Professional Documents
Culture Documents
Marija Jurić Zagorka Gordana 3 PDF
Marija Jurić Zagorka Gordana 3 PDF
GORDANA
-3-
''Pakao prijestolja''
PAKAO PRIJESTOLJA
SABLAST STRAVE
Prijestolje se trese. Kraljevskim dvorom vlada strah. Dru dravnici, doglavnici,
dvorani, prevrtljivci, plaenici. Zebu pouzdanici, pravedni, poteni.
Mrtav lei kralj: Do nogu mu obudovjela vlast i pohotna, edna mami, dozivlje da je
to prije netko uzme.
Tko?
Svi nijemo obaraju poglede, skrivajui strah. alost im je prepast, oaj pusti uas.
ute, ekaju.
kripe vrata. ute haljine. Ulazi kraljica. Lijepa u crnom velu. Suze teku niz
mramorno lice kao rosa niz kameni kip. Za njom ide kraljev sin. Jecaj mu prolama
prsa. Dravnici nijemo pozdravljaju. Ne progovaraju. Zgnjeeno klupko strave.
Grobnim mukom neto zajei. Topot udara u kovni tit. A ipak je ljudski glas:
- Golema nas stee nesrea. Ako joj se pridrui strava, moe biti smrtonosna.
Strah kosi sve snage, sve nade. Zapanjeni pogledi bulje u veliku okruglu glavu na
kratkom vratu.
- Baka! Tomo Baka, tajnik pokojnog kralja. On nalazi snage da svlada strah, da
obuzda jezu. Ili se ne boji? On jedini?
- Da, velemona gospodo! Vidim to vam mori due, ali pozivljem vas: skrenite oi k
nebu odakle je poslana kunja i dignite ruke k borbi da se kunji odrvamo.
- Istekla je prva ura otkako kraljevstvo nema kralja. Ne smije protei i druga da
kraljevstvo bude bez vodstva. Predlaem: neka njime upravlja vijee onih kraljevih
prijatelja i dravnika koji su bili suradnici, savjetnici i pomonici njegove ivotne
osnove. A to ste vi, gospodo, i oni koji danas ovdje nisu prisutni. Na elu ovom
vijeu neka stupi njezino velianstvo po zakonu pomazana kraljica i kraljev sin
jedinac, nasljednik prijestolja.
~1~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Hvala budi bogu i vama, biskupe - usklikne Stjepan Zapolja. - Iz vaih usta
protekla je mudrost da razbije bol i uas nad naom nesreom. Molim njezino
velianstvo i njegovu visost da ovaj kri prime na svoja ramena.
Gr bola stee mu grlo. Samo kimne u znak da prihvaa. A kraljica skuplja snagu i
obraa se gospodi:
Bijele ruke pokriju vrutak suza. Opet se uspravi velika okrugla Bakaeva glava.
Debelo lice odrava sveanu ozbiljnost.
- Bog neka tjei vae velianstvo i uslii molbe njegove visosti. Vae velianstvo,
srea i sigurnost kraljevstva zapovijeda da suspregnemo bol i odmah uredimo
najvanije poslove. Sabor, sazvan za Jurjevo, valja odgoditi i objaviti kraljevu smrt.
Treba sazvati sve stalee na izborni sabor i to u to kraem roku da zemlja to prije
dobije zakonitog vladara.
Sastavi poslanicu objave kraljeve smrti i saziv izbornog sabora na stalee za 17.
svibnja. Kraljica i princ potpiu punomo Stjepanu Zapolji da mu povjeravaju vlast
nad Beom i osvojenim dijelom Austrije. Odrede da se opozove biskup Filipec koji
putuje u Moravsku da u kraljevo ime proklamira nasljednika prijestolja. Baka ima
voditi poslove vijea dok se ne vrati Filipec. Zatim odlue da na Veliku subotu itav
dvor krene s mrtvim kraljem u Budim.
- Vlast bez novaca je Herkul bez ruku. Novaca iziskuju poslovi i pripreme za izbor - i
vojska. Molim kraljevskog rizniara da nam predoi imovno stanje kraljevske
blagajne.
~2~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Njegovo velianstvo svakog je dana slalo velike svote po svojim glasnicima. Zato se
ovdje ne nalazi vie gotovine. Kralj je sigurno u Budimu spremio obilnu gotovinu
koja e nam omoguiti bezbrinost u hitrom radu za izvrenje kraljeve osnove.
- Prisegli smo za ivot mojeg kralja. Gospodo, nad mrtvim tijelom opetujmo prisegu!
- Prisiemo!
Beatrice polae ruku na Ivanovu glavu. Sve to prolazi nad mladim princom kao
teak san. Baka ga nastoji razbuditi molei:
Paevi otvaraju vrata. Ulaze dvije grupe dvorana. Slijeva Napuljci, dvorani kraljice,
zdesna Hrvati i Ugri, dvorani mrtvog kralja.
- Saberi se i pouzdaj se u nas, Ivane! - tjei ga Petar Gereb i zagrli. - Idi, treba ti
odmora.
*****
Sagnut nad pismom sjedi Ivan u knjinici i pie: "U prvom bolu padam na koljena
pred vama, Gordana. Pomozite da ne pukne srce moje majke to je pregaralo,
opratalo. I ljubilo mojeg oca. Recite joj da njen ivot pripada i meni. Neka mi ga
uva. To hoe on koji lei dolje na postelji. Njegovo tijelo jo je toplo i ne mogu
vjerovati da nikada vie nee pomilovati dragu glavu moje majke. Njen jauk nad
ovom smru smatram kaznom to sam nepravedno odgurnuo od sebe Damira.
~3~
PAKAO PRIJESTOLJA
Dok mi srce para bol, mozak mi kidaju pitanja, suze teku licem, a oblaci sumnje
razaraju mi duu. Gordana, ljubljena! Vi ste istok moje sree. Koliko bi bilo
olakanje mojoj boli da ste sada uza me jer vi ste snaga mojeg duha. Gordana,
gorua enja moje mladosti! Kad budemo dolazili s dragim pokojnikom, ekajte me
na dunavskoj obali, ekam susret vaeg pogleda kao to tama eka prvu zraku zore.
Vjeno va Ivan.."
- to je Berislaviu?
- Uvijek im nije bilo uzvraeno. Pokojni kralj bio je izuzetak. Od vae visosti nadamo
se svemu dobrome.
- Hou da se nikad ne prevarite. Ali, eto, ve molim dokaz vae odanosti, aljem
vano pismo u Budim Gordani. Nikome ne smije dopasti u ruke, ve samo njoj.
Koga da aljem?
- Simono osjea duboku odanost prema vaoj visosti i njezinoj milosti Gordani.
Neka on nosi pismo.
- Nitko osim vas, Berislaviu, i Simono ne smije doznati kome ide i to nosi.
- Jamim, visosti.
- I recite mu: nae li u Budimu Damira, neka mu isporui da Ivan iz dana u dan
teko eka njegov povratak.
~4~
PAKAO PRIJESTOLJA
I ostavi odaju.
~5~
PAKAO PRIJESTOLJA
NAPULJSKO VIJEE
Svileni Napuljski narukavci vitlaju niz ramena, razmahujui se estokim kretnjama.
Crveno-crne cipele glasno navjeuju tihu pobunu, udarajui o pod kraljevske
dvorane. tropot te fizike pratnje plamenog im nezadovoljstva, naglo utihne.
Kraljiin dvorski metar, crnoput bradati grof Enrico, ulazi i pristupa im:
- to se to dogaa?
Paevi otvaraju vrata. Zatalasali bijes se pritaji. Crnina Beatriceine povlake uti
dvoranom. Na dugim trepavicama drhti suza. Ispijaju je podmukli pogledi
prevarenog oekivanja.
*****
~6~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Iskreno sam eljela da u na dom ue mir i srea. A eto, ula je smrt - i ispusti
glavu.
Beatrice ustane. Ide polagano sredinom prema vratima. Poslanik i princ prate je
pogledima. Na asove se pogledavaju i opet slijede kraljicu. ekaju, iekuju.
Zabrinuto, nestrpljivo, gotovo ljutito. Gre im se ruke. Nemirno plamte zjenice. A
ona uti i koraa sagom. Kraj vrata se zaustavi. Prisloni glavu na rezbareno drvo.
Ranzano vreba, Francesco mirka.
Bijela kraljiina ruka uhvati tamni zastor. Polagano ga povue. Mukarci dobacuju
jedan drugome znakove uzbuene nade. Ona se obazrela. Vraa se sredinom sobe.
Sjeda.
Prinese ruke k licu, otare suze. Kao da su oi upile u sebe njenu tugu. Obrazi joj se
pretvorili u mramor. Hrabro ape bratu i poslaniku:
Nervozno lupka Francesco po koljenima. Ranzano gladi ljubiastu svilu svoje halje i
pita:
- Svi su uz princa Ivana. itavo vijee, dravnici i velikai vezani su kralju prisegom.
Vojska, kruna, sve je u njegovim rukama. Hrvati su s njim. Njegovu izboru nema
zapreka.
~7~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jesam.
- I nee.
- to ste mislili?
- Grozili smo se tvoje sramotne pokore pomirenja s kraljem i princom. Tvoja odreka
prijestolja igosala je aragonsku dinastiju.
- I zadavit u ga.
- Izgubila sam s njima vezu za moje pokajnike epohe. Sad su svi uz princa. Danas
je moj jedini oslonac: puna blagajna. Do vrha.
Francesco skoi:
- Na svojoj.
- Velianstvo, zar nije ba sam Baka podupirao vau borbu protiv kraljeve osnove
da princa Ivana uini nasljednikom prijestolja?
~8~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Moda naoko. Neka me velianstvo saslua. Dan prije kraljeve smrti natukne mi
Baka da kraljevo pomilovanje nikad nee dospjeti u Varadijeve ruke. Njegovo
dranje, dok mi je kazivao, odavalo je elju da to priopim vama.
- Kralj je umro.
- A da nije?
- Vi ste znali?
I zadre pogled u njegove tamne oi bez trepavica. Savreno mirno on izdri pogled:
- A vi ste mi tajili?
- Morali biste me kamenovati da srce vaeg velianstva prije reda zavijem u crno.
Jedino sam vae velianstvo upozorio na kraljevu bolest i mogunost smrti.
Naravno, rekao sam to i Bakau, drei ga za vaeg saveznika.
- Nedostaje mi vremena. Evo, na prijedlog vaeg Bakaa izborni sabor se sastaje 17.
svibnja. Dakle, ve za pet sedmica. Time je htio, a s njim i gospoda u vijeu
onemoguiti razvitak kakve borbe protiv princa.
~9~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Danas? Kamo?
- Velianstvo, razabirem sve. Va plan ima velikih i malih bojita, a svi su utvreni i
snabdijeveni svakim orujem.
~ 10 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ovog smo asa svrili. Jo samo upute kako e Francesco govoriti njemakom
nasljedniku.
Enrico, pazi, o tome ovisi ivotni plan tvoje kraljice. A sad isporui princu moju
molbu da se potrudi k meni. Kad to izvri, pripremi sve za put njegove visosti
Francesca. Jo danas odlazi u Estergon da mojem dragom Hippolitu odnese
strahovitu vijest o smrti. Idi i dovedi princa, a onda brzo dalje.
Pourio se iz odaje. Beatrice ustane. Strogost joj u licu kad govori o Francescu i
Ranzanu.:
- Neka su vaa lica kamene ploe to pokrivaju nae na mjere. U prisutnosti drugih
utrnimo ak i nae misli. Oi su kao izdajniko svjetlo. Neka oko nas bude
neprozirni mrak. Iziite. Nitko nas ne smije vidjeti zajedno - sve do Budima.
- Reci im neka se malo strpe. Kad doe k meni princ, priekaj pol sata, a tek onda
uvedi milanske poslanike bez posebnog najavljivanja.
Dvoranin ode. Beatrice hitro sklone Ranzana i Francesca u svoju radnu odaju. I
onda doeka Ivana zaplakana:
- Sine moj, sjedni do mene. Ne daju nam ni plakati u miru. Vani su milanski
poslanici. Nemilosrdno e traiti da im dademo izjavu zbog Biance. to e im rei?
On je plaho pogleda:
~ 11 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Znam zbog ega se boji. Srce ti ljubi Gordanu. Njezin je brak s Damirom samo
prividan. Poznajem tvoju tajnu, ali nije as govoriti o tome. Meutim, ako si u dnu
svojeg srca odluio da se oeni Gordanom, osloni se na moju potporu. elim te ui
niti kraljem i sretnim suprugom.
Gotovo ushien, uzme njenu ruku i pritisne na svoje usne. U tom cjelovu Beatrice
osjeti priznanje i duboku zahvalnost. Oi joj istrauju vrata u veliku dvoranu odakle
oekuju Milance. Vrata se polagano otvaraju. Hitro pristupi Beatrice k Ivanu. Ovije
mu ruke oko vrata i ne skine ih. Poslanici su preli prag odaje.
I Maffeo i Marcelo snebivljeni ute i ekaju. Beatrice se trgne kao da ih je tek sada
opazila:
Grof Marcelo obori oi. Maffeo izree nekoliko rijei utjehe. Kraljica zaplae.
Poslanici osjete potrebu da se udalje. U predsoblju sretnu Bakaa na putu kraljici.
Beatrice ga doeka tugaljivom naklonosti. Stadoe raspravljati o pripremama za put
u Budim i o sprovodu. Zatim ona uzme govoriti:
- U danima velike tuge traimo uvijek one koji bi nas znali utjeiti. Stoga elim da se
moja dvorska gospoica Gordana vrati k meni. Valja joj to javiti.
- Molim vas aljite joj glasnika i poruku. Neka me doeka kad laa stigne u Budim.
Vi znate njeno boravite.
Pri tom gleda ravno u oi kraljici i jedva primjetljivo pogleda k princu. Ovaj uti i ne
mie se.
- Ivane, ne povjeravaj Bakau osjeaje svojeg srca. Dravnici gaze ljubav i onda kad
su nam najvjerniji pristae. Gordana te je dostojna i po rodu, to mi je otkrio Ivan
esmiki. Neka to bude naa tajna, Ivane. A sad neto o tvojoj majci. Ispovijedam ti
iskreno: nikad se neu potuiti, nikad zamjeriti ako svojoj majci dade uz svoje
prijestolje mjesto to pripada eni koja te rodila.
~ 12 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I povjerenje?
- itavo. Potpuno.
Vratio se pun ganua sinovljeve njenosti prema udovi svojeg oca. Dok u
dvoranama spremaju odar za mrtvoga kralja, Beatrice Aragonska sastavlja u svojem
tajnom vijeu branu ponudu caru Maksimilijanu.
~ 13 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
SUMNJE
U svojoj poslovnoj odaji Berislavi sprema Simona na put, obasiplje ga savjetima i
porukama Gordani. Iz hodnika dopru do njih psovke i povici. Berislavi otvori vrata:
- to elite?
- Rekoe mi: nema novaca! Kralj je mrtav! Zato su me naruili u osam sati? Znate
zato? Jer su znali da e kralj biti mrtav.
- Zaboga gospodine, vi ste gorue ulje. Duan sam paziti na mir u dvoru. Kraljevo se
tijelo jo nije ni ohladilo. Imajte obzira. Obeavam vam da u se pobrinuti za vau
stvar. Idite i ne zaboravite da vam je pokojnik bio milostiv.
- to si izvalio, mladiu?
~ 14 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Objanjenje nije opirno. ujte: kralj pati od uloga, a ipak radi, jede kao vuk,
veseli se, za dvadeset dana da proklamira princa. Sve je spremno, samo jedan skok
od dvadeset dana. Tada mu donesu smokve, naime donosi ih Nardella. Stara
napuljska vjetica. Kralj zagrize, jede, ispljune, vie da su gnjile, psuje to mu
donose pokvarene smokve. Nakon te gnjile zakuske nee nita da jede. Gadi mu se.
Uskoro pada u nesvijest iz koje se vie ne budi. Recite sami: da tko ovo pripovijeda,
ne biste li prisegli da su to izmislili?
- to hoe da ustvrdi?
- to? Da se to zbilo u Napulju, sav bi svijet glasno tvrdio: kralj nije umro
prirodnom smru.
- Gdje su Aragonci, tamo je rije o otrovu. Nema na tom dvoru naeg ovjeka koji u
dnu due ne skriva sumnju...
- uti, dolaze.
- Ludost. Svatko e dobiti to mu pripada. Neka vas ne bude strah. Ali kad ste ve
tu, molim vas, gospodine, od ega je umro kralj?
- Povrijeeni ste to su pozvali drugog lijenika. Ipak, trebali ste se brinuti oko
kralja, unato svemu.
- Mene su Aragonci grubo odstranili od kralja. Kad nekoga otjeraju, taj vie nema
to raditi. Nitko mi ne moe nita spoitnuti. Nitko.
~ 15 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vidio sam u Napulju mrtvace bijele bjelcate, a eludac im je bio izgoren - smrtnim
napitkom. Mnogo toga zna Napulj.
~ 16 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
SAN VJERE
Slavu uskrsnua navjeuju uskrsna zvona. Kralj Matija lei na posljednjem
zemaljskom leaju. Sveani zvui uskrsnih zvona provlae se do mrtvakog odra.
Vani uskrsnue, ovdje pokop. Vani slava ivota, ovdje odar smrti. Ivan klei uz
odar. Na ramenima osjeti ruku, ivu i toplu. Digne glavu. Suutno ga gledaju
kraljiine zaplakane tamne oi.
- Kraljice, to elite?
Izlaze rukom o ruku. Suznih pogleda prate ih lanovi kraljevskog vijea, alosni
dvorani i sumnjom izmuene Berislavieve misli. Utihnula su uskrsna zvona da se
sprema na alost. Digoe lijes. Na Dunavu se ljuljaju kraljevske lae. Na obali
svjetina. utei promatra kraljicu u crnini, princa, kraljeve roake i dravnike na
palubi. Oprataju se sa Zapoljom, koji plaui grli Ivana. Kraljev miljenik dugo dri
u naruju njegova sina i ape mu:
Zapolja odlazi na obalu gdje ga eka dunost zapovjednika. Beatrice uzme prinevu
ruku:
Izmjena njenosti bodri kraljevsko vijee. Mate i Petar Gereb, biskup Ernesto,
rizniar Doczy, biskup Baka, Ivan Bathory stoje na okupu. Prilaze im milanski
poslanici. Napuljski poslanik uzdie:
- Valjalo bi joj misli odvratiti od teke alosti, barem na asove - predlae Petar
Gereb, a Ranzano odvraa tiho:
Danas mi je saopila: "Smirit u se tek onda kad se izvri posljednja elja mojeg
mua da princ zasjedne na njegovo prijestolje."
~ 17 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Tko bi se tome nadao prije pola godine! Uistinu duboko dira njena plemenita
portvovnost. Potpuno se promijenila.
- Njezini mudri savjeti bili bi mladom kralju od velike vanosti - primjeuje rizniar
Doi.
- Kad se stia prva bol, moda kraljica ostane uz mladog kralja i njegovu mladu
enu. im mine izbor, dovest emo nevjestu. Je li, preasni gospodine Maffeo?
*****
Pala je no. Princ Ivan sjedi na palubi, zagledan u zvjezdano nebo. Dua mu je
puna boli kao rijeka talasa. Tanina vitka sjena ulja se oko njega.
- Tko je tu?
- Ja, Stjepko.
- Zato ne spava?
- Jer vi bdijete.
- Doi blie.
- Slubu strae?
- Da, visosti.
- Mali moj, nije potrebno. Zar ne vidi da sam meu svojima? Idi, Stjepko, lezi.
- Zato ne smije?
~ 18 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to? Kome?
- Gordani.
- to si joj obeao?
- Rekla je: "Sada njegova visost nema vie gospodina Damira da bude uza nj. Zato
kad god ne bi uz njegovu visost bio kralj ostaj ti" - a sad, visosti, kralja nema...
Paev glas titra na rubu jecaja. Gledaju se kroz tminu i osjeaju da su im lica zalile
suze.
Vjeruje u to punom snagom idealnog zanosa. Smatra Beatricu, od asa kad se nala
na koljenima pred kraljem u pokajanju proienu, obraenu. 0 tom su mu pruali
dokaze kraljevo vjerovanje u istinitost preobraaja, prisege za kraljeva ivota i
poslije njegove smrti. Potuje njezine suze. Ljubi Beatriceinu bol za svojim ocem.
Duboko zahvalan prima izraze odanosti. U duu mu ne dopire ni sjena sumnje.
Dogaaji prolosti izbrisani su. Davna njegova mrnja prema Beatrici nije ostavila u
mladoj dui nita to bi moglo zametnuti sumnju jer je ona sve izbrisala. I u tom
stanju potpunog mira sav se predaje bolima za mrtvim ocem, ljubavi prema ivoj
majci, enji za Gordanom. Sav pretopljen njenim biem ape mladom pau.
Laa plovi tihom rijekom, kroz mranu no. Nosi usnulog kralja, sina i njegove
sanje. Nosi mladost koja vjeruje...
- Da, da. Nema straha od Beatrice. Iskreno je ostala uz princa kao u posljednjim
mjesecima kraljeva ivota.
- Mrzio je Bakaa bezrazlono. On, eto, najgovorljivije eli da Ivana to bre okrune.
~ 19 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
~ 20 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
POSMRTNA ZAPOVIJED
Tamne duge zavinute trepavice uokviruju smee bademaste oi, mirne, misaone,
mudre. Mudrost im je napadno oprena mladosti lica, njenosti grudiju i vitkosti
stasa to se nadvio nad knjigom. Na stolu plamte svijee, uta svjetlost prelijeva se
pod smeim gustim pramovima odrazom bronce. Tamni zvuk glasa ulijeva ivot
pisanim rijeima knjige.
Djevojin pogled asomice odleti k vratima i opet se vraa knjizi. itanje prekine
njean glas:
Sunani sjaj oiju obuhvati dvije ene u naslonjaima. Plavokosu majku princa
Ivana. Uz nju sjedi visoka gospoa. Bijele niti u crnoj kosi ne zasjenjuju tragove
ljepote. Na savrenim Gordaninim usnama pojavi se topli smijeak:
- Otkad nam je javio o Varadijevu pomilovanju nema vie glasa. itavih osam dana.
- I vas eka takva radost, gospoo od Brezovice. Damir e zacijelo poslati svojoj
majci pozdrav i estitku.
~ 21 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ivanova uzalud trai u svakoj Gordaninoj rijei eljeno priznanje da uzvraa enje
njenom sinu. Damirova povuena tugom, optuuje da je nanijela njenom sinu,
jedincu, patnje ljubavnog odricanja. Jedna uvijek razoarana u oekivanju
- ekam Jurjevo - opetuje djevojka - jer znam da Jurjevo nosi proljee kraljevstvu a
to znai svima. ekamo dakle s pouzdanjem. ujte to veli filozof o pouzdanju - i
otvara knjigu...
Da se utjei, uzme po stoti put itati davno Ivanovo pismo, pa razlae svoje
dojmove:
- Beatriceino srce istinski se obratilo k njemu i kralju. Znala sam: ne moe biti
okrutna. Kraljicu su obmanuli njeni savjetnici. Sada se oslobodila njihove zloe.
- Majka kralja Matije jednom je uskliknula: voljela bih da vidim sina mrtva nego bez
krune. Ja velim: voljela bih da mi sin ostane bez krune, nego bez sree. A to si ti.
~ 22 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ja.
- Ni muko nema toliko snage kao ti. To nije prirodno. ena moe da se svladava.
- Ja mislim.
- Sudite krivo, uzviena gospoo. Beatrice me dala odgojiti onako kao danas u Italiji
odgajaju mnoge djevojke. Osvijetljeni su mi spoznajom svi putovi ivota. Ne
poznajem straha na sedlu, na vodi, u borbi. Vladam svojim srcem kao maem.
Sjetite se: da nisam umjela skakati iz kule napuljskog dvora u more, negdje bih na
otoku postala plijen napuljskog princa Francesca. Nije li tako?
- Priznajem, pa ipak me zebu tvoje muke mudrosti. Nikad nee upoznati sreu
ljubavi.
- Kakav zavjet?
- Neu da raam aragonske robove. Dosta imamo slabia. Dosta podatljivaca. Hou
da raam jake duhove, slobodne mueve. Osloboditi valja domovinu Aragonaca i
svih neprijatelja. To ekam. To sam prisegla i svojem ocu.
~ 23 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gordana stoji i eka. Tko je tako snano zalupio vratima? A tamo iza njih u odaji od
gospoe od Brezovice majka pade u naruaj mladom vitezu. Grli ga. Skida mu vizir,
cjeliva lice i oi. Suze i ruke iskazuju njenost majinog srca.
- Samo napor puta. A sada sam tu da se odmorim, ojaam na krilu svoje majice.
Sjedne joj do nogu i prisloni glavu k njenim koljenima. Majine ruke glade crnu
gustu kosu.
- Gdje si bio, sine, da te nisu mogli nai? Princ je svuda razaslao glasnike. I u
Brezovici su bili. Ni oca ni tebe nisu nali.
- Nisu nas mogli nai. Putovali smo hrvatskim krajevima. Otac se trudio nagovoriti
velmoe da svi dou na jurjevski sabor i proklamiraju princa za nasljednika. Osam
dana ostajem s vama, majko, da zajedno provedemo Uskrs. Princ se nalazi u Beu,
dakle, nee ni slutiti da sam tu.
- Ali je naredio neka te odmah poaljemo k njemu kad doe. Princ sada zna da nisi
preao prag Gordanine lonice, zna da si odrao rije i brak sauvao netaknutim.
Sve zna i kaje se zbog svoje luake sumnje. Zna da ljubi Gordanu, ali vjeruje da
si odrao rije pa sad eli tvoje oprotenje.
- Oprostio sam mu odavno. Shvaam ga, majko. Ljubav lako zamagli razum i zavede
srca. Moda na njegovom mjestu ni ja ne bih izdrao kunju...
- Ne reci to.majko. Ivanovo srce nije krivo. Krv je u njemu zagospodarila. Nagla
oeva krv. A ima li to nova? Kako je s Varadijem?
- Dijete moje, nemoj tako. Princ hoe da bude uza nj kao prije.
- Nikad vie.
~ 24 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- ujte, majko. Princ i ja sili smo s puta istoe naih prijateljskih osjeaja. Okajali
smo se sumnjama.
- Sve se zaboravlja, ali ti nee da se vrati zbog nje. Ne bi mogao gledati Gordanu u
njegovu naruju. Samo je to krivo.
- Dajte da vam razjasnim, majko. Sjeate se to sam govorio u ono vrijeme kad su
me stisle ljubavne boli? Rekao sam vam: samo onda moe utrnuti enja mojeg srca
za njom ako ona bude njegova. Svetost prisege mojeg prijateljstva prema Ivanu
mora rasplinuti ljubav koja mi se urinula u srce protiv moje volje.
Zakleo sam se: Gordana e biti njegova ili pred oltarom, ili po svojoj ljubavi,
svejedno. Mora biti njegova. Kad nju vidim uza nj, neu je nikad poeljeti. Srce nee
imati odvanosti da me ne slua.
Eto, dakle, nije ona uzrok to ne elim k princu, ve samo moji razrueni sni o
istoi naeg drugarstva.
- Ne, strah te goni s dvora. Strah od njezine blizine opasne i zaarane, smrtonosne.
Gordana zavlada i ne moe joj se oteti. Znam to, sine. Htjela bih je mrziti, prokleti.
- Na njoj okrutnici, slijepoj to ne vide tvoju muevnu ljepotu, tvoju muevnu duu.
Mrzila bih je, toliko bih je mrzila, a ne mogu. Ne znam to me zahvaa: njena
ljepota, mudrost, dostojanstvo? Ili avolski ar kojim zahvaa i uzima, vlada i
upravlja, vee i zauzla? I mene, i prinevu majku, i Lovru Ilokoga, i princa, ak i
sluinad u kui! Sve. Kako bi mi bilo lako da je mogu s ogavnou mrziti. A eto,
mogu joj samo spoitavati.
- Majko, doao sam jer me srce vuklo k vama. I neu da ovdje mislim na to drugo.
Provest emo zajedno Uskrs, a vi ete se brinuti da ne mislim o njoj.
~ 25 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Mora misliti.
- Ostavite, majko - upade on - mi smo zajedno, majko, a ona neka bude tamo gdje
je.
- Tu je.
- Gdje tu?
- U Budimu.
- Gdje je?
- Tu u naoj kui
- itav dan. Samo nou odlazi tamo u kuu to smo je uredili za vas dvoje
najtunijih mladenaca na svijetu.
Duga teka utnja. Damir stoji nepomian, u oima mu jo uvijek odraz neke
strave...
- Teko jest, ali zlo nije. Kad sam dolazio k vama, bio sam vrsto uvjeren da je ona
na dvoru u Beu i da je neu vidjeti. A ona je ovdje. Da sam znao, ne bih dolazio.
- Sluajte. Kad doznaju na dvoru da sam stigao, a ona je tu, princ bi naao povoda
novim sumnjama. Mislio bi da sam se vratio zbog nje. Vidite, majice, htio sam
ostati s vama osam dana. Kad je ona tu, ne smijem.
- Ljubi je vie od svega na svijetu, vie od majinog srca. Ostavlja me zbog nje - i
zarida u bolu.
~ 26 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Majice moj ivot pripada vama i srce, ali moram ii. Zbog princa, sumnjat e.
- Ne, ne. Nju ne moe gledati. Nju. Bjei od nje, a gazi majino srce. Previe
ljubi nevrijednicu.
- Evo, majko, kako: enim se - nasmije se on, ali njegov smijeh zvui ledeno.
Njegove rijei ne nose majci utjehu. Ni traak radosti ne osvijetli njeno lice. Jo
gue su majine suze.
- Barem pokositi.
- Da jo bujnije poraste?
- Zar sam slaba krhka djevica? Majko, omuevio sam se ova tri mjeseca vie nego
drugdje u tri godine. Oenit u se djevojkom mladom, lijepom, njenom, koja e me
ljubiti.
- ime da ti pomognem?
- Na putu po zagorju upoznao sam mladu djevojku. I ocu se jako svia ...
Vrlo lijepa, dobra, njena, nita nema na njoj muko, nikakve mudrolije, nikakva
dostojanstva, nikakva avolska cara. Sve je prirodno na njoj, podatno, toplo.
- I jo neto, majko.
- Reci: to?
~ 27 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pustite me da odem.
- Sina mi otimlje s moga srca. Otimlje mojim oima. Zamrzit u je. Sad u to moi
kad mi otimlje sina. Krv moja neka bude u.
- Ne u je vidjeti, majko?
Brzo otvori vrata na trijem. U tmini stoji Gordana. Razabire gospou Brezovaki u
svijetlom okviru vrata kako izlazi iz sobe zaplakana. To je ponuka da se pritaji.
Hitro proe gospoa pored Gordane i nestane u Borkinoj sobi. Onda se Gordana
pomakne iz tmine, pohiti neujno naprijed i otvori vrata.
- Gospodin Damir? inilo mi se da sam prepoznala vae korake kad ste proli pored
vrata prineve majke. Nije bila varka.
- Napokon ste tu. Princ vas posvuda trai. Duboko se pokajao zbog svoje nepravde.
Vi ste zacijelo upueni o proklamaciji na Jurjevo?
- Da, znam.
- I o Varadijevu pomilovanju?
- I to znam.
- Otkud dolazite?
- Iz Hrvatske.
~ 28 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Svi.
Onda ide prema svjetlu. To ga prisili da se povue traei sjenu kako bi sakrio lice.
Gordana ga gleda mirno, prijazno.
- Gospodin Damir, princ se kaje i moli da doete. Poinio je teki grijeh a time
zadao sebi vei udarac nego vama. Znam vau plemenitu odanost princu. Nitko to
ne poznaje kao ja i duboko sam uvjerena da ste mu oprostili. Dakle, bit e opet sve
kako je bilo?
- Razumijem vae dranje. Pred va odlazak nas smo se dvoje rastali s malo
preotrim rijeima. Vidite, zaboravila sam.
Zaboravite i vi. Nas dvoje imamo jednaku zadau: izdrati dok se ne rijei sudbina
naroda. Onda moemo svatko poi svojim putem.
- Naravno.
- A sad je prava srea to ste se vratili. Priajte mi kako ljudi misle o princu, a onda
podijelimo posao.
- To su muki poslovi.
- I moji.
- Donekle da.
Bademaste oi upru se u njegovo mravo blijedo lice, vie istraujui nego prijetei.
U njenom dranju nema ni sjenke koja bi odrazila dojam njegova vladanja.
- ujte, gospodine Damire, nema mjesta svai kad nas za okupljaju brige. Vi ste
odabrali svoju zadau da vodite na sabor plemstvo.
- Jesam.
- Uza nj su svi.
- Ali tko zna nee li Beatrice svui janjeu kou? Ne krije li se pod platem iskrenog
pomirenja bode spletke. Sumnjam.
- Moda ispravno.
~ 29 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Bojim se zasjede, prevare, jer tko zna vodi li kraljica i dalje svoje spletke. Njoj se
nikad ne moe vjerovati.
- Promatrajte budno kraljicu. Zamijenite me na dvoru. Prije tri mjeseca bili smo nas
dvoje iskreni saveznici. Ostanimo to dotle dok ne udovoljimo svrsi koja nam je
zapovijedila taj savez. Samo do Jurjeva. im je princu prijestolje osigurano,
savjetnici su slobodni. Dakle putujete u Be?
Nije joj odgovorio. Ona se zamisli. Pogleda ga ponovo i kao da shvaa to se u njemu
dogaa, pozove ga vrlo blagim glasom:
- Doite gospodine Damire. Pozdravite majku svojeg druga, a sutra emo govoriti.
Danas ste umorni od puta.
U to Damir opazi na vratima preplaeno lice svoje majke. Gordana se vedro obazre k
njoj:
Majka i sin izmijene poglede i slijede je. Sve troje stigoe u Borkinu sobu. Radosno
pozdravi ona prijatelja svoga sina:
- Napokon. Ivan e kliktati od radosti. Sjednite uza me, gospodine Damire. Ivan vas
eli vie nego ikad prije. Opratate mu zabludu, je li? I putujete k njemu? Sutra?
- Sebina sam i zaboravljam vae srce, gospoo. Dakako, ostat e da vas odteti za
dugotrajno ekanje. Odmah sutra javit u Ivanu da mu je stigao vjerni Damir.
Gospoa Brezovaki trai u Gordaninu licu dojam svoje objave. Ali ne nae nita
osim savrenog mira. A Borka estita:
- Pourite se, Gordana, zatraite ponitenje braka s Damirom. Prije svog odlaska
ostavio vam je pismenu izjavu kojom to moete odmah postii.
~ 30 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Oprostite - lagano se pokloni Damir - propustio sam iskazati svoju alost zbog
smrti vaeg oca.
- A mi smo htjeli da tom rtvom spasimo milanski brak - prihvati rije Gordana.
- Kralj vas je vjenao da milanskom poslaniku pokae kako princ ne ljubi tebe,
Gordana, i to je uspio. Ali da nisi privoljela, kralj bi bio uvjeren da mu otimlje sina
i rui ga s prijestolja i bio bi te bacio u tvravu. Ako sad zatrai rastavu s
Damirom, prua kralju povoda da ponovo posumnja da te Ivan ljubi, da je tvoj
brak prividan, da se on moe vjenati s tobom. Zaboga, pomisli, to bi te dovelo u
tamnicu - upozorava Borka.
Damir se lecne:
- Da, nije lijepo to traim tako hitno ponitenje braka, zapravo princ nije traio
vjenanje zbog milanske princeze, nego da od Gordane odvrati kraljevu nemilost.
- Neka nikoga ne zaboli glava za moju sudbinu. Uostalom, govorit emo o tome
drugi put.
- Moj ivot pripada princu. Bit u uza nj kad bi mu prijetila opasnost i kad bi trebao
moj ma.
- Ivan ne moe biti bez Damira, druga svojeg djetinjstva - naglasi Borka.
-Dopustite gospoo, da se oprostimo. Majka i sin imaju toliko toga da kau jedno
drugome.
~ 31 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
U odaji svoje majke Damir se baci na leaj i zabode ruke u gustu crnu kosu. Mati
mu sa strahom prilazi:
Htjela bi navesti sina da kae to misli otkad se s njom sreo. Svaki joj pogled
istrauje hoe li Damir sada ostaviti kuu? Ili e ostati tri dana? Ali ne vidi nikakva
znaka promjene u njegovoj odluci. Dakle, ostaje. Ili smilja kako da ode? Ne, ne da
mu vremena domiljanju:
- A napokon svejedno, prodrla je u moju sobu, ali naredna tri dana jo e biti
ovdje, itava tri dana nee te vidjeti. Ni jednog asa. Pod mojim krovom ne moe ona
biti ova tri dana.
On se uspravi. Mati ga pogleda sa strahom. On uti. Promatra ga, pije mu s lica bol,
a istodobno se divi plemenitim crtama lica, svjeini zagasite puti, dubokoj crnini
oiju uokvirenih dugim trepavicama. Plai se svake kretnje kojom bi joj najavio
odlazak. A ipak promatra vitki skladni i vrsti stas i rastapa se od milja.
"Tko mu je ravan" - misli majka. - "A ona ne vidi to? Zar su bademaste oi slijepe?"
Damir se okrete k njoj. Blijed, hladan, miran. ini joj se ljepim nego ikad.
- Bilo je jo tee, sinko, kad si je viao svaki dan, kad ste putovali iz Napulja na
jednom brodu, na jednoj palubi, itav put po dalekom moru sve do kopna.
- Nisi mogao zatvoriti oi njenoj ljepoti - drhtavo se uri majka da ne padne odluna
rije - nisi mogao zabraviti u njenim mudrim rijeima, nisi se mogao oteti njenoj
opasnoj blizini.
- Ali sam trpio, majko - uzvikne on - toliko da sam bolestan u groznici govorio o
svojoj ljubavi, a ona me sa Stjepkom sluala.
- Eto vidi, sine, toliko si trpio da si morao u groznici bulazniti, pa ipak si izdrao uz
nju.
~ 32 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zar nisi mogao bjeati kad si se vratio? Ostao si. tovie, pleo si s njome osnove
kako biste princu pomogli do prijestolja.
- Sve je bilo tee od onoga u Viegradu kad je nju naas ostavila svijest, drao si je
u rukama, na svojim prsima. Zna li kakve su patnje razdirale tvoje srce?
- ... je mnogo laka od onoga kad ste se vjenali. Sjea se one noi? Sam si mi
kazivao: kraljev se uhoda sakrio u njenu lonicu da vidi je li taj brak samo
prividan...
Kad si se onoga odrvao, onda su ova tri dana to e ih provesti uza me, moja tri
dana, sasvim nita.
- Moda i nije.
Njoj se ini da joj sin izmie, odlazi, a s njom ona tri sretna doaravana dana.
- Kad gledam u njene oi, majko, ini mi se da se smiju mojoj patnji, da iz njih
gleda prezir na pregaenog crva to se svija do njenih nogu, a to neu podnositi.
Neu.
~ 33 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Izgubila je snagu u borbi, predana, skrena sagne glavu. Suze se preliju uvelim
licem.
Kad je starica izala, majka nudi sina da jede. Posluuje ga, avrlja. itavu veer
odabire pitanja o svojem muu, o Brezovici, o poslovima na polju, o usjevima, pita o
Zagrebu, o svojim ljudima koji su tamo, daleko od Gordane. Govore o svaemu, a
misle samo o njoj. Obadvoje to osjeaju i znaju.
A kad mati opazi da vie nema nito to ih ne bi opet dovelo k njoj, namjesti sinu u
narednoj odaji postelju da potrai odmora u snu. Onda upali nonu uljanicu, ugasi
svijee i polako, neujno spremi se na poinak. San joj ne dolazi na oi. Svakog
asa prislukuje. Die li? Spava li? Ili bdi? Pritajila se da ne bi uo gibanje njenog
tijela u postelji pa zuri u strop. Onda joj se priini da uje bolne uzdahe. Kao da joj
sin u snu stenje. Prepadnuta digne glavu, oslukuje. Pritajeni uzdasi dopiru do nje i
razdiru joj srce.
Tiho se die, oblai haljetak, uzima nono svjetlo pa ide. Neujno ulazi, postrance,
gleda. Damir lei nauznak, otvorenih oiju. Ona digne svjetlo.
- Ne spava, sinko?
Sagne se k njegovu licu da ga dotakne usnama. Zaustavlja se. Prepast drhti u licu
majke. Zuri u sina. Na crnim mu se trepavicama iskri suza i pada joj na dno srca,
pee. Htjela bi da vikne a ne moe. Ne smije. uti. Odmie se od postelje. Hitro,
bezglasno otprhne u drugu sobu da sklone gorki pla u jastuke. Teku majine suze
nad suzom sina, teku i zaustavljaju se. Die se glava puna misli. Smilja mati dugo,
~ 34 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
beskrajno, a no plovi u krilu tiine. Odluka je pala. Majka ustane. Odijeva se, ulazi
u odaju sina.
- Dijete moje, ne mogu gledati tvoje srce na muilitu. Idi jo danas. Odmah,
zaboravi je.
Bez rijei ovije sin snane ruke oko majina vrata. Zagrljajem rekli su jedno
drugome sve. A suze im se mijeaju, zatalasale boli potapljaju njihove jade u jedan
jedini jecaj.
On skoi s postelje i stade se spremati na put, hitro, tako hitro da se majci sapinje
srce od te brzine. I ode da naloi osedlati konja. Vratila se, nosei mu jelo. Dok on
uzima hranu, ona promatra bolni pogled arkih crnih oiju.
asovi lete kao munje, nemilosrdno gazei majinu elju da se tako ne uri. Damir
ustane. Srce joj drhti. Htjela bi da zaustavi suze, ali one teku, teku razotkrivajui
sinu golemu majinu rtvu.
- O emu si sanjala?
~ 35 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"Opet princ. Samo princ. Uvijek on i njegova mati - bolno smilja ona.
- Plamen znai svadbu. I oekujem svadbu. Sretna sam. Damir se otrijeznio i eni
se. itavu mi je no pripovijedao o svojoj vjerenici.
- On je ushien njome. Lijepa je. Nema joj ravne. Prava ena. Ba zato je toliko ljubi.
Divne joj pjeva pjesme, sve govori "ljupka je kao proljetni leptiri, mila kao djetece
u kolijevci, podatna kao golupe drago, a njena kao latica pupoljka proljetnog. Ne
takmii se svojom mudrou s mukarcima, ali njenu dobrotu moe usporediti s
anelom. Ne bi dodirnula maa ni malim prstom. Ruke su joj kao dva ljiljana, a oi?
Plave ba kao nebesko plavetnilo mjeseca svibnja" - i ojaeno gleda Gordanine
barunaste oi neodoljiva izraaja i klie:
- On je otputovao.
- Otputovao?
- Kamo je krenuo?
- Ako je vojvodi bilo poznato da gospodin Damir ide u posjet k vama, sigurno bi
poslao meni pismo.
- Bit e da nije.
~ 36 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Koje obaveze?
- Ne znam to mislite.
Kad je nakon toga dola u Borkine odaje, nae s njome Gordanu. Njena krhka
prineva mati ivo je pozdravi, uzevi njene ruke:
- ujem da Damir ve putuje u Be. Tu rtvu pridonijeli ste meni i mojem sinu.
Hvala vam. Samo to me Ivanova utnja plai. Ni danas nema vijesti od njega.
- Strpljivosti. Moda danas stigne pismo - tjei je Gordana, premda i nju zabrinjuje
to nema nikakvih vijesti iz Bea.
- "Miluju se, tjee, sretne su na raun ivota mojeg sina" - plamti Damirova majka.
*****
Kod objeda razbudi Borku i Gordanu vijest da je stigao glasnik iz Bea. Odmah ga
pozovu.
~ 37 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, vaa milosti, radim u kraljevskim uredima, plemi sam: Bela Ferenczy.
Ujedno velianstvo eli neka bi se odmah putovalo jer je to od velike vanosti. Evo
kraljeva naloga i peata.
- Zdravi su i ili.
- Izvolite u drugu odaju - uputi Gordana glasnika - odmah ete dobiti odgovor.
- A ti Gordana?
~ 38 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"Moda Damira zateknem u Brezovici. Kad bih ga nala tamo. Da je Ferenczy doao
juer. Ili da mi Gordana nije otjerala sina, sad bi on putovao s majkom."
Do kasne veeri sva je sluinad radila oko spremanja na put, Ferenczy je dovezao
koiju i dvadeset naoruanih momaka na vrstim konjima. Kralj je ve davno bio
mrtav kad su, nita ne slutei, krenuli iz Budima cestom prema jugu. Putem su
nahranili konje pa nastavili put. Poslije podne Gordana pone razlagati gospoama:
- Jo sam kod kue otvoreno odredila neka mi povedu osedlanog konja jer putem
elim jahati. Ta je elja prirodna. I tako u izmaknuti njegovu oku. Samo vi morate
pred njime glumiti zabrinutost. Kad stignem u Budim, progutat e me zemlja.
Neto joj se ini neprirodno da ba sad pogaa njene misli, ali mirno prihvati.
- Ja u cestom naprijed.
~ 39 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vaa milosti, ovom umom vodi lijep puteljak sve do putnike stanice.
- Skrenut u umom.
- Ne, vina sam jahati sama. Dakle, do vienja na stanici - ree gospoama i
nategne uzde.
Konj preskoi grabu i zamalo se izgubi u umi. Koija krene cestom dalje, sprijeda
jau momci, a Ferenczy zaostade iza koije. Gordana zalazi trkom sve dublje meu
stabla, prema Budimu. umom zatrubi lovaki rog. To je ponuka da zaustavi konja
i prisluhne. S june strane oglasi se drugi rog.
"Lovci?" - pita sama sebe i udari protivnim smjerom odakle dolazi zvuk. Jae brzim
kasom, uri se prema gradu. Iza lea uje lave, obazre se. Hitrim trkom slijede je
lovaki psi. Htjela bi da izbjegne susret s lovcima pa krene drugim smjerom.
Psi udare ravno za njom. Gordana podbode konja, ali od stabala ne moe juriti.
Gordana se obazre.
"to je to?" Kao vuci bacaju se za njome, ve je dostiu, zalijeu se ispod konjskih
nogu, hvataju. Lovaki psi ranili su njenog konja u nogu i on posrne. Gordana skoi
sa sedla, umom dolaze jahai, dozivlju pse i zaustave se pred Gordanom.
- Od aljenja slabe koristi. Duni ste mi dati zamjenu ili prodati mi kojeg od vaih
konja.
- Vodite me k njemu.
Uspela se na drugog konja. Psi su neprestano reali oko nje. Lugari se trude da ih
zadre.
U dvoritu pred ulazom u zgradu stoji mlad plavokosi mukarac. U ruci mu debela
knjiga. Pristalo rumeno lice i velike plave oi odaju plahost. ini se, sad e pobjei,
ali ga Gordana zadri, obrativi mu se:
~ 40 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gospodine, vai psi ranili su moga konja. Vi znate svoju dunost, moram odmah
nastaviti put.
- Plemenita gospoo, vaoj bih elji odmah udovoljio, ali ja sam ovdje samo gost.
- Gost? Rekli su mi da ste gospodar. - Ona izazovno promjeri lugare, ali oni ute.
Mladi plemi zaueno pita ljude:
- Uskoro e stii.
- Smijem li vas upitati tko ste? - upita Gordana plavokosog vitkog mladia.
- Neak sam egerskog biskupa. Ime mi je Robert Bathory. Moj ujak poslao me
ovamo da uim u samoi ovog dvorca. Oprostite jer ja sam nemoan da to uinim
za vas. Gost sam gospodara dvorca Ferenczyja. Uim od djetinjstva za sveenika.
- Ostajem tu i pitam: zato ste doli ovamo, kad treba da pratite gospoe?
- Vaa milost oito je htjela pobjei i tako me liila neprijatne dunosti da vam silom
pruim gostoprimstvo u mojem dvorcu.
- Izvravam kraljev nalog da vas putem na jug milom ili silom zatoim u ovom
svojem dvorcu. Divno ste mi uli u stupicu.
~ 41 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ako ne eli, bila bi dovoljna odredba da idem u Hrvatsku. Dakle, ovaj nalog ne
potjee od kralja.
Ferenczy je uvede u otmjeno ureene sobe u prvom katu i pokae joj odaje.
- Ovdje vam nee manjkati udobnost. Dvije sluavke odreene su da vas dvore.
- Slobodno moete izlaziti u dvorite koliko vas volja. Upozoravam vas: zidine dvorca
su neprobuive, i ljudi posvuda straare. Odavle nema bijega.
- ujte, gospodine. Hrvatski vojvoda Lovro Iloki moj je skrbnik i zatitnik. Ako
biste prema meni uinili i najmanji pokuaj nedostojnog ponaanja ili mi nanijeli
kakvo zlo, vojvoda nee mirovati dok vam ne skine glavu.
- Damir je odsutan, a vojvoda Iloki bit e ovdje pred Jurjevo s tolikom etom da
vam za nekoliko sati moe itav dvorac pretvoriti u hrpu kamenja.Neka vaa
mudrost to dobro upamti.
- Hvala na opomeni.
- Da su joj rekli pravo ime gospodara, morali bi je silom vui k meni. No, a to
radi?
- Zato je zatvaraju?
~ 42 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Uistinu kralj?
- Nee on vie nikad izdavati naloge. Kad sam odlazio iz Bea, leao je u samrtnim
asovima. Ve je mrtav.
- Dokle e izostati?
- Dok ne saznam to je s kraljem. Ali uri mi se. Moram obaviti vaan posao.
Ja idem u Budim. Kad gospoe spremi u samostan, reci opaticama neka ih zadre
dok kralj ne odredi kamo e s njima. Izravno reci: vodim ih po kraljevoj zapovijedi. A
onda doi za mnom u Budim.
Sluavke ulaze, smjerno se klanjaju, prostiru stol, nose joj veeru. Gordana ih
pomno promatra, pita o neznatnim stvarcama i polako doznaje kakav je ivot i kakvi
su ljudi u dvorcu. Dugo pria s djevojkama, ljupko, priprosto, polako ih zagrijava
ljubaznost ljepotice i veselo odlaze.
~ 43 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"Je li tamo Gordana? Zato mu ne alje glasnika?" Izlaze na obalu punu svjetine.
Velikai, biskupi, dvorani, plemstvo, sveenstvo u dubokoj utnji saginju glave.
Dvorani nose lijes pokriven crnim barunom. Na uzglavlju poiva zlatno ezlo.
Povorka promie izmeu svjetine. Kraljiinim licem teku suze. Turobni Ivanov
pogled uzalud trai bademaste oi. Zvuk zvona odjekuje. Mnotvo bulji u zlatno
ezlo. U njemu lee njihove sudbine.
- Gledajte, u tom moru strave uribario bi francuski kralj napuljsku krunu, Venecija
tovar zlata, Rimljani pobjedu svijeta. Hoe li na princ uribariti ovo ezlo?
- Pliva mu na povrini strave ravno pred noge. Ima samo da se sagne i digne ga.
Zvona pjevaju mrtvaku pjesmu. Strah drhti u blijedim licima. Grme topovi.
Najavljuju poasni pozdrav mrtvome kralju pred eljeznim vratima budimskog
dvora. Zapovjednik Istvan Gyulay izlazi iz dvora k princu:
I na srebrnom pladnju prui kljueve. Ulaze u dvor. Mrtvi otac i ivi sin. Prati ih
grmljavina i zvonjava. Za njima ulaze dravnici, velikai, poslanici, dvorani, plemii.
Pljusak i vjetar protjera im konje kroz tri dvorita do pred ulaz raskonog dvora.
- Hitro skau sa sedla. Princ pomae kraljici i vodi je do kamenitih stuba. Bijelim se
stepenicama uspinje crna povlaka. U tiini mramornog predvorja zvee maevi od
dodira o kamene podove. Onda se gube u katovima.
Beatrice ide hodnikom od mramornih stupova. Ide ustrije nego to bi bilo dostojno
otmjene gospoe, hitrije nego to bi smjela da ide u crno odjevena udovica.
Jo vie se uri prijei prag kraljevskih dvorana. Sivo im je svjetlo. Na prozore pada
mrak s oblanog neba.
Beatrice hiti. Tjeskoba se provlai pred njom i za njom, a ona ide kao da je sunana
svjetlost. Koraa kao da je pokree sto ivota punih radosti. Dignuvi glavu, kree
dvoranama kao da im navjeuje: "Ja sam tu! Znajte, tu sam - ja, va gospodar."
~ 44 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Mrtvome kralju?
- ivoj kraljici.
- to e tamo kraljica?
- Ono to je uinio njezin djed Alfonzo prvi kad je njegova tetka Johanna leala na
odru. Proroanstvo panjolske ciganke. uje li, mladiu, Alfonzo. I oteo je
kraljevsko prijestolje i sjedio na njemu do smrti. I njegov sin, a sjedit e sin i sina
sin jer je Alfonzo posluao ciganku.
- Sluam, idem.
Pod njim stoji naslonja od suhog zlata. Prijestolje. Ulaze dvorani u crnini. Nose
kovni lijes u kome poiva kraljevo tijelo. Teki teret poloe ispod prijestolja.
Dvorski metar dade paevima znak i sam poe, a vrata dvorane se zatvore.
Polumranom dvoranom iza stupova ide Nardella, hiti kraljici:
- Dobro. Ostaj uza me, pazi, oslukuj, uje li? Jao tebi.
~ 45 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Beatrice sputa pogled k lijesu. Oi joj plamte arom raspaljene vjere u ono to ima
da uini. Hladnim licem prelete trzaji. Na crnom barunu lei zlatno ezlo. Bijela
ruka prua se za ezlom. Hvata ga grevito, uzima, die i drhti.
- "ezlo. ig vlasti. Bi zlatni. Od tvojeg dodira zemlja biva groblje" kliu joj misli.
ezlo u ruci. Njegov osjet izbezumljuje je, raspiruje strast da ga vjeno zadri.
Obujmi ezlo, miluje ga svim svojim biem. Goni je neto da rui, razara, gazi ive i
mrtve i svoj zdrav razum, i um, i sebe, pa kao da stoji pred ivim ovjekom,
progovara mrtvome u lijesu:
- Kralju! Proroanstvo veli: ako potomak aragonskog roda pred mrtvim kraljem prvi
uzme ezlo ili prvi sjedne na prijestolje, nitko ne moe da mu ga otme. Alfonzo Prvi,
moj slavni djed ovako je zasjeo na prijestolje protiv volje kraljice Johanne Anjou.
- Uzalud se opire, uti. ezlo sam uzela svojom desnicom ja. Ne pokori li se, ni
onda mi ga nitko nee oteti.
- Evo, uspinjem se na prijestolje, ja, Beatrice Aragonska. S njom ide nebo i pako.
Jer pisano je tako u proroanstvu aragonskog roda.
I uzlazi stubama gore sa ezlom u ruci. Prijete joj oi i misli. Crna pojava sjedne na
zlatno prijestolje, zahvaena valom luake strasti vladanja. Vani grmljavina,
tresak, grom. Beatrice sjedi na prijestolju i zapovijeda:
Dvorana se strese, prozori zvee, grmljavina odlazi nekud daleko. Beatrice dahe:
Nardellinim kostima prolazi zov, oslukuje. Sva su joj osjetila sluh, pripila se uz
lijes. Blijedo kraljiino lice sputa se naprijed, sujeverna aragonska pria smuuje
joj misli, potjera krv ilama, zagluuje srce. Rasplinjuje se svaka njenost, svaki
osjeaj ovjenosti.
Stoji nad lijesom poput suca nad osuenim, ledene usne su otvorene. Sva je u
omaglici, e za vlau potamnjuje svijet.
~ 46 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Nardella dre. Udarci njenog srca odjekuju kovnim zidinama sanduka. Beatrice
eka poput okamenjenog kipa. Ledeni pljusak udari u prozore.
apat dre polumrakom i nosi trnce Nardellinim tijelom. Zamre sva, samo joj ivi
sluh.
Iza lijesa trgnu se u vis suhe ruke. Dvoranom tutnji, zidovi se tresu od groma, od
lijesa. Uza stube k prijestolju sune Nardella, posre, pada, puzi, dovue se do
Beatriceinih nogu.
- O - daz -vao
- Kojim rijeima?
- Lae, Nardella.
Udari vjenim prokletsvom svakoga tko mi se priblii, pljuskom ognja tko dotakne
moje ezlo. Ja sam vlast - i digne glas, pogleda praznom dvoranom i uini joj se da
mramor podaniki dre, stupovi se klanjaju. Nardelline blijede usne apu:
- Na sve vijekove.
I obje idu. Mlada kraljica i stara dadilja. Obje u vruici vlastohleplja, u bunilu
praznovjerstva da su dozvale nepobjedive sile i pred njima padaju u prah sve
ljudske volje i sva ljudska prava. Idu iz dvorane, prolaze pokraj Enrica, pokraj
dvorana i sluga. Idu hodnicima i odajama, a Beatricein grozniavi pogled izvikuje:
~ 47 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Beatrice ide i legne. Prizor pred lijesom iscrpio ju je. Nakon luake napetosti sve u
njoj klone. Polagano ulazi Nardella, nosi u ruci dragocjenu kutiju.
- Velianstvo, nala sam kutiju. Leala je na zemlji pred vaim odajama. Ba tamo
na hodniku. Evo nepaljivosti mladih dvoranka. Ostave kutiju bilo gdje. Trebalo bi
ih bievati. To je prava venecijanska umjetnina.
- to je?
- Gdje si to nala?
- Tri mjesca imala sam mira. Od dana kad sam se pokorila kralju, kad sam uzela
pokorniko ruho.
Poslanik se smijei:
- Niani na prianje o smokvi zbog koje se kralj pred smrt razljutio. Kao da je ta
smokva skrivila kraljevu smrt.
~ 48 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ali gdje se krije? Pod ijim obrazom? Kako je mogao kutiju postaviti pred moja
vrata, a da ga nitko nije vidio?
Vrata se otvore.
- Odgovorite, Enrico.
- Kada je i kako neija ruka mogla kutiju postaviti pred moja vrata?
- Sve napuljske dvorane stavi na muke dok jedan od njih ne prizna da je glavom
Ramiro.
- Nita ne moe da me pokoleba - i sagne se k njemu: Uzela sam ezlo s lijesa, sjela
sam na prijestolje prva nakon kraljeve smrti. Kralj se odazvao, pokorio.
- I milanski poslanici?
- A Marcelo?
~ 49 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sumnja u moje suze. I vi. Ali, Ranzano, plaem istinski, plaem za devet godina
mladog ivota uz kralja, u neprekidnom su rvanju da se odrim na vlasti. Plaem
to sada nemam sina da s njim zavladam kraljevstvom. Zar su te suze lane?
- elim da te suze otrem s vaeg lica neka ga ne nagrde jer moda je Maks pristao
mu, moda i lijep.
- Bio ruan, koziav, grbav, svejedno. Ne elim mua, uzimam ezlo. Ne eznem za
zagrljajem, ljubim vlast. Ne elim brane lonice, nego prijestolje. Vi, obini
smrtnici, ne znate odmjeriti to znai: smjeti sve to bi mogao htjeti. Moi sve to je
na zemlji mogue.
- Nitko iv.
~ 50 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
RAMIRO
U prvom katu lijevog krila otvori dvoranin milanskim poslanicima odaju. Stresli su
s haljina pljusak kie.
Grof Marcelo prie k prozoru, Maffeo se udobno smjesti k stolu. Tamno lice puno
brazda odaje spokojnost. Naslonio se o ruke i promatra Marcela:
- Sve vrijeme naeg putovanja Dunavom moj lijepi Marcelo neto razmilja? Sad
smo napokon stigli u Budim. Dodijala mi je dugotrajna plovidba. Zato je Beatrice u
svakom gradu pristala i odmarala se ak po itav dan i no? Ako ide u samostan,
moda se opratala sa svojim kraljevstvom?
Grof se udalji od prozora i priblii k stolu, ali ne ree nita. Poslanik ga gleda sve
pozornije:
- Istresite svoje misli, grofe. Ili, da vam pomognem? Mnogo ste promatrali Beatricu?!
- Eh, ima za ime aliti. Ali nema zato da ide u samostan. Aragonka, ki kralja
Ferantea, pa u samostan! Od prirode obasuta ljepotom i umom. Vjere mi, Beatrice
je postidila aragonsku krv. Samo ena moe toliko promijeniti svoju prirodu!
Brazde oko Maffeovih usana raire se u smijeak. Poloi ruke na stol i gleda
Marcela.
- Nemam razloga sumnjati, a nije mi ni briga hoe li ona uvati svoje ari ili ih
pokloniti drugome. Glavno je da podupire izbor naega princa.
- Ne sumnjate ba nimalo?
~ 51 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Dvije bore izmeu Maffeovih obrva probude se, spustio je ruku ispod podbratka i
digao glavu:
- Njeni su se pogledi krali k meni i palili me, hvatali. Nisam ni slutio da me uzima
kao oruje sve do onog asa kad mi je ponudila - sebe!
- ekajte, traila je ogromnu ucjenu: izdajstvo prema naem vojvodi Ludovicu ...
- I? to onda?
- Uto zvekne zvonce, ue kraljiin brat Francesco. Mene polije ledeni mlaz. Opazim
kako Beatrice skriva u ruci srebrno zvonce. To me udari u sljepooice. Osvijestim
se, vidim njezinu glumu, pograbim kobno pismo.
- A ona?
- I popravio svoj grijeh jo jednim djelom. Znao sam: Beatrice e krivotvoriti bilo
kakvo pismo da zaustavi vojvodu Ilokoga koji je vodio prosce u Milano. Napiem u
vosak to Beatrice kani, platim itav imetak jednom dvoraninu da plou podmetne
u kraljevoj radnoj odaji. Tako je kralj uhvatio Beatriceino nedjelo: krivotvorila je
kraljevo pismo kojim zove Lovru natrag. Dogodilo se to sve u Hrvatskoj, u Zagrebu.
~ 52 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Njezine su rijei znaile: Zagreb je mjesto naeg uitka. Idi tamo i pripravi kako
bismo se mogli tajno sastati. Doslovce mi ree: "Sve ovisi o vaoj dosjetljivosti!"
- ekao sam da me upita emu sam se "dosjetio". Ali ona nije pitala, njoj je trebalo
pismo.
- O Ramiru? Da, kad je Beatrici bilo petnaest ili esnaest godina neto je bilo u
Napulju. Beatrice je ljubavni ar oitovala u pismima. Jedno uhvati Beatricein otac
Ferrante i neke noi naoe Ramira u Beatriceinoj djevojakoj lonici probodena
bodeom. I dade Ramira odnijeti u neku napuljsku krmu neka se misli da su ga
proboli pijani u svai. Meutim, Ramiro se u dvoritu osvijestio, prebolio i pobjegao
u svijet, zaklevi da e se osvetiti.
- Taj se Ramiro pojavio u Zagrebu. Gle? Tamo ima Talijana pa se sakrio meu
njima?
- to je bilo zatim?
~ 53 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi ste ga krili?
- I pun uitka promatrao njezin uas kad bi prolazila dvorom jer joj Ramiro ree da
je na dvoru, svuda je prati, svuda uhodi. Tako je bila okovana lancima, vazda u
strahu da njezina mladenaka pisma ne dospiju u kraljeve ruke ...
- avolska stupica.
- Krinka. U svojoj svilenoj monji nosi sve vrste krinka: iskrenost, odanost, ljubav,
suze, alost i oaj. Savrene krinke. Skida ih i uzima kad joj koje ustreba.
Aragonska krv nala je u njoj svoje savrenstvo. Natkrilila je oca.
Maffeo pone palcem i kaiprstom tipati debele brazde svojih obraza. Marcelo se
ushodao po sobi, a onda naglo stane:
- U Italiji nema drave gdje bi ljudi tako mirno vjerovali u sluaj ove smrti kao
gospoda ovog kraljestva.
- A zato, dragi Marcelo? Naem vojvodi, dakle, nama, nije vano kako je kralj
umro, nego injenica da je mrtav i posljedica toga. Ali vi ste dokazali da je
Beatriceino odricanje od prijestolja, pomirenje i ljubav k princu samo puki bijeg
pred Ramirovim prijetnjama. E, onda je ona obukla pokajnike haljine i moe ih
svakog asa skinuti jer Ramiro je izgubio mo. Nema kome predati pisma, ali vano
je ovo vae otkrie da ne moemo vjerovati kraljici.
- Moram razmisliti, a za to treba da sam sit kao Rimljanin na Antonijevoj gozbi. Eto,
nose doruak.
~ 54 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ulazili su sluge, nosei jelo. Za vrijeme doruka posvetio se Maffeo svom elucu.
Obrisavi masnu bradu, povue iz srebrnog vra gutljaj i onda se udobno smjesti:
- Dakle, valja paziti koga Beatrice prima, a kad steemo opravdane sumnje,
obavijestit emo Ivana i njegove pristae. Meni se ini da smo mi jedini u ovoj zemlji
koji ne vjerujemo u Beatrice.
- Krinke na obraz.
~ 55 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A moj uzvieni vladar, milanski vojvoda Ludoviko, pruit e ovom kraljevstvu svu
pomo svoje moi, ugleda i bogatstva.
- Moj uzvieni napuljski kralj otvorit e sva vrata svojih monih saveznikih drava
du itave Italije, dozvati u pomo potporu rimskog pape koji prima mudre savjete
Roderiga Borgie, najvjernijeg prijatelja slavnog oca nae kraljice. U potrebi rastvorit
e zlatom nakrcane monje.
- uli ste, visoka i velemona gospodo - uzdie se snani Bakaev glas - nita nas
ne spreava da naem kraljestvu to prije dademo zakonitog kralja i zatvorimo vrata
svakom tuincu do naeg prijestolja.
~ 56 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zla vijest?
- Nijemac veli da e uzeti svoje pravo, makar i oruanom silom, jer da mu na to daje
pravo ugovor.
A on ga ima.
- I vojsku ima kojom zapovijedam ja! - isprsi se Petar Gereb. - Ne bojimo se.
- Prosjak nema ime da obuje svoje sluge, a otkud bi opremio vojsku da izvojti
nau krunu - podruguje se Mate Gereb Maksu.
- Neka bude tako - potvruju svi odvanim glasom, ali plaha srca.
*****
Na grimiznom leaju poiva umorna kraljica. Uz nju sjede braa. Najmlai brat
Giovanni i sestra, crnokosa doa Isabella.
- Brinui se za nj, brinem se za sebe, za vas, za sve nas. U mojoj skrbi, mojoj toploti
prema njemu sve je moje uzdanje. Neka je i vae. Budite mu paljivi da bude dobro
meni i vama. Tko je to na vratima? Pogledaj Isabella.
~ 57 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Iziite svi.
- Trijumfatorski!
- Trijumfatorski? Razjasnite.
- Ovog asa stigao je u kraljevski ured, gdje su sabrana gospoda, glasnik iz Bea.
- Od koga?
- Dakle, ja kraljujem.
- Nisam li rekao: danas ste na grobu kralja Matije jai nego ikad.
- I on se odazvao iz lijesa. I ezlo sam uzela, sjela na prijestolje prva. Sad recite da je
proroanstvo aragonskog roda praznovjerje.
- Opozivljem, okajavam.
- U sretan as prekoraila sam danas prag ovog dvora. Mrtvi se kralj pokorio, ivi
oglasio.
- Neka Ramiro alje smokve, neka obere smokvina stabla itave Italije.
- Izvui u krticu ispod zemlje, umrijet e Ramiro kako jo nitko na svijetu nije
umirao.
~ 58 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sva drem, makar ve drim ezlo u rukama. Od toga osjeaja trepti svaka ila.
Ali Ranzano, gdje su gospoda naeg vijea?
- to rade tamo?
- Jo nita. Strah od nenadane i brze kraljeve smrti zavezao im jezik. Nikada nisam
vidio toliko straha.
- Da, da, odmah u se sabrati, smiriti. Samo jo recite kako se dre milanski
poslanici?
- To vie nije vjera, to je osjeaj sigurnog uspjeha. Maffeo sam sebe doarava uz
desno mlade kraljice Biance.
~ 59 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Princa zaboravljamo?
- Njega moemo mirne due zaboraviti. Taj sanjar nee vidjeti nita i nikoga do
bademastih oiju.
- Zato sam i poslala k njoj dvoranina. Svakog asa ga oekujem - odgovori kraljica.
- Opet kaem, velianstvo: vaa sudbina nikad nije bila toliko jaka jer nikad nije
bila toliko u vaim rukama kao danas.
- I drim je vrsto, divovskom snagom. A kad zagrabim ezlo, prvi udar pogodit e
slijepooice kraljevu sinu. Razdrait u na njega sve velmoe. Neka mu sabor
oduzme sva imanja.
- Ipak, mogao bi vam uzvratiti urotama. Dok taj mladi bude slobodan u vaem
kraljevstvu, nikad neete imati mira.
~ 60 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
IVANOVA BRIGA
U svojim odajama sjedi princ Ivan nemirna srca. Na obali Dunava nije naao
eljenu utjehu. Uzalud je traio Gordanu. Od asa kad je preao prag dvora, ne
misli ni o emu drugome. Zovne Stjepka i upita ga tiho i povjerljivo:
- Ni moju majku?
- Ne, visosti.
- A Damira?
Ivanovo srce ivo kuca i sam ode k vratima: Simono ulazi, a pa se udalji.
- Predao si pismo?
- Visosti, kad sam iz Bea stigao ovamo, nije bilo ni uzviene gospoe ni Gordane.
Otputovale su.
- A Damirova majka?
~ 61 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kad svre, isporuite biskupu neka se potrudi k meni jo prije nego sprovod krene
dalje. ekajte as, o Damiru nema ni kakva glasa u budimskom dvoru?
- Sluao bih vas s premalo panje i odvie nemira. Dopustite mi prije svega neto
drugo. Moja majka nije u Budimu, navodno je otputovala, a s njom su otile
Gordana i Damirova majka. To me zabrinjuje.
- Shvaam, visosti, vaa majka jo ne zna za nesreu koja e teko pogoditi njeno
srce.
- Nisu joj mogli predati pismo koje sam poslao da je pri prave na taj udarac.
- Povjerio sam to snanijoj dui: Gordani. Ali kako rekoh, pismo se nije moglo
uruiti. Kamo su mogle otputovati i zato?
- Nasluujem, pa ipak...
- Pa dobro, saopit u, makar ne znam sigurno. Nekoliko dana prije vae pobjede na
bekom turniru reklo mi je pokojno velianstvo: zamolit u prinevu majku neka se
udalji iz Budima. Tamo bi stalee na jurjevskom saboru podsjeala da je mati mojeg
sina samo ki graana i da ga je rodila nezakonito.
~ 62 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Visosti, jo nisam zavrio. Znao sam kolika e biti bol majke kad je zbog toga
udalje i spomenuo sam to kralju. Kralj je utio. Nisam dobio nalog da se poalje
takva poruka uzvienoj gospoi. Bio sam, dakle, uvjeren da je kralj odustao od
svoje na mjere. A sad mi se ini da se kralj ipak poslije predomislio i na loio
nekome drugome.
- Nije, ali moja je briga da pronaem kome je kralj na dvoru izdao takvu zapovijed i
gdje je skrovite vae uzviene majke i njenih pratilica.
- Potkraj ivota mojeg oca pruili ste mi ivih dokaza svoje odanosti. Ako priloite
jo ovaj dokaz, moje srce ostat e vam otvoreno itav moj ivot.
- Nemam druge elje, nego da sluim vaoj dobrobiti i linoj srei. I ako visost danas
ili sutra, bilo kada, ustreba vjernog savjetnika i prijatelja, uinili biste krivo sebi
kad biste propustili zapovijedati Bakau.
- Ne slutite kako duboko dopire u moju duu odjek vaih rijei. One mi jame jak
oslon kad doe as da izgradim osnove, danas jo duboko pohranjene u mojoj dui.
- Nee biti teko slijediti njihov trag. Tri gospoe upadale su svakome u oi, to vie
to je jedna od njih napadana ljepotica bademastih oiju. I svaki kmet upamtio bi
onakve oi. Samo molim visost malo strpljenja.
- Pobrinite se za to.
- Jo danas.
Ovaj uzdah zapanji oba dravnika i oni se zagledaju. Princ udahne zrak kao da mu
se sa srca skotrljao teret. Doczy razjanjava:
~ 63 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Za sprovod mojeg oca nema gotovine? To nije mogue. Prevarili ste se.
- Na alost, nisam se prevario. Kralj je uvijek sam uvao kljueve svojih blagajna.
Sve sam pretraio, nigdje ni traga gotovini. Visosti, ako su blagajne prazne, tome se
ovog asa ne moe pomoi, nego da zamolim kraljicu.
- Za sprovod se to moe uiniti, ali nakon pokopa dolaze druge dravne potrebe,
trokovi sabora, vojska, ona mora dobiti svoje.
- Nipoto. Nikako.
- Ne, ne. Imam bogatstvo imanja. Jedno u zaloiti dok se novac opet ne skupi u
kraljeve blagajne. Neka bude tako.
~ 64 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Damirova. Tamo police s knjigama. itali su dane i noi. Ispijali su knjige kao drugi
slatko vino iz kristalnih vreva. Udisali iz njih sadraj ivota. Stvarali ideale.
Ulijevali im snagu, zanos, krv, ivu kipuu mladost. Krstili je prijateljstvom to daje
za druga, sebe i vlastitu sreu. I ivot. Prisegli su vjernost na drage glave svojih
majka. U knjinici je Damir sluao dok bi on pjevao pjesme svoje ljubavi prema
Gordani. Tu mu je otkrivao svoje osnove, grdio ih. U ovoj sobi obeao mu je Damir
da e se prividno vjenati Gordanom i prisegao da e mu je predati kad kucne as.
U toj sobi zbore knjige, stijene, stolice, dah, zrak samo o danima njegovih nada u
srei i ljubavi. Sada ne moe sluati taj nijemi govor.
"Zato si, srce, posumnjalo u druga kad ti je zadao rije na sreu svoje majke.
Blatno, pokvareno je srce koje ne moe vjerovati u istou drugog. Kako je bijedno u
prostoti, kukavno zgaeno stidom, kalja samo sebe. Razorio sam prelijepe ideale
kojih sam se napio iz nauke velikih ljudi. Iz uzora humanizma. Porekao sam njihovo
proroanstvo. Sumnja me survala s visine u kal. Protjerao sam druga iz djetinjstva.
A smatrao sam se dionikom drugarskog savrenstva."
~ 65 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sama je htjela putem pobjei, uzela konja za jahanje, izgubila se u umi i krenula
natrag.
- U Budim?
- Sasvim sigurno.
- Izigrati kraljevu volju da moe ostati u Budimu? Smion pothvat, dok ne zna o
kraljevoj smrti.
- Na dostojan nain?
~ 66 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Glava ti je uska i malena - i pri tom prijee rukom po svojoj velikoj i okrugloj glavi,
a debele usne se nasmijee.
- Dakle, i vi?
- Kralj nije cijenio moje snage, dakle, nisam imao razloga da ih za njega troim.
- Premda mlad, ipak je toliko razborit da spozna korist mojih sposobnosti. Uza sve
to moram se posluiti malim smicalicama da tu njegovu sklonost uvrstim.
- A da princ potpuno spozna moju odanost, dobit e svoju majku koju je kralj
odredio maknuti. To bi svaki drugi smatrao smijenom sitnicom, ali ja poznajem
prinevu nevjerojatnu ljubav prema majci i znam da e mi za tu uslugu princ
predati svoje povjerenje i srce. A veu uslugu ne moe iskazati sebi i kraljevstvu.
No, dosta o tome.
- to da radim s Gordanom?
- Ne moe biti drugi uzrok nego elja da bude to blie princu, a ja pouzdano znam:
prineva ljubav prema Gordani nije prolazna strast. Dodue, jo ne znam kakve su
prineve osnove, ali danas mi je neto natuknuo. Izmamio sam mu izjavu o nekim
osnovama to su duboko pohranjene u njegovoj dui.
- Valjda ne kani zbog Gordane razrijeiti svoj brak s milan skom princezom?
~ 67 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ako Gordana prihvati prinevu ljubav, nita ga nee sprijeiti da razrijei brak s
milanskom princezom kad postane kralj.
- I oeni se Gordanom?
- I tako izgubi najbogatiju princezu itave Evrope, a povrh toga mone dravnike
veze na jugu. Vidi, to bi moglo nakoditi ugledu i snazi kraljestva kojemu elim biti
na elu ja.
- A sad je moramo maknuti mnogo dalje. Dakle, vratit e se u dvorac, skupiti svoje
momke i odvesti Gordanu u Moravsku.
- Gospodinu Galociju?
- Kad Bianca bude ovdje, dovest u Gordanu mladom kralju i nee mu preostati
drugo nego da je uzme za ljubovcu.
- Tvoja e glava ostati itava i povrh toga ureena klobukom kraljevskog prvog
dostojanstvenika. Ti e zinuti, kad upozna lukavost svojeg ujaka Bakaa na elu
kraljevstva.
- Kako ne. Ali tek onda kad ja zasjednem zdesna princu, novome kralju. Kralj nije
mogao dignuti princa na prijestolje. Sad u dokazati njegovu sinu koliko mu je
pogrijeio otac kad se nije posluio mojim duhom. Sad u ja sina podii na
prijestolje i osvojiti njegovo povjerenje. To je kazna kralju. Nakon njegove smrti
uzdie se moj duh, moj um.
- Jer nije uza se podnosio nikoga koji bi mu mogao dati boljih savjeta nego to su
bili njegovi vlastiti. Da je kralj na Varadijevo mjesto uzeo mene, njegov bi sin ve
pred Boi bio proklamiran za nasljednika, ali on je odabrao Filipca, notornu
neznalicu, stvorenu da meni bude pisar.
~ 68 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
novih podanika. To nije uspio. Filipec je uplja glava, puzavac i vrlo nespretno
gramzi za punom zdjelom. Srea je htjela da za kraljeve smrti nije bio prisutan.
Tako sam ja uhvatio sve niti kraljevskog izbora u svoje ruke. Kad Filipec stigne,
opazit e da je uza me prinevo povjerenje.
A kad svri kraljevski izbor, imat e da vidi kako novi kralj uza se posjeda Bakaa.
- Tvoj brat Josip ima zadau da pazi na svakoga tko dolazi kraljici i odlazi od nje. A
sad pazite, i ti, tvoj brat: o vaoj utnji i spretnosti ovisi vaa budunost.
- Kunem se, ujae, za sebe i Josipa: sluit emo vaim velikim ciljevima.
- Da spasim i usreim ovo kraljevstvo i sve koji su mu vjerni. I ako te kada tko pita
je li tvoj ujak Baka iskreni pristaa princa Ivana, znat e mu odgovoriti.
- Jo da vam neto kaem. Dok sam vas ekao, uo sam kako dvorani apu o
kraljevim praznim blagajnama.
- to govore?
Ferenczy otvori vrata i pusti u sobu plemia tamnoputa lica. Male svijetle oi
blistaju.
- Josipe, to je novo?
~ 69 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ovog asa vratio se dvoranin kojeg je kraljica poslala da potrai Gordanu. Malo se
zadrao u kraljiinoj odaji pa iziao, ali nije vie odlazio iz dvora.
- Poslanik Ranzano dva puta uzastopce prije vaeg vijeanja u dvorani i poslije.
- Saopio joj je o emu smo govorili. To je razumljivo. Briga za Gordanu moe znaiti
i vie. Ima li jo to?
- Tako? Odvie je tjerao konja. Volio bih svakako da ga je putem konj izbacio sa
sedla kao to sam ga ja izbacio ovdje, ali ne bojim se. Ali njega temeljito trese strah,
kad je tako jurio iz Moravske. Znatieljno ekam izraaj njegova pjegava lica kad
nanjui moju snagu. No, sad idi, a do veeri doi da te uputim u tvoju zadau.
- Grozno je to. Za malo dana bio bih se vratio s vijeu da je Moravska poloila
krunu na glavu mojeg dragog princa.
- Nama je otvoren put da kunju hrabro izdrimo i princa izaberemo za kralja. Svi
su u tome sloni. Da, svi se mi slaemo - naglasi Baka i podvue rije "mi". - A sad
jo oekujemo mnjenje mudrosti prvog dravnika i pouzdanika pokojnog kralja - i
gleda Filipca.
- Nikad u to nitko nije sumnjao u itavom kraljevskom vijeu, a najmanje ja. Znam
koliku odgovornost nosi vaa preasnost za sreu i dobrobit kraljevstva.
- "Samo ne kao prvi dravnik" - odvraa u mislima Baka, a Filipec pristupi blie i
tiho povjerljivo upita:
- Posve iskreno?
~ 70 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Naravno.
- Vae rijei pruaju mi hrabrosti. Dakle, o prinevu izboru ne moe biti sumnje?
- Nikakve. To je svreno.
gotovine?
- ujte, Bakau, mi smo vazda bili prijatelji i danas se pouzdajem u vae povjerenje
- tiho e Filipec. - Putem sam uo kako graani apcu nevjerojatne gluposti.
- O emu?
*****
~ 71 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ima li u Aragonaca due? Znate li vi tko je njezin otac? Na sva usta Napulj govori:
njemu je trovati ljude kao ubijati muhe to mu oblijeu masno lice. Aragonsko
kraljevsko prijestolje stoluje na groblju potenih i pravednih. Aragonci su
vlastoderi.
- Jei mi se dua, pa ipak kakve koristi Napuljcima od kraljeve smrti? Beatrice nee
vladati, naprotiv, sama eli da princ bude kralj.
- Jo nije izabran.
- U mene nema dravnikog uma, ja samo znam da je sve bilo kao na dlanu gotovo
da princa proklamiraju, a onda udari smrt.
- Vidite li vi njihove misli? Dok se Beatrice previja u alosti, nitko ne smije sumnjati.
A to onda ako je sam Ferante odabrao nekoga meu Napuljicima da otruje
smokvu? Aragonci su zmijsko leglo i nitko iv ne zna kada ga i gdje eka alac
otrova. Pogledajte dobro Ranzana. U Napulju govore da mu je zloa ljubovca i s
njom je preao sve orgije. Tko zna kakve je to smokve donijela stara Nardella
kralju?
- I tko bi mogao doznati? Tko dokazuje? Lijenici nisu dali odlune zajednike
izjave.
- Bolje da ne govorimo. Mui me dan i no, trese me do kosti. Nosim u sebi sumnju
kao zmiju.
Obojica se trgnu.
- Tko je?
- to je mali vitee?
- Princ vam poruuje neka pustite k sprovodu puk i da vojnici ne bi ganjali ljude i
neka se nahrani tko doe na sprovod i nadijeli sva sirotinja.
- A blagajne prazne.
~ 72 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pokojni je kralj spremao zlato u vreice. Radulo je vidio na svoje oi. On zna da je
bilo cekina kao pljeve - pria Simono.
- A vi ste je ba zaboravili.
- Nismo, mili vitee, samo nas biju brige - odvrati Berislavi. - Je li princ
dorukovao? - upita dvorski metar.
- Nije. Neprestano ide po sobama kao da neto trai, onda je dugo tiina, opet ide,
ide i trai.
Pa pozdravi, briui suze i popne se u kat, tiho prijee preko sagova, prisluhne na
Ivanovim vratima, slua uzdahe.
*****
Za lijesom krene princ. Zdesna mu kraljica. Slijeva papinski legat. Za njima kraljevi
roaci Mate i Petar Gereb, poslanici, dravnici, biskupi, velikai, dvorski odlinici.
Ogromnu crnu povorku svakog asa prekidaju paevi u crnom barunu i vode
kraljeve konje do poda prekrivene crninom. Zvui zvona tuguju. Povorka se pomie
izmeu dva zida stisnutih ljudi. alost im na licu, suze u oima, apuu usne puka:
~ 73 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Od usta do usta pronosi se apat uzdisaja, tube, kletve. Ali se opet hitro budi
nada:
Izmeu svjetine vue se sprovod kao crna nit. Zaplakana kraljica prislanja se k
Ivanu.
- Ne mogu dalje.
- Vratite se u Budim.
Princ povede kraljicu, obavijenu crnim velom, i pomogne joj da sjedne u jastuke od
crnog baruna. Sakrila se ispod alobnih zastora. Ivan se vrati k sprovodu i stupa
dalje, a svjetina ape i plae. Nakon svih obreda poloi Ivan u crkvi svojeg oca i
kralja na vjeni san.
*****
- Visosti, vani stoji ovjek sa sela i donosi razjanjenje zato Varadi ne dolazi.
Ivan dade uvesti bradatog ovjeka u seljakoj odori i pone ga ispitivati. ovjek
pripovijeda kako su u umi nali ubijenog i orobljenog kraljevskog glasnika.
- Nesretni sluaj ne smije Varadija dugo liavati slobode. Ali danas nisam ovlaten
da odreujem. Moram predloiti pomilovanje kraljevskom vijeu. Je li tako?
~ 74 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Bilo bi mudro da visost ovaj prijedlog neto odgodi. Izmeu kraljice i Varadija
uvijek je vladala velika mrnja. Moglo bi joj se rei, onako u svagdanjem razgovoru
kad je mine prvi oaj.
- I time ete joj dokazati da je prolost pregaena, izbrisana, jer Varadijevo ime budi
teke uspomene.
- Jo danas, visosti. Osim toga, imam vaoj visosti saopiti to sam uinio u potrazi
za vaom uzvienom majkom.
- Ispitivao sam svu gospodu. Na ovom dvoru nitko nita ne zna o kraljevoj
zapovijedi da se vaa uzviena majka makne. Dakle, onaj kojemu je kralj to povjerio
s gospoama. Ranom zorom otila su dvojica spretnih ljudi da tragaju kojim su
smjerom krenule. Do prekosutra nadam se prvih vijesti.
- Javite mi odmah, dragi prijatelju. Svaki glas bit e mi utjeha. A niste nikad
pomisli da su gospoe moda upravile put na Brezovicu?
- Ve smo govorili.
- On preuzima sve dunosti u vijeu. Ako mu visost eli povjeriti i svoje line?
- Ne, ne. To su nae tajne, dragi biskupe. Makar su mi svi prijatelji mojeg oca
jednako dragi, ipak ove line stvari treba da iznosim na teret dravnicima. I onda,
nakon smrti mojeg oca vi ste mi prvi doli u susret. Molim vas da ostanete uza me i
sada.
- Samo onda ako kraljica uzmogne prisustvovati. Vidjeli ste juer na sprovodu kako
je iznemogla. Idem k njoj da je vidim i upitam.
~ 75 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Prepoznajem u tebi oevo samopouzdanje i ponosna sam, puna sam nade u tebe.
A to je s Gordanom?
- Dobro si uinio. Idem na posao. Do izbora za kralja jo su samo tri sedmice. Dotle
e se vratiti i Damir i Lovro Iloki. Da li se vojvoda javio?
- Iz Bea je krenuo u Hrvatsku. Tamo ga je prekasno nala vijest o naoj boli. Jedva
e stii prije izbora.
- Treba da okupi sve Hrvate. Oni su vazda bili uza te. Misli li da nee krenuti dalje
vjerom?
- Nikada, kraljice.
I poljubi ga u elo.
~ 76 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
U UMSKOM DVORCU
Ujutro, poto je Gordana zatoena u dvorcu plemia Ferenczyja, donesu joj sluavke
zajutrak. Vedro je avrljala, a kad je ostala sama, lice joj je odraavalo brige. Tada
sie u dvorite. Sluge, straari, konjuari, sva sluinad izviruje zablenuto u
nevienu ljepoticu to polagano koraa mekom travom poput kraljice, smjeka im
se rumenim usnama i ljupko ih pogledava bademastim oima, prilazi im toplim
rijeima, veselim, zvonkim glasom.
Prolazei dvoritem, opazi na kulama straare kako ne skidaju s nje poglede. Oito
paze svaki njen korak ili se dive njenoj ljepoti? Prela je s taraca na travu i stala
brati jaglace, obilazi okolo uza zidine, priklanjajui svu pozornost cvijeu. Kad god
bi se sagnula, okrenuta leima prema zgradi i strai, kriom bi istraivala poloaj
svojeg zatvora. Tek oko podne uspela se u prvi kat.
- Magda, vaa milosti. Majke vie nemam, otac je zapovjednik gospodareve strae u
ovom dvorcu.
- Ima li momka?
- Malo koristi kad sam sirotinja, a on slobodnjak. Oslobodio ga kmetstva sam dragi
kralj.
- Ba na pola puta odavle u Budim. Ima kuicu i krmu "K umornom putniku". I
svatko navrati tamo, pojede i popije. Dobro mu je. I uzeo bi me, ali roditelji ne daju
da uzme sirotu - i suze joj obliju lice.
- Tako mislim. Sigurno vas je gospodar oteo roditeljima jer ne daju da se za njega
udate.
~ 77 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Djevojka problijedi.
- Nije. On itave dane sjedi dolje na klupi uz knjigu, ali kad je danas spazio vau
milost, brzo se vratio. Bjei od ene kao od avla. Krije se od vas.
- Rekao je neka vas nitko ne smeta i neka vam svaku elju ispuni, ali da ne
pobjegnete, dan i no moraju bdjeti.
Dan je prolazio. Gordana je sama sjedila u sobi, razmiljajui. Ili bi pozvala k sebi
Magdu i avrljala. Gotovo se ne bi mogla otkinuti od nje. Jednog dana doe Magda
k njoj od svoje pobude i apne:
- Jako se saalio nad vama. Takve ljepote nikad nisu vidjele njegove oi, a ja sam ga
upitala: bi li vam mogao pomoi, ali on kae kad bi vas pustio da bjeite, visjela bi
njegova glava navrh zidova kule.
- I kad bi vas pustio on, ne bi oni drugi jer bi svi visjeli, a svi vas jako ale i uzdiu
nad vama.
- Zovu ga Lajo.
~ 78 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Na Jurjevo.
- Mnogo je to vremena.
- Mogao bi da u moje ime poalje glasnika ili sam ponese vijest u Budim.
- Boe, to bi mogao.
- A bi li i htio?
Tako proe prvih pet dana u neprestanom smiljanju. Nikakav glas iz svijeta ne
dopre u pusti dvorac usred umovitog kraja.
Jednog jutra Magda donese Gordani zajutrak. Ona se ve odjenula i vedro pristupi
k djevojci:
~ 79 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Odjenula se, sila u dvorite i oprezno ide uza zid dvorca. Iza ugla zaokrene prema
kapelici i gotovo se sukobi s mladim ovjekom.
- Ne zamjerite to vas bunim - ree ona, gledajui mu ravno u velike modre oi.
- Da, gospodine. Prila sam vam samo zato to sam eljela knjigu, ali u srcu sam
vas duboko prezirala.
- Ali kad vas ovako gledam, kao da vam je dua bolja od vaeg ina koji je u meni
izazvao prezir.
- Da, zloina, nedostojna vas mladog plemia koji je na putu u sveeniki stale.
- Znam i to da ste se krili od mene, izbjegavali me jer niste mogli pogledati u moje
oi. Osjeali ste sramotu jer vam dua ne moe biti zla.
- S vama? Gdje?
- Ja - ja - ne razumijem.
- Vi sami najbolje znate: kralj nije mogao zapovijediti da Ferenczy mene uzme za
svoju nasladu.
Mladi problijedi. Sam ne zna kakva ga obuzima omaglica. U zabuni kao da govori
sam sa sobom:
~ 80 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kralj nije mogao odrediti da vas zatvore. Bio je na samrti, a moda je ve mrtav.
Gordana je kao munjom oinuta. Blijedi joj lice, pogled hvata mladia poput klijeta
i, svladavajui se, pita:
Utuena je, ne mie se. uti. Skupljene obrve odaju da duboko razmilja.
- Dakle, nemam li pravo kad kaem: nema kraljeve odredbe. Ja znam sve. im je
vidio da je kralj na samrti, va prijatelj me ugrabio da zadovolji svojoj elji, ali se
ipak pobojao i otiao da se uvjeri je li kralj mrtav i moe li uiniti to je naumio da
ga kralj ne bi kaznio.
- To bi bilo podlo.
- Eto, nisam mu uinila krivo. Zatajio vam je, poznavajui vau potenu duu. Znao
je: kad bi vam otkrio istinu, ne biste se odazvali da uvate plijen njegovim neistim
namjerama, da straarite nevinu djevojku i predate je u njegove ruke. Vi ste, dakle,
preuzeli tu zadau, a da niste ni slutili kakva je podla svrha.
- Ne! Ne! - uzvikne branei se. - Ne preuzimam na sebe takvu strahovitu sukrivnju.
Pognuo je glavu pod teinom njenih otkria da slui neasnoj namjeri. I obori oi od
stida to su priprosti ljudi u dvorcu milosrdniji u njenim oima od njega koji je uva
za neasnu gozbu svojem prijatelju gospodaru dvorca.
~ 81 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A kad vas on rani ili ubije i opet padam u njegove ruke vaom pomoi jer ste me vi
uvali?
Sklopio je ruke kao da u nje moli milost za svoje osloboenje. A ona ga kori
pogledom i naglaskom svojih rijei:
- Kunete se?
- Niste li me izbjegavali? Nisam li imala pravo misliti da ste njegov ortak? Sami
priznajete da vam je povjerio moje straare. Sad sam vas upoznala i vidim da niste
znali to on kani. Upoznala sam vau plemenitu duu i stekla sam povjerenje. Ne
biste li vi mogli da me izvedete tobo u etnju? Vas ne mogu za drati ako elite
izjahati.
*****
Sutra osvane teko iekivani dan. Magda dohiti vrlo rano u Gordaninu sobu:
- Vaa milosti. Moj krmar je doao po vino. Eno ga dolje na dvoritu. To je moj
Lajo. Vidite kako je lijep.
- Reci mu neka ide u Budim i tamo potrai vojvodu Ilokoga. On je sigurno tamo.
Svi tamo znaju tko je on. I neka ree vojvodi: Gordana je zatoena u dvorcu grofa
~ 82 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ferenczyja i eka osloboenje. Neka ide sam ili poalje glasnika. To e tebi donijeti
miraz.
Djevojka se povue neto zauena: kako se ljepotica tako malo raduje to e joj
njen momak pomoi. Meutim digla se oluja i sprijeila Gordani da ide u dvorite.
Zato potrai mladog plemia Roberta u njegovoj sobi.
- Jesam. Priredio sam sve to ste mi naloili. Mogli bismo pokuati sutra nou.
- Brzotea!
- to je?
- I nita vie?
- Kralj je umro.
- Kraljevsko vijee, na elu mu kraljica i princ. Novog e kralja birati 17. svibnja.
~ 83 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- ujete li, gospoice, on se vraa sutra u zoru? Dakle, putuje nou. Znak da mu se
jako uri. itajte to pie. "Evo me sutra u zoru da te oslobodim uvanja moje
ljepotice..."
Mladi se razbjesni:
- Moje ljepotice - kae on. - Iz mojih vas ruku nee primiti. Nee.
- itava blagodat ako je netko vrst na odluci i hitar na inu. U jednom jedinom
asu prebaci ovjek svoju sudbinu on kraj obale ivotne rijeke. A kad je mlitav i
spor, pada u valove.
itavo popodne Gordana nije izlazila iz odaje. Sluge su joj po Robertovu nalogu
donijele u sobu krinju knjiga.
- Gospodin plemeniti Robert alje knjige vaoj milosti jer sutra u zoru odlazi.
Gospodar mu je pisao da odmah doe, ali moj Lajo e izvriti vau zapovijed. On e
to uiniti, jo je dolje. Upravo tovari vino.
- Nikad ne bih sanjala da u biti tako bogata. Krma "K umornom putniku" imat e
bogatu gospodaricu.
I Magda otri dolje da o tom obavijesti svojeg momka. Nakon veere poalje
Gordana presretnu Magdu na poinak. Tada zatvori vrata i gurne zavor. Ide k
krinji, digne poklopac i stane brzo vaditi knjige. Dolje na dnu lei muka plemika
odora, pojas s maem, klobuk, konate izme i plat.
Odjene muku odoru, opae ma, uelja vrsto kosu, povee je i duboko natakne
na elo klobuk, iroki obod dopola joj pokriva obraze. Uzima plat i omota se itava
od vrata do izama. Najposlije ugasi svijeu. Tiina u dvorcu navjeuje duboku
no. Nitko se ne mie. Neujno ide k vratima.
~ 84 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Antone, izii!
Gospodaru, zapovijedili ste mi u ranu zoru osedlati konja, Predomislio sam se.
Putujem odmah. No miruje, a vrijeme hiti.
Sluga ode u staju. Plemi vodi konje pa se izgubi u mraku iza dvorca.
- Ja. Anton. Moj plemeniti gospodar gospodin Robert hoe da ide iz dvorca.
- Nije dobro izlaziti u pustu no, vaa milosti - ree straar okrenut Gordani u
plemikoj odori. Ona ne odvraa. Robert se u tmini sagne k vrataru i straaru pa e
apuim glasom svojeg sluge:
Gordana osjea kraj sebe ruku to bi je mogla povui sa sedla. Boji se utnje, a ne
smije progovoriti. U ilama joj struji krv. "Samo da taj as proe ..."
I druga polovina vrata se rastvori. Djevojka upravlja konja, hotimice polagano, mjeri
prostor do praga. Izala je. Iza nje jae Robert. Vrata su jo otvorena. Straar i
vratar gledaju za jahaima to ih guta mrak.
~ 85 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I meni se ini.
Gledaju dolje, ali ih oblijeu slutnje. Obojica ute. Nizbrdo-odjekuje topot konja.
- Zatvarajmo vrata.
Gordana slijedi svojeg vodia. Sili su s brda u poljanu i skreu u umu. U gutari
se zaustave:
- Kamo da skrenemo?
Dakle, umom.
- Puta nema i ne znamo ga, ali zvijezde e nam pokazivati smjer prema Budimu.
- Razotkrio bi nas. Eno tamo slijeva je cesta s koje sam ja skrenula u ovu umu. Tu
su me doekali Ferenczyjevi ljudi sa psima. Strahoviti psi. Mogli bi ih pustiti za
nama ako otkriju da nas nema.
- inilo mi se tamo gore da onaj straar sluti tko se skriva pod vaom plemikom
odorom.
- I meni se inilo.
- Skrenuli smo s pravog smjera. Ne moemo ovuda opazi Gordana. - Konji se plae
stabala.
Pokuavala je naprijed ali konji se opiru, naule ui, nazaduju od crnih sjena
gustih debla.
~ 86 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vidite, gospoice Gordana da smo krenuli prema jugu, mogli bismo cestom bez
straha da sretnemo Ferenczyja.
- Prezirete opasnost?
- Da, moda.
Dugo stoje okrueni mrakom gutare. Tmina, tiina, samoa i Gordanina blizina
razbudi mladia. Sav se izgubi. I ne znajui to radi, posegne za njenom rukom.
Ona je vrsto ustegne i jo otrije ree:
- Topot jahaa.
~ 87 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Plave sjene probijaju tminu. Oni se ne miu. Topot jahaa ispuni umu bukom.
Ukoeni sjede na sedlu. Gordana gladi vrat konju da ga smiri. Konjska kopita s
ceste odjekuju i gube se prema jugu.
- Sad naprijed!
Kad je sunce izilo, nali su se na poljani pred umom i usmjerili put prema svojoj
umovitoj dolini, gonei konje najbrim trkom.
*****
- Neka deset momaka osedlaju najbolje konje. Za jedan sat kreemo na dalek put u
Moravsku. Ali ni iva dua ne smije o tome saznati. Ljepotica Gordana ide s nama.
- Kada?
- Poslije ponoi.
- Tko ga je pratio?
- Lae! Vidio sam ga pred vratima kad sam stigao kui. Zovni ga.
~ 88 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Nemiran ode u Robertovu odaju. Postelja nije dodirnuta. Sve je na svom mjestu. Ni
pisma, niega. Istrauje tko je od slugu otpratio gospodina. Svi su na dvoru. Nitko
ne manjka.
- Vaa milosti, nismo to mogli slutiti. Bio je momak i mladi gospodin Robert.
- Svi na konje! Pse s lanaca. Za njima nakraj pakla! - zapovijeda Ferenczy, zelen od
gnjeva, brige i straha.
Svi tre i viu. Sedlaju konje, vode pse. Ferenczy dade donijeti Gordaninu haljinu i
baci je psima.
~ 89 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
AVOLSKI PSI
Nebo je prekriveno snjenobijelim oblacima. Kroz njih prodire sunce kao kroz veo i
pokazuje bjeguncima smjer. Oni su projahali poljanama i umama. Kad jure
otvorenom dolinom. S vremena na vrijeme se osvru, ne dolazi li otkuda
Ferenczyjeva potjera. Ne zamjeuju nita, a ipak sve bre tjeraju konje. Dolina se
pred njima suzuje. Stiu na ulaz u dugu, beskrajnu kotlinu. S desne strane die se
brdo. Gordana se zaustavi:
- to da se ini?
- Obiimo brdo. Vijugajui lake je zametnuti trag nego u ravnoj kotlini i lake je
izbjei potjeri. Tu nas na milje daleko mogu opaziti.
I krenue desno oko podnoja brda. Kad su ga obili s juga, spaze puteljak to se
uspinje.
- Gospodine Roberte, popnimo se. Gusta stabla zatitit e nas oku progoditelja. Tu
se moemo sakriti. Ferenczy ne moe predmnijevati da smo u brijegu odabrali brdo.
To nikad ne bi uinili bjegunci i ba zato zavarat emo potjeru.
- Zaboravljate njegove pse. Bez njih nije poao i oni e nas nanjuiti na milje daleko.
- Onda nam preostaje nada da nije stigao u zoru kako javlja u pismu, ili je prekasno
doznao za na bijeg.
Gordana je paljivo istraivala umu pred sobom. Uskoro su stigli ispod vrha kad ih
trgne lave pasa.
~ 90 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I ne dolaze blizu.
- Hajdemo odvano.
I nastave se uspinjati. Psi tre pred njima, neprestano se okreui i lajui. S vrha
brda prua se pogled na sve strane. Prema sjeveru nastavljaju se visoine, a
presijeca ih cesta.
Muki poklik oboje trgne i oni se obazru. S druge strane vrha pridolazi mlad
mukarac, uutkujui pse. Ide ravno k putnicima i skida kapu.
- Svakako. Ali recite nam je li tkogod ovog jutra prolazio cestom iz Budima?
- Ne, nije.
- Uvijek cestom.
- Ostanite ovdje i budno motrite dolinu. Ako biste opazili da iz ume izlazi potjera,
brzo mi javite.
~ 91 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gordana krene s mladim krmarom dolje. Malo nie vrha, prislonjena na kamenu
peinu, stoji duga zidana kui. Gordana sie s konja i prie mladiu:
- Ne boj se. Magdu i njenog oca Ferenczy ne moe nikako optuiti. Mladi biskupov
neak odgovara za sve.
- Jesi li mi rekao istinu? Ferenczy nije projahao ovuda, nije se vraao u dvorac?
- Istinu rekoh, a preacima ne ide rado jer tedi plemenite konje. Ne uri mu se
nikad. Zadrava se kod mene, svakog puta i hrani konje. Mogao bi i obii ovo brdo.
Ali emu? Eno, vidite opremljenog konja. Upravo sam htio da idem traiti vojvodu
Ilokoga.
- Moda nee biti potrebno da ide. Mjesto toga pokai mi siguran put. Ostavila sam
Magdi toliko zlatnih forinti da e je tvoji roditelji objeruke primiti.
- Dobro, odavle se vidi cesta nadaleko. Pripazi. Kad bi uoio jahae, odmah mi javi.
Onaj mladi gore pazi s one strane.
- Ako se Ferenczy nije vratio, onda nema toliko brige. Idem u kuu da traim
mlijeka.
Pa ode s njome prema kui. Morali su obii staju. S one strane staje opazi Gordana
etiri momka kako izvode konje. To je zaudi:
- Kakvi su to ljudi?
- Jo je u kui?
- Upravo dorukuje.
- Na jug? Kamo?
~ 92 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- U Hrvatsku.
- Kakav je?
- Pouzdajte se u mene.
Spustila je donji rub plata do izama, a gornjim omotala vrat do usta, navukla jo
nie klobuk i stupila u kuu. Mladi joj otvori vrata i ree:
- Je li sve spremno?
Gordana spusti vr na stol i digne se. Onaj kraj prozora zakorai. Zapanjena
Gordana vikne:
- Gospodine Damire!
- Znam. Kad sam onog jutra otputovao iz Budima, zaustavim se kod znanca
plemia u okolici grada. Poli smo u udaljene dvorove da nagovorimo maloplemie
neka svi pou na Jurjevo na sabor i tamo nas zatee strana vijest.
~ 93 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Idete? Kamo?
- U Hrvatsku.
- Da, gospoice.
- Neu dijeliti va mir dok izbor nije obavljen. Vratite se u dvor. To nije moja elja,
nego elja vojvode Lovre Ilokoga. Jo na rastanku sa mnom za kraljeva ivota
naloio mi je neka vam isporuim: ostanite stalno uz princa i budite na strai da
kraljica ne isplete nove spletke. Vojvoda eli imati na dvoru oko koje budno pazi.
- Nisam tome vjet i zato u vie koristiti naoj osnovi ako pohitim u Hrvatsku i
okupljam izborne stalee.
- "Kako okrutno niani na moju ljubav!" - krikne mu srce, a usne govore grubo:
~ 94 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Krv mu se pretvara u hladnu bujicu. Zove u pomo ponos, smrtno ugroen i vie za
obranom. On priskoi da joj zakri rije, odbije udarac, pa se smije ironino:
- Vaa milost oito sebi ne umilja da je i jedna rije koju sam one noi izrekao bila
istinska?
- Izgovorena u bunilu.
Htio bi vikati da joj zagluim rije i bjeati da utee sramoti i udariti u strop kue da
ga pokopa i ne mora doivjeti sramotu, a ipak stoji zakovan i eka udarac od kojeg
mora propasti u zemlju. Ipak se die i lati najotrijeg oruja.
Suho se pokloni:
I krene k vratima.
- To je odvie.
- Ali ja to nikad ne bih mogla pomisliti. Znam ovog asa govori na vaa usta lino
neprijateljstvo prema meni...
- "Neprijateljstvo" ?
Srce mu jaukne od bola, a mozak zapanjeno pita: "Jao, moda ipak nije ula
priznanje izreeno u vruici?" - i prsa mu se uzgibaju.
~ 95 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Hotimice nisam kriva, ali moja linost vas je razdvojila s princem. Od onog dana
kad ste se razili vae je dranje prema meni vie nego neprijateljsko, zapravo
prezirno. Razumijem. U pravu ste. Primam vae neprijateljstvo. Ali vas pozivljem,
odloite ga samo dotle dok svrimo ono na to smo se zakleli - i vi i ja.
- "Stjepko je lud! Ona nije ula nita..." - uvjerava se on dok ona nastavlja sve bre:
- Dakle, tu ne stoji vie Gordana, ve samo saveznik. I taj vas podsjea na onu no
na brodu kad ste zaloili asnu rije da se neete maknuti s dvora dotle dok ne
bude sretno rijeena sudbina - naa, vaa, vae majke, svih nas koji ivimo u zemlji
gdje smo se rodili. Rekli ste to svjesno, ne u bunilu, jer tada ste ve bili ozdravili od
bolesti.
- Dopustite da izgovorim.
- Ostavili ste princa dok nije bio ni nasljednik, a sada stoji na prvoj stubi prijestolja.
Mogao bi tko pomisliti da vas vraa k njemu elja domoi se kakvih asti. To je
razlog.
- A naroito ste se bojali da to ne misle nai zemljaci. Da, ba oni - prihvati se ovih
rijei kao vrste obale. - Nai su sumnjiavi. Da, teak je to porok nae krvi. Brat
brata, saveznik saveznika u asu pospe blatom sumnje, ali vi se, gospodine Damire,
pouzdajte u one koji imaju u sebi snage da vjeruju u vas kao to vjerujem ja. Eto,
nala sam razlog koji vas odvraa da danas idete na dvor, ali vi ete pridonijeti
rtvu i poi.
~ 96 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Prije nekoliko dana donio je plemi Ferenczy kraljev nalog da se prineva majka
preveze iz Budima u Brezovicu i da je moram pratiti. I tako je s nama morala poi i
vaa gospoa majka.
- U Brezovicu?
- Ne bojite se potjere?
- Napolju su na strai mladi plemi i krmar, a Ferenczy joi nije stigao na dvor i ne
zna to sam uinila. A vi, kad se vratite na dvor, javite mi bude li to vano u kui
prineve majke?
- Ne kanite na dvor?
- "Neprijateljstvo! Da! Ona mora misliti tako. Ona je kriva mojem sukobu s princem.
Da, tako je. I neka to misli. Pobrinut u se da zadri tu misao dovijeka. Pobrinut u
se i bit e mi lake.'' Te misli jure mu mozgom, dok se ona vraa k svome vrcu,
ispije ostatak mlijeka i uzme kruh pa ode:
- Do vienja u Budimu.
Gordana izie.
~ 97 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nije mogue - umiruje Robert. - Nisam vidio ni ive due u itavoj dolini.
- Branit u vas do zadnjeg daha - vikne Robert blijeda lica i uhvati ma.
Mrko Robertovo lice ne odbija i ne prihvaa. Gordanine misli munjevito lete. U asu
skine svoj klobuk, razdere podstavu pokupi kamen, gurne ga ispod podstave,
zavitla zrakom klobuk kao praku i klobuk odleti prema vrhu.
Uzima ga i pokrije glavu. Onda oboje potre k staji gdje stoje Damirovi momci s
konjima. Krmar i Robert nita ne shvaaju. Sa strahom pogledavaju gore na vrh
~ 98 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
kad e se pojaviti psi i opet dolje k staji gdje Damir i Gordana zapovijedaju
momcima, tre, rade, vode konje amo-tamo, vraaju se i opet nestaju za krmom.
Robert ga oine prezirno, ali poslua. Zamalo pred krmom nema nikoga, samo su o
trijem svezani konji na kojima su dojahali Gordana i njen pratilac, ivotinje su
nemirne i pokuavaju se otkinuti. Kuna vrata naglo se otvore. Izae Damir i zatvori
ih za sobom. Potri prema brdu, baci Gordanin plat na travu pa ga brzim skokom
vue zemljom sve do vrta. Tu ga rairi po zemlji. Tad skoi na trijem krme, gleda
gore i slua divlji psei lave.
Napeto promatra Damir kako se gore s vrha valjaju psi kao divlji vukovi pa natre
na Gordanin klobuk. Reei, bjesomuno se bace na nj, razdiru ga, otimlju se.
Jedan pas dotri, nosei klobuk, drugi navale za njim, njukaju, poskakuju kao da
se utrkuju da to prije zgrabe plijen za kojim jure. Majim skokovima sputaju se
ravno tragom prema krmi. Pred psima se otvore vrata. Gotovo padoe u kuu.
Vrata se za njima zaklope.
- Hou gospodaru.
- Do avola! - ree Damir. - Vie hajke zbog pet pasa nego zbog desetorice junaka.
Onda prislukuje iz kue, istrauje gore vrh, pohiti k malom uskom prozoriu pa
zatvara drvene kapke.
- Jesmo gospodaru.
- Hoemo, gospodaru.
- Spremni smo.
~ 99 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Psi su utihnuli?
Damir povue klupu s trijema, postavi je ravno pred vrata, prui se po njoj, poravna
pojas o kojem mu visi ma i udobno prekrsti noge. Ferenczy je dojahao i stigao na
vrh brda iznad krme. Iz guste ume vidi samo krov zgrade.
- Izmakli su nam ispred oiju, gospodaru. Nisu mogli drugamo, nego ovim putem -
primijeti njegov pouzdanik.
- Krmar je morao pse vidjeti ili barem uti kojim su smjerom odjurili.
- Ne bunca li ti?
- Gospodaru, siite.
- A gdje su psi?
- Nema im traga.
- Na Herkul prije bi sve razderao nego se primirio dok ne uhvati plijen. Gospodaru,
gledajte dolje razderani klobuk i plemiki plat. To je Herkulovo djelo. Taj pas je
avo.
~ 100 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sad oprez, momci! Jurnut emo na krmu, pozovite ljepoticu da ide s vama. Ako
ne poslua, sveite joj ruke pa s njome na konja. Ali ne grubo. Ja u ostati iza staje.
Naprijed i oprezno.
- Gospodine Damire?
- Gospodin Ferenczy?
- Poao sam malo u lov pa sam izgubio pse. Oito gone kakvog zeca. I tako sam
skrenuo da malo zaloim.
Damir lei na klupi kao da nema nikakve brige, osim da ljenari. Ferenczy nastavlja
mudrovanje:
~ 101 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- To bi znailo da su popustljivi?
- Tako? Vai su? Sad znamo od koga valja traiti naknadu za razderani plat i
klobuk.
"U krmi su, naravno! Samo kako da prokrim put? Navalom? Ili
nadmudrivanjem?" Odlui da se uini kao da ne zna za Gordanin bijeg i prie k
Damiru.
- Ne bih - i protegne se na klupi. - Nema mjesta. Ali eno, tamo dolje je jo jedna
klupa.
Damirovi bijeli zubi iskoe ispod rumenih usana, a crne oi pustopanim izraajem
gledaju protivnika:
- Nejednaku? Zato?
- Vaih je momaka svega deset, a mojih dvadeset i etiri. A svi u sveanom ruhu i
oruju. Svi su utaboreni u kui.
- A gdje su im konji?
- Skriveni u umi da protivnik kojeg ekam ne vidi odmah kolika je moja snaga.
Zauzeo sam ovu krmu i utvrdio je. Imam u kui kamenja, vatre, vrueg ulja,
puaka i baruta, svega to je potrebno za obraun. He, momci - vikne Damir i udari
na vrata. - Spavate, ili ste spremni za boj?
- Oprostite, sad ne mogu otvoriti vrata. Do veeri poslat u vam pse u dvorac.
- Pravom njihove volje. Vai su psi dojurili kao divlji i ravno se bacili u kuu.
~ 102 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A kad su ve bili u kui, nismo ih mogli otkinuti od vrata u putniku sobu pa sam
ih morao ostaviti da ne gubim vrijeme, jer ekam navalu protivnika.
- To prelazi mjeru.
- Neka se nitko tamo ne mie. Jao onome tko izie da me smeta u ovom raunu.
Neka svatko zna da bi obeastio moj obraz.
- Pobijeeni ima da svojem protivniku preda krmu bez ikakva otpora i obrane.
- Onda ponimo.
Gvoe kljocne. Napeto zure Ferenczyjevi momci u blistavo oruje. U kui zalaju
psi, navaljuju na vrata. Zvee maevi, otrice se probijaju, odbijaju, spajaju,
razdvajaju, nadmudruju, izigravaju, namamljuju. Uzmiu, vraaju se, uljaju,
oblijetaju, edno traei meso protivnika.
~ 103 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nikad se ne bih usudio da dignem ma s vaih prsa da smo se pobili za ast svoju,
za ast ili srce ene, ali mi se bijemo za pse.
- Ne radi se o psima.
- O krmi je rije.
- Za krmu. Pristali ste na to. Pobijeeni preputa pobjed niku krmu bez otpora.
Zadajete li na to rije?
Biju se zadahtani protivnici. Iz kue reu psi, skau na vrata, laju, a maevi kreu.
Damir navaljuje svom estinom, otrica mu potrai protivnikovu desnicu, ova klone.
- Nastavljam, nastavljam!
~ 104 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gledajui kako mu momak povezuje ranu, Ferenczy razmilja: "Ja moram odrati
rije i prepustiti mu krmu, ali moj katelan ne mora odrati rije koju nije zadao.
Gordana e u Moravsku!"
- Uzjai. Vrati se u dvor i reci katelanu neka digne sve to je muko u dvoru.
Donesite sjekire, pourite se. Katelan neka odmah navali na krmu, ali ja ne znam
nita o tome.
- ujem, gospodaru.
- Otvaraj prozori i dodaj mi. Ako ima vina, nee nam biti ao.
- Ima, gospodaru.
~ 105 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, istina.
- ujete, gospodine Ferenczy, makar smo se pobili za pse, raspravljajmo kao ljudi.
Molim vas recite mi: kad vam je to kralj naloio da prinevu majku vodite u
Brezovicu?
- S njima je poao neki drugi kraljev pouzdanik. Ja sam bio samo do mojeg dvorca.
- Da zatvorite Gordanu?
- Po kraljevu nalogu.
- Pobojao sam se da je moj prijatelj ne bi odveo krivim putem. Lopov se oito u nju
zagledao.
- Ozdravit e vam ruka i onda moemo nastaviti kad god vas snae elja.
- Mi Hrvati nikad ne izazivamo. Ni onda kad se osjeamo jai, ni onda kad smo
sigurni u pobjedu. Odvie smo krotki, odvie strpljivi, odvie ovjeni, ali to nam se
jo nikad nije isplatilo.
~ 106 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi me razdraujete.
- Krivce sve razdrauje. Krivac svako slovo osjea nianom na sebe, a vi ovdje niste
ba nita krivi. to ja govorim o ovjetvu nas Hrvata, to je zato to se ljutim da
nam se nikad nita nije isplatilo: ni velikoduje, ni uljudnost, ni dobrota, ni
vjernost. Uvijek se netko time posluio da nam isprazni monju.
- Ni spomena vrijedno.
- Gospodine Ferenczy, vai momci e umrijeti od gladi. Na a lost nemam vie zalihe
da i njih ponudim.
- I oni su ljudi.
- Pogodili ste. Jer kad bi vai momci otili u va dvorac da objeduju, mogao bih ja
svoje izvesti iz krme na zrak. Zamislite kako je zaguljivo dvadeset etvorici u ono
malo prostora u kui.
~ 107 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Divim se, gospodine Damire. U vama se uistinu stapaju sve odlike vaega roda: i
uljudnost i velikoduje, i ovjenost.
- Hrvati nemaju od prirode dara da izvlae korist za sebe. No, spavajte. Neka vam se
prisnije kakav lijepi san.
Pokrio je klobukom lice da iza oboda moe promatrati svaku Damirovu kretnju.
"Dvadest pet momaka prema mojih deset. To je premalo da pogazim zadanu rije,
ali kad dou oni drugi, onda je druga stvar. Pogaziti rije za dobrobit kraljevstva,
zapravo je junako djelo. Ubiti gospodina Damira znailo bi heroizam. Ali kako da
ga ubijem kad mi je probo desnicu? Mogao me ubiti, na mjestu me probosti, a on je
digao ma s mojih prsiju. Taj glupi Hrvat! Da nije bio velikoduan i ovjean, divno
bi danas veerao za punim stolom i jo divnije spavao u svojoj postelji, a ovako e
bez veere lei u grob, samo kad doe katelan. A doi e."
Promatra iza oboda Damirove kretnje, vrsti hod, skladno visoko tijelo kojim struji
mladost. Ferenczy razmilja: "Prokleto je lijep. Zapravo divan momak. Gotovo ga je
teta ubiti. Ali zar sam mu ja kriv to boluje od velikoduja i ovjenosti?" Sve
upornije gleda Damira kako stupa gore-dolje. "Snaan je, vjet mau. Odvaan, a
srce? Golubinje. U princu Ivanu tee od te krvi. Kako e, do avola, to izgledati u
tom kraljevstvu ako je velikoduan i ovjean. Iz kue ne uje nita. Psi su utihnuli,
umorili se od rezanja, osjeaju da im gospodar miruje.
- Ve sunce zapada.
- "To neto znai" - pomisli Damir i slijedi vlastelinov pogled prema vrhu brda. Tamo
se pojavila eta jahaa.
Ferenczy uti i u sebi se smjeka. Jahai se spuste. Zaas se pred krmom. Nose
sjekire i toljage.
~ 108 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ferenczy poe prema staji i ondje se zaustavi. Njegovi se momci pridrue onima koji
su stigli. Mirno, ali s napetom panjom stoji Damir pred vratima krme. Psi u kui
kao da su se probudili, laju i navaljuju na vrata.
- Opkolite, momci, krmu! - zapovijeda katelan. eta od trideset est ljudi opkoli
zgradu. Damir se ne mie.
- Znam to elite rei: vai su momci utvreni, napast e nas kamenjem, vatrom. Mi
emo se braniti.
- A zadana rije, gospodine Ferenczy? - vie Damir prema staji gdje stoji Ferenczy.
- Neka vam pomogne vae velikoduje i ovjenost, estiti vitee - i Ferenczy prasne
u smijeh.
- Jesam, gospodaru.
- Predajte se! - vikne radosno Ferenczy. Iz kue jurnu psi ravno na gospodara i
skau po njemu. Iza pasa izlaze etiri momka.
- Onda nema vie obzira. Za mnom! - pozove Ferenczy svoje ljude. Pet momaka
pohita u kuu:
- Oprezno, ljepotica zacijelo ima oruje. Vjeta je mau kao onaj vrag napolju.
~ 109 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Na tavanu?
- Jest. Pazi. Iz rupe e se braniti maem, a udri da joj ga izbije, ali ne udari nju.
ovjek se uspinje mranim ljestvama.
- Ako prvi ne pogodi ma, udri ti, ali pazi: samo ma, ne nju.
Uspeo se prvi. Drugi polako za njim i apne: "Hou li navaliti ili ne? to da radim?
Kakva teta ljepotice!"
- Pred rupom sam - vikne prvi i dri pred sobom toljagu da doeka Gordanin udarac
maem.
- Lukava je, sakrila se i misli da je neemo nai. Provuci se na tavan. Jesi li? - vikne
Ferenczy.
Prvi ide mranim tavanom, dri pred sobom toljagu, ape u tmini:
Ne odazivlje se.
~ 110 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Znam to, pa ipak je nema. I opet e tiho: "Vaa milosti, ne mogu svi za mnom,
preuska je rupa, a dvojica, trojica bit e s vama milosrdni.
- Svjetlo! Uzmite svjetlo - vie odozdo Ferenczy sav u znoju od vruine, bola u ruci i
uzbuenosti.
Momak se sagne k ljestvama pa uzme lojenicu, a onda ide sagnut ispod niskog
stropa.
- Prokleta marvo! - krikne pa ljevicom uhvati ljestve, mui se, sagiblje i uspinje. Ne
moe. Strop sprijeava snanom visokom tijelu da se uspravi. Ljevica mu nedostaje
da se odri pa udari o ranjenu ruku i zaurla. Proklinjui, sputa se niz ljestve.
- Izvucite je, ako vam je do ive glave! - zapovijeda. Bol u ruci prisili ga da sie.
- Moji poslovi.
~ 111 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Niste je mogli opkoliti prije nego to ste stigli ovamo, gospodine Ferenczy.
- Prije nego to sam stigao, nije mogla utei. Psi bi joj razderali konja.
- Psi su bili utrali u krmu, a ona se istog asa spustila sa svojim pratiocem s
tavana gdje su momci razbili daske.
- Kamo se spustila?
- Vi ste me, dakle, zavaravali od prije podneva do veeri da ona ima kad pobjei?
ekaju, paze i ute. Ferenczy se gubi u daljini. Onda Damir nauli ui:
- Odazovi se.
- Opet. To je krmar.
ekali su napeto, istraujui umu onkraj ceste. Iz gutare se pomoli jaha i uspne
krmi.
~ 112 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sretno. Vodio sam gospodaricu putem kojim se stie u Budim za pol dana bre
nego cestom. A malo tko pozna taj put kroz umu.
- Poslala me natrag im smo stigli na milju pred grad. Dalje ju je pratio onaj plavi
mladac to se jako mrgodio na vas.
- Tko je taj?
- Neak biskupa Orbana. Uvijek dolazi gospodinu Ferenczyju na dvor. Kau: ujak ga
sili u sveenike, zato bjei od ena.
Damir sjedne pred kuom. Mlada mjeseina osvijetli daleki kraj. Vjetri uti u
liu. U Damirovu srcu budi se sjeta.
Kad je malo zatim sjedio u putnikoj sobi kraj veere, uleti krmar:
Krmar izae iz kue. Damir se povue u kut i nastavi s veerom. Izvana se uje
razgovor. Onda bude tiho. U krmu stupo dva visoka, brkata mukarca u
graanskom ruhu. Pogledaju u mrani kut k Damira. Spazivi mladia u
plemikom odijelu, pozdrave i sjednu.
- Dobro, moete.
~ 113 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Reci nam, ovjee: jesu li prije dvadeset dana ovuda pro li putnici na kolima s
velikom pratnjom momaka?
Mnogo ih prolazi, a svatko se zaustavlja kod mene. Kako da znam o kome pitate?
- Sjeam se, ali povorka se nije zaustavljala kod mene - odvraa krmar i upitno
pogleda u kut. Danas je vidio oi o kojima govore ti neznanci pa trai pogledom
Damirove upute.
- Ne, nisu.
- uj, krmaru, ne valja ti oko. Drugog dana, razumije, morale su one tri putnice
krenuti natrag u Budim.
- Kaem da nisu. Doznat ete tamo u velikoj putnikoj stanici, nedaleko od voda
plemenitog gospodina Ferenczyja. Tamo su zacijelo prenoile.
- Eto, rekoh - razjanjava jedan od njih. - Ako nisu prole ovuda, onda su otile
drugim smjerom.
- Samo su dva puta: ili prema dvorcu gospodina Ferenczyja, ili dunavskom cestom.
Damir ne moe vie izdrati. Ustane i priblii se strancima i naoko ravnoduno pita:
~ 114 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Damir se sve vie udubljuje u sumnju da se njegovoj majci neto desilo i postaje
nemiran:
"Otputovale su, ne znajui da kralj umire. Sad ih Baka trai. Oito princ eli da se
majka vrati. Drugo ne moe biti. Po kraljevu nalogu morale su ostaviti Budim.
Dobro. A Gordana? Zato je Ferenczy zatvara u svoj dvorac? Zato to je nakon
kraljeve smrti hvata? Tu neto nije u redu" - zakljui mladi. Srce mu se uznemiri.
Onda pozove svojeg momka:
- Marko, kad se sutra u zoru dignu ona dvojica to su vee nas stigli, probudi me.
Mi emo s njima. Kamo oni, onamo i mi. Moja se majka nalazi negdje u ovom kraju.
Dok je ne naem, ne miem se odavde.
~ 115 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
NAPOJILI GA OTROVOM
Kad je Gordana sretno izbjegla i naredila krmaru neka se vrati kui, proslijedi put
sa svojim pratiocem prema Budimu.
Onda upita:
- Ne molite. Zapovijedajte.
- Nitko ne smije doznati gdje sam. Doe li Ferenczy, recite mu da sam odjahala
prema jugu.
- Doskora se sastaje izborni sabor, a u palai vaeg ujaka bit e sigurno mnogo
gostiju, svakodnevna vijeanja o izboru.
~ 116 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zasad jo nije potrebno. Opazim li da bih trebala vau pomo, poslat u vam
pouzdanog slugu.
- Sluga e vam donijeti poruku koja e glasiti: "Prijatelj Gajo eka vas predveer."
- Gdje me eka?
- Iz opreza neu javiti mjesto, nego ve sada odabirem: stabla pred kapelicom svetog
Ivana.
- Da, tamo. Podveer se nitko ne usuuje izlaziti u blizinu groblja, bit emo, dakle,
nesmetani.
- Nisam vas htjela krivo obijediti - nasmijei se ona a sad primite moju hvalu na
plemenitom inu.
- Onda neu vie o tome. Predveerje pada. Mjesec rano izlazi. Pourimo se dok nas
skriva sumraje.
I odmah se uspne u sedlo. Krenue u grad kamo su stigli u mraku. Ve u prvoj ulici
ona se zaustavi:
- Do skorog vienja!
~ 117 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Tko je vani?
- Gospodar.
U tmini silazi s konja i dade znak sluavci to stoji na pragu sa svjetlom u ruci da je
slijedi i prva krene u kuu. Sluavka ide za njom. Kad su se nale u prvom katu,
Gordana skine vizir, klobuk i plat. Sluavka se prenerazi:
- Momci od vizira i tame nisu mi mogli raspoznati lice. Neka svi misle da sam
gospodar. I ako bi tko dolazio i togod pitao neka kau da se gospodar vratio, ali ne
noas, nego kao da se vratio sutra u zoru.
~ 118 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, bio je tu gospodin Simono i donio iz Bea za vas pismo, ali vi ste ve bili
otputovali, a pismo je imao uruiti vama pa ga nije htio ostaviti.
Djevojka potri iz sobe, a njena gospodarica odrijei plat, pojas i skine ma.
Sluavka je hitro donijela hladnog mesa, vina i kruha.
- Jesam. Bilo je svijeta kao mravi. Svu sirotinju princ je dao nahraniti i nadijeliti
novcem. Bilo je alosno gledati siromanog princa. A kraljica! Suze su joj padale kao
jesenska kia.
- Prave suze?
- Ovolike. Nije mogla ii daleko. Ovila je princu ruke oko vrata, a on ju je sam
posjeo u koiju. Plakala je kao ljuta godina.
- A to govore ljudi?
- Govore da nisu prave suze, ali kad sam ih vidjela, ovolike suze. A sva je u crnini
od glave do zemlje. Svi su bili u crnini.
- apu da kraljica ne trpi mladog princa i samo se pretvara; da e biti zlo ako princ
ne bude kralj, jer on bi sigurno bio tako dobar za prosti svijet kao otac. Zato mu
velikai nisu eljeli dug ivot. Ali ne zna se hoe li princ biti kralj.
- Kau da e aragonska kraljica pobrati sve: i krunu, i zlato, sve to ima i pobjei sa
svojim Aragoncima. Zato su i otrovali onog biskupa to je bio uvar kraljevstva i
princa, znate onog biskupa Varadija.
- Jo govore da kralj nije umro po bojoj volji jer da Aragonci robe, truju i tamane
ljude. Kuga je to, pria svijet. Ugnijezdili se u naem kraljevstvu kao da su tu
~ 119 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
roeni. Izjest e nas, oguliti do koe, pune svoje monje naim uljevima, naim
novcem, a kad bi princ bio kralj, protjerao bi ih. Ovako sve priaju ljudi, krste se i
mole. Daleko je Bog, a Aragonci sjede na iji. Jo vele da su kraljevske blagajne
nali prazne. Sav novac pobrali su Aragonci, tako govori svijet, a ja ne znam.
- Pametno govori. Idi, zovni Mirka. Reci: gospodar ga zove. Vrati se kasnije i ti.
Ugrijte mi vode, hou da se okupam.
Doskora stupi u sobu snaan visok mukarac u odori etovoe s grbom Lovre
Ilokoga. Opazivi Gordanu mjesto Damira, zapanji se, ali ga ona prijazno oslovi:
- Na zapovijed!
- Sutra prije podne idi i potrai u gradu palau erdeljskog biskupa. Nai kojeg
slugu, daj mu pol forinte i reci da eli govoriti s biskupovim neakom gospodinom
Robertom. A kad ostane s njim nasamu, isporui ove rijei: "Prijatelj Gajo eka
vau milost uveer." To ima rei i nita vie. On zna mjesto kamo da doe. Jesi li
razumio?
- Sad idi dolje i priaj da gospodar nikoga ne prima. Jedino ako se pojavi iz dvora
Simono, onda mi javi. A sutra podveer izai e sa mnom.
- Naroito pazi ako stigne ili poalje glasnika plemeniti Ferenczy koji nas je odveo
odavle. Reci mu: Gospodar Brezovaki stigao je u zoru. Razumije?
~ 120 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
etovoa pozdravi.
I povue se na hodnik.
~ 121 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
CRNI GAVRAN
Rano jutro. Dvorski sluge pospremili su kraljevske kancelarije pa odlaze. Dvorski
metar Berislavi prolazi uredima. Simono ga prati i pozorno slua njegovo
razlaganje:
Da. Gavran mu je bio amanet. Zato pazi: svi su gavrani namjeteni na stolu
jednako.
- Uistinu? Kako?
- Eto kljunom prema istoku, a repom prema zapadu. To jeza njih vano.
- Da. Kralj je rekao: njegov gavran okree se k istoku odakle svie sunce njegovu
prijestolju i njegovu imenu. Kad bi bio naao na kojem stolu gavrana okrenuta
prema zapadu, to bi znailo zapad njegovu vladanju.
- Ne bih znao rei, ali je naredio da sve u ovim odajama ostane kako je bilo za
kraljeva ivota iz potovanja prema pokojniku.
~ 122 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Okrugla se glava naglo digne i dade znak da se udalji, a on ga slijedi. Ujak i neak
nali su se u maloj sobi pored ureda.
U poetku slua Baka uzdignute glave, onda je spusti. Donja debela usna objesila
se. Oi mu ibaju i nestrpljivo prekine neakovo prianje:
- I pobjegla je?
- Damir te ranio?
- Prekinuli ste me u prianju, dakle, ujte dalje - i Ferenczy pria o dogaaju pred
krmom.
- A ne javlja se princu?
- Ali moja desnica je drugog mnjenja. Da nije bilo Damira, Gordana ne bi nikad
izbjegla mojim pseim avlima. A moete li vi navaliti na njegov dom da pretraite
kuu?
- Mogu, kako ne. Ali ne mogu se opravdati pred princem, a ja elim da nitko ne
posumnja da sam kumovao njezinu zatoenju. Valja nai druge putove.
~ 123 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ponajprije postavi svoje momke u blizini njene kue da je uhode. Ako bi izala,
neka je slijede. Onda idi k Robertu i prisili ga da ti kae gdje se nalazi, i tree: kad
dozna gdje se nalazi Gordana, odmami je iz zaklonita. Pazi, ovjee, da ne zae na
dvor. Prije u Dunav nego na dvor.
- Dobro. Isporuite na ulazna vrata u dvor: njezino velianstvo i njegova visost nee
etiri dana primati nikoga. Sva pisma i poruke neka se predaju u kraljevski ured.
Naroito se ne primaju nikakvi enski posjeti. A ti, Bela, pazi to e ti govoriti
Robert. Dok se Gordana nalazi onkraj dvora, u naim je rukama.
- Oprostite, ujae, ne bih naao priliku itavo dopodne da vam neto kaem. Juer
uveer odletjela je iz dvora napuljska ptica.
- Starom Beatriceinom pristai? Gle, gle, Robert otima Gordanu, u palau njegova
ujaka alju Enrica istu veer kad Gordana bjei. Je li se Enrico dugo zadrao u
palai?
- Gotovo dva sata, a onda je otiao u krmu, tamo neto popio i vratio se u dvor.
- Jutros nakon mise vidio sam pred biskupovom palaom koiju biskupa Filipca.
~ 124 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- U njoj su sjedili biskup Orban i gospodin Filipec. Biskup sie s koije, ljubezno se
oprosti i ue u svoju palau, a Filipec se odvezao ravno ovamo u dvor.
- Biskup, najljui protivnik kralja Matije, sabire oko sebe udno drutvo. Josipe,
dobro ti je oko. Ne skidaj ga s njegove palae. Bela, uzmi Josipa, on e ti dati oba
svoja oka.
Braa ostave sobu, dok njihov ujak ode da potrai kraljevog kancelara Filipca. Nae
ga vrlo zadubljena u posao. On tiho pristupi. Kancelar mu ponudi stolicu:
- Princ teko oekuje vijesti svojeg druga Damira, a ja opet glas vojvode Ilokoga. Iz
Bea je poslan brzotea u Hrvatsku i Slavoniju i ekam da se vojvoda Iloki javi.
- Ni izdaleka. Doi e listom i dati svoj glas za princa. O tome je suvino gubiti rije.
Ja samo elim da vojvoda to prije stigne i to zbog protivnika pokojnog kralja.
Uvjeren sam da e se oni opirati prinevu izboru.
Oba se dravnika uhvate pogledima kao da su u tom asu jedan drugoga uhvatili za
iju. Nasmijeeno Filipevo lice ostaje nepokretno, dok odgovara:
- Vaa bi preasnost morala svoju budnu panju skrenuti i na one koji nisu skloni
princu, a meu ove se ubrajaju napuljski dvorani, naroito grof Enrico.
~ 125 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Maffeo dolazi svakog dana i sjedi ovdje kod mene po itave sate. Nije li to neto
neobino vladanje?
- Vjeno se ovuda vrzu, bilo Maffeo, bilo Marcelo. Bilo bi nam milije da istresu svoje
cekine u nae puste blagajne.
- Sad nam je glavna briga da sretno prebrodimo izbor. A vrijeme ide. Do izbora nas
dijeli samo jo dvadeset dana. Posla dosta jer...
Milanski poslanik ulazi u dvoranu, ivo, nametljivo, pozdravlja, sjeda, pria, ispituje
o izboru i onda primijeti:
- Predloit u - ree Baka - da se ide na dan izbora kad princ ve bude kralj.
- Vrlo dobro - potvrdi Maffeo, promatrajui sad jednog sad drugog. - Javit u to
svojem vojvodi. S princom neu o tome govoriti zbog njegove alosti. Dakle, na dan
izbora. To je odlino.
~ 126 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Njegova visost princ moli gospodina biskupa Bakaa - najavi iznenada Simono.
- Dragi prijatelju - pozdravi princ Bakaev dolazak, pohiti mu u susret i prui ruku.
- Molio sam vas da doete. Evo ulaj tvrdokorno savjetuje da ne zaloim nijedan
svoj dvor. Njemu sam povjerio vrhovnu upravu nad svom svojom imovinom, a on
odvie misli na materijalna dobra, a premalo na moje dunosti da uzdravam dvor i
sve izdatke kraljevstva.
- Ali dok nema tih dohodaka, moja je dunost da posegnem u svoju monju.
Biskupe, nemam li pravo?
- I zato elim da se zaloi moj dvor u gornjoj Ugarskoj. Kraljici se o tome ne smije
govoriti.
Napetost u njenom licu zamijeni bolna alost. Prie blie k Ivanu i pogleda Bakaa:
~ 127 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- "Moj nos i moje oi ovog asa nisu u skladu. Vidim njezinu iskrenost, a njuim
la. to je to sa mnom?"
On se uspravi i odgovori.
- Jo nita, kraljice.
- Dva dvorana otila su juer ranom zorom prema jugu. Oni e slijediti gospoe dok
ih ne stignu - odgovara Baka, promatrajui Beatriceino raznjeeno lice.
- U ovo doba alosti ne moe se govoriti o toj stvari - dovri debatu princ i znaajno
pogleda kraljicu.
~ 128 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne bojte se. Nema pogibelji. Ne znaju nita o Enricovu posjetu biskupu egerskom.
Ako pak doznaju jednostavno sam najavila svoju osnovu da egerskog vuka elim
predobiti za princa.
- A Francescova odsutnost?
- Princ ne moe biti bez njega. Baka ne pokazuje ni traga da bi sumnjao. Naa je
osnova zatiena najjaom utvrdom: povjerenjem svih prinevih pristaa. Svi
vjeruju u mene.
- Njegove misli uvijek nose vizir, ipak i on vjeruje. Kakva me radost obuzimlje,
Ranzano - pa izvue iz njedara smotani papir.
- Kad bi oni tamo slutili to Beatrice dri u svojoj ruci. Kruna je to, kruna na mojoj
glavi. ezlo u mojoj ruci. Nema sretnijeg dana u mojem ivotu.
~ 129 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
U VATRI MLADOSTI
U sjenovitom vrtu egerskog biskupa sjedi na klupi Robert. Pred njim na krilu
knjiga. Uzalud pokuava itati. Gordanin mu je lik na svakoj stranici. Proli
dogaaji su u svakoj izreci. Pitanja buduih dogaaja u svakoj misli. Jueranji
bijeg jedini sadraj knjige.
- Kad bih znao, i onda bih utio. Neu da budem ortak tvojih namjera.
- Razjasni mi pa u razumjeti.
~ 130 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Njezin mu je onaj mladi krasnik pred onom krmom na cesti iz Budima. Dok ti
ovdje sanjari o njoj, ona lei u naruju mua i ruga se ludom mladiu to se dao
oarati njenom ljepotom.
- Zato to me nisi o njoj ispitivao. Ali valjda si pitao nju tko je onaj lijepi crnokosi
vitez?
Uskipio je. Stid, sramota uvrijeenog ponosa i usplameno srce siku otrov u kojem
se kupa njegova postojanost. A Bela to prozire i podjaruje. Visokom travom ute
hitri i brzi koraci. Neki sluga dolazi i prie k Robertu:
Sluga se povlai. A tamo pred ogradom stoji visoki snani mukarac u modroj surki
s nepoznatim grbom na rukavu. Roberta zahvaa uenje. Nikad nije vidio takvu
odoru. Vue ga neto k njemu. Pribliivi se ovjeku, upita ga:
- Tko si i to hoe?
Ferenczy potee za Mirkom, ali je ovaj ve iziao iz palae. Napolju naloi Bela
svojem momku:
I onda se dade najaviti egerskom biskupu. Uskoro Roberta pozove sluga da doe k
ujaku. Suhonjavi gospodin srednjeg stasa, lijep makar i prosijed, stoji uspravljen.
Lijepe male crne oi upire u Roberta i zagrmi:
- Bela me optuuje jer sam branio ast ene koju je zatvorio u svoj dvorac s
neistim namjerama.
~ 131 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Roberte! - grmi ujak pun ljutine. - Od nje si dobio vijesti? Govori pod zakletvom.
- Da. Od nje.
- Kamo te zove?
- Ne mogu odgovoriti.
- Dakle, vidite biskupe, mladi kojega ste odredili za sveenika pobjegao je iz mojeg
dvorca s djevojkom.
- Ujae, ne znam hoe li doi ona ili e mi poslati poruku po kome drugome. Dajte
mi vremena. Nastojat u da doznam gdje se nalazi.
- Vaa milosti, odjurio je na konju u mrak. Ali va brat straari pred kuom
brezovakog plemia. Preodjenuo se u prosjaka. Vaa milost bi mu udijelila
milostinju tako se divno preodjenuo.
- A drugi momci?
- Oni su sjeli u oblinju krmu, piju, jedu i ekaju poziv njegove milosti gospodina
Josipa.
~ 132 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- itav dan ostat e na strai pred ovom palaom, im se Robert udalji od kue,
slijedi ga. Obru je oko djevojke vrst. Ne moe ga probiti.
*****
U prvom mraku izlazi Gordana iz kue odjevena u Damirovo ruho. Uz nju jae
Mirko. Obaziru se na sve strane. Po ulicama mrak. Samo svjetla zirkaju s prozora.
Na uglu ulice iz male krme dopiru ivahni glasovi. Dva jahaa skrenue na brdo
prema groblju. Svemir je mraan, a zemlja tiha i pusta. Nekoliko puta Gordana se
obazre. Onda zaustavi konja.
- Pustimo ih proi. To nije nitko drugi nego Ferenczy. A sigurno nije sam. to emo
ako nas napadne?
- Vjena teta to vojvoda jo uvijek samuje. Kakvi bi to bili sinovi. Vitezovi. Sve
uzalud ekam da uvede u Ilok divnu gospodaricu.
Prizvuk njegova glasa odraava neto tajnovito upravljeno Gordani, ali ona uti, a
on nastavlja:
- Nikad zemlja nije rodila plemenitijeg meu najplemenitijim vitezovima. Ona koju
ljubi vojvoda ivjet e u njegovu srcu kao cvijet u perivoju, kao zvijezda na
nebesima. On posjeduje srce to je vee blago od svih kraljevskih dvorova.
- I njega i nju. Da znam gdje je ona, odjurio bih k njoj i rekao: ne dajte da sahne
dan za danom, ne skraujte sreu svoju i njegovu.
- I povjerava ti sve?
~ 133 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
On uti.
- Nije u tome nita zlo. Samo hou da znam jesi li mu poslao glasnika kad sam
otputovala na jug?
On uti. Pogaa gospodarevu ljubav, pogaa zato je Damir bjeao od kue. Veseli
se svojem uvjerenju da brak s Damirom nije drugo no kraljeva volja, izvrena samo
pred oltarom. Zna koliko se takvi velikaki brakovi razrjeavaju i sklapaju i ne sanja
ni o emu nego o gospodarici bademastih oiju to e jednom obasjati dvore njegovu
gospodaru. I ini mu se: drugaije ne moe biti. Kako bi moglo biti kad je njegov
gospodar odabrao nju. A moe li se ensko srce oteti njegovoj snanoj vitekoj
ljepoti? Nema na svijetu ovjeka kome bi on prispodabljao svojeg vojvodu. I ne bi
sad njoj govorio o tome da mu srce ne razbudi ljubomora to ga alje k nepoznatom
mladiu i sad ide s njim na sastanak u takvoj pogibelji.
- Nastavimo put, Mirko. Oni tamo iza nas stoje. Nee da nas dostignu ni prestignu.
Ferenczy ne bi oklijevao.
I udare brzim kasom. Uskoro ugledae kapelicu pred grobljem. Mrak pada niz
toranj i pokriva stabla oko njega. Tamo straga stre u no crne siluete nadgrobnih
krieva. Neki jaha izie ispod kroanja. Gordana mu prie blie, Mirko uz nju. Ne
puta je samu s mladiem.
- Priekaj, Mirko.
Ona se povue s Robertom ispod stabla. Sa svojeg mjesta Mirko nauli ui, rastvara
oi i probada tminu pa ih dri na oku.
~ 134 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi pripadate njemu?
- Samo sebi.
- Htio sam samo znati govori li Ferenczy istinu kad veli da ste...
- Ni ja to neu.
- Jo samo jedna. Nakon smrti svojeg oca sama sam na svijetu, imam samo jednog
skrbnika, prijatelja mojeg pokojnog oca, o njemu se ire strahovite glasine.
- Tko je taj?
- Biskup Varadi.
- Onaj to je u tamnici?
- Uvjerena sam, ali meni trne srce. Nitko mi ne moe iskazati veu dobrotu od ove
koju traim od vas. Nastojte saznati to je s biskupom Varadijem.
- Ve sutra u doznati.
- U drugu ruku iskazujete uslugu svom ujaku. Svijet teko krnji njegovo asno ime,
a on to i ne sluti. Moda su neto i uinili s Varadijem drugi pa su prebacili krivnju
na vaeg ujaka.
- Zato bi to uinili?
- Jer je va ujak uvijek bio Varadijev neprijatelj zbog njegova pristajanja uz princa.
~ 135 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Bakaa nisam vidio, ali danas ujutro dovezao se moj ujak nakon mise u koiji
biskupa Filipca.
- S njim zajedno?
- Ali moj ujak ima mnogo utjecaja na kraljicu. Kad sam vas juer doveo u Budim i
stigao u palau, upravo je ujak primio kraljiinog prvog dvoranina grofa Enrica.
- Pourite se kui i odmah recite ujaku kako ga svijet objeduje. Ako puste na
slobodu Varadija, ljudi ne mogu vie kaljati njegovo isto ime.
- Umirite se. Ne vjerujem da je otrovan. Ali doznat u. Gdje da vas ekam sutra?
~ 136 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gordana krene ispod stabla i priblii se Mirku. Robert pohiti za njom. etovoa
pokazuje prema groblju:
- Ferenczyjev uhoda.
- Pritajit emo se ovdje dok prou. Kronje nas dobrano skrivaju - predloi
Gordana.
Sve troje povlae se dublje ispod stabala prema kapelici i ekaju da ih jahai
mimoiu?
Ujednom utihne topot s ceste. Jahai skrenu na ledinu k crkvici i zatvaraju uski
prozor izmeu kapelice i izlaza na cestu.
- ini se, nekog ekaju. Ako zatraimo da nas propuste, uzet e to kao povod svai
da mogu na nas navaliti upozorava Gordana.
~ 137 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Sve troje primaknu se k zidu. Od jahaa ih dijele kronjata stabla. Tamo stoje
jahai u slabom svjetlu tek izalog mjeseca. Kratka utnja na obje strane. Mjesec se
digao nad vrhove brda. Odjednom se uje pitanje:
- Priglednite izbliza ako ste znatieljni - odvraa Mirko, gledajui ispod kronja k
jahaima. Opet jedan od njih zove:
- Ne smijem nanijeti sramotu ovoj odori i mau koji nosim. Uzela sam ih hrabrom
junaku.
- Gospodarice, zar ete povrijediti gospodina Roberta koji vas eli braniti? Vidite, ve
je spremio ma - dok govori Robertu, ma visi niz bedra.
- "Sebe rtvuje za njega. Ve je tako daleko dolo!" - razbjesni se Mirko, gurne dva
prsta u usne i stade zvidati. Onda krene konja i zaas je ispred Gordane.
Sprijeda se obru jahaa odjednom suzio. Njih troje su izmeu zida, crkve i
napadaa. Oruje se ljeska na mjeseini.
Mirko brani, udarajui po njima svim bjesnilom. Gordana razabire novu etu.
Straga dolaze novi jahai udaraju u lea napadaima. Ovi se razbiju.
Prestravljeni napadai bjee glavom bez obzira, nadoli konjanici ih progone. U asu
ostadoe njih troje sami i osloboeni pred kapelicom.
- Znai da sam dobro upamtio kad mi je jutros u biskupovom vrtu rekao ovaj
plemeniti gospodin - i pokae na Roberta - neka pazim jer e me gospodin Ferenczy
slijediti. Bilo je na dlanu da neto sprema. I kad ste mi, gospodarice, zapovijedili da
vas pratim na sastanak, odredio sam neka nas nai momci kriomice slijede i kad
zazvidim, dou u pomo. I tako se dogodilo.
~ 138 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Doite u prvo sumraje na gradski trg. Pokrit u se vizirom i platem kao sada
Damirovim klobukom i njegovom perjanicom. Uinit emo kao da smo se sluajno
sreli, malo projahati trgom i tako emo razgovarati bez ikakve pogibelji.
Momci se vrate i pojure najhitnijm trkom u grad. U blizini palae egerskog biskupa
Gordana se zaustavi, primakne k Robertu i dugo mu neto ape. Mirko nije htio
zaustaviti konja, ve ide polagano ne bi li nauo o emu govore. Odve su tiho
govorili, a konjski topot zaglui mu svaku rije. Tek potkraj razgovora Gordana
dovri glasnije:
- Dakle, sad znate kako valja govoriti ujaku. A sutra u sumraje na trgu pred
upnom crkvom.
- "Opet ide s njim na sastanak" - pomisli Mirko duboko pogoen. "Vidjela je kakav je
kukavac, a ipak htjela je sama ii na megdan, samo da on ne bude ranjen!"
Uskro stigoe u dvorite kue. U svojoj odaji Gordana strogo pogleda etovou to je
stao pred njom.
- uj me, Mirko. Nisam vina da se moje zapovijedi ne sluaju. Zamalo da taj mladi
plemi nije ugrezao u borbu i krv.
Gledala mu je u oi znaajno.
- No, dobro, vojvoda nema krivo i uj: da je tu glavom vojvoda, on bi odobrio sve
moje ine i sastanke s tim mladiem. Pokori se svemu to ja odredim. Taj mi plemi
treba. Budi s njim vrlo uljudan. To zapovijedam.
~ 139 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jo noas ili sutra morao bi stii gospodin Damir. Odmah mu potri u susret i reci
da sam gore. Neka doe k meni, jer mu imam kazati vanih stvari, im se Damir
vrati, rei emo sluinadi da sam i ja ovdje. Prije nikako. Sad moe na poinak.
Silazio je manje alostan, ali ne sasvim miran: "Zato joj treba taj plavokosi mladac?
I veli ona: "Vojvoda bi odobrio njezine sastanke!" Ne bih ja odobravao sastanke s
drugim pa da je ba hrom!"
*****
Omamljen njezinom ljepotom i blizinom hoe da ini ono to ona od njega trai. Ni
asa ne razmilja da li time kodi ili koristi svojem ujaku. Poznanstvo s Gordanom,
bijeg s njome i ovi sastanci otvaraju mu nov ivot, neto dosad nepoznato. Sve ga to
obuzima naroitim arom i ispunja dosadanji pusti ivot. Kad se vratio u palau
svojeg ujaka, doeka ga biskupov sluga i vrlo tajanstveno saopi zapovijed da ujaka
prieka u njegovoj sobi.
Mladi sjedne, uzme knjigu i stade listati, a da nije proitao ni retka. Misli o
Gordani. Za pola sata biskup otvori vrata i strogim, istraujuim pogledom omjeri
neaka:
- Reci mi: zato gospodin Damir ne bi dolazio k tebi? emu bi se skrivao s tobom na
sastanku?
~ 140 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ujae, zar ne znate da je princ jo ove zime otpustio Damira? Posvadili su se i zato
se sada Damir krije. Nije bio ni na sprovodu. Princ ga zove, a on nee da doe. Zato
se krije, nosi vizir i zato me zvao na sastanak izvan grada.
- Gle, gle. To je zanimljivo: sin Nikole od Brezovice, voa malog plemstva Hrvatske,
posvaen s princem? I nee da se pomiri. Je li ti on sam to rekao?
- Da, on mi je rekao.
- Dakao, da mogu.
- I te kako mi je zahvalan.
- Ni primiti ga neu. Neka me pusti na miru. Sad znam da se nisi zapleo u ensku
mreu, a to mi jedino bilo vano. Ali pazi, Gordana je opasna ljepotica, meutim, tu
je mu koji te potuje i s tobom se sastaje.
- Dopustite da vam ispriam jo neto. uo sam kako itav grad govori da je biskup
Varadi u tamnici i da ste ga vi dali otrovati.
~ 141 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Meni Varadi nije na putu, ni kraljici ne moe biti na putu, ve samo Bakau. ...
- A to onda ako vijest nije lana? Nema grmljavine bez oblaka ni bure bez vjetra?
- Dok ima ljudi kojima bi Varadi mogao ispred nosa oteti zdjelu lee, dotle je taj glas
vrlo vjerojatan.
Mladi pobrza, otvara vrata, izlazi, ali se obazre i ujaku. Preko praga ulazi visok,
suh fratar. Glavu mu pokriva kapuca.
Ovaj skine kapucu. Iz fratarske halje viri uta glava kancelara Filipca. Zaas se
Robert povue u blagovaonicu i sjedne k stolu da veera. Vrata je ostavio
pritvorena. Iz susjedne sobe dopire po koja glasnija rije. Mladi nauli ui.
*****
~ 142 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Rekao sam vrataru neka javi Simonu da elim s njime govoriti, ali mi odvrati:
"Zapovijed je da nikoga ne putam u dvor." Princ i kraljica su naloili da etiri dana
ne primaju nikoga. Onda sam tvrdio da nosim vane vijesti, a oni odgovorie neka
vijesti predam gospodinu Josipu Ferenczyju. To mi se ime nije svialo, i naravno,
otiao sam.
- Dugo sam obilazio oko vrata, nadajui se uzalud da e moda izai iz dvora
gospodin Berislavi. Dok sam obilazio oko dvora, htjeli su posjetiti princa i kraljicu
neka gospoda velikai i velikaice. Ni gospodu nisu pustili u dvor.
- Pomalo sam prislukivao velikae koji su htjeli u dvor. Nauio sam od vojvode
dosta latinski i tako sam razumio u razgovoru da se kraljica i princ jako dobro slau
i da se ona brine za njegov izbor.
- Koga su to ekali? I zato princ nikoga ne prima? Sve to sluti na spletke. Zapravo,
pola bih sama na dvor, ali kad ne putaju velikae ni njihove gospoe, ne bi pustili
ni mene. Valja priekati gospodina Damira.
~ 143 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- im padne prvi mrak, izlazimo na trg pred upnu crkvu. A prije dobro ogledaj
cestu, ne ekaju li nas gdje uhode gospodina Ferenczyja.
*****
U sumrak Robert eka Gordanu uzbuenije nego juer. Jae gore-dolje tragom po
kojem prolaze graani i poluglasno priaju. Konjska trka razbudi ga i okrene ravno
prema jahaima to su dolazili. Odmah prepozna Gordaninu muku odoru i bijelo
pero na klobuku. Lice je pokrila vizirom.
Iza nje jae Mirko. Robert i Gordana pozdrave se kao vitezovi i krenu zajedno uz
pusti drvored.
- Ima vijesti - apne mladi pa joj ispria svoj jueranji razgovor s ujakom.
- To je zanimljivo. Ali odve teko oekujem ono drugo to mi imate rei. Jeste li
ujaku kazali da ga okrivljuju zbog trovanja biskupa Varadija?
Nagla Gordanina kretnja odaje jak dojam zbog tog otkria, ali ne ree nita, a
Robert pripovijeda s nekim oduevljenjem, uivajui u svojim vijestima to ih ona
pozorno slua.
- aptali su dok sam ja u blagovaonici veerao. Tek kasnije dopru do mene neke
rijei.
- Koje? Opetujte. Sigurno ste ih upamtili - mami ga njezin topli glas ispod vizira.
- Nisam mogao uti. Ali ujak veli da se Baka zalae za princa ne bi li ga ovaj uinio
kancelarom. Mislim da ak sumnja da je Baka otrovao Varadija.
- Otrovan je?
~ 144 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sutra u zoru, jer prekosutra se mora oglasiti u upnoj crkvi da su sve vijesti lane.
Filipec e poslati tajnika u ime kraljevskog vijea, ali ne eli da o tome Baka togod
nasluti.
- Bio je, ali ga ujak vie nee da slua. Rekao sam mu: gospodin Damir sastaje se sa
mnom i mi smo se sprijateljili, uvi to, Ferenczy je kleo. I ne moe me vie trpjeti.
Sve mi se ini da nas nee pustiti na miru.
- Samo jo koji dan dok uzmognem zadobiti vezu s mojim zemljacima na dvoru.
- Jo ne znam. Poslat u vam svojeg etovou s porukom ako ne budem mogla doi.
~ 145 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"U ime kraljevskog vijea zapovijedam da se donosiocu ovog pisma prue sve upute
u pogledu sudbine biskupa Varadija i da mu se otvore vrata njegove tamnice.
Biskup Filipec."
Tada izvadi iz ladice kesu novaca. Uzme tok s bodeom i vre pripae ma pa
naloi sluavci da pozove Mirka. etovoa se ustoboio pred njom, paljivo sluajui
zapovijedi.
- U ovo doba?
- Mora biti.
- Kad bi nas bilo mnogo, pobudili bismo putem nepotrebnu pozornost. uj Mirko,
moram izvriti vrlo vano djelo. Da su ovdje vojvoda ili gospodin Damir, predala bih
to njima, ali Damir jo uvijek ne dolazi, a vojvoda je daleko. O tome ovisi mnogo,
moda sve za to se bori tvoj gospodar. On e te pohvaliti, bude li me pratio.
- Zapovijedajte. Sluam.
- Dobro se naoruaj, uzmi dva dobra konja. Odjahat emo prema Viegradu, tamo
na crnu kulu.
- Gdje je tamnica?
- Da, kula je blie Budimu. Za dva sata s dobrim konjima mi smo na cilju.
- Izai emo straga na mala vrata. Ondje nikad ne izlaze konji pa nas nitko nee
uhoditi. Idi i pripremi sve to treba.
*****
- Gdje si bio?
- Sreo sam se s Filipcem. Tvoja vijest potvruje. Gradom se uistinu pronose teke
klevete, Filipec je sam uo.
~ 146 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Prije, mnogo prije. Ne moe se to odgaati. Dok mi tu sjedimo, oko nas grme
klevete i krnje ugled biskupima, a najvie meni.
- Jo danas, premda je no, Filipec se prepao tih glasina i odmah odredio da potrae
njegova tajnika.
- Ako pak nije kleveta? Ako je Varadi otrovan? to e onda rei svijetu?
- Neka odgovaraju.
- Narod e nam okrenuti lea. Sad idi i lezi. Dolaze moji prijatelji na vijeanje. To
nas uzbuuje.
- ''Jo danas" - razmilja Robert - "a ja sam Gordani rekao da ide tek u zoru."
~ 147 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Je li to prijevozni brod?
- Pogledaj i dozovi mi prevozaa. uri se. ekala je, sluajui. Neki ovjek slijedi
Mirkova konja i pristupi Gordani. Ona snizi glas:
- to si ti na brodu?
- Zamjenik prevozaa.
- Ja i jo dva momka.
- Ne smijem se udaljiti jer sutra u zoru moram prevoziti kola i jahae preko Dunava.
- Vaa milosti, nema uha koje bi primijetilo da se pod vaim oklopom kriju enske
grudi.
- Bre emo stii konjem. A ti sada smjesta upravi brod prema Viegradu i pristani
ispod Crnog vrha. Tamo ostani dok ne stignemo.
~ 148 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Poslije ponoi.
- Velim ti: bit e ovdje davno prije zore. Ne uzimaj nikoga na brod, osim onih koji ti
iskau lozinku: "Gospodin Damir!"
Gordana mu prui prvi obrok ugovorene svote i odmah zatim potjera konja. Topot
konja gubi se u daljini. Projahali su vie od jednog sata kad se na jednoj uzbrdici
Mirko obazre i zaustavi. Gordana slijedi njegovu kretnju.
- Najpomnije. Vani oko ograde uljale su se uhode. I pustio sam ih. Ali tamo gdje
smo izlazili nije bilo ive due.
- Onda nas nitko ne slijedi. Bit e putnici. Njih se ne bojim, ali sutra u zoru mogli
bismo susresti nezgodne putnike koji e takoer doi na kulu.
*****
Pod oblanim nonim nebom, navrh brda, stri ogromna kula, opasana visokim
zidinama. Gordana spusti uzde i krene uzbrdo.
- Na cilju smo. Sad, Mirko, oprez. Dok budem u kuli, ti ostani vani i ekaj.
- Tko je dolje?
~ 149 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gordana skoi sa sedla i povue donji dio vizira, a gornji ostavi da joj prikriva oi.
Onda povue rub plata sve do usta.
Mjesto odgovora Gordana prui ovjeku kroz prozor perga-menu. Proe dosta
vremena kad zazvee eljezne preke i zastrue klju u bravi. Mala se vrata
otvaraju. Gordana ue vrstim mukim koracima. Mranu veu tek malo osvjetljuje
fenjer. Ona ide za vratarom. U dvoritu se nae okom u oko s nekim mukarcem.
mraku ovjek je oslovi:
- Damir od Brezovice.
- Govorimo tiho da nas nitko ne uje. Jesu li vam rekli to se dogodilo s kraljem?
- Govore istinu! Otrovan sam u dui i srcu. Princ me zaboravio. Smatra se sigurnim
u zmijskom gnijezdu i ne pita za stare prijatelje.
~ 150 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Biskupe, htjela sam saznati to je s vama i omoguiti vezu izmeu princa i vas.
Slutila sam da vas je netko s njime razdruio kad ni danas niste na slobodi, a
znam: kralj vas je jo za svojeg ivota pomilovao. Brzo uzmite pero i piite princu.
- Zato ga vi ne opomenete?
- Nema sad svrhe troiti vrijeme o tom. Piite princu sve to mislite, sve to
sumnjate, brzo biskupe. Egerski biskup neto vijea s Filipcem, dolazi k njemu u
fratarskom ruhu, kopaju ispod prineve tvrave. Biskupe, znam, u vaem je peru
naa sudbina, ujete li? Zaklinjem vas - uzmite pero, uri mi se. Vae otezanje je
naa propast. Zadrat e me u tamnici ako me otkriju.
Biskup estokim potezima pone pisati. Gordanino se uho prislanja vratima. Kroz
debele zidine ne dopire ni glas ni kretnja. U tiini tamnice kripi pero,
- Hitro, biskupe! U zoru dolazi tajnik biskupa Filipca. Pretekla sam ga s krivom
pismenom zapovijedi.
- Ba zato, urite.
~ 151 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Klju zastrue u bravi. Dvoritem tapu koraci. Prelaze je drhtaji. Gui je vizir.
Vratar otvara vrata izlaza polagano, teko kao da su zatvorena sa tri brave. U
dvoritu iza njih je tiho. Ne uje su vie nita, osim tropota vratnice koja se
pomie. Prag je slobodan. Zrak joj zahue kroz vizir. Pred njom otvoreni put.
Skokne prema Mirku koji dri konja. Uspne se u sedlo brzinom bjegunca. Vrata
kule zatvaraju se. Gordana krene nizbrdo, ali se odmah zaustavi.
- U tom ikarju nee nas vidjeti. Ako nas ipak spaze, odgovorit e ako to pitaju.
I sklonu se u gusto grmlje. ekaju. Stranci se uspnu sve do ispod kule. Odjednom
se netko okrene k njima:
Nitko ne odgovori. Polagano proe pored njih sedam jahaa prema ulazu u kulu.
Odmah zatim Gordana silazi strminom. Za njom Mirko.
- Tko je to dolje?
Gordana protrne.
~ 152 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- itavom kraljevstvu.
Unutar kule se zbunili, pohitili k zapovjedniku. On napola odjeven sie, ogleda kroz
prozor dodanu zapovijed i naredi da se otvore vrata. Ulazi biskupov tajnik.
Zapovjednik digne fenjer i pogleda u lice tajniku:
- Kakvog drugog?
- Prvi je ve otiao.
- to to buncate?
- Pokaite mi je.
- Dakle, je iv?
- Dakako da je iv.
- Kako mu je ime?
- Damir od Brezovice.
~ 153 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Momci, vidjeli ste neke jahae? Pojurite za njima, uhvatite ih i dovedite ovamo. Da
se niste vratili neizvrene zapovijedi.
- Sad mi je jasno zato nije htio doi kad sam ga zvao k sebi. urilo mu se da to
prije ode jer ste na putu bili vi.
- Nije vas kraljevsko vijee okrivilo izdajstvom, nego pokojni kralj. Ako se ne
svladate, nee ni kraljevsko vijee imati priliku da ublai kaznu. Vaa je krivnja.
- I htio bih da mi bog oduzme pamet i da ne moram svojom svijeu gledati grob to
ga grobari kopaju domovini.
~ 154 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Prestravili ste se? Nema vie svrhe tajiti. Damir nam je sve priznao.
- To otkrie vrati Varadiju dah. Ako misle da je poslanik Damir, onda ga nisu
uhvatili.
I nasloni glavu na ruke. Na druga pitanja nije vie odgovarao. Tajnik izie i naloi
zapovjedniku:
- Neka vai ljudi priteknu u pomo mojoj pratnji. Uao sam u trag uroti. Htjeli su
Varadija izbaviti iz tamnice protiv prineve volje.
*****
Oblaci lete nebom, Gordana i Mirko obalom. S kule ih dostiu povici: Stoj! Stoj!
Djevojka skrene prema uvali, silazi k Dunavu. Uz kopno se ljulja crna ploha. Brod!
Pojure k njemu i zaustave se.
On skokne i otvori drvenu ogradu broda. Zadahtani konji prelaze s kopna na ravnu
splav: ivotinje su nemirne, tapu podrvenim daskama.
Opet glasovi:
~ 155 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Znaj, ovjee, ako ne stignemo prije njih, izgubit e brod i slobodu. Ako stignemo
na vrijeme, od princa ti nee uzmanjkati nagrada.
- Prinev sam drug, oni su tamo razbojnici. Hoe da ugrabe prinevo blago.
Prevoza slua Gordanu i vesla, a ona istrauje nebo. Oblaci jure. Rasparani rubovi
optoeni su svjetlom.
~ 156 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
I povue ga iza kobilice na splavi, zbite od dasaka. Oblaci opet sakriju mjeseinu, a
oni veslaju zatieni tminom. S amaca viu i gaaju brod, strelice se zabadaju u
ogradu ili visoko zvide nad njihovim glavama.
- Ve su nam blizu.
Ispod nove raspukline oblaka opet padne nekoliko zraka na rijeku. Gordana
zapovijeda:
Novi mlaz mjeseeva svjetla padne na Gordanu. Brzo skloni glavu za daaru,
strelica projuri. Konj se propne, udara nogama, zacvili, hoe da jurne u mranu
rijeku. Oblak brzo pokrije mjesec. U tmini topot kopita o daske splavi kao da e ih
probiti.
Onda estoki pljusak kao da se gromada strovalila u rijeku... Mirko oajno gleda
oko sebe. Gordane i konja nigdje na brdu.
Ne odaziva se. Potri iza daare. Nikoga. Jao! Prestravljen gurne Mirko prevozaa
prema ogradi. Opet pljusak u tmini. um vode kao da rijeka vri.
Strelice lete nad vodom i padaju. Mirko dre, lomata rukama, jaue. Ide k ogradi
da se prebaci u rijeku:
- Bolje da i ja poginem.
- to je?
- Jao meni!
~ 157 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Mirko skoi na travu i srui se. Kad se podigao, pred njim Gordana. Dri uzde, a
konj joj se propinje. Prevoza grdi Mirka:
*****
- Priredi mi sveanu modru odoru mladog gospodara sa zlatnim grbom, onda njegov
sveani klobuk s vizirom i velikim bijelim perom.
~ 158 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
LJUBAV I KRALJEVSTVO
Otkad je Baka izdao nalog da nikoga ne putaju kraljici ni princu, na dvoru vlada
mir. Kraljica u svojim odajama gradi osnove za svoj brak s Maksimilijanom i njegov
izbor za kralja, a Ivana ispunjava bol za ocem, enja za Gordanom, majkom i elja
za Damirovim povratkom. Svaki dan donosi mu nade i razoaranja. U tom
uzaludnom ekanju prima dravnike i kraljeve roake, slua njihova prianja o
sigurnoj budunosti svojeg izbora, polazi kraljici, prima i uzvraa izraaje iskrene
odanosti.
Vei dio dana provodi u svojoj knjinici i trai zaborav u prouavanju grkih i
rimskih humanistikih filozofa. Zlatno kazalo pokazuje pet sati popodne. Pa
Stjepko najavi glasnika iz Hrvatske. Princ odbaci knjigu. Pa uvede krnog plemia.
Uzbueni princ ide mu u susret pun nade:
Razoaran to vijest ne dolazi od onih koje toliko eka, ipak raskine peat sa eljom
da sazna to mu javlja. Sam u svojoj knjinici zadube se u itanje Lovrinog pisma.
Ponovo ita retke slavnog vojvode Ilokog i voe Hrvata koji zavrava pismo:
Proitavi po drugi put ovu vojvodinu poslanicu, odmah napie odgovor. Jedva je
potpisao kad mu Stjepko najavi biskupa Bakaa.
- Da, visosti. Moji su ljudi nali trag puta uzvienih gospoa. Krenule su na jug.
nego su se vratile.
- Kamo? U Budim?
~ 159 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- To se jo uvijek nije moglo razaznati. Vani su moji izaslanici koje sam poslao u
potragu za gospoama.
Odmah uvedoe dvojicu brkatih ljudi. Princ ih stade ispitivati, a oni pripovijedaju
potanko. Princ je sluao pomno, a onda bude nestrpljiv:
- Vaa visost neka nam vjeruje. Nijednim putem nisu ljudi vidjeli da se vraa koija
s pratnjom. Na pola puta od prenoita je krma "K umornom putniku". Ni tamo
nisu vidjeli da bi se gospoe vratile u Budim.
- Ne, samo dvije starije. Treu je vidio s njima samo krmar "K umornom putniku",
a u prenoite su stigle samo dvije starije.
- Neshvatljivo. Oni kau da su se gospoe vratile zbog glasina da prema jugu lutaju
razbojnici. Moda su se sklonule kod kojeg plemia?
- Tako je mislio i mladi plemi koji je bio s nama ree jedan od obojice izaslanika.
- Veoma lijep, crnokos i crnook, visok, vitak. Nosi plavu odoru i bijelu perjanicu.
~ 160 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ne moe nai mira. ak ni knjige vie ne uzima u ruke. Neprestano ide gore-dolje i
razmilja. U tom ga prene trka iz druge sobe. Zadihano utrao je pa Stjepko u
odaju:
- to si se usplahirio? to je?
- Da se visost ne bi uzrujala.
- Gospodin Damir!
- Gdje je?
Princ i pa, jednako uzbueni, pohite iz knjinice. Ivan zaostane u sobi. Steu ga
dva osjeaja: radost to e vidjeti dragog druga i strah, ne nosi li mu zlih vijesti o
Gordani i majci. Vrata se irom rastvore.
- Evo ga- usklikne Stjepko i gleda svojeg princa da mu ne bi izbjegla ni jedna rije ni
kretnja sretnog sastanka.
Prineve ruke oviju se oko vitkog tijela i privinu ga vrsto na svoje prsi.
- Prijatelju dragi! Oprata li? Ne otimlji se mojem zagrljaju, oprosti, ogrli me.
- Visosti, ne mogu.
- to je to?
Prineve oi zure u napola dignuti vizir. Ispod mjedene reetke sjaju dva smea oka,
dva badema. Magla je prekrila Ivanove zjenice. Srvan je. Gui se, zuri u neto
daleko, napola vidno, a tijelo privija u naruaj nesvjesnom tvrdokornou.
- "Ona! Ona!"
~ 161 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Visosti, to je Gordana.
- Ja sam kriv. Ja sam dotrao dolje s galerije i bubnuo da ide Damir. Samo sam
vidio njegovu modru odoru, grb na prsima, klobuk, vizir sa zlatnim spajalicama,
plat i bijelu perjanicu. Nisam ekao dok se uspnete, prozborite niti da skinete vizir.
Visoki ste gotovo kao i gsopodin Damir. Ja sam svemu kriv. Tako mi moje viteke
asti.
- Vjerujem ti, mali vitee. Samo malo tie. Neka nitko ne uje. Ne bi me pustili u
dvor da nisam odjenula Damirovu odoru. Neka ne doznaju da sam ih prevarila.
Samo ulaju sam rekla, razumije?
- Idi i pazi. Nitko me ne smije uti ni vidjeti. Neka svi vjeruju u Damirov povratak.
- Ne brinite. Znam kako u. Ne moe nitko od njih prijei prag dok sam ja pred
vratima.
- A kad iziem iz ove odaje, pratit e me sve do izlaza iz dvora i neka me nitko ne
oslovi.
Sve to vrijeme Ivan pokuava izbrisati iz svijesti sjeanje na njenu blizinu, pokuava
utrnuti gorue prsi, zaustaviti drhtanje, smiriti srce, srediti dah i potraiti rijei da
kae ono to ne bi izdavalo oluju probuene mladosti.
~ 162 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Moram, visosti.
- Oprostite. Zaboravljam uzvienu gospou. Dobro sam slutila. Nije vam poznata
kraljeva zapovijed?
I odvraao kralja od toga nauma, ali on je iza Bakaevih lea proveo svoju namjeru.
A vi ste otili s mojom majkom dragovoljno?
- To sam predosjeao.
- Nije tamo ni pola. Vratila se i sad joj se zameo trag od prvog prenoita iza
Budima. Zabrinut sam, ali se pouzdajem u Bakaa da e je pronai.
- Gospodin Ferenczy.
- Sasvim ispravno. Sam gospodin Ferenczy dade me uhvatiti i zatvoriti u svoj dvorac
da tu ekam daljnje kraljeve naloge.
~ 163 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A Ferenczy mu je neak?
- Ta me okolnost zauuje. Ipak nita nije znao, sam je slao glasnike za vama.
- A nisu me pronali.
- Ispitat u odmah.
- Bilo bi dobro ulaziti u trag toj stvari obilaznim putem. Prije svega ispitajte mene.
- Naprotiv. U njegovu dvorcu nala sam mladog plemia Roberta. Gospodin Robert
pristao je uza me i pomogao mi pobjei. Ferenczy, naprotiv, pojuri za mnom ak u
Budim. Traio me kod kue i prijetio se gospodinu Robertu ako ne kae gdje sam.
- Vidjet emo smjesta. No, to god bilo, nemojte, Gordana, sumnjati u Bakaevu
vjernost.
- Nakon kraljeve smrti, kad su svi izgubili glavu, on je prvi pristupio k meni, uzeo
kraljevske poslove u svoje ruke i svojim prijedlozima, svojim uplivom stvorio ovaj
mirni sigurni poloaj. A najvie me uvjerio o svojoj vjernosti za kraljeva ivota kad je
svojim razjanjavanjem meni, okom u oko, dokazao mojem ocu Varadijevu
nekrivnju. I tek onda je kralj pomilovao Varadija.
- Nije li svaki glasnik izloen takvoj pogibelji? Bezbroj njih ba tako strada.
~ 164 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne optuujem vas i nemam to prava. Samo pitam da vaa visost lake pregleda
poloaje prijatelja.
- Samo ja zasluujem vau optubu. Ipak ete me shvatiti: vidite, uvam kraljiinu
osjetljivost i zato jo nisam predloio vijeu Varadijevu slobodu. Odgodio sam to
samo dotle dok uzmognem govoriti o tome s kraljicom. Vi znate kolika je mrnja iz
meu nje i Varadija.
- Ti obziri teko oteuju vae probitke. S tim prikazuju vau visost kao da
zaboravlja svojeg najvjernijeg dravnika.
- Gordana, za ime Boje! Vi niste sluali kraljiine rijei, njene prisege, niste vidjeli
njezine suze. Neko nisam vjerovao u njeno obeanje, sad sam vrsto uvjeren.
Beatrice se pokajala zbog svega zla to je prouzroila mojoj majci, ocu i meni.
Rekoh: ona sama eli da moju majku poslije izbora dovedem u dvor.
- A kraljica? to e ona?
- Javno, opetovano.
- to ipak? Zato nemate snage da vjerujete? Zato toliko izlaete svoj mladi ivot
opasnosti, sve zbog mog izbora, Gordana?
~ 165 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Strepim za sudbinu naroda iju polovinu ini moja domovina. Moji zemljaci trae
od mene da nadzirem ovdje dogaaje, da budem od koristi naoj ivotnoj
obstojnosti.
- Pristajem, Gordana.
I otvori joj vrata knjinice. Ona ih samo pritvori da moe sluati. Princ poalje
Stjepka k Bakau s porukom neka doe k njemu, ali da mu nita ne kae o
Gordaninu prisustvu.
Baka otvori vrata i zamoli dvorskog metra da ue. Onda se okrene k princu:
~ 166 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gospodina Ferenczyja mogu odmah dovesti. Ovog asa vidio sam ga dolje pod
galerijama.
- Gdje je Gordana?
- Ne znam, ujae.
I obori glavu.
Zure jedan u drugog. Baka kao da mu dovikuje odgovor, a princ stoji sa strane,
gleda napeto, pazei optuenikove usne koje se polagano otvaraju:
- Kakvu prisegu?
- Zadanu kralju.
~ 167 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
am svojeg oca. Ali odgovorite mi na ovo pitanje: zato ste se prijetili svojem drugu
Robertu, ako vam ne kae gdje se nalazi Gordana? Zato ste svom silom htjeli
saznati gdje se nalazi?
- Vaa visosti, Gordanu sam htio oteti ak i gospodinu Damiru pred krmom na
putu iz Budima.
- Branio mi je ulaz u jednu krmu i pobili smo se. Evo dokaza, moja desnica.
da Ivan.
- Jer mi je kralj pod prisegom naloio neka Gordanu odvedem u Moravsku. Prisega
je glasila: bio kralj iv ili mrtav svoj nalog imam ispuniti. A kad milanska princeza
Bianca, vjerenica vae visosti, bude u Budimu, Gordana e izai iz tvrave.
Ovo posljednje zbuni mladog princa pa pogleda Bakaa koji od uenja sklopi ruke:
- O Boe, koliko sam kralja odvraao da to izvede i ba je zato kriomice proveo svoj
naum.
- Da. Sad je sve jasno - tiho e princ, gledajui svojeg pouzdanika. - Moj dobri
pokojni otac ve je nekom zgodom namjeravao Gordanu zatvoriti u moravsku
tvravu. Znam sve. Jasno mi je. Razumijem gospodina Belu Ferenczyja.
- Dobro je. Dosta o tome. Samo elim jo uti gdje je moja majka? Dokle ste je
pratili?
- Jo prije nego to smo krenuli iz Budima, doe drugi glasnik, neki bradati
dvoranin, i pokae mi kraljev nalog.
~ 168 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jest, u nekoj krmi i zadravao me dok ona ne pobjegne u Budim. Pitao me zato
inim sve to, a ja mu rekoh kao i vaoj visosti: vee me prisega. Neka ga vaa visost
pita je li bilo tako.
- Sklapam ruke i zahvaljujem to se sve to ovako rijeilo. Smrvio bih ga da nije bilo
tako.
S nekoliko toplih rijei oprosti se Baka i ode u kraljevske urede. Za njim i neak.
- Sluajno ga naoh u putnikoj krmi kad sam bjeala iz dvorca. Obeao je odmah
slijediti me i vratiti se k vama.
- Trai svoju i moju majku. Tako je sada jasan uzrok zbog kojeg zakanjava. Vidite
Gordana, sve se pokazalo u crnom svjetlu, a evo kako je stvar drukija.
- Jer nisam prevaren. Najvea je bol saznanje da si prevaren od svojih prijatelja. Sve
se moe podnijeti, samo ne osjeaj da nas ljudi varaju. Varanje je rana zadana
naoj najblioj asti, onome to smo mi lino. Varanje izdire sr u kostima, razara
nas u prah.
- Ne. Nikada.
- Va odgovor divna je glazba - ree on tiho, pristupivi joj. Ali ona skrene razgovor:
- Ne vjerujete?
- Onda doite na dvor pa istraite. Kraljica stalno pita jesu li vas nali.
~ 169 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kakav? Kome?
- Moj uvjet glasi: da vaa visost ne vodi rauna o mojoj nazonosti na dvoru. Nitko i
niim. Da ni u kojem sluaju mojoj linosti ne iskazuje vie panje nego to iskazuje
viteko vladanje princa prema svakoj dvoranki.
- Ni jedne jedine. Hou da sluim srei kraljevstva i zato se elim kretati slobodno i
neopaeno, a vaa visost ne smije da svojim vladanjem svraa na mene pozornost
dvorskih odlinika, dvorana i spletkara. U tom sluaju ja bih se uklonila. Hou da
neopaena opaam. Ako prekrite uvjet, sami ste me uklonili.
- Ne uskraujem.
- Strahovito ste gordi, Gordana. Pristaje vam ime kojim su vas krstili, ali molim,
sluajte dokraja: ustrebam li od vas savjet ili me vi budete eljeli na neto upozoriti?
- Kako vi odluite.
Gordana brzo proita, a onda pogleda prinevo mlaahno, blago, gotovo ljupko lice.
- Od nas Hrvata ut ete uvijek potenu istinu. Ravnim putem kroimo u borbi i u
miru, u zlu i u dobru. A takvi ste i vi sami, prine.
- Jedan Firentinac kae: narodi koji ne mogu poiniti infamiju nisu sposobni da
vladaju.
~ 170 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vjerujem u snagu potenja jer je dio dobra, a dobrota pobjeuje. Ona ne ostavlja
ljudska srca ni onda kad gospoduje zloa.
- Zloa gospoduje samo onda kad je dobrota u rukama slabih, a zloa u rukama
drskih. Odvaan posrednik moe natjerati u bijeg vojsku zloinaca.
- Iskuenje je mjerilo naih snaga. Spremite se. Iskuenja nisu daleko - nastavi
Gordana.
- Vi ih proriete?
- "Visosti! Ne vjerujete onima koji vas okruuju. Ne podajte se slijepoj vjeri njihovim
obeanjima da su vam odani. Otvorite oi! Zagledajte im u duu. Ogledajte njihove
ine s nalea. Bojim se, prine, odvie ste mladovali s plemenitim filozofima i po
njima gledate ljude. Odvie ste se bratimili s dobrotom i ne spoznajete lice zloe.
uvajte se, visosti! Radije bih umro u tamnici nego iziao na slobodu u kojoj bih
morao gledati prevareno kraljevstvo i vas. A prevarit e ga, budete li se vi dali
prevariti. Kaem: otvorite oi, dok nije prekasno. ujte glas onoga kojeg su zloinci
ocrnili vaem ocu samo zato da mogu upropastiti sina i prijestolje, veliko, mono i
sjajno kraljevstvo.
Biskup Varadi."
Sputene glave promatra u crte pisane rukom ovjeka s kojim je neko njegov otac i
kralj dijelio sve tajne, sve brige i osnove svojeg ivota. Sjea se ovjeka mrka pogleda
i estokih kretnja, ali izdrljivog prijatelja i roditelja kraljeve osnove da njega
posjedne na prijestolje. Osjea bol, samoukor i stid od propusta to ovog mukarca
nije zatitio titom vjernosti.
~ 171 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Do ovog asa mirno sam ekao svoj izbor. Sad osjeam neki pokret u dui, zamah
snage. To ste donijeli vi, Gordana.
- Samo vas upuujem, prijatelju, ako u kaljevskom vijeu togod spomene gospodin
biskup Filipec.
- Obranit u Damira.
Sada u asu kad mi je krv smirena, zastidio se svojeg zagrljaja za njenog dolaska i
zamoli poluglasno, smjerno:
Otvorio joj je vrata. Stjepko stoji na pragu i ponosno kimne kao da bi htio rei: eto,
tu sam ja.
Nakon njenog odlaska Ivanu se inilo da se neto novo dogaa s njim. Vedar je zbog
vjere u svoje prijatelje, u kraljicu, sretan zbog Gordane i zadovoljan zbog neke
odvanosti to mu se budi u dui, i srcu, i itavom biu ...
*****
~ 172 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- vrsto sam se nadao da emo se ovom obranom posluiti tek nakon kraljevskog
izbora. Kako je princ saznao o Gordani kad nikoga ne putaju u dvor?
- Nije se dao ispred dvorskih vrata. Pozvao je katelana, neto s njim aptao i sam
katelan odveo ga je sve do prineva predsoblja.
- Izigrali su me.
- Princ e jedva doekati prigodu da je pozove. Dakle, valja priekati. Ako namjerava
da se uda za princa, doi e. Ali ja u se uhvatiti s Gordanom u borbu. Ljutu i
odlunu.
- Ne. Nikada to neu dopustiti. elim vladati uz kralja obasutog ugledom. Samo
onda moe Bakaeva vlast imati uspjeha i snage ako njegov kralj uiva ugled i
strahopoitanje. Neugledna kraljeva enidba svakog e dana dizati stalee na otpor
protiv mojih vladarskih osnova. To je ivotni uvjet moje vlasti uz kralja, za to u se
latiti svega da sprijeim prinevu enidbu s Gordanom.
- Otiao je iz dvora.
- Pitao sam Stjepka hoe li Damir opet biti na dvoru, a pa ree da je otiao za
nekim prinevim poslom.
~ 173 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Posao prepusti luima od sebe. Sjedi, pazi, sluaj i ekaj kad te ustrebam. Neka
rade tvoje oi i ui. To je najvaniji dvorski rad.
Onda se Baka vrati u kraljevski ured. Nasmijeen stupi u sobu kancelar Filipec i
pozdravi. Baka digne glavu i gleda pjegavo kancelarovo lice.
- Vrlo plemenito. Vae srce sve zaboravlja i predaje se kraljevu sinu velikom
odanou.
- Jer obojica sluimo srei kraljevstva - ree glasno Baka, a u sebi posumnja:
- Pravo kaete, Bakau, valja na sve zaboraviti i vazda imati u srcu i u mozgu samo:
sreu kraljevstva.
~ 174 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vaa visosti, ovdje je listina izbornih stalea. Oznaio sam kriem one koji e
posve sigurno glasati za vau visost. Protivnika ima vrlo malo.
- Razmiljao sam o tome. Ima ih koji su za mojeg oca izgubili imanja. Neu ispitivati
kako. Upravo sam napisao ovaj prijedlog kraljevskom vijeu neka se svakome vrati
to je bilo njegovo, a onima koji su bili optueni zbog izdaje neka se prolost
zaboravi i oprosti.
- Mudro ste uinili, visosti - ree Baka i pomisli: "Zar ga je vijest o Gordani
pokrenula na rad?"
- Govorite, preasni.
Baka prodirljivo pogleda kancelarove ute trepavice: "To bi mogla biti la. Ali u
koju svrhu"
~ 175 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zagrabit u u vlastitu monju. Neka ulaj obavijesti sve upravitelje mojih imanja
da nam poalju svu gotovinu. Bude li potrebno, zaloit u najvrednije dvorce. Ne
bojim se borbe s Turcima.
- Visosti, prepoznajem u vama vaeg uzvienog oca - vedro e Baka. - Ova jabuka
pala je vrlo blizu stabla.
- Prije svega, visosti, va izbor - gorljivo zagovara svoj prijedlog Baka - vjerujte, ovo
je sad najvanije i molim da to prije sazovete kraljevsko vijee.
- Jo ne, biskupe. Prije elim izraditi bojnu osnovu i gotovu predloiti vijeu. Idem.
eka me njezino velianstvo.
Filipec pobjednosno digne svoje pjegavo lice k Bakau, a princ pozdravi i uputi se
kraljici.
Ona ga primi alobnom prijaznou. Princ je brino upita za zdravlje, a onda saopi.
- Gdje se nalazi?
- U svojem stanu.
- Jedina Gordana unijet e utjehu u moj ivot. Bit u joj kao majka. Jesi li
zadovoljan, Ivane?
On se prigne i obaspe njezine ruke cjelovima. Kraljica odmah pozove Enrica i odredi
da poalju Gordani kraljiinu poruku: neka se ve sutra dopodne preseli na dvor.
Tek to je princ ostavio kraljevsku radnu sobu, Baka zovne svojeg neaka Belu.
Plemi se prepadne, ugledavi mrzovoljnog ujaka:
~ 176 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- utoglava pjegava lija namee se princu. Izmilja neke turske pripreme za navalu
jer nema to drugo predloiti, ekaj, vue! Nee mi ispred nosa ugrabiti ovcu.
- I u samostanu se prikazao kao kraljev glasnik koji ima nalog od kralja da je tamo
sklone?
- To je moj odluni udar protiv Filipca. Iskoristit u slabosti prineva srca da sebi
prokrim put. Bakaeva lukavost nadmudrit e lukavosti svih lija na ovom dvoru i
u kraljevstvu.
~ 177 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
VOJVODA ILOKI
Iz dvora se Gordana vratila kui. Ve se hvata sumrak. U dvoritu opazi sluge u
sveanim odijelima. Svi upiru u njen vizir. Uklonila se pogledima i pojaala grubost
koraka i kretanja pa se uspela u svoje odaje. Sluavka Mara doeka je na vratima.
- To mi nee vjerovati.
- Eto, tako, nee vjerovati da vi dolazite gospodinu jer svi govore da vaa milost ne
trpi mladog gospodina, svojeg mua. Kad se ono mladi gospodin vratio kui nakon
tri mjeseca izbivanja, vi ste otili na poinak ovamo u ovu kuu, a on je spavao kod
majke. Kad je Veronika ustala, vidjela je staru gospou kako ga grli i govori mu: idi
i zaboravi je. Sutradan gospodin Damir ostavi kuu. Mi smo vidjele u njegovim
oima suze, u onim suzama bili ste vi.
- Daj mu svega to mu srce zaeli. Mirka sam poslala u grad. Kad se vrati, odmah
ga uvedi k meni.
Sluavka ostavi gospodaricu. Kraj svjetla svijee ita Gordana vojvodin dug izvjetaj
o svojim putovanjima po Hrvatskoj i rasploenju stalea prema princu. Onda okrene
stranicu i nastavi itati:
- " ... S vaim pismom aljem poslanicu i njegovoj visosti. A vas molim, ako jo niste
na dvoru, ne asite ni asa da odete tamo. Nastojte da vas kraljica pozove, jer vae
su nam oi potrebne na dvoru, va um je nae svjetlo koje mora otkriti svaku
~ 178 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
stranputicu. Ako biste, Gordana, opazili kakve spletke, odmah mi javite. Krenut u
na put s Bernardinom Frankopanom koji putuje prije nas, jer vodi u Budim i svoju
kerku Beci. Zadivit e vas koliko je narasla i rascvala se za ovo nekoliko mjeseci u
Bihau.
Prije nego zavrim ovo pismo, puno dravnikih vijesti i razlaganja, molim za
doputenje da pitam za vae zdravlje, meni toliko milo i drago. Ne prolazi dan kad
ne mislim na vas, a to mi ne moete zamjeriti. Primili ste moju ponudu da se
brinem za vas, odazvali ste se posljednjoj elji svojeg oca. I zato moram misliti na
vas i vriti svoju dunost. Ali ne smijem ni lagati. Priznajem: nije samo dunost koja
sve moje uzdahe nosi k vama. Kad sam se juer navratio u Ilok, svoj stari ponositi
dvorac i preao dvoranama i odajama, stisla mi se dua. Kakva je to praznina u
mojim dvoranama. Od vaeg bi glasa oivjele, od vaeg bi pogleda zasjale, od vaeg
koraka zadrhtali bi kameni podovi. Sad su tune, puste. Ostavio sam dvorac da ne
vidim njegovo tugovanje.
Na duu mi padaju sjetne misli. A moje srce posvuda vas trai. Hoe li ga ikad
doekati? Molim oprotenje to sam naas zaboravio poslove nae domovine kojoj
tako vjerno sluite. Njoj moram sluiti i ja, po svojem srcu i potenju, po elji
velikog Ivana esmikog i po vaoj.
Mara eka, uti, hoe li se gospodarica sama prenuti i opaziti je. Stoji i uzdie.
- U tvojoj glavi niu utvare kao jesenje gljive u umi. Je li tko doao?
- Upali sva svjetla i pusti gospodina u sobu. Mirko neka prieka vani.
Svijee u tri svijenjaka napune sobu prijatnom svjetlou. Sluavka otvori vrata
mukarcu umotanom u plat. Lice mu zasjenjuje vizir.
~ 179 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Prije svega, elim razjasniti svoje vladanje sve ove dane. Skrivala sam se u muko
odijelo da izmaknem pogibelji. To zaklonite mogli biste smatrati neprirodnim,
moda i nepristojnim. Ali vi sigurno znate da se u vaoj zemlji ve skrivala i estita
ena u muko odijelo?
- Zasluili ste. Da nema vae plemenitosti, teko bih bila stradala. Ne recite nita,
znam, osjetili ste da vam je dunost braniti ast djevojke. Spasili ste me
Ferenczyjevih zlih namjera. Nikad neu zaboraviti vau plemenitu pomo. A ima li
to novo o mojem prijatelju biskupu Varadiju?
- iv je i zdrav.
- Otiao je juer. Svu no bio sam u strahu da e donijeti crne glase. A danas ujutro
doao je k ujaku i ne brinui se za moju prisutnost uzbueno mu je ispriao kako je
neki plemi prodro u Varadijevu tamnicu. Hvatali su ga na Dunavu, ali on pobjee
bez traga.
- Tko je to bio?
- A, eto, vi mi prvi donosite dobre vijesti. A to je dalje rekao tajnik biskupa Filipca?
- upita ljupko, preavi na prvobitni razgovor.
- Stao je tvrditi da neki Varadijevi pristae kane osloboditi biskupa kako bi radio za
prinev izbor.
- On nije rekao nita, ali je ujak vrlo ozbiljno naglasio: "Prineva je stranka vrlo
velika i jaka."
~ 180 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Opreznost je jednako tako vana kao i svaka rije koju biste mogli nauiti o
Varadijevoj sudbini.
- Spreman sam uiniti sve. elio bih da traite to vie moje pomoi, da mogu uvijek
biti u vaoj blizini.
- Spaavanju kraljevstva.
- Spaavanju? Od ega?
- A gdje ivite, gospodine Roberte? Zar ne znate kakva nam nesrea prijeti ako
domai i tui kandidati prue ruke za krunom? Raznijet e nam domovinu, sve to
je kralj Matija sagradio, sruit e se. Naprotiv, izaberu li kraljeva sina, nee biti
borbe ni krvi, ni nesree.
On obori oi od neke tajne radosne nade i straha da ne opazi u njegovu pogledu ono
drugo to ga vodi da joj slui.
- Da vam dua nije plemenita - nastavlja ona napadno naglaujui - zar biste
rtvovali prijatelja Ferenczyja da oslobodite mene?
- Jest. Ono to vi tvrdite bilo bi i odvie runo. Znailo bi da ste mi pomogli kako
biste sami postigli ono to ste oteli drugome. Onda bih vas uistinu morala prezirati.
~ 181 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Sve upornije nastoji da ga oslobodi strasti i povede na polje plemenitosti. Sjedi sam
pred sobom posramljen, a istodobno sa svojim dranjem ne bi ponovo priznao istinu
i zauvijek ostao lien njezine blizine. Sad ve posve pouzdano zna da se te blizine ne
bi mogao odrei. Samo ne moe shvatiti zato ona ne prozre ono to ga vue k njoj,
ve u njemu otkriva neku plemenitost. A ona ne prestaje razvijati svoju misao:
- Sa mnom. Nas dvoje mogli bismo zajedno mnogo pomoi naoj domovini.
- Uvijek i svagda!
- Znala sam da ste plemenita srca. Od ovog asa nas smo dvoje saveznici.
- Onda sluajte. Rekli ste da e vam Filipec pribaviti mjesto u kraljevskim uredima.
- Jo lake nego dosad. Tamo u blizini kraljevskih ureda nai e se pa Stjepko. Kad
god imate kakvu vijest za mene, zovnite paa neka mi javi.
- I vi ete doi?
U grlu ga stee. Smuuje ga njena blizina, samoa, tiina. uti. Gleda je. ini se da
se ve odvaio da je zagrli. Tog asa Gordana ustane:
~ 182 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vaeg mua?
- Ne. On je daleko. Njegov otac vraa se iz Hrvatske. Vidjeli ste sluge na dvoritu u
sveanim haljinama. ekaju svojeg gospodara.
- "... Osjeam zadah dima nekog podmuklog poara. Sutra polazim na dvor kraljici.
Moda tamo naem arite podmetnute vatre. Jer negdje se nalaze palikue. Filipec
vijea s egerskim biskupom. Nala sam saveznika u njegovoj kui. Ovog je asa
ostavio moju odaju. Pokuala sam oplemeniti razlog to ga navodi da mi slui.
Ovako mislim ukloniti opasnost da mi se razotkriva, jer bih ga morala otjerati i tako
izgubiti njegovu pomo. Preko tog mladia otvara mi se pogled kroz vrata iza kojih
se okuplja pogibelj.
Varadi jo ami u tamnici. Nije li to poetak onoga ega se bojim? Odluujue ljude
vee prisega kralju. Gotovo mi se ini runim to se u meni raaju sumnje da bi
mogli prekriti prisegu. Bilo bi to i odvie, aragonski. Doite, vojvodo prije izbora da
ne bude prekasno.
Ne mogu zavriti svoje pismo kao vi, vojvodo. Odvie sam predana zavjetu zadanog
Ivanu esmikom. Kad zavrimo djelo i njegovoj misli izvojtimo pobjedu, potrait
u odgovor u svojem srcu."
~ 183 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Odredila sam te da noas bdi. Dakle, pazi: sutra kai svima da sam stigla noas,
a mladi je gospodar istodobno otputovao. Sutra ujutro idem u dvor, a ti putuj u
Hrvatsku s vojvodinim glasnikom. Reci mu sve to se ovdje dogaalo. Pismo spremi
to najbolje moe.
~ 184 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
MAKSIMILIJAN NJEMAKI
Nestrpljivo sjeda Beatrice k doruku. Na bijelom stolnjaku s izvezenim kraljevskim
grbom stoje srebrne zdjele, ukraene zlatnim rubovima. Pune su svjeih kolaia,
peene divljai, ukraene hladetinom i maslinama. Mlade dvoranke nose riblju
juhu. Paevi donose juno voe na stalku od srebra to ga dre aneli od suhog
zlata.
Uzima zlatni jedai pribor. Brat Giovanni i sestra Isabella sjede joj nasuprot. Ne
govori s njima. Jedva ih zamjeuje. Zamiljena gleda u tanjur od majolike i pije iz
kristalne ae s urezanim kraljevskim grbom od zlata. Ali misli su joj daleko od jela.
Katkad digne vjee i pogleda u zlatno kazalo ure na ormaru. Potkraj doruka ulazi
Enrico. Kraljiin pogled istrauje mu lice. Oi su mu strasno uprte u Isabellu.
- Mora se strpjeti, Enrico - odgovori kraljica njegovu pogledu. - Sad smo u koroti,
ali kad skinemo crninu, tvojoj enji bit e udovoljeno. Ima li kakvu vijest?
- Sigurna pobjeda oekuje se tee od poraza. Ipak sve ide divnim redom, ne valja da
troite snage.
- ekam je danas prije podne. Pazite kako e se princ izmijeniti. Sve njegove misli,
svu panju zaokupit e mu djevojka.
- Aragonci rtvuju sve line elje vlasti. Francesco me nee izdati. Samo da se ve
jednom pojavi.
~ 185 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sve je mirno. Biskupi Filipec i Baka rade u kraljevskim uredima. Princ je danas s
njima neto vijeao, ali vrlo kratko vrijeme. Prinevo raspoloenje pokazuje znatnu
promjenu: mir i spokojnost.
- Ispunilo se vae proroanstvo. Idite, ne mogu govoriti. Kad bude to vano, doite,
ili u vas pozvati.
Legne na grimizni leaj. Zaklopi oi. Hitre misli prebiru osnovu, jasno izgraenu,
odasvud zaklonjenu od svake opasnosti. Zabavlja svoju matu, proivljava uspjehe
svojih namjera, pobjedu svojeg cilja. Razblauje se gledanjem u budunost. Podaje
se uitku svojih trijumfa nad protivnicima to u njenoj predodbi lee savladani,
zgaeni molei milost. A ona im se smije gordim smijehom aragonske zluradosti.
- Princ Ivan?
~ 186 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Princ Francesco.
Gotovo jurne s leaja, bez daha hiti k vratima i sama ih otvara. Raskriljenim
rukama utri k njoj Francesco i ogrli je. Ali ona se nestrpljivo izvine iz njegova
naruja i zagleda mu u oi. Istrauje ih.
- Govori, Francesco! Osjeala sam tvoj dolazak. Ovaj veliki as ivio je u meni svu
no, itavo jutro. Dakle, govori. Doao si k Maksu, navijestio mu kraljevu smrt...
- Prihvaa ponudu?
Uspravila se, preobrazila. Udovika tuga pada joj s lica kao veo s glave. Trijumf
pobjede sijeva iz zjenica. Zaogre se platem vlasti. I ini joj se da gazi po Ivanovu
tijelu. Vladati, zapovijedati. To je vrhunac svih njenih enja.
- Zarobila sam ovo kraljevstvo. Svi su moji, Francesco! Svi pod mojim nogama.
- Stigao sam na granicu u ranu zoru. Odmah sam poao u dvor, knezu, gdje
stanuje nasljednik Njemake za svojeg boravka na granici. Dvor je velik. Ne odvie
raskoan. Najavio sam se knezu domainu i rekao tko sam. Knez mi odredi odaje da
se odmorim i obea da e me najaviti Maksimilijanu. Odjenem sveanu odoru i
ekam.
~ 187 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Poklonim se. On mi uzvrati poklon i ree divnim glasom: "Dobro mi doli, visosti.
Vrlo sam poaen", a ja odgovorim, ponovo se poklonivi: "Na meni je ast to se
smijem pokloniti velianstvu". Tada mi on prui ruku i sam pomakne naslonja i
ree: "Velika mi je ast to me nenadano usreuje svojim posjetom sin monog
napuljskog kralja.
- Rekao sam. "Teki su dani svanuli jer pokojni kralj nema zakonitog nasljednika."
- Sasvim mirno. Njegove velike lijepe oi bile su uprte u mene. U njima ozbiljnost i
pozornost. Sluao je, a ja sam ovako govorio: "Za kraljeva ivota radilo se o tome da
princa Ivana posade na prijestolje. Kralj Matija nastojao je da sina pripravi vladanju
i zacijelo bi uspio da je poivio jo desetak godina. Nenadana smrt teko je
zabrinula itavo kraljevstvo. Stalei su sada prestravljeni zbog prineve mladosti,
najblii pristae boje se njegova neiskustva, a protivnici opet jako istiu njegovo
nezakonito porijeklo i tako je nastala opasnost."
~ 188 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Na to se on sagne blie k meni. Osjeao sam kako teko oekuje moj prijedlog i
ohrabri me: "Sluam vau visost!" a ja rekoh: "Njezino velianstvo osjea da je ovo
breme teko. Unato svom uvjerenju kraljica eli da nastavi pregovore to ih je vae
velianstvo vodilo s pokojnim kraljem. Da, velianstvo, sasvim tako. I zato njezino
velianstvo donekle mijenja sadraj pregovora. U potpunoj tajnosti ponudili su
predstavnici stalea kraljici krunu. Po svojim umnim snagama ona je doista
nadarena da upravlja kraljevstvom, ali kako su vremena opasna morat e jednom
poloiti udoviki veo i pruiti ruku nekom vladaru da s njim podijeli vlast.
- On na to ozbiljno primijeti: "Vaa milosti, vai stalei nikad nee pristati da biraju
mene." "Hoe ako im kraljica pismenim ispravama dokae da je vae velianstvo
zaprosilo ruku kraljice Beatrice ..."
- Maksove oi napune se sjajem kakva nikad nisam vidio u oima ljubavnika. Lice
mu je vedrina, rije prigueni kliktaj: "Njezino velianstvo obasiplje me divnim
povjerenjem i velikom sreom."
~ 189 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Tada sam rekao: "Ovako bi se jedino dala mirno urediti trabina vaeg velianstva
i elja naih stalea da kraljica ostane na vlasti. Dok se uzmogne provesti vjenanje,
njezino e velianstvo vladati mudro primajui savjete vaeg velianstva."
- Vae velianstvo neka skupi vojsku. Naravno, za to je potrebno mnogo novaca, ali
kraljica e vaem velianstvu spremno otvoriti svoje bogate blagajne. Kad stalei to
doznaju, pristat e.
Tri dana nije Maks htio da se odijeli od mene. Obasuo me tolikom ljubaznou,
tolikom panjom da se nisam mogao nauiti divnih nada. Moj dvorski metar Bepo
nauio je meu njemakim dvoranicima kako se itav dvor pita: to li sam to donio
njihovu Maksu kad me obasiplje tolikom gostoljubivosti. Rekli su: otkako je udovac,
nisu ga vidjeli toliko sretna i blaena kao od dana kad sam ja stigao na dvor. etvrti
dan vratio se brzotea. Toga dana spremio sam se na odlazak, samo sam jo ekao
na pismeni upros.
- I dao ti je?
~ 190 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Drhtavim rukama hvata Beatrice pismo. Prsti joj dru, razdirui dvorski peat.
Peat pucketa, grudi joj se nadimlju, srce lupa.
- Nikad ena nije tako pohlepno otvarala pismo svojeg dragog - apne Francesco, s
uitkom promatrajui svoju sestru.
Papir uti u njenoj ruci. Zjenice trae, drhte, slova lete kao roj muica. Rastvara
vjee, upija naslov svakim vlakancem svojeg tijela. Drhte joj ruke. Papir pada na
pod. Zamagljene zjenice zure. S lica nestaje krvi. Sva se pretvara u mramor.
I posjedne je u naslonja. Ona bulji preda se bez rijei, kretnje i daha. Strava mu
stisne srce. to se dogodilo? Okrene se. Na podu lei pismo. Skoi, podigne ga. Ruke
mu zadrhtale. ita poslanicu njemakog Maksimilijana Beatrici:
"Vae velianstvo,
Moj uzvieni otac ovlauje me da zahvalim na velikoj asti to ste nas po svojem
visokom poslaniku obavijestili o tekim asovima i velikoj boli. Smjerno podastirem
svoju duboku suut nad udarcem koji je zadesio vae velianstvo i zavio velom
udovice. Molim da primite dokaz mojeg najdubljeg prijateljstva koje se nikad nee
promijeniti.
Maksimilijan."
- To je napisao taj nitkov? Ovako je pisao dok mu je izraaj lica klicao: primam.
Ovako je pisao dok mu je lice sjalo sreom. To je snovao dok mi se ulagivao,
ispitivao, istraivao, divio se tvojoj osnovi, uivao u njoj, neprestano sipajui u moju
duu nade. To mi je pismo pruio slatkim smijekom i rijeima: "Nadam se da e
velianstvo biti zadovoljno kao to smo zadovoljni i mi!"
Kraljica dre. U jednom asu sjedila je na prijestolju, u drugom lei pod njim.
- Proklet bio, prokleto mu bilo koljeno. Kopiletu e dati svoju ker. Njega e podii
na prijestolje, a ja u lutati ovim dvoranama kao sablast, okradena, opljakana,
orobljena.
I pade nauznak.
- I prevarila. Gnusno. Zato ba mene? I onoj kraljevoj djevojuri dala dijete, a meni
ga uskratila.
~ 191 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jauem, urlicem za sinom kojeg nisam rodila. Zato me priroda okrala? Zato nije
blagoslovila moj brak? I dra klije i nastavlja ivot, a ja, princeza napuljska, ne
nastavljam ivot slavnog roda?
Ponovo zarida.
- Smiluj mi se, sestro. Saberi se. Jadikovanje ne pristaje aragonskoj princezi. Radije
kuni, gazi, lomi, ubijaj, ali ne tuguj.
Vie ne moe govoriti. Jeca. Francesco klei uz nju, miluje joj kosu. Nakon male
stanke opet se uspravi:
Baca se po leaju, razdire grimiz, savija se i opet baca nauzmak. Francesco uzalud
nastoji da je utjei. Tada se dosjeti da posegne za sigurnijim lijekom i priapne joj:
- Da nema princa Ivana, bio bi kralj ostao u tvojoj vlasti, osigurao bi ti vlast.
- Da nije bilo njega, kralj bi jo ivio. Da. Za njega je istroio snage da izvabi, kupi,
iznudi pristae svojem kopiletu. Njega je smrt bacila u grob, a mene pod noge
prijestolju. A to je isto. Sasvim isto.
- Onda se osveti.
Ova rije ulije joj snagu, ivot. Uspravlja se, die glavu.
- Osveta, osveta puna grozote. Doi osveto, pristupi. Daj mi utjehu. Sav moj ivot
neka je posveen toj osveti.
~ 192 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Uzdigla je glavu. Vie ne bukti. Plamen se stiao i sad gori tiho punim arom.
- Slaba utjeha.
- Njihove su borbe bile lake. Tko nije pod otricom, sunovratio se od otrova, a ovdje
u tom barbarskom kraju ne moe uiniti ono to se moe u Napulju.
- Jo danas, kraljice.
- A kad osvane sutranje sunce, mi emo leati u tamnici. Svi i vi, i ja. Barbarska
eljad ne poznaje vladarskih prava nad ljudskim ivotima. Ova divlja horda jo ne
zna da je Bog dao vladarima ivote podanika. Neznalice su to, prostota odnjihana u
gluposti. Najvei velmoa ovog kraljevstva gluplji je od posljednjeg napuljskog roba.
Oko napuljskog kralja padale su leine kao suho lie, a Napulj? Ni okom nije
trepnuo. Ne dodirnite se toga kopileta, ne otrujte ga jer neu da mi lijepo mlado
tijelo raznesu barbarske sjekire. Posegnut u za njihovim orujem i dotui ih. Ki
kralja Ferantea nee mi rovati.
- Prije svega egerski biskup mora vam rei to eli od vas, a onda vi moete postaviti
uvjete, a u asu opasnosti otrov.
- Beatrice, pred zidinama dvora stoji egerski biskup. Ne putaju ga unii. Nije se
dao otpremiti i zatraio je neka ti jave njegov dolazak i molbu da ga primi.
~ 193 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Odmah zatim ue u odaju dvorski metar grof Enrico i saopi Beatrici molbu
egerskog biskupa. Ona izree nalog da ga puste u dvor i uvedu u njezinu dvoranu
za primanje.
- Dobro ste mi doli uvijek u svako doba - odvraa ona alostivim glasom i
uvjerljivom tugom, vjeto skrivajui uzbuenost zbog njegova nenadana dolaska. I
uuti da ga prisili govoriti. Oekuje neto vano.
- Mladi plemi Bela Ferenczy varkom ju je odveo u svoj dvorac, ne znam s kakvim
namjerama, ali ondje se desio moj neak Robert Kalosi i spasio vau dvoranku. I
sada je Ferenczy okrivio mojeg neaka zbog nedostojnih namjera, a ja sam se
pourio da vaem velianstvu kaem istinu. Robert je dobro znao koliko vae
velianstvo cijeni svoju dvoranku i samo ga je ovaj osjeaj potakao da je dovede u
Budim.
- Vaem neaku iskazat u za toliku rtvu svoju hvalu. Mladom spasitelju odredila
bih ionako nagradu im bi me Gordana obavijestila o njegovu plemenitom inu.
Meutim, vaa preasnost eljela je sa mnom govoriti o nekim drugim stvarima -
nadovee ona, prekinuvi razgovor koji je nije zanimao. -Iskoristite ovu priliku,
gospodine biskupe, da se ne morate truditi k meni u nedjelju.
- Velianstvo je pristalo potkraj kraljeva ivota uz princa Ivana, a danas, kau, svom
snagom pomau prineve pristae?
~ 194 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Osim toga, velianstvo, vremena su burna i opasna, a princ je vrlo mlad. Trebat e
mu uz bok odlinih savjetnika.
- Da, prole godine spominjalo se samo jedno ime, moje. I vae pristae prisegle su
na nj.
- Velianstvo, ja i danas jo nosim u svojem srcu vae uzvieno ime. I kad vremena
ne bi bila tako teka, a budunost opasna, ne bi mi bilo nemogue provesti svoju
davnu osnovu.
- Rekoh: kad bi mi predloili drugog, tek onda bih mogla izrei svoju odluku i svoje
uvjete.
Govorila je prijateljski, ali egerski biskup nije nadovezao ono to ona oekuje.
Naprotiv, on ustane i nakloni se:
~ 195 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Kad ona zavri, sve troje uuti. Razoarani su. Nakon dugog razmatranja poslanik
se primakne kraljici:
- Biskupov dolazak jasno pokazuje da se neto dogaa iza zidina njegove palae.
- Izdali su me, hulje. Podlo izdali, Ranzano, preda mnom se otvara straan ponor.
Danas prije podne dva golema poraza.
- Preda mnom je tmina, neprovidna, a vi ste rekli: "Nikad nisam bila tako jaka kao
nakon kraljeve smrti."
~ 196 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Prije e umrijeti. Stoput radije umrijeti. Ne moe izdrati u ovoj odaji. Pohiti u
drugu, veu. Ide dalje i zaustavi se u dvorani pozlaenih zidova. Pokustvo
presvueno zlatnim brokatom. Otvara mramorne dvorane i prijestolnu. To da
prepusti drugome?
Sve te divne zemlje, sve to bogatstvo? Prijestolje? Htjela bi da vie i da bije. Vraa se
iz raskonih odaja, baci se na leaj od zlatnog brokata i zalijeva ga suzama. Skriva
ih sama pred sobom, a ipak mora plakati.
- Oinjeg mi vida, pokoja mi moje due. Odazvao se. Ne moe biti drukije.
- Samo me uredi.
~ 197 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Kraljevska pojava u crnom velu ulazi. Oi su joj zaplakane, lice natopljeno tugom,
pogled bolan. Tek prolivene suze nad vlastitom sudbinom, duboka bol nad svojim
porazima, siguran su dokaz Beatriceina tugovanja za izgubljenim muem. Gordanin
pogled upro se u nju. Ne moe sakriti iznenaenje. Nikad je nije vidjela takvu.
- Osim tvoje prijateljske dobrote. Sa svoje strane elim pruiti nagradu mladom
vitezu koji mi te ponovo doveo na dvor. Moda zna ime bih ga mogla obradovati?
- Zasluio je mnogo vie. Toj maloj elji lako u udovoljiti. Sjedni, Gordana. elim s
tobom govoriti. Kako si divna. Jo divnija nego dosad.
~ 198 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jadni na, dobri kralj! - uzdie Beatrice. - Nije slutio da ga u zasjedi eka smrt.
Nije li to upravo strahovita tragedija u oi proklamacije?
- Hou da govorim s tobom, Gordana, kao to ni s kim nisam govorila. Znam, bilo je
u prolosti nemilih dana. Ali smo pregazili prolost i zaboravili je. I ja i princ Ivan.
Zna li to, Gordana?
- Danas mi je jedina zadaa Ivanu pomoi do prijestolja protiv onog luaka Maksa
koji se proglasio nasljednikom.
- Dok je u mojeg oca moi i novaca, taj naduti Nijemac ne moe prijei nae granice.
Jedino se bojim da egerski biskup radi za njega. Malo prije govorila sam s njim i
pokuala ga sklonuti za Ivana. Obeao mi nije niti se kako drukije izjasnio, osim
da ima nekog kandidata.
- Znam, mnogi ne mogu zaboraviti da sam jo prije nekoliko mjeseci Ivana progonila
mrnjom. Godinama sam nastojala izigrati njegovo nasljedstvo. I sad me sumnjie.
Ne mogu se oteti sumnjama u moju istinsku namjeru da elim poduprijeti Ivanov
izbor. Je li tako, Gordana?
- Pa ipak, svi se oni varaju. Dobro sam promislila sve. Htjela bih da mi pomogne i
ti, pokae li se da bih trebala tvoju suradnju. I zato te pitam, Gordana: vjeruje li u
iskrenost mojih namjera?
~ 199 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
evo, zaboravljam kad vam otkrivam svoje naj skrovitije misli. Njemaki nasljednik
prijestolja naglaava svoje pravo na ovo prijestolje.
- Maksimilijan, a s njim i svi drugi poznaju velike umne vladalake darove vaeg
velianstva i ba bi zato smatrali prisutnost vaeg velianstva opasnom. Dakle: prva
bi im briga bila da udova kraljica ostavi zemlju. Njima ne bi trebalo vaih savjeta jer
bi Maks, ili tko drugi, doveo sobom na prijestolje svoje savjetnike.
"O tome sam as prije razmiljala" - pomisli Beatrice i potkrade joj se uzdah, makar
je stisla usne da zadri provalu oaja.
- U prolosti ovog kraljevstva ima jo teih primjera kad je novi kralj toliko
nahukao stalee da su nepoudnu kraljicu maknuli u tamnicu, dapae u grob.
Sjenke skrivene strave probiju bijelu Beatriceinu put i zadru u zjenicama. Gorda,
gizdava, vlastohlepna kraljica klone pred tom slikom kao osuenik pred stratitem.
Gordana gleda kako pada u prah, lomei rukama, molei milost. Osjeajui snagu
svojih prikaza, Gordana nastavi:
- A na primjer, da stalei izaberu princa Ivana. Prije svega princ je sin pokojnog
kralja koji je vae velianstvo ljubio, potivao i uvodio u kraljevske poslove. Princ
ljubi svojeg oca i prisegao mu je da e vaem velianstvu biti dobar sin. Svi mi
znamo prinev znaaj. Nikad nee prekriti prisegu. Govorila sam s njim. On je pun
~ 200 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
vjere, ak i njene ljubavi prema vaem velianstvu. Dakle, princa sve upuuje da
ne ogrijei duu i muku ast, nego da odri zadanu prisegu i asnu rije. Uza nj,
dakle, vae velianstvo ostaje kraljica, kraljica udova i pomajka. Zauzima prvo
mjesto na dvoru, ostaje vlasnica i rudnika koje vam je darovao kralj. Ostaje ono to
je bila.
Nova Gordanina slika donosi Beatrici zraku nade koja joj se odrazuje u oima.
- Ali princ jo nije vladao, neiskusan je, mlad, a vaem velianstvu privren. Kolika
bi to bila blagost za njega.
- Bila bih mu uvijek spremna pomoi - sentimentalno proape Beatrice kao sama
za sebe.
- "Da, ova djevojka govori istinu, jedinu istinu. Pred tim ne moe ustuknuti. Ova
istina lei pred njom kao jedini put upravljen k prijestolju." Promatra taj put,
otvoren, ravan i siguran. A drugog puta nema ni blizu ni daleko. Uspravivi pogled,
ree tiho, ali odluno:
Nas smo dvoje sklopili prijateljstvo i elim da princa nitko ne odvrati od mene.
- Ne znam. Biskup Baka neobino se tui meni i mnogo se vrze oko princa. Njega
se bojim.
~ 201 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kad bude vrijeme, velianstvo e znati sauvati princa od svake izdaje i tetnih
upliva i nai osobu koja e sve to objasniti princu. Mislim: uvijek e uvaavati vae
savjete vie od drugih.
- Bianca nikad nee biti Ivanova ena. On ljubi tebe, a jamano i ti njega.
- Ne bi prihvatila? Zato?
- Jer bi takvim inom potkopala snagu kraljevstva i sudbinu svih nas. Princ mora
ovom kraljevstvu dovesti najbogatiju i najugledniju vjerenicu Evrope da ojaa
prijestolje.
- Da, potrebno je utvrivati tvravu, kako ti kae, jer svi smatraju da sam utvrda
paklenog zla. Na to ih ovlauje sve ono to se neko odigralo izmeu mene i kralja
zbog Ivana.
Beatrice ustane i poe po sobi. Sva njena linost kao da se prevrnula, pretvorila u
neko drugo bie.
- Gordana, ti i svi drugi poznajete samo moje ine. Nitko od vas nikad nije mogao
zagledati u moju duu. Kakve su to boli, kakve muke, kakve patnje. Ne zna to
znae drhtanja ene u oajnom oekivanju djeteta. Osjeaj da si od prirode
prezrena, ostavljena, prokleta za sva vremena. To prokletsvo zametak je sve moje
nesree, svih mojih patnja i svega mojeg zla. To prokletstvo bilo je izvor sve moje
nesree, izvor svih mojih mrnja, vihor svih strastvenih borbi da se zadrim na
povrini kraljevstva.
~ 202 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da nisam bila prokleta od prirode, da sam imala sina, nikad ne bih bila mrzila
Ivana. Nikad se ne bih bila bacila u mreu spletaka. Da sam imala sina, bila bih
sigurna svoje vlasti, mirna, sretna, dobra. Ne bih bila osjetila stravu igre sa
strijelama od kojih moe opei vlastite ruke, nikad ne bih osjetila jezu gaenja
protivnika. Jer gaeni pati od boli, a onaj koji gazi pati stoput vie od groze da e se
gaeni osoviti i baciti ga poda se. Znaj, Gordana, sila je nesretnija od silom
ugnjetenih. Svaki dah sile jezoviti je drhtaj da se ne oklizne s ruba u ponor koji je
iskopala drugima. Sila stupa samo rubovima strmoglavili bezdana nosi na usnama
smijeak sablasne strave. Rvanje, mrnja s nevinim protivnikom paklena je
strahota. Dosta sam se napatila i od svega toga umorila, izmuena, slomljena leim
tu i pitam se: ima li jo gdjegod dua koja e me shvatiti i povjerovati mi?
Gordana slua. Prati trzaje Beatriceine due, bljesak oiju, linih miia, provalu
neega to je negdje duboko lealo u dui.
Pred njom stoji Beatrice preobraena kao da je naas iskoila iz same sebe da
ogleda sebe u zrcalu, prosuuje, osuuje i sudi. Gordani se ini da Beatrice ostavlja
svoj lik, skida ljusku svojih zala i skree putem k dobru.
- Gordana, ti ne zna kolika je cijena mojim borbama za prijestolje. Njoj sam dala
mladost, ljepotu, udobnost, mir, sreu, uitak, sve to moe imati i uivati ovjek na
ovoj zemlji. A sad? to mi preostaje? Nove borbe, novi strah, novo drhtanje, nove
strepnje.
- Mir i spokoj uz kralja i posinka. ast i slava uz njegovo ezlo. Uzmite to, kraljice.
Uzmite istinskim srcem. Uzmite objema rukama dobrotu, mir i spokoj to vam
prua vlast princa Ivana.
- Vjeruje li da mi to on zajamuje?
- Kraljice, imam li samo malo upliva na prinevo srce, zadajem vam rije: nikad se
neete prevariti. Nikada. Do smrti.
Pristupila je k njoj.
- Daj mi ruku.
- Zasluila si ono to elim uiniti za tebe. Iskalila sam se kao nikad pred ivim
biem.
~ 203 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gledala je za Gordanom dok je odlazila. I onda sklopi oi. Dugo je ostala tako,
razmatrajui put koji je odabrala. Onda dade pozvati Ranzana i Francesca.
- Onda sluajte to sam razmislila: jedin put koji mi preostaje vodi uz princa.
- Ovaj sjaj, ove dvorane, ovo kraljevstvo ostaviti zauvijek? Ne, nikada. Volim
zapovijedati svojem srcu da ne mrzi. A sad sjednite. Napisat emo mojem ocu
pismo.
~ 204 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Onda joj otvorie vrata u radnu sobu biskupa Bakaa i njegovih kopista. im je
ula, on ustane i dade znak drugima da iziu.
- Trebao sam ja potraiti vau milost - ree on, sagnuvi veliku okruglu glavu,
iroke debele pune usne su mu ljubaznog smijeka.
- Moj neak poinio je prema vama veliki grijeh i molim za nj oprotenje i dozvolu da
vara razjasnim uzroke takvog postupka.
Razloio joj je isto onako kako je Ferenczy juer ispriao princu Ivanu. inila se kao
da to sve prvi put uje i pomno usporeivala jueranju priu neaka s ovom
ujakovom. Slagalo se navlas i na kraju prijazno umiri biskupa.
Ali Baka nije imao nakane da prihvati njezin zaborav i zapone s naroitom
povjerljivou:
~ 205 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Dobro ste uli, gospoo Gordana od Brezovice naglasi on titulu - pa vas molim
isporuite svojim zemljacima Hrvatima, naroito njihovu voi vojvodi Ilokome:
Baka je vrsto od luio sav svoj upliv i sve darove Boje svojeg uma posvetiti sinu
pokojnog kralja. Moja djelatnost dokazat e koliko pokojno velianstvo uinilo krivo
sebi to se nije oslonilo na moju glavu, preveliku, ali ispunjenu otrim umom. I zato
sam danas naglasi on - posve na strani prinevoj i on na mojoj. I ba nas zato ne
moe nitko pobijediti ni silom ni spletkama, to Baka uzme u svoje ruke, to e
provesti. Princ je mlad, potrebna mu je snana potpora duha i odlunosti. Bude li
ustrajao uza me, vai e zemljaci doivjeti izbor sjajne pobjede princa Ivana.
- Shvaanje njezina velianstva vrlo je mudro i jedino ispravno. Princ Ivan, kao
kralj, nikad nee zaboraviti zadanu rije pokojnom ocu i zato njezino velianstvo
nalazi u princu jamstvo budueg poloaja.
- Ne vidim mu u duu.
- Egerski biskup vien je u drutvu biskupa Filipca - ree ona bez ikakva prizvuka
sumnje.
- Znam - odvraa on isto tako mirno. - Biskup Filipec elio bi obratiti protivnika, to
bi moglo postii jedino njezino velianstvo.
- Po vlastitom priznanju?
~ 206 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
- Slaem se doslovce, samo sam mislila da ste o tome stvorili zakljuak i raspravljali
s Bakaem o buduem kancelaru.
Naklonili su se jedno drugome i ona krene dalje gdje ju je ekao dvorski metar. U
njegovoj pratnji vratila se Gordana u kraljiin dio dvora. Tu je doeka dvoranka i
odvede je u njezine odaje.
Kad je opet izala u pravu dvoranu gdje je ekao Berislavi, ponudi mu stolicu i
zamiljeno primijeti:
~ 207 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Grof Enrico kae da vas je Beatrice imenovala svojom drugaricom, dakle, sve to u
novoj asti pripada vama.
Jedva je doekao da Gordani moe iskaliti svoje sumnje o kraljevoj smrti, o praznini
kraljevskih blagajna i nepouzdanju u Beatriceino prijateljstvo prema princu Ivanu.
Nekoliko puta Gordana prekine njegovo razlaganje pitanjima. Sluajui, spaja
dogaaje, povezuje ih i razmatra.
- Vidjet emo to snuje. Moj uhoda razotkrit e nam njegova vijeanja u egerskoj
palai. Ako su uperena protiv naeg princa, jo emo na vrijeme moi razbiti
neprijateljeve nakane. Budimo, dakle, budni.
~ 208 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vaa preasnosti, njegova visost radi. Od juer u noi neprestano radi. Naredio je
da nikoga ne najavljujem.
- Sami ste ustvrdili, Marcelo: ako kraljica ovu djevojku dovede na dvor, moramo to
smatrati pokuajem da potkapa prinev izbor. A to moramo zaprijeiti.
- Oprostite, biskupe. Nisam ni znao tko je tu. Izraujem bojnu osnovu protiv
Turaka. Smiljam gdje bi se dalo Turina u Bosni namamiti i smlaviti ga.
Postavljam svoje bojne redove. Ima li to vanije od toga?
- Zaprijetio sam Beli da se nikad ne vrati ako je ne otkrije bilo gdje i tako popravi
grijeh poinjen prema Gordani.
- Da, visosti.
~ 209 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne muite me dugo.
- ime bi vam mogao iskazati vjenu zahvalnost? Da vam mogu pruiti barem mali
znak zahvalnostii.
- Od smrti mojeg oca vi mi naroito sluite svojom odanou. Ja sam, dakle, samo
va dunik. Sluit ete kraljevstvu s mojom dubokom eljom da se svi okoristimo
vaim umom. Ne mogu, dakle, pokazati zahvalnost s onim to ve davno
posjedujete. Htio bih da vam pruim neto to moda jo nemate. Postoji li to
takvo?
- Ne znam. Moda.
- A to je?
Mlaahna prozirna put lica ispuni se rumenilom uzbuenja. Obje ruke poloi u
Bakaeve:
- Moje povjerenje ve davno posjedujete. Ali sad u ovom asu utvrdili ste ga jakom
nerazruivom utvrdom.
- Naplata je velika, prevelika, mladi prine. Ovim povjerenjem utvrdili ste svoje
prijestolje, svoju vladavinu, sreu kraljevstva. Ne dajte nikome da se priblii utvrdi
vaeg povjerenja u mene i brod vaeg kraljevstva prebrodit e sve oluje, dole one
otkud mu drago.
- Upamtit u taj dan i ove rijei, biskupe. Hitim da zagrlim majku. U tom u vam
zagrljaju poslati svoje misli i osjeaje duboke harnosti.
- U samostanu joj nisu rekli, ali im je opazila itav dvor u crnini, pitala je i
zaplakala. Nisam joj odgovorio. Ipak sluti.
~ 210 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
U tamnom okviru vrata stoji Ivanova majka. Vitka, njena, krhka. Plave oi pune
suza uprte su u njegovu crnu alobnu odoru pogledom oajnog pitanja. I ta odora, i
lice, i itavo bie izvikuje strahoviti odgovor. Osjea no u srcu i vrisne. Sin uhvati
njeno slabo tijelo:
- Za njim idem.
- A mene ostavljate svojeg jedinca? Vratite se k meni. Treba mi vae srce, vaa
ljubav. Odhrvajte se.
- A ja iv i sam.
Zagrljeni plau.
- Ako me ljubite, majice, svladajte bol. Ako sam vam drag, odgurnut ete oaj.
Ona sklapa ruke, opet pita, a on joj slae odgovore kao lijenik lijekove da ublai
boli. I blage suze odnose oaj, a ostaje samo alost kao bezmjerna puina po kojoj
plovi brod njezinog jedinca, svjetionik kojemu okree svoj ivotni stijeg. I ne
osjeajui kako pokraj njih hite satovi. Naslonila je glavu u naslonjau i plavim
oima trai u daljini davnu sreu svoje ljubavi.
- Mlada sam bila, vrlo mlada - ape. - Uao je u na grad kralj, slavan i ponosit.
Neto me povuklo. Ne znam to. Drali su ga nelijepim, gordim. Moja se dua
~ 211 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
savijala k njemu kao skroviti cvijet k suncu. Sve sam ostavila i otila s njim. Ne s
kraljem, s muem. Bio mi je dah, dua, ivot. Znala sam: nikad moju ljubav nee
blagosloviti sveenik. Snivala sam sreu trinaest godina. Kao trinaest asova.
I uuti. Ivan osjea zato ne govori dalje. Jer nakon trinaest godina ljubavi kralju je
trebala ugledna, bogata kraljica da uresi dvor. I on je plakao s majkom sa ijeg su
ga krila otkinuli da zaboravi na nj. Ali srce nije zaboravljalo. Ljubilo je, dozivalo
majku bezglasnim krikovima, pritajenim suzama. itav svemir ispunio se njegovim
vapajem i plaem udaljene majke dok se na dvoru slavilo slavlje, a njegov otac
kleao do koljena lijepe mlade Beatrice.
I prepatili su devet godina dok ona ne pobjegne u domovinu da jo jednom vidi sina.
Sjea se toga kao danas. Na Griu, u palai. Od otrova to su ga Napuljci nanijeli
njemu pade vjeran majin sluga. I kad se pronese glas da je sin mrtav, prodre mati
u kraljevske dvore, baci se kralju pred noge da zatrai mrtvo tijelo.
Sjea se. Sjea se ivo. Prvi put se onda usudio isprsiti, usprotiviti ocu i zadrati
majku u svojoj blizini.
"Jadni, nesretni otac. Je li u posljednjem asu osjetio zabludu svojeg ivota? Moda
je ak i patio? Moda je onako zanijemio u posljednje misli na nju, na onu to sad
lei tu u naslonjau? I oboje plau nad njegovim grobom, nad njegovom sudbinom,
nad njegovim patnjama. Jadni, nesretni otac. Zato je sjaju krune dao svoj ivot?
Zato je doveo na dvor onu drugu preko srca moje majke?"
- "to inim? Iskapam umrlu prolost, zakopane Beatriceine grijehe, sada kad se u
njoj probudila dobrota, kad melemom ovija zadane rane i ocu, i majci, i meni. Neka
bude pokoj starim mukama. Nad tim grobom neka ivi pokojna dobra kraljica. Neka
ivi u mojem naruju draga majka i moja ljubav Gordana."
- Je li vam to rekla?
- Rijeima nije. Ne govori ona nikad o tome. Ali htjela je bjeati natrag u Budim da
bude uza te. Zar to nije ljubav?
- Vjerujem da jest, nadam se i u toj nadi ivim, majko. Ona je tu na dvoru. Kraljica
je pozvala natrag.
- Kraljica ti je dobra?
I stade joj otkrivati Beatriceina obeanja i ponude i njenu elju da njoj, njegovoj
majci dade na dvoru poloaj dostojan kraljeve majke.
~ 212 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sve moe biti to je dobro, poteno i plemenito. Vi ete biti uza me jer hou tako,
bio kralj ili ne bio. Vie vas ne putam od sebe.
I grli je svom njenou mlade zanosite due. Onda se odjednom naglo prene:
~ 213 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BUDUA KRALJICA
Beatrice stenje pod teinom poraza koji joj je zadao njemaki nasljednik
Maksimilijan. Ne moe se odrvati tom udarcu to joj je jednim zamahom skinuo s
glave krunu, oduzeo joj ezlo kojim je ve u svojoj mati odreivala sudbine.
Lica su joj blijeda, oi ugasle. Ne nalazi nigdje mira ni opstanka. Samo dok prolazi
blistavim dvoranama izmeu mramornih stupova, skupocjenih kipova, dragocjenih
ukrasa, sve te raskoi odlane joj. Srce smiruje strah da bi i to mogla izgubiti.
Odmah prislukuje svojem razboru kako joj dovikuje: ustaj. Sve to ostaje tvoj dom.
Tu si blizu vlasti, ezla i prijestolja.
- Velianstvo, uspravite se. Poraz boli, ali ne ubija. Mladi kralj vladat e preko vas.
Na vama je da upravljate njegovim ezlom.
*****
U dvoranu za ekanje ulazi Gordana. Milanski poslanici pozdrave. Maffeo joj prilazi.
Sav se pretvorio u smijeak:
- U oima tolike istine laskanje bi se moralo zastidjeti. itav ovaj dvor zasjao je
otkako ste se vi vratili.
- Naa princeza Bianca, budua mlada kraljica i ne sluti kakvu joj dvoranku donosi
sudbina - ree Maffeo, laskajui.
~ 214 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to kaete, Marcelo?
- Vi ste divljak, grofe, nepopravljivi divljak. Zar ne osjeate kako nam je izmicala.
Kae da nee ostati na dvoru kad tu bude Bianca. Nije li to znak da ljubi princa?
ljubiti.
Maffeo se trudio da to ljepim krasom rijei utjei udovu, da joj laska i onda
spretno skrene razgovor na dolazak princeze Biance:
- Mlada kraljica razvit e svu svoju ljubav prema vaem velianstvu da vam ublai
tugu.
Grof Marcelo nije progovorio. Nije ni gledao u Beatriceine oi. Neprestano je traio
neto ime bi zaposlio svoje poglede.
Na stolu opazi venecijansku dragocjenu kutiju, onu istu u kojoj je Beatrice primila
smokvu s pismom Ramira. Ali Beatrice uhvati njegov pogled i brzo primijeti:
~ 215 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I jo javlja da se vrlo veseli asu kad e ugledati svojeg mladog supruga. Htio sam
tu poruku saopiti njegovoj visosti, ali je zaposlen.
- U Milanu su ve svi spremni za put, samo ekaju izaslanike njegove visosti. Baka
mi kae da se ve spremaju.
- Vijee je odluilo da krene po nevjestu nakon izbora kad se zavre svi poslovi. I ja
se radujem Biancinu dolasku pa sam odluila priekati svadbene sveanosti i tek
onda se povui u svoj samostanski mir.
- Odluka je vrsta.
- Ne mogu raspolagati s Gordanom. Ona ima mua, a osim toga oca joj zamjenjuje
vojvoda Iloki. Imamo jo kad o tome govoriti, preasni, odve sam tuna i umorna.
Maffeo doda jo nekoliko rijei strahopoitanja pa se udalji. Marcelo izie bez rijei.
Beatrice se namrti.
- Jeste li ih uli? Neprestano govore o Bianci. Nikad ona nee sjesti na ovo
prijestolje. Nikad.
- Neopozivo. Uz Biancu ne bih nikad imala ono mjesto i upliv koji traim za sebe. A
poto se princ eli vjenati s Gordanom, ima li shodnijeg sredstva da ga sebi
potpuno osvojim i podjarmim?
~ 216 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Obasuli su me laskanjem.
- Uz vae velianstvo postigla sam svoju ast. Dalje nema vie uspona.
- Da, srea je uistinu najvii vrhunac. Mislim: malo tko ima snage uspeti se tako
visoko.
- Ja u ti pomoi. Ne udi se, Gordana. elim da usreim princa, dakle, i tebe. Uza
nj u posaditi...
- Kraljice, kako moete ovako neznatnu djevojku dovesti u veze s buduim kraljem?
- Kad bi to bila istina, njegova visost princ znao bi svladati svoje srce.
- A nisi ena. Znam sve, dijete moje. Na tvoj vjenani dan dala sam te uhoditi, a
danas iskoriujem to u svoju sreu. Udat e se za princa. To sam s njim ve
ugovorila. I sa sobom samom. Pogledaj se. Svaka ti je kretnja kraljevska. Naobrazba
tvoja daleko nadilazi sve vladarice na sjeveru. I tvoje porijeklo je odlino, tako mi je
kazao tvoj skrbnik Ivan esmiki.
- Ne mogu to sluati, kraljice, jer bih morala posumnjati da iskreno elite vidjeti
princa Ivana na prijestolju.
~ 217 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Srea naroda ujedno je srea moje domovine u kojoj ivimo i ja i moji zemljaci. Na
krov i na kruh svagdanji valja da nam budu osigurani, a i ivot na od
neprijatelja. To je uvjet srei svakoga tko ivi u ovom kraljevstvu, a princ je jamstvo.
Dugo promatra ljepotu njenog lica, nadahnutu zanosom duha, smee mudre
bademaste oi pune nekog plamena.
- "to li je u tom biu? Prorotvo, duhovnost, prezir raskoi, zlata, sjaja, vlasti?
Divna sjeverna barbarko, u oblacima nadzemaljskog ludila. Zna li ti to je to uitak
vitlati ezlom milijunima sudbina, zadavati strah i trepet, gospodovati ivotima?
Primati zlato objema rukama, uzimati sve to gleda, sve to moe, sve to je pod
suncem mogue.
U crnoj haljini kraljica se Gordani priini kao kip od crnog mramora s licem od
bjelokosti.
- Ne ljubim nikoga.
- A usne ti dru dok to govori. Ne, ne. Boji se priznati jer rtvuje svojoj ideji,
pjesnikoj, zanositoj, srce?
- Ne, velianstvo.
- Dobro, idi Gordana. Shvaam te. U meni si ovog asa stekla najjau potporu. Idi,
dijete moje.
~ 218 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zar ne vidite, ovjee? Mogu li se nadati sigurnijoj samovlasti uz ovu enu i onog
mladia Ivana? Sve je kraljevstvo u mojoj ruci. Dvoje pjesnikih sanjara, dvoje
filozofa, humanistikih zanesenjaka, dvoje luaka zanosa. Beatrice, tvoje zvijezde
nisu te prevarile, a Gordanu u prevariti ja.
- Svejedno sam eljela da njenom nezakonitom sinu bude otac moj brat Francesco.
- Da vam je uspjela ta osnova, podmetnuli biste to dijete pod svoje i danas biste
imali nasljednika.
Zamrzila sam je zbog toga. Ovog asa mislim: bolje je tako. Gordanina bi krv
pokvarila aragonsku. Taj bi djeak ustao protiv mene, slijedei luake zanose svoje
majke. Tu je granica prolosti. Koraam prijeko jer me vodi razbor.
Iz hodnika se uje tropot. Neki glasovi i apat. Beatrice ljubopitno otvori vrata.
Enrico i Nardella lecnu se u hodniku.
Beatrice se ne mie. Oi su joj mirne, samo visoke obrve malo se skupe. Onda
zatvori vrata i gleda Ranzana i msli. Ruka joj posegne za srebrnim zvonom. Ulazi
pa.
- Reci Enricu neka odmah doe. Dvoranke neka mi donesu veo od crnih ipaka.
~ 219 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Najavi me princu.
- Djeakove noge klecaju, ruka to otvara vrata dre. Stoji na pragu i javlja:
- Njezino velianstvo.
- Mir, majko. Mir - ape Ivan - kraljica ne nosi zlo - i potri prema Beatrici.
Glas suparnice probija srce nezakonite majke. Svaka rije po jedan bode. Hladni
znoj pospe joj elo. Hvata se naslonjaa. Pogled joj zasjeni oblak. Trepe joj itavo
bie. Upre svu snagu da se digne. Samo napola uje Ivanove rijei:
- Slabo joj je. Evo tu je - i pokazuje desno gdje se u naslonjau upire njena, krhka
plavokosa ena.
- Ostanite, ne ustajte.
Blago zvui njezin glas i suutno gledaju oi dolje na enu to drhti kao prut. Ipak
ustaje i smjerno se pokloni kraljici, eni onoga kojeg je itavog ivota ljubila, s kojim
je provela trinaest godina sree. Ne uspravlja glavu. Boji se susresti s kraljiinim
pogledom. Srce joj zastaje.
- Sjednite, molim vas sjednite. Reci joj, Ivane. Vidim: nije zdrava.
Na te ljubazne rijei gospoa smjerno uzme stolicu. Beatrice sjedne u naslonja kao
da sjeda na prijestolje. Ne moe sakriti kraljevsko dranje. Uvijek uspravljeno kao
da od krune ne moe ni asa sagnuti glavu. I ljubazno oslovi Borku:
~ 220 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Drago mi je to vas vidim ovdje. Sad e Ivan biti potpuno sretan, a to mi je pola
utjehe. Nas smo se dvoje nali u boli i ne elim da se ikad raziemo.
A majka obara oi i opet ih die. Pred njom sjedi Beatrice, povod i uzrok njenih
patnja i stradanja. Sva bol ovih godina sa-pinje joj duu i ne moe prozboriti rije. A
Beatrice kao da to i ne oekuje. Prosljeuje svoj govor:
- Nije to tako teko. Molim vas da ostanete uz sina, a nas dvije moramo se
priviknuti jedna na drugu dok ja ne krenem u samostan.
Borka slua i trne. Srce joj se oslobaa trpkosti. Dakle, ipak je ljubila kralja? Ipak
je njezino srce dobro, misli ona i sve joj oprata.
- Nikad neu dopustiti da idete s dvora. Ne elim vie sluati te rijei. Vaa mi
prisutnost treba. Vi znate to ste obeali mojem ocu.
- Izvolite, velianstvo.
Ivanovo srce estoko zakuca. Napeto pazi to kani kraljica. Damirova majka osjeti
lak udarac u srce. Govore o njoj, okrutnici, od ije ljepote strada njezin jedinac. I
napne sluh. Srce joj, drui eka to e biti.
~ 221 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, velianstvo. Njezin skrbnik pohranio ih je kod mene do njezine udaje ili do
njegove smrti.
- Nikad mi o tom nije govorila. Ona, dakle, zna odakle potjee? Pokojni esmiki
nekom mi je zgodom rekao da je vrlo odlinog porijekla. Sad to vie nije tajna? Biste
li mi htjeli rei tko su joj roditelji?
- Toliko mogu kazati i vaem velianstvu: po majci Gordana vue lozu od kneevske
krvi.
Prinevo srce stade burno lupati. Damirova majka u dui zastenje. Kraljica usklikne
kao da su joj u dui navijestili ispunjenje svih elja i pogleda princa:
- Dakle, Ivane, sad vie nema nikakvih zapreka naoj zajednikoj srei.
- Valja nam se sporazumjeti uetvoro. Znam kakvu je rtvu pridonio Damir. Danas
je Ivanov izbor osiguran. Kad bude kralj, ima i pravo da bude sretan. Uloit u sav
svoj moni upliv kod prvog tajnika svetog oca, mojeg prijatelja Roderiga Borgie.
Brak s Biancom, kao i brak s Damirom, lako e se razrijeiti, jer su oba braka
postojala samo prividno, elim Ivana potpuno usreiti da mu nadoknadim prolost.
- A ti si prihvatio?
- Sve mi je jasno. Malo prije sam govorila s njom. Znam da te ljubi, ali slui ideji
svojih zemljaka koji u tebi nazrijevaju jedini spas kraljevstva i svoje domovine. Ona
se rtvuje da uzme enu uglednog kraljevskog roda. Rijeeno je sve. Ne treba rtve.
- Ali o tom neka ne padne ni rije dok se ne zavri izbor i ne uzmogne na vrlo lijep i
pristojan nain otkazati milanska enidba. Sve u to sama uzeti u svoje ruke.
~ 222 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Sva sretna promatra majka taj prizor i sva joj se dua zahvalno vraa k Beatrici.
Samo Damirova majka osjea da nekamo silazi i trai svojeg sina na dnu ponora
kako jaue u samrtnim mukama.
Izree to ljubazno, toplo i ostavi sobu praena Ivanom sve do stuba. Njeno ga
ogrlivi, kraljica sie u svoje odaje. Ranzano je ekao. Beatrice ga znaajno pogleda:
U prinevoj blagovaonici posluie dvorani njegovu majku i pratilicu. Kod jela Ivan
je napokon pristao, na upornu elju svoje majke, da je ostavi u njenoj kui u
Budimu dok se ne oporavi.
- Rekla sam jednom Gordani: kraljica se iskreno obratila. Srce ene je progovorilo.
Sine moj, dananji dan skinuo mi je najveu bol ivota i potkrijepio najveu nadu u
tvoju sreu. To je moja utjeha.
- elim, uzviena gospoo - odgovori joj ona, a kad je izlazila iz prineve odaje,
osjeala je da su sada ovdje pokopali njezina jedinca Damira.
*****
U pratnji dvorana stigle su gospoe svojoj kui. Iznenaena sluinad strala se oko
njih. Borka se uputila u svoje sobe i odmah pala na leaj. Izmueno tijelo, srvano
tugom i uzbuenjem, lei nepomino. Na upalom blijedom licu odraavaju se trzaji
oaloene due, silom suzdravana ljubav provali sad svom snagom. Vitla
slabanom enom i nosi je u valovima bespomonu. ini joj se da ne moe preivjeti
smrt nezakonitog mua, svoje ljubavi.
- Trinaest godina sree ispatala sam u devet godina progonstva. Nakon mojeg
povratka, evo, jedva godina dana, malo nagrade mojem srcu. Bila sam sretna to on
ivi, stvara svoje osnove, kraljuje i makar se nikad ne spomenuo moje ljubavi. Samo
kad znam da on blaguje sreu. I ta mi je srea oduzeta.
- U tom sam dvoru uivala samo jednom, ali ne u sjaju, nego u ljubavi. Rasko
dvora me ne zove. Ne, gospoo, ne elim ivjeti tamo. Obeala sam to Ivanu da ga
ne rastuim. Gospoo, ne pokuavajte me tjeiti. Smrtno sam umorna. Moda
naem odmora u suzama.
Kad se gospoa od Brezovice povukla i stupila na trijem, dotri joj u susret sluga.
~ 223 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Od te vijesti htjela je uskliknuti, ali i zajauknuti. Ipak bez rijei sie u dvorite i
skrene u pokrajnu kuu.
Ispriao joj je kako je doznao o kraljevoj smrti i to se sve dogaalo s njim, kako je
susreo Gordanu, saznao o majinu odlasku iz Budima i konano stigao kui.
- A to kani sada?
- Majko, ne smijem ovog asa provesti svoju odluku da odem u svijet. Bilo bi
kukavno da bjeim dok se kroji naa sudbina.
- Ve su je skrojili, sine.
- A danas?
- udna promjena ba u asu kad sam htio da idem k njemu. Zato me od toga
odvraate?
- Dolazim odande. Jo sam sad skamenjena od onoga to sam tamo ula i vidjela.
- Nisu ga iznevjerili niti ga kane. Kraljica mu se upravo namee svojom ljubavi. Ali
Gordana je na dvoru.
- Vratila me rije vojvodina. Ne smijem se povui iz vrtloga borbe, ako je bude, niti
smijem manjkati u radu za sudbinu nae domovine. To bi bilo izdajstvo.
~ 224 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I otii na dvor?
- Ne javljaj se.
- Sve je ureeno. Kraljica sama eli da to podupre u Rimu i time se odui princu za
sve zlo to mu ga je nanijela. Predamnom, u obraze moje, ugovorili su...
- A Gordana je pristala
- Kraljica kae da ljubi princa, ali je htjela da rtvuje ljubav za sreu svoje
domovine.
I gleda u sinovljevo lice, ispruenih ruku, kao da bi ga htjela pridrati u slomu svih
nada.
- Ti kae snagom?
~ 225 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sluajte. Kad smo se sreli u onoj krmi na putu iz Budima, rekla mi je: "Znam,
gajite prema meni neprijateljstvo jer ste se zbog mene raskrstili s drugom svoje
mladosti!" Sve sam se kolebao da joj to vjerujem, ali napokon stekoh potpuno
uvjerenje da ne zna.
- Ne, djeaku se inilo da je ula. Leao sam na brodu, na palubi. More umi burno,
a buncanje bolesnikovo je tiho, iznemoglo. I nije Stjepko naroito tvrdio da je ula,
samo da se nalazila tamo. Sve to sam govorio s Gordanom tamo u sobi one krme
svjedoi da nije ula. Ona misli da je ak mrzim, jer je bila povod mojeg raskinua s
princem. To me je nagnalo da se mirnije vraam na bojite za Ivana.
*****
itav dvor spava. Gordana bdi u svojoj odaji. Sjedi uz stol, sagnuta nad papirom.
Raspletena kosa sputa se u valovima niz ramena. Svjetlost svijee pada joj na
pramove to se are bronanim sjajem. Pero u ruci leti papirom:
Pisala sam vam u prvom pismu: osjeam zadah dima i bojim se podmetnutog
poara. Na to me potakla vijest da Filipec ide u fratarskoj halji u egersku palau i
sumnja na ostale. Sad sam se uvjerila da su Baka, kraljica i kraljevsko vijee svi
~ 226 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gordana."
Svrivi pismo, osui ga i smota, zapeati i spremi. Onda uelja i splete svoju
svilenu bujnu kosu i skine kunu haljinu. Prekrasno mlado djevojako tijelo sakrije
pokriva.
*****
Teka borba harai u Damirovoj dui. Ljubav i odluka da je svlada, ugui, uniti,
rvu se za premo. Srce i volja jednakom snagom vode taj boj. Sad je volja dobila
pojaanje od vijesti donesene s dvora da e Gordana poi za princa Ivana.
Osjea prevlast nad mladom ljubavi, prignjeenu, nadvladanu. Jo ivi, ali okovana
i nee je odrijeiti dok ne izdahne. S tom odlukom Damir pred zoru zaspi.
Spavao je dugo. Probudivi se, osjeti teki tjelesni umor kao nakon tekog boja na
maeve. U srcu mukla bol. enje su mu otvorene rane to tiho krvare. Osjea kao
iza prepaene vruice kad je pun nade u ozdravljenje.
- Mislio sam. A to je dobro. Misli su, majko, lijek. Gorak, ali koristan.
- to si odluio?
Jo koji dan ostat u uz vas i misliti dok se posve ne uvrstim. Onda idem k princu.
~ 227 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Na vratima netko zakuca. Damirov sluga Marko ue i najavi da neki plemi eli s
njim govoriti.
~ 228 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
MRANA PODVALA
U kraljevskim kancelarijama oprataju se visoki dravnici s Bakaem i kancelarom
Filipcem. Sva su lica vedra i nigdje traga zabrinutosti. Oito je sve u kraljevstvu
puno vjere, mira i ekanja na izbore. Filipec, kancelar, oprata se s najbliim
roakom kralja Matije Petrom Gerebom i ljubazno mu govori:
- Upravo sam htio zamoliti vau velmonost, kao i vaega roaka Mateja, da biste se
potrudili k meni u moju palau. Htio bih o nekim stvarima s vama lino
porazgovoriti.
- Zato ne, rado - primijetio je odmah Petar i ugovore sastanak nakon jednog sata u
kancelarovoj palai.
Filipec uvede visoke goste u sveanu odaju palae, a Matej i Petar Gereb, glavni
vojskovoe, s prijaznim smijekom sjedaju u naslonjae.
- Odmah e vae velmonosti upoznati itavu stvar. Prelazim preko toga da smo
kraljevskom vijeu hladnokrvno odbili glasine da se njemaki nasljednik
Maksimilijan sprema da osvoji pravo naeg prijestolja. To svakako nije vano.
- Kako uope smije govoriti o svojoj vojsci koje nema - nasmije se Petar Gereb. - Ali
da ujemo to je dalje.
- Kako znate, nakon Varadija, njegovo pokojno velianstvo kralj Matija odredilo mi
je da budem njegova desna ruka. Tako sam saznao njegove tajne osnove. I danas
dugujem srei kraljevstva da ih otkrijem, i to ba vama, najbliim roacima koji ste
gospodari vojske i poznajete moda i mnoge od tih njegovih dravnikih osnova.
- Da, to je tono - naglasi kancelar Filipec - ali u ovom sluaju kralj Matija je htio
osigurati sinu prijestolje na ovaj nain.
~ 229 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Koliko ima vojnika? - To bih htio znati - smije se sada Mate i pogleda brata.
- Da, to sam vam samo htio priopiti da znate to se kralj Matija dopisivao s
pruskim carem. Bila je to moja dunost. Ali ima neto drugo to je, naravno, vanije
i ozbiljnije i zato ba priopujem samo vama, a vi ete znati da li da se to objavi
vijeu ili ne. Znate da Vladislav, kralj eki, po svojem rodbinstvu i ponovo
ugovorom koji je sklopio s kraljem Matijom nakon zavretka rata s njim trai
ugarsku krunu za sebe.
- Znate da sam rodom eh i jedan mi moj prijatelj pie vrlo nepovoljne stvari. On
kae da je Vladislavu puklo u glavu bezuvjetno osvojiti ugarsko prijestolje i da e to
uspjeti, bilo milom, bilo silom.
- Gle, gle, dragi kancelaru. Vae su vijesti sve crnje, ali mene se nimalo ne doimlju.
Znam sve to je i kako mislio kralj i kako je zapravo radio da osigura prijestolje
svom sinu.
- Bilo mi je samo do toga da vas obavijestim. Ovakve se stvari ne mogu iznijeti pred
vijee jer se o tom ne smije govoriti u javnosti. Izgledalo bi sve vanije i crnje nego
to jest.
- Dragi kancelaru, hvala vam za vaa obavijetenja. Mi znmo da princ ima veliku
veinu izbornika i kod nas u Ugarskoj i preko u Hrvatskoj i nije potrebno da bilo
koji as posvetimo ovakvim razgovorima.
- Dobro ste to naglasili jer u egerskoj palai vode se neki tajni razgovori.
- Onda emo mi pozvati Hrvate na elu sa sinom bosanskog kralja Lovrom Ilokim i
mislim da e im ovakve misli smjesta izii iz glave.
- Sve sam to priopio samo zato jer mi je dunost da to kaem vama, velmoni
gospodine, kao najbliem roaku kraljevom. Njegov sin je jo premlad da bi mogao
govoriti o tim politikim stvarima jer znam da se njegova visost bavi samo
humanistikim idejama, a toliko je mlad da je to i razumljivo. Stoga sam zamolio
vas dvojicu da me sasluate i da svojoj dui dadem oduka. To me titilo jer je
visoko plemstvo ipak za ivota kralja Matije bilo njemu protivno, a isto tako princu
Ivanu.
- Pitam vas: zar e se netko usuditi da prekri prisegu naem ivom kralju? A nisu
li tu prisegu obnovili nad mrtvim tijelom?
~ 230 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sasvim tono, vae milosti. Potpuno se s vama slaem, ali opet naglaujem da sam
to morao rei jer ste vi po krvi i po njegovim umnim sposobnostima blii pokojnom
kralju.
- Razumijemo i vrlo je dobro da niste nikome drugome kazali. Prema tome, potpuno
se slaemo u svemu. Izborni dani se primiu, nita se ne mijenja i naom e
zemljom upravljati mladi kralj s vijeem i saborom.
- Ali je dobro da ste nas upozorili na egerskog biskupa -primijeti Mate Gereb.
- Rekoh: ni s kim.
- Dobro je. Sad znamo i te potankosti koje nisu vane, ali je dobro znati.
Petar se digne na odlazak, s njim i njegov brat. Kancelar je sve vrijeme sauvao isti
stav ljubaznosti i otpratio goste do izlaza. Kad su braa Gereb uzjahali konje i proli
dio puta, priblie se jedan drugome, pogledaju se, a Petar je mirnuo:
- Ovo sve mi se ipak ini kao poetak neke podvale. Neto se ipak dogaa iza naih
lea.
~ 231 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BAKAEVA SAVEZNICA
Mrak je zavio Bakaevu budimsku palau. Pred vratima zgrade sjae Bela Ferenczy
s konja. Mladi brat Josip eka ga na pragu i skoi k njemu, uzme konja i svee o
stablo.
- Sve je ujak odstranio da ne smetaju. Molim te ne govori glasno. Mogla bi uti tvoj
glas i posumnjati.
- Dola je jo za dana.
- Dobrovoljno?
- A gdje je ujak?
Pobrzali su stubama u prvi kat palae. Josip mu otvori mala vrata. Unili su u
veliku, udobno ureenu sobu. Na stolu svijenjak sa tri svijee osvjetljuje do pola
veliku mranu sobu.
- Dolje u blagovaonici su dva fratra. Pogostili smo ih, upravo veeraju. Tvoja je
dunost da bude s njima dok ih ujak ne ustreba.
- Bio ljubavni ili ne, svejedno. Glavna je stvar da fratri mogu potpisati svjedoanstvo
i prisei kako su nali mladi par.
- Glavna vrata ujak je zakljuao iznutra, a izvana zatvorio zasunom. Mladi par nee
moi izii, a mi emo ih sa svjedocima zaskoiti, uavi kroz ova mala vrata. Izvana
i ova imaju zasun.
- Sve je ujak divno smislio,nema im izlaza. Kad bi, dakle, princ htio da se oeni
Gordanom, fratarsko svjedoanstvo dokazuje da Gordanin brak s Damirom nije
prividan.
Obojica se smiju.
~ 232 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nadam se da Damiru nee biti krivo - oglasi se iza njih biskup Baka.
- I tako vi, ujae, vrbujete svoju saveznicu za izborne poslove? - pita Bela.
- Kad uzima zaveznika, neka ti je prva briga da mu oko vrata svee ue kojim
moe potezati po miloj volji.
- Slobodan saveznik uvijek je takmac. Valja ga uiniti robom, tek onda moe od
saveznika imati koristi. A od ega nema koristi u to ne paaj.
- Ba ne izriito, tobo, nee da odreuje dok nije na vlasti, ali imam ga u akama,
a sve drugo dolazi od mene. Sad idite, djeco, ti Bela k fratrima, a ja u da zaponem
dravna raspravljanja s ljepoticom.
- Malo ima kraljevstva kojima sudbine ne prolaze kroz enske lonice. Kraljevstvo i
prijestolje Matije ugrozile su dvije ene: jedna mu je bila ena, a nije mu dala sina.
Druga je bila ljubovca i obdarila ga sinom, a sad moram ja ispravljati te enske
nevolje i spaavati njegova sina i kraljevstvo.
- Sii brzo, Josipe, i zadri ga dolje. Onda dovedi Gordanu, a zatim Damira. Ti,
Bela, uvaj fratre.
- Oprostite, gospoo, predugo ste me ekali. Zadrao me princ i nisam mogao prije.
I povede je k stolu.
~ 233 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- On je tu?
- Niste znali? Ne vjerujem da je vaa milost tako malo upuena o kretanju svojeg
mua.
- Neete me uvjeriti da se nije barem tajno javio ljubljenoj ljepotici eni. Ali to su
vae ljubavne tajne. Zapravo, vas ste dvoje prava pogibelj dvoranstvu budueg
kralja.
- Jao vama ako ene na dvoru bace oko na Damira. To one ve sada ine. Niste jo
nikad pomislili to bi moglo biti kad bude meu njima i lijepa Bianca, budua
kraljica?
- Danas jedina.
- Svaka ena nije imala oca velikog Ivana esmikog. Njegove plemenite misli
upravile su moje osjeaje drugim smjerom.
~ 234 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
On se pokloni i odvrati:
- Preda mnom valjda neete ovako stranim nazivom oslovljaviti svoju enu -
opomene Baka Damira.
- "Drske li enske", ljuti se biskup u sebi. "Presijee mi tok razgovora po svojoj miloj
volji. ekaj, danas e posrkati orbu koju sam ti skuhao, htjela ne htjela!"
- "Gle, taj mudrac se vlada kao da ovdje sjedi baka. Zar je mogue ne ljubiti ovu
ljepoticu, toliko drsku, umnu?"
Promatra mirne otmjene Damirove kretnje dok ovaj uzima stolac i sjeda nasuprot
Gordani. Baka zapone.
- Vaa plemenita supruga pravo kae: ono to elim s vama govoriti, vrlo je vano.
Ponajprije valja razmisliti: zato sam ba vas dvoje odabrao za svoje pouzdanike. Vi
ste, gospodine Damire, vjerni podanik i prijatelj naega princa, budueg kralja.
Gospoa Gordana opet miljenica dvoranka kraljice. Oboje ste meusobno svezani
vjernom branom ljubavi.
- Time to ire glasine da princ ne kani dovesti na dvor svoju nevjestu princezu
Biancu, ve da e brak razrijeiti i uzeti neku plemkinju koju ve odavna ljubi.
- Ali takve glasine mogu loe utjecati na stalee upadne biskup Baka.
- Da, biskup ima pravo i zato nam valja ponajprije ustanoviti tko iri te glasine pa
emo odmah znati gdje se skriva neprijatelj.
~ 235 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Moda te glasine ire ene, a moda i plemkinja o kojoj govori vaa preasnost.
Molila bih vas da nam kaete ime ene o kojoj se radi.
- Ne bi bilo vrijedno ni spominjati ove prie - hladno e Gordana - ali oito vaa
preasnost ima gotov plan?
- Dakle, vaa bi zadaa bila nagovoriti kraljicu, a vaa, gospodine Damire, sklonuti
princa neka ve sada prije izbora, otpoalje sjajno odaslanstvo u Milano da dovedu
princezu Biancu.
- Ako ste vjerni princu, ne moete mu iskazati veu uslugu do savjeta neka odmah
poalje u Milano poslanstvo. Vae rijei djelovat e vie od svih odlinika
kraljevstva.
- "Taj luak je uistinu ne ljubi" - pomisli Baka. "Prema tome, moj mladiu, naprtit
u ti enu ljepoticu, makar je uva za princa!"
- Vae vrele rijei su me umirile, gospodine Damire. Moemo, dakle, priekati izbor,
makar se bojim, no pustimo to. "I latimo se odlunog sredstva" - odlui Baka u
~ 236 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
svojim mislima dok je svrnuo pogled na prozor kroz koji se razabirala osvijetljena
zgrada s druge strane ceste.
- Ne, ne vidim.
- Ni ja - ree Damir.
- Jest, gospoo od Brezovice, kakva teta, ne vraa se. Povukli su se, oito, na
vijeanje. Mi emo uiniti isto - ree Baka - ali prije zatvorimo kapke da nas ne
vide kao to smo mi vidjeli njih.
~ 237 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Predugo bi trajalo. Svi su dolje da ne oslukuju, ali u mojoj spavaoj sobi gore
svijee, zaas sam tu.
- Nikada, nizato.
- Prisilit u vas.
- Prislit u vas da priznate istinu, jer vi ga ljubite u dnu due. Ne gazite okrutno
sami sebe.
Molei glas mu zadrhti. Sam se prepao tog drhtaja i hoe da ga brzo izbrie iz
njenog sluha i nastavi nekim neprirodnim dubokim glasom:
- Mogao bi ojaen i odbaciti krunu. Vi ga znate. Ne dirajte u njegovo srce, ako vam
je do sree nae domovine, do nae sudbine.
- Nagodimo se.
~ 238 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
uo je kako ona pomie stolicu i sjeda. U estini razgovara pribliio se odve k njoj i
osjea kroz tminu njezin dah, miris kose, suanj haljine. Tijelom mu struji zebnja,
dah zastaje. Privezan je na stup muke eljeznim okovima. Tmina oko njega ini mu
se kamena crna peina. Jo samo svijest oajno vie u pomo, a svuda mrak,
utnja. Zdvojno skuplja posljednju snagu da izmakne, bjei, nestane u daleku
crninu noi. A ipak stoji na istom mjestu. Osjea se kao da je u groznici. Vidi
Gordanu i sebe, kako joj klei do nogu, a tamo iza njih ide princ, kralj, s krunom na
glavi. I zaboli ga udarac u glavi, krijesnice mu zaigraju u tmini, prsa mu pucaju i
korakne naprijed. Mrak ga vue natrag strahovitom silom. Neto se ogromno svalilo
na nj. Ili e pasti, ili se slomiti pod teinom strahovitog iskuenja.
I bojica preskau stube u prizemnu blagovaonicu. Bela sjedi kod veere sa dvojicom
vedrih fratra. Spazivi ujaka, ustane, uzme ispod prsluka neki papir i prui ga bez
rijei. Baka preleti sadraj:
- "... Ovime svjedoimo pod prisegom da smo kasno uveer sluajno naili na mladi
brani par Gordanu i Damira od Brezovice same zakljuane u tmini sobe. Otvorili
su tek na nae dugotrajno kucanje."
- Doite sa mnom. Pokazat u vam divne knjige kakve jo niste vidjeli. Sjajno
uvezane, poklon pokojnog kralja.
- Naravno. Gore ima vina. Je li, Josipe, odredio si da nam donesu gore vina?
- Hajdemo, gospodo. Zaloit emo gore neto peenog kopuna, malo tuste jarebice.
Znam ja to prija mojim prijateljima prije spavanja.
~ 239 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ostavio sam ih prije jedan sat. Ve su davno otili. A to bi radili gore sami?
- Ali oni tvrde da su bili samo pred oltarom. No, hajdemo ve jednom.
*****
Zajealo mu je u uima kao srebrni zvuk veernjeg zvona i sve mu je bie ispunjeno
tim odjekom. Podrhtava.
- Pravo kaete.
- Zatvorena su.
~ 240 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kako zatvorena?
Njena haljina zauti u mraku. Hitni koraci pribliavaju se k njemu. Skamenio se.
Osjetio je dodir njezine ruke. Prisloni se o zid.
- Maknite se da ja okuam.
- Zatvoreni smo.
To ga probudi iz omame.
- to ste sruili?
- Nisam se ni maknuo.
- Ni ja, a ipak.
asak sluaju. Dolje u dnu sobe neko gibanje. Korak, opet korak. Opet se neto
rui.
- Ja sam.
- Tko si? - otro upita Damir u tmini. - Ako se ne odazove, potrait u te maem - i
zazvei orujem.
U tiini koraanje i struganje kremena. Mrakom frcaju iskre. Oboje idu prema
mjestu gdje se neto svjetluca. Svijea se upali.
A Damir doda:
- Otkud ste izmijili? Kako ste uli? Kako u ovoj kui? - pita Gordana.
~ 241 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Otkud ste banuli? Kroza zid? Ostavila sam vas ispred dvora.
- Da, odbili ste moju pratnju. urilo vam se na sastanak - osorno e on i pogleda
Damira.
- Kazat u vam, ne bojim se. Odbili ste da vas ja pratim ovamo. udio sam se to to
radi mlada ljepotica sama u palai u kojoj stanuje Bela Ferenczy. I ekao sam do
mraka. Onda se prebacim preko ograde u vrt. Vidio sam svjetlo u prvom katu,
nikoga u blizini, uuljam se u kuu uza stepenice. Vrata jedne odaje su otvorena i
uem. Onda ujem odozdo brau Ferenczy kako se uspinju. Jurnem na galeriju sa
sputenim zastorima i sakrijem se. I eto, uo sam sve, sve znam, lijepa gospoo.
Sve.
- Zaludjeli ste princa da se s vama oeni, ali Baka to nee. Dovest e svjedoke da
vas nau same, u tmini zakljuane i nitko vas nee rastaviti od ovog gospodina.
- Gospodine, oboje ste nas spasili. Ba vam hvala. Vi ste plemenita dua.
Stubama se uspelo pet mukaraca sve do pred vrata odaje. Josip je potrao
naprijed da neopaeno rine zasun. Kad je prvi fratar preao posljednju stepenicu,
tiho ga ponuka:
- Izvolite.
~ 242 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Fratar uhvati za kvaku. Vrata popuste. Josip preneraeno zuri. Fratar otvara i ulazi.
Soba sveano osvjetljena. Gordana sjedi. Njoj nasuprot Damir i Robert. Baka, Bela
i Josip Ferenczy zinue. Od iznenaenja ne mogu koraknuti.
- Preasni gsopodine, zar neete poastiti nae divno drutvo? Gospodin Ferenczy,
doite.
- Ovo je moje iznenaenje, gospodine biskupe. eljela sam vam pripraviti veselje
izmirenjem protivnika. Gospodo, pruite ruke pomirnice. Sva trojica.
- Tako. Sad neka je mir. Je li, gospodine biskupe? Vrlo ste zadovoljni sa mnom?
- Lijepo ste to izveli, vrlo lijepo - promrmlja Baka i kriom se ogleda kao da trai
rupu kroz koju se mogao uvui Robert, a onda opazi galeriju.
- Pomirbu e gospoda proslaviti bez mene. Moram se vratiti u dvor - primijeti ona.
Mukarci gledaju za njom, upijajui gipke kretnje lijepog tijela. Dolje u blagovaonici
nala se Gordana sama s Bakaem. On je utio, a ona se nasmije njegovoj zlovolji.
- Ne razumijem, gospoo.
~ 243 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vrlo dobro razumijete. Dakle, molim vas, odbacite nadmudrivanje. Ovog asa
budimo iskreni. Molim, preasni, s vama sada govori pouzdanica svojih zemljaka
Hrvata i pristaa kraljeva sina. Vojvoda Iloki odabrao me za svojeg poslanika na
kraljevskom dvoru.
- Jo nemam prava primati pohvale i molim vas sluajte moje priznanje. Pouzdanica
Hrvata i pristaa izbora princa Ivana gajila je nepopravljive sumnje u iskrenost
vaeg pristanka.
- I nakon onog naeg razgovora prije tri dana kad ste stigli na dvor?
- Taj razgovor samo je smanjio moju sumnju. Tek danas pruili ste mi neoborivi
dokaz svoje vjernosti princu.
- Ako se varate?
- Robert je uo sve. Zahvalna sam vam zato, jer ste mi pruili uvjerenje svoje
iskrenosti. Evo moje izjave. Ne troite svoje dragocjeno vrijeme sa mnom. Od mene
princu ne prijeti pogibelj.
- Glas mojeg srca ujem samo ja, a sluat u ga samo onda, bude li me vodio
pravim putem.
- Oprostite, teko je vjerovati da bi se mogla nai ena koja bi odbila ruku princa
Ivana budueg kralja.
- Ve sam prije godinu dana odbila prinevu ruku. Uinit u to ponovo ako mi je
ponudi.
On je uporno kimao:
- Opetujem to sam ve danas kazala: svaku enu nije odgajao veliki ovjek Ivan
esmiki. On me nauio sluiti plemenitim ciljevima. A sad jedan savjet. Preasni,
ne obraajte se Damiru elite li to prije poslati poslanike po milansku princezu.
Povjerite tu zadau vojvodi Ilokome. Samo vojvoda moe sklonuti princa. Damir se
bori za prineve line osjeaje vie nego to bi smio.
~ 244 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Posluat u va savjet.
- A sad priznajte: nitko ne govori o "nekoj plemkinji koju bi princ htio uzeti". Ni
biskupa Filipca niste vidjeli na onom prozoru. To vam je trebalo da pogasite svijee.
Uzalud biste poricali.
- Kad sam izjahala iz dvora, pratio me. Odluno sam zatraila da se udalji i zato me
slijedio, uvukao se u kuu i sakrio na galeriju. Na moju sreu.
- Kakva teta to niste muko. No, hvala Bogu, moje zvanje i zrele godine zatiuju
me od vae ljepote, dakle, mogu vas mirne due nazvati svojim najjaim
saveznikom.
- To i jesam. Sad vidim: prinev je izbor u dobrim rukama. Vi ste njegov vrst
oslonac i zato dananji dogaaj pokrijmo platom zaborava.
- Sad, dakle, zna zato sam Gordanu doveo u svoj umski dvorac. Princ hoe da se
njome oeni, a odlinici kraljevstva nee to dopustiti.
- I lukavo iskoristila tvoju ludu glavu, natovarivi joj neke moje neiste namjere.
- Ljubi li ga ili ne, hoe da mu bude ena, a ti si joj pomogao. I danas si se uuljao
za njom ovamo iz ljubomore.
- Istina je.
- I predao je ravno u prineve ruke. Da nije bilo tebe, ne bi se mogao njome oeniti.
Vodi te kao pseto na lancu.
~ 245 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Suzdrao? Nisi zavrijedio ime svojeg oca. Divljao je za enama. Nijedna mu nije
utekla, makar nosila i vojvodsku krunu, a ti se suzdrava od jedne plemkinje.
Trebao si se posluiti pozivom.
- Ne bih je bio tedio, tako mi due, ali mi ona ree da oekuje starog gospodara.
- Eto vidi, jadnie, upregla te u svoja kola da joj pomogne uhvatiti mladog princa
za mua.
Sve bujnijim slikama ocrtava mu Bela ari ljepote. S pravom zluradou oarava
mu uitke to ih je prepustio. Barata s mladiem kao s posudom punom vrueg
ulja, primie sve blie k ognju i naslauje se, gledajui kako pomalo kipi i vri.
Roberta uhvati vrtoglavica i sav usplamen ustane:
- to si mu rekao?
Poludjet e.
*****
Tamnom ulicom hiti Robert u dom svojeg ujaka. Osjea se poput krijesa pa trai
smirenje u hladovitoj noi. Vrativi se u egersku palau, ide ravno u svoju sobu,
otvori kapke na prozoru i sjedne. U glavi mu umi. Bulji u mranu no, a vidi
~ 246 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gdje je katelan?
- Brzo ga zovi.
- Zaboga, mladi gospodine, izgledate kao da ste odluili ne koga zdrobiti, ubiti, to
li?
- A nema ni sluga?
- Ni ive due.
- Sad razumijem zato mladi gospodin izgleda kao da e ne koga smrviti - smijeka
se on.
~ 247 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Znao sam: nee gospodin ujak dugo doi da kroti lavia to u sebi nosi bijesnu,
lavlju oevu krv.
- Dobrovoljno?
- Domamit u je.
- Mislio sam da joj se dopadam, a juer sam saznao: mamime da joj pomognem
uhvatiti drugog.
- Ne bude li ljepotica htjela sama unii, pustit u pratioca preko praga, a onda je
moj. Bude li ih vie, bit e, dakako, tee.
- Ne znam to je to sa mnom. Ali pustit je neu. Prije bih razorio palau do temelja.
- Uvijek sam govorio preasnom ujaku: ne pripitomljujte vuka. Jednog dana mora
isceriti zube. Kome u ilama tee krv vaeg oca, ne moe postati janje. I eto,
dogodilo se.
- Dakle: dogovorimo se. Uzet u nekoliko sluga, ali nipoto ujakove ljude, oni nas ne
bi sluali.
- Prepustite sve to meni. Izvjebao sam se u tim stvarima uz vaeg oca. A kada elite
taj sastanak, gospodine?
- Jo danas podveer.
- Da priekam odgovor?
~ 248 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Znojnom rukom uzme Robert pero i stade sastavljati pismo Gordani. Nakon
viekratnog krianja i ponovnog pisanja prepie isto:
- "Sluao sam tajno vijeanje kojemu je prisustvovao biskup Filipec. Saznao sam
nevjerojatnu urotu protiv kandidata na prijestolje. Nesreom je ujak otkrio moje
zaklonite i zatoio me u staru palau da ne bih kome odao to su zakljuili.
Podmitio sam zapovjednika koji donosi ovo pismo. Pustit e vas u palau i ne
uzimajte velike pratnje da ne izazovete pozornost drugih uvara. Preodjenite se u
muko pa ne trebate pratnje. Danas ujak odrava vijeanje do pola noi u Filipevoj
palai. Doite podveer. Javite odgovor po donosiocu pisma. Pokorni sluga Robert"
Proitao je dva puta, a onda sloio, zapeatio i onda pozvao svojeg pouzdanika:
Dok je Robert ekao povratak svojeg pouzdanika, dade donijeti jela i pia. Nije mu
ilo u slast jelo, nego vie vino. Palila ga e. itavo vrijeme razmilja, sklada
osnovu, u predodbama. Katkad ide k prozoru pa istrauje ulicu. Sve tee,
uzbuenije iekuje katelanov povratak. Nakon jednog sata on se vrati.
- Vaa gospodska milosti, gotovo sam propao u zemlju kad sam je ugledao.
- Nju? Ljepoticu?
- Da, nju. Najprije predam pismo pau. On otri. Malo zatim opazim ensko bie.
Gorska vila. Zamaglilo se meni starcu, kako ne bi vama.
- to je rekla?
- Potenja mi, mladi gospodaru, sad razumijem sve. Ovo bi ensko stvorenje moralo
i janje pretvoriti u vuka.
~ 249 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
ZA KANCELARSKU AST
Podveer istog dana svrili su kopisti i kraljevi inovnici svoj posao. Jo sunce nije
zapalo kad se svi udalje. Ostali su samo kancelar Filipec i prvi tajnik Baka.
Odloivi pero, opazi kako Filipec ide k vratima, pogleda u hodnik, zatim se vrati,
zatvori i gurne zavor. Iznenaeno promatra Baka te mjere i eka to e biti.
Bez rijei Baka sjedne slijeva. Kroz crvene ornamente prozora padaju rumene
zrake sunca i obojadiu mu itavu okruglu glavu na kratkom vratu. asak se
obojica promatraju. Filipev pogled krui oko Bakaeve purpurom posute glave i
dade mu nadimak "izrezani Lucifer". A Baka promatra Filipeve pjegave obraze
obasjane zelenim svjetlom i ree u sebi: - "zeleni demon", a onda eka.
Udarac stigne Bakaa, naglo i neoekivano, i nijemo zuri i zelenkasto lice pred
sobom:
Baka zamiri i u pjegavo lice. Trai ono to kancelar skriva pod vedrim smijekom.
Baka istrauje, a Filipec rastvara plave oi obrubljene utim trepavicama.
- Podrovana.
~ 250 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Podrovana? Vi to kaete?
- "Ili lae, ili se neto kuha u egerskoj palai" - smilja Baka i polagano pita
kancelara:
- Tko je taj?
~ 251 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Najmonije i najuglednije.
- I Stjepana Zapolju u Beu. Svi su oni za Vladislava. Dragi moj Bakau, mi smo
pobijeeni ve danas. I zato sam odluio predati vodstvo Varadiju pa neka radi to
zna.
- "A samo te to dri uza nj" - dobaci mu Filipev smijeak dok je uvjerljivo nastavio:
- Otkrit u vam tajnu. Prinev dvoranin i drug mladi Damir provalio je u Varadijevu
tamnicu u ime kraljevskog vijea i s njim se neto dogovarao. Svakako nije to bilo
bez prineve privole niti bez njegova znanja.
- Povjerenje koje uivam kod princa ne moe mi nitko oteti. Ni Varadi, ni Damir.
- I ne radi se o tome, prijatelju. Htio sam vam samo saopiti da budete oprezni: nas
smo dvojica gotovo osamljeni u vijeu. S nama je jo jedino kraljica. Svi drugi su
potajice pristali uz Vladislava. Ako jo pridobiju kraljicu, a to im nee biti odvie
teko, morat emo se obojica povui.
Baka zatrepe. Davni san njegova ivota izreen u dvije rijei: kardinal i kancelar.
Pa ipak, snanom voljom odupre se priznanju i ostane naoko ravnoduan pa
jednostavno pita:
~ 252 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gospoda su, kako vidim, ne samo napustila princa nego ugovorila sve potankosti,
podijelili meusobno i asti?
- Meni su obeali samo tajniko mjesto jer mene ne trebaju toliko koliko vas.
- I primili ste?
- Ne, gospodine biskupe. Niti sam primio niti sam odbio. ekam vau odluku. Ako
vi odbijete, postavit e mene za prvog kraljevskog dostojanstvenika i kancelara,
naravno, ako prihvatim.
- Spomenuo sam i to, a oni kau: prisega je bila poloena u asu kad smo mislili da
je to na sreu kraljevstva.
- "Taj me kani navesti na izdaju da me izigra kod princa i sam zauzme moje mjesto.
ekaj, lijo, moja glava je velika, ona je kupola, a tvoja samo njen lijeb."
- Stvar je pala kao grom iz neba. Moram, dakle, razmisliti i dobro ispitati svoju
savjest.
- Koja je to zadaa?
- Vi biste imali ostati uz princa, kao i dosad, i budno uvati svoje povjerenje pred
njim. Niim ne smijete odati da ste suglasni s izborom kralja Vladislava. Tako se
ima sauvati tajna pred onim prinevim pristaama koji ga nikako nee ostaviti. A
to u prvom redu Hrvati.
~ 253 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Bojim se da je to ve sigurno.
- Ne znam.
- Svaki razgovor bi bio suvian. Moe se samo pristati ili odbiti. Eno na vaem stolu
crnog gavrana. Ako pristajete, nai u ga okrenuta kljunom na zapad. To je
razumljivo i jasan znak da ste pristali, a da se ne moramo sastajati na tajanstvene
domjenke.
~ 254 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
PODIVLJALI LAV
S druge strane u kraljiinu dijelu dvora douljao se oprezno u Gordaninu sobu
Simono, nosei sveanj. Brzo ga razvee pa izvue muko plemiko odijelo i preda
ga Gordani.
- Osim vas, nitko. Ne valja probuditi pozornost. Onaj kome idem zatoen je, dakle,
moramo se uuljati k njemu oprezno i neopaeno.
- Ba tamo idem.
- Palaa je naputena?
Gordana se ulja prema palai. Sve je oko zgrade tamno i tiho. Nastoji prozrijeti
gusti smrak da nae ulazna vrata. Ide uza zid i gotovo nasrne na stepenice. Neki se
ovjek makne s vrata.
~ 255 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Onda me slijedite.
- Gospodin je gore.
utei, slijedi Gordana pratioca. U prvom katu hitro otvori jedna vrata i pokae
rukom:
I prijee prag. U rasvjetljenoj sobi stoji Robert. Sav je ureen. Plava kosa lijepo
ueljana. Odora nova, sveana. Lice mu je rumeno. Plave oi upiru u Gordanu s
nekim tajnim smijekom, punim trijumfa. Ipak se duboko pokloni. Hitrim pogledom
zaokrui Gordana namjetenu sobu i mladia:
- Ova okolina i vae veselo lice ne pokazuju da bi vam zatoenje bilo neprilino.
- Svakako. Ali prije svega sjednite na ovaj leaj. Nije tako raskoan kao oni na
dvoru, ali udoban.
- Da, o uroti.
- Dakle, priajte.
~ 256 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Usne mu se iskrive, lice sve vie poprima tui iskrivljeni izraaj. Gordana sve to
opaa, ali se priinja da nita ne vidi:
- Gospodine Roberte, im sam unila u ovu sobu, inilo mi se da vi niste onaj kojeg
sam smatrala svojim saveznikom.
- Ako se, dakle, sjeate pisma i ako se sjeate to ste mi ovog asa rekli, morali biste
razabrati da je va postupak nedostojan.
- Sve to znai: nije bilo tajnog vijeanja ni urote? Jedaostavno ste me prevarili?
- ime? Kada?
- Traili ste da vam budem saveznik za neki plemeniti cilj, htjeli ste mi utuviti u
glavu da radite za neku domovinu ne bi li vam posluio da se doepate princa,
kralja i kraljevske krune.
~ 257 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi ste obmanuli mene svojim plemenitim ciljevima. Gdje su vam oi ako ne vidite
zato vam donosim vijesti, zato vam sluim? Vaa me ljepota zarobila, njoj sluim,
njoj hou da udovoljim, ona je sav moj plemeniti cilj, vaa ljepota.
- Vi ste mene mamili na sastanke da vam donosim vijesti, a ja sam vas domamio da
uzmem nagradu.
to kane ove ruke? Ne skrivaju li kakvu pogibelj? Ipak, mirne su, nepomine, dok
njegove dru, pribliuju se k njoj i poseu za njom.
Odgovor joj sve razotkriva. Munjevitim pogledom istrai odaju. Tu su vrata na koja
je unila. Straga dva zatvorena gotska prozora.
- Gospodine Roberte - zapone ona blago - zar je mogue, vi, plemenita dua?
On se grohotom nasmije.
- Htjeli ste da budem neka plemenitost, ali ja to neu, ja to nisam, ja sam sin svojeg
oca, pseto s lanca, gladno pseto.
Iskoristivi ovaj njegov govor, ona se primakne k vratima. Hoe ih otvoriti, ali ne
poputaju.
On se zaleti k njoj i obujmi je. Drhtave ruke osjeaju pod platem njezino tijelo to
se otimlje. Blizina i oekivanje razbukte ga.
Ve se osjea gospodar njene ljepote, ali zadobije snaan udarac i zatetura nekoliko
koraka. Razabire da je trgnula iz toka ma.
~ 258 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
savjetovao da doe u toj plemikoj odori. Kako se nije dosjetio da nema plemike
odore bez maa?
- Svojeg slugu? to ste vi? Plemi ili rob? Uzmite ma. Ako me svladate vjetinom
maa, pobijeena sam. Svladam li ja vas, odstupate.
Sva se krv u njemu zatalasa. Nasrnuo bi, ali se oruje svjetluca u njenoj ruci.
- Otvaraj, katelane.
Izvana netko otvori. Robert izie. Gordana pohiti k prozoru i otvori ga. Pogleda
dolje. Strmina pusta i nedohvatna, visoka. Nagne se nad prozor i vikne dolje u
tminu:
- Hoe da se bije sa mnom. Nisam ni sanjao da nosi ma. Idi ti i bij se mjesto mene.
- ta da se onda radi?
- Pita mene?
~ 259 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Razabravi da joj nema izlaza iz dvora, spremna je Roberta raniti, makar i ubiti.
etiri mukarca gotovo neujno potre sagom i uhvate Gordanu. Osjetivi zamku,
ona vrsto dri ma i zamahne, ali joj dre desnicu. Katelan joj iskrivi ruku i ma
padne. Otimlje se, ali je sluge s katelanom dre. Iskoristivi svu snagu svoga
vrstog izvjebanog tijela, divlje se bori.
- Podla kukavica - vikne Gordana.- Sve ste to pripremili razbojnie, gnusni podlae.
- Tamo vani eka njezin pratilac, gospodaru, to da uinimo s njim? - pita katelan.
~ 260 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Laku no.
- Sad si moja.
Omamljen obujmi je. Gordana upire sputano tijelo, navlai uad. Otimlje se
sponama. Nogama i rukama potresa, trza. Konopi ne pokutaju. Mladieve ruke
obuhvaaju joj tijelo. Uareno mu se lice pribliuje njenom.
Sluga ide i trai. Zauje rzanje konja. Skrene onamo i zovne Simona, isporuivi mu
da ga gospodarica zove u palau. Nita ne slutei, Si-mono se uputi sa ovjekom.
~ 261 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sad idite, pijte i zaloite - ree slugama. - Ne bojte se nita. I navali poprijeko
eljeznu preku. Ljepotica e utjeti od srama i poi e za naeg gospodara bude li
mu jo do nje.
~ 262 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
PRED ZORU
U kui gospoe od Brezovice spavaju dubokim snom. Na vratima dvorita zatutnje
udarci. Kroz no se razlijee dozivanje. Zadrijemali noobdija prene se i potri k
ulaznim vratima:
- Tko je vani?
- Iz dvora pa Stjepko.
Sluga pohiti u kuu, probudi sluge i posavjetuje se s njima, pa onda ide u prvi kat i
pokuca na vratima.
- Gospodaru, gospodaru!
- Pusti ga u kuu.
Sluga otri. Damir upali svjetlo i stade se odijevati. Majka mu se probudila i dolazi k
njemu. Sva zabrinuta ispituje sina:
U to doba. Ba udno.
- Tko ona?
- Gordana.
- Rekoh ve.
~ 263 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kamo?
- Stjepko, uj, kad je otila? S kim? - upita Damir uzevi paa za ruke.
- A to je rekla?
- U to doba noi?
- Gospodine Damire, princ mi je naloio: ako Gordana nije ovdje neka mu smjesta
javim da mu sedlaju konje.
- to jo eka, Stjepko?
- U kraljevskom uredu dva ili tri dana sjedi neki novi plemi, neak egerskog
biskupa.
- Robert. to je s njim?
- Uvijek me ispituje o Gordani. Juer nije doao u red, nego je poslao nekog slugu s
pismom da ga predam Gordani.
- I predao si?
~ 264 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da mu dadem i pismo?
- Kad sam vidio nemir njegove visosti, prije nego to sam poao ovamo, uvuem se u
Gordanine odaje kao tat, traim i naem u njenoj nonji pismo to ga je juer
primila.
Damir brzo proita pa onda pohiti niza stepenice, vukui sa sobom paa:
- Idi princu. Predaj mu ovo pismo i reci da sam ja otiao u palau na Dunavu.
I baci se u sedlo. Momci uzimaju oruje. U asu poskakae na konje i trkom pojure.
Topot konja buno ispuni puste mrane ulice. Skrenue prema Dunavu.
Pribliavaju se brdu. Stara palaa na vrhu u polutami ini mu se kao Gordanina
grobnica. I divlje bije konja, tjerajui ga uzbrdo. Momci slijede svojeg gospodara. Na
istini meu drveem Damir ree svojem sluzi Marku:
- Ona je u palai.
Marko nita ne shvaa, samo slijedi gospodara to je udario prema palai. Pred
ulazom skoi.
U zgradi i oko nje pusto. Nitko se ne mie. Svi prozori zatvoreni. Svi opleteni
tekim eljeznim reetkama. Svom snagom udari Damir u vrata zgrade.
- Otvarajte - vie Damir. - Otvarajte! U ime njegove visosti princa! U ime kraljice!
~ 265 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sijecite, momci.
Teke otrice padaju po debelu hrastovom drvu. Damir razbija vrata kao peinu nad
grobom ive zakopane djevojke kojoj pripada posljednji dah njegove due. Otkopat
e je posljednjim kucajem srca.
Damir udara kao da mu je pod otricom Robert. Zvekeu eljezom spletena vrata,
puca drvo. Mranom zgradom tutnje udarci i dignu na noge sluge u palai.
Prestraeni tre hodnikom, sluaju tutnjavu udaraca. Posrui, ulete u katelanovu
sobu.
Katelan skoi i pojuri mranim hodnikom. Za njim tutnje udarci s vrata palae.
Preskakujui stepenice, uspne se u prvi kat. akom udara o vrata.
~ 266 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ide li?
Sluge dru.
- On odgovara to je poinio.
*****
Poput ptice, dojae mladi pa u dvor. Pretrao je stepenice i uletio u prinevu sobu:
- Kamo?
~ 267 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gdje je?
I ponovo pria kako je nepoznati ovjek donio pismo i kako ga je naao, a princ ga
prekine:
- Damir je odjahao?
Princ baci na sebe odijelo, plat, opae ma i tri niza stepenice. Stjepko za njim
kao u snu. Ivan uzjae Stjepkova konja. Ovaj brzo stjera jednog svojeg pratioca sa
sedla, uzme njegovo mjesto i s drugim momkom slijedi princa. Hitno projae
dvoritem. Stjepko zapovijedi da otvore. Sva trojica zalete se nizbrdo i kreu prema
Dunavu. Ivan goni vranca, a oi mu trae samotnu zgradu izmeu drvea.
- to se dogodilo s Gordanom?
Katelanovi sluge ne dospjee da otvore. Pred njih bane Damir i trgne ma iz korica:
- Gdje je gospodar?
~ 268 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gdje je gospoica?
- Gospodine, vidio sam juer samo nekog mladog gospodina koji je doao u posjet
mojem gospodaru.
Damir ide za ovjekom, gotovo ne osjea vlastite noge. Tijelo mu je kamen, srce
olovo. Ne uje tropot koraka, ni prinev glas to pita njegove momke pred vratima.
Jezovita misao ukoila mu se u mozgu i od nje mu ilama kola jeza, ledena, smrtna.
Ne vidi kamo ga vode. Ali kao da ve vidi strahotnu sliku to mu je stvorila jezovita
slutnja. Razbijajui vrata, proivio je sve jade onoga to iekuje, to gleda i emu
vie nema pomoi.
Katelan gurne vrata. Damir sustane. Omaglica ga zadri. Nema snage da prekorai
prag. Gurne pred sobom katelana, onda svojeg slugu. Samo da ne bude prvi.
Taj krik prouzroi mu ivu bol. itavo tijelo i noge mu klecnue. Probudio se od
ukoene jeze, a u prsima se skupljaju krikovi jecaja. Pretri prag.
- to se zbilo, Gordana?
~ 269 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne znam, gospodine.
- Robert. To je on.
Damir se sagne k njemu i ogledava ga, a princ zuri u nepominog mladia. Prodrma
tijelo, ali se ne mie.
Tek sad opaze da je nisu oslobodili spona. Ustrali se. Damir svojim maem razreze
uad koja je sputava uz leaj. Ona uspravi ruke. Uad ostavi krvave tragove na
bijeloj puti. Zarezala joj se u meso.
Ona hoe da ustane. Oba mladia pritre i uhvate je. Osjetivi njihovo drhtanje,
blago otkloni pomo:
- Hvala, sama u.
Njih dvojica ute. Blijedi su. Pogledi im trae njene elje, ali ih ne nalaze. Ni u
oima, ni kretnji, ni u rijeima. Oito se sabrala. Uzima klobuk, pokriva lice vizirom
pa ide, odbijajui njihovu pomo.
~ 270 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ona samo kimne. Ide k vratima, i ne obazirui se na Roberta. Ali se zaustavi pred
katelanom i dovikne mu:
- Nitkove!
- Hvala, visosti.
im su preli prag, Damir zatvori vrata, potri katelanu i udari ga tolikom snagom
da je pao na zemlju, jauui.
- Marko, svezi ovu ivotinju istim uetom. I one dolje neka sveu. Odmah emo ih
otpremiti u neku tvravu. Ni s kim ne smiju govoriti. Nitko iv ne smije doznati to
se tu zbilo. Pazi na ue. Istim kojim je vezao nju, svezat u mu vrat.
- Nisam ga vidio.
- Ovdje je - vikne Stjepko. - Nali smo vezana remenjem u nekoj rupi u prizemlju.
Vikao je i provalili smo do njega.
Ona samo kimne i ne ree nita. Uspela se u sedlo. Jo sunce nije izalo, kad
stigoe u dvor.
- Ne moe se tajiti.
~ 271 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
U sumornim bademastim oima lei duboko udivljenje, neto kao bol, alost, to li.
- Padam od umora - ree ona tiho. - Kad se odmorim, doite, visosti, kraljici.
Bez rijei joj pokae Robertovo pismo. Zauena ita, a onda sjedne k njemu:
- Razjasni mi poblie.
- Eto Ivane, i u mene ne vjeruje, jer bi mi bila neto rekla o tome pismu i o svojem
odlasku.
- Ne, kraljice, vjeruje u vas. Ni meni nije nita rekla, a Simonu tek u posljednji as.
~ 272 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
prinevoj ljubavi?"
- Vie pripadam njoj nego prije. Ono to se dogodilo bilo je zbog mene. Htjela je
doznati neku tajnu urotu. Sve je inila za mene. Sukrivac sam njezine nesree,
dakle: jo ue povezan s njom.
- Hou, kraljice. Sad me u tome ne moe sprijeiti nitko. Ni ona sama. Sad je
njezina sudbina potpuno svezana sa mnom. Ja ljubim nju, a ne njezino tijelo. Sad
je vie moja nego ikad. Zar ne vidite: upropastila se zbog mene, samo zbog mene.
- Probodenog?
- A Gordana svezana?
- Da, kraljice.
- Zapravo ni ja.
~ 273 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
im je ostala sama, naloi da joj pozovu poslanika Ranzana. Ali ga ne eka, nego se
pouri u kraljevski ured. Kancelar Filipec prolazio je Bakaevom sobom, dok je on
govorio u pero svojem pisaru.
Kancelar kriom baci pogled na Bakaev stol. Mramorni crni gavran stoji na svom
mjestu, okrenut k istoku.
"Jo uvijek ne pristaje" - pomisli i pogleda Bakaa. Ali ovaj se udubio u pergamenu
kao da uope ne opaa kancelara.
Uto pa javi Filipcu da ga eka kraljica u kraljevskoj dvorani. Ispod oka zirne na
Bakaa i pouri se kraljici. Doekala ga je u radnoj odaji pokojnog kralja i smjesta
navali:
Njezin je pogled vrst. Ni jedan treptaj oka ne moe joj izbjei. Ali on je miran:
- Svi znamo kako egerski biskup ne eli da princ bude kralj a kako o tom govori
glasno, ne moe se to nazvati urotom, ve otvorenim napadom.
- Da, ali samo s njegove strane. Meutim, kau da vi s njim radite za drugu linost,
to jest za Maksimilijana Njemakog.
- Velianstvo prisiem: prije bih umro nego se zaloio za Maksa. Moji posjeti u
egersku palau imali su svrhu da spase kraljevstvo borbe i krvoprolia.
Dok Filipec ita, ute mu se obrve trgnule. No im je ona digla pogled k njemu, ve
se oporavio od uzbuenja.
~ 274 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Prema tome, to nije pisao Robert, ve netko drugi da me optui vaem velianstvu
i zasjedne na moje mjesto. Istrait u to. Idem odmah u egersku palau da pitam
Roberta.
- I recite biskupu neka ne troi uzalud sile za svojeg Nijemca. Uloit u svu mo i
sve zlato svojeg oca za princa Ivana. Uzalud raunaju s mojom mrnjom. Ona je
prola. Ako ne vjeruje mojem osjeaju, neka zna: preda mnom je sadanjost i
budunost, a oboje me upuuju putem razbora.
*****
Napuljski poslanik Ranzano eka kraljicu u njezinoj radnoj odaji. Kad se vratila iz
kraljevskog ureda, hitro mu ispria dogaaj i pokae Robertovo pismo. Poslanikovo
se lice zabrinulo.
- Princ kae da e se i nakon toga njome oeniti. Filozofira kako su im tek sada
povezane sudbine. Moete li vi u to vjerovati.
- Onda bi ipak Aversino proroanstvo bilo poraeno. Njezin sin nee biti nezakonit. -
- Za svijet, ali zapravo ipak ostaje nezakonit. Rekli ste da je Robert mrtav? Tko ga je
ubio?
~ 275 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ja sam, unato tome, s njim otro progovorila o tom pismu. Ali nee im vladati
Maks. Nee. Na to im prisiem. Moj otac poduprijet e prinev izbor svim silama.
Uskoro dolaze Hrvati, a onda je egerovoima odzvonilo.
Ostala je sama i nemirna. Brzo je stigao Ivan. Oboje su teko iekivali Gordanin
dolazak. Paevi otvaraju. Gordana ulazi. I kraljica i princ istog je asa zahvaaju
pogledima. Beatricein pohlepno ispituje. Ivanov njeno bodri. Ali itavo njezino bie
odraava nadmo. U licu, u oima lei suvereni hladni mir.
Ali Gordanine lijepe ruiaste usne jo su uvijek nepomine. Princ ne moe govoriti.
Upija njenu kraljevsku pojavu i nema druge misli do oboavanja. Beatrice zapone
razgovor:
~ 276 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne, kraljice. U onom sam se dvoru obratila samo dobroti i plemenitosti skromnog,
plahog mladia koji je gotovo bjeao od mene. Naglasila sam da ga smatram
sukrivcem zloina na koji se sprema Ferenczy da izazovem njegov moral. Uvjeravam
velianstvo: nala sam tada u mladiu najljepe moralne pobude da mi pomogne. S
njim se dogodio preokret, upravo udan, neoekivan.
- Mislila sam: valja se oprezno uvui k njemu da saznam urotu. Kad bih bila o tome
govorila vama ili princu, ne bi se mogao zadrati oprez, a opet potpuno sam se
uivjela da imam u njemu saveznika.
Princ je utio i samo pogledima molio kraljicu da bude obzirna. Ti ju pogledi prisile
da joj se priblii i pomiluje kosu.
- Ti ne zna?
- Da, kraljica vas rjeava - uplete se princ, pogledavi kraljicu Beatricu molei.
~ 277 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Naravno, ne traim da odgovori. Idi, dijete moje, i budi vedra. Kao da nita nije
bilo. ekam te kod zajednikog objeda.
- I nee.
-Moda Gordanu zbog toga naroito zanima je li mladi mrtav. Ako nije, hvalisat e
se, moda, kako bi je prisilio da poe za njega. A to onda?
- Tu sam ja, kraljice. Ne bojte se, nita me nee zadrati da Gordanu obranim i
uzmem za enu. Ja sam sukrivac. To upamtite, velianstvo. A sad idem. Dovest u
Damira kad se pojavi.
- "Ako taj lupe Robert nije mrtav i svemu svijetu ispripovijedi? Sve Ivanove namjere
unitit e ova sramota. Nitko ne bi dopustio da uzme Gordanu. A on je premlad i
preslab da se opre. Dovest e mu na dvor Biancu. A onda sam ja izigrana. Milanska
princeza i milanski dvor istisnut e me iz prineve blizine i vladanja."
Na njenu duu sputa se novi mrak sumnje da joj vlast izmie iz ruke. "Zar mi nije
sueno da ostanem ni uz prijestolje?" "Ne, ne, to ne moe biti. Ne moe. Ne smije."
Osjea se kao nasred pustoi. Krikovi straha prodiru prazninom. Nitko joj se ne
odazivlje. Opet gleda zamraeno obzorje. Prititu je oblaci tamni, teki. Ne nalazi
puta k cilju.
"Svi su me izdali: Maks, egerski biskup, a sad i sudbina, tek to mi je pokazala put
k jednom spasu, k princu!"
~ 278 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"Ne, ne. Nije mogue. Taj nitkov je mrtav. Ne moe biti drukije. Zar da mi neki
neznatni lupe svojim ivotom podupre jedinu utvrdu moje vlasti? To bi bila
nepravda, suluda nepravda. On je mrtav.
Donosi joj negativni odgovor. Ide po sobama, nemirna, razdraena, i kune Gordanin
korak u staru palau, kune sudbinu i eka vijest je li Robert zauvijek zanijemio.
U tom joj raspoloenju Enrico najavi dolazak biskupa Filipca. U nadi da e od njega
doznati rjeenje strahovite neizvjesnosti, odredi da ga dovedu.
- Ne, velianstvo.
- "Zapleo sam se" - pomisli Filipec - "razabrat e da biskupa nisam naao u palai" -
i nadovee:
- Da, to je mogue, jer se nije dogodilo u kui u kojoj stanuje. Nosite mi neke druge
vijesti koje su pomraile vedrinu vaeg lica? Govorite bez oklijevanja - zapovijedi
ona da ne mora misliti o Robertu.
- I sudit u.
~ 279 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Velianstvo, o svemu sam tome uvjeren, ali egerski biskup i njegovi brojni pristae
odluili su da biraju iskusnog ovjeka i vojskovou.
- Kaem: nikad se Maks nee okruniti krunom kralja Matije. Nikad. Sve u zaloiti
u ovu moju odluku: itavu sebe.
- Ne radi se o Maksu.
- Nego o kome?
~ 280 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
I ona otvori ladicu rezbarenog ormara, izvue pergamenu, sakrije sadraj i pokae
mu Maksov potpis i datum kad je pisan.
- Svoju ruku.
- Odbila sam Maksa. Voljela sam ostati uz princa, njegovo dobro, poteno srce
zajamuje mi sve na to imam pravo. Dakle, biskup i svi njegovi pristae nee me
sklonuti da primim milost iz ruku kralja Vladislava.
- Egerski biskup rekao mi je: Svi smo se sloili da ponudimo krunu Vladislavu
ekom samo uz jedan uvjet: da se odmah nakon izbora vjena s naom mudrom
kraljicom.
Tog asa sastadoe se njihove zjenice - gotovo se prodiru, traei prikrivene misli.
itav jedan as oboje se prozire, upoznaje. Ali nijedno od njih ne odaje izrazom lica
ni kretnjom ono to bi htjeli znati.
~ 281 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- On je jo uvijek uz princa.
- Ovaj put radi za svoju kancelarsku ast, prema tome je nepokolebljiv. Osim toga,
velianstvo, ne bih mogao i dalje vriti tu teku dunost. Predat u je Bakau.
- Ba oni.
- Protiv princa?
- Za Vladislava,
- Ne mogu vjerovati.
- Imam dokaze.
- Ovamo s njima.
Okrenula mu je lea, prela sobu, skrivajui lice. Kad se vratila k njemu, upita:
- Biskup egerski misli da je Robert samo naslutio. Jo nije s njim govorio, ali mladi
nikako nije znao. Sve se to snovalo u palai jednog lana kraljevskog vijea kamo
Robert ne smije ulaziti.
- Robert je ovim pismom htio nekog namamiti k sebi u stanovitu linu svrhu. Eto,
to je sve.
~ 282 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Opet je proao velikom dvoranom gdje je radio Baka, kazivajui u pero kopistima.
Ponovo Filipec pogleda crnog gavrana na Bakaevu stolu. Bio je netaknut.
*****
- Je li se Damir vratio?
- Jest, velianstvo.
- Robert se osvijestio.
- Ispripovijedao je Damiru.
- Da, velianstvo.
- to ti je sve saopio?
- Dosad nita, osim da Filipec dolazi k biskupu odgovori ona zatajivi sve to je
preko Roberta doznala o Varadiju, kao i svoj posjet tamnici, pa nadovee: - Ovo to
pie o uroti, moe biti istinito.
- Uzet emo u oko Filipca, nemaj brige. Sad si izgubila saveznika u egerskoj palai.
- Manje zlo od svega drugog. Velianstvo, poto je Damir oito princu ve rekao sve
to se zbilo, dopustite da i vama razjasnim.
~ 283 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Umirite se, drago velianstvo - odgovori Gordana jednako tako toplo. - Da biste me
razumjeli, moram vam priznati proroanstvo firentinskog astrologa Averse.
- U Napulju sam se bunila protiv toga, ali u Zagrebu prije odlaska odveo me Escole
Strozzi k njemu na oprotaj.
- Govorila sam s uenjakom, starcem koji je mnogo iskusio u ivotu. Rekoh mu: ako
vaa znanost pokazuje opasnosti unaprijed, onda bi mogla i upozoriti.
- A kad bi vas sada zamolila za jedan ljudski, ovjeanski savjet, i to djevojka kojoj
prorokujete nezakonitog sina, kad bi vas zamolila da joj kao mukarac, starac
dadete neku uputu kako da se obrani od napadaja koji bi joj imao donijeti
neeljenog nezakonitog sina?
- Najprije me pogledao vrlo ozbiljno i mudrim tihim glasom rekao: djevojko, vama ne
bih mogao uskratiti ono to mislim jer vidim da sam vas jako uznemirio. ujte to
u vam povjeriti.
Kraljica jedva die kako bi doznala sve, jer Gordaninu sudbinu sada smatra svojom:
hoe li ostati uz Ivana ili e slijediti Filipca. Gdje je eka sigurnije ezlo?
~ 284 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ali ja sam pri vezivanju ve bila dosta lukava da ivotinju zavedem. Osobito u
mukoj odori, to je bilo lako, i sluge su otile, a onaj lupe mi se pribliio, obuhvatio
me, sva sam se uprla, navlaila uad, onda dignem ruku i zadam mu udarac. On
padne kriknuvi. Ostao je nepomino leati. Pokuavala sam osloboditi ruke, ali
nije bilo mogue. Sapeli su ih i zavezali za drvene podnoke leaja.
- A njegove sluge?
- Da, velianstvo, bila je to jedina moja misao. Leei svezana, prislukivala sam
svaki um, svaki pokret u tmini. Prolazila me jeza od pomisli da e se pojaviti
njegovi ljudi. Ovako je prola no. A kad je pred zoru zatutnjila palaa od udaraca
na ulaznim vratima, znala sam tko dolazi. Njegov katelan najavi da razbijaju vrata.
Dubokim glasom zapovijedim: Otvaraj! Eto, tako su me nali Damir i princ.
- Jadno dijete! - usklikne Beatrice, ogrli je, ali se istog asa trgne i pogleda joj u lice:
Ona ne odgovori.
- Velianstvo, mislila sam: ako je Robert mrtav, nee moi da razjasni istinu.
- Sama si sebe htjela ograditi eljeznim zidom protiv napasti da privoli toj enidbi?
- Veliko i ponosno.
- Svaka je dua za sebe tajna kao i one zvijezde gore koje gledamo.
~ 285 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vjeruje u pravdu?
- Vjerujem.
- Ako se prevari?
Dotle u prvom katu Damir pripovijeda Ivanu kako se Robert osvijestio, to je sve
rekao i kako se njegov napad na djevojku svrio sramotnom osvetom. On je teko
ranjen i stalno su uza nj lijenici. Svoje pripovijedanje zlurado dovri:
- A sad lupe ispata, previja se u bolima i mukama zasluene kazne i dugo e biti
prisiljen da lei.
- Teko je djevojci o tom govoriti, a vi ste joj, visosti, sami rekli neka nita ne kazuje.
- Pravo kae.
Onda su obojica utjeli. U Damirovu licu lee tragovi svih muka, svih potresa, oaja
i sva srea nad ispovijesti osvijetenog Roberta. Princ nije proao Damirove muke i
nova vijest nije ga toliko svladala kao Damira. Nije bio oajan zbog dogaaja, jer je
njegova odluka bila rijeena, a sad nije pokazivao tragove tolike napetosti kao
Damir. Ovaj je gotovo bio slomljen i pokloni se princu:
- I nita vie? Nadao sam se drugaijem susretu s tobom. Otkad se nismo vidjeli?
~ 286 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- To sam ekao, samo to, prijatelju moje mladosti. Tvoju toplu rije i tvoje srce.
- Uvijek je pripadalo tebi, Ivane. Moju odanost ne moe nita umanjiti, nita
naruiti.
- Ne, nikakve enje nije bilo. Spoznao sam svoj osjeaj prema njoj. Puki zanos, ne
za ljepotom, nego samo za onim neim neobinim u nje. Njezina snaga i um morali
su u meni probuditi zanos. Sad je sve nestalo i ja se enim.
- eni se?
- Da, Ivane, ve sam to rekao i majci. Kad provedemo rastavu u Rimu, vjenat u se
istog dana kad ti pred oltar povede Gordanu.
Uzbuen Damirov glas, gotovo ushien, opaja mladu Ivanovu duu i usreuje
njegovu ljubav prema Gordani.
- Idemo dolje kraljici da joj sve kaemo. A onda zajedno k stolu. Sad imam opet sve:
Gordanu, majku i tebe.
*****
Nakon objeda pohitao je Damir k majci. ekala ga je puna brige i straha i sluala
njegovo prianje, to je zavrilo s usklikom:
- Majice moja, dananji dan znai za mene osloboenje mojih patnji. Miran sam
kao da je nikad nisam ljubio.
- Ne vjerujete, majko?
~ 287 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Smrvio sam se, ivot je u meni zamro. Takvog drhtanja, takvog oaja nikad nisam
slutio. Mislio sam sve je za mene svreno. Kad ju je princ odveo, zahvatila me elja
da sijeem, mrcvarim sve, itav svijet. Spopalo me ludilo. Majko, takvog bunila,
nesree ne elim ni najopakijem neprijatelju.
- Jao meni!
- To je varka srca.
- I misli da si izlijeen?
- Sluajte. Sreo sam je u predvorju dvora. Kad je inae vidim, osjetim udarac u
prsima, zastane mi dah. A sad, kad je spazih, bio bih zapjevao, viknuo. I kad sam je
gledao u blagovaonici kod stola, nisu me prolazili trnci. Dah mi je slobodan.
Osjeam mir, vedrinu, sreu, radost.
- Danas sam spoznao da ima mnogo veih, strahovitih jada od mojih ljubavnih
patnja.
- Kakvi su to jadi?
- Da nju zadesi nesrea ili smrt. Nijedna ljubavna bol ne moe dosei paklenih
muka to sam ih prepatio, mislei da je pala rtvom zloincu. to su ljubavne
beznadne enje. Sve u preturiti, veseo i radostan, samo kad znam da ivi. Nita
ne osjeam u srcu, osim veselja da joj je dobro.
~ 288 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Mir je u meni. Blagi i vedri. Pa to je to drugo nego dokaz da sam spaen one
ljubavi to me razapinjala na kri?
Pun vedre nade oprema se pa ide na dvor, a majka gleda na prozor kako mu se
lijepo stasito tijelo uspinje na sedlo.
- "Obmanjuje li sebe, ili tjei mene? Ili nije svjestan da ba ono to smatra dokazom
osloboenja, pokazuje koliko je vezan uz nju? Svaka mu je rije eljezni okov."
"Misli da je spaen, a prosuo se pred njom, pretvorio u sag pod njezinim nogama.
Izgubljen mu je ivot, razoren zauvijek." I majka zarida u svojoj samoi i boli.
~ 289 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
KRALJICA JE IZREKLA
HISTORIJSKU RIJE
Beatrice eka ugovoreni sastanak s kancelarom. Mozgom joj jure misli, ilama krv.
Smotala se na leaju pred onim to ima da vidi i uje. Svaka kretnja na hodniku
uznemiruje je. Svaki korak hvata sluhom i osjetom. asovi se rasteu u sate.
Jaki tropot u predsoblju trgne je s leaja. Poravna haljine, uredi kosu. Pretvara se
u tunu udovicu.
- Velianstvo je eljelo vidjeti dokaze da prije podne nisam govorio prazne rijei. Evo,
dokaz je tu.
- Ovdje opet kae kralj da je voljan prihvatiti sve uvjete to e ih predloiti izborni
stalei: da potvrdi sve slobotine, vrati sva dobra koja je kralj Matija zaplijenio
velikaima i da opet uspostavi velikaku vlast to ju je kralj Matija okrnjio. I
konano, da se obavezuje vjenati se s kraljicom, vaim velianstvom.
- Po emu je to sigurno?
~ 290 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sve, osim jednoga, to sam ih naveo i posljednji da uzima za enu kraljicu. Taj
uvjet zapravo odluuje.
- Izvolite se uvjeriti.
- Vidjet u.
- Moralne i materijalne.
- Svi su toga svjesni i zato postavljaju kralju Vladislavu uvjet: da se vjena s vaim
velianstvom.
- Jeste li promislili na posljedice kad biste vi, stalei i kralj Vladislav, prekrili rije?
- Sva bi Italija bila protiv nas, i papinski dvor, i itav svijet smatrao bi nas
vjerolomcima. To neemo dopustiti.
~ 291 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- tedite novac. Princ ljubi Gordanu. On je odluio da nakon izbora poniti brak s
Biancom i oeni se njome.
- Da.
Nakon pola sata oprostio se i ostavio kraljevsku odaju. Ona razgrne zastor na
vratima, pohita ravno u svoj radni kabinet. Napuljski poslanik digne glavu i okrene
svoje namrekano lukavo lice kraljici.
~ 292 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- To su besprimjerni podlaci.
- Filipec, Petar Gereb i drugi dali su kralju Matiji jamstvo svete prisege, a ve je
naputaju. Moete li se pouzdati u jamstvo svih saborskih zakljuaka koji se mogu
svjetovnom rijei ukinuti kao i prisega?
- Kada je iz usta biskupa Filipca pala rije: ena kralja Vladislava, uari se moja krv
plamenom to se die do svemira. elim sjesti na grimizno sjedalo odakle padaju
strijele i gromovi, pred kojim dru, gmiu u ropskom strahu. Na prijestolju mi je
mjesto gdje je zlato, sjaj, mo i moja zapovijed kao boja. Gorue zjenice, plameni
glas, stoljeni u divljem ognju otkrivaju njenu neopozivu odluku.
- Ili nita?
- Podmetnut u bijelo. Kad Aragonac baca kocku, ruka mu je hitra, lukava i drska.
Tu u igru dobiti ja, po srei ili po mojoj sili ili lukavosti.
- Rekoh: ne!
~ 293 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zapovijedam da ostanete.
On se pokloni.
- Prihvatila sam igru i vodim je. Prema princu se moji odnosi ne mijenjaju. Prividno
sam jo njegova pokroviteljica. A to e biti dalje,ovisi o radu biskupa Filipca. Kocka
je baena.
~ 294 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
UZBUENJE U KRALJEVSKOM
VIJEU
Drugog dana sastalo se kraljevsko vijee u velikoj kraljevskoj radnoj dvorani. Na
proelju zdesna sjedi kraljica. Do nje princ Ivan. Gospoda zauzee mjesta uz dugi
stol.
Mladi princ pone objanjavati svoje miljenje, pokazujui vijeu bojnu osnovu i
svoju pripravnost da sam iz svojih imanja namiri bojne trokove. Obrazlae mirnim
glasom, ipak ne skriva zanos i vjeru u sigurnu pobjedu. Katkad pogledava u nacrte
svoje bojne osnove, pokazuje ih kraljici i gospodi. Baka razabire skriveno
uzbuenje u pogledima lanova vijea. Opaa da su im misli odsutne i zabavljene
neim drugim. ini mu se da je uhvatio tajno dobaene znakove glavama i
mirkanjem oiju.
Sve se to odigrava trenutano, jer kad princ digne pogled, sve su oi opet okrenute
k njemu.
Bakau se priini kao da sad dolazi ono to svi nemirno oekuju, a on o tome ne
zna nita.
- Htio sam to predloiti prije svretka vijea - kae Ivan - ali kako njezino
velianstvo tako eli, inim po volji kraljice. Svima je poznato da se u tamnici nalazi
biskup Varadi. Moj pokojni kralj i otac prije smrti odluio se na pomilovanje.
Glasnika koji je nosio njegovu volju uhvatili su, ubili i opljakali razbojnici na putu
u Budim i uzeli mu spise o pomilovanju. Predlaem vijeu da se biskup Varadi
izbavi tamnice, kako je elio moj otac.
~ 295 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Jo je sve tiho i nijemo. Proao je itav sat dok se s dna stola oglasi rizniar Orban:
- Varate se - upadne princ. - Varadi nikad nee stupiti u vijee bez doputenja i
odredbe svih nas. Meutim, u blizini Budima nalazi se odlini hrvatski voa i
velika Bernardin Frankopan, a vojvoda Lovro Iloki dolazi skorih dana. Stoga
molim da vijee primi pristup u vijee Bernardina Frankopana i vojvode Lovre
Ilokoga.
Ostali su pogledali Filipca kao da od njega trae pravu rije. On im odmah udovolji:
Ponovo im zadre svijest. Pod teretom izdaje to je nose na dui, Petar odgovori
brzo i prijazno:
- Naravno da se elji svete stolice ima udovoljiti, naroito kad princ predlae samo
olakanje zatvora.
- Da, vaa visosti, mi ipak moramo stavar promatrati s gledita naroda u ijoj dui
ivi slika Varadija izdajnika. Samo zbog sigurnosti izbora njegove visosti za kralja,
protivim se da Varadi sada izae, makar samo u viegradski pritvor.
~ 296 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ivan htjede neto rei, ali uuti, jer je kraljica dala znak da e govoriti.
- Rekla sam danas njegovoj visosti da nemam nita protiv njegova prijedloga i
savjetovala mu da ga iznese. Nakon razlaganja gospodina kancelara moram se
pridruiti njemu jer ne mogu dopustiti da zbog jedne osobe, pa bio to i biskup, bude
ugroen prinev izbor za koji se svi toliko zalaemo.
- Ne, Ivane, nikako ne pristajem da ti sam sebi kodi, da sam potkapa ono to
inimo za tebe. Ako to ne vidi ti, naa je dunost da te mi titimo.
Filipec ustane:
- Moj je cilj pravednost i ovjenost. Stalei e odluiti o tome koga e birati. Neka
njihova odluka bude slobodna bez iijih utjecaja. I kaem otvoreno: kad bi oni
odustali da mene biraju zato to bi me smatrali slabim jer dajem slobodu
pravednom ovjeku, onda mi je drae da me ne biraju.
- Prema tome, ne mogu ni ja ostati u vijeu - ree rizniar Orban, a za njim ustanu i
drugi lanovi.
Gospoda kimnu pa izlaze, urei se. Baka stoji uz princa i ape mu:
*****
~ 297 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Dakle? Jo vam nije dovoljno dokaza kamo ide vijee? - upita Filipec.
- Bivega?
Baka se uputi u prvi kat i naloi pau da ga najavi princu. Ivan ga primi u
knjinici, sjedei uz stol, zadubljen u bojne osnove. Baka pogleda spise:
- Razmiljao sam ovog asa dolje i sve mi se ini da se netko u vijeu boji Varadijeva
dolaska iz puke ljubomore.
- Kakve ljubomore?
- ini se da netko svojata samo za sebe prvo dravniko mjesto uz vau visost i
osjea da bi mu Varadijev dolazak mogao donijeti razoaranje u raunima.
- Visosti, ne bih htio da u vama pobudim sumnje koje nemogu dokazati. Moda su i
sasvim neopravdane, ali meu gospodom u vijeu pojavilo se pitanje: tko e biti
savjetnik mladog kralja?
~ 298 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi ste mi istinski kazali svoje miljenje pa u vam uzvratiit istom mjerom. Kad bih
danas ve poeo dijeliti asti i odlina mjesta, do kraja ivota nosio bih u dui ljagu
da krunu nisam primio po slobodnoj volji izbornih stalea, nego uz cijenu
razdijeljenih obeanja. Smatrao bih se svakome obaveznim, osjeao bih da sam
svoju vlast od njih kupio. Stidio bih se u svojoj dui i nikad ne bih imao vjere u
druge ni u sebe. Neu i ne mogu. Izaberu li stalei mene, tek onda smijem odabrati
svoje pomonike i savjetnike i tek onda mogu pitati sve vas i sebe: tko e najbolje
posluiti kraljevstvu.
- Ne mogu primiti vau pohvalu, preasni. Nije plemenitost to me vodi u toj odluci,
naprotiv: uvjerenje.
- Vaa je visost sve to shvatila s uzvienog gledita i ostaje odluno na toj visini?
- Ostajem, preasni.
- Ushien sam. Dosad nisam poznavao velike moralne odlike vae due i sav sam
obuzet uzvienim naelima da uzimam natrag svoj prijanji prijedlog.
- Molim vas, uinite to. Navijestite gospodi da bih se smatrao crnim nezahvalnikom
prema biskupu Varadiju kad bi dopustio da i dalje bude u tamnici.
- Oslonite se, visosti, na svojeg najvjernijeg poklonika - ree Baka i ostavi prineve
odaje.
- Tko to kae?
~ 299 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- apat ide od usta do usta, itavom dvoranom, a vae mrko lice ne pria. Ili je
princ uzrok vae mrzovolje? Je li vam to zlo kazao?
- Pitat e savjetnike, odlinike kad bude izabran. Svijet nije vidio takve lude. Da mi
je samo jednom rijei rekao: vi ste moj budui kancelar, razotkrio bih mu urotu i
ustao protiv lava da branim njegov izbor.
- Kaete urotu?
- Da, urotu.
- Tko je zasnovao?
- A vi utite?
- A ako uspije?
- Sasvim lako, samo vas molim nastojte princa sklonuti neka pusti s mirom
Varadija jo ovih jedanaest dana do izbora. Ako se, naime, pouzdajete u moje
rukovodstvo prineve stvari.
~ 300 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ako ga je moje posljednje pismo zateklo na putu, mogao bi stii za nekoliko dana.
- elim samo da njegova pomo bude blizu ako bi se pokazala kakva pogibelj.
Opreznost je to i nita vie.
- Vaoj sam elji unaprijed udovoljila. Moj brzotea ve putuje dva dana.
- Uvjereni ste da je spomenuo neku urotu samo da vas primami - upita Baka.
- Oekivala sam razotkrie Filipevih rasprava u egerskoj palai preko Roberta. Sad
vie ne mogu raunati na drugo, osim na njegovo neprijateljstvo. To je prava
nesrea u asu kad me snalaze sumnje da Filipec snuje neto teko.
- Po svakoj njegovoj rijei vidim da nikoga toliko ne cijeni kao vas. Meutim, kad bi
pitali mene, vjerujte, ne bih asa premiljala, nego odmah predloila vae velike
umne sposobnosti, a princ bi me posluao.
- ujte me. Od danas idem tragom biskupa Filipca. Ako je neto zasnovao, uhvatit
u ga i predati vojvodi Ilokome.
- Njegova zahvalnost bila bi beskrajna. Nema toliko blaga i asti kojim bi se mogla
naplatiti vaa zasluga. Kaem to kao vojvodin pouzdanik i on e moju rije iskupiti,
ne samo po svojem vitekom osjeaju nego i po moralnoj dunosti.
- Gdje ne pomogne avo, tu pomae ena. Moja se nada obistinila. Hrvati e imati
mnogo uzroka da me smatraju spasiteljem njihova princa. Sami e me predloiti za
kancelara. Njima se princ uistinu ne moe ogluiti.
- Gordana je jamac?
~ 301 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A Filipec?
- Poslat u ga u samostan. To sam prisegao sam sebi: upamti dobro dananji dan i
spomeni mi ga onog asa kad Filipec krene u samostan, a ja se uspnem k novom
kralju na prijestolje. Bit emo bogati, Bela. Bogatstvo e se prosuti pred nama.
Dugo je soba pusta. Onda se pomole Filipec i Petar Gereb. Obojica idu ravno k stolu
i promatraju mramornu pticu gavrana.
*****
- Eto vidite, ve dva-tri dana ista igra. Dva gavrana nalazim ujutro okrenuta k
zapadu, u Filipevoj sobi i tamo kod zapovijednika Gereba. Gle, i ovaj tu nije u
redu. Ne ini li vam se to udno, gospodine Berislaviu?
- Ne bi bilo nita naroito kad ne bih znao koliko je pokojni kralj pazio da gavrani
budu kljunom okrenuti istoku. Juer je sam princ opazio obrnutog gavrana i opet
ga namjestio. Sjetio se kraljeva uasa kad bi gavrana sluajno pomaknuli.
- A eto: ve tri dana netko okree gavrane. To znai iz puke zlobe prema meni da me
podgrize s tog mjesta - tui se Simono.
- Drugi uzrok ne bih znao - potvrdi Berislavi. - Pripazite, moda naete krivca.
*****
~ 302 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, gospodine Damire. Bilo je zaista tako - potvrdi Gordana, pa onda zabrinutim
ljubopitnim dvoranima saopi sve to je ula od Bakaa o raspravi kraljevskog
vijea.
- U prvom redu sam se boji ozbiljnosti dogaaja u vijeu, a primijetila sam i njegovu
sumnjiavost prema Filipcu.
- A ipak se Baka protivi Varadijevoj slobodi jer se boji za kancelarsko mjesto. Bojim
se, svuda odvie linih interesa.
- Njegov otvoren ravan put vrlo je plemenit. Baka veli pogrean put. Moda ima
pravo. Ma se izbija maem. Spletka spletkom. Princu to nije dano. I moda je ba u
tome opasnost.
- Ve sam nekoliko puta danas uo iz vaih usta rije "opasnost". Kao da ste i vi
Gordana izgubili sigurnost?
- Moda vam se samo tako priinjam jer sam tjelesno umorna, odvie sam doivjela
ovih nekoliko dana to se nalazim u dvoru. Dogaaji i spletke upravo gaze jedna
preko druge tolikom brzinom da se jedva dri uspravno. A kad sam iscrpljene
tjelesne snage, duh je slabiji. im se odmorim i prospavam, vidjet ete. Jo nisam
izgubila snagu sigurnosti.
~ 303 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- ovjek vie puta nosi itav ivot velikih krivnja, a da tome nije nita pridonio. Na
meni se ta istina ve mnogo puta okuala.
~ 304 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
GORDANINA ISPOVIJEST
Sat kasnije najavi njezina dvoranka da se ki kneza Frankopana vratila od kraljice i
eli pozdraviti Gordanu. Hitro ustane s leaja i pohiti k vratima. Draesna ljepotica
ue u sobu. Ruiasta haljina s modrim sponama savije se vrsto oko vitkih
djevojakih kukova i sapinje njezine grudi. Divno njeno bijelo lice crveno je od
uzbuenja. Plavi uvojci padaju ispod modrog klobuia. Velike modre oi sjaju
radou. Sva je ljupka, a ipak izdie glavu ozbiljno i ponosno.
Gordana je zagrli toplo i srdano, a ona njenim glasom pozdravi svoju prijateljicu:
Gordana usklikne:
- Ne, to ne bih mogla sluati. Ali moram vam rei, gdje god smo se putem zaustavili,
svuda su gospoda govorila mojem ocu o vama i svi su rekli: "Gordana je na dvoru
ruka desnica vojvodi Ilokome."
- Sad je na ovom dvoru mnogo potrebnija ljevica. Jedva ekam vojvodu. Jesi li ga
vidjela?
- Doekao nas je u Slavoniji kad smo putovali i pozdravio. alje vam ovo.
Njena lijepa ruka izvue iz biserne monjice smotano pismo. Gordana ga hitro
prihvati i, kidajui peat, upita:
- ... "Sva moja dua i srce alju vam pozdrave, Gordano, i rasiplju ih pred vae
noge. Moje su misli stalno uz vas koji stojite tako nepokolebljivo u obrani domovine.
Znam, nestrpljivo ekate kad u ve jednom poeti da javljam to se zbiva kod nas.
Okupljamo se i kreemo idue sedmice svi zajedno na izbor. Bit e to divna poruka
hrvatskih kraljevskih izbornika kakve jo nisu vidjeli u Budimu. elite uti moje
mnjenje o Bakau i Filipcu? Prisegli su kralju, a prisegu ne mogu pogaziti. im
stignem, odmah u im otvoriti srca i due pa da vidimo je li im do asti ili do
osloboenja kraljevstva tuinskog gospodarstva navijek. Kad ugledaju nau silu i
snagu, prisjest e im svako spletkarenje. Svi smo mi Hrvati sloni kao jedan i neka
~ 305 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Svakog dana srce mi klie od radosti jer se pribliava as kad u opet vidjeti vae
mudre oi, sluati va glas. elim da to bude do smrti. Vjeno vjeran va
- Da, sreli smo ga ve blizu granice. Govorio je s ocem i rekao da vojvodi nosi vae
pismo.
- udno vam je lice, Gordana, smrknuto, im sam unila u sobu, opazila sam
promjenu. Niste veseli kao neko.
- Brige su to, ljepotice moja, teke brige. A tvoj otac, je li otiao k princu?
- U Be? A zato?
- Vojvoda Iloki govorio je s mojim ocem da prije polaska u Budim ode Zapolji da
rasprave tko e biti hrvatski, a tko slavonski ban. Raspravljali su o tome da bi se u
Bosni morao postaviti kralj kao to je to uvijek bilo.
- Uvijek sam vam zavidjela to o svemu moete razgovarati s gospodom. Htjela bih
da i ja budem barem malo kao vi. I moj otac me u to upuuje, eli me udati za
nekog hrvatskog plemia koji e na dvoru mladog kralja biti veliki odlinik. Kako me
to boli!
- Ne slua me. Vidite, zamolila sam oca neka me dovede da vidim princa okrunjena
krunom.
~ 306 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Sumrak pada odajom i zastire njihova lica. Tiina razbuuje djevojake due
prepune tajnih osjeaja. S nekom obzirnom bojaljivou okrene se Beci Gordani.
Promatra Gordanu u naslonjau, nepominu, potpuno predanu neemu udesnom.
- Pria je to, pria to ju je skladala zagonetna sudbina odavna, tko bi znao kakvim
tajanstvenim zakonima. Pria turobne melodije odigrana na pretankim strunama
srca prije mnogo godina.
- Pria veli: bila su tri viteza, tri plemenita i ista srca. Tri due to u sebi nose svete
ciljeve. Tri duha, tri snage. Tri mlada mukarca povezana jednim idealom, jednom
prisegom, jednom ivotnom zadaom: osloboditi svoju domovinu, svoju majku,
svojeg suovjeka to nas hrani radom za sva vremena, osloboditi se tuinca.
- Strahovita je sudbina odluila da tri viteka srca pripadaju jednoj bez njezine
krivnje i volje.
- Domovina? To su nae kuice, nae ognjite, naa zemlja, nai hranitelji. Sve to
smatramo svojim: to je domovina. Veli narod: samo kukavica ispija jaje u svojem
gnijezdu i zato tim imenom krste najpodlije, najgadnije ljude pod suncem.
Sve gui i gui biva sumrak i sve dublji biva Gordanin glas.
- Zar je ta djevojka mogla biti takva kukavica? Zar je smjela dopustiti srcu da se
oglasi jednom od trojice junaka? A da je jednog od njih njezino srce ipak uzelo,
pozvalo? Taj bi zov bio glas kukavice na razorenom gnijezdu.
~ 307 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Djevojke gledaju u gusti mrak to savija oko njih svoja krila, nosei u sebi slabosti
od koje se rastvaraju due i tajne djevojakih srca.
- Znam, znam.
~ 308 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
OPOMENA NAPULJSKOG
POSLANIKA
Napuljski princ Francesco protee se na leaju i zijeva. Ve je blizu podne, a on jo
ne ustaje. Sluga mu donosi doruak u postelju i smjerno mu saopuje da ga je
Ranzano ve dva puta traio. Odmah ga dade pozvati u sobu. Napuljski poslanik
sjedne, dok je Francesco, jo neodjeven i neuredan, slasno prionuo doruku. Malo
zamiri u Ranzanovo lice i zaudi se:
- I napola slijep morao bih opaziti da se preasnom gospodinu neto ne svia. Zar je
Beatrice opet promijenila svoju odluku?
- Nije, a ba to me zabrinjava.
- Maksimilijan je neto drugo. Vaa visost uzima sve na laku ruku, a ne nosite
odgovornost pred napuljskim kraljem za kraljiine ine.
- Neka bude.
- Dakle, u nj se pouzdaje?
~ 309 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Napuljski poslanik nije naao mira i dade se najaviti kraljici dok je jo razgovarala s
Francescom. Odmjerivi ga izazovnim pogledom, oslovi ona Ranzana gotovo grubo:
- To vam ne dolikuje. Jo prije nekoliko tjedana bili ste dvadeset godina mlai u
odvanosti.
- Pravo veli vae velianstvo. Danas sam dvadeset godina stariji u dalekovidnosti.
- Sve to ste prije odobravali, nad ime ste se oduevljavali, sve to danas zabacujete
odjednom, preko noi.
- Preko noi nastupio je, velianstveno, na put vae budunosti vrlo sumnjiv ovjek.
Filipec vas okree drugim pravcem. A mi toga ovjeka ne poznajemo niti znamo
kakvi su putovi, kamo hoe da vas vodi.
- Nema natrag. Idem naprijed putem koji sam odabrala. Neoporecivo, neopozivo.
Gotovo srdito ustane i mahne rukom kao da ne eli produiti razgovor. Male tamne
Ranzanove oi upiju se u kraljicu:
- Svu. Ve sam vam jednom rekla: moete se odmah vratiti u Napulj. Htjela sam
Gordanu posjesti uz princa da sebi izvojtim to vie vlasti. A sad u Gordanu
svrgnuti da mogu posjesti na prijestolje sebe.
- Bit e mi sluga.
- I to ju je umirilo?
~ 310 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne bojte se. I ona i princ slijepo vjeruju u mene. Evo, upravo ide. Ranzano i
Francesco ostave kraljicu.
~ 311 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
SMRTNA OPASNOST
Gordana dri na krilu debelu skupocjenu uvezanu knjigu i gleda kraljicu na
grimiznoj poivaljci.
- Plemenitost nije srea za onoga koji je posjeduje, nego za one koji izrabljuju
kreposnog i plemenitog ovjeka.
- Ne, velianstvo, onaj koji dijeli plemenitost uiva ba u tome to drugima ini
dobro. Taj uitak velika je, neprocjenjiva srea. Eto, velianstvo, stari filozof
Plutarh tvrdi da je krepost apsolutno sretna i onda kad ivi u najveoj neimatini.
- Veli da je zao ovjek i u najveoj raskoi i najveoj vlasti vrlo nesretan. Prema
tome, samo je krepost sretna.
- Ne slaem se s njim. Zlo ima sve prednosti ivota jer ne poznaje obzirnost, ni
slabost, ni potovanja, a ni savjest. Moe li ovjek biti sretniji nego kad se ne mora
bojati da ni za najvee nedjelo nee osjetiti ni najmanji samoukor ni duogrije?
- Velianstvo, zar nije srea s prijestolja stvarati sretne ljude koji e vam biti
prijatelji?
- Onda bi prijestolje bilo samo po sebi strana nesrea jer vladar ne bi mogao
uivati onu sreu o kojoj govori va ljubimac Ciceron: "Najljepa je ljepota ivota
uzvraati odanost."
~ 312 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da sebi stvaraju neprijatelje, tihe i javne, nevidljive, pritajene, koji ga mrze i svim
svojim mislima i svim eljama okupljaju nad njim i oko njega crne oblake nesree?
- Biem ih stjeramo u strah da padaju niice, slavei nas i vozei nas u trijumfu.
Ne, draga moja, samo obini ljudi trebaju prijatelja. Mi, vladari, trebamo samo
sluge.
- I podanike.
- To je za mene isto. Sve se u kraljevstvu dogaa po mojoj elji, za mene i radi mene.
Dakle, zapravo su svi moje sluge.
- emu onda sva velika humanistika nauka kojom se oduevljavaju tolike due?
- Za obine ljude. Mi smo vladari, iznimna bia. To e jednom uvidjeti i princ Ivan.
Humanizam i ezlo daleko su jedno od drugog kao sjever i jug i nikada se nee
sastati.
- Zato?
- Nisam bio prisutan, ali jedva sam ih smirio da ne doe do oruanog sukoba.
- Zar opet svaa, kao za kraljeva ivota - ljutito e Beatrice i poe prema Enricu.
Kad mu se nala nasuprot, mirne mu okom, odobravajui, dok glasno zapovjedi:
Gordana ita:
... "Prava su prijateljstva vrlo rijetka. A zato? Jednostavno zato to bismo svi htjeli
imati mnogo prijatelja, a kraj toga ne dospijemo da se jednoj jedinoj dui posve
priklonimo. Time proputamo stvarati i, odgajati prijateljstvo prema jednom
ovjeku. A to trai prijateljstvo? Tri vane stvari: krepost koja ini ljepotu
prijateljstva, a to je potreba prijateljstva.
Kraljica primijeti:
~ 313 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, tako veli Plutarh, ali Ciceron tvrdi da u prijateljstvu ne smije i ne moe biti
koristi, ve samo odanost koja se sva predaje za prijatelja, sebe daje za njegovu
sreu.
- Ciceron je lijepo pisao, ali je volio ono to je korisno. Ti, Gordana, naprotiv, ljubi
sve to nije korisno, samo da je lijepo. To je, ini se, u tvojoj rasi. Opazila sam: svi
Hrvati eznu za ljepotom. Prevelika je to rasko za neimatinu. Opet nas netko
prekida. to je, Enrico? - okrene se kraljica k vratima gdje je stajao napuljski
dvorski metar.
Gordana okrene nekoliko stranica knjige i proita: "... Mudar ovjek zna iz svoga
neprijatelja izvui koristi. Ako poljodjelac moe izvui koristi iz drveta koje ne moe
oplemeniti, a ovjek izvlai korist iz ivotinje koje ne moe pripitomiti, ako more
svojom snagom i neprobavljivom vodom hrani ribe i promee saobraaj svijeta,
zato ovjek ne bi, mogao izvui koristi iz neprijatelja koji mu je inae na tetu"...
I ona izae. Gordana se zadubila u itanje, ali brzo digne pogled k otvorenim
vratima druge sobe. Odanle dopre neko aputanje i pobudi Gordaninu pozornost.
Ne maknuvi se s mjesta, nauli ui. aputanje prelazi od asa do asa u
poluglasan razgovor. Ona zamijeti da govore talijanski i razabire rijei grofa Enrica.
Gordana se nagne da jo bolje uje. Enrico neto ape, a onda opet produi
poluglasno:
~ 314 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
itavo Gordanino bie ispuni ukoena napetost. Nalikuje na ovjeka koji je ugledao
sablast i skamenio se. eka. Iz druge odaje ne dopire vie nikakav znak ivota.
Oito su oboje izali u predsoblje. Gordanino se elo navora. Zjenice smre. Hitre i
teke misli gone se pod bijelim elom. Stvara teku odluku.
I ustane. Drei u ruci knjigu, ulja se k protivnim vratima. Onda se obazre. Nitko
ne zaviruje za njom. Pree prag sobe i ulazi u kraljiinu odaju za primanje.
- Ne biste to ni mogli. Dok Vladislav ne ispuni uvjet, ne moe dobiti ni cigle forinte
ni pristanak za njegov izbor.
- Drat u se povueno dok Vladislav propisno ne isprosi moju ruku - opet veli
kraljica, apui.
- Vrlo dobro - potvrdi opet biskup Orban. - Ipak, velianstvo, na dvoru e vam
neprestano smetati prinevi pristae, a kad dou Hrvati, ne bismo mogli ni do vas,
kraljice.
- To mi je ve rekao Filipec.
- Ali potpuno prikriveno. Za svijet ostajem posve neutralna - niti za princa niti
protiv njega. Tek kad Vladislav isprosi moju ruku, otkrit u moje osnove - naglaava
Beatrice opetovano, tiho apui.
~ 315 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, velianstvo.
- Opetujem.
- Dobro. Za tri dana bit u kod vas, biskupe. A sad jo nekoliko vanih pitanja.
Vrata u predosoblje vrlo se tiho otvore. Ulazi Enrico neto smuen, koraajui na
prstima, pribliuje se poslaniku Ranzanu. Iako mu kraljica daje rukom znak neka
se udalji, mladi grof priblii usne Ranzanovu uhu i ape:
- "Kamo da je maknem?"
- Potrebno je, moja gospodo, da jasno oznaimo itav na plan. Ali o tom valja da se
dogovorimo s napuljskim poslanikom i mojim bratom potanko. Za etvrt sata sastat
emo se u bijeloj kuli na konani dogovor. Prije toga elim se jo sprazumjeti sa
svojim pouzdanicima.
~ 316 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Egerski biskup zaudi se tome govoru, ali ne ree nita, opazivi da se kraljica i
Ranzano sporazumijevaju znakovima. Zatim Beatrice prui Enricu napisanu
zapovijed:
"Gordana e sada sigurno otii u bijelu kulu. Ako ide, slijedi je da te ne opazi. Ako
pak krene drugamo, zaustavi je i reci neka odmah doe k meni. Ne putaj je da bilo
s kime progovori samo rije.
- Bila je tu. Knjiga je dokaz - primijeti kraljica. - Do danas je njezino povjerenje bilo
netaknuto.
- Sve ili samo dio, mi smo jednako predani princu i njegovim pristaama.
Mrani strah viri joj iz pogleda uprta u vrata na koja oekuje Enricov povratak.
- Zdrobit u je.
Ide k vratima, slua. Nestrpljiva je. Nalikuje na kip to odraava unutranju stravu
od sloma.
~ 317 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, Francesco, neto je bilo, ali prije vijeanja itala mi je i raspravljale smo vrlo
mirno, ni traga sumnji. ekaj: smrknula se tek kad je ula da dolazi biskup.
- Sve je mogue ako sazna princ. Baka se nije pridruio k nama. Da se ulaska
princu, savjetovat e mu neka me zatvori.
- Nema tu nikavih smiljan ja, a neu da egerski biskup ne sluti da smo izdani prije
reda. Jo uvijek ima blijeda zraka nade.
- U emu? Gdje?
- Govorila sam glasno da emo na vijeanje plana u bijelu kulu. Time sam u
Gordani pobudila elju da dozna kakav je to plan. Ako je ula moje rijei i otila u
kulu da prislukuje?
- Nee se usuditi.
Izmjenjuju rijei, apui poput uhvaenih u stupici. Ona ide odajom, gore-dolje,
sjeda i opet ustaje. Progoni je nemir, sve svoje planove nalazi razbijene pred nogama
neprijatelja. Jo samo korak i zgazit e ih. Kruna, prijestolje, ezlo, sve se kotrlja u
nepovrat. ini joj se da je nenadano baena na rub bezdana. U smrtnoj stvari hvata
se klimave stijene, a pri svakom dodiru prolazi njom nova strava opasnosti da se
sunovrati.
Dru joj ruke od straha, stisle joj se usne od prepasti i napela crte lica. Gotovo je
runa u nastupu bespomone groze.
- Razotkrivena. Predana u ruke onome kojeg sam htjela izdati. Zna li kakva nas
eka sudbina, brate moj?
- to je to, Beatrice?
~ 318 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Otvorio je vrata i pogledao u predsoblje. Tamo ukoeno stoje paevi i ekaju naloge.
Francesco ne kae nita i povue se u sobu. Prolaze asovi. Beatrici se ini da se
zlobno vuku, rasprostirui pred njom slike budunosti pune strahote.
- Nikad jo Beatrice nije osjetila grozotu straha. Nikad se kukavno stisla kao ovog
asa. Francesco, nikoga jo nisam tako mrzila kolako ovog trenutka mrzim tu
djevojku. Nitko me nije poprskao strahom i opasnou do nje. Jao njoj, ako...
Tiho kucanje. Mladi princ potri, odkrine teka rezbarena vrata s pozlaenom
kvakom. Laki poklik iznenaenja. Zadahtan uleti u sobu Enrico.
- to je?
- Kamo?
- U bijelu kulu.
- Ona sklopi oi. Uhvati se za Enricov lakat. Grof je pridri, a Francesco dogura
naslonja. Kraljica se baci u nj polumrtva, sklopivi ruke u krilu.
- Nije. Upravo sam izaao, kad je hitala malim hodnikom na drugi kraj dvora.
Sakrio sam se iza stupova trijema dok je ona gotovo trala.
- I unila u kulu?
- Da, velianstvo.
- Nije te opazila?
- Idi, Enrico, za njom, ostani pred vratima u kuli da ne bi izila. Ako to pokua,
pograbi je, gurni natrag i ekaj dok ne doe Francesco. Brzo, poteci, Enrico.
Napuljac hitro izie, a kraljica svojem bratu izdaje naloge to e uiniti s Gordanom.
*****
Gordana je uzvitlana jednom jedinom eljom i ciljem da sazna kraljiin plan koji
tako pomno skriva da ga kani raspraviti u bijeloj kuli, mjestu tajnih vijeanja.
Snanom odlukom ue u kulu. S visokih uskih prozora ulazi danje svjetlo. Pokraj
stijena poredane su velike krinje okovane eljezom. U sredini hrastov stol. Oko
~ 319 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
njega male stolice i veliki naslonja. U katu veliki kip to prikazuje roba koji dri
mnogokrili svijenjak sa arenim votanicama. Do prozora kule dosee drvena
galerija. Do nje se uspinju stube. Gordana potri ravno gore. Promotri situaciju. Da
se sakrije na galeriju? Ako razgledaju itavu prostoriju prije nego zaponu
vijeanje?
Onda brzo sie. Dosjetila se sigurnijem zaklonu. Ide ravno prema tamnoj udubini
ispod galerije. Tu su mala eljezna vrata. Odrine zasun. Vrata se otvaraju u gusti
mrak. Gordana se obazre prema kamenom rubu od bronce. Uzme sa svijenjaka
votanicu. Onda posegne za uzicom o kojoj visi kremenjaa, privezana na
svijenjak. Brzo je odrijei i vrati se na prag, otvorenih eljeznih vrata, zapali svjetlo
i osvjetli mrak.
- Je li u kuli?
Prvi tropot koraka iz kule trgne Gordanu. Posegne za svijeom pa se brzo sputa
niz stube. Onda ugasi svjetlo. U mraku slua. Tada se gore otvore vrata. U okviru
vratnica razabire dvije sjene.
Francesco stoji na vratima, a Enrico ostavi kulu. Gordana je ula Francescov nalog
i povukla se posve dolje. Nala se na dnu uskog prolaza pa pogledava gore na stube.
~ 320 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
to trae tu? Hoe li proi pored nje? Stisnuta eka, slua. Zamalo se obojica
priblie i trae, nosei pred sobom svijeu.
- Kad ste toliko ljubopitni, a vi nastavite put. Ima ovdje tajna koja e vas zanimati.
Odjednom Enrico stade zatvarati eljezna vrata. Gordana opazi namjeru i htjede
izai onkraj hodnika, ali je Francesco gurne natrag. vrsto se uhvatila za vrata, no
Enrico ih snano povue. A ona je povukla ruke k sebi da joj vrata ne odsjeku prste.
- Nije mi ni na kraj pameti da se s vama alim. Ovo vam je plaa to ste sa mnom
bili tako ljubazni u Napulju.
Ne dobije odgovora. Lupa, udara. Onda slua kako se njihovi glasovi gube. Ponovo
udara svom snagom, tropot udaraca odjekne muklom tminom. Drugog odaziva
nema.
Zaprepatena pita se: "Zato je Francesco zatvara? Osveta zbog Napulja? Ne, to nije
mogue. Neto se dogodilo. Inae bi se bojao kraljice i princa. Primijetili su je kad je
unila u kulu? Otkud bi znala zato je to uinila? I to je tamo traila? Otkud bi
znali da je sluala iza zastora kako kraljica objavljuje vano vijeanje s neprijateljem
~ 321 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Razabire da se dogodilo neto neoekivano. Nema kad razmiljati o tom. Sad joj je
prva misao kamo vodi taj hodnik ispod dvora. I poinje ogledavati neprijatno mjesto.
Krene naprijed. Prolaz je uzak, leden i mraan. Ide sve dalje hodnikom, jednako
uskim.
Najednom osjeti da hodnik vodi nizbrdo. Pod nogama tlo biva sve vlanije, stijene
oko nje mokre, to dalje, sve to jaa vlaga. Tlo se, dakle, sputa prema Dunavu.
Negdje mora biti izlaz. Gdje? Kamo? Moda vodi u tamnice. Tamo bi nala ljude i
tamniara.
Drei visoko svijeu, uri se naprijed. Nigdje nikakva izlaza iz tamnice. Stijene ne
pokazuju nikakav izlaz. Hodnik vodi sve dublje nizbrdo. I ve zagazi u blato. To ju
ispuni nadom.
Ali pred sobom ugleda debele zidine. Hodnik je pri kraju. Izlaza nigdje. Digne svjetlo
i ogledava stijenu. Kamen kao peina i mokar. A pod njim blatna zemlja. Tu je,
dakle, kraj. emu slui taj hodnik kad nema izlaza? Razmilja neko vrijeme i vrati
se. Ne gubi snagu i nadu. Put je vodi istim smjerom kojim je silazila hodnikom. Sad
se uspinje. I opet je u suhom dijelu hodnika.
Dolazi natrag odakle je pola. Stoji ponovo pred eljeznim vratima. Osvjetljuje ih,
ogledava. Upre se, prodrma ih. Udara. eljezo tropoe samotnim hladnim
hodnikom ispod dvora. Dugo slua. Nita se ne mie.
Onda pronae neki kamen i nabija o eljezna vrata do beskonanosti. I eka, eka.
Ne doeka nikakva znaka da je uje koje ivo bie. Vrijeme ide. ini joj se da je
odvie dugo u tom podzemlju. Uzbuenje je umara. Spustit e se na tlo.
Sjedi i razmilja. Dri u ruci svijeu pa zuri u iak uzgiban njenim dahom. I sine joj
misao: svijea e izgorjeti i ona e ostati u tami. Ali ne klone duhom. Dohvati uzicu
s kremenjaom i svee je oko vrata da je ne izgubi, namjesti se uza zid na pola
leei, na pola sjedei pa uzme svijeu i ugasi je.
Kako e princu i dvoru opravdati njezin nestanak? Trait e je svi prijatelji. O tome
je uvjerena. To je bodri. Naslonjena je o zid sjedi na zemlji i prislukuje. Nita se ne
mie. Mukla, teki strahovita tiina u crnom mraku. Zar iva zakopana? A gore nad
ovim debelim zidinama toliki njezini prijatelji.
~ 322 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Dakle, spavala je? Koliko je vremena prolo otkako se nalazi iza ovih eljeznih vrata
u mrtvome hodniku? Ne zna. Slabost i glad dokazuju joj da je prolo mnogo
vremena. Strepnja joj se krade u srce. U hrabru duu ulazi beznadnost. Oko nje
mrak i tiina. Nitko od njezinih prijatelja u dvoru ne sluti da se nalazi tu u
podzemlju. Dokle e tu ostati? Do posljednjeg dana? Zar je predana stranoj smrti
od gladi? Svom snagom odvraa te misli, to pilje u nju iz crne tmine i olovne tiine
poput izobliene nemani. udni oblici izlaze iz tmine. Iskrivljene obrazine iz kojih se
smiju neke svjetlucave oi.
I spusti vjee. Ali slike se jo vie razvijaju u vruici. Teko die. Gui je pljesniv
zrak, pun vlanog zadaha. Strah se javlja u dnu due, strah od nemoi, strah od
sigurnosti jezovitog svretka.
Zveket eljeza razbije krutu tiinu. Odjeci udaraca stvaraju joj iluziju kretnja ivota,
doaravaju mogunost sporazuma sa ivim stvorovima gore. tropot joj umi u
uima i onda kad se ve umorila od lupanja. Od asa do asa hvata je vrtoglavica.
To joj se ini dobro. Nee biti tako strahovito umiranje kad joj ponestane svijest.
Gasnut e se ivot kao iak svijee.
I klone k zidu. Je li to san, ili slabost to je uljuljava u zaborav? Tijelo je slabo, ali
duh se svakog asa budi poput plamika na ognjitu.
I skupi snagu duha, jakost volje i neumrlost nade. Ustane, uzme svijeu pa ide. Zna
kamo. Pred njom je dugi hodnik, a na kraju debeli zid. Sve to zna. A ipak ne moe
ostati na miru. Mora traiti, makar zna da nee drugo nego to je nala prvi put.
Kad je to bilo? Juer, Prekjuer? Kad su je to zatvorili? Kako da to prorauna u toj
vijenoj tami. Goni je, ide sve hitrije. Kretnje je tjei, pokree duh. Ide kao zalutali u
pustinji, traei put a zna da ga nema. Pa ipak ide. Jer pokretnost joj svjedoi da
jo ivi. Mirovanje nalikuje na umiranje.
Samo ne mirovati. Ponovo se nae na kraju hodnika pred debelim mokrim zidom.
ini joj se da je vlaniji nego kad ga je vidjela prvi put. udne guste kapljice cure
niz kamenje. I kao da uje um vode? Ili je to predodba izazvana znanjem da
hodnik vodi k Dunavu?
Promatra zid. Stoji pred njim kao pred ogromnom i neprodornom peinom. Kroz nju
ne moe ivi stvor.
~ 323 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Od toga otkria preleti je ledena jeza. to e biti kad svijea dogori? Ta ju misao
vrati natrag, uri se k eljeznim vratima. Ali tek to je stigla u suhi dio hodnika,
poini joj se kao da tetura i muti joj se svijest. Hitro nasloni elo na ledeni zid. Od
toga dodira opet se oporavlja, ali ne moe dalje.
Klone na zemlju, bori se sa slabou. Misli joj se zbunjuju. Pred oima joj se pone
tamniti...
Slabost preuzima otporno tijelo. Misli joj zastaju. Ipak jo ima snage da se brine o
jednoj svjetlosti u ovom grobu da ne umre u tmini.
*****
U dvorskim odajama napuljski princ i grof Enrico utre ravno kraljici. Pruila je
glavu s leaja:
- Spaena sam.
Sigurnost joj prodre u duu kao svjetlost u tmini. Sigurnost joj igra u oima, u
svakoj crti lica, unosi snagu u itavo bie. Uspravlja se kao i uvijek kad bi osjetila
svoju prevlast. Opet je na vrstom bedemu svoje bojne pozicije. Ve se osjeala da
lei u prahu, zarobljena, svezanih ruku. Sad joj je ruka slobodna, ona die ma,
stoji na tvravi, u stavu pobjednika.
- Odmah, velianstvo.
I mladi grof izgubi se u predsoblju. Beatrice uzme Francescovu glavu i poljubi ga:
- Sretno je prolo.
~ 324 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kad bi i znao, nee tamo traiti Gordanu. Sve to kaem, on e vjerovati jo ova
dva-tri dana to sam s njime.
- Rekoh ti: deset bi ljudi trebalo da potkopa zidine u Dunav i makne eljezne brane.
Nitko je ne moe uti, dakle, nitko naslutiti.
- Dugo je udarala o vrata, a kad smo se uspeli u kulu, nismo vie uli tropot.
- I nee je uti. Idem da spremim svoje kovege, a ti sve saopi Ranzanu. eka te u
tvojim odajama.
- Kako dugo ovjek moe ivjeti u takvom hodniku bez jela i pia?
- I ovo nekoliko dana zadavalo bi nam brige. Ova djevojka nosi u sebi avla. Uvijek
sam odvraao kraljicu od prevelike povjerljivosti prema njoj. Hinila je povjerenje i
uhodila nas. Uvjeren sam da ona zna sve. Vjerujte, nije ugroena samo kraljiina
osnova ve su na kocki njezina sloboda i ivot. U samoobrani posee ovjek za
svakim sredstvom. Nae je pravo da se branimo.
~ 325 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Doznajte od kraljice na kojem se mjestu Dunava nalazi taj kameni zid to zavrava
hodnikom. Moete li?
- A zato mi to ne bi rekla?
- Znam dvojicu.
- Prema tome, to je lak posao. Kad saznate toan poloaj zidina na Dunavu, odabrat
emo jednoga od njih da probui zid.
- Dokle e to trajati?
- Nizato na svijetu.
*****
U zoru drugog dana ustaje itavo ensko Beatriceino dvoranstvo vrlo rano. U
najveoj tiini uljaju se dvoranke odajama, slau Beatriceina odijela, nakite,
dragocjenosti u velike srebrom okovane krinje. Nardella rukovodi. Dijeli zapovijedi
apui. ene hodaju na prstima, jedva se uju. Pokatkad koji apat, koji znak
rukom. Svuda urba i tajanstvenost.
Nakon doruka pozove Enrica. Kad je iziao, uputi se glavnim predvorjem dvora. Tu
je dugo ogledavao ogromne kipove. Onda spazi skupinu dvorana. Berislavi im dijeli
naloge. Kao da ne vidi nikoga, Enrico se utisne u grupu i gurne Mladena
Berislavia. Ovaj se obazre i upozori Enrica:
~ 326 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Uto dolazi u dvor Damir. U tren oka izvue ma i stava se uz bok Berislaviu. Tuku
Napuljce tolikom silom da su ustuknuli. Uskoro stjerae napuljske dvorane u
pokrajne spojne hodnike. Bitka se nije zavrila. Bojovnici prijete jedni drugima.
Mladen Berislavi uputi se s Damirom k princu i podnese prijavu kako je nastao
sukob.
I naloi Berislaviu neka ide kraljici i saopi joj to se dogodilo. Odmah je siao.
Primio ga je Francesco, hinei zgraanje.
- Molim vau visost neka za izazivae odredi teke kazne, najstrou tamnicu.
~ 327 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Dvoranka me nije pustila unii. Veli da je tako naloila Gordana jer hoe da se
odmara.
- Ne bojim se toga. Kraljica oito ima pravo. Tek sada se oituju posljedice
prepaenog uzbuenja. Pustimo je da se odmara - utjei Damir svojeg druga i
princa.
~ 328 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
DVOR SE RUI
itav dan oekivao je princ obeanu poruku od kraljice to se ima uiniti s
dvoranima koji su izazvali tolike sablazni. Ali Beatrice ne dolazi k objedu niti mu
togod isporuuje. Ve trei dan to se sukobi nastavljaju. Gdje god bi se sreli
prinevi dvorani i paevi s napuljskim, dobacivali bi jedni drugima uvredljive rijei,
pogrde i psovke. Sluge kao da su osjeale naroito slast gurnuti jedan drugoga u
rebra i najuriti se pesnicama.
Princ Ivan nije htio izdavati odredbe dok se ne sporazumije s kraljicom, a ona je
zatvorila sve putove do sebe. I tako se stara velika mrnja prinevih dvorana prema
napuljskim rasplamtjela poput neugasivog poara. im bi ga strae negdje uguile,
na drugoj je strani iznova provalio.
*****
Princ se zagledao kroz prozor u kraljevski perivoj. Damir lista neku knjigu i od asa
promatra Ivana. Ovaj se odjednom okrene k Damiru.
~ 329 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Istina je. Ne mogu svoje misli usredotoiti ni na kakvu ozbiljnu temu ni u poslu.
Raskidan sam, smuen, sve to se na dvoru dogaa, ispunja me nekim udnim
osjeajem. Ne znam kako da to oznaim. Ali nekako mi je kao da se oko mene
sprema nesrea.
- Nisu to utvare. Ovim dvorom prolazi neko nevidljivo zlo i vreba na mene. Oko
mene kao da lete tajnovite sjene, opominju me, doaptavaju, zovu, a ne znam zato.
Uznemiruje me sve to gledam oko sebe.
- Nisam opazio ni traga kakvo ljutnji. Kad sam s njom govorio posljednji put,
zamolila me da bude prema njoj manje paljiv pred dvoranima, naroito zbog lijepe
Beci, jer te jo uvijek ljubi.
- Neu niije ljubavi, osim Gordanine. A tko zna to je u njezinu srcu. Ljubi li uope
mene
- Da ti osigura krunu.
- Da mi je barem njezina ljubav tako sigurna kao kruna. I dao bih krunu stotinu
puta drugome za jednu Gordaninu rije pristanka.
Ivan uzdahne.
- Salijeu me dvojbe pojaane njenom utnjom. Oito, odatle moj nemir. Zato se
krije ako nije bolesna? Ako ipak boluje, morala bi pozvati lijenika. A dosad nije bio
kod nje.
- Dosjetio sam se boljem. Kraljica ni danas nee ostaviti svoje odaje, dakle, preko
nje danas ne mogu nita saznati o Gordani.
~ 330 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ba zato idem k majci. Zamolit u je neka ona posjeti Gordanu. Nju ne moe
odbiti kao paa Stjepka.
- Dobro si zamislio.
*****
Kraljica lei u svojoj odaji i razmilja. Stvara osnove za budunost. Doarava ivot
na prijestolju uz mladog mua. A njegova je vladarska dopadljivost uvena. I sad je
gotovo usreuje. Neko se u svojoj dui rugala Vladislavljevoj mekoi, popustljivosti
i bezvoljnosti. Sad sve to blagoslivlje. Na njima e izgraditi svoju vlast.
Zagospodariti kraljevstvom, suvereno, samovoljno, bez velikih muka to ih je morala
proi dok je svladala vladarsku samovolju pokojnog kralja Matije.
S Vladislavom nee imati borbe. Nestat e kralj Vladislav. Bit e samo kraljica
Beatrice Aragonska. U tom naslaivanju nae je Nardella.
- Grof Enrico javlja vaem velianstvu da je princ Ivan ovog asa otiao svojoj majci.
Naglo se uspravi:
- Da se preodjenu?
~ 331 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne govore ni s kim, ne izazivaju nas. ine se kao da nas i ne vide. Samo nose i
ukrcavaju.
- Tako se ini. Napuljci su svi opremljeni za put upozori dvoranin - stolnik, Mirko
Mladeni kraj prozora.
- Uistinu odlaze?
Odjednom krenue. Najprije natovarena kola, a onda oni. Idu svi redom od
dvorskog metra grofa Enrica, pa do posljednjeg sluge. Ne obaziru se na dvor. Ne
oslovljavaju nikoga. Idu kao da su odagnani pa se stide.
- Kamo to idete?
Nisu smogli rijei kako bi izrazili veselje nad odlaskom omraenih Aragonaca.
- Kraljica ih je otjerala.
~ 332 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
Nardella pak u kraljiinoj lonici odijeva kraljicu u ruho obine dvoranke. Kad je
svrila kraljica je opomene:
- Idi naprijed. Neka me dvoranke okrue da se ne istakne moj stas. Nitko ne smije
naslutiti da s njima iz dvora izlazi kraljica.
- Stalei se okupili oko njih, nosei fenjere, osvjetljavajui ene pokrivene crnim
koprenama. Onda im otvore vrata i puste ih izai.
Kad je prola prva radost zbog odlaska omraenih napuljskih dvorana, ozbiljniji su
stali razmiljati: ipak je odvie neobian nenadani odlazak ljudi iz dvora. Zato su
napustili svoju poziciju?
Ne krije li se iza tog odlaska neto zbog ega se ne bi trebalo radovati? Onda pohite
k pau Stjepku da ih predvede Mladenu Berislaviu. Dvorski metar udovolji
njihovoj elji pa ree pau:
~ 333 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sad je druga stvar. Samo pokucaj na vrata i reci joj da ima javiti vanu vijest. A
kad te primi, zamoli je u moje ime neka sazna od kraljice zato su otili Napuljci i
kamo.
- Onda je sigurno kod kraljice. Moramo, dakle, priekati dok se ne vrati princ.
- Poslije deset sati uveer pojavi se u dvoru Ivan. U Damirovoj pratnji odmah se
uputi u svoje sobe. Ali ga doekaju neoekivane vijesti o odlasku Napuljaca iz
dvora. Zateen neshvatljivim dogaajem, potpuno je utuen, srvan,
osamnaestogodinje srce ne sluti nikakvu zavjeru, ali je zadobilo udarac.
- Mislim da su otile gotovo sve ene. Bilo ih je mnogo, naravno, u tmini nisam
mogao tono vidjeti ni izbrojiti.
Ivan izmijeni s Damirom znaajne poglede pitanja na koja nisu nali odgovora.
Onda se princ obrati svojem dvorskom metru:
- Ne, visosti.
- Gordana je po svoj prilici znala za kraljiinu odluku, a nije smjela javiti. Otuda i
njezina utnja i skrivanje.
- Ne shvaam sve to: Gordana boluje, ne prima mojeg poslanika, a sad je nema u
njenoj sobi.
~ 334 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Htio bih da to uini danas, ali sad je ne smijem buditi. Ipak, kako bi bilo da ti
Damire ode dolje i vidi to je. Svakako budi obziran. Ako kraljica spava, ne buni
nikoga.
Dok je Damir poao da izvri prinevu elju, ovaj je nemirno etao odajama sve dok
se Damir nije vratio.
- Onda sam osuen da ekam do sutra. Bit e to duga no. Ali sad idi, Damire.
~ 335 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Voda - usklikne.
Noge i rubovi suknje plivaju u vodi. Kako? Zar nije vie u podzemnom hodniku
dvora? Sjea se da je negdje na povratku k eljeznim vratima sustala od slabosti,
nesvjestice i klonula na zemlju. Zna pouzdano da nije bilo nikakve vode. ak je tlo
ovdje bilo suho. Ali to je to sad?
Sluh joj obuzme naroita pozornost. Neto umi iz dubine hodnika to vodi nizbrdo.
Kao um rijeke ili nekog slapa. Ne. Nije to predodba. Uistinu, umi voda. I zrak je
hladniji nego prije. Treba izvidjeti. Posie u njedra. Izvadi svijeu i paljivo.
Digne goruu svijeu iznad glave da moe bolje razabrati okolinu. Zrake svjetlosti
prodru kroz tamu i jedva nekoliko stopa daljine razotkrivaju debele zidine hodnika.
Da, jo se uvijek nalazi tu gdje je klonula od slabosti. Onda svijeu prinese k zemlji.
Svjetlost zaigra na mrtvoj crnoj vodi. Preplaena, naglo se digne. Malo zatetura, ali
se odri poduprta o zid. Zuri u donji dio hodnika bez izlaza, odanle dolazi voda,
umi i odraava se u blijedoj svjetlosti votanice. Odanle dolazi um od neke bujice,
provala vode, to li? Slua, promatra kako voda raste i sve vie zaprema suho tlo
hodnika. Razmilja, provia, shvaa. Odnekle prodire voda u mranu grobnicu. To
moe biti samo Dunav.
Spoznaja nove opasnosti razbudi joj mlohave misli. Slabo tijelo prima snagu od
jakog duha. Povue se natrag. Instinkt samoodranja goni je naprijed. Tmina
njezine apatije zaiskri poput ika njene svijee. I trai mogunost spasenja. Pohiti
u gornji dio hodnika, sluajui um to navjeuje sigurnu smrt.
Voda ide za njom kao neman da je proguta. Osjea je iza sebe, uje i zna odakle
polazi za njom. Gdje e je i kad dostii? Kad se uspne do onih eljeznih vrata, voda
e sve vie rasti i rasti do nje, preko nje, sve do grla, navrh glave. Ona e plivati,
uzdii se sve do stropa. A onda? Gore vie nema zraka, daha i svreno je.
U tim mislima pohiti do eljeznih vrata. Iznova zapone udarati. Ali niko ne uje
udarce. Ili su slabi, jedva ujni. Zar je u rukama utrnula snaga? to sada?
Ne. Valja se boriti. Traiti do posljednjeg asa. Vodi je snaga misli. Vraa se opet
dolje, osvjetljuje stijene, istrauje strop hodnika. Nije svuda jednako nizak.
Odjednom se die u visinu. Zato to? Mora da je neki razlog.
~ 336 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ne mie se s tog mjesta, neprestano osvjetljuje strop. Trai neto svim nagonom
ei ivota.
A voda dolazi sve blie. To razabire po umu to u gluhoj tiini odjekuje poput oluje.
Poinje istraivati zidine i slijeva i zdesna. Ve je dva puta prola ovim hodnikom,
urei se, a nijednom nije opazila povienje toga stropa. Sad u asu tolike opasnosti
ba to pobuuje svu njezinu pozornost.
Prostor izmeu ivota i smrti, izmeu vode i nje, sve je manji, a sve jaa snaga
borbe za ivot. Smrt je zapretala sve putove, zavalila sve prolaze, zasipala sve
uzmake, a jo uvijek tinja u njenoj dui izdrljivost. Smrt je hvata ledenom rukom.
Ona se otimlje. U bespomonosti tu je snaga duha to ne naputa borbu do
posljednjeg daha. Neka. Doi e voda, napuniti hodnik, a ona e se odrati nad
njom gore. Jo pravda ivi. Jo ona vidi, makar i svezanih oiju kroz te debele i
neprodorne zidine. Pouzdaje se u nju. Ustrajnost je ne ostavlja, makar joj se tresu
ruke i drhti srce od uma vode.
Grevito dri svijeu ljevicom i prinosi je k stijenama dok desnicom trai, tapkajui
odozgo prema dolje, u nadi da e nai nekakvu mogunost, uhvatiti se neega,
kakve udubine, krhotine u zidu, uspeti se kad se do nje dovalja bujica. Trai, a
mata joj stvara velike udubine u stijenama irom otvorene kroz koje blista danja
svjetlost. Mata joj otvara putove kojih nema, a ruke tapkaju. Krikne.
Odjek vlastitog krika prene je, dozove svijest, okupi misli. Zahvaa je neto kao
vojnika u posljednjem asu posljednje navale da umre ili pobijedi. Ruka joj lei na
neemu to je izazvalo njezin krik. Nastoji mirno prosuditi da se ne vara. Da nije to
predodba? Da, to je uistinu tako kako joj donosi svijest dodir njene ruke.
I prinese svijeu k izboini zida. Dugo gleda dok konano ne osjeti da to nije mata.
To je stepenica. Jedva toliko iroka da na nju stupi jedna noga. Od tog otkria
zaljulja se pod njom tlo. Prislonjena eka da je mine napad vrtoglavice. I onda mirno
i hladno gleda stepenicu. A to je gore? Ima li jo to iznad nje? Ima. Druga. I digne
svijeu.
Gore je i trea. Niz malih uskih stepenica uzidanih u stijenu. Diu se okomito u
kutu izboene stijene.
Valja biti jak i vrst da se mogne uspeti gore bez omaglice. Hoe i mora biti mirna.
Smiruje se, doaravajui izlaz iz hodnika. To joj daje novu snagu. Onda se odlui.
Uspne se na prvu stubu i uhvati se za gornju. Nekoliko okomitih stuba.
Onda se odjednom sputaju poloeno gore pod svod u neku tamu. Ljevicom dri
svijeu, desnicom se penje, a pod njom dolje umi voda i raste kao da izvire iz
zemlje. Dugo traje uspon. Oprez je zadrava. I nae se pred irokim otvorom. Tu
sjedne. Odmara se, promatra tminu i slua kako voda udara o stijene hodnika.
Pogleda oko sebe pa se digne. Pod je poploen. Uhvati je radost pa ubrza korake.
Ponovo se nae pred stepenicama. Ali ove su iroke i njima se lako uspinje. Pri
svakom se koraku bori sa slabou. Osjea kako tjelesna od asa do asa gine. Ali
duh je dobar, uzdrljiv, tvrdokoran, nepopustljiv, nepobjediv. Pred njom se otvara
~ 337 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
iroki valoviti ulaz. I prijee prag. Zidovi se proiruju, strop se sputa valovito. Od
svega toga raste nada. Kamo je to unila? Razgledava etverokutnu prostoriju.
Izgleda kao neka tajnovita odaja, ali bez prozora i svjetla. Zapaa neke krinje,
okovane eljezom.
Daljnje zapaanje ponovo zaustavlja omaglica. Na oi joj pada mrak, ali se dri i
bori.
Onda klone na koljeno, vrsto dri svijeu, uspravlja glavu. Misli. Svijea je sve
manja. Mora saznati gdje se to nalazi i dati znak onima u dvoru. Razabire da se
nalazi negdje gore, blie ljudima. Ali gdje? To valja istraiti. Najprije e smjestiti
svijeu. Nakapa na kamen vreli vosak i zatakne votanicu. Hoe da se digne. Vjee
joj se sputaju. S mukom ih otvara. Sad ne smije klonuti kad se ve nalazi izvan
dohvata vodene smrti.
Uhvate se u borbu volja i klonue, snaga duha i slabost tijela predana umiranju od
gladi. Prkosi i hrani tijelo posljednjim iskrama duhovnih sila. Otvori oi. Dugo
promatra neto tamno pred sobom, vrlo tamno. Zid nije. to je dakle? Ormar?
Plamen svijee sjevne kao neka velika svjetlost, kao sunce, i opet ugasne.
Nesvjestica je obori na pod. Ne mie se. Rub njezina odijela sloio se uz posljednji
komadi svijee koja je dogorijevala. iak polako plamti, pribliava se tkanini,
silazi sve blie i zahvati. Plamiak svijee polagano se stapa s rubom Gordaninih
haljina.
~ 338 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BOLNO RAZOARANJE
Sutradan, vrlo rano, stigne Damir u dvor i nae princa ve budna. Obojica su
izmueni, neispavani. Ni jedan ne govori nita, a obojica teko iekuju rijei. Ivan
uti od straha pred nekom neizvjesnom nesreom, a Damir od strepnje da princ ne
bi opazio brigu to mu svu no nije dalo mirno spavati. Napokon Ivan ree:
- Odvie sam rano otiao, a da bih s njom govorio. Ali znam da e doi pred doruak
da posjeti Gordanu.
- I tako e se napokon rijeiti zato ona ne izlazi i ne daje od sebe glasa ve toliko
dana.
Boji se i spomenuti njezino ime. Ove noi njegovo je srce opet uzdrhtalo. Kao da se
probudilo od prelijepog sna mirovanja kojim se toliko oduevljavao prije nekoliko
dana kad je govorio svojoj majci.
I sad, kad je princ spomenuo njezino ime, osjetio je udarac u srcu, burno kucanje,
stezanje i elju da pobjegne, da nestane i ne mora s princem govoriti o Gordani. A
ovaj raspreda razgovor:
- itavu mi se no inilo da ovim dvorom odzvanja neiji zov. Tako muklo kao da
dolazi izdaleka. Kao da me zove ona. Znam, sve su to predodbe nemirne due, a
ipak se ne mogu oteti njihovu utjecaju.
- Nemam volje nizato. Sjedio bih i zurio preda se. Kao da stalno neto ekam.
~ 339 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- To je prevelika rtva. Njezino velianstvo ne moe biti bez svojih dvorana. Oni
poznaju sve njezine elje i potrebe.
- Da, visosti, kraljiina bi udobnost teko stradala kad bi sada uzimala novo
dvoranstvo. I ba zato je odluila da iznajmi jednu palau u gradu i tamo se
nastani.
- Kraljica ne ide iz dvora? Nikad to neu dopustiti. Zar zbog nedostojnih kavga
naih dvorana? Kako je njezino velianstvo moglo i zamisliti da bih na to pristao.
Prije u maknuti s dvora i jedne i druge dvorane. Nai u sredstva da ih prisilim na
mir i red. Kako je kraljica mogla i pomisliti da se udalji iz svojih kraljevskih odaja
gdje je provodila dane za ivota mojeg oca. Duh pokojnika ne bi mi nikad oprostio. I
ja bih se sam sebe zastidio.
- Da visosti, ali...
Ivan mu ne da govoriti:
- Ne, preasni, smjesta u izdati najstroe odredbe. Kakav bih bio sin svojeg oca,
kad bih njezinom velianstvu dopustio da ode.
~ 340 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to se zbilo?
- Udaljila se iz dvora.
- Moda kraljicu nisu prepoznali kad je otila s dvorankama. Bilo je kasno uveer.
- Juer su vai dvorani uskratili kraljici da primi egerskog biskupa i neke velikae s
kojima je njezino velianstvo eljelo raspravljati u korist vaega izbora.
- Moji dvorani? - usklikne Ivan i estoko pozvoni, sav crven od gnjeva. - Ako su to
uinili, teko u ih kazniti. Njezino velianstvo neka se vrati. Sve u popraviti.
~ 341 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"Da se barem nije ogluila mojem savjetu!" - pomisli Ranzano, promatrajui prinev
pogled pun istinskog osjeaja.
Neki osjeaj nesigurnosti smuti mu duu. Daleka, nejasna maglena slutnja polako
se uvlai u nju. I obori glavu. Ranzano ga promatra i odgovara:
U prvom asu osjetio je Ivan teko razoaranje i bol. Progovorio je glas srca. Ali
odmah zatim zapone raditi njegov mozak. I zagledavi se u poslanika, naglasi:
- Nikako, visosti. Naprotiv, kraljica vam poruuje: ostaje vjerna svojoj zakletvi
vaem ocu za njegova ivota i nad mrtvim tijelom.
- Ne sumnjam da bi ona krenula vjerom prisegi, ali njezin korak krnji moje nade i
ljubav koju mu je poklanjala i koju ja tako iskreno uzvraam.
"O, Beatrice! Nee li poaliti to naputa ovog mladia" - uzdie poslanik, a glasno
ga uvjerava:
~ 342 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vaa visost i danas posjeduje itavo kraljiino srce. Nitko i nita ne moe vam ga
oteti. Njezino velianstvo ostat e do izbora izvan dvora, a onda u sam nastojati da
opet ue pod ovaj krov. A sad, poto sam izvrio svoju dunost, neka mi je
doputeno da isporuim kraljici vae poruke.
- Recite joj da sam neizmjerno alostan zbog njenog odlaska i molim neka me
udostoji izvijestiti o svojem zdravlju. Poslat u Damira svakog dana Gordani da ga
obavijesti o kraljici.
- Ba to sluti na zlo. Kako vidite, zavarala je i vas, samo da nesmetano moe otii iz
dvora i da je ne traite. Opet se negdje dala na izborne rasprave. O tom nema
sumnje. Savjetovao bih vam, gospodine Damire, ne doputajte toliko svojoj eni.
Odvie je lijepa, a da bi se smjela kretati bez vae pratnje. Vidite, kraljici je rekla da
ide kui, a vama da je bolesna.
Ranzano ustane da se oprosti. Ivan ga nije zadravao, jedva ekajui da ostane sam
sa svojim prijateljem.
~ 343 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
I princ i Damir zaboravili su kraljiin odlazak iz dvora. Obojici je ovog asa na umu
samo Gordana.
- I to je mogue.
Damir potri niza stube, baci se na konja, pa izjae iz dvora. Njegovo kratkotrajno
izbivanje priinilo se Ivanu beskrajnim. Neprestano je gledao u dvorite ekajui
povratak svojeg druga.
Kad ga je spazio kako jae u dvor i silazi s konja, uputio se k vratima. Damir ue i
najavi:
- Nigdje se nije pojavila. Ni kod moje majke ni kod Beci. Nitko je nije vidio.
- Nitko nije vidio izii iz dvora plemenitu gospou. Ni juer ni danas. Ni ovih dana.
I sad obavijesti Berislavia o Beatriceinu odlasku. Ovaj slua zapanjen i nakon male
utnje primijeti:
~ 344 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Neto me onog asa uhvatilo. Logino razmiljajui o tom, morao bih zakljuiti
dvoje: ili je kraljica uistinu htjela da ovako rijei sablazni koje su izazvali njeni
dvorani, ili mi zbog neega kani uskratiti svoju sklonost?
- Gordana nije bila bolesna, ali je bolesna kad elim da je posjetim i zamolim neka
se vrati. I zaista je otila kriomice. Kako bi mogla izai, a da je ne vide? Znai da se
preodjenula.
- Rei u ti iskreno to mislim: kraljiin odlazak smatram ili dobrom taktikom ili
izdajstvom prema tebi.
- Kad bi Gordana bila s njom, ne bi stvar tako izgledala: Naprotiv, morao bih
pretpostaviti da su se dogovorile otii samo zato da ljudi ne bi imali prilike stvarati
sumnje o tvojim odnosima i nakanama prema Gordani.
- Ne varaj se. Ne zna sakriti svoje osjeaje. Moda je kraljica otila s Gordanom da
sprijei govorkanje kako nee uzeti milansku princezu, a sam zna da bi to loe
utjecalo na tvoj izbor.
- Izbor, vjeno moj izbor. Svi se brinete za moj izbor, a nitko za mene. Ni kraljica ni
Gordana nemaju prava da me razapinju na kri.
~ 345 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Na alost, visosti.
- Gdje se nastanila?
Ta vijest udari princa i Damira kao grom. Potvrivala je sve malo prije izraene
sumnje i objede.
- Neka me onda vaa visost ne pita, jer sam vazda okrivljavao kao i svi nai dvorani.
- Nemojte, ljudi, to bi bila katastrofa moje due, moje vjere. Ona je prisegla mom
ocu za ivota da e mi biti majka. Prisegla je nad njegovim mrtvim tijelom, prisegla
pred svima. Na mrtvo tijelo ne polae se kriva prisega.
~ 346 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kako?
- Htio bih uti, preasni gospodine, vae mnjenje o nastalim dogaajima. Molim vas
recite mi: to mislite o tome? Baka samilosno promatra princa Ivana.
- "Jadni mladiu kad bi znao biti zahvalan, sad bih ti sve razotkrio. Tvoja kruna je u
ruci tvoje dareljivosti. ini se da nema ruke."
Dok tako razmilja, uti, a princ se zavezao u tmurne misli. Baka ga prene:
- Nakon onog nesporazuma u vijeu nisam ga vidio, makar ga svakog dana ekam
da se izjasni o mojoj bojnoj osnovi.
- Preasni gospodine, pozivam vas kao prijatelja mojeg oca i molim da mi kaete
istinu.
~ 347 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Do ovog asa nisam opazio nita to bi mi moglo dati povoda da naem kakav
znak nezadovoljstva prema vama. Uvjeravam vas: im mi odnekle bljesne najmanji
traak kakve spletke ili nezadovoljstva prema vama, pojavit u se pred vama i razot
kriti svaki pokuaj protiv vas.
- "Sad ima, eto, prigode da kupi urotu koju bih ti mogao otkriti." Tu misao
prenosi Baka svojim prodirljivim pogledom u prinevu duu. Oito nije nala puta.
Mladi zakima glavom:
- Ne, niste me dobro razumjeli, preasni. Htio sam vas samo upozoriti da o tom
razmiljate pa da mi kaete svoje mnijenje. Znam, vrlo sam mlad, spletkama ne
vidim povrinu, kamoli da im zavirim na dno. Otuda moje pitanje stavljeno vama,
mojem najbliem prijatelju.
- Jest, to ste dobro rekli, najblii sam vaoj visosti i elim to ostati do smrti.
- "A moja monja jo uvijek prazna. Ni obeanja ni plae" - mrmlja Baka za sebe. -
"to li je to humanistika nauka uinila od sina kralja Matije! Mogao bi biti sjajan
kad bi znao da vladari ne stjeu prijestolje rijeima."
- Simono neka poalje glasnike svim lanovima vijea i sazove ih za sutra popodne.
- Opaa li on tu opasnost?
- Njegovo opaanje nije nikakvo. U mojoj su ruci dva vladara: Vladislav, i princ Ivan.
Mogu da jednog svrgnem, a drugog postavim. Ako princu otkrijem urotu, Vladislav
je pao. Ako zautim princu, Vladislav moe zavladati, a princ pasti.
- utim jer ako se sada ne uspnem do blaga i asti, nikad mi vie to nee uspjeti.
Moja je utnja lanani most po kojem elim doi do vlasti. Jo samo koji dan i
vojvoda Iloki bit e u Budimu.
~ 348 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vojvoda Iloki ima odluiti. Ako mi prui nedvoumno jamstvo estite nagrade,
otkrit u mu urotu.
~ 349 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
STARI RADULO
Stari kraljev pouzdanik Radulo ivi u jednom kutu dvora gotovo zaboravljen. Srvala
ga bolest od alosti za kraljem. Dugo godina poivio je uz vladara. Bio mu je sluga i
pouzdanik. Dvorio ga u lonici, a isto je tako dobio vlast da zapovijeda u njegovim
radnim sobama, obavlja slubu nadglednika ureda u kojem su bile usredotoene
sve kraljeve tajne.
- Ne, nisu to Napuljci. Juer su otili, a danas se dogodilo isto. ujete li to, Radulo.
to da radim?
- Hajde da sam vidim kako to izgleda. Ali pazi: neka nitko ne bude prisutan.
- Obrni ih hitro, hitro Simono. Duh pokojnog kralja svisnut e kad to vidi. Kako je
pokojnik vikao kad bi gavran samo malo bio pomaknut prema zapadu. Odmah je
mislio da prijestolju prijeti pogibelj. Okreni ih, Simono.
~ 350 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, Napuljci nisu - zamiljeno e starac - a samo oni ele da zapadne vlast
Hunjadija u ovom kraljevstvu.
- U srcu mi neto veli: okrenuti gavrani znae izdajstvo, crno vjerolomstvo princu.
Samo izdajnika ruka moe okretati gavrane.
- Kako? Otkuda?
- Pazi, Simono! Otkrivam ti tajnu koju znam samo ja. Moram to uiniti da od princa
odvratim pogibelj. Ali znaj: ovo je tajna pokojnog kralja i nikome je ne kazuj.
Mladi pogleda arkadu u zidu kraljevske odaje gdje stoji umjetniki izraen
ogroman kip od drveta.
~ 351 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Doi za mnom.
- Pogledaj sad ovo: tu ravno u zatiljku ovog kipa ima za druge nevidljivo dugme.
Evo, opipaj ga.
- Izvuci dugme i onda ga gurni desno, ali polako. ekaj, pomoi u ti.
- Vidi, to nije pravi zid, nego okreeno drvo kao da je stijena i pomino je. Kad se
dugme jae povlai, drveni se zid pomie sve vie udesno toliko da se ovjek moe
provui.
Simono se iznenadi.
- A to mu je to trebalo?
Starac povue k sebi mjedenu ipku to je izila iz kipa, a zid se potpuno pomakne.
Simono zakorakne u tamni prostor. Iza njega stupi Radulo.
- Tu je tamna komora. Ovdje moe stajati. Daj mi ruku, evo, sad ovdje gurni zid
natrag. Tako. Tu ostaje samo malo od krinuto ako hoe da vidi u odaju. Gledaj
ravno izmeu ruke svetoga Antuna.
- Ti si u tami, a oni na svjetlu. Tko moe posumnjati da je ovaj zid drvo, a ti sve
uje i promatra.
~ 352 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to je u toj prostoriji?
- Kamo?
Kad Simono odmakne drveni zid okreeni zid, svjetlost padne k njima u komoru.
Radulo potapka po zidu i eljezo zatropoe.
- Nemogue, ali ipak otvori. Tebi je lake. Vrata nisu za kljuana. Skini preku.
eljezna preka padne na pod, a Simono otvori vrata. Zaguljiv dim sune mu u
obraze.
- Idite mi s puta.
Starac se brzo izvue u kraljevsku uredsku sobu. Iza kipa Simono, provlaei se sa
enskim tijelom. Suknja joj tinja.
~ 353 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Vlana suknja jo tinja. Radulo brzo ugasi goruu tkaninu, a onda obojica
zapanjeno promatraju blijedu, nepominu djevojku. Kosa joj rasprena, blatna i
vlana.
Simono je trao pred njima pa ga nisu dospjeli nita pitati. A kad stigoe pred
kraljevski ured, nije im odgovorio na brza pitanja, ve samo gurnuo vrata. Obojica
prijeu prag i ugledaju na podu nepominu Gordanu i uz nju Radula. Ivan vikne.
Damir je zadrao krik, ali nije mogao zadrati uas to mu je preao itavim biem.
Upro se o stol na kojem je stajao crni gavran. Ivan se baci na zemlju i uhvati
Gordanine ruke:
- Ledene su.
- Lijenika! - zuzdravajui se, veli Damir, i stade trati, ali ga Radulo zaustavi.
U prvom asu nitko, osim Radula, ne misli odakle je i kako Gordana stigla u
kraljevski ured u takvom stanju. Princ samo dre za njen ivot. Damira hvata oaj
od pomisli da je mrtva, a lijenici se vrzu oko nje.
~ 354 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Samo Radulo razmilja i stvara zakljuke, a pri tom promatra princa koji ne skriva
zabrinutost. Gotovo u pozadini stoji Damir. Potresaju ga dvije nevolje: neizvjesnost
Gordanina ivota i teka izvjesnost da se ljubav u njegovu srcu samo pritajila, a
nova pogibelj Gordanina probudila ljubav pa jaue kao poludjelo dijete. Lijenici se
brinu oko Gordane i odgovaraju na Ivanova pitanja.
- to je s njom?
- Onda je probudite.
- Pokuat emo.
Princ sjedi u naslonjau, rukama podupre glavu i nastoji srediti misli pravog tekog
udarca, kad je opazio Gordanu. Damir stoji nasuprot njemu i uti. Radulo se jo
uvijek ne mie od kipa, oito eka da bude princu na usluzi.
Naprotiv, Damir, stariji i zreliji, u svome dubokom oaju baca na sve strane poglede
to pitaju i trae razjanjenje. A ne vide nita do Radula kako stoji uz kip svetog
Antuna. Dok je Simono pohitao gore k princu i Damiru, oprezni Radulo izravnao je
zid iza kipa da sauva tajnu svojeg pokojnog gospodara. I tako Damir ne vidi nita,
osim golog zida i kipa.
- to je?
~ 355 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nije se probudila?
Kratka utnja. Ivan sklopi obrve i zamiri. Damiru se ini kao da zaustavlja suze.
Okrenuo se i poao prema naslonjau. Iskoristivi ovu priliku, Damir tiho zapita
Simona:
Starac ponovo otvori zid i pokazuje princu i Damiru kako je pokazivao i Simonu.
Uzevi iz ureda svijee i upalivi ih, stadoe sve pomno razgledavati. Snebivajui se,
sluaju princ i Damir i promatraju tajnu graevinu kralja Matije.
Princ razjanjava:
- Iz bijele kule vodi put prema Dunavu ispod dvora, presijeca zidove tamnice i vodi
ravno do rijeke, upravo tamo gdje su usidrene kraljevske lae.
- Prema tome, Gordana je krenula iz bijele kule da stigne ovamo - ree Damir.
- Vjerojatno je ila za tragom nekog izdajice - naglasi Radulo. - Nali smo je ovdje
nepominu. Njezina je suknja tinjala.
- Od ega se upalila - primijeti Simono - ali tkanina je bila vlana i zato se oganj nije
mogao razviti, ve se samo dimilo i zaudaralo pa sam to primijetio.
~ 356 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pokojni kralj kasnije je dao probuiti ove zidove u komori da spoji hodnik sa
svojom kraljevskom radnom sobom ako bi trebalo bjeati iz dvora da moe sa
sobom ponijeti dragocjenosti i vane kraljevske spise.
- Idemo dalje da vidimo koji je put prevalila - predloi Damir. Simono uzme svijeu i
dade je Radulu. Koraao je polagano. Simono ga pretee i izgubi se u tmini. Zamalo
su uli njegov poziv.
Nosei pred sobom svijeu, mladi dvoranin gledao je kroz otvor, niz zidinu u neku
tamu.
- U stijeni su uklesane uske stube - povie Radulo. - Moe se silaziti, ali oprezno.
Damir povue Simona pa ide naprijed. Naavi stepenice hodnika polako se sputa.
Razabravi da je Simono rekao istinu, vrati se gore:
- Ovu peinu mogu maknuti samo oni koji su upueni u nacrte kako je graena -
razjanjava princ.
- Da, vaa visosti - potvrdi Radulo - ali voda moe prodrijeti kroz kamen ako ga
netko probui.
~ 357 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vaoj visosti savjetujem neka odmah dade pregledati na Dunavu dzlaz iz hodnika
pa e najbolje razvidjeti to je.
- Da, to je potrebno - pouri se Damir - ako voda dopre do stropa hodnika, navalit
e u prizemlje dvora.
- Vaa visosti, ne ulazite vie ovuda. Neka nitko iz kraljevskih ureda ne sazna za
ovo skrovito mjesto. Simono e ga trebati.
- Idite Berislaviu, neka odmah uputi dolje ljude da se zaustavi navala vode iz
Dunava.
U krajnjem krilu drugog kata nale su je kako lei kao bez due. Oko nje lijenici. U
pozadini sluavke. Lijenici su joj trljali ruke i sljepooice. Sve uzalud. Ona se ne
budi.
Prineva majka, gospoa Borka, budno prati uinak tih pokuaja. Suzne plave oi
upijaju se u Gordanino lice, posuto mrtvakom bljedoom. Ona vikne:
Lijenici brzo podmetnue boicu mirisa. Svi pogledi istrauju Gordanino lice.
Polagano se budi. Ispod vjea provire zamagljene oi. I zure ukoeno. Vjee se opet
sklope, ali se ponovo otvaraju. Privikla na tminu, ne podnosi svjetlost. Slabost joj ne
doputa da se digne, ali duh shvaa gdje se nalazi, osjea elju da ustane, ide,
govori.
- Ve etiri dana.
~ 358 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nije na dvoru.
- Kako je?
- Pitala je za kraljicu.
- I ni za koga drugog?
- Samo za nju. Rekli smo joj da nije na dvoru, a ona uzdahne: "Oh, prekasno sam
stigla."
Ali te veeri Gordana nije vie nita govorila. Poto su joj dali mlijeka i neki lijek,
zdravo tijelo obuzme san. Princ se uputio s Damirom k Dunavu gdje je kraljevski
graditelj otkopao zemlju, tik uz obalu rijeke, traei rupu kroz koju ulazi voda.
- Voda nikako. Ili avo, ili ovjek. To je izvreno juer ili prije. Ali mi emo obustaviti
provalu vode u dvor. Poto zabrtvim ovdje rupu, iskopat u duboke jame pokraj
dvora i isprazniti hodnik.
Sutradan prije podne Gordana zatrai da joj pomognu do sjedala. Zatim zamoli
gospoe neka dovedu princa Ivana i Damira.
Gospoa od Brezovice sasluala je njezinu elju i javi im. Princ i Damir odmah se
pojave u njezinoj sobi. Prinev topli pogled odraavao je beskrajnu njenost i vrelu
ljubav. Damirove crne oi kao da su se pretvorile u neprozirnu no. Nita nema u
njima od zaguenog plamena njegova srca. Samo je skupio obrve kao da mu smeta
svjetlost s prozora. Obojica istrauju blijedo Gordanino lice, propalo i umorno. Ali
oi su ve zadobile sjaj.
~ 359 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
iroka haljina pokriva je do ruba cipela. Crveni haljetak obavija joj plemenite linije
djevojakog tijela. Obojica se poklone. A ona ih gleda ozbiljno, gotovo zabrinuto.
Ali Damir se ne slae s njim, ve gleda u bademaste oi, oekujui strahovitu istinu.
- Nitko u ovom asu nije toliko nesretan kao ja, visosti. Moram vam razoriti san o
ljubavi i vjernosti onih na koje se oslanjate.
- Visosti, kraljica nije otila s dvora zbog sukoba svojih dvorana s vaima.
- Otkud vi to znate?
- Vi ste sve to znali unaprijed, Gordana? - pita Damir. - Zato nam niste rekli.
- Nisam dospjela, itala sam kraljici rijei filozofa i raspravljala s njom, kad je stigao
egerski biskup. Beatrice me ostavi da itam dalje a ona ode u zelenu dvoranu da
primi biskupa i kako je sama rekla, da ga iskoristi. Dok sam itala, ujem
aputanje izmeu Enrica i Nardelle u drugoj sobi. Enrico ju je uputio kako ima
izazvati dvorane njegove visosti na tunjavu. Tada su se u mojoj dui otvorila neka
~ 360 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
tajna vrata kroz koja sam sa gledala skrovite zasjede. Saznavi iz tog razgovora da u
kraljii noj zelenoj odaji vijeaju Ranzano, Francesco i egerski biskup s kraljicom,
bilo mi je jasno: tamo u saznati zato se moraju izazvati ti sukobi i jo mnogo vie.
Ni asa nisam promiljala. Oduljam se do vrata zelene odaje. Vrata su bila
pokrivena zastorom.
- I uli ste itavu osnovu? - usklikne Damir, dok je princ utio osjeajui da e sada
doivjeti teko razoaranje.
- Isprva nisam mogla uti nita jer su govorili vrlo tiho, samo je koja rije doprla do
mene. Ali se nije moglo razumjeti ni povezati. Ipak sam jasno razabrala tri imena:
Filipec, Petar i Vladislav. Oni su nai prvaci.
- Vladislav eki. Tada je kraljica podigla glas, rekavi da se itava osnova potanko
moe raspraviti u bijeloj kuli, neka se odmah svi upute onamo jer e biti nesmetani
i tamo e sklopiti ugovor s egerskim biskupom koji je opetovano kraljici ponudio
svoje konaite i vodstvo pristaa.
- Sasvim prirodno. Pohitala sam ravno u kulu i odabrala za skrovite stube to vode
u neki podzemni hodnik. Francesco je stigao za mnom, gotovo me progonio i
zatvorio me, nato mi se ciniki narugao da u tamo ostati dovijeka.
- Idem kraljici - razbjesni se princ - neka mi dade razjanjenje o inu njezina brata.
Kaznit u ga nesmiljeno.
- Visosti, vi nemate pravo traiti razjanjenje jer biste grdno izloili moju ast, ne
samo pred graanima grada Budima nego u oima svega plemstva. Nitko ne bi
stradao samo ja.
- Ako vaa visost ode kraljici d zatrai od Francesca zadovoljtinu zbog mene,
ostavit u Budim i nikad se vie neemo vidjeti.
~ 361 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Osnova o kojoj je kraljica imala raspravljati u bijeloj kuli nije bila preda mnom
raspravljena jer su me zatvorili, ali poto je kraljica otila, vaa visost vie ne
sumnja.
- Kraljica je prisegla mojem ocu za njegova ivota, prisegla je i nad njegovim mrtvim
tijelom.
Prineve oi odraavaju preneraenje nad slomom njegove vjere, nad oitom grdnom
izdajom kraljice Beatrice Aragonke.
Baka ne treba da o tome sazna. Molim vas, visosti, uinite mi tu ljubav - moli ona,
uzevi njegovu ruku.
Damir je ve skoio.
- Uzet u najboljeg konja. Za nekoliko sati se vraam. Sastat emo se opet ovdje kod
vas, Gordana.
- Do izbora su jo etiri dana. Vaa preasnost nije otkrila nikakav trag Filipeve
nevjere?
- Do danas jo ne. Za danas poslije podne sazvao sam vijee, a svi su lanovi, osim
Filipca javili da su sprijeeni. Jo se nisam usudio da to javim princu, a ipak
moram.
~ 362 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi biskupe treba da uzmete sve u svoje ruke, vas ionako u budunosti eka
kancelarska ast i dunost.
- Stigne li vojvoda danas ili sutra, sve e se brzo rijeiti - naglasi Baka.
U podne vrati se Damir u dvor sav znojan, bez daha i rijei. Odmah se najavi
princu. Zajedno su otili Gordani. Teko je ekala rezultat njegova puta.
Ta vijest padne kao peat na otkrie izdaje. Ivan se zagleda u pod i obori glavu, dok
je Damir nastavio:
- Varadi trai od vas, visosti, drue moj, da kraljicu sa ita vim dvoranstvom uhitite
i zatvorite u tvravu kao linosti pogibeljne za sreu i mir kraljevstva.
~ 363 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
vae pravo, vae osjeaje. U zagrljaj su vas uzeli da opljakaju vau imovinu i unite
vas. Nema saveza, nema bratstva s Aragoncima.
- Uhvati izdajicu Ivane - vikne Damir. - Posluaj Varadija. Neka zapone borba.
Princ je sjedio, pokrivi lice rukama. Uto se otvore vrata. U sobu ue Stjepko sav
zadihan.
Poto joj nitko ne odgovori, djevojka se uspravi, obazre se u sobu i pogleda princa
Ivana. Njegovo lice ne odraava zanimanje za one koji dolaze. Pogled mu je pun boli
i razoaranja. Gordana mu pristupi:
- Prisege mojem ocu, prisege nad njegovim mrtvim tijelom. Moe li se zaboraviti
takvo svetogre?
- Nita nije toliko sveto to Aragonac ne bi pregazio. Poslat e svojeg slugu da vam
zarine ubojito oruje u srce, a doi e k vaoj postelji da tuguje nad vama.
Pokvarena eljad do sri, jednako lakoma za zlatom i bratskom krvi. Ne troite svoje
sile, alostei se nad otkriem prevare. Evo, pogledajte dolje Hrvate. Naviru u
dvorite poput bujice da rue zlou. Pouzdajte se u njih.
Mladi princ gleda je s izraajem njene ljubavi. Ali ne izazove uzvraanje. Ispod
njenih tamnih trepavica gledaju ga smee bademaste oi ozbiljno i mirno:
Gordana mu pokazuje:
- Tamo daleko u prvom dvoritu vidim njegov modri barjak. Odande mora doi.
- Pravedno i spasonosno.
~ 364 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to je zapravo uinila kraljica? Prevarila je samo mene, moje srce, moje nade.
- Strahovito pati.
Taj duboki Gordanin uzdah pun zanosa zadri Damirov pogled neto predugo u
njenim zjenicama.
- Sve je sitnica uoi otkria tako strane kraljiine prevare, uoi izbora kad valja
raditi brzo, ozbiljno, hrabro i mudro. Upravo je srea to dolazi vojvoda, pravi
mukarac da uzme vodstvo i zamahne lijevo i desno. Eno nose njegov stijeg, vidim
ve etovou Mirka. I njegova eta dolazi.
~ 365 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ujae, Hrvati!
- Moj as se pribliava.
- Prije nego zapadne sunce potpisat e vojvoda moje uvjete i zapeatiti ih svojim
dukatima.
- Znai: kad sutra prijeemo prag kraljevskih ureda, gazit emo preko leine
kancelara Filipca.
Bela Ferenczy pokae prema vratima kancelara Filipca. U oima mu sijevne plamen
osvete i itavo lice pretopi se u mrnju. Onda dotri dvoranin. Saopi Bakau
prinevu poruku da prisustvuje doeku izaslanstva hrvatskog plemstva, a onda se
uputi kancelaru. Baka ode za dvoraninom. Naao je Filipca kako s prozora gleda u
dvorite. Zluradim smijekom pristupi Baka svojem takmacu:
- Moda? Uvjeravam vas da e sigurno biti tako. Bolje poznajem Hrvate nego vi.
Kancelar krene od prozora, ali ne izlazi u hodnik, nego u Bakaevu sobu. Ovaj ga
slijedi. Ba pred njegovim stolom Filipec se zaustavi i sagne k mramornom gavranu:
- Jo uvijek sjeveroistok?
- To osjeam i ja.
~ 366 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- O takvom zloinu ne moe biti ni govora - uvjerljivo potvrdi Filipec pa ide k princu,
smijeei se.
- Kunju. Ako je ne izdri, moj e put voditi ravno k vojvodi. Uz moju i vau pomo
vojvoda Iloki pobijedit e neprijatelje.
- Do posljednjeg slovca.
~ 367 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
I gledaju se oboje kao da stvaraju nijemi ugovor. Kroz prozore dopire buka s
dvorita. Topot konjskih potkova, zveket oruja, tropot titova, mrmor glasova,
dozivanje, klicanje stapa se u val prijetee oluje, priinja se kao grmljavina.
Naas digne pogled. I dok promatra Filipca kako podatno i ljubazno razgovara s
princem, izrie nad njim smrtnu osudu. Pa Stjepko dohiti i neto javi Berislaviu.
Ovaj ide k princu:
- ekam ih od srca.
Pogledi joj lete s perjanice k perjanici, s dolame k dolami. Onda nestaje slike iza
visoke mramorne ograde. Skrivajui se iza kipova u hodniku, nastoji doi blie k
predvorju. Iza njenih lea izlaze iz odaje Damir i Baka, urei se na doek.
- Oito je ve u dvorani.
- Je li vojvoda ve u dvorani?
~ 368 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
uvi sve to, Baka i Damir se vrate u sobu iz koje su upravo izili. etovoa Mirko
ustoboi se pred Gordanom. Ona ga odmjeri istraujuim pogledom:
- Gdje je vojvoda?
- Teko je to rei.
- Zar nije stigao? Morao je stii, kad ga ovdje tako teko iekujemo.
- Kakve obavijesti?
- Da vojvoda odmah ide u Be jer se izbor kralja odgaa na dvije sedmice, a u Beu
vojvodu ekaju knez Bernardin i Stjepan Zapolja na vane dogovore.
- Nee im poi za rukom! - udari Damir o tok svojeg maa. - Vojvoda e stii do
izbora, odmah emo poslati glasnika da ga vrati.
~ 369 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Nemila vijest teko ih pogodi. Baka se odetao pognute glave k prozoru gdje
Ferenczy promatra guvu u dvoritu i prislukuje klicanje hrvatskog plemstva.
Gordana ga stigne:
On se pokloni i slijedi je u dno sobe gdje je stala u osamljeni kut. Uzbuenost joj
natjera krv u lice.
- Preasni gospodine, rekli ste mi malo prije da danas stavljate na kunju Filipca.
Ako, dakle, steknete vanih dojmova koje biste inae saopili vojvodi, molim vas
otputite se princu.
- Va dar zapaanja ovog vas je puta zaveo predaleko. elim prinevu pobjedu kao i
vi i svaka me spletka protivnika uznemiruje, ali ne strai. Vjerujte: neu doi
prekasno naem li i najmanju potrebu da saopim kakvu vijest, savjet, bilo to
vano za princa i nau stvar. Ali ne njemu, nego vama.
Iz hodnika do njih ponovo dopre buka i tropot. Gordana, Baka i Damir krenu u
hodnik da vide to je.
~ 370 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nita ne ini, visosti. Sad bar znamo na emu smo. Oni su se povukli u svoj tabor
i otvorili borbu. Na njihovoj je strani zloa, na naoj je dobro i ono e pobijediti.
- Varate se. Dobro je jae od zla, ali je ruka koja upravlja zlim jaka jer je ruka sile.
- Zastavu dobra uvijek uzima ruka slabih, malenih. Samo zato toliko puta
pobjeuje zlo. Ali vi se uspinjete na prijestolje, gore moete dobru izvojtiti sigurnu
pobjedu. Uzdajem se da e vaa ruka biti isto tako jaka kao to je plemenitost vaeg
srca.
Onda joj se pokloni i krene gore u svoje odaje. A ona ode ravno prema Damiru i
zaustavi ga:
- Nagovorite princa neka izvri Varadijev savjet. Priajte kako su zavarali Lovru da
nas ostave bez voe. Sad idem Berislaviu da odmah otpoalje za vojvodom. I Mirka
u poslati. On e ga dostii, makar mu se brda i gore sunovratili na put.
- Na to?
- I mi.
- Ako se Lovro Iloki ne vrati do izbora? to onda? Zar emo ostati bez voe?
- Meu tolikim mladim junacima jamano e se nai jedan dovoljno hrabar i smion
da se stavi na elo.
~ 371 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
- Filipec je zavarao vojvodu. Nitko drugi. Zato je lupe s tolikim ravnodujem govorio
o dolasku Hrvata.
- Kao da je slutio da ete se sloiti s vojvodom protiv njega i kraljice. A vojvoda moe
jo stii.
- Svejedno, ja kopam.
- Gordani?
- ekam jo danas vojvodu. Moda ga ipak neki glasnik stigne. Milije mi je primiti
od njega zadnju rije nego od ene.
- Ali ne bih mogao dobiti jamstvo da e mi se isplatiti ucjena. U nje je vlast nad
vojvodom. Gordana me shvaa, zna to hou, jo su dva dana do izbora.
~ 372 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
U TABORU UROTNIKA
Usred Budima skuplja se radoznali svijet. Promatra novu impozantnu palau
egerskog biskupa. Pred velikom veom stoji poasna napuljska straa i svakog asa
zaustavlja gospodu i opet ih puta u palau. S one strane u udobnoj dvorani sjedi
Beatrice uz veliki rezbareni stol. Crne alobne ipke zaokruuju joj lice. Tamne oi
promatraju paljivim mirom gospodu oko stola.
Uz nju su egerski biskup Orban i njegovi pristae biskupi i velikai. Nasuprot njima
sjede dva fratra. Pokraj nje stoji Filipec. S glave mu je pala fratarska kukuljica, ivo
ispituje svoja dva fratarska druga. Njihovi odgovori i dranje pokazuje da nisu vini
fratarskom nainu poniznog govora. Dranje otvoreno navjeuje velikako
porijeklo. Stariji od njih poluglasno obznanjuje:
- "Na elo ove drave, na razne asti, kao i u kraljevskom dvoru, imaju se postaviti u
prvom redu sinovi ovoga kraljevstva. U prvom redu oni koji su kralju Vladislavu
pomogli do prijestolja, dakle, svi ovdje prisutni na elu s Petrom i Matom Gerebom,
Stjepkom Zapoljom i drugim,koje emo predloiti.
- "Meutim, ispunjenje svih tih uvjeta ne moe vrijediti ako njegovo velianstvo kralj
Vladislav ne bi htio ispuniti uvjet koji ovom kraljevstvu omoguuje da i dalje uiva
~ 373 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ona se ne mie. Bijelo mramorno lice u okviru crnih ipki nalik je kipu. Oi su
uperene u izaslanika kralja Vladislava koji odmah sveano izree:
- Primamo sve ovdje navedene uvjete u ime njegova velianstva kralja Vladislava.
- U ime kralja Vladislava primamo i ovaj uvjet doslovce. Jedino molim ovaj asni
zbor da uvai ovu okolnost: kralj Vladislav vezan je vjeridbom za brandenburku
princezu Barbaru.
Jo prije nego je Filipec postavio to pitanje, Beatrice sagne glavu prema napuljskom
poslaniku, a Ranzano zamoli da ga sasluaju:
- Prije nego to iskaem svoje mnjenje o ovom dodatku ugovora moram izaslanike
njegova velianstva kralja Vladislava uputiti u historiju ovoga uvjeta. Njezino
velianstvo kraljica isprva je odluila podupirati izbor princa Ivana svim svojim
sredstvima. Njemaki nasljednik prijestolja Maksimilijan, poznavajui golemu
vrijednost njezinog velianstva za izbor novog kralja, posebnim ju je pismom
zamolio da podupre njegove zahtjeve za prijestolje, on joj nudi svoju ruku, no ona je
to odbila.
Tada uzima rije kancelar Filipec i ita pisane ugovore mrtvim kancelarijskim
rijeima, toku po toku. Poto je zavrio itanje, odjednom se digne Ranzano i
predloi da se u ugovor uvrste ove rijei:
~ 374 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
dre tajnom dok kralj Vladislav stekne slobodu, a odmah zatim ima se vjenati s
njezinim velianstvom i okruniti je za kraljicu ugarskog i hrvatskog kraljevstva."
- Ako poslanici njegova velianstva Vladislava ne mogu preuzeti ovu obavezu u ime
svojeg kralja, ja u lino napregnuti svu svoju snagu da njezino velianstvo sklonem
neka se povrati u prinev dvor gdje e je doekati objeruke.
Prijetnja izazove zabunu, gotovo strah. Svi ustanu, gledajui poslanike. Filipec je
prepadnut. Uvjeren je: ako mu izmakne kraljiina potpora, ne moe se nadati
izbornom uspjehu. I odluno pristupi izaslanicima kralja Vladislava, a ovi izjave:
- "Mi u cijelosti primamo taj prijedlog. Osim toga, izjavljujem da smo od njegovog
velianstva kralja Vladislava primili sve punomoi da u njegovo ime sklopimo
ugovor, zaprosimo ruku i vjenamo njezino velianstvo kraljicu Beatricu Aragonsku.
Neka se posljednja toka ugovora ispravi prema elji preasnog gospodina
napuljskog poslanika."
S tim rijeima uzme Filipec predloenu pergamenu. Nakon toga ugovor bude
potpisan i zapeaen peatima kancelara Filipca i Petra Gereba. Vladislavljevi
poslanici udarie peat svojeg kralja. Dotle se Ranzano sporazumijevao s kraljicom,
a kad su gospoda svrila ugovor, Napuljac najavi:
Zaas je sve tiho i ljubopitno. U dubokoj tiini zvonko odzvanja Beatricein glas:
- asna gospodo, uli ste plemenite namjere nae uzviene kraljice. Otvara svoju
dareljivu plemenitu ruku da nam pomogne do uspjeha. Pobjeda je naa. Neka ivi
Beatrice, kraljica ovog kraljevstva!
~ 375 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Podjarmit u ovo kraljevstvo od sjevera preko plavog junog mora. Izvrit u bez
oklijevanja. Bez obzira, bez milosra.
- Ova je utnja opasna. Moda nije dobro to ste mu dali svoje osnove?
- On ne zna sve, uti samo zato to eka kako bi uhvatio dragocjeni zalogaj.
Prepustite ga mirno mojoj brizi. Sutra e okrenuti gavrana na zapad.
- Kako da se ne nadate da bi Hrvati mjesto vojvode mogli brzo nai drugog vou?
- Nemaju nikoga tko bi uivao njihovo bezuvjetno povjerenje kao vojvoda, a u izboru
novog vodstva nisu odvie povjerljivi. Vano je to da im nedostaje vremena.
Izvana provali u sobu klicanje. Oni se upute k prozoru da vide to je. Povorka
plemia i njihovih eta preplavi cestu. Topot konja stvara zagluni tropot.
- Neka kliu. Neka se razvikuju. Od toga nema tete. Izboru e pristupiti bez voe
koji bi posjedovao povjerenje i snagu da ih vodi. To u iskoristiti i kako rekoh: meu
njih ubaciti spletku koja e ih rastjerati kao ovce bez pastira.
- Na sve sam mislio, na sve sam spremljen. Pouzdajte se u moje vodstvo, kraljice.
~ 376 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Sve troje skriva se iza debelog zida kako ih izvana ne bi zapazili i promatraju ulicu.
Pred ogromnom povorkom hrvatskih plemia jae Damir. Svi se zaustavie, a on im
neto govori. Onda ga prekidaju. Sve se ori od povika. On nastavi govoriti a oni
kliu.
- ... i neka upamte nevjernici: branit emo svetost prisege zadane naem pokojnom
velikom kralju! Jednoduno emo izai na polje izbora i pokositi izdajice!
- Neka uju izdajnici: nitko se u ovom kraljevstvu ne moe okruniti za kralja, osim
princa Ivana! Njemu priseemo, njemu dajemo asnu rije.
- Za nau ast i za princa Ivana dat emo svoj glas i svoje maeve. Neka ivi na
kralj Ivan Korvin!
- Ali, velianstvo, vidio sam je prije nekoliko sati, kad su stigli hrvatski plemii.
~ 377 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- To vam je moglo koditi za vaeg boravka na dvoru. Kad bi to bila priopila princu,
mogao vas je zatoiti. Vi ste, oito govorili jo o neem drugom?
- Nisam slutila da prislukuje i zato ujte: da nas ne moe odati, Francesco i Enrico
namamili su je u bijelu kulu i zatvorili u prolazni hodnik ispod dvora. Dali smo joj
jela i pila da izdri, morali smo to uiniti da i vas ne izda. A ona se oslobodila svojeg
zatvora i sve odala.
- Po emu zakljuujete?
- Jer je Damir proao sa svojim ljudima pored nas. Da zna za urotu, znao bi i princ
i, vjerujte, ova vojska ne bi bila prola mimo palae, nego bi je opkolila i uhvatila
sve nas.
- Da, taj razlog prua nade. Ipak, djevojka je morala uti mnogo.
Sve to sluao je napuljski poslanik Ranzano, utei i duboko zamiljen. Tek sada se
uspravi:
- Vae velianstvo, nakon svega ovog upozoravam vas: vodite vie brige o svojoj
sigurnosti. Gospodin kancelar nije uinio nita da vas zatiti ako se urota otkrije.
Bilo bi najbolje da se ipak vratite u dvor.
~ 378 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ranzano upravi to pitanje ozbiljno, gotovo strogo. Napolju jo uvijek kree povorka
poput divljeg vala. Od njenog uma Beatrice se osjea tjeskobno. Filipec se,
naprotiv, smjeka, makar namjeteno i odgovori Ranzanu:
- Teko je u ovako kratko vrijeme maknuti prineva prijatelja koji je sada opkoljen
itavom vojskom.
- Velianstvo, smirite se. Sutra e sve biti rijeeno. Istina, bujica na jednom kraju
probija nasipe, ali u ih zabrtviti. Ve idem na posao.
- Sad e opet gubiti vrijeme dok smisli kako bi se oslobodio ovog drugog. Kako mi
Aragonci brzo maknemo ljude koji su nam na putu. A to e taj uti barbarin?
- Imate o njemu tako uzvieno mnijenje, a ipak ste mi pred njim savjetovali da se
vratim princu?
- Samo sam ga podsjetio da jo uvijek moete natrag ako ne osigura pobjedu kralju
Vladislavu. Lukav je do sri samo od vie uvjeren u svoju pobjedu. Valja ga uvijek
podsjetiti da bi njegova osnova mogla propasti i da biste ga mogli ostaviti.
~ 379 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Trpi velike boli, a lijenici su stalno oko njega. Svakako e jo mjesec dana
bolovati dok posve ne ozdravi. Veliastvo, alje vam pismo u kojem upravlja na vas
neke molbe da ne bi saznao njegov ujak.
"Vae velianstvo, usudio sam se obratiti na vas, a da moj ujak o tome nita ne zna.
Nesretnik sam veliki. Leim u velikim bolima jer sam se, zastravljen ljepotom
dvoranke vaeg velianstva, dao zaludjeti i bio sam njezin rob. Kad sam joj se htio
za to osvetiti, ona je poinila pravi zloin. U ovim bolima nita drugo ne elim nego
kleknuti pred vae velianstvo i zamoliti vas da mi dopustite s ovom djevojkom
uiniti to je zasluila.
Druga moja molba vaem velianstvu jest da me ne dopustite jo vie kanjavati jer
me moj ujak eli do kraja ivota zatvoriti u samostan. Usudio sam se upraviti vaem
velianstvu ove molbe jer osjeam da e mi vaa milost biti sklona i spasiti me.
Vaem velianstvu bit u do kraja ivota najvjerniji sluga. Prilaem pismo kojim
sam Gordanu domamio u palau."
"Da, taj e mi sluiti" - misli kraljica, ekajui njegova ujaka. Prvu slubu iskazat e
joj svojom osvetom Gordani.
"Mora platiti moje patnje. Svaki nemirni as. Svaki trenutak. Skupo, strahovito. Svi
moraju platiti svaki as moje muke u tom kraljevstvu."
- Ne mogu odoljeti tolikoj plemenitosti vaeg velianstva. Neka mu, dakle, bude
oproteno.
~ 380 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
AVOLSKA ZAMKA
Kancelar Filipec, skriven fratarskom kukuljicom, pourio se iz palae egerskog
biskupa. Izaao je straga dvoritem i vrtom ograenim visokim zidom. Sluga mu
otvori mala vrataca pa izie u malu ulicu. S jedne su strane kuice, s druge vrtovi
u zaleu palaa. Pognut, fratarskim korakom, ide niz ulicu, budno pazei da se
ugne svakom graanskom prolazniku.
Brzo stigne do vrata svojeg vrta. Obazre se. Nigdje nikoga. Udari na vrata.
- Fratar putnik.
- Lozinku?
Vrataca se otvore. Tajnik pusti unutra kancelara i zatvori vrata. Filipec brzo krene
prema svojo palai. Tajnik ga slijedi. Kad su unili u sobu, kancelar ljutito baci na
stol fratarsku kukuljicu.
- Na sve sam mislio, svakog sam prozreo, pronaao tko bi mi mogao iole smetati,
jedino sam njega mimoiao.
- Pao je na moj put kao munja iz vedrog neba. Nestat e istom brzinom.
- Ali kako?
- Sve mi ide od ruke, sve tee ravno poput bistre rijeke dok, eto, nije zapelo o taj
greben.
~ 381 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nitko vam nije mogao potamniti vedri smijeak, valjda se neete uznemiravati zbog
ovog mladia. Nadam se da nije nikakav heroj.
- I ini mudro.
- Jo je mudrije uinila kad nam je obrekla pedeset tisua forinti za izbore, a isto
toliko jo obeaje.
- Netko od naih pristaa - apne kancelar tajniku. ako se ne varam, dovedite ga!
- alje me njezino velianstvo. Ovog asa itao sam pismo neaka egerskog biskupa.
Mladi pripovijeda stvari koje bjelodano dokazuju da se Baka nerazdruivo svezao
s princem.
- Vi ste, preasni, otkrili Bakau svoje namjere, ali se on nije pridruio k vama.
Ostaje uz princa i posjeduje tajnu kojom sve moe upropastiti. Sad vidite zato jo
uti.
~ 382 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- "Zar sam se prenaglio?" - upita sam sebe pa poe nekoliko koraka odajom.
Razmilja, razmatra i slua neprestano razlaganje napuljskog poslanika. Tada se
udari po elu kao da se neto dosjetio:
- Preasni gospodine poslanice, naao sam izlaz, ujte: Bakaveva je nakana bila
vrsta da ostane uz princa i zato je sve to radio. Tada jo nije znao da smo mi,
kraljevsko vijee i ja, skrenuli k Vladislavu. Onog dana, kad sam mu to rekao,
Baka je mislio ovako: utjet u da vidim gdje je moja kancelarska ast sigurnija.
- Mogao bi kad bih ja sjedio skrtenih ruku. Hvala vam to ste mi odmah dojavili
Robertovo saopenje. Do sutra u Bakau pruiti dokaze da ga princ vara i onda
nema vie nikakva povoda bojazni da bi istupio na izboru za princa Ivana. Sutranji
dan bit e odluan.
- U nau korist?
- to kanite s njim?
- Njezino velianstvo bit e zadovoljno sa mnom, a prema tome i vi, a sad vas molim
da iziete na druga vrata. Neka plemi dugo ne eka. Odvie mi je dragocjen da ga
uvrijedim smjeka se on.
- Dajte mi ruku, mladiu. Tako valja! Ushien sam to ste nadomjestiti vojvodu.
- Njega nitko ne moe nadomjestiti, a kamoli ja. Ali najkasnije do sutra uveer biti
e vojvoda ovdje.
~ 383 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nita drugo nego izdaja. Moe li se njezin korak nazvati drugim imenom?
- Dakle: vojvoda Iloki moe stii do sutra uveer. A to je uoi izbora. Prema tome
htio bih da imamo na okupu sve najvanije prineve pristae. Vi znate: im stigne
vojvoda, najprije e pitati gdje je biskup Varadi.
- Sasvim se slaem s vaim mnijenjem, ali neka kraljevsko vijee ispravi svoju
pogreku i odazove se prinevu pozivu. Neka se sastane i pristane da Varadi bude
puten na slobodu.
- To sam htio provesti, ali sam se uvjerio u nemogunosti toga sastanka. Svi su
lanovi vijea otili u okolicu kako bi to vie glasova osigurali princu. Vrijeme je
vrlo kratko i tako sam odluio da ovu stvar u ime vijea rijeim sam, na svoju
odgovornost i uz pomo vojvode Ilokoga. Kako pak nije stigao, obraam se za
pomo vama.
- Idite odmah na Viegrad i jo ove noi dovedite Varadija k princu na dvor. Tako
emo se zajedno s njim dogovoriti o svim odredbama koje bi bile potrebne za izbor.
Osim toga, im protivnici doznaju da je tu Varadi, ve sama njegova prisutnost
zbunit e njegove redove, ba kao to ih je zbunio dolazak Hrvata, jednom rijeju:
bez biskupa Varadija ne moemo provesti izbor.
- U tom sluaju radit e na svoju odgovornost. U ime vijea, kao dravni kancelar,
napisat u vam nalog za katelana Viegrada da biskupa Varadija pusti na slobodu
i preda ga vama.
~ 384 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Osim toga, preporuio bih da princa podsjetite neka iz Viegrada svakako prenese
u svoj dvor kraljevsku krunu. Ve sam mu o tom govorio, ali jo nije uinio nita.
Mi svi znamo kako je za kraljevskog kandidata vaan posjed krune i ba zato neka
je kruna pod njegovim krovom.
- Naravno, za taj prijenos treba vam prinev pristanak. Odlui li se, bit e najbolje
da zajedno s biskupom Varadijem dovezete i krunu. Dakle, odmah u vam napisati
nalog u ime kraljevskog vijea.
- I to je sve?
- Samo uvod. Smjesta nam valja spremiti jaku etu koja e ove noi doekati
Damira u zasjedi kad se vraa s Varadijem iz Viegrada.
- Tako? Ali zar kralj Matija nije predao Viegrad i kraljevsku krunu svojem sinu?
- Moja zapovijed uistinu ne bi koristila, ali princ e sam poslati nalog katelanu da
krunu izrui Damiru, njegovu najvjernijem drugu, a na putu ja u oteti princu
krunu i druga. Jednim zamahom dva dobitka. U ovom kraljevstvu moete nekoga
izabratiti i proglasiti za kralja, ali se kruna svetog Stjepana mora poloiti na glavu
odabranika. Tek onda je pravi kralj.
~ 385 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Moja je osnova da Damira, kad se bude vraao s Viegrada, iz zasjede uhvate moji
vojnici i odvedu na kraljiin majur nekoliko sati iz Budima.
- A to e biti s Varadijem?
- Ako vam prisegnem da nee? Meni pomau tajnovite sile. Dakle brzo pozovite
mojeg etovou. Moram ga tano uputiti kako e izvesti napadaj, kako e uhvatiti
Damira da mu otmu krunu. Sutra oekujem sveani dan.
*****
I ona uzdahne pritajeno. Misao joj preleti glavom puna gorine: "Kako bi joj
pristajala njegova ljepota!"
"Ljepi od tvojeg. Ali on je princ, a moj samo plemi" Obje ene opaze da je Gordana
kimnula Damiru i povela ga u drugu odaju.
I stade joj prikazivati itav razgovor s njime. Gordana slua sve pozornije i od asa
do asa usklikne od iznenaenja. Kad Damir doree, ona upita:
~ 386 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Damire - nakon mojeg opasnog zatvora u bijeloj kuli sve mi se vie otvaraju tajne
egerske palae. ula sam po koju rije, ime, a ovo mi danas skida zaklone s egerske
izdaje.
- Prema tome valja nam uoiti cijelo nae bojite. Tu su i nai plemii sa svojim
etama.
- A ugarsko plemstvo?
- I princ i ja.
- Onda danas za vas imam veliku zadau, a uvjerena sam da ste joj dorasli. Ovo to
u vam predloiti da izvedete sami, bez pomoi vojvode, najodluniji je in u naoj
borbi.
- Primam, Gordana.
Nakon puna dva sata ue Gordana opet u sobu Ivanove i Damirove majke. Borka je
htjela saznati to je Gordana tako dugo vijeala s Damirom, a on joj saopuje sve
predizborne dogaaje i prijedloge pristaa njezinog sina da opkole egersku palau.
Tome se Borka protivila iz sve due.
Ali majin instinkt raspiruje u njoj slutnju da njezin sin polazi po nekom opasnom
poslu. Nemir je mui pa upravi Gordani pitanje, puno zabrinutosti:
~ 387 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Odvie je mukarac da bih ga morala slati. Odluio je sam i samo mi saopio svoju
odluku.
- Na alost, jo ne.
- Na alost, ova umna misao nije nikada u mojoj glavi, nego u glavi biskupa
Varadija. Ja samo prihvaam to on veli, a Damir ini samo ono to je odredio princ
Ivan.
- Umirit u vau majku, gospodine Damire. Gospoo va sin nosi vijesti na Viegrad
i nita vie.
Makar ona obori glavu pokoravajui se, ipak osjea nejasni strah za sinovljevu
sudbinu.
Crni jaha juri bijelom cestom. Okruuje ga no. Mrakom odjekuje topot konja niz
obalu Dunava. No je bezglasna, nijema, samo topot konja zagluuje tihi um
Dunava.
Jaha se zaustavi. Grmlje na obali kao da se giblje. Neki ovjek uspravi se, potri
konjaniku i upita:
- Idu li?
~ 388 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ima li ih mnogo?
- Da, gospodine etovoo, nose je dva jaka konja, a uvaju ih oboruani momci.
- Otprilike u sredini.
- Jae iza krinje. Oko njega su naoruani momci. Krije se u fratarskoj halji.
etovoa silazi malom strminom prema Dunavu. Ide od grma do grma. Iza svakog
potrbuke lei ovjek, die glavu pa slua etovoine naloge:
- Smjeteni ste kako treba. Pokrivaju vas grmlje i mrak. Neprijatelj ne moe nita
spaziti ni zamijetiti ako budete mirni i oprezni. Kad spustim baklju k zemlji, svi u
jednom asu na Damira.
etovoa se sputa polagano na rub obale. Ne vidi nita. Kroz mrak se uje kako
voda zapljuskuje amac. Tu sjede estorica.
- im krinja bude na dnu amca, veslajte hitro prema otoku. Tamo vas ekaju
ljudi.
- Najprije vi pitajte, a oni e odgovoriti: "Jo dva dana". Tek onda im predajte krunu.
~ 389 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
ume se vraa jaha koji je onamo odveo konja. Obojica prislukuju. Od asa do
asa zauti umom vjetar. Na mahove opet bude tiho. Ne miu se ni kronje ni
grmlje. eta podijeljena u dva krila lei na travi, skrivena, nevidljiva. Nakon jednog
sata dopru do njih odjeci konjskih potkova.
Na ovaj poziv izae ispod kronje ovjek, vodei osedlanog konja. etovoa se baci u
sedlo.
- Gdje je baklja?
- Da je upalim, etovoo?
- Jo ne. Samo vi, momci, mirno. Plaa ove noi razveselit e vas za itav ivot.
I hitro odjae niz cestu kao da se vraa u Budim. Sve vie se udaljuje od svoje ete i
od onih koji dolaze sa strane Viegrada. Bijelom se cestom ve zapaaju crne sjene i
odjekuje topot konja.
- Tko si?
- Kamo ide?
Jedan momak ode s njim da ga prati. I krene dalje, nosei baklju pored Damirove
ete. U njenoj svjetlosti dobro promotri njihove redove i oruje. Oni to okruuju
krinje s kraljevskom krunom ponovo ga zaustave.
Isto pitanje, isti odgovor. uvari krune alju ga dalje prema kraju povorke da
potrai Damira.
~ 390 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pusti ga k meni.
I momak ode da javi etovoi. Ovaj jae uz povorku i zaustavi se na rubu ceste.
Damir skrene konja k njemu:
- Tko te alje?
- Donosi mi poruku?
- Molim vau milost za oprotenje. Konj je putem izgubio potkovu i stao epati.
Morao sam se vratiti i zamijeniti ga s drugim. Tako sam zakasnio, ali vaa milost
moe se jo uvijek vratiti u Viegrad.
- Rekao mi je neka vam kaem da su vas danas predveer vidjeli protivnici princa
Ivana kako ste odjahali.
- Morali su me vidjeti kad se nisam krio. Izlian je strah gospodina biskupa. Hajde,
pridrui se k nama pa idemo.
To ovjek izree poluglasno. Posljednje rijei zaglui tropot konjskih kopita povorke
koja je odlazila.
~ 391 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
etovoa se upne i nastavi jo tie kao da mami Damira da se sasvim sagne: Uto
etovoa spusti k zemlji baklju, upirui se Damiru koji ljubopitno slua, poklonivi
mu svu pozornost, dok je njegova eta ve odmakla.
- I zato vas gospodin kancelar moli neka se vaa milost vrati u Viegrad.
Tog asa iza Damirovih lea neujno se pojave ljudi i bace mu na glavu sukno.
Odmah osjeti zamku i trgne za maem, ali ve su mu ruke uhvatili, ma izvukli iz
korica, vrsto mu sapinju sukno oko glave. I ve ga trgnu s konja i odvlae. Sve se
to zbilo u jednom asu, arolijskom brzinom, kao da su napadai svoj posao
uvjebavali sto puta.
Damir pod sobom osjeti amac. uje pljusak vesla. Netko ga vrsto dri za ruke.
I on i otmiari padoe u rijeku. Sve to ide munjevitom brzinom. Damir zapliva svom
snagom vjetog plivaa. I drugi se brzo snaoe pa ga slijede. S obale im dovikuju:
350
Samo trojica ga progone. Drugi, manje vjeti, zaostali su i promatraju povrinu vode
u kojoj se odraavaju zvijezde.
S obale viu, dovikuju. Onda pljusak za pljuskom. Nekoliko ljudi poskae u vodu,
dignu prevrnuti amac i popnu se u nj.
amac klizi ravno prema sredini, a tamo gore s ceste razlijee se nad rijekom krika i
kreevo maeva borbe.
~ 392 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pazi, pazi.
- to je? On tone?
- Ne moemo za njim.
A ovi i dalje veslaju. Ne vide nita, osim puste povrine rijeke to hitrim tokom juri
niz korito.
*****
Gore na cesti bije se boj. itava eta juria na sredite Damirove povorke. Navaljuju
na one to uvaju krinju s kraljevskom krunom. U mraku noi udaraju, biju i
ekaju kad e zagrmiti Damirove zapovijedi. Ali on se ne javlja.
Napadai dobivaju sve vie na snazi, pridolaze kao da rastu iz grmlja, a njima
upravlja neki snani glas iz tamne ikare.
Neprijateljska eta savila se poput zmije oko krinje svezane o sedla dva konja.
- uvajte krinju. To je sveta stvar - vie straga gromki glas biskupa Varadija.
Branite je.
"to je s gospodarem?"
~ 393 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
S druge strane prema onom kraju gdje se biju na cesti opet zapljuti voda.
- Ako je on?
Progonitelji zaveslaju bez daha. Tek sada razabira kako ih je Damir odvukao prema
sredini rijeke i zavarao da gubi snagu, a zapravo je zaronio i otplivao k obali.
Veslai se napreu, znoje, sopu. Damir se ve hvata tla, izlazi iz vode i poput
vjeverice uspne se uz obalu na cestu. Tri onamo gdje se bije bitka. Istrgne jednom
svojem momku ma, uzme mu konja i zaleti se na neprijatelja, viui:
Njegov glas ulazi im u ile, upravlja otrice. Sve ei povici donose im snagu i vjeru
da neprijatelj mora podlei.
Zapovijedi se izvravaju brzo, radosno. Planue svjetla. Momci trae u grmlju, pod
kronjama drvea.
- Prepoznao si ih?
- Kako ih ne bih prepoznao. Tko bi bio drugi? Sama je nesrea htjela to sam
zakasnio! Jao, razbojnici su oito ekali vau milost negdje u blizini, inae se ne bi
mogli douljati tako nenadano.
~ 394 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I kad sam govorio s vaom milosti, lupei su mi bacili na glavu sukno i odvukli
me, a konjsko je kopito prelo preko mene.
- Ne znam nita o bitki, obeznanio sam se, a kad se probudim, opazim svjetla. Ne
ostavite me ovdje, vaa milosti.
- Povedite ih sobom. Kad neprijatelj izie iz Dunava neka nas slijedi pjeice. Lake
e se osuiti.
Onda izda naloge eti. Sve se stavilo u red i krenue. Varadi sjedi na konju u
fratarskoj odori. Damir mu jae uz bok.
- Nitko se nije obazreo na mene jer me krije fratarska halja. Ali vi ste sasvim mokri.
to se zbilo s vama?
- Juer me uputio neka svakako spremim krunu pod krov kraljevskog dvora.
- Lijepo. On vas alje po krunu, a onda vam poruuje da vas netko kani napasti.
Dok njegov glasnik s vama govori, povorka odlazi, a iz zasjede njegovi udare na vas.
*****
U ranu zora uvede Damir u kraljevski dvor fratra. Nitko nije slutio da se pod
smeom kukuljicom krije biskup Varadi. Doekao ih je Berislavi i poveo biskupa u
skrovitu odaju u drugi kat. Tu je biskupa ekala okrepa, dok je Damir pohitio u
svoju sobu da promijeni odijelo. Kad se vratio, ue u sobu Gordana. Potrala je k
Varadiju i obasula mu ruke cjelovima:
~ 395 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
~ 396 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BAKA NA RASKRSNICI
Kad je princ saznao od Gordane da je kraljica umjetno izazvala sukob svojih i
njegovih dvorana kako bi mogla ostaviti dvor, palo je u njegovu duu prvo
razoaranje. Pritislo ga prvi put poput more. Povukao se u svoje odaje da sam sa
sobom izmui muku teke, sramotne prevare.
- Mislim da se nee ljutiti, Ivane, ako sam ti doveo starog vjernog prijatelja:
- Prijatelj mi je potreban vie nego ikad. Ba danas kad elim uiniti kraj
neizvjesnosti. A koga si to doveo?
- Biskupa Varadija.
Uinio je odmah po njegovoj elji. Varadi stupi u odaju. Princa obuzme duboko
ganue. Pred njim stoji bivi kancelar njegova oca, posjednik svih njegovih tajni,
zaetnik ideje da njega posjednu na prijestolje, najodaniji prijatelj pokojnog kralja i
njegov, a ipak nepravedno, okrutno baen u tamnicu.
- Mladi prine, bili biste sretniji da ste me pozvali odmah nakon kraljeve smrti.
- Nije trebalo kraljevskog vijea u kojem sjedi kraljica ni onih kojima dobrobit
kraljevstva lei u monji. Kako bi sve bilo drukije, da sam u asu smrti vaeg oca
bio na mjestu kancelara
- Istinu kaete, teku istinu. Moj nesretni otac osjetio je pred smrt svoju teku
zabludu, odredio pomilovanje i otposlao ga, ali nesreom nije dospjelo u vae ruke.
Tako sam morao potivati pravo kraljevskog vijea da ono odreuje.
- Potenima i pravednima.
~ 397 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Onda sam najjadniji stvor pod suncem. Izdajstvo prijatelja kraj je svake nesree
na svijetu.
- Neemo raspravljati filozofski. Uoimo sve stvarno. Kraljica vas je otvoreno izdala.
Da nema ortaka, ne bi se usudila da vas ostavi. Ortaci su u kraljevskom vijeu, a vi
to ne vidite. I njihova djela i rijei samo su himba.
- Jer se boje vaih pristaa. Jer znaju da oni ine veinu. I dok vas obmanjuju
svojim izljevima vjernosti, hoe da vae pristae rastjeraju, da ih odvrate od vas. A
to elim sprijeiti.
U prinevo srce navali sumnja, hvata ga, vue za sobom, a on se otimlje, brani
oajnom eljom da se odrva. Ali Varadi nemilosrdno kida maske i bezobzirno mu
otvara vidik u mrak izdajstva. I tada princ odluno trgne glavom:
- Gospodine biskupe, utrcali ste otrov sumnje u duu i time je moja odluka
zadobila snagu.
- Pozvat u k sebi Bakaa i Filipca i rei u im: ako se protive mojem izboru, je li
protivno kraljevsko vijee, recite mi to otvoreno. im vi to potvrdite, evo asne rijei:
odstupam od kandititure na prijestolje. To elim uiniti, gospodine biskupe.
- Nemate pravo da radite po svojoj volji. Dobrobit kraljevstva ima da upravlja vaim
koracima. Samo to.
- Niim nije ugroeno. A kad bi bilo, prine, i ne slutite u kakvoj opasnosti lebdimo
pod svojim krovom.
~ 398 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Eto to: pozovite crnu etu kralja Matije, uhitite kraljicu, zatoite je u Viegradu i
oduzmite joj novac koji vam je ukrala.
- Izrei u do kraja: ova je ena upropastila slavu i mo vaeg oca, mo, snagu i mir
i sreu kraljevstva. Po njoj e narodi ovoga kraljevstva snositi nesree za nesreom
u daleku budunost, a moda i za sva vremena. Ona je zarobila kralja. Potkapala je
bedeme to ih je sagradio dravi, potkapala ih je i svojom zloom. A vi ste jo tu da
stanete na put njezinu razaranju u posljednjem asu. Ako ona podupre izbor kojeg
tuinca, znajte: nezavisnost svih naroda ovoga kraljevstva bit e pokopana u daleku
budunost. Moda zauvijek.
Ivan pokrije lice. Pognuo se pod tekim udarcem. Osjea svu strahotu odgovornosti
i svu grozotu otpora njegove due da poslua biskupa. A on nastavlja:
- Nitko ne moe staleima nametnuti kralja. Oni e ga birati po svojoj volji, ali dok
oni nisu dali svoj glas, vlast e biti u vaim rukama. Morate je uzeti. Vaa je
dunost onemoguiti zasjednike zamke to ih spremaju u egerskoj palai, ne na
vau tetu, nego u korist tuinca, voeni, podupirani i plaeni od kraljice novcem
vaeg oca.
- Udaram vas da probudim vau snagu, jer vi ste pred ljudima i pred historijom
odgovorni za sudbinu naroda, upamtite!
Grudi mu se kidaju. Rijei starog prijatelja njegova oca razdiru ga, strae, ispunjaju
uasom.
- Kaete da vas nagovaram uzeti u ruke silu? Ono to ja predlaem nije sila. To je
obrana kraljevstva od sile koja sprema umorstvo naem kraljevstvu. To je obrana od
sile to pred vaim oima brusi sjekiru da odrubi nau slobodu, nezavisnost, da nas
uini robom.
~ 399 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ja ne mogu protiv sama sebe. Vi ste puni uvjerenja. Dakle, uzmite sve u svoje
ruke.
- Da, predajem.
- Dobro. Dugo neu zavlaiti. Idem na posao. Neka ne bude izgubljen ni trenutak.
- Neete se moi potuiti. A sad idem da u fratarskom ruhu obiem u gradu svoje
stare prijatelje. Do podne bit e novo vijee na okupu u vaem dvoru. Onda u
dozvati u dvor hrvatsko plemstvo. Njegove ete neka zauzmu sva dvorita, a crna
eta kralja Matije dvorske zidine. Zatim emo objaviti novo kraljevsko vijee i njegov
zakljuak da se kraljica zatoi. ekajte mirno. Kad se vratim, sve e biti na svojem
mjestu. Pouzdajte se u mene.
- Vi ostajete ovdje i ekate moju poruku. im stignem, dovest ete na dvor hrvatske
plemie i njihove ete, kako smo ve ugovorili. To e biti oko podne.
- Poslije deset sati. Sazvat u onamo sve s kojima elim vijeati. Najprije idem k
milanskim poslanicima.
~ 400 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- ekamo svakog asa da doe ili da nam barem navijeste njegov dolazak.
- Ali, gospodine Damire, lezite, vrlo ste blijedi, itavu ste no bdjeli. Vaa majka
imala je pravo da me okrivljuje zbog vaeg polaska, u Viegrad.
Djevojka prolazi pored njih i sputa se niz stube. Nailazi na paa Stjepka i zovne ga:
- O kraljevskom izboru.
- to kau?
Pa ide dalje. Osjea kao da ide kroz maglu, kao da se mramornim i bronanim
kipovima predvorja odraava bljesak oluje to dolazi. Svi je osjeaju, svi je ekaju
nesvjesno uznemireni.
~ 401 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Oh, - dahne gospoa od Brezovice. - Samo da je opet tu. Sad moemo krenuti
kui.
- Svi ga ekaju. Ali mu nema traga i ba zato molim uzvienu gospou da se strpi
do podneva, moda ipak stigne.
Sjea se onog dana kad je Beatrice raspravljala s egerskim biskupom. I ivo joj
zazvui ime: Vladislav. Jesu li doista spominjali samo svoje pristae od kojih dvojica
nose to ime? Ili moda ipak kralja Vladislava? Sve je vie prelazi nestrpljivost. Ne
nalazi mira. Neto ju pokree, podie. Ona spusti knjigu.
*****
- Tako, Simono. Sad se ti povuci iza sv. Antuna u onu komoru. Vidjet e napokon
tko to okree gavrane mojeg dragog kralja. A budu li te trebali u uredu, ja u te
zamijeniti.
- ekaj, stani.
Bela Ferenczy otvori vrata i pusti pred sobom unii biskupa Bakaa.
~ 402 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Mislili smo da se neto dogodilo, kad asni gospodin dolazi tako rano.
Ovaj Ferenczyjev nalog uputi Simona da zajedno s Radulom ostave sobu. Sve to
Baka i ne slua i ne vidi. Mjeri prostranu sobu gore-dolje. Duboko je pognuo glavu.
Samo mu nos stri uvis. Po koji put se zaustavio kraj velikog prozora. Male oi
trepu. Snana mu odluka nosi misli kao vjetar oblake. Neak ga promatra utei i
eka.
Netko pokuca. Baka stane. Bela pohiti k vratima, proviri u predsoblje i najavi:
- Stigao je Josip.
U sobu ulazi Ferenczy. Bela pomno zatvori vrata. Baka digne glavu:
- Kaem vam: nijedan glasnik nee stii vojvodu. Filipec se latio krajnje sile da
zaustavi prineve glasnike. Vojvodu neemo vidjeti na izborima.
- Zamjenjuje ga Damir.
- Damir nije vojvoda Iloki. Nije slavan i bogat kao on. Nije sin bosanskog kralja. Ne
uiva potrebno poitanje ni kod princa ni kod velikaa i svega plemstva to ga uiva
vojvoda. Ni njegov otac ne moe zamijeniti vojvodu.
- Prekasno je. Ne bi stigao dovoljno rano da vojvodi mogu na vrijeme otkriti urotu.
Ima li jo to, Josipe
- Gdje je bio?
- Otkud je stigao?
~ 403 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- uta lija zabrtvila je vojvodi put. Nemam to ekati, ini se, sueno je da sklapam
ugovor s Gordanom.
- Volio bih da je tu vojvoda. Ali kad nema nade da se vrati, neka ugovor potpie
Gordana.
- im ona pristane i potpie obvezu, Damir mora pozvati etiri najuglednija Hrvata
da s njima podijelim svoje prijedloge gdje emo i kako sjesti za vrat Filipcu i
njegovim ortacima. Ali prije toga elim jamstvo.
- Kao mala vojvodina. A kako je sadanji biskup prinev protivnik, nita lake nego
ga skinuti i biskupiju predati meni. Postavit u tamo zamjenika. Osim toga, vojvoda
mi u znak nagodbe ima dati dvije tisue dukata. Ne traim mnogo. Drugi bi za ovu
urotu traio triput toliko.
Urota vrijedi pola kraljevstva. Ali sad sjedni i pii. Baka se nadvije nad neaka i
tiho mu kazuje u pero. Poto je svrio, uzme jo jednom i proita. Onda osui
hartiju, sloi i gurne u njedra.
- Zovni Josipa.
- Idi Gordani i reci joj povjerljivo neka se potrudi k meni zajedno s gospodinom
Damirom.
- Kad Filipec doe u ove kraljeve odaje, bit e mu ve potpisana putnica u tamnicu.
~ 404 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
~ 405 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Preasni neka se ne ljuti. Vani je neki fratar, kae da ima vrlo vanih vijesti za vas.
- udim se da je princ tako dugo sluio obzirima prema kraljici. Oito vam je
poznato da je pobjegla iz dvora u tabor prinevih protivnika.
- Ovo je uistinu posljednji as. Sva je srea to ste izili iz zatvora. Imate li kakav
prijedlog?
- Onda vas molim da se jo danas pred podne potrudite k njemu i zamolite ga neka
poduzme odluni korak i protivnicima objavi da papa nee priznati drugog kralja,
osim Ivana. Time bismo dobili znatno uporite u onima koji bi se mogli odmetnuti,
ali se boje pape. Osobito pak visokog sveenstva.
~ 406 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Moje osnove iziskuju trokove. Ne kanim nikoga potplatiti, nego uvati ljude da ne
prime mito od kraljice. Zato treba platiti ete koje nisu ve davno primile svoj obol i
druge sline stvari, a vama je poznato da je princ nakon kraljeve smrti ostao bez go
tovine.
- Ljudi ovog puta pogaaju. Ipak za to sad nema vremena. Vanije je ovo: moe li
vaa preasnost uzajmiti potreban novac za provoenje moje obrambene osnove? O
toj u osnovi vau preasnost jo danas u podne tono izvijestiti. Dvor je bez
gotovine, a praznih se ruku ne moe voditi obrana.
Oba se dravnika nasmijae toj primjedbi. Maffeo, oito dobre volje, pokae se
pripravnim:
- Trideset tisua bit e dovoljno dok princu ne stigne novac s njegova imanja.
- Jo danas u izruiti zamoljenu svotu. Jedino bih vas molio da me uputite u vau
osnovu kako bih vam mogao izdanije pomoi.
- A ja u vau pomo.
- Bit e najbolje da javno proglasi kako se sveti otac zalae za izbor Ivana Korvina.
~ 407 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to se dogodilo, preasni?
*****
- Vi ste mi, Gordana, jednom pripovijedali kako vas je neak egerskog biskupa
Robert namamio u staru palau pismom u kojem vam javlja otkrie neke urote.
- Prema tome, obeao sam vam da u istraiti biskupa Filipca i uhoditi njegove
korake.
~ 408 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ispunio sam.
Lijepim joj licem pree zraka nade da e se sada rijeiti zagonetka nonog napada i
svih Filipevih prijedloga Damiru. I on sam zagleda se svojim crnim oima u
Bakaeve usne, upijajui svaku rije.
- Juer sam Gordani obrekao postaviti Filipcu odlunu stupicu da ga uhvatim ili u
nepokolebljivoj vjernosti ili u nevjeri.
- Rezultat je ovaj: doznao sam to je s tom urotom o kojoj vam je pisao Robert.
Malo je zastao. Damir gotovo dre od nekog straha pred onim to e uti. Velika
Bakaeva glava podigne se, pogled trai neto na stropu, onda se opet spusti:
- Prije nego to vas obavijestim o Filipevoj vjernosti, elim od vas Gordana stei
jamstvo.
- Jamstvo nije teko, jer znam da ste ovlateni govoriti u ime vojvode, a onda ...
Bakaeva desnica nehotice se dotakne njedra gdje je pohranio pismenu obavezu, ali
je jo ne uzima i hoe da nastavi. Neto ga smeta i pogleda k vratima odakle se uju
brzi koraci.
- Rekao sam da ne puste nikoga unii, neka nitko ne smeta - zlovoljno e on. Vani
amor, zatim urba. Tog trenutka vrata se otvore.
Oboje ne prikriva zlovolju zbog njegova dolaska,ali on to ne eli opaziti, nego vrlo
buno i veselo oslovi Bakaa:
~ 409 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Traio sam vas, preasni, u vaoj palai. Zaudio sam se to vas nema, onda sam
doznao da ste otili u kraljevski ured i, evo, pourio sam se da ne zakasnim na
vijeanje.
- Gospoa Gordana vraa se pod krov svojeg mua dok je nova kraljica ne pozove na
dvor.
Pitanje iznenadi Damira jer mu je sam Filipec preporuio utnju i zato zaueno
odgovori:
Gordana ide u pomo Damiru i hini iznenaenje. Ali Filipec ljubaznim smijekom
potapa Damira i govori toboe dobrostivo:
- Ne treba tajiti, dragi mladi prijatelju. Sretni smo to je Varadi preuzeo vodstvo i
odgovornost za kraljevski izbor. Je li tako, preasni? - pogleda Bakaa s izrazom
vedre radosti.
- Ne znate, a ja znam sve: Varadi je stigao na dvor u odori fratra i vijeao s princem
i s vama. Poto sve znam, ne tajite ni vi.
- Kako bi vam preasni biskup Baka tajio ono to vaa preasnost zna bolje od
njega.
~ 410 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Predloio sam jer, priznajete, gospodine Damire: ima li smisla da princ vodi
pregovore s Varadijem iz budimskog dvora u Viegradu?
- Ali, gospodine Damire, zato tajite svoje posjete Varadiju na Viegradu? Vaa vam
plemika ast ne doputa utvrditi da niste bili na Viegradu i vijeali s Varadijem
nekoliko sati prije nego to su stigli hrvatski plemii?
- itav dvor zna da princ nikome nije namijenio tu ast, a Varadi je ne bi htio ni
primiti. On ak eli da princ odabere najvjernijeg odlinika iz kraljevskog vijea - i
pri tom pogleda Bakaa. Varadi je smatrao svojom dunosti da to savjetuje princu.
- Vaa milost govori kao da se netko opire Varadiju? Zapravo svi mi znamo da e on
nositi kancelarsku ast i samo zato se krije pod fratarskom haljom da moda ne bi
dirnuo neiju osjetljivost ili osporio ije nade. Uvjeravam vas: svi mi elimo da
biskup Varadi boravi uz princa, i to otvoreno. Neka meu nama doeka svoje
imenovanje za kancelara. Zato da se krije u odori fratra? Jo je kralj Matija odluio
da Varadi bude princu prvi savjetnik i desna ruka. Neka se, dakle, ne krije.
~ 411 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ali vrlo mladom mukom glavom, gospodine Damire, jer logika kae: Varadi ne bi
bio pravi dravnik kad bi priznao da ova ast ve danas pripada njemu. Time bi
izazvao zavist mnogih i kodio bi sebi i princu.
- Dakle, prinev drug odlazi k Varadiju po savjete. Varadi dolazi na dvor i skriva se
da ljudi ne bi opazili kako on sve vodi, jer princ ima u njega toliko povjerenja da ak
kriom prima njegove savjete iz tamnice. Jasno je kao sunce da e primati njegove
savjete i prepustiti mu vodstvo drave im bude proglaen za kralja. A ja vas elim
uvjeriti kako nije potrebno da se Varadi krije preda mnom ili pred Bakaem kad mi
odobravamo izbor budueg kancelara.
Gordana i Damir osjeali su i suvie jasno da Filipec vodi ovaj razgovor kako bi u
Bakau razbudio nepovjerenje prema princu. I ona se ponovo baci na put bujici
njegovih dokaza:
- Gospodin kancelar moe imati svojih osobnih pogrenih nagaanja, ali nitko nema
pravo govoriti o prinevim buduim odlukama.
- Moja memorija postiuje vau. Rekla sam ono to je princ kazao pred svima: da
nije odabrao nikoga, jer jo nije kralj. Naprotiv, ustvrdila sam da Varadi ne bi
primio kancelarsku ast, a to je sam rekao meni. to se tie prineve osnove za
budunost, o tome smijemo tek nagaati i svi se nadamo da e odabrati najvjernijeg
u kraljevskom vijeu. Moda vas, a moda ba gospodina biskupa Bakaa.
- Ili eljezna volja, gospodine, ali - vaa da zbog nekog tajnovitog razloga dokaete
kako je samo Varadi odabranik budueg kralja.
- Vidite - nasmije se ona - bit e iskrenije od vas. Tajni su razlozi ovi: svako od nas
dvoje ima svoga kandidata za kancelarsko mjesto.
~ 412 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Kao da se zabavlja njime, vrti figuru, ali je opet ostavlja na istom mjestu. Tu nijemu
igru zapaa Baka, a priinja se da ne vidi. Filipec okrene k njemu glavu:
- Ispovijed se ne vri u dvoje, dakle, ne mogu vam biti na smutnji - razloi kancelar
svoju prisutnost.
~ 413 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Odgodite svoj razgovor do sutra. Gospodin biskup Baka bit e danas itav dan
zaokupljen gospodom izbornim velikaima.
- Dakle - zapone Baka - kad je preasni gospodin ulazio, prekinuli smo razgovor
kod jamstva. Gordana i Damir jedva skrivaju svoje zaprepatenje zbog Bakaeve
odluke da im govori u Filipevoj prisutnosti i napeto oekuju Bakaevo razjanjenje.
On zapone:
- Rekao sam: prije nego to vam odgovorim neizraene sumnje prema stanovitoj
linosti, traim jamstvo, a ja odvraam, jamstvo da ete vojvodu Ilokoga, vaeg
uzvienog pokrovitelja, uputiti neka i on vjeruje mojoj izjavi kao to ste vi dvoje
obrekli vjerovati svakoj mojoj rijei.
Svako od njih oekuje rjeenje svojih osnova. Filipec sam sluti svojim protananim
instinktom. Baka udno monotono izgovara rije po rije:
- A rezultat?
Filipeve svjetle oi nasmijae se. Gordana iroko rastvori oi, a Damir namrti elo.
Baka govori mirno:
- ovjek o kojem se radi odolio je mojoj stupici, najsjajnije izdrao moje iskuenje.
Svaka sumnja prema njemu neopravdana je.
~ 414 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gordana uoi situaciju, Filipec je dobio igru. Baka se osjeti prevarenim od princa,
nje i Damira. Zato smatra suvinim da pred Filipcom dalje troi rijei i namigne
Damiru neka ga slijedi.
Damir se nijemo pokloni i poe za njom. Kad se zatvorie vrata kraljevskih ureda,
Filipec ostane, ne miui se. Gleda Bakaa i pokazuje u mramornu figuru na stolu:
- Ni jedno, ni drugo.
- Da Robertu nije smutila pamet strast za Gordanom, ne biste se sad imali prilike
smijeiti. Ovako sam je lako mogao uvjeriti da Robert lae.
- Spasili ste mene i itavu nau stvar. Zasluili ste kardinalski klobuk dvostruko.
asti mi moje, kralj Vladislav e vam ga podijeliti. Nadam se i kancelarsku ast.
Predloit u vas Vladislavu. O tom ne sumnjajte.
Sva Bakaeva samosvijest plamti ponienjem. Ovaj uti Moravljanin kojega toliko
prezire, koji mu je nekad slijepo sluio, sad mu milostivo obeava. Ipak mrko gleda
preda se i uti. Pobjednik - takmac svjesno ga drai:
- Valjda ne alite to sam raskrinkao prinevu dvolinu igru prema vama? Princ vas
je zavaravao.
- Gordana vam je obeala. I ovdje malo prije preda mnom. Divna igra. Princ uti, a
ona obeava. A kad bi bio izabran, nije vam se ni na ta obavezao? Varadi bi primio
kancelarsku vlast, a kako vas mrzi, vaa bi sudbina bila jadnija od moje. Obojica
smo mu bili trn u oku.
Bjesnilo ispunja Bakaeva prsa, ali uti. Filipec ustane i prie mu apui.
~ 415 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nas smo obojica njegovi vjerni sljedbenici, sve dok ne bude izabran Vladislav, jo
danas i sutra. Dakle, recite mu da nas obojicu raduje to se napokon odluio za
Varadija.
- Preasni, glasnik iz vae palae javlja da vas ondje hitno oekuju velikai.
Ovaj poziv zvui gotovo kao zlurada osveta. Kad je Damir ulazio, prikrije Baka mrki
izraz lica maskom smjeka i ljubazno upita:
~ 416 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Istina? O emu?
- Molim preasnoga da saslua sve kako je bilo. Gospodin kancelar samo je stvarao
zakljuke, a nije ispripovijedio tok itave stvari. A to na princa baca lano svjetlo,
to ne mogu dopustiti. Dakle: juer me dade pozvati k sebi kancelar Filipec i
nagovori da neka idem na Viegrad i dovedem Varadija. Ja mu od govorim: princ
tuje pravo vijea i nee Varadija izvesti na slobodu ako to ne odredi vijee. A Filipec
mi odgovori: Gospoda iz kraljevskog vijea ve su se pokajala to nisu primili
prinev prijedlog da biskupa oslobodi tamnice. Zato dovedite Varadija na moju
odgovornost, jer je ovdje potreban. Princu treba Varadijev savjet." Zatim mi je dao
pismeni nalog u ime vijea da se Varadi puta na slobodu.
Baka uti. Damir eka. U tiini zakripe vrata, zauti haljina. Gordana ulazi.
Damir joj pogledom dade znak da je rekao sve. Baka se obazre. Spazivi djevojku,
bude mu neprijatno pa se nakloni da izae iz sobe. Ona mu zakri put:
~ 417 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kad sam utekla iz dvora Bele Ferenczyja, krila sam se u Damirovoj kui. Tu mi
rekoe: narod govori da je Varadi u tamnici enuo umom i da je otrovan. Od
Roberta sam doznala da je kancelar Filipec sumnjiio vas da ste dali otrovati
Varadija.
- Robert je to uo u kui svojeg ujaka. Ali jo nisam svrila. Da se Filipec uvjeri jeste
li vi otrovali Varadija, odredio je tajniku neka odmah krene u tamnicu i ako je
biskup otrovan, neka skupi dokaze da ste vi krivac.
- Otkud vi to znate?
- Sve sam doznavala preko Roberta. To potvruje i ono pismo kojim me namamio u
staru palau na Dunav. Znala sam da vas Filipec nevina sumnjii, ali sam se htjela
uvjeriti na svoje oi to je s biskupom Varadijem, je li enuo umom ili je mrtav.
- Ali smjesta biva nevjerojatno ako vas podsjetim na neto to opet nisam smjela
pred njim otkriti jer to spada u okvir vaih tajna.
- Zato?
- Da, priznajem.
- Poto, dakle, nisam mogla do princa, nisam mogla polaziti u prinevo ime u
tamnicu i jo krivotvorenim nalogom. Princ bi me poslao k Varadiju s pratnjom i ne
bi me izlagao opasnosti da budem uhvaena zbog krivotvorenog naloga.
~ 418 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Dosljedno morate vjerovati da princ nije slao k Varadiju po savjete nikoga, dakle,
ni Damira ni mene. tovie, princ nije pokazao ni dovoljno brige za Varadijevo
zdravlje i tuni ivot u tamnici. Sad vidite: ova spletka gospodina kancelara otpada.
Gospodin kancelar nametnuo je Damiru nalog da dovede Varadija s oitom
nakanom ne bi li dokazao da princ igra dvolinu igru. Damir je s Filipevim
nalogom doao k meni i odluili smo da ovaj pohod na Viegrad princu zatajimo.
Pitam vas preasni, poznavaoe ljudi, kojemu ne moe izbjei pravilan sud o princu:
zar je on dorastao dvolinoj igri spletki ili lai?
- Uistinu nije batinio nimalo tih kreposti od svojeg oca. Zato sam iznenaen sve
vrijeme utio dok je Filipec stvarao svoje zakljuke.
- Gospodin kancelar ima neke naroite namjere da vas zavadi s princem ili barem
navede da izazovete njegovo nepovjerenje. Ba zato je vjerojatno da je gospodin
kancelar providio stupicu to ste mu je nametnuli i zato je tako asno prebrodio.
- Vie ono prvo. Jer nekome je pukim sluajem pao u ruke dokaz da gospodinu
kancelaru nije odvie na srcu uspjeh izbora kraljeva sina.
- Znam samo da se radi o nekom dogaaju prole ili pretprole noi, ne znam pravo.
- Linost u ijoj se ruci nalazi dokaz sigurno e o tome govoriti kad bude vrijeme.
Nisam ovlatena da tu linost spominjem.
Ovaj odgovor i itav razgovor razbije Gordanine nade da bi mogla iz Bakaa izvui
kakvo priznanje o Filipcu i odlui da dovri.
- Prije nego odem - ree Gordana - htjela bih vam neto predloiti. Trebalo bi,
naime, da se sastanete s biskupom Varadijem. Tako biste upoznali svu istinu
njegovih namjera za budunost. Sam biskup Varadi poruuje da eli s vama
raspravljati.
~ 419 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Neka odredi as i mjesto naeg sastanka. Za dobrobit prinevu rtvujem sve line
opreke. A sad hitim na posao. Bude li me princ trebao, ja sam ovdje.
- Ali i vi, Gordana, morate sve svoje sumnje prikazati Varadiju da bude o svemu
obavijeten.
- On e uzeti uzde, projezditi kroz njihove redove tolikom snagom da se svi moraju
sruiti.
- Recite mu da mislim samo o sveanom danu koji ga eka i molim ga neka bude
miran i pun pouzdanja.
- Vi ste ena.
~ 420 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Gospodine Damire, osim biskupa, Gordane i vas nije nitko bio u ovoj odaji, a
gavran je obrnut k zapadu.
- Svi poznaju tradiciju Matijaeva gavrana. A taj je gavran prinev grb. Tko je to
uinio? Vi ste bili ovdje?
- ekajte, sjeam se. Kad smo ovdje razgovarali, igrao se biskup Filipec s gavranom.
~ 421 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
ovjek ugleda Varadijevu prosijedu glavu, ispijeno blijedo lice, sumorne oi. Stoji
zablenut, preplaen, bez rijei.
- ega se plai katelan moje siromane kurije? Nije ti ista savjest? to? Nisi dobro
gospodario? - i smijeka mu se dobrostivo.
- Dobro, donesi mi odmah sveanu halju, onu ljubiastu. Ali nikome ni rijei. I
nikome ne dopusti da ulazi ovamo.
Ali trenutak kasnije zaokupljaju ga teke misli o svojoj zadai. Nestaje umornosti
duha nakon dugotrajnog tamnovanja. Osjea snagu i mladenaku elju da izvede
udar.
Odluka je jaka, plan je smiljen. Ide k stolu, uzima pero i stade pisati. Ve je ispisao
nekoliko hartija, kad se Stjepan vrati, nosei biskupovu haljinu. Ostao je stajati
postrance i eka:
- Povjeravam ti vanu misiju. Evo, uzmi ova pisma. Odnijet e svako onome na
koga je naslovljeno. Ali to bre.
~ 422 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kako ne bih, gospodine biskupe. Sve u vam uiniti to god zaelite, sve.
Varadi skine fratarsku halju i obue sveanu, biskupsku. Poravna prosijedu kosu i
opet sjedne.
Zadubio se u misli. Sklada osnovu, kontrolira svaki naumljeni in, istrauje uinak,
posljedice, mogunosti uspjeha. Gdjeto mijenja u osnovi i sve ide u mislima
naprijed snanim jakim koracima, neustraiv, nepokolebljiv.
"Budi bezobziran, ali pravedan!" - nalae sam sebi. Nijedan korak ne smije pratiti
sjena osvete. Ali ni popustljivosti ni slabosti. Jak je to zamah. Za spasenje
kraljevstva moram ga izvesti. Moram.
"Jo nije usahnuo moj duh. Jo nije smalaksala moja snaga. Bit e vrsta i ruka."
- Neete zagrliti starog prijatelja? - pita Varadi doljaka i rairi ruke prema njemu.
~ 423 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zato sam se najprije obratio vama. elim vam otkriti veliku stvar.
- teta je troiti vrijeme uvodnim govorom. Ono to vam kanim rei mora se izvriti
jo danas do podne i do veeri, dakle, svaki as je dragocjen. Hoete li me sasluati.
Evo, ujte.
- Kaite mi istinu, Andrasi, istu istinu. Zaklinjem vas na spas vae due: jesu li svi
ovi vjerni sinu onoga kojemu su prisegli?
-Sigurni ste?
~ 424 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jo danas o podne svi emo krenuti do princa i sastaviti novo vijee, a svrgnut
staro izdajniko i liiti ga vlasti. Jeste li sporazumni?
- Mi emo oteto blago vratiti nasljedniku sinu, a nju zatvoriti u Viegrad. to velite
na to?
- Dragi moj biskupe, hvalim usudu to vas je poslao da nas izbavi. Pristajem uz vas.
- Jo nisam svrio. Kraljicu valja izagnati i smjesta poslati u Napulj, to ete rei vi i
oni drugi na taj prijedlog?
Varadi obrie znoj sa ela i odahne kao nakon tekog posla. Onda se zamisli,
razmilja.
Polagano okrene lice svojem prijatelju. Zirne otro, prodirljivo u njegove zjenice.
Nekoliko trenutaka dri ga u oku. Velika se smijei, uzvraa pogled nekako toplo,
suutno.
~ 425 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Uistinu nemam. Sve je na svojem mjestu. Oito niste u tamnici leali besposleno i
ve sve potankosti udesili. Dakle, to da prigovaram? Opasnost je velika, a vremena
malo. Valja postupati to bre.
- Do sutra mi emo joj ve sjediti za ijom. Zgazit emo izdajstvo, unititi izdajicu, a
kad to vide drugi, svi e dati svoj glas naem princu.
- Ne sumnjam da bi moglo biti drugaije. Svi moraju za vama. Svi emo slijediti i
sluati.
- Bit e da ste jako oajni kad se tako slijepo predajete meni. I kunem se Bogom,
neete poaliti. Nikad.
- Oni drugi ve bi morali biti ovdje. Mogli su stii ve prije pol sata.
- Do vienja.
~ 426 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Dok je preao nekoliko puta po sobi, Stjepan donese mlijeko. Poto je Varadi ispio
punu au, opet pone etati. Najposlije prie k prozoru i pogleda na ulicu. Obuzme
ga nestrpljivost i ree Stjepanu:
- Pozvat u odmah.
"udno" - zamisli se Varadi. Zato me se taj ovjek boji? Gotovo bjei iz sobe. Zar se
ogrijeio o moju blagajnu? Ili mi je nanio kakvu drugu tetu?"
I slegne ramenima. Dravne brige izbriu svaku drugu. Ali pla izvana opet ga
uznemiruje. Ide k vratima, slua kako Stjepan poluglasno umiruje gazdaricu: Ne
plai. Nee time nita promijeniti.
Pla se vani stiava. Vrati se k stolu. Opet zaboravlja sve oko sebe. Mjeri u duhu
vrijeme. Proteklo je sigurno jo pola sata. Ve bi davno mogli sve utanaiti i krenuti
u dvor. Gdje su tako dugo?
~ 427 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
"Bit e, bit e" - tjei se on. - "Tko bi od njih oduivafo raspravu. Prihvatit e sve bez
dugog tumaenja. Kad Andrasi nije imao prigovora, nee ni oni." udno. On je
vazda sve nairoko raspredao, a sad tako kratko i hitro prihvatio. Naprosto je
odobravao sve bez iznimke."
"Dolaze. Oni su. Oito svi zajedno. Kakva srea, sve ide glatko." Grudi mu se diu i
brzo ustane pa ode k prozoru.
Da ga ne opaze s ulice, sakrije se iza zida pa proviri. Dolje je grupa graana i djece.
"Gle, okupili se da gledaju gospodu koja dolaze. Svi gledaju u kunu veu." Varadi
ne moe uoiti onako skriven s prozora, pa se uri vratima da ih otvori im
pokucaju.
"Dok mi vijee ovdje ne zada vjeru, neu se pokazivati nikome!" I eka napeto.
Kako dugo trebaju od vee do ovih vrata? Izvana opet buka. to je to? I poe k
prozoru. Ljudi je sve vie.
"Kako se ti ljudi okupljaju im ugledaju velikae." Promatra ih. Svi stoje pred
kuom i zure. U to?
Onda zatutnji bubanj. Oni vani osvru se desno. Praen ljudima i djeurlijom,
dolazi pandur. Nasuprot s druge strane jae Andrai. S njim su jo dva velikaa.
Varadijevo lice bljesne radou. Vie ne vidi skupine pred kuom, samo one tamo.
Zaustavili su se. I oni gledaju k vei. Tko je tu u njegovoj vei? Ne moe dohvatiti
pogledom, a da se ne pokae ljudima. Odlui da prieka. Pandur se zaustavi pred
kuom i vikne:
"Opet jadnik."
Tko je taj? Stoji li u vezi? Kakva trka? Andrai ne moe prijei cestu.
Netko vani vie. Pandur se svaa s graanima. Zaas se uzdigne pandurov glas
iznad svih drugih:
Onda se bubnjarev glas izgubi u vici. A tamo jo uvijek stoji Andrai s drugovima.
I uzme bijeli ubrus. Sagne se da ga dolje ne vide ljudi pa otvori prozor da gospodi
mahne neka dou.
- Zar je goropadan?
~ 428 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Neka ga samo nitko ne dira. Svatko mu se mora ukloniti. Ako bi vas ipak
nagovorio, sve mu odobravajte to on veli. Ako protuslovite, planut e i onda zlo.
"Luak u mojoj vei?" - opetuje Varadi. - "Tome valja uiniti kraj. Zbog neke lude
neu da zakasnim s vijeem."
"U mene?"
A on stoji poput kipa. Blijedi. Srce mu ne bije, dah mu zastaje, smrtna jeza prolazi
ilama. Samo mozak je budan i razotkriva mu jaz nad kojim lebdi.
Rije mu zagluuje krika ljudi to bjee glavom bez obzira, vritei od straha pred
biskupom, a ipak mu je oduzeta pamet. Preko ceste dojae neki konjanik velikau
Andraiju i pita:
- to ti je rekao?
- Svuda vidi urotu, izdaju, hoe da skine vijee, da uhiti kraljicu, udarila mu u
glavu neka izdaja.
~ 429 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sve sam mu odobravao, sve sam prihvatio, jedva ekajui da mogu pobjei.
- Andrai, prijatelju - krikne Varadi preko ceste. - Doite, Svi se trgnu, podbodu
konje i odjure u oblaku praine da to prije uteknu.
Ostao je sam nasred puste ulice gologlav, blijed, potiten. Noge mu klecnue,
zatetura. Dvije ga ruke zadre. Stjepan ga uvede u kuriju i posjedne u sobi.
Nekoliko asaka je nijem, kao da se die iz tekog sna i jo ne zna gdje se nalazi, to
je java, to predodba sna. Onda se polako pribere kao ovjek kojeg su izbili, ali ga
jo nisu ubili. Razabire da ivi. Makar izranjen, smlavljen. Skuplja snagu, podie se,
lunja, a ipak se pridrava na nogama.
- Ne! jo me nisu ubili - vikne, a Stjepan se pokraj njega lecne i korakne natrag.
"Zato je Andrai sve odobravao. Bez ijedne primjedbe, taka udno praznim
rijeima?"
- Ako iz kraljevskog dvora tkogod doe ili mi poalje poruku, reci da u u podne
stii k princu.
~ 430 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Rekao sam ve: kraljica je opet dovukla tu ljepoticu na dvor da oslabi njegov izbor.
- Na ovaj raun mogli biste svoju vjeru nekome predujmiti? - pita Marcelo.
- To u i uiniti.
- Dakle, kome?
- Svima.
- To znai: nikome.
- Ako, meutim, princ ne bude izabran, onda Filipec natuca ovo: stalei bi traili od
drugog kralja da uzme Biancu. Mi smo u savezu s Filipcem i Varadijem i sa svakim
koji bi doao da trai.
~ 431 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- alim ga, ali neka se sam odrva ako moe. Za nas je vano samo to da se jedan od
etiri kandidata vjena s princezom. Mi, dakle, idemo novim putem: u neutralnost.
*****
Kancelar Filipec vratio se u svoju palau, sjedne k pisaem stolu i naloi tajniku:
I ode u blagovaonicu.
~ 432 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
SUDBONOSNO PODNE
Gordana i Damir ekaju Varadijev povratak. Raspravljaju, nagaaju, boje se i
nadaju.
Podne zvoni, udno odjekuju zvui u Gordaninoj dui. Visoka Varadijeva pojava
prijee prag. Nije vie u fratarskoj halji. Dakle, vie se ne skriva. Ta okolnost uzvitla
nade. I Damir i Gordana pohite mu u susret. Bljedoa njegova lica zaustavi ih na
pola puta. Istrauju: ide li tko za njim? Nitko.
- Sam i mrtav.
- Pokopali su me.
- Biskupe, to se dogodilo?
- Znate li, Gordana, to znai u nae doba nekoga proglasiti luakom. Kad te
proglase tatom ili ubojicom, lako se oprati ali ludom?
~ 433 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Razbit ih moemo, ali svijetu ne moemo dokazati da nisam lud. Trideset est sati
prije izbora ne moe dokazati da sve ono to bih uinio nije djelo luaka. Da su me
ubili, prineva bi se stranka probudila. Ali oni su mi ubili duh da onemogue svaki
moj korak u njegovu korist. Ako hou da spasim princa, moram se udaljiti od njega.
- I nikad nije pakao izmislio gnusniju zamku - ree Gordana - ali mi se moramo
probiti.
- Jamim vam, biskupe - vikne Damir - nee izabrati nikog drugog, osim princa,
dok nosim ivu glavu. Na to su prisegli svi nai.
- Vjerujem vam mladi ovjee, vi ste spremni na potenu borbu, aragonci pak na
zasjedu.
- Da, Gordana, ali ja sam lud. to mi vrijede sve mudrosti i lukavost. Lud, lud.
- Ipak, moda naete izlaz u razgovoru s Bakaem. Za vae odsutnosti govorili smo
s njim ja i Damir.
- Dakle, kraljevski izbor vodi se u znaku pitanja: tko e biti kancelar? Filipec ili
Baka? Pomoi emo Bakau da nadvlada protivnika. Zna li Baka da je Filipec
predloio Damiru neka me dovede na dvor?
- To smo mu zatajili.
- Znam, Baka je podmuklo potkopao sva kraljeva i moja djela da princa dignemo
na prijestolje. On me i gurnuo u tamnicu. I to znam. Ako se sad kani uz princa
podii k prijestolju, pomoi u mu. Govorit u s njim.
~ 434 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Dok je on poao dolje, Varadi pristupi Gordani i pogleda joj vrsto u oi:
- I ostat e.
- Zbog ega?
- Hvala!
Damir otvori vrata i dade im znak da dolazi Baka. Gordana ostavi sobu zajedno s
Damirom. Baka ue. Varadi ga doeka, utei. Neprijatelji se sretoe prvi put
nakon kraljeve smrti. Varadi teko svlada mrnju prema ovjeku kojeg smatra
uzrokom prineva i svojeg zla, dok Baka vjeto prikriva uskrsle uspomene da je
ovaj ovjek stajao na putu njegovim ambicijama.
Pozdravili su se, ni srdano ni hladno. I dva davna krvna neprijatelja sjedoe okom
u oko. Baka seriozan, pun uvaavanja, Varadi jednostavan i prirodan. Varadi
uzima rije, gledajui svojim sivim vrelim oima ravno u Bakaevu zjenicu.
- Ostavimo prolost jer je pred nama budunost i srea kraljevstva. Do nje vodi
opasan put sadanjosti. A nas obojica snosimo odgovornost pred svojom savjesti.
Znam da i vaa savjet nije prema tome ravnoduna.
- Po elji kancelara Filipca bio sam jutros doveden na dvor da budem na pomoi
prinevu izboru. Obavijestio sam se u gradu o raspoloenju i otkrio injenicu koja
odreuje nau sudbinu. Velika veina izbornih stalea kraljevstva nepokolebljivo je
uz princa. Meutim, prinevi pristae ozlovoljeni su prema jednoj linosti zbog
njezinih spletaka.
- Iz naih redova?
~ 435 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, - nastavi Varadi - ali svima je poznato prinevo povjerenje prema vama i zato
su mu savjetovali neka o tome nita ne govori ni vama, gospodine biskupe Bakau,
da spomenutu linost ne izazove jo vie na spletke.
- Dakle, osigurao se protiv mene, a vas je htio potkopati jer, naravno, ne biste
morali posumnjati u prinevu iskrenost kad bi on sada primao vae usluge, a sa
mnom pregovarao za budunost. Ja sam, meutim, sretan to ste se nakon kraljeve
smrti obratili k Ivanu i to je on vrsto odluan i pametan da odabere ovjeka vaih
umnih sposobnosti.
- A ja vam se kunem na spas svoje due: kad princa proglase kraljem, vi ete biti
njegov kancelar.
- Ako me uistinu zapadne ova teka zadaa, vjerujte, bit u mladom kralju i dravi
vjeran i koristan.
- Ta me izjava smiruje pa u lako ostaviti dvor i princa. Sad je sve u vaim rukama.
Pripazite i ne dajte da vam Filipec smeta poslove i narui jednodunost naih
pristaa. Poite ravno k princu i otkrijte mu sve to biste zamijetili.
- Uvjeravam vas: ni asa neu pustiti iz vida Filipca i obavijestit u o svemu njegovu
visost.
~ 436 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Samo djelomino.
*****
- Neminovno, ali na drugi nain. Sad svi oni meni nude, dakle, ja sam u prednosti.
Sve vie razabirem: ova je urota moja snaga, to je due uvam, to sam jai na obje
strane.
Odbilo je est sati podveer. U radnu dvoranu pokojnog kralja Matije ulaze
predstavnici stranke princa Ivana: biskupi, izaslanici velikaa Hrvata i Ugra,
izaslanici maloplemia, dvorske linosti, dvorani i paevi. Na elu su im kancelar
Filipec i prvi tajnik Baka. Poluglasno obraa se Filipec Bakau.
"Nekoliko sati nakon razgovora s Varadijem princ sveano saziva svoje pristae, to
su to zakuhali iza mojih lea?"
"Nije li princ doznao za urotu mimo mene i sad je kani objaviti? Zar u izgubiti taj
dragi kamen to ga tako pomno uvam kao amanet svojem usponu?"
~ 437 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Odjednom se vrata otvore. Iz hodnika ulazi Simono i prati novu linost. Visoku
muku pojavu, snanu, lijepu u biskupskoj odori. Lice otro, elo visoko. Svi ga
pozdravljaju samo poklonom.
A princ se tog asa nalazi u treoj dvorani kraljevskog raskonog doma s Varadijem,
u dnu arkade. Biskup ape mladom princu dugo i vano, a on ga pozorno slua.
Njegove blage crte poprimile su tvrdi izraaj. Neto mu muevno ulazi u oi, ne
trene okom i ne vidi kako ga s druge strane dvorane briljivo promatraju plave oi
njegove majke to sjedi u naslonjau. Uz nju Damirova majka. Gordana stoji iza
gospoa i kriom izdaleka prati prinev dogovor s Varadijem.
- Dakle, idemo.
Taj novi izraaj u prinevu liku iznenauje oba dravnika, pojaava bojazan i
potkrepljuje meusobne sumnje. ekaju nijemi. Prinevi su koraci upravljeni prema
stolu svojeg oca. Berislavi mu primakne kraljevski naslonja, ali on samo kimne
~ 438 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
glavom u znak hvale i ne sjeda. Polagano se okrene prema gospodi. Stoji im oko u
oko. Njihova ljubopitnost kao da mu silom eli otvoriti usta.
- Sve je u rukama naih pisanih prava i stalea. Mogu vam danas kazati samo ono
to sam rekao za mojeg boravka u Hrvatskoj. Svejedno je li mi namijenjena najvea
ili najmanja zadaa u ovom kraljevstvu, ja u vazda jednako sluiti i zakonu i
pravednosti. Ma zadobiva vrijednost tek od onog koji njime upravlja i zakon vrijedi
samo toliko koliko je krepostan ovjek koji njime upravlja. Ako mi povjerite zakon i
pravednost da njima vladam, kunem se - ostavit u prijestolje i vratiti krunu ne
budem li dorastao uzdignuti ovjeanske ideale najvie zemaljske vrijednosti. I
svejedno: budem li ivio kao jednostavni plemi ili me vi prisilite na tee
odgovornosti, vazda u do posljednjeg daha biti vojnik pravednosti i ovjenosti.
U njihovim oima plamti odjek njihovih nada, razbuenih njegovim rijeima. Diu
im se due to vapiju ivotom u slobodi, pravdi i miru. I nalaze oduka. U klicanju
pruaju mu svoje elje.
- Slobodna je volja svih da vas tako nazovu - upadne snani glas nekog velikaa i
bude potvren krepkim dugim poklikom iz svih grla.
Dotle je Baka zagledao u svaije lice, prozro svaku zjenicu, svaku duu, osobito
Filipev nasmijeeni pogled, tako dobroudan i vedar kao da se rastapa od milja
nad ovim dokazima privrenosti princu Ivanu. Onda se stia odjek oduevljenja, jer
princ digne glavu da e nastaviti:
Sve je tiho, pozorno i nepomino. Baka i Filipec jedva suspreu teko disanje.
Baka i Filipec puni sumnji upiru poglede u visoku biskupovu pojavu to istupa iz
reda izaslanika prinevih pristaa i zaustavi se nekoliko koraka ispred princa.
~ 439 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Otro lice s dugim ravnim nosom odaje ozbiljnost ispod koje proviruje neka
prijetnja.
- Vaa visosti, preasni velmoo i plemenita gospodo! Zamolio sam njegovu visost,
naeg budueg kralja, neka mi dopusti da pred svima vama upravim nekoliko
vanih rijei linostima koje se nalaze u ovoj dvorani. To su dva ovjeka uvaena po
svojim astima. Obojica obdarena umom i povjerenjem njegove visosti. To su
gospoda biskupi Filipec i Baka.
I biskup Ernut gleda ih nekim udnim prodornim opasnim pogledom dok sveano
zapoinje:
- Preasna gospodo, pokojni slavni kralj uvaavao je vae velike umne sposobnosti i
gajio duboko pouzdanje u vau vjernost. Zato vas je i odlikovao svojim povjerenjem.
I do kraja ivota vjerovao je da se nije prevario kad je vas odabrao za pomonike i
savjetnike. Tu vjeru ostavio je u batinu svojem sinu.
- Preasna gospodo - nastavi biskup Ernut. - Kad sam jutros stigao, sastao sam se
s naim najodlinijim ljudima, a odnjih sam doznao i o nekim crnim izdajama.
- Saznao sam mnogo toga emu se nikad ne bih nadao. Mi smo tada odluili to
moramo initi.
Male Bakaeve oi zatrepu, Filipeve svijetloplave zatvaraju se: "Svreno je. Baka
me odao."
- Preasna gospodo, evo, ovdje pred licem njegove visosti i pred licem odlinih
izaslanika naih stalea molim vas da vi kao predstavnici kraljevstva i predstavnici
pristaa princa Ivana stupite pred izborni sabor i tamo predloite za kandidata na
prijestolje njegovu visost princa Ivana Korvina.
~ 440 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Filipec se trgne, a Baka ostaje nepokretan. Biskup Ernut digne pogled k slici
kralja Matije:
- Traimo to od vas svi: i njegova visost princ Ivan, izaslanici svih stalea preko
mene, traimo to u ime onog kralja to vas gleda divnim plarnenim oima kao da
vas opominje na prisegu koju ste mu za ivota poloili. Prisegli ste mu po svom
slobodnom duhu, po slobodnoj volji i svijesti. Prisegli ste vjernost njegovu sinu,
prisegli ste da ete uiniti sve da njega odaberu za kralja i nastojati da drugi
spoznaju kolika je srea za kraljevstvo ako mu on bude na elu. Jer on je sin naeg
kralja i upamtite: ako taj sin danas ne bi sjeo na ovo nae prijestolje, nikad vie
nau krunu nee nositi sin naeg kraljevstva. Sjest e tuinci, slijediti jedan za
drugim. Danas nai stalei odluuju historiju budunosti: hoe li ovo kraljevstvo
zauvijek pasti tuincima u ruke.
Kancelar Filipec osjea kao da su ga onako ledena iznenada gurnuli u vruu paru.
Nakon zebnje sav se kupa u znoju i misli da e se uguiti. A Baka samo gleda
ravno preda se skamenjen. Biskup nastavlja:
- Ne samo mi nego itavo kraljevstvo zna kakvu ste prisegu poloili. Oekujemo od
vas da je izvrite. Molim preasnu gospodu da odgovore.
- Neizmjerno sam iznenaen zbog iskazane mi poasti. Duboko sam dirnut, ali sam
najmanje vrijedan od onih mnogo vrednijih i odlinijih koji su pozvani.
- Preasna gospodo, poto smo ovako ustanovili da ste vas dvojica od svih
najpozvaniji i da ste od svih nas vjernih najvjerniji i prisegom obvezni pokojnom
kralju, nema vie nikakva razloga da i jedan as oklijevate prihvatiti zadau koju
vam ovog asa zapravo nalaemo.
~ 441 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Svoje skromne sposobnosti polaem u slubu vae visosti, a time na sreu naega
kraljevstva. I odazivljem se glasu svojega srca, elji mojega princa i stalea, a
nadasve prisegi velikom kralju.
Damir je stao u krug izaslanika mladih plemia. Dok su velikai i stariji ivo
odobravali, mladi nastoje pod Damirovim vodstvom da se priznanje Bakau produi
znatno nad priznanjem to su ga izrazili Filipcu. I provali odobravanje. Damir stoji s
mladim plemiima na strani. Na njegov znak sve je bunije i traje dugo, mnogo due
i bunije negoli za izjave kancelara biskupa Filipca. Traje toliko da se i odvie jasno
razabire kome pripada vea sklonost.
Te rijei trgnu Bakaa i on pristupi blie. Princ prijazno gleda Filipca i pita:
- Je li tako, preasni?
- Da, visosti, preporuio sam da kruna bude pri ruci jer e se poslije izbora odmah
obaviti krunisanje.
- Protivnika je, dakle, izdao pismeni uhoda. Na sreu, vi ste poslali svoju etu i
pomogli Damiru obraniti krunu. Je li tako?
A Baka sve to slua. Rije po rije kaplje u njegovu mrnju prema Filipcu kao
eravica u vrelo ulje.
~ 442 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
S naroitim zadovoljstvom potrai Baka zluradi pogled svojeg takmaca. itav sat
razgovarao je princ s izaslanicima stalea, a onda se s njima oprostio i vratio se u
odaju u kojoj su ga ekale gospoe i biskup Varadi. Tu se umorno baci na sjedalo:
- Nee biti uzalud. Ako su i Baka i Filipec pravedni, prihvatili su vau molbu s
istinskim srcem. Ako pak nisu pravedni, onda ih je prijedlog biskupa Ernuta
udario kao bi izdaje i stisnuo meu dva oklopa. Pribili smo ih na ovaj kri i ne
mogu se maknuti ako ih nai ne skinu. Pouzdajem se i u trijeznu pamet stalea i
nadam se sigurnoj veini. U posljednjem asu izgubit e egerovci svoju snagu. A
meni dopustite da se oprostim i odem u svoju kuriju da nitko ne sluti tko vas je
uputio.
- Do veeri vas oekujem u kui svoje majke. Evo, upravo hoe da ide s dvora.
- Sva se dvorana orila. ute kancelarove pjege su bljedile. Bakaevo se debelo lice
irilo od sree.
~ 443 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
NA VRHUNCU BORBE
Baka hoe vlast da stekne eljeno blago za kojim hlepi itav ivot, a Filipec hoe
vlast da stekne itavo kraljevstvo za Vladislava.
Tko e od njih dvojice pobijediti? To pitanje lei na svim usnama. Jer njihova lina
pobjeda odluuje o izboru kralja, odluuje o sudbini kraljevstva.
*****
Pred egerskom palaom drsko se koi kraljiina straa. arenilo napuljskih odora
izazivlje staru mrnju graana prema ara-goncima. Ve su u sveanom odijelu kao
da prisustvuju slavi uspona njihove kraljice na prijestolje. U predsoblju grof Enrico
uvodi u kraljiine odaje njezine pristae. Dolaze, vijeaju s njom, pa opet izlaze
zadihani, zarumenjeni, puni nade i straha, vjere i sumnje.
Ona ih prima i otputa ledena lica, ali vrelom rijei, odluno zapovijeda.
Biskup Varadi skriva nemir u ekanju sutranjeg dana, smilja, istrauje sve
mogunosti koje bi mogle ugroziti ili poduprijeti Ivanov izbor. Gordana svraa
pozornost k otvorenom prozoru. Kad odande dopre topot jahaa i trublje glasnika,
digne ona svoju lijepu glavu, a sjajne blistave oi kao da nekoga zovu, dozivlju.
Pa Stjepko najavi:
- Ne, visosti, ne kvarite gospodi taj posjet. ele vas lino upoznati i neto o vama
uti. Idite bez mene, molim vas. Neu ni jednoj bezazlenoj dui pruiti priliku da
posumnja kako vam dijeli savjete luak.
- Visosti ljudska je dua zemlja crnica u kojoj najprije isklije posipano sjeme
klevete.
~ 444 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- teta je troiti dragocjene asove za stvari koje danas vie nisu vane.
- Govorio je o svojoj vrstoj nadi da e izabrati princa Ivana. Onda sam ga pitao to
e kazati u svojem govoru kad princa predloi saboru.
- Jo uvijek sam se nadala da e vam Baka priopiti kakvu sumnju ili dati kakav
dokaz o Filipevoj nevjernosti
- Kad dosad nita nije rekao, ili nita ne zna, ili je u nevjernosti Filipev ortak.
- Ba zato bi moda bilo bolje da ste vi, biskupe, predlagali na saboru princa.
- Htjela bih vas jo neto upitati, biskupe. Kad netko ide u borbu, oito je razmislio
to bi trebao da radi u sluaju poraza. Vi ste sigurno naistu i u sluaju takve
nesree.
- Pravo ste rekli: na bi poraz bio potpuna nesrea. Da pobijede protivnici, smjesta
bi se bacili na princa, liili ga svih imanja, a moda bi poinili i mnogo stranija
nedjela.
- Bacili bi ga u tamnicu.
- Drugome se ne bismo mogli nadati. Sasvim je razumljivo, i svaki drugi kralj morao
bi princa Ivana smatrati pogibeljnim za svoje prijestolje. Prvo jer je Ivan sin slavnog
kralja, drugo jer ga bogatstvo ini monim, dakle, prvi bi posao protivnicima bio da
ga lie blaga i slobode.
- Oito ste mislili i o tome to bi se moralo uraditi da princ utekne toj sudbini?
- O svemu sam razmislio, ali do ovog asa nisam o tome govorio nikome. Ako princ
ne bi bio izabran, morao bi istog asa ostaviti Budim.
- Vie puta volju stalea zahvati ludilo. Ali sav na poloaj opravdava najljepe
nade. Ustanovili smo zajedno s predstavnicima hrvatskog plemstva i ugarskih
prineva pristaa da smo mi u znatnoj veini. Dakle, ne smijete sumnjati, Gordana.
~ 445 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Naprotiv, gospodine biskupe: nitko nije tako pun vjere, ali onaj koji vjeruje u
pobjedu dobro mora znati to mora initi ako bi pobijedilo zlo. Mora biti pripravan s
koje e strane nastaviti borbu.
- Odgovor ste pokrili maglom. Ipak, dopustite da vas podsjetim: kad biste odabrali
vojvodu Ilokoga, izazvali biste prinevu ljubav na teku ljubomoru, a moda i
neprijateljstvo prema vojvodi. To ne bi bilo za korist ni vojvodi ni princu.
- Jer je princ pao kao rtva sumnji da moj brak s Damirom nije prividan.
- Sad razumijem, Gordana zato princu ne oduzimate nadu da bi mogao stei vae
srce. Stao bi sumnjati, ili na Damira, ili na vojvodu, a obojica su mu veoma
potrebni.
- Potpuno shvaam vae dranje, Gordana. Uistinu, ne bi bilo mudro kad biste
ljubili jednog od te trojice.
~ 446 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
DRU SVI
No je duboka. Na nebu dru zvijezde, na zemlji ljudi. Dre Filipec u neizvjesnosti
nad sudbinom svoje osnove.
"to e biti sutra? Hoe li sjesti zdesna kralju Vladislavu, ili e bjeati glavom bez
obzira?"
Dre kancelar nad jazom provedene spletke. Dre urotnik zbog mogunosti
otkria.
Dok se opaja osvetom, ulaze u sobu brat Francesco i poslanik Ranzano zabrinutih
lica.
Ova jedina rije pada kao oblak na divnu zamiljenu sliku njene vladavine. Kraljica
hoda gore-dolje svojom odajom. Njezine su nade uzdrmane. Strah je goni iz jednog
kuta sobe u drugi. Na muilima neizvjesnosti, as je uzdie nada do nebesa, as
opet baca u prah prikaza neuspjeha.
Baka dre u svojoj palai, ali taji samom sebi. Kamo, na koju stranu? To jo nije
odluio. I ne dre od straha, nego od pitanja na kojoj se strani utvrdila sigurnost
njegove kancelarske asti. Dre od teine pitanja:
"Otkriti urotu pred itavim saborom u prinevu korist ili je zatajiti za Vladislava?"
Dre Baka od spoznaje da ovog asa dri u ruci svoju pobjedu ili poraz. Dru svi
okolo. Milanski poslanici u svojoj neutralnosti i velikai i plemii u stranim
borbama. I Robert egerski dre od jedine elje da mu kraljevski izbor prui mo
osvetiti se Gordani.
~ 447 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
I princ dre u onoj noj nadi da mu izbor nosi Gordanino priznanje, ljubavnu sreu.
Samo u logoru hrvatskih plemia odzvanja vedra pjesma. Po crnoj tmini penju se
arki, plameni kresovi i lete iskre.
~ 448 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Prelijevaju se sve boje sukna, baruna, svile, grimiza, velikakih odora. Iskri se
srebrno vezivo, zlatni gajtani. Lepraju perjanice s klobuka. O pojasu miruju maevi
u koricama ukraenim draguljima. Tisue lica, tisue zrcala. U njima mjeavina
svih osjeaja: brige neizvjesnosti, muke neodlunosti, vedrina sigurnosti, strepnja
poraza, trijumf.
Glas trublje preleti kroz mnotvo kao munja olujnim oblacima. Sve grne, svatko se
uri prema sredini. Tu je tribina, pokrivena crvenim platem.
A dolje sjedili su ljudi u etiri kruga. Prvo je uz tribinu visoko sveenstvo. Drugi su
velikai. Trei itava vojska plemstva, a etvrti je obru naoruanih eta velikaa i
plemia.
areni i blistavi kolut okruio je ivi zid graana. Njima su u zaleu kmetovi. Samo
je jedna pukotina u tom ogromnom kolutu ljudstva. Stvaraju je konjanici u dvoredu
i uvaju put do tribine. Po njoj se smjetaju gospoda iz kraljevskog vijea.
Filipec gleda dolje u tree polje arenog okruga gdje se poredae crvene dolame,
bijele surke i modri haljeci hrvatskih plemia.
Na elu im je Damir. Dugu crnu kosu pokriva crveni klobuk. S njega se sputa
veliko bijelo pero sve do plave surke to se priljubila uz vitko, snano mlado tijelo.
Plamene crne oi budno paze na sve strane. Njegov je pogled panja vojskovoe
nasuprot neprijatelju. Nita mu ne izmie, sve vidi i na sve upozorava plemie oko
~ 449 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
sebe. U tihom mrmoru ljulja se areno more stalea to imaju da otkroje sudbinu
kraljevstva.
"Hoe li nas novi kralj osloboditi velikake sile i pljake?" - pitaju plemii.
"Hoe ii novi kralj dati velikaima vlast da opet pljakaju gradove?" pitaju graani.
"Hoe li novi kralj dati novi bi u ruke velikaima da nas biuju?" uzdiu kmetovi.
"Tko e biti gospodar monje kraljevstva? Ja, ili ti?" Damir gleda na tribinu. Oko mu
se mrai, privue lakat mladog viteza od Srednjice:
- to li tako razgovaraju?
- Stisli su glave.
Damir se okrene:
- Na poljani nema dvanaest stabala, morat emo vjeati po dvojicu na jedno drvo -
suvereno odvraa stariji plemi.
~ 450 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Stalei teko ale to kralj nije ostavio zakonitog nasljednika. Po starim obiajima
odreeno je da ovom saboru predsjeda onaj koji je bio prvi uz kralja. Prema tome
ova teka dunost morala je zapasti mene i meni odredila ovaj teret. Zato sam
duan pozvati preasnu, velemonu i plemenitu gospodu na mirno i ozbiljno
vijeanje.
Nitko ne progovori. Njegove rijei prolaze bez zanimanja, svi iekuju da govornik
to bre zavri.
- Prvi su na redu izaslanici princa Alberta Poljskog, treeg sina kralja Kazimira
Poljskog.
~ 451 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
U pogledima oblinjih velikaa crpi snagu. Slavi kralja Vladislava: "Zreo mu, nije
mladac koji bi tek na ovom kraljevstvu poeo stjecati vladarsko znanje. Vladislav se
ve iskazao, sjedei na ekom prijestolju. Njegova vlast urodila je zadovoljstvom
velikakog i plemikog stalea!"
U pozadini oko Damira nitko se ne mie. ute kao da i oni utnju smatraju platem
mudrosti. Izaslanik dovri govor i Vladislavljevi predlagai sioe. Neto je zapelo.
Potpalatin nita ne objavljuje. Kraljevsko vijee na tribini nemirno je. Gledaju lijevo,
pa desno. Slijeva sjedi Baka. Petar Gereb neto mu ape, a krv mu je zarumenjela
lice. Baka slua hladno, beutno, gotovo omalovaavajui. Male oi prodiru u
mnotvo, zadiru u nj, ne bi li izvukao odgovor na svoje pitanje, ne bi li prodro u te
ljude pred sobom. Kao da i ne slua uzbudljivo Gerebovo aptanje i ne vidi
zabrinute poglede lanova kraljevskog vijea i ukoene oi kancelara Filipca, s
desne strane tribine.
ute su trepavice nepomine. Pjegavo lice blijedo. Sagnuvi k njemu glavu, egerski
biskup ape:
- Platit e to skupo.
- Valja neto uiniti. Evo, svi mrko gledaju k nama. Sjedimo tu na tribini kao da
smo se zbunili i ne znamo upravljati saborskim raspravama.
- Bojim se zla. Neka Gereb pusti Bakaa na miru i neka se rasprava prekine.
~ 452 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nije mogue. Izazvat emo plemstvo. Damir bi zaas podigao uzbunu, eno, vidite
li? Upro se poput risa i pazi to emo.
- On je uz princa?
- Neto se zbiva. Petar Gereb je crven kao kuhani rak, Baka hladan kao led.
Plemii isprue glave i naule ui. Osjeaju da se gore bije bitka za ast i savjest.
Eto, die se i egerski biskup i uzima Filipca za ruku. Na tribini uzbuenje. Egerski
biskup dri Filipevu ruku i dahe:
- Baka se die.
Opomena zadrhti nad lanovima vijea poput pogrebne trublje. Drhtavo pitaju:
- Izdati?
- Zlobni smijeak nakrivio mu usne. Ima nas u rukama - vapije Filipec dalje.
~ 453 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nai konji?
- Spremni su.
- Prekinite raspravu.
I Baka stoji uspravljene glave. Filipcu se ini da navjeuje njegovu propast. Dolje
su sve glave uzdignute, vratovi isprueni, tijela uprta. Tiina je grobna, pozornost
iva.
Petar Gereb se znoji. Vijee je uznemireno. Velikai zure, plemstvo se giblje, Damir
ape svojem susjedu:
~ 454 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Sva ela egerovaca oznojila su se, sve usne kunu. A njihov kancelar skriva se ispod
tribine da neopaeno nestane. Suvereno, zvonko, Baka nastavlja.
- Prihvatio je tu zadau pred nama da pred licem sabora uzmogne ocrtati sve odlike
sina Matije Korvina onako, kako ih samo on moe poznati i kako to moe uiniti
odanost kojom je sluio i radio u prinevu korist od poetka.
Vijenicima se ini da se pod njima sputa tlo. Filipcu klecaju noge. Pristae
Vladislava neodluni su to da uine. Da viu ili da ute. Da sprijee nastavak
govora?
Napet kao luk, Damir oekuje zapoeti govor, ini mu se kao uvod u neko otkrie. I
ne die.
U bijegu Filipec nastoji da se zakloni za visoko golemo tijelo svojeg tajnika. A Petra
Gereba sve vrijeme prolaze srsi. Ne nada se vie pomoi.
udno gibanje. Ne znaju: je li ton kojim Baka to ree aljiv, satirian ili ozbiljan.
Napetost je dostigla vrhunac. Oekivanje Ivanovih pristaa i strepnja
Vladislavljevih. Upijaju svaku Bakaevu rije:
Baka preleti pogledom sliku: tisue lica okrenutih k njemu. I polagano sputa glas:
~ 455 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pitam vas, gospodo, zato ove velike sposobnosti ne bi batinio i njegov sin princ
Ivan? Istina, kralj je prerano umro, a da bi sina dospio uputiti u vladarske poslove,
bojna umijea i vodstvo kraljevstva, sklapanje saveza s dravama ije nam je
prijateljstvo potrebno. Ali opet kaem: tko moe ustvrditi da Ivan Korvin nee
stupati stopama svojeg oca? Nitko ne moe zagledati unaprijed kakve on ima
vladalake sposobnosti. A kako je blizu stabla jabuka pala, to e nam princ
dokazati ako ga odaberemo. Mlad je, istina, ali mladost nije porok.
Baka ne eka:
- Kad bude zreo mukarac, nadam se da e natkriliti slavnog oca. Ali dok govorim o
prinevim krepostima, dunost mi je spomenuti okolnost koju bi neki mogli
iskoristiti za prigovor. A to je nezakonito prijeklo Ivana Korvina. Stoljetne tradicije
naega morala smatraju nezakonito porijeklo tekom zaprekom, ne samo u
nasljedstvu prijestolja nego i nasljedstvu obiteljskih imanja. Ali danas je ve
zavladao novi duh, kod nas omraen i pobijan, ali dolje na jugu svi su ga prihvatili.
- U Italiji ima vladara monih drava koji su nezakonitog porijekla, ali su ipak mogli
zauzeti i prijestolje i, unato svojem nezakonitom porijeklu, uivaju velik ugled
izvan granica svoje drave.
Odjek njegovih rijei ide od uha do uha i jo vie zbunjuje. Tisue oiju, tisue
pitanja... A svi ute, ekaju.
- Ima u Italiji znamenitih vladara koje nije rodila ni jednostavna plemkinja kao to
je rodila princa Ivana kojega je slavni otac priznao i pozakonio.
Mrmor se javlja ispod irokih ljubiastih klobuka. Prezirni smijeak preleti s usana
na usne meu velikakim odorama. Nemirni amor dopire sa strane plemstva. Iz
redova plemia potri naprijed Damir i isprsi svoju snanu vitku pojavu:
~ 456 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ba zato govorim.
Poziv potpalatina stia ih, ali ne smiri. Bljesak ostavi za sobom sumnje prinevih
pristaa, radosne slutnje Vladislavljevih, spasonosne nade gore u vijeu. Baka
polagano naglaava.
- Velim: mlad je, ali je uman, naobraen, pun ideala. Njegov se duh visoko uzdigao
do filozofskih nauka. On je dijete novoga duha, dijete preporoda. Njegove misli,
njegovi ideali, pokazuju da je najii humanist.
~ 457 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Potpalatin upozorava:
- Zapovjedi im da miruju.
Staleke protivnosti poinju se talasati. More je pred olujom, ali gore na tribini se
vedri. Gospoda od vijea doaptavaju zadovoljno:
- Sam sam bio svjedok da je princ Ivan umom zasjenio ak i njegova oca.
Ali nema mira, samo se snaga bure sputa dok se razlijee Bakaev glas:
- Kralj i njegov sin princ Ivan raspravili su itavu rimsku prolost, kraljevsku i
republikansku. Kralj je zastupao monarhistiku vlast, a princ je dokazivao da je
republikanski oblik vladanja mnogo bolji i ovjeanstvu korisniji.
Munja zapali poar. Snana pojava biskupa Ernuta visoko se uspravlja. Njegov
glas odjekne:
- Zar ete dopustiti da tjeraju nau krv? Ako ga neete birati, ne vrijeajte.
~ 458 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sloboda vrijeanja?
A plemstvo se die, staro i mlado, i valja se poljanom prema tribini. Damir juri
naprijed:
- A ne na prijestolju!
- Tko je to rekao?
- Nema uvrede!
~ 459 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Sami spreavate svojeg govornika da predloi vaeg kandidata? Zar ne ujete kako
ga hvali?
- Vi ljivari, nadriplemii.
Prolomilo se nebo. Plemii jure k velikaima kao oblak pun munja. I sijeva, grmi.
Oluja se razmahuje. Staleka mrnja plemstva protiv velikaa provali. Razjarena
lica, rasplamsane oi, prijetei povici. Sve ruke hvataju se maeva. Zrakom zajee
trublje.
Valovi oluje pljute preko pristaa egerskog biskupa, preko vijea, preko svih to
pruaju sliku pregaenih, smrvljenih, utuenih. Hitro se udaljuju, gube, tonu u
vruoj bujici.
~ 460 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pamet mi se muti.
- Najbolje je da utimo.
- To prije. Doi.
- ivio Vladislav!
Dvije rijei, dvije nove iskre, dvije novo upaljene baklje podjaru ju poar. Na tribini
zatrube trubai. Trube dugo, beskrajno i opet hvataju pozornost du poljane. Polako
okreu ljudi glave k tribini. Neki se velika popne na stolicu i, viui najavljuje:
Odredba odjekne u redovima plemstva poput bure. arolika masa razdvoji se u dva
tabora. Plemstvo s Damirom polazi k svojim etama. Uzjau i utabore se na jugu
ogromne poljane kao na strai velikaa na polazak.
~ 461 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BAKAEVA IZDAJA
U palai potpalatina Orbana sastalo se kraljevsko vijee. Rasprava je uzbudljiva i
uljiva. Jetkost raspoloenja traje sve dotle dok se ne pojavi biskup Baka. Svi
krenu k njemu. Samo Filipec ostaje. Petar Gereb prui biskupu ruku:
- Vaoj visosti moramo zahvaliti to ste nas izveli iz teke stupice. Da niste uzeli
rije, mjesto kancelara Filipca, nai bi se pristae pobunili. Vidjeli smo koliko su
stalni. Moram priznati da je u naem krugu bilo ljudi koji su se bojali kad ste digli
rije.
- Zato da vam ne kaem istinu. Bilo je takvih koji su vjerovali da ete pred itavim
saborom otkriti nau osnovu.
- Duboko alim to ovog asa moram stajati okom u oko nekome koji me obasiplje
najgadnijim sumnjama izdajstva.
- Prevarili ste se, gospodine kancelaru, veina je i prije bila uz princa. I gospodin
Petar Gereb se prevario, uvjeravajui me tamo na tribini da su svi uz Vladislava.
- Gospodin kancelar divno je zasnovao itavu misao, ali ini se nije imao dovoljno
pomagaa.
~ 462 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ovaj prigovor Filipcu nije doao u pravo vrijeme, ali se on pokua izvui:
- Nisam mogao stei ni najmanji dokaz da bih gospodina biskupa smio povui u na
krug.
- U prvom smo se asu oteli prinevoj veini kad smo prekinuli raspravu. Drao
sam da je to najbolji izlaz. Provedemo li izbor sutra, princ mora pobijediti.
Filipec smjesta osjeti pogibelj da mu se u posao uplee Baka i brzo se pouri odbiti
taj pokuaj. Ljubazno se smijei:
- Moja gospodo, prepustite stvar meni. Vodio sam borbu od poetka i budite
uvjereni da u je dovriti kako treba. Stvar se mora razmisliti, makar ve imam
svoje planove, pa vas molim da se vijee sastane danas uveer.
To je Baka smatrao svojim izgonom pa ustane da ode. Filipec brzo ispravi otrinu
svojih rijei:
~ 463 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
ostane uvijek uz princa i obavijesti nas kad ima to vano. Time e iskazati najveu
potporu naoj stvari.
~ 464 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Velika veina prinevih pristaa stigla je tek posljednjih dana, a mnogi su nas i
prevarili, obeavi da e glasati za Vladislava, a na saboru poee klicati princu
Ivanu.
Izjava obraduje Filipca. Danas je u vie navrata stekao dokaze da bi ga Baka lako
istisnuo. Bilo je kao na dlanu da gospoda u vijeu vie cijene njegova takmaca.
Kraljiina izjava dolazi mu u pravo vrijeme da smanji oduevljenje za
- Molila bih gospodu da se toga dre - ree ona i onda promijeni glas:
- Gospodo na kraju ove rasprave ima da slijedi ono to je temelj naem uspjehu.
Vidjeli smo kako su brzo danas neki nai pristae preli k princu. U tome lei
zametak opasnosti za budunost.
~ 465 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, velianstvo, to je vrlo vjerojatno - potvrdi Filipec ivo, a oni drugi zabrinuto.
- Da, to bi bila velika nevolja za nae kraljevstvo naglasi Petar Gereb, a za njim
potvrde sva gospoda.
- I ova bi nas nevolja dugo progonila, moja gospodo. To vie to princ posjeduje
etiri najjae tvrave u kraljevstvu. Zato e on na dan izbora, im dozna da nije
izabran, pobjei, ili preko granice, ili e se povui sa svojim pristaama u jednu od
tvrava, poslati svoje izaslanike Maksu i Albertu da ih pozove u pomo. A oni su
dovoljno mudri da se od svega srca odazovu i osvete kraljevstvu to nijednog od njih
nije odabralo za svoga kralja.
- Nemogue je zamisliti takvu zasjedu - primijeti rizniar Orban. - Princ tome nije
dorastao.
~ 466 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, velemona gospodo. Dok sam podupirala princa, esto sam s njom govorila o
mogunosti da princ ne bi pobijedio na izboru. Ona je tada raspredala preda mnom
bojnu osnovu koju sam vam as prije razloila.
Polagano je nastavila:
- Vae velianstvo razloilo nam je strahotu koja prijeti kraljevstvu. Uistinu, nikad
nisam slutio ta se krije u Gordani, a Ivanovu ljubav prema njoj smatrao sam
hirom.
- Predloio bih jo i to da princa odmah nakon izbora kraljevsko vijee dade odvesti
u Viegrad. Tamo neka bude zatoen dok kralj Vladislav i njezino velianstvo
kraljica ne odlue to e biti s njim.
~ 467 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Neka mi bude doputeno upozoriti - uzme rije Petar - ako bacimo princa u
tamnicu, izazvat emo itavu Hrvatsku. Kraljica srdito upadne:
- Da velianstvo - ree Petar Gereb - samo ne znamo kako emo dokazati princu
krivnju da se rotio protiv kraljevstva?
- Moj otac nije mogao dokazati vojvodi Marzanu nikakve krivnje, ali je imao pravo
posumnjati da e uiniti protiv njega izdajstvo i pobuniti plemstvo. Zar sumnja
nedostaje?
- Velianstvo ima pravo - ustvrdi Filipec. - Ne moemo ekati dok princ poini
nekakvo nedjelo koje bismo morali teko oplakivati. Kralj i kraljica imaju pravo da
zatite svoje prijestolje.
Oni as razmiljaju, a ona promotri njihova lica i osjeti krzmanje pa ree otro:
~ 468 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Budui kralj ne moe trpjeti uza se takmaca koji bi ga jednog dana mogao liiti
prijestolja. O tom ne sumnja nijedan lan ovoga vijea.
- To su uinili i drugi kraljevi ovog kraljevstva - uzme opet rije kraljica. - Vi znate,
gospodo, da je va kralj Ivan Postumatus smatrao brata pokojnog kralja Matije
opasnim za svoju krunu. I to je uinio? Osudio ga je na smrt. Dao ga je pogubiti na
stratitu.
- Pogubio je Ivana Hunjadija, a opet dopustio da ivi mlai brat pogubljenog, Matija.
I on se kasnije uspeo na njegovo prijestolje, naravno, na sreu i blagodat ovog
kraljevstva. Ali isto tako mogao bi zasjesti na ovo prijestolje i nezakoniti kraljev sin,
na nesreu i strahotu kraljevstva. Shvaate li svu sudbinu pogibelji?
Njezin glas kao da predlae princu Ivanu smrt, samo rijeima ne iskazuje svoju
misao.
- Vai su, dakle, stalei dopustili da kralj Ivan Postumatus zatiti svoju krunu
glavom opasnog takmaca. To je kraljevsko pravo. Vladar ima sva prava da sebe
odri. Njegova je dunost da u tom bude dosljedan. To je rekao i znameniti
firentinski dravnik, a time se posluio va bivi kralj. Ja, u ime svoje i budueg
kralja zahtijevam da princa Ivana najkasnije na dan izbora zatvorite u tamnicu, a
kasnije e kralj Vladislav sa mnom zajedno odluiti o njegovoj sudbini. Molim,
dakle, gospodu da se izjasne.
~ 469 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Mi smo, dakle, odluili da na dan izbora kralja Vladislava princa Ivana uhitimo i
zatvorimo u tamnicu?
- Opetujem, gospodo: ve sada pred izbor postavite tajnu strau pred kraljevski dvor
da princ ne pobjegne u inozemstvo. Jer ako stigne preko granice,- navalit e na
svoje kraljevstvo na elu tue vojske kao to je Koriolan navalio na Rim. I budite
uvjereni: Ivan ne bi uinio to je uinio Koriolan. Ivanova majka nee postupati kao
Koriolanova mati. Ivanova mati uz Gordanu trovat e ga trajno, beskonano i svojim
arolijama zavoditi na grdna djela protiv svojeg kraljevstva. Toj djevojuri, koja je
kralju rodila nezakonitog sina, dokazali su beki uenjaci da je vraarica.
Stoga zahtijevam da se zajedno sa sinom uhiti i ona i da se stavi pred sud zbog
vraanja protiv sree kraljevstva. Gospoda su zaueno podigla glave.
*****
- Morala sam vas pozvati da naroito naglasim svoje veliko zadovoljstvo. Vi ste,
gospodine kancelaru, stekli moje itavo povjerenje. Tom u povjerenju dati oduka
kad sjednem na prijestolje. Danas mogu samo da vas obraujem malim darom.
On se gotovo rastapa i sav zauen prati kretnje njene ruke kad je uzela sa stola
dragocjeni zlatni kri, obloen blistavim draguljima.
- Ovo neka vam bude spomen dananjem danu, kad ste tolikom umnou i
odlunou ustali da branite prijestolje, dakle, mene i mojeg budueg mua.
- Priznajem, velianstvo, i meni se tako inilo. Mnogo sam puta morao uloiti sve
svoje snage da prodrem do njihovih mozgova i razjasnim svoje dravnike planove.
Teko shvaaju.
~ 470 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Velianstvo prozrijeva svaku stvar do sri. Evo, danas sam jedva gospodu uvjerio
da biskupu Bakau nikako nema mjesta u naem vijeu.
- Neu ni da ga vidim.
- Njemu nije ni do ega drugog nego da uhvati to masniji zalogaj i zato spletkari na
sve strane. Nikad ne slui jednom gospodaru jer je pohlepan za svojim novcem i
prua ruke na sve strane. Sad slui jednome, sad drugome. Velianstvo e uiniti
veliku uslugu naoj osnovi ako nepovjerljivu gospodu u vijeu uvjeri da Baka nije
umnik, nego samo spletkar.
Onda primakne malo glavu k njemu i pogleda ga svojim tamnim prodirljivim oima:
- Kako rekoh: gospoda su prihvatila moj prijedlog prilino odlunim rijeima, ali
premalo odlunim duhom. To bi moglo uroditi opasnim posljedicama. U posljednji
as mogli bi sprijeiti kralja Vladislava i mene da postupimo s mladim urotnikom
onako kako zasluuje. Ne velim da e ga kralj Vladislav svakako osuditi na smrt, ali
kralj Vladislav je uman i oprezan, a ipak je neto bojaljiv, dakle, prisutnost princa
Ivana vazda e ga ispunjati strahom, to mu se napokon ne moe zamjeriti jer je to
opravdano.
- Meutim, sad se radi o samom princu. Poto vijee nije sasvim oduevljeno
pristalo uz moj prijedlog, odluila sam da nas dvoje maknemo princa zdruenim
silama.
~ 471 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ipak e doi, ne bojte se, a doe li s njim i Damir, mogli bismo obojicu u isti mah
otpratiti u tamnicu.
Nakon odlaska kancelara Filipca kraljica je zadovoljno legla na poinak. Ali njene
misli jo su uvijek budne. Diu stratita, sijeku glave, ubijaju.
*****
Podveer toga dana vratio se biskup Baka u svoju palau tjelesno izmoren, ali
duhovno budan. Njegov neak Bela Ferenczy gotovo mu potri u susret kad je
biskup uao u svoju radnu sobu.
- Nisi jedini koga danas trese - odgovori Baka pa sjedne i podupre glavu.
- Dogodilo se to da mene, Bakaa ne moe izigrati nijedna stranka. Nikad neu biti
izgubljen ni u ijim oima, to god uradio i protuslovno i neshvatljivo, nita me ne
moe razotkriti.
Znam se zatititi sa svih strana. Rekao sam ti jednom: Filipec je igrao dvolinu igru,
ja u trolinu. I ne moe mi nitko nakraj: idem naprijed, polako, korak po korak,
dobro pazei kuda stupam i zato se ne mogu spotai.
- Niste nimalo zabrinuti za svoj poloaj ovako izmeu dva kandidata, a ne pripadate
zapravo ni jednome ni drugome ili, kako velite, obojici.
~ 472 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
- Je li bilo kakvih estokih ispada na Rakoijevu polju? - upita Gordana Simona koji
je upravo dolazio odande.
- Nije li prava strahota to vojvoda Iloki nije ovdje? Sve bi to bilo drugaije. Ni asa
ne bismo imali povoda da budemo zabrinuti.
- Nije to moja misao, nego sam uo na Rakoijevu polju kako govore: oito je
vojvoda ostavio princa.
*****
~ 473 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Izdajice su nam nanijele najveu zamku onog asa kad su vojvodu skrenule nekud
gdje mu se zameo trag. U prvom redu izgubili smo pravog vou koji svojim ugledom
i snagom moe provesti to god bismo smatrali potrebnim. Drugo: njegova od
sutnost ne djeluje dobro na nae pristae, a protivnicima prua dvostruko oruje
protiv nas.
- Evo me lino - javi se biskup Ernut - uzet u sa sobom ogromnu sveanu pratnju
i jao onome tko bi me samo togod putem zapitao.
- Dovijeka emo biti zahvalni gospodinu biskupu nastavi Varadi. - On e nai put
kojim je vojvoda poao i dovest e ga. Kako nas je stigla jo i nesrea to je hrvatski
ban sprijeen boleu da nam bude ovdje jaka potpora, sve dunosti padaju na
vojvodu.
- Ima jo bezbroj odlinih utjecajnih velikaa iz Hrvatske i Slavonije koji nisu stigli
na izbor, a ipak su prinevi pristae - upozorava biskup Ernut.
- I njih emo sve pozvati na sabor. A sada neka gospodin Damir izvijesti to je
odluilo plemstvo.
Sada se potanko dogovore o putu, o glasnicima, gdje e i kako dojavljivati sve vane
poruke. Kasno uveer oproste se s biskupom Varadijem pa krenu u kraljevski dvor,
da priope princu svoje odluke. On ih je sasluao i s povjerenjem pustio da rade.
Onda se oproste s princem, dok je Damir ostao uza nj. Sutradan prije podne biskup
Ernut krene na put u pratnji velike ete. Odmah iza njega digoe se hrvatski
plemii na povratak u domovinu. etrdeset njihovih drugova otprati ih do prve
putnike stanice, a onda se vratie u grad da budu na strai.
~ 474 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vidi dolaze prije nego to sam mislio. Idi brzo i uvedi biskupa u knjinicu.
- Osjeam se neobino poaenim, iako ne znam emu imam zahvaliti ovu ast. Ili
je neto vrlo vano? - primijeti potpuno ravnoduno biskup Baka.
- Vano i sudbonosno. Prije osam dana htjeli su namamiti princa Ivana iz dvora i
gotovo im je to polo za rukom. Pozvali su princa na sastanak s Gordanom. Sigurno
vam je to poznato?
"Gle, gle" - udi se Baka - "tu se neto iza brda valja" - i pozorno promatra
potpalatina.
- Obavezujem se na utnju.
- Rei u vam sve. Vidite, nakon kraljeve smrti smatrao sam jedinim spasom za
nae kraljevstvo ako izaberemo princa Ivana. Ali kad mi je Filipec prikazao opasnost
s Turcima i mogunost rata sa trojicom stranih pretendenata na nae prijestolje,
prestraio sam se prineve mladosti.
- Da, mlad je, ali uman dravnik mogao bi ga voditi najboljim putem.
Potpalatin naas poravna sijedu kosu kao da mu je sinula misao, ali je odbaci i
nastavlja:
- Pravo velite, ali sada smo se ve odluili za kralja Vladislava i on e biti izabran.
- Svakog je dana sigurnost vea. Iako ne kanimo izabrati princa, ne bih nikada
mogao dopustiti aragoncima da mladog princa ubiju. Poto su ga htjeli odmamiti iz
dvorca samog samcatog, ima razloga sumnji. Neto su odluili. Vi znate da aragonci
ne cijene ivot kad im je netko na putu.
~ 475 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Preasni gospodine, duan sam govoriti jasnije. Petar Gereb i ja odluili smo
zamoliti vas za veliku uslugu, a sad, eto, vidim: ne mogu podastrijeti nau molbu
dok ne saznate koji nas uvjeti veu s kraljem Vladislavom.
uvi to, Baka protiv volje digne glavu i pogleda potpalatina tako zapanjeno da
ovaj hitro zapita.
- Prije svega moram znati to je gospodu od kraljevskog vijea vodilo da veu kralja
Vladislava s Beatricom?
- Kancelar Filipec vidio je svojim oima Maksovo pismo, dakle, kraljicu je trebalo
odvratiti od saveza s Maksom. Po mnjenju kancelara Filipca Beatrice bi bila velika
pogibelj ako joj se ne udovolji zahtjevu. U njezinoj su ruci ogromne svote i moe
~ 476 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
rasipati po miloj volji. To znai da bi svojim novcem mogla podii veliku vojsku, a to
je Filipec osigurao nama osvojivi Beatricu.
- Prekasno bi bilo istraivati, injenica je da ona novac posjeduje i zato moe sve to
hoe. Osim toga, uz nju je napuljska kraljevska mo sa svim vezama u itavoj Italiji
i na papinskom dvoru. Filipec je morao ponuditi Beatrici ruku kralja Vladislava i
njega obavezati na ovu enidbu da tako uzme princu ogromnu potporu koju ini
kraljica.
- Ona je vrlo umna, dostojna kraljevske krune, jedina je teta da se od nje ne moe
nadati nasljedniku.
- Varate se, preasni. Pokazala nam je pismo najodlinijih talijanskih lijenika koji
tvrde da nije ona kriva zbog pomanjkanja potomstva. Isto nam je tako ona pokazala
izjave bekih uenjaka koji tvrde da je kraljica rtva zloinakog vraanja. Vrlo mi je
ao to se to odnosi na prinevu majku.
- Znam, njezino velianstvo htjelo je na Griu predati tubu svjetovnom sudu protiv
prineve majke, ali je kralj Matija to osjetio. Oito e tubu obnoviti?
- Da, kraljica to eli. Ali ne radi se sada o tome, nego o princu, o njegovoj sudbini
nakon izbora kralja Vladislava.
- Da, odluka je pala i zbog te odluke doao sam k vama u svoje ime i u ime Petra
Gereba.
- Poto emo izabrati kralja Vladislava, princ nee mirno podnijeti poraz, prema
tome moramo osigurati prijestolje protiv napadaja prinevih pristaa i njega
samoga. Kraljica je zahtijevala uhienje princa Ivana, zapljenu njegovih imanja i
tamnicu.
- A kraljevsko vijee?
~ 477 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da, i vijee. Meutim, prije osam dana htjeli su princa odmamiti iz dvora. Znamo
da je to bio grof Enrico. Ako princa i utamnie, ali njegov ivot smo ipak duni
zatititi. I sva bi se Hrvatska pobunila kad bismo prepustili princa takvoj stranoj
sudbinu kakvu mu dosudie aragonci.
- Da, odlueno je, ali ba pokuaj da princa odmame iz dvora pobudio je u svima
nama teke sumnje. Kako rekoh: ve osam dana o tom raspravljamo.
- On je posve u vlasti kraljice, s njim ne moemo o tom govoriti, barem jo sada ne.
- Naprotiv, njegovo je povjerenje sasvim na vaoj strani, ushieno govori o vama kao
i svi ostali. On uvijek naglaava, Baka je svojim govorom pokazao to je dravnik.
Ali meni je lake dolaziti k vama negoli Petru Gerebu. Znate: Filipec je pouzdanik
budueg kralja, dakle, o Filipcu ovisi hoe li Petar Gereb i dalje biti zapovjednik
vojske.
- Dakle, prema uvjetima s Vladislavom, Beatrice e za koji mjesec imati svu vlast da
se osveti?
~ 478 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Evo, kako smo smislili: nastojte princa nagovoriti neka se dragovoljno povue u
Viegrad i ondje doeka odreenje budueg kralja. To biste mogli poluiti samo vi.
- Nije moja krivnja. Meutim, bude li togod novo i vano u vezi s izborom, izvolite
me obavijestiti pa emo vidjeti koliko se smijem uplesti i ja.
Prola su jo dva dana. Uveer zapljuti kia, a Baka s neakom Belom sjedi iza
veere, piju i kartaju. Bela se dosauje:
Ali ga iznenade brzi koraci hodnikom. Vrata zakripe i naglo se otvore. Ulazi Josip,
baci klobuk i plat.
- Nije sasvim bezazleno. Iz egerske palae otilo je danas podveer vie od desetak
glasnika. Odjahali su na sve strane. A istodobno je u grad ulo nekoliko velikaa sa
svojim etama.
- Glasnici skupo prodaju svoje vijesti, a vi ste prevelika krtica, ujae. Da sam imao
sitnia, znao bih kamo i emu ih alju.
~ 479 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kupovati vijesti dukatima moe svaka budala. Uzimaj vijesti lukavtinom. Jeftinije
je.
- Hajde, pogledaj. Neka sluge ne putaju bilo koga u kuu. Htio bih lei.
Neaci se ustrali i doveli goste u sobu pa se udaljili. U Bakaevoj dui sve klike.
Osjea da se ima neto veliko dogoditi, pozdravlja doljake, nudi im stolice.
- Naa fratarska odijela morala bi vam pokazati da nas ovamo nosi tajnovita stvar.
- Moj prijatelj Orban saopio vam je moje miljenje prije dva dana. Obeali ste da
ete razmiljati.
- Ima jo vremena do izbora. Tek je deset dana to je izbor ponovo odgoen, to eli
velemoni gospodin?
- Povlaivao je kraljici.
~ 480 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- itavo je vijee zakljuilo neka o tome pitamo vas. I vijee vas moli da to uzmete u
svoje ruke.
Baka naoko mirno pogleda Petra Gereba kako se sprema na neto naroito.
- Slijedim savjet svog prijatelja potpalatina i saopujem: u asu kad Filipec nije bio
prisutan, vijee je zakljuilo da e Vladislavu predloiti za kancelara vas, preasni
gospodine.
- Mene, lako je to rei, ali nije lako izvriti. Kraljica to nikad nee prihvatiti, a kralj
Vladislav pristaje, naravno, uz svojeg zemljaka Filipca.
- Uvjeravam vas da se mnogi nai najugledniji ljudi bune zbog mnogih pogreaka
koje je poinio biskup Filipec. ak je i egerski biskup s nama. Vjerujte kad vam to
potvrujem spasom svoje due. Mi vas svi smatramo Filipevim nasljednikom I zato
vas molimo da pokuate provesti nae elje. Naime, odluili smo zamoliti princa
neka se dobrovoljno odree prijestolja i povue u Viegrad da tamo eka odredbu
kralja Vladislava.
- Ali Gordana je pouzdanik vojvode Ilokoga koji bi se mogao vratiti svakog asa.
~ 481 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Vi ste, preasni, umni dravnik, poznajete zakone stare i nove, znate kako je kod
nas i to bi moglo biti. Jedino vi moete spasiti kraljevstvo i nau prisegu.
- to traite?
- Donijet emo vam taj spis. Vi ete, dakle, preuzeti zadau da se princ odree i
poe u dobrovoljno zatoenje?
~ 482 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BAKAEVI PUTOVI
Sutradan nakon objeda Gordana uzme knjigu da ita prinevoj majci, kad joj
sluavka najavi:
- Vaa milost, preasni gospodin biskup Baka eli govoriti s vama. eka vas u
velikoj sobi.
- Priznajem. Nisam vas poslednje vrijeme potraio jer su me zadravali poslovi, ali
evo me danas. elim s vama govoriti potpuno nasamu.
- Jesam, Preasni.
- Ne samo mudro nego i potreba savjesti. Dakle, ujte me: odgodu izbora smatram
stupicom da odvabe prineve pristae.
~ 483 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Oslobodimo ih se.
- Kad bi vojvoda bio tu, imali bismo vou. Ali on ne dolazi, a nesrea je to nema
nade.
- Tome se radujem. Ali moja je namjera zapravo bila upozoriti da se uvate jer vaa
neopreznost mogla bi uiniti mnogo zla. Isto tako budite na oprezu zbog prineve
majke. I nju bi protivnici mogli iskoristiti u izborne svrhe. Snosite odgovornost za
svoje korake, Gordana.
Kad je Baka otiao, pohiti Gordana u blagovaonicu, dade dozvati Marka i poalje
biskupu Varadiju poruku da odmah doe.
- Vano je ono to je zatajio. Zato sam pozvala Varadija. Baka je govorio uvijeno,
upozoravao me na pogibelj koja nije iskljuena. Ali zato me neprijatelj upozorava
na ono to su njegovi zasnovali?
Na ulici doekao je Bela Ferenczy svojeg ujaka s pratnjom svojih momaka i Baka
mu tiho odredi:
- Hitno u dvor.
*****
~ 484 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Dvorski metar ga odvede ravno gore i najavi Ivanu. Ovaj odredi da ga odmah
uvede. Princ doeka Bakaa u svojoj knjinici, srdano ga pozdravi i ponudi mu
stolicu.
Vedro pitanje i prostoduni pogled zaas zaustave Bakaevu rije. No brzo se sabere
i uzdahne:
- to vas ojauje?
- Visosti, od onog dana kad vas je kraljevsko vijee ostavilo, nisam ni koraknuo u
blizinu vijea, ali nakon neprestanog zatezanja s kraljevskim izborom pokuao sam
doznati to se tamo radi i zbog ega su vas zapravo ostavili. Moje nastojanje urodilo
je poraznim otkriem. Spreman sam da vam kaem kako sam dogaaje uoio i uo
iz usta samih lanova vijea.
- Ali bih ga ja mogao pobiti i sigurno bih gospodu uvjerio da su na krivom putu.
Meutim, visost me nije posluala kad sam vam savjetovao da gospodi obeate
preko mene razne asti i da odaberete kancelara jer su oni to oekivali. A kad nisu
doekali, poeli su se od mene kriti, tajiti mi svoje sastanke i namjere. Na to se
mogu zakleti.
- Nije potrebno da se kunete, preasni. Kad vam ne bih vjerovao, ne bih vas ni
sluao.
~ 485 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nadalje, visost zna, da nakon smrti bosanskog kralja Nikole, Bosna nije imala
vladara, ve je zemljom upravljao sam kralj Matija. Bosna bi se opet imala uzvisiti
na kraljevstvo i zato vam nude bosansku krunu kojom bi vas okrunili odmah im bi
na prijestolje zasjeo novi kralj. Naravno, ako bi uistinu izabrali drugog, a ne vau
visost.
Princ se sagne blie Bakau kao da se boji da mu ne izmakne koja rije i ne govori
nita dok on brzo iznosi svoje prijedloge:
- Sabor stalea proglasio bi toke toga ugovora obvezatnim za vas i za sebe kao i za
novo izabranog kralja. Moram priznati: ova ponuda dokazuje da nitko nema nita
protiv vae linosti, ve se jedino boje da vaa mladost ne bi mogla svladati sve
napore i tekoe.
Princ ustane. Polagano ode k prozoru i nasloni glavu na stol. Baka promatra
njegove kretnje, razabire da mladi piinc razmilja. Mora ga pustiti u miru dok se ne
odlui, a zlatno kazalo na uri nemilosrdno ide dalje i raspiruje u Bakaevoj dui
strah pred dolaskom Gordane ili njenog glasnika, a moda i koga drugoga od
prinevih najbliih prijatelja. Svi bi oni mogli upasti i razoriti ovu njegovu osnovu.
"Zato su me svi vodili putem k prijestolju? Zato nisu odmah uoili moju mladost,
odmah kod smrtne kraljeve postelje. Zato nisu odmah uoili sve ono to ih je sada
sklonilo da se plae moje mladosti i doveli me u poloaj koji me ispunjava
nepodnoljivim stidom to sam bio obmanjivan svakog dana i svakog asa.''
"I Lovro Iloki? Zar i on? Nije li pokojni kralj jednom rekao da je vojvoda zaprosio
Gordanu? Da, i ako je jo ljubi, nije li ga ljubav nagnala da me napusti?"
"On ljubi Gordanu i boji se budem li kralj, ona bi prije pruila ruku kralju nego
vojvodi. Da, on me ostavlja zbog nje da nju osvoji za sebe, samo zato se predomislio,
ne zbog mladosti. To bi barem bilo shvatljivo."
"Da su me napustili odmah nakon oeve smrti, bilo bi to ili izdajstvo ili mudra
odluka, to je to sada? Besprimjerno podrugljivo stanje ovjeka kojega vode
svezanih oiju sebi za zabavu, a na ruglo njemu."
- Ako je vaoj visosti neto teko ili dvojbeno, molim da zatrai objanjenje.
~ 486 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Velike su bile ideje, prevelike i prelijepe kojima sam elio sluiti prijestolju. esto
sam se prenerazio od pitanja: hoe li moje snage dostajati da ih provodim? I titila
me briga. Meutim, sad dolaze oni da skinu sa mene odgovornost pred sobom i
pred svijetom.
- Odstupam.
- Odbijam.
Ali kunem se, to uje Bog: kad ne bih vaoj visosti savjetovao da prihvati njihovu
ponudu, pokojni bi me kralj prokleo u grobu. Jer ono to bi se moglo desiti s
njegovim sinom...
- Protiv koga?
- Ja ne protestiram.
- Ali svatko kad dozna da ste odbili takvu ponudu, mora predmijevati, pa i sam
kralj koji bi bio izabran, da ste odstupili s prijestolja, a time biste izazvali na otpor
svoje pristae.
- U kakav strah?
~ 487 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
biste uinili, dovoljno je da kralj sumnja. Vaa visost dobro poznaje historiju svijeta
i zna da kraljevi gube svijest kad odabiru oruje protiv onih koje smatraju svojim
takmacima na prijestolju. Sjetite se samo nedjela to ga je poinio Ivan Postumatus
prema bratu vaeg oca, a da nije skrivio ba nita.
- Dao ga je smaknuti.
- Neu biti manje hrabar i ponosan od mojeg strica ako me poalju na stratite.
Moja im je glava vazda nadohvat.
- O onima koje ljubite. Vladar koji bi vas smatrao urotnikom najprije bi udario
svojom otricom ene koje su tako blizu vaem srcu.
Prineve zjenice se raire, usplamte, obavija ga magla, kroz nju razabire lice svoje
majke i smee bademaste oi. Baka zna o emu princ razmilja pa se uri da mu
razjasni:
- Upamtite, prine, to sam vam rekao na dananji dan: oni kane izabrati
Vladislava. A taj kralj povest e kraljicu pred oltar. To je njezina osnova. Predoite
sebi na kakav bi in Beatrice navela vladara koji bi protiv vas bio ispunjen vjenim
sumnjama? Kako bi strana bila Beatriceina osveta koju bi izvodio kralj, vazda
zabrinut da mu vi ne otmete prijestolje? Prve bi rtve bile vaa majka i Gordana.
Svaki neprijatelj znao bi da e vas najjae udariti i najstranije smlaviti ako se baci
na te dvije ene.
Od tih rijei princa prolaze srsi strepnje. Zgrozi se do dna due. Nema rijei, samo
ga zahvaa strahovita misao i prikazuje mu jezovitu budunost.
- Kunem vam se, visosti, Beatrice se ve sprema i kuje osnovu. Badava nije bacila u
krilo vaim protivnicima ogromne svote. Veli se da su joj zajamili prevelike kamate.
A vi znate da je ve jednom htjela optuiti vau majku da je vraarica jer da joj je
onemoguila da kraljevstvu raa sinove.
Visoko elo mladoga princa oblije znoj, oi izraavaju duboku prepast u koju Baka
ubaci posljednju kap:
- Ako pak prihvatite ponudu i sabor vam zajami ispunjenje ugovora, svatko e
smatrati da ste odstupili dobrovoljno i pruili ruku na sporazum, da ste zadovoljni,
a u tom sluaju niste dali povoda sumnji. Kad bi vas ipak netko sumnjiio, vi stojite
pod zatitom sabora kao i svi oni koje vi ljubite. Ako ste hrvatski ban, vojvoda
Slavonije i bosanski kralj, nitko ne moe dosei one koje ljubite. Bit e sretne uz
vas.
~ 488 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
itavo prinevo tijelo dre. Baka ga je udario strijelama, a odmah zatim obasjao
suncem.
- Moda ete ovako biti mnogo sretniji s Gordanom. Visosti, ne odbijte ponudu. Ne
spalite mostove iza sebe jer za vama idu oni koje ljubite i koji ljube vas.
- Prihvaate ponudu?
- Prihvaam.
- Mladi prine, nikada nisam bio svjesniji da sam uinio dobro kao u ovom asu
vama.
Ako se sve dogodi onako kako ele protivnici, tek onda ete razumijeti to sam
uinio. A sad, visosti, smijem li se oprostiti da kraljevskom vijeu odnesem va
odgovor?
Baka prui princu drhtavu ruku i gotovo istri iz sobe, pobrza niza stube pa izae
iz dvora.
~ 489 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Htio sam doznati ne vraa li se ipak vojvoda Iloki. Ali ona nema vijesti. To je
uvrstilo moju odluku da princa sklonem na sporazum. A zatim, morao sam se
uvjeriti bi li ona poduprla moju osnovu. Meutim, prevario sam se. Ona je elik -
znaaj. No urimo se. Kralj Matija mora me na drugom svijetu blagosloviti. Budem li
kancelar u Vladislava, to e me hrvatski ban i bosanski kralj najgorljivije
podupirati. Obvezao sam Vladislava i princa.
- Pristao?
- Vjerujte, zahvalni smo vam. Ovu emo zahvalnost iskazati tek onda kad kralj
Vladislav prihvati prijedlog da vas postavi na prvo mjesto uza se.
- Moja namjera nije bila da jo jednom ujem to obeanje, jer, ini mi se, imat ete
jo prilike da me zovete u pomo.
Napokon je kancelar stigao u vijee. Odmah nakon njegova dolaska preuzme rije
Petar Gereb i stade Filipcu tumaiti Bakaevim obrazloenjem i njegovim
argumentima potrebu da se s princom Ivanom ne postupa onako kako je vijee
prvobitno zakljuilo.
- Ba kao i vi, gospodo - odvraa on. - Vi znate da se drugaije nije moglo. No, do
provoenja prihvaenog prijedloga, naravno, prolo bi vremena, a dotle bi se moglo
tota promijeniti. Htio bih znati to je sklonulo gospodu da promijene svoj
zakljuak.
~ 490 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Uistinu, udnovat pokuaj. Sad razumijem. Dakle, princ ima neprijatelja koji mu
radi o glavi i zato ste odluili promijeniti svoj zakljuak.
- Zapravo nije bio zakljuak. Ve smo prvog asa prihvatili prijedlog njezinog
velianstva, ali mi se vrsto nadamo da e kraljica, ako joj vi sve to razloite,
uvidjeti kako inimo dobro i pravedno jer e taj ugovor s princem u prvom redu
posluiti sretnom vladanju kralja Vladislava.
- Ne, on i ne zna o tome. Ugovor je sastavio netko kome sam obeao utnju -
razjanjava Petar Gereb.
- Znai da pristajete?
~ 491 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zamolili bismo preasnog gospodina neka odmah ide kraljici i donese njezin
odgovor.
- To je sad najvanije.
Vani ga je ekao tajnik s kojim se uputio u egersku palau. Putem ovaj primijeti:
- I ovo danas, kao da je izveo on, makar se vjeto sakriva. Samo ne znam da li se
Baka uistinu zauzima za princa ili samo kani mene posvaditi s kraljicom ne bi li
on stupio na moje mjesto.
- Dragi moj prijatelju, to e biti kasnije, to ne zna nitko, osim gospodina Boga i
neto malo mene. U kralja Vladislava lake se stjee povjerenje negoli u Beatricu.
Njoj se moraju pokoravati drugi, Vladislav se vazda pokorava drugima. Pobrinut u
se da na prvom mjestu budem ja.
- Da, velianstvo, ali Damirovi su momci prepoznali Enrica i vijest o tome strahovito
je raspirila prineve pristae. itava ih je okolica puna, ne zna se odakle su doli i
kada, rijeju su skovali urotu da e navaliti na ovu palau i zapaliti je.
Ona problijedi.
- Velianstvo, njih je bilo toliko da mi ne bi dostajalo ni dva puta toliko vojske koliko
ima vie velianstvo sa svim etama naih velikaa to su sada u Budimu.
~ 492 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Lukavou. Ove noi dok je velianstvo spavalo, sazvao sam kraljevsko vijee i
odmah poslao princu mirovne prijedloge.
- Kakav sporazum?
On joj samo povrno ispria toke ugovora koje mu je saopio Petar Gereb. Na
polovici ona vikne:
- Dakle? to jo?
- itav taj ugovor samo je prividan. Sklopljen je samo zato da umirimo prineve
pristae i sklonemo ih da odustanu od pobune. Ugovor je usmeni.
- Prividan, uistinu?
- Sklopljen je samo na rije, a to je isto kao da nije ni bilo govora o kakvem ugovoru.
- Sve je u najboljem redu. Velikai pomalo dolaze. Prekosutra e svi biti ovdje, samo
jo nisam uspio sastaviti dovoljan broj eta kako bih sjajno opremio povorku koja
ide na granicu u susret kralju Vladislavu.
- Zar jo niste kod Enrica digli novac koji sam odredila za to?
- Jesam, velianstvo, ali mi nije dostajalo da pratnja bude onako sveana kako ste
eljeli. Od vijea sam primio znatnu svotu, a ova je iskoritena za priredbu gozbe u
ast novom kralju.
- Dat u vam na raspolaganje svoje ete. Osim toga, to god ustreba, Enrico e vam
dati. elim da se moj budui vjerenik doeka sa svim sjajem dostojnim mene.
~ 493 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Isprva je njezino velianstvo bilo protivno ugovoru, ali sam je najposlije sklonuo da
svoj protest povue.
- Prema tome, imat emo lak posao da provedemo izbor i odmah okrunimo kralja.
~ 494 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
SUPARNICI
Gordana i Varadi stigli su u dvor i odmah potraili Damira. Saznavi da je Baka
bio kod princa, poure se gore da uju to je bilo. Princ ih primi u knjinici u kojoj
se upravo odrekao prijestolja. Na prvi pogled spazie sve troje na princu teak
umor, ali kad je preda nj stala Gordana, pogled mu zasja.
- Istina glasi: protivnici, ba kao i moje pristae jednako strepe od moje mladosti i
ele izabrati za kralja drugoga.
- Ne bi li vaa visost bila tako ljubazna da nam ispria to ste govorili s Bakaem -
moli Gordana.
- Dragi prijatelju; tu nije bilo nikakve dvojbe da bih morao traiti savjeta na to da
se odluim. Vama sam ve jednom rekao da se nikada ne bih htio nametnuti. Vi
najbolje znate to mislim o svom nastupu na prijestolje i o borbi koja se vodi oko
toga. Ne dam se nametnuti ni od koga. Pa ni od svojih prijatelja. Sve to mi je rekao
Baka, ne moe se pobiti.
- Neu da se izvrgavam sramoti i smijehu koji me eka kad moj izbor propadne.
~ 495 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A vojvoda Iloki?
- Vojvoda koji je bio nepokolebljivo uza me isto se tako prestraio moje mladosti. I
zato ne dolazi.
Mrki oblak prekrije bjelou Gordanina lica i sjaj njezinih oiju. Gleda ravno u
princa, ije su oi ovog asa upravljene u nju, s izrazom duboke sree. Ona ipak
uti, dok Varadi uzvikuje:
- Ako su neprijatelji i odmamili vojvodu, zar nije ve mogao stii? Ili se javiti? Ne, on
je ustuknuo pred odgovornosti koju uzima na sebe da se bori za mene. Sve vrijeme
ne dolazi niti alje kakav glas. Bakau su rekli da vojvoda nee doi. I nije doao.
- Ipak e doi - usklikne Gordana, a u oima joj sijeva teki prijekor princu. Ali on
odreito odgovara:
- Ne, Gordana, on nee doi. I neu mu spoitavati. Pravo ima. Premlad sam za
toliku zadau.
Njegov pogled ustaljen je na Gordani, Taj pogled govori sve to moe da kae
rijeima. Ali ona otro trgne glavom i glas joj bude opor:
- To znai, visosti, da ste svoje ostavili pristae kako bi sa sebe mogli skinuti sav
trud i muku to bi vam zadavala briga za druge. Kako se to slae s vaim dubokim
osjeajem ovjeanske dunosti?
- Bakaeve su bojazni ispravne. Zna to e stii, ne samo mene, nego sve vas ako
me budui kralj smatra vjenim takmacem.
~ 496 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ljubomora? Ne znam, ali zar nije vjerojatno da me naputa jer nee da digne na
prijestolje onoga koji vas ljubi?
- Opet sumnja. Jednom ste poalili svoje sumnje, otjeravi Damira. Ako opet
zapadnete u mreu sumnji?
- Nije sumnja. Beatrice je htjela da me utamnii, a moja majka i vi bile biste nian
njenih osveta.
- Ne bih ni primio njihovu ponudu da uzmem bansku ast ni asti bosanskog kralja
da nisam razabrao opasnost za one koje ljubim. Svoju glavu dajem Beatrici, ali
vau, svoje majke nizato. Borio bih se da nisam ostavljen. Nema tu pomoi, nema
nikoga da pomogne kad te golorukog napadnu razbojnici. Tu je borba nemogua,
neprirodna i morao sam je dokrajiti.
- Niste je dokrajili.
- Mi emo borbu provesti na dan izbora. Ako ste vi odstupili, ne znai da nai
prihvaaju Vladislava. Do izbora ima jo vremena.
Kucanje na vratima naas ih uutka. Damir ostavi Varadija pa otvori vrata. U sobu
ulazi Berislavi, uzbuen, a glas mu dre:
- Sa svih strana dolaze velikai. Crkva Velike Gospe se ureuje. Tamo e zasjedati
izborni sabor.
~ 497 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
I Varadi i Gordana i Damir stoje kao ukopani, bez rijei dok Berislavi doda:
- Idem k naim plemiima. Neto se mora uiniti protiv te prevare, pa makar nas
stajalo glave.
Otri Damirov odgovor iznenadi Varadija i Gordanu, ali oboje pristanu uza nj.
- Moj prine i drue moje mladosti, ako mi zabranite da se maknem ispod ovog
krova, onda molim da me smjesta otpustite iz slube.
Poput hladnog mlaza padaju na Ivana Damirove otre rijei, ali Gordana posreduje:
- Gospodine Damire, zadali ste rije da ete uvati prinev ivot i ne smijete ga
ostaviti.
- Eto, sad tek vidite kako je radio Baka kad me nagovorio da prihvatim ponudu.
Zacijelo je znao kakva se varka sprema.
- Ne bi se nita promijenilo.
Svi gledaju u blijedo prinevo lice. Oborio je oi, osjeajui da ovog asa Gordana
izvrgava kunji njegovu ljubav. Ali brzo digne pogled k njoj i uzbueno odgovori:
~ 498 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da izbor nije za tri dana, ja bih vau odlunost smatrao tvrdoglavou. Ovako vas
shvaam. Prevara je strahovita jer smo odijeljeni od svojih pristaa. Ipak se ini da
ste nali odvanosti odbiti Gordaninu elju. rtvovali ste svoju sreu zauvijek.
- Beatrice snuje o Gordaninoj glavi, o tome nema sumnje. Meutim, Gordani nije do
toga da uva svoju glavu, nego trai zadovoljtinu. Ona hoe da tu zadovoljtinu
uzme i zato eli sve ili nita.
- A to znai?
- Ili nita, ili da bude kraljica. To eli Gordana - ree Varadi, posluivi se
lukavstvom.
- Onda je ivio kralj i da ste zbog nje uskratili prositi Biancu, Gordana bi amila u
tamnici. Ona je to dobro znala. Sad su druge okolnosti. Ne mogu dokazati svoju
tvrdnju nekim na roitim njezinim izjavama, ali svaki njezin in opravdava sumnju:
Gordana eli nositi krunu, jer samo tako moe uzeti zadovoljtinu od Beatrice.
Novi udarac smrvi prinevo srce. Razoaranje mu se odraava u licu i oima. Varadi
kimne pa nemilosrdno nastavi:
- Naravno, Gordanina elja za krunom nema svoj izbor u vlastohleplju ili tatini, ve
jedino u ponosu da ovako zadobije zadovoljtinu za sve zloine kojima je Beatrice
napadala Gordanin ivot. Posljednji zloin, kad su Aragonci Gordanu zatvorili ovdje
dolje pod dvoranom, proizveo je u njoj veliki preokret i neku elju da kazni Beatricu
i njezine Aragonce. A to joj ne moete zamjeriti, visosti. Da su je odveli na stratite i
odsjekli joj glavu, ne bi bilo tako strahovito kao ono to su uinili s njom: pustili su
je da polagano umire od gladi. A kasnije ona voda bila je oito namijenjena da se
Gordana ugui. Ne bi li to bila strahovita smrt?
~ 499 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Zar je, dakle, udo da je ta grozota pobudila u njenoj dui bijesnu e za borbom
koja joj omoguuje da trijumfira nad Beatricom?
- Svima? Ne moe biti. Zatitit u sve. asti koje mi po ugovoru nude omoguit e
mi da titim sve.
- Zadali su mi rije preko Bakaa, a jo prije izbora sklopit emo pismeni ugovor.
- Biskupe, vitez sam i ovjek asti. Ako su me prevarili, ja sam predan. Ali neu
povui rije.
- Onda vam vie ne mogu pomoi. Zbogom, prine, izrueni ste na milost i nemilost
aragoncima, a oni koje ljubite, izgubljeni su.
- Vee bijede nema do moje - apne princ i obori glavu. - Je li ikad sudbina tako
okrutno bievala ovjeje srce? pita on, guei se u svojoj nesrei.
- Povui rije? Ne. Jo sam vitez, jo imam svoju ast. Radije na stratite negoli
pogaziti ast. Umrijeti, ali nikada povui rije.
~ 500 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
treba da jau prema jugu gdje da se klonu Filipevih zasjeda i kako da izvijeste
hrvatske plemie o izbornoj prevari.
- Ipak mogu uiniti neto to je vrlo vano: nijedan od njih ne smije se pokazati na
izboru, a svi moraju najaviti prosvjed.
- Nepokolebljiv je. ak sam vas kruto ocrnio ne bih li ga smekao, ali sve uzalud.
- Razloio sam kako elite biti kraljica samo zato da sebi moete uzeti zadovoljtinu
za sve to ste pretrpjeli od Beatrice. Uzaludno.
- Prekasno ste se sjetili toj spretnoj varci, gospodine biskupe, prekasno ste izali na
slobodu i uli u borbu. Sve je dolo prekasno.
- Ne mojom krivnjom.
~ 501 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A to oni vele?
- Tko bi primio, taj je izdajnik i neka se ne usuuje vratiti u domovinu. Recite im to,
gospodine Damire - uputi ga Gordana.
- Idem, ali prije nego se vratim u dvor, dolazim kui da vas izvijestim.
~ 502 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
PLAMEN LJUBOMORE
U strahovitim mukama princ Ivan ee se po svojoj odaji. Samo ga jedna misao dri
uspravno. "Ako sam prevaren ja, moram spasiti one koje ljubim. Njih ne smije
dotai nesrea to je namijenjena meni."
I ne prestaje koraati gore-dolje po sobi. to bre koraa, to bre lete njegove misli.
Nakon jednog sata zovne paa Stjepka. Djeak ulazi, potiten je.
- Idi k mojoj majci, Stjepko, neka se spremi za vrlo dalek put, a onda reci Gordani
da je usrdno molim neka ide s mojom majkom.
- to ti zna o neprijatelju?
- Rekla ti je?
- Ne treba ona nita rei, ja ipak sve znam. Viteka je u nje ud i u vas, visosti, kao
u vojvode, kao u Damira i kakav e biti u meni kad budem mladi.
- Da, volim. Da nije takva kakva jest, ne bi bila divna kao to jest.
- Reci, Stjepko: kad odraste, bi li htio takvu djevojku nazvati svojom enom?
~ 503 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- A zato?
- Jer nijedna nee biti kao Gordana. Nijedna, nikada, makar ja ivio sto godina.
- Pravo veli. Nijedna ne moe biti takva. Sretna li mua kojeg odabere.
- Kad je rekla?
- Ve davno. Neto smo govorili, a ona na to ree: "Htjela bih da moj mu bude
najvei junak kraljevstva!"
- to, visosti?
Damir. Morao sam kralju kazati to sam uo, ali ne moe biti isti na to je buncao
gospodin Damir. Jer kako bi on mogao ljubiti onu koja e biti najvea gospoa u
kraljevstvu, a to joj i pristoji, to ona i hoe.
"Dakle, i on nesvjesno navjeuje ono to svjesno tvrdi Varadi. Gordana eli biti
kraljica. Da primi zadovoljtinu? Zato joj ne mogu dati krunu? Ja sam najbjedniji
stvor pod suncem."
Princ Ivan sasvim se promijenio od onog asa kad je Gordana otili onako nijema i
ponosna, iz njegove odaje, ne mogavi ispuniti elju da povue odreku od prijestolja.
~ 504 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Moda na vojvodu?
- Toliko pameti nema mjesta u mojoj maloj glavi koliko je nakrcana u njegovoj
velikoj.
- Ne mjeri se pamet po obujmu glave, ali dosta. Eto vidi, ja sam s tobom povjerljiv,
jer si mi dobar kao i Gordani.
- A sad idi k mojoj majci i Gordani. Sutra u im kazati kamo treba da putuju. Idi i
donesi mi odgovor.
- ekam vojvodu.
- Odmah im ste otili i pitao me koga ljubite, ne ljubite li vojvodu, ali mu rekoh:
Gordana e ljubiti onga koga odabere.
- Tko zna. Moda i nee biti tako. Ako ipak ne budem ljubila nikoga?
- Mueva ima dovoljno. A ja elim junaka duha, junaka potenja, junaka maa.
- Ako danas ne budete nali takvih, moda e ih biti jednom, kad odrastu.
~ 505 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Stjepko, budi mudar i reci princu da ne mogu otii dok ne vidim to e se ovdje
dogaati.
On bi i iz pakla pobjegao.
- Valjda tat?
ovjek strepi, ali uti. Gordana prilazi blie i oslovi uhvaenog Napuljca na njegovu
jeziku:
- to si htio?
- Poslali su me.
~ 506 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da vidim kuda vodi put u lonice vae milosti i je li gospodin nou kod kue ili nije
- Na dan kad izaberu kralja svezat e gospodina Damira, a princ e biti baen u
tamnicu.
- Savez to su ga gospoda sklopila ili ugovor, to ja znam, sve je samo tako da princ
odstupi, a oni e s njim obraunati.
- Tko ti je to rekao?
- Prevarili su princa?
- Dakle, sad ste uli - primijeti Gordana kad je ostala sama s Damirom. - Princa su
prevarili, a on dri rije. Ne recite mu danas nita. Sutra neka doe Varadi s
princem ovamo i neka sam saslua Napuljca, moda e onda vjerovati. A sad idite
princu, oito mu je vrlo teko.
- Mogu li mu to isporuiti?
- Hvala, nita.
~ 507 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
Sve je u kui utihnulo. Gordana lei u postelji, ali ne moe usnuti. Tada je prene
iznenadna buka u dvoritu. Grubi Markov glas prodire do nje i ona digne glavu.
Prislukuje kako Marko vie:
Gordana razabire da taj tanak piskutljiv glas dolazi s onkraj dvorine ograde.
- Kaem ti ovjee: ne daj da dugo ekam. Zbog njezine milosti moram unii.
Ovaj razgovor ponuka Gordanu da ustane, irom otvori prozor i pogleda dolje. U
tmini razabire da se Marko popeo na ogradu i razgovara s nekim s one strane. I
zapita dolje u dvorite:
- Neki neznanac.
Gordana se brzo odjene i eka. Marko ulazi vodi ovjeka sitnog, suhonjavog, u
poderanoj fratarskoj halji. Zaustavi ga nasred sobe, stane ispred njega i nadzire
njegovu kretnju.
- Koga trai?
~ 508 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Takvog laljivca nema u vojvodinoj eti - prezirno dobaci slabanoj pojavi Marko, a
Gordana ga promatra sumnjiavo:
- Kako je vojvoda mogao biti titonoa kad je sam kraljevski sin. Ali je ipak poao.
Kako ne bi kad ga kralj zove svojim peatom. Vodili su ga konjanici koji su donijeli
kraljev poziv. Vojvoda je odmah opazio da je posrijedi neka varka i poli smo
naprijed. I lutali smo dane i noi. Nesrea je htjela da su padale kie i polja su bila
potopljena. Mnogo smo prepatili.
Dok on pria, Gordana ga promatra i ne vjeruje, ali ga ipak puta da govori i pria o
lutanju po stranoj zemlji.
- Ili je istina, ili ova pripovijest ima naroitu uhodarsku svrhu - ree Gordana
Marku.
- Vjeno oblano nebo, nigdje zvijezde ni sunca pria fratar dalje - pa smo izgubili
smjer. I tako smo jo dublje zali u tuu zemlju dok napokon nismo nali cestu i
dostigli i preli preko granice.
Jo ne proe pola sata, kad se dolje u dvoritu sve uzbuni. Po stubama trka, glasovi
po hodniku i vrata se naglo otvaraju. U sobu ulazi visok mukarac, naoruan i
pokriven vizirom. Obuzeta slutnjom, Gordana mu pobrza u susret, gleda u vizir koji
nestaje s lica i zvonko klikne:
- Zato se skriva?
~ 509 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Istina. Isporuio sam vam da budete spremni, a vaa milost nije posluala.
Gordana potri k vratima, pozove sluavku i naredi da joj donese odijelo, pa se opet
vrati i pita sva uzbuena:
- Dobro, priekaj me. Brzo u se odjenuti. Da, jo jedno: jesi li bio na dvoru kod
princa?
- Bit e bolje da ide sam. Damir nee vjerovati toj vijesti ako ne doe sam. Idemo
zajedno.
Kad stigoe na dvor, Mirko potrai Damira i izvijesti ga o dolasku vojvode Ilokoga.
Dok je Gordana pred dvorom ekala, Damir pohiti k princu:
- Ovog puta nije varka. Poznajem etovou Mirka odvie dobro. Donosi vojvodinu
molbu da se ti potrudi odmah k njemu. Nalazi se ispod Budima.
Srce mu udara. Kao neman die se u njemu ljubomora, a Damir se baca izmeu
prineve due i nemani da ga obrani:
~ 510 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to se s tobom dogaa? Zar Gordana nije bila vojvodin pouzdanik na dvoru? Nije li
joj dunost da ga izvijesti bilo danju ili nou? Zar si Gordanu poeo gledati kao
obinu enu?
- Ne gledam je drugim oima, pa ipak moje srce sluti. Reci, Damire: zar me i tu
varaju?
- I srce, i ono je rugoba, znam, unakazila ga je sumnja. Bojim se, bijem se s onim
to se od asa do asa strahovito razvikuje u mojoj dui. Ipak ne mogu podnijeti.
Kakvim ga divnim rijeima velia. I tada je njezin glas poput srebrnog zvona to
navjeuje neku sreu. Ne, ne. Ovdje u prsima neki mi sveznajui glas ape:
Gordana ljubi vojvodu, nipoto mene.
- Tolike nevjere izranile su ti srce i sad je izgubilo snagu da vjeruje i onima koji te
ljube. Ali, Ivane, jednog e dana ipak doznati da sam ja imao pravo, jer Gordana se
jednom mora izjasniti. Ali treba ekati.
- One veeri, kad su me htjeli izmamiti iz dvora, obeala mi je dati odgovor kad
minu te borbe. Dobro. Za tri dana borbe su svrile. Izbor e se obaviti i onda je red
da se rijei sva moja sudbina. Ona e odgovoriti. Zato drem pri pomisli da u za
tri dana doznati svu istinu?
- Kunem ti se, Ivane, nikad Gordana ne smije biti niija, samo tvoja. Kunem se na
to opetovano, na ivot i sreu svoje majke. Razumije li sada?
~ 511 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- to da razumijem?
- Da u bdjeti nad njom i prisiliti je neka prizna istinu koja je na dnu njenog srca, a
to si ti. Iskopat u istinu, pa morao joj razderati srce.
- Sav si smeten. Zaboravlja kako si joj odbio molbu da povue svoju odreku od
prijestolja. Otila je od tebe poraena, razoarana.
Princ uzme ogrta i klobuk pa potri niz stepenice. U dvoritu sjedoe na konje
princ Ivan, Damir, Berislavi i njihova pratnja pa krenue iz dvora.
~ 512 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Vojvoda Iloki bdi. Sjedi na panju i promatra zvijezdu nad vrkom stabla. ini mu
se da se jasnije svijetli i sve vie drhti.
Svaki dah ume, svaki suanj lia, svaki tajanstveni zvuk to prolazi umom,
najavljuje njezin dolazak. I ustaje. Budi slugu.
"U toj svjetlosti nagledat u se njenog lica" - misli Lovro i sam pomae sluzi loiti
ognjite.
Onda dovue oboreno stablo blizu ognjita, uzima sa sedla crveni grimizni pokriva
i poloi ga na deblo, slae nabore, uvijek iznova da bude to ljepi.
- Oni tamo straga daleko po umi spavaju dubokim snom - ree vojvoda sluzi.
- Da ih probudim, gospodaru
U crnoj noi gmiu mali plamici poput ognjenih zmija i dru svijetle sjenke o
mrana stabla. Vojvodi se ini da su to sunca to su izala usred noi jer ne mogu
ekati jutro da se nagledaju Gordanina lica.
~ 513 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Vojvoda hita u susret Gordani i zadri konja, a onda prui ruke prema njoj, dotakne
se njenog struka i skine je sa sedla.
Ali vojvoda ne moe ni progovoriti. Ganue ga stee. Samo dri njene ruke i gleda u
barunaste oi, u lice prozirne bjeloe i ini mu se da tone u nekoj milosti. Obuzima
ga osjeaj, neto to je kao poitanje i srea i beskrajna voljkost. I osjea elju da je
obujmi sasvim lagano kao to lahor obujmi list na stablu, da je pomiluje i, ne
dodirujui je, da je cjeliva, ne pribliivi se svojim usanama. Stoji nepokretan.
Lovro ne moe razbiti predivni osjeaj toga sastanka to ga je toliko puta doaravao
na javi i u snu. Na njegovu licu, punom snanih i otrih crta, odraava se svaki glas
srca. U tom odrazu njegovo lice poprimi izraaj mekoe, asovite slabosti, u kojoj
tone sva volja i sva snaga.
- Zagonetno je da niste dolazili, ali nikad nisam gubila nadu da ete doi vojvodo.
Te rijei razbiju sveti as njegova uitka. Ali rijei i glas pun tamnog zvuka, glas to
ga je sluao toliko puta kad bi legao na poinak u nonoj samoi, taj glas uzrokuje
nov uitak i nadomjesti upravo izgubljeni. Spusti ruke i odgovori pun zanosa:
- Znao sam da vi neete posumnjati u mene, makar sam netragom nestao i od mene
niste dobili vijesti.
- im sam opet preao granicu, javio sam se esto, ali dakako, nijedan glasnik nije
stigao. Filipec je sve zadrao. Sve mi je to ispriao biskup Ernut.
- Jo u vam i ja jednom ispriati kako je bilo. Ali doite, spremio sam vam sjedalo -
i povede je k panju pokrivenom grimiznim pokrivaem. A on se nasloni njoj
nasuprot na stablo.
- Znam, Gordana, sreli smo putem jednog glasnika kojeg ste vi slali u Hrvatsku da
obavijesti kraljevske izbornike.
~ 514 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Vojvoda se trgne ako gromom oinut. Ukoene crte lica i ukoeni pogled odaju
zaprepatenje to oduzima rije. Stoji poput kipa. Da mu to nije rekla Gordana, ne
bi mogao vjerovati.
Vojvoda digne ruke i uhvati se za elo kao da mora skupiti misli i vijest prozreti i
shvatiti.
- Ljubomora.
- Na vas.
- Nemogue - glasi drhtavi odgovor. - Stojimo pred razorenom sreom naih naroda.
~ 515 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Odreka je samo bujica koja se moe zaustaviti, ali sumnja je kao zmija to
potajno, neujno puzi, uvue se u srce i truje.
- to da uinimo, Gordana?
- Kako?
- Zatajite i pobijte sve to nosite u srcu za mene, vojvodo. Ne traim nita to bi vas
moglo boljeti, ali se bojim da e vas princ jednog dana zapitati to je u vaem srcu,
a vi mu zanijeite ljubav prema meni.
- Ali samo mala rtva voi jedne itave drave koja od njega oekuje pomo. Samo
mala rtva.
- Vojvodo, Ivan esmiki rekao mi je: "Kad svi klonu pod bilo kakvim teretom, ti ih,
Gordana, podsjeti: nijedan strani vladar nee se brinuti za Hrvatsku koja je
neprestano bojite turskih navala i zato stratite naroda. Samo Ivan Korvin branit
e nau domovinu. U njegovu srcu tee majina krv. I kad stupi na prijestolje, prva
e mu briga biti da zagradi putove turskim provalama, a to znai: zatitit e krov i
kruh naem narodu. Obrana od tih provala srea je koja e se odraziti u naoj
zemlji u daleka pokoljenja, u dalekim vremenima. Mjesto da vjeito nosi u ruci
krvavi ma, narod e moi da nosi u rukama prosvjetljenje uma."
- I dodao je: "Ako pak dopustite strancu da zavlada prijestoljem, zatitit e on samo
sebe i sjeverni dio kraljevstva koji je blie prijestolju a nas e prepustiti razaranju
Turske."
- I eto, vojvodo, za to veliko, golemo dobro morate pridonijeti ovu malu rtvu svojeg
linog ponosa i zatajiti svoje osjeaje prema meni da time razorite prinevu sumnju
koja bi razbila obranu nae domovine.
- Onda znate koliko sam mislio o vama dok sam lutao stranom zemljom i znate da
mi je dua bila puna vaeg imena, moj vid ispunjen vaom slikom, sluh tamnim
~ 516 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
zvukom vaeg glasa to je kao zapovijed i milovanje, i dobrota, i volja. Vi ste ena, i
mukarac, junak i aneo.
- Takvu vas je upoznalo moje srce jer takvi jeste, a vi hoete da svojem srcu
nanesem nepravednu bol i da kaem: ne ljubim Gordanu.
- to to velite, Gordana?
- Istinu velim: ljubomoru je budila u njemu moja rije kojom sam dokazivala svoju
vjeru u vau stalnost, u va dolazak, u vas. Dok sam u princu htjela uvrstiti nade,
budila se u njemu ljubomora, a ona ga je najvie zavela da sumnja, gubi vjeru u vas
i da se odree. to velite sad, vojvodo
- Evo, to velim: vjerujte i dalje u ovo moje srce i pouzdajte se, jer Lovro e pregaziti
sam sebe da naoj zemlji donese spasenje.
- Junak na mau, junak na duhu, evo, junak je i na srcu. Slutila sam to i moje me
slutnje nisu mogle prevariti.
- Nita vie ne elim, samo jo jedan odgovor: kad mine borba i sve opet bude
sretno i puno nade, hou li onda smjeti da pitam vae srce kome je odredilo raj na
zemlji? Hou li onda dobiti odgovor?
- Da, vojvodo.
- A sad vas molim zovnite ostalu gospodu. Princ mora stii svakog asa, neka nas
ne zatekne same.
Jo asak pridri on njezine bijele ledene ruke u svojima, jo asak upija njen
pogled. Snovi sree prelete njegovom duom. Onda se mukom snagom otkine od
njenih ruku pa vikne sluzi:
Sluga nestaje u dubini ume. Ona sjedne pokraj ognjita i stade mu pripovijedati
sve dogaaje u vrijeme njegove odsutnosti.
~ 517 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Nikakvo jamstvo. Baka je bio samo posrednik. Meutim, doznali smo neto
vano, hvala budi napuljskoj drskosti kojom neprestano obilaze nae kue. U
egerskoj palai ve se sada govori da ugovor nee orati jer su ga ponudili samo
prividno.
- A ne bi ga mogli prevariti da nije sumnjao u vas, a potom i u sve ostale. Jer kad
voa naputa bojite, vojska ide za njim. I sad razmislite: princ se osjea naputen,
a majku koju ljubi izruuje na milost i nemilost novom kralju i Beatrici.
- Nad nama, dakle, lebdi ma aragonske vlasti. Ni pakao nam ne bi mogao dosuditi
strasniju sudbinu.
- Eto, vidite vojvodo: sa svih strana zareale su na nas nemani kao da su gladni
naeg naroda. Ako se ne odrvamo sami, propali smo.
- Prisiem vam na svoju ljubav, Gordana, odrvat emo se bude li princ Ivan s nama.
- Ne znam to ste nakanili, ali znam da e sve biti mudro. Slijedit u vas i pruiti
vam svoju pomo, bilo to mu drago.
Poklekne pokraj nje i prihvati ruku kao neku svetinju, vrsto je pritisne na svoje
elo i ostane tako as-dva kao da polae zavjet upijajui snagu njenog bia.
- Nas smo dvoje vojvodo, sporazumni. I nita nas u tome ne moe razdvojiti.
- Ponajprije biskup Ernut, zatim vranski prior Berislavi, bosanski ban Imbro
Derenin i Ladislav uli. Zatim su sa mnom knezovi Franjo i Bernardin
Frankopan, obojica vode sobom veliku etu.
- itav niz odlinika, naih velikaa i plemia. Tu su i Ladislav i uro Kaniaj, Ivan
Elerbah, makar nosi njemako ime, onda znameniti Stjepan Horvat, pa senjski
kapetan Petar, onda Nikola Hedervar, braa Banfii, sva trojica odlini junaci, i oba
srijemska bana: Nikola Se i Andrija Sokoli, onda srpski despot uro Brankovi sa
etom. S nama su dola i oba beogradska kapetana, a tu su i druga dva brata
~ 518 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jedan dio je ovdje, a drugi dio dolazi za nama. Svaki je od gospode doveo banderije
i ete snanih momaka.
- Jer niste mogli vjerovati da bi se vojvoda Iloki dao zavarati, pogotovu kad je s
njim mudar ovjek kao to je Bernardin Frankopan. Ali peat kralja Vladislava bio
je uistinu pravi, dakle, taj je poziv bio nedvouman, pogotovu kad znamo da
Vladislav potrauje nae prijestolje. Zar nije bilo prirodno to smo mislili da bi se
Vladislav htio s nama nagoditi, jer zna da je princu Ivanu Korvinu osigurana
pobjeda? A poto su mi donijeli ovu vijest da me vi molite neka idem u Be jer je
izbor odgoen, odluili smo knez i ja da pohitimo Vladislavu. Rekoe nam da se
nalazi u blizini granice. Ali su nas lupei vodili da nas to due zadre. Kad sam
opazio varku, vratio sam se i sreo putem biskupa Ernuta. On mi ree to se
dogodilo i tako odmah krenusmo u domovinu da skupimo sve nae ljude. Odmah
smo se dali na put u Budim da traimo neka se provede izbor. Meutim, naili smo
na vae glasnike koji su nam javili da je izbor odreen za petnaestoga. To me
ponukalo da ostanemo ovdje skriveni, neka protivnici ne saznaju za na dolazak
dok princu ne predloimo to smo nakanili.
- Onda predlaem neka probude sve to je ovdje ivo. Neka Ivan Korvin vidi kakvu
nam je nanio nepravdu.
~ 519 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
~ 520 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
PRISEGA
Ivan stee uzde, skree poprenim putem preko polja u umu kamo ih vodi
Berislavi. uri se da to bre stigne na mjesto gdje se ona srela s vojvodom. Goni
ga strah da se tamo neto dogaa, da mu ondje neto otimaju.
Ljepota svjee noi, vedra sanjarska mjeseina, arobne sjene ispod lia bujne
ume, a njih dvoje sami. To ga uzbuuje, tjera mu krv u glavu. to se vie
pribliava umi, to je slika jasnija, vjerojatnija. Gotovo osjea miris ume i stvarno
gleda mjeseeve zrake to su protkale smee kovrave uvojke s odsjajem
bronanim, a na uvojcima snanu, jaku vojvodinu ruku kako je miluje. Osjea se
kao da je pripit pa juri. Njegove crne misli prelaze i na Damira i sam ne zna kako
mu se odnekle iz due pojavljuju pitanja:
"to tamo radi Gordana? Kako se srela s vojvodom? Kako s njim govori. Kako ga
gleda. Priznaje li joj on ljubav s rijeima, pogledom ili uzdahom?" A onda? Odbija li
vojvodu kako zna odbijati Ivana, njegova druga kojemu je namijenio Gordanu
zakletvom na sreu i ivot majke. Jedan uz drugog, prijatelji mladosti, obojica u
svojoj mati vide Gordanu obasjanu mjeseinom i zanosnim vojvodinim pogledima. I
od toga budi se u njima strah, bol, i muka i ljubomora. U princu snano ustalasan,
u Damiru jedva probuen.
Prineve su boli buran orkan na povrini mora, Damirove patnje virovi u dubini
mrane rijeke. Ivanove patnje su munje i gromovi, Damirove podzemna sablasna
tutnjava.
- Otkuda nam te misli, Ivane. Moda ona ovoga asa eka tebe, samo tebe. Idemo.
Uklanjajui se stablima, hite naprijed. Sve ivlje bivaju sjene u umi. I ini se kao
da je drvee oivjelo i sagiblje se. Sve im se pred oima stapa u neki mravinjak. A
Damir klikne:
~ 521 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Gotovo s ushienjem pripovijeda Damir, uvjerava Ivana i sam osjea pravu sreu
zbog slike koja se prua pred njima. Utjeha nalazi odjeka u Ivanovoj dui. Smiruje
se plamen, gasi se ljubomora, dua mu lake die i srce laganije bije.
- to e im rei, Ivane?
- Ono to se ne da promijeniti.
U svjetlu plamika s garita opazi vojvodu okruenog plemiima. Princu bude drago
to ne mora govoriti s njim nasamu.
Obojica tog asa upiru pogled prema Gordani. Ona stoji u sreditu skupine
hrvatskih velmoa i plemia.
- Skupili se oko nje kao pele oko slatkog cvijea ree Ivan.
- A ona gleda tebe. Vidi kako joj je pogled tuan, zabrinut. Zatim, nesretna je to si
odstupio. Vrlo nesretna.
Stigli su k plemiima. Dok su prije svi bili u ivom pokretu, sada se umire i utihnu.
Nitko ne pozdravlja poklikom. Samo nijemi pozdrav hrvatskih odlinika doeka
Ivana. U tom doeku osjeti neraspoloenje prema sebi. Kad je prije godinu dana bio
na Griu i na Brezovici gdje su se skupljali na dogovor, kako su ga buno
pozdravljali.
- To je zato to si odstupio.
- Hvala vam, visosti, to ste se odazvali i duboko sam alostan to na susret nije
onako srdaan i svean kako sam ga putem zamiljao.
- Ne govorimo o tome, vojvodo. Shvaam vae bojazni i potvrujem ih. Sam sam u
sebe najvie sumnjao da bih mogao izvriti zadau koju ste mi htjeli povjeriti. Dobro
je tako, i sretan sam zbog toga. Moja je mladost teka pogibelj. Dobro je tako.
Damir stoji iza njega i opaa nemirne pokrete odlinika i plemia i mraan vojvodin
pogled kad je odgovorio:
~ 522 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Niti se tko od nas pobojao niti je itko od nas ikada promijenio svoje elje i
potovanje prema vama. Kakvi smo bili neko, takvi smo i danas. Isto srce
donosimo vam itavo, ali ne nalazimo u zamjenu vae.
- Vi ste nas ostavili. Dakle, uskratili ste nam svoje srce. Ali visosti, pogledajte svu
ovdanju gospodu ovdje i velik broj plemia i nae ete: ima nas devet tisua i bilo
bi nas jo toliko da smo mogli slutiti to se dogaa. Odluili smo doi u Budim da
tu ekamo izbor, a oni nai drugi imali bi doi na dan izbora. Ali prevarom hoe da
biraju ve u etvrtak, dakie, oni drugi nee nas stii, no dovoljno nas je po broju, a
previe po junakom srcu, jakoj desnici i otrom mau.
- Da, vojvodo, u to ne sumnjam, samo ne znam to kani ova doista slavna i brojna
vojska?
- Saznat ete, ali prije svega po elji odlinika i plemia imam da upravim nekoliko
rijei. uli smo to ste uinili. Strahovito nas je zaboljelo i prenerazilo. Ne pitamo
koji vas je uzrok ponukao da inite takav korak. Pitam vas neto drugo: hoete li
ostati vjerni elji svojeg oca i naoj da primite izbor na prijestolje?
- Plemeniti vojvodo i odlina gospodo, teki su me snali asovi. Samo sam ovjek i
sudim po rijeima i djelima. Vidim: pogrijeio sam vjerujui onima koji su me varali,
ali ja sam ponudu prihvatio.
"Vojvoda hoe da povuem rije, osramotim svoj obraz pred njom!" I teko svlada
bjesnilo, to se porodilo kao novi oganj. Ali ne moe prikriti ar svoje krvi:
- Zapanjen sam kad vojvoda od mene trai ono to se nikad ne trai od asnog
ovjeka.
Ispod crnog klobuka kaplje mu znoj i srce mu je puno muke i straha da ga kane
ovdje pred njom poniziti. Vojvoda Iloki, knez Bernardin Frankopan, srijemski i
bosanski banovi tiho se savjetuju, a zatim opet izlazi vojvoda i oslovi princa:
- Visost e me odmah razumijeti kad se izrazim jasnije. Nikad ne bih mogao zatiaiti
od vae visosti to ne biste mogli uiniti ista obraza. Ovdje prisutna odlina
gospoda i plemii opunomoili su me da vaoj visosti iznesem to je zakljueno. U
prvom redu odluili smo da se ugovor ne moe odrati.
~ 523 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Upueni smo u sve i ba zato smatramo da taj ugovor vie ne postoji. Poniten je.
- Tko ga je ponitio?
- Ako je htio lagati da se spasi, mogao je ispripovijedati stotinu drugih stvari i nije
trebao spomenuti ugovor. Bilo bi dovoljno ono to je priao o Robertu egerskom
kako se sprema da na dan izbora, kad vas odvedu u tamnicu, provali u vau kuu i
zarobi Gordanu.
Ledeni srsi prolaze mu tijelom. Zaas zaboravlja ljubomoru, misli samo na Gordanu
i strepi za nju. A vojvoda mu razlae:
- Ako je bilo tako, onda su i njega prevarili, a on, osjeajui to se kuje protiv vas,
nastojao je zatititi vau glavu. To je onda samo njegova zasluga unato tome to je
on jednom nogom u protivnikom taboru. Prevaren je on, to e lako podnijeti, ali
prevareni ste najvie vi.
Ova rije odzvanja u Ivanovoj dui, a osjeaj beskrajnog stida zbog te prevare sve
vie raste.
- Stoga, visosti, prepustite taj ugovor nama. On je naa stvar, mi emo to rijeiti s
protivnikom.
- Ova vaa odluka ne moe biti ni u kakvoj vezi s mojom osobom - ree Ivan.
- Varate se, visosti - upadne knez Bernardin, gledajui u princa ispod gustih dugih
obrva to su mu se mrko nabrale.
~ 524 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ivan osjea prodorne poglede, zamjeuje njihova pitanja, razumije tisue ljudi to
sada ute i ekaju njegov odgovor.
Oborenih oiju razmilja princ, a knez Bernardin istupi korak blie princu:
- to je rekao vojvoda, to je naa odluka. Taj je ugovor prividan, dakle, ne moe vas
vezati. Prekinuo ga je sam protivnik, dakle, nije povrijeen ni trunak vae asti.
- Zar bismo htjeli uzeti kralja ije obraze ne obasjava svijetla ast?
Svi ostali povlauju, kliu. Ivan trai Gordanine oi to ga gledaju otvoreno, snano
molei, ali i ponosno zapovijedajui. "Zar ona samo eli kraljevati?" Ova misao naglo
mu proleti mozgom pa se okrene k Damiru:
- Ne smijem je ni rijei pitati o svojoj ljubavi dok ne mine borba. Zadao sam rije, ali
uini ti to, zaklinjem te.
- to da pitam? - i prinese uho prinevim usnama. Onda Damir prie Gordani i pita
tako da princ uje odgovor dok oni drugi bue.
- Ocrnio me, ali ne zlonamjerno. Moja je elja da princ bude kralj, to je elja mojeg
oca i nae zemlje kojoj sluim.
Tog asa bude lako Ivanu i Damiru. Ona se opravdala, oslobodila ih obojicu teine i
muke. U Ivanovu duu brzo ulazi srea, isto tako brzo kao to je zaharaio ovaj
oaj, iznakazivi plementu dobrotu njegova srca. Sad se dobrota opet vraa u staro
ognjite. Ivanu se uini da je od juer sam sebe izgubio i sada je opet onakakv
kakav je bio.
- Ivane, ljubi tebe, a ne vojvodu. Vidi kako s njim razgovara kao mukarac s
mukarcem, a ne kao ena s ljubljenim. Izbrii sumnje.
~ 525 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ovamo barjak!
I nose ga. Na modroj tkanini svjetluca se zlatom izvezen grb Ivana Korvina,
batinjen po ocu kralju Matiji. Vojvoda prui drak barjaka Gordani. Ivan se trgne.
Njegov grb dri ona. Kako njeno, a muevno. Toplo, a junaki. Stidljivo, a ponosno.
Neka udna snaga izvire joj iz oiju, oituje se u dranju. Sve to ita u njenom biu
Damir sa sreom u srcu.
- Evo modrog barjaka! Neka ga za sva vremena resi grb potomka Sibinjanin Janka!
- Pristupite svi!
- Prisiemo svojoj domovini i unuku Sibinjanin Janka Ivanu Korvinu da emo samo
njega birati za kralja. Prisiemo svojoj zemlji da nikad neemo priznati Vladislava
niti bilo kojeg tuinskog vladara.
Tisue glasova stapa se pod stupovima stabala, pod svodom zelenih kroanja kao u
hramu kojemu je krov zvjezdano nebo, a tamjan miris mahovine.
A iza velikaa stoji Ivan, poduprt o svoj ma slua prisegu, a vidi samo barjak u ruci
ljubljene. To mu daje snagu i odlunost. Vojvoda pristupi blie i ree mu:
Osjea da ga obavezuje tisue ljudi i maeva i tisue nada. I dok je juer bio
slomljen sumnjama, sada se die, zove na okup odloene osnove, proete
plemenitim nakanama to su ga uznosile tada dok je jo vjerovao. Vraa se
izgubljena vjera i pouzdanje u mlado srce.
Onda se redaju oko njega. Pruaju mu ruke i zbore rijei koje znae vrstu vjeru i
nadu. Jo ga neko vrijeme zaokupljaju, razlazu mu, tumae i zapitkuju. Tada se
mjesec stade gubiti s vrka stabala, umom uti lie, razlijee se topot osedlanih
konja. Spremaju se za odlazak.
~ 526 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Pokojni Ivan esmiki, najvei prijatelj vaeg oca, roditelj ideja da vas pozovemo
na prijestolje, oduzeo mi je pred smrt zakletvom obeanja da u biti Gordanin
skrbnik. Kao njezin skrbnik, molim vau visost da je otprati u grad pod svojom
monom i junakom zatitom.
Onda krene. Pogledi tisue mukaraca prate njenu vitku pojavu to se u sedlu dri
kraljevim dostojanstvom.
- Da sanjamo o nevienoj ljepotici, asti mi, izgleda kao mladi junak enske ljepote.
I Lovro poiva.
Lie uti, zvijezde trepere, a Lovro im pria svu dragost svojeg srca, presretnog to
je mogao gledati Gordanu.
A oni odmiu iz ume pa odlaze u polje. Ivan oekuje da e ga Gordana koriti zbog
njegovih sumnja, zbog svega to je bilo juer. Ali ona ne spominje ni rijei. Kao da
se nita nije dogodilo, govori o svemu, samo ne o njenom inu. To mu godi.
Zahvaljuje jo u dui.
I potjeraju konje. Djevojka jae izmeu dva prijatelja, izmeu dva ranjena srca.
Zvijezda jutarnjica pozdravila je Gordanu kad se s njima oprostila pred svojom
kuom i krenula na poinak.
~ 527 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
BEATRICE SE OSIGURAVA
Drugog jutra digla se Beatrice ranije nego obino. Zadjenula se crnom svilom,
uredila kosu i pokrila je crnim prozirnim ipkama. Nakon doruka unie u svoju
veliku radnu sobu, ujedno sobu za primanje. Napuljski poslanik Ranzano i brat
Francesco ve je ekaju. Dvorski metar Enrico dolazi da prima naloge.
- U Napulju ekaju knezovi i vojvode dva sata prije ureenog roka. Ova gospoda
ovdje naprasita su, ohola kao da je svaki od njih vladar. Oprit emo im krila kad
sjednem uz Vladislava. Nauit emo ih kako se pred vladarem sagiblje koljeno. Jo
ne znaju da su stvoreni samo zato da imam to vie podnoaka.
Polagano prolazi mekim sagom, a crna svila uti oko bijelog tijela i lagane ipke
lepraju u zraku. Ispod velikih, bijelih vjea, obrubljenih trepavicama, samo napola
proviruju tamne oi i ini se kao da samo drijemaju.
- Ima li to nova?
- Jo dva dana moe se hvaliti, ogrtati onim lanim ogrtaem. Ali im odjekne poklik
ivio kralj Vladislav, strgnut u taj ogrta s tijela kraljevskom kopiletu i zamijeniti
ga lancem. Kako bih ga htjela provesti ulicama grada svezana, okovana,
posramljena!
Francesco se nasmije:
- Jadni slabi, puzit e pred tobom kao pu bez kue. Stara ljubav prema tebi i tvoja
nova vlast zlatni su okovi u kojima e se osjeati sretan dok god ti bude htjela.
- Je li se tko pojavio?
~ 528 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Plavokosi plemi ve je odloio tap pa ide lagano sve do sredine dvorane i pokloni
se.
- Vidio ga je samo princ. Ako su ga prepoznali, onda je princ bio u noi kod
Gordane.
- Uostalom, jo samo dva dana. Nitko nam vie ne moe nauditi pa doznali to ih
volja. A ti se spremi. Na dan izbora primit e ast katelana budimskog dvora. Ve
ti mnogi zavide jer si mlad, a ja se nadam da e tvoja mudrost natkriliti prokuanu
starost.
Robert se odmah udalji, a Francesco i Ranzano stupe iza kraljice. Ona sjedne na
proelje stola za vijeanje pa doekuje gospodu laganim naklonom glave i turobnim
udovikim smjekom na usnama. Sjedaju oko stola. Zaponu vijeanje. Filipec
izvjetava o buduim govorima na izboru, iznosi kraljici redoslijed svih sveanosti
koje e slijediti:
- Odmah poslije izbora odlazi sjajna povorka biskupa, velikaa i plemia u sveanim
odorama u pratnji banderija i eta na granicu da se pokloni kralju.
- Zatim e svi dopratiti kralja u Budim i unii u dvor. Jo istoga dana posjetit e
kralj vae velianstvo i zaprositi vau ruku.
- A nakon toga?
~ 529 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ve poslije tri dana idemo na krunidbu, est mjeseci nakon krunidbe bit e kralj
Vladislav ve rijeen obaveze prema princezi Barbari i odmah e slijediti vjenanje i
krunisanje, vae velianstvo.
Filipec pogleda Petra Gereba. Ovaj shvati da kancelar preputa odgovor njemu i
preuzme ovu dunost:
Na vratima se pojavi grof Enrico. Njegovo lice odaje kraljici da ima saopiti neto
vana i neprijatna.
Svi digoe glave i gledaju Enrica kao da sumnjaju u njegovu zdravu pamet.
- Vojvoda Iloki?
- Ludost.
Nitko ne ostaje na svom mjestu. Svi tre k prozorima, zure na cestu gdje se na
zaokretu pomaljaju jahai, gusto poredani jedni uz druge. Na suncu se ljeskaju
sveane odore, lepraju pera na klobucima.
~ 530 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kako su oni mogli doi dan nakon sklopljenog ugovora s princem Ivanom? Dva
dana pred izbor koji smo drali u tajnosti?
To otro pitanje postavio je Filipec koji, prijetei istrauje lica prisutne gospode.
asak je tiina. Gospoda promatraju jedan drugoga, kraljica blijedi. Bjesnilo joj
suklja iz oiju.
Izvana se uju estoke trublje, topot konjskih kopita odjekuje kao grmljavina.
Ranzano promatra ulicu pa se okrene kraljici:
- Velianstvo, konjanici poput mrava. Vidim samo odlinu gospodu. I biskup Ernut
je s njima.
- A kamo ih vodi?
~ 531 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Beatriceine oi sipaju strijele. Svi ekaju. Savjetuju se. Okrivljuju Bakaa, a u sebi
kunu i sudbinu, i izdaju, i one tamo vani. Enrico ponovo utri u dvoranu.
- Sve se modri od plemikih odora, nepregledan je broj plemikih eta. I nose barjak
s grbom Ivana Korvina.
Iza svilenog zastora upravi se visoka i snana vojvodina pojava. Sav je u odori od
crvenog sukna. Zlatom su mu izvezeni prsluk i jo bogatije haljetak. Grudi su mu
ureene nizom od pet stotinu dukata. Smee guste kose pokriva klobuk s kopama
od zlata i dragulja.
Uza nj stoji knez Bernardin u odori od smeeg i crvenog baruna. Blista drago
kamenje na haljetku i eiru. U sredini je biskup iz Meimurja, Ernut u halji od
teke ljubiaste svile. Na grudima mu blista zlatni kri. S obje strane poredaju se
banovi u arenim odorama.
Njeno lice prekrila je maska tune, sirote udovice. U oima joj bol i govori alosnim
glasom:
- Neka velianstvo primi izraz nae duboke alosti nad strahovitim gubitkom
najslavnijeg vladara.
- Hvala vam, odlina gospodo. Vaa mi je utjeha blagi melem dui, odvie izranjenoj
strahovitom nesreom. Hvala vam.
- Vae velianstvo, na dolazak ima jo jednu vanu svrhu. Neka mi kraljica dopusti
da o tom govorim, to vie to se tu nalaze i lanovi kraljevskog vijea.
- Svakome je doputeno da kraljici izloi svoje elje ree ona mirnim glasom.
- Velianstvo i gospodo!
~ 532 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Znamo kako stoji stvar s izborom. Svjesni smo da su tu dva tabora, svaki ima
svoje odabranike. Ne elim gubiti vrijeme, spoitavajui onima koji su zaboravili
kako smo i to odluili jo za ivota kraljeva i zaboravili plemenite elje pokojnog
kralja Matije. elim rei samo ovo: princu Ivanu, naem odabraniku, ponuen je
sporazum. Oni koji su to uinili, postupali su nepravilno, pogreno i nedopustivo.
- Odmah u vam dokazati, gospodo. Kraljev sin Ivan Korvin nije sam nastupio kao
kandidat za prijestolje, nego smo ga mi svi zajedno odabrali za svog kandidata. I vi,
gospodo, i mi. Samo to ste vi krenuli k tuincu, a mi smo ostali uza nj.
- Ivan Korvin znao bi te pogibelji isto tako odluno odbiti i vladao bi u napretku i
blagostanju - upadne knez Bernardin. Protivnici ute. Kraljica je naoko potpuno
mirna, toboe nepristrano promatra i slua, a vojvoda zvonkim glasom nastavlja i
tamnim, potenim oima promatra svakog lana kraljevskog vijea:
- I ba smo zato ostali uz Ivana Korvina kojeg smo postavili za kandidata. Dakle,
ako gospoda ele kakav sporazum s obzirom na izbor novoga kralja, mogu se obrati
samo na nas. Samo mi imamo pravo ugovarati, primati ili odbijati sporazume, a
nipoto princ. On je samo na kandidat, a nipoto na opunomoenik. On nema
prava ni da kae "da" niti "ne" na taj sporazum koji predlaete vi, gospodo. On moe
samo da odbije ili primi izbor, ali s vama ne moe sklapati nikakav ugovor. Samo vi
i mi imamo mo i vlast da se sporazumijemo. Ipak ste vi poli k mladom ovjeku i
po svojem pouzdaniku, ije ime ne znam, poruili mu da smo ga mi ostavili.
- Znali vi ili ne, sasvim je svejedno. Vi ste mu poslali sporazum koji on nema prava
ni da odbije ni da primi. Ako je on rekao da prihvaa i odstupa, izjavljujemo ovdje
sveano u ime itavog juga, u ime svih Hrvata do mora da nas taj sporazum ne vee
niti nas moe vezati, jer mi nismo dali ni punomo ni pristanak na bilo kakav
sporazum.
~ 533 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ovako iznenada odreeni izbor mogli bismo okrstiti grdnim nazivom - ree knez
Bernardin Frankopan.
- Odluili smo da to prije provedemo izbor samo zato jer nam prijeti pogibelj od
stranih pretendenata i Turina. Zemlja ne moe tako dugo ostati bez vladara.
Snosimo odgovornost za sudbinu kraljevstva i ne moemo nikako odustati od izbora
u etvrtak.
U dvorani je tiho kao da ljudi ne diu. Prestraeni pogledi uprti su u kraljicu, ini
im se da bi morala propasti u zemlju. Mjesto toga ona uspravlja glavu, a glas joj je
miran i zastrt tugom.
- Ali savjetujte, velianstvo, neka odlui mudro i poteno. Ne moe se uguiti volja
velikog dijela kraljevstva koji ima svojeg monog bana, kraljevog namjesnika, i koji
ima pravo birati kralja po svojoj volji.
- Da, velianstvo - ree knez Bernardin - naa je volja velika mo. Recite to gospodi
od vijea. Neka ne razdrauju tu volju i tu mo.
- Knee, roae - nita nemam protiv kraljeva sina, htjela sam ga podupirati, ali me
uvjerie da je premlad.
- Kralj Matija bio je mlai kad je preuzeo kraljevstvo koje je tada bilo razrueno i
digao ga do velike moi i sjaja.
Ta izjava ne uini nikakav uinak na prisutne, ali Filipec pohiti kraljici u pomo:
- Odlinoj gospodi evo moje izjave u ime itavog vijea: ovog asa ne moemo dati
nikakav odgovor. Sastat emo se i raspraviti sve to smo ovdje uli i vaoj
velemonosti saopiti odluku.
~ 534 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Filipec estoko okrivljuje Bakaa i spoitne vijeu tajne dogovore s njime pa dovri:
- Sam je poruio sve ograde koje smo mu dopustili da se odri - prihvati egerski
biskup.
- Uinio sam sve to je u mojoj moi da spasim svoga roaka. Jadnik, pao je u vlast
ovih divljaka i u vlast vojvode.
Filipec se smrkne:
Razjareni, potiteni i puni bijesa ostave gospoda palau egerskog biskupa i odu da
nastave uljiva vijeanja u palai Petra Gereba. Samo je Filipec na kraljiinu elju
ostao u dvorani. U kutu kraj prozora sjede Francesco i napuljski poslanik Ranzano.
Opazili su u Beatriceinu dranju da je vojvodin dolazak prouzroio na nju dubok
dojam. Poduprla je rukom glavu, skupila visoke obrve i nekoliko asaka razmiljala.
S naroitim zanimanjem Filipec i poslanik Francesco oekuju to se biti.
- Ali moji su ljudi vojvodu odveli putovima s kojih ne bi mogao izai barem dva
tjedna. Naravno, tada nisam ni slutio da e izbor biti odgoen. Kad se izbor ipak
otegnuo, poslao sam brzo na granicu etu da vojvodi sprijei prijelaz. Meutim, on
se oito domislio prevari i preao granicu sporednim putem, a ne cestom. Krivnja je
u neprestanom odgaanju, a ja se ipak nisam bojao vojvodina dolaska.
~ 535 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Oekujem izvrenje vaeg obeanja. Ali ima jo neto mnogo vanije to elim da
vam kaem ovdje u prisutnosti svojeg brata i napuljskog poslanika.
Nije dugo trebalo da iskonstruira prijetnju koju Filipec nikako ne moe istraiti i
kontrolirati.
- Brzo u udovoljiti vaoj znatielji, ali prije toga upozoravam vas na jo jednu
pojavu; uli ste kakvim se rijeima utekao k meni vojvoda Iloki. Koliko me molio
neka vijeu savjetujem, da odustane od izbora kralja Vladislava. Uvjeravam vas: jo
danas, poslat e vojvoda svojeg glasnika k meni s najopsenijim ponudama da me
opet pridobije za princa. Dakle, otvaraju mi se dva puta: jedan k Maksu, a drugi
natrag k princu.
~ 536 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
ruku. Ako je njihova odluka stalna i nepokolebljiva, oni e to uiniti. Ne uine li to,
smatrat u se slobodnom da svoju punomo dadem ili princu ili da prihvatim
Maksimilijanovu ponudu. To je moja neopoziva rije.
~ 537 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Velianstvo, vaoj pravednoj elji, kao i elji vaih uzvienih pouzdanika, bit se
udovoljeno jo danas.
- Sad sam o tom razmiljao i opetujem to sam rekao gospodi: jedino je Baka
mogao da ih obavijesti.
- Ako je on to uinio, morao je od nekog saznati za rok izbora, a taj netko mogao je
biti samo iz kruga kraljevskog vijea. To me ispunjava opravdanom sumnjom da sva
gospoda u vijeu nisu pouzdana.
- oglasi se Beatrice.
A Beatrice zakima:
~ 538 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- I neete se prevariti.
- Sad idite, gospodine biskupe, i razloite gospodi moj pravedni zahtjev da mi prue
jamstvo koje sam zatraila.
- Dananji dolazak vojvode Ilokoga pobudio je u meni tako jake sumnje da ni asa
ne elim ostati u neizvjesnosti. Vidim unaprijed dolazak vojvode Ilokoga koji u
nau stvar unosi novu borbu. Ona e opet progutati dobar dio mojih dukata. I zato
nedam vie ni prebitog talira dok nemam od njih slubeno priznanje da sam
vjerenica Vladislava.
- Mudro ste to uredili - pohvali kraljicu Ranzano. Vrlo oprezno i mudro iskoristili
ste iznenadnu pojavu vojvode Ilokoga i prisutnost Maksimilijanovih zastupnika.
*****
- Rekao sam vam, djeco: odsad uti Moravljanin ne moe nadmudriti ovu veliku
okruglu glavu. U njoj je toliko lukavtine da je ne moe iscrpsti ni deset Filipca.
~ 539 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Da sam mogao slutiti va dolazak, bio bih sporazum s princem zavukao do danas.
On odgovori, spoitnuvi:
- Zar sam princa trebao ostaviti na milost i nemilost divljoj ei kraljiine osvete?
Vas nije bilo. Ni glasa od vas nismo primili, a kraljica je traila od svojih saveznika
da ga utamnie i zaplijene sva dobra. Vijee je primilo taj zakljuak. Kad sam o tom
doznao, razloio sam gospodi teke posljedice i jedva sam ih pridobio da princu
ponude taj sporazum. Samo sam tako mogao spasiti ivot i imanja kraljevu sinu.
Uvjerit ete se u to, gospodine vojvodo.
- Primam vau izjavu, ali ujedno naglaavam da nije imao pravo odluiti u nae
ime.
- Ako vi ne priznajete taj ugovor, on naravno gubi vrijednost, jedino vas upozoravam
da budete na oprezu.
- A meni ne moete prigovoriti drugo, nego da sam spasio princa Ivana. Da niste
doli, taj ugovor spasio bi Ivanu ivot i slobodu.
- Morao bih potvrditi da kraljica taj ugovor nije proglasila samo prividnim. Htjeli su,
dakle, samo da princ odstupi?
- Ako bi bilo tako, onda su aragonci ve zatrovali i due naih ljudi. Boe, kako
emo se izlijeiti od toga otrova?
- Prognati aragonce i doskora e se izgubiti svaki njihov trag. Doznao sam uzroke
vaeg ina, opratam se.
~ 540 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
*****
Svi vijeaju i istrauju, ispituju, nagaaju. Svi alju svoje poslanike ne bi li iznali
to misle oni drugi. Spletkari su odjednom izgubili na svojim spletkama jer su
izgubili orijentaciju. Nitko ne zna tko koga podupire, a tko koga potkapa i to misli
papinski legat.
Milanski poslanici hite od jedne stranke do druge, uvjeravaju obje o svojoj pomoi,
a ispituju ne bi li pronali na ijoj je strani teite da svoj uteg bace na teu stranu.
Venecijanski poslanici trae uvjete za koje bi povezali svoje spletke kako bi od novog
kralja dobili obeanje da ne kani traiti Dalmaciju. Svatko trai svoj interes.
Beatrice hoe kraljevstvo za aragonce, Filipec za Vladislava, gospoda kraljevskog
vijea ele osigurati ast sebi, Baka eli uhvatiti klju blagajna kraljevstva,
milanski poslanici osigurati krunu svojoj princezi, papinski legat zatititi
kranstvo, a vojvoda Iloki hoe da osigura granice Hrvatske od Turina. Pored
toga, ima jo desetak malih, sitnih, ali jakih prohtjeva to se isprepleu,
suprotstavljaju, sukobljuju, biju usporedo. A svi ti interesi padoe u jedan jedini
kotao i vru na ognjitu to ga svi zajedno loe i podstrekavaju. Popodne istog dana,
kad je stigao vojvoda Iloki, izaao je Filipec, sav crven u licu i uzbuen, iz palae
Petra Gereba. S njim dolaze najodliniji ljudi iz kraljevskog vijea.
Mramorno kraljiino lice ne odaje znakove ivota. eka i uti. Filipec preuzme rije:
- Shvaamo duboku alost koju vae velianstvo osjea nad velikim gubitkom
ljubljenog mua i kralja Matije. Potujemo tu alost, a ipak molimo svoju kraljicu da
zatomi bol u dobrobit kraljevstva koje je neprestano u pogibelji da ga uznemiri nepri
jatelj. Molimo vae velianstvo da rtvuje kraljevstvu svoju tugu i svoje srce i da
prihvati prosidbu koju je izrekao velemoni gospodin Petar Gereb u ime
najodlinijih predstavnika kraljevstva i sabora. Ujedno molimo vae velianstvo
neka dade svoju privolu da kralja Vladislava izaberemo za svojeg kralja.
~ 541 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Bolnim srcem sluam vae rijei koje otvaraju jo svjeu ranu. Vi traite od mene
rtvu za dobrobit kraljevstva. Htjela sam poi u samostan da tamo dovrim svoj
ivot, ali ne mogu se ogluiti onima koji su zabrinuti za mir i sreu kraljevstva. I
evo, pridonosim tu rtvu za opu sreu, prihvaam ruku vaeg odabranika,
budueg kralja Vladislava. Ujedno dajem svoj pristanak da ga izaberete za kralja.
~ 542 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
IZBORNI SABOR
Unutar crkvenih zidina to su navikle na svetu tiinu i pobone molitve odjekuju
povici i estoki plameni govori. Sabor zasjeda da odabere kralja. Zdesna su
Vladislavljevi pristae Ugri, slijeva pristae Ivana Korvina iz Hrvatske, Slavonije i
Bosne. Na elu im je vojvoda Lovro Iloki.
Na stubitu ispred oltara predsjeda saboru potpalatin. Kraljevsko vijee oko njega.
Gospoda govore, navjeuju, preporuuju na prijestolje kralja Vladislava.
Vladislavljevi izaslanici povueni su sa strane. Mjesto njih sada uzima otvoreno rije
Filipec i neustraivo predlae, hvali njegovu vladalaku mudrost, bojnu slavu.
Filipec vodi rije i ne sustaje ni onda kad se s lijeve strane digne val prosvjeda. Tada
netko zdesna vikne prema vojvodi Ilokome:
- Prihvatio je sporazum.
- Odstupio je.
- Ne priznajemo odstup.
- Poto njegova velemonost vojvoda Iloki nije imao priliku da ovdje iznese svoje
mnjenje, zatraio je rije koja mu po zakonu pripada.
Odreit vojvodin pogled prezirno se upre u Filipca. Ali on se samo smijei i gleda
vedro kao da se to ne odnosi na njega. Polagano zaokruuje vojvodin pogled itavo
vijee i zaustavi se prijekorno na bradatom licu Petra Gereba. Ali on ne podnosi ono
to mu taj pogled govori i okree glavu.
- Rekoh: neu da dotaknem sve ono to bih s pravom mogao da igoem jer sluam
glas svoga razbora koji mi odvie jasno kazuje da je ovaj as sudbonosan za sve
nas. I zato ne zalazim unatrag k prolim dogaajima ni onima koji su izazvali prilike
~ 543 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
u kojima se nalazimo ovog asa, ali moram govoriti o gotovoj stvari da prikazem
nae mnjenje. Nali smo ovdje neki ugovor koji je ponuen princu Ivanu Korvinu.
Ve sam juer izjavio kraljevskom vijeu da taj ugovor ne moe vezati nas koji ga
nismo sklapali, a ne moe se smatrati valjanim jer ga je sklopio princ, a da mu na
to nismo dali nikakvu punomo. Jednom rijeju, princ nije imao pravo da bilo to
obea u nae ime.
Ispod tih crkvenih svodova ponovo zagrmi protivnik. Potpalatin nastoji zaustaviti
provalu, a vojvoda mirno eka i savjetuje svojim pristaama da ga u tom slijede.
- Mirno u razloiti i razjasniti gospodi to hoemo i kako smo i zato tako odluili.
Za ivota kralja Matije bilo je sve spremno i skladno da se jednoduno proklamira
za nasljednika ovog prijestolja kraljev sin Ivan Korvin, znamo da su tu odluku po
svetile i prisege.
~ 544 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- ekajte, drugo je, gospodo, dobrota, a drugo slabost. Njegovoj je dobroti ime
slabost, plahost, bojaljivost. A to je s njegovom bojnom slavom o kojoj gospoda
govore? Izgubio je u ratu s kraljem Matijom jedan dio svoga kraljevstva i pristao je
na mir koji je prilino otetio eku, njegovo vlastito kraljevstvo. Dakle, slabo je
vodio vojnu i jo slabije pregovore za mir.
- Dakle, njegov bojni vijenac samo je suho jesensko lie koje bi neki htjeli prikazati
lovorima. A Ivan Korvin sin naeg najveeg kralja, po naem sudu i po sudu
znamenitih talijanskih uenjaka batinio je po svojem ocu umne darove i bio uenik
velikih umnih ljudi s juga kao i uenik svoga oca u bojnoj znanosti. Prirodno je od
njega oekivati djela koja e barem dosei djela njegova oca. Osim toga, Ivan Korvin
odrastao je u naem krilu, poznaje nae rane, zna da mo i snagu ovog kraljevstva
moe razoriti samo Turin. A ovaj stoluje tamo na jugu kraljevstva, kod nas u
Hrvatskoj i Bosni.
- Govorite u svoju korist. Mislite samo na svoju zemlju - viu protivnici, a vojvodini
pristae odvraaju:
- U vau korist.
- Mi smo dolje na pragu preko kojega hoe Turin. Ako ga prekorai, neemo
stradati samo mi Hrvati nego i vi Ugri, ovdje preko Drave. Turin e pokrenuti sve
svoje sile, i nebo, i pakao da proe taj prag, a onda e lagano poruiti krovove i nad
vaom glavom i poharati itavo kraljevstvo. Onaj koga vi elite za kralja niti pozna
Turina ni njegove bojne pokrete, zasjede i snage. Niti e shvatiti niti razumijeti s
koje bi ga strane mogao uhvatiti i kako. Ivan Korvin sigurno je jamstvo da nikad
neemo pasti rtvom Turina i nae e granice biti uvijek zatiene. Preko naeg
praga nee moi nesrea od koje s uasom strepi svaki ovjek na jugu. Eto, kome je
do ove zemlje i kraljevstva, do sama sebe, do ivota i imetka svih ljudi, ne samo do
svoje koristi, taj e dati svoj glas Ivanu Korvinu.
- ivio Vladislav!
- uli smo razloge vojvode Ilokoga izreene u ime pristaa Ivana Korvina, dok drugi
predlau Vladislava ...
~ 545 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jo nisam zavrio svoju rije. I velim: s Vladislavom biste navukli novu nesreu na
kraljevstvo jer on uzima za enu kraljicu Beatricu koja kraljevstvu ne moe dati
potomka. Zar ete dopustiti da kraljevstvo jo jednom zapadne u nesreu da samo
sebe razara u borbi sa svima koji hlepe za naim prijestoljem? Upamti te to vam
kaem danas: izaberete li Vladislava, kruto ete oplakati taj in i vi, i vaa djeca, i
vai unuci.
- Ne moe biti izbora dok je vei dio hrvatskih plemia daleko odavde.
- Prosvjedujemo. Ne moe biti izbora dok tu nisu svi stalei iz Hrvatske i Slavonije.
- Nema izbora bez nas - nadjaa sve glas vojvode, a knez Frankopan digne ruke:
- Svi smo s vama, vojvodo - pridrue se i vranski prior, i banovi, i despot, i velikai, i
biskupi. A protivnici urliu:
Toga asa skoi vojvoda Iloki na klupu, podigne ruke, a glas mu zaori kao
pucnjava gromova:
~ 546 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Iza jednog oltara izmili velika glava. U profilu stri uzdignuti nos i gotovo se
smijeno odraava u toj slici uzbuenja, bijesa i kaosa. Baka ide polagano i
zaustavi se ispod stuba kraljevskog vijea. Potpalatin ga spazi.
- Pozivam preasnog gospodina biskupa Bakaa koji je upravo stigao neka nam
kae svoje mnjenje.
- Da, neka govori - prihvate rizniar Orban i Matija Gereb ivo. A kancelar veli:
itavo vijee odobrava, a oni dolje pristaju. Baka skromno spusti glavu i glas, a
ostali uute.
~ 547 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
tropot koraka brzo utihne, a Baka zbori u tiini kao da se svi spremaju na
molitvu.
- Ako ih natjerate na to, mogli bi sve to zaboraviti. Moda i nee, ali bi mogli.
U crkvi utnja. U njihovim licima mrak. Filipec osjea pogibelj da se izbor odgodi i
nastupa otvoreno protiv Bakaa:
Te rijei probude sve kao od sna i mrmor prigovora Bakau prolazi crkvom. A on
mirno naglaava:
- Zagovaram samo sigurnost naih glava, sigurnost kraljevstva, na ijoj zemlji, osim
Turina stoje i Maksimilijan Njemaki i Albert Poljski.
Pjegavo uto lice biskupa Filipca orumeni se bjesnilom pa se sagne Bakau, a usne
mu uljivo apu:
~ 548 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Zaboli su jedan u drugog zjenice kao dva bodea. Filipeve usne se iskrive:
- I vaa velika mudrost - pri tom Baka pogleda Filipca i smijei se nekim udnim
nagovjetajem.
Mirni govor ini dojam razboritosti, ali prizvuk svake rijei prikriva ironiju
namijenjenu i onima kojima govori o onome o kojem govori. Ali sve je odvie
razbueno, a da bi tko to primijetio. Svi su premalo osjetljivog sluha i duha da bi
razabrali Bakaevu ironiju i njegovu nadmo. Ali lukavi duh Biskupa Filipca osjea
da mu Baka plete zamku i sprema se na oprez.
- Poznajem misli protivnika s kojima sam do nedavno bio na istoj strani. Zato se
bojim da pregovori s njima nee imati uspjeha, a onda bi se moglo dogoditi da emo
se posluiti orujem.
- Bathory je vrsni voa eta, ali koga smo mogli kupiti mi, taj bi se mogao prodati i
protivniku. Dobro je uzeti sluge onih koji prodaju svoje uvjerenje, ali ih valja uvijek
toliko prezirati da im nikad ne prepustimo samostalno vodstvo. Doe li uistinu do
borbe, neka Bathory ide naprijed kao voa, ali emo iza njegovih lea postaviti
naeg ovjek da mu uvijek za ijom dri bode.
Zasjedanje je obustavljeno. Dana 15. lipnja 1490. ponovo se odgodi izbor kralja jer
je vojvoda Lovro Iloki u znak prosvjeda ostavio sabor.
*****
~ 549 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Dobro sam slutila kad vam rekoh: dolazak vojvode Ilokoga navjetaj je novih
borba. Ali skupo e to platiti kad sjednem na prijestolje. I vojvoda i njegovi junjaci.
Turin e im biti samo blaga kazna prema onome to e na njih svaliti Napulj.
Upamtit e kad su se borili protiv vlasti aragonaca.
- Da, velianstvo, zasluili su vau pravednu teku osvetu. Ipak, izbor ne bi bio
odgoen da netko drugi nije predlagao novi sporazum i odgodu.
- Tko?
Ona upre pogled u nj pa eka kao da e progutati ovjeka ije ime spomene i zato
Filipec izgovara, polagano naglaavajui:
- Baka. Zar je izgubio zdrav razum? Inae se ne moe zamisliti kako se mogao
izvrgnuti krutoj nemilosti kralja Vladislava. Nemilosrdnom biu uvrijeene
Beatrice? Zar on ne zna da e moj bi osvete biti spleten od uarenih bodea?
- Prije sam mislio da se Baka bori samo protiv mene jer bi me htio izbaciti s mojeg
mjesta. Meutim, tek sam danas za mijetio uzrok koji ga je vodio da odgodi izbor
kralja Vladislava.
- Koji je uzrok?
- Sve su nae pristae jasno razabrale da je Baka protiv izbora kralja Vladislava,
ne zbog mene niti zbog njega, nego samo zbog vaeg velianstva.
- Da, velianstvo. Juer je vojvoda Iloki bio kod biskupa Bakaa, a danas je
vojvoda rekao u saboru da bi bila nesrea kad bismo birali Vladislava zato to e se
vjenati s Beatricom aragonskom. A to mu je rekao Baka. On je jedini mogao ovako
pouiti vojvodu.
- Baka je izvijestio vojvodu? Dakle, oni su protiv moje vlasti, protiv Beatrice
aragonske?
~ 550 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Stisla je zube i spustila usnu pa ini se kao krvolona zvijer, spremna da davi.
- Jao Bakau i vojvodi. I itavom jugu. Nikad u Hrvatskoj nee izlaziti sunce. To je
moja zakletva na dananji dan. A to je dalje bilo na tom saboru?
- Za to?
- Biskup egerski preputa nam svoj banderij, isto tako i drugi biskupi, nae
pristae. I velikai, ako su njihovi banderiji u Budimu. Naravno, to nije dovoljno.
- Prineve zapovijedi?
- Prije svega eka novac jer princ nema gotovine da plati eti pola godine duga.
Princ jo uvijek nije znao da pribavi novac. Od milanskog poslanika nije dobio nita,
navodno nije htio ni da uzme. A venecijanski poslanici mudro ekaju gdje e biti
~ 551 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
premo kako bi dukatima otkupili novom kralju obeanje da nee voditi s njima rat
za Dalmaciju. Tako princ nema kome da se obrati.
- I nema ime da plati crnu etu. On nema novaca, mi nemamo dovoljno eta, a
imamo novaca. Kako? Zar ne znate to treba raditi?
- A ja zapovijedam: crnu etu odvabit ete od princa. Po aljite joj sve to joj princ
duguje, a pored toga ponudite joj vei obol za ubudue.
- Dakle, stvar je svrena. Osim toga, uzmite dio mojih eta, dobro su uvjebane,
dobro plaene i mrnjom zadojene za svakoga tko je protiv mene. Moja eta divljih
aragonaca pobit e sve.
- Hvala Bogu to sam shvatio misao i namjere vaeg velianstva i dovrio ovo vano
djelo. Samo vjerenica moe toliko rtvovati buduem kralju. Velianstvo, uz takvu
vjerenicu Vladislav ne moe propasti.
- Odvie je pametan da bi to uinio. Kralj Matija nikad nije dvor dovoljno utvrdio,
zato je vjerojatno da e protivnici svoje bojite udariti negdje ispod utvrda i onda
izazvati nae ete da ih napadnu sa strane dunavske obale kako bi ih lake zatjerali
u rijeku, ali mi emo se pobrinuti da tamo budu spremne lae.
- Pokosit emo ih. Moja vam je monja otvorena. A gdje je novac tu je i bojovnika.
Istog dana ve nekoliko sati nakon sabora u crkvi Velike Gospe zaponu se kraljica
i njezini pristae spremati na bitku.
~ 552 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Poput sjene obilaze gradom milanski poslanici. Svakog dana alju svoje ljude da
sluaju, paze, gledaju, donose vijesti. A oni ih brzo skupljaju, razmatraju i alju u
Milano vojvodi Ludoviku Sforza.
*****
Iz sabora vratio se biskup Baka u svoju palau ravno u spavau sobu. Ne rekavi
nikome nita, stade se razodijevati i legne. Uskoro dooe neaci Bela i Josip
Ferenczy. Obojica se zaude, a Bela pita:
~ 553 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
GORDANIN JUNAK
Od asa kad je vojvoda Iloki iziao iz sabora, itav dan zasjedali su Ivanovi pristae
kod Bernardina Frankopana, a njihovi glasnici neprestano tre, nose poruku od
princa u vijee i opet u dvor. Svi ure, a ljudi osjeaju da se u toj jurnjavi sprema
neto teko i sudbonosno.
- Sva sam se ukoila ekajui, ula sam da ste ostavili sabor, to ste odluili?
- Ne. Budimski dvor nije utvren. Na je cilj naa domovina. Odlazimo u Hrvatsku
da ondje okrunimo princa Ivana.
- Ravno. Tamo nas Ugri mogu opsjedati godinu dana. Grad je divna tvrava, a
opskrbljen je iveem, bojnim orujem, puanim prahom, svima to nam treba.
~ 554 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jesmo. Sve smo mu razloili, ali je zatraio rok do uve er jer eli razmisliti.
- A to je on na to?
- Neko me vrijeme gledao kao da ga prolaze neke sumnje to li. Onda je opet
koraao po svojoj odaji, a na kraju me zamolio da mu dadem vremena razmisliti do
veeri. Razabirem: njega uzbuuje borba. A zato? Znam da je hrabar i odvaan,
dakle, ne shvaam, ne pogaam.
- Kakva je to nesrea, vojvodo, to se u nau borbu uplela ljubav. Ali kad je tako,
kunju valja izdrati. Kad mine borba, past e odgovor.
- Dragi prijatelju, ne govorimo o tome. Sad ne, danas ne. Pred nama su dugi putovi
zastrti maglom. Kad iziemo iz nje na sunce, onda tek smijemo misliti na sebe.
~ 555 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- elim svakako da bude tako. Zbog toga sam ostavio nae ete jo uvijek u onoj
umi. Mi emo krenuti da nas protivnik uope na zapazi. Odluili smo otii
kradomice, samo da izbjegnemo prolijevanje krvi. Tako je elio i princ, dakle, svi
smo sloni. Jurit emo u domovinu da to prije stignemo, ali kaem: nastojat u da
izbjegnem bitku, no ne bude li drugaije, dogodit e se to ima biti.
- A sad, Gordana, jo neto vano elim s vama ugovoriti. Protivnik bi mogao uhititi
prinevu majku, zatoiti je i od njega iznuditi da poloi ezlo. Jo vie bi pokuao
uiniti s vama. Beatrice zna koliko vas princ ljubi. Kad mi odemo, prvi bi joj posao
bio da vas uhvati. Tko zna kako bi vas muili da od kralja Ivana iznudi novu
odreku.
- Moda bi to uinila.
- Da, rekao mi je: vi ste joj skrbnik i traim vau privolu. A ja sam pristao, makar
bih vas htio sklonuti ja, sam - i uzdahne teko pa doda: - Prepustio sam tu sreu
njemu da ne izazovem njegovu ljubomoru.
- Prijatelju, kako sam vam zahvalan to sce tako vjerno odrali rije.
~ 556 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ve se pribliila vrlo vedra lica. Ivan pogleda vojvodu pa opet Gordanu. Uutkao je
ljubomoru jo juer u umi kad mu je vojvoda najavio da se smatra Gordaninim
skrbnikom, pa ipak, vedrina njegova pogleda opet ga uznemiri:
"Kao da je to od sree to je on bio tu". Onda upita glasno, ali nimalo sumnjiavo:
- Vama ne, ali pravednosti se mora predati. Ona e je dostii, mora je dostii.
- Sunce izlazi svakog jutra. Pravednost ima svoje dane kad izlazi. Samo to ih
unaprijed ne javlja. Beatrice e, naravno, jo ekati svoju osudu, dok emo mi ve
davno svoju borbu sretno dovriti.
- Doite blie, vojvodo, i vi, gospodine Damire, pa recite: koliko je dana potrebno da
stignete u domovinu i izvrite krunisanje?
Vojvoda joj se priblii brzim koracima, Damir ide oteui, razljuen to ne moe
odstraniti vojvodu. Princ je zlovoljan to ne moe da s njom bude nasamu.
~ 557 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Vojvodino srce zadre, Damirovo usklikne. Princ je uznemiren jer gleda Lovru.
Vojvodina prisutnost stalno mu oduzima spokojnost. To opaa Lovro Iloki i teko
se zabrine:
Kao da mu je hladna ruka stisla prsa. Gordana se okrene i opazi Damira kako,
uhaajui promatra vojvodu, i zato hitrim pogledom opominje vojvodu na mir i
svladavanje.
- "Sporazumijevaju se? Zato? Zar Ivan pogaa? Njezino srce pripada vojvodi?"
I stresu ga ledeni srsi. Zaas se izgubi u oblaku od munja. Vojvoda razabere neko
tamno svjetlucanje u Damirovim crnim oima i uzdie:
Dok sva trojica stoje oko nje i ute, ona prozrijeva njihove misli i pogaa instinktom
to progoni njihove due. Ide dalje od njih pa ih zahvaa ozbiljnim pogledom i ree
sveanim glasom:
- Da, okupljaju vas teke brige za mir i sreu nae domovine. itam vam to u
oima. Sva trojica nosite odgovornost. Vae savjesti ovog asa same sebi polau
raun o tome. Duboko potujem te vae brige. Vjerujte, nikad ensko srce ne
potuje mukarca nego kad je sav proet i predan svojim velikim ciljevima.
Oni se osjete poraenima. Naas obore oi. Onda ih opet dignu. Svaki se povlai k
sebi, postien omamom svoje ljubavi. Tri srca to biju za nju nastoje se svladati.
Svako se bori za sebe. I svaki od njih osjea kao da onaj drugi zna to je mislio i
kako je postien.
- Dopustite da vam pomognem razvedriti brige. Svi ste vi jednoduni. I osnova vam
je skladna. I mudrost vam ne manjka. emu, dakle, sve vae brige? Hrabri ste svi.
~ 558 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Kako? Visosti, jo niste dali sankciju tom divnom planu? Da, sad razumijem zato
ste malo prije obarali poglede. Visost, dakle, jo razmilja?
- O emu?
- Unuk Sibinjanin Janka razmilja: bili ostao s nama ili bi nas izdao?
- Izdajstvom?
- Naprotiv. Blaga i obzirna jer sam rekla izdajstvo, a nisam rekla slabost.
- Vi se, oito, sa mnom slaete, visosti? I vi, vojvodo. A vi, gospodine Damire, to vi
velite na to? No, gledajte mi u oi i odgovorite.
- Iskreno velim: muenike ne volim. Ne, nikako. Junake hou da gledam, junake,
odlune na djelima, neustraive u odluci. Snage koje ponovo idu naprijed, obarajui
diu, ruei grade. Iza titova takvih junaka ne bih zadrhtala ni okom u oko
Turinu.
Sva trojica osjeaju izazov. Izazov princu, a ipak, i vojvoda i Damir ne mogu se
oprijeti jakom udarcu njezina izazova. Princ blijedi. Uzbuenje mu dre u glasu:
- Neko, ne tako davno, vi ste, Gordana, veliali junatvo duha, a ne tita i maa.
~ 559 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Postoji - usklikne ona uvjerljivo. - Jer kad ga ne bi bilo, morala bih poi u
samostan. A to se ne moe dogoditi jer mi je stari astrolog Aversa prorekao drugi
sud.
A Damirovo se srce stegne: "Jao meni ako taj sud vodi k vojvodi!"
- Ne mogu vam to otkriti, ali proroanstvo prua nadu da ima negdje junak nad
junacima koji oivotvoruje moje ideale. I moda e ba on moju domovinu oteti
nesrei to sad lebdi nad njome.
Sve vrijeme biskup Varadi sjedi straga kod stola i lista neku knjigu. Samo katkad
istrauju njegovi pogledi lica trojice ija je srca zarobila udesna Gordanina snaga.
- Troim ovdje vae vrijeme, a biskup eli s vaom visosti govoriti nasamu.
Dopustite da se oprostim.
- Molim vas ostajte, Gordana. Nema nita to ne bismo mogli dogovoriti pred vama.
- Gospodo, moja je odluka stvorena. Prihvaam vae prijedloge, ali elim osigurati
svoju majku i Gordanu.
- Ne elim da vas dostigne Beatriceina osveta kad dozna da smo ostavili Budim i
krenuli u Hrvatsku.
Varadi, vojvoda i Damir se usprave. Vedrina im zasja iz lica. Sva trojica krenue k
princu puni zadovoljstva.
~ 560 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
Ivan se uputi s vojvodom i Damirom svojoj majci. Varadi je takoer poao za njima,
ali se na vratima okrene i vrati:
- to to, biskupe?
- Ne shvaam.
- Da, ali on je ve predao svoju izjavu princu. Na prividni brak razrijeit e papa.
- A vojvodu ne spominjete?
~ 561 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Znam, gospodine biskupe, bit e to najtei dan u mom ivotu. Ali spremit u se,
oboruati svim snagama.
- Neete poi ni za koga jer ste princu zadali rije, onda se morate baciti u naruaj
ljubljenom bez blagoslova.
- Samo je tako mogue i to me zabrinjava. Ne znam koga ljubite: princa ili vojvodu.
Ako je princ pobjednik vaeg srca, onda mi je jasno to ete uiniti.
- Uinit ete isto to i prineva majka. Ljubit ete princa kao to je neko prineva
majka ljubila kralja Matiju, samo to Matija onda nije bio oenjen, a Ivan e biti
vezan uz kraljicu Biancu.
- Naprotiv, bilo bi i te kako vano. Princ bi, dodue, od vas crpao mudrost.
- Bojim se one druge mogunosti. Naime, ako je odabranik vaeg srca vojvoda, u
tom bi sluaju mladi kralj planuo prema njemu strahovitom ljubomorom a to bi
imalo tekih posljedica i za njega i za vas. Ivan kralj progonio bi vojvodu. Vi sami
znate da naginje strasti ljubomore. A ipak, mladi kralj ne moe sretno i uspjeno
kraljevati bez vojvodina prijateljstva.
- Ali taj odgovor ne moe pasti dok ne svre borbe koje nas ekaju.
- Ba zato sam od njega zatraila asnu rije da nee traiti odgovor dok ne minu
borbe.
~ 562 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Bit e bolje ako prikaemo kao da majka vae visosti polazi samo u posjet
samostanu gdje je provela neko vrijeme nakon kraljeve smrti. Takav posjet bio bi
prirodan. Zato neka uzme sobom to manje robe, a ova se sva moe sakriti u kola. I
eta koja ih prati ne smije biti velika. Sluinad neka ostane u kui.
Odmah nakon toga izda Damirova majka odredbe etovoi Marku da spremi sve za
put i otie u svoje odaje na kraju trijema.
Tu je ekao Damir, stojei kraj prozora, im ona ue, okrene se i priblii k njoj. Ona
ga pozorno pogleda u lice puno mranih sjena. U mraku crnih oiju neto se ljeska,
kao da frcaju iskre. Iz njega se ispoljava udna pritajenost kad se naslanja na stol,
poravnava nabore svojeg barunastog rukava i namjetenom ravnodunou pita:
~ 563 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Otkad je tu vojvoda?
- Da, od tada.
- Kako? Znakovima?
- Ipak si opazio?
On poe po sobi otrim koracima. Mati ga ne puta s oka. I kad se opet okrene, lice
mu je blijedo, oi ispunjene munjama. ekala je drhtavim srcem to e kazati. A
kad je ponovo doao do majke, sagne se i apne:
- Rekla mu je: "Mi emo se oprostiti sutra uveer!", a on joj zahvali na tolikoj
milosti.
- Ali gdje?
- Jer e sutra ovdje biti sama. Mislio sam da je odredila svoj odlazak, uistinu, samo
zato da zavara protivnike, ali ne. Ona hoe da se s vojvodom oprata nasamu, da
bude s njim ovdje sama, hoe da mu kae to nitko ne smije uti ni znati.
- I on njoj.
Utroio je svu snagu da bude ravnoduan. Majka ipak zamijeti tajne drhtaje u
njegovom glasu.
~ 564 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Ne shvaam na to nianite.
- Na tvoju utnju. Vidim sve. utei ide okolo, a tvoja utnja odve je glasno
izvikivala tvoju bol. Sad te prisilila da doe k majci i progovori!
- Nema dubine i daljine kamo bi mogao sakriti boli majinom srcu. Osjeam ih u
tvojem dahu, u pogledu, u smijehu, u svemu.
- Razjasnit u vam.
- Nisam li vam otkrio svoju zakletvu da nikad ne bih poelio Gordanu za sebe.
- Vjerujem ti sine, a ipak ne mogu preutjeti kad gledam kako se kida, razdire od
ljubomore.
~ 565 ~
PAKAO PRIJESTOLJA
- Jo ne znam, majko.
- Majice, sluajte me. Sad nije as da o tome govorimo niti mislimo. Kad svri
borba za krunu, rijeit e se ta strahota, a onda: uinio ja to mu drago, odluio se
na kakvu mu drago stvar, nita neu zapoeti a da prije ne saopim vama. Neka
vam to bude dovoljno. Jer sad, majko, hou da mislim samo na one velike dane koji
nas ekaju i kojima idemo u susret.
Pohitio je kroz dvorite iz svoje kue. Na ulici se obazro na Gordanin prozor. Gorjelo
je svjetlo. Od toga svjetla bude mu u dui mrak, crniji od noi kojom je jurio u
kraljevski dvor.
Doa
~ 566 ~