Professional Documents
Culture Documents
ej|fnp
bupnf!j{!wb{evib-!v{jnbnp!bupnf!isbopn!j
qsflp!wpef/!Pop!|up!wjejnp!ojkf!oj|ub!esvhp
ofhp!tvebs!fmfluspob!j{!bupnb!v!ob|fn!plv!tb
gpupojnb/! B! |ub! kf! tb! pojn! |up! ptf~bnp
epejspn@!Uj!ptf~bkj!kfeoptubwop!tf!gpsnjsbkv
qsflp!bupnb!v!ob|pk!lpaj!lpkj!pecjkbkv!bupnf
qsfenfub/
[bjtub-!tlpsp!twblp!{ob!eb!tf!okfhpwp!ufmp-
twfnjs-!twfu-!vlsbulp!twf-!tbtupkj!pe!bupnb/!Jqbl-
npaeb-! wf~job! mkvej! ep! tbeb! ojlbeb! ojkf
sb{nj|mkbmb!p!wstuj!tjtufnb!lpkj!ob{jwbnp!bupn/
Jmj-!bl!j!eb!kftuf-!ojkf!ptf~bmb!qpusfcv!eb!hb
jtusbavkf-!kfs!tv!vhmbwopn!tnbusbmj!eb!tf!up!ujf
tbnp!gj{jbsb/
Nf}vujn-!pwfl!ajwj!v!plwjsv!pwph!tbws|foph
tjtufnb!uplpn!dfmph!twph!ajwpub/!Up!kf!ublbw
tjtufn!eb!twblj!pe!njmjkbsef!bupnb!lpkj!gpsnjsbkv
tupmjdv!ob!lpkpk!tfejnp!jnb!sfe!p!lpnf!cj!nphmb
eb!tf!obqj|f!jubwb!lokjhb/!Qpusfcof!tv!nophf
tusbojdf!{b!pqjt!gpsnjsbokb!tjtufnb!j!np~!tbnp
kfeoph!bupnb/
V pwpk!lokj{j!npaf!tf!wjefuj!eb!kf!ofnphv~f!eb
tf!bupn-!lpkj!j{hsb}vkf!twblp!ajwp!tuwpsfokf!j
ofajwv! tuwbs! v! twfnjsv-! gpsnjsb! qsptujn
tmvbkfn/![b!okfhpw!obtubobl!pehpwpsbo!kf
Pobk!lpkj!kf!tuwpsjp!ofcftb-![fnmkv!j!twf!|up!kf!v
okjnb/
^UDO
ATOMA
HARUN JAHI
Naslov originala:
The Miracle in the Atom
by
Harun Yahya
539.18 (02.063)
JAHI, Harun
^udo atoma / Harun Jahi ; [prevod Sa{a
Ivanovi}]. - [1. izd.]. - Beograd : Centar
za prirodnja~ke studije ; Istanbul :
Global, 2003 (Istanbul : Kelebek
Matbaacilik). - 103 str. : ilustr. ; 24 cm
ISBN 86-84245-06-7
a) Atomi
COBISS.SR-ID 107044876
TBESABK
VWPE 7
QPHMBWMKF!2 9
Bwbouvsb!gpsnjsbokb!bupnb
QPHMBWMKF!3 33
Tusvluvsb!bupnb
QPHMBWMKF!4 61
Esvhj!lpsbl!ob!qvuv!ep!nbufsjkf;!npmflvmj
QPHMBWMKF!5 85
Bupnj!lpkj!qptubkv!ajwj
QPHMBWMKF!6 97
Np~!bupnb
[BLMKV_BL 211
MJUFSBUVSB 214
VWPE
#[b|up@#
Kada je odgovor na pitanje jednom prona|en, to je klju~ za
kapiju kroz koju se mo`e sti}i do potpuno razli~itog sveta. To je u
isto vreme vrlo tanka linija koja razdvaja znanje od neznanja.
U svetu u kome `ivimo, ~ove~anstvo je u stalnoj potrazi za
odgovorima na mnoga pitanja koja po~inju poznatim re~ima: "[ta",
"Kako" i "Na koji na~in". Ljudski rod mo`e da napravi samo mali
napredak spremaju}i odgovore na njih. Malo je verovatno da }e
~ovek na}i put do istine o izvanrednom redu i ravnote`i sa kojom
dolazi u dodir, osim ako ne postavi pitanje: "Za{to?"
U ovoj knjizi, prou~ava}emo "atom", osnovu svake `ive i ne`ive
stvari. Po{to saznamo {ta se i na koji na~in doga|a sa ~esticom koju
nazivamo atom, potra`i}emo odgovore na pitanje "Za{to". Odgovor
na to pitanje dove{}e nas do istine za kojom tragamo.
Od prve polovine 19. veka, stotine nau~nika danono}no je radi-
lo poku{avaju}i da otkrije tajne atoma. Ta istra`ivanja koja su otkri-
la oblik, kretanje, strukturu i druge osobine atoma razorila su
temelje klasi~ne fizike, koja je pretpostavljala da je materija su{tina
bez po~etka i kraja i postavila osnov savremenoj fizici. Tada su
nastala i mnoga nova pitanja.
Mnogi fizi~ari, tragaju}i za odgovorima na ova pitanja, kona~no
su se slo`ili da u strukturi atoma postoji savr{eni red, nepogre{iva
ravnote`a i svesno oblikovanje, kao i u celokupnom svemiru.
Sve {to je Tvorac stvorio odlikuje se izvanrednom i
nepogre{ivom ure|eno{}u. Ono {to u svemu tome predstavlja pravo
iznena|enje je ~ovekova nepopustljiva neosetljivost prema brojnim
4
Uvod
5
Q P H M BW M K F ! 2
BWBOUVSB
GPSNJSBOKB BUPNB
vemir, ~ije ogromne dimenzije pomeraju granice ljudskog
Stvaranje svemira
Vekovima su ljudi tragali za odgovorom na pitanje "Kako je
svemir nastao". Hiljade modela svemira izlo`eno je i hiljade teorija
stvoreno tokom istorije. Me|utim, pregled tih teorija otkriva da sve
one u svojoj osnovi imaju jedan od dva razli~ita modela. Prvi je
koncept o beskona~nom svemiru bez po~etka, koji vi{e nema
nikakvu nau~nu osnovu. Drugi ka`e da je svemir stvoren, {to je
trenutno od strane nau~ne zajednice prihva}eno kao "standardni
model".
Prvi model, koji se nije pokazao kao valjan, zastupao je mi{lje-
nje da svemir postoji beskona~no dugo i da }e beskrajno postojati
u svom sada{njem stanju. Ta ideja o beskrajnom svemiru razvijena
7
^UDO ATOMA
9
ki red. Mnogi nau~nici, bilo da su religiozni ili ne, priznaju tu istinu.
Iako bi mogli da odbijaju da priznaju tu ~injenicu na nau~nim
skupovima, njihova priznanja izme|u redova lako se ~itaju. Ugledni
filozof ateista Entoni Flu (Anthony Flew) ka`e:
"Op{te je poznato da je priznanje dobro za du{u. Zato }u po~eti
priznaju}i da ateista mora da bude zbunjen savremenim kosmo-
lo{kim jednoglasnim stavom. Izgleda da kosmolozi obezbe|uju
nau~ni dokaz za ono za {ta je Sveti Toma tvrdio da ne mo`e biti
filozofski dokazano; to jest da je svemir imao po~etak. Sve dok
svemir mo`e biti udobno posmatran, kao da je ne samo bez kraja
ve} tako|e i bez po~etka, lako se mo`e tvrditi da njegovo pros-
to postojanje i sve ono {to bude otkriveno kao njegove najos-
novnije odlike, treba da bude prihva}eno kao krajnje obja{nje-
nje. Iako verujem da to i dalje ostaje ta~no, svakako nije ni lako
ni jednostavno odr`avati tu poziciju." 2
Pojedini nau~nici kao {to je britanski fizi~ar, materijalista H. P.
Lipson (H. P. Lipson), priznaju da moraju da prihvate nove dokaze
bez obzira da li to `ele ili ne:
"Ako `iva materija nije stvorena me|usobnim dejstvom atoma,
prirodnih sila i zra~enja, kako je onda nastala?... Me|utim, sma-
tram da moramo... priznati da je jedino prihvatljivo obja{njenje
- stvaranje. Znam da je to anatema za fizi~are, kao {to je i za
mene, ali ne smemo da odbacimo ono {to nam se ne svi|a, ako
ga eksperimentalne ~injenice podr`avaju." 3
Nauka kao zaklju~ak isti~e jedinu stvarnost bez obzira da li se
nau~nicima, materijalisti~ki opredeljenim, to svi|a ili ne. Materija i
10
vreme stvoreni su od strane svemo}nog Tvorca, koji je stvorio nebe-
sa, zemlju i sve {to je u njima.
Stvaranje materije
[ta se dogodilo u razdoblju stvaranja, koji ~ak ne mo`emo ni da
predstavimo? Fizi~ari do sada nisu mogli da razviju teoriju koja u
potpunosti obja{njava doga|aje koji su se odigrali u tom trenutku.4
To je zbog toga {to nau~nici nemaju podatke koji su im potreb-
ni da izvr{e prora~une. Zakoni matematike i fizike su u }orsokaku
zbog tih granica. To jest, i ono {to se odigralo pre i ono {to se desi-
lo u prvim trenucima stvaranja, svaki detalj koji po~iva na veoma
osetljivoj ravnote`i, ima svoju stvarnost izvan granica ljudskog uma
i fizike.
To stvaranje, koje je po~elo pre po~etka vremena, dovelo je
trenutak po trenutak do oblikovanja materijalnog svemira i zakona
fizike.
Zastanimo i razmislimo.
Teorija stvaranja obezbe|uje dokaz za postojanje Tvorca pokazu-
ju}i da celokupna materija od koje je izgra|en svemir poti~e od
Njega. Uradila je jo{ vi{e i pokazala da su gradivni blokovi - atomi
- tako|e nastali stvaranjem. Izuzetna ravnote`a i red u ovim ~esti-
cama vredni su pa`nje. Svemir za svoj sada{nji oblik duguje toj
ravnote`i koja }e detaljnije biti opisana na narednim stranama. Ta
ravnote`a dozvoljava nam da `ivimo mirnim `ivotom. Ukratko,
savr{en red i nepromenljivi zakoni, "zakoni fizike", formirali su se
tokom stvaranja. To dokazuje da je svaki trenutak, koji je pratio
stvaranje svemira, bio savr{eno oblikovan.
11
^UDO ATOMA
12
Avantura formiranja atoma
13
^UDO ATOMA
14
Ugljenik-14
Avantura formiranja atoma
7!qspupob
9!ofvuspob
ova sila bila samo malo slabija, oni bi se
rasuli. Ova sila ima ta~no odgovaraju}i
stepen koji je prilikom stvaranja bio
potreban za formiranje jezgra atoma.
Bombardovanje Hiro{ime i Nagasa-
kija pokazalo je razorno dejstvo jake
nuklearne sile kada se jednom oslobodi.
Jedini razlog zbog koga su atomske
bombe, na koje }emo se detaljnije vratiti u
narednim poglavljima, toliko efektivne, jeste
osloba|anje malih koli~ina te sile sakrivene u
jezgru atoma.
15
^UDO ATOMA
16
V!tsfejoj!cf{!hsbwjubdjkf!nphv~f!kf
pqtubuj!tbnp!v!lsbulpn!wsfnfotlpn
sb{epcmkv-!j!up!v!tqfdjkbmopk!pqsfnj/!Ajwj
pshboj{nj!nphv!eb!qsfajwmkbwbkv!tbnp!v
tjtufnv!v!lpnf!qptupkj!hsbwjubdjkb/
^UDO ATOMA
18
Avantura formiranja atoma
19
Q P H M BW M K F ! 3
TUSVLUVSB BUPNB
azduh, voda, planine, `ivotinje, biljke, na{e telo, stolica
21
Qspupoj!j
fmfluspoj
j{hsb}foj!tv
pe!hsvqb!pe
qp!usj!lwbslb/!
22
Tlvq!pe!usj
lwbslb-!lpkj
tbjokbwb
kfebo!qspupo-
jnb!ojuj!v
twpn!kf{hsv/
23
^UDO ATOMA
Prostor u atomu
Kao {to je ranije napomenuto, ve}i deo atoma sastoji se od
praznog prostora. Sve ovo navodi na isto pitanje: Za{to postoji
takav prostor? Razmislimo. Jednostavno re~eno, atom se sastoji od
jezgra oko koga kru`e elektroni. Ne postoji ni{ta drugo osim jezgra
i elektrona. Ta mikroskopska daljina "u kojoj ni{ta ne postoji" u
stvari je veoma velika na atomskoj razmeri. Na slede}i na~in
mo`emo da prika`emo primer te razmere: ako mali kliker, od
jednog centimetra u pre~niku, predstavlja elektron najbli`i jezgru,
24
Qsptups!j{nf}v!qspupob!j!fmfluspob!bupnb!ljtfpojlb-!v!lpnf!kf!qspupo!wfmjjof
lv~f-!|jspl!kf!lbp!pcmbtu!p{obfob!ob!hpsokpk!nbqj/!
25
^UDO ATOMA
26
upqb{
qjsju
ujubo
lsfokbl qmbwj!tbgjs
avuj!tbgjs
lbmdju
ubml
cblbs
hsvcj!lbnfo upqb{
gmvpsje
hwpa}f hbmfpo
lwbsd
vhbmk
bqbuju
cbsjkvn.tvmgbu ejkbnbou
gfmetqbu
tp gfmetqbu {mbup
lwbsd
Pop!|up!tuwbsb!sb{mjlv!j{nf}v!fmfnfobub!kf!cspk!qspupob!v!kf{hsv!okjipwji!bupnb/!Ub!sb{mjlb
kf!pop!|up!joj!eb!hpsf!qsjlb{boj!nbufsjkbmj!j{hmfebkv!upmjlp!sb{mjjuj!kfeoj!pe!esvhji/!
27
formirani od sub~estica zva-
nih "kvarkovi".
Dimenzija kvarkova koji
formiraju proton, koji je ta-
ko si}u{an da prevazilazi
mogu}nosti ljudske imagi-
nacije, jo{ vi{e je zapanjuju}a:
10-18 (0,000000000000000001)
metara.
Kvarkovi unutar protona
ne mogu nikada da budu
odvojeni jedni od drugih, u
Qspupoj!j!ofvuspoj!v!bupntlpn!kf{hsv
gpsnjsboj!tv!pe!nbokji!ftujdb!qp{obuji najve}oj meri zbog "jake
lbp!lwbslpwj/ nuklearne sile" koja i ovde
deluje i koja je odgovorna za
odr`avanje ~estica u zajednici unutar jezgra. Ova sila slu`i kao
gumena traka izme|u kvarkova. Kako razdaljina izme|u kvarkova
raste, isto tako raste i ova sila, tako da dva kvarka ne mogu da
postanu udaljeni jedni od drugih vi{e od trilionitog dela metra. Ove
gumene trake izme|u kvarkova formiraju se pomo}u gluona koji se
odlikuju posedovanjem jake nuklearne sile. Kvarkovi i gluoni imaju
izrazito sna`no me|usobno dejstvo. Me|utim, nau~nici jo{ uvek
nisu uspeli da otkriju kako se ovo me|usobno dejstvo ispunjava.
U oblasti "fizike ~estica" vr{e se istra`ivanja sa ciljem da se otkri-
je svet subatomskih ~estica. Ipak, uprkos svom intelektu, svesti i
znanju koje ~ove~anstvo poseduje, tek smo odnedavno bili u
mogu}nosti da otkrijemo same osnovne ~estice koje formiraju sve,
uklju~uju}i i nas same. [tavi{e, {to se vi{e bavimo ovim ~esticama,
predmet postaje sve detaljniji, ostavljaju}i nas u mraku na granici
od 10-18 m dimenzije kvarka. [ta onda le`i izvan tih granica?
Danas nau~nici daju razli~ite hipoteze o ovom predmetu, ali kao
{to je ranije napomenuto, ta granica je najudaljenija ta~ka do sada
dostignuta u materijalnom svemiru. Sve izvan te ta~ke mo`e da se
28
Struktura atoma
29
21.: n
npmflvm izgra|en od elektri~nog naelektrisanja,
nikada ne do`ivljavaju ni najmanji
21 .21 n udes, i to je saznanje koje zadivljuje. U
bupn
stvari, bilo kakav mali sudar unutar
atoma prouzrokovao bi katastrofu za taj
21.25 n atom. Me|utim, takvi slu~ajevi nikada
kf{hsp
bupnb se ne de{avaju. Cela operacija se odvi-
ja savr{eno. Elektroni koji kru`e oko
.26
21 n jezgra neverovatnom brzinom od
qspupo
1.000 km/s nikada se ne sudaraju.
Podsti~e na razmi{ljanje ~injenica da ti
elektroni, koji se ne razlikuju jedni od
21.29 n
21.29 n lwbsl drugih, prate razli~ite orbite, i to
fmfluspo o~igledno predstavlja rezultat "svesnog
stvaranja". Kada bi imali razli~ite mase i
Pe!tusvluvsf!bupnb!ep!tusvluvsf
lwbslb-!nphv~f!kf!qsjnfopn
brzine, moglo bi da bude prirodno da
tbwsfnfoji!bldfmfsbupsb!bobmj{jsbuj se rasporede po razli~itim orbitama oko
obknbokf!ftujdf!lpkf!gpsnjsbkv
bupn/!Hpsf!qsjlb{bo!ejkbhsbn!jmvt.
jezgra. Na primer, redosled planeta u
usvkf!okjipw!peopt!ob!qsphsftjwbo Sun~evom sistemu prati tu logiku.
objo/!
Planete koje imaju potpuno razli~ite
mase i brzine prirodno su raspore|ene
po razli~itim orbitama oko Sunca. Me|utim, slu~aj sa elektronima u
atomu je potpuno druga~iji od onog koji prepoznajemo me|u pla-
netama. Elektroni su u potpunosti sli~ni, ali imaju razli~ite orbite
oko jezgra: kako oni prate te putanje bez gre{ke, kako se ne sudara-
ju iako imaju neverovatno male dimenzije i kre}u se neverovatnim
brzinama? Ova pitanja vode nas do jedinstvene su{tine: jedina isti-
na sa kojom se suo~avamo u ovom jedinstvenom redu i osetljivoj
ravnote`i je savr{eno stvaranje koje je izvr{io Tvorac.
Elektroni su si}u{ne ~estice, veli~ine skoro dvehiljaditog dela
veli~ine neutrona i protona. Atom ima isti broj elektrona kao i pro-
tona, i svaki elektron nosi negativno (-) naelektrisanje koje je jed-
nako pozitivnom (+) naelektrisanju koje nosi svaki proton. Ukupno
30
Ob!ejkbhsbnv!mfwp
wjejnp!fujsj!sb{mjjub
ujqb!pscjub!lpkf
j{hsb}vkv!fmfluspoj-!b
|up!{bwjtj!pe!ubmbtoph
lsfubokb/!Fmfluspoj
qsbuf!pscjuf!ob!tmjbo
objo!lbp!|up!qmbofuf
lsvaf!plp!Tvodb-!b!up
{bwjtj!pe!ptpcjob!okj.
ipwji!ftujdb/!Pwb
sb{mjjub!lsfubokb!fmfl.
uspob!tqsfbwbkv!okj.
ipwp!qsfdj{op
pesf}jwbokf/
31
^UDO ATOMA
Fmfluspoj!lpkj!lsvaf!plp!kf{hsb
obmb{f!tf!v!wfpnb!ptfumkjwpk
sbwopufaj-!lbp!j!qmbofuf!lpkf
lsvaf!plp!Tvodb/
32
Struktura atoma
33
VCS[BOF!_FTUJDF
Bldfmfsbupsj!j!lpnpsf!{b!tvebsbokf
Qspvbwbokf!ftujdb-!hsbejwoji qfeftfuji!hpejob!31/!wflb-
cmplpwb!nbufsjkf-!pnphv~fop!kf vjojmf!tv!nphv~jn!tvebsf!wf.
jtusbajwbokfn!ftujdb!lpkf!tv mjlji!fofshjkb/!Jtusbajwbokf!uji
njmjpojnb!qvub!nbokf!pe!bupnb/ tvebsb!obqsfeojn!efuflupstljn
Jtusbajwbokb!uji!lsbkokf!tj~v|oji tjtufnjnb!puwpsjmp!kf!qvu!pulsj~v
ftujdb!nphv!eb!cvev!ws|fob eb!qspupoj!j!ofvuspoj-!lpkj!tv
tbnp!lpsj|~fokfn!wfmjlji!j qp{obuj!lbp!ptopwb!nbufsjkf-
tmpafoji!bqbsbuvsb!{b!fltqfsj. jnbkv!qpetusvluvsf!tbtubwmkfof
nfoubmov!gj{jlv!ftujdb/!Ublwj pe!ftujdb!{wboji!lwbslpwj/
wfpnb!tmpafoj!fltqfsjnfouj Nfsfokb!ws|fob!ob!ojwpv!wjtplji
nphv!eb!cvev!lpouspmjtboj!tbnp fofshjkb!ebmb!tv!obvojdjnb
|jsplpn!qsjnfopn!lpnqkvufsb/ nphv~optu!eb!jtusbavkv!tbtubw
Gj{jlb!ftujdb!wjtplf!fofshjkf!kf nbufsjkf!ob!ebmkjobnb!lpkf!tv
pcmbtu!obvlf!lpkb!qspvbwb wfmjjof!tupuph!efmb
hsbejwof!cmplpwf!nbufsjkf!j!jouf. qpmvqsfojlb!qspupob/
sbldjkf!j{nf}v!okji/!Tlpsb|okj Bldfmfsbupstlf!mbcpsbupsjkf
fltqfsjnfouj!j{ws|foj!v{!qpnp~ ptopwbof!tv!tbnp!v!oflpmjlp
opwji!wjtplji!ufiopmphjkb dfoubsb!v!twfuv-!kfs!tv!okjipwp
pnphv~bwbkv!obn!eb!cs{p ptojwbokf!j!sbe!wfpnb!tlvqj/
qsp|jsjnp!twpkf!{obokf!p!tbtubwv Obk{obbkojkj!tv!DFSO!)Afofwb*-
nbufsjkf/!Jtusbajwbokf!v!gj{jdj EFT[!)Ibncvsh*-!Gfsnjmbc.GOBM
ftujdb!pcbwmkb!tf!v!mbcpsbupsjkb. )_jlbhp*!j!TMD!)Lbmjgpsojkb*/
nb!.!bldfmfsbupsjnb!ftujdb!lpkf Gj{jbsj!vftuwvkv!v!fltqfsjnfo.
jnbkv!ljmpnfubstlf!qsfojlf/!V ubmojn!jtusbajwbokjnb!v!pwjn
bldfmfsbupsjnb!tf!obfmflusjtbof dfousjnb!v!wfmjljn!hsvqbnb!j
ftujdf!.!vhmbwopn!qspupoj!j qspvbwbkv!ubkof!bupnb/!Nf}v
fmfluspoj!.!vcs{bwbkv!ep!wfmjlji ujn!mbcpsbupsjkbnb-!TMD!kf!4!ln
cs{job!v!fmfluspnbhofuopn!qpmkv v!qsfojlv-!b!DFSO!38!ln/
j!vtnfsbwbkv!v!qptfcof!lpnpsf/ Nf}vujn-!|bnqjpo!v!ublnjfokv
Vcs{bof!ftujdf!{bujn!tf v!wfmjjoj!kf!bnfsjlj!qspkflbu
tvebsbkv!jmj!tb!gjltjsbojn!nfubnb TTD!lpkj!qpjokf!eb!tf!lpo.
jmj!kfeof!tb!esvhjnb/!_ftujdf tusvj|f!v!dfousv!Ufltbtb-!tb
lpkf!tf!sbtjqbkv!lbp!sf{vmubu!uji qsfojlpn!pe!plp!96!ljmpnfubsb/
tvebsb!jtqjuvkv!tf!sb{mjjujn Dfob!vsf}bkb!sbtuf!v!ejsfluopk
efuflupstljn!tjtufnjnb/! qspqpsdjkj!tb!wfmjjopn!){b!TTD
Bldfmfsbupstlf!j!efuflupstlf ub!djgsb!j{optj~f!qsjcmjaop!|ftu
ufiopmphjkf-!jkb!kf!qsfdj{optu!v njmjkbsej!epmbsb*/26
wfmjlpk!nfsj!obqsfepwbmb!pe
Mbcpsbupsjkb!{b!jtusbajwbokf!gj{jlf!ftuj.
db!DFSO!lpsjtuj!dfw!qptubwmkfov!211
nfubsb!qpe!{fnmkpn!lpkb!tf!qsptujsf!v
lsvhv!qsfojlb!38!ln/!_ftujdf!tf!qswp
vcs{bwbkv!v!upk!evhblpk!dfwj-!b!poeb
tf!obwpef!eb!tf!nf}vtpcop!tvebsbkv/!
Mbcpsbupsjkb!{b!jtusbajwbokf!gj{jlf
ftujdf!DFSO!kf!nf}vobspeoj
jtusbajwblj!dfoubs!mpdjsbo!ob!|wbkdbs.
tlp.gsbodvtlpk!hsbojdj!j!gpsnjsbo!pe
tusbof!efwfuobftu!fwspqtlji!obdjkb/
Qsfenfuj!jtusbajwbokb!pwf!mbcpsbupsjkf!tv
ptopwob!tusvluvsb!nbufsjkf!j!hmbwof
ftujdf!lpkf!gpsnjsbkv!uv!tusvluvsv/!Plp
usj!ijmkbef!gj{jbsb-!joafokfsb-!ufiojbsb!j
benjojtusbujwoph!ptpcmkb!{bqptmfop!kf!v
mbcpsbupsjkj-!lpkb!kf!qptf~fob!pe!qsflp
|ftu!ijmkbeb!mbopwb!gj{jbsb!lpkj!tf
cbwf!jtusbajwbokfn/
^UDO ATOMA
Orbite elektrona
Desetine elektrona, koji se obr}u i kru`e u oblasti koja se ne
mo`e opaziti ~ak ni uz pomo} najmo}nijih mikroskopa, stvaraju
veoma slo`en saobra}aj unutar atoma, kako smo ve} napomenuli.
Me|utim, taj saobra}aj je toliko ure|en da se ne mo`e uporediti ni
sa najbolje ure|enim gradskim saobra}ajem. Elektroni se nikada ne
sudaraju jedni sa drugima, jer svaki elektron ima odvojenu orbitu i
te orbite nikada se ne podudaraju.
Postoji sedam elektronskih ljuski oko jezgra atoma. Broj elektrona
u ovih sedam elektronskih ljuski, koji se nikad ne menja, odre|en
je matemati~kom formulom: 2n2. Maksimalan broj elektrona koji
mo`e da bude prisutan u svakoj elektronskoj ljusci oko atoma fik-
siran je tom formulom. (Slovo "n" ozna~ava broj elektronske ljuske.)
FMFLUSPOJ!V!TMVACJ!_PWF_BOTUWB
Fmflusjdjufu! kf! kfebo! pe! obk{obbkojkji! vftojlb! v! ob|fn
ajwpuv/!Nj!cf{!okfhb-!pjhmfeop-!of!npafnp!oj|ub!eb!sbej.
np/!Ob|!ajwpu!qpwf{bo!kf!tb!fmflusjdjufupn!lbeb!kfefnp-
hmfebnp!UW-!jefnp!tb!kfeoph!nftub!ob!esvhp!jmj!jtuj.
np/! Qsjujtofnp! evhnf! j! twf! plp! obt! tf! ptwfumj/
Qsjujtofnp! esvhp! evhnf! j! twj! fmflusjoj! vsf}bkj
{bqpov! twpk! sbe/! Pwbk! pcmjl! fmflusjdjufub! lpkj
twblpeofwop! lpsjtujnp! v! ob|fn! ajwpuv! ob{jwb! tf
fmflusjob! tusvkb/! Pop! |up! pnphv~bwb! qptupkbokf
pwf! tusvkf! kftv! fmfluspoj! lpkf! jtusbavkfnp! kp|
pe! qpfulb! pwf! lokjhf/! Fmflusjdjufu! kf! obfmfl.
usjtbob! tusvkb! gpsnjsbob! lbp! sf{vmubu! lsfubokb
ofhbujwop! ).*! obfmflusjtboji! fmfluspob! j! kpob/
Vsf}bkj! lbp! |up! tv! ufmfwj{ps! j! imbeokbl-! qsj.
mjlpn! vpcjbkfof! vqpusfcf! lpsjtuf! 2.3
bnqfsb! fmflusjdjufub/! \ub! ub! lpmjjob
{obj@! Tusvkb! pe! kfeoph! bnqfsb! v
tflvoej! qsfetubwmkb! qsfopt! |ftu! njmj.
kbsej! qvub! njmjkbsev! fmfluspob! tb
ebuph!efmb!qp!tflvoej/!!Pwbk!cspk!kf
njmjpo!qvub!wf~j!{b!kfeov!nvokv/!
36
Struktura atoma
Fmfluspoj!qvuvkv!v
plwjsv!bupnb!qp
wfpnb!tmpafojn
pscjubnb/!Jblp!kf
ob!ublp!nbmpn
nftuv!gpsnjsbob
ebmflp!tmpafojkb
tsfejob!ofhp!v
hsbetlpn!tbp.
csb~bkv-!of!ef|bwb
tf!ojkfebo!tvebs/
37
^UDO ATOMA
38
Struktura atoma
39
^UDO ATOMA
40
^UDO ATOMA
42
Struktura atoma
81&!{sblb!lpkj!tujav!ob!ob|v![fnmkv!tb!Tvodb!pehpwpsoj!tv!{b!qptupkbokf!ajwpub
ob![fnmkj/
43
^UDO ATOMA
Sb{opwstoj!Tvofwj!{sbdj!tujav!ob![fnmkv!tb!Tvodb/!Lbp
|up!tf!tb!fmfluspnbhofuoph!tqflusb!mfwp!npaf!wjefuj-!nj
wjejnp!tbnp!wfpnb!nbmj!efp!uji!{sblb/!
44
Struktura atoma
Tvqfsjpsoj!ej{bko!v
gpsnjsbokv!cpkb
epwpej!obt!ep!kfejo.
tuwfof!jokfojdf;
twfnjs!kf!tuwpsfo!v
wfmjlpn!tlmbev!j
sfev!pe!twpkji!obk.
nbokji!qb!twf!ep
obkwf~ji!ftujdb/
Vnfuoptu!lpkb!tf
wjej!v!cpkbnb-!kfebo
kf!pe!{oblpwb
Cpakfh!tbws|foph
tuwbsbokb/!
45
^UDO ATOMA
Gpupoj! lpkj! epmb{f! tb! Tvodb-! tvebsbokfn! tb! tusvluvsbnb! qsfenfub! ob! [fnmkj
pnphv~bwbkv!obn!eb!wjejnp!twfu!qvo!cpkb/
46
Struktura atoma
47
Q P H M BW M K F ! 4
ESVHJ!LPSBL!OB QVUV!EP!NBUFSJKF
NPMFLVMJ
ta je to {to ~ini da se predmeti koje vidimo u na{em
Hemijske veze
Kako je malo~as obja{njeno, hemijske veze formiraju se kreta-
njem elektrona u elektronskim ljuskama koje su najbli`e povr{ini
atoma. Svaki atom te`i da svoju ljusku najbli`u povr{ini popuni
maksimalnim brojem elektrona koju ona mo`e da primi. Osam je
maksimalni broj elektrona koje atomi mogu da dr`e u svojim
ljuskama najbli`im povr{ini. Da bi to u~inili, atomi ili primaju elek-
trone od drugih atoma da bi do osam popunili elektrone u svojim
49
^UDO ATOMA
Jonske veze
Atomi koji se kombinuju ovom vezom razmenjuju elektrone i
tako popunjvaju broj elektrona u svojim spolja{njim ljuskama do
broja osam. Atomi koji imaju do ~etiri elektrona u svojim
spolja{tnjim ljuskama daju te elektrone atomu sa kojim }e se kom-
binovati, to jest, sa kojim }e se vezati. Atomi koji imaju vi{e od ~etiri
elektrona u svojim spolja{njim ljuskama primaju elektrone od atoma
sa kojim }e formirati vezu. Molekuli formirani ovim tipom veze
imaju kristalne (kockaste) strukture. Poznati molekuli kuhinjske soli
(NaCl) su me|u supstancama koje su formirane ovom vezom. Za{to
atomi imaju takvu te`nju? [ta bi se desilo kada je ne bi imali?
Obusjkvnpw!bupn!ebkf!twpk npmflvm!obusjkvn.impsjeb!)ObDm*
tqpmkb|okj!fmfluspo!bupnv
impsb!j!qptubkf!qp{jujwop
obfmflusjtbo/!Qsjnbkv~j
fmfluspo-!bupn!impsb!qptubkf
ofhbujwop!obfmflusjtbo/!Poj
gpsnjsbkv!kpotlv!wf{v
qpnp~v!ub!ewb!tvqspuob
obfmflusjtbokb!lpkb!tf bupn!obusjkvnb bupn!impsb kpo!obusjkvnb kpo!impsb
nf}vtpcop!qsjwmbf/2:
Drugi korak na putu do materije: molekuli
Nau~nici koji su
prou~avali veze izme|u
atoma nai{li su na zanim- npmflvm!wpef!)I31*
51
^UDO ATOMA
nfubmob!wf{b Wf{f!j{nf}v!bupnb
nfubmb!wfpnb!tf!sb{.
mjlvkv!pe!esvhji
gpsnj!ifnjktlph
wf{jwbokb!.!twblj
bupn!nfubmb!qsjmbaf
twpkf!tqpmkb|okf
fmfluspof!{bkfeoj.
lpn!qvmv/!Pwp!#npsf
fmfluspob#!pckb|okb.
wb!lmkvov!ptpcjov
nfubmb!.!okjipwv!tqp.
fmfluspo tpcoptu!eb!qspwpef
fmflusjdjufu/32
kpo!bmvnjovkvnb
Metalne veze
Ako se veliki broj atoma spoji me|usobnom deobom elektrona,
to se zove "metalna veza". Metali kao {to su gvo`|e, bakar, cink,
aluminijum, itd, koji formiraju gra|u mnogih alata i instrumenata,
koje zapa`amo oko sebe ili ih koristimo u svakodnevnom `ivotu,
stekli su ~vrsto i opipljivo telo kao rezultat metalnih veza koje
formiraju atomi koji ih ~ine.
Nau~nici nisu u mogu}nosti da nam odgovore na pita-
nje za{to elektorni u elektronskim atomskim ljuskama
imaju takve te`nje. @ivi organizmi, {to je vrlo zani-
I!1-:&
mljivo, duguju svoje postojanje toj te`nji.
Db!4-5&!!!Uj!1-6
Da li se pitate, koliko razli~itih jedi-
njenja te veze mogu da formiraju?
L!3-5&
Hsbejwoj! nbufsjkbm! twfnjsb! j! qfsjpeoj! tjt.
ufn;!:3!fmfnfoub!lpkj!qptupkf!tmpcpeoj!v
qsjspej! j! 28! fmfnfobub! wf|ublj! gpsnj.
sboji!v!mbcpsbupsjkbnb!jmj!v!ovlmfbs.
ojn! sfbldjkbnb! sbtqpsf}foj! tv
qsfnb! twpn! cspkv! qspupob! ob
ubcfmj! ob{wbopk! #qfsjpeoj! tjt.
ufn#/!Ob!qswj!qphmfe-!qfsjpeoj
tjtufn! npaf! eb! j{hmfeb! lbp
hpnjmb! lvujkb! lpkf! tbesaf! kfebo! jmj! ewb! tmpwb! tb
cspkfwjnb! v! hpsokjn! j! epokjn! vhmpwjnb/! Nf}vujn-
obk{bojnmkjwjkf! kf! eb! ub! ubcfmb! tbesaj! fmfnfouf
dfmplvqoph! twfnjsb-! vlmkvvkv~j! wb{evi! lpkj! ej|fnp-
lbp!j!ob|f!ufmp/!
Drugi korak na putu do materije: molekuli
Ijesptgfsb Tj!36-9&
Mjuptgfsb
Gf!5-8& Bm!8-7&
^UDO ATOMA
54
Drugi korak na putu do materije: molekuli
USJ!TMJ_OB!NPMFLVMB
SF[VMUBU;!USJ!WFPNB!SB[MJ_JUF!TVQTUBODF
_bl!j!sb{mjlb!pe!oflpmjlp!bupnb!j{nf}v!npmflvmb!ebkf!wfpnb!sb{mjjuf!sf{vm.
ubuf/! Ob! qsjnfs-! qbamkjwp! qphmfebknp! ewb! npmflvmb! lpkb! tv! epmf! obqjtbob/
Pcb!j{hmfebkv!tmjop-!ptjn!wfpnb!nbmji!sb{mjlb!v!okjipwjn!lpnqpofoubnb
vhmkfojlb!j!wpepojlb/!Sf{vmubu!tv!ewf!qpuqvop!tvqspuof!tvqtubodf;!
D29I35P3 j!!D2:I39P3
Eb!mj!npafuf!eb!qphpejuf!lpkj!tv!pwp!npmflvmj@!Sf~j!~fnp!wbn!penbi;!qswj
kf! ftusphfo-! esvhj! kf! uftuptufspo/! Up! kftu-! qswj! kf! ipsnpo! pehpwpsbo! {b
afotlf! lbsblufsjtujlf-! b! esvhj! kf! ipsnpo! pehpwpsbo! {b! nv|lf! lbsblufsjt.
ujlf/! Obk{bojnmkjwjkf! kf! eb! bl! j! sb{mjlb! pe! oflpmjlp! bupnb! npaf! eb
qspv{splvkf!qpmof!sb{mjlf/!
Qphmfebknp!tbeb!gpsnvmv!jtqpe/
D7I23P3
[bs!pwbk!npmflvm!of!mjj!ob!npmflvmf!ipsnpob!ftusphfob!j!uftuptufspob@!\ub
qsfetubwmkb!ubk!npmflvm-!eb!mj!kf!up!kp|!kfebo!ipsnpo@!Pehpwpsjnp!penbi;
Up!kf!npmflvm!|f~fsb/!J{!qsjnfsb!pwb!usj!npmflvmb!lpkj!tv!j{hsb}foj!pe!fmf.
nfobub! jtuph! ujqb-! wfpnb! kf! kbtop! lpmjlp! tv! sb{opwstof! tvqtubodf! lpkf
npaf!eb!qspj{wfef!sb{mjlb!v!cspkv!bupnb/!Tb!kfeof!tusbof-!qptupkf!ipsnpoj
pehpwpsoj!{b!qpmof!lbsblufsjtujlf-!epl!tb!esvhf!tusbof-!qptupkj!|f~fs-!lbp
ptopwob!isbob/
55
^UDO ATOMA
56
\ub!cj!tf!ephpejmp!lbeb!cj!twblj!bupn!lpkj!tupkj
cmj{v!kfebo!ep!esvhphb!usfovuop!sfbhpwbp@
Vqsbwp!tnp!sflmj!eb!kf!dfp!twfnjs!gpsnjsbo!nf}vtpcojn
efktuwpn!bupnb!21:!sb{mjjuji!fmfnfobub/!Pwef!qptupkj!ufnb
lpkb!usfcb!eb!cvef!tqpnfovub/!Ub!ufnb!peoptj!tf!ob
pcbwf{op!jtqvokfokf!wfpnb!{obbkoji!vtmpwb!eb!cj!sfbldjkb
nphmb!eb!puqpof/!Ob!qsjnfs-!wpeb!tf!vwfl!of!gpsnjsb!lbe!tf
ljtfpojl!j!wpepojl!ob}v!cmj{v!kfebo!esvhphb-!j!hwpa}f!of!s}b!jn
ep}f!v!lpoublu!tb!wb{evipn/!Lbeb!cj!up!cjmp!ublp-!hwpa}f-!lpkf!kf!wstu
j!tkbkbo!nfubm-!usbotgpsnjtbmp!cj!tf!v!splv!pe!oflpmjlp!njovub!v!nflj!qsbi
pltjeb!hwpa}b/!Of!cj!ptubp!ojlblbw!nfubm!ob![fnmkj!j!qpsfebl!v!twfuv!wfpnb
cj!tf!j{nfojp/!Lbeb!cj!tf!bupnj!lpkj!tf!obmb{f!cmj{v!kfebo!esvhphb-!ob
pesf}fopk!ebmkjoj-!tkfejojmj!usfovuop!cf{!jtqvokfokb!pesf}foji
vtmpwb-!bupnj!ewf!sb{mjjuf!tvqtubodf!cj!nf}vtpcop!usfovuop
sfbhpwbmj/!V!upn!tmvbkv!cjmp!cj!ofnphv~f!bl!j!{b!wbt!eb
tfejuf!v!tupmjdj-!kfs!cj!bupnj!lpkj!gpsnjsbkv!tupmjdv!usfovuop
sfbhpwbmj!tb!bupnjnb!lpkj!gpsnjsbkv!wb|f!ufmp!j!wj!cjtuf
qptubmj!cj~f!j{nf}v!tupmjdf!j!pwflb!)"*/!Obsbwop-!v!ublwpn!twfuv-!ajwpu!of
cj!cjp!nphv~/!Lblp!kf!ublbw!jtipe!j{cfhovu@!Eb!ebnp!kfebo!qsjnfs;
npmflvmj!wpepojlb!j!ljtfpojlb!sfbhvkv!wfpnb!tqpsp!ob!tpcopk!ufnqfsbuvsj/
Up!{obj!eb!tf!wpeb!ob!tpcopk!ufnqfsbuvsj!gpsnjsb!wfpnb!tqpsp/!Jqbl-!lblp
ufnfqsbuvsb!tsfejof!sbtuf-!fofshjkb!npmflvmb!ublp}f!sbtuf!j!sfbldjkb!tf!vcs{b.
wb-!ublp!eb!tf!wpeb!{obbkop!csaf!gpsnjsb/!Njojnbmob!lpmjjob!fofshjkf
qpusfcob!eb!npmflvmj!nf}vtpcop!sfbhvkv!ob{jwb!tf!#blujwbdjpob!fofshjkb#/
Ob!qsjnfs-!eb!cj!npmflvmj!wpepojlb!j!ljtfpojlb!v!twpkpk!sfbldjkj!gpsnjsbmj
wpev-!okjipwb!fofshjkb!npsb!eb!cvef!wf~b!pe!blujwbdjpof!fofshjkf/
Eb!nbmp!sb{njtmjnp/!Blp!cj!ob![fnmkj!ufnqfsbuvsb!cjmb!nbmp!wj|b-!bupnj!cj
qsfcs{p!sfbhpwbmj-!|up!cj!voj|ujmp!sbwopufav!v!qsjspej/!Eb!kf!tvqspuop!ubop-!up
kftu!eb!kf!ufnqfsbuvsb!ob![fnmkj!ojab-!bupnj!cj!v!upn!tmvbkv!sfbhpwbmj
qsfwj|f!tqpsp-!|up!cj!qpopwp!qpsfnfujmp!sbwopufav!v!qsjspej/!J{!uphb!tf!npaf
{blmkvjuj!eb!kf!vebmkfoptu![fnmkf!pe!Tvodb!vqsbwp!pehpwbsbkv~b!{b
pesabwbokf!ajwpub!ob!okpk/!Jqbl-!ptfumkjwf!sbwopufaf!qpusfcof!{b!ajwpu!tf!uv
of!{bws|bwbkv/!Obhjc![fnmkjof!ptf-!okfob!nbtb-!qpws|job-!qspqpsdjkb!hbtp.
wb!v!bunptgfsj-!vebmkfoptu!j{nf}v![fnmkf!j!okfoph!tbufmjub!.!Nftfdb-!j
nophj!esvhj!gblupsj!npsbkv!eb!pvwbkv!qpuqvov!qsfdj{optu!v!twpkjn
tbeb|okjn!wsfeoptujnb!eb!cj!ajwj!pshboj{nj!nphmj!eb!qsfajwf/!Pwp
vlb{vkf!ob!jokfojdv!eb!twj!pwj!gblupsj!ojtv!nphmj!eb!tf!gpsnjsbkv!qsp.
hsftjwop-!qsptujn!tmvbkfn-!j!eb!tv!twj!tuwpsfoj!pe!tusbof!Uwpsdb-
Wmbtojlb!tvqfsjpsof!np~j-!lpkj!qp{obkf!twf!ptpcjof!ajwji!pshboj{bnb/
Vmphb!obvlf!uplpn!uji!qspdftb!kf!tbnp!v!upnf!eb!jnfovkf!{blpof
gj{jlf!lpkf!vpbwb/!Lblp!tnp!pckbtojmj!ob!qpfulv-!qsjmjlpn!qpkbwf
ublwji!gfopnfob-!qjubokb!lbp!|up!tv!#\ub#-!#Lblp#!j!#Ob!lpkj!objo#-
qptubkv!cf{obbkob/!Pop!|up!npafnp!eb!eptfhofnp!pwjn!qjub.
okjnb!tv!tbnp!efubmkj!wf~!qptupkf~ji!{blpob/!Hmbwob!qjubokb
lpkb!usfcb!eb!cvev!qptubwmkfob!tv!#[b|up#!j!#Lp!kf!tuwpsjp!ubk
{blpo#@!Pehpwps!ob!pwb!qjubokb!ptubkf!fojhnb!{b!obvojlf
lpkj!tf!tmfqp!wf{vkv!{b!twpkf!nbufsjkbmjtujlf!ephnf/
Ob!pwpn!nftuv-!ob!lpnf!nbufsjkbmjtuj!epmb{f!v!~pstplbl-
tmjlb!kf!wfpnb!kbtob!{b!ptpcv!lpkb!puwpsfojn!vnpn!j
twf|~v!qsbuj!ephb}bkf/!Ofqphsf|jwb!sbwopufab!v
twfnjsv-!lpkv!kf!ofnphv~f!pckbtojuj!lbp!tmvbkoptuj-
obtubmb!kf!pe!tusbof!Uwpsdb/
^UDO ATOMA
58
Voda - ~udesni molekul
Te~nost naro~ito odabrana za `ivot, "voda", pokriva dve tre}ine
na{e Zemlje. Tela svih `ivih organizama na Zemlji formirana su od
ove veoma specifi~ne te~nosti u odnosu koji varira izme|u
50%-95%. Od bakterija koje `ive u izvorima sa temperaturom blizu
ta~ke klju~anja vode, do nekih posebnih mahovina na lednicima
koji se tope, `ivot je prisutan svuda gde postoji voda, bez obzira na
kojoj temperaturi. ^ak se i u jednoj kapi vode koja visi sa lista posle
ki{e, pojavljuje hiljade mikroskopski `ivih organizama, koji se raz-
mno`avaju i umiru.
Kako bi Zemlja izgledala kada ne bi bilo vode? Svakako, svuda
bi bila pustinja. Postojali bi ambisi i stra{ne jame na mestima gde
su sada mora. Nebo bi bilo bez oblaka i imalo neobi~nu boju.
U stvari, vodi, osnovi `ivota na Zemlji, veoma je te{ko da se
formira. Prvo, zamislimo da se molekuli vodonika i kiseonika, koji
su sastojci vode, stave u staklenu posudu. Ostavimo ih u posudi
veoma dugo vremena. Ovi gasovi mogu jo{ uvek da ne formiraju
vodu ~ak i ako ostanu u posudi stotinama godina. ^ak i ako je
59
^UDO ATOMA
Ljtfpojl
Wpepojl Wpepojl
I31
Drugi korak na putu do materije: molekuli
61
Eb!wpeb!ofnb!ptpcjov!{bmf}jwbokb!pe
qpws|jof!qsfnb!eov-!wfmjlj!efp!npsb
cjp!cj!{bns{ovu!uplpn!kfeof!hpejof!j
ajwpu!v!npsv!cj!cjp!vhspafo/!
Drugi korak na putu do materije: molekuli
63
^UDO ATOMA
Npmflvmj!ob!qpws|joj!ufoptuj!jnbkv!tjmv!lpkb!ji!vtnfsbwb!v!vovusb|okptu/!Up
kf!qpws|jotlj!obqpo/!Po!pcf{cf}vkf!lpif{jpov!tjmv!j{nf}v!qpws|jotlji
npmflvmb!lpkb!kf!epwpmkop!wfmjlb!eb!tqsfj!eb!ophf!wpefof!cvcf!qspqbebkv/
Wjtpl!qpws|jotlj!obqpo!wpef!kf!ofpqipebo!{b!pewjkbokf!gj{jpmp|lji
qspdftb/37
64
Drugi korak na putu do materije: molekuli
65
^UDO ATOMA
postoje dva ili tri atoma u molekulu? Za{to se onda pojavljuju dva
razli~ita gasa? Pre nego {to odgovorimo na ta pitanja, bilo bi bolje
da vidimo kakve razlike postoje izme|u ta dva gasa.
Kiseonik (02) nalazi se u donjoj atomosferi i u procesu disanja
daje `ivot svim bi}ima. Ozon (03) je otrovan gas veoma neprijatnog
mirisa. Nalazi se u najvi{im slojevima atmosfere. Kada bismo morali
da udi{emo ozon umesto kiseonika, niko od nas ne bi pre`iveo.
14
3 4
2
Imps
13
Lblp!imps!voj|ubwb!p{po@
Imps! sfbhvkf! tb! p{popn-! qspj{wpef~j! npmflvm! ljtfpojlb! j! ijqpimpsbuoj! kpo
)PDm.*!)2*/!Pwbk!kpo!sfbhvkf!tb!bupnpn!ljtfpojlb!)3*!eb!cj!ptmpcpejp!tmpcp.
ebo!imps!)4*-!lpkj!npaf!eb!sfbhvkf!j!voj|uj!esvhj!npmflvm!p{pob/38
66
Drugi korak na putu do materije: molekuli
67
QJQFSJO
Qjqfsjo!kf!blujwoj!tbtupkbl!cfmph!j!dsoph
cjcfsb!)cpcjdf!uspqtlf!qv{bwjdf!Qjqfs
ojhsvn */!Dsoj!cjcfs!tf!epcjkb!ublp!|up!tf
qvtuj!eb!of{sfp!qmpe!gfsnfoujsb-!b!{bujn
tf!tv|j/!Cfmj!cjcfs!epcjkb!tf!vlmbokbokfn
lpajdf!j!nftobuph!efmb!{sfmji!cpcjdb!j
tv|fokfn!tfnfob/39
Qbsb.IJESPLTJGFOPM.3.CVUBOPO!j!KPOPO
Nf|bwjob!pwb!ewb!npmflvmb!qspj{wpej!wfpnb!qsj.
kbubo!njsjt/!Cvubopo!kf!npmflvm!vhmbwopn!pehpwp.
sbo!{b!njsjt!{sfmji!nbmjob/!Twfaj!njsjt!ufl!vcsboph
wp~b!efmpn!obtubkf!vtmfe!kpopob-!lpkj!kf!ublp}f
pehpwpsbo!{b!njsjt!qplp|foph!tfob!j!mkvcjjdf/
Kpopo!kf!njsjtoj!tbtupkbl!vmkb!mkvcjjdf/3:
GVSJMNFUBOFUJPM
Pwbk!npmflvm!kf!kfebo!pe!poji
lpkj!tv!pehpwpsoj!{b!njsjt!lbgf/
Tujnvmbujwop!efktuwp!lbgf!obtuv.
qb!efktuwpn!lpgfjob/!Cpkb!qsaf.
oji!{sob!lbgf!obtubkf!vhmbwopn
{cph!ifnjktlf!sfbldjkf!lpkb!tf
kbwmkb!lbeb!tf!{bhsfwbkv!pshbo.
tlf!tvqtubodf!lpkf!tbesaf!b{pu/
Qsjwsfnfop!{bspcmkfoj!v!plwjsv
{sob!obmb{f!tf!npmflvmj!pehpw.
psoj!{b!njsjt!j!tujnvmbdjkv/41
c .LFSBUJO
Twjmb!kf!vpcjbkfop!jnf!c.lfsbujob-
{b!pwstmv!ufoptu!lpkv!j{mvvkf!wfmj.
lj!cspk!jotflbub!j!qbvlpwb-!pe!lpkji
kf!obkwsfeojkb!j{mvfwjob!twjmfof
cvcf!.!hvtfojdf!twjmfoph!mfqujsb/!Up
kf!qpmjqfquje!lpkj!tf!vhmbwopn!tbt.
upkj!pe!hmjdjob-!bmbojob!j!nbokji
lpmjjob!esvhji!bnjopljtfmjob/
Npmflvmj!c.lfsbujob!of!gpsnjsbkv
{bwpkojdv<!vnftup!uphb-!poj!mfaf!ob
wsiv-!kfebo!qsflp!esvhph-!kfs!ublp
ebkv!wstuf!qmpf!wf{boji!bnjop.
ljtfmjob-!tb!hmjdjojnb!lpkj!tf!kbwmkbkv
tbnp!ob!kfeopk!tusboj!qmpf/!Qmpf
tupkf!ob!wsiv!esvhji/!Pwb!qsptupsob
tusvluvsb!ptf~b!tf!lbeb!epejsofuf
hmbulv!qpws|jov!twjmf/42
^UDO ATOMA
70
Drugi korak na putu do materije: molekuli
[to se ti~e drugih bi}a, neka jedu samo travu, a neka razli~itu
hranu. Naravno, nijedna od njih ne miri{e lepo, niti ima dobar
ukus. ^ak i da imaju, to ne zna~i mnogo tim bi}ima, po{to nema-
ju svest u smislu u kome to imaju ljudska bi}a. Mi bismo tako|e
mogli da se hranimo samo jednim tipom ishrane. Da li ste ikada
razmi{ljali koliko bi obi~an i bezukusan va{ `ivot bio ako biste
morali da jedete jednu vrstu hrane celoga `ivota i pijete samo
vodu? Prema tome, ukus i miris su, kao i svi drugi blagoslovi, le-
pote koje nam je dao Tvorac. Odsustvo samo ova dva ~ula u~inilo
bi ljudski `ivot prili~no tmurnim.
71
Q P H M BW M K F ! 5
BUPNJ!LPKJ!QPTUBKV!AJWJ
o sada smo govorili o atomima i o tome kako nastaje
73
^UDO ATOMA
Eb!mj!nphv!nbufsjkbmj!.!lbp!|up!tv!qmbtujlb-!bmvnjojkvn!j!fmjl-!lpkj!tf!wjef!hpsf!.!eb!mfuf@
Of/!Of!nphv!eb!mfuf!bl!j!blp!tf!tubwf!{bkfeop!ob!jtup!nftup/!Bwjpo!kf!qspj{wpe!obt.
ubp!tmbhbokfn!sb{mjjuji!efmpwb-!pe!lpkji!ojkfebo!ofnb!tqptpcoptu!eb!mfuj-!qp!qptfc.
opn!qmbov!j!v{!wp}tuwp!joufmjhfodjkf/!Tqptpcoptu!mfufokb!tf!of!j{wpej!oj!j{!bmvnjojkvnb-
oj! j{! qmbtujlf-! oj! j{! cfo{job/! Ptpcjof! pwji! tvqtubodj! tv! wbaof-! bmj! tqptpcoptu! mfufokb
nphv~f! kf! ptuwbsjuj! tbnp! tqbkbokfn! uji! tvqtubodj! j{wbosfeojn! pcmjlpwbokfn! j
joufmjhfouojn!vqsbwmkbokfn/!Ajwj!tjtufnj!ojtv!oj|ub!esvhbjkj/!Ajwb!~fmjkb!gpsnjsb!tf!sbt.
qpsf}jwbokfn! ofajwji! bupnb! efmpwbokfn! obspjuph! ej{bkob-! v{! wp}tuwp! okfoph
Tuwpsjufmkb/
74
Atomi koji postaju `ivi
75
^UDO ATOMA
Pjhmfeob! kf! cftnjtmjdb! hpsokfh! dsufab/! Twblp! ebobt! {ob! eb! tf! lbnfokf! v
qsjspej! of! usbotgpsnj|f! tqpoubop! v! abcf! jmj! sjcf/! J{wbo! twblf! tvnokf-
ofnphv~f!kf!eb!tf!ajwpu!gpsnjsb!pe!ofajwf!nbufsjkf/!Pwp!qpcjkb!ufpsjkv!fwpmv.
djkf!lpkb!uwsej!eb!kf!ajwpu!tmvbkop!obtubp!j{!ofajwf!nbufsjkf/
76
Atomi koji postaju `ivi
Qsfnb! uwseokj! ufpsjkf! fwpmvdjkf-! bupnj! tv! tf! tmvbkop! gpsnjsbmj! j! usbot.
gpsnjtbmj! v! vojwfs{jufutlf! qspgftpsf-! b! {bujn! tbnj! tfcf! qptnbusbmj! fmfl.
uspotljn!njlsptlpqjnb-!uwsef~j!eb!tv!tmvbkop!obtubmj/!Cf{!tvnokf-!ublwb
uwseokb!of!cj!cjmb!vcfemkjwb!bl!oj!{b!nbmp!efuf/
77
^UDO ATOMA
78
Atomi koji postaju `ivi
79
^UDO ATOMA
EOL!npmflvm!lpkj
tbesaj!qpuqvov
jogpsnbdjkv!p
ajwjn!~fmjkbnb!v
tbws|fop!|jgsp.
wbopn!tjtufnv-
jnb!wfpnb!tmp.
afov!tusvluvsv/
Ofqphsf|jwb
tusvluvsb!pwph
npmflvmb!qpu.
qvop!qpoj|ubwb
uwseokv!fwpmv.
djpojtub!eb!kf!po
gpsnjsbo!qsptujn
tmvbkfn/
80
Atomi koji postaju `ivi
81
^UDO ATOMA
82
Atomi koji postaju `ivi
83
Q P H M BW M K F ! 6
NP^!BUPNB
ada znamo kako atomi, gradivni blokovi celog svemira i
85
Ofvuspo
Vsbo.346
Pre nego
{to detaljnije
analiziramo ovu
silu, razmislimo. Kako
mo`e tako ogromna sila
da ispuni tako mali prostor?
Ta sila otkrivena je posle vi{e
godina istra`ivanja koje je obavljalo
vi{e hiljada ljudi. Kada se ta sila ne
dira, ona nikome ne nanosi {tetu, ali
~ovekovim delovanjem mo`e u svakom
trenutku da postane sila koja ubija milione.
Dva tehni~ka procesa koje poznajemo kao "fisiju"
i "fuziju" osloba|aju tu izvanrednu silu iz jezgra atoma,
koja mo`e da ugrozi `ivote miliona ljudi. Iako na prvi pog-
led izgleda kao da se te reakcije odigravaju u jezgru atoma,
one, u stvari, uklju~uju sve komponente atoma. Proces poznat kao
fisija je nuklearna reakcija u kojoj se atomsko jezgro deli na frag-
mente, a reakcija zvana fuzija je reakcija spajanja dva jezgra delo-
vanjem velike sile. U oba slu~aja osloba|a se velika koli~ina energi-
je.
Fisija
Fisija je nuklearna reakcija u kojoj se atomsko jezgro, koje se dr`i
zajedno najja~om silom u svemiru - "jakom nuklearnom silom",
cepa na fragmente. Glavni materijal kori{}en u fisionim eksperi-
mentima je "uran", jer je atom urana jedan od najte`ih. Drugim
re~ima, on ima puno protona i neutrona u jezgru.
U fisionim eksperimentima, nau~nici ispaljuju neutron prema
jezgru urana pri velikoj brzini. U tom slu~aju nastupa veoma zani-
86
Cbsjkvn.253
Ofvuspo
Gjtjkb!kf!sfbldjkb!v
lpkpk!tf!bupntlp
kf{hsp!dfqb!ob
gsbhnfouf/!Lbp
|up!kf!qsjlb{bop
ob!tmjdj-!bupn
vsbob.346!qpt.
ubwmkb!tf!eb!tf
tvebsj!tb!ofv.
uspopn!j!dfqb!tf
gpsnjsbkv~j!bupn
lsjqupob.:3!j!cbsj.
kvnb.253/!Lbp
Ofvuspo sf{vmubu!uph!tv.
ebsb-!hbnb!{sbdj
ublp}f!tf!ptmp.
Lsjqupo.:2 cb}bkv!v!pcmjlv
fofshjkf/
87
^UDO ATOMA
88
Mo} atoma
Fuzija
Nuklearna fuzija je, potpuno suprotna pojava od fisije, proces
spajanja dva laka jezgra i formiranje te`eg jezgra, kao i kori{}enje
energije vezivanja koja se tada osloba|a. Me|utim, veoma je te{ko
da se to na kontrolisan na~in ostvari. To je zbog toga {to jezgra nose
pozitivna elektri~na naelektrisanja i sna`no se odbijaju jedna od
drugih, ako su prinu|ena da budu u blizini. Prema tome, treba
iskoristiti dovoljno jaku silu da nadvlada odbojnu silu koja postoji
izme|u njih da bi i oni bili primorani da se spoje. Ta potrebna
kineti~ka energija ekvivalentna je temperaturi od 20-30 miliona ste-
peni.38 Ovo je izuzetno visoka temperatura i nijedan ~vrst materijal
koji se koristi kao nosilac ~estica, koje }e biti uklju~ene u reakciju
fuzije, ne mo`e da toleri{e tu temperaturu. To jest, ne postoji me-
hanizam na Zamlji koji je sposoban da oslobodi tu fuziju osim
toplote atomske bombe.
Mnogi nau~nici smatraju da se reakcija fuzije neprestano odigra-
va u Suncu. Po njima, toplota i svetlost koji dolaze sa Sunca rezul-
tat su prelaska vodonika u helijum, pri ~emu se osloba|a energija,
89
Ovlmfbsob!gv{jkb-!tvqspuop!pe!gjtjkf-!kftuf!qspdft!tqbkbokb!ewb!mblb!kf{hsb!eb!tf
gpsnjsb!ufaf!kf{hsp!j!lpsj|~fokf!fofshjkf!wf{jwbokb!lpkb!tf!ubeb!ptmpcb}b/!Kf{hsb
v!{wf{ebnb!gv{jpoj|v!lbeb!tf!tvebsf/!Opwb!kf{hsb!ubeb!tf!gpsnjsbkv-!j!ofvusjoj-
qp{juspoj-!ofvuspoj-!qspupoj!j!esvhf!tvcbupntlf!ftujdf!ptmpcb}bkv!tf!lbp
fofshjkb/!Tnbusb!tf!eb!tv!j{wps!wfmjlf!fofshjkf!v!{wf{ebnb!uf!ovlmfbsof!gv{jkf/!
Ofvusjop
Qp{juspo
Sfbldjkb
qspupob
Ifmjkvn
4
Ifmjkvn
5
Ifmjkvn
4
91
^UDO ATOMA
Tupujof!ijmkbeb!mkvej!j{hvcjmp!kf!ajwpu!v!splv!pe!oflpmjlp!tflvoej-!ptmpcb}bokfn
np~j!tblsjwfof!v!kf{hsv!bupnb/
Fltqmp{jkb!kf
ptubwjmb!usbkof
usbhpwf/
Ovlmfbsob!oftsf~b!lpkb!tf!pejhsbmb!v!fsopcjmktlpn!sfblupsv!2:97/!hpejof!ptubwjmb!kf
usbkof!qptmfejdf!ob!mkvejnb!j!ptubmjn!ajwjn!pshboj{njnb/!Obvojdj!lbav!eb!~f!uj!fgfluj
usbkbuj!kp|!41.51!hpejob/!J{ws|fob!tv!nfsfokb!tb!djmkfn!eb!tf!tqsfj!ovlmfbsop!dvsfokf-
bmj! pob! ojtv! cjmb! vtqf|ob/! Ebobt! tf! ws|f! jtusbajwbokb! {b! fmjnjojtbokf! |ufuoji! fgflbub
{sbfokb/
94
Ptubdj!{sbfokb!sbtvuj!tv!qp!wfmjlpk!pcmbtuj!lbp
sf{vmubu!tobaoji!!wfuspwb!gpsnjsboji!qptmf
fltqmp{jkf!lpkj!tv!{b!tpcpn!ptubwjmj!
tmjlv!ufsfob!qplsjwfoph!!
tmpkfn!qfqfmb/
- 2 sekunde
posle eksplozije...
Svetle}a masa i vazduh koji je okru`uje
formiraju vatrenu loptu. Toplota koja se osloba|a iz
te vatrene lopte, ~ija je povr{ina jo{ uvek krajnje vrela i koja
svetli ja~e nego Sunce, dovoljno je mo}na da zapali zapaljive mate-
rijale u okviru oblasti pre~nika 4-5 km. Zra~enje vatrene lopte mo`e
da izazove nepopravljivo o{te}enje ~ula vida. U tom trenutku,
udarni talas koji se kre}e velikom brzinom, razvija se oko te lopte.
- 6 sekundi posle eksplozije...
Udarni talas poga|a Zemlju i prouzrokuje prva mehani~ka
o{te}enja. Ovaj talas stvara mo}an vazdu{ni pritisak, ~iji se inten-
zitet smanjuje udaljavanjem od centra eksplozije. ^ak i oko 1,5 km
od te ta~ke, dodati pritisak je dva puta ve}i od normalnog atmos-
ferskog pritiska. [ansa da ljudi pre`ive delovanje ovog pritiska je
1%.
- 13 sekundi posle eksplozije...
Udarni talas rasprostire se preko povr{ine Zemlje, pra}en
eksplozijom stvorenom preme{tanjem vazduha koji se pretvorio u
vatrenu loptu. Ova eksplozija rasipa se du` povr{ine Zemlje brzi-
nom od 300-400 km/h.
Vatrena lopta u me|uvremenu se ohladila, njena zapremina
smanjila. Po{to je lak{a od vazduha, ona po~inje da se podi`e. Ovo
kretanje navi{e prouzrokuje promenu smera vetra na Zemlji koji
95
[sbfokf
J{hvcmkfoj
fmfluspo
Epcjkfoj
- 2 minuta posle eksplozije...
Ofhbujwoj!kpo fmfluspo Oblak u obliku pe~urke sada je
[sbfokf! npaf! eb! qspv{splvkf! wfpnb dostigao visinu od 12.000 m. To je
p{cjmkof! |ufuf-! gpsnjsbkv~j! qp{jujwof! kpof donja granica stratosferskog Zem-
lbeb! qphpej! j! vlmpoj! fmfluspof! tb! tqp.
mkb|okf! qpws|jof! bupnb/! Fmflupsoj! gpsnj. ljinog omota~a. Vetrovi koji duvaju
sbkv!ofhbujwof!kpof!wf{jwbokfn!{b!esvhf na ovim visinama prouzrokuju da
ofvusbmof!bupnf/
se oblak u obliku pe~urke raspe, a
sastojci oblaka (uglavnom radioaktivni ostaci) ra{ire po atmosferi.
Kako ovi radioaktivni ostaci sadr`e veoma sitne ~estice, oni mogu
da se podignu do vi{ih slojeva atmosfere. Pre nego {to padnu na
Zemlju, ti ostaci nekoliko puta mogu da naprave krug oko Zemlje
uz pomo} vetrova koji duvaju u gornjim slojevima atmosfere. Tako
se radioaktivni ostaci mogu rasuti {irom sveta.
96
Mo} atoma
97
[BLMKV_BL
98
Zaklju~ak
onda, koji od va{ih atoma usmerava koji, a koji atom usmerava {ta?
Da li atomi va{eg mozga koji nisu ni{ta razli~itiji od drugih atoma,
kontroli{u druge? Ako pretpostavimo da su atomi va{eg mozga
direktori, onda moramo da odgovorimo na slede}a pitanja:
- Ako su svi atomi koji formiraju mozak direktori, kako, i na
~emu zasnovano, donose svoje odluke?
- Kako milijarde atoma koji formiraju mozak me|usobno
sara|uju?
- Za{to se nijedan atom, od milijarde drugih atoma, ne suprot-
stavi odluci koja je doneta?
- Kako atomi me|usobno komuniciraju?
Uzimaju}i u obzir ova pitanja, o~igledno je nelogi~no zaklju~iti
da su svi od milijarde atoma, od kojih je formiran mozak - direk-
tori.
Prema tome, da li je pravilno smatrati da je samo jedan od mi-
lijarde atoma direktor, a da su ostali njegovi sledbenici? Ako veru-
jemo da je samo jedan atom direktor, onda su pitanja koja nam
padaju na pamet slede}a:
- Koji je atom direktor i ko je izabrao taj atom?
- Gde je u mozgu taj atom?
- [ta razlikuje taj atom od drugih?
- Za{to se drugi atomi bezuslovno pokoravaju tom atomu?
Pre nego {to odgovorimo na ova pitanja, napominjemo jo{ jednu
stvar: pretpostavljeni atom direktor je tako|e na~injen od drugih
~estica. Za{to i kako se te ~estice spajaju da bi formirale taj atom
koji je direktor? Ko kontroli{e te ~estice? Po{to postoji jo{ jedna volja
koja usmerava te ~estice, koliko bi ispravno bilo braniti tvrdnju da
je taj atom direktor?
Na ovom mestu, tvrdnja da jedan od atoma koji formiraju na{
mozak mo`e da bude atom direktor neizbe`no se opovrgava. Kako
bezbrojni atomi u svemiru u savr{enom skladu nastavljaju svoje
postojanje, dok su ljudi, `ivotinje, biljke, zemlja, vazduh, voda,
predmeti, planete, prostor i sve oko nas sa~injeni od atoma? Koji od
99
^UDO ATOMA
100
MJUFSBUVSB 18. Jean Guitton, Dieu et la Science: Vers Le
Metarealisme, Paris: Grasset, 1991, p. 5.
19. Martin Sherwood & Christijne Sulton, The
1. Stephen Hawking's A Brief History of Time
Physical World, Oxford University Press,
A Reader's Companion (Edited by
1988, p. 81.
Stephen Hawking; pripremio Gene
20. Martin Sherwood & Christijne Sulton, The
Stone), New York, Bantam Books, 1982,
Physical World, Oxford University Press,
p. 62-63.
1988, p. 82.
2. Henry Marganeau, Roy Abraham Vargesse,
21. Martin Sherwood & Christijne Sulton, The
Cosmos, Bios, Theos, La Salla IL: Open
Physical World, Oxford University Press,
Court Publishing, 1992, p. 241.
1988, p. 79.
3. H. P. Lipson, "A Physicist Looks at
22. L. Vlasov, D. Trifonov, 107 Stories About
Evolution", Physics Bulletin, vol. 138,
Chemistry, 1977, p. 117.
1980, p. 138.
23. L. Vlasov, D. Trifonov, 107 Stories About
4. Taskin Tuna, Uzayin Sirlari (Tajne svemira),
Chemistry, 1977, p. 118.
Bogazici Yainlari, p. 185.
24. David Burnie, Life, Eyewitness Science,
5. Hugh Ross, The Creator and the Cosmos,
London: Dorling Kindersley, 1996, p. 8.
How Great Scientific Discoveries of the
25. Nevil V. Sidgwick, The Chemical Elements
Century Reveal God, Colorado:
and Their Compounds, vol. 1, Oxford:
NavPress, Revised Edition, 1995, p. 76.
Oxford University Press, 1950, p. 490.
6. Michael Denton, Nature's Destiny: How The
26. Martin Sherwood & Christine Sulton, The
Laws of Biology Reveal Purpose in the
Physical World, Oxford University Press,
Universe, The New York: The Free Press,
1988, p. 30.
1998, pp. 12-13.
27. Structure of Matter, The Time Inc. Book
7. Paul Davies, The Accidental Universe,
Company, 1992, p. 76.
Cambridge: Cambridge University Press,
28. P. W. Atkins, Molecules, Scientific
1982, Foreword.
American Library, p. 115.
8. Jean Guitton, Dieu et la Science: Vers Le
29. P. W. Atkins, Molecules, Scientific
Metarealisme, Paris: Grasset, 1991, p. 62.
American Library, p. 128.
9. Jean Guitton, Dieu et la Science: Vers Le
30. P. W. Atkins, Molecules, Scientific
Metarealisme, Paris: Grasset, 1991, p. 62.
American Library, p. 130.
10. Jean Guitton, Dieu et la Science: Vers Le
31. P. W. Atkins, Molecules, Scientific
Metarealisme, Paris: Grasset, 1991, p. 62.
American Library, p. 93.
11. Umit Simsek, Atom, Yeni Asya Yayinlari,
32. Henry M. Morris, Impact No. 111,
1995, p. 7.
September 1982.
12. Taskin Tuna, Uzayin Otesi (Iznad svemi-
33. Carl Sagan, Cosmos, Random House,
ra), Bogazici Yayinlari, 1995, p. 53.
April 1983, p. 24.
13. Jean Guitton, Dieu et la Science: Vers Le
34. C. D. Darlington, Evolution for Naturalists,
Metarealisme, Paris: Grasset, 1991, p. 62.
(NY, John Wiley, 1980), p. 24
14. Taskin Tuna, Uzayin Otesi (Iznad svemi-
35. Dr. Gary Parker, Impact No: 62, August
ra), Bogazici Yayinlari, 1995, p. 52.
1978.
15. David Filkin, Stephen Hawking's Universe:
36. Jean Guitton, Dieu et la Science: Vers Le
The Cosmos Explained, Basic Books,
Metarealisme, Paris: Grasset, 1991, p. 62.
October 1998, pp. 143-144.
37. Michael Behe, Darwin's Black Box, Free
16. Richard Feynman, The Character of
Press, 1996, p. x.
Physical Law, The M.I.T. Press, March
38. Thema Larousse, Tematik Ansiklopedi
1967, p. 128.
Bilim ve Teknoloji (Enciklopedija nauke i
17. Richard Feynman, The Character of
tehnologije), p. 300.
Physical Law, The M.I.T. Press, March
1967, p. 129.
101
O AUTORU
Autor, koji pi{e pod pseudonimom Harun Jahi, ro|en
je 1956. u Ankari. Studirao je umetnost i filozofiju na
univerzitetima u Instanbulu. Od 1980, autor je objavio
mno{tvo knjiga i nau~nih radova i postao jedan od
vode}ih svetskih pisaca na polju nau~ne debate
stvaranje ili evolucija. Njegova dela su prevedena na
vi{e svetskih jezika. Vi{e informacija o radu autora
mo`e se dobiti na veb sajtu: www.harunyahya.com