Professional Documents
Culture Documents
Anatomija I Fiziologija Covjeka I-1
Anatomija I Fiziologija Covjeka I-1
proximalis-blie tijelu
distalis- dalje od tijela
palmaris- na aci, dlanska (prednja) strana
plantaris- na stopalu, tabanska strana
dorsalis-nadlanica i gornja strana stopala
ELIJA
Funkcija elije
Da bi elija mogla ivjeti i rasti, iz okolne tekuine prima hranjive i druge materije. Kroz
elijsku membranu, materije mogu proi na 3 naina:
1. difuzijom-to je prolazak kroz pore na membrani elije ili kroz sam membranski
matriks
2. aktivnim prenosom kroz membranu- enzimski sistemi i posebne prenosne tvari nose
tvar kroz membranu
3. pinocitozom-elija proguta dio vanelijske tekuine i njen sadraj.
Fagocitoza je istovjetna pinocitozi. Fagocitozom u eliju ulaze velike elije poput
bakterija, nekih drugih elija ili estica propalog tkiva.
Funkcije koje se obavljaju u eliji:
1. sinteza proteina u ribozomima
2. sinteza lipida u glatkom endoplazmatskom retikulumu
3. sinteza ugljenih hidrata u Golgijevom aparatu i stvaranje glikoproteina, glavne
sekrecijske tvari mnogih elija
4. oslobaanje energije iz hranjivih tvari u mitohondrijama za stvaranje adenozin-
trifosfata
5. hidroliza proteina, glikogena, mukopolisaharida i drugih u lizozomima, kao glavnim
probavnim organima elije
Veoma vana funkcija je i gibanje elija koje vre mehaniki rad (vlakna skeletnog,
glatkog i sranog miia). Razlikuju se ameboidno i gibanje cilija. Ameboidno gibanje
znai gibanje cijele elije u odnosu na njenu okolinu. Druga vrsta elijskog gibanja je
cilijarno gibanje, gdje se elija kree pomou cilija-malih zailjenih dlaica.
Razmnoavanje elija
Kod ovjeka, sa izuzetkom elija CNS, sve elije neprekidno rastu i razmnoavaju se.
Prvi stepen je replikacija (udvajanje) cjelokupne DNK u hromozomima. Hromozomi se
sastoje od dva glavna dijela: DNK i proteina. U hromozomima su smjeteni geni koji
nose genetske informacije. Humane somatske elije sadre 46 hromozoma poredanih u
23 para, od kojih se 22 para zovu autozomi, a jedan par sastavljen je od X i Y i zove se
sexualni hromozom. DNK se replicira samo jednom, a replikacija zapoinje nekoliko sati
prije poetka mitoze. Prvo se razdvoje dva spiralna lanca DNK koji tvore gen. Drugo,
nastaju komplementarni lanci DNK. Drugi stepen je podjela dvaju kompleta DNK na
dvije odvojene jedre. Zadnji stepen je dioba same elije, pa nastaju dvije elije mladice.
To je proces mitoze.
Mitoza ili indirektna dioba je najei nain diobe elije. Karakteristina je za somatske
elije. Osnovna sutina mitoze je udvostruenje nasljedne osnove koja se podjednako
rasporeuje u obje nove elije. Pri tome dolazi do uzdunog cjepanja svakog hromozoma
na 2 jednake polovine (hromatide) i do spiralizacije hromozoma. Mitoza se odvija u 4
glavne faze: profaza, metafaza, anafaza i telofaza. Replikacija DNK i cjepanje
hromozoma se odvijaju prije poetka profaze, u fazi prividnog mirovanja elije izmeu
dvije diobe-interfazi. Tokom mitoze se odvijaju 2 procesa: podjela jedra-kariokineza i
podjela citoplazme-citokineza.
1. profaza 2. metafaza 3. anafaza 4. telefaza
Sve 4 faze mitoze zajedno ine mitotiki ili elijski ciklus, koji obino iznosi od pola do
3 sata. Novonastale elije se mogu ponovno dijeliti nakon najmanje 10 sati.
Mejoza ili redukcijska dioba je poseban nain razmnoavanja zrelih polnih elija, pri
emu se stvaraju elije sa haploidnim (polovinim) brojem hromozoma. Embrion nastaje
spajanjem muke i enske polne elije. Muke i enske polne elije imaju samo haploidan
broj hromozoma, a oploeno jajace sadri ukupan (diploidan) broj hromozoma.
Vrste elija su polne elije koje nastaju procesom mejoze, pri emu se stvaraju elije sa
haploidnim brojem hromozoma i somatske elije koje nastaju procesom mitoze i sadre
diploidni broj hromozoma.
TKIVO
Epitelno tkivo
Tkiva su jednake ili priblino jednake elije i njihovi produkti koji izgrauju organe. U
toku embrionalnog razvoja u jednom periodu, embrion je sastavljen od tri zametna lista:
endoderma, ektoderma i mezoderma. Ova tri lista se kasnije razvijaju u posebna tkiva-
primarna tkiva. Razlikuju se 4 vrste primarnih tkiva: epitelno, miino, vezivno i nervno
tkivo.
Epitelno tkivo je prvo i osnovno tkivo koje se javlja u najranijim stadijima embrionalnog
razvoja (zametni listii) iz koga se razvijaju sva ostala tkiva u ovjekovom tijelu. To su
bipolarne elije, koje imaju dobru izraenu sposobnost regeneracije. Njihov vijek je
kratak, te se propale elije nadoknauju mitotikom diobom preostalih elija. U veim
organima (jetra, bubrezi, lijezde) epitelno tkivo ini parenhim, za razliku od strome koju
ini vezivno tkivo sa krvnim sudovima i ivcima. Obzirom na ulogu, epitelno tkivo se
dijeli u 3 grupe:
1. Pokrovni epitel, koji pokriva povrinu tijela i sve slobodne plotine u unutranjosti
tijela. Sastoji se od razliitih elija: ploaste, kubine i cilindrine. U pokrovnom epitelu
elije su poredane u jednom ili vie slojeva, te se dijeli na: jednoslojni ploasti epitel,
jednoslojni kubini epitel, jednoslojni cilindrini epitel, mnogoslojni ploasti epitel,
mnogoslojni cilindrini epitel, vieredni cilindrini epitel i prelazni epitel.
2. ljezdani epitel je specijalizovan za funkciju sekrecije. Njegove elije imaju
sposobnost da sintetiu i izluuju tvari kao to su enzimi ili hormoni i nazivaju se sekreti,
ili da u eliji nastaju produkti sinteze, koje organizam odbacuje kao tetne i nepotrebne,
nazvani ekskreti. lijezde su specijalizovane epitelne elije karakteristinog rasporeda,
iji izgled zavisi o aktivnosti same lijezde.Aktivnost lijezda ini ljezdani ili sekrecijski
ciklus: faza ingestije (primanje sirovina koje elija koristi za sintezu), faza biosinteze
(prerada primljenih sirovina u sekrete) i faza ekstruzije (izluivanje, izlaenje sekreta iz
elije). lijezde se dijele na egzokrine ili lijezde sa vanjskom sekrecijom i endokrine ili
lijezde sa unutarnjim luenjem, koje su izgubile vezu sa pokrovnim epitelom pa svoje
sekrete izluuju direktno u krv ili limfu.
3. Osjetni epitel-vaan je sastavni dio osjetnih organa.
Vezivno i hrskavino tkivo
Potporno tkivo: ova tkiva imaju u organizmu mehaniku ulogu i vanu ulogu u izmjeni
materija (metabolizmu). Razlikuju se: vezivno, hrskavino i kotano tkivo, a sve tri vrste
nastaju diferencijacijom mezenhima. Mezenhim je prvo potporno tkivo koje nastaje u
zametku od 3-4 nedelje.
Vezivno tkivo predstavlja najmeku vrstu razvijenog potpornog tkiva. Povezuje
pojedine kosti u obliku veza i zglobnih ahura, obavija pojedine miie i miine
grupe i spaja ih sa kostima. Obavija razne organe tvorei njihovu ahuru, ulazi u
njih zajedno sa krvnim i limfnim sudovima pa ima i nutritivnu ulogu. Cjelokupno
vezivno tkivo unutar epitelnih organa ini njihovu stromu. Izgraeno je od
razliitih elija kao to su: fibrociti, nediferencirane mezenhimske elije, histiociti,
leukociti, mastociti, plazmociti, masne i pigmentne elije. Vezivno tkivo se dijeli
na neformirano vezivno tkivo (rahlo ili rastresito i gusto vezivno tkivo), formirano
vezivno tkivo (tetive, fibrozne membrane i lamelarno vezivo) i vezivno tkivo sa
posebnim svojstvima (sluzavo, elastino, masno, pigmentno, mreasto tkivo i
vezivo seroznih membrana).
Hrskavino tkivo se odlikuje posebnim mehanikim i hemijskim svojstvima.
Njegove elije lee unutar vrste meuelijske materije koja se da savijati i rezati.
Nalazi se na prelazu izmeu vezivnog i kotanog tkiva. Vrste hrskavica su hijalina
(najraireniija hrskavica u tijelu, oblae zglobove, a tu spada i hrskavica rebara,
nosa, grkljana, dunika i dunica), elastina (mnogo savitljiva i rastegljiva) i
vezivna (prelazni oblik izmeu gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice,
izgrauje intervertebralne diskuse, simfizu, meniskuse itd.).
Kotano tkivo predstavlja najtvri oblik potpornog tkiva. Izgrauje skelet cijelog
tijela i u obliku zatitne ahure obuhvata najosjetljivije organe, CNS i osjetne
organe. Vana uloga mu je i metabolika jer se kost neprestano razgrauje i
nanova izgrauje. Sastoji se od elija (osteociti) i meuelijske substance. Kotano
tkivo se u organizmu nalazi kao dva osnovna oblika: fino vlaknasto ili lamelarno
(meustanina tvar je rasporeena u lamele ili tanke ploice i pripada mu najvei
dio kotanog tkiva u tijelu) i grubo vlaknasto kotano tkivo (nema nikakve
pravilnosti u grai, karakteristian je za embrionalni skelet). Kotano tkivo je
obavijeno vezivnom ovojnicom koja se zove pokosnica ili periost.
Miino tkivo
OSTEOLOGIA
1. duge ili cjevaste kosti, to su uglavnom kosti ekstremiteta. Imaju izgled cijevi, na oba
kraja zadebljane (epifize), koje nose zglobna tijela. Sredinji dio (dijafiza) obloen je sa
miiima.
2. kratke kosti, koje se nalaze na mjestima stalnog gibanja (kimeni stub, aka, stopalo)
3. ploaste kosti, koje se nalaze u kotanim obruima (lobanja, grudni ko i karlica). Na
njima se razlikuje unutranja i vanjska strana i rubovi.
Graa kostiju
Mikroskopska graa:
Vertebrae-kraljeci
Kraljeci su kratke, meusobno spojene kosti koje grade kimeni stub (columna
vetrebralis). Dijele se na:
Vratni, grudni i slabinski kraljeci ine prave kraljeke (vertebrae verae) zato to se svaki
kraljeak moe posebno prouavati. Dok krstani i trtini kraljeci srastu u jednu
jedinstvenu kost i zovu se lani kraljeci (vertebrae spuriae).
1.Vratni kraljeci
Na svakom kraljeku razlikujemo njegov glavni dio koji nosi teinu tijela i to je trup
(corpus vertebrae). Od trupa straga odlazi luk (arcus vertebrae). Corpus i arcus zatvaraju
otvor (foramen vertebrae) kroz koji prolazi kanal u koga je uloena kimena modina
(medulla spinalis). Na kraljeku razlikujemo i nastavke koji se dijele na parne i neparne.
Parni nastavci su zglobni nastavak, gornji i donji koji nose zglobne plohe za
uzglobljavanje i popreni nastavci sa obje strane trupa kraljeka. Neparni nastavak je
iljat i nalazi se pozadi.
Grupne odlike vratnih kraljeaka: Imaju najmanji trup, ovalnog oblika, ija je gornja
ploha konkavna sa desna na lijevo, a donja od naprijed ka nazad. Luk je velik. Zglobni
nastavak je postavljen koso i ima znaaj u gibanju glave. Popreni nastavak je mali i
rascjepljen na dvije kvrice i omeuju otvor za prolaz kimene arterije i vene. Neparni
nastavak (processus spinosus) je kratak i rascjepljen a kod sedmog kraljeka je dug i
nerascjepljen.
Od svih 7 vratnih kraljeaka izdvajaju se prvi-atlas i drugi -axis. Atlas (nosa) nema trup
ve je sastavljen od dva vea luka koji daju jedno konkavno zadebljanje (masse laterales)
koje nosi glavu. Axis (obrta) ima trup srastao sa trupom atlasa a njegov znaaj je u
rotaciji glave.
2. Grudni kraljeci
Oni imaju vei trup, trouglastog oblika, ija je i gornja i donja ploha ravna. Lukovi su
neto manji a glavna im je karakteristika da na trupu imaju po pola zglobne plohe za
vezivanje rebara. Kada se spoje dva grudna kraljeka spoje se i polovine ploha te nastaje
jedna zglobna ploha za koju se vee jedno rebro (osim I, X i XII rebra). To znai da se za
dva kraljeka vee jedno rebro.
3. Slabinski kraljeci
4. Krstani kraljeci
5. Trtini kraljeci
Ovi kraljeci spojeni u kost koja se zove os coccygis. Manja je ploasta kost, ija je baza
spojena sa vrhom sacruma, a vrh joj je slobodan.
Os sacrum
Costae-rebra
Sternum
Sternum ili grudna kost je naparna, ploasta kost i mjesto povezivanja kostiju
rebara (thoraxa) i gornjih ekstremiteta (clavicula). Smjetena je na prednjoj strani
thoraxa u medijalnoj liniji.
Graa sternuma- Drka sternuma je manubrium sterni a tijelo je corpus sterni. Sternum se
sastoji od drke i tijela. Od drke prema dole prua se tijelo koji ini sredinji dio kosti.
Sam vrh, kopljasti nastavak je usmjeren prema dole. Na spoju drke i tijela se nalazi ugao
angulus sterni. Na gornjoj strani drke se nalazi jedan usjek, a lateralno su incisurae
claviculares za vezivanje obje clavicule. Du itavog tijela, sa lateralnih strana se proteu
manje incisurae costales za vezivanje rebara od 3 do 6 rebra. Prvo rebro se vee za drku,
drugo na prelazu drke u tijelo, a sedmo na prelazu tijela u processus xyphoideus.
Clavicula
Scapula
Scapula je trouglasta, ploasta kost sa bazom okrenutom prema gore i vrhom prema dole.
Smjetena je pozadi, u visini od 2 do 8 rebra, vezana miiima za thorax. Na scapuli se
razlikuju prednja (unutranja) i zadnja (spoljanja) strana, rubovi i uglovi. Prednja strana
je konkavna i glatka, povezana sa thoraxom. Zadnja strana je konveksna i hrapava. Po
sredini stranje strane je kotani greben (spina scapulae) koji dijeli kost na dvije polovine.
Kotani greben se protee medijalno, prema gore i lateralno i zavri sa acromionom.
Acromion je najvia taka na ramenu i sadri zglobnu plohu za vezivanje sa claviculom.
Rubovi scapulae su:
1. margo medialis- najdui 2. margo lateralis-deblji 3. margo superior-najkrai 4. margo
inferior-zaobljen
Uglovi nastaju spajanjem rubova i to:
1. angulus superior 2. angulus inferiror 3. angulus lateralis
Poto je scapula sva obloena sa miiima, njen oblik i veliina zavise od razvijenosti
miia.
Humerus-ramena kost
Humerus ili ramena kost je duga, cjevasta kost na kojoj se razlikuju dva okrajka i trup.
Extremitas proximalis- okrajak koji se nalazi blie tijelu. Sadri okruglo zglobno tijelo
(caput humeri) sa kojim se vee za scapulu. Ispod je prstenasto suenje (anatomski vrat).
Na njega se nastavlja hirurki vrat koji dijeli corpus i extremitas proximalis. Okruen je
arterijskim prstenom. Na okrajku se razlikuju dvije kvrice, velika i mala, za polazita i
hvatita miia. Ove su kvrice omeene sa grebenima koji prave lijeb za tetivu.
Corpus humeri-tijelo humerusa- razlikuju se strane i rubovi. Strane su: facies posterior
(stranja), facies anteriror lateralis i facies anterior medialis. Rubovi su margo lateralis,
medialis et anterior.
Extremitas distalis-okrajak koji je dalje od tijela. Na njemu se nalazi jedno vee valjkasto
zglobno tijelo gdje se sa medijalne strane vee ulna. Lateralno je glaviasto zglobno tijelo
za vezivanje radiusa. Sa lateralnih strana nalazi se po jedan hrapavi izdanak.
Ulna
Radius
Kosti ake su: Ossa carpi, ossa metacarpalia i phalanges digitorum manus.
Ossa carpi (carpus, kosti ruja)
Carpalne kosti ini 8 kratkih kostiju, poredanih u dva reda (proximalni i distalni)
po 4 kosti. Posmatraju se u poloaju supinacije (dlan okrenut prema gore a palace
lateralno) i na njima se razlikuje 6 strana: prednja, stranja, proximalna, distalna,
medijalna i lateralna.
Proximalni red kostiju ine os scaphoideum, os lunatum, os triquetrum i os pisiforme.
Distalni red ine os trapezium, os trapezoideum, os capitatum i os hamatum.
Ossa matacarpalia (metacarpus, kosti doruja)
Os coxae
Karlina kost je parna, ploasta kost, zavijena oko uzdune osovine to daje
osnovni oblik karlici. Kod odraslih ona je jedinstvena kost, a u toku razvoja sastoji
se od 3 kosti iji trupovi srastu u acetabulum. Straga i gore je bedrena kost-os
ilium. Dole i natrag je sjedalna kost-os ischii i dole i naprijed je stidna kost-os
pubis. Acetabulum je vee udubljenje, postavljeno sa lateralnih strana karline
kosti, u kojem srastaju trupovi sve tri kosti. Ispod acetabuluma se nalazi foramen
obturatorium, dijelom zatvoren, a dijelom ini sulcus obturatorius za prolaz krvnih
sudova.
Karlica
Kosti karlinog pojasa su: Os coxae, os ilium, os ischii, os pubis, pelvis i pelvis
minor.
Os ilium i os ischii-os ilium je prepoznatljiva po velikim krilima i okrenuta je prema
gore. Gornji rub kosti je zadebljan, dobro izraen, sa dva ispupenja, gornje prednje i
donje prednje. Stranji dio je hrapav i nosi zglobnu plohu za sacrum. I zavrava sa
sjedalnom kvrgom. Unutranja strana kosti je konkavna, glatka i nosi crijeva, a vanjska
strana je konveksna i hrapava i za nju se veu sjedalni miii.
Os pubis-polazi iz acetabuluma sa kotanom granom koja se povija naprijed i dole, te se
spaja sa istoimenom kosti druge strane i ini preponski spoj ili symphisis. Izmeu dvije
zglobne plohe se umee discus interpubicus, jedna hrskavino-vezivna ploa koja ima
ulogu u porodiljstvu. Linea terminalis pelvis djeli veliku i malu karlicu.
Pelvis-Karlica je kotani obru oko sakralnog i kokcigealnog dijela kime, koji titi
karline organe.
Uloga karlinog pojasa je u tome to prenosi teinu glave, trupa i gornjih ekstremiteta na
donje ekstremitete. Ograniena je: straga-unutranje strane sacruma i os coccygis,
sprijeda-symphisa i lateralno-desna i lijeva os coxae. Linea terminalis pelvis, koja polazi
od promontoriuma djeli pelvis na dva dijela, pelvis minor et maior. Pelvis maior (velika
karlica) obuhvata unutranju stranu ala ossis ilii.
Pelvis minor-Mala karlica je ograniena straga-prednjim stranama sacruma i os coccygis,
sprijeda-unutranja ploha symphisae i lateralno-unutranjim stranama os pubis et ischii.
Znaaj male karlice: Kroz otvor male karlice prolazi plod, te ona predstavlja kotani dio
poroajnog puta. Veoma su vani dijametri male karlice u ginekologiji i porodiljstvu.
Dijametri ili promjeri male karlice se dijele na:
1. diametar transversa-spaja najudaljenije take u poprenom smislu, najdui je i iznosi
13,5-14 cm
2. diametar oblique dexter et sinister-kosi lijevi i desni promjer, iznosi 12,8 cm
3. diametar sagitalis-spaja promontorium i simfizu i dijeli se na:
-diametar anatomica-12,5 cm
-diametar vera s.gynecologica-11,5-12 cm. Ukoliko je promjer manji nee se moi
obaviti normalan poroaj.
-diametar diagonalis-12,5-13 cm.
Morfoloke razlike male karlice:
Mala karlica se morfoloki razlikuje kod ene i mukaraca. Karakteristike enske karlice
su: ala ossis ilii postavljena su koso, tako da je karlica ira. Linea terminalis pelvis je
ovalna, donji rub simfize je zaobljen.
Karakteristike muke karlice su: ala ossis ilii postavljena je vertikalno te je karlica ua.
Donji rub simfize pravi otri ugao. Promontorium stri vie prema naprijed u sam otvor
male karlice.
Femur
Kosti natkoljenice - Femur ili butna kost je najvea, cjevasta kost, duga do 50 cm, veoma
snane grae. Ima svoja dva okrajka i trup.
Extremitas proximalis-sadri okruglo zglobno tijelo koji ulazi u acetabulum i pravi zglob
kuka. Acetabulum na dnu i glava femura obloeni su sa ligamentum capitis femoris koji
jo vie uvruje zglob kuka. Odmah ispod glave femura je vrat. Lateralno se nalaze
dvije kvrge za vezivanje miia, izmeu kojih je linea intertrochanterica koja slui za
prolazak najvanije veze u ljudskom tijelu-lig. iliofemorale Bertini.
Corpus femoris-veoma snaan, kod ena povijen naprijed, a kod mukaraca gotovo raven
i slui za vezivanje miia natkoljenice.
Extremitas distalis-sadri dvije vee zglobne plohe za spoj sa kostima potkoljenice.
Izmeu ovih kondila nalazi se udubina kroz koju prolaze ligg.cruciata-najjae koljene
veze.
Kosti potkoljenice
Fibula
Fibula je tanka, tapiasta, cjevasta kost koja slui samo za hvatanje miia.
Extremitas proximalis-sadri zglobnu plohu za tibiu a odatle se izdie zailjeni vrak koji
slui za hvatanje ligg.colateralia.
Corpus fibulae-sadri 3 strane i 4 ruba na koje se veu miii.
Extremitas distalis-zadebljan i spljoten u smjeru od lateralno ka medijalno. Lateralno je
kotani izdanak a medijalno je zglobna ploha za talus.
Kosti stopala
Kosti stopala su: ossa tarsi, ossa metatarsalia, phalanges digitorum pedis i ossa
sesamoidea.
Ossa tarsi (tarsus, kosti noja)-Tarsus sainjava 7 kratkih kostiju poredanih u dva
reda: Medijalni red ima 5 kostiju i to: talus, os naviculare pedis, os cuneiforme
medialis, lateralis et media. Lateralni red ima 2 kosti i to: calcaneus (petna kost) i
os cuboideum.
Na svakoj od ovih kostiju razlikuje se 6 strana: donja (plantarna), gornja (dorzalna),
medijalna, lateralna, proximalna i distalna. Kosti stopala se posmatraju u poloaju
pronacije (taban okrenut dole, a palace medijalno, pa se kosti broje od medijalno ka
lateralno). Veoma je znaajan svod stopala koga ine tarzalne kosti. Svod je normalno
izboen, gdje taban ne lei sa medijalnim redom kostiju na podlozi, ve je odignut od
podloge. Poremeaj svoda stopala je pes planus ili ravno stopalo, kada su sve kosti
tarzusa oslonjene na podlogu.
Ossa metatarsalia (metatarsus, kosti donoja)-Metatarsus ini 5 cjevastih kostiju
koje imaju proksimalni dio (baza-vezivanje sa ossa tarsi) i distalni dio (glava-
vezivanje sa proximalnim falangama).
KOSTI GLAVE
Os fronta
eona kost je neparna, ploasta kost koja najveim dijelom izgrauje elo, gornji
zid orbita i gornji zid cavum nasi. Tako se ova kost i dijeli na 3 dijela: squama
frontalis, orbitalni i nosni dio.
Squama frontalis (ljuska) je zavijena kotana ploa koja pripada elu. Na njoj se razlikuje
unutranja strana koja je konkavna, sa otiscima vijuga i brazda velikog mozga. U
sredinjoj liniji zapoinje sinus sagitalis superior. Vanjska strana squame je konveksna i
glatka, posjeduje dvije eone kvrge-tuber frontale. Rubovi kosti su prednji i stranji.
Stranji rub je nazubljen i spaja se sa obje tjemene kosti. Prednji rub prelazi u orbitalne
dijelove na kojem se nalaze usjeci za prolaz krvnih sudova i nerava. Povie ovog ruba su
obrvni lukovi.
Orbitalni dijelovi frontalne kosti su konkavni i glatki. Lateralno se nalaze suzne lijezde a
prema dole odlazi po jedan kotani izdanak koji se spaja sa jagodinom kosti.
Nosni dio frontalne kosti predstavljen je nazubljenim rubom koji se spaja sa obje nosne
kosti. Iza ruba i dole je iljati nosni izdanak septum nasi (nosna pregrada).
Kosti baze lobanje su: os occipitale, os sphenoidale, os temporale, cavum tympani,
labyrinthus osseus, os ethmoidale a tu se nalaze i sinus paranasalis.
Os occipitale-potiljana kost
Klinasta kost je neparna kost koja se poput klina umee u lobanjsku bazu izmeu
os frontale i os occipitale. Sastoji se od tijela, velikih i malih krila i pterigoidnog
nastavka.
Corpus ossis sphenoidalis srasta straga sa bazilarnim dijelom os occipitale inei clivus u
kome lei produena modina. Ispred clivusa je tursko sedlo a u sreditu je jama fossa
hypophiseos u koju je smjetena hipofiza. Sprijeda i straga nalaze se kotani zidovi.
Lateralno sa obje strane jame je lijeb za a.carotis internu koja je premoena sa tvrdom
modanicom u sinus cavernosus gdje izlaze 3, 4, 6 i dio 5 modanog ivca.
Alae maiores su velika krila klinaste kosti, koja odlaze sa obje strane trupa prema gore i
lateralno. U korijenu krila je foramen rotundum, otvor kroz koji izlazi n.maxillaris, a
lateralno je foramen ovale za izlazak n.mandibularisa. Stranji rub je nazubljen i spaja se
sa piramidom temporalne kosti.
Alae minores su mala krila postavljena horizontalno ispred i iznad velikih krila. Polaze
od trupa kao dva korijena i zatvaraju canalis opticus, a izmeu je plitki i iroki lijeb
postavljen transverzalno. Lateralno se mala krila zailje i spoje se sa velikim krilima.
Processus pterygoidei ini nastavke koji odlaze prema dole od obje strane donjih ploha
velikih krila. Graeni su od dvije kotane ploe-medijalne i lateralne.
Os temporale-sljepoona kost
Sljepoona kost je najkomplikovanija kost glave, jer sadri organ ula sluha i
organ za ravnoteu tj. srednje i unutranje uho. Temporalna kost je parna kost,
smjetena na lateralnoj strani lobanje i sadri vie dijelova koji se razvijaju
posebno, a kasnije srastu u jedinstvenu kost. Dijelovi su squama temporalis, pars
mastoidea, pars tympanica i pars petrosa.
1. Squama temporalis je tanka, vertikalna kotana ploa koja se spaja prema naprijed sa
velikim krilima klinaste kosti, prema gore sa donjim rubom tjemene kosti, prema dole
sraste sa pars tympanica, a prema nazad prelazi u pars mastoidea. Vanjska strana squame
je glatka i vezuju se temporalni miii koji ine dno temporalne jame. Prema naprijed
odvaja se processus zygomaticus koji se spaja sa os zygomaticum inei luk arcus
zygomaticus, veoma vano topografsko mjesto lobanje. Na donjoj strani je fossa
mandibularis koja se spaja sa mandibularnim nastavkom, inei tako donjevilini zglob,
jedini pokretni zglob glave. Unutranja strana posjeduje brojne otiske i brazde velikog
mozga.
2. Pars mastoidea nalazi se straga i dole, sa jednim izratajem - processus mastoideus koji
se moe napipati iza uha, a slui za vezivanje miia. Ovaj dio je ispunjen sa mastoidnim
elijama koje su u kontaktu sa srednjim uhom.
3. Pars tympanica nalazi se izmeu squamae i pars mastoideae. To je nepotpuni kotani
kanal koji vodi u unutranjost kosti do srednjeg uha kao vanjski sluhovod.
4. Pars petrosa ili piramida temporalne kosti se protee od naprijed i medijalno. Oblika je
trostrane piramide sa bazom. Sa klinastom i potiljanom kosti obrazuje foramen lacerum.
Prednja strana ini dno srednje lobanjske jame prekrivena sa kotanim ploicama koje
ine bubnjite. Stranja strana ini dio stranje lobanjske jame. Na sredini je otvor
(unutranji sluhovod) za prolazak 7 i 8 modanog ivca. Gornji rub piramide je izmeu
prednje i stranje strane, za koji se vezuje duplikatura tvrde modanice, koja dijeli veliki i
mali mozak. Najznaajniji je vanjski karotidni kanal koji ide prema gore i slui za prolaz
a. carotis internae.
Cavum tympani- Bubnjite je pneumatini prostor u piramidi temporalne kosti i
predstavlja upljinu srednjeg uha. Sadri slune koice i miie. Oblika je nepravilne
upljine sa 6 zidova i otvorima za krvne sudove i ivce. Laterlani zid je prekriven sa
bubnom opnom. Stranji zid ini mastoidna peina koja vodi u upljinu mastoidnog
dijela. Prednji zid ini kanal ija je upljina podjeljena na gornji dio (za mii nateza
bubne opne) i donji dio (za tubu auditivu Eustachi, koja komunicira sa upljinom drijela
i dovodi zrak u bubnjite).
Paranazalni sinusi
Os zygomaticum
Mandibula
SYNDESMOLOGIA
Zglobno tijelo sa zglobnim plohama- svaka kost koja se spaja sa drugom ima svoje
zglobno tijelo na kojem se nalazi zglobna ploha. Zglobne plohe se direktno spajaju
samo onda kada je jedna od njih konkavna a druga konveksna. One su tada
podudarne ili kongruentne. Ukoliko nisu podudarne ona se izmeu njih ubacuju
meniscusi (koljeni zglob) ili discusi (symphisa) koje pojaavaju taj spoj.
-Zglobna hrskavica-svaka zglobna ploha presvuena je svojom zglobnom hrskavicom.
-Zglobna ahura-ahura koja sa svih strana omotava zglob. Pritisak unutar zgloba je
manji od atmosferskog to ima znaaj za vrstou zgloba. ahura ima svoja dva sloja:
fibrozni sloj (vanjski) koji je od vrstog fibroznog tkiva pojaan sa ligamentima, a titi
zglob i daje mu vrstou. Sinovijalni sloj (unutranji) koji je gladak i sjajan, lui posebnu
zglobnu tenost-sinovija, kojom se smanjuje trenje izmeu kostiju, stalnim
podmazivanjem zgloba.
-Atmosferski pritisak-dri zglobno tijelo u kontaktu, djelujui na svaki cm kvadratni
povrine zgloba silom od 1 kg. Ukoliko bi dolo do izjednaavanja pritisaka unutar i van
zgloba, tada zglob podravaju zglobna ahura i tetive miia koje se veu za kost, a u
stanju su stalne napetosti koja se zove miini tonus.
Zglob ramena
Lakatni zglob
Lakatni zglob je sloeni zglob jer u njegovom formiranju uestvuju 3 kosti:
humerus, radius i ulna.
Tako se i razlikuju 3 spoja:
-articulatio humeroulnaris,
-articulatio humeroradialis,
-articulatio radioulnaris proximalis
Kod prva dva spoja zglobne plohe su kongruentne. Trochlea humeri je konveksna a
konkavna je incisura trochlearis ulane i jamica na caput radii. Kod treeg spoja zglobne
plohe su konveksna na radiusu- caput radii i konkavna na ulni. Zglobna ahura za sva tri
spoja je zajednika, pojaana sa ligamentima koji spreavaju izvrtanje zgloba suvie.
Ovaj zglob je po mehanici kutni zglob, gdje je mogua flexija i extenzija (lakatni zglob ili
prva dva spoja), dok je kod proximalnog radioulnarnog spoja mogua supinacija i
pronacija te ini obrtni zglob.
Articulatio manus
Articulatio coxae
Zglob kuka-je snaan, opkoljen miiima i veoma dobro razvijen s obzirom na uspravan
stav kod ovjeka. U zglobu uestvuju zglobne plohe: konkavna-acetabulum i konveksna-
caput femoris. Zglobno tijelo je kongruentno. Sa vrha polazi ligament koji uvruje
zglob kuka i donosi krvne sudove za ishranu femura. Sam zglob jo uvruje i
hrskavino-vezivna tvorba koja popunjava, jednim dijelom, samu udubinu acetabuluma.
Zglobna ahura je vrsta, obuhvata i polovinu collum femori, koji je unutar zgloba. Kod
preloma zgloba kuka, zbog vrata femura, koji je unutar zgloba, tee zarasta zglob jer
sinovijalna tenost stalno podmazuje taj zglob. Zglobna ahura je pojaana ligamentima a
najjaa veza je ligament iliofemorale Bertini koja se nalazi sa prednje strane zgloba. Kada
stojimo, veza je nategnuta i ukoi zglob kuka. Kada ne bi bilo ove veze, onda bi ulogu u
stajanju preuzele grupe miia koji se veoma brzo zamaraju. Ova veza je veoma jaka,
tako da e prije pui kost nego veza. Po mehanici je kuglasti zglob, sa bezbroj osovina.
Vre se sve vrste pokreta.
MYOLOGIA
Musculi (miii) su specijalizovana vezivna tkiva. Osnovna uloga miia je vrenje svih
pokreta organa, dijelova organa, dijelova tijela ili organizma u cjelini. Osobine miia su:
-podraljivost-sposobnost reagovanja na podraaj (inervacija)
-provodljivost-sposobnost provoenja nervnog podraaja kroz miino tkivo
-elastinost-sposobnost spontanog vraanja u normalno stanje po prestanku djelovanja
nervnog podraaja
-kontraktibilnost-sposobnost promjene duine miinog vlakna tj. izvoenja kontrakcije-
grenja i relaksacije-opruanja miinih vlakana. Osnovna je osobina svakog miia.
U miiu postoje dvije vrste receptora: miino vreteno i goldijev tetivni organ.Miino
vreteno koje se nalazi izmeu miofibrila, a registruje promjene duine miinog vlakna i
brzinu te promjene.Goldijev tetivni organ koji se nalazi u tetivama, a registruje napetost
tetiva tj. miini tonus. Ova dva receptora stalno obavjetavaju nervni sistem o tonusu i
poloaju miia. Podaci receptora alju se u centralni nervni sistem putem neurona, a
neuronima odgovor dolazi natrag u mii. Prenos impulsa (odgovor CNS-a) odvija se
putem neuromiine ploe koja sadri: sinaptiki vor, sinaptiki prostor i miino
vlakno. Impuls prvo dolazi do sinaptikog ovra, gdje zavretak nervnog vlakna otputa
vezikule (mjehurie) sa transmiterom-acetilholinom. Transmiter je supstanca koja se
otputa na kraju nervnog vlakna i izaziva promjene na membrani miine elije to
rezultira miinom kontrakcijom. Otputeni acetilholin, na membrani miine elije,
izaziva ulazak jona natrija u miinu eliju (izlazak jona kalija) i dolazi do kontrakcije.
Acetilholin je u kontaktu sa miinom elijom samo dvije do tri milisekunde, a zatim ga
razori enzim acetilholinesteraza. Ako nema ovog enzima, nastupio bi poremeaj u
kontrakciji, mii bi bio u stalnom gru.
Miii thoraxa
Ovo su veliki, ploasti miii, poredani u 3 sloja, jedan ispod drugog. Svi zavravaju
aponeurozama koje tvore vrstu fasciju u kojoj zavri etvrti, pravi mii-m.rectus
abdominis.
1. M. obliquus abdominis externus (vanjski kosi trbuni mii). Nalazi se
najpovrnije. Polazi sa vanjske strane od 4 do 12 rebra, ide koso prema dole i hvata
se u aponeurozu sa istim miiem s druge strane. Na taj nain formira se sredinja
bijela linija trbuha, vaan topografski prostor koji nema krvne sudove i znaajan je
u hirurgiji.
Po funkciji je ekspirator i obre trup na suprotnu stranu.
2. M. obliquus abdominis internus (unutranji kosi trbuni mii). Smjeten je odmah
ispod vanjskog. Polazi od crista iliaca i ligamenta inguinale Pouparti, ide prema
gore i hvata se u aponeurozu sa istim miiem s druge strane, te takoe uestvuje u
formiranju bijele linije. Po funkciji je ekspirator i okree trup na svoju stranu.
Inervisan je kao i vanjski.
3. M. transversus abdominis (popreni trbuni mii). Smjeten je najdublje. Polazi sa
criste iliacae, a hvata se aponeurozom. U njegovoj fasciji nalazi se unutranji otvor.
Funkcija mu je da sabija sadraj trbune duplje.
4. M. rectus abdominis. Smjetan je sa obje strane bijele linije. Polazi od hrskavica 5
do 7 rebra, ide prema dole i hvata se za simfizu. Osnovna funkcija mu je
pregibanje trupa.
-lateralna grupa koja pripada palcu. Na palmarnoj strani, odmah ispod palca, sadri
miino jastue nazvano thenar u kome su miii: m. abductor pollicis, m. oponens
pollicis, m. flexor pollicis brevis i m. adductor pollicis brevis.
-medijalna grupa pripada malom prstu. Na palmarnoj strani je miino jastue nazvano
hypothenar, a miii su m.abductor digiti minimi, m.oponens digiti minimi i m.flexor
digiti minimi brevis.
-sredinja grupa. Palmarni i dorzalni meukotani miii. Na palmarnoj strani izdvajaju
se mm. lumbricales koji omoguavaju izvoenje finih pokreta prstiju.
1. -m. sartorius-polazi od spina iliaca anterior superior, ide prema dole prednjom
stranom i prelazi na medijalnu stranu. Funkcija mu je flexija potkoljenice, rotacija
bedra i pomae prebacivanje noge preko noge.
2. -m. quadriceps femoris-sastoji se od 3 glave (m. vastus medialis, intermedius et
lateralis) i jednog pravog miia m. rectus femoris. Funkcija je extenzija
potkoljenice i flexija natkoljenice prema bedru.
Lateralna grupa:
SYSTEMA NERVOSUM
Systema nervosum je organski sistem tijela koji uspostavlja vezu sa vanjskim svijetom i
sredinom u kojoj ivimo. Funkcije:
-nervni sistem neprekidno prima poruke, putem receptora ili primalaca podraaja
-provodi poruke putem provodnika ili nervnog vlakna do odgovarajuih nervnih centara,
koga ine nervne elije, gdje se te poruke integriu
-odgovor na podraaj vodi od centra do izvrnog organa ili efektora
-nervni sistem nas obavjetava o stanju organa i cijelog organizma.
-poseban dio nervnog sistema je autonomni ili vegetativni nervni sistem, koji samostalno
upravlja vitalnim funkcijama organizma, kojih mi nismo ni svjesni (disanje, rad srca,
krvotok..)
Podjela nervnog sistema: Postoje dva razliita ali tijesno povezana dijela nervnog
sistema:
1. Systema nervosum centrale (CNS) koji se nalazi u kotanom dijelu lobanjske upljine i
kimenog kanala i
2. Systema nervosum periphericum (PNS) koji se prua od kimenog kanala u sve
dijelove tijela, prema periferiji.
Graa nervnog sistema:
1. Neuron-nervna ili ganglijska elija sa nastavcima ili produecima. Nervne elije imaju
osobinu da se grupiu u vorie-ganglije, koje su razasute u raznim dijelovima nervnog
sistema. Nervne elije su relativno velike i krupne elije.
2. Substantia grisea (siva masa) koju ine nervne elije, a one grade sve nervne centre.
3. Substantia alba (bijela masa) koju ine nervna vlakna, koja grade sve modane puteve i
sve nerve.
Nervna elija sa svim nastavcima ini osnovnu morfoloko-funkcionalnu jedinku
nervnog sistema. Dug je i do 1 m.
Kimena modina je oblika tapa, uloenog u kimeni kanal, duine 35-40 cm.
Granice: gornju granicu ini C1 nerv, iznad kojeg nastavlja produena modina. Donja
granica nalazi se u visini L2 kraljeka, gdje zavrava zadebljanjem-donus medullaris. U
sacralnom dijelu, nastavlja se splet ivaca.
Graa: Samo kod kimene modine siva masa je postavljena u dubini, a bijela masa je na
povrini, svi ostali dijelovi nervnog sistema imaju obrnut raspored sive i bijele mase.
Substantia grisea medullae spinalis postavljena je centralno i u obliku je rairenih krila
leptira, dok kroz sam centar prolazi kanal medullae spinalis. Na presjeku kroz sivu masu
ona ima oblik rogova upravljenih u razliitim smjerovima:
-prednji rogovi-grade ih krupne ganglijske elije, koje ine motorne centre medullae
spinalis iz kojih se raa prednji korijen spinalnog ivca.
-stranji rogovi-grade ih sitnije ganglijske elije, koje ine senzibilne centre medullae
spinalis na kojima zavrava zadnji korijen spinalnog ivca.
-boni rogovi-grade ih male elije simpatikog porijekla i ine simpatike centre
medullae spinalis
Substantia alba gradi puteve kroz medullu spinalis:
1. projekcioni putevi povezuju periferiju sa centrima u mozgu i obratno:
-centripetalni putevi prenose utiske sa receptora iz organizma do centara u mozgu. To su
najee osjetni putevi, koji prenose osjet dodira, boli, temperature ili duboki senzibilitet
iz kostiju, miia i zglobova, senzoriki putevi koji prenose osjete viih ulnih organa kao
vid, sluh, njuh, okus.
-centrifugalni putevi nose odgovor centara izvrnim organima na periferiji. To su
najee motorni putevi koji vre sve vrste pokreta: voljni ili piramidalni putevi i reflexni
ili extrapiramidalni putevi.
2. komisuralni putevi-povezuju srodne ili iste centre u dvije razliite polovice mozga.
3. asocijativni putevi-povezuju srodne ili iste centre jedne iste hemisphere, ne prelazei
nikada na suprotnu stranu mozga.
Mali mozak-cerebellum
Srednji mozak-mesencephalon
Diencefalon je dio mozga, iznad mezencefalona, izmeu obje hemisphere velikog mozga,
koje ga obuhvataju bono, sprijeda i odozgo, a u sredinjem dijelu nalazi se trea
modana komora. Njegova slobodna, donja strana (hypothalamus) odgovara podu tree
modane komore. Sastavni dijelovi meumozga su trea modana komora i njeni zidovi:
1. tanki epitelni krov-lamina tectoria ventriculi tertii
2. hypothalamus-pod i dio bonog zida
3. thalamus-gornji i najvei dio bonog zida
4. epithalamus- oiviava bono i pozadi krov 3 modane komore
5. metathalamus-ine ga dva koljenasta tijela meumozga
Thalamus, epithalamus i metathalamus skupa ine thalomesencephalon, produetak
odgovarajuih dijelova mezencefalona.
Donja strana meumozga (hypothalamus):
Odgovara podu tree modane komore i na njoj se razlikuju:
1. corpora mamillaria-dva polukuglasta tijela, ije jedre ine reflexne njune centre
2. tuber cinereum-siva kvrga, pepeljasto ispupenje koje predstavlja najnii dio poda
tree komore
3. infundibulum-tanka, 1 cm duga peteljka na kojoj visi hipofiza, a odvaja se od tuber
cinereuma prema dole.
4. chiasma opticum-optika raskrsnica, predstavlja ukrtanje nn.optici i ini najgornji dio
poda tree komore
5. tractus optici- optike trake, koje polaze sa oba spoljanja zadnja ugla hijazme i
divergiraju unazad, ka zadnjem uglu thalamusa (pulvinar) i metathalamusa (koljenasta
tijela) gdje zavre sa dva korijena.
U prednjem dijelu sa obje strane hypothalamusa, nalaze se otvori koji povezuju treu
komoru sa bonim komorama (1 i 2 komora) velikog mozga. Ispred otvora prolazi
commissural anteriror, koja povezuje njune centre dvije velikomodane hemisphere.
Stranji donji dio hypothalamusa ini suenje tree komore, na koji se nastavlja
Sylviusov kanal, koji povezuje 3 i 4 komoru.
Sive mase hypothalamusa oblau zidove tree komore. One predstavljaju nakupine
ganglijskih elija a ine centre vegetativnog nervnog sistema i to: centri za
termoregulaciju, glad, e, bol i metabolizam (posebno vode). Nuclei hypothalamici su u
tijesnoj vezi sa hipofizom (neurohipofizom) te je luenje hipofize uslovljeno djelovanjem
ovih jedara-hipotalamo-hipofizarni kompleks. Podruje hipotalamusa odgovorno je i za
djelovanje psihe na zbivanja u autonomnom nervnom sistemu. Tako draenjem pojedinih
centara mogu se iz hipotalamusa izazvati pojedini vegetativni simptomi (poveanje
krvnog pritiska, ubrzano disanje, ubrzan rad srca itd.) Vana funkcija hipotalamusa je
povezana i sa pojavom sna.
Thalamus predstavlja glavnu i najveu sivu masu meumozga. Njegov vrh je upravljen
naprijed a pozadi ograniava Monroov otvor. Stranji iri dio, vidni centar thalamusa lei
lateralno a u njemu zavrava tractus opticus. Glavnu masu i najvaniji dio meumozga
ine dvije velike parne sive mase, vidne humke -thalami optici, koje izmeu sebe
zatvaraju upljinu tree komore. Glavne jedre thalamusa su podjeljene u 3 grupe:
-prednja grupa jedara je pridodata njunom sistemu.
-lateralna grupa jedara je najvea i funkcionalno najvanija. U ovoj grupi jedara
zavravaju svi senzitivni putevi te pomou talamikih krakova se prenose dalje u koru
velikog mozga. Talamus je direktno povezan i nadreen crvenom jedru u mezencefalonu,
te preko njega extrapiramidalnim putem alje signale do izvrnih organa.
-medijalna grupa jedara prima poruke iz hypothalamusa, a svoja vlakna alje u eoni
reanj velikog mozga.
Stranja strana thalamusa sadri pulvinar thalami. Na njoj se nalazi epithalamus koga
ine dva koljenasta tijela: corpus geniculatum mediale-postavljeno medijalno, ini
primarni akustiki centar meumozga i corpus geniculatum laterale-postavljeno lateralno,
ini primarni optiki centar meumozga.
Izmeu gornjih stranjih dijelova thalamusa sa obje strane se nalazi trouglasto polje-
habenula u kome lei njuni centar meumozga. Obje habenule su povezane sa corpus
pineale i hipofizom, te se zove epithalamus.
Bijela masa meumozga: u meumozgu nema prolaznih puteva. Nishodni kortikalni
putevi ne prolaze kroz meumozak, ve ga bono zaobilaze. Ushodni putevi se prekidaju
u thalamusu. Svi putevi meumozga se raaju ili zavravaju u sivim masama i
predstavljaju vezu sa sivim masama ostalih dijelova CNS-a (projekcioni putevi) i sa
ostalim sivim masama u susjednim dijelovima samog meumozga sa iste strane
(asocijativni putevi) ili sa kontralateralne strane (komisuralni putevi).
Ventriculi laterales su parne upljine koje se nalaze u obje hemisfere. U lijevoj hemisferi
je I modana komora a u desnoj hemisferi je II modana komora. Sa III modanom
komorom su povezane preko foramen interventriculare Monroi i ispunjene su sa liquor
cerebrospinalis. Nepravilnog su oblika i sastoje se od:
1. centralnog dijela koji se nalazi u lobus parietalis, a od njega odlaze rogovi: prednji rog-
cornu frontale, stranji rog- cornu occipitale i donji rog-cornu temporale. U dnu donjeg
roga je hypocampus, koji na medijalnom rubu sadri tanak snop sive mase. Hypocampus
i gyrus dentatus zajedno ine kortikalne njune centre.
2. Fornix (svod) je vrpca bijele mase, u dnu centralnog dijela, ispod corpus callosum, koji
svojim dnom lei na plexus chorioideusu ventriculi tertii, a svojim bonim dijelovima
lei na slobodnoj gornjoj strani thalamusa.
Systema limbicum-sistem koji regulie ponaanje, sexualne funkcije i ima ulogu u
pamenju. Naziva se i visceralni mozak, jer prima aferentne utiske iz svih naih organa.
Liquor cerebrospinalis
Autonomni ili vegetativni nervni sistem je dio nervnog sistema koji upravlja svim
funkcijama organizma, koje su od izuzetne vanosti za ivot, a odvijaju se bez
uticaja nae volje, tj. nismo ih ni svjesni. Voljom ne utiemo na njegov rad, u
smislu pojaanja ili obustavljanja njegove funkcije.
Uloga: autonomni nervni sistem upravlja radom svih unutranjih utrobnih organa,
regulie luenje lijezda sa vanjskim i unutranjim luenjem, iri i stee krvne sudove,
regulie promet materija i cjelokupni metabolizam i odrava sve vitalne funkcije
organizma.
Podjela: 1. Systema nervosum sympaticum-podraen je adrenalinom, te se zove i
adrenergiki sistem. On je generalni vazokonstriktor, koji suava krvne sudove (izuzev
koronarnih) i uloga mu je da poveava krvni pritisak, ubrazava rad srca, koi rad utrobnih
organa i poveava i ubrzava cjelokupni metabolizam.
Simpatikus posjeduje kontinuirane centre u i van CNS-a. Sa lateralnih dijelova kimene
modine, protee se od C8 do L2 segmenta. Grade ga ganglijske elije, koje ine
vertebralnu ganglijsku skupinu. Iza ovog centra, odlaze bijela mijelinska vlakna u centre
van CNS-a kao paravertebralna i prevertebralna ganglijska skupina (pre=ispred, para=uz,
pri).
1. paravertebralna ganglijska skupina:
Sastoji se od ganglijskih elija i vlakana povezanih u neprekidni lanac nazvan simpatiko
stablo. Ovo stablo se protee od baze lobanje, s obje strane kimenog stuba, do os
coccygis, gdje zavri neparnim ganglionom. Dijelovi simpatikog stabla odgovaraju
dijelovima kimenog stuba i to su:
-vratni dio-sadri tri ganglije, gornju, srednju i donju. Gornja ganglija je najvea i nalazi
se u visini C1-2. Od njega odlaze simpatika vlakna, zajedno u ovojnicama krvnih
sudova, ulaze u lobanju i idu sve do orbita. Srednja ganglija je u visini C4, a donja u
visini C7 i od njih odlaze vlakna za plexus cardiacus.
-grudni dio sadri 10 do 12 ganglija. Od njih odlaze vlakna za organe thoraxa i dva ivca
(veliki i mali trbuni ivac), koji prou kroz dijafragmu i ulaze u abdomen. Zavre na
ganglia coeliaca, dajui vazokonstriktivne niti crijevima, a iz abdomena prenose osjeaj
boli i gladi.
-slabinski dio posjeduje pet ganglija, koje lee na processus costarius vertebrae lumbales.
Od njih odlaze simpatika vlakna za plexus solaris et aorticus i dalje za donje
ekstremitete.
-krstani dio ima 4-5 ganglija i lei na prednjoj strani sacruma.
2. prevertebralna skupina ganglija:
Nalazi se ispred kimenog stuba, samo u trbunoj i karlinoj duplji. Sastoji se od parnih i
neparnih ganglija, oko kojih vlakna ine guste spletove. Iz spletova vlakna odlaze u
ovojnicama krvnih sudova (arterija), oko kojih takoe, formiraju spletove koja inerviu
organe trbune i karline duplje. Glavninu prevertebralne skupine ine dva parna
gangliona:
-ganglia coeliaca koji se nalaze sa desne i lijeve strane truncus coeliacus. Oko njih se
nalazi najvei vegetativni splet abdomena-plexus solaris s. coeliacus ili nazvan trbuni
mozak-cerebrum abdominale. Plexus solaris inervie sve organe abdomena do lijevog
zavoja debelog crijeva.
-ganglia pelvina ine parne ganglije karline duplje. Nervna vlakna koja odlaze od ovih
ganglija ine plexus pelvinus. Parasimpatiki korjenovi dolaze iz sakralnog
parasimpatikog centra kimene modine (S2-4) ija vlakna inerviu sve organe karline
duplje i dio probavne cijevi od lijevog zavoja debelog crijeva.
2. Systema nervosum parasympaticum-podraen je acetilholinom, te se zove i
holinergiki sistem. On je generalni vazodilatator, koji iri krvne sudove i dovodi do
sniavanja krvnog pritiska, usporava rad srca, ubrzava i pospjeuje rad utrobnih organa i
veine lijezde sa vanjskim luenjem i usporava izmjenu materija.
Funkcije ovih sistema su suprotne, njihovo djelovanje je antagonistiko. Ta suprotnost
ogleda se u nagloj promjeni funkcionalnih stanja organizma, uvijek prema momentalnim
potrebama organizma.
Parasimpatikus nema svoje kontinuirane centre u CNS-u nego su centri predstavljeni
parasimpatikim jedrama modanih ivaca i podjeljeni na spratove, osim
parasimpatikog sakralnog centra.
1. gornji sprat-nalazi se u podruju mezencefalona. Predstavljen je tzv. Westphal-
Edingerovim jedrom, ija vlakna inerviu steza zjenice i akomodacioni mii oka.
2. srednji sprat je smjeten u rombastoj jami. Idui odozgo prema dole niu se
parasimpatike jedre slijedeih modanih ivaca:
-n.facialis, ija vlakna ine poseban nerv-n.intermedius. On je vaan za inervaciju svih
lijezda usne i nosne sluznice, svih pljuvanih lijezdi i suzne lijezde.
-n. glossopharyngeus
-n.vagus, ija jedra sadri bulbarni centar za disanje i krvotok. To je glavni
parasimpatiki ivac tijela, inervie sve utrobne organe, osim organa male karlice.
-n.accessorius
Od rombaste jame, nanie, u itavoj kimenoj modini, nema parasimpatikih centara.
Tek u sakralnom dijelu se nalazi parasimpatiki sakralni centar, ija vlakna inerviu
organe male karlice.
Periferni nervni sistem je dio nervnog sistema, koji se nalazi izvan lobanje i
kimenog kanala. Sastavljen je od veih ili manjih snopova nervnih vlakana i
njihovih ovojnica, koji izlaze iz CNS-a i idu u sve dijelove naeg tijela. Ti snopovi
vlakana predstavljaju ivce ili nerve koji se dijele na dvije grupe:
1. Nn. capitals ili modani ivci-izlaze direktno iz dijelova mozga i inerviu glavu i
organe u njoj (izuzetak je n. vagus).
2. Nn. spinales ili kimeni ivci-izlaze iz kimene modine i inerviu ostale dijelove
tijela. Po sastavu su mjeoviti ivci jer sadre senzibilna, motorna i vegetativna nervna
vlakna.
Uloga PNS-a-preko perifernih nerava, modani centri su u stalnom kontaktu sa svim
dijelovima tijela, primaju informacije i reaguju adekvatnim radnjama.
Modani ivci-nn.capitales
Kimeni ivci nastaju svi na isti nain. Svi su mjeoviti po sastavu, sadre
motorna, senzibilna i autonomna nervna vlakna. Dijele se na ramus anterior et
posterior (prednje i stranje grane).
Ramus posterior-stranje grane ine motorna i senzibilna vlakna za inervaciju miia i
koe stranje strane tijela. Motorni ogranci su kratki i zavravaju u miiima, a senzibilni
ogranci su dugi i probijaju se do koe. Stranje grane C1 i C2 imaju svoja imena: n.
suboccipitalis i n.occipitalis magnum, dok ostali se dijele na vratne, grudne, slabinske i
krstane.
Ramus anterior-prednje grane su snanije i formiraju plexuse. Prema segmentima
kimene modine odvajaju se: nn. cervicales-vratni, nn.thoracici-grudni, nn.lumbales-
slabinski, nn.sacrales-krstani i nn.coccygei-trtini.
1. Nn. cervicales-vratni:
ini ih osam pari, s tim to C1 nerv izlazi iznad atlasa. Prednje grane od C1-4 formiraju
plexus cervicalis, a od C4-8 plexus brachialis.
-plexus cervicalis-ine ga prednje grane od C1-4, gdje se svaka grana podijeli na jednu
ushodnu i jednu nishodnu granu, koje se spajaju meusobno. Nishodna grana C4 spaja se
sa plexus brachialis. Grane od plexus cervicalisa se dijele na povrne-duge, nose
senzibilna vlakna i inerviu kou i duboke-kratke, nose motorna vlakna i inerviu miie.
-plexus brachialis-inervie rameni pojas i gornje extremitete, a formiraju ga prednje
grane C4-8 i Th1 nerv. Prednje grane C5-6 tvore truncus superior, C7 tvori truncus
medius, a C8-Th1 tvori truncus inferior. Iza klavikule, stabla se dijele na prednje i
stranje grane. Stranje grane ine sekundarni nervni snop-fasciculus posterior a prednje
grane ine dva snopa-fasciculus medialis et lateralis.
2. Nn. thoracici-grudni:
Ima ih 12 pari i zovu se nn. intercostales, od kojih prvi intercostalni nerv ulazi u sastav
plexus brachialisa. Intercostalni nervi teku rebarnim lijebom, daju motorne grane za
mm. intercostales i zavre konim granama, koje inerviu prednjelateralni thoracalni i
abdominalni zid. Motorne grane inerviu velike aponeurotine trbune miie.
3. Nn. lumbales-slabinski:
Ima ih ukupno 5 pari. Prednje grane od L1-4, ushodne i nishodne, formiraju plexus
lumbalis a od L5 i S1 nastaje truncus lumbosacralis.
-plexus lumbalis- slui za inervaciju miia prednjelateralnog zida trbuha i prepone, daje
korijene za lateralni koni ivac natkoljenice, inerviraju kou prednjeg dijela natkoljenice
i prednju grupu miia natkoljenice. N. femoralis je najvei ivac plexus lumbalisa.
4. Nn. sacrales-krstani:
Ima ih 5 pari. Od S1-3 nervi formiraju plexus sacralis, a od S4-5 plexus pudendalis.
-plexus sacralis-sastavljen je od truncus lumbosacralisa i prednje grane S2 i 3 nerva.
Ogranci se spajaju u najvei ivac tijela n. ischiadicus. On se protee o dos ischi do
vrhova prstiju na stopalu.
-plexus pudendalis-sastoji se od dijelova S2-4 nerva. Daje motorne grane za miie dna
male karlice i n. pudendus koji inervira kou oko anusa, perineuma a daje ogranke za
inervaciju penisa i klitorisa.
Pitanja iz anatomije 1
1.Uvod u anatomiju
2.Pojmovi koji se koriste u anatomiji?
3.Podjela sistemske anatomije?
4.elija?
5.Tkivo?
6.Epitelno tkivo?
7.Potporno tikvo?
8.Miino tkivo?
9.Nervno tkivo?
Osteologija
10. Osnovna uloga i podjela kostiju?
11.Graa kostiju?
12.Kraljeci?
13.Vratni kraljeci?
14.Grudni kraljeci?
15.Slabinski kraljeci?
16. Os sacrum?
17. Rebra?
18. Sternum?
19. Clavicula?
20.Scaupla?
21.Humerus?
22.Ulna?
23. Radius
24.Kosti ake
25.Os coxae
26.Karlica
27.Femur
28.Tibia
29.Fibula
30.Kosti stopala
Kosti glave
31. Os frontale
32.Os ocipitale
33.Os sphemoidale
34.Os temporal
35.Paranazalni sinusi
36.Os zygomaticum
37.Maxila
38.Mandibula
Syndesmologia
46.Osobine miia
47.Mehanizam nastanka kontrakcije
48.Miii thoraxa
49.Miii trbunog zida
50.Miii ramenog obrua
51.Miii nadlaktnice
52.Miii podlaktice
53.Miii ake
54.Miii glave i vrata
55.Miii nadkoljenice
56.Miii podkoljenice
57.Miii stopala
Systema nervousa