Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za arheologiju

Katedra za prapovijesnu arheologiju

Kasno bronano doba na novogradikom podruju

-Diplomski rad-

Mentori: Dr. Sc. Daria Lonjak Dizdar

Prof. Dr. Sc. Hrvoje Potrebica

Student: Margareta Miki

U Zagrebu, lipanj 2016. Godine

Zahvaljujem dr. sc. Dariji Lonjak Dizdar, komentorici pri izradi ovoga rada, na pruenim
savjetima i prijedlozima, ustupljenoj literaturi, te generalnoj pomoi oko svih strunih
pitanja. Zahvaljujem na uloenom vremenu i strpljenju, te daljnjem poticanju interesa za
bronano doba, kako kroz proces izrade ovoga rada, tako i kroz studij prapovijesne
arheologije.

Zahvaljujem prof. dr. sc. Hrvoju Potrebici, mentoru pri izradi rada, na prenoenju znanja i
iskustava vezanih uz arheologiju bronanog i eljeznog doba. Zahvaljujem na pounim
predavanjima na kojima je pobuen interes za navedena razdoblja.

Na kraju, zahvaljujem dr. sc. Mariji Mihaljevi, ravnateljici Gradskog muzeja Nova
Gradika, na ustupljenom materijalu pronaenom na lokalitetima spomenutim u ovom radu,
kako bi se odreeni dio fotografirao, te kako bi se dobio to bolji uvid u tematiku. Takoer,
zahvaljujem i na zajednikom obilasku lokaliteta i pojanjenju s tim vezanih nedoumica.

-SADRAJ-

2
I. UVOD.......................................................................................................................5
1.1.Geografske odrednice.........................................................................................7
1.2. Kulturno kronoloki okvir.................................................................................9
II. POVIJEST ISTRAIVANJA..............................................................................10
III. LOKALITETI KULTURNE GRUPE BARICE-GREANI...........................12
III.1. Greani......................................................................................................
......12
3.1.1. Povijest istraivanja................................................................................13
3.1.2. Korpus nalaza.........................................................................................14
3.1.3. Pogrebni ritual i datacija........................................................................16
3.1.4. Grupa Barice-Greani i poloaj Greana unutar nje.............................18
3.1.5. Zakljuno................................................................................................20
3.2. Makovac........................................................................................................22
3.2.1.Geografski poloaj...................................................................................22
3.2.2. Povijest istraivanja................................................................................22
3.2.3. Naselje- stratigrafija................................................................................23
3.2.4. Naselje- korpus nalaza, keramika...........................................................23
3.2.5. Naselje- korpus nalaza, metalni nalazi....................................................25
3.2.6. Nekropola...............................................................................................29
3.2.7. Makovac I- ostava, okolnosti nalaza.....................................................30
3.2.8. Makovac I- ostava, korpus nalaza.........................................................30
3.2.9. Makovac II- ostava, okolnosti nalaza....................................................31
3.2.10. Makovac II- ostava, korpus nalaza......................................................32

IV. OSTAVA IZ SIA..............................................................................................36

4.1. Okolnosti nalaza i datacija..............................................................................36

4.2. Korpus nalaza..................................................................................................36
4.3. Interpretativna problematika ostava u kontekstu religioznosti i
duhovnosti bronanog doba Karpatske kotline sakralni znaaj ostavai
i poloaj ostave iz Sia unutar ove interpertacije.........................................38

V. LOKALITETI U DOLINI.................................................................................42

5.1. Geografski poloaj.........................................................................................42

5.2. Povijest istraivanja.......................................................................................42

5.3. Ostava iz Doline..............................................................................................43

5.4. Tumuli u Dolini i njihov iri kulturni znaaj..................................................44

3
 5.5. Datacija i pogrebni ritual...............................................................................47

5.6. Korpus nalaza- keramiki nalazi....................................................................48

5.7. Korpus nalaza- metalni nalazi........................................................................49

5.8. Korpus nalaza- ostali nalazi...........................................................................53

5.9. Zakljuno........................................................................................................54

VI. ZAKLJUAK......................................................................................................55

VII. BIBLIOGRAFIJA...............................................................................................59

VIII. PRILOZI.............................................................................................................71

I. UVOD

Pojava koja obiljeava kasno bronano doba na podruju sjeverne Hrvatske, pa tako i
novogradikog podruja jest kultura polja sa arama. Ova kulturna pojava obuhvaala je vei
dio srednje Europe te je podijeljena na istoni i zapadni krug, a prostor sjeverne Hrvatske
moe se pripisati istonom krugu. Prvu kronoloku podjelu kulture polja sa arama na

4
prostoru srednje Europe napravio je P. Reinecke, ije se oznake i danas koriste, a kulturu polja
sa arama na podruju sjeverne Hrvatske relativno kronoloki moe se svrstati od stupnja Br
D do Ha B3 prema H. Mller - Karpeu (Vinski Gasparini 1973: 11). K. Vinski - Gasparini
naknadno za isti prostor uvodi faze I-V, s time da faze I-III obuhvaaju stariju, a IV-V mlau
fazu kulture polja sa arama (Vinski Gasparini 1973: 22). Njena podjela u odnosu na Mller
Karpeovu slijedi ovako:

Faza I kasni Br C i raniji Br D; kraj 14. st. pr. Kr. 1230. godine pr. Kr.

Faza II kasni Br D i Ha A1; 1230. 1100. godine pr. Kr.

Faza III Ha A2; 1100. 1000. godine pr. Kr.

Faza IV Ha B1 djelomino Ha B2; 1000. 850. godine pr. Kr.

Faza V djelomino Ha B2 vei dio Ha B3; 850. 750./700. godine pr. Kr. (Vinski
Gasparini 1973: 22)

Nadalje, kulturne grupe koje su obuhvaale prostor sjeverne Hrvatske ovdje

svrstavamo u stariju i mlau fazu kulture polja sa arama. Prema tome, starija faza
podrazumijeva slijedee kulturne grupe: grupa Virovitica, koja se rasprostire u Podravini i
gornjoj Posavini, te grupa Barice Greani u srednjoj Posavini (Vinski-Gasparini 1983.;
Minichreiter 1983.; Lonjak Dizdar, Dizdar, Miheli, ur. 2011: 13). S druge strane, u mlau
fazu pripadaju grupa Zagreb, grupa Velika Gorica i grupa Dalj u istonoj Slavoniji (Vinski-
Gasparini 1983.; Majnari Pandi 1998: 203). Neke od najuoljivijih razlika izmeu grupe
Barice Greani i grupe Virovitica oituju se u nainu ukopa. Naime, za virovitiku grupu
specifino je polaganje spaljenih ostataka pokojnika u aru koja se poklapala zdjelom kao
poklopcem, ponekad ulomcima drugih posuda i rijetko kamenom ploom (Morave), dok se
od priloga mogu izdvojiti zdjele na nozi, rijetki metalni nalazi i ostaci ritualno razbijanih
posuda (Lonjak Dizdar, Dizdar, Miheli, ur. 2011: 18). S druge strane, grupu Barice
Greani obiljeava polaganje spaljenih ostataka pokojnika (vjerojatno prethodno zamotanih u
neki organski omota) na dno grobne jame i poklapanje tih ostataka zdjelom u funkciji are
(Lonjak Dizdar, Dizdar, Miheli, ur. 2011: 19). Prethodno predstavlja regionalnu
specifinost srednje Posavine i bosanske Posavine, za koju zasad nema poznatih paralela.
Upravo je grupa Barice Greani specifina za novogradiki kraj, na kojem se nalazi i
eponimni lokalitet Greani. Prema tome, lokaliteti iji je materijal objavljen, koji pripadaju
navedenoj grupi, a nalaze se na irem novogradikom podruju jesu Greani i Makovac.

5
Meutim, rije je o nekoliko nalazita na bliskim lokacijama koja obuhvaaju groblja, ostave i
naselja. S druge strane, iz istog razdoblja poznat je i odreeni broj sluajnih nalaza koji
upuuju i na druge lokalitete. Naalost, najvei broj ovih nalaza nije objavljen pa e ih se u
ovom radu samo rubno doticati. Kada je rije o mlaoj fazi kulture polja sa arama i prijelazu
na starije eljezno doba, veliku vanost na novogradikom podruju ima lokalitet Dolina na
Savi. Ovaj lokalitet prema svemu sudei pripadao bi kulturnoj grupi Donja Dolina Sanski
Most. Meutim, njegova vanost lei u pokuaju objanjenja odnosa jedne i druge savske
obale u razdoblju kulture polja sa arama, te u definiciji kontinuiteta ivota na tom prostoru u
navedenom razdoblju, kao i nekim pitanjima kronologije samog kraja kulture polja sa arama
i njenim tradicijama koje su nastavile svoje postojanje u najranijem razdoblju eljeznog doba.

Dakle, na temelju lokaliteta koji su navedeni, pokuat e se napraviti prikaz onoga to je

dosad poznato o kulturi polja sa arama na irem podruju Nove Gradike, pritom dovodei u
fokus regionalni znaaj tih lokaliteta, a u kontekstu istonog kruga kulture polja sa arama na
podruju Karpatske kotline. U prvom dijelu ovoga rada predstavit e se povijest istraivanja i
pregled objavljenih radova, dok se nee ulaziti u problematiku sveg materijala koji potjee s
brojnih drugih potencijalnih lokaliteta, a koji nije objavljen. Nadalje e se, na temelju onoga
to je dostupno, pokuati detaljnije izloiti materijal iz naselja, zatim grobalja i ostava. On e
se zatim svrstati u kronoloki i regionalni okvir, kako bi se pokualo izdvojiti to vie
podataka koji bi mogli stvoriti sliku o nainu ivota ljudi tadanjeg vremena, bilo da je rije o
svakodnevnom ivotu, umjetnosti, religioznosti i duhovnosti. Iako e se ovaj prostor
promatrati u kontekstu kulture koja je zauzimala veliko podruje Europe, pokuat e se
prikazati i protumaiti i njene regionalne osobitosti. Upravo zbog ogranienog broja lokaliteta
i dostupnog materijala slijedit e se komparativni pristup i na temelju njega pokuati
problematizirati odreena pitanja vezana uz ivot ljudi novogradikog podruja u kasnom
bronanom dobu.

I.1. Geografske odrednice

Nova Gradika smjetena je u slavonskobrodskoj regiji istone Hrvatske, tj. u zapadnoj

Slavoniji. Ovaj prostor nalazi se na dodiru slavonske Posavine i Poeke kotline, tako da se
ire podruje grada Nove Gradike moe promatrati kroz dvije reljefne cjeline: gorski prostor

6
Psunja i Poeke gore na sjeveru koji se nalazi iskljuivo pod umama s pripadajuim
prigorjima, te savske nizine (Borovac, ur. 2002: 265). Sam grad nalazi se na krianju
uzdunog posavskog pravca s poprenim pravcem koji Posavinu povezuje s Poekom
kotlinom (Borovac, ur. 2002: 266). Kako bi se to detaljnije pristupilo problematici ivota na
ovom prostoru u vrijeme kasnog bronanog doba potrebno je razjasniti odreene geografske
osobitosti ovoga kraja, jer upravo to moe pruiti neke od smjernica daljnjem prouavanju ne
samo arheoloke topografije, nego i iskoritavanja dostupnih prirodnih resursa i samog naina
ivota. Prema tome, poinjem od gorske regije, koja je i danas slabo naseljena, pa za nju,
govorei i o razdoblju bronanog doba, nedostaje arheolokih podataka. Najveim dijelom
ovu cjelinu ini planina Psunj, te obronci Poeke gore. Iako je na ovom podruju teko za
oekivati arheoloke tragove naseljavanja i/ili dueg boravka, posebice u vrijeme bronanog
doba, vano je spomenuti neke prirodne resurse koje ova cjelina nudi. Naime, Psunj je najvii
dio planinskog okvira Poeke kotline, s najviim vrhom Brezovo polje (985m), a protee se u
smjeru sjeveroistok jugozapad (entija, ur., 6, 1980: 682). Planinu ine metamorfne stijene
koje su pokrivene miocenskim i pliocenskim neogenim sedimentima, dok su na junoj strani
pliocenske i diluvijalne tvorbe (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50970, 9. 4. 2016.;
Bonjak, 1925.: 121-122). Tu se nalaze gnajsi, filiti, tinev kriljevac, kloritski kriljevac i
kristalini vapnenac (Bonjak 1925: 122). Potrebno je spomenuti i grafititna leita otkapana
u rudnicima Brusnik, Sivornica i Brezovo polje (Jurkovi 2003: 1). Vei dio prekriven je
umama i to ponajvie bukve i hrasta. Sve navedeno veoma je vano ako se pristupi bilo
kakvoj ozbiljnijoj rasparavi o iskoritavanju dostupnih resursa u vrijeme kasnog bonanog
doba, posebice kada je rije o lokalno proizvedenoj keramici ili bronanim predmetima.
Sigurno je da blizina planine znai dostupnost ruda i dostupnost drva koje je neminovno
sluilo pri proizvodnji metalnih predmeta, ali i keramike. Nova Gradika se uz Okuane
smjestila upravo u junom podnoju Psunja, a to se vie odmie od gorskih predijela i
pribliava rijeci Savi, to je vie uoenih tragova ivota u vrijeme kasnog bronanog doba.

Rijeka Sava u to doba poseban je fenomen i logino je da se, s obzirom na smjetaj lokaliteta
blie Savi, nameu brojna pitanja. Upravo prostor uz rijeku Savu i dodirna zona prigorja i
savske nizine u vrijeme kasnog bronanog doba bila je najnaseljenija, to se ne razlikuje od
dananje situacije. Tu su velike povrine prekrivene umama i travnjacima, a prisavska je
zona neto via od sredinje i time pogodnija za naseljavanje i agrarno iskoritavanje
(Borovac, ur. 2002: 265). Sava s porijejem obuhvaa 95551 m, te je za visokog vodostaja i
danas plovna od Siska do utoka u Dunav (Pavii 2012: 264). Svakako je potrebno spomenuti

7
i nepovoljne prilike koje su ponajvie obiljeene poplavama koje stvaraju movarna podruja
u odreenim razdobljima tokom godine to je mogue geografski pratiti sve do Orljave, dok
istono od nje situacija postaje bitno drugaija (Si 1965: 150). Danas su naselja uz samu
Savu malobrojna, no zanimljivo je da su korespondentna s naseljima na bosanskoj obali Save.
Kao primjeri mogu se navesti Stara Gradika na hrvatskoj i Bosanska Gradika na bosanskoj
strani, te Dolina na Savi na hrvatskoj i Donja Dolina na bosanskoj strani (Si 1965: 151).
Geografski poloaj naselja danas, kao i klimatski uvijeti, reljef i dostupna prirodna bogatstva
mogu doprinjeti boljem razumijevanju prilika u kasnom bronanom dobu, prije svega kada je
rije o odnosu ovjeka i krajolika. Prema tome, u daljnjem e se tekstu pokuati odgovoriti na
neka pitanja od esencijalne vanosti za razumijevanje meusobnih komunikacija izmeu
nositelja raznih kulturnih grupa, kako na mikro tako i na makro razini. Iz toga proizlazi jedno
od moda najvanijih pitanja da li je Sava predstavljala granicu ili je njome tekla
komunikacija i razmijena ideja? Ovisno o odgovoru na ovo pitanje, pokuat e se
problematizirati odnos ovjeka i njegovog prirodnog okolia, bilo da je rije o putevima koji
su se koristili pri razmijeni predmeta i ideja, o iskoritavanju prirodnih resursa ili vanosti
odreenih prirodnih fenomena unutar religijskog sustava kulture polja sa arama.

S obzirom na sve navedeno, mikrotopografija poznatih lokaliteta pokazuje da se svi oni

nalaze ili u neposrednoj blizini rijeke Save ili na podruju dodirne zone posavske ravnice i
prigorja. Najvie je istraenih grobalja od kojih je najvee ono u Greanima kraj Okuana,
zatim slijedi groblje u Makovcu i grobovi pod tumulima u Dolini koji pripadaju mlaem
razdoblju. Kada je rije o naseljima sustavno je istraivano jedino naselje u Makovcu na
poloaju Crinjevi. U Greanima je poznat poloaj naselja, meutim ono nikada nije
istraivano. Takoer je poznato i nekoliko ostava s ovog podruja, tako de e u ovom radu biti
obuhvaene etiri: dvije ostave iz Makovca s poloaja Crinjevi, ostava iz Sia, te ostava iz
Doline s poloaja Krevine, koja je prodana u Njemaku, a objavio ju je Schauer 1974.
godine (Karavani et al. 2002: 47).

I.2. Kulturno - Kronoloki okvir

Lokaliteti koji su obuhvaeni u ovom radu datiraju se od razdoblja Br D do Ha C1

stupanj koji se ve pripisuje starijem eljeznom dobu. Kako se kronolokim slijedom moe
referirati na dvije kulturne grupe Barice-Greani i Donja Dolina-Sanski Most, potrebno je
neto detaljnije prikazati njihovo generalno kronoloko mjesto u okviru kasnog bronanog
doba. Prema oviu dakle, grupa Barice Greani, koja pripada starijoj fazi kulture polja sa
8
arama (1300. 1100. Pr. Kr. [Dizdar, Lonjak Dizdar, Miheli, ur. 2011: 13]), moe se
podijeliti na dvije faze, i to: stariju, koja obuhvaa srednje i sam poetak kasnog bronanog
doba (Br B, Br C i sam poetak Br D) i mlau, koja obuhvaa kraj Br D stupnja i Ha A1
stupanj, a moe se svrstati u II. fazu kulture polja sa arama prema K. Vinski Gasparini
(ovi, ur. 1988: 60). Lokaliteti koji su uvrteni u ovaj rad uglavnom bi se mogli svrstati u
mlau fazu trajanja kulturne grupe Barice Greani. Najvea zanimljivost ove kulturne grupe
lei u njenoj rasprostranjenosti. Naime, lokalitet Barice nalazi se u Donjim Lamincima kraj
Bosanske Gradike, dok se lokalitet Greani nalazi s druge strane Save, na hrvatskoj strani u
blizini Okuana. Ovakav smjetaj lokaliteta za sobom povlai brojna pitanja meu kojima se
ponajvie istie ono o ulozi rijeke Save kao komunikacijskog sredstva, to je i dovelo do
formiranja ove kulturne skupine i to nas dovodi do zakljuka da rijeka nije razdvajala
stanovnitvo s obe obale nego ih spajala. Nadalje, u mlaoj fazi kulture polja sa arama i
samom prijelazu na starije eljezno doba, istie se lokalitet Dolina, koji najvjerojatnije
pripada kulturnoj skupini Donja Dolina Sanski Most (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2013:
45). Periodizacija ove grupe dijeli se na etiri stupnja: stariji, srednji, mlai i najmlai, s time
da bi se Dolinu moglu svrstati u najstariji stupanj, tj. od poetka 8. st. pr. Kr. do sredine 6. st.
pr. Kr. (ovi, ur. 1988: 70-71). Grupa Donja Dolina Sanski Most rasprostire se dijelom
bosanskog Posavlja izmeu ua Une i ua Vrbasa (ovi, ur. 1988: 70). Ovaj nastariji
stupanj karakteriziraju snane tradicije kulture polja sa arama, no sadri i odreene elemente
koji ga povezuju sa srednjom Bosnom (ovi, ur. 1988: 71). Meutim, poloaj lokaliteta
Doline unutar ove kulturne skupine jo uvijek nije sasvim jasan, kao ni njegov definitivni
kronoloki smjetaj.

II. POVIJEST ISTRAIVANJA

Iako na novogradikom podruju postoji nekoliko veoma vanih lokaliteta kada je rije o
kasnom bronanom dobu, generalno se moe rei da je taj prostor jo uvijek slabo istraen i
da je veoma teko zaokruiti nekakvu potpuniju sliku o nainu ivota tadanjih ljudi. Na
ponajvie se nedoreenosti nailazi kada je rije o prigorskom prostoru i odnosu Posavine i

9
prigorja, iako je mogue logiki zakljuiti da je prigorski i gorski prostor morao igrati vanu
ulogu u ivotu tadanjih populacija.

U tekstu koji slijedi pokuat e se dati kratak pregled povijesti istraivanja

kasnobronanodobnih lokaliteta na podruju Nove Gradike generalno, dok e se u kasnijim
poglavljima prikazati povijest istraivanja za svaki lokalitet pojedinano. Sustavna
istraivanja kasnobronanodobnih lokaliteta na podruju Nove Gradike poinju
istraivanjem lokaliteta Greani 1974./1975. godine kada ekipa iz Regionalnog zavoda za
zatitu spomenika kulture u Osijeku pod vodstvom Kornelije Minichreiter provodi zatitna
arheoloka iskopavanja tumula na poloaju Bajir (Minichreiter 1982.). Ova iskapanja
nastavljena su 1984. godine na drugom tumulu, a K. Minichreiter je u potpunosti objavila
materijal iz prvog tumula 1983. godine. Valja napomenuti da materijal iz drugog tumula
nikada nije objavljen. Sustavna istraivanja nastavljaju se tek od 1997. godine s istraivanjem
lokaliteta u Makovcu, kada Snjeana Karavani s Filozofskog fakulteta u Zagrebu provodi
iskopavanja zajedno sa studentima i Marijom Mihaljevi iz Gradskog muzeja Nova Gradika
(Karavani 2006: 42). Istraivanja naselja i groblja nastavljaju se od tada gotovo svake
godine, a prikupljeni podaci od neizmjerne su vanosti za prouavanje ivota u vrijeme
kasnog bronanog doba na podruju Nove Gradike. Isto tako je na temelju tih istraivanja
objavljen i odreeni broj lanaka koji se bave lokalitetom, kao i nekoliko diplomskih radova u
kojima je pretstavljena statistika i tipoloka analiza pronaenog materijala. Nedaleko od
Makovca nalazi se selo Dolina, gdje je na poloaju Glaviice smjeteno niz tumula iz
razdoblja s kraja bronanog i poetka starijeg eljeznog doba. Probna istraivanja tu su poela
2009. godine pod vodstvom Marka Dizdara i Darie Lonjak Dizdar s Instituta za arheologiju
u Zagrebu i Marije Mihaljevi iz Gradskog muzeja Nova Gradika (Lonjak Dizdar et al.
2011: 41). Vanost ovog lokaliteta lei u moguem rjeavanju problematike vezane uz odnos
kasnog bronanog prema starijem eljeznom dobu i pitanju kontinuiteta, te u odnosu dviju
obala Save. Istraivanja su jo uvijek u tijeku, to vrlo lako moe dovesti do otvaranja nekih
novih problematskih pitanja. Isto tako, svake godine se objavljuju izvjetaji o provedenim
istraivanjima, dok se potpunija objava pronaenog materijala jo uvijek oekuje.

Osim sustavno istraivanih lokaliteta potrebno je spomenuti i nekoliko ostava s ovog

podruja, prije svega dvije ostave iz Makovca i ostavu iz Sia. Osim njih poznata je i ostava
iz Doline koju je objavio P. Schauer. Prva ostava iz Makovca (u daljnjem tekstu Makovac I)
pronaena je izgleda jo 1869. godine, a objavila ju je Ksenija Vinski Gasparini 1973. godine
(Karavani et al. 2002: 47). Druga ostava iz Makovca (Makovac II) pronaena je 1985.

10
godine na oranici Slavka Josipovia, te ju 2001. godine objavljuju S. Karavani i M.
Mihaljevi. Ostavu iz Sia, pronaenu 1900. godine objavila je K. Vinski Gasparini 1973.
godine u svom djelu Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj. Prema svemu sudei,
navedeno predstavlja poprilino velik broj ostava na relativno malom podruju. To ne udi s
obzirom da je u II. fazi kulture polja sa arama najvei broj ostava poznat upravo s podruja
brodskog Posavlja, a posavski dio koji pripada opini Nova Gradika ne predstavlja veliku
geografsku udaljenost. O vanosti ovih ostava u kontekstu kulture polja sa arama sjeverne
Hrvatske, ali i generalno, raspravljat e se u poglavlju posveenom upravo njima.

Kada je rije o sluajnim nalazima, potrebno je spomenuti tek ma iz Doline koji pripada
starijem razdoblju nego ovdje navedeni lokaliteti (Vinski-Gasparini 1973: 31). U Starom
Petrovom Selu pronaena je bronana igla oko 1900. godine prilikom oranja, koja vjerojatno
pripada grobu, a uva se u Arheolokom muzeju u Zagrebu (Dai 1989.).

III. LOKALITETI KULTURNE GRUPE BARICE-GREANI

III.1. Greani

U ovom poglavlju prikazat e se dosad istraeno stanje lokaliteta Greani u okviru

ireg fenomena kulture polja sa arama. Sam lokalitet smjeten je u blizini Okuana, nedaleko
Nove Gradike u zapadnoj Slavoniji. U odnosu na selo Greani, lokalitet se nalazi na poloaju
Bajir, na poljima sa zapadne strane sela. (Slika 1.) Na ovom poloaju istraena je nekropola

11
koja obuhvaa dva povea tumula sa arnim ukopima. Smatra se da se istono od nekropole,
na poloaju Jelavi, nalazilo naselje (Minichreiter 2006: 97). Na navedenom poloaju dosad
se nisu provodila arheoloka istraivanja.

Slika 1. Poloaj nekropole u Greanima (preuzeto s ARKOD)

U tekstu koji slijedi, redom e se prikazati povijest istraivanja nekropole u

Greanima, predstaviti korpus nalaza, prikazati rezultati kartiranja jedne od specifinih
posuda, razmotriti grobni ritual, kronoloki i kulturni kontekst, objasniti utjecaji oblinjih
kulturnih grupa i odrediti njeno mjesto unutar kulture polja sa arama, te prikazati
mikrotopografija drugih lokaliteta iz otprilike istog razdoblja kao nekropola u Greanima .

III.1.1. Povijest istraivanja

12
 Nekropola na poloaju Bajir u selu Greani, otkrivena je 1971. godine prilikom
dubokog oranja, kada su se na povrini prvi put pojavili mnogobrojni keramiki ulomci.
Vlasnik oranice, M. Besjedi, o tome je obavijestio Arheoloki muzej u Zagrebu, Muzej
Slavonije u Osijeku, te tadanji Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture u Osijeku
(Minichreiter 1982: 9). Iste te godine ekipa iz Regionalnog zavoda za zatitu spomenika
kulture iz Osijeka, na elu s Kornelijom Minichreiter, obilazi teren i skuplja nalaze, pri emu
utvruju da se radi o bronanodobnom nalazitu. Tek 1974. i 1975. godine ekipa iz
Regionalnog zavoda tu vri zatitna arheoloka iskopavanja jednog od tumula, povrine 648
m. Utvreno je da je gornji sloj grobova u tumulu uniten oranjem, ukupno je razoreno 19
grobova. U donjem sloju ukupno je naen 71 paljevinski grob. Urne su bile okrenute dnom
prema gore, oko njih su se nalazili keramiki prilozi, no bez metalnih priloga. Utvreno je da
keramiki inventar tipoloki pripada u Br D do u Ha A1 stupanj (Minichreiter 1984.). Tokom
istraivanja 1974./1975. godine, pregledan je i okolni teren. Ustanovljeno je da postoji jo
jedan humak, gdje je takoer prakticiran jednak nain ukopa kao kod istraenog prvog humka.
Uz navedeno, utvreno je i postojanje vieslojnog naselja 1.5 km istono od nekropole, koje
vjerojatno pripada nekropoli. Ovo istraivanje i naeni materijal, u potpunosti je objavila
Kornelija Minichreiter 1983. godine, u Analima Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, u lanku
pod nazivom Pregled istraivanja nekropola grupe Greani u Slavoniji.

Zatitna arheoloka istraivanja nastavljena su 1984. godine, na drugom tumulu, zapadno

od prvoga i povrinom mnogo veem (90x170m). Iskopavanja su obuhvatila nizom sondi od
zapada prema istoku gotovo itav presjek tumula. Iskopani materijal velikim dijelom ukazuje
na slinost s materijalom iz prvog tumula, no postoje i neke novosti (Minichreiter 1985: 16).
Keramika je primjerice istovremena s keramikom prvog tumula, no nain ukopa i grobni
prilozi predstavljaju specifinost. Novost takoer predstavljaju bikonini i stoasti utezi,
mikrolit, antropomorfni idol i model ptije glave (Minichreiter 1985: 16). Spaljene kosti
naene su u samo jednom grobu, od njih ukupno pronaenih 131. Daljnja istraivanja nikad
nisu nastavljena zbog nedostatka financijskih sredstava, a istraivanje drugog tumula nikad
nije objavljeno.

III.1.2. Korpus nalaza

13
 Korpus nalaza u prvom tumulu obuhvaa sveukupno 71 paljevinski grob, 69 urni i 112
grobnih priloga, bez metalnih priloga (Minichreiter 1982: 7). Od toga su najee kupe,
vrevi, zdjelice, kupe na nozi, kupe na prstenastoj nozi, bikonine zdjele s trakastom ukom,
minijaturne aice i sl.. Pronaene urne Kornelija Minichreiter svrstala je u 3 tipa: bikonine
posude izvijenog oboda, konine posude s uvuenim obodom, te konine poluloptaste posude
s horizontalno odsjeenim i malo naglaenim obodom. Specifini su grobovi 66 i 70, u kojima
nema spaljenih kostiju pa se pretpostavlja da bi se moglo raditi o kenotafima (Minichreiter
1982: 51, 55). U drugom tumulu otkriven je ukupno 131 grob. Keramika je istovremena s
keramikom iz prvog tumula, kako je ve reeno, a nalazi obuhvaaju ulomke vreva s
plastinim vrpcama i otiscima prstiju, bikonine zdjelice s urezanom vodoravnom linijom
ispod vrata, konine male plitke zdjelice, kupe i zdjelice na nozi, razne ornamentirane ulomke
i sl. Takoer su naeni bikonini i stoasti utezi, mikrolit, antropomorfni idol i model ptije
glave, a mogue i dijelovi lomae. Jo jednu od specifinosti predstavlja pronalazak spaljenih
ostataka kostiju u samo jednom grobu (Minichreiter 1982.; 1984.A.; 1984.B).

Jedna od specifinih posuda koje se veu uz lokalitet Greani, jest ona prvog tipa po
tipologiji Kornelije Minichreiter. Ovaj tip urne predstavlja bikoninu posudu izvijenog oboda.
Minichreiter unutar ovog tipa posude ne razlikuje podtipove koji variraju po veliini, nego ih
povezuje sa slinim posudama specifinim za grupu Virovitica (Minichreiter 1982: 69-74).
Ovaj tip urne po svom obliku veoma nalikuje onima naenim na lokalitetima virovitike
grupe, no upravo su dimenzije posuda onaj temeljni segment koji ih razdvaja. Velike posude
ovog tipa, lokalna su specifinost, a njihova distribucija iri se upravo lokalitetima grupe
Barice Greani, to je proizalo iz kartiranja (Slika 2.) jedne od ovakvih posuda (Slika 3.) s
lokaliteta Greani

14
Slika 2.1 Distribucija bikoninih urni izvijenog ruba i velikih dimenzija: 1- Greani, 2-
Makovac, 3- Poega, 4- Oriovac, 5- Barice, 6- Perkovci , 7- Vlatkovac, 8- trosmajerovac,
9- Popernjak

1 1-Greani (Minichreiter 1983), 2-Makovac (usmeni podatak od Marije

Mihaljevi, urna se nalazi u depou Gradskog muzeja Nova Gradika), 3-Poega
(Minichreiter 1984), 4-Oriovac (Minichreiter 1983), 5-Barice (urevi i Ludaji
2011.), 6-Perkovci (Minichreiter 1983), 7-Vlatkovac (Lonjak Dizdar 2011.,U:
Starija faza kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj novi izazovi), 8-
trosmajerovac (Hrak 2011., U: Starija faza kulture polja sa arama u sjevernoj
Hrvatskoj novi izazovi), 9-Popernjak (Marijan 2010.)

15
Slika 3. Kartirani tip bikonine urne (foto: Margareta Miki)

III.1.3. Pogrebni ritual i datacija

Ritual ukopa takoer je jedna od specifinosti, i to veoma izraenih, koje obiljeavaju kako
samu nekropolu u Greanima, tako i druge nekropole iste grupe. Ono to se prvo uoava jest
da su urne okrenute dnom prema gore, to je jedno od glavnih obiljeja kada je rije o grupi
Barice Greani. Nadalje, grobne su jame zatrpane crnom goretinom pomijeanom s
komadiima ugljena, a samo je nekoliko grobova zatrpano istom zemljom u kojoj su bili i
ukopani.

Kada je o datacijama rije, prema K. Minichreiter, keramiki inventar tipoloki

pripada u Br D/Ha A1 (Minichreiter 1982.). Za cijelu grupu Barice Greani, B. ovi je
odredio stariju i mlau fazu, starija obuhvaa Br B, Br C i poetak Br D, dok mlaa obuhvaa
kraj Br D i Ha A1 (ovi, ur. 1988: 60). Prema ovievoj podjeli, Greani bi spadali pod
mlau fazu. Prema apsolutnim datumima lokalitet se datira u 13. 12. stoljee pr. Kr., tj. u II.
fazu kulture polja sa arama.

Greani su jedan od eponimnih lokaliteta grupe, uz Barice. B. ovi upuuje na

slinosti grupe Barice Greani s kulturom grobnih humaka s kraja srednjeg bronanog doba,
jer je rije o arnim ukopima ispod tumula, to je za Barice jasno (ovi 2011.). Tumuli u
Baricama su malih dimenzija, primjerice 30x20m, elipsastog su oblika i s malim brojem

16
grobova (urevi, Ludaji 2011.A; 2011.B). U Greanima to nije sluaj, jer se prije svega
radi o velikom broju grobova. Osim toga, danas je nemogue utvrditi da li se radi o tumulu ili
ne. Prema usmenim podacima, neposredno prije istraivanja 70-ih godina, na poloaju Bajir
postojao je zasaen vinograd, koji je potrebno saditi na povienom. Osim toga, sam naziv
poloaja je dvosmislen, (Bajir od tur. bayr [bir]) jer moe upuivati na brijeg, kosinu ili
strmu obalu. Stoga je potrebno utvrditi na koji nain stanovnici Greana definiraju znaenje
ove rijei, iako brijeg ili brdo ne mora nuno oznaavati postojanje tumula. Danas je
meutim, nemogue vidjeti ostatke tumula, ako se uope radilo o tumulima. (Slika 4.) Ako se
ovieva podjela na stariju i mlau fazu uzme u obzir, takoer je uoljiva jedna od
neloginosti vezana za tumule u Greanima. Prema ovievoj konstataciji, pokapanje u
tumulima u kojima moe biti do 70 grobova, specifino je za stariju fazu, dok je za mlau
fazu specifian prijelaz na nekropole ravnih grobova (ovi 2011.). Iako postoje argumenti
koji bi ili u prilog postojanju tumula u Greanima, postoje i argumenti koji upuuju na
suprotno. Zbog trenutnog stanja na lokalitetu do kojega je dolo daljnjim preoravanjem nakon
istraivanja 80-ih godina, i nedovoljne istraenosti lokaliteta, zasad je nemogue utvrditi da li
se doista radilo o tumulu ili ne.

Slika 4. Dananji pogled na lokalitet, poloaj Bajir (foto: Margareta Miki)

17
 III.1.4. Grupa Barice-Greani i poloaj Greana unutar nje

Grupa Barice Greani teritorijalno se rasprostire veim dijelom sjeverne Bosne, u

Hrvatskoj veinom uz rijeku Savu, do najistonijeg lokaliteta Popernjak kod upanje u
istonoj Slavoniji, te u zapadnoj Slavoniji gdje se nalazi eponimni lokalitet Greani. B. ovi
grupu povezuje sa susjednom virovitikom, s kojom postoje odreene slinosti, te s naseljem
Oloris u Dolnjem Lakou kod Lendave, kao i jo nekim nalazitima u sjeverozapadnoj
Sloveniji (ovi 2011). Jo jedno od problemskih pitanja koje ovi postavlja, jest odnos
grupe prema kulturama kasnog eneolitika (vuedolska, vinkovaka, grupa sa Litzen-
keramikom), te odnos prema kulturama kasnog bronanog doba, tj. kulturi polja sa arama
(ovi 2011; Kalafati 2011; Marijan 2010, Marijan 2011). to se prvog problema tie, ovi
(2011) uoava kontinuitet nekih tradicionalnih oblika, ukrasa i ornamentalnih tehnika, no za
sve ostalo nema odgovore dok se detaljnije ne proui suodnos nalazita koja pripadaju starijim
fazama bronanog doba i grupe Barice Greani. U kasnijoj fazi kronolokog trajanja grupe,
posebice na nekropolama kasne faze, ovi (2011) primjeuje utjecaj grupe Baierdorf
Velatice, u oblicima keramike, a jo vie u metalu. Navodi da se na nekim naseljima moe
pratiti proces preslojavanja stare populacije novom, tj. vjerojatnu asimilaciju nositelja grupe
Barice Greani od strane migracijskog vala nositelja grupe Baierdorf Velatice. Meutim,
na nekropoli u Greanima, Baierdorf Velatice utjecaj nije tako snano izraen. Za razliku od
toga, izraeniji su lokalni oblici, specifini upravo za tu grupu.

Veina lokaliteta obraenih u ovome radu, pripada upravo grupi Barice-Greani, no

pripadaju joj i drugi oblinji lokaliteti na bosanskoj strani (Slika 5.).

18
Slika 5. Mikrotopografija (O ostava, N naselje, G groblje) (izvor: Google earth)

Na mikrotopografskoj karti vidljivo je nekoliko lokaliteta u blizini nekropole u Greanima.

Ponajvie je rije o naseljima (Makovac [poloaj Crinjevi], Gornja Dolina [BiH],
neistraeno naselje u Greanima), te ostavama (Dolina na Savi, Makovac [BiH], Makovac
[poloaj Klupko]). Vidljivo je da su svi lokaliteti na karti, osim Greana, u neposrednoj blizini
rijeke Save, zbog ega je za pretpostaviti da su nositeljima grupe Barice Greani vodotokovi
bili od iznimnog znaaja, a posebice rijeka Sava. Koji je znaaj Greana u odnosu na
lokalitete u blizini i zato Greani ne nastavljaju teritorijalni slijed uz rijeku Savu, nego su
izdvojeni neto sjevernije, nije poznato.

19
 III.1.5. Zakljuno

Da bi se dolo do odgovora na mnoga problemska pitanja vezana uz lokalitet Greani,

a koja su ostala nerazrijeena, potrebno je provesti daljnja istraivanja. Ponajprije, potrebno je
obraditi i objaviti materijal iz drugog tumula, kako bi se utvrdile veze izmeu tumula
istraivanog 70-ih godina i drugog tumula, te dovriti iskapanja koja je Kornelija
Minichreiter vodila 80-ih godina. Do tada, nije mogue utvrditi vezu izmeu dva tumula,
jer je zbog vie od polovice neobraenog materijala mogue samo nagaati. Nadalje, 80-ih
godina utvreno je postojanje naselja na poloaju Jelavi. Svakako bi se ponovno trebalo
definirati rasprostiranje naselja. Potom bi trebalo pokuati utvrditi da li, i kakva veza postoji
izmeu naselja i nekropole. Zasad je mogue utvrditi da je vjerojatno postojala odreena veza
naselja i nekropole, jer se radi o udaljenosti (1 -1.5 km) koja je tipina za udaljenost
istovremene nekropole od naselja na veini lokaliteta na kojima su utvreni njihovi poloaji, a
pripadaju kulturi polja sa arama. Istraivanjem naselja takoer se moe utvrditi kronoloko
trajanje istoga, to bi moglo razrijeiti i odreene probleme vezane uz groblje. Groblje u
Greanima definira izuzetno velik broj grobova, to nekropolu ini dosad najveom naenom
iz toga razdoblja na prostoru Hrvatske. Postavlja se pitanje da li je rije o izuzetno velikom
naselju vezanom uz groblje ili dugom kontinuitetu ukapanja. Sve to zasad je nemogue
utvrditi, dok se ne istrai oblinje naselje. Drugi vaan problem predstavlja nepostojanje
ostataka kostiju u grobovima drugog tumula, s izuzetkom jednoga groba. Minichreiter
smatra da se takoer radi o kenotafima, kao to je sluaj s dva prazna groba iz prvog tumula
(Minichreiter 1985.). Drugi tumul takoer nije u potpunosti istraen, a Minichreiter smatra
da se tu nalazi jo velik broj grobova. Istraivanje drugog tumula takoer bi trebalo biti
nastavljeno, no nakon to mu se odredi tona lokacija, ije odreivanje je oteano zbog
devastacije zemljita nastale daljnjim preoravanjem. Da bi se utvrdila veza Greana i
oblinjih naselja uz rijeku Savu, posebice Makovca, rekognosciranje meuprostora moglo bi
pokazati postojanje ili nepostojanje materijala koji bi ukazivao na mogue veze.

Greani su jedan od vanih lokaliteta koji pripadaju rubnom podruju kulture polja sa
arama, koji u dodiru sa susjednim populacijama i na temelju starijih bronanodobnih
kulturnih pojava, ine jednu specifinu pojavu unutar istonog kruga kulture polja sa arama.
Iako postoje slinosti sa susjednim grupama, posebice virovitikom, cijela grupa Barice
Greani pokazuje lokalne specifinosti u materijalu, posebice u keramici, te isto tako u

20
grobnom ritualu po kojem se upravo prepoznaje pripadnost odreenog groblja ovoj grupi.
Nekropola u Greanima zbog svoje veliine, dva odvojena groblja od kojih bi jedno moglo
biti popunjeno kenotafima i odreenih reprezentativnih nalaza, predstavlja specifinost unutar
same grupe. No, zbog nedovoljne istraenosti kako lokaliteta, tako i velikog dijela materijala,
brojni problemi vezani za ovaj lokalitet ostaju nerazrijeeni, a zakljuci se ne mogu izvesti do
kraja, nego su uglavnom svedeni na nagaanje. Zbog svega navedenog, daljnje istraivanje
lokaliteta i rad na neobraenom materijalu potrebno je nastaviti to prije, posebno dok
devastacija lokaliteta nije dosegnula kritinu toku.

III.2. Makovac

III.2.1. Geografski poloaj

21
 Selo Makovac nalazi se u opini Vrbje u Brodsko posavskoj upaniji, 15 kilometara
juno od Nove Gradike. Susjedna sela su mu Dolina na istoku i Savski Bok na zapadu.
Prostire se du savske obale u mikroregiji Srednje Posavine na 94 metra nadmorske visine
(http://www.vrbje.hr/230_mackovac; 9.5.2016.). Poloaj je veoma povoljan zbog blizine
rijeke Save i plodnih ravnica koje se koriste za poljoprivredne djelatnosti. U blizini se nalaze i
umska podruja koja svakako imaju svoju vanost za gospodarstvo ovoga sela.

III.2.2. Povijest istraivanja

Makovac se spominje kao lokalitet ve krajem 19. stoljea kada Luka Ili Oriovanin
spominje pronalazak grupe bronanih predmeta na poloaju Klupko (Karavani et al. 2002:
47). God. 1869. U proljeu izorao je Jozo Jurainovi br. 25 na njivi Klupko mjedenih raznih
stvarih vaue preko 120 funti. Stvari spadaju na mjedenu dobu i sainjavaju bojno oruje i
vojne urese, kao i alat. Preko 30 raznih komadah poslao sam u Narodni muzej u Zagreb...
(Karavani et al. 2002: 47). Rije je dakako o ostavi (Makovac I), koju je objavila Ksenija
Vinski Gasparini i datirala u II. fazu kulture polja sa arama, prema vlastitoj podjeli (Vinski
Gasparini 1973: 100; Karavani et al. 2002: 47). K. Vinski Gasparini opisuje ovu ostavu
kao relativno malu s ne prevelikim varijetetom oblika (Vinski Gasparini 1973: 100). Daljnja
istraivanja na podruju Makovca nastavljaju se tek sustavnim arheolokim iskopavanjima
zapoetim 1997. godine, do kojih je doveo sluajni pronalazak jo jedne ostave (Makovac II)
1985. godine prilikom oranja na poloaju Crinjevi (Karavani 2009: 5). Nakon tog
pronalaska provedeno je pokusno istraivanje na povrini od 50 m, a do 2001. godine
istraena je povrina od ukupno 323 m. Istraivanja naselja nastavljena su do 2003. godine,
kada je nedaleko otkriveno groblje, koje bi moglo pripadati naselju (Karavani 2009: 5).

III.2.3. Naselje stratigrafija

Na poloaju Crinjevi nalazi se naseobinski lokalitet, koji je na junoj strani omeen

prirodnom depresijom Prinjicom, to oteava pristup lokalitetu jer se u depresiji nakuplja
voda (Karavani 2002: 49). Obino su naselja koja pripadaju grupi Barice Greani

22
smjetena na neto viim dijelovima terena, tj. gredama, da bi se zatitila od poplave, te se za
njih openito moe rei da su to naselja ravniarskog tipa, bez fortifikacija (ovi 2011: 280).
Stratigrafski se u naselju u Makovcu mogu izdvojiti tri sloja: SJ 1 povrinski humusni sloj
u kojem mjestimino ima keramike i lijepa; SJ 2 kulturni depozit izvan ili iznad
naseobinskih slojeva, s kunim ljepom, keramikom i drvenim ugljenom; SJ 3 s najvie
ivotinjskih kostiju i ugljena (Karavani 2002: 49). Prema Karavani (2002) potrebno je jo
izdvojiti i slijedee slojeve:

SJ 6 = Ognjite 1

SJ 4 = Sloj uruenja, iznad SJ 6

SJ 19 = Ognjite 2

III.2.4. Naselje - Korpus nalaza, keramika

Keramika iz naselja u Makovcu svakako predstavlja najbrojniji tip nalaza. Na temelju

onoga to je dosad istraeno, S. Karavani je u svojim radovima iznijela tipoloku analizu
(2002; 2009) keramikih nalaza koju je napravio H. Kalafati 2002. godine u svom
diplomskom radu, no samo za godinu 1997.. Od tipova posuda ponajvie se istiu lonci
zaobljenog tijela s izvuenim rubom, s jednom ili dvije trakaste ruke ispod ruba, a mogu biti
razliitih veliina i ukraeni horizontalnim rebrom ili plastinom trakom s otiscima prsta
(Karavani et al. 2002: 53). Postoji vie paralela s kojima se ovakav tip posude moe
povezati, a neke od njih donosi i Karavani (2009). Tako su veoma sline posude pronaene u
grobu 8 iz Vors Papkerta, na lokalitetu Kalnik-Igrie, te u sloju 4 na lokalitetu Donji Lako-
Oloris (Karavani 2009: 9, Pl. 1:7; Vrdoljak 1994: T. 3:2; Dular et al. 2002: T. 10:11). Paralele
se jo pronalaze i na lokalitetu Morave u grobu 3 (Dular 2002: Sl. 38:8). Ostale oblike lonaca
S. Karavani povezala je najvie s oblicima koji su zastupljeni na lokalitetima Oloris kod
Donjeg Lakoa i Lamincima kod Bosanske Gradike. Prvi od njih pripada grupi Virovitica, a
drugi grupi Barice-Greani (Karavani et al. 2002: 53). Nadalje autorica istie lonce s
grozdolikim aplikacijama pri dnu, kakvi se nalaze i na loncima s lokaliteta Laminci, a takav
ukras mogao bi svoje korijene imati jo u kulturi grobnih humaka srednjeg bronanog doba
Transdanubije, gdje se pojavljuje i dalje za vrijeme kulture polja sa arama (Karavani et al.

23
2002: 53; Karavani 2009: 10). Za razliku od lonaca, prisutan je vei varijetet oblika zdjela.
Tako se izdvajaju zaobljene zdjele ravnog i izvuenog hoizontalno zaravnjenog ruba, a osim u
Makovcu mogue ih je uoiti i na drugim lokalitetima rane faze kulture polja sa arama. Od
tih lokaliteta S. Karavani je istaknula Oloris, Saghedy, Barice i Malu Brusnicu (Karavani et
al. 2002: 53; Karavani 2009; Dular et al. 2002; ovi 1958; Patek 1968). Zanimljivost
predstavlja i zdjela ravnog ruba s okomitim rogolikim izboenjima za iji oblik S. Karavani
na temelju analogija smatra da vjerojatno vue podrijetlo iz vremena kulture grobnih humaka
(Karavani et al. 2002: 53). J. ihovsk (1982) analizira veoma sline zdjele s podruja
Moravske, to prenosi i S. Karavani (2002, 2009), te je potrebno naglasiti razliku izmeu
posude iz Makovca i onih koje opisuje J. ihovsk. Naime, ovakve zdjele s podruja
Moravske imaju izduenije i naglaenije dno, dok su oblikom veoma nalik zdjeli iz
Makovca, te esto imaju jednu ruku. Rogolika izboenja na zdjelama iz Moravske su
dodue manja od onih na zdjeli iz Makovca, no ipak je zasad rije o najbliim paralelama. J.
ihovsk (1982) nadalje istie kako su ovakve zdjele u Moravskoj bile rairene za vrijeme
trajanja stupnja Maisbirbaum-Zohor, a uoljive su i do kraja trajanja stupnja Bluina-
Kopany. Kao primjer moe se spomenuti lokalitet Boovice (ihovsk 1982: 17; T. 20:A10,
B1, B2; T. 21:B17). U Transdanubiji se ovakve zdjele istiu kao tipian oblik kulture grobnih
humaka, a vie nalikuju oblicima ovakvih zdjela iz Moravske (Patek 1968: T. I:9). Najblia
paralela iz Transdanubije uoljiva je na lokalitetu Sghegy, iji se keramiki materijal moe
smjestiti u otprilike isto vrijeme kao i onaj iz Makovca (Patek 1968: T. XV:12). U svakom se
sluaju moe zakljuiti da ovakav oblik zdjele ima svoje korijene u starijem razdoblju
srednjeg bronanog doba i kulturi grobnih humaka. U Makovcu su pronaene i zdjele
uvuenog ruba, koje se dijele na one s turbanastim i fasetiranim rubom (Karavani et al. 2002:
53). Zdjele turbanastog ruba datirane su od sredine Ha A stupnja do Ha C stupnja, a ee su
na mlaim lokalitetima, dok su u Makovcu rijetke. Zdjele fasetiranog ruba karakteristine su
ponajvie za Br D/Ha A stupanj, a najee su u okviru grupe Baierdorf-Velatice. Tako se
paralele mogu pronai na lokalitetu Vis kod Dervente (Karavani et al. 2002: 53), na
nekropoli u Greanima (Minichreiter 1982: T. 3:1; T. 26:2), te na samoj nekropoli Baierdorf
(Lochner 1986: T. 1:2), iako zadnje dvije zdjele imaju ruku. Najbrojniji tip zdjela koje su
pronaene u Makovcu ine zdjele zaobljenog ili blago bikoninog trbuha koje mogu imati
jednu ili dvije trakaste ruke, a na trbuhu su esto ukraene buklima okruenim lijebom
(Karavani et al. 2002: 53). Ovakve zdjele se mogu pronai na lokalitetima grupe Barice-
Greani, pa je kao primjere mogue izdvojiti Greane (Minichreiter 1982: T. 4:2,3; T. 6:5; T.
8:3,4 T. 27:7,8) i Malinovce kod Naica (Vrki, Maurin 2012: T. 2:1). Osim navedenih,

24
javljaju se jo i zdjele iroko razgrnutog ruba koje su este na podruju rasprostiranja i
virovitike i grupe Barice-Greani, a pripadaju starijoj fazi kulture polja sa arama. Uz njih se
jo javljaju i zdjele na nozi u nekoliko varijanti (Karavani et al. 2002: 54). S. Karavani na
kraju zakljuuje da na osnovu repertoara keramikih nalaza, naselje u Makovcu smjetamo
iskljuivo u fazu Br C i Br D, a tek kraj u Ha A1, to temelji na malobrojnosti mlaih
keramikih oblika (Karavani et al. 2002: 54).

III.2.5. Naselje korpus nalaza, metalni nalazi

Od metalnih nalaza uglavnom se spominju razne vrste igala, a posebnu pozornost privlai
potpuno ouvana igla pronaena 1997. godine. Rije je o igli s bikoninom glavicom i
urezanim ukrasom na vratu (Karavani 2009: 11). Godine 2001. pronaena je jo jedna takva
igla. Potrebno je spomenuti i iglu koju S. Karavani (2002) oznaava kao najsliniju tipu
Deinsdorf, a F. Holste ovaj tip opisuje kao iglu s kuglastom glavicom koja je ukraena uskim
rafiranim trakama, sa zadebljanim vratom, iji je dekor sastavljen od cik cak linija
(Karavani 2002: 51). Heynowski (2014) ovaj tip igle opisuje kao iglu okrugle do gotovo
bikonine glavice koja ponekad moe imati rafirani ukras oko opsega glavice, a vrat
uglavnom prelazi iz tanjeg dijela (blie glavici) u zadebljaniji dio kako se sputa prema dolje.
Taj zadebljani dio ukraen je urezanom dekoracijom koja varira od ukrasa jelove granice, do
tzv. Kreuzschraffuren ili koso rafiranih polja (Heynowski 2014: 111). Novotn (1980) u
svom pregledu Die Nadeln in der Slowakei opisuje ovaj tip igle kao tip s uglavnom
neukraenom glavicom i vratom jednostavno ukraenim horizontalnim linijama ili rotirajuom
spiralom, kao i cik cak ukrasom (Novotn 1980: 100). S. Karavani (2002) nadalje izdvaja
igle ovoga tipa iz skeletnog groba Velke Hosteradky i iz ostave Poleovice u Moravskoj kao
oblikom najslinije igli iz Makovca, a u Hrvatskoj ovakve su igle pronaene jo i u Iloku,
Bogdanovcima i Slavonskom Brodu (Vinski Gasparini 1973: T. 19:4; Karavani 2002: 51).
Igle tipa Deinsdorf, a koje veoma nalikuju igli pronaenoj u Makovcu, opisuje i hovsk
(1982), a pronaene su na lokalitetima Boovic, elonic i Velk Hostrdky (hovsk
1982: 24; T. 4:6,7, 18:9, 22:B4, 23:6). Upravo su igle ovoga tipa karakteristika stupnja
Bluina-Kopany u Moravskoj, a hovsk ih dijeli u tri varijante: 1) s ugraviranim ukrasom;
2) hrapave; i 3) s rebrastim ukrasom (hovsk 1982: 70). Igla iz Makovca duga je oko 30
cm s okruglom glavicom ukraenom isto kao i vrat, te urezanim horizontalnim linijama
(Karavani 2009: 12). Igla bi pripadala razdoblju prijelaza srednjeg bronanog u kasno
25
bronano doba, tj. prijelazu iz kulture grobnih humaka u kulturu polja sa arama (Karavani
2009: 12). Veoma joj nalikuju i igle iz ostave Peklenica, koje pripadaju I. fazi kulture polja sa
arama (Vinski Gasparini 1973: T. 20:5). 2001. godine pronaena je jo jedna povea igla s
ukrasima na glavi i vratu. Urezi su neto dublji i stoga vidljiviji, a motiv plastian (Karavani
2009: 13). Prema Karavani (2009) ova igla ponajvie nalikuje onoj iz Iloka (Vinski
Gasparini 1973: T. 19:1), a pripada tipu igala s makovom glavicom i baroknim ukrasom, te se
datira u Br D, iako je upotreba ovih igala bila rairena od Br C2 do Ha A1 stupnja (Karavani
2009: 13). Heynowski (2014) opisuje ovaj tip igala kao snano profiliran, s ponekad pomalo
spljotenom, koninom glavicom. Ukrasi na glavici i vratu esto se razlikuju, a primjeuju se i
sueni spiralni lijebovi, dok neke igle imaju po nekoliko ornamentiranih zona razdvojenih
uskim, neukraenim sekcijama. Gornji dio vrata moe biti ukraen cilindrino ili vertikalno
ulijebljenim grebenima (Heynowski 2014: 114). K. Vinski Gasparini (1973) igle s makovom
glavicom rasporeuje u tri geografske skupine: 1) podruje istone Francuske, june i
jugozapadne Njemake, vicarske, Tirola i sjeverne Italije, te gornje Porajnje; 2) eko-
moravsko-slovako podruje, istona Maarska i Transilvanija, te; 3) Skupina u Donjoj
Austriji, Transdanubiji, meurjeju Drave, Save i Dunava i juno od Save do Glasinca
(Vinski-Gasparini 1973: 55). Za igle koje pripadaju naem i glasinakom podruju
karakteristine su velike dimenzije, dvodijelnost i ukras koncentrinih krunica na glavi, te
tzv. Teppichmusterornament (Vinski-Gasparini 1973: 55). Igle s makovom glavicom
znaajne su za I. fazu kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, no mogue ih je pronai i
u ostavama II. faze. Od ostalih igala pronaenih u Makovcu valjalo bi izdvojiti topuzaste igle
(Keulenkopfnadel) koje su rairene u razdoblju Br D-Ha A1, a u Hrvatskoj su obino
pronalaene u naseljima, ostavama i ponajvie grobljima (Karavani 2009: 13). Potrebno je
spomenuti i iglu koja je pronaena 2002. godine, a rije je o igli blago bikonine glavice i
uvijenog vrata za koju se analogije pronalaze ponajprije u Srbiji te ju se datira u Ha A1 ili
Belegi II (Karavani 2009: 15).

Kada je rije o bronanim nalazima, osim igala istie se jedan sluajni nalaz s poloaja
naselja u Makovcu, a rije je o bronanom pojasu za koji je S. Karavani (2007)
pretpostavila da je pripadao ostavi pronaenoj na oblinjoj oranici. Pojas je u cjelini ouvan,
opsega 40 cm, a irine 4,5 cm (Slika 6.). Iskucavanjem je izveden ukras nizova toaka uz
donji i gornji rub, a u sredini je iskucan motiv pjeanog sata (Karavani 2007: 59). Na
stranjoj strani ukrasa nije bilo, nego je bio spojen bronanim trakama. S. Karavani (2007)
ovaj pojas ubraja meu pojaseve tipa s tzv. getriebenem Dekor, a prema tipologiji koju je

26
izdvojila I. Kilian Dirlmeier. Ovaj tip odlikuje se punciranjem s unutranje strane bronanog
lima, a veina ih je ouvana na prostoru sjeverne Hrvatske (Karavani 2007: 65). S.
Karavani (2007) nadalje upotrebnu vrijednost ovoga pojasa stavlja pod upitnik, zbog
nedostatka kuka za zakopavanje. Nadalje radi boljeg razumijevanja, povlai paralele s
pojasevima pronaenim u ostavi iz Budinine i Bingula Divoa (Karavani 2007: 66;
Vinski-Gasparini 1973: T. 79:20; T. 86:7,17). Meutim, temeljna je razlika u motivu jer pojas
iz Budinine na sebi ima izvedena etiri krina motiva, dok pojas iz Bingula Divoa
koncentrine krunice. Slaem se s miljenjem S. Karavani (2007) da je pojas iz Makovca
ipak najsliniji pojasu iz ostave Kk, dodue, ne toliko po izvedenom motivu, koliko po
obliku i nainu iskucavanja motiva (Mozsolics 1985: T.192:1). Uporabna funkcija pojasa iz
Makovca jo se vie dovodi pod upitnik kada se usporedi s navedenim pojasom iz ostave
Kk, koji Mozsolics naziva Blechdiademe (dijadem od bronanog lima), ime ga razlikuje
od pojasa Grtel (doslovno pojas) (Mozsolics 1985: 58). Dijadem bi u ovom sluaju
predstavljao simbol elite, prestinog predmeta koji vjerojatno nije imao svakodnevnu
uporabnu funkciju. Zbog navedenog razlikovanja pojasa (koji se nosi oko struka) i dijadema
(koji se nosi na glavi), smatram upitnom klasifikaciju ovoga predmeta kao pojasa. Tome u
prilog idu i opseg od 40 cm i irina od 4,5 cm to zaista problematizira definiranje ovoga
predmeta kao pojasa, ako pod pojasom podrazumijevamo dio nonje koji se nosi oko struka.
Uz to je potrebno spomenuti i nedostatak pripadajuih kopi, tj. trna, koje bi sugerirale
otkopavanje i zakopavanje pojasa, a koje na predmetu iz Makovca nedostaju, nego je on
spojen bronanim trakama, na temelju ega i S. Karavani (2007) dovodi u pitanje njegovo
otkopavanje i zakopavanje. Stoga bih se priklonila klasifikaciji koju je donijela A.
Mozsolics i naglasila razliku izmeu ovakvih predmeta od bronanog lima, tj. dijadema koji
su se nosili na glavi i pojaseva koji su doista bili namijenjeni noenju oko struka. Svakako
treba spomenuti i dijadem iz ostave Kemecse iji je ukras skoro identian ukrasu na onom iz
ostave Kk (Mozsolics 1985: T. 190: 4a-4b). Kada je rije o mjestu proizvodnje pojasa iz
Makovca, Karavani (2007) zakljuuje da on vjerojatno potjee iz istonog dijela Karpatske
kotline, a motivi koji se na njemu javljaju potjeu iz ranijeg razdoblja, iz vremena
Hajdusamson Apa stila (Karavani 2007: 67). Motiv pjeanog sata koji se pojavljuje na
pojasu iz Makovca, moe se usporediti s motivima koji se pojavljuju na pojasu iz ostave
Uioara-de-Sus. Izmeu ostalih motiva, na tom se pojasu javljaju i strukture koje se mogu
povezati s motivom pjeanog sata (Kossack 1954: 17; Hansen 1994: Abb. 152:1-3). Ovaj
motiv ponajvie se pronalazi na raznim predmetima od bronanog lima pojasevima,
dijademama i slino, a uoljiv je i na drugim predmetima poput privjesaka i pektorala, meu

27
kojima je G. Kossack istaknuo i one s lokaliteta Bingula Divo (Kossack 1954: 23). Prostor
rasprostiranja upotrebe ovoga motiva na taj se nain smjeta na prostor Podunavlja, a izvan
podunavskog prostora mogue ga je nai u Donjoj Austriji, Moravskoj i oko Brandenburga,
ali ne i u junoj i jugozapadnoj Njemakoj i Tirolu (Kossack 1954: 23).

Slika 6. Bronani pojas iz naselja Makovac Crinjevi (Prema: Karavani 2007: 60)

III.2.6. Nekropola

Tijekom sustavnih istraivanja naselja u Crinjevima kod Makovca 2003. godine,

sluajno je otkriveno i pripadajue groblje, kada je istraeno ukupno 7 grobnih cjelina
(Karavani 2009: 51). Istraivanje se nastavilo 2005. godine i istraeno je dodatnih 18

28
grobova, te sljedeih godina kada je izdvojeno vie grobova. Ono to se zasada moe rei o
nekropoli u Makovcu, temelji se na nekoliko izvjetaja objavljenih u Hrvatskom
arheolokom godinjaku, to zapravo ne predstavlja obimnu grau kada je o ovoj temi rije.
Nekropola se smjestila na blago povienoj gredi, a grobni se ritual sastojao u postavljanju
pokojnikovih kostiju oienih od ugljena i pepela u aru, koja se zatim polagala na tlo s
dnom okrenutim prema gora (Mihaljevi, Kalafati 2005: 48). Na temelju navedenih
izvjetaja s iskopavanja, uoava se da tijekom istraivanja 2005. 2009. godine, u grobovima
nisu pronaeni metalni prilozi, osim u sluaju vrlo malih fragmenata bronce, to ne odstupa
od pravila koje vrijedi za zapadnu skupinu grupe Barice-Greani (Mihaljevi, Kalafati:
2005; 2006; 2007; 2008; 2009). Grobne rake su tek malo vee od zdjele, a keramika je loe
kvalitete, dok su tipovi lako usporedivi s oblinjim lokalitetom Greani-Bajir (Mihaljevi,
Kalafati 2008: 118). Kada je rije o tipovima posuda, istie se iroka zdjela uvuena ruba s
uicom ispod ruba ili trakastom rukom, a neke imaju horizontalno fasetiran rub, to ih
najvjerojatnije datira u Br D/Ha A1 (Mihaljevi, Kalafati 2005: 48; Karavani 2009: 51).
Najrairenije su ipak velike duboke zdjele iroko razgrnutog ruba s trakastom rukom ispod
ruba, a ponekad se mogu pojavljivati i dvije ruke ili ak dodatne tri funkcionalno dekorativne
jeziaste ruke (Mihaljevi, Kalafati 2005; 2008; 2009). U neke grobove prilagani su i
dijelovi drugih razbijenih posuda, a analiza zapune u arama pokazat e daljnji smjer pri
rjeavanju problematike ovoga groblja. Za sada se moe zakljuiti da je groblje na poloaju
Crinjevi u Makovcu po strukturi grobova, sadraju i grobnom ritusu, najslinije groblju u
nedalekim Greanima. Daljnje bi analize i istraivanja mogli pokazati suodnos ova dva
lokaliteta i njihov generalni poloaj unutar kulturne skupine Barice-Greani.

III.2.7. Makovac I ostava, okolnosti nalaza

Iz Makovca potjeu dvije ostave, a prvu od njih (Makovac I) objavila je Ksenija Vinski
Gasparini 1973. godine u svom epohalnom djelu Kultura polja sa arama u sjevernoj

29
Hrvatskoj. Ovu ostavu spominje ve Luka Ili Oriovanin 1874. godine i navodi, kako je ve
reeno, da je pronaeno tridesetak raznih komada bronce koje je on poslao u Narodni muzej u
Zagrebu (Karavani 2002: 47). Detaljnijih podataka o okolnostima nalaza nema. K. Vinski
Gasparini (1973) navodi da ova ostava vjerojatno pripada istom radionikom krugu kao i
poznate ostave brodskog Posavlja.

III.2.8. Makovac I ostava, korpus nalaza

Ostava se sastoji od dva noa, nekoliko sjekira, fibula, srpova, ostatka maa i jo nekoliko
dijelova bronanih predmeta (Vinski Gasparini 1973: T. 73). Ono to je K. Vinski-Gasparini
izdvojila svakako su fibula u obliku violinskog gudala i ostaci pozamenterijskih fibula. Fibulu
u obliku violinskog gudala odlikuje luk okruglog presijeka ukraen motivom jelovih granica,
a trokutaste je sheme sa ljebastom noicom (Vinski-Gasparini 1973: 101). Ovakve fibule
uobiajene su na podruju sjeverne Hrvatske, a kao paralele valjalo bi izdvojiti fibulu iz
ostave Poljanci I (Vinski-Gasparini 1973: T. 48:16), te fibulu iz ostave Brodski Varo (Vinski-
Gasparini 1973: T. 53:4). Sve fibule pripadaju II. fazi ostava i vjerojatno istom radionikom
krugu. Valjalo bi izdvojiti i ostatke pozamenterijiskih fibula (Vinski-Gasparini 1973: T. 73:23,
24) koje su esta pojava u sjevernoj Hrvatskoj ve od Br D i Ha A stupnja. Tako ih u
Hrvatskoj moemo nai na lokalitetima II. faze, a rairene su i u ostatku Karpatske kotline pa
ih tako i A. Moszolics spominje kao jedno od obiljeja horizonta Kurd u Transdanubiji
(Mozsolics 1985: 68), a M. Novotn (1970) prua detaljniji uvid u geografsku
rasprostranjenost ovih fibula na podruju Karpatske kotline pa ih je tako mogue pronai i na
brojnim slovakim lokalitetima poput primjerice Domania, Matejovce, Rimavsk Sobota II,
Blatnica i Velk (Novotn 1970: 57-60). U ostavi Makovac I pronaen je i vrh sjeiva maa,
koji je K. Vinski-Gasparini teko tipoloki opredijelila, no pretpostavlja da on pripada
Cowenovom slavonskom tipu Ha A1 stupnja (Vinski-Gasparini 1973: 101). Iz ove ostave
poznata je i narukvica sa rafiranim ornamentom u poljima (Vinski-Gasparini 1973: T. 73:26),
a kakve su poznate iz ostava Priac, Otok-Privlaka i Brodski Varo. Poznato je i nekoliko
sjekira: podunavski i slavonski tip sjekire sa zaliscima, te uplja sjekira s V ukrasom
(Vinski-Gasparini 1973: 100; T. 73:1,2,4). Poslijednji tip sjekire veoma je rasprostranjen i
mogue ga je nai u naim ostavama poput Brodskog Varoa, Podcrkavlja, Gornje Vrbe itd., te
na transdanubijskim lokalitetima gdje predstavlja jedan od temeljnih oblika Kurd horizonta

30
(Mozsolics 1985: T. 276). Od ostalih nalaza potrebno je spomenuti i sjekiru sa zaliscima
italskoga tipa, no s drkom u obliku jezika, dugmeta i ukrasne ploice, te srpove vjerojatno
proizvedene u domaim radionicama (Vinski-Gasparini 1973: 100-101). Kronoloki najstariji
elementi u ovoj ostavi jesu dva noa s produenom ploicom za nasad i sjeivom klinastog
presjeka koji imaju visoka uglata lea i produeni, prema gore zavinuti drak (Vinski-
Gasparini 1973: 100; T. 73:18,19). Pripadaju Br D stupnju.

III.2.9. Makovac II ostava, okolnosti nalaza

Druga ostava iz Makovca pronaena je 1985. godine na njivi Slavka Josipovia prilikom
oranja (Karavani, Mihaljevi 2001: 7). Zasad nije sigurno jesu li se predmeti nalazili u
posudi ili su bili samo poloeni u zemlju. Predmeti su predani u Gradski muzej Nova
Gradika, a kasnije se pronalazilo jo pojedinanih predmeta koji bi mogli pripadati ovoj
ostavi. Ostavu su objavile S. Karavani i M. Mihaljevi 2001. godine, zajedno s katalogom
predmeta, crteima i pobliom tipoloko-kronolokom analizom reprezentativnih primjeraka.
Sveukupno je u katalogu pobrojano 48 predmeta, a ovdje e se prikazati tek oni
najreprezentativniji, zajedno s moguim paralelama slinih nalaza na podruju Karpatske
kotline.

III.2.10. Makovac II ostava, korpus nalaza

31
 Od svih predmeta pronaenih u ostavi Makovac II najvie se istie tanki bronani lim.
Vidljivo je iz crtea K. Ronevia (Karavani, Mihaljevi 2001: T. 9) da je lim bio
sekundarno iskoriten jer je preko prvotnog ukrasa lim ponovno ukraen. S. Karavani i M.
Mihaljevi (2001) smatraju da je prvotni ukras izveden urezivanjem i ubadanjem, a da je
ukras bukla izveden naknadno. Nadalje istiu da je rije vjerojatno bila o pojasu koji je loe
izraen i stoga sekundarno upotrijebljen za izradu bronanog okova drvene posude, ime
pokuavaju pobiti tvrdnju N. Majnari-Pandi da su se ovakvi pojasevi proizvodili izvan
podruja brodskog Posavlja. Imma Kilian-Dirlmeier opisala je tehniku izrade ovakvih
pojaseva koju ine punciranjem gusto postavljene tokice, te iskucavanje bukla i graviranje
gusto urezanih linija, a karakteristino je za stariju fazu kulture polja sa arama (Karavani,
Mihaljevi 2001: 14). Ovakvi ostaci bronanog lima sluili su kao okovi drvenih cilindrinih
posuda, tj. cisti, a paralele se mogu pronai u drugim ostavama u sjevernoj Hrvatskoj, poput
primjerice Brodskog Varoa, Poljanaca i Velikog Nabra (Karavani, Mihaljevi 2001: 15;
Vinski-Gasparini 1973: T. 44:4; 57:2,6). K. Vinski-Gasparini navodi kako su ostaci lima iz
Brodskog Varoa vjerojatno pripadali pojasu, a datira ih u Ha A1 stupanj (Vinski-Gasparini
1973: 96). Slian ukras bukla i rebara prisutan je na jo jednom bronanom limu iz iste
ostave (Karavani, Mihaljevi 2001: T. 10). Kada je o urezanom ukrasu rije, S. Karavani i
M. Mihaljevi (2001.) usporeuju lim iz Makovca s pojasevima iz Slavonskog Broda i
Peinaca, te neto daljim, pojasem iz Uioare. Takvi bogato ukraeni pojasevi nalaeni su i na
prostoru Transilvanije (Karavani, Mihaljevi 2001: 14), no ne treba zanemariti ni bogato
ukraeni pojas iz ostave Vajdcska (Mozsolics 1985: T. 207: 1-8), kao ni ve spomenuti
sluajni nalaz pojasa na lokaciji Makovac-Crinjevi koji je opisan u prethodnim poglavljima.
Urezanom ukrasu na bronanom limu iz ostave Makovac II, kao ni ukrasu na sluajnom
nalazu pojasa ili dijadema, nije posveivano previe panje u smislu analize mogueg
simbolikog znaaja prikazanih motiva. Naime, S. Karavani (2007: 67) spominje spiralni
motiv, motiv sunanog koluta ili stiliziranog bradaviastog izboenja, te motiv sunanog
sata. Stoga smatram potrebnim prikazati mogue simboliko znaenje ovih motiva u iroj
upotrebi u vremenu kulture polja sa arama. Vano je napomenuti da se u ovom sluaju kao
temeljni motiv istie upravo Sunce, a solarna simbolika provlai se kroz cijelo bronano doba
kao vjerojatno najistaknutija. Suneva je svjetlost s jedne strane, prema miljenju E. Psztor
(2015), u interakciji s atmosferskim prilikama, mogla biti inspiracija iza brojnih prikaza, pa
ak i ukrasa na predmetima iz vremena bronanog doba. S druge je pak strane jasno duhovno
i religiozno znaenje Sunca unutar religijskih tvorevina toga razdoblja. Dakle, atmosferske
pojave na neki nain povezane sa Suncem (a moda i Mjesecom) mogu ukljuivati pojavu

32
poput corone koncentrinih krugova koji se pojavljuju oko odreenog nebeskog tijela, zatim
halo efekta fenomena kruga koji se ovaj put pojavljuje udaljenije od nebeskog tijela, tzv.
fenomen Parhelia koji se moe povezati sa prikazima Suneve barke i openito broja tri, te
ostale kompleksnije halo pojave poput Sunevog stupa ili Sunevog kria (Psztor 2015.). U
ostavi Makovac II pojavljuju se jo dva predmeta koja se mogu povezati sa solarnom
simbolikom, a to su bronana falera s ispupenjem u sredini i petljom s unutarnje strane s
ukrasom koncentrinih krunica koje se ire od sredinjeg ispupenja sa zupastim ukrasom
koji visi s krunice koja je najblie sredinjem ispupenju, te jo jedna bronana falera s
plastinim narebrenjima koja se ire u vidu koncentrinih krunica od sredinjeg ispupenja
(Karavani, Mihaljevi 2001: 10, 11; T. 6:2; T. 4:1). Falere veoma sline ovoj s motivom
vujih zubi potjeu iz ostave Lichtenrade, samo to navedene imaju visei motiv vujih zuba
na prvoj i zadnjoj koncentrinoj krunici, te bez zrakastih ukrasa koji se naizmjenice spajaju
sa zupastim motivom, kao to je to sluaj s falerom iz Makovca (Hnsel 1997: 158). Jo
jedan u nekoj mjeri slian predmet jest falera s lokaliteta Jizern Vtelno, na kojoj su vidljivi
motivi viseih vujih zubi na svakoj od koncentrinih krunica (Kraft 1926: T. XVII:2).
Zanimljivo je da bakreni disk s ovakvim ukrasom (vjerojatno falera iako M. Gimbutas to
izriito ne istie) potjee i s ranobronanodobnog lokaliteta Straubing koji pripada kulturnom
kompleksu ntice (Gimbutas 1965: 259; Fig. 163:1,2), tako da je mogue da ovakav nain
ukraavanja falera vjerojatno ima svoje korijene jo u ranijem razdoblju bronanog doba. Ne
nalazim drugih poznatih paralela, osim moda falere iz Brodskog Varoa koja svojom formom
nalikuje faleri iz ostave Makovac II, no bez navedenog ukrasa (Vinski Gasparini 1973: T.
58:1). Kartiranje falera s ukrasom vujih zuba, koje pripadaju razdoblju kulture polja sa
arama, bez obzira to se radi o veoma malom uzorku upuuje na to da je njihovo izvorino
podruje najvjerojatnije bilo dosta sjevernije, poput sjeverne eke i sjeveroistone Njemake
(Slika 6.). Pronalazak falere s ovakvim ukrasom u Makovcu najvjerojatnije upuuje na
trgovinu i razmijenu.

33
 Slika 7. Bronana falera s ukrasom vujih zubi iz ostave Makovac II (Prema: Karavani,
Mihaljevi 2001: 30)

Za drugu faleru iz ostave Makovac II, koju odlikuje niz koncentrinih krunica koje se
ire od sredinjeg ispupenja, pronalaze se brojne paralele irom prostora rasprostiranja
kulture polja sa arama. Na taj nain se na naem prostoru izdvaja ponajprije falera iz Velikog
Nabra, za koju S. Karavani i M. Mihaljevi kau da je najslinija ovoj iz Makovca
(Karavani, Mihaljevi 2001: 17; T. 4:1; Vinski-Gasparini 1973: T. 46:21). I u drugim
ostavama U Hrvatskoj mogue je pronai veoma sline falere, kao npr. U Brodskom Varou
(Vinski-Gasparini 1973: T.58:19,22), Strugi (Vinski-Gasparini 1973: T. 74:D1), Topliici
(Vinski-Gasparini 1973: T.76:11), Budinini (Vinski-Gasparini 1973: T. 79:6), te Poljancima
(Hansen 1994: T. 34:3,4). Ne slaem se s paraleliziranjem koje u objavi ove ostave donose
Karavani i Mihaljevi (2001.), a koje se odnosi na povezivanje ove falere s falerama iz
Bizovca (Vinski-Gasparini 1973: T. 35:9) i Gornje Vrbe (Vinski-Gasparini 1973: T. 50:20),
poto navedene dvije, iako imaju plastina narebrenja u obliku koncentrinih krunica koje se
ire od sredinjeg ispupenja, imaju i skupine vertikalnih narebrenih linija na rubovima, a koje
falera iz Makovca nema. Kao komparacija mogu posluiti i sline falere iz drugih zemalja

34
srednje Europe, poput falere iz ostave Biatorbgy (Mozsolics 1985: T. 237:1), koja je veoma
slina faleri iz Makovca, zatim ona iz ostave Velem I (Mozsolics 1985: T. 228: 12), Bonyhd
(Mozsolics 1985: T. 40:6,7), Kurd (Mozsolics 1985: T. 24:1,2; Mller-Karpe 1980: T.
376:A26), Weimar (v. Brunn 1968: T. 175:6), Kr (Mller-Karpe 1980: T. 380:A10) i
drugih. Solarna simbolika koja je uoljiva na pojasevima i falerama iz Makovca, svakako
svoje korijene ima u ranijim razdobljima, a isti ili slian nain ukraavanja primjenjivao se i
na drugim predmetima. Ukraavanje na nain da se koncentrine krunice ire od sredinjeg
trna ili izboine tako se moe tumaiti kao simbol Sunca, a taj nain ukraavanja zapravo je
bio veoma rairen (Hansen 2016: 193).

Slika 8. Kartirani tip falere s ukrasom vujih zuba; 1 Makovac, 2- Jizern Vtelno, 3-
Lichtenrade

35
 IV. OSTAVA IZ SIA

4.1. Ostava, okolnosti nalaza i datacija

O okolnostima nalaza ostave iz Sia nema zasad dovoljno podataka. Ono to je poznato jest
da su predmeti od bronce pronaeni u keramikoj posudi ukraenoj gustim metliastim
rafiranjem u bari juno od sela 1900. godine, te da je sadravala 49 predmeta (Karavani et
al. 2002: 47). Ostavu je djelomino objavila Ksenija Vinski-Gasparini i datirala ju u III. fazu,
tj. u kraj Ha A1 stupnja i Ha A2 (Vinski-Gasparini 1973: 138).

4.2. Korpus nalaza

Ostava iz Sia sadri predmete koji su veoma karakteristian pokazatelj da je rije o III.
fazi kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj. Kao najistaknutije predmete valjalo bi
spomenuti uplje sjekire s uicom, zadebljanjem na otvoru i plastinim V ukrasom koji se
produava u obliku paralelnih vertikalnih resa (Vinski-Gasparini 1973: 137; T. 95:2-4). K.
Vinski-Gasparini (1973) napominje kako se ovakve sjekire u fazi II primjeuju jedino na
jednom primjerku iz ostave Budinina, te kako se ovako ukraene sjekire uglavnom datiraju
u Ha A2 stupanj, a kod nas se pojavljuju od faze III te kroz itavu fazu IV, tj. Ha B1 stupanj
(Vinski-Gasparini 1973: 137). Ovako ukraene sjekire s uicom kod nas nalazimo jo u ostavi
u Slavonskom Brodu (Vinski-Gasparini 1973: T. 106:C7), Beravcima (Vinski-Gasparini
1973: T. 108:2-4) i Kapelni (Vinski-Gasparini 1973: T. 110:15) sve odreda ostavama IV.
Faze. Mozsolics (1985: 36) spominje ovakve sjekire pod nazivom sjekira s Y rebrima i
svrstava ih u Gyermely horizont ostava u Transdanubiji. Na taj se nain istiu slijedee ostave
koje sadre sjekire veoma sline onima iz Sia: Szkesfehrvr (Mozsolics 1985: T. 243:2),
Lovasberny (Mozsolics 1985: T. 244: 4,6,8,13), Jszkarajen (Mozsolics 1985: T. 250:18),
Napkor (Mozsolics 1985: T. 257:4-8), Tiszavasvri (Mozsolics 1985: T. 261:2,39) i Debrecen
(Mozsolics 1985: T. 265:1,9). Sjekire s Y rebrima spominje i M. Novotn (1970.), a sjekire s
ukrasom slinim ukrasu na sjekirama iz Sia poznate su iz ostave Detva (Novotn 1970: T.
XLVI). U ostavi iz Sia istiu se jo i sjekira sa zaliscima i srpovi. Sjekiru sa zaliscima K.
Vinski-Gasparini okarakterizirala je kao sjekiru karakteristinu za II. fazu, ali ne tako

36
masivnog i zdepastog oblika kakve su inae karakteristine za meurijeje, nego kao srodniju
istonoalpskom podruju (Vinski-Gasparini 1973: 138; T. 95:1). Autorica nadalje od srpova
koje svrstava u Ha A stupanj istie jedino potkovasti srp (Vinski-Gasparini 1973: T. 95:12)
koji predstavlja prijelazni tip od srpova Br D i Ha A stupnja ka potkovastom obliku Ha B
stupnja (Vinski-Gasparini 1973: 138; Kalafati 2011: 90). Ovaj oblik srp naziva jedinim
oblikom srpova s drkom u obliku jezika u sjevernoj Hrvatskoj koji se bar donekle moe
povezati s fazom III, te se ne slaem s miljenjem koje je H. Kalafati iznio u svojoj
doktorskoj disertaciji, da ova izjava predstavlja svojevrsnu ogradu koja se odnosi na
problematiku kronoloke distribucije i openito definiranje tree faze (Kalafati 2011: 90).
Kalafati nadalje naziva ovaj srp jedinim primjerkom, a ne oblikom, kako je to iznijela K.
Vinski-Gasparini, te njena usporedba s ostalim takvim srpovima na prostoru srednje Europe
koji se datiraju u Ha A2 stupanj jo vie dovodi Kalafatievu tezu pod upitinik. Nadalje,
ostava iz Sia predstavlja jednu od rijetkih ostava u sklopu koje je ouvan keramiki
recipijent u koji je deponirana (Kalafati 2011: 89), a keramike ostatke odlikuje ukras gustog
metliastog i nepravilnog rafiranja u obliku naizmjeninih trokuta (Vinski-Gasparini 1973:
138; T. 95). Ovakav nain ukraavanja Vinski-Gasparini nadalje povezuje s kulturnom
grupom Baierdorf-Velatice i mlaom podolskom grupom, odnosno prijelaznim horizontom
tipa Klentnice Ha A2 Ha B1 stupnja (Vinski-Gasparini 1973: 138). H. Kalafati detaljnije
analizira ovu analogiju te utvruje da je keramika iz nekropole Klentnice okarakterizirana
vrsto strukturiranim ukrasom za razliku od ukrasa na posudi iz ostave Sie, koji je nepravilno
i neprecizno izveden, te s pravom dovodi ovu analogiju pod upitnik (Kalafati 2011: 89-90).
Autor nadalje na temelju novih istraivanja u Makovcu 2009. godine, gdje se pojavljuje
keramika s veoma slinim metliastim ukrasom, problematizira dataciju keramike i ak cijele
ostave Sie, te zakljuuje da bi se trebala razmotriti datacija keramike u II. fazu (Kalafati
2011: 91). Iako postoji nekolicina problema vezanih uz jasnu kronoloku definiciju, smatram
da ostava iz Sia sadri vie elemenata koji ju prije povezuju s III. fazom, jer neki od
predmeta svakako ukazuju na pripadnost Ha A2 stupnju. Prije svega je rije o sjekirama s Y
ukrasom, koje su jasan pokazatelj Ha A2 stupnja, to je vidljivo i iz ostava izvan Hrvatske,
gdje je mogue pratiti jasan razvoj sjekira s ovakvim ukrasom od Ha A2 na dalje. Sjekira sa
zaliscima iz ostave Sie, naime vie nalikuje klasinim, nadregionalnim oblicima Ha A2
stupnja koje iznose V. Rychner et al., nego starijim oblicima Ha A1 stupnja, tj. druge faze
(Rychner et al. 1995: 457; Abb. 2:6). Naime, sjekire sa zaliscima starijeg Ha A stupnja mnogu
su zdepastije, te ne smatram da su takve sjekire iz Velikog Nabra i Makovca I sline ovoj
sjekiri iz Sia, kako je to navela Vinski-Gasparini (1973: 138). Mlae su sjekire sa zaliscima

37
pak puno gracilnije, izduenije i tanje, sa zaliscima koji su puno blie jedan drugome nego
to je to sluaj kod starijih sjekira ovoga tipa.

4.3. Interpretativna problematika ostava u kontekstu religioznosti i duhovnosti bronanog

doba Karpatske kotline sakralni znaaj ostava i poloaj ostave iz Sia unutar ove
interpertacije

Ostave su same po sebi jo uvijek predmet mnogih rasprava, posebice kada je rije o
karakteru njihova deponiranja za to jo uvijek nema definitivnog odgovora. Ostavama se
pozabavio velik broj arheologa, a njihov znaaj detaljno je analizirao Harding (2000.).
Harding se pita ako je deponiranje predmeta bilo utilitarna pojava u svojoj prirodi, kako to da
je tadanje drutvo bilo voljno izgubiti toliki broj predmeta, te ako je rije o votivnim
ostavama kako su si mogli priutiti isti taj gubitak (Harding 2000: 352)? Zanimljiva je i
kronoloka i geografska distribucija ostava u primjerice sjevernoj Hrvatskoj, gdje se najvei
broj ostava moe pripisati Br D i Ha A1 stupnju, dok s mlaim razdobljima njihov broj opada
(Vinski-Gasparini 1973; Harding 2000.). U II. fazi kulture polja sa arama u sjevernoj
Hrvatskoj najvei broj ostava koncentriran je na prostoru brodskog Posavlja, te se ini
moguim za oekivati neke od lokalnih radionica koje su proizvodile te predmete, na kojima
su vidljiva i neka regionalna obiljeja. Kako prenosi H. Kalafati, Bradley razlikuje ostave
kao grobne ukope, vodene nalaze i ostave na suhom. (Kalafati 2011: 80). Jasno je da je
mjesto pronalaska ostave signifikantno u analizi ove problematike. S druge strane, prema
sadraju, S. Hansen razlikuje ostave koje sadre fragmentiranu rudu i slomljene, oteene
predmete (Brucherzdepots) i ostave koje sadre dovrene, neoteene i cijele predmete
(Fertigwarendepots) ili predmete dobivene trgovinom i razmjenom (Hndlerdepots) (Hansen
2013: 179). Generalno je miljenje da se razlikuju votivne ostave i one trgovako ljevakog
znaaja. Tako K. Vinski-Gasparini (1973.) istie nagli uspon metalurgije u razdoblju Br D i
Ha A1 stupnja, te na temelju uspona metalurgije pretpostavlja velik broj naselja, gustu
populaciju i razvijenu trgovinu (Vinski-Gasparini 1973: 77). U posljednje se vrijeme
ostavama temeljito bavio Svend Hansen (Hansen 1996-1998; 2002; 2013; 2016; 2012), a
veliki doprinos istraivanju ovoga fenomena dala je i Carola Metzner-Nebelsick (Metzner-
Nebelsick 2003; 2010). ini se da S. Hansen podrava ideju koja ostave interpretira kao
zavjetne darove bogovima, a koji su mogli sadravati i druge predmete, od primjerice

38
organskog materijala, koji nisu sauvani, a ne iskljuivo metalne predmete (Hansen 2013:
185). Ova se postavka temelji i na analogijama sa starom Grkom, u kojoj je zabiljeeno esto
ostavljanje zavjetnih darova bogovima u hramovima i na drugim mjestima, a najee je rije
o metalnim predmetima koji su u velikom broju sluajeva ritualno lomljeni i unitavani. S.
Hansen istu praksu unitavanja metalnih predmeta prije njihova deponiranja, spominje i na
podruju Karpatske kotline, srednje i zapadne Europe (Hansen 2016: 186). Opcija koja
predlae sakralno objanjenje deponiranja predmeta, ini se izglednijom, jer, ako bi bila rije
o ratnim zbivanjima zbog kojih su ljudi bili prisiljeni zakopati dio svoga imetka, morali bi
postojati arheoloki dokazi nekih veih ratnih katastrofa koje su se dogaale na tako irokom
prostoru. Meutim, ratovanja je sigurno bilo i sigurno su neke ostave i profanog karaktera, no
njihova masovna pojava na jednom veoma irokom prostoru morala bi u obzir uzeti drugu
masovnu pojavu koja dovodi do ovakve reakcije, bilo da je rije o masovnim ratnim
katastrofama ili neem drugom. Stoga se sakralni karakter ostava sve ozbiljnije poeo uzimati
u obzir, pa iako moda neemo ni saznati siguran odgovor, ova ideja neke od njih ipak prua.
S. Hansen (2013) s pravom istie nedovoljnu panju koja se dosad posveivala samom mjestu
deponiranja ostave, za razliku od predmeta koje su one sadravale. Velika veina ostava
pronaena je izvan naselja i podalje od nekropola, najee na izoliranim mjestima, u
Sloveniji primjerice u planinskim podrujima i u piljama i jamama (Teran 1999: 122). Tek
ih je nekolicina pronaena u naseljima. Svakako je potrebno spomenuti kocjan u Sloveniji
jamu koja je dugo koritena za deponiranje predmeta. B. Teran (1999) definira ovu jamu kao
sveto mjesto, u koje su se deponirali prestini predmeti, uglavnom oruje i drugi predmeti
ratnikog karaktera. Veina predmeta, zavjetnih darova, bila je ili izloena vatri ili slomljena
ili oteena na neki drugi nain (Teran 1999: 123). Ova jama nesumnjivo se povezuje s axis
mundi, a predstavlja procijep i posrednika izmeu svjetova. injenica je da bi arheologija
krajolika mogla pruiti odgovore na pitanje odabira mjesta deponiranja ostave. Ovdje se
namee i pitanje utjecaja okolia na formiranje religiozne misli bronanodobnog ovjeka, koja
u svojoj naravi sigurno sadri suodnos deponiranja kao takovog i njegove duhovne
komponente, koja nam je za sada nedokuiva. Mjesto deponiranja od izuzetne je vanosti,
moda upravo zbog otkrivanja moebitnih svetita. Zasada, na prostoru sjeverne Hrvatske, a i
ire, u vrijeme kulture polja sa arama, nisu pronaeni ostaci graevina koji bi mogli
predstavljati svetite, pa je logino za pretpostaviti da su se kao sveta mjesta koristile
odreene pozicije u prirodi. Distribucija ostava moe pomoi pri ubiciranju svetih mjesta, kao
to je primjerice sluaj s lokalitetom Hallstatt, gdje je prilikom istraivanja starih putova
prema rudniku, otkriven kilometar dug ritualni krajolik koji je obiljeen ostavama, a S.

39
Hansen pretpostavlja da su ove individualne formacije mogle posluiti kao svojevrsno svetite
(Hansen 2013: 180). Ostave koje su do sada pronaene na podruju Nove Gradike, naalost
ne mogu posluiti boljem razumijevanju problema mjesta deponiranja, jer detaljnih podataka
o okolnostima nalaza uglavnom nema. Ostava iz Doline i ostava Makovac II, izorane su, dok
o okolnostima nalaza ostave Makovac I pobliih podataka nema. Jedino se za ostavu iz Sia
zna da je pronaena u bari koja se nalazila juno od naselja i bila je smjetena u upu (Dai
1989.). Pitanje je pak promjene krajolika od vremena deponiranja do vremena pronalaska, no
injenica je da deponiranje u barama, movarama, jezerima i rijekama ima poseban religijski
znaaj. Poznato je da se za vode vjerovalo u starijim razdobljima da su svojevrsni prolaz
izmeu svjetova, stoga ne udi deponiranje dara bogovima ispod vodene povrine. Posebno
je pitanje da li je za ovakva deponiranja bila potrebna i posebna osoba medijator izmeu
svjetova, koji ovaj prijelaz ini lakim i moguim. Neto dalje, na podruju brodskog
Posavlja, mogu se pratiti tzv. ostave ljevaa. Naime, ovakve bi ostave mogle predstavljati
svojevrsni specifikum, posebice kada je rije o veoma kompleksnoj mitologiji koja se vee
uz ljevae i kovae. Ve su se prvi metalurzi povezivali sa amanizmom, a njihov poseban
status proizlazio je iz sakralne sfere tajnog znanja (Milievi-Brada 2002: 79). U tom je
kontekstu zanimljiva jakutska poslovica koju prenosi M. Milievi-Brada (2002) Kovai i
amani potjeu iz istoga gnijezda. Uz to se metalu pripisivala posebna mo i samo su ljudi
posebnih sposobnosti mogli savladati vjetine izrade metalnih predmeta. U tu svrhu, M.
Milievi-Brada spominje jedan ranobronanodobni ukop iz Engleske, s lokaliteta Upton
Lovell, a rije je osobi koja je zbog nalaza metalurkog alata s tragovima zlata, te perforiranih
privjesaka od kosti i kremena, oznaena kao metalurg, zlatar i aman u jednoj osobi
(Milievi-Brada 2002: 79). Dakle, ovakve ideje uope nisu strane ni ljudima kasnog
bronanog doba, posebice ako jo uz sve to nadodamo i nezaobilaznu solarnu simboliku
unutar koje se posebice istiu razni prikazi barskih ptica. Naalost, o religijskoj hijerarhiji u
razdoblju bronanoga doba u Karpatskoj kotlini, ne zna se gotovo nita. E. Pzstor (2011) kao
oblik religioznosti u bronanom dobu predlae animizam kao sustav u kojem svaka osoba
na temelju kulturnog okruenja ima vlastitu varijaciju vjerovanja u vlastite bogove, duhove i
rituale, a koji se ispreplie s jo jednim religijskim sustavom onim proto-indoeuropskim
(Pzstor 2011: 123). Proto-indoeuropski religijski sustav uglavnom se temeljio na raznim
nebeskim boanstvima (Kristiansen, Larsson 2005.), a autorica smatra da je on bio
ukorijenjen uglavnom kod elitnijih lanova drutvene zajednice. Nadalje postavlja pitanje
koje se odnosi na posrednike izmeu duhovnog i materijalnog svijeta koji s jedne strane
izgleda vie nalikuju amanima, a s druge sveenicima, to nesumnjivo za sobom povlai i

40
pitanje rekonstrukcije drutvene stratifikacije (Pzstor 2011: 124). Zakljuuje se da na osnovu
arheolokih nalaza u bronanom dobu ne moemo utvrditi postojanje organizirane religije i
profesionalnog sveenstva, niti sakralnih graevina. Prema tome, mogue je da se radi o
svojevrsnom prijelaznom razdoblju, u kojem osobe zaduene za duhovnost i religioznost
ipak vie nalikuju amanima. Sam pojam aman u znanosti je jo uvijek dvojben, ali ovdje
se primjenjuje za osobe zaduene za spiritualni ivot zajednice koja jo uvijek nema vrsto
organiziran religijski sustav i profesionalno sveenstvo. M. Eliade (1951) ga je definirao kao
oblik duhovnosti iji pripadnici, amani, mijenjaju stanje svijesti kako bi putovali na Nebo ili
u Podzemlje i koji su sposobni odreenim tehnikama ostvariti putovanje due po axis mundi.
Ve spomenuti animalni simbolizam u bronanom dobu jednako se tako moe povezati sa
amanizmom, gdje upravo ptica predstavlja glavnog vodia na amanovu putu u druge
svjetove, to je vidljivo iz nebrojenih analogija iz raznih vremenskih razdoblja na podruju
cijelog Euro-Azijskog kontinenta. Kada je rije o Karpatskoj kotlini i bronanom dobu, jedna
od interpretacija kolica iz Dupljaje upravo se temelji na amanizmu, gdje bi ptica
predstavljala amana ili amanku na putu na Nebo (Pzstor 2011: 138). Ovakvi prizori ptice
koja je na neki nain povezana sa solarnom simbolikom i Nebom, u bronanom su dobu
Karpatske kotline toliko esti da njihov znaaj nikako ne treba zanemariti. Ostave svakako
imaju veoma vanu ulogu pri razumijevanju religioznosti u bronanom dobu na prostoru
Karpatske kotline, no smatram da ih je potrebno promatrati u kontekstu cjelokupne
religioznosti i duhovnosti toga razdoblja, koliko to arheoloki nalazi doputaju. Naalost,
jedino na osnovu ega je mogue doi do nekih zakljuaka o religiji i duhovnosti toga
razdoblja, jesu nain ukopa pokojnika, posebni nalazi i simboli koji se nalaze na odreenim
predmetima. Stoga je nuno koristiti sve dostupne paralele kako bi se taj, veoma vaan
segment ivota tadanjih ljudi, barem malo rasvijetlio. Deponiranje predmeta predstavlja
idealnu ansu jedino ako se u obzir uzmu svi parametri sadraj i karakter ostave, kontekst,
okolni krajolik, obrasci koje je mogue pratiti na uem i irem prostoru i sve ostalo to je u
trenutku pronalaska i analize dostupno.

41
 V. LOKALITETI U DOLINI

V.1. Dolina geografski poloaj

Selo Dolina nalazi se na lijevoj obali rijeke Save, juno od Nove Gradike, na suprotnoj
strani savske obale od poznatog nalazita Donja Dolina u Bosni. Rijeka tee s june strane
sela, a na sjeveru se nalaze polja i hrastova uma. S poloaja Pozajmita, zapadno od sela,
potjeu prvi arheoloki nalazi s ovog podruja (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2015: 8).
Nalazite koje se u Dolini najvie istie jesu grobni humci koji se nalaze na poloaju
Glaviice.

V.2. Povijest istraivanja

Povijest istraivanja lokaliteta kod sela Doline opirnije su iznijele D. Lonjak Dizdar i M.
Mihaljevi u katalogu koji je objavljen 2015. godine. Autorice istiu niz sluajnih nalaza s
podruja Doline koji su pronalaeni jo od 19. stoljea, te u to vrijeme uglavnom preneeni u
strane, ali i domae muzeje (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2015. 8; Dizdar 2015: 13). Tu
svakako treba istaknuti ve analiziranu ostavu, ali i ma tipa Boiu II, zbog kojega se dugo
vremena smatralo da tumuli pripadaju srednjem bronanom dobu. Upravo zbog postojanja
ovih tumula poela su sustavna arheoloka istraivanja u lipnju 2009. godine u suradnji
Instituta za arheologiju u Zagrebu i Gradskog muzeja Nova Gradika, koja traju do danas, te
je utvreno da tumuli i njihov pripadajui materijal datiraju u kraj mlaeg bronanog i
poetak starijeg eljeznog doba (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2015: 8-10). Na poloaju Babine
grede koji je blago povien i smjeten nedaleko rijeke Save, utvreno je i postojanje nizinskog
naselja, dok se tumuli nalaze nedaleko na sjeverozapadu (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2015: 8-
10). Zahvaljujui sustavnim arheolokim istraivanjima provedena su i geodetska snimanja
ireg podruja Doline, te razne interdisciplinarne analize prikupljenih uzoraka to omoguava
detaljniji uvid u ivot tadanjih stanovnika Doline, koja se nalazi na granici kulturnih utjecaja
istonohaltatskog i zapadnobalkanskog kruga (Dizdar 2015: 15-16). Na temelju dosad
analiziranog materijala autori ve spomenutog kataloga smatraju da tumuli u Dolini pripadaju
kulturnoj grupi Donja Dolina Sanski Most (Lonjak Dizdar, Mihaljevi, ur. 2015.).

42
 V.3. Ostava iz Doline

Ostava iz Doline pronaena je na poloaju Krevine i prodana je u Njemaku, gdje se

uva u Prechistorischen Staatssammlung (Prapovijesnoj dravnoj zbirci) u Mnchenu.
Ostavu je u potpunosti objavio P. Schauer 1977. godine, a ona obuhvaa velik broj predmeta,
poevi od sjekira i srpova, do ostataka maeva i drugih predmeta. U cjelokupnoj se ostavi
moda upravo najvie istiu maevi. Prvi od njih jest dio maa s drkom u obliku jezika koji
je P. Schauer (1977) definirao kao tip Vyn Slia. Drugi ma jest tip maa s punokovinskom
drkom, koji je takoer ouvan samo fragmentarno, a od treeg je maa ouvan samo donji
dio sjeiva (Schauer 1977: 94; Abb. 1:2,3,6). Pronaeno je ukupno 42 srpa, od kojih neke
karakteriziraju zavinuti vrhovi, a dva su srpa namjerno izrazito savijena i time neupotrebljiva
(Schauer 1977: 115). Izdvajaju se jeziasti srpovi s drkom u obliku lastina repa, jeziasti
srpovi s urezanim rebrima na rubovima i glatkim srednjim rebrom, jeziasti srpovi s glatkom
drkom bez ukrasa, jeziasti srpovi s urezanim reetkama na drkama, jeziasti srpovi s
drkom u obliku lastina repa i tri glatka rebra na drku, srpovi s bogato ukraenim drkama, te
jeziasti srpovi s drkom u obliku lastina repa na kojoj su urezana rebra na rubovima i dva
glatka srednja rebra, a izdvojena su i tri jeziasta srpa napravljena od bakra (Schauer 1977).
Primjeuje se da su neki tipovi srpova iz Doline veoma nalik srpovima pronaenim u ostavi iz
Sia. Osim toga, slini srpovi pronaeni su i u Slavonskom Brodu (Harding 1995: T. 63, 64).
Neki od srpova imaju oznake za koje P. Schauer smatra da predstavljaju simbol proizvoaa,
tj. metalurga. Ostava je sadravala i povei broj sjekira, od kojih se mogu izdvojiti one sa
raznim varijacijama viseeg V ukrasa, a veina sjekira ima uicu. Od ostalih se nalaza iz
ove ostave mogu izdvojiti fragment savijenog noa, fragment jedne manje otrice, dio pojasne
kope/kuke, masivna narukvica s krino preklopljenim krajevima i ukrasom snopova linija
koje ine cik-cak uzorak, te narukvica za nadlakticu ili nanogvica sa zadebljanim krajevima
na svakoj strani (Schauer 1977). Potrebno je istaknuti i bronani lim duine 41 cm i irine 4,2
cm za koji se smatra da je bio podstavljen organskim materijalom. Lim je ukraen
punciranjem, a ukras se protee sa po dvije puncirane linije du krajeva i po sredini. Na
krajevima se nalaze etiri rupe koje su vjerojatno sluile za uvrivanje lima kako bi dobio
kruni oblik. P. Schauer smatra da se zbog male irine i vidnih tragova iznoenosti na sredini
ovaj lim mogao nositi kao ogrlica (Schauer 1977: 116).

43
 Kada je o datiranju ove ostave rije, P. Schauer je ostavu generalno datirao u stariju fazu
kulture polja sa arama, od ega veina pripada starijim stupnjevima starije faze, tj. Ha A1.
Ma s drkom u obliku jezika pripada mlaem, Ha A1 stupnju. P. Schauer svoju dataciju
temelji na analogijama s materijalom iz ostava ermoie, Donja Bebrina, Podcrkavlje,
Slavonski Brod, Kr, Szentes-Nagyhegy, te ostavama Kisapti stupnja (Schauer 1977). Autor
je jedno poglavlje posvetio i razlozima deponiranja ove ostave. Moe se primjetiti da su neki
predmeti namjerno uniteni, to vjerojatno ide u prilog tome da bi ostava mogla biti sakralnog
karaktera. S. Hansen je primjerice, nekoliko svojih radova (Hansen 1996-1998; 2002; 2013;
2016; Hansen et al. 2012) posvetio upravo unitavanju predmeta prije deponiranja, to moe
odraavati ritualni karakter. Naalost, gotovo nita se ne zna o okolnostima nalaza ostave iz
Doline da bi se konaan zakljuak mogao sa sigurnou utvrditi.

V.4. Tumuli u Dolini i njihov iri kulturni znaaj

Prije nego se pristupi predstavljanju i analizi dosad istraenih segmenata kulturne

ostavtine stanovnika onodobne Doline, smatram potrebnim prikazati generalno poimanje
tumula, kako u krajoliku, tako i u duhovnom ivotu, kojim su se pozabavili brojni arheolozi
koji se bave bronanim i eljeznim dobom. Tako se na temelju dosadanjih razmiljanja i
razmatranja tumul ili grobni humak moe najlake definirati onako kako to donosi B.
Govedarica u svom lanku Ideoloki znaaj grobnih tumula i sakralna simbolika kruga, a
rije je o nalazitu koje spada u domenu kulta mrtvih, tj. mjesto je gdje se ispod naneenog
zemljanog humka koji predstavlja karakteristian grobni spomenik nalaze pojedinani ili
skupni grobovi (Govedarica 2010: 5). Tumul predstavlja vaan marker u vremenu i prostoru i
obiljeen je simbolikom koja se suo tempore vee uz duhovnost, mo i kult predaka. I kasnije
se tumuli veu uz brojna narodna vjerovanja i obiaje, pa tako i A. Harding (2011) navodi
neke od narodnih pria u kojima je uoljivo da su tumuli bili i ostali predmet
strahopotovanja vezan uz nadnaravne pojave i bia (Harding 2011: 25). Tumul je na taj
nain predstavljao vaan duhovni iskorak u kojem ovjek dobiva boanska obiljeja i prva je
monumentalna graevina za koju se sa sigurnou moe rei da je posveena ovjeku, a ne
bogu (Govedarica 2010: 5). U brojnim se tumulima najvie istiu oni kneevskog karaktera
jer pruaju uvid u promjene koje se dogaaju u tadanjem drutvu. propos toga, rije je o
novoj organizaciji drutva koja pretpostavlja postojanje njegovih elitnih lanova koji su si
mogli priutiti kako bogat ovozemaljski, tako i zagrobni ivot. Tumul kao takav predstavlja i
44
antropogenu promjenu u krajoliku, posebice kada je rije o stepskim podrujima u kojima se
tumuli posebno istiu i predstavljaju trajno sjeanje na pretke. Posebno je pitanje sekundarna
upotreba tumula kako bi se nastavilo sahranjivanje u novijim razdobljima, to istie i B.
Govedarica (2010). Autor spominje stepska podruja oko Crnoga mora gdje su do novoga
vijeka tumuli bili najee mjesto sahranjivanja, te jugoistonu Europu gdje su se na nekim
mjestima takvi obiaji postavljanja modernih grobalja na tumule odrali i do danas, a kao
primjer donosi fotografiju kurgana iz Cincarene u Moldaviji (Govedarica 2010: 7; sl. 11). I
Dolina je ovdje svakako vaan primjer, upravo zbog groblja iz 20. stoljea koje se i danas
nalazi na najveem vidljivom tumulu. Objanjenje ovakvog poteza moe se vrlo jednostavno
objasniti samim geografskim poloajem sela Dolina koje se nalazi uz rijeku Savu i koje je
samim time podlono poplavama. Zbog toga je jasno da su ljudi izabrali povieni poloaj iz
iskljuivo praktinih razloga. Meutim, ovo je groblje naputeno u drugoj polovici 20.
stoljea i groblje je u selu Dolini danas na drugoj lokaciji. Osim toga, sam odabir lokacije
tumula za seosko groblje dovodi do odreenih problemskih pitanja, poto je lokalitet s
tumulima poprilino udaljen od sela, a do njega se dolazi cestom koja vodi prema Makovcu
dok je lokacija okruena poljoprivrednim zemljitima i umom. Logino je stoga da se
postavlja pitanje zato su stanovnici ovoga sela odabrali lokaciju koja je od sela znatnije
udaljena, iako je poznato da su u gotovo svim selima toga prostora groblja u njihovu sklopu ili
neznatno udaljena. Ono to je zasad jasno jest da su se stanovnici na tom groblju pokapali za
visokog vodostaja Save. U svakom je sluaju vidljivo da moderno groblje na tumulu u Dolini
nije izolirani primjer i da je ovakva praksa bila rairena i u drugim dijelovima Europe.

Nadalje, kada je o razumijevanju pojave tumula rije, B. Govedarica (2010) istie

simbolizam kruga kao savrene forme u konstruiranju ideje nastanka tumula. Tako je duhovna
pozadina kruga prisutna u mnogim kulturama diljem svijeta, a u sebi sadrava misao o
savrenosti, vjenosti i promjeni, stalnog kretanja, ponovnog raanja i magine zatite od zla
(Govedarica 2010). Tako sama forma tumula kao kultnog mjesta moe predstavljati vei
spiritualni znaaj od onoga to se krije ispod nje.

45
Slika 9. Veliki tumul u Dolini s modernim grobljem na njegovu vrhu (foto: Margareta Miki)

Posebno je pak pitanje uloga tumula kao kasnobronanodobne pojave u formiranju

haltatske kulture. Iako je pokapanje pod tumulima poznato i iz ranijih razdoblja (npr.
srednjebronanodobna kultura grobnih humaka) i ne predstavlja znaajnu novinu u
bronanom dobu, tek poetkom starijeg eljeznog doba pokapanje pod tumulima postaje
rairena moda. Ovim se pitanjem detaljnije pozabavio Ch. F. E. Pare, te smatra da se ta moda
proirila iz sjeverozapadnog alpskog podruja (Pare 2003). Tu se dakako namee i problem
prijelaza iz kasnog bronanog u starije eljezno doba, tj. iz kulture polja sa arama u
haltatsku kulturu. Dolina u ovom sluaju predstavlje kljuan element u razumijevanju tog
prijelaza na prostoru kontinentalne Hrvatske, ali i na irem srednjoeuropskom prostoru. Ch.
F. E. Pare (2003) smatra da se taj prijelaz oituje upravo u promijeni pogrebnih obiaja, kada
se s pokapanja spaljenih pokojnika u urnama u ravim grobljima prelazi na pokapanje spaljenih
pokojnika pod tumulima. Ovaj prijelaz u nekim je dijelovima srednje Europe uoljiv neto
ranije nego to je to sluaj s perifernim podrujima, a ponajprije je to sjeverozapadno
podruje Alpa, gdje do ove pojave dolazi za vrijeme prijelaza Ha B2 u Ha B3 stupanj (Pare
2003: 77). I u sluaju Doline Pareova tvrdnja je primjenjiva, poto se ovi tumuli datiraju u
kraj Ha B3 i Ha C1a stupanj (Pare 1998: 299; Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 15).
Meutim, Ch. F. E. Pare zakljuuje da se prvi tumuli nakon disperzije iz sjeverozapadnog
podruja Alpa na istoku mogu uoiti tek od Ha C1a stupnja (Pare 2003: 88). Iznesena datacija

46
tumula u Dolini bez sumnje otvara mogunost za neke nove hipoteze o irenju mode tumula,
posebice tako daleko na jugoistok, de facto na rub podruja rasprostiranja kulture polja sa
arama i istonog haltatskog kruga.

V.5. Datacija i pogrebni ritual

Iako se dosad pretpostavljalo da grobove pod tumulima iz Doline treba datirati u srednje
bronano doba, zbog pronalaska maa tipa Boiu II, meutim, kako to iznose D. Lonjak
Dizdar i M. Gavranovi (2014) sahranjivanje se moe ograniiti na trajanje izmeu 80 i 100
godina, dok se datacija kree od kraja Ha B3 stupnja kroz cijeli Ha C1a stupanj prema Pareu
(Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 15; Pare 1998: 298-299). Navedeni stupnjevi zapravo su
oznaka prijelaza iz mlaeg bronanog u starije eljezno doba.

Kada je o pogrebnom ritualu rije, trebalo bi ga se razdvojiti u najmanje dva segmenta, i

to: onaj koji upuuje na usvajanje novih kulturnih tekovina i ideja, te onaj iz kojega se iitava
tradicija kulture polja sa arama. Upravo se ovim problemom pozabavila D. Lonjak Dizdar u
ve spomenutom katalogu. Naime, pod svakim istraenim tumulom bile su pokopane jedna ili
dvije osobe, dok su spaljene kosti i ostaci nonje polagani u urnu ili vreu od organskog
materijala (Lonjak Dizdar 2015: 19). Uz ostatke pokojnika, kao prilozi su pronalaene i kosti
spaljenih ivotinja, te posude u kojima je bila popudbina za put u zagrobni ivot (Lonjak
Dizdar 2015: 20). Autorica nadalje istie elemente koji upuuju na tradiciju kulture polja sa
arama i one nove koje dolaze s poetkom eljeznoga doba. Element koji svakako upuuje na
jake veze s tradicijom kulture polja sa arama je spaljivanje mrtvih i njihovo polaganje u
urnu, dok je nasipavanje tumula moda koja se pojavila na poetku eljeznoga doba (Lonjak
Dizdar 2015: 20). Uoljivo je da su stanovnici Doline, iako gotovo na rubnom podruju kako
kulture polja sa arama, tako i istonog haltatskog kruga, veoma brzo usvojili nove ideje koje
su se javile s poetkom eljeznoga doba, to upuuje i na pojaanu komunikaciju i razmijenu
ideja s udaljenijim podrujima. D. Lonjak Dizdar (2015) kao najbliu analogiju ovim
tumulima navodi mlae tumule u Kaptolu, dok su se stanovnici tadanje Donje Doline s druge
strane rijeke pokapali biritualno. Nadalje problematizira postojanje samo jednog ili dva groba
pod nekoliko tumula, dok se za ostatak stanovnitva pretpostavlja kako su se pokapali u
ravnim grobovima. Mogue je da se radilo o elitnijim lanovima zajednice koji su vjerojatno

47
zbog svog povoljnijeg drutvenog poloaja bili otvoreniji prihvaanju novih ideja koje su
mogle podrazumijevati nove religiozne pojave, nove pojave u nainima ekspresije moi ili
jednostavno modu. Meutim, odgovori na ovo pitanje doista mogu varirati, a razrijeenje
ove problematike sigurno lei u daljnjim istraivanjima ovoga lokaliteta, pa tako i novim
spoznajama.

V.6. Korpus nalaza keramika

Iako zbog brojnih zanimljivih metalnih nalaza keramika iz grobova pod tumulima u
Dolini pada u drugi plan, potrebno joj je posvetiti neto vie pozornosti. Dosada naime nije
objavljen jedan sveobuhvatni znanstveni rad koji bi ukljuio detaljnu analizu keramike i
metalnih nalaza, to je i razumljivo poto istraivanja ovog lokaliteta jo uvijek traju. Ovdje
e se prikazati tek nekoliko reprezentativnih primjeraka keramikog posua na temelju onoga
to je dosada objavljeno o ovome lokalitetu. Potrebno je istaknuti da je velik broj posebnih
keramikih nalaza iz dosad istraenih grobova, veoma kvalitetan i ukraen. Tu se dakako
istie nekoliko posuda koje e se ovdje prikazati. Iz tumula 6 poznato je nekoliko ukraenih
posuda od kojih se ponajvie istie lonac zaobljenog tijela i ljevkastog vrata, ukraen
snopovima vodoravnih i okomitih cik-cak linija s ravnom linijom u sredini (Lonjak Dizdar,
Mihaljevi, ur. 2015: 39, Sl. 2). Urezane su linije ispunjene inkrustacijom, dok je rub posude
ukraen kosim kaneliranjem. U istom grobu pronaeno je jo nekoliko zanimljivih posuda,
poput dvije posude (jedna od njih u ulozi urne) bikoninog tijela i ljevkastog ruba, ukraenih
snopovima obrnutih lijebljenih V ukrasa u gornjem dijelu tijela, a razlikuju se u boji urna
je tamnosmea, dok je druga posuda oker boje, te su obje polirane obrade (Lonjak Dizdar,
Mihaljevi, ur. 2015: 38 (Sl. 6) -39 (Sl. 1)). Ovaj grob sadravao je jo nekoliko posuda:
zdjelu zaobljenog tijela i uvuenog vodoravno kaneliranog ruba s funkcionalno dekorativnim
dodatkom na najirem dijelu, alicu zaobljenog tijela s naglaenim ramenom i ravnim rubom,
trakastom rukom koja nadvisuje rub, te cik-cak inkrustriranim vodoravnim linijama u
gornjem dijelu i rubom ukraenim kosim kaneliranjem i lonac zaobljenog tijela i izvuenog
ruba s ukrasom vodoravne plastine trake s otiscima prstiju na ramenu posude iz koje na tri
dijela izlaze tri okomite plastine trake (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2015: 40, Sl. 3, Sl. 4, Sl.
5). U grobu 2 tumula 8, takoer je pronaena posuda crvenkaste boje s ukrasom cik-cak linija
s inkrustacijom, te jo dvije posude, dok je u grobu 1 pronaena posuda s rukom, kosim

48
izljevom i kaneliranim trbuhom (Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 15-16; Fig. 4). U
keramikim se oblicima jo uvijek oituje tradicija kulture polja sa arama, s tendencijom
prema inovacijama, ali ponajprije u ukrasu. Ukras vodoravne plastine trake s otiscima prstiju
nije toliko signifikantan za datiranje ove keramike, jer ga je mogue pratiti kroz cijelo trajanje
kulture polja sa arama, ali i u starijem eljeznom dobu. S druge strane zanimljivost iz aspekta
inovacije predstavlja urezani cik-cak ukras s inkrustacijom koji je uoljiv na nekoliko posuda
iz Doline. D. Lonjak Dizdar i M. Gavranovi istiu nekoliko lokaliteta s kojih potjee
keramika koju je mogue komparirati s onom iz Doline, a koji su ponajprije povezani sa
sjevernom Bosnom (Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 23). Tako se kao primjeri mogu
spomenuti osim nekih lokaliteta u Vojvodini i visinska naselja Pivnica, Vis, Brdace,
Zemunica i Zecovi, te paljevinska groblja iz Petkova Brda i Mekote (Lonjak Dizdar,
Gavranovi 2014: 23). Osim ovih lokaliteta, isti nain ukraavanja i ukrasni motiv uoljiv je i
na zapadnijim lokalitetima poput naselja kod Dubovca u blizini Karlovca, Kiringrada i Belaja,
grobalja u Treerovcu i Ozlju. U susjednoj Sloveniji pak, istiu se lokaliteti grupe Rue
Rue, Hajdina i Podbreje, zatim Lepa Raven kraj Potele i Brinjeva Gora (Lonjak Dizdar,
Gavranovi 2014: 23-26). Rairenost ovoga ukrasa, ali i neke druge pojave, ukazuju na
nesumnjivu komunikaciju stanovnika Doline sa iteljima sjeverne Bosne, ali i sa drugim
podrujima istoga kulturnog kruga.

V.7. Korpus nalaza metalni nalazi

Iz tumula u Dolini potjee vei broj veoma zanimljivih metalnih predmeta na osnovu
kojih je mogue zakljuiti mnogo toga o nainu ivota tadanjih itelja Doline. Godine 2009. i
2010. Detaljno su istraena dva tumula (tumul 6 i tumul 8), u ijim je pripadajuim
grobovima pronaeno nekoliko iznimnih predmeta (Lonjak Dizdar et al. 2011: 43). Osim ve
opisanih keramikih nalaza, iz tumula 6 potjee eljezna dvopetljasta fibula s trokutastom
nogom i lukom rombinog presjeka, prema Gabrovcu tip 2a, za koju se paralele pronalaze u
grobu 250 u Ljubljani (Lonjak Dizdar et al. 2011: 43; Lonjak Dizdar, Mihaljevi, ur. 2015:
36, Sl. 1). Meutim, potrebno je upozoriti na jednu manju razliku koja se javlja izmeu ovih
dviju fibula, naime, noica fibule iz Doline u obliku je pravilnog trokuta, ravnih strana, dok
noica fibule iz groba 250 u Ljubljani ima dvije neravne stranice, uvuene prema unutra (Pu
1970: T. 50:8). Ovakve fibule opisao je S. Gabrovec i njihova pojava u dolenjskoj skupini na

49
prostoru Slovenije uvrtava se u stupanj Podzemelj I (po Gabrovcu), tj. u Ha B3 (Gabrovec
1987: 40). Potrebno je naglasiti da stupanj Podzemelj I, a djelomino i Podzemelj II, traje
istovremeno s ljubljanskom skupinom kulture polja sa arama. Stoga ne udi da se i u stupnju
Podzemelj I prvi put pojavljuju razne varijante dvopetljastih fibula, a veina ih je u starijoj
fazi izraena od eljeza (Gabrovec 1987: 40). S. Gabrovec (1987.) nadalje istie da najstarije
varijante ovakvih fibula imaju trokutastu nogu, dok su rijee visoke pravokutne. Ovakve se
fibule susreu ponajvie na prostoru Slovenije, dok su izolirani primjerci poznati iz Glasinca i
Vukovara (Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 20). Iz istoga groba potjee vei broj, tj. oko
stotinu zakovica s kalotastom glavicom od bronanog lima promjera 0,6 mm i duim trnom
(Lonjak Dizdar, Mihaljevi, ur. 2015: 36, Sl. 1). One same po sebi ne pruaju neke
znaajnije informacije, nego navedeno ovisi o nainu interpretacije njihove funkcije. D.
Lonjak Dizdar i M. Gavranovi (2014.) predlau dvije mogue interpretacije koje bi mogle
posluiti pri rekonstrukciji cjelovitog predmeta kojega su ove zakovice dio. Naime, mogue je
da su ove zakovice bile sastavni dio odjee pojasa, plata ili prsluka, ili je rije o zdjelastoj
kacigi grupe Libna (Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 20; Lonjak Dizdar et al. 2011: 43).
Ako bi bila rije o zdjelastoj kacigi, mogle bi se pretpostaviti zanimljive teze, poto su
zdjelaste kacige uglavnom specifine za dolenjsku kulturnu skupinu (Gabrovec 1987: 38), no
iji utjecaji dopiru i dalje pa ih tako u Hrvatskoj pronalazimo i na lokalitetu Budinjak
(koberne 1999: 72). U tom bi se sluaju ova granica sigurno pomaknula dalje na istok.
Svakako, ova dva nalaza iz groba 1 iz tumula 6 upuuju na nesumnjive kontakte sa zapadom,
ponajprije istonoalpskim prostorom (Lonjak Dizdar et al. 2011; Lonjak Dizdar,
Gavranovi 2014.).

Iz tumula 8, osim ulomaka bronane narukvice okruglog presijeka i ulomaka bronane

fibule okruglog presijeka s bikoninim dugmetom iz groba 1, potjee i bronana igla (Slika
8.) s malom vazolikom glavicom ukraena u gornjem dijelu sa sedam snopova vodoravnih
urezanih linija (Lonjak Dizdar, Mihaljevi, ur. 2015: 33, Sl. 1). Igle s vazolikom glavicom
este su na prostoru srednje Europe i uglavnom se datiraju u kasni Ha B stupanj (Heynowski
2014: 131-132). Tako su ove igle veoma uobiajene na grobljima Stillfried grupe u Donjoj
Austriji, te Transdanubiji i sjevernoj Hrvatskoj (Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014: 19;
Lochner 1994: 220-221; Abb. 116). Spominju se i na prostoru vicarske, gdje se isto tako
datiraju u Ha B3 stupanj (Rychner et al. 1995: 477-479; Abb. 19: 4,5). Ono ime se igla iz
Doline istie jest vrlo mala glava i ve spomenuti ukras. Igle s malom vazolikom glavicom
analizira i C. Metzner-Nebelsick i oznaava ih tipinima za Ha B3 stupanj, te napominje

50
njihovu rairenost, izmeu ostaloga, i u junoj Njemakoj (Metzner-Nebelsick 2002: 46; Abb.
191). Paralele za ovu iglu, D. Lonjak Dizdar i M. Gavranovi pronali su u ostavama
Badacsonytomaj i Celldmlk-Sghegy, te na nekropolama u Ruama i Pobreju (Lonjak
Dizdar, Gavranovi 2014: 19; Pahi 1972: T. 10:9). Igle iz Rua danas se uvaju u
Universalmuseum Joanneum u Grazu, a u katalogu arheoloke zbirke predstavio ih je M.
Mele (Mele 2011: 32-33; Kat. 8: 6; Pare 1998: 345; Abb. 25:28). One se vrlo lako mogu
povezati s iglom iz Doline, to je ponajvie vidljivo u veoma maloj glavici.

Slika 10. Bronana igla s malom vazolikom glavicom iz tumula 8 (Prema: Lonjak Dizdar,
Gavranovi 2014: 17, Crte: Kreimir Ronevi)

Pri iskopavanju tumula 9 2013. godine pronaena su dva bronana predmeta: igla s
lukoviastom glavicom i bronano dugme. O igli s glavicom u obliku lukovice ne moe se
ovdje puno toga rei, osim da ovakav tip igle Vinski-Gasparini spominje prvi put unutar III.
faze kulture polja sa arama sjeverne Hrvatske, te ih tako datira u stupanj Ha A2 (Vinski-
Gasparini 1973: 136). U grobu 1, osim navedene igle, pronaeno je i bronano dugme koje
oblikom nalikuje klobuku gljive. D. Lonjak Dizdar i drugi autori lanka u kojemu je
podnesen izvjetaj o iskopavanju 2013. godine, smatraju da se najblia paralela ovakvom
dugmetu pronalazi na lokalitetu Tenja iz groba 1 (Lonjak Dizdar et al. 2014: 96). Meutim,
potrebno je napomenuti da oblik gornjeg dijela ovoga dugmeta podosta podsjea na dijelove
konjske opreme trako-kimerijskog utjecaja iz vremena prijelaza bronanog u eljezno doba
(Metzner Nebelsick 1996; 2002; Patek 1993: Abb. 10, 90.).

I iskopavanje tumula 5 pruilo je veoma zanimljive nalaze. Tumul je bio promjera 20

m, a grob 1 sastojao se od pravokutne drvene konstrukcije, a potom su u grob nasipani ostaci
lomae na koje je poloena ara sa zdjelom kao poklopcem (Lonjak Dizdar et al. 2014: 96).

51
Sa sjeverne strane urne bila je poloena bronana kaciga, koja predstavlja veoma zanimljiv
nalaz, dok je s june strane poloena ivotinjska eljust, a u tragovima gorevine pronaeni su
brojni komadi bronce koja je gorila zajedno s pokojnikom (Lonjak Dizdar et al. 2014: 96).
Veoma je zanimljiv nalaz bronane kacige koju je D. Lonjak Dizdar (2014.) definirala kao
zvonasti tip i koja je veoma dobro ouvana. Autorica istie kako ovu kacigu iz Doline od
ostalih kaciga toga tipa na prostoru Podunavlja razlikuje to da je gornji cijevasti dio za
krijestu privren zakovicama na kalotu kacige (Lonjak Dizdar et al. 2014: 97). O ovom
konkretnom nalazu ne moe se trenutno neto detaljnije rei dok rezultati istraivanja ne budu
objavljeni. No, o zvonastim kacigama u poslijednje je vrijeme mnogo toga napisano
(Metzner-Nebelsick 2002.; Born, Hansen 2002.; Mrtz 2010.; Mdlinger et al. 2013), a ve ih
je P. Schauer datirao u Ha B3 stupanj (Lonjak Dizdar et al. 2014: 97). Openito se zvonaste
kacige po obliku mogu podijeliti na 2 tipa: konine i okrugle, dok se datacijski smjetaju na
sam kraj kasnog bronanog doba (Mrtz 2010: 362). Jasno je vidljivo da ove kacige potjeu s
prostora Karpatske kotline od kuda se ire dalje i dospijevaju do Baltika, tj. sjeverne
Njemake i Poljske, ali i Italije, stoga ne udi njeno pojavljivanje u Dolini (Lonjak Dizdar et
al. 2014: 97; Mrtz 2010; Born, Hansen 2002.). Isto je tako veoma zanimljivo pojavljivanje
ovih kaciga u kontekstu koji upuuje na odreene ritualne radnje, pa ih se tako na prostoru
gornjeg Potisja nalazi u ostavama ritualnog karaktera (Mrtz 2010). Ukop ove kacige kao
oprotajnog dara pokojniku, zajedno s dijelom ivotinjskom eljusti i urnom u sredini, moe
puno doprinijeti pri pokuaju razumijevanja pogrebnih obiaja stanovnika Doline, ali i ireg
posavskog prostora. Ovakav raspored urne, kacige i ivotinjske eljusti, u usporedbi s
deponiranjem ovakvih kaciga u ostavama ritualnog karaktera (Mrtz 2010), takoer moe
pomoi pri generalnom razumijevanju uloge odreenih predmeta u religioznom ivotu ljudi s
kraja bronanog i poetka eljeznog doba. Meutim, da bi se odgovorilo na navedena
problemska pitanja, potrebno je priekati detaljnije analize i rezultate ovih relativno novih
istraivanja.

Osim metalnih predmeta pronaenih tokom iskopavanja tumula, istie se i jedan sluajno
pronaeni predmet. Rije je o djelomino tordiranoj ogrlici, torkvesu, izraenom od eljeza,
okruglog presjeka, ploasto raskucanih i cjevasto savijenih krajeva (Lonjak Dizdar,
Mihaljevi 2015: 30; Sl. 1). Zasad o ovoj ogrlici nema bliih podataka.

52
 V.8. Korpus nalaza ostali nalazi

Osim keramike i predmeta izraenih od metala bronce i eljeza, pri iskopavanju tumula
u Dolini pronaeno je i nekoliko predmeta izraenih od drugih materijala, poput kosti i
kamena. Tu se ponajprije istie grob 1 iz tumula 6, u kojemu su pronaena dva privjeska
krunoga oblika izraena od kosti i jedan kameni brus. Oba privjeska od kosti promjera su 3,5
cm i imaju rupu u sredini. No, ipak se istie jedan od ta dva privjeska, sa zanimljivim
ukrasom koncentrinih krunica na obje strane privjeska, pa i na bonoj strani (Lonjak
Dizdar, Mihaljevi, ur. 2015: 36; Sl. 3, Sl. 4). Ovakav ukras koncentrinih krunica doista je
bio rairen u razdoblju kojemu pripadaju tumuli u Dolini, pa ga je tako mogue nai i na
drugim materijalima, ponajvie keramici. Ako je rije o ovakvom ukrasu iskljuivo na kosti,
kao primjer moe se navesti nalaz kosti iz groba 137 u Doroslovu, na kojem se nalazi isti
takav ukras kao na privjesku iz Doline, a datira se na sam poetak eljeznog doba (Tasi
1994: 15, T. II:; Metzner-Nebelsick 2002: 136, Abb. 46:8). No, najblia paralela ovakvom
privjesku povezuje se s lokalitetom Sghedy, ije je nalaze Patek (1968) datirala od Ha B do
Ha D stupnja. Iako se ne moe postaviti preciznija datacija ovih predmeta od kosti, u svakom
se sluaju oni mogu datirati u vrijeme mlae faze kulture polja sa arama pa sve do starijeg
eljeznog doba, to se ipak poklapa s razdobljem u kojemu se pokapalo na groblju u Dolini.
Naime, dva kotana kruna predmeta s lokaliteta Sghedy, slinog su promjera kao i predmet
iz Doline (3,7 3,8 cm). Jedan od njih nema rupu u sredini, nego pet malih koncentrinih
krunica u sreditu oko kojih su malo udaljenija dva reda isto tako malih koncentrinih
krunica (Patek 1968: T. XXV:15). Drugi predmet ima rupu u sredini oko koje su malo vee
koncentrine krunice poslagane u jednom redu, a rubovi predmeta su rafirani (Patek 1968:
XXV:14). Iako raspored ovih koncentrinih krunica na ovim predmetima nije identian
onom na privjesku iz Doline, s njime ih povezuje kotani materijal, veliina, oblik i nain
ukraavanja, a mogu se otprilike smjestiti u isto vrijeme.

U grobu 1 tumula 6 pronaen je i kameni brus pravokutnog oblika, proirenih krajeva i s

rupom na jednoj strani, koji je namjerno izlomljen na tri dijela (Lonjak Dizdar, Mihaljevi,
ur. 2015: 38, Sl. 5). Ovakvi brusevi pronaeni su na lokalitetima Dalj i Batina, a nalaz iz
Doline bi mogao biti najzapadniji nalaz brusa ovoga tipa (Lonjak Dizdar, Gavranovi 2014:
20). Slian brus, s rupom na jednom kraju i duim stranicama savinutim prema unutra,
pronaen je i na lokalitetu Somlvsrhely kod Veszprma u zapadnoj Maarskoj, a E. Patek
nalaze s ovog lokaliteta datira u Ha C stupanj (Patek 1993: 86, Abb. 66:5). Zasigurno se moe

53
ustvrditi da je ovaj predmet poveziv s takozvanim trako-kimerijskim krugom i da predstavlja
nove utjecaje s istoka koji dolaze u Karpatsku kotlinu poetkom eljeznoga doba.

V.9. Zakljuno

Selo Dolina izuzetno je bogato arheolokim nalazima vezanim uz bronano doba. Od

nalaza koji su pronalaeni od 19. stoljea ponajvie se istie ma tipa Boiu II, koji pripada
srednjem bronanom dobu. Naknadno je pronaena ostava koja se datira u stariju fazu kulture
polja sa arama, a koja sadrava velik broj predmeta od kojih se najvie istiu maevi.
Istraivanja koja traju od 2009. godine, provode se na skupini tumula, tj. groblju s kraja
bronanog i poetka eljeznog doba. Zahvaljujui tim istraivanjima prepoznaje se velika
vanost Doline, posebice kada se panja usmjeri na tok komunikacija koje su tekle od istoka
prema zapadu, te sjevera prema jugu i obrnuto. Teza koju je iznio Ch. F. E. Pare (2003), a koja
se odnosi na prijelaz bronanog u eljezno doba (koji je izmeu ostaloga vidljiv u prihvaanju
mode tumula), stavlja Dolinu u sredite ove rasprave, jer se tumuli ondje pojavljuju neto
ranije nego na drugim podrujima nakon irenja ove mode iz sjeverozapadnog alpskog
podruja. Za sada je od pronaenog materijala pri istraivanjima u Dolini, detaljnije objavljen
jedino materijal iz tumula 6 i 9. Na temelju komparacije, voditelji istraivanja ovoga lokaliteta
zakljuili su da su u keramici vidljivi utjecaji koji se ire s druge, bosanske savske obale, dok
se u metalnim i drugim predmetima uoavaju utjecaji koji dolaze iz Karpatske kotline i
istonoalpskog prostora. U nekim su predmetima vidljivi i utjecaji tzv. trako-kimerijskog
kruga, koji se poetkom eljeznoga doba poinju iriti Podunavljem. Poto su istraivanja jo
uvijek u tijeku i poto se eka detaljna analiza veeg broja dosad pronaenih predmeta, za
oekivati je brojna nova saznanja o ovom lokalitetu, ali i neka nova problemska pitanja
vezana uz prijelaz iz bronanog u eljezno doba.

54
 VI. ZAKLJUAK

Novogradiko podruje moda ne obiluje velikim brojem lokaliteta koji pripadaju

kasnom bronanom dobu, no svaki od utvrenih lokaliteta predstavlja veoma vaan segment u
istraivanju kasnog bronanog doba, kako na lokalnoj tako i na uoj i iroj regionalnoj razini.
Iako postoji nekolicina sluajnih nalaza i ubiciranih potencijalnih lokaliteta otkrivenih
rekognosciranjem, zasad su sustavno istraivana jedino tri lokaliteta. Samo je primjerice
rekognosciranjem ueg podruja Nove Gradike 1997. godine, i to ponajvie dijela koji
pripada prigorskom prostoru, ubicirano 24 lokaliteta, od kojih 12 pripada prapovijesnom
razdoblju (Vrdoljak, Mihaljevi 1997). Iako nije specificirano o kojim je tono razdobljima
rije, pretpostavlja se da i na prigorskom prostoru moraju postojati nalazita koja pripadaju
kasnom bronanom dobu, a tu bi se posebice trebalo raunati na naselja visinskog tipa.
Posavsko podruje ovdje je zapravo ponudilo dva lokaliteta od izuzetne vanosti Makovac
i Dolinu, dok se Greani nalaze neto dalje na sjeveru, zbog ega se zakljuuje da je rijeka
Sava u to doba predstavljala izuzetnu vanost, kako u vidu resursa, tako i prometnice i
okosnice ivota. Njezina vanost tek izlazi na vidjelo zahvaljujui sustavnim arheolokim
istraivanjima koja se provode na mjestu groblja pod tumulima kraj sela Doline, koja su
pokazala razinu komunikacije koja se odvijala iz ovog pravca prema poznatom lokalitetu na
bosanskoj strani Donjoj Dolini, i obrnuto.

U ovom se radu pokualo na osnovu objavljenog materijala, kratko prikazati segmente

ivota ljudi u vrijeme kasnog bronanog doba, u njihovom svakodnevnom ivotu,
meusobnim komunikacijama, religioznosti i umjetnosti. Slijedio se komparativni pristup na
temelju kojeg su se promatrali utjecaji i ideje koji su prethodili stvaranju pojedinih predmeta.
Moda koja je dolazila s udaljenijih prostora uglavnom se oitovala u metalnim i drugim
predmetima, dok se u keramici najvie uoavaju regionalne osobitosti. Greani su lokalitet s
kojeg su zasada poznati jedino keramiki predmeti iz grobova, a poseban grobni ritus koji je
upravo na ovom lokalitetu uoen najranije u Hrvatskoj, doveo je do konstruiranja nove
kulturne grupe unutar istonog kruga kulture polja sa arama, s upravo ovim lokalitetom kao
eponimnim. Grobni ritus povezuje ovaj lokalitet s drugim eponimnim lokalitetom ove grupe,
Baricama u sjevernoj Bosni. Unato lokalnim obiljejima koja su najoitija u keramikim
oblicima, ponajprije u velikim arama koje su naopako poklapale posmrtne ostatke pokojnika,
grupa Barice-Greani oituje i izrazite veze s oblinjom virovitikom grupom, kao i s
naseljem Oloris kod Donjeg Lakoa, te jo nekim nalazitima sjeverozapadne Slovenije

55
(ovi 2011: 282). Istraivanje naselja i groblja u Makovcu uvelike je doprinjelo daljnjem
razumijevanju odnosa ove grupe s udaljenijim podrujima Transdanubije, Donje Austrije, ali i
blieg slovenskog istonoalpskog podruja. Neki oblici keramikih posuda, a posebice
metalni nalazi, nepobitno su potvrdili tipoloku povezanost predmeta ove grupe s prostorom
Moravske, Donje Austrije, Transdanubije, a u nekim motivima i s prostorom Transilvanije. Na
osnovu prezentiranog materijala moe se primjetiti utjecaj koji dolazi s prostora koji zauzima
kulturna grupa Baierdorf-Velatice, te povezanost grupe Barice-Greani s njom, to istie i
ovi (2011.). Iz Makovca potjeu i dvije ostave, koje su povezive s navedenom grupom
Baierdorf-Velatice, te predmetima iz horizonta Kurd u Transdanubiji, no isto tako neki svoje
paralele imaju i na prostoru brodskog Posavlja. Ostava iz Sia naena je neto dalje, blie
Slavonskom Brodu, a svrstana je u III. fazu kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj.
Ona sadri oblike specifine za III. fazu, poput sjekira s Y ukrasom, ija se distribucija
moe pratiti na dosta irokom prostoru. Ova ostava za sobom je povukla i neka pitanja
datacije, posebice kada je rije o III. fazi, no ipak se jasno pokazalo da ju ne moemo smjestiti
u starije razdoblje i da njoj pripadajui predmeti predstavljaju svojevrsne prijelazne oblike ka
mlaoj fazi kulture polja sa arama. Deponiranje ove ostave u bari povuklo je za sobom i
pitanje karaktera deponiranja ostava u bronanom dobu generalno. Zakljuuje se da
odreivanje karaktera deponiranja ovisi o kontekstu u kojem je ostava pronaena, kao i o
stanju predmeta, te iroj prostornoj distribuciji drugih ostava. Posebna rairenost ovoga
fenomena u vrijeme kulture polja sa arama u prvi plan je dovela sakralni karakter jednog
dijela ostava, sa ime se vee sakralizacija prostora i ritualne intervencije na materijalu prije
deponiranja. Jasno je da kada je rije o posebnim, svetim mjestima, kao to su vode, pilje i
druga mjesta u prirodi, moemo govoriti o sakralnom karakteru tih ostava. S deponiranjem
ostava vee se i generalna slika religijske strukture bronanog doba, te pitanja karaktera
religije i stupnja hijerarhije njezinih nositelja. Da bi se to bolje pristupilo razumijevanju
religioznosti u prapovijesti openito, potrebno je to uiniti u okviru kognitivne arheologije
koja se poela razvijati s nastankom postprocesualistikih ideja, a ovakav pristup zahtjeva
brojne komparacije, kroz vrijeme i prostor, poevi od paralela s udaljenijim podrujima
istoga razdoblja, do etnografskih zapisa 19. stoljea. Neuroznanost i istraivanje
funkcioniranja ljudskog mozga, posebice u nekim trenucima religijske ekstaze i spoznaje,
takoer se moe primjeniti na razumijevanje religioznosti u prapovijesti, to je primjerice,
uinio D. Lewis Williams pri interpretaciji piljske umjetnosti gornjeg paleolitika kao
produkta religijske ekstaze. Ovakav pristup mogao bi pruiti odgovore na brojna pitanja
religioznosti kasnog bronanog doba, o kojoj se jo uvijek veoma malo zna, a posebice kada

56
je rije o Karpatskoj kotlini. Stoga se ovdje prihvaa ideja koju je iznijela E. Pzstor (2011) i
djelomino K. Kristiansen i B. Larsson (2005), a koja se temelji na definiranju
bronanodobnih religijskih sustava kao svojevrsne kombinacije proto-indoeuropskih religija
koja se temelji na vjerovanju u nebeska i ratnika boanstva i neke vrste animizma povezanog
sa amanizmom i pripadajuim vjerovanjima. Saznanja o religioznosti najbolje se mogu uoiti
temeljem analize simbola koji se nalaze na pronaenim predmetima. Ovakav sluaj
predstavlja i nekoliko bronanih nalaza iz Makovca, poevi od bronanih limova na kojima
se nalaze simboli pjeanog sata, do falera ukraenih na nain koji se vrlo lako moe povezati
sa celestialnim, tonije, solarnim simbolizmom.

Na taj nain, lokaliteti u Greanima i Makovcu, te ostava iz Sia, predstavljaju

golemu vanost za daljnje istraivanje kulture polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, ali i ire.
Na temelju smjetaja tih lokaliteta zakljuuje se da su vodotokovi bili od neizmjerne vanosti
tadanjim ljudima. Navedeno se primjeuje i na pronaenom materijalu, jer utjecaji iz
udaljenijih prostora najvjerojatnije dolaze putem rijeka Dunava, Drave i Save, a na lokalnoj
se raznini primjeuje da je ta komunikacija tekla ne samo du rjenoga toka, nego i preko
rijeke, jer posebice kada je rije o grupi Barice-Greani, primjeuje se da Sava tu ne
predstavlja granicu rasprostiranja kulturnih grupa, nego je ona obuhvaena u cjelinu
rasprostiranja grupe. Jo jedan takav sluaj predstavlja i lokalitet u Dolini, u blizini
Makovca, koji pripada samom kraju kasnog bronanog i poetku eljeznog doba. Dolina
naime, pripada kulturnoj grupi Donja Dolina-Sanski Most, te je i ovdje ponovno vidljiv sluaj
kulturne grupe kojoj Sava nije granica, ve obje obale pripadaju istoj grupi. Dolina je
specifian lokalitet ije istraivanje prua brojne podatke nune za daljnju rekonstrukciju
ivota ljudi u prijelaznom razdoblju, kada su neke starije tradicije jo uvijek prisutne, a
neke inovacije koje e kasnije postati rairena moda, ovdje se primjeuju vrlo rano. Prije
svega je rije o tumulima, koji su u starijem eljeznom dobu jedna sasvim prihvaena pojava,
a u Dolini su se pojavili jo u razdoblju Ha B3. Upravo je i tumulima kao takvima i njihovoj
pojavi na poetku eljeznoga doba, takoer posveeno jedno poglavlje. I nije udno da su se
tumuli ovdje pojavili vrlo rano, jer zapravo savreno ocrtavaju sliku svijeta koja je kod
pripadnika kulture polja sa arama ve bila usvojena. Rije je naime o ritualizaciji i
sakralizaciji krajolika, koji se konstruira prema mitolokom ili boanskom poretku
(Kristiansen, Larsson 2005: 355). Ovdje se moe primijeniti slika svijeta koja je usvojena ve
puno ranije i to na veoma irokom prostoru, a rije je o tri ravni na kojima poiva cjelokupno
postojanje Nebo, Zemlja i Podzemlje. Tumuli su zapravo najblii nebeskom prostoru i

57
moda su olakavali pokojnikov prijelaz na drugi svijet. I ve spomenute ostave isto tako
mogu predstavljati svojevrsni nain komunikacije s drugim svijetom, materijalizaciju
duhovnog potraivanja ili zahvale. Dolina se ovdje istie kao jedno od mjesta na kojima je
prihvaena nova ideja i uklopljena u ve postojei drutveno-religijski okvir. Najblie paralele
ovom groblju vidljive su na drugim grobljima pod tumulima sjeverne Hrvatske, ali neto
mlaima od Doline. Ponajprije je rije o veoma bliskom Kaptolu kod Poege (Potrebica
2002), te neto zapadnijem i udaljenijem Budinjaku (koberne 1999). Istraivanja koja se
provode od 2009. godine ve su donijela brojne zanimljive rezultate, poput nedavnog otkria
ukopa pokojnika zajedno sa cijelim spaljenim konjem (Lonjak Dizdar, Mihaljevi 2015: 46).
Daljnja e istraivanja ovoga lokaliteta, kao i objave pronaenog materijala, zasigurno pruiti
brojne prilike za razumijevanje problematike vezane uz svakodnevni drutveni i religijski
ivot ovih ljudi, kao i njihove ekonomske veze i razmijenu ideja s bliim i daljim krajevima.

Do sada istraeni lokaliteti obiluju podacima, no jo uvijek postoje brojni nerazrijeeni

problemi vezani uz podruje zapadne Slavonije, posebice njenog prigorskog dijela. Smatram
da i na novogradikom podruju moraju postojati naselja visinskog tipa, kao to je primjerice
otkriveno naselje Velika-Pli (Lonjak-Dizdar, Potrebica 2004) na veoma bliskom poekom
podruju. Jasno je da je ivot uz rijeku sigurno imao svojih prednosti i da se takvo podruje
ini pogodnijim za podizanje naselja, no i prigorska i visinska podruja mogla su predstavljati
pogodan poloaj, kako strateki, tako i s obzirom na dostupne resurse. Naravno da nije za
oekivati velika naselja na takvim podrujima, posebice ako se u obzir uzme da je glavnina
komunikacije s udaljenijim podrujima bila usmjerena na rijeni promet i time inila takva
mjesta svojevrsnim centrima za daljnje irenje utjecaja. No ne treba iskljuiti ni manja
naselja na podrujima koja su udaljenija od glavnih prometnica, jer su i ona morala odigrati
svoju ulogu u cjelokupnom ivotu zajednice. Zbog toga smatram potrebnim barem
djelomino usmjeravanje prema takvim podrujima, to e uvelike pridonijeti razumijevanju
uloge krajolika u kasnom bronanom dobu, bilo kada je rije o njegovoj sakralizaciji ili
iskoritavanju dostupnih resursa. Podruje Nove Gradike pritom je idealno jer obuhvaa i
posavsko i prigorsko i gorsko podruje na relativno malom prostoru. Daljnja istraivanja
sigurno mogu doprinijeti razumijevanju odnosa ova tri podruja, njihovih komunikacija i
veza, ali i razlika.

58
 VII. BIBLIOGRAFIJA

BOROVAC, I., ur., 2002., Veliki atlas Hrvatske, Mozaik knjiga, Zagreb

BONJAK, K., 1925., Psunj. Prilozi flore jugozapadne Slavonije, Acta Botanica Croatica
1, Zagreb, 121-133

v. BRUNN, W. A., 1968., Mitteldeutsche Hortfunde der jngeren Bronzezeit, W. de Gruyter

& Co., Berlin

OVI, B., 2011., Bronzano doba sjeverne Bosne u svjetlu novih istraivanja. U: Glasnik
Zemaljskog muzeja n.s. A., 52 Sarajevo, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 2011,
277-286

OVI, B., 1988., Barice-Greani kulturna grupa, U: Arheoloki leksikon Bosne i

Hercegovine, Tom 1, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 60-61

OVI, B., 1988., Donja Dolina-Sanski Most kulturna grupa, U: Arheoloki leksikon
Bosne i Hercegovine, Tom 1, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 70-72

OVI, B., 1958., Barice nekropola kasnog bronzanog doba kod Graanice, Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu 13, Sarajevo, 77-96

DULAR, J. et al., 2002., Bronastodobno naselje Oloris pri Dolnjem Lakou, Zaloba ZRC,
Ljubljana

DULAR, J., 2002., Dolnji Lako in mlaja bronasta doba med Muro in Savo U:
Bronastodobno naselje Oloris pri Dolnjem Lakou, Zaloba ZRC, Ljubljana, 143-228

59
DAI, Z., 1989., Novogradiko podruje u predhistoriji i antici, Narodno sveuilite M. A.
Reljkovi, Nova Gradika

UREVI, M., LUDAJI, N., 2011., Barice naselje, podruje Bosanske Gradike. U:
Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A., 52
Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 2011.: 93-105

UREVI, M., LUDAJI, N., 2011., Barice humke, kod Bosanske Gradike. U:
Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A., 52, Sarajevo, Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine, 107-113

ELIADE, M., 1951., Le Chamanisme Et les techniques archaiques de l'extase, Payot, Paris

GABROVEC, S., 1987., Dolenjska grupa, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja V

eljezno doba, Centar za balkanoloka ispitivanja Sarajevo, 29-120

GIMBUTAS, M., 1965., Bronze age cultures in central and eastern Europe, Mouton & Co.,
London

GOVEDARICA, B., 2010., Ideoloki znaaj grobnih tumula i sakralna simbolika kruga,
Godinjak Akadamije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 39, Sarajevo, 5-23

HNSEL, B., 1997., Gaben und die Gtter, Shtze der Bronzezeit Europas, Seminar fr Ur-
und Frhgeschichte der Freien Universitt/Museum fr Vor- und Frhgeschichte,
Berlin

60
HANSEN, S., BORN, H., 1992., Antike Herstellungstechniken: Ein urnenfelderzeitlicher
Bronzhelm aus der Waffensammlung Zschille, Acta praehistorica et archaeologica
24

HANSEN, S., 1994., Studien zu den Metalldeponierungen whrend der lteren

Urnenfelderzeit zwischen Rhnetal und Karpatenbecken, Teil 1, GmbH, Bonn

HANSEN, S., 1994., Studien zu den Metalldeponierungen whrend der lteren

Urnenfelderzeit zwischen Rhnetal und Karpatenbecken, Teil 2, GmbH, Bonn

HANSEN, S., 1996.-1998., Migration und Kommunikation whrend der spten Bronzezeit.
Die Depots als quelle fr ihren Nachweis, DACIA Revue d' archologie et d'
histoire ancienne XL XLII, dtions de l'Acadmie Roumaine, 5-28

HANSEN, S., 2002., ber bronzezeitliche Depots, Horte und Einzelfunde: Brauchen wir
neue Begriffe? Ein Kommentar, Archologische Informationen 25, 91-97

HANSEN, S., 2012., Bronzezeitliche Horte: Zeitliche und Rumliche

Rekontextualisierungen, U: Hort und Raum: Aktuelle Forschungen zu
bronzezeitlichen Deponierungen in Mitteleuropa, De Gruyter, Berlin/Boston, 23-49

HANSEN, S., 2013., Bronze age hoards and their role in social structure: A case study from
south western Zealand, U: S. Bergerbrant/S. Savbatini (Hrsg.), Essays in
archaeology and heritage studies in honour of professor Kristian Kristiansen, Oxford,
179-192

HANSEN, S., 2016., A short history of fragments in hoards of the bronze age, Materielle
kultur und identitt im spannungsfeld zwischen Mediterranen welt und Mitteleuropa,
Mainz, 185-208

61
HARDING, A., 1995., Die Schwerter im ehemaligen Jugoslawien, Prhistorische
Bronzefunde IV/14, Franz Steiner Verlag, Stuttgart

HARDING, A., 2011., The tumulus in European prehistory covering the body, housing the
soul, Ancestral Landscapes 58, Lyon, 21-30

HARDING, A., 2000., European societies in the bronze age, University Press, Cambridge

HEYNOWSKY, R., 2014., Nadeln: Erkennen, Bestimmen, Beschreiben, Bestimmungsbuch

Archologie 3, Deutscher Kunstverlag, Berlin

JURKOVI, I., 2003., Metalogenija june Tisije Moslavaka gora, Psunj, Papuk, Krndija

KALAFATI, H., 2011., Grupa Barice Greani i njezin poloaj u bronanom dobu
Karpatske kotline, doktorska disertacija (mentor: prof. dr. Nives Majnari Pandi)

KALAFATI, H., 2011., Prilog poznavanju odnosa grupe Barice-Greani, bebrinskog tipa
hatvanske kulture, brodske kulture i posavske kulture, Opuscula archaeologica
35/1, Zagreb, 41-63

KARAVANI, S., MIHALJEVI, M., 2001., Ostava iz Makovca, Vjesnik Arheolokog

muzeja u Zagrebu 34/1, Zagreb, 7-36

KARAVANI, S. et al., 2002., Naselje Makovac-Crinjevi kao prilog poznavanju poetaka

kulture polja sa arama u slavonskoj Posavini, Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu 19, Zagreb, 47-62

KARAVANI, S., 2006., Prerada i proizvodnja metala u naselju Makovac-Crinjevi (Nova

Gradika), Prilozi Instituta za arheologiju 23/1, Zagreb, 29-52

62
KARAVANI, S., 2007., Sluajni nalaz bronanog pojasa iz naselja Makovac-Crinjevi
(Nova Gradika), Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 24, Zagreb, 59-67

KARAVANI, S., 2009., The urnfield culture in continental Croatia, Archaeopress/S.

Karavani, Oxford

KOSSACK, G., 1954., Studien zum Symbolgut der Urnenfelder- und Hallstattzeit
Mitteleuropas, W. De Gruyter, Berlin

KRAFT, G., 1926., Die Kultur der Bronzezeit in Sddeutschland, Verlag Dr. Benno Filser,
Augsburg

KRISTIANSEN, K., LARSSON, B., 2005., The rise of bronze age society, Travels,
Transmissions and Transformations, University Press, Cambridge

LOCHNER, M., 1986., Das frhurnenfelderzeitliche Grberfeld von Baierdorf,

Niedersterreich eine Gesamtdarstellung, Archaeologia Austriaca 70, Wien, 263-
294

LOCHNER, M., 1994., Spte Bronzezeit, Urnenfelderzeit, U: Bronzezeit in Oststerreich

(J.W. Neugebauer, ur.), Verlag Niedersterreichisches Pressehaus, St. Plten-Wien,
195-224

LONJAK DIZDAR, D. et al., 2011., Dolina 2010. rezultati probnih istraivanja

prapovijesnog groblja Glaviice, Ann. Inst. Archaeol. VII, Zagreb, 41-44

LONJAK DIZDAR, D. et al., 2011., Rezultati pokusnog istraivanja prapovijesnog

groblja Glaviice i Draganje u Dolini 2009. godine, Godinjak Instituta za
arheologiju 6/1, Zagreb, 41-46

63
LONJAK DIZDAR, D. et al., 2014., Dolina na Savi,
Ogranak Matice hrvatske u Novoj Gradiki Godinjak, Nova Gradika, 93-100

LONJAK DIZDAR, D., GAVRANOVI, M., 2014., Across the river. The cemetery in
Dolina and new aspects of the late urnfield culture in Croatian Posavina and Northern
Bosnia, Archaeologia Austriaca 97-98, Wien, 13-32

LONJAK DIZDAR, D., MIHALJEVI, M., 2013., Dolina-Glaviice, istraivanja 2012.,

Ann. Inst. Archeol. IX, Zagreb, 44-47

LONJAK DIZDAR, D., MIHALJEVI, M., 2014., Dolina-Glaviice rezultati

istraivanja 2013. godine, Godinjak Instituta za arheologiju X, Zagreb, 95-98

LONJAK DIZDAR, D., MIHALJEVI, M., 2015., Dolina, istraivanje

kasnobronanodobnog groblja pod tumulima 2014. godine, Ann. Inst. Archaeol. XI,
Zagreb, 46-49

LONJAK DIZDAR, D., DIZDAR, M., MIHELI, S., 2011., Starija faza kulture polja sa
arama u sjevernoj Hrvatskoj novi izazovi, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb

LONJAK DIZDAR, D., POTREBICA, H., 2004., Velika-Pli Visinsko naselje kasnog
bronanog doba, Obavijesti HAD-a, XXXVI/3, Zagreb, 80-82.

MAKOVAC: http://www.vrbje.hr/230_mackovac; 9.5.2016.

MAJNARI PANDI, N., 1998., Bronano i eljezno doba, U: Prapovijest (Povijest

umjetnosti u Hrvatskoj), Naprijed, Zagreb, 160-369

64
MARIJAN, B., 2010., Crtice iz prapovijesti Slavonije (bronano doba), Filozofski fakultet u
Osijek/Zaviajni muzej Stjepana Grubera upanja, Osijek/upanja

MARIJAN, B., 2011., Substrate elements of cultural group Barice-Greani, The beginning
of the late bronze age between the eastern Alps and the Danube, Osijek, 225-233

MELE, M., 2011., Bronze- und eisenzeitliche Gewandnadeln, U: Lebensspuren- die

bedeutendsten Objekte der Archologischen Sammlungen und des Mnzkabinetts,
Schild von Steier 24, Universalmuseum Joanneum, Graz, 32-33, Kat. 8

METZNER NEBELSICK, C., 1996., Die Urnenfelder- und Hallstattzeit in

Sdostpannonien- Eine Region im Spannungsfeld zwischen Osthallstattkreis,
karpatenlndisch balkanischer Eisenzeit und Steppenkultur, U: Die
Osthallstattkultur, Akten des Internationalen Symopsiums, Sopron, 10. 14. Mai
1994., Budapest, 283-313

METZNER NEBELSICK, C., 2002., Der Thrako Kimerische Formenkreis aus der
Sicht der Urnenfelder- und Hallstattzeit im sdstlichen Pannonien, Teil 1,
Vorgeschichtliche Forschungen 23, Verlag Marie Leidorf GmbH, Rahden/Westf.

METZNER NEBELSICK, C., 2003., Ritual und Herrschaft. Zur Struktur von
sptbronzezeitlichen Metallgefdepots zwischen Nord- und Sdosteuropa. U:
Rituale der Vorgeschichte, Antike und Gegenwart: Studien zur Vorderasiatischen,
Prhistorichen und Klassichen Archologie, gyptologie, Alten Geschichte, Teologie
und Religionswissenschaft 1. 2. Februar 2002. an der Freien Universitt Berlin,
Verlag Marie Leidorf HmbH, Rahden/Westf., 99-117

65
METZNER NEBELSICK, C. et al., 2010., A bronze age ritual structure on the edge of
Carpathian Basin, Satu Mare Studii i Comunicri, Amurgul Mileniului II a. Chr. n
Cmpia Tisei i Transilvania, 18. 19. Iulie 2008., 219-233

MIHALJEVI, M., VRDOLJAK, S., 1997., Projekt terenskog pregleda podruja grada Nove
Gradike Opuscula archaeologica 21, Zagreb, 187-194

MIHALJEVI, M., KALAFATI, H., 2005., Crinjevi (naselje i nekropola), Hrvatski

arheoloki godinjak 2, Ministarstvo kulture, Zagreb, 48-49

MIHALJEVI, M., KALAFATI, H., 2006., (Crinjevi (naselje i nekropola), Hrvatski

arheoloki godinjak 3, Ministarstvo kulture, Zagreb, 68-69

MIHALJEVI, M., KALAFATI, H., 2007., Crinjevi (naselje i nekropola), Hrvatski

arheoloki godinjak 4, Ministarstvo kulture, Zagreb, 90-91

MIHALJEVI, M., KALAFATI, H., 2008., Crinjevi (naselje i nekropola), Hrvatski

arheoloki godinjak 5, Ministarstvo kulture, Zagreb, 117-118

MIHALJEVI, M., KALAFATI, H., 2009., Crinjevi (naselje i nekropola), Hrvatski

arheoloki godinjak 6, Ministarstvo kulture, Zagreb, 69-70

MILIEVI BRADA, M., 2002., Vuedolska golubica kao posuda, Opuscula

archaeologica 26, Zagreb, 71-98

MINICHREITER, K., 1982., Pregled istraivanja nekropola grupe Greani u Slavoniji U:

Anali zavoda za znanstveni rad u Osijeku 2.
Osijek, 7-122

66
MINICHREITER, K., 1984., Bronanodobne nekropole s paljevinskim grobovima grupe
Greani u Slavoniji.U: Arheoloka istraivanja u istonoj Slavoniji i Baranji, Izdanje
HAD-a, sv. 9, Zagreb, 91-106

MINICHREITER, K., 1984., Prilozi daljem prouavanju bronanog doba u Slavoniji i

Baranji, U: etvrti znanstveni sabor Slavonije i Baranje zbornik radova. Sv. 1
Osijek, 73-80

MINICHREITER, K., 1985., Zatitno istraivanje bronanodobne nekropole na Bajiru u

Greanima kod Nove Gradike, U: Obavijesti HAD-a, br.1. god XVII.
Zagreb, HAD, 16-17

MINICHREITER, K., 2006., Arheoloki lokaliteti na trasama brzih cesta Okuani Stara
Gradika i Virovitica Slatina, U: Annales Instituti Archaeologici, Vol. II, No. I.
Zagreb, 95-101

MDLINGER, M. et al., 2013., Archeometallurgical characterization of the earliest

European metal helmets, Materials characterization 79, 22-36

MRTZ, T., 2010., At the head of concealment. The deposition of bronze age helmets in the
Carpathian basin, Bronze age rites and rituals in the Carpathian basin, Editura
MEGA, Trgu Mure, 357-376

MOZSOLICS, A., 1985., Bronzefunde aus Ungarn, Akadmiai Kiad, Budapest

MLLER KARPE, H., 1980., Handbuch der Vorgeschichte, Vierter Band Bronzezeit,
C.H. Beck'sche Verlagsbuchhandlung, Mnchen

67
NOVOTN, M., 1970., Die Bronzehortfunde in der Slowakei, Vydavatel'stvo Slovenskej
Akadmie Vied, Bratislava

NOVOTN, M., 1980., Die Nadeln in der Slowakei, Prhistoriche Bronzefunde XIII/6, C.H.
Beck'sche Verlagsbuchhandlung, Mnchen

PAHI, S., 1972., Pobreje, Katalogi in monografije 6, Narodni muzej, Ljubljana

PARE, C. F. E., 1998., Beitrge zum bergang von der Bronze- zur Eisenzeit in
Mitteleuropa. Teil 1: Grundzge der Chronologie im stlichen Mitteleuropa (11. 8.
Jahrhundert v. Chr.), Jahrbuch des Rmisch-germanischen Zentralmuseums, Mainz

PARE, C., 2003., Tumulus burial and the question of the start of the hallstatt culture,
Bronze age and iron age communities in north-western Europe, Vlaams Kennis- en
Cultuurforum, Brussels, 75-110

PATEK, E., 1968., Die Urnenfelderkultur in Transdanubien, Akadmiai Kiad, Budapest

PATEK, E., 1993., Westungarn in der Hallstattzeit, VCH, Acta Humaniora, Weinheim

PAVII, I., 2012., Putovi i komunikacije kroz sjeverozapadnu Hrvatsku tijekom kasnog
bronanog doba, Histria Antiqua 21, 263-277

PZSTOR, E., 2011., Prehistoric sky lore and spirituality, Science of religion in Hungary
(10th Conference of European Association for the study of religions), King Sigmund
College/the Hungarian Association for the Academic study of religions, Budapest

68
PZSTOR, E., 2015., Symbols of atmospheric phenomena in bronze age depictions
(Hungarian archaeoastronomical research II.), Hungarian archaeology (E-journal),
1-8

POTREBICA, H., 2002., Istraivanje nekropole pod tumulima iz starijeg eljeznog doba na
nalazitu Gradci kod sela Kaptol (sezona 2001.), Opuscula archaeologica vol. 26,
331-339

POTREBICA, H., LONJAK DIZDAR, D., 2002., Osvrt na naseljenost Poeke kotline u
kasno bronano doba, Zlatna dolina 8/1, Poega, 9-24

PSUNJ: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50970, 9. 4. 2016.

PU, I., 1970., arnogrobina nekropola na dvoriu SAZU v Ljubljani: Izkopavanja v letih
1964-1965, Razprave/Slovenska akademija znanosti in umetnosti. Razred za
zgodovinske in drubene vede, Mestni muzej, Ljubljana

IHOVSK, J., 1982., Zklady stedodunajskch popelnicovch pol na Morav Studie

archeologickho stavu eskoslovensk akademie vd v Brn, Academia Praha, Prag

RYCHNER, V., et al., 1995., Stand und Aufgaben dendrochronologischer Forschung zur
Urnenfelderzeit, Beitrge zur Urnenfelderzeit nrdlich und sdlich der Alpen, u:
Monographien RGZM 35, Mainz, 455-485

SCHAUER, P., 1977., Der Urnenfelderzeitliche Depotfund von Dolina, Gde. und Kr. Nova
Gradika, Kroatien, JRGZM 21/1, Mainz, 93-124

SI, M., 1965., Prilog poznavanju osobina i razvoja agrarnih naselja Srednje Posavine u
Hrvatskoj, Croatian Geographical Bulletin 27/1, Zagreb, 149-190

69
ENTIJA, J., ur., 1980., Psunj, U: Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog
zavoda 6, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb

KOBERNE, ., 1999., Budinjak Kneevski tumul, Muzej grada Zagreba, Zagreb

TASI, N., 1994., Nekropola kod Doroslova i njen znaaj za prouavanje starijeg
gvozdenog doba Podunavlja, Kulture gvozdenog doba jugoslovenskog Podunavlja
(Sombor 1993.), Beograd, 9-19

TERAN, B., 1999., An outline of the Urnfield culture period in Slovenia, Arheoloki
vestnik 50/1, SAZU, Ljubljana, 97-143

VINSKI - GASPARINI, K., 1973., Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj,

MonFZadar, Zadar

VINSKI GASPARINI, K., 1983. Kasno bronzano doba Podunavska regija, Praistorija
jugoslavenskih zemalja IV bronzano doba, Cenar za balkanoloka ispitivanja,
Sarajevo, 547-647

VRDOLJAK, S., 1994., Tipoloka klasifikacija kasnobronanodobne keramike s lokaliteta

Kalnik-Igrie (SZ Hrvatska) Opuscula archaeologica 18, Zagreb, 1-86

VRKI, ., MAURIN, D., 2012., arni grob kulturne grupe Barice-Greani iz Malinovca
kod Naica, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 29, 135-142

70
 VIII. PRILOZI

1. Fotografije tipinih oblika posuda s nekropole u Greanima (fotografirala:

Margareta Miki)

1.1. Bikonina zdjelica s obodom izvijenim prema van i jednom trakastom ukom
1.2. Bikonina zdjelica s jednom trakastom ukom i obodom blago izvijenim
prema van
1.3. Bikonina kupa na nozi blagog prijelaza trbuha u vrat, s jednom trakastom
ukom i oboda lagano izvuenog prema van
1.4. Urna koninog oblika, s obodom uvijenim prema unutra. Na fotografiji je
vidljiva jedna trakasta uka i bradaviasto ispupenje
1.5. Bikonina kupa na maloj prstenastoj nozi, naglaenog prijelaza iz trbuha u
vrat, oboda izvijenog prema van i s jednom trakastom ukom
1.6. Bikonina urna sa veoma slabo naglaenim prijelazom iz trbuha u vrat, te
oboda izvijenog prema van

Fotografija 1.1.

71
Fotografija 1.2.

72
Fotografija 1.3.

73
Fotografija 1.4.

74
Fotografija 1.5.

75
Fotografija 1.6.

76