sva teorijska
metafizika pada u vodu. S obzirom na teleoloki dokaz, Kant smatra kako to
dokazuje samo redatelja svemira, nikako njegova uzronika.
Tako se opstojnost transcendentnog uzroka, Boga, ne moe ni dokazati, ali
niti oboriti. No, s druge strane, iako teorijski nedokazivo, mogue je doka-
zati Boga s moralno-praktike strane, s obzirom na moralni red. Sigurnost o
 443
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

Bojoj egzistenciji nije logika, ve proizlazi iz subjektivnog uvjerenja po-

jedinca vjere. ovjek ima priroenu tenju za sreom, a kako je ostvare-
nje te sree povezano s odreenim moralnim imperativima i usavravanji-
ma, mora se misliti Boga. Svako razumno bie treba u ideji pravednog i sve-
mogueg Boga traiti moralni regulativ. Bog je najvii uvjet moralnog reda.4
Kao znaajan mislilac za razumijevanje Jaspersove misli, pokazuje nam se
Kierkegaard,5 ije je temeljna os upravo Bog. Sva njegova filozofija stremi
upravo k Bogu, i to odreenom Bogu, Bogu kranstva. U njegovu se opusu
moe iitati luteranski pijetizam, koji naglauje neznatnost ovjeka, nje-
govu slabost, grenost i beznaajnost. ovjek je, kako sam kae, bolestan
na smrt. A lijek je Bog. No to nije Bog posredovan dogmama, sveenicima
ili nekakvim religioznim sustavima, ve je to ivi Bog Abrahama, Izaka i
Jakova, Bog Biblije. Kierkegaard je ustao i protiv Hegela i njegove kon-
cepcije apsolutnog i protiv katolikog shvaanja univerzalnosti. Vjera, a
time i put do Boga, duboko je individualna stvar. I upravo je pojedinac i
njegova egzistencija temelj za razumijevanje Kierkegaardova govora o Bo-
gu: mi kao pojedinci stojimo pred Bogom i Bog nam kao pojedincima sudi.
Iako se slagao s Kantom kako je nemogue racionalno dokazati postojanje
Boga, smatrao je kako u Boga treba vjerovati, ak i kada se to razumu ini
apsurdno. Drukije reeno, razumu nije mjesto s vjerom. Bog nadilazi razum.
S druge strane, Nietzscheovo6 Bog je mrtav, neovisno o tome kako se tu-
mailo, govori o znaaju ove problematike. Nietzsche govori o nedostatku
vjere u kozmiki poredak i apsolutne vrijednosti; sve to se do tada podra-
zumijevalo kao temeljno, trajno i opevaee, nema vie svoga temelja. Ako
promotrimo nau egzistenciju putem ljudskih kategorija, tada se i na kon-
cept Boga pokazuje kao ljudska tvorevina. Jednom kad postanemo svjesni
kako je koncept Boga naa kreacija, vie ne moemo naa moralna i reli-
gijska uvjerenja temeljiti na izvanjskoj boanskoj stvarnosti. Zato, sve su se
vrijednosti koje dolaze od vieg bia/Boga pokazale kao lane i razarajue,
te kao takve pogubne za ovjeanstvo. I strukture utemeljene na zakonima
takozvanog Boga djeluju unitavajue i zavode, kao to je i pokazao u
svojem Antikristu. Dogodio se preokret. Nema Boga. A tko ostaje? o-
vjek! ovjek koji treba izgraditi novi poredak. Nadovjek!
No problem Boga time nije prevladan, ve se i kasnije trajno manifestira
kao otvoreno pitanje.
Iako je Kant u odreenom smislu utjecao na obojicu, Kierkegaard i Nietzsche
predstavljaju suprotnosti kada se uvidi kako racionalnost ne moe iznjedriti
kvalitetan i vrst teorijski dokaz opstojnosti boanskog. S jedne strane, Ki-
erkegaard se poziva na logiku srca potrebno je prihvatiti osobnog Boga,
ak i onda ako nam razum govori kako je to apsurdno; Nietzsche poziva da
se oslobodimo starih koncepcija koje nas sputavaju, te da stvorimo novi mo-
dus bia u ijem se sreditu nalazi ovjek i njegova stvaralaka mo.

1 4
Usp. Johannes Hirschberger, Mala povijest Usp. isto, str. 133.
filozofije, kolska knjiga, Zagreb 1995., str. 5
111.
Usp. Sren Kierkegaard, Strah i drhtanje, Ver-
2 bum, Zagreb 2000.
Usp. Stjepan Zimmermann, Religija u Kan- 6
tovoj filozofiji, Bogoslovska smotra 12 (1924),
str. 129136, ovdje 129. Usp. Friedrich Nietzsche, Tako je govorio
Zaratustra, Mladost, Zagreb 1983.; Friedrich
3 Nietzsche, Antikrist, Izvori, Zagreb 1999.
Usp. Immanuel Kant, Kritika praktikog uma,
Naprijed, Zagreb 1990., str. 172181.
 444
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

2. Temelji Jaspersova govora

o Bogu/boanskom
Jaspers je veoma svestran filozof. U okviru svojeg promiljanja sveukupne
stvarnosti bavi se i jednim od temeljnih pitanja filozofije i ovjeka uope: pi-
tanjem Boga i boanskog. Njegovo promiljanje o Bogu jest, dakako, filozof-
sko, no on sam svjestan je velikog upliva religioznih koncepata u filozofijski
pojam Boga, tako da on Bogu grkih filozofa, kao utemeljujuem za na
problem, pridodaje i biblijskog Boga.7 Iako su i religijski koncepti utemelju-
jui, Jaspers odmah radi razliku izmeu Boga filozofa i Boga religije, poka-
zujui drukiju povijest nastanka tog pojma grkoj filozofskoj tradiciji od
one u starozavjetnoj prorokoj tradiciji:
U grkoj filozofiji monoteizam izrasta kao misao, on se zahtijeva na osnovi etikih mjerila,
postaje izvjestan u miru. On se ne utiskuje u mase ljudi nego u pojedinca. Njegov su rezultat
likovi velike ovjenosti i jedna slobodna filozofija, a ne djelatno obrazovanje zajednice. Su-
protno tome, u Starom zavjetu monoteizam izrasta u strasti borbe za istog, istinskog, jednog
Boga. Apstrakcija se ne provodi logikom nego u potresenosti slikama i personifikacijama koje
Boga mnogo vie pokazuju nego to ga dokazuju ista misao o Bogu zadobiva se kao sluba
pred jednim ivim Bogom. Taj istinski Bog ne podnosi nikakvu sliku ili usporedbu, ne daje ni-
kakve vrijednosti kultu i rtvi, hramu i obredu, zakonima, ve jedino ispravnom postupanju i
ljubavi prema ljudima8

Iako slini, ovi se koncepti razlikuju po svome izvoru: filozofijska transcen-

dencija ima svoj izvor u promiljanju pojedinca o izvoru sveukupne stvar-
nosti koja ga okruuje, ona je isto miljenje. Bog u filozofiji nije spoznat
putem neke objave, ve jedino snagom ispravnoga miljenja, misao o Bogu
individualne je naravi.
S druge strane, religijski koncepti transcendencije imaju svoj izvor u svijesti
o bojoj prisutnosti: starozavjetni likovi ne promiljaju o Bogu, ve imaju
egzistencijalno iskustvo. Bog trajno spaava narod, izvodi ga iz ropstva u
Egiptu, daje zakone, a narod ivi s njim, moli mu se, slijedi njegove zako-
ne Bog je ivljena stvarnost, on je prisutan u svojem narodu. Vaan je i
trenutak objave; Bog je taj koji o svojoj prisutnosti progovara, nikakva ga
spekulacija ne moe dokuiti i obuhvatiti. Bog religije, napose biblijske,
Bog je ivljene egzistencije, a ne spekulativni Bog.
I upravo ovdje treba traiti razlike u promiljanju ove stvarnosti. Upravo u
dihotomiji izmeu egzistencijalnog iskustva i spekulacije dolazi do izraaja
razlika izmeu boanstva i Boga, izmeu miljene transcendencije i ivog Boga: ono Jedno
iz filozofije nije onaj Jedan iz Biblije.9

No, bilo bi krivo davati prednost jednom konceptu nautrb drugog, jer su
oba utemeljujua za zapadnu sliku o Bogu. Biblijsku je religiju filozofija in-
terpretirala kroz povijest, a slika o Bogu koja proizlazi iz religije jaa je od
filozofskog koncepta, jer je utemeljena u egzistencijalnom iskustvu. No, s
druge strane, biblijskoj koncepciji nedostaje jasnoa kojom se krasi filozofija.
Jaspers u svojem konstituiranju pojma Boga ostaje otvoren za oba izvora.
Konkretno, svoje promiljanje o Bogu Jaspers izvodi u kontekstu govora o
slobodi kao postulatu istinske egzistencije. Jedan je od puteva dolaenja do
boanskog naa slobodno zasnovana egzistencija.10
Vodstvo transcendencije razlikuje se od svakog drugog vodstva u svijetu, jer postoji samo
jedno boje vodstvo. Ono se ostvaruje preko same slobode. Glas boji jest u onome to se
pojedinom ovjeku otkriva u samopotvrivanju, kad je otvoren za sve ono to mu nude predaja
i okolina.11
 445
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

ovjek transcendira samoga sebe, i to ne na razini pukog znanja, ve po svi-

jesti o slobodi. A ta se svijest odjelotvoruje u samopotvrivanju, slobodnoj
otvorenosti izvanjskim poticajima. Mi u takvoj samopotvrujuoj slobodi
postajemo svjesni zahtjeva koji su nam upueni: mi odluujemo, biramo i
time bivamo odgovorni. Tu se Jaspers nadovezuje na Augustina i Kanta.
Sloboda se pokazuje kao jedna od naih temeljnih odrednica, i to ne slo-
boda od ve sloboda za angairana, aktivna sloboda koja nas poziva
na djelovanje.
A kada je naa sloboda na vrhuncu, kada djelujemo ne stoga to nas neto
izvana nagoni ili iz nunosti, ve zbog unutarnje nunosti, postajemo
svjesni svoje slobode kao dara koji nam je darovan od transcendencije.
Ukoliko je ovjek slobodniji, utoliko je sigurniji da Bog postoji.12

Po toj svijesti o Bogu, koja u nama postaje jasnija to smo slobodniji, mi

sami sebe nadilazimo, transcendiramo. No, taj nam odnos s Bogom nije pri-
rodno dan. Do njega dolazi kada se otrgnemo od svakodnevnog, od odra-
vanja svoga ivota, te se vratimo samome sebi, odnosno kada se otrgnemo
od ovisnosti o svijetu i otvorimo tome svijetu. I nas i nae postupke vodi slo-
boda koja poiva na transcendentnoj osnovi. To je Boje vodstvo u slo-
bodi radikalno drukije od bilo kakvog drugog vodstva. I u svakom se ovje-
kovu djelu oituje boji sud, te stoga mi nikada ne moemo biti zadovoljni
samima sobom. Zato i traimo sud drugih.13
Jaspers i u opim moralnim zahtjevima vidi Boju prisutnost i vodstvo. Tu
je Jaspers na Kantovoj liniji. Iako su moralni zahtjevi vaei i bez vjere u
Boga, ako ih vrimo u slobodi, mi ujemo Boga i ta nas transcendencija
vodi. No, mi to ne moemo uzeti s potpunom sigurnou, jer postoji mo-
gunost pogreke. Stoga i ne moe biti apsolutiziranja, ope obvezatnosti,
odnosno zahtjeva da vlastito djelovanje bude neto opevaee dokida se
fanatizam bilo koje vrste. Na je put istinit samo za nas. Tu Jaspers ostaje
dosljedan svojem liberalnom svjetonazoru.
Iz toga slijedi pitanje: ako nas vodi transcendencija, koliko je ona za nas
stvarna? Jaspers misli kako je ona odluujua, usprkos oskudnosti naeg od-
nosa s njom. Iako nas transcendencija nadilazi i nedokuiva je na mnogo na-
ina, ipak je ona jedna od temeljnih danosti i oslonaca u ljudskome ivotu.14
ovjeku je potreban nekakav transparentan, oigledan oslonac. A za ovje-
ka to je mogue samo u komunikaciji na istoj razini, u personalnoj relaciji
samo osoba moe biti adekvatan sugovornik drugoj osobi. Stoga je i odnos
u transcendentnim relacijama susret s Bogom. Jaspersov je koncept Boga
razliit od osobnog Boga religije; on nema razinu osobnosti, kao npr. biblijski
Bog, ali je ipak svojevrsno ime kojim se moemo obraati transcendenciji.15

7 11
Usp. Karl Jaspers, Filozofska vera, Plato, Isto, str. 176.
Beograd 2000., osobito str. 5376, iako se i 12
ostatak knjige bavi relevantnom problema-
tikom. Isto, str. 173174.
8 13

Isto, str. 56. Usp. isto, str. 175.

9 14

Isto. Usp. isto, str. 177178.

10 15

Usp. Karl Jaspers Filozofija egzistencije/Uvod u Usp. isto, str. 179.

filozofiju, Prosveta, Beograd 1967., str. 172180.
 446
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

I pitanje razumijevanja, spoznaje svijeta kao cjeline, Jaspers postavlja u

podruje transcendencije. U svijetu mi pronalazimo besmisao: svijet kao
harmonija bia i svijet kao mjesto zla.16 Na temelju oba iskustva mi dola-
zimo do totalnog suda koji poiva na nedovoljnom znanju. Stoga imamo za-
datak oslukivati dogaaje, sudbinu i vlastita djela u vremenskom tijeku
ivota.17 Tu ponovno susreem Boga kao temelj, i to po dva osnovna is-
kustva: boje transcendencije prema svijetu Bog koji su u povijesnim situa-
cijama oituje bliskim, no ostaje skrivenim ako ga elimo razumjeti i obu-
hvatiti svojim kategorijama i iskustva Bojeg jezika u svijetu to je jezik
koji se objavljuje u viesmislenosti bia svijeta koji po historinosti postaje
jednosmislen za egzistenciju.18
Tek kada smo slobodni u odnosu na bie svijeta, mi vidimo da svijet nije
neto krajnje, konanost stvarnosti, ve se u njemu nazire ono vjeno,
koje se pojavljuje u vremenu. A do znanja o vjenom biu ne dolazimo isto
spekulacijom, nego tek po tragovima u prolaznom biu svijeta. Ono to za
ovjeka postoji, postoji samo po tragovima u svijetu. Stoga Jaspers smatra
nemoguim bilo kakvo znanje o Bogu i egzistenciji. Mi nemamo izravnoga
uvida u te stvarnosti, ve im nuno pristupamo vjerom.
I temeljni stavovi takve, filozofske vjere Bog jest postojanje neuvjetova-
nog zahtjeva ovjekova konanost koja je nedovriva mogunost da
ivimo pod bojim vodstvom postaju za nas istiniti tek ukoliko imamo nji-
hovo djelotvorno ostvarenje u svijetu. Zaobilaenje bi svijeta kae Jaspers
u pribliavanju egzistencije Bogu, rezultiralo nekomunikativnou.19 Ti
stavovi filozofske vjere nedostupni su za znanost koja ih ne moe dokazati,
a niti filozofija ih ne moe racionalno ponuditi na vjerovanje. Oni su nam
dostupni tek po tome to izviru iz istinske egzistencije.
Jaspersova Boga treba promatrati u cjelini njegove filozofije egzistencije: iz-
meu ovjekove usamljenike i paradoksalne egzistencije u kontekstu sve-
obuhvatnog, koja je upuena na transcendenciju ija je jedna od ifri Bog.
Znai, utemeljujue je mjesto Jaspersova razmiljanja o religiji i Bogu kao
njezinoj centralnoj temi (ali i o filozofskoj vjeri) egzistencija koja dodiruje
transcendenciju. U tom se kontekstu treba traiti i njegov govor o Bogu.

3. Bog kao ifra transcendencije

Ljudska je egzistencija ovisna o transcendenciji, kae Jaspers20 ona izvire
iz transcendencije i k njoj se vraa. Zato ona i trai transcendentnu stvar-
nost. No ta je transcendencija, klasinim rjenikom reeno, bitak po sebi
nedokuiva i nespoznatljiva. No, ona nam ne ostaje potpuno nedostupna,
jer transcendencija nije, kao u npr. kranstvu, potpuno odvojena od svijeta.
Svijet se tu pokazuje kao mjesto i vrijeme njezine imanencije. A otuda, pro-
bijajui bie svijeta, mi dolazimo k sebi kao potencijalno u slobodi ostvare-
noj egzistenciji, postajemo nezadovoljni tu-bitkom svijeta u onome openi-
tom.
Proces dolaenja k sebi odvija se u slobodi i sebe-darivanju komunikaciji s
drugima; ovdje mi uviamo i shvaamo rascjepkanost21 bitka mogue egzis-
tencije. Tako se mogua egzistencija trga u traenju vlastitoga bitka, tj.
same sebe. Traenje je zahtjev, i to zahtjev koji proizlazi iz slobode, a naini
su traenja usmjerenja k transcendenciji. Transcendencija se otkriva kao
izvor i uvir nae slobodno ostvarene egzistencije ponajvie u graninim
situacijama, iskustvima patnje i ogranienosti; mi postajemo svjesni vlastite
 447
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

nemoi i tu pronalazimo ono to nas nadilazi. Tek iskusiti graninu situaciju

znai uistinu egzistirati. No to je jedinstvo prisutnosti i traenja,22 koje
proizlazi iz ovjekova transcendirajueg tu-bitka; traenje neodvojeno od
onoga to se trai. Jer transcendencija je ve prisutna u samom inu trae-
nja.
U tom traenju ne dolazimo do neke spoznaje o bivstvovanju u predmet-
nom smislu, ve u jednom unutarnjem djelovanju koje, usprkos moguem
neuspjehu, jo ostaje kod pravog bivstva.23 To bivstvo, iako je isto sub-
jektivne prirode, daje temelj egzistenciji i, uzdiui se iznad sebe same,
zasniva odnos prema transcendenciji u Jednome. Ti su naini traenja biv-
stva iz egzistencije putovi k transcendentnome. Rasvjetljavanjem i iznalae-
njem tih putova, zasniva Jaspers filozofsku metafiziku.24
Upravo po egzistiranju u svijetu proizlazi filozofska orijentacija u svijetu koja
pokazuje kako svijet nema osnovu u sebi samom; nije mogue spoznati
svijet kao samome sebi dostatnu cjelinu. Tek kada postanemo svjesni ove
granice, poinje filozofija i istinska egzistencija u slobodi. Ta sloboda na-
staje kao reakcija na tu-bitak svijeta. No ni sama egzistencija ne nalazi ispu-
njenje u sebi samoj, ve u neuvjetovanoj slobodi opaa neto drugo: naime,
da joj je njezin vlastiti tu-bitak darovan, da njezin izvor nije u njoj samoj:
Gdje je odluna, neuvjetovanost postaje svjesna ne samo toga da nije sebe stvorila kao tu-
bitak, i da je kao tu-bitak nemono izloena sigurnijoj propasti, nego i da ne moe samo sebi
zahvaliti za svoje samstvo kao sloboda. Na bilo koji nain ona se ostvaruje samo u odnosu na
svoju transcendenciju25

Imanentno se zadovoljenje tu-bitka ne moe ostvariti, zato je naa egzisten-

cija okrenuta transcendenciji, dok je zadovoljenje mogue egzistencije u
tubitku vie nego imanentno.26 Iako nam se transcendencija otkriva putem
imanencije, postaje vremenska pojava, te je stoga sveukupnost dogaanja
u svijetu potrebno razumjeti kao ifre. ifra uprisutnjuje transcendenciju u
imanenciju, ali ne na nekakav racionalan nain; ona nije dostupna naem
znanju i ne moe se tumaiti odnosom oznaitelj/oznaeno.
U svemu to susreemo moemo iitati ifre. I to ifre onog Jaspersova
Sveobuhvatnog (das Umgreifende) o kojemu se moe rei samo to ono nije,
a ne to ono jest; znai, mogue ga je samo negativno odrediti. Tu Jaspers
stoji u tradiciji Plotina, Filona Aleksandrijskog, negativne teologije i nekih
skolastikih filozofskih pravaca. Transcendencija uvijek iznova izlazi iz
okvira mogunosti miljenja. Ostaju nam ifre koje nas upuuju na trans-
cendenciju.

16 21
Usp. isto, str. 186187. Usp. isto, str. 535536.
17 22
Isto. Isto, str. 536.
18 23
Usp. isto. Isto.
19 24
Usp. isto, str. 188. Usp. isto.
20 25
Usp. Karl Jaspers, Filozofija, Izdavaka knji- Isto, str. 537.
arnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci 26
1989., knjiga III, str. 538.
Isto, str. 545.
 448
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

ifra je bitak koji dovodi do prisutnosti transcendencije, a da transcendencija nije morala po-
stati bitak kao objekt-bitak i egzistencija bitak kao subjekt-bitak.27

ifra se oituje kao svojevrsni jezik28 transcendencije:

a) neposredni jezik transcendencije (prvi jezik): bitak koji spoznajemo u i-
frama;
b) jezik koji saopavamo postaje opi (drugi jezik): uz jezik bitka dolazi
jezik ovjeka (mitski jezik);
c) spekulativni jezik (trei jezik): promilja transcendenciju po analogiji s
tubitkom svijeta.
A jedna je od ifri-imena transcendencije Bog. Taj Jaspersov Bog upuuje
ovjeka u njegovoj egzistenciji na ono Neto to zasniva transcendenciju.
To nije Bog ije bi se postojanje moglo razumski dokazati, kojeg bi se
ukalupilo u nekakav religijski i filozofski sustav, ali nije rije niti o osob-
nome Bogu koji ovjeku daje svoje zakone. Taj je Bog jedno od imena
transcendencije koja nam vjeno izmie, ali nas zahvaa i zasniva nau eg-
zistenciju. Tome je Bogu mogue pristupiti samo otvaranjem naeg egzis-
tencijalnog tubitka i iitavanjem ifara:
Filozofska misao o Bogu, koja se uvjerava u neuspjehu miljenja, u tome obuhvaa ono da, a
ne to samog boanstva. Miljenje koje ne uspijeva, stvara prostor koji na osnovi povijesne eg-
zistencije i u itanju ifara tubitka moe nai uvijek povijesno ispunjenje. Ono osvjetljava onu
izvjesnost transcendencije koja se nije tek iz miljenja kao takvog ostvarila, ali ne daje ispunje-
nje njezine bti. Otuda posustalost te misli o Bogu za smisao i um, otuda njezina snaga za egzis-
tenciju. Tu se ne moe nai osoban Bog sa svojim gnjevom i svojom milou; tu nema relevant-
nosti ivot u molitvi kao religiozno djelovanje; tu nije postojana nikakva ulna opaajnost
boanstva u simbolima u koje se vjeruje.29

Tu se ostvaruje jedna dijalektika: miljenje koje transcendira, te bi se htjelo

osvjedoiti u bitak transcendencije, eli, ustvari, ostvariti ne-miljenje. I dok
je to ne-miljenje beznaajno u predmetnom smislu, te samo sebe ukida,
ono je veoma znaajno za nae filozofsko osvjetljavanje svijesti o bivstvo-
vanju, odnosno nae egzistencije.
I u kontekstu govora o formalnom transcendiranju, Jaspers govori o ovoj
problematici. Boanstvo jest jedan od vidova formalne transcendencije, no
niti tu ono ne postaje ispunjena misao, ve misao koja ima egzistenci-
jalnu pogodnost.30 No postoje neke misli o boanstvu/Bogu koje su se, iako
predstavljaju ne-miljenje, ustalile gotovo kao matematike misli i postaju
formalne. Takve misli, ako su istinski promiljene, predstavljaju plod istin-
ski ivljene egzistencije, ljudskog iskustva, enji i nadanja. One su bremeni-
te povijesno ostvarenom ljudskom egzistencijom. Rije je o stoljeima ljud-
skog iskustva i egzistencije, jer
neka beskrajna historijska dubina lei u nastanku formula, kao to su: Radi svetog imena
njegova Besmrtnost Ljubav31

Takvo formalno transcendiranje stvara prostor za jezik transcendencije u i-

frama i ujedno sprjeava da se transcendencija materijalizira. Bog koji je
osoban, ima slobodnu volju i daje nam smjernice, iezava; te se slike i
predmetne misli pokazuju kao puki simboli, slike koje iezavaju u tran-
scendirajuem miljenju. Transcendencija se javlja kao logizirana (u pred-
metnome uope), ili se naturalizira (u kategorijama stvarnosti) ili antropo-
morfizira (u kategorijama slobode).32 Po ovim se kategorijama moe o ne-
spoznatljivom boanstvu govoriti kao o spoznatom i one su temelj teolokog
govora o Bogu.
 449
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

Ipak, u traenju poetka i izvora stvari, ne mogu doi do poetka, jer bih
morao voljno fiksirati neto posljednje i sebi uskratiti daljnje pitanje.33
inei skok u transcendenciju, ja mogu, ako ne ve voljno saznati izvor
stvari, mudrujui doi do njega. Ja tu vrim skok tamo gdje prestaje milje-
nje, na putu preko nedovrivosti tubivstva nemiljenjem,34 i to odreenim
kategorijama.
Tako dolazimo do egzistencije koja je, iako nije spoznatljiva ili misliva, u
miljenju prisutna kao ona koja naprosto jest, a ne to ona jest. Takav je bi-
tak mogue izraziti jedino tautologijom: to je ono to jest. I u toj se tautolo-
giji, koju nalazimo i u Bibliji, nalaze kategorije jer se ona ostvaruje u
nainima bivstva objekt bivstva (to) ili slobodnog bivstva (ja).35
Postaje nam jasno kako je i u ovome obliku formalnog transcendiranja Bog
skriven; samo putem povijesnosti, u kojoj egzistencija putem ifri tu-bitka
otkriva transcendenciju, mi indirektno spoznajemo boansko. Takva povi-
jesno posredovana spoznaja nikako nije opevaea, ve isto subjektivne
naravi; ona je dvosmislena, nepostojana, ali jedino takva je mogua ukoliko
se ostvaruje u konkretnom povijesnom iskustvu. No za egzistenciju, slo-
bodno zasnovanu i otvorenu transcendenciji, koja je svjesna vlastite gra-
nine situacije, moe predstavljati osmislenje i mir bivstva.
A to je boansko u Jaspersa istovjetno transcendenciji, stoga se i izraz
Bog moe gledati kao jedna od ifri transcendencije. Bogu se pripisuju
razliiti atributi, antropomorfizmi, to spada u mitski jezik, a sve nas to vodi
i govori nam o onome jednome, Sveobuhvatnome.
Imena Bog, boanstvo, bitak izrazi su bogati povijesnim sadrajem
i egzistencijalnim iskustvom nakupljenim kroz stoljea, te nas svi oni upu-
uju na ono Jedno koje nas nadilazi. Ta transcendencija, o kojoj nam Jas-
pers govori nije puka apstrakcija, ona nas jednostavno nad-ilazi, transcen-
dira, a u iframa svakodnevne stvarnosti, kao i iframa povijesno bremeni-
tim, ona nam postaje i imanentnom.

4. Demitologizacija religije
Jaspers iz vjere u Boga iskljuuje bilo kakvo posrednitvo, jer vjera ne lei u
nekim opeiskazivim sadrajima vjere, niti u nekakvoj povijesnoj stvarnosti.
Tu je na djelu Jaspersovo protestantsko kulturoloko-religijsko naslijee
odnos s Bogom jest iskljuivo osoban, bez posrednika. Taj se osobni odnos
oituje i u povijesnoj stvarnosti, koja u svojem partikularnom obliku nema
opevaeu vrijednost. No ono to Bog jest oituje se ne u nekom povijes-
nom obliku spoznaje, ve u naem dranju prema Bogu. Dranje, stav,
kljuno je mjesto naeg govora o boanskom. Neka je predodba o Bogu

27 32
Isto, str. 614. Usp. K. Jaspers, Filozofija, str. 575.
28 33
Usp. isto, str. 614618. Isto.
29 34
Isto, str. 558. Isto.
30 35
Usp. isto, str. 575. Isto, str. 536.
31
K. Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filo-
zofiju, str. 188.
 450
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

uzeta iz svijeta i ne dopire do same stvarnosti Boga, jer Bog je ne samo ne-
vidljiv ve i nepredvidljiv, nemisliv. Sve su slike Boga u idovstvu, kran-
stvu i ostalim religijama samo mitovi koji skrivaju Boga. Upravo zato Boga
treba traiti upravo tamo gdje slika/mitova nema. No, u ljudskom je milje-
nju uvijek prisutna neka slika. Upravo je zato potrebno prekoraiti ono to
se moe misliti.
S takvim stavom kako temeljne, religijom posredovane slike Boga ustvari
ne dopiru do svojeg cilja Jaspers se oituje kao veliki kritiar institucionali-
ziranosti religije i njezinih dogmi.
Filozofija nije ta koja treba osmisliti ovjekovu stvarnost; ona se tu poka-
zuje kao nedjelotvorno miljenje. Filozofija ne daje gotova rjeenja, ve
preputa pojedincu da osmisli svoj put; filozofija samo ukazuje da postoje
putovi pribliavanja stvarnosti.36
Stvarnost koja nudi put jest religija. Sveobdravajua stvarnost u religiji se
oituje kao neto sigurno, garantirano autoritetom, neto u to se vjeruje na
nain koji je znatno drukiji od filozofskog miljenja. Religija je drukija od
filozofije, po tome to je u njoj stvarnost prisutna po mitu i objavi.
Filozofija, kae Jaspers, ne stvara mit niti zamjenjuje objavu, u kojima je
prisutna stvarnost. Filozofija tu stvarnost ne stvara; njoj moda i stvarnost
religijske vjere nije dostupna.37 Vjera nalazi svoje ispunjenje u religijskom
stavu vjernika, u obredima, molitvi i religijskoj praksi. Filozofija te stvar-
nosti ne moe u potpunosti zahvatiti i ostati upravo filozofija. Jezik trans-
cendencije koji otkrivamo u religiji, a prisutan nam je po mitu i objavi, za fi-
lozofiju jest jezik ifri, dok religija u njemu vidi stvarnu prisutnost transcen-
dencije. Transcendentna se stvarnost za filozofiju po ifri uprisutnjuje u
svijetu. Transcendencija se susree i kao ulna partikularnost u svijetu kao
svetinje. I dok u religiji one imaju odreeni obvezujui karakter, u filozofiji
sve moe postati sveto ali nikada ono nema apsolutnu, opevaeu vrijed-
nost i potpuno obvezujui karakter. Religija, pogotovo institucionalizirana,
ifri pokuava dati konanost i definiranu odreenost. A to se pokazuje ne-
moguim! Jer, ti simboli, neovisno o tome koliko ih dogme i institucije ele
vezati i jednoznano odrediti, uvijek ostaju simboli jedino ako su beskrajni,
otvoreni novim sadrajima, tumaenjima i znaenjima ako su osloboeni
okova dogmatike.
Transcendencija se filozofski razumijeva samo historijski, objektivno, te kao
takva nikada ne moe postati opeobvezujuom za svakoga, za razliku od
religijski shvaene transcendencije, koja lei zatvorena u historijskoj nepo-
novljivosti.38
A ona se moe izgubiti ako se dopusti da se historinost izgubi u jednom
univerzalizmu, koji sve obvezuje, te njemu podvrgne vlastitu, osobnu histo-
rinost. Ako se jedna historinost apsolutizira, gubi se mogunost da komu-
nicira, otvorenost u odnosu na neku moguu drugu historinost.
egzistencijalna historinost mora iznevjeriti svoje neposredno transcendentno porijeklo
kad, umjesto da egzistiram u svojoj faktikoj historinosti, dopustim da se ona izgubi u toj jedi-
noj, univerzalnoj historinosti. Poto vjerujem u apsolutnu stvarnost jedne po sebi isto tako
samo posebne historinosti, koja u sebe treba upiti cjelokupnu historinost, ja prekidam mogu-
u komunikaciju s drugom historinou, da bih je kao materijal silom ugurao u vlastitu histo-
rinost.39

Ve tu postaje vidljiv Jaspersov liberalni stav. Postoji pluralitet opcija, a

nijedna nema opu vrijednost, ve je vrijednost samo ako je ja prihvaam
 451
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

subjektivna je. ovjek je taj koji trai smisao cjeline, te je sama slika svijeta
kao cjeline i povijesti odreena mojom, subjektivnom egzistencijom. I tu je
veoma oit utjecaj liberalnog protestantizma. Jaspers smatra kako iz ovak-
vih primjera nastaje jednoumlje, koje gui ovjeka i onemoguuje da se eg-
zistencijalno ostvari u slobodi. Um je tu naputen.
Iz daljnih tekstova mogue je iitati i estoku kritiku katolikog tradicion-
alizma, razumijevanja autoriteta i zahtjeva za univerzalnost. Jedno biva reli-
gijom preoblikovano; nije to vie ono Jedno koje pronalazim u vlastitoj os-
miljenoj egzistenciji, ve se oituje kao vidljivo, objektivno jedinstvo u
svijetu. Objava ga prikazuje kao ope, iako je historijski uvjetovano, a ono
mi je posredovano fiksiranim autoritetom crkvene institucije kao ulne
vidljivosti. Ja vie ne pripadam svojem vlastitu povijesnom oitovanju Crkve,
ve Crkvi koja je apsolutna, univerzalna i jedina istinita. Autoritet vie ne
nastaje iz povijesne borbe, ve je fiksiran, a knjizi vjerujem jer je Crkva ta
koja stoji kao vidljiva garancija njezine ispravnosti, dok se sve ostale svete
knjige i vjere koje su se oitovale u povijesti pokazuju kao lane, odnosno
onoliko ispravne koliko pojedini njihovi dijelovi participiraju u mojoj jedi-
noj vjeri to ju je moja crkva verificirala. I samo je spasenje ekskluzivno pri-
dodano takvoj Crkvi.40
Jaspers postaje svjestan kako se religija dokazala tijekom stoljea kroz svoje
ispovjednike, umjetnost, kulturu, graevine, teologiju. Stvarnost se trans-
cendencije pribliila ljudima putem ovih tvorevina religije. A to je s filo-
zofijom? Zahvaa li i filozofija stvarnost na takav odluan nain? Iako je
filozofija radikalno drukija od religije, i ona ima svoje pozitivnosti po-
mou kojih je mogue zasnovati vlastitu egzistenciju, koja moe biti temelj,
supstancija osobnog ivota. Jaspers je to nazvao filozofskom vjerom. Rije
je o jednom od njegovih temeljnih filozofskih pojmova, kojem je Jaspers
posvetio i jedan cijeli spis.41 Ona je trei put izmeu iskljuivosti religijske
vjere i iskljuivosti empirijskih znanosti tovie, temelj je njegova milje-
nja42 i ostvarenje ovjekova bitka. Iscrpnija bi analiza ove teme zahtijevala
rad za sebe, no donijet emo neke osnovne znaajke filozofske vjere: ona,
za razliku od religijske vjere, uvijek u savezu sa znanjem, vjera je misleeg
ovjeka nije puki doivljaj ili neposredni uvid, ona se moe definirati kao
uoavanje bitka iz izvora putem posredovanja povijesti i miljenja.43
Sva se filozofija pokazuje tada kao priprema, povod, dok je za filozofsku
vjeru potrebna i potvrda, ostvarenje u vlastitoj egzistenciji, i to u konkretnoj
povijesnosti. Upravo zato to je povijesna, konkretno ostvarena u jednom
historijskom trenutku, ona je slobodna od svake apsolutizacije i dogmatiza-
cije, nije ju mogue zatvoriti u openito, upravo zbog njezine povijesnosti.
Filozofska je vjera slobodna, povijesna i uvijek u nastajanju:

36 41
Usp. K. Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u Usp. Karl Jaspers, Der philosophische Glaube,
filozofiju, str. 103. R. Piper & Co. Verlag, Mnchen 1963., ili u
37
ovome radu koriten srpski prijevod: Filozof-
ska vera, Plato, Beograd 2000.
Usp. isto, str. 103.
42
38
Usp. isto, str. 8.
Isto, str. 107.
43
39
Isto, str. 13.
Isto.
40
Usp. isto, str. 108109.
 452
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

Filozofsku vjeru treba negativno okarakterizirati: ona ne moe postati ispovijest. Njezina mi-
sao ne postaje dogma. Filozofska vjera ne poznaje vrsto stajalite pri neemu to je objektivno
konano u svijetu, zato to ona svoje stavove, pojmove i metode samo koristi ne podinjavajui
im se.44

Filozofirajui, ili, bolje reeno, putem filozofske vjere, ja transcendenciju sam

spoznajem, bez posredovanja nekakvih institucija ili sustava dogmi, kao ono
to ja sam nisam. Filozofska se vjera temelji na razumijevanju stvarnosti,
shvaenom na tragu filozofskog iracionalizma kao razumijevanja toka do-
gaaja, kakav se odvija u unutranjoj sferi ljudskog bia. I upravo na toj liniji
treba promatrati Jaspersov stav o religiji: izmeu filozofije i religije vodi se
borba, jer filozofskoj je vjeri imanentno to da je nedogmatina, slobodna, dok
je religija nuno vezana u instituciju, dogmu i iskljuivanje drukijeg milje-
nja. No, i u njihovu sukobu one su obje na istoj razini razumijevanja, jer
filozofiju i religiju moe razumjeti samo ovjek koji, bilo preko filozofske bilo preko reli-
gijske vjere, postoji kao jedno osobno Ja.45

No to nije borba dvaju neprijatelja, religija je neto to se filozofije sutin-

ski tie i dri je u nemiru.46 Filozofija se mora s njome sporazumjeti i ne
moe je proglasiti neistinom sve dok je religija vjerna svojem porijeklu, od-
nosno kada se filozofija nae pred onim to se pokazuje kao neshvaeno, ali
istovremeno kao presudno.
Crkvena religija, kao jedan od nositelja kako Jaspers kae supstancijalne
tradicije povezana je s filozofijom, i filozof se smatra ukljuenim u religijsku
stvarnost, no ne kao temelj, ve kao pol, suprotnost, bez koje nije mogue
zamisliti niti samu religiju. To je jedno od kljunih mjesta Jaspersova razu-
mijevanja problematike religije i boanskog. On tu ustaje protiv autoritar-
nog, dogmatskog miljenja, koje kroz religioznu prizmu tumai cjelokupnu
stvarnost, a drukije miljenje unaprijed nekritiki otpisuje kao krivo. Jas-
pers to naziva zahtjev za iskljuivost.47
Taj se zahtjev za isljuivou vidi kod krana u sadraju njihove vjere, koje
se smatra iskljuivom istinom, koja bilo koju drugu moguu istinu unaprijed
iskljuuje. Biblija je nositelj te iskljuivosti, koja u konanici sputava i sa-
mog ovjeka i njegovu slobodu. A gdje nema slobode nema niti istinske
egzistencije. Ljudi svoju egzistenciju ostvaruju na mnoge naine i nitko im
to ne moe osporiti:
Unutarnji obrat ovjeka iz njegove samovolje u bezgranino portvovanu predanost ne do-
gaa se samo u kranstvu.48

No, ono to se spozna kao neuvjetovana istina vjere moe oblikovati nau
egzistenciju, ali ne postoji nikakav dovoljan razlog, niti je to razumski pojmlji-
vo kao bezuvjetno. Ona je istina samo utoliko koliko ona mene oblikuje,
ukoliko je ostvareno u jednoj konkretnoj povijesnosti:
Ono to je povijesno, to je egzistencijalno istinito, dodue, jest neuvjetovano, ali u svojoj is-
kazanosti i svojoj pojavi ono radi toga nije istina za sve.49

Povijesna istina, iako je bezuvjetna, isto je tako relativna s obzirom na po-

vijesne forme pojavljivanja. Stoga se istine vjere ne mogu prikazivati kao
apsolutne, ope obvezujue ispravnosti. Neuvjetovanost biti u onog istini-
tog koje nam se pokazuje u vjeri drukije je od one razine obvezatnosti par-
tikularnih znanstvenih spoznaja, jer:
Povijesna neuvjetovanost nije opeispravnost njezine pojave u rijei, dogmi, kultu, obredu, in-
stituciji.50
 453
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

Znanstveni dokazi nemaju bezuvjetni karakter (poput religije) i upravo zato

imaju opevaei karakter, jer se do njih dolazi znanstvenom metodom. Re-
ligijske istine nemaju mogunost te razine dokazivanja, njima pripada me-
tafizika razina. Tu dolazi do, kako Jaspers kae, preokretanja. Znanost pre-
tendira proiriti svoje vaenje u podruje religije, pokuavajui apsolutizi-
rati svoju metodu, pridajui joj znaaj apsoluta u tumaenju bitka. No i kod
institucionalizirane religije uvia se ista tendencija: jedna egzistencijalna
odluka postaje tu
neko u zahtjevu izrecivo znanje o onome to je ispravno, ili preokretanje povijesno vezane
neuvjetovanosti vjere u opeispravnu istinu za sve.51

Takva apsolutizacija religijske istine ima strane posljedice: samoobmanji-

vanje (ne znam ni to jesam niti to uistinu hou), netolerancija (dogmatiza-
cija je vlastitih vjerskih iskaza i odricanje ikakve vrijednosti iskazima drugih,
te nesposobnost za komunikaciju (nemogunost da se uje drugi, ali ni da se
istinski preispitaju i promisle vlastiti stavovi). Tako se uobliuje zahtjev isklju-
ivosti prema drukijem i drugome. Iz toga kasnije proizlaze svi mogui pro-
goni i lovovi na vjetice, a sve to kao borba za istinu. Jedan je od najcrnjih
povijesnih primjera upravo kranstvo sa svojom interpretacijom Kristove
rijei: Tko nije uz mene taj je protiv mene tako se odrie mogunost
spasenja onima koji ne vjeruju u Krista, a sve se nekranske religije sma-
traju bezvrijednim i koje vode u zabludu. A krani su svoj zahtjev za isklju-
ivou znali provoditi i na nasilan nain, poevi od kriarskih pohoda pa
sve do meukonfesionalnih ratova. Tako se kristalizira pokreta takve reli-
gijske zbiljnosti: volja za mo.52 A tu su volju za mo naslijedili i drugi seku-
larizirani pokreti i institucije, koji svoje korijene vuku iz kranstva.
I vjera u Krista jedan je od izvora tog zahtjeva, ona nikoga nije trpila uza
sebe. No Jaspers Krista ne smatra Bogom, jer ovjek i sam moe dosegnuti
boansko susreui se s transcendencijom u graninim situacijama. Krist-
Bogoovjek tada je jo samo jedan mit, ne samo da nije istinit ve je i opa-
san, jer iskljuuje bilo koji oblik komunikacije s drukijim. Ni sama biblijska
tradicija ne donosi apsolutnu istinu, ve samo opisuje povijesno kretanje
jedne religije. Postavlja se pitanje mogunosti preobrazbe, evolucije vjere u
Krista, koja bi slijedila ovu interpretaciju biblijske religioznosti:
Pitanje na koje se ne moe unaprijed odgovoriti jest pitanje da li se vjera u Krista moe pre-
obraeno dosegnuti kao trenutak biblijske religije, osloboen od stigme iskljuivosti. to bi ona
tada znaila, to je pitanje unutar biblijske religije, ako bi iz svoje sveobuhvatne zbiljnosti u cje-
lini ona ponovno pretopila tu apsolutiziranu vjeru koja istupa iz nje.53

Bilo koji oblik zahtjeva za iskljuivost pokazuje se pogubnim za ovjeka, jo

od biblijskih vremena preko nacizma, pa sve do danas. Jo se jednom oi-

44 49
Isto. Isto, str. 48.
45 50
Isto, str. 111. Isto.
46 51
Isto, str. 35. Isto, str. 63.
47 52
Usp. isto, str. 61. Usp. isto.
48 53
Isto. Isto, str. 65.
 454
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

tuje Jaspersov radikalni liberalni stav nema nametanja vjere, svjetonazora

ili stavova. ovjek je samo onda ovjek kada je njegova egzistencija slo-
bodno zasnovana, bez ikakve prisile. Religija se mora transformirati uko-
liko eli opstati, ona mora odbaciti svoj apsolutni karakter i svoje istine
shvatiti samo povijesno. To Jaspers prepoznaje u gubljenju vjere u Krista i
slabljenju kranskog utjecaja na drutvo sekularizaciji. Treba se oslobo-
diti dogme i institucije.
No, upravo u tome zahtjevu za slobodom izriaj Bog jedan je od temelj-
nih termina za razumijevanje. No to nije kranski, osobni Bog koji ovjeku
nudi pomirenje. To je Bog kao ifra transcendencije, ifra osloboenja od
religijskih dogmi i institucija, izriaj koji tumai na slobodni odnos prema
transcendenciji to je Bog u slubi Jaspersove filozofske vjere. Tek slobo-
dan ovjek moe postati svjestan neeg to je iznad, onog Jednog to i
njega samog zasniva. No to se jedno nalazi u njemu samom, vlastitu uvje-
renju:
Sutinski je da ovjek kao egzistencija, poklonjen sebi u svojoj slobodi, stjee iskustvo o trans-
cendenciji Boji glas se nalazi u onome to se kao vlastito uvjerenje javlja pojedincu preko
slobode samouvjeravanja.54

Jaspersov je Bog depersonaliziran, te na odreen nain lien nekakvog

stvarnog sadraja on bi mogao biti neto, ali nije jasno to, i kao takav
je potpuno u slubi filozofske vjere. U tome kontekstu i bilo kakvo dokazi-
vanje Boga uzaludno je i ini vie i zla no koristi, jer je i ono u slubi jed-
nog apsolutiziranog razumijevanja religije, koja Boga eli dokazati i time
svoje argumente izjednaiti s onima egzaktnih znanosti. Mi moemo ivjeti
kao da Bog postoji, moemo ivjeti po njegovim zapovijedima, moemo biti
egzistencijalno dotaknuti transcendentnom stvarnou, ali ne i imati dokaza
da Bog postoji. Stoga je to i filozofski jalov posao, jer postojanje je Boga
uvijek samo pretpostavka:
dokaz ovdje nikada ne posjeduje smisao jednog znanstveno prisiljavajueg dokaza. Doka-
zani Bog nije Bog. Radi toga samo onaj tko polazi od Boga moe tragati za njim. Izvjesnost o
bitku Boga, ma koliko da je jo u klici i ma koliko da je nedohvatna, pretpostavka je, a ne re-
zultat filozofiranja.55

Umjesto zakljuka
to na kraju moemo zakljuiti? Jaspers se ipak ne odrie transcendencije,
jer i njegova je filozofska vjera ivot, egzistiranje iz sveobuhvatnog, u to
pripada i transcendencija. I Bog ifra, dio je njegove filozofske vjere
koja je takoer apsolutno slobodna, jer nije fiksirana u neemu konanom
koje je apsolutizirano.56 Ona lebdi u neizvjesnosti i dubokoj je mjeri sub-
jektivna ona je prekoraenje sve predmetnosti u predmetnom miljenju.
U tome je kontekstu dovoljno zakljuiti da Bog naprosto jest; nije mogue
dokazati ni njegovo postajanje ali niti nepostojanje, jer kada bi bio dokaziv
bio bi neto na granicama svijeta,57 neto to se moe nai u svijetu. Bog
tako nadilazi nae osjetilno iskustvo i znanje. A otkuda mi onda znamo za
njega? Otkud vjera? Samo iz nae slobode. Ona je mjesto naeg susreta s
Bogom. Jer ne postojimo sami po sebi, ve smo svjesni, kada smo potpuno
slobodni od svijeta i doli sami do sebe, kako to nismo po sebi postigli. A
ako smo uistinu slobodni od svijeta, povezani smo s transcendencijom. A ta
se sloboda naziva jo i egzistencijom. Tako za Boga ja doznajem u slobodno
ostvarenoj egzistenciji i upravo mi ona govori o njemu:
 455
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

Bog je za mene izvjesnost zajedno s odlunou u kojoj egzistiram. Njegovo je postojanje

izvjesno ne kao sadraj znanja, nego kao prisutnost egzistencije.58

Mi o Bogu nita ne moemo znati. Jer, kada bi bilo mogue znanje o Bogu,
on bi bio predmet. Mi imamo svijest o Bogu koja je posljedica nae egzis-
tencije, a ne kao posljedicu nekakvih vjerskih sadraja. Jaspersov Bog nije
iskaziv, ne postoji nekakva povijesna stvarnost koja bi o Bogu govorila.
Tako da Bog ostaje jo samo kao produkt nae slobode i demitologizacija
religijskih dogmi koje ga skrivaju. Postavlja se pitanje u kojoj se mjeri jo
uope o Bogu moe tu govoriti, jer je oito depersonaliziran. Mogu je od-
nos, svijest o Bogu, no pitanje jest o emu je to ustvari svijest. Nemamo po-
vijesnu objavu, no imamo odnose s Bogom smjetene u kontekst jedne po-
vijesne stvarnosti, koji su subjektivni i nikoga ne obvezuju.
To je Bog koji neto jest, ali nije vano to ili tko on jest; to je Bog koji se
sklanja ostvarenom slobodnom ovjeku, tako da Jaspersova filozofska teo-
logija ostaje u mnogoemu nedoreenom i nejasnom.

Literatura

Primarna literatura:
Jaspers, Karl: Filozofska autobiografija, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad 1987.
Jaspers, Karl: Filozofija. Filozofska orijentacija u svetu. Rasvetljavanje egzistencije.
Metafizika, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci 1989.
Jaspers, Karl: Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd 1967.
Jaspers, Karl: Der philosophische Glaube, R. Piper & Co. Verlag, Mnchen 1963.
Jaspers, Karl: Filozofska vera (irilino izdanje), Plato, Beograd 2000.
Jaspers, Karl: Vernunft und Existenz, R. Piper & Co. Verlag, Mnchen 1960.
Jaspers, Karl: Um i egzistencija (irilino izdanje), Plato, Beograd 2000.
Jaspers, Karl: Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb 1998.
Jaspers, Karl / Bultmann, Rudolf: Pitanje demitologiziranja, Naklada Breza, Zagreb
2004.

Sekundarna literatura:
Barbari, Damir (ur.): Filozofija i teologija. Zbornik radova, kolska knjiga/Matica
hrvatska, Zagreb 1993.
Bonjak, Branko: Povijest filozofije. Razvoj miljenja u ideji cjeline. Knjiga trea, Nak-
ladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1993.
Davies, Brian: Uvod u filozofiju religije, Hrvatski studiji, Zagreb 1998.

54 58
Isto, str. 49. Isto, str. 156. Stjepan Zimmermann, Jasper-
55
sov egzistencijalizam. Karl Jaspers prema reli-
giji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu
Isto, str. 26. u vezi s opom filozofijom, napose neoskolas-
56 tikom, sv. 1, Hrvatska akademija znanosti i
Isto, str. 17. umjetnosti/Katoliki Bogoslovni fakultet, Za-
greb 2001.
57
K. Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filo-
zofiju, str. 155.
 456
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA D. Tolvaji, Bog kao kritika instituciona-
102 God. 26 (2006) Sv. 2 (441456) lizirane religije

Devi, Ivan: Bog i filozofija, Kranska sadanjost, Zagreb 2003.

Fischer, Norbert: ovjek trai Boga. Filozofski pristup, Kranska sadanjost, Zagreb
2001.
Kribl, Josip: Sloboda u egzistencijalnoj filozofiji Srena Kierkegaarda, Nikolaja Berdja-
jeva, Karla Jaspersa, Gabriela Marcela, vlastita naklada, Zagreb 1974.
Kuar, Stjepan: Spoznaja Boga u filozofiji religije. B. Welte i boanski Bog, Hrvatsko
filozofsko drutvo, Zagreb 1996.
Wisser, Richard: Karl Jaspers: filozofija u obistinjenju, KruZak, Zagreb 2000.
Wisser, Richard: Odgovornost u mijeni vremena. Vjebe pronicanja u duhovno dje-
lovanje: Jaspers, Buber, C. F. v. Weizscker, Guardini, Heidegger, Svjetlost, Sarajevo
1988.

Danijel Tolvaji

God as the Critique of

Institutionalized Religion
An Attempt in Reconstructing Karl Jaspers
Philosophical Theology

German philosopher Karl Jaspers, in contemplating the meaning of human existence, points his at-
tention to transcendent reality, which is the origin of existence. One of the symbols-markers which
makes that transcendence alive, is the concept of God. Starting with philosophical-historical
urges, Jaspers, on the basis of philosophical and Western-Biblical conception of divinity, makes his
concept of God as the marker of transcendence. This is unknowable God of single human exis-
tence, of whom we do not know anything because he is unthinkable, but we can live within his real-
ity, that is reachable by the way of philosophical faith. In this God, we reach the origin of our exis-
tence. Jaspers confronts such a God to a God of religious systems, which suffocates real existential
freedom. Dogmas on religion God exclude everybody of different opinion, and are therefore unac-
ceptable, because their unconditionality is absolute. God to whom existence is addressed to, re-
mains hidden by necessity, because this is the only condition for freedom. Religious dogmas and in-
stitutions have to become aware of being historically conditioned.

Key words
Karl Jaspers, existence, institutionalized religion, philosophical theology, transcendence