Sveuilite J. J.

Strossmayera u Osijeku
Odjel za matematiku
Sveuilini diplomski studij matematike: Financijska matematika i
statistika

Ivana Bacelj
Beskonana Galoisova teorija

Diplomski rad

Osijek, 2015.
 Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku
Odjel za matematiku
Sveuilini diplomski studij matematike: Financijska matematika i
statistika

Ivana Bacelj
Beskonana Galoisova teorija

Diplomski rad

Mentor: doc.dr.sc. Ivan Mati

Osijek, 2015.
Sadraj
Saetak

1 Uvod 1

2 Klasina Galoisova teorija 2

2.1 Osnovni pojmovi teorije proirenja polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
2.2 Galoisova grupa proirenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.3 Separabilna i normalna proirenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.4 Fundamentalni teorem Galoisove teorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

3 Beskonana Galoisova teorija 24

3.1 Uvodna razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.2 Topoloki prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3.3 Prokonane grupe i Krullova topologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.4 Fundamentalni teorem beskonane Galoisove teorije . . . . . . . . . . . . . . 44

4 Apsolutna Galoisova grupa 49

5 Zakljuak 52

ivotopis 53

Literatura 54
 Saetak

U ovom radu upoznat emo se s jednim od kljunih podruja apstraktne algebre: Galo-
isovom teorijom. Iako je Galois originalno koristio grupe permutacija, ovaj rad baziran je
na modernom pristupu razvijenom od strane Richarda Dedekinda, Leopolda Kroneckera i
Emila Artina koji ukljuuje prouavanje automorfizama proirenja polja. Glavni dio ovog
rada podijeljen je na tri poglavlja, pri emu se prvo poglavlje bavi klasinom Galoisovom
teorijom, a na kraju kojeg je obraen osnovni rezultat: fundamentalni teorem. Pokazalo se
da bijektivna korespondencija obuhvaena ovim teoremom ne vrijedi u sluaju beskonanih
proirenja te smo stoga u iduem poglavlju razvili snane matematike alate koji su nam
omoguili pogodnu generalizaciju. Na samom kraju rada smo se jo samo ukratko osvrnuli
na pojam apsolutne Galoisove grupe.

Kljune rijei

beskonana Galoisova teorija, inverzni limes, prokonane grupe, apsolutna Galoisova grupa

Abstract

In this paper we will introduce one of the key areas of abstract algebra: Galois theory.
Although Galois originally used groups of permutations, this paper is based on modern
approach developed by Richard Dedekind, Leopold Kronecker and Emil Artin which involves
studying automorphisms of field extensions. Main part of the paper is divided into three
sections, whereby the first section deals with classical Galois theory, and at the end of which
is presented main result: fundamental theorem. It turned out that bijective correspondence
described in this theorem is no longer valid in the case of infinite extensions so in the next
section we developed powerful mathematical tools which enabled us suitable generalization.
At the end of the work we briefly discussed the concept of absolute Galois group.

Key words

infinite Galois theory, inverse limit, profinite groups, absolute Galois group
1 Uvod
Kako bismo se motivirali za prouavanje Galoisove teorije, promatramo kvadratnu jednadbu
oblika
aX 2 + bX + c = 0, a 6= 0.
Jo je od davnina poznata jednostavna formula za njena rjeenja:

b b2 4ac
x1,2 = .
2a
Manje poznate i openito kompliciranije formule od prethodne za rjeenja polinomijalnih
jednadbi treeg stupnja, poznate kao Cardanove formule, i jednadbi etvrtog stupnja ot-
krivene su tijekom renesanse i prezentirane u knjizi Ars Magna. Ono to je zajedniko ovim
formulama je injenica da se rjeenja mogu izraziti algebarski koristei samo koeficijente da-
nog polinoma i algebarske operacije mnoenja, zbrajanja, oduzimanja, dijeljenja i vaenja
n-tog korijena. Stoga je u to doba bilo za oekivati da e sline formule i za jednadbe
vieg stupnja ubrzo biti otkrivene. Meutim, tek u 19. stoljeu dolo je do neoekivanog
zakljuka. Naime, Abel je otkrio da takva formula uope ne postoji.

Galoisova teorija, nazvana prema francuskom matematiaru varisteu Galoisu, smatra

se jednim od najelegantnijih i najfascinantnijih podruja matematike, a njen je nastanak
motiviran upravo prethodno opisanim problemom, dakle traenjem odgovora na pitanje za-
to ne postoji formula za izraunavanje korijena polinoma petog ili vieg stupnja koristei
samo koeficijente danog polinoma i osnovne algebarske operacije. Galois je postavio odnos
izmeu dva potpuno razliita matematika objekta i njihovih svojstava te je tako omoguio
iitavanje svojstava jednog objekta preko onih koja pripadaju korespondirajuem objektu.
Tijekom 19. stoljea istaknuti matematiari poput Liouvillea, Jordana i Dedekinda posvetili
su znatan napor na razumijevanje i razvijanje teorije koju je Galois predstavio u svojim ra-
dovima postavljajui time temelje teorije grupa. Tijekom perioda tog prouavanja fokus se
postupno s prouavanja polinoma prebacio na proirenja polja sve dok se Galoisova teorija
nije ustalila u obliku u kojem ju danas poznajemo.

1
2 Klasina Galoisova teorija
2.1 Osnovni pojmovi teorije proirenja polja
U ovom potpoglavlju osvrnut emo se na osnovne definicije i rezultate teorije proirenja
polja koji e nam biti potrebni za daljnje razumijevanje rada. Polje je komutativan prsten
(K, +, ) s jedinicom u kome svaki nenul element ima multiplikativan inverz.

U teoriji grupa obino je naglasak na traenju podgrupa dane grupe, dok je u teoriji polja
uglavnom obratno; kreemo od odreenog polja i promatramo druga polja koja ga sadre.
Jedan od razloga zato bismo to mogli raditi je potraga za korijenima polinoma P K[X]
koji se ne nalaze u K. Ako su K, L polja te K L, kaemo da je L proirenje polja K.
Kako na neki nain izmjeriti koliko je veliko to proirenje? Pokazalo se da je dobar nain
promatranja veliine proirenja dimenzija vektorskog prostora. Naime, ako je L proirenje
polja K, u tom sluaju L moemo promatrati kao vektorski prostor nad poljem K te ako je
taj vektorski prostor konanodimenzionalan, kaemo da je L konano proirenje polja K, a
prirodan broj dimK L zovemo stupanj proirenja i oznaavamo [L : K]. U suprotnom kaemo
da je L beskonano proirenje polja K i piemo [L : K] = . Klasina Galoisova teorija
bavi se samo konanim proirenjima.

Primjer 2.1. Najjednostavniji i intuitivno jasan primjer proirenja polja je polje komplek-
snih brojeva C koje je proirenje polja realnih brojeva R stupnja [C : R] = 2 (baza {1, i}).
Polje realnih brojeva R je beskonano proirenje polja racionalnih brojeva Q. Naime, kako je
Q prebrojiv, tada je i svaki konanodimenzionalan vektorski prostor nad Q takoer prebrojiv
pa kada bi R bilo konano proirenje polja Q, slijedilo bi da je R prebrojiv to je kontradikcija
s neprebrojivou skupa R.

Neka je L proirenje polja K. Za L s K[] oznaavamo najmanji potprsten od L koji

sadri i K i . Kako je K[] potprsten od L, K[] mora sadravati i sve potencije n , n > 0,
te sve K-linearne kombinacije tih potencija, tj. ako je K[], se moe zapisati u obliku

= a0 + a1 + . . . + an n , a0 , a1 , . . . , an K,

odakle je vidljivo da je K[] = {P () : P K[X]}. Slino, s K() oznaavamo najmanje

potpolje od L koje sadri i K i . Prsten K[] je oito integralna domena. Ako identiko
preslikavanje 7 shvatimo kao unitalni monomorfizam prstena K[] u polje L, znamo
da postoji njegovo jedinstveno proirenje s polja razlomaka od K[] u polje L. Kako je
K() najmanje potpolje od L koje sadri (K[], to proirenje je izomorfizam)polja razlomaka
P ()
prstena K[] na polje K(), tj. K() = : P, Q K[X], Q() 6= 0 .
Q()

2
 Takoer, ako je L proirenje polja K te S L, s K(S) oznaavamo najmanje potpolje
od L koje sadri K i S. Preciznije, K(S) je presjek svih potpolja od L koja sadre K S.
Za polje L kaemo da je konano generirano proirenje polja K ako postoji n N i elementi
1 , . . . , n L takvi da je L = K(1 , . . . , n ). Ako je proirenje L polja K generirano samo
jednim elementom , tj. L = K(), kaemo da je L jednostavno proirenje polja K, a
nazivamo primitivan element. Analogno gornjem razmatranju, moe se pokazati tvrdnja
idue propozicije.
Propozicija 2.1. Neka je L proirenje polja K te 1 , . . . , n L. Tada je
n o
K[1 , . . . , n ] = P (1 , . . . , n ) : P K[X1 , . . . , Xn ]
te
( )
P (1 , . . . , n )
K(1 , . . . , n ) = : P, Q K[X1 , . . . , Xn ], Q(1 , . . . , n ) 6= 0 .
Q(1 , . . . , n )
Propozicija 2.2. Neka je L proirenje polja K te S L. Ako je L(S), onda je
K(1 , . . . , n ) za neke 1 , . . . , n S. Stoga je
[n o
K(S) = K(1 , . . . , n ) : 1 , . . . , n S ,
pri emu se u uniji uzimaju svi konani podskupovi skupa S.
Za dokaz pogledati ([9] Poglavlje 1, str. 6, Propozicija 1.10).
Vratimo se na sluaj jednostavnog proirenja K(). Postavlja se pitanje postoje li slua-
jevi u kojima moemo nekako drugaije prikazati K(). Znamo da su 1, , 2 , 3 . . . svakako
elementi polja K(). Zanima nas postoji li moda neka potencija elementa nakon koje
vie potencije postaju nepotrebne. Da bismo dali odgovor na to pitanje, uvedimo prvo slje-
dee definicije. Za element L kaemo da je algebarski nad K ako postoji nekonstantan
polinom P K[X] takav da je P () = 0. Primijetimo da ako je algebarski nad poljem
K, onda je algebarski nad svakim proirenjem L polja K. Ako nije algebarski, kaemo da
je transcendentan. Ove dvije mogunosti vode sasvim razliitim konstrukcijama.

Primjer 2.2. Kako je 2 korijen polinoma P Q[X], P (X) = X 2 2, 2 je algebarski
element nad Q. Moe se pokazati da su elementi i e transcendentni nad Q.
Ako je algebarski nad K, definiramo I = {Q K[X] : Q() = 0}. Lako se vidi da
je I ideal u K[X]. Kako je K polje, K[X] je domena glavnih ideala pa postoji jedinstven
normiran polinom K[X] takav da je I = ( ) = {P : P K[X]}. Polinom naziva
se minimalni polinom elementa . Potpuno je jasno da minimalni polinom elementa ovisi o
baznom polju. Primjerice, promotrimo li Primjer 2.2, oito je da je polinom X 2 2 minimalni

polinom elementa 2 nad Q, dok je minimalni polinom istog elementa nad R jednak X 2.
Openito vrijedi (X) = X ako i samo ako K. Sljedea propozicija daje pregled
nekih od osnovnih svojstava minimalnog polinoma.

3
Propozicija 2.3. Neka je L proirenje polja K te minimalni polinom elementa L
algebarskog nad K. Tada vrijedi:

(i) Ako je P K[X] takav da je P () = 0, onda dijeli P .

(ii) Ako je P K[X] nekonstantan polinom takav da je P () = 0, onda je deg degP .

(iii) je ireducibilan u K[X].

(iv) je jedini normiran ireducibilan polinom u K[X] kome je korijen.

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 83).

Promatranu problematiku moemo razmotriti na jo jedan nain u vidu preslikavanja.

Za element L definiramo preslikavanje : K[X] L na sljedei nain:

(P ) = P ().

Kako znamo da za sve P, Q K[X] vrijedi (P + Q)() = P () + Q() te (P Q)() =

P ()Q(), vidimo da je homomorfizam prstena ija je jezgra upravo prije promatrani
ideal I = {Q K[X] : Q() = 0}. Sada je oito da je algebarski nad K ako i samo ako
je monomorfizam.

Teorem 2.1. Neka je L proirenje polja K, L algebarski nad K te neka je minimalni

polinom elementa stupnja deg = m. Tada je K[] = K() = {P () : P K[X], degP
m 1}, tj. K()
= K[X]/( (x)). Nadalje, {1, , 2 , . . . , m1 } je baza vektorskog prostora
K() nad K. Posebno, [K() : K] = deg .

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 83, Teorem 4.2). Prethodni teorem zapravo
govori da ako je element algebarski nad K, onda se svaki element iz K() moe dobiti
kao K-linearna kombinacija elemenata 1, , . . . , m1 . Kao direktnu posljedicu prethodnog
teorema dobivamo da ako su , dva elementa u nekom proirenju polja K korijeni istog
ireducibilnog polinoma P K[X], onda je K() = K(). Ideju je mogue generalizirati na
izomorfna bazna polja o emu govori sljedei teorem.

Teorem 2.2. Neka je : K K 0 izomorfizam polja, P K[X] ireducibilan polinom,

korijen polinoma P u nekom proirenju L polja K te korijen polinoma (P ) u nekom
proirenju L0 polja K 0 . Tada postoji izomorfizam : K() K 0 () takav da je () = i
|K = .

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 87, Teorem 4.7). Koristei Teorem 2.2 mogue je

primjerice zakljuiti da su polja Q( 4 7) i Q(i 4 7) izomorfna jer su 4 7 i i 4 7 korijeni polinoma
X 4 7 ireducibilnog nad Q.

4
Teorem 2.3. Neka su K L M polja. Tada je [M : K] = [M : L] [L : K], pri emu
smatramo da je n = n = = . Nadalje, ako je {i : i I} baza vektorskog
prostora L/K te {j : j J} baza vektorskog prostora M/L, onda je {i j : i I, j J}
baza vektorskog prostora M/K.

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 84, Lema 4.2 i Teorem 4.4).

Primjer 2.3. Odredimo stupanj proirenja te jednu bazu za proirenje Q( 5, 7) nad Q.

Uoimo da je Q Q( 5) Q( 5, 7) pa je prema prethodnom teoremu

[Q( 5, 7) : Q] = [Q( 5, 7) : Q( 5)] [Q( 5) : Q].

Znamo da je stupanj proirenja [Q( 5) : Q] jednak stupnju minimalnog polinoma elementa

5. Lako se primjenom Eisensteinovog kriterija (pogledati ([6] Poglavlje 3)) vidi da je nor-

miran polinom 5 (X) = X 2 5 ireducibilan nad Q, odakle slijedi da je [Q( 5) : Q] = 2.

Bazu ovog proirenja ine elementi skupa {1, 5}.

Da bismo dobili stupanj cijelog proirenja, potrebno je jo izraunati [Q( 5, 7) : Q( 5)].

Opet se, kao i u sluaju elementa 5, primjenom Eisensteinovog kriterija vidi da je normiran

polinom 7 (X) = X 2 7 ireducibilan nad Q. Zanima nas je li on ireducibilan nad Q( 5).

Da bismo provjerili tu tvrdnju, potrebno je ispitati je li 7 Q( 5) (ako je, onda bismo

7 mogli faktorizirati u produkt linearnih faktora 7 (X) = (X 7)(X + 7)). Stoga,

pretpostavimo da je 7 Q( 5). Tada postoje a, b Q takvi da je 7 = a + b 5.
Kvadriranjem prethodne jednakosti dobivamo

a2 + 5b2 7 + 2ab 5 = 0

odakle koristei injenicu da su 1 i 5 linearno nezavisni dobivamo sustav jednadbi

a2 + 5b2 7 = 0
2ab = 0

koji nema rjeenja u Q. Dakle, 7 je ireducibilan nad Q( 5) pa je [Q( 5, 7) : Q( 5)] =

2, pri emu je baza ovog proirenja dana s {1, 7}. Sumiramo li prethodno izraunato,

dobivamo [Q( 5, 7) : Q] = 4, pri emu je baza proirenja dana s {1, 5, 7, 35}.

Ako je svaki element L algebarski nad K, kaemo da je L algebarsko proirenje polja

K. Sljedei teorem daje karakterizaciju konanih proirenja.

Teorem 2.4. Proirenje L polja K je konano ako i samo ako je to proirenje algebarsko i
konano generirano.

5
 Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 85, Teorem 4.5). Koristei prethodni teorem lako
se pokae da je skup svih elemenata L algebarskih nad K polje. Odnosno, ako znamo
da su i algebarski nad poljem K, onda takoer znamo da su i + te algebarski
nad K bez da moramo traiti polinome kojima su oni korijeni. Sada se prirodno namee
pitanje je li algebarsko proirenje algebarskog proirenja opet algebarsko o emu govori idui
teorem.

Teorem 2.5. Neka je L proirenje polja K i M proirenje polja L. Tada je M algebarsko

proirenje polja K ako i samo ako je M algebarsko proirenje polja L i L je algebarsko
proirenje polja K.

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 96, Teorem 4.16).

2.2 Galoisova grupa proirenja

Galoisova teorija prua vezu izmeu teorije proirenja polja i teorije grupa te tako omoguuje
promatranje odreenih problema vezanih za teoriju polja u okviru problema unutar teorije
grupa. Originalno, Galois je koristio grupe permutacija kako bi opisao veze meu korijenima
polinoma, dok se moderan pristup, kao i pristup obraen u ovom radu, bazira na prouavanju
automorfizama proirenja polja.

Definicija 2.1. Neka je K polje. Automorfizam polja K je izomorfizam polja K na samog

sebe. Skup svih automorfizama polja K oznaavamo s Aut(K).

Dakle, Aut(K) je skup svih bijekcija : K K takvih da je (1 2 ) = (1 )(2 )

te (1 + 2 ) = (1 ) + (2 ) za sve 1 , 2 K. Lako se vidi da je Aut(K) grupa s
obzirom na kompoziciju. Preciznije, Aut(K) je podgrupa grupe permutacija skupa K. Kako
je prosto potpolje generirano 1 K te kako svaki automorfizam preslikava 1 u 1, slijedi
da je () = za svaki element iz prostog potpolja polja K. Dakle, svaki automorfizam
polja K fiksira prosto potpolje pa prema tome zakljuujemo da su jedini automorfizmi polja
Q i Fp trivijalni, tj. Aut(Q) = {id} i Aut(Fp ) = {id}. Prethodni zakljuak nas prirodno
navodi na iduu definiciju.

Definicija 2.2. Neka su L i M proirenja polja K. Homomorfizam : L M za koji

vrijedi () = za svaki K zove se K-homomorfizam.

Pogledajmo neka svojstva K-homomorfizama. Uoimo da za svaki 1 , 2 K te za svaki

1 , 2 L vrijedi

(1 1 + 2 2 ) = (1 )(1 ) + (2 )(2 ) = 1 (1 ) + 2 (2 ).

6
Drugim rijeima, ako L i M promatramo kao vektorske prostore nad poljem K, je linearan
operator. Kako je netrivijalan homomorfizam, a L polje, je injektivno preslikavanje.
Takoer, ako je [M : K] = [L : K] < , onda je i surjektivno preslikavanje.

Definicija 2.3. K-automorfizam polja L je automorfizam Aut(L) koji je K-homomorfizam.

Skup svih K-automorfizama polja L oznaavamo s AutK (L) i nazivamo Galoisova grupa pro-
irenja L polja K.

Dakle, AutK (L) je skup svih onih automorfizama polja L koja fiksiraju svaki element
polja K. Uoimo da vrijedi sljedee:
 
(i) AutK (L) 6= = idK AutK (L)

(ii) Po definiciji direktno slijedi da je AutK (L) Aut(L).

(iii) Neka su , AutK (L) te neka je x K. Kako je kompozicija automorfizama

automorfizam te kako je ( 1 )(x) = ( 1 (x)) = (x) = x, tj. 1 AutK (L),
zajedno s (i) i (ii) dobivamo da je AutK (L) Aut(L).

Uoimo da ako je K prosto potpolje polja L, onda je AutK (L) = Aut(L).

Primjer 2.4. Promotrimo C kao proirenje polja realnih brojeva R. Prisjetimo se da je

C = R(i) te uzmimo bilo koji element AutR C. Koristei injenicu da je homomorfizam,
za bilo koji element a + bi C(a, b R) imamo

(a + bi) = (a) + (bi) = a + b(i)

iz ega zakljuujemo da je (i) jedino to nam je potrebno da bi bio potpuno odreen. Iz

injenice da je

(i)2 = (i2 ) = (1) = 1,

dobivamo (i) = i pri emu sluaj (i) = i daje identiko preslikavanje

1 : C C, 1 (a + bi) = a + bi,

dok sluaj (i) = i daje kompleksno konjugiranje

2 : C C, 2 (a + bi) = a bi.

Lako se provjeri da su oba ova preslikavanja automorfizmi polja C i fiksiraju svaki element
a R. Stoga je AutR C = {1 , 2 }.

7
 eljeli bismo nekako generalizirati ideju iz prethodnog primjera. Ako je L = K(), bu-
dui da bazu proirenja ine elementi {1, , . . . , deg 1 }, onda kao u prethodnom primjeru
elemente Galoisove grupe AutK (L) moemo nai promatrajui (). Uoimo slinost pret-
hodnog uoenog s linearnim preslikavanjima vektorskih prostora; da bismo opisali linearan
operator, dovoljno je znati kako on preslikava elemente baze. No, s obzirom na to da u
ovom sluaju imamo i mogunost mnoenja, ponekad je dovoljno znati kako preslikava

samo odreeni podskup baze primjerice, u sluaju proirenja polja Q( 5, 7) nad Q baza

je dana s {1, 5, 7, 35}, no vidimo da je za opisati preslikavanje dovoljno znati samo

( 5) te ( 7) .

Lema 2.1. Neka je L = K(S) proirenje polja K generirano skupom S L. Ako su

, AutK (L) sa svojstvom |S = |S , onda je = .

Dokaz:
Neka je K. Tada prema Propoziciji 2.2 postoji podskup {1 , . . . , n } S takav da
je K(1 , . . . , n ) pa prema Propoziciji 2.1 postoje polinomi P, Q K[X1 , . . . , Xn ],

ai1 i2 ...in X1i1 X2i2 . . . Xnin ,

X
P (X1 , . . . , Xn ) =
bi1 i2 ...in X1i1 X2i2 . . . Xnin
X
Q(X1 , . . . , Xn ) =

P (1 , . . . , n )
takvi da je = . Odavde je
Q(1 , . . . , n )
X ai1 i2 ...in (1 )i1 (2 )i2 . . . (n )in
() =
bi1 i2 ...in (1 )i1 (2 )i2 . . . (n )in
X ai1 i2 ...in (1 )i1 (2 )i2 . . . (n )in
=
bi1 i2 ...in (1 )i1 (2 )i2 . . . (n )in
= ().

Prema tome, za opisati AutK (L) dovoljno je znati gdje se preslikavaju elementi koji
generiraju proirenje.

Lema 2.2. Neka je L proirenje polja K, AutK (L) te L algebarski nad K. Ako je
polinom P K[X] takav da je P () = 0, onda je P (()) = 0. Takoer, = () .

Dokaz:

8
 Neka je P (X) = a0 + a1 X + a2 X 2 + . . . + an X n , a0 , a1 , a2 , . . . , an K. Tada je

P (()) = a0 + a1 () + a2 ()2 + . . . + an ()n

= (a0 ) + (a1 )() + (a2 )()2 + . . . + (an )()n
= (a0 + a1 + a2 2 + . . . + an n )
= (P ())
= (0)
= 0.

Posebno, ako za P uzmemo , onda je (()) = 0 pa () dijeli . Kako je

ireducibilan, slijedi da je = () .

Iz prethodne leme zapravo dobivamo da AutK (L) preslikava korijen polinoma P opet
u korijen od P . Uzmemo li specijalno da je L = K(), pri emu je element algebarski nad
K te ako uzmemo za P minimalni polinom , onda je mogue dobiti sve mogunosti za ()
kao korijene polinoma . Oito je tada |AutK (L)| [L : K], odnosno dimenzija proirenja
je gornja ocjena za |AutK (L)|. Ovaj rezultat moe se generalizirati iduom propozicijom.

Propozicija 2.4. Ako je L konano proirenje polja K, onda je |AutK (L)| [L : K].

Za dokaz propozicije trebat e nam idua lema.

Lema 2.3 (Dedekindova lema). Neka su K i L polja te neka su 1 , . . . , n : K L me-

usobno razliiti monomorfizmi polja. Tada su 1 , . . . , n linearno nezavisni nad poljem
L.

Za dokaz pogledati ([9] Poglavlje 1, str. 19, Lema 2.12).

Dokaz Propozicije 2.4:
Prvo pokaimo da je |AutK (L)| < . Kako je L konano proirenje polja K, prema
Teoremu 2.3 moemo L zapisati u obliku L = K(1 , . . . , k ) za neke 1 , . . . , k L. Prema
Lemi 2.1 svaki AutK (L) jedinstveno je odreen sa (i ). Kako je prema Lemi 2.2 broj
mogunosti za (i ) konaan, slijedi |AutK (L)| < .

Stoga, neka je AutK (L) = {1 , . . . , n } te pretpostavimo da je [L : K] < n. Neka je

{1 , . . . , m } baza proirenja L nad poljem K. Tada je rang matrice

1 (1 ) 1 (2 ) . . . 1 (m )

2 (1 ) 2 (2 ) . . . 2 (m )

A= .. .. .. ..

. . . .


n (1 ) n (2 ) . . . n (m )

9
r(A) m < n pa su stoga retci matrice A linearno zavisni nad K, tj. postoje ci K, i =
n
X
1, 2, . . . , n takvi da je barem jedan meu njima razliit od nule te da vrijedi ci i (j ) =
i=1
m
X
0, j {1, 2, . . . , m}. Uzmimo L. Tada se moe prikazati u obliku = aj j za
j=1
neke aj K. Tada je
n n m
!
X X X
ci i () = ci i aj j
i=1 i=1 j=1
n m
!
X X
= ci aj i (j )
i=1 j=1
m n
!
X X
= aj ( ci i (j )
j=1 i=1
= 0,

to je u kontradikciji s Dedekindovom lemom. Prema tome, slijedi tvrdnja propozicije.

Propozicija 2.5. Neka je L algebarsko proirenje polja K stupnja [L : K] = n takvo da je

L = K() za neki L. Tada je |AutK (L)| jednak broju razliitih nultoaka minimalnog
polinoma K[X] u L.

Dokaz:
Ranije smo vidjeli da ako je AutK (L), onda je () nultoka polinoma odakle
proizlazi da je |AutK (L)| [L : K], tj. |AutK (L)| je manji ili jednak broju nultoaka
polinoma . Neka je sada 0 L bilo koja nultoka polinoma u polju L. Definirajmo
: L L izrazom (P ()) = P (0 ) za bilo koji P K[X]. Kako je 0 nultoka polinoma
u L, preslikavanje je dobro definirano. Lako se provjeri da je automorfizam, a uzmemo
li za P specijalno P (X) = a, a K, dobivamo (a) = (P ()) = P (0 ) = a, odnosno
fiksira svaki element iz K. Dakle, AutK (L) te je |AutK (L)| upravo jednak broju
razliitih nultoaka polinoma u L.

Sada se prirodno postavlja pitanje kada se postie jednakost u Propoziciji 2.5. Uvedimo
pojmove koji e nam biti potrebni za razrjeenje ovog problema.

Definicija 2.4. Neka je K polje i P K[X] nekonstantan polinom. Kaemo da se polinom

P cijepa nad proirenjem L polja K ako postoji a K te 1 , . . . , n L takvi da je

P = a(x 1 ) . . . (x n ),

10
odnosno ako polinom P moemo faktorizirati u produkt linearnih faktora.

Kako bismo uope mogli neto rei o korijenima polinama, trebali bismo imati proirenje
polja koje ih sadri.

Definicija 2.5. Neka je K polje i P K[X] nekonstantan polinom. Ako se P cijepa nad L,
tj. P = a(x 1 ) (x n ), a K, 1 , . . . , n L te ako je k tome L = K(1 , . . . , n ),
onda se L naziva polje cijepanja polinoma P nad poljem K.

Primjer 2.5. Oito je da je K polje cijepanja bilo kojeg polinoma stupnja 1 nad K.
C je polje cijepanja polinoma X 2 + 1 nad R. Openito, C je polje cijepanja bilo kojeg
ireducibilnog kvadratnog polinoma nad R.

Intuitivno, polje cijepanja je najmanje proirenje polja K nad kojim se polinom P cijepa.
Ako je S skup nekonstantnih polinoma nad K, onda je L polje cijepanja od S nad K ako
se svaki polinom P S cijepa nad L i L = K(N ), pri emu je N skup svih nultoaka svih
polinoma P S. Postoji li uope takvo polje?

Lema 2.4. Ako je K polje, onda su idue tvrdnje ekvivalentne:

(i) Ne postoji niti jedno drugo algebarsko proirenje polja K osim njega samog.

(ii) Ne postoji niti jedno konano proirenje polja K osim njega samog.

(iii) Ako je L proirenje polja K, onda je K = { L : je algebarski nad K}.

(iv) Svaki nekonstantan polinom P K[X] se cijepa nad K.

(v) Svaki nekonstantan polinom P K[X] ima nultoku u K.

(vi) Svaki ireducibilan polinom nad K je stupnja 1.

Dokaz:
(i) (ii)
Kako je svako konano proirenje algebarsko (i konano generirano), ova implikacija je
oita.
(ii) (iii)
Ako je L algebarski nad K, K() je konano proirenje polja K pa je prema pret-
postavci K() = K. Stoga je K.
(iii) (iv)
Neka je P K[X] te L polje cijepanja polinoma P nad K. Kako je L algebarsko
proirenje polja K, prema pretpostavci je L = K, tj. P se cijepa nad K.
(iv) (v)

11
 Slijedi trivijalno.
(v) (vi)
Neka je P K[X] ireducibilan polinom. Tada prema pretpostavci P ima nultoku u
K. Kako je P ireducibilan, mora nuno biti stupnja 1 jer bi se inae mogao faktorizirati na
produkt dva polinoma stupnja 1 i degP 1.
(vi) (i)
Neka je L algebarsko proirenje polja K. Prema pretpostavci je za svaki L, deg =
1, tj. [K() : K] = 1, odakle dobivamo K. Prema tome, L = K.

Definicija 2.6. Neka je L polje. Ako L zadovoljava ekvivalentne uvjete Leme 2.4, onda
kaemo da je L algebarski zatvoreno. Ako je L algebarsko proirenje polja K i ako je k tome
L algebarski zatvoreno, kaemo da je L algebarski zatvara ili algebarsko zatvorenje polja K.

Teorem 2.6. Svako polje K ima algebarski zatvara. Ako su L1 i L2 algebarski zatvarai
polja K, onda postoji izomorfizam : L1 L2 takav da je (x) = x, x K.

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 4, str. 98, Teorem 4.20).

Osim to osigurava egzistenciju i jedinstvenost algebarskog zatvaraa, prethodni teorem

takoer pokazuje da ako je L algebarsko proirenje polja K, onda je L izomorfno nekom pot-
polju algebarskog zatvaraa polja K. Takoer, oito je da egzistencija algebarskog zatvaraa
povlai egzistenciju polja cijepanja proizvoljnog skupa nekonstantnih polinoma. Moemo li
jo neto rei o tom polju? Primjerice, moemo li imati vie polja cijepanja ili je ono pak
jedinstveno? Iz Teorema 2.2 nasluujemo da je polje cijepanja jedinstveno to i potvruje
idui teorem.

Teorem 2.7. Neka je : K K 0 izomorfizam polja te S = {Pi } skup nekonstantnih po-

linoma nad K te neka je S 0 = {(Pi )}. Nadalje, neka je L polje cijepanja od S nad K te
L0 polje cijepanja od S 0 nad K 0 . Tada postoji izomorfizam : L L0 takav da je |K = .
Nadalje, ako je K te 0 nultoka polinoma ( ) u K 0 , onda postoji takav da je
() = 0 .

Za dokaz pogledati ([9] Poglavlje 1, str. 34, Teorem 3.20).

Sada je uz pomo Propozicije 2.5 mogue zakljuiti da je za sluaj L = K(), pri emu
je algebarski element nad K, |AutK (L)| = n =deg ako i samo ako K[X] ima n
razliitih nultoaka i L je polje cijepanja polinoma nad K.

12
2.3 Separabilna i normalna proirenja
Iz razmatranja u prolompotpoglavlju

zakljuujemo da u sluaju jednostavnog proirenja
nemamo jednakost |AutK K() | = [K() : K] u jednom od idua dva sluaja: ima
viestruke nultoke ili postoje korijeni polinoma koji se ne nalaze unutar polja K().

Posvetimo prvo panju problemu viestrukih nultoaka.

Definicija 2.7. Neka je K polje, P K[X] nekonstantan polinom te L polje cijepanja

polinoma P nad poljem K. Kaemo da je P separabilan polinom ako su sve nultoke od P u
L jednostruke, tj. ako je P = a(x 1 ) . . . (x n ), a K, 1 , . . . , n L, i 6= j za
i 6= j.

Lema 2.5. Neka je K polje i P K[X] nekonstantan polinom. Tada su idue tvrdnje
ekvivalentne:

(i) Sve nultoke polinoma P su jednostruke.

(ii) Ako je L proirenje polja K i L, onda (X )2 ne dijeli P u L[X].

(iii) Postoji polje L K takvo da P ima degP nultoaka u L.

Za dokaz pogledati ([5] Poglavlje 18, str. 280, Lema 18.7).

Ima li neki polinom ili ne razliite korijene je zapravo svojstvo samog polinoma i neovisno
je o polju nad kojim se njegovi koeficijenti promatraju. Preciznije, koristei Lemu 2.5 moe se
pokazati da nekonstantan polinom P K[X] ima meusobno razliite korijene kao element
od K[X] ako i samo ako ima meusobno razliite korijene kao element od L[X], pri emu
je L proirenje polja K. Takoer, lako se vidi da ako je Q polinom koji dijeli separabilan
polinom P , onda je i Q separabilan.

Definicija 2.8. Za element L, pri emu je L proirenje polja K, kaemo da je sepa-

rabilan nad K ako je algebarski nad K i ako je njegov minimalni polinom K[X]
separabilan. Kaemo da je L separabilno proirenje polja K ako je svaki element L
separabilan nad K.

Primjer 2.6. Element 7 je separabilan nad Q jer je njegov minimalni polinom 7 (X) =

X 2 7 separabilan budui da su njegove nultoke 7 i 7.

Iako na prvi pogled provjera separabilnosti izgleda teko jer bismo provjeru morali pro-
vesti na za svaki , u sluaju konanih proirenja separabilnost proirenja moe se lako
provjeriti o emu govori idui teorem.

13
Teorem 2.8. Neka je L = K(1 , . . . , n ) konano algebarsko proirenje polja K. Ako je
svaki i , i = 1, 2, . . . , n, separabilan nad K, onda je L separabilno proirenje polja K.

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 5, str. 107, Korolar 5.5). Dakle, nije potrebno pokazati
da je svaki element polja L = K(1 , . . . , n ) separabilan, nego je dovoljno provjeriti samo
za one elemente koji generiraju proirenje. Takoer, ako je M algebarsko proirenje polja K
te L = { M : je separabilan nad K}, prema prethodnom teoremu je potpolje K(, )
sadrano u L za bilo koje , L pa L specijalno sadri i + , te 1 za 6= 0, tj. L
je potpolje polja M . U odreenim situacijama separabilnost proirenja slijedi automatski.

Primjedba 2.1. Prisjetimo se da ako je K polje, onda je njegova karakteristika jednaka 0

ili p, gdje je p prost broj. Ako je K polje karakteristike 0, onda je svako algebarsko proirenje
polja K separabilno. Takoer, svako algebarsko proirenje konanog polja K je separabilno.
Kao posljedicu ove dvije tvrdnje dobivamo da samo beskonana polja proste karakteristike
mogu imati neseparabilna algebarska proirenja.

Propozicija 2.6. Neka je M separabilno proirenje polja K i neka je L meupolje, tj.

K L M . Tada je M separabilno proirenje od L i L je separabilno proirenje od K.

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 5, str. 107, Propozicija 5.3).

Sljedei teorem omoguava da se svako konano separabilno proirenje svede direktno na
sluaj iz Propozicije 2.5.

Teorem 2.9 (Teorem o primitivnom elementu). Neka je L konano separabilno proirenje

polja K. Tada postoji L takav da je L = K().

Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 5, str. 108, Teorem 5.4).

Oito je da emo zahtijevajui separabilnost proirenja rijeiti problem pojavljivanja vies-
trukih nultoaka.

Obratimo sada panju na sluajeve u kojima nisu sve nultoke polinoma unutar polja
K().

Primjer 2.7. Promotrimo proirenje L = Q( 3 5) nad Q. S obzirom na to da je minimalni
3
polinom
3 (X) = X 5, stupanj proirenja iznosi [L : Q] = 3 te se svaki element polja
5 3
L moe zapisati u obliku a + b 3 5 + c 52 , a, b, c Q. Uoimo da se dvije kompleksno
konjugirane nultoke polinoma 3
5 ne nalaze unutar polja L. Odredimo AutQ (L).
Uzmimo AutQ (L). Tada je
3

(a + b 3 5 + c 52 ) = a + b( 3 5) + c(( 3 5))2 .

Kako je

14
 3
( 3 5)3 = ( 3 5 ) = (5) = 5

te uzmemo li u obzir da kompleksna rjeenja nee dati automorfizme na L, dobivamo AutQ (L) =
{id}. Dakle, |AutQ (L)| < [L : K].

Definicija 2.9. Algebarsko proirenje L polja K zove se normalno proirenje polja K ako
se svaki ireducibilan polinom P K[X] koji ima nultoku u polju L cijepa nad L.

Uoimo da je prethodna definicija ekvivalentna iduoj: algebarsko proirenje L polja K

je normalno ako se cijepa nad L za svaki element L. Iz definicije je vidljivo da ako
bismo zahtijevali normalnost proirenja, oito dolazimo do rjeenja to se tie drugog proma-
tranog problema. Na prvi pogled nam provjera normalnosti proirenja izgleda kao i sluaju
separabilnosti relativno zahtjevno jer podrazumijeva provjeru minimalnog polinoma za
svaki . Na sreu, postoji efikasniji nain. Sljedei teorem daje jednostavnu karakterizaciju
normalnih proirenja.

Propozicija 2.7. Ako je L algebarsko proirenje polja K, onda su idue tvrdnje ekvivalentne:

(i) L je normalno proirenje polja K.

(ii) L je polje cijepanja neke familije polinoma {Pi : Pi K[X]}.

(iii) Ako je M algebarski zatvara polja L i : L M K-homomorfizam, onda je (L) = L.

(iv) Ako su K M L N polja te : M N K-homomorfizam, onda je (M ) L

te postoji AutK (L) takav da je |M = .

Dokaz:
(i) (ii)
Iz definicije normalnog proirenja slijedi da se minimalni polinom elementa L cijepa
nad L pa je prema tome K polje cijepanja familije polinoma { : L}.
(ii) (iii)
Neka je M algebarski zatvara polja L i : L M K-homomorfizam. Ako je L polje
cijepanja neke familije polinoma {Pi : Pi K[X]}] nad K, onda je prema Teoremu 2.2
(L) M . Kako su L i (L) generirani istim skupom nultoaka nad poljem K, slijedi
L = (L).
(iii) (iv)
Neka su K M L N polja te : M N K-homomorfizam. Neka je F 0 algebarski
zatvara polja K u N te F algebarski zatvara polja F 0 . Kako je K L, uoimo da je
F i algebarski zatvara polja L. Tada prema Teoremu 2.6 postoji izomorfizam : F F
takav da je |M = . Neka je = |L . Tada je prema (ii) (L) = L pa je prema tome

15
(M ) = (M ) (L) = L. Takoer, kako je K-homomorfizam, slijedi AutK (L).
(iv) (i)
Neka je P K[X] ireducibilan polinom nad K te neka je L nultoka polinoma P .
Oznaimo s M = K() L te neka je N algebarski zatvara polja L. Ako je N neka
nultoka polinoma P , onda prema Teoremu 2.2 postoji K-homomorfizam : M N takav
da je () = . Prema uvjetu (iii) je (M ) L pa je L, tj. sve nultoke polinoma P
se nalaze u L te je stoga L normalno proirenje polja K.

U sluaju konanih proirenja, L je normalno proirenje polja K ako i samo ako je L polje
cijepanja nekog polinoma P K[X] nad K. Kao jednostavnu posljedicu prethodne pro-
pozicije imamo iduu tvrdnju: ako je L normalno proirenje polja K i M meupolje, onda
je L normalno proirenje polja K. S druge strane, openito ne moemo zakljuiti je li M
normalno proirenje polja K.

Sumirajmo prethodna razmatranja. Ako je L konano, normalno i separabilno proire-

nje polja K, onda je prema Teoremu o primitivnom elementu L = K() za neki L.
Minimalni polinom je ireducibilan nad K s nultokom u L (upravo ). S obzirom na to
da je L normalno proirenje, onda sve nultoke polinoma lee unutar polja L te su one
zbog separabilnosti meusobno razliite. Sada je prema Propoziciji 2.5. AutK (L) = [L : K],
tj. broj K-automorfizama polja L jednak je stupnju proirenja. Time je zapravo dan dokaz
jednog smjera idueg teorema.

Teorem 2.10. Neka je L konano proirenje polja K. Tada je |AutK (L)| = [L : K] ako i
samo ako je L separabilno i normalno proirenje polja K.

Za dokaz drugog smjera pogledati ([9] Poglavlje 1, str. 21, Korolar 2.16).

Korolar 2.1. Neka je L konano, separabilno i normalno proirenje polja K te M meupolje,

tj. K M L. Tada je L konano, separabilno i normalno proirenje polja M i vrijedi
|AutM (L)| [M : K] = |AutK (L)|.

2.4 Fundamentalni teorem Galoisove teorije

Ve smo komentirali da je osnovna ideja Galoisove teorije mogunost prebacivanja s pro-
irenja polja u podruje grupa i obratno. U prethodnom potpoglavlju smo definiranjem
Galoisove grupe za proirenje L polja K vidjeli nain na koji moemo proirenju pridruiti
grupu. Openito, ako je M polje sa svojstvom K M L, moemo mu pridruiti Galo-
isovu grupu AutM (L). Kako za svaki AutM (L) vrijedi (x) = x za svaki x K, slijedi

16
AutM (L) AutK (L). Sada nas zanima obratan smjer, tj. kako poznatoj Galoisovoj grupi
pridruiti polje.
Neka je L polje i G bilo koja podgrupa grupe Aut(L). Stavimo
LG = {x L : (x) = x, G}.
Dakle, LG je skup svih onih elemenata koje svi elementi grupe G ostavljaju nepromijenje-
nima. Neka su x, y LG . Uoimo da vrijedi sljedee:
(i) (x y) = (x) (y) = x y, tj. x y LG

(ii) (xy) = (x)(y) = xy, tj. xy LG

(iii) Ako je x 6= 0, onda je (x1 ) = (x)1 = x1 . Zajedno s (i) i (ii) dobivamo da je LG

potpolje polja L.
Uoimo da ako je G = {id}, onda je LG = L. Posebno e nas zanimati to ako za G
specijalno uzmemo G = AutK (L). Tada je K LG L, tj. LG je meupolje proirenja L
polja K. U sluaju kada je G konana grupa mogue je povezati stupanj proirenja [LG : L]
i red grupe G o emu govori idui teorem.
Teorem 2.11. Neka je L polje i G konana podgrupa grupe Aut(L). Tada je [L : LG ] = |G|,
tj. L je konano proirenje polja LG i stupanj proirenja jednak je redu konane grupe
G. Nadalje, ako je L konano proirenje polja K i G konana podgrupa Galoisove grupe
[L : K]
AutK (L), onda je [LG : K] = .
|G|
Za dokaz pogledati ([6] Poglavlje 5, str. 102, Teorem 5.2). Dakle, prema Teoremu 2.10
zakljuujemo da je u ovom sluaju L konano, normalno i separabilno proirenje polja LG .
Koristei prethodni teorem i Teorem 2.10, direktno slijedi tvrdnja idueg teorema.
Teorem 2.12. Neka je L separabilno proirenje polja K i neka je H konana podgrupa grupe
AutK (L). Tada je L normalno proirenje polja LH i vrijedi H = AutLH (L) i [L : LH ] = |H|.
Osim Teorema 2.10 mogue je u sluaju konanih proirenja okarakterizirati normalna i
separabilna proirenja na jo jedan nain.
Teorem 2.13. Neka je L konano proirenje polja K. Tada je L separabilno i normalno
proirenje polja K ako i samo ako je K = LAutK (L) .
Dokaz:
Neka je L konano, normalno i separabilno proirenje polja K. Oznaimo K 0 = LAutK (L) .
Kako je svaki element grupe AutK (L) ujedno i K 0 -automorfizam, slijedi AutK (L) AutK 0 (L).
Kako je K K 0 , prema Korolaru 2.1 je L konano, normalno i separabilno proirenje po-
lja K 0 . Koristei Teorem 2.10 dobivamo sljedee odnose meu dimenzijama proirenja i
redovima Galoisovih grupa:

17
 [L : K] = |AutK (L)| |AutK 0 (L)| = [L : K 0 ].

Takoer, K K 0 povlai [L : K 0 ] [L : K], odakle iz gornjih nejednakosti dobivamo

K 0 = K, tj. K = LAutK (L) .
Obratno, pretpostavimo da je K = LAutK (L) te AutK (L) = {1 , 2 , . . . , n }, pri emu je
1 identiteta. Neka je P K[X] ireducibilan polinom s nultokom L. Primijenimo svaki
automorfizam i na te pretpostavimo da imamo r razliitih slika: = 1 = 1 (), 2 =
2 (), . . . , r = r (). Kako je za svaki AutK (L) preslikavanje i 7 i bijekcija,
zakljuujemo da permutira i . Definirajmo polinom Q L[X] izrazom
r r
(X i ) = X r i X r1 + i j X r2 . . . + (1)r 1 . . . r .
Y X X
Q(X) =
i=1 i=1 i<j

Uoimo da je Q() = 0. Kako svaki AutK (L) permutira i , slijedi da je (Q) = Q,

tj. Q K[X], a kako su i L, Q se cijepa nad L. Pokaimo da je Q minimalni polinom
elementa nad K. Neka je R(X) = b0 + b1 X + . . . + bm X m bilo koji polinom iz K[X] kojem
je nultoka, tj.

b0 + b1 + . . . + bm m = 0.

Primijenimo li i na gornju jednakost, dobivamo

b0 + b1 i + . . . + bm im = 0,

tj. svaki i je nultoka polinoma R pa stoga Q dijeli R. Odavde je onda Q = . Kako

je poetno promatrani polinom P ireducibilan te mu je nultoka, mora vrijediti da je
P = aQ, a K. Prema tome, P se cijepa nad K te je stoga proirenje L polja K normalno.
Takoer, kako su svi i , i = 1, . . . , r, meusobno razliiti, nema viestrukih nultoaka.
Prema tome, je separabilan nad K to znai da je proirenje L takoer i separabilno.

Sada se konano nalazimo u mogunosti iskazati i dokazati osnovni teorem Galoisove

teorije u sluaju konanih proirenja. Neka je L konano proirenje polja K i neka je F skup
svih meupolja K M L. Nadalje, neka je s G oznaen skup svih podgrupa Galoisove
grupe AutK (L). Za svaku podgrupu H G stavimo

(H) = LH = { L : () = , H}.

Preslikavanje podgrupi H Galoisove grupe pridruuje skup svih elemenata polja L koje
svaki element grupe H ostavlja nepromijenjenim pa je oito (H) F, tj. je preslikavanje
s G u F. Nadalje, za M F definiramo

18
 (M ) = AutM (L) = { AutK (L) : () = , M }.

Preslikavanje meupolju M pridruuje podgrupu Galoisove grupe koja se sastoji od onih

elemenata koji ostavljaju nepromijenjenima svaki element meupolja M . Oito je (M ) G,
tj. je preslikavanje s F u G.

Teorem 2.14 (Fundamentalni teorem Galoisove teorije). Neka je L konano, separabilno i

normalno proirenje polja K.

(i) Funkcije i meusobno su inverzne bijekcije.

(ii) Za M, M 0 F je M M 0 ako i samo ako je (M ) (M 0 ) i za H, H 0 G je H H 0

ako i samo ako je (H) (H 0 ).

(iii) Ako je M F, M je konano, separabilno i normalno proirenje polja K ako i samo

ako je AutM (L) normalna podgrupa grupe AutK (L). U tom je sluaju grupa AutK (M )
izomorfna kvocijentnoj grupi AutK (L)/AutM (L).

Dokaz:

(i) Prema Korolaru 2.1 za svako meupolje M F je L konano, separabilno i normalno

proirenje polja M .
Pokaimo da je bijekcija. Neka su M, M 0 F tako da vrijedi (M ) = (M 0 ), tj.
AutM (L) = AutM 0 (L). Tada je prema teoremu 2.12 M = LAutM (L) = LAutM 0 (L) = M 0
te je stoga injekcija. Prema Teoremu 2.11 je za svaki H G H = AutLH L = (LH )
pa je stoga i surjekcija, odnosno bijekcija.
Pokaimo da je bijekcija. Neka su H, H 0 G tako da vrijedi (H) = (H 0 ), tj.
0
LH = LH . Tada je prema Teoremu 2.12 H = AutLH (L) = AutLH 0 (L) = H 0 te je stoga
injekcija. Prema Teoremu 2.13 za svaki M F je M = LAutM (L) = (AutM (L)) pa
je stoga surjekcija, odnosno bijekcija.
Za H G je ((H)) = (LH ) = AutLH L = H. SLino, za M F je
((M )) = (AutM (L)) = LAutM (L) = M , tj. i su meusobno inverzne bijekcije.

(ii) Neka je M M 0 . Ako je AutM 0 (L), onda je () = za svaki M 0 pa je stoga

i () = za svaki M , tj. AutM (L), odnosno (M 0 ) (M ).
0
Neka je H H 0 . Ako je LH , onda je () = za svaki H 0 pa je stoga i
() = za svaki H 0 , tj. LH , odnosno (H 0 ) (H). Kako su obje funkcije
inverzne, vrijede i obrati.

19
(iii) Stavimo H = (M ) = AutM (L). Tada je prema dijelu (i) M = (H) = LH . Uzmemo
li AutK (L), tada je
1
LH = { L : (( 1 ())) = , H}
= {(0 ) L : ((0 )) = (0 ), H}
= {(0 ) L : (0 ) = 0 , H}
= (LH )
= (M ).

Budui da su i meusobno inverzne bijekcije, vidimo da je H 1 = H ako i

samo ako je (M ) = M , tj. H je normalna podgrupa grupe AutK (L) ako i samo ako
je (M ) = M za svaki AutK (L).

Pretpostavimo da je H normalna podgrupa grupe AutK (L). Tada je prema gornje

pokazanom, (M ) = M za svaki AutK (L) pa je stoga za svaki AutK (L) res-
trikcija |M element grupe AutK (M ). Oito je preslikavanje : AutK (L) AutK (M )
zadano s () = |M homomorfizam grupa ija je jezgra

Ker = { AutK (L) : |M = idM } = AutM (L).

Prema prvom teoremu o izomorfizmu AutK (L)/AutM (L)

= Im pa je odatle

|AutK (L)/AutM (L)| = |Im| |AutK (M )|.

Kako je [L : K] = [L : M ] [M : K], primjenom Propozicije 2.4 i Teorema 2.10 iz

prethodne jednakosti dobivamo
|AutK (L)|
[M : K] = |AutK (M )| [M : K],
|AutM (L)|
pri emu dobivamo jednakosti na svim mjestima. Jednakost na prvom mjestu go-
vori da je izomorfizam, tj. da je grupa AutK (M ) izomorfna kvocijentnoj grupi
AutK (L)/AutM (L), dok jednakost na drugom mjestu govori da je M separabilno i nor-
malno proirenje polja K.

Obratno, neka je M separabilno i normalno proirenje polja K. Prema ranije

pokazanom dovoljno je pokazati da je (M ) = M za svaki AutK (L). Kako
je M normalno proirenje polja K, prema Teoremu 2.8 M je polje cijepanja nekog
polinoma P K[X]. Bez smanjenja openitosti, moemo pretpostaviti da je polinom
P normiran, tj.

20
 P = (X 1 ) . . . (X n ), 1 , . . . , n M.

Ako je AutK (L), onda je (P ) = P pa je P = (X (1 )). . .(X (n )). Kako je

L[X] domena jedinstvene faktorizacije, dolazimo do zakljuka da je ((1 ), . . . , (n ))
permutacija od (1 , . . . , n ) pa je (i ) M, i = 1, . . . , n. Kako je polje M generirano
s 1 , . . . , n nad K, oito je (M ) M . Analogno je i M (M ) pa slijedi jednakost,
tj. (M ) = M za svaki AutK (L).

Prethodni teorem govori o tome da klasina Galoisova teorija povezuje konana proirenja
s konanim grupama kroz bijektivnu korespondenciju izmeu meupolja separabilnih i nor-
malnih proirenja te podgrupa Galoisove grupe takvih proirenja. Odnosno, poznavanjem
Galoisove grupe AutK (L), tj. poznavanjem svih njenih podgrupa, fundamentalni teorem
omoguava pronalazak svih meupolja M izmeu K i L. Uoimo da meupolja moe biti
samo konano mnogo te da veim podgrupama odgovaraju manja meupolja i obratno.

Primjer 2.8. Neka je L = Q( 5, 7). elimo odrediti sva meupolja izmeu Q i L.

U Primjeru 2.3 smo izraunali da stupanj ovog proirenja iznosi 4. Stoga je L algebarsko
proirenje polja Q. Kako je Q polje karakteristike 0, tada je L separabilno proirenje. Uoimo
da je L polje cijepanja polinoma (X 2 5)(X 2 7) nad Q pa je prema Propoziciji 2.7 L i
normalno proirenje polja Q. Prema tome, zadovoljeni su uvjeti fundamentalnog teorema pa
znamo da moemo nai sva meupolja promatrajui Galoisovu grupu AutQ (L).

Neka je AutQ (L). Znamo da je potpuno odreen svojim djelovanjem na generatore.

Koristei injenicu da je homomorfizam, dobivamo

( 5)2 = (5) = 5 ( 5) = 5,

( 7)2 = (7) = 7 ( 7) = 7,

odakle dobivamo sva etiri elementa Galoisove grupe AutQ (L):

1 : 5 75, 7 7 7,

2 : 5 7 5, 7 7 7,

3 : 5 7 5, 7 7 7,

4 : 5 7 5, 7 7 7.

AutQ (L) je izomorfna grupi Z/2Z Z/2Z te su pripadne podgrupe grupe AutQ (L) idue:

21
 h1 i, h2 i, h3 i, h4 i, AutQ (L),

dok su odgovarajua meupolja redom

L, Q( 7), Q( 5), , Q( 35), Q.

Fundamentalni teorem nam osigurava da drugih meupolja nema.

Primjer 2.9. Promotrimo polje C kao proirenje polja R. Zanima nas postoji li neko me-
upolje izmeu R i C.

U Primjeru 2.4 smo izraunali da stupanj ovog proirenja iznosi 2. Stoga je C algebarsko
proirenje polja R. Kako je R polje karakteristike 0, tada je C separabilno proirenje. Uoimo
da je C polje cijepanja polinoma X 2 + 1 nad R pa je prema Propoziciji 2.7 C i normalno pro-
irenje polja R. Prema tome, zadovoljeni su uvjeti fundamentalnog teorema 2.14 pa znamo
da emo nai sva meupolja promatrajui Galoisovu grupu AutR (C) = {id, }, pri emu je
kompleksno konjugiranje.

Jedine podgrupe grupe AutR (C) = {id, } su trivijalne pa su stoga jedina odgovarajua me-
upolja R i C, tj. izmeu R i C ne postoji niti jedno pravo meupolje.

Osvrnimo se sada ukratko na originalnu Galoisovu ideju.

Definicija 2.10. Neka je K polje, P K[X] te L polje cijepanja polinoma P nad K. Tada
se grupa AutK (L) naziva Galoisova grupa polinoma P nad poljem K.

Neka je nultoka polinoma P , AutK (L) te R = {1 , 2 , . . . , r } skup svih nul-

toaka polinoma P . Prema Lemi 2.2 je P (()) = 0, tj. permutira nultoke polinoma
P pa stoga svaki AutK (L) odreuje neku permutaciju skupa R. Budui da je polje
cijepanja L generirano skupom R nad K, prema Lemi 2.1 je u potpunosti odreen tom
permutacijom. Dakle, Lema 2.1 i Lema 2.2 nam omoguuju da elemente Galoisove grupe in-
terpretiramo kao permutacije korijena nekog polinoma koji se cijepa nad L. Preciznije, kako
za sve 1 , 2 AutK (L) vrijedi 1 2 () = 1 (2 ()), preslikavanje 7 |R je homomor-
fizam grupa odakle dobivamo da je Galoisova grupa polinoma P izomorfna nekoj podgrupi
grupe permutacija skupa R, tj. podgrupi grupe Sr , pri emu je r degP . Galois je o onome
to danas nazivamo Galoisovom grupom razmiljao upravo na ovaj nain.

Promotrimo Primjer 2.8. Poslaimo korijene polinoma (X 2 5)(X 2 7) na sljedei

nain: 5, 5, 7, 7 te ih numerirajmo redom od 1 do 4. Tada dobiveni automorfizmi
1 , 2 , 3 , 4 korespondiraju sljedeim permutacijama iz S4 :

22
 1 id, 2 (12), 3 (34), 4 (12)(34),

tj. Galoisova grupa polinoma (X 2 5)(X 2 7) je izomorfna podgrupi {id, (12), (34), (12)(34)}
grupe S4 .

Na kraju ovog poglavlja napomenimo samo jo da za svaku konanu grupu G postoji ko-
nano, separabilno i normalno proirenje L nekog polja K takvo da je G izomorfna Galoisovoj
grupi AutK (L).

23
3 Beskonana Galoisova teorija
3.1 Uvodna razmatranja
Nakon to smo se u prethodnom poglavlju koncentrirali samo na konana proirenja, sada
bismo htjeli istraiti to se dogaa u sluaju kada je L proirenje polja K beskonanog
stupnja.

Primjedba 3.1. Uoimo iduu korisnu injenicu: ako je L beskonano proirenje polja
K te 1 , . . . , n L, onda postoji meupolje M koje je konano, normalno i separabilno
proirenje polja K takvo da vrijedi i M, i = 1, 2, . . . , n. Zaista, neka je M L
polje cijepanja minimalnih polinoma elemenata i nad K. Tada je prema Propoziciji 2.7 M
normalno proirenje polja K, a kako je svaki i separabilan nad K, proirenje M polja K je
separabilno. Kako imamo konano mnogo i , slijedi da je [M : K] < pa slijedi tvrdnja.

Ve smo u prethodnom poglavlju vidjeli nekoliko karakterizacija normalnih i separabilnih

proirenja u konanom sluaju. Na sreu, veina njih ostaje zadrana i u sluaju beskonanih
proirenja to je obuhvaeno iduim teoremom.

Teorem 3.1. Ako je L algebarsko proirenje polja K, onda su idue tvrdnje ekvivalentne:

(i) L je normalno i separabilno proirenje polja K.

(ii) L je polje cijepanja neke familije separabilnih polinoma nad K.

(iii) K = LAutK (L) .

Dokaz:
(i) (ii)
Prema Propoziciji 2.7, K je polje cijepanja separabilnih polinoma { : K}.
(ii) (iii)
Pretpostavimo prvo da je stupanj proirenje [L : K] < te pokaimo tvrdnju induktivno
po n = [L : K].
Za n = 1 imamo L = K pa je trivijalno K = K AutK (K) .
Pretpostavimo da je n > 1 te da tvrdnja vrijedi za sva proirenja stupnja manjeg od
n te neka je L polje cijepanja familije separabilnih polinoma {Pi (X)}. Kako je n > 1,
postoji barem jedan polinom Pi ija nultoka ne lei u K. Oznaimo M = K(). Tada
je [M : K] > 1 to povlai [L : M ] < n. Kako je L polje cijepanja familije polinoma {Pi }
nad M , prema pretpostavci indukcije je M = LAutM (L) . Neka je H = AutM (L) te neka su
1 , 2 , . . . , r razliiti korijeni polinoma . Kako je element separabilan nad K, slijedi
[M : K] = r. Prema Teoremu 2.7 postoji i AutK (L) takav da vrijedi i () = i . H-klase

24
i H i j H meusobno su razliite za i 6= j. Naime, ako je i H = j H za i 6= j, imamo
i1 j H = AutM (L) pa je (i1 j )() = , tj. i = i () = j () = j . Sada imamo

|AutK (L)| = [AutK (L) : H] |H| r |H| = [M : K] [L : M ] = [L : K].

Kako prema Propoziciji 2.4 znamo da je |AutK (L)| [L : K], dobivamo upravo jednakost
|AutK (L)| = [L : K], odakle je prema Teoremu 2.10 i Teoremu 2.13 K = LAutK (L) .
Pretpostavimo sada da je proirenje L polja K proizvoljnog stupnja. Prema pretpostavci
je L polje cijepanja familije separabilnih polinoma {Pi (X)} nad K. Oznaimo s R skup
korijena svih tih polinoma. Dakle, L = K(R). Uzmimo LAutK (L) i pokaimo
K. Prema Propoziciji 2.2 postoji konaan podskup {1 , . . . , n } R takav da je
K(1 , . . . , n ). Neka je M L polje cijepanja polinoma {i : i = 1, 2, . . . , n}. M je
konano proirenje polja K i prema prethodno pokazanom vrijedi K = M AutK (M ) . Uoimo
da je M . Teorem 2.7 implicira da se svaki element AutK (M ) proiruje do K-
automorfizma polja L pa je prema Propoziciji 2.7 AutK (M ) = {|M : AutK (L)}.
Odavde je M AutK (M ) = K. Prema tome, K = LAutK (L) .
(iii) (i)
Pretpostavimo da je K = AutK (L) i uzmimo L. Prema Lemi 1.1 skup {() :
AutK (L)} je konaan i neka su 1 , 2 , . . . , n razliiti elementi tog skupa. Konstruiramo
polinom
n
Y
P (X) = (X i )
i=1

za kojeg se analogno kao u dokazu Teorema 2.13 pokae da se cijepa nad K te da dijeli
P odakle slijedi da je separabilan polinom. Kako ovo vrijedi za svaki L, L je polje
cijepanja familije polinoma { : L} pa je prema Propoziciji 2.7 L normalno proirenje
polja K. Kako je svaki separabilan, L je i separabilno proirenje polja K.

eljeli bismo, u sluaju da je proirenje separabilno i normalno, imati bijektivnu ko-

respondenciju izmeu podgrupa Galoisove grupe AutK (L) i meupolja kao i u konanom
sluaju. Sljedea dva primjera pokazuju da to nije uvijek mogue.

Primjer 3.1. Neka je S = { p : p N, p prost broj} te L = Q(S). Uoimo da je L polje
cijepanja familije separabilnih polinoma {X 2 p : p N, p prost broj} pa je prema Teoremu
3.1 L normalno i separabilno proirenje polja Q i vrijedi LAutQ (L) = Q. Meutim, kako L
nije konano generirano proirenje, prema Teoremu 2.4 L nije ni konano proirenje polja
Q.
Za fiksan prost broj p neka je p AutQ (L) takav da je

25

p ( p0 ) = p0 , p0 6= p, ( p) = p

te neka je H = hp : p N, p prost broji. S obzirom na to da H ne sadri element za koji

je ( p) = p, p N, p prost broj, slijedi H 6= AutQ (L).
Odredimo LH . Neka je x L. Tada je prema Primjedbi 3.1 x M , pri emu je M

meupolje oblika M = Q( p1 , . . . , pr ), za neke proste brojeve p1 , . . . , pr . Pretpostavimo
sada da je x LH . Kako su p1 , . . . , pr H te kako oni zapravo generiraju AutQ (M ),
zakljuujemo da je prema klasinoj Galoisovoj teoriji x Q. Stoga je LH = LAutQ (L) = Q iz
ega uoavamo da smo izgubili bijektivnu korespondenciju.

Primjer 3.2. Neka je Fp konano polje s p elemenata, pri emu je p prost broj te neka je
F algebarski zatvara od Fp . Kako je Fp konano polje, a F beskonano, slijedi da je F
beskonano proirenje polja Fp . Takoer, prema Primjedbi 2.1. F je separabilno proirenje
polja Fp te takoer i normalno. Stoga je prema Teoremu 3.1 F AutFp (F ) = Fp .
Kako za svaki prost broj p i svaki prirodan broj n postoji do na izomorfizam jedinstveno
n
polje s pn elemenata te kako se polinom X p X Fp [X] cijepa nad F , zakljuujemo da F
sadri jedinstveno potpolje s pn elemenata. Za svaki n N oznaimo s En potpolje od F s
n
p3 elemenata. Kako 3n |3n+1 za svaki n 1, slijedi da je (En )nN strogo rastui niz potpolja

[
polja F . Stavimo li E = En , vidimo da je E oito beskonano polje.
n=1
S obzirom na to da je Fpn Fpm ako i samo ako n|m, oito je E 6= F (primjerice
Fp2 * E). Kako je F normalno i separabilno proirenje polja Fp , F je normalno i separabilno
proirenje polja E te je stoga E = F AutE (F ) . Iz injenice da je E F , postoji netrivijalan E-
n
automorfizam polja F . Meutim, ne postoji prirodan broj n takav da je (x) = xp , x F
n
jer bi inae svaki element iz E bio nultoka polinoma X p X to je u kontradikciji s time
da je E beskonano polje.
Oznaimo li s H podgrupu Galoisove grupe AutFp (F ) generiranu Frobeniusovim presli-
kavanjem : Fp Fp , (x) = xp , x Fp , dolazimo do zakljuka da AutE (F ) * H pa je
prema tome H 6= AutFp (F ). No kako se Fp sastoji od onih elemenata koji su fiksirani Fro-
beniusovim preslikavanjima, slijedi da je F H = F AutFp (F ) = Fp pa smo kao i u prethodnom
primjeru izgubili bijektivnu korespondenciju.

Ispostavilo se da je dobar pristup rjeavanju prethodno opisanog problema definiranje

topologije na Galoisovoj grupi AutK (L). Stoga emo u iduem potpoglavlju dati kratak
pregled definicija i osnovnih teorema potrebnih za ostatak rada.

3.2 Topoloki prostor

Koncept topolokog prostora razvio se iz prouavanja prostora Rn . Kako bismo se motivirali
za uvoenje definicije, prisjetimo se da je neprazan podskup U R otvoren ako za svaki

26
x U postoji realan broj r > 0 takav da je otvoren interval (x r, x + r) sadran u U .
Pretpostavimo da imamo proizvoljnu familiju otvorenih skupova {Ui } u R. Tada za bilo koji
[
x Ui postoji i takav da je x Ui , a kako je Ui otvoren, po definiciji postoji r > 0 takav
i [
da je (x r, x + r) Ui Ui . Pretpostavimo sada da imamo konanu familiju otvorenih
i
n o n
\
skupova Ui : i {1, 2, . . . , n} u R. Tada za bilo koji x Ui postoji ri > 0 takav da je
i=1
n
\
(x ri , x + ri ) Ui . Uzmemo li r = min{r1 , r2 , . . . , rn }, dobivamo (x r, x + r) Ui .
i=1
Topoloki prostor je generalizacija prethodno promotrenog.

Definicija 3.1. Topoloki prostor (X, T ) je skup X zajedno s familijom T podskupova od X

koja ima sljedea svojstva:

(T1 ) X, T ,

(T2 ) presjek svaka dva skupa familije T takoer pripada familiji T ,

(T3 ) unija proizvoljne familije skupova iz T takoer pripada familiji T .

Familija T naziva se topoloka struktura ili jednostavno topologija na X, a njezini lanovi

nazivaju se otvoreni skupovi.

Uoimo da indukcijom iz svojstva (T2 ) slijedi da je presjek svake konane familije otvo-
renih skupova opet otvoren skup. Dakle, koristei ovu terminologiju topoloki prostor je
nita drugo nego skup X zajedno s familijom podskupova skupa X, koje nazivamo otvo-
renim skupovima, tako da su i X otvoreni skupovi te da su proizvoljne unije i konani
presjeci otvorenih skupova opet otvoreni. Jedan od osnovnih primjera topolokih prostora
je R s topologijom opisanom na poetku potpoglavlja. Takva topologija se obino naziva
standardna topologija na R.

Promotrimo dva granina sluaja. Ako za T uzmemo T = {, X}, onda ova familija
oito zadovoljava svojstva (T1 ) (T3 ). Ovakva topologija se naziva indiskretna topologija.
Nasuprot tome, ako za T uzmemo T = P(X), onda ta familija takoer oito zadovoljava
svojstva (T1 ) (T3 ). Ovakva topologija se naziva diskretna, a (X, T ) diskretan topoloki
prostor. Dakle, diskretna topologija je ona u kojoj je svaki podskup otvoren. Jasno je da
za svaku familija T podskupova od X koja zadovoljava svojstva iz Definicije 3.1 vrijedi
{, X} T P(X). Posve je jasno da nije mogue izmeu svake dvije topologije na X
uspostaviti takav odnos , tj. ako su T1 i T2 dvije razliite topologije na skupu X ne mora
vrijediti T1 T2 ili T2 T1 .

27
Definicija 3.2. Neka su T1 i T2 dvije topologije na skupu X. Ako je T1 T2 , kaemo da je
topologija T1 finija od topologije T2 . Takoer kaemo da je topologija T2 grublja od topologije
T1 .

Primjer 3.3. Prisjetimo se da je metriki prostor neprazan skup X zajedno s funkcijom

d : X X R koja za sve x, y, z X zadovoljava svojstva:

(i) d(x, y) 0

(ii) d(x, y) = 0 x = y

(iii) d(x, y) = d(y, x)

(iv) d(x, y) d(x, z) + d(z, y).

Funkciju d nazivamo metrika. Uoimo da moemo iskoristiti d kako bismo na prirodan nain
definirali topologiju na X. Za neprazan podskup U X kaemo da je otvoren ako za svaki
x U postoji realan broj r > 0 takav da je otvorena kugla K(x, r) = {x X : d(x, y) < r} sa
sreditem u x radijusa r sadrana u U . Kae se da je ta topologija definirana ili inducirana
metrikom d. Prema tome, svaki metriki prostor je ujedno i topoloki.

Lako se provjeri da je u metrikom prostoru svaki otvoren skup unija otvorenih kugala.
Analogno tome, u topolokim prostorima eljeli bismo imati neku potfamiliju otvorenih sku-
pova koja ima ulogu poput familije kugala u metrikom prostoru.

Definicija 3.3. Neka je (X, T ) topoloki prostor. Za familiju B T kaemo da je baza

topologije T ako je svaki skup u T unija nekih lanova familije B.

Definicija 3.4. Za familiju B podskupova skupa X kaemo da je baza neke topologije na X

ako je familija koja se sastoji od praznog skupa i svih proizvoljnih unija familije B topologija.

Umjesto da familiju T opisujemo tako to ispiemo sve njene elemente, prethodne defini-
cije nam uvelike olakavaju posao tako to omoguuju opisati T pomou neke manje familije
podskupova od X. Svaki otvoren skup moe se prikazati kao unija elemenata baze pri emu
taj prikaz ne mora biti jedinstven. Primjerice, {ha, bi : a, b R} je baza standardne topolo-
gije na R. O tome kako odrediti je li familija podskupova topolokog prostora X baza neke
topologije govori sljedea propozicija.

Propozicija 3.1. Familija B podskupova od X je baza neke topologije na X ako i samo ako
vrijedi sljedee:

(i) Unija svih lanova familije B jednaka je X.

28
 (ii) Presjek svaka dva lana familije B jednak je uniji nekih lanova od B.

Za dokaz pogledati ([13] Poglavlje 3, str. 74, Propozicija 10.3).

Moemo li napraviti jo veu utedu? to ako na nekoj familiji skupova osim proizvoljnih
unija promatramo i konane presjeke?

Definicija 3.5. Podbaza topologije T na X je familija S podskupova skupa X takva da je

familija svih konanih presjeka lanova iz S baza topologije T .

Dakle, ako je S podbaza, onda je svaki otvoren skup unija konanih presjeka lanova
familije S. Primjerice, jednu podbazu standardne topologije na R ini familija skupova
oblika (, a) i (a, +), a R.

Definicija 3.6. Za podskup F topolokog prostora X kaemo da je zatvoren ako je njegov

komplement X\F otvoren.

Pogledajmo neka od svojstava zatvorenih skupova u topolokom prostoru (X, T ). Prvo,

uoimo da su X i kao komplementi jedan drugom takoer zatvoreni skupovi. Koristei
De Morganove zakone lako se pokae da je unija dva zatvorena skupa opet zatvoren skup,
odakle indukcijom slijedi da je konana unija zatvorenih skupova zatvoren skup. Takoer,
presjek proizvoljne familije zatvorenih skupova je zatvoren skup. Prema tome, umjesto
koritenja otvorenih skupova, mogue je specificirati topologiju T na X definiranjem svih
zatvorenih skupova. Bitno je naglasiti da ako je skup otvoren, to ne znai da on nije zatvoren.
Primjerice, u diskretnoj topologiji svaki je skup ujedno i otvoren i zatvoren.

Definicija 3.7. Neka je A podskup topolokog prostora X. Presjek svih zatvorenih skupova
koji sadre A naziva se zatvara skupa A. Piemo A.

Dakle, zatvara skupa A je najmanji zatvoren skup koji sadri A. Korisna karakterizacija
zatvaraa dana je iduim teoremom.

Teorem 3.2. Toka x pripada zatvarau skupa A ako i samo ako svaka otvorena okolina
toke x sijee A.

Za dokaz pogledati ([13] Poglavlje 3, str. 74, Teorem 14.7).

Nakon to smo uveli osnovne definicije, sada se prirodno nameu dva pitanja: kako defi-
nirati topologiju na podskupu topolokog prostora i kako definirati topologiju na produktu
topolokih prostora?

Definicija 3.8. Neka je (X, T ) topoloki prostor te A X. Tada je

TA = {A U : U T }

29
topologija na A koja se naziva inducirana ili relativna topologija, a A s relativnom topologijom
se naziva topoloki potprostor prostora X.

Dakle, relativna topologija sastoji se od svih presjeka lanova topologije T s A. Lako

se vidi da ako je B baza topologije na X, onda je BA = {B A : B B} baza relativne
topologije na A.

Promotrimo sada produkt topolokih prostora. Ako su X i Y topoloki prostori, postoji

standardan postupak definiranja topologije na produktu X Y .

Definicija 3.9. Neka su X i Y topoloki prostori s topologijama TX , odnosno TY . Produktna

topologija na Kartezijevom produktu X Y je topologija koju definira baza B = {U V :
U TX , V TY }.
Y
Definicija 3.10. Neka je I neki skup indeksa. Funkcije i : Xi Xj definirane s
iI
i ((xj )jI ) := xi zovemo koordinatne projekcije.

Moe se lako pokazati da je produktna topologija na Kartezijevom produktu X Y

generirana podbazom S = {11 (U ) : U TX } {21 (V ) : V TY }, pri emu su i , i = 1, 2
S

koordinatne projekcije. Openito, ako je {Xi }iI familija topolokih prostora, onda moemo
definirati produktnu topologiju na dva naina:

(i) Topologiju definiramo bazom B = {U1 U2 : Ui otvoren u Xi }. Takva topologija

naziva se box ili kutijasta topologija.

(ii) Topologiju definiramo podbazom S = {i1 (Ui ) : i I, Ui otvoren u Xi }. Takva

topologija naziva se produktna topologija, a produktom topolokih prostora nazivamo
Y
skup Xi s produktnom topologijom.
iI

U emu se razlikuju ove dvije topologije? Kako je S podbaza produktne topologije, tada
njenu bazu ine svi konani presjeci element podbaze S, tj. skupovi oblika

i1 (Ui1 ) i2 (Ui2 ) . . . in (Uin )

za sve konane skupove indeksa {i1 , i2 , . . . , in } I i sve otvorene skupove Uij Xj , j =

1, 2, . . . , n. Kako je i1 (Ui ) = Ui Xj , dobivamo da su elementi baze produktne topologije
Y

i6=j
oblika
Y
Ui1 Ui2 . . . Uin Xi ,
i6=i1 ,...,in

30
 Y
tj. oblika Ui , pri emu je Ui otvoren u Xi i Ui = Xi za sve osim eventualno konano
iI
mnogo i. Prema tome, jasno je da se za konane produkte box i produktna topologija podu-
daraju, dok je u beskonanom sluaju box topologija finija od produktne topologije. Razlog
zbog kojeg preferiramo produktnu u odnosu na box topologiju je taj to se pokazuje da bitni
teoremi o konanim produktima vrijede i za proizvoljne produkte ukoliko su oni opskrbljeni
produktnom, ali ne i box topologijom.

Jedan od najbitnijih pojmova u matematikoj analizi je pojam neprekidne funkcije. Pri-

sjetimo se da ako su X i Y metriki prostori, preslikavanje f : X Y je neprekidno u toki
x X ako za svaki > 0 postoji > 0 tako da je f (K(x , )) K(f (x ), )), tj. ako
za svaku -kuglu u Y oko f (x ) postoji -kugla u X oko toke x takva da je slika -kugle
oko x sadrana u -kugli oko f (x ). Dakle, preslikavanje je neprekidno u toki x ako je
udaljenost izmeu slika f (x) i f (x ) mogue uiniti proizvoljno malom uz zahtjev da su x i
x "dovoljno blizu". Preslikavanje je neprekidno ako je neprekidno u svakoj toki x X. U
metrikim prostorima mogue je dati jednostavnu karakterizaciju neprekidnih preslikavanja
o emu govori idui teorem.

Teorem 3.3. Preslikavanje f : X Y metrikih prostora je neprekidno ako i samo ako je

praslika svakog otvorenog podskupa V od Y otvoren podskup u X.

Za dokaz pogledati ([13] Poglavlje 2, str. 52, Teorem 7.15). Dakle, za opisati neprekidnost
zapravo je dovoljno poznavati samo otvorene skupove, a kako su osnovni objekti u topolokim
prostorima upravo otvoreni skupovi, sljedea definicija je sasvim opravdana.

Definicija 3.11. Preslikavanje f : X Y topolokih prostora je neprekidno ako je za svaki

otvoren podskup V Y njegova praslika f 1 (V ) otvoren podskup od X.

Bitno je naglasiti da definicija neprekidnosti ne govori o slici otvorenih skupova, tj. ak i

ako je preslikavanje neprekidno, slika otvorenog skupa iz X ne mora biti otvoren skup u Y .

Primjer 3.4. Konstantno preslikavanje f : R R, f (x) = 3 je neprekidno, dok f (R) = {3}

nije otvoren skup.

Uoimo da neprekidnost funkcije ne ovisi samo o funkciji, ve i o topologijama definiranim na

domeni i kodomeni funkcije f . Primjerice, svako preslikavanje diskretnog topolokog prostora
X u proizvoljan topoloki prostor Y je neprekidno. S obzirom na to da se svaki element
Ui = f 1 (Ui ),
[ [
topologije T moe dobiti kao unija elemenata baze te kako vrijedi f 1
i i
kako bismo provjerili je li neko preslikavanje neprekidno, dovoljno je provjeriti je li praslika
svakog elementa baze otvoren skup. ak je dovoljno samo provjeriti je li praslika svakog
elementa podbaze otvoren skup.

31
Definicija 3.12. Neka su X i Y topoloki prostori te f : X Y preslikavanje. Ako su
funkcije f i f 1 : Y X neprekidne, kaemo da je f homeomorfizam.
Zahtijevajui neprekidnost funkcije f 1 , dobivamo da je za svaki otvoren skup U u X,
praslika (f 1 )1 (U ) otvoren skup u Y . No uoimo da je praslika (f 1 )1 (U ) zapravo isto to
i slika f (U ) pa je homeomorfizam bijekcija f takva da je U otvoren u X ako i samo ako je
f (U ) otvoren u Y . Dakle, ako je f homeomorfizam, onda imamo bijektivnu korespondenciju
ne samo izmeu X i Y , nego i izmeu otvorenih skupova. Stoga na homemorfizam gledamo
kao na bijekciju koja uva topoloku strukturu. Kao rezultat imamo da neko svojstvo od X,
koje je u potpunosti izraeno u terminima topologije X, osigurava isto svojstvo homeomorf-
nom prostoru Y . Takvo svojstvo prostora X nazivamo topoloko svojstvo od X. Uoimo da
je homeomorfizam analogon izomorfizmu meu algebarskim strukturama.

Prisjetimo se da je u metrikom prostoru (X, d) niz (xn )n konvergentan ako postoji toka
x X takva da za svaki > 0 postoji n0 N takav da za sve n n0 vrijedi d(xn , x ) < ,

tj. ako se za svaki > 0 svi lanovi niza, osim eventualno njih konano mnogo, nalazi u
-kugli oko x . Dakle, niz je konvergentan ako je mogue napraviti udaljenost izmeu xn
i x proizvoljno malom uz zahtjev da je n "dovoljno velik". Konvergencija u topolokim
prostorima definira se slino kao u metrikim prostorima.
Definicija 3.13. Niz (xn )n u topolokom prostoru X je konvergentan ako postoji toka x
X takva da za svaki otvoren skup U X koji sadri x postoji n0 N takav da za sve n n0
vrijedi xn U .
Lako se provjeri da je limes konvergentnog niza u metrikom prostoru jedinstven. Meu-
tim, to ne mora vrijediti i za limes niza u topolokom prostoru. Primjerice, u indiskretnom
topolokom prostoru bilo koji niz (xn )n konvergira svakoj toki iz X. Takvi primjeri topolo-
kih prostora nisu od velikog interesa. Kako bismo se ogradili od takvih sluajeva, uvodimo
trei aksiom separacije koji e implicirati jedinstvenost limesa konvergentnog niza.
Definicija 3.14. Za topoloki prostor X kaemo da je Hausdorffov ili da ima Hausdorffovo
svojstvo ako za svake dvije razliite toke x, y X postoje disjunktni otvoreni skupovi U i V
takvi da je x U i y V .
Dakle, u Hausdorffovom prostoru mogue je svake dvije toke separirati meusobno di-
sjunktnim otvorenim skupovima. Skoro pa direktno slijede tvrdnje da je potprostor Ha-
usdorffovog prostora kao i produkt Hausdorffovih prostora opet Hausdorffov prostor. Oiti
primjer Hausdorffovog prostora je svaki metriki prostor X. Naime, ako su x, y X razliite
1
toke, uzmemo li r = d(x, y), onda su otvorene kugle K(x, r) i K(y, r) disjunktni otvo-
2
reni skupovi koji sadre x i y, redom. Openito se smatra kako zahtijevanje Hausdorffovog
svojstva nije veliko ogranienje.

32
Propozicija 3.2. Ako su f, g : X Y neprekidna preslikavanja topolokog prostora X u
Hausdorffov prostor Y , onda je skup {x X : f (x) = g(x)} zatvoren u X.

Dokaz:
Treba pokazati da je skup A = X \ {x X : f (x) = g(x)} = {x X : f (x) 6= g(x)}
otvoren. Uzmimo x A. Kako je Y Hausdorffov prostor, postoje disjunktne otvorene okoline
V1 , odnosno V2 oko f (x), odnosno g(x). S obzirom na to da je f neprekidna postoje otvorene
okoline U1 , odnosno U2 oko x takve da je f (U1 ) V1 , odnosno g(U2 ) V2 . Skup U1 U2
je kao presjek dva otvorena skupa i sam otvoren, sadri toku x i vrijedi f (U1 U2 ) V2 ,
g(U1 U2 ) V2 . Kako je V1 V2 = , slijedi U1 U2 A. Oznaimo s Ux = U1 U2 . Tada
vrijedi
[ [
A Ux A=A
xA xA

pa je A otvoren kao unija otvorenih skupova. Dakle, {x X : f (x) = g(x)} je zatvoren

skup.

Topoloki prostor moe imati mnoga druga svojsta od kojih emo ukratko spomenuti jo
dva bitna za ostatak rad: povezanost i kompaktnost.

Ve sama rije povezan nas upuuje na to da je povezan prostor onaj koji se sastoji od
jednog komada. Odnosno, prostor nije povezan ako se moe rastaviti na dva komada koja
su dovoljno daleko jedan od drugog. U skladu s intuicijom dana je sljedea definicija.

Definicija 3.15. Separacija topolokog prostora je par disjunktnih nepraznih otvorenih pod-
skupova ija je unija cijeli prostor.
Topoloki prostor je povezan ako ne postoji njegova separacija.

Dakle, topoloki prostor je povezan ako se ne moe rastaviti na dva disjunktna neprazna
otvorena skupa. Uoimo da ako je X = U V , pri emu su U i V otvoreni skupovi u X,
onda su U i V takoer zatvoreni pa moemo rei da je topoloki prostor povezan ako se ne
moe rastaviti na dva disjunktna neprazna zatvorena skupa. Kako je povezanost iskazana
iskljuivo u terminima otvorenih skupova, jasno je da je povezanost topoloko svojstvo.
Motivacija za definiciju povezanih prostora dolazi iz realne analize s obzirom na to da su
intervali realnih brojeva (jedini) povezani podskupovi od R.
Ako je X topoloki prostor, onda moemo na njemu definirati relaciju ekvivalencije na
sljedei nain: x y ako postoji povezan podskup koji sadri x i y. Klase ekvivalencije na-
zivaju se komponente povezanosti. Primijetimo da su u svakom topolokom prostoru prazan
skup i jednotokovni podskupovi povezani.

33
Definicija 3.16. Za topoloki prostor X s barem dvije toke ije su sve komponente pove-
zanosti jednolani skupovi kaemo da je totalno nepovezan.

Dakle, totalno nepovezan topoloki prostor X je onaj kojeg moemo smatrati maksimalno
nepovezanim, pri emu se pod maksimalnou smatra da X ne sadri netrivijalne povezane
podskupove, tj. u totalno nepovezanom prostoru prazan skup i jednotokovni podskupovi
su jedini povezani podskupovi. Primjerice, Q je totalno nepovezan.

Openito, najjednostavniji skupovi s kojima moemo baratati su upravo konani. Jedan

od osnovnih razloga za prouavanje kompaktnih prostora je taj to su oni u mnogoemu slini
konanim skupovima u smislu da postoje mnogi rezultati koji se lako pokau za sluajeve
konanih skupova, a iji se dokazi uz male izmjene prenose na kompaktne prostore.

Definicija 3.17. Otvoren pokriva podskupa A topolokog prostra X je familija U otvorenih

[
podskupova od X takva da je A U.
U U
Potpokriva pokrivaa U je svaka potfamilija V U koja je i sama pokriva skupa A.
Za potpokriva V kaemo da je konaan ako je familija V konana.

Definicija 3.18. Za topoloki prostor kaemo da je kompaktan ako svaki njegov otvoren
pokriva ima konaan potpokriva.

Obratimo pozornost da definicija kompaktnosti ne kae da je prostor X kompaktan ako

ima konaan otvoren pokriva (svaki prostor X ima konaan otvoren pokriva, primjerice
{X}). Jasno je da je svaki konaan prostor kompaktan. Moe se pokazati da je svaki segment
1
[a, b] R kompaktan, dok otvoren interval ha, bi to nije. Naime, familija U = {ha + , bi :
n
1
a + < b, n N} je otvoren pokriva intervala (a, b) za koji ne postoji konana potfamilija
n
koja pokriva ha, bi. Lako se pokae tvrdnja da je kompaktnost topoloko svojstvo. Takoer,
nije teko vidjeti da je svaki zatvoren potprostor kompaktnog prostora i sam kompaktan.

Teorem 3.4 (Tihonovljev teorem). Neka je {Xi } familija kompaktnih topolokih prostora.
Y
Tada je produkt Xi kompaktan.
i

Za dokaz pogledati ([10] Poglavlje 5, str. 234, Teorem 37.3).

Za kraj ovog potpoglavlja navodimo definiciju koja spaja dva osnovna matematika
objekta: grupe i topoloke prostore.

Definicija 3.19. Grupa G zove se topoloka grupa ako je G topoloki prostor i ako su
preslikavanja (x, y) 7 xy sa G G u G i x 7 x1 sa G u G neprekidna.

34
Primjer 3.5. (i) Kao to smo ve napomenuli, svako preslikavanje f s indiskretnog to-
polokog prostora u proizvoljan topoloki prostor je neprekidno pa je stoga jednostavan
primjer topoloke grupe bilo koja grupa uz indiskretnu topologiju.

(ii) Aditivna grupa R je topoloka grupa uz standardnu topologiju.

Topoloka grupa je zapravo objekt koji ujedno ima i algebarsku i topoloku strukturu.
Dakle, mogue je u isto vrijeme provoditi algebarske operacije, ali i govoriti o neprekidnim
preslikavanjima.

3.3 Prokonane grupe i Krullova topologija

U ovom potpoglavlju postavit emo temelje beskonane Galoisove teorije koristei inverzne
limese, pri emu e se pokazati da je Galoisova grupa beskonanog, normalnog i separabil-
nog proirenja zapravo inverzni limes specifinog inverznog sustava grupa. Ponimo naa
razmatranja sljedeim definicijama.

Definicija 3.20. Parcijalni ureaj na skupu X je svaka refleksivna, antisimetrina i tran-

zitivna relacija na I. Par (I, ) nazivamo parcijalno ureen skup.
Kaemo da je parcijalno ureen skup (I, ) usmjeren ako za svaka dva elementa i, j I
postoji k I takav da je i k i j k.

Uoimo da prethodna definicija zapravo kae da je parcijalno ureen skup usmjeren ako
svaki dvolani podskup od I ima gornju meu u I.

Definicija 3.21. Neka je (I, ) usmjeren skup te {Gi }iI familija grupa. Pretpostavimo da
za sve i, j takve da je i j postoji homomorfizam j,i : Gj Gi sa svojstvom da kad god je
i j k vrijedi k,i = j,i k,j . Takoer, neka je i,i = idGi za svaki i I. Tada kaemo
da je {Gi , j,i } inverzni sustav grupa.

Primjer 3.6. Pogledajmo nekoliko primjera inverznih sustava grupa.

(i) Neka je G grupa te I usmjeren skup. Za svaki i I stavimo Gi = G te j,i = idG .

Oito je (Gi , j,i ) inverzni sustav grupa.

(ii) Uzmimo I = N pri emu je relacija definirana na uobiajen nain. Tada je (N, )
usmjeren. Neka je p prost broj te za svaki n N stavimo Gn = Z/pn Z.
Za sve m, n N takve da je m n definiramo homomorfizme n,m : Z/pn Z
Z/pm Z, n,m (a + pn Z) = a + pm Z. Tada je {Gn , m,n } inverzni sustav grupa.

(iii) Uzmimo I = N pri emu je relacija definirana na idui nain:

35
 m n m|n.

Tada je (N, ) parcijalno ureen skup. Takoer, ako su m, n N, onda je po definiciji

relacije m [m, n] te n [m, n], pri emu je [m, n] oznaka za najmanji zajedniki
viekratnik, tj. (N, ) je usmjeren. Neka je za svaki n N Gn = Z/nZ.
Za sve m, n N takve da je m n definiramo homomorfizme n,m : Z/nZ Z/mZ, n,m (a+
nZ) = a + mZ. Neka je k N takav da je m n k. Uoimo da je tada

k,m (a + kZ) = a + mZ = n,m (a + nZ) = (n,m k,n )(a + kZ),

tj. {Gn , m,n } je inverzni sustav grupa.

Definicija 3.22. Inverzni limes inverznog sustava grupa {Gi , j,i } je grupa G zajedno s
homomorfizmima i : G Gi tako da vrijede idua dva svojstva:

(i) Ako je i j, onda je i = j,i j .

(ii) Ako je H grupa zajedno s familijom homomorfizama i : H Gi takvih da je i =

j,i j kad god je i j, onda postoji jedinstven homomorfizam grupa : H G takav
da je i = i za svaki i.

Piemo lim Gi ili samo limGi .

iI

Openito, prethodne definicije nisu svojstvene samo grupama, nego se mogu na slian
nain definirati i za druge algebarske strukture, primjerice prstene i module, ali i za topo-
loke prostore. Potpuno je jasno da bismo eljeli da inverzni limes inverznog sustava grupa
{Gi , j,i } postoji te da on bude jedinstven. Upravo o tome govori idua propozicija.

Propozicija 3.3. Neka je {Gi , j,i } inverzni sustav grupa. Tada inverzni limes postoji i
jedinstven je do na izomorfizam.

Dokaz:
Y
Neka je Gi direktan produkt grupa Gi . Definiramo G kao
i
n Y o
G = (gi )iI Gi : j,i (gj ) = gi za svaki ureeni par (i, j) takav da je i j .
i

Oito je G 6= jer je (ei )iI G, pri emu je ei neutralni element grupe Gi , a kako su j,i
Y
homomorfizmi, G je podgrupa grupe Gi .
i
Y
Definirajmo i : G Gi kao restrikciju na G projekcije i : Gi Gi . Oito je i
i
homomorfizam grupa te je (j,i j )((gj )jI ) = j,i (gj ) = gi = i ((gj )jI ) kad god je i j,
tj. i = j,i j ime je pokazano da G zadovoljava svojstvo (i) iz Definicije 3.22.

36
 Neka je sada H grupa zajedno s familijom homomorfizama i : H Gi takvih da je i =
Y
j,i j kad god je i j. Definirajmo preslikavanje : H Gi tako da je (h) = (i (h))iI .
i
Kako je svaki i homomorfizam, slijedi da je i homomorfizam. Iz uvjeta i = j,i j
dobivamo Im G pa je prema tome homomorfizam s H u G.
Uoimo da je i ( (h)) = i ((i (h))iI ) = i (h), tj. i = i , a kako je i = i |G , tada je
i = i . Ako je sada 0 : H G drugi homomorfizam takav da je i 0 = i , onda je i-ti
element od 0 (h) jednak i (h) to je upravo i-ti element od (h), tj. = 0 pa je zadovoljeno
i svojstvo (ii) iz Definicije 3.22. Odavde je onda G inverzni limes inverznog sustava {Gi , j,i }.

Ako su {G, i } i {H, i } inverzni limesi, znamo da postoje jedinstvena preslikavanja

H : H G te G : G H takva da je i = i H i i = i G . Odavde je i = i G H .
Svojstvo (ii) iz Definicije 3.22 implicira da postoji jedinstveno preslikavanje : G G takvo
da je i = i . Kako idG zadovoljava prethodnu relaciju, zakljuujemo da je = idG pa
je H G = idG . Slino se pokae da je G H = idH pa je stoga G : G H izomorfizam.
2
Primjer 3.7. U ovom primjeru odgovarajui inverzni sustavi za dane inverzne limese su oni
u Primjeru 3.6.
(i) U ovom sluaju je lim Gi
= G, gdje je preslikavanje i : G Gi identiteta.
iI

(ii) Inverzni limes lim Z/pn Z ovog inverznog sustava grupa naziva se grupa p-adskih cijelih
n
brojeva i oznaava Zp .

(iii) Inverzni limes lim Z/nZ za ovaj inverzni sustav grupa je Abelova grupa koja se ozna-
n

ava sa Z. Prema Propoziciji 3.3 je
lim Z/nZ = {(an + nZ)nN : n,m (an + nZ) = am + mZ ako m|n}
n

te
lim

Z/pn Z = {(an + pn Z)nN : n,m (an + pn Z) = am + pm Z za m n}.
n
Y
Definiramo preslikavanje : Zp lim

Z/nZ izrazom
n
p prost

(an + pn Z)nN ) = (bn + nZ)nN ,

Y
(
p prost

pri emu bn dobivamo rjeavajui sustav kongruencija

x ak1 (mod pk11 )
x ak2 (mod pk22 )
..
.
x akm (mod pkmm ),

37
 gdje su p1 . . . , pm meusobno razliiti prosti brojevi te n = pk11 pkmm . Sustav prema
Kineskom teoremu o ostacima ima jedinstveno rjeenje modulo n odakle slijedi

lim Z/nZ
Y
= Zp .
n
p prost

No kakve veze imaju inverzni limesi s Galoisovom grupom beskonanog proirenja? Neka
je L separabilno i normalno proirenje polja K. Uvedimo idue oznake:

G = AutK (L),
I = {M : K M L, [M : K] < , M normalno i separabilno proirenje polja K},
N = {H G : H = AutM (L) za neko meupolje M I}.
[
Uoimo da iz Primjedbe 3.1 slijedi L = M.
M I

Lema 3.1. Neka su H1 , H2 N . Tada je H1 H2 N .

Dokaz:
Neka je H1 = AutM1 (L) te H2 = AutM2 (L), pri emu su M1 , M2 I. Kako su M1 i M2
konana, normalna i separabilna proirenja polja K, tada je M1 polje cijepanja separabilnog
polinoma P1 K[X] te je M2 polje cijepanja separabilnog polinoma P2 K[X] pa je M1 M2 ,
pri emu M1 M2 presjek svih potpolja od L koja sadre M1 i M2 , polje cijepanja polinoma
P1 P2 nad K. Prema tome, M1 M2 je konano, normalno i separabilno proirenje polja K pa
je M1 M2 I. Uoimo da je H1 H2 ako i samo ako je |M1 = idM1 i |M2 = idM2 ,
odnosno ako i samo ako je M1 Lhi i M2 Lhi , tj. ako i samo ako je M1 M2 Lhi ako i
samo ako je AutM1 M2 (L). Prema tome, H1 H2 = AutM1 M2 (L) N .
2
Probajmo na neki nain koristei prethodno definirane skupove definirati inverzne sustave
grupa. Uvedimo parcijalan ureaj na I na sljedei nain:
M1 M2 M1 M2 .
Iz dokaza prethodne leme vidimo da je za M1 , M2 I takoer i M1 M2 I pa je po definiciji
parcijalnog ureaja M1 M1 M2 i M2 M1 M2 , tj. svaki dvolani podskup skupa I ima
gornju meu.
Definirajmo sada za svake M1 , M2 I takve da je M1 M2 homomorfizme M2 ,M1 :
AutK (M2 ) AutK (M1 ), M2 ,M1 () = |M1 . Prema Propoziciji 2.7 M2 ,M1 su dobro defini-
rani homomorfizmi. Prema tome, slijedi da je {AutK (M ), M2 ,M1 } inverzni sustav grupa.

Uzmimo M I te definirajmo preslikavanje : G AutK (M ) s () = |M . Prema

Propoziciji 2.7 preslikavanje je dobro definiran homomorfizam grupa ija je jezgra

38
 Ker() = { G : |M = id} = AutM (L)

pa je prema Prvom teoremu o izomorfizmu AutM (L) normalna podgrupa grupe G. Teorem
2.7 implicira surjektivnost preslikavanja te je stoga AutK (M )
= G/AutM (L) to implicira
|G/AutM (L)| = |AutK (M )| = [M : K] < , tj. N je familija svih normalnih podgrupa
grupe G konanog indeksa. Neka je H N , tj. H = AutM (L) za neko meupolje M I.
Za H N neka je GH = G/H. Uvedimo parcijalan ureaj na N na sljedei nain:

H1 H2 H2 H1 .

Ako su H1 , H2 N , onda je prema Lemi 3.1 i H1 H2 N . Kako je H1 H2 H1 i

H1 H2 H2 , prema definiciji parcijalnog ureaja je H1 H1 H2 i H2 H1 H2 , tj.
svaki dvolani podskup skupa N ima gornju meu.
Definiramo li sada za svake H1 , H2 N takve da je H1 H2 homomorfizme H2 ,H1 :
GH2 GH1 , H2 ,H1 (gH2 ) = gH1 , vidimo da je {GH , H2 ,H1 } inverzni sustav grupa.
Ve smo napomenuli da veim proirenjima odgovaraju manje podgrupe pa ako su H1 , H2
N , tj. H1 = AutM1 (L) i H2 = AutM2 (L) za neka meupolja M1 , M2 I, onda je H1 H2
u N ako i samo ako je M1 M2 u I. Prema tome, zakljuujemo da {GH , H2 ,H1 } i
{AutK (M ), M2 ,M1 } moemo promatrati kao iste inverzne sustave grupa.

Promotrimo li {GH , H2 ,H1 }, uoimo da oito imamo familiju homomorfizama H : G

G/H definiranih s H () = H koja zadovoljava (H2 ,H1 H2 )() = H2 ,H1 (H2 ) = H1 =
H1 (), tj. H2 ,H1 H2 = H1 . Tada svojstvo (ii) iz Definicije 3.22 implicira da postoji
jedinstveni homomorfizam 0 : G lim GH , a kako je lim G/H = lim AutK (M ),
HN HN M I
postoji jedinstveni homomorfizam : G lim AutK (M ).
M I

Teorem 3.5. Neka je L beskonano algebarsko proirenje polja K. Uz prethodno navedene

oznake, tada je homomorfizam : G lim

AutK (M ) izomorfizam.
M I

Dokaz:
Kako za preslikavanje M : G AutK (M ) definirano s M () = |M vrijedi M1 =
M2 ,M1 M2 kad god je M1 M2 , tada je zbog jedinstvenosti preslikavanja dan s () =
(|M )M I .
Pokaimo da je injekcija. Neka je () = (idM )M I . Tada je |M = idM za svako
[
konano, normalno i separabilno proirenje M polja K. Meutim, kako je L = M,
M I
dobivamo da je = idL , tj. preslikavanje je injekcija.
Pokaimo da je surjekcija. Neka je (M )M I lim M I
AutK (M ). Definirajmo G
na sljedei nain. Uzmemo li L, tada prema Primjedbi 3.1 postoji M I takav
da je M . Stoga stavimo () = M (). Za M1 M2 te M1 M2 vrijedi

39
M1 () = M2 () pa je dobro definirano preslikavanje. Tada vrijedi () = (M )M I pa
je surjekcija pa i izomorfizam.

Prethodni teorem kae da je Galoisova grupa beskonanog, separabilnog i normalnog

proirenja L polja K zapravo inverzni limes inverznog sustava grupa {AutK (M ), M2 ,M1 }.
Prema tome, Galoisova grupa beskonanog proirenja posve je odreena svojim kvocijentima
po normalnim podgrupama konanog indeksa to nije toliko iznenaujua injenica uzmemo
li u obzir Primjedbu 3.1.

Definicija 3.23. Grupa G je prokonana grupa ako je G = limGi za inverzni sustav grupa

{Gi , j,i }, pri emu je svaka Gi konana grupa.

Za na rad najvaniji primjer prokonane grupe je dakako AutK (L) to slijedi direktno
iz Teorema 3.5. i injenice da su AutK (M ) konane grupe. Ve smo napomenuli da se
kao najbolje rjeenje problema opisanog u potpoglavlju 3.1. pokazalo definiranje topoloke
strukture na grupi AutK (L). Kako smo vidjeli da je AutK (L) prokonana grupa, pogledajmo
kako na prirodan nain definirati topoloku strukturu unutar takvog matematikog objekta.
Ako je (Gi , j,i ) inverzan sustav grupa, definirajmo na svakoj grupi Gi diskretnu topologiju te
Y Y
opskrbimo produkt Gi produktnom topologijom. Kako je inverzni limes sadran u Gi ,
i i
Y
definirat emo relativnu topologiju na limGi u odnosu na produktnu topologiju u Gi .

i
Prokonane grupe sa sobom nose bitnu dodatnu strukturu o emu govori idui teorem.

Teorem 3.6. Neka je G prokonana grupa. S obzirom na ranije opisanu topologiju G je

topoloka grupa.

Dokaz:
Potrebno je provjeriti jesu li preslikavanje p : G G G, p(x, y) = xy i i : G
G, i(x) = x1 neprekidna. Kako je svaka grupa Gi opskrbljena diskretnom topologijom te
kako je produktna topologija generirana podbazom S = {i1 (Ui ) : i I, Ui otvoren u Gi },
dovoljno je provjeriti jesu li praslike p1 (i1 ({gi })) te i1 (i1 ({gi })) otvoreni skupovi u
G G, odnosno G. Uoimo da je

p1 (i1 ({gi })) = i1 ({gi h}) i1 ({h1 }),

[

hGi

to je otvoren skup u G G. Slino,

i1 (i1 ({gi })) = i1 ({gi1 }),

to je oito otvoren skup u G. Odavde slijedi da je G topoloka grupa.

40
 2

Kao to smo ve spomenuli, inverzni sustav i inverzni limes mogu se definirati i za topolo-
ke prostore, pri emu je u ovom sluaju naglasak naravno na neprekidnim preslikavanjima.

Definicija 3.24. Neka je (I, ) parcijalno ureen skup te {Xi }iI familija topolokih pros-
tora. Pretpostavimo da za svake i, j takve da je i j postoji neprekidno preslikavanje
j,i : Xj Xi sa svojstvom da kad god je i j k vrijedi k,i = j,i k,j . Takoer,
neka je i,i = idXi za svaki i I. Tada kaemo da je {Xi , j,i } inverzni sustav topolokih
prostora.
Inverzni limes inverznog sustava topolokih prostora {Xi , j,i } je topoloki prostor X zajedno
s neprekidnim preslikavanjima i : X Xi tako da vrijede idua dva svojstva:

(i) Ako je i j, onda je i = j,i j .

(ii) Ako je Y topoloki prostor zajedno s familijom neprekidnih preslikavanja i : Y

Xi takvih da je i = j,i j kad god je i j, onda postoji jedinstveno neprekidno
preslikavanje topolokih prostora : Y X takvo da je i = i za svaki i.

Slino kao to su sva preslikavanja indiskretnog topolokog prostora u proizvoljan to-

poloki prostor neprekidna, tako su i sva preslikavanja diskretnog topolokog prostora u
proizvoljan topoloki prostor neprekidna. Prema tome, kako smo na svakoj grupi Gi za i I
definirali diskretnu topologiju, tada su sva preslikavanja j,i : Gj Gi neprekidna. Takoer,
kako su preslikavanja i : G Gi , pri emu su G i i definirani kao u dokazu Propozicije
Y
3.2, jednostavno projekcije i : Gi Gi restringirane na G, tada su i ona neprekidna pa
iI
na G moemo gledati kao na inverzni limes topolokih prostora.

Lema 3.2. Neka je {Gi , j,i } inverzni sustav Hausdorffovih prostora. Tada je G = lim

Gi
Y
zatvoren u Gi .
iI

Dokaz: n Y
Prema Propoziciji 3.2. kako su j,i te i neprekidna preslikavanja, skup (gi )iI Gi :
o i
j,i (gj ) = gi je zatvoren. Prema tome, kako je
\n Y o
G = limGi = (gi )iI Gi : j,i (gj ) = gi ,

ji i

slijedi da je G kao presjek proizvoljne familije zatvorenih skupova i sam zatvoren.

Sljedei teorem daje pregled bitnih topolokih svojstava prokonane grupe G.

41
Teorem 3.7. Neka je G prokonana grupa opskrbljena topologijom opisanom na prethodni
nain. Tada je G kompaktan, Hausdorffov i totalno nepovezan topoloki prostor.

Dokaz:
Neka je G = limGi prokonana grupa. Kako je svaka grupa Gi konana te opskrbljena

diskretnom topologijom, svaka Gi je kompaktan, Hausdorffov i totalno nepovezan topoloki
prostor. Osvrnemo li se na tvrdnje i teoreme iz prethodnog potpoglavlja, tada znamo da je
Y
Gi takoer kompaktan, Hausdorffov i totalno nepovezan topoloki prostor. Posve je jasno
i Y
da tada vrijedi da je G Gi s relativnom topologijom takoer Hausdorffov i totalno
i
nepovezan. Prema Lemi 3.2 G je zatvoren potprostor kompaktnog prostora pa je i sam
kompaktan.

Ako sada za G uzmemo G = AutK (L), pri emu je L beskonano proirenje polja K,
onda kao posljedicu prethodnog teorema dobivamo da je G opskrbljena topologijom opi-
sanom na prethodni nain kompaktan, Hausdorffov i totalno nepovezan topoloki prostor.
Moe se pokazati da vrijedi obrat prethodnog teorema. Dakle, kompaktna, Hausdorffova i
totalno nepovezana topoloka grupa i prokonana grupa su zapravo isti matematiki objekti.

Iako je prethodni nain definiranja topoloke strukture unutar prokonane grupe stan-
dardan, u sluaju Galoisovih grupa postoji izravniji nain. Pristup koji navodimo prvi je
uveo njemaki matematiar Wolfgang Krull. Za poetak daljnjeg razmatranja iskaimo lemu
koja se odnosi na odreena svojstva skupa N definiranog ranije u ovom potpoglavlju.
\ \
Lema 3.3. Vrijedi H = {id}. Nadalje, za svaki G vrijedi H = {}.
HN HN

Dokaz:
\
Neka je H te neka je L. Prema Primjedbi 3.1. postoji M I takav da je
HN \
M . Stavimo H = AutM (L) N . Kako je H, slijedi da je H pa kako je
HN
M , vrijedi () = . Prema tome, () = za sve K, tj. = id odakle slijedi
prva tvrdnja.
\
Neka je sada H, H N . Tada je 1 H za svaki H N , tj. 1 H
HN
pa je prema prvom dijelu 1 = id, tj. = .

42
 Dakle, jedini zajedniki element svih Galoisovih grupa AutM (L), gdje je M I, je
identiteta to je i intuitivno jasno.

Definicija 3.25. Krullova topologija na G definirana je na sljedei nain: podskup X skupa

[
G je otvoren ako je X = ili X = i Hi za neke i G te Hi N .
i
[
Kako je G = i Hi , gdje je unija uzeta po svim i G te svim Hi N , jasno je da
i
je G otvoren skup. Takoer, iz definicije je jasno da je proizvoljna unija otvorenih skupova
otvoren skup. Da bismo pokazali da je Krullova topologija zaista topologija, potrebno je jo
pokazati svojstvo T3 iz Definicije 3.1. Uzmimo 1 H1 i 2 H2 otvoreni skupovi u Krullovoj
topologiji te neka je 1 H1 2 H2 . Tada je H1 = 1 H1 te H2 = 2 H2 pa vrijedi

1 H1 2 H2 = H1 H2 = (H1 H2 ),

a kako je prema Lemi 3.1. H1 H2 N , 1 H1 2 H2 je otvoren skup. Uoimo da je svaki

otvoren skup u G zapravo unija H-klasa elemenata skupa N pa skup {H : G, H N }
ini bazu Krullove topologije.
Primijetimo jednu specifinost skupova oblika H. Ako je H = AutM (L) N , ranije
smo pokazali da je AutK (M ) = G/H, tj. [G : H] < pa postoje 1 , 2 , . . . , n takvi da je
G = H 1 H . . . n H odakle slijedi G\H = 1 H . . . n H, tj. G\H je takoer otvoren
skup. Prema tome, H je istovremeno i otvoren i zatvoren skup, tj. bazu Krullove topologije
ine skupovi koji su i otvoreni i zatvoreni.
U Teoremu 3.5 vidjeli smo da je preslikavanje : G lim
AutK (M ) definirano s
M I
() = (|M )M I izomorfizam grupa. Zapravo, vrijedi i vie od toga.

Teorem 3.8. Ako je Galoisova grupa G opskrbljena Krullovom topologijom te prokonana

grupa lim AutK (M ) opskrbljena topologijom definiranom na standardan nain za proko-
M I
nane grupe, tada je preslikavanje : G lim AutK (M ) definirano s () = (|M )M I
M I
homeomorfizam.

Dokaz:
Iz Teorema 3.5 ve znamo da je izomorfizam. Stoga preostaje samo ispitati neprekidnost
preslikavanja i 1 .
Provjerimo prvo neprekidnost preslikavanje . Uzmemo li u obzir nain na koji je defi-
nirana podbaza produktne topologija te injenicu da je svaka grupa AutK (M ) opskrbljena
diskretnom topologijom, dovoljno je za neprekidnost preslikavanja provjeriti je li praslika
1
skupa M ({}), AutK (M ), otvoren skup. Uoimo da je
1
0 AutM (L),
[
1 (M ({})) = { 0 G : 0 |M = } =
0

43
pri emu je unija uzeta po svima 0 koji proiruju , to je oito otvoren skup prema definiciji
Krullove topologije.
Provjerimo neprekidnost preslikavanja 1 . Prema zakljucima iz prethodnog potpoglav-
lja dovoljno je provjeriti da je slika otvorenog skupa preslikavanja otvoren skup. tovie,
kako znamo elemente koji ine bazu Krullove topologije, dovoljno je provjeriti je slika skupa
H, H N otvoren skup. Neka je H = AutM (L) za neko polje M I te G. Tada je

(H) = {(( 0 )|M 0 )M 0 I : 0 H}

= {(( 0 )|M 0 )M 0 I : 0 |M 0 = idM M 0 }
= {( 0 |M 0 )M 0 I : 1 0 |M 0 = idM M 0 }
= {( 0 |M 0 )M 0 I : 0 |M 0 = |M M 0 }
1
= M 0 ({})

to je otvoren skup u lim AutK (M ) .

M I

Dakle, Krullova topologija i standardna topologija prokonanih grupa na Galoisovoj grupi

G nose iste informacije. Iz prethodnog teorema direktno slijede idui korolari.

Korolar 3.1. Galoisova grupa G opskrbljena Krullovom topologijom je topoloka grupa.

Korolar 3.2. Galoisova grupa G opskrbljena Krullovom topologijom je kompaktan, Hausdor-

ffov i totalno nepovezan topoloki prostor.

3.4 Fundamentalni teorem beskonane Galoisove teorije

Prethodno steenim znanjem o prokonanim grupama te uz poznavanje fundamentalnog
teorema klasine Galoisove teorije, konano se nalazimo u poziciji obraditi osnovni rezultat
naeg rada. No, prije iskaza i dokaza samog teorema potrebna nam je jo idua lema.

Lema 3.4. Neka je L beskonano, normalno i separabilno proirenje polja K, G = AutK (L),
H G te neka je H 0 = AutLH L. Tada je H 0 = H, pri emu je H zatvara od H u Krullovoj
topologiji.

Dokaz:
Oito je H H 0 te je stoga dovoljno pokazati da je H 0 zatvoren skup i H 0 H.
Pokaimo prvo zatvorenost skupa H 0 . Uzmimo G \ H 0 . Prema definiciji skupa H 0
tada postoji element LH za koji vrijedi () 6= . Prema Primjedbi 3.1 znamo da
postoji M I takav da je M . Oznaimo N = AutM (L) N . Tada, za bilo koji N

44
je () = pa je ( )() = () 6= , tj. N je otvorena okolina od disjunktna s H 0 .
Kako je G \ H 0 proizvoljan, G \ H 0 je otvoren skup pa je prema tome H 0 zatvoren.
Sada pokaimo da je H 0 H. Neka je H 0 te uzmimo N N , N = AutM (L), M I.
Definirajmo skup

H0 = { 0 |M : 0 H}.

Jasno je da je H0 AutK (M ). Budui da je |AutK (M )| < , slijedi |H0 | < . Kako je

M H0 = LH M , iz Teorema 2.12 slijedi H0 = AutLH M M . Kako je H 0 , |LH = idLH pa
je |M H0 . Dakle, postoji 0 H takav da je 0 |M = |M pa je 1 0 AutM (L) = N , tj.
0 N H. Prema tome, svaka otvorena okolina N od sijee H pa je H. Odavde
je H H 0 H pa kako je H 0 zatvoren slijedi H 0 = H.

Osim to e nam prethodna lema koristiti pri dokazu sljedeeg teorema, osvrnemo li se
na Primjer 3.2, uoimo da prethodna lema omoguuje topoloki dobiti grupu AutFp (F ) kao
zatvara grupe H.

Teorem 3.9 (Fundamentalni teorem Galoisove teorije). Neka je L beskonano, separabilno

i normalno proirenje polja K te G = AutK (L).

(i) S G opskrbljenom Krullovom topologijom preslikavanja M 7 AutM (L) i H 7 LH

meusobno su inverzne bijekcije izmeu skupa svih meupolja K M L i skupa
zatvorenih podgrupa H G.

(ii) Ako M korespondira podgrupi H, onda je [G : H] < ako i samo ako je [M : K] <
ako i samo ako je H otvorena. U tom sluaju je [G : H] = [M : K].

(iii) Takoer, H = AutM (L) je normalna podgrupa grupe G ako i samo ako je M separabilno
i normalno proirenje polja K te u tom sluaju postoji izomorfizam : AutK (M )
G/H.

(iv) Ako je H  G i G/H opskrbljena kvocijentnom topologijom, izomorfizam je i home-

omorfizam.

Dokaz:

(i) Ako je M meupolje, tj. K M L, onda je L separabilno i normalno proirenje

polja M te je stoga prema Teoremu 3.1 M = LAutM (L) . S druge strane, ako je H G,
onda je prema prethodnoj lemi AutLH L = H. Prema tome, H = AutM (L) za neko
meupolje K M L ako i samo ako je H zatvorena podgrupa pa su prema tome
preslikavanja M 7 AutM (L) i H 7 LH meusobno inverzne bijekcije.

45
(ii) Neka je M meupolje, tj. K M L i neka H korespondira M , H = AutK (M ).
Pretpostavimo prvo da je [G : H] < . Tada je G \ H konana unija zatvorenih
H-klasa H, odnosno G \ H je zatvoren pa je H otvorena podgrupa.
Ako je H = AutM (L) otvorena podgrupa, onda ona sadri neku otvorenu baznu
okolinu oko id, tj. N H za neki N N . Kako je M LN , a LN I, tada je
[LN : K] < odakle je [LN : K] = [LN : M ][M : K] to implicira [M : K] < .
Konano, ako je [M : K] < , prema Primjedbi 3.1 mogue je izabrati F I
tako da je M F . Uzmimo N = AutF (L). Kako je M F , slijedi N H pa je
[G : H] [G : N ] < .

Pretpostavimo da su zadovoljeni prethodni ekvivalentni uvjeti. Tada je G/N =

AutK (F ) preko preslikavanja N 7 |F . Stoga je slika od H/N pod ovim preslika-
vanjem { 0 |F : 0 H} to je podgrupa grupe AutK (F ) koja fiksira svaki element iz
F M = M . Red grupe H/N prema fundamentalnom teoremu klasine Galoiosve
teorije iznosi |H/N | = [F : M ] pa je odavde

[G : N ] [F : K]
[G : H] = = = [M : K].
[H : N ] [F : M ]

(iii) Pretpostavimo da je H = AutM (L)  G te uzmimo M . Ako je bilo koja nultoka

polinoma , onda prema Teoremu 2.7 postoji G takav da je () = . Kako je
H  G, slijedi da je za H

() = 1 ( 1 ()) = 1 () = ,

tj. LH = M pa se cijepa nad M . Prema tome, M je normalno proirenje polja

K, a takoer i separabilno budui da je proirenje L polja K separabilno.
Obratno, ako je M normalno i separabilno proirenje polja K, onda je preslikavanje
: G AutK (M ) zadano s () = |M dobro definiran homomorfizam ija je jezgra

Ker = { G : () = id|M } = AutM (L)

pa je H  G. Prema Teoremu 2.7 preslikavanje je surjektivno pa je G/H

= AutK (M ).

(iv) Preostaje pokazati da je preslikavanje : G/H AutK (M ) definirano s (H) = |M

takoer i homeomorfizam. Bazni otvoren skup u AutK (M ) je oblika AutF (M ) za
neko konano, normalno i separabilno proirenje F polja K koje je sadrano u M . Oz-
naimo N = AutF (L) N . Tada je 1 (AutF (M )) = N pa je 1 (AutF (M )) = N
za bilo koji G za koji je |M = , tj. 1 (AutF (M )) je otvoren skup u G pa je

46
 neprekidno preslikavanje. Iskoristimo li tvrdnje da je neprekidna slika kompakta kom-
pakt te da je svaki kompaktan podskup Hausdorffovog prostora zatvoren, dobivamo da
pa odatle i preslikava zatvorene skupove u zatvorene. Preslikavanje je takoer
neprekidno u odnosu na kvocijentnu topologiju, a kako je bijektivno neprekidno pres-
likavanje homeomorfizam ako i samo ako preslikava zatvorene skupove u zatvorene,
je homeomorfizam.

Prethodni teorem zaista pogodno proiruje Teorem 2.14. Naime, kada je L konano
proirenje polja K, tada je AutK (L) opskrbljena Krullovom topologijom diskretan topoloki
prostor, tj. svaka podgrupa Galoisove grupe AutK (L) je zatvorena pa zapravo dobivamo
originalnu bijektivnu korespondenciju opisanu fundamentalnim teoremom klasine Galoisove
teorije. Naalost, ono to je mana ovog teorema je nemogunost povezivanja svih podgrupa
Galoisove grupe u beskonanom sluaju s meupoljima. Pokaimo da AutK (L) uvijek sadri
podgrupu koja nije zatvorena.
Za poetak uzmimo niz (Kn )nN rastuih meupolja, tj. K K1 K2 . . .
Kn . . . L takvih da je svaki Ki konano, separabilno i nromalno proirenje po-
[
lja K. Tada je Kn beskonano, separabilno i normalno proirenje polja K. Za svaki
nN
n N i AutK (Ki ) postoje barem dva elementa AutK (Ki+1 ) koja proiruju iz razloga
to je preslikavanje : AutK (Ki+1 ) AutK (Ki ) definirano s () = |Ki surjektivno te
[
|AutK (Ki+1 )| > |AutK (Ki )|. Prema Cantorovom dijagonalnom argumentu AutK ( Kn ) je
[ nN
neprebrojiv skup, a kako je Kn L, slijedi da je AutK (L) neprebrojiv jer je restrikcija
[ nN
AutK (L) AutK ( Kn ) surjektivno preslikavanje.
nN
Ako je H beskonana zatvorena podgrupa grupe AutK (L), prema fundamentalnom te-
oremu postoji meupolje M tako da je H = AutM (L), a kako je H beskonana, L je be-
skonano proirenje polja M . Ponovimo li gornji postupak, dobivamo da je H neprebrojiva,
odnosno svaka beskonana zatvorena podgrupa je neprebrojiva.
Iz prethodnih razmatranja dobivamo da niti jedna prebrojiva beskonana podgrupa Ga-
loisove grupe AutK (L) nije zatvorena. Prema tome, za pokazati da uvijek postoji podgrupa
koja nije zatvorena dovoljno je pokazati da je mogue nai prebrojivu beskonanu podgrupu.
No, svaka podgrupa generirana prebrojivim podskupom od AutK (L) je prebrojiva podgrupa.

Za kraj ovog potpoglavlja prisjetimo se primjera s poetka. Sljedea dva primjera nado-
vezuju se na Primjere 3.1 i 3.2, redom.

47

Primjer 3.8. Neka je S = { p : p N, p prost broj} te L = Q(S). U Primjeru 3.1
pokazali smo da je L separabilno i normalno proirenje polja Q. Odredimo Galoisovu grupu
AutQ (L).

Svako meupolje M , Q M L moe se zapisati u obliku M = Q( p1 , p2 , . . . , pn )
za razliite proste brojeve p1 , p2 , . . . , pn N. Uvedemo li ureaj na skupu svih meupolja
na nain kao u I, tj. M1 M2 ako i samo M1 M2 , ako je M1 M2 , onda je oito

M1 = Q( p1 , p2 , . . . , pn ) te M2 = Q( p1 , p2 , . . . , pn , q1 , q2 , . . . , qm ) za razliite
proste brojeve p1 , p2 , . . . , pn , q1 , q2 , . . . , qm N. Prema Teoremu 3.5 slijedi

AutQ (Q(p))
Y
AutQ (L) = lim AutQ (M ) = lim = Z/2Z.
M p prost
n=1

Primjer 3.9. Neka je Fp konano polje s p elemenata, pri emu je p prost broj te neka je
F algebarski zatvara od Fp . U Primjeru 3.2 pokazali smo da je L separabilno i normalno
proirenje polja Q. Prema klasinoj Galoisovoj teoriji znamo da za svaki n N Fp ima
jedinstveno separabilno i normalno proirenje stupnja n: Fpn . U tom je sluaju Galoisova
grupa AutFp (Fpn )
= Z/nZ. Kako je Fpm Fpn ako i samo ako m|n, ovaj inverzni sustav je
upravo onaj opisan u Primjeru 3.6 (ii). Prema tome,

AutFp (F ) = lim Z/nZ = Z.
n

48
4 Apsolutna Galoisova grupa
Nekako se nakon dosadanjih razmatranja prirodno namee promatranje maksimalne Galo-
isove grupe nekog polja, pri emu se maksimalnost odnosi na najvee separabilno i normalno
proirenje. Iz Primjedbe 2.1 znamo da ako je K konano polje ili polje karakteristike 0,
onda je svako algebarsko proirenje polja K ujedno i separabilno. Prema tome, ako je K
algebarski zatvara polja K, onda je K separabilno proirenje polja K, a oito i normalno.
Dakle, u tom je sluaju AutK (K) maksimalna Galoisova grupa. Meutim, ako promatrano
polje K ne spada u jednu od te dvije kategorije, proirenje K polja K nije nuno separabilno
te stoga moramo promatrati manje polje.

Primjer 4.1. Jednostavan primjer neseparabilnog proirenja bilo bi polje F2 (t) kao proirenje

polja F2 , pri emu je t transcedentan nad F2 . Kako je t korijen polinoma X 2 t, slijedi

t F2 , ali X 2 t = (X t)2 nije separabilan nad F2 pa stoga F2 nije separabilno
proirenje polja F2 .

Definicija 4.1. Neka je K polje. Separabilni zatvara polja K u L definiramo kao { L :

separabilan nad K} i oznaavamo Ksep .

Jednostavno je za provjeriti da je Ksep zaista polje. Sljedea definicija obuhvaa potpunu

suprotnost separabilnih proirenja.

Definicija 4.2. Neka je L proirenje polja K. Za element L kaemo da je neseparabilan

nad K ako minimalan polinom K[X] ima viestruku nultoku.
Za element L kaemo da je potpuno neseparabilan nad K ako minimalni polinom
K[X] ima samo jednu nultoku.
Kaemo da je L potpuno neseparabilno proirenje polja K ako je svaki element polja L
potpuno neseparabilan nad K.

Iz prethodne definicije je jasno da ako je ujedno i separabilan i neseparabilan, onda

je K. Prema tome, ako je L 6= K potpuno neseparabilno proirenje polja K, onda je
prema Primjedbi 2.1 L polje proste karakteristike.

Propozicija 4.1. Neka je K polje te P K[X] ireducibilan polinom. Ako je K polje

n
pozitivne karakteristike p, onda postoji n N0 takav da je P (X) = Q(X p ), pri emu je
Q K[X] separabilan i ireducibilan nad K.

Za dokaz pogledati ([9] Poglavlje 1, str. 42, Propozicija 4.6). Ako je L neseparabilan
element nad K, onda prema prethodnoj propoziciji postoji n N0 takav da je (X) =
n
Q(X p ), pri emu je Q K[X] separabilan i ireducibilan nad K.

49
Propozicija 4.2. Neka je L algebarsko proirenje polja K te Ksep separabilni zatvara polja
K u L. Tada je L potpuno neseparabilno proirenje polja Ksep .

Dokaz:
Uzmemo li Ksep , tada je = X pa je oito potpuno neseparabilan. Stoga
uzmimo L \ Ksep te promotrimo . Prema prethodnoj propoziciji postoji n N0 te
n
separabilan i ireducibilan polinom P Ksep [X] takav da je (X) = P (X p ). Oznaimo
n
= p . Tada je P () = () = 0, a kako je P ireducibilan, slijedi P (X) = (X).
n
Takoer, kako je P separabilan, slijedi Ksep pa je = X odakle je = X p =
n
(X )p budui da je K polje karakteristike p. Prema tome, je potpuno neseparabilan
nad Ksep .

Propozicija 4.3. Neka je K algebarski zatvara polja K te Ksep separabilni zatvara polja
K. Tada je Ksep normalno proirenje polja K i vrijedi AutK (K)
= AutK (Ksep ).

Dokaz:
Neka je Ksep . Tada minimalni polinom nema viestrukih nultoaka pa ako je
nultoka polinoma , onda je i Ksep . Prema tome, se cijepa nad Ksep pa je Ksep
normalno proirenje polja K.
Definirajmo preslikavanje : AutK (K) AutK (Ksep ) izrazom () = |Ksep . je homo-
morfizam grupa ija je jezgra

Ker = { AutK (K) : |Ksep = id|Ksep } = AutKsep (K).

Za bilo koji element K te AutKsep (K), () je korijen minimalnog polinoma .

Prema prethodnoj propoziciji znamo da je potpuno separabilan nad Ksep pa prema tome
ima samo jednu nultoku odakle slijedi () = za svaki K. Dakle, Ker = {id}
pa je injektivno preslikavanje. Kako je oito i surjekcija, slijedi AutK (K)
= AutK (Ksep ).

Definicija 4.3. Grupa G = AutK (Ksep ) naziva se apsolutna Galoisova grupa polja K.

Primjer 4.2. Sljedei primjeri apsolutnih Galoisovih grupa su nam ve dobro poznati od
prije.

(i) Kako je C separabilni zatvara polja R, tada je apsolutna Galoisova grupa polja R
ciklika grupa s dva elementa, tj. AutR (C) = {id, }, pri emu je kompleksno konju-
giranje.

50
 (ii) Kako je svako algebarsko proirenje konanog polja separabilno, apsolutna Galoisova
grupa polja Fp je AutFp (F ) = lim
Z/nZ = Z.

Primjer 4.3. Neka je K polje. Definiramo prsten formalnih Laurentovih redova s koefici-

an X n , pri emu su an K te m N. Piemo
X
jentima iz K kao skup svih suma oblika
n=m
K((X)).

Operacije zbrajanja i mnoenja definirane su prirodno na idui nain:

an X n + bn X n = (an + bn )X n
X X X

n=m1 n=m2 n= max{m1 ,m2 }

 X
  X   
an X n bn X n ai b j X n .
X X
=
n=m1 n=m2 n= max{m1 ,m2 } i+j=n

Nije teko pokazati da je za svako polje K, K((X)) takoer polje.

Propozicija 4.4. Ako je K algebarski zatvoreno polje karakteristike 0, onda je

[
n
K((X)) = K(( X)).
nN

Za dokaz pogledati ([11] Poglavlje 4, str. 68, Propozicija 8).

Uzmimo specijalno za K = C te promotrimo C((X)). S obzirom na to da je C((X))

polje karatkteristike 0, znamo da je njegova apsolutna Galoisova grupa AutC((X)) C((X)).
[
n
Prema prethodnoj propoziciji je C((X)) = C(( X)). Kako C((X)) sadri n-ti korijen
nN
n
iz jedinice, tada je C(( X)) normalno i separabilno proirenje polja C((X)) te je njegova
Galoisova grupa izomorfna grupi Z/nZ. Dokaz ove tvrdnje mogue je nai u ([9] Poglavlje 2).

Takoer, C(( n X)) C(( m X)) ako i samo ako n|m. Sumiramo li prethodna razmatranja,
vidimo da je

AutC((X)) C((X)) = limZ/nZ = Z.

51
5 Zakljuak
U radu smo kroz tri kljuna poglavlja obradili jedno od najbitnijih podruja unutar aps-
traktne algebre, pri emu se prvo poglavlje bavilo potrebnim predznanjima za razumijevanje
kljunog dijela ovog rada. Na samom poetku uveli smo osnovne pojmove teorije proirenja
polja, pri emu smo poseban naglasak stavljali na specijalne vrste proirenja (algebarska,
separabilna i normalna). Zadnje potpoglavlje drugog poglavlja bilo je posveeno bitnom
rezultatu unutar klasine Galoisove teorije: fundamentalnom teoremu koji u konanici na
nevjerojatno jednostavan i lijep nain dovodi u vezu teoriju grupa s teorijom proirenja polja.
Takoer, prezentirano je nekoliko primjera radi ilustracije spomenutih rezultata.
Naalost, pokazalo se da bijektivna korespondencija obuhvaena fundamentalnim teore-
mom klasine Galoisove teorije prestaje vrijediti u sluaju beskonanih proirenja te smo
stoga tree poglavlje zapoeli primjerima koji ilustriraju opisani problem. S ciljem prona-
laska rjeenja uveli smo pojmove inverznog sustava i inverznih limesa, pri emu je jedno
potpoglavlje posveeno prokonanim grupama gdje smo vidjeli njihovu povezanost s Galo-
isovom grupom. Takoer, prouena je topoloka struktura unutar Galoisove grupe koja nam
je u konanici omoguila generalizaciju fundamentalnog teorema.
Na zavretku rada smo se jo samo ukratko osvrnuli na pojam apsolutne Galoisove grupe.

52
ivotopis
Roena sam 3.12.1991. u Siklosu u Maarskoj. 2006. godine u Osijeku zavravam osnov-
nokolsko obrazovanje te u istom gradu upisujem III. gimnaziju. Tijekom osnovne i srednje
kole sudjelujem na gradskim, upanijskim i regionalnim natjecanjima iz matematike i engle-
skog jezika te na dravnim natjecanjima iz logike i hrvatskog jezika. 2010. godine upisujem
preddiplomski studij matematike na Odjelu za matematiku Sveuilita Josipa Jurja Stros-
smayera u Osijeku. Tri godine kasnije uspjeno zavravam studij uz zavrni rad Diofantske
aproksimacije pod mentorstvom doc. dr. sc. Ivana Matia. U listopadu 2013. godine
upisujem diplomski studij matematike, smjer financijska matematika i statistika. Tijekom
diplomskog studija drala sam demonstrature iz tri kolegija: Algebra, Numerika linearna
algebra i Grafovi te sam sudjelovala kao predava na Matematikim pripremama organiziram
od strane Udruge matematiara Osijek. Od 2014. godine radni sam lan udruge Financijski
impuls. Krajem srpnja 2015. sudjelovala sam na meunarodnom studentskom matemati-
kom natjecanju (International Mathematics Competition). U prosincu 2014. godine dobila
sam nagradu Lions cluba koja se svake godine dodjeljuje nagrade najboljim studentima za-
vrnih godina studija, dok sam u svibnju 2015. dobila Rektorovu nagradu za seminarski rad
iz kolegija Multivarijatna analiza pod naslovom Generalizirani inverz.

53
Literatura

[1] A. BAKER, An Introduction to Galois Theory, School of Mathematics & Statistics,

University of Glasgow, 2013.

[2] J. R. BASTIDA, Field Extensions and Galois Theory, Cambridge University Press,
1984.

[3] D.S. DUMMIT, R.M. Foote, Abstract Algebra, 3rd Edition, Wiley, 2003.

[4] D.J.H. GARLING, A Course in Galois Theory, Cambridge University Press, 1987.

[5] I. MARTIN ISAACS, Algebra, a graduate course, Brooks Cole Pub. Co, 1994.

[6] H. KRALJEVI, Algebra, Odjel za matematiku, 2007.

[7] S. LANG, Algebra, Springer-Verlag New York, 2002.

[8] J.S. MILNE, Fields and Galois Theory, Taiaroa Publishing, 2005.

[9] P. MORANDI, Field and Galois Theory, Springer, 1996.

[10] J.R. MUNKRES, Topology. Second Edition, Prentice Hall, 2000.

[11] J.P. SERRE, Local Fields, Springer-Verlag New York, 1979.

[12] S.S. SHATZ, Profinite Groups, Arithmetic, and Geometry, Princeton University Press,
1972.

[13] . UNGAR, Metriki prostori, prezentacijski materijali

[14] S.H. WEINTRAUB, Galois Theory, Springer-Verlag New York, 2009.

[15] J.S. WILSON, Profinite Groups, Oxford University Press, 1998.

54