Zato nije pogreno biti nacionalist?

Pie: Vuk Baanovi

"Nacionalizam" je vjerovatno jedan od najocrnjivanijih i

najdemonizovanijih pojmova u poslijeratnoj ex-
jugoslovenskoj lijevo liberalnoj urnalistikoj i
(kvazi)politikoj misli. Za takozvanog graanina, lana
degenerisane hipi komune, deurnog humanistikog moralistu
i sve njihove uenike, nacionalizam je najstaniji oznaitelj
koji nekome moete prikrpiti. Nacionalist, to je ovjek ije
gorivo su mrnja i predrasude, koji ivi u fantastino
izmatanome etnikom univerzumu, koji je dio "imaginarne"
zajednice koja se reporudicira radi banalnosti zla, rjeju
udovite, primitivac, zaostali glupak. Dakako da je tu
dolazilo do nekonzistentnosti. Pa su tako odreeni graanski
entuzijasti proputali da uvide da i sami jesu nacionalisti,
dodue graanski, dok su drugi branili tui od vlastitog
nacionalizma, naglaavajui tako svoje intelektualno potenje
i plemenitost.
Osnovna greka u ovakvom pristupu jeste skueno shvatanje
samog pojma nacionalizma. Tragika takvog razmiljanje
sastoji se prije svega u ignorisanju injenice da svi ivimo u
globalnoj drutveno-ekonomskoj formaciji iz koje proizlaze
drave-nacije i u kojoj je nemogue svoj lini interes
posmatrati mimo interesa neke drave nacije, ili neke od
nacija. Tipa, ako ste uvaeni antinacionalistiki intelektualac
koji radi na fakultetu, Vama je izuzetno bitno da vaa drava
prosperira kako bi mogla izdvojiti budetska sredstva za vau
platu i njeno poveanje. Vi ste dakle nacionalist, jer da biste
dobili platu, Vaa drava mora ostvariti svoje nacionalne
interese. Vi moete biti i za ukidanje drave, ali dok do tog
predvienog ina ne doe, vi i dalje, htjeli to ili ne, imate
nacionalni interes, uklopljiv sa drugim lanovima vae
nacionalne zajednice, koja postaje sve manje imaginarna to
se blii prvi u mjesecu i neophodnost lijeganja budetske
popudbine na raun.
Takoer, svi oni koji u napadima moralistikog ludila vole
citirati Danila Kia (najee jedini Kiov citat koji su ikada
proitati i, naravno, pogreno shvatili) i nacionalizam nazvati
"prije svega paranojom", nikada nisu razmislili koliko su sami
paranoini da saznaju neto novo. Ili da prosto prihvate neke
nemaniheistike realitete svijeta u kojem ive. Naprimjer da je
nacionalizam toliko rastegljiv pojam da u njegove okvire
spada sve, pa i krajnosti kakve su antifaizam i faizam,
nacionalni ovinizam i antiovinizam, rasizam i antirasizam,
krajnja ljevica (izuzimajui anarhiste) i krajnja desnica
(izuzimajui, u nekim sluajevima, anarho-liberale). Jednom
rjeju da je nacionalizam paranoja u onoj mjeri koliko ste
sami, opravdano ili neopravdano, paranoini.
Najvea kontradikcija u razmiljanju nastaje kada se odreene
strukture u svom antinacionalizmu pozivaju na tekovine
SFRJ i naslijee Josipa Broza Tita, zaboravljajui da NOB
nije stvarao nita drugo do nacionalnu dravu Junih Slovena.
Da, to je bila socijalistika drava, ali i dalje drava i
nacionalna drava. tovie vie socijalistikih
junoslovenskih nacionalnih drava i nacionalnih autonomnih
pokrajina u jednoj. Dakle, ukoliko niste paranoik koji je sebi
umislio ultimativnu pravednost, naspram mase nacionalistiih
avola, koji su krivi jer ne odgovaraju fantastinom
nenacionalistikom umiljaju svijeta koji ste sebi stvorili,
prihvatite da pojmovi nacija i nacionalist, sami po sebi ne
moraju znaiti nita loe (iako mogu i najgore). Ba kao to
nita loe, samo po sebi, ne znae ni mjesna zajednica,
optina, kanton, udruenje ljubitelja antinacionalistke
literature i tome slino.

Nacionalizam, vjerovali ili ne, moe biti antiovinistiki,

antimrzilaki i antifaistiki, to jest teiti izgradnji nacije na
navedenim vrijednostima, a u isto vrijeme, u postojeim
politikim okolnostima, titei interese vlastite nacije, koja,
pored toga to je ekonomska zajednica jeste i odraz
promjenjive ovjekove prirode.

Terese Forcades, vjerovatno nakontroverznija asna sestra, a

ujedno i teoretiarka sa ljevice u Evropi i veliki
(nacionalistiki) zagovornik nezavisosti Katalonije je vrlo
lijepo primijetila da ako desnici ostavimo religiju i ideju o
naciji, ljudi e otii desno., kao i to da treba artikulirati
narative oko kojih e ljudi biti strastveni i povezati se s
idejom nacionalizma, ali, naravno, ne u ksenofobinom i
ovinistikom smislu.

I kako to primijeniti u Bosni i Hercegovini u kojoj se

neprestano brkaju narod i graani i narod i etnika nacija?
Jednostavno tako to emo priznati realnost da su bh
subnacije (hrvatska, srpska i bonjaka) po svemu starije od
drave i to se u artikulaciji njihovih nacionalnih interesa, bez
prisilne graanizacije, nee automatski podrazumijevati
demonsko zlo nacionalnih podjela. Da zamislite, moete
zagovarati Herceg-Bosnu bez da to znai mrnju prema
Hrvatima, o da moete zagovarati i Republiku Srpsku, bez da
imate namjere nauditi i jednom nesrpskom narodu na njenoj
teirtoriji, moete zagovarati naciju islamske tradicije bez da to
znai simpatiju prema ISIL-u. Moete zagovarat i jednstvenu
graansku BiH, bez besplodnih i suludih optubi na raun
onih koji je vide drugaije.

Kada to postane fakt i kada postane jasno da nacionalna

realnost u BiH ne moe biti drugaija od tronacionalne, a koja
podrazumijeva i teritorijalno ureenje na istoj osnovi, kao i da
takva realnost nije nikakav bauk, tek onda e se stvoriti
istinski povoljni uslovi za okopnjavanje ovinizma i zaetke
drutva koje e BiH uiniti moguom, ne po prisili duha i
slova mirovnog sporazuma, ve po perspektivnoj ekonomskoj
i kulturnoj koheziji njezinih naroda.