581 PDF

Scrinia slavonica- treci dio.qxd 19.10.
2010 15:41 Page 341
scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 341
Drugi svjetski rat i porae
Filip kiljan
(Srpsko narodno vijee, Zagreb)
STRADANJE SRBA, ROMA I IDOVA U

VIROVITIKOM I SLATINSKOM KRAJU
TIJEKOM 1941. I POETKOM 1942. GODINE
UDK 341.485(497.5 Virovitica)"194"

341.485(497.5 Slatina)"194"
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 15. 1. 2010.
U radu autor pie o stradanju Srba, idova i Roma na virovitikom i slatin-

skom podruju u prve dvije godine rata. Koristei izvorno arhivsko gradi-
vo iz fondova u Hrvatskom dravnom arhivu, objavljenu grau i literatu-
ru (objavljenu i neobjavljenu), autor pokuava prikazati cjelokupnu sud-
binu proskribiranih nacionalnih i vjerskih manjina u NDH na podruju
Slatine i Virovitice. Rad donosi nove poglede na neke ve obraene teme
(kao to je poetak ustanka na podruju Slavonije i stradanje seljaka iz
sela Kometnik), ali i potpuno nove podatke (o preseljavanju i prekrta-
vanju Srba). U zakljuku autor donosi statistike podatke o broju pripad-
nika obraenih nacionalnih i vjerskih manjina 1931. i 1948.
Kljune rijei: Drugi svjetski rat, Nezavisna Drava Hrvatska, stradanja,
Srbi, idovi, Romi, Virovitica, Slatina.
Podruje virovitikog i slatinskog kraja bilo je prije Drugog svjetskog rata

uistinu etniki vrlo aroliko. Ondje je ivjelo zajedno najmanje sedam nacio-
nalnih i vjerskih grupa:, esi, Hrvati, Maari, Nijemci, Romi, Srbi i idovi.
idovi su inili manji postotak u veim naseljima poput Slatine i Viro-
vitice, a ondje su se naselili krajem 18. i poetkom 19. stoljea kao trgovci,
sitni obrtnici, apotekari ili odvjetnici.1 U Slatini je idovsko groblje osnova-
1 Prezimena virovitikih idova identina su njemakim prezimenima iz Maarske (reci-

mo Schwarz i Weiss). (Ljubo Ruben Weiss, Prilozi za povijest idova Virovitice i okolice,
neobjavljeno, u posjedu gospodina Weissa, 5). Meu desetak trgovina u meuratnom periodu
istiu se duani Benedika, Binga, Sterna, Reicha. eljezarije su imali J. Schwarz, Paveli-
Scrinia slavonica- treci dio.qxd 19.10.2010 15:41 Page 342
342 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...
no 1858., a sinagoga je izgraena 1884.2 dok je u Virovitici groblje osnova-

no 1830., a sinagoga preureena 1863.3 Manji broj idova je doao uoi
Drugog svjetskog rata iz okupiranih zemalja Europe, gdje je ve bio poeo
nacistiki progon idova.4 Pred sam Drugi svjetski rat broj idova u gradii-
ma podno Bilogore i Papuka bio je 174 (Slatina) i 233 (Virovitica). U manjim
mjestima idovi su ivjeli pojedinano ili u omanjim skupinama, uglavnom
kao trgovci.5 to se Roma tie, oni su bili samo povremeni stanovnici ovoga
dijela Slavonije, budui da su se selili s jednog mjesta na drugo. U Kraljevini
Jugoslaviji, u posljednjem popisu stanovnitva koji je izvren 1931. godine i
koji je uzimao u obzir vjeroispovijest i materinji jezik stanovnika, onih koji
su se izjasnili da im je ciganski materinji jezik, bilo je na podruju
Hrvatske 14.540. ak 70.203 itelja bilo je upisano u rubrike druge ili
nepoznate vjeroispovijesti ili bez konfesije, to znai da je i meu njima
zacijelo bilo osoba koje su po svoj prilici bili Romi.6 Prema popisu iz 1931.,
na podruju kotara Slatina bila su 804 Roma, i to je uz kotar upanja, gdje je
bilo 1287 Roma, bila najmnogobrojnija romska zajednica u tadanjoj Savskoj
-Schwarz, koare Weinberger, Alstatter, trgovinu galanterijom imao je Reich, industrijski

objekt mlin imao je Adolf Pajta, starim eljezom trgovao je Kon, graevinskim materijalom
Bader, a ugostiteljsku radnju obitelj Moskovi i Suhman. Trgovci u selima su bili Adolf Weiss
u Lukau, Eugen Weiss u Gradini, Josip Kon u Buetini. Obrtom se bavio i Josip Polak koji je
izraivao umjetno cvijee. Herman trenger bio je kroja, gostioniarka je bila gospoa
Brajner, postolar Artur Reich, mesar Mavro Scheiber, koar Julijo Weinberger, fotograf Weg-
ner, brija Schwarz u Suhopolju. pedicijom se bavio Oskar Singer koji je drao i zastupstvo
piva i mineralne vode. Bilo je i odvjetnika, lijenika, knjiara i knjievnika. (Weiss, Prilozi,
10, 11).
2 U Slatini su idovi kao sinagogu isprva koristili dvorac Drakovi. Sinagoga je podi-
gnuta u Kolodvorskoj ulici na mjestu gdje je danas robna kua Trgocentra. (Dragica uvak,
idovska bogotovna opina Slatina, Slatinski petak, br. 32, Slatina 30. oujka 2007., 16.)
3 Prvi idovi na podruju Virovitice javljaju se ve 1790. kada se doseljavaju prve dvije
idovske obitelji, a sljedeih est obitelji nastanjuje se u Virovitici u sljedeih est godina.
idovi su u prvo vrijeme upotrebljavali jednu kuu kao sinagogu. U virovitikom naselju
Antunovac postojalo je idovsko groblje u 19. stoljeu, a nadgrobni spomenici su kasnije isko-
riteni za gradnju kua. (Weiss, Prilozi, 3). Za veinu podataka o idovima virovitikog kraja
zahvaljujem Ljubomiru Rubenu Weissu iz Virovitice koji je napisao navedeni neobjavljeni rad.
Podaci o sinagogama i grobljima su preuzeti i iz: Melita vob, idovi u Hrvatskoj idovske
zajednice, (Zagreb 2004), 453, 584. Sinagoga je bila sagraena u samom sreditu grada, gle-
dajui u pravcu Maarske, na adresi Matije Gupca 4. Izgraena je kao jedna od prvih sinago-
ga u Slavoniji. (Weiss, Prilozi, 6).
4 Lj. Ruben Weiss navodi da su se pred Drugi svjetski rat idovi doselili iz Austrije i
Njemake. (Weiss, Prilozi, 4)

5 Na virovitikom podruju 1931. idova je bilo sveukupno 342. Na gradskom podru-
ju ivjelo ih je 233. Na podruju opine Cabuna 1931. bilo je 36 idova, Gradina 22, Luka
14, Pivnica 1, Suhopolje 28, a pii Bukovica 8. Na slatinskom podruju idova je sveukup-
no 1931. bilo 243. Od njih 243 u Gornjem Miholjcu ih je bilo 7, Novoj Bukovici 34, Slatini
174, Slatinskom Drenovcu (biva opina Orahovica) 13, Sopju 3 i Voinu 2. (vob, idovi u
Hrvatskoj, 454, 585).
6 Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima, Jasenovac 1942., (Zagreb Jasenovac
2003), 31.
banovini.7 Na podruju kotara Virovitica bilo je 297 Roma, a na gradskom

virovitikom podruju bilo ih je 87.8 Budui da se radi o podacima koji su
prikupljani u rano proljee 1931., mogue je da je jedan dio Roma ve bio
otiao izvan zemlje, pa nije obuhvaen popisom. Romi su se na podruje ire
okolice Virovitice doselili u razdoblju izmeu 1848. i 1855. Prvo su naselili
kraj oko Pitomae.9 U prvo vrijeme nalazili su se u Starom Gracu.10 Rom-
ska sela su prije Drugog svjetskog rata na virovitikom podruju postojala u
blizini Golog Brda, Budanice, Naudovca, Gaita i Pelia.11 Pojedini Romi
su se nastanili i u samim naseljima (npr. Gornje Bazije).12
Odmah nakon to je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska 10. trav-
nja 1941. doneseni su propisi koji su ozakonili teror i odredili dravne insti-
tucije koje e teror provoditi.13 Tako je ve 17. travnja 1941. donesena Zakon-
ska odredba za obranu naroda i drave.14 Njome se utvrdilo da svatko tko na
bilo koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog
naroda ili bilo na koji nain ugrozi opstanak NDH ili dravne vlasti, pa makar
7 Savska banovina je tada obuhvaa podruje dananje Slavonije, sredinje Hrvatske,

Like, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja.
8 Danijel Vojak, Romi u popisima stanovnitva iz 1921. i 1931. na podruju Hrvatske,
Migracijske i etnike teme, god. 20 (2004), br. 4, 447- 476. Mogue je da su mnogi Romi koji
su bili pravoslavne vjere popisivani kao Srbi.
9 Romi su preferirali ravniarske krajeve zbog toga to se ondje lako nalazilo na obilje
sirovina (vrbe i drugih mekih liara) za izradu kunih potreptina. Stoga je Roma bilo najvie
oko akova, upanje, Slatine, Valpova, Vinkovaca, Vukovara i Virovitice. Najea prezime-
na Roma u okolici Virovitice bila su Oro, Bogdan, Kalanjo, Stevanovi, Stefanovi,
Stojanovi...
10 Luka tekovi, Romi u virovitikom kraju, (Beograd 1998), 6.
11 Romi su u Budanici bili naseljeni od 1920. (Oroi, Kalanjoi i Bogdani), u Gornjem
Baziju od 1925. (Stevanovii ili Stefanovii), u Jasiku i Gaitu od prije 1925. (Stevanovii),
(navodno su se doselili iz Starog Zveeva), u Gaitu (predio Lunjak) od poslije Prvog svjet-
skog rata (Kalanjoi), u Orecu (kod ote) (Stefanovii), u Naudovcu (kod Dudnjaka i kod
Jasenja) (Stevanovii, Oroi i Kalanjoi) i kod Cabune (Kalanjoi), u Turanovcu (Stefanovii),
u Peliu (Stevanovii), u Suhopoljskoj Borovi (Stevanovii), Golom Brdu (Selie, Ljeara)
(Oroi, Kalanjoi i Stojanovii), u Virovitici (aini), u Vukosavljevici (Stevanovii), u Novom
Gradcu (Kalanjoi), u Slavonskoj Pivnici (Stevanovii), u Buetini (Stevanovii), u Karaorevu
(Oroi i Kalanjoi), u Rezovakim Krevinama (Oroi i Kalanjoi). L. tekovi, Romi u viro-
vitikom kraju. Dananji Romi na podruju Virovitice i Slatine uglavnom su se doselili ezdese-
tih godina 20. stoljea iz Kosova i Makedonije. (Za podatak zahvaljujem mr. sc. Danijelu
Vojaku).
12 tekovi, Romi u virovitikom kraju, 19-21.
13 O odnosu prema Srbima, idovima i Romima u NDH vidi u: Ivo Goldstein, Hrvatska
1918. 2008., (Zagreb 2008), 256-271; Fikreta Jeli-Buti, Ustae i NDH, (Zagreb 1978),
158-187; Bogdan Krizman, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, (Zagreb 1980), 117-137;
Ladislaus Hory, Martin Broszat, Der Kroatische Ustascha Staat, (Stuttgart 1964); Lengel-
Krizman, Genocid nad Romima Jasenovac 1942; Ivo Goldstein Slavko Goldstein, Holo-
kaust u Zagrebu, (Zagreb 2001).
14 Zakoni NDH, I, Zagreb 1941, 15; Hrvatski narod, 18. travnja 1941; I. Goldstein S.
Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 117.

djelo ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje, a tak-

voga ima stii kazna smrti. U Narodnim novinama od 30. travnja 1941.,
dakle samo dvadeset dana nakon uspostave NDH, donesena je Zakonska
odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zatiti arijske krvi i asti
hrvatskog naroda i Zakonska odredba o dravljanstvu.15 Sve tri zakonske
odredbe bile su izravno uperene protiv Roma i idova. Zakonskom odred-
bom o rasnoj pripadnosti tono je definirano tko je arijevac, a tko to nije.
Zakonskom odredbom o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda zabra-
njeno je sklapanje braka izmeu idova i Roma te pripadnika drugih neari-
jevskih rasa16 s pripadnicima arijevskih rasa. Zakonska odredba o dravljan-
stvu Romima i idovima je oduzela pravo na dravljanstvo. To znai da sva-
ka osoba koja nije dravljanin NDH, ne stoji pod zatitom drave pa je, pre-
ma tome, izloena svakoj vrsti progona. U gradu Zagrebu je popisivanje i-
dova izvreno sredinom svibnja. U provinciji je taj posao napravljen neto
kasnije. Dana 19. srpnja 1941. u Viroviticu je pristigla obavijest o tome da svi
idovi, bez obzira na injenicu jesu li prekrteni ili nisu, moraju nositi
idovske oznake.17 U Hrvatskom tjedniku koji je izlazio u Virovitici u broju
od 9. kolovoza 1941. stoji: Da bi se unaprijed onemoguio svaki pokuaj
izigravanja zakonskih odredbi o rasnoj pripadnosti i zatiti arijske krvi i asti
hrvatskog naroda upozoravaju se idovi, a posebno pokrteni, da moraju i
dalje nositi propisane znakove, a da bi se onemoguilo svako zlorabljenje
novog poloaja, u koji su doli pokrteni idovi prema katolikoj crkvi18
idovski hram u Virovitici je najprije bio opljakan, a vrlo vrijedne orgulje
demontirane i odnesene, navodno u Zagreb. Ruenje hrama zapoelo je 5.
veljae 1942.19 Dio materijala sruene sinagoge poslije je koriten u druge
svrhe, tako da je, na primjer, kino Zvijezda imalo ulazna vrata sinagoge.20
Sinagoga u Slatini oteena je poetkom 1942. Za vrijeme rata sinagoga nije
15 Narodne novine, 30. travnja 1941; Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, 42; Zakoni
NDH, Zagreb 1941, I, 109 112; I. Goldstein S. Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 119 121.
16 Arijskog podrijetla je osoba koja potjee od predaka koji su pripadnici europske rasne
zajednice ili koji potjeu od potomaka te zajednice izvan Europe. (Jeli-Buti, Ustae i NDH,
179.)
17 Graa za historiju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji, knjiga I, Slavonski
Brod 1962, 58-59.

18 Hrvatski tjednik, br. 32, 9. kolovoza 1941., 3.
19
Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Zbirka dokumenata Slube dravne sigurnosti
Republikog sekretarijata za unutarnje poslove Socijalistike Republike Hrvatske, kutija 40,
Narodna Republika Hrvatska, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih
pomagaa, Zloini okupatora i njihovih pomagaa protiv Jevreja, 59.
20 Weiss, Prilozi, 7. Savez jevrejskih optina Jugoslavije parcelu je 1957. godine prodao,
te je ondje izgraena stambeno-poslovna zgrada (kasnije je u prizemlju te zgrade otvorena pro-
davaonica Borova, a desno, na kraju fasade, postavljene su dvije ploe na kojima pie da je
ondje nekada stajala sinagoga).
sruena, ali joj je izmijenjen oblik.21 Inventar hrama te arhiv i biblioteka

idovske vjerske opine opljakani su, a na idovskom groblju srueni su svi
spomenici.22 Iz Virovitice je 22. srpnja 1942. godine u Tenje kod Osijeka
otpremljeno 111 idova.23 Oni koji nisu uhieni u srpnju i kolovozu uhieni
su u listopadu 1942. Ustaka nadzorna sluba uputila je u Viroviticu dopis 8.
listopada 1942. da treba sve idove na podruju Virovitice uhititi.24 Popisi
idova koji su stradali u Drugom svjetskom ratu na podruju Virovitice i
Slatine otkrivaju da je veina njih deportirana iz logora Tenje u kolovozu
1942. u Auschwitz. Prema popisima koje je donijela Zemaljska komisija za
utvrivanje ratnih zloina 12. svibnja 1946., s podruja Virovitice stradalo je
105 idova. Budui da se do toga datuma nije moglo ustanoviti za sve idove
gdje su stradali, popis je u svakom sluaju manjkav.25 Prema popisu Spomen-
podruja Jasenovac, s virovitikog podruja u Jasenovcu je izgubilo ivot 59
idova, a sa slatinskog 68.26 Na virovitikom podruju upnik Stjepan Jan-
kovi iz Lukaa pokuao je spasiti obitelj Weiss, i zbog toga mu je dodijelje-
na Medalja Pravednika meu narodima. Jankovi je sklonio obitelj Weiss
21 Poslije rata sinagoga je nacionalizirana, a u njoj se nalazilo i sjedite folklornog dru-

tva. Budui da je znaajnije graevinski izmijenjena, tek paljiviji promatra moe zamijetiti
ostatke graditeljskih obiljeja nekadanje sinagoge. (uvak, idovska bogotovna opina
Slatina, 16.)
22 HDA, SDS RSUP SRH, kutija 40, Narodna Republika Hrvatska, Zemaljska komisija
za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, Zloini okupatora i njihovih pomagaa

protiv Jevreja, 59.
23 HDA, SDS RSUP SRH, kutija 40, Dokumenti o progonu idova, 66 (kopija izvornog
ustakog dokumenta 390/42).

24 Isto, 68.
25 HDA, fond Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina okupatora i njihovih
pomagaa, kutija 473, 37458-37471/46.

26 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruja Jasenovac prof. oru Miho-
viloviu. Kolega Mihovilovi mi je dao na uvid najnovije (iz lipnja 2010.), neobjavljene po-
datke popisa koji kustosi u Spomen-podruju Jasenovac nadopunjavaju. Osim toga, brojnost
stradalnika po nacionalnostima po pojedinim opinama mogue je pretraivati samo u bazi
podataka koja se nalazi u Spomen-podruju Jasenovac, a u objavljenom popisu dostupni su
samo sumarni podaci za pojedinu opinu i za naselja iz kojih je stradalo vie od deset ljudi.
Prema knjizi Poimenini popis rtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941. 1945.,
Jasenovac 2007, 33 na slatinskom podruju stradalo je sveukupno 978 osoba, a na viroviti-
kom 967 osoba. Prema objavljenom popisu na podruju kotara Virovitica ubijeno je u logori-
ma Jasenovac i Stara Gradika iz Karaoreva Gradinskog 278 ljudi, iz Virovitice 136 ljudi,
iz Suhopolja 133 ljudi, iz Borove 55 ljudi, iz Jasenaa 47 ljudi, iz Gaita 39 ljudi, iz Pelia
36 ljudi, iz Naudovca 33 ljudi, iz Cabune 31 ovjek, iz Korije 21 ovjek, iz pepelane 17 ljudi
i iz Oreca 15 ljudi, a s podruja kotara Slatina iz Sopja 193 ljudi, iz Popovca Voinskog 84
ljudi, iz Donjih Bazija 84 ljudi, iz Slatine 68 ljudi, iz Huma Voinskog 64 ljudi, iz Lisiina 49
ljudi, iz Starina 45 ljudi, iz Kuzme 44 ljudi, iz Nove Bukovice 35 ljudi, iz Hum Varoa 35 ljudi,
iz Voina 25 ljudi, iz Medinaca 20 ljudi, iz Donjih Meljana 15 ljudi, iz Bakia 14 ljudi, iz
Gornjih Kusonja 13 ljudi, iz Gornjeg Miholjca 13 ljudi, iz Vake 13 ljudi i iz Gornjeg
Predrijeva 12 ljudi. Vidi: Poimenini popis rtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.
1945., Jasenovac 2007, 11-29.
(Adolfa Weissa, Katarinu Weiss, sinove Marka i Ljubomira te jo dva roa-

ka) u upni dvor. Svakodnevnu brigu o njima preuzela je upnikova domai-
ca Mamika. Nijemci i ustae su znali da se Weissovi skrivaju kod upnika
Jankovia, pa su ih ondje potraili. Jedna vjernica je dojavila upniku da e
Weissove sljedeeg dana traiti u upnom dvoru, pa su ih sve, osim Adolfa,
koji je bio iznemogao i bolestan, sakrili u susjednoj Gradini. Adolfa su ustae
pronali deset dana nakon toga kod upnika, a Jankovia su maltretirali da
otkrije gdje se krije ostatak obitelji Weiss. Jankovi nije odao njihovo skro-
vite te su se oni skrivali sve do 5. svibnja 1943. kada su ih ustae uhvatili
kod Jankovievih upljana. Toga dana upnik Jankovi je pred svim uplja-
nima molio milost za nesretnu obitelj Weiss. Weissovi su svi, osim Marka
Weissa, stradali u logorima Birkenau i Buchenwald.27 Prema istraivanjima
Melite vob svega ih je 32 s podruja Virovitice preivjelo Holokaust, a s
podruja Slatine preivjelo ih je 28.28 Jedan dio idova se spasio u partizan-
skim redovima. Jedna od najinteresantnijih sudbina bila je ona Eme Ruka-
vine Scheiber koja je roena u Gradini, u trgovakoj obitelji. Uhiena je prvi
put ve u vrijeme uspostave NDH i odvedena u logor u Bjelovar, odakle je
vraena u Gradinu. U srpnju 1942. uhapeni su joj roditelji i odvedeni u Nje-
maku, a ona se 1942. i 1943. skrivala u kuama njoj naklonjenih ljudi. U
svibnju 1943. ponovo je uhiena te je odvedena u logor Tenje kod Osijeka i
odatle je upuena na rad u Njemaku. U prolaznom logoru u Zagrebu uspje-
la se povezati s antifaistima i odatle je deportirana u logor Zemun-Sajmite.
U travnju 1944. pobjegla je iz Sajmita i prikljuila se partizanskoj jedinici.29
Romi su, dakako, stradali jo tee. Oni su popisani 1941. na podruju
Velike upe Baranja u Osijeku, pa ih je stoga bilo znatno lake locirati u pro-
ljee i ljeto 1942. kada su izvrena uhienja i odvoenja u koncentracijske
logore. Romi su mahom stradavali u Jasenovcu.30 Ukupno je, prema izvjeta-
27 Miriam Steiner-Aviezer, Hrvatski pravednici, (Zagreb 2008), 135, 136; Weiss, Prilozi,
19.
28 vob, idovi u Hrvatskoj, 453-466 i 584-595.
29 Weiss, Prilozi, 15. ini se da su se najdue uspjeli odrati idovi na podruju Pitomae
(prijeratni kotar urevac). Tri obitelji (Schlesinger, Weber i Hirschl ostale su ondje do 22.
veljae 1944., kada su pohapeni. (Weiss, Prilozi, 17).
30 HDA, fond ZKRZ-Zh, kutija 473, 37458-37471/46. U mjesecu oujku 1942. iz grada
Virovitice, iz romskog sela Ljeare, odvedeno je u Jasenovac 140 Roma, a s podruja pii
Bukovice 12 obitelji sa ezdeset lanova. U travnju iste godine iz Turanovca i Dugog Sela u
opini Luka odvedeno je 5 obitelji s 44 lana, a u lipnju iz Suhopolja 18 obitelji sa 100 la-
nova. Iz opine Gradina je u istom mjesecu odvedeno 50 obitelji s 269 lanova, i to iz sela
Borove 3 obitelji s 15 lanova, iz Pelia 6 obitelji s 30 lanova, iz Pepelane 3 obitelji s 20
lanova, iz Gradine 3 obitelji s 18 lanova, iz Baevca 5 obitelji s 36 lanova i iz Detkovca 30
obitelji s 150 lanova. U tom je mjesecu deportirano i pet obitelji s 22 lana iz Pivnice. Iz opi-
ne Cabuna deportirano je 50 obitelji s 294 lana, i to iz sela Cabuna 10 obitelji s 56 lanova,
iz Trnave 1 obitelj s 8 lanova, iz Budanice 7 obitelji s 41 lanom, iz ubrice 3 obitelji s 16
lanova, iz Naudovca 6 obitelji s 21 lanom, iz Oreca 5 obitelji s 20 lanova, iz Jasika i iz
ju Komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, s virovi-

tikog podruja stradalo 929 Roma, od kojih se niti jedan nije povratio ve
su svi likvidirani po ustaama po raznim logorima.31 U poslijeratnoj litera-
turi navodi se znatno manja brojka stradalih Roma, to je mnogo realnije,
vodei rauna o broju Roma prema posljednjem prijeratnom popisu stanov-
nitva iz 1931. Milan aa navodi kako je u logore odvedeno 488 Roma, od
kojih se niti jedan nije vratio.32 Prema popisu koji posjeduje Spomen-podru-
je Jasenovac, u Jasenovcu je s podruja kotara Virovitica stradalo 675 Ro-
ma.33 S podruja Virovitice postoje svjedoanstva o odvoenju Roma u Jase-
novac. Svjedok Luka Kolendari izjavio je pred kotarskim sudom u Virovitici
2. kolovoza 1951. godine kako je u selu Baevcu za vrijeme stare Jugo-
slavije stalno ivjelo 7 ciganskih obitelji, koji su se bavili poljoprivredom i
trgovinom stokom. Negdje u jesen 1941., svi ovi Cigani, zajedno sa svojim
obiteljima, bili su lieni slobode i po andarmima tzv. NDH, otjerani na
eljezniku stanicu Suhopolje, gdje su bili strpani u eljeznike teretne vago-
ne i odpremljeni u pravcu Osijeka. ... Od strane predstavnika tzv. NDH bilo
im je reeno da se preseljavaju u neki drugi kraj, gdje e dobiti kue i zem-
lju na kojoj e stalno raditi. Ubrzo iza toga se proulo da su svi Cigani iz
Baevca bili odvedeni u koncentracioni logor Jasenovac....34 Slian iskaz
dao je i Josip Ribi 1951., biljenik Opinskog poglavarstva u Gradini u vri-
jeme NDH. Na podruju opine Gradina stanovalo je nekoliko ciganskih
obitelji i to u Javorovoj Gredi u Gradini. Negdje u jesen 1941. opinsko
poglavarstvo u Gradini dobilo je slubeni nalog tkzv. Kotarske oblasti u
Virovitici da ima u smislu naloga tkzv. Ministarstva unutranjih poslova
NDH izvriti popis svih Cigana, bez obzira na spol i dob, koji stanuju na
podruju opine Gradina, a sve to u svrhu njihovog iseljavanja sa podruja
opine. Nakon to su, po rijeima Josipa Ribia, Romi odvedeni u logor
Jasenovac u jesen 1941., imovina koja je iza ovih Cigana ostala bila je raz-
vuena po vlastima tkzv. NDH.35 Ranko Amidi iz Budanice prisjea se
Novog Gaita 3 obitelji s 13 lanova, iz Budakovca 8 obitelji s 88 lanova i Gaita 6 obitelji

s 31 lanom.Dakako da imena i prezimena svih odvedenih nisu popisana. Imena i prezimena
nisu navedena ni na spomenicima NOB-a. Tek na nekoliko njih se spominje podatak da su
Romi uope obitavali na tome prostoru (npr. u Suhopolju, u Turanovcu, u Suhopoljskoj
Borovi, u Golom Brdu). tekovi, Romi u virovitikom kraju, 47-49.
31 Isto.
32 Milan aa, Kotar Virovitica u narodnooslobodilakoj borbi, (Virovitica 1989), 83.
33 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruja Jasenovac prof. oru
Mihoviloviu. Kolega Mihovilovi mi je dao na uvid najnovije, neobjavljene podatke popisa

koji kustosi u Spomen-podruju Jasenovac nadopunjavaju.
34 U iskazu Luke Kolendaria pred Kotarskim sudom u Virovitici 1951. godine navodi
se jesen 1941. godine kao vrijeme deportacije u logor Jasenovac. Mogue je da su neke sku-
pine Roma ve tada bile deportirane u koncentracijske logore. (Vidi spis u: Milan Bulaji,
Ustaki zloini genocida, knjiga II, (Beograd 1988), 91, 92.)
35 Bulaji, Ustaki zloini genocida, knjiga II, 92, 93.
kako su ustae 8. kolovoza 1941. odveli 33 Roma iz sela.36 Niti jedan se nije
vratio kui. Milan Haluan prisjea se kako su Romi iz Pelia otjerani u
Suhopolje prevareni kako ih se upuuje u njihovu dravu gdje e dobiti
zemlju.37 Iz najvee romske kolonije na podruju virovitikog kraja, Lje-
are kod Golog Brda, Romi su otjerani 1942., prema sjeanju Pave Berdina.
Desetak ustaa i policajaca iz Virovitice dolo je 1942. godine, u vrijeme
kada se okopavao kukuruz, i otjeralo sve Oroe, Kalanjoe i Stojanovie u
Viroviticu. Prethodno su opljakali sve vrednije stvari, odjevne predmete i
pokustvo, te Pavu Berdina natjerali da sve to preveze - dvoja zaprena kola
u dvorite jednog ustae u Golom Brdu, a trea u Viroviticu.38 Navodno se
jedan od tih Roma spasio. Bio je taj dan u Grubinom Polju pa je tako izbje-
gao smrt. Berdin tvrdi da ga je vidio nakon rata u romskom naselju lebice
kod Koprivnice. U blizini Suhopolja postojalo je i Kapetanovo Selo, romsko
selo gdje su se nastanili Romi Stevanovii i sagradili 17 kuica. Iz toga sela,
koje je prije rata imalo vie od stotinu stanovnika, preivjeli su jedino brani
par Ljuba i Franjo Stevanovi, njihovo dijete Marica, Ljubin stric uro, nje-
gova ena Anka i sinovi Gojko i uro. Antun Konto i ravnatelj osnovne kole
u Suhopolju Josip Fett sjeaju se kako su prvih dana rujna 1942. ustae doli
u Kapetanovo Selo i naredili Romima da krenu iz svojih kua. Potjerali su ih
iz Suhopolja, samo s onim to su mogli nositi u rukama i smjestili ih u pro-
storije velikog skladita u Suhopolju. Ondje su proveli sljedea dva dana.
Drugog dana su Romi potjerani na eljezniku stanicu, ali su odmah vraeni,
jer nije stigla naruena kompozicija vagona. Tek treeg dana su otpremljeni
u Jasenovac. Opljakane konje ustae su prodali na drabi. Navedene prei-
vjele Rome spasili su Suhopoljani Franc Hakenberg Franta, Vili Fier, Mijo
Fett i Teodor Fuks kod kojih su Romi radili. Ljuba Stevanovi se eljela pri-
druiti svojima u transportu za Jasenovac, ali ju je uporni Vili Fier, izbavio
iz kolone.39 uro Munjekovi iz Buetine prisjea se kako je na eljeznikoj
stanici u Ljeskovici u svibnju ili lipnju 1942. vidio u vagonima Rome iz
Buetine koji su bili sretni mislei da ih vode na mjesto gdje ih eka cigan-
ska drava.40 Romi iz Karaoreva bili su podrijetlom iz Rumunjske, a znali
su osim rumunjskog vrlo dobro i maarski. Bavili su se izradom korita i glaz-
bom. Prema svjedoenju Boka Kajgania iz Karaoreva, 1941. su otjerani
u Jasenovac. Navodno je Kajgani prepoznao na jednom od filmova koji su
se prikazivali u Spomen-podruju Jasenovac a koji su snimljeni u vrijeme
postojanja koncentracijskog logora Jasenovac (u vrijeme posjeta komisije
Crvenog kria41) - Rome iz Karaoreva koji su svirali u logorskom orke-
36 tekovi, Romi u virovitikom kraju, 18.

37 Isto, 30.
38 Isto, 33.
39 Isto, 34-39.
40 Isto, 42.
41 Zapravo se radi o tzv. Meunarodnoj komisiji koja je u logoru Jasenovac bila u ve-
ljai 1942. godine.

stru, a bili su pobijeni nakon odlaska te komisije.42 Za Slatinu su popisi dale-

ko oskudniji iako je Roma ondje bilo znatno vie. Ondje je Tina Kovi, kro-
jaica iz Slatine, prijavila Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupa-
tora i njihovih pomagaa 1945. stradanje 29 romskih obitelji iz mjesta Slatine
za koje je optuila Iseljeniki odbor.43 Mitropolit Zagrebako-ljubljanski
gospodin Jovan dao je iskaz Milanu Bulajiu o sudbini Roma na podruju
Medinaca, svojeg rodna mjesta. Navodno je ondje u zaselku aava Mehana
ivjelo oko 50 obitelji Roma koje su ustae u proljee 1942. odveli u
Jasenovac.44 Od svih tih Roma, ba kao i na virovitikom podruju, gotovo
nitko se nije vratio kui. Prema popisima u Spomen-podruju Jasenovac u
logoru Jasenovac sa slatinskog podruja stradala su 594 Roma.45
Na temelju ve spomenute Zakonske odredbe za obranu drave i naroda
Paveli je omoguio retrogradni progon svih onih koje je smatrao opasnima
po dravu. U tu skupinu ulazili su, dakako, i Srbi: Njih je ustaki reim sma-
trao najljuim neprijateljima hrvatstva, kojih se NDH po svaku cijenu treba
rijeiti jer je u suprotnom sluaju njezin opstanak nemogu.46 U novinskim
lancima u ustakom glasilu Hrvatski narod u svibnju, lipnju i srpnju
1941. su vidljive ustake namjere sa Srbima.47 Uglavnom se spominje iselja-
vanje Srba, ali i drugi naini, za koje se izrijekom ne kae koji su. to se tie
preseljavanja pravoslavaca, plan je bio da se Slovenci s podruja tajerske,
Koruke i Gorenjske presele na podruje NDH, u kue i sela u kojima su
nekada stanovali Srbi koji e biti preseljeni na podruje Srbije. U Zagrebu je
4. lipnja 1941. organiziran sastanak na kojem su bili prisutni veleposlanik
Reicha u Zagrebu i njemaki opunomoeni general Siegfried Kasche i
Slavko Kvaternik koji su potpisali sporazum o razmjeni puanstva. Bila su
dogovorena tri vala seoba. Prvi val seobe zahvaao je slovenske intelektual-
ce koji bi bili direktno deportirani u Srbiju, osim sveenika koji su ostajali u
NDH. Za to su vrijeme vlasti NDH trebale deportirati pravoslavne sveenike
iz NDH u Srbiju. Drugi val je obuhvaao 25000 Slovenaca koji bi trebali biti
deportirani u NDH, dok bi NDH deportirala isti broj Srba u Srbiju. Trei val,
koji bi bio uslijedio u rujnu i listopadu 1941. obuhvatio bi jo 65000 seljaka
iz slovenskih graninih zona (Kozjansko), dok bi NDH u Srbiju iselila isti
42 Isto, 50-51.
43 Iz spisa se vidi da su Romi bili pravoslavne vjere i da su se bavili trgovanjem konji-
ma. Radilo se o 29 obitelji sa 101 lanom. HDA, fond ZKRZ-Zh, kutija 331, 22002-22012/45,
br. 9288.
44 Bulaji, Ustaki zloini genocida, knjiga II, 133-134.
45 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruja Jasenovac prof. oru
Mihoviloviu. Kolega Mihovilovi mi je dao na uvid najnovije, neobjavljene podatke popisa

koji kustosi u Spomen-podruju Jasenovac nadopunjavaju.
46 Jeli-Buti, Ustae i Nezavisna drava Hrvatska, 164.
47 Vidi npr. Hrvatski narod, br. 103, 26. svibnja 1941., 2; Hrvatski narod, br. 109, 3. lip-
nja 1941, 4; Hrvatski narod, br. 157, 21. srpanj 1941, 5.;
broj Srba i sve one Srbe koji nisu mogli dobiti dravljanstvo NDH, odnosno
one koji su se doselili na prostor NDH nakon uspostave Kraljevine SHS.48
NDH je za provedbu dogovora od 4. lipnja osnovala Dravno ravnateljstvo
za ponovu 20. lipnja. Dravno ravnateljstvo za ponovu ve je 2. srpnja pos-
lalo dopise svim velikim upama o uspostavljanju Ureda za iseljavanje u sva-
kom kotaru. Bilo je odreeno da e na elu toga ureda biti kotarski predstoj-
nik i da e svaki kotar primiti 2500 Slovenaca bez obzira na to koliko je u
njemu ivjelo Srba.49
Na virovitikom i slatinskom podruju u poetku nije bilo likvidacija ili
masovnih hapenja Srba, kao to je bio sluaj s nekim drugim krajevima
NDH. Ipak, odmah nakon uspostave NDH, 26. travnja 1941., ustae su u selu
Petrovcu (danas Borik) uhapsili 9 stanovnika i otpremili ih u zatvor u
Mikleu,50 zatim u Novu Bukovicu, a iz Nove Bukovice u Osijek, odakle se
spomenuti nisu vratili. Ustae su eljeli iseliti to je mogue vie pravoslav-
nog stanovnitva te su stoga traili izlike za njihovo iseljenje. Posebno su im
smetala kolonistika sela, kojih je u slatinskom i virovitikom kraju bilo
uistinu mnogo.51 Navodno su teror i uznemiravanje pravoslavnog stanovni-
tva Petrovca trajali sve do 15. lipnja 1941. godine, kada je, prema poslijerat-
nom iskazu Duana Krnete iz Petrovca, insceniran napad na ustae.52 Na-
vodno su dvojica ustaa iz ume u blizini Petrovca pucali na druge ustae, a
potom su napadnuti ustae podnijeli prijavu ustakom taboru u aincima o
napadu na njih u Petrovcu. Ovo su inili pod izlikom da su nai ljudi puca-
li, a da se dade povoda tolikom teroru da se moe pristupiti naem iztreb-
ljenju iz sela. Slijedilo je uistinu ono ega su se stanovnici Petrovca i okolnih
sela pribojavali. Odmah i istog dana doli su ustae iz ainaca kojih je
moglo biti 15, zapovjednika neznam, u nae selo, naredili su seoski sastanak
itelja naeg sela, odnosno sela Petrovca u seoskoj koli u Petrovcu, a sasta-
48 Andrija
Ljubomir-Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, Historijski zbornik, sv.
IX, Zagreb 1956, 127; I. Goldstein, Iseljavanje Srba i useljavanje Slovenaca u NDH 1941.
godine, Saa Jere, Med srednjo Evropo in Sredozemljem: Vojetov zbornik, Ljubljana 2006,
595-605.
49 Ljubomir-Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, Historijski zbornik, 127-130;
Slobodan D. Miloevi, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941.

1945., (Beograd 1981.), 325.
50 Toga 26. travnja pohapeni su kolonizirani Srbi s podruja Petrovca, solunski borci.
Kasnije su takoer na podruju Petrovca izvrena hapenja, ali su se svi pohapeni vratili kua-
ma. (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46, br. 499).
51Veina sela u virovitikoj i slatinskoj Podravini koja su nastanjena Srbima naseljava-
na su masovno nakon Prvog svjetskog rata solunskim dobrovoljcima. Jedno od najveih
kolonistikih sela bilo je mjesto Petrovac na istonom rubu slatinskog podruja. O njihovu
naseljavanju podrobno vidi u: L. tekovi, Izgon Srba iz virovitikog kraja 1941. godine,
Ljetopis Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta, sv. 2, (1997), 359-394.
52 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46, br. 499.
nak je sazvao Feber Franjo iz Nove Bukovice. Meu okupljenima ustae su

izabrali 19 ljudi koje su ve sljedeeg dana, prema Krnetinom iskazu, poubi-
jali na ainakom groblju. Nakon to su prikupili tih 19 ljudi, ustae su osta-
lima naredili da skau kroz prozore kolske zgrade.53 Meu njima je, koliko
se ini, bilo i starijih ljudi koji su se na taj nain ozlijedili. Bio je to samo
uvod u masovno iseljavanje Srba s podruja tadanjeg kotara Podravska
Slatina. Dana 13. lipnja, dakle dva dana prije insceniranog napada na ustae
u Petrovcu, u najistonijem selu kotara Podravska Slatina, Ilmin Dvoru,
smjetenom uz rijeku Dravu, izmeu aavice i Donjeg Miholjca, ustae su
prikupili lokalno pravoslavno stanovnitvo i deportirali ga u Srbiju. Toga se
prisjea Nikola Dragi u svojem svjedoenju Zemaljskoj komisiji za utvri-
vanje ratnih zloina okupatora i njihovih pomagaa.54 Navodno su ustae
upali u selo i naredili lokalnom stanovnitvu da se spremi u roku od pet minu-
ta i da ponese samo najvanije stvari. Potom su ih odveli do najblie eljez-
nike stanice i potovarili u marvene vagone. Prije toga su im oduzeli novac,
mast i ostalu hranu. U vagonima nije bilo zraka i bilo je nedovoljno vode.
Potom su ih deportirali u Osijek, a iz Osijeka u Gunju, odakle su ih potjerali
preko Save u Bosnu, a zatim do rijeke Drine. Dragi navodi da su ih ustae
konstantno kundaili i da su ih na kraju prebacili preko Drine, a pritom da su
ih eljeli poguiti u Drini. Taj je njegov iskaz vrlo vjerojatno pretjeran,
budui da je nakon rata trebalo prikazati ustake zloine to stranijima. i-
njenica je da su seljaci iz Ilmin Dvora izgubili sve ono to su imali tijekom
Drugog svjetskog rata. Sline iskaze dali su i seljaci sela panat, Spojanska
Greda, Noskovaka Dubrava, Balinci, ojluk, Brezik i Voin. Iskazi se razli-
kuju samo u lokacijama preko kojih su pravoslavni Srbi bili deportirani u
Srbiju (neki su putovali preko Rae, a neki preko Stare Pazove) te u injeni-
ci jesu li tijekom deportacije bili maltretirani ili ne. Deportacije su izvrene
tijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 1941., a konana bilanca bila je
4715 iseljenih pravoslavaca s podruja kotara Podravska Slatina. Prema pos-
lijeratnom popisu koji je nainila Zemaljska komisija, 13. lipnja s podruja
Ilmin Dvora izgnano je 360 osoba, istog dana iz aavikog Luga 30 osoba,
istog dana iz Martinaca (nakon rata opina Donji Miholjac) 370 stanovnika,
16. lipnja iz Sopjanske Grede 235 itelja, 25. lipnja iz Novaka 60 stanovni-
ka, istog dana iz Dubrave Noskovake 174 osobe, istog dana iz panata 445
itelja, 26. lipnja iz Bjelkovca 570 stanovnika, iz omborja 420, iz Aleksan-
drovca 550, iz Petrovca 827 stanovnika, iz Balinaca 174 osoba, iz Gornjeg
Miholjca 39 stanovnika, iz Nove Bukovice 22 stanovnika, 27. lipnja iz oj-
luka 115 stanovnika, 28. lipnja iz Bistrice 13 osoba, 6. srpnja 1941. iz
Dobrovia 70 itelja, iz Brezika 115 ljudi, 26. srpnja iz Voina 27 stanovni-
ka, 27. srpnja iz Miljevaca 20 stanovnika, 1. kolovoza iz eralija 31 stanov-
nik, 2. kolovoza iz Donje Bukovice 6 stanovnika i 17. kolovoza iz Mikleua
53 Isto.
54 Isto, br. 475.
42 stanovnika.55 Zanimljivo je da su iseljavani seljaci iz kotline Voinske rije-

ke i iz podravske nizine, a da seljaci iz brdskih zona (Lisiine, Kuzma,
Slatinski Drenovac) Papuka i pobra Papuka nisu iseljavani tada, ve
kasnije. Razlog tome je i poetak ustanka na spomenutom teritoriju. Grad
Slatina takoer nije ostao poteen iseljavanja. Odande je, samo iz Ulice Jova
reka, iseljeno 35 obitelji 26. lipnja 1941. godine.56
Ni na podruju Virovitice nije bilo nita bolje. U prve dvije godine rata,
1941. i 1942., iz 40 sela u Srbiju je iseljeno 1195 domainstava sa 6815 la-
nova.57 Istaknutiji Srbi, uglavnom sveenici, trgovci, politiari ili bankari,
vrlo su brzo bili odvedeni, ak i prije nego to su ostali pravoslavci deporti-
rani u Srbiju. Tako su u kolovozu 1941. iz kotara Podravska Slatina, iz nase-
lja koja jo nisu bila iseljena uhapeni svi istaknutiji seljaci, trgovci i gostio-
niari s obiteljima te su odvedeni u logor Caprag. Postoji popis za 39 istak-
nutih pojedinaca iz Slatine, Voina, eralija, Dobrovia, Brezika, Miljevaca,
Popovaca, Macuta, Kapinaca, Medinaca, Bakia i Gornjeg Miholjca.58 up-
nik slatinski je tada intervenirao za pet istaknutih pravoslavnih obitelji iz
Slatine (Avirovi, Kosanovi, Miljenovi, Panteli i Suevi) kod Dravnog
ravnateljstva za ponovu traei da se navedene obitelji vrate svojim kuama
jer nijesu radili proti Hrvatima, nego su uitelji Avirovi i Kosanovi poli-
tiki suradjivali s Hrvatima. Osim toga, spomenute su obitelji podnijele
molbe za prijelaz na katoliku vjeru.59 Meu istaknutim Srbima, kao to sam
spomenuo, nalazili su se pravoslavni sveenici. Tako je Slavko Juzbai,
paroh iz Gaita, bio u srpnju 1941. prebaen u Srbiju. Prije odlaska pop Juz-
bai bio je maltretiran. Naime, prema njegovu iskazu koji je dao Zemaljskoj
komisiji za utvrivanje ratnih zloina, uhapen je 9. svibnja 1941. i odveden
je u zatvor u Viroviticu gdje su ga ustae zlostavljali te traili da kae koji su
stanovnici Gaita etnici. Nakon kratkotrajnog boravka u ustakom zatvoru
55 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46, br. 525. S podruja kotara Slatina je,
prema istraivanjima S.D. Miloevia, iseljeno tijekom 1941. godine 5000 ljudi, a 500 ih je te
godine zavrilo u koncentracijskim logorima. Miloevi, Izbeglice i preseljenici, 124.
56 O ovom dogaaju postoji poseban iskaz Mile Drezgia, Petra Bukvia i Marije Platie.
Vidi u: HDA, ZKRZ-Zh, kutija 217, 8264-8273/45, br. 160. Zanimljiv je i dokument u kojem
se vidi kako je Milka Tatalovi napisala molbu zato da bi mogla uzeti sa sobom svoj namje-
taj i dobiti putnicu za iseljenje te besplatan prijevoz iz Podravske Slatine do Beograda. (HDA,
fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 444, 1125/41).
57 aa, Kotar Virovitica, 329. Najvea iseljavanja izvrena su na podruju Virovitice i
okoline 27. i 28. lipnja 1941. (Savo Velagi, Virovitica u narodnooslobodilakoj borbi i soci-
jalistikoj revoluciji, Virovitica 1979, 154.) O ovim iseljavanjima podrobno vidi u: tekovi,
Izgon Srba, 359-394. tekovi nije svugdje navodio tone izvore od kuda je preuzeo poje-
dina svjedoenja ve je samo na kraju naveo u literaturi da je koritena graa Arhiva Srbije,
fonda Komesarijata za izbjeglice i preseljenike u Srbiju, f. 13, okrug Daruvar, srez Virovitica.
Prilog je i bez toga vrlo vrijedna informacija za prouavanje spomenute problematike.
58 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 455, 4719/41.
59 Isto, kutija 444, 1093/41.

u Virovitici prebaen je u bolnicu gdje mu je dr. Koliba spasio ivot ne doz-

volivi da ga nakon 15 dana ponovo zatvore. Nakon izlaska iz bolnice platio
je ustakom stanu kaznu od 3000 dinara i potom je pobjegao u Srbiju.60
Navodno je uspio dobiti odobrenje za iseljenje iz NDH od Ustakog logora u
Virovitici. Sa sobom je uspio ponijeti najvei dio svoje imovine, a ostatak je
rasprodao u selu.61 Nakon njegova odlaska imovinu je preuzela Kotarska
oblast u Virovitici. Oni koji nisu otili dobrovoljno, kao to je sluaj s Juzba-
iem, bili su protjerani. Iz popisa koji je nainjen 13. srpnja 1941. u Kotar-
skoj oblasti Podravska Slatina vidi se kako su parosi bili prvi na udaru usta-
kih vlasti. Tako se navodi kako se Vasu Dovgania, paroha iz Medinaca nije
moglo uhapsiti jer je ve otiao, Vasu Vujovia, paroha iz Mikleua, nisu
uhapsili jer je takoer iselio i Emil Marinovi, paroh u Gornjem Miholjcu
otputovao je u Srijemske Karlovce, a Miladin Radivojevi, drugi paroh u
Gornjem Miholjcu, ve je uhapen i nalazi se u sabiralitu, ba kao i Nedjelj-
ko Ugrini, paroh iz Lisiina, Nacko Vidanovi, paroh iz Voina, Mihajlo
Stanivukovi, paroh iz Smuda, i Rajko Kokanovi, paroh iz Slatine. Kotar
ujedno moli novac za benzin da bi mogli prevesti zatvorenike, a navodi se i
injenica da su kljuevi parohijskih stanova i drugih prostorija deponirani
kod kotarske oblasti. Uhienicima je ostavljeno tek 500 dinara, a kotar Po-
dravska Slatina trai vagone za deportaciju Srba u Srbiju.62 Pravoslavni sve-
enik ura Markovi iz sela Velika Klisa juno od Suhopolja (nakon rata
opina Daruvar) bio je odveden u logor Caprag u Sisku. tovie, prilikom odla-
ska nije uspio gotovo nita odnijeti, a jo manje prodati. O tome svemu je
Zemaljsku komisiju obavijestila uiteljica Zorka Momilovi koja je radila u
selu Velika Klisa prije Drugog svjetskog rata, a koja je do trenutka hapenja
stanovala kod spomenutog paroha.63 Nakon progona pojedinaca poeo je pro-
gon itavih sela. Iz sela Ada (danas Veliko Polje) iseljeno je 70 obitelji s 436
lanova, iz Bogdanovca (danas Antunovac) iseljeno je 33 obitelji s 180 la-
nova, iz Borove je iseljeno 13 obitelji s 50 lanova, iz Brezovog Polja 17
obitelji s 93 lana, iz Budanice 3 obitelji s 12 lanova, iz Cabune 20 obitelji
s 95 lanova, iz Dijelke (danas Veliko Polje) 103 obitelji sa 639 lanova, iz
Gaita 13 obitelji sa 66 lanova, iz Gvozdanske 4 obitelji s 19 lanova, iz
Jasenaa 19 obitelji sa 122 lana, iz Jelika 1 obitelj s 8 lanova, iz Karaor-
eva (danas dio Detkovca) 80 obitelji s 426 lanova, iz Katinke 15 obitelji sa
76 lanova, iz Majkovca (danas lebina) 94 obitelji sa 619 lanova, iz Milja-
novieva (danas Lipovac) 57 obitelji s 217 lanova, iz Mitrovice (danas dio
Lipovca) 46 obitelji s 248 lanova, iz Naudovca 15 obitelji sa 65 lanova, iz
Netee 20 obitelji sa 103 lana, iz Nove Brezovice 46 obitelji sa 194 lana,
60 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627/46, br. 8600.

62 Isto, kutija 443, 803/41.
63 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627/46, br. 8600.
iz Nove Gradine 60 obitelji s 357 lanova, iz Nove Krivaje 9 obitelji sa 56

lanova, iz Novog Budakovca 27 obitelji sa 129 lanova, iz Obilieva (rani-
je Ladislav, danas Zvonimirovo) 87 obitelji s 429 lanova, iz Okrugljae 31
obitelj sa 165 lanova, iz Ovare 65 obitelji s 299 lanova, iz Pelia 30 obi-
telji sa 124 lana, iz Pepelane 24 obitelji sa 116 lanova, iz Pivnice 5 obitelji
s 23 lana, iz Podravskog Sokolca (danas Vladimirovac) 141 obitelj sa 763
lana, iz Rezovca 6 obitelji s 19 lanova, iz Rita 15 obitelji sa 75 lanova, iz
Suhopolja 30 obitelji sa 114 lanova, iz Stare Krivaje 2 obitelji sa 16 lano-
va, iz Starogradakog Marofa 1 obitelj s dva lana, iz Terezinog Polja 17 obi-
telji s 98 lanova, iz Trnave 4 obitelji s 20 lanova, iz Velike Klise 8 obitel-
ji sa 60 lanova, iz Virovitice 1 obitelj s 1 lanom, iz Zrinja 39 obitelji sa 147
lanova i iz iroslavlja 24 obitelji sa 134 lana.64 U njihove kue naseljeno je
27 slovenskih obitelji (kotar Virovitica) i 34 slovenske obitelji (kotar
Podravska Slatina), to je iznosilo 189 ljudi.65 U prazne kue postavljeni su
uvari imovine.66 Opinsko poglavarstvo Nova Bukovica u kolovozu 1941.
godine izvjetava kako je izseljeno pet naselja, koja su srazmjerno dosta
velika i to izseljavanje vrile su ustake formacije po svojim ljudima, a ove
su i nakon izseljavanja ovih po ovima ispranjenim selima uvali strau oko
tri nedjelje, a organi ove opine u ope nisu sudjelovali kod izseljavanja, ve
uope i nakon toga nisu imali pristupa u pojedina sela i ako je to moralo biti,
tj. trebalo je odmah poeti sa popisom cjelokupne imovine, no opini se to
nije dozvolilo, a ustake formacije to nisu uope izvrile, ve su sami na
svoju ruku u tim selima dulje vremena gospodarili i za to vrijeme raspaana
je u glavnom pokretna imovina na razne strane tako, da sada o tome ovdje
nitko nita ne zna.67 Dakle, ustae su opljakali kue iseljenih pravoslavaca,
a opinsko poglavarstvo nije moglo ni na koji nain reagirati. Opinsko
poglavarstvo je nakon toga predloilo formiranje jednog dravnog povje-
renstva koje bi ispitalo i ustanovilo to je na pojedinim posjedima ostalo od
pokretne imovine iseljenih pravoslavaca. U studenom 1941. Odjel za udrubu
ministarstva zdravstva i udrube NDH alje dopis Ravnateljstvu za ponovu u
kojem trai 60 kua za naseljavanje muslimana iz Bosne na podruju kotara
Virovitica.68 Je li to uinjeno, nemam podataka, ali je injenica da su kolo-
64 Podaci su preuzeti iz: aa, Kotar Virovitica, 345-347. Traei u Hrvatskom dravnom
arhivu dokumente o dogaajima 1941. naiao sam na dokument u kojem stoji da je iz Viro-
vitice prognano 18 ljudi 25. kolovoza 1941. (ZKRZ-Zh, kutija 298, 17607-17621/45). U popi-
su koji je aa napravio na kraju knjige stoje imena interniranih za 39 naselja, a za Viroviticu,
gdje je navedena samo jedna osoba, nema imena tog ovjeka, to bi znailo da popis za
Viroviticu oito nije potpun. Popis je nadopunio tekovi u svojem radu tekovi, Izgon
Srba, 359-394.
65 HDA, fond Dravno ravnateljstvo za ponovu, kutija 504, bez signature. Isti podatak
donosi i Miloevi koji dodaje da je na podruju Slatine bilo naseljeno 96 osoba, a Virovitice
93 osobe. Miloevi, Izbeglice i preseljenici, 340.
66 Isto, kutija 473, 11031/41.
67 Isto, kutija 462, 7308/41.
68 Isto, kutija 534, 37508/41.
nisti iz Hrvatskog zagorja i Slovenci uistinu naseljavani po srpskim selima

nakon odlaska pravoslavnih. Pravoslavni koji su ostali u svojim selima moli-
li su Ravnateljstvo za ponovu i Iseljenike logore u Bjelovaru i Slavonskoj
Poegi da se odobri povratak onima koji su iselili. Iz virovitikog kraja su
prije deportacije u Srbiju pravoslavci uglavnom bili odvoeni u iseljenike
logore. Tako je Doka Gvoi molila za svojeg brata Stanka Gvoia koji je
otpremljen iz Naudovca 26. kolovoza 1941. u Iseljeniki logor u Bjelovaru.69
Njezinu je molbu potpisalo jo sedam katolika iz Naudovca, a upni ured je
potvrdio Gvoiev prijelaz na katoliku vjeru. Meutim, sve to nije pomoglo
da se Gvoi vrati u svoje rodno selo budui da je zapovjednik Iseljenikog
logora odgovorio da su isti izseljeni u Srbiju. Slino je bilo i s Ljubomirom
Korjanoviem, kojem nije pomogla injenica da je bio u Dobrovoljnom
hrvatskom vatrogasnom drutvu niti to da je prema Hrvatima i Nijemcima u
Cabuni bio korektan.70 Hrvatski ustaki tabor u selu Pivnica Slavonska izdao
je potvrdu Svetislavu Legenu iz Klise za Cvetka i Tadiju Legena koji su u
svakom pogledu dobrog politikog vladanja, politiki se nikada nisu javno
isticali i u svakom pogledu nisu nikada sa Hrvatima dolazili u sukob. I oni
su jo prije podnoenja molbe odseljeni u Srbiju.71 Oni pravoslavci koji su
ostali u svojim kuama uglavnom su bili preli na katoliku vjeru.72 Zakonska
odredba o prijelazu s pravoslavne na rimokatoliku vjeru donesena je 3.
svibnja 1941.73 Od tada, pa nadalje izvravan je prijelaz na katoliku vjeru u
itavoj Slavoniji. Ipak, masovni prijelazi na rimokatoliku vjeru uslijedili su
tek nakon odlaska veeg dijela pravoslavaca iz virovitikog i slatinskog kota-
ra. Iz virovitikog Hrvatskog tjednika vidljivo je da je pojedinanih prijelaza
s pravoslavne (ali i sa idovske) vjere na rimokatoliku bilo ve od srpnja
1941. Naime ondje je tijekom druge polovice srpnja i kolovoza 1941. objav-
ljivan popis onih koji su preli na rimokatoliku vjeru.74 Na slatinskom po-
druju su itelji Gornjeg Miholjca, Novaka, Vinjice i Puste Zidine pravos-
lavne vjere preli skupno na rimokatoliku 23. studenog 1941.75 Dekanatski
ured u Podravskoj Slatini traio je da se ne rui pravoslavna crkva u Gornjem
Miholjcu, ve da se ona preuredi za katoliko bogosluenje te da se u
Gornjem Miholjcu uspostavi nova upa budui da je prielaz 100% obavljen
i nema vie grkoistonjaka. S obzirom da je u Slavoniji u nekim selima bilo
69 Isto, kutija 497, 20155/41.

70 Isto, kutija 494, 19243/41.
71 Isto, kutija 494, 19244/41.
72 O prijelazima na rimokatoliku vjeru u kotaru Virovitica vidi u: tekovi, Izgon
Srba, 359-394.
73 Narodne novine, 5. svibnja 1941., br. 19.
74 Vidi: Hrvatski tjednik, br. 29, 19. srpnja 1941., 4; br. 30, 26. srpnja 1941., 4; br. 31, 2.
kolovoza 1941., 3; br. 32, 9. kolovoza 1941., 3; br. 33, 15. kolovoza 1941., 3.
75 HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 55, 10554. Na podruju
novoosnovane upe Gornji Miholjac bila su 592 prijelaznika.

mnogo njemakog stanovnitva, po vjeri protestanata, manji broj pravoslav-

nih opredjeljivao se pod njihovim utjecajem, i za protestantizam. Masovni
prijelazi na rimokatoliku vjeru u virovitikom kraju objavljivani su u Hrvat-
skom tjedniku tijekom 1941. godine u obliku lanaka. Tako su 16. studenog
na rimokatoliku vjeru preli stanovnici Cabune, 19. studenog stanovnici
Budanice, 6. prosinca stanovnici Borove, a u drugoj polovici prosinca sta-
novnici Naudovca i Gaita.76 U selu Peli prijelaz na rimokatoliku vjeru
vrili su franjevci iz Virovitice. O tome izvjetava Kotarska oblast u Virovi-
tici Veliku upu Baranja: to se tie prielaza sa grko-istone na rimokato-
liku vjeru, izvjeujem da sam sa dvojicom Franjevaca, O. Fortunatom i O.
Josafatom poao u selo Peli, gdje se prijavilo 39 porodica za prielaz. Kako
su izprva bili oduevljeni za prielaz, tako sada stoje pod uplivom izvjesnog
uitelja Dragutina ilavija, koji se zapisao u Njemaku Narodnu Grupu i
zove se sada Karl Schielavy, pa je malo popustio interes.77 Prijelaz na rimo-
katoliku vjeru bio je predvien za 9. studenog 1941. U istom se dokumentu
spominje kako u selu Gaitu takoer Nijemci nagovaraju pravoslavne da se
ukljue u Kulturbund i da prijeu na evangeliku vjeru. U selima Nova i
Stara Krivaja akciju prekrtavanja stanovnitva omeli su etnici-komunisti,
te su ljudi vrlo zastraeni i boje se osvete. Prijelazi na rimokatoliku vjeru
zabiljeeni su i kasnije, 1942., pa se tako u svibnju 1942. spominje kako u
ve odreen dan rasprave za osnutak upa u Cabuni, Dijelki i Gornjem
Miholjcu, a trebalo bi osnovati jo sljedee upe, pa se navodi upe u Sla-
tinskom Drenovcu sa 3276 prelaznika, eralijama s 1828 prelaznika,
Slanojvodi sa 741 prelaznika, Gaitu s 360 prelaznika, Lisiinama s
1645 prelaznika i Medinci sa 194 prelaznika.78 U sijenju 1942. prekr-
teno je 270 pravoslavaca iz opine Pivnica Slavonska. O tome je dao iskaz
Ivan Lah, tadanji opinski biljenik. On svjedoi kako u Pivnici 14 obitelji
76 Vidi: Hrvatski tjednik, br. 47, 22. studeni, 3; br. 49, 6. prosinac, 2; br. 50-51, 24. pro-
sinac, 3.
77 Graa, knjiga I, 258.
78 HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 64, 85/5543. U dokumentu
se navode i ovi podaci: u Lipovcu kod eralija ostalo je 49 pravoslavaca, u Gornjim

Kusonjama 48 pravoslavnih, u Donjim Kusonjama 18 pravoslavnih, u Bijelom Jarcu 6 pra-
voslavnih i u Kuzmi 316 pravoslavnih. Iz dokumenta je vidljivo da su u ovim mjestima nase-
ljeni kolonisti u pravoslavne kue: Ruani, Jeliman, Tomislavovo, Sigetec, Leevo Lanka,
Pje. Zaton, Novi Gradac, Gaite Malo, Pavelievo, Topolik, Budakovac, Budakovac Novi,
Podravski Sokolac, Brezovica Nova, Lisiina Krukova, Javorova Greda, omborje, Grabi,
Senkovac i Vraneevci. Vrlo je vjerojatno da su i u ostalim selima gdje je bilo rimokatolika u
ovom popisu, a koja su prije Drugog svjetskog rata bila ista pravoslavna sela, naseljeni kolo-
nisti, ali se to iz ovoga popisa tono ne vidi. Pojedina od ovih sela danas imaju nova imena.
Ustanovljavanje upa na tome podruju provedeno je samo u Ruanima i Gaitu, a u ostalim
mjestima nije radi sadanje nesigurnosti sa strane partizana u tim mjestima. (HDA,
Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 53, 9825.) Prekrtavanja na katoliku vjeru
provedena su i u ostalim mjestima (o tome vidi i faksimile dokumenata u: Joa Horvat, Zdenko
tambuk, Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera,
Zagreb 1946, 63, 64, 67-72).
nakon prekrtavanja nije eljelo dati podatke o obiteljima, tj. imena, prezi-
mena i datume roenja, te su izjavili da je prilikom prekrtavanja prekrten
samo njihov kaput, a da oni nisu. Opinski biljenik je trebao napraviti
popis onih koji nisu eljeli dati podatke, to je Lah i napravio, ali ga navod-
no nikada nije predao tako da neposlunici nisu zavrili u logoru.79 Dva
mjeseca kasnije, tonije 13. oujka 1942., iz dopisa velikog upana Velike
upe Baranja Ministarstvu pravosua i bogotovlja vidljivo je kako su pra-
voslavci na podruju Slatinskog Drenovca, Puine, Kraskovia, Prekoraana,
Meljana i uriia (poslijeratna opina Orahovica) preli na rimokatoliku
vjeru, ba kao i pravoslavci iz Voina i okolnih mjesta dan kasnije (dakle, 14.
oujka 1942.). upan Velike upe Baranja je i jednom i drugom prilikom
odrao govor te je od Ministarstva zatraio 20000 kuna da bi se franjevcima
koji vre prekrtavanja platile dnevnice.80 Osim to su vrena prekrtavanja,
oduzimana je imovina pravoslavnoj crkvi, a vrlo esto su i rueni pravoslav-
ni hramovi. Iako je traeno od strane rimokatolikog upnog ureda u Gradini
i opinskog poglavarstva u Cabuni Kotarsku oblast u Virovitici da se ne rui
crkva u Gaitu, budui da se moe preurediti u katoliku, hram je ipak sru-
en.81 Uz taj hram sruene su i crkve u Dobroviu (8. sijenja 1942.), zvonik
u selu Bistrica (14. veljae 1942.), zvonik u selu Bakiu te kapela na mje-
snom groblju (veljaa 1942.) te crkva u Voinu (9. sijenja 1942.).82 Osim
ovih crkava srueni su u potpunosti i hramovi u Zrinju Lukakom, Gradini,
Dijelki, Virovitici, Slatini, Medincima, Klisi i Majkovcu Podravskom. Ote-
eni su hramovi u Borovi (iako se ponegdje navodi da je sruen do temelja),
Donjim Meljanima, Lisiinama, Smudama, Macutama, Jasenau i Slatin-
skom Drenovcu.83
Do otpora Srba ustaama dolo je, zbog svih navedenih razloga, ve u
srpnju 1941. Ba na podruju zabaenih papukih sela, u mjestu Lisiine,
kotar Podravska Slatina, grupa seljaka se povukla u umu, naoruala se i
poela s ustaama voditi oruane borbe. Prva oruana grupa na teritoriju ko-
tara Podravska Slatina formirana je 14. srpnja 1941. na sektoru sela Lisiine
i Kuzma.84 Do formiranja grupe navodno je dolo na sljedei nain. Tijekom
mjeseca svibnja ustae su otjerali u koprivniki logor Danicu vie seljaka,
79 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627-37634/46.

80 HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovlja, kutija 32, 2600, br. 910-I-1942.
81 HDA, fond Ponova, kutija 499, 21092. Mogue je da su i neki drugi hramovi tee
oteeni, ali o tome nemam podataka. (Duan Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj
Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004. i www. eparhija-slavonska.org).
82 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46
83 Duan Kai, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004. i
www. eparhija-slavonska.org. Mogue je da su i neki drugi hramovi tee oteeni, ali o tome
nemam podataka..
84 Prilog grai za historiju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji 1941. godine,
(Slavonski Brod 1965), 109.

meu kojima su bili i braa Bogati. Jedan od brae, Marko Bogati, uspio je
pobjei i skloniti se u umu s Jovom Kosanoviem.85 Pridruili su im se Du-
an akardi iz Bokana te Nikola Bosanac i Petar Stojnovi iz Lisiina.
Radilo se zapravo o banditskoj grupi koja nije vrila nikakve organizirane
akcije i koja je bila proetniki orijentirana. I na podruju Virovitice u selu
Jasena postojala je u kolovozu etnika banda koja je posjedovala dvije
puke.86 U rujnu dolazi do prvih oruanih okraja. Tako je na potoku Vojlo-
vica, kod ainaca, izmeu Slatine i Orahovice, napadnuta ustaka straa. U
sukobu nitko nije ranjen.87 Kasniji sukobi odvijali su se u zoni sela Kuzme i
Lisiina, gdje je spomenuta grupa koju je vodio Kosanovi upala u lugarevu
kuu traei vojniku puku. Na to su reagirali ustae iz Voina koji su pre-
traivali podruje.88 Tijekom pretraivanja ustae su uspjeli locirati bandu
i sukobiti se sa spomenutim banditima. U sukobu je stradao jedan ustaa,
a dvojica su ranjena. Dva pripadnika bande prijavili su se sami Orunikoj
postaji u Voinu te su pueni svojim kuama.89 Jovo Kosanovi, koji je
bio strah i trepet sela Nova Krivaja, kako se navodi u ustakom izvjetaju,
maltretirao je lokalno stanovnitvo, koje je sazivao na sastanke prijetei im
da e ukoliko ne dou na sastanke zapaliti sve kue i ljude izmasakrirati, tj.
odrezati im ruke i noge, te da e im prosvirati kuglom elo. Vrlo je lako
mogue da to to stoji u izvjetaju nije daleko od istine, budui da je lokalno
stanovnitvo iz Stare i Nove Krivaje vrlo brzo nakon pukaranja izmeu
ustaa i etnika pobjeglo na podruje Levinovca i napustilo svoje kue. Na
sastanku su Kosanovi i pripadnici njegove grupe govorili da je dolo ili da
neto urade ili da poginu, jer drugog im spasa nema. Pozvali su sve koji su
sposobni da im se pridrue i priprijetili im da e ih poubijati ako to ne uine.
Osim toga, traili su od seljaka da im pomognu da se prehrane, tj. da im
dostavljaju hranu u umu, to su ovi i inili.90 ini se da je Kosanovi operi-
rao na poprilino irokom podruju: od istone Bilogore (kotar Virovitica i
kotar Daruvar), preko Papuka (kotar Podravska Slatina), do Ravnogorskog
podruja (kotar Pakrac), budui da je sudjelovao i na sastanku odranom 27.
na 28. rujna 1941. u Zailama (selo istono od manastira Pakra, danas napu-
teno).91 Oito je da se Kosanovieva grupa djelomino osipala nakon okra-
ja kod sela Stara Krivaja 3. listopada 1941., kada su pripadnici 28. ustake
85 Kosanovi je roen 1906. u Novoj Krivaji. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio je
neko vrijeme lan opinskog odbora Jugoslavenske radikalne zajednice, a kasnije je stupio u
etniku organizaciju koju je osnovao Mrhin, pravoslavni sveenik u Katinovcu, kotar
Daruvar. (HDA, SDS RSUP SRH, kutija 1, Bive graanske stranke na kotaru Daruvar, 65.)
86 Graa, knjiga I, 113-114.
87 Isto, 187.
88 Isto, 203-204.
89 Isto, 212-213. Sami su se prijavili Petar Dragojevi i uro Rati.
90 Isto, 237-239.
91 Isto, 250.
bojne ubili izmeu 11 i 15 njezinih pripadnika.92 Tom prilikom stradao je i

jedan ustaa (Tadija Vinceti), koji je uz to izmasakriran.93 Nakon toga suko-
ba ustake vlasti sazvale su sve stanovnike pravoslavne vjeroispovijesti iz
Stare i Nove Krivaje, Kuzme, Lisiina i Voina u ulaves (danas ulovac),
gdje im je priopena poglavnikova odluka o ogranienom kretanju, tj. o tome
da nitko bez pismene dozvole seoskog kneza, koja vrijedi samo za jedan dan,
ne smije ui u umu.94 Ujedno je stanovnitvo pozvano da se vrati svojim
kuama, odakle je jedan dio njih i pobjegao u strahu to od etnika, to od
ustaa. Partizanske grupe koje su nastale u okolici Orahovice, a koje su 22.
listopada osnovale partizanski odred, napale su 21. studenog 1941. Slatinski
Drenovac zato da bi dole do vee koliine oruja. U toj akciji pozvali su i
Kosanovievu grupu da sudjeluje, ali ona se, ini se, nije odazvala pozivu.
92 U poslijeratnoj literaturi spominje se na nekoliko mjesta Kosanovieva grupa kao et-
nika grupa, ali se bez obzira na to veliaju njezini uspjesi u borbi s ustaama. Ponekad su vrlo
iskrivljene injenice koje se odnose na okolnosti borbe i broj stradalih. Tako se u Prilogu grai
za historiju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji 1941. godine spominje kako je gru-
pom rukovodio Jovo Kosanovi, prijeratni organizirani etnik, te je u tom pravcu poeo us-
mjeravati cijelu grupu. Potom autori teksta navode kako se grupa due vrijeme skrivala i nije
vrila nikakve oruane akcije, a zatim navode akciju u kojoj je grupa sudjelovala i navodno
spasila od sigurne smrti 14 seljaka koje su ustae vodili kao taoce (sukob kod bunara Alaginac
2. listopada 1941.). O tome nita ne pie u ustakim izvjetajima koji bi to zasigurno naveli
kao razlog napada. U poslijeratnim memoarima ne stoji ni injenica da su ustae zapravo u
veem dijelu razbili Kosanovievu grupu u sukobu 3. listopada 1941. (Prilog grai za histo-
riju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji 1941, Kotar Podravska Slatina, Slavonski
Brod 1965, 108-111). Znatno realnije je prikazano injenino stanje u istoj knjizi prilikom
opisa situacije na podruju kotara Virovitica. Ondje stoji kako spomenuta grupa nije bila pove-
zana sa susjednim partizanskim grupama s kojima je rukovodila KPJ. Grupu su sainjavali
seljaci Srbi iz Lisiina i okolnih sela, koji su pobjegli ispred ustakog terora. Neto kasnije pri-
stupili su Odredu formiranom na Psunju u daruvarskom kotaru. (Misli se na sastanak u
Zailama, gdje su sudjelovali i predstavnici KPJ i lokalnih seljaka iz Zaila i Gornjih Boraka,
koji su takoer formirali manju grupu iz straha pred ustakim terorom, op. a.) Meutim, tu
grupu je od Odreda uspio odvojiti bivi jugoslavenski podoficir Jovo Kosanovi s motivaci-
jom da je bolje braniti nezatiena sela nego voditi organizirane akcije pod vodstvom Partije.
Jovo Kosanovi je bio izrazito etniki, ovinistiki raspoloen i insistirao je na teroru nad
Hrvatima kao odmazdi za ustaka zlodjela nad srpskim stanovnicima. Zajedno sa svoja dva
roaka u grupi nosio je etniku kokardu, dok su svi ostali borci nosili petokraku zvijezdu.
Osim propagiranja bratoubilakog rata, emu su se borci protivili, odnosi izmeu Kosanovia
i boraca zaotrili su se i zbog njegovog grubog odnosa prema itavoj grupi u kojoj je elio biti
apsolutni gospodar. Razdor se jo vie poveao kada je grupi 28. studenog 1941. pristupio
Mirko Fiket Mesari, lan KPH, Hrvat iz Levinovca. Navodno je Kosanovi zahtijevao da se
Mesari likvidira zbog injenice to je Hrvat. Ostali su se tome suprotstavili. Fiket je stekao
popularnost time to se istaknuo osobnom hrabrou u nekoliko akcija. Koliko se ini, jedino
su Kosanovi i njegov roak ostali proetniki orijentirani u grupi, ali i oni su prihvatili KPJ
kao organizatora ustanka nakon to je grupa ula u sijenju 1942. u Papuko-krndijski odred.
(Prilog grai, Kotar Virovitica, 176-177.) Iz sjeanja Duana alia, narodnog heroja, jasno
se vidi da je Kosanovi ubijen od strane svojih suboraca budui da je pljakao naputena sela.
(Prilog grai, Sjeanja na ustaniku 1941. godinu u Slavoniji, 224-225).
93 Graa, knjiga I, 488-489.
94 Isto, 489.
U napadu na Slatinski Drenovac sudjelovalo je 15 boraca i oko 100 seljaka

iz okolnih sela. Akcija na Slatinski Drenovac uspjela je. Zaplijenili smo
preko 40 puaka, 2 sanduka municije i sanduk bombi, kao i drugu spremu. Na
Poti je naeno, ini mi se, oko 60.000 kuna ili dinara, to je poslato Okru-
nom komitetu u Bjelovar.95 Nakon akcije, koja je uspjela, lokalno stanov-
nitvo koje je sudjelovalo u napadu, ostalo je kod kue. Ve sljedeeg dana
ustake snage provele su premetainu sela Drenovac i okolnih sela. Tom
prilikom pohapsili su lokalno stanovnitvo i, kako navodi ustaki izvjetaj,
uhvaeno je nekoliko jataka koji su bili u tim etnikim logorima, te se sada
s njima na terenu vode istrage i oni prokazuju boravita etnika.96 Kao reak-
ciju na napad ustae su pohapsili obitelji odbjeglih odmetnika koje odvo-
de u privremeni logor. Ustae su pri premetaini oito napravili i zaplie-
nu hrane i ivenih namirnica, to bi znailo da su u pobunjenikim selima
napravili pljaku privatne imovine. Nakon akcije u Drenovcu, Odred se oko-
mio i na sela Poeke kotline. Odred je nou 1. na 2. prosinca napao Opinu
Bekte u Poekoj kotlini. Tijekom listopada, studenog i prosinca 1941. par-
tizanski odredi su napadali pripadnike Ustake vojnice i domobrane u brdskoj
zoni kotara Slatina, Orahovica, Virovitica i Poega. Tijekom tih napada sud-
jelovali su vrlo esto, kao to vidimo iz spomenutih primjera, i domai sta-
novnici. Ustae su potom poduzimali odmazdu nad lokalnim stanovnitvom,
smatrajui ga odgovornim za potporu partizanima i sudjelovanje u partizan-
skim akcijama. Tako su ustae Petranovieve bojne 28. i 29. prosinca 1941.
godine spalili potpapuka sela Gornje Vrhovce i Kantarovce kod kojih su bili
utaboreni partizani i od kuda su napadali njemake i ustake jedinice.97 Na-
vodno je neposredan povod paljenju ovih sela bila borba izmeu lokalnog
stanovnitva i ustaa 27. prosinca 1941., kada su seljaci rastjerali ustae, a
potom pozvali partizane da ih obrane. U borbi je poginulo 14 ustaa, a 5 ih je
zarobljeno. Zarobljeno lokalno stanovnitvo odvedeno je u logor.98 Najvea
odmazda nad lokalnim stanovnitvom dogodila se prilikom napada partizana
na ustae u selu Kometnik kod Voina poetkom 1942. Naime, 12. sijenja
oko 1 sat po podne naiao je jedan odred Ustaa iz Podr. Slatine u selo Ko-
95 Prilog grai, Od prvih akcija do Papuko-krndijskog odreda, 290-291. Nakon
zavretka akcije, est ljudi iz Vrhovaca, koji su sudjelovali u napadu, nisu pristali da ostanu u
Odredu, nego su uzeli zaplijenjeno oruje i spremu i otili kui, navodei da oni imaju vod-
stvo i da e oni izvriti akcije po noi, a po danu e biti kod svojih kua. ... Domai ljudi iz
Drenovca uzeli su oruje, ali nisu htjeli da odmah odu sa Odredom, nego su se izgovarali da
e doi sutradan. Meutim, sutradan su dole ustae, te ih pohvatali i zaplijenili oruje.
Dvanaest uhapenih iz Slatinskog Drenovca odvedeni su nakon etiri dana u Osijek i ondje
ostali zatvoreni sedam mjeseci, nakon ega su puteni na slobodu. (HDA, ZKRZ-Zh, kutija
484, 38410/46, br. 6416). O tome dogaaju vidi takoer izvorne ustake dokumente u: Graa,
knjiga I, 370, 371, 375-377.
97 Vidi dokument u Graa, knjiga II, 71.
98 Vidi o tome dogaaju i u: Prilog grai, Kotar Slavonska Poega, 123.

metnik koje lei 3 km istono od Voina, a 700 met. prema sjeveru od eljez-
nike pruge Slavonske podravske eljeznice. Ustae su vrili redovnu ophod-
nu slubu.99 Prema ustakom izvjeu, u Kometniku pravoslavci, kao i u
veini brdskih sela na Papuku i Krndiji, nisu preli na katolianstvo. Iz sela
su partizani, meu kojima su bili i pripadnici grupe Jove Kosanovia, napali
ustae. Borba izmeu partizana i ustaa trajala je pet sati, i u borbi je pogi-
nulo 5 ustaa i 7 partizana.100 Ustako izvjee donosi podatak da je u selu
bilo oko 50 etnika-komunista odmetnika koji su veinom iz sela Lisiina,
a ve su se pred par mjeseci odmetnuli. Ustae su optuili seljake Komet-
nika da su ih primili i astili.101 Partizanski izvjetaj govori o takozvanim
etnicima, njih 32 i 3 partizana koji su se nalazili u Kometniku prilikom
napada. Partizani govore takoer o tome da su oni bili napadnuti, a da su nji-
hovi gubici minorni, dok su ustae izgubili 14 ljudi, a 20 ih je ranjeno.102 Jo
istoga dana poele su pripreme za opkoljavanje sela Kometnik od strane
ustaa.103 Ustae su uli 13. sijenja u Kometnik, budui da u mjestu vie nije
bilo ni etnika ni komunista. Ustae su proveli sa orunicima premetainu
po kuama u selu Kometnik, te su pri tom posluivi se sa odredbom Vojsko-
voe Doglavnika zapalili nekoliko kua i tagljeva u tom selu i naroito one
kue iz kojih se je pucalo dan prije na Ustae, a itelje iz sela evakuirali i do-
premili u obinu Voin.104 U ustakom izvjetaju stoji da su prilikom odvo-
enja stanovnitva neki pokuali pobjei, pa su na te pucali i na taj nain je
poginulo danas oko 25 ljudi itelja sela Kometnika pravoslavaca. Kometnik
su ustae potpuno iselili. Mukarce su odveli u Voin, a ene u privremeni
logor u Zdence (njih oko 190) u kojem su ih smjestili u neljudskim uvjetima
99 Prema poslijeratnoj literaturi dogaaj se zbio ovako: Kosanovieva grupa trebala se
spojiti s partizanima na Papuku. Odluili su da e zaobii Voin s istone strane, meutim pri-
likom prijelaza preko rijeke Voinke, kod Sauhamelovog mlina, mlinarov pomonik je primi-
jetio kolonu, a ujutro je vidio i tragove, pa je o svemu tome obavijestio ustae u Voinu.
Pripadnici Kosanovieve grupe smjestili su se u taglju Miloa i Steve Stojanovia u Zubiima
(zaselak naselja Kometnik), tri kilometra daleko od Voina. Ustae su krenuli u potjeru za
Kosanovievom grupom i nakon sukoba se povukli prema Voinu, gdje su doekali pojaanje.
Potom su sljedeeg dana uli u Kometnik i ondje spalili kue onih koji su pokuali bjeati, a
neke od itelja (njih 28) odmah pobili. ene i djecu iz logora u Zdencima pustili su kuama, a
mukarce su odveli u Voin. U podrumu u Voinu poguilo se oko 50 ljudi, a desetak se ljudi
nakon strijeljanja ostatka spasilo zahvaljujui injenici da su trebali pokopati svoje sumjeta-
ne. (Podravsko-slatinski kraj: zbornik u povodu proslave etrdesetogodinjice narodnog
ustanka i socijalistike revolucije, Podravska Slatina 1982, 103-104.)
100 U knjizi Dragutin Pelikan, Slatina u vjetrovima povijesti, (Slatina 1997), 156-159,
navode se imena palih ustaa u Kometniku 12. sijenja 1942. Pelikan ih navodi estoro s
podruja grada Slatina te tvrdi da su ih etnici (pripadnici Kosanovieve grupe) masakrirali.
101 Graa, knjiga II, 25.
102 Graa, knjiga II, 51.
103 Ustae su dobili pojaanje iz Osijeka, Belia i Virovitice od 300 ljudi (Isto, 26).
104 Svjedok Nedjeljko Jorgi tvrdi da su ustae spalili 7 stambenih zgrada i 26 gospo-
darskih od 123 stambene i 426 gospodarskih zgrada koliko je Kometnik imao prije Drugog
svjetskog rata. (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 471, 37200-37223/46, br. 7031).
(kue nisu imale ni tednjake, a bila je zima, ni prozore, ni vrata). Njihovu

stoku su djelomino prodali, neto upotrijebili za prehranu ustaa na terenu,
a dio otpremili na Dravno dobro u Dalj. Broj pobijenih pravoslavaca iz
Kometnika bio je znatno vei od 25. Prema iskazu koji je Nedjeljko Jorgi iz
Kometnika dao Zemaljskoj komisiji 18. veljae 1946., dogaaj se odvio ova-
ko105: Dana 12. sijenja 1942. godine napale su ustae selo Kometnik u ko-
me su bili partizani i nastupila je borba. U toj borbi poginulo je 5 ustaa, a
svih 5 iz Slatine, i nakon te pogibije preostale ustae povukli su se u Voin.
Dana 13. sijenja 1942. godine ustae su dobili pojaanje od drugih ustakih
formacija i opkolile su zaselak Dobrie te itavo selo Kometnik. Te ustae
pokupili su iz zaselka Dobrii 32 itelja, a iz Kometnika 174 itelja, te su svi
zajedno oterani u Voin, i zatvoreni u podrum Opinske zgrade.106 Tu Jorgi
opisuje muenja kojima su bili podvrgnuti, to je moda samo djelomino
istina, jer znamo da su jugoslavenske vlasti zahtijevale od svjedoka da iska-
zi budu to je mogue vie optuujui za poinitelje nedjela. Dana 14. I.
1942. godine izjutra rano otvorili su podrumska vrata ustae i viknue: 'Izlazi
po 10 napolje!' im je prva desetorica izala napolje poelo se sa ubijanjem
pucanjem iz puaka i strojnica. Zatim je izala druga grupa od deset ljudi, te
kada je i ta grupa izala poelo se sa ubijanjem na isti nain kao i oni prvi.
Tako je to ilo redom 10 po 10 i svi su pred podrumom potueni. U podrumu
je jo ostalo 7 ljudi kojima je naredjeno da izadju van, naredjeno im je da
imaju pokopati potuene, te sam se toj sedmorici i ja osmi prikljuio, koji
sam pukim sluajem ostao iv u petoj grupi po desetorici izlazeih iz podru-
ma. Navodno su njih osmorica iskopali raku za rtve pokolja kod eljezni-
ke stanice u Voinu i trei dan iza pokolja pokopali mrtve. Jorgi tvrdi da je
25 ljudi pomrlo jo u zatvoru od nedostatka svjeeg zraka jer su ustae sve
otvore kao i vrata na ulazu u podrum tako zatvorili da sa ni jedne strane nije
moglo dolaziti zraka, a zatvor je bio toliko pun da nitko nije mogao sjesti ili
lei, ve su svi stajali stojei, strahovito zbijeni i pognuti jer je podrum bio
toliko nizak da se nije moglo u njemu stajati ispravljeno. Jorgi zakljuuje
da su ustae ovo zlo napravili u uvjerenju da smo mi svi poapeni sudjelo-
vali u borbi u partizanskim redovima protiv njihova naleta i nisu proveli
nikakvog prethodnog ispitivanja da li nam lei kakova krivica ili ne.
Nakon opisanog pokolja, koji je bio prvi takve vrste u Slavoniji, ustae
su zastraili domae stanovnitvo te je jedan vei broj mukaraca otiao u
partizane. Tako narodni zastupnik Hrvatskog dravnog sabora za kotar Po-
dravsku Slatinu Jozo Matovina 21. svibnja 1942. izvjetava: Partizani u ko-
taru Podravska Slatina poduzeli su unatrag zadnjih mjesec dana sliedee ak-
cije. Zapalili su kolu u Hum Varou, Gornji Meljani i Lisiine. Zapalili su
obinsku zgradu u Slatinskom Drenovcu te su nadalje od svih sela u gore
105
Isto.
106
Prema popisu koji je nainila Zemaljska komisija nakon Drugog svjetskog rata poi-
menino je navedeno 175 osoba koje su stradale. (Isto).
navedene tri obine (Voin, Slatinski Drenovac i eralije, op.a.) pokupili oru-
je koje su nali kod seljaka za obranu njihovih mjesta. Isti su ili tako dale-
ko da su pokupili ak i oruje u neposrednoj blizini samoga kotarskog mje-
sta Slatina i to Lukavac i Ivan breg. Isti dre prilino nesmetano none
sastanke te vre promibu u korist Sovjetske Rusije. Isti su unitili 2 loko-
motive na podruju naega kotara od Slavonske Podravske eljeznice. Niti
jedan umski radnik nemoe da radi svoj posao po umama ve su iste iztje-
rali a takodjer i sve lugare na podruju naega kotara tako da uobe se drvo
ne moe proizvoditi u naemu kotaru ... Razpolaem sa podacima da se isti
partizani-etnici sputaju u Podravinu te su tako prije par dana napali strau
u Novoj Bukovici a viani su i po umama u ravnici. Po izvjetaju preslua-
nih osoba izlazi da se isti spremaju da osvoje samu Slatinu te imadu po uma-
ma nadpise da je kotar Slatina ve njihov.107 Matovinin izvjetaj mnogo
govori o situaciji na podruju kotara Podravska Slatina 1942. Neto su za
vlast povoljniji bili izvjetaji za virovitiki kraj. Sasvim je jasno da su ve
1942. partizani pridobili za sebe vei broj Srba u Slavoniji budui da su pra-
voslavni uistinu bili egzistencijalno ugroeni. Stoga su realni podaci koji
govore o sudjelovanju Srba u antifaistikom pokretu na podruju Slavonije.
Tako je u 1942. na podruju Slavonije stradalo 688 pripadnika narodnooslo-
bodilake vojske, od ega su 584 bili Srbi.108 Prikljuivanje partizanima bilo
je za njih od ivotne vanosti. Naime, iseljavanja i prekrtavanja na katoli-
ku vjeru, a u krajnjem sluaju i izravna ugroenost golog ivota, tjerali su
pravoslavno stanovnitvo u ume, gdje su se organizirali u manje ili vee
grupe koje su u konanici bile voene od strane komunista. Zloini nad pra-
voslavnim stanovnitvom u okolici Pakraca u kolovozu (Kusonje) i listopa-
du (Kukunjevac) 1942. godine poplaili su okolno stanovnitvo koje je dje-
lomino potom otilo u ume partizanima. Romi i idovi s podruja Slatine
i Virovitice nisu se uglavnom prikljuivali partizanskim jedinicama, pa su
stoga najee nastradali u koncentracijskim logorima. Ipak, 14 idova s po-
druja Virovitice spasilo se sudjelujui u partizanskim redovima. Oni su ujed-
no nosioci partizanske spomenice NOB-a: Egon Bader, Valerija Bader, Zlat-
ko Bienenfeld, Josip Bing, Edo Lipi, Rudolf-Rudi Reich, uro Savin, Eu-
gen Scheiber (Novi Gradac), Erna-Ema Scheiber, Slavko Scheiber, Rudolf
tajner, Mirko Weissmann, Drago Wollner i Zdenko Wollner.109 Pokolj sta-
novnika Kometnika i Dobria u Voinu bio je za pravoslavno stanovnitvo
slatinskog i virovitikog kraja znak za uzbunu. Vlasti NDH postigle su upra-
vo tim pokoljem suprotan efekt od eljenog.
107 HDA, fond Hrvatski dravni sabor, kutija 74, 74/42.

108 Dragan Cvetkovi, Stradali pripadnici Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije iz
Hrvatske prema popisu rtve rata 1941-1945. iz 1964. godine. Analiza trenutnog stanja prema
do sada izvrenoj reviziji u: Dijalog povjesniara-istoriara, sv. 6, Zagreb 2002, 375.
109 (Weiss, Prilozi, 12-13).
Zakljuak
U prve dvije godine postojanja NDH na podruju kotareva Virovitica i
Slatina, koji su imali znaajnu srpsku zajednicu te manju romsku i idovsku
manjinu prema popisu stanovnitva iz 1931. godine, temeljito su ekstermini-
rani Romi i idovi, a djelomino su iseljeni Srbi. Ozakonjeni teror koji su
provodili ustae bio je vidljiv u odnosu prema idovima i Srbima odmah
nakon uspostave NDH, a prema Romima uglavnom od kasnog ljeta 1941.
godine. Najvei dio idova nije se uspio skloniti pred ustakim terorom, tako
da su nakon naredbe o noenju idovskih znakova, prelaenja na rimokato-
liku vjeru i temeljite pljake njihove imovine uglavnom nastradali u logori-
ma Auschwitz, Tenje i Jasenovac. Romi su bili relativno lak plijen za
ustae. Okupljeni na rubovima naselja ili izvan naselja, u veoj mjeri neo-
miljeni od strane lokalnog stanovnitva, nestajali su skupno u jednom danu i
u najveem broju sluajeva zavravali kao bezimene rtve logora Jasenovac,
a o njihovoj sudbini gotovo nitko nije mogao svjedoiti Zemaljskoj komisiji
za utvrivanje ratnih zloina okupatora i njihovih pomagaa. Srba je od svih
manjinskih nacionalnih i vjerskih zajednica na podruju kotara Virovitica i
Slatina prema popisu stanovnitva iz 1931. bilo daleko najvie. Oni su nakon
donesenih zakonskih odredbi koje su bile uperene protiv njih, nakon temelji-
tog iseljavanja, oduzimanja imovine, prijelaza itavih sela s pravoslavne na
rimokatoliku vjeru, ruenja bogomolja i pojedinanih (a kasnije i masovnih)
likvidacija, pruali aktivan otpor novouspostavljenoj vlasti. Taj otpor isprva
su predvodili pojedinci koji su bili proetniki orijentirani (npr. Kosanovi),
a tek potom Komunistika partija Jugoslavije. Iako 1941. i poetkom 1942.
nije bilo mnogo onih koji su pristajali na takav aktivan otpor na podruju
kotara Virovitica i Slatina, nakon dogaaja u Kometniku, osjeajui sve vie
egzistencijalnu ugroenost, veliki broj Srba iz potpapukih sela prikljuio se
partizanskim jedinicama. U popisu iz 1948. vidljivo je da su s podruja kota-
ra Virovitica i Slatina eksterminirani gotovo u potpunosti idovi i u potpu-
nosti Romi. Na podruju kotara Virovitica broj Srba se poveao nakon Dru-
gog svjetskog rata zbog povratka Srba iseljenih u Srbiju i zbog iseljavanja
Nijemaca i Maara, na ija su imanja doseljeni novi (kolonizirani) Srbi (npr.
iz kotara Daruvar u okolicu Suhopolja), a u kotaru Slatina broj Srba se sma-
njio, to zbog smanjenja veliine kotara (kotar je izgubio opinu Slatinski
Drenovac koja je potpala pod Orahovicu), to zbog velikog broja rtava fai-
stikog terora.110
110 Na podruju kotara Virovitica bilo je prema popisu iz 1931. godine 39.152 stanovni-
ka. Od toga je bilo 9.873 pravoslavaca (25,2%), 28.798 rimokatolika (73,5%), 109 (0,2%) pri-
padnika druge konfesije, bez konfesije i nepoznato (to se uglavnom poklapa s brojem idova
koje je donijela Melita vob) i 297 Roma (0,7%). Na podruju grada Virovitice 1931. godine
bilo je prema popisu stanovnitva 10.652 osobe. Od toga je 405 pravoslavaca (3,8%), 9.664
rimokatolika (90,7%), 233 (2,1%) pripadnika druge konfesije, bez konfesije i nepoznato (to
se uglavnom poklapa s brojem idova koje je donijela Melita vob) i 87 Roma (0,8%). Na
Summary
THE SUFFERING OF THE SERBS, ROMA AND JEWS IN THE AREA
OF VIROVITICA AND SLATINA IN 1941 AND EARLY 1942
In this article the author writes about the genocide suffered by Serbs, Roma and
Jews in the area of Slatina and Virovitica in 1941 and 1942. Using original docu-
ments from the Croatian State Archives and also published articles, books and docu-
ments, the author tries to present the destinies of ethnic and religious minorities in
the Independent State of Croatia (NDH) especially in the area of Slatina and Viro-
vitica (Western Slavonia). The article brings forward new views on some already
elaborated topics (for example, the begining of uprising in Slavonia, or execution of
the peasants from the village of Kometnik), but also some entirely new data. In the
conclusion, the author offers statistical data about the number of members of ethnic
and religious minorities in 1931 and 1948.
Key words: World War II, Independent State of Croatia, victims, Serbs, Jews,
Roma, Virovitica, Slatina.
podruju kotara Slatina bilo je prema popisu stanovnitva 1931. 45.695 stanovnika. Od toga
je pravoslavaca bilo 20.232 (44,2%), 24.294 rimokatolika (53,1%), 243 (0,5%) pripadnika
druge konfesije, bez konfesije i nepoznato (to se uglavnom poklapa s brojem idova koje je
donijela Melita vob) i 804 Roma (1,7%). Na podruju kotara Virovitica prema popisu sta-
novnitva 1948. godine bilo je 43.746 stanovnika. Od toga su 11.592 (26,4%) Srbi, 30.078
(68,75%) Hrvati, 6 (0,01%) ostali i nepoznato (meu kojima se mogu i ne moraju nalaziti
idovi) i 0 Cigani. Na podruju grada Virovitice prema popisu stanovnitva iz 1948. godine
bilo je ukupno 9.951 stanovnik. Od toga su 316 (3,1%) bili Srbi, 9.206 (92,5%) Hrvati, 10
(0,01%) ostali i nepoznato (meu kojima se mogu i ne moraju nalaziti idovi) i 0 Cigana. Na
podruju kotara Podravska Slatina bilo je prema popisu stanovnitva 41.072 stanovnika. Od
toga je 16.167 (39,3%) bilo Srba, 24.054 (58,5%) Hrvata, 12 (0,02%) ostali i nepoznato (meu
kojima se mogu i ne moraju nalaziti idovi) i 0 Cigana. Podaci su preuzeti iz: Definitivni rezul-
tati popisa stanovnitva od 31. marta 1931. godine, knjiga II, Prisutno stanovnitvo po vero-
ispovesti, Beograd 1938 i Konani rezultati popisa stanovnitva od 15 marta 1948 godine,
knjiga IX, Stanovnitvo po narodnosti, Beograd 1954; Vojak, Romi u popisima, 447-476;
vob, idovi u Hrvatskoj, 454, 585). Samo na podruju kotara Slatina u vrijeme Drugog svjet-
skog rata bilo je 2175 rtava faistikog terora. (M. Pelikan, M. Gazda, Spomenar hrvatskim
rtvama Virovitiko-podravske upanije stradalim 1941.-1945. i 1991.-1995., (Osijek 2003.), 18.
Ovdje autori donose izvjee opinskog komiteta Saveza komunista Slatina od 7. sijenja
1971. gdje se navodi broj od 7202 sudionika narodnooslobodilakog rata za podruje opine
Slatina, 835 poginulih boraca i 2175 rtava faistikog terora.

581 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

581 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Scrinia slavonica- treci dio.qxd 19.10.

2010 15:41 Page 341

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 341

Drugi svjetski rat i porae

STRADANJE SRBA, ROMA I IDOVA U

UDK 341.485(497.5 Virovitica)"194"

U radu autor pie o stradanju Srba, idova i Roma na virovitikom i slatin-

Podruje virovitikog i slatinskog kraja bilo je prije Drugog svjetskog rata

1 Prezimena virovitikih idova identina su njemakim prezimenima iz Maarske (reci-

342 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

no 1858., a sinagoga je izgraena 1884.2 dok je u Virovitici groblje osnova-

-Schwarz, koare Weinberger, Alstatter, trgovinu galanterijom imao je Reich, industrijski

Njemake. (Weiss, Prilozi, 4)

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 343

banovini.7 Na podruju kotara Virovitica bilo je 297 Roma, a na gradskom

7 Savska banovina je tada obuhvaa podruje dananje Slavonije, sredinje Hrvatske,

11 Romi su u Budanici bili naseljeni od 1920. (Oroi, Kalanjoi i Bogdani), u Gornjem

Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 117.

344 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

djelo ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje, a tak-

Brod 1962, 58-59.

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 345

sruena, ali joj je izmijenjen oblik.21 Inventar hrama te arhiv i biblioteka

21 Poslije rata sinagoga je nacionalizirana, a u njoj se nalazilo i sjedite folklornog dru-

za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, Zloini okupatora i njihovih pomagaa

ustakog dokumenta 390/42).

25 HDA, fond Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina okupatora i njihovih

pomagaa, kutija 473, 37458-37471/46.

346 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

(Adolfa Weissa, Katarinu Weiss, sinove Marka i Ljubomira te jo dva roa-

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 347

ju Komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, s virovi-

Novog Gaita 3 obitelji s 13 lanova, iz Budakovca 8 obitelji s 88 lanova i Gaita 6 obitelji

32 Milan aa, Kotar Virovitica u narodnooslobodilakoj borbi, (Virovitica 1989), 83.

33 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruja Jasenovac prof. oru

Mihoviloviu. Kolega Mihovilovi mi je dao na uvid najnovije, neobjavljene podatke popisa

348 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

36 tekovi, Romi u virovitikom kraju, 18.

ljai 1942. godine.

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 349

stru, a bili su pobijeni nakon odlaska te komisije.42 Za Slatinu su popisi dale-

45 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruja Jasenovac prof. oru

Mihoviloviu. Kolega Mihovilovi mi je dao na uvid najnovije, neobjavljene podatke popisa

350 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

Slobodan D. Miloevi, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941.

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 351

nak je sazvao Feber Franjo iz Nove Bukovice. Meu okupljenima ustae su

352 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

42 stanovnika.55 Zanimljivo je da su iseljavani seljaci iz kotline Voinske rije-

59 Isto, kutija 444, 1093/41.

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 353

u Virovitici prebaen je u bolnicu gdje mu je dr. Koliba spasio ivot ne doz-

60 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627/46, br. 8600.

354 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

iz Nove Gradine 60 obitelji s 357 lanova, iz Nove Krivaje 9 obitelji sa 56

scrinia slavonica 10 (2010), 341-365. 355

nisti iz Hrvatskog zagorja i Slovenci uistinu naseljavani po srpskim selima

69 Isto, kutija 497, 20155/41.

72 O prijelazima na rimokatoliku vjeru u kotaru Virovitica vidi u: tekovi, Izgon

novoosnovane upe Gornji Miholjac bila su 592 prijelaznika.

356 F. kiljan: Stradanja Srba, Roma i idova ...

mnogo njemakog stanovnitva, po vjeri protestanata, manji broj pravoslav-

78 HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kutija 64, 85/5543. U dokumentu