Professional Documents
Culture Documents
NENAD VEKARI
Uvod
Lastovska buna 1602. godine i popratni dogaaji koji su pratili tijek bune,
kao i njezine posljedice, obraeni su u historiografiji.1 Poznat je povod (esto
1
ime Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom. Rad JAZU 53 (1880):
94-185; Antonije Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija i slobodne plovidbe prema Mle-
anima poetkom XVII. vijeka. Glasnik dubrovakog uenog drutva Sveti Vlaho 1 (1929):
84-117; Jovan Radoni, Dubrovaka akta i povelje. Beograd: SKA, serija prva, knj. III, sv. 1,
Zbornik za istoriju jezik i knjievnost srpskog naroda, tree odelenje, knj. IX, 1939: 22-163; Marin
Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike. Anali Historijskog instituta JAZU u
Nenad Vekari, znanstveni je savjetnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.
Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU, Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik. E-mail:
nenad.vekaric@du.htnet.hr
44 Anali Dubrovnik 43 (2005)
prikazan kao uzrok) bune: uveanje obveza koje je dubrovaki Senat, odlukom
od 22. studenog 1601. godine, nametnuo Lastovcima (uveanje kneeve plae
sa 75 na 200 kuda; obveza da se sagrade dva zatvora - jedan muki, drugi
enski; popravak kneeva dvora, obveza redovne strae u Katelu po danu i
po noi itd.).2 Poznata je i konstelacija odnosa glavnih protagonista: Mletake
Republike, koja gaji aspiracije da stavi otok pod svoju kontrolu, i Dubrovake
Republike, koja ima tekoa u kontroli svog najudaljenijeg posjeda. U okviru
takve konstelacije odnosa, interpretacija uzroka pobune svodi se na crno-bijeli
prikaz krivnje. Pro dubrovaka interpretacija, koju e zastupati dubrovaki
kroniari, a za njima i Antonije Vueti, imat e podlogu u interpretaciji samog
dubrovakog Senata, koji e krivnju prebaciti na same Lastovce koji bjehu
privikli na nered i na vrijeanje tuih prava i tako nauni na nerede, bie
zavedeni od nekih smutljivaca i zlikovaca, a nadasve od nekih popova, i odluie
da se predadu Mleanima.3 Povjesniari koji su se kasnije bavili analizom
lastovske bune nee prihvatiti taj stav nego e prilino jednostrano svu krivnju
prebaciti na mletaku ekspanzionistiku politiku (Jovan Radoni),4 koja je ne-
prekidno zastupajui naelo da svi otoci u Jadranskom moru na neki nain
pripadaju njima u stanovitim zgodama htjela tom svom stavu dati konkret-
ni sadraj (Vinko Foreti) 5 ili dubrovaku centralistiku politiku kakva je
bila i u drugim kneijama ne uvaavajui pri tom uvijek domai statut i stoljetnu
praksu autonomije (Josip Lui),6 odnosno dugogodinju nezainteresiranost
Dubrovake Republike za otoke unutranje probleme, a posebno nametanje
njezine volje (Tonko Jurica) 7 ili, kako e kazati Marin Lucijanovi: ne moemo
pronai nikakav drugi povod uzbune, osim ljubomornog uvanja starih statu-
tarnih pravica i gospodarskih povlastica, koje su im ove zajamivale,8 a koje je
Dubrovniku 3 (1954): 253-295; Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II. Zagreb: NZMH,
1980: 80-84; Radovan Samardi, Veliki vek Dubrovnika. Beograd: Prosveta, 1983: 17-43; Josip
Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike., u: Lastovski statut. Split: Knjievni
krug, 1994: 61-70; Tonko Jurica, Lastovo kroz stoljea. Lastovo: Matica hrvatska Lastovo, 2001:
115-140.
2
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 262.
3
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86.
4
J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: V.
5
V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II: 80.
6
J. Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 62.
7
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 122.
8
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 261.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 45
9
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 114.
10
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, Zagabriae: JAZU, Monumenta spec-
tantia historiam Slavorum meridionalium 14, digessit Speratus Nodilo, 1883: 140 (un Lagostano
chiamato Luxsia); A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 87; J. Radoni, Dubrova-
ka akta i povelje, III/1: 27; M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 263; J.
Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 64. Luka se ne spominje u
popisu pobunjenika koji su otili na Korulu.
11
Popis pobunjenika objavili su A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86, uz
vie krivih itanja prezimena (Luii, uljata, Diviev, Resi, Divoevi, Pirovi, Perceljev) i J.
Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 35 (krivo itajui: Birosi, Luii, Mastarovi).
46 Anali Dubrovnik 43 (2005)
Kolovoe pobunjenika
12
Genealoki kontinuitet veeg broja lastovskih rodova moe se pratiti i tri stoljea prije bune.
Budui da u tom razdoblju sustav prezimena jo uvijek nije stabilan, prezimena se lako mijenjaju.
U najveem broju sluajeva osobe u doba bune ne nose vie izvorno rodovsko prezime.
13
Lastovski statut, glava XLIX.
14
Od Desislavia jo potjeu ogranci Grozani, Marievi, Vlahojevi i Sokoli.
15
Marinov djed Maroje Matkovi, zajedno s Dragoem uvanoviem, izabran je u Vijee
dvadesetorice 1483. godine. Nakon to je utvreno da je prilikom izbora nainjena greka, obojica
su iskljuena. Godine 1489. u Malom vijeu u Dubrovniku odlueno je da se potvrdi i osnai
njihov izbor u Vijee: Jer kada su Komuna, suci i itava lastovska Zajednica njih izabrali i kada
su nakon izbora imenovani i stvarno uli u slubu spomenutog Vijea i nakon to su u toj slubi
i na toj dunosti bili preko 16 mjeseci mirno i spokojno, izgledalo bi pretjerano iskljuiti iz toga
Vijea navedenog Dragoa i Maroja kad ve nitko od njih nije poinio nikakvu greku i kad se
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 47
nasljednik svog oca Stjepana,16 koji je ostavio oporuku 19. studenog 1558.
godine.17 Imao je etiri sestre: Martu (+oko 1543), enu Antuna Marinovia
Budislavia (iz roda Gali), Luciju (+oko 1560), enu Ostoje Bokovia (iz
roda Kunzuli), Bijelu i Paulinu (+oko 1593), enu Bartula Marinovog Grdobia.
Kao voditelj lastovske kancelarije, lien je 1581. godine slube zbog nepra-
vilnosti u voenju kancelarije. Istodobno je dubrovako Malo vijee donijelo
odluku da slubu kancelara na Lastovu moe obavljati jedino svjetovnjak.18
Razvlateni kancelar jedan je od kolovoa lastovske bune 1602. godine. Uhien
je i zadavljen u dubrovakoj tamnici 13. kolovoza, zajedno s jo jednim lastov-
skim sveenikom, Franom Paskviem.19 Ostavio je oporuku 13. prosinca 1600.
godine.20 Marinovom smru izumrla je obitelj ikut, a kuu u Grmici naslijedio
je neak (sin Marinove sestre Pauline) Anti Bartulov Grdobi (rodoelnik
ogranka Antievi).
2. Sveenik Frano Lukin /LUKI/ PASKVI (oko 1530-1602), sin je
Luke Paskvia i ivane, keri Maroja ivkovia. Pripadnik je plemikog
roda Luki, ogranka Paskvi.21 Franov stric, sveenik Pasko Marinovi, kao
uzme u obzir da Drago i Maroje nisu uli u spomenuto Vijee zaobilaznim putem niti silom, ve
na temelju izbora od itave Zajednice emu se nita ne moe prigovoriti. Ona je morala biti oprez-
nija u izboru Dragoa i Maroja, ali kada ih je ve izabrala i imenovala i kad su ve primili tu
dunost i dugo vremena obnaali slubu vijenika u spomenutom Vijeu, ne mogu pravno bez
ika kve krivnje biti lieni nje. (Lastovski statut, glava LXXXVIII). Maroje Matkovi (ikut) jedan
je od lastovskih poslanika pred dubrovakim vlastima 1497. godine, u vezi naredbe o zakupu i
zalogu nekretnina (Lastovski statut, glava XCIX). Godine 1509. je sudac (Lastovski statut, glava
CIII).
16
Marinov otac, Stjepan Marinovi (ikut), lastovski je poklisar u Dubrovniku u vezi naredbe
o tetama koje nanesu ivotinje (Lastovski statut, glava CIII).
17
Testamenti di Lagosta, dalje: Test. La., ser. 91.3, sv. 5, f. 17-18, Dravni arhiv u Dubrovni-
ku, dalje DAD.
18
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 282; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 114, 117.
19
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 142-143; . Ljubi, O odnoajih meu
republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115; A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija:
86, 89; J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 25, 32, 40-45; M. Lucianovi, Lastovo u
sklopu Dubrovake Republike.: 263; R. Samardi, Veliki vek Dubrovnika: 19; J. Lui, Prolost
otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 119.
20
Test. La. sv. 6, f. 44-45.
21
Rodoelnik Luka Marinovi sudac je 1458. godine prilikom donoenja odluke o postavljanju
pudara (Lastovski statut, glava LXXXI). Od roda Luki potjeu ogranci s prezimenima Paskvi,
Donivkovi, Grzelinovi, Damjanovi, Despotovi, Pasquali, kratulji i Fantela. Frano je iz
ogranka Paskvi, koji je dobio prezime po njegovom predjedu Pasku Lukiu.
48 Anali Dubrovnik 43 (2005)
22
Cvito Fiskovi, Lastovski spomenici. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16 (1966):
66; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 412.
23
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117.
24
Test. La. sv. 5, f. 139-140.
25
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117.
26
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 142-143; . Ljubi, O odnoajih meu
republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115; A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija:
86, 89; J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 25, 32, 40-45; M. Lucianovi, Lastovo u
sklopu Dubrovake Republike.: 263; R. Samardi, Veliki vek Dubrovnika: 19; J. Lui, Prolost
otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 119.
27
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina: 142-144 (Frano Paskvalievi Lac-
man).
28
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 117-118.
29
Vinogradi obitelji Veramenti spominju se 1467. godine u oporuci sveenika Antuna Niko-
linog (Test. La. sv. 14, nepaginirano, oporuka Don Antuna Nikolinog). Rod je imao nadimak
Skvra ke. Kasnije se rod razvio kroz nekoliko ogranaka s prezimenima Skvrake, Grdobi, Ma-
rojevi, Grbin, Antievi i Vikovi.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 49
30
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i
povelje, III/1: 61-63. V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II: 81-82; J. Lui, Prolost otoka
Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 116-119.
31
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 135; M. Lucianovi,
Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 286.
32
Test. La. sv. 6, f. 168-171.
33
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i po-
velje, III/1: 35-36; J. Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike.: 63; T. Jurica,
Lastovo kroz stoljea: 117-119.
34
F. Radi (pr.), Knjiga o uredbama i obiajima skuptine i obine otoka Lastova., u: Mo-
numenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, VIII. Zagreb: JAZU, 1901: 126.
35
Test. La. sv. 6, f. 234-236.
36
U kaznenom postupku koji se vodio 1285. godine protiv Bogdana, sina negdanjeg upana
Desislava, optuenog da je uhvatio za guu i silovao Lastovku Dobru, u Bogdanovu korist svjedoi
Grdomil Sirai (Gregor remonik: Notarske listine sa Lastova. Spomenik SKA, Beograd, 91
(1939): 5, 9). Rod Siraia kasnije se razvio kroz ogranke s prezimenima Senkovi, Cubrijanovi,
uevi, Vitkovi, Antica i Marinica.
50 Anali Dubrovnik 43 (2005)
1593. godine. Tri sina, Luka, Franko i Pasko, otili su od kue, napustili ga i
od njih nije imao nikakve pomoi. Stoga univerzalnim nasljednikom imenuje
unuka Antuna, sina svog pok. sina Marina.37 Uz spomenutu brau, Pasko je
imao i brata sveenika Ivana, te sestre Anicu, enu Maria Kolendinog Ma-
rievia (iz roda Desislavia) i Mariju. Paskov brat Franko u slubi je Dubro-
vake Republike kao ljeva topova od 1578. do 1585. godine. Sauvana su tri
zvona koja je izradio u Lopudu (1579), Slanom (1580) i Dubrovniku. Godine
1589. preselio je u Veneciju, prikljuivi se radionici brae de Tonis, a zatim
u Gandino (Bergamo), gdje je nainio bronanu ogradu pred glavnim oltarom
katedrale urezavi i svoj potpis FRANCISCVS LAGVSTINVS EPIDAVRIVS.38
Godine 1581. Pasko Antica izabran je za prvog svjetovnog kancelara lastovske
Zajednice, nakon to je smijenjen dotadanji kancelar, sveenik Marin Stjepa-
nov ikut, zbog nepravilnosti u voenju kancelarije.39 Jedan je od kolovoa
bune 1602. godine. Kada je u srpnju 1602. 500 dubrovakih vojnika dolo na
Lastovo, s veinom urotnika pobjegao je na Korulu. Osuen je u odsutnosti
na smrt vjeanjem 1. kolovoza. Urotnici su se 5. sijenja 1603. po nevremenu
iskrcali na Lastovu i zauzeli tvravu, svladali dubrovaku posadu, zarobili
kapetana ika Sorga i kneza Serafina Zamagnu, te ovladali naseljem i otokom.
Na sazvanome Zboru Pasko Antica je izabran za komornika i proglaen ka-
petanom. Narodni tribun tijekom lastovske bune umro je u Veneciji, najvjero-
jatnije otrovan 6. srpnja 1604. godine.40 Ujak sveenik Franko Lukin Paskvi
37
Test. La. sv. 5, f. 203-204.
38
Luka Beriti, Frano Antica Lastovac. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 8 (1954):
87-90; Luka Beriti, Dubrovaka artiljerija. Beograd: Vojni muzej JNA, 1960: 85-86; Cvito
Fiskovi, Biljeke o kulturnoj batini otoka Lastova. Mogunosti 24/5 (1977): 598-603; Igor
Fiskovi, Antica Lastovac, Frano (Franciscus Lagustinus). Hrvatski biografski leksikon 1 (1983):
175; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 555-556. Franovi sinovi, Frano (*oko 1585), Antun (*oko
1595) i Gaudencije (*1600) preselili su u Krakow i nastavili oev zanat. Sauvan je crte topa
koji je Frano Antica 1624. godine salio za Ferdinanda Myszskowskog Gonzagu s potpisom FRAN-
CISCVS LAGUSTINVS. Venecijanac Andrea dellAcqua hvali 1631. godine njegove zasluge za
razvoj oruarstva u Poljskoj. Giuseppe Praga, Di alcuni fonditori Dalmati dei secoli XVI-XVII.
Archivio storico per la Dalmazia 29 (1940): 163-172; L. Beriti, Frano Antica Lastovac.: 87-90;
L. Beriti, Dubrovaka artiljerija: 88, 159-160; C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 137; S. Szy-
manski. O Lastovcima ljevaima topova i zvona u Poljskoj. Prilozi povijesti umjetnosti u Dal-
maciji 20 (1975): 119-133; Igor Fiskovi, Antica Lastovac, Frano ml. (Franciscus Lagustinus).
Hrvatski biografski leksikon 1 (1983): 175; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 556.
39
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 282; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 114.
40
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115, 117, 131; A.
Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1:
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 51
47
A. Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija: 86; J. Radoni, Dubrovaka akta i po-
velje, III/1: 35-36.
48
F. Radi (pr.), Knjiga o uredbama i obiajima skuptine i obine otoka Lastova.: 126.
49
Test. La. sv. 6, f. 8-8.
50
O franjevcu Mansuetu (oko 1585-1653) vidi: Bonaventura Rode, Necrologium fratrum mi-
norum de observantia provinciae S. Francisci Ragusii. Ad Claras Aquas (Quaracchi) prope Flo-
rentiam, 1914: 47.
51
Test. La. sv. 6, f. 259-260.
52
Test. La. sv. 6, f. 88-90.
53
Rod je dobio prezime po Anuhli, eni Franka Marinovia, koja je ostavila oporuku 13.
travnja 1517. godine (Test. La. sv. 2, f. 79-80). Rod Anuhlia izumro je 1868. godine.
Pasko
KOLOVOE POBUNJENIKA Maroje
Lukin Matkov
LUKI IKUT
LUKI *oko 1420 *oko 1430 DESISLAVI
oko 1511
dvojice kolovoa, sveenika Marina (br. 3) i Antia (br. 4). Nije bio oenjen.
Nakon bune ivio je na Lastovu, gdje je i umro u sijenju 1634. godine.54
***
Svih 10 kolovoa pripada plemikom krugu i svi su u bliskom srodstvu:
Vitko Antica je sin Luke Antica. Luka i Pasko Antica su braa. Obojica su
neaci Frana Paskvia. Frano Paskvi je stric Paska Paskvia. Ivan Marinica
je prvi roak Luke i Paska Antice. Anti i Marin Grdobi su braa. ena
Antieva sestra je Marina ikuta, a ena Marinova je sestra neaka Ivana Ma-
rinice. Matija Anuhli (Dumfrankov) roak je s braom Grdobi (shema 1).
Kolovoe su, dakle pripadnici sroenih plemikih rodova Desislavia (ikut),
Siraia (Antica i Marinica), Lukia (Paskvi), Veramentia (Grdobi) i Anu-
hlia! Jedan od njih je razvlateni kancelar 1581. godine (sveenik Marin
Stjepanov ikut), drugi je nakon njega postavljen kancelar svjetovnjak (Pasko
Antica). Pobunu vodi rodbinski klan koji je prije bune dobro pozicioniran u
lokalnoj hijerarhiji!
Pristae pobunjenika
roda ukovia, ogranka Kuii.67 Otac mu je umro prije 1581. godine, a maj-
ka godinu dana prije bune. Imao je brata Ivana. lan je pokladarske druine
Marina Bokovia 1597. godine.68 Oenjen je i ima dva sina. Spominje se i po-
slije bune kao izvrilac oporuke Luke Ivanovog Ree 1613. godine.69 Ostavio
je oporuku 19. veljae 1639. godine.70 Njegovi potomci nose prezime engija.
16. Marin Pavlov LAZAROVI (*oko 1565) sin je Pavla Lazarovia i Mar-
ne. Pripadnik je neplemikog, vjerojatno doseljenikog roda, o kojem nema
puno vijesti. Dana 24. oujka 1586. godine vodi se ostavinska rasprava povo-
dom smrti njegove majke Marne. Marin je jedini nasljednik.71 Njegova sudbina
nakon bune nije poznata.
17. Marin Jakobov /KRAGULJEVI/ JAKOBAC (oko 1565-oko 1624),
sin je Jakova Kraguljevia i Marije Bensajevi. Pripada plemikom rodu Kra-
guljevi, s nadimkom Jakobac.72 Otac mu je umro oko 1600. godine,73 a majka
neposredno iza bune, 1603. godine.74 Imao je sestru Katu. Oenio se prije bune
Katom, keri Maroja oljatovia (iji je brat Antun takoer pristaa pobunje-
nika, br. 18) i s njom imao dva sina i tri keri, a nakon bune po drugi put s
Marom, s kojom je imao jednu ker. Ostavio je oporuku 22. sijenja 1624.
godine.75
18. Antun Marojev OLJATOVI (oko 1575-1627) sin je Maroja oljato-
via i Slave. Pripadnik je neplemikog roda.76 Imao je brata Ivana, kojeg je i
naslijedio 1618. godine,77 te tri sestre Antunu, Jaknu i Katu, udanu za pobu-
njenika Marina Jakobovog Kraguljevia (br. 17). Oenio se nakon bune. Ostavio
67
Hranija, ena Bogdana ukovia, ostavila je oporuku 23. oujka 1414. godine (Test. La. sv.
1, f. 31). Rod se kasnije razvio kroz prezimena Kuii i engija.
68
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
69
Test. La. sv. 6, f. 136-137.
70
Test. La. sv. 7, f. 63-66.
71
Test. La. sv. 5, f. 142-142.
72
Desoje Kraguljevi svjedok je oporuke Prve, ene Marina Kunzula 1372. godine (Test. La.
sv. 1, f. 1).
73
Test. La. sv. 6, f. 9-10.
74
Test. La. sv. 6, f. 53-53.
75
Test. La. sv. 6, f. 265.
76
Najstariji pronaeni podatak o oljatoviima oporuka je Mare Cubrijanovi, udove Paskoja
Marojevia (oljatovia) od 7. sijenja 1570. godine (Test. La. sv. 5, f. 56-57).
77
Test. La. sv. 6, f. 181-182.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 57
78
Test. La. sv. 6, f. 266-266.
79
Njegov pradjed Radovan Granica svjedok je oporuke Kuzme Radovanovia Paliria 1503.
godine (Test. La. sv. 2, f. 28-29). Nadimak Fafurin dobio je njegov djed Marin. Rod Graniia
izumro je u prvoj etvrti 18. stoljea.
80
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
81
La1M (knjiga umrlih upe Lastovo (1651-1747), Arhiv upnog ureda Lastovo).
82
Test. La. sv. 8, f. 38-39.
83
Rodoelnik etia je Nika (*oko 1415). U oba prijepisa genealogija iz Lastovskog statuta
navodi im se prezime Veti (Dundovi, genealogija XVI; Genealogije Lastovaca, prijepis Don
Nika Kurelje, Lastovca, upnika Slanog, iz rukopisnog statuta lastovskog, prijepis obavljen sep-
tembra 1894, IV/31, Bogiieva biblioteka HAZU u Cavtatu, genealogija XVI). No, u vrelima sam
naao samo oblik eti. Kasnije se rod razvio kroz prezime ivievi, prema iviu ivilovom
etiu (oko 1520-1608), Kuzminom ocu. Izumro je 1702. godine.
84
Test. La. sv. 6, f. 101-101.
85
Test. La. sv. 6, f. 243-244.
86
Godine 1509. spominje se posjed Tomaina Marinovia u Prini (Test. La. sv. 2, f. 9-10).
Po Tomainu je u 16. stoljeu oblikovano prezime roda.
58 Anali Dubrovnik 43 (2005)
87
Prezime Marievi oblikovano je po Ivanovom ukundjedu Mariu Vitkovom Primiliu,
koji je nainio oporuku 27. veljae 1553. godine (Test. La. sv. 4, f. 49-51), a nadimak Kolaji po
Ivanovom ocu Kolendi.
88
Sebastiano Dolci, Fasti litterario-Ragusini. Venetiis: Gaspar Storti, 1767. Pretisak i prijevod
s popratnim biljekama Pavla Knezovia: Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001: 34, u pri-
jevodu i biljekama P. Knezovia: 117, 214-215, biljeke 737-739; Seraphinus Maria Cerva, Bibli-
otheca Ragusina (pr. Stjepan Krasi). Zagreb: JAZU, 1977, II: 178; C. Fiskovi, Lastovski spo-
menici.: 135; T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 305, 366-367; Test. La. sv. 7, f. 24-30.
89
Dragoslav Uveti, kao izvrilac oporuke Drua Miloevia, prodao je 16. prosinca 1349.
godine njegova dobra Dekoju Staniu iz Korule, nastanjenom na Lastovu (G. remonik: No-
tarske listine sa Lastova.: 39, br. 66. remonik netono interpretira ovo prezime: Vujeti).
Njegov otac, Dragoslav Stojkovi, meu dvadesetoricom je vijenika izabranih s doivotnim sta-
tusom prilikom zatvaranja lastovskog vijea 1367. godine (Lastovski statut, glava XLIX). Kas-
nije se rod Uvetia razvio kroz prezimena Pavlovi i Voi. Antun Ivanov Pavlovi (oko 1610-1670),
sudionik neuspjele pobune 1652. godine (M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Repub-
like.: 268), umro je 1670. u izgnanstvu. Njegovi sinovi pretukli su 20. srpnja 1668. godine Mata
Zanettija iz Korule, roenog u Dubrovniku. Lastovski knez Sigismund Tudisi obavjetava o tom
sluaju dubrovaku vladu, smatrajui da je taj sluaj predznak pobune koja svaki as moe izbiti
u irokim razmjerima. Knez nadodaje da su Pavlovii, iji otac stoji u pozadini ovog zloinstva,
a od kojih su jedan sveenik i jedan klerik prijetili ubojstvom i upniku Vidu Diodatiju (Radovan
Samardi, Borba Dubrovnika za opstanak posle velikog zemljotresa 1667 g. Beograd: SAN,
Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III odelenje, knj. 19, 1960: 346-347). Rije
je o brai Ivanu (oko 1641-1678), sveeniku Josipu (oko 1645-1678), Pavlu (oko 1646-1691), Marinu-
Maroju (oko 1650-1680) i Bartulu (1652-1719). Ogranak Voi potjee od pobunjenikova oca
Ivana Marjanovog Pavlovia, a prezime Voi vjerojatno je derivat imena Prvo (Prvoje), po djedu
s majine strane Prvou Juriniu, ije je imanje naslijedio. Ogranak Voi izumro je 1796. godine,
a nasljednik je Ivelja (s nadimkom Mrtinovi).
90
Test. La. sv. 6, f. 140-142.
91
Test. La. sv. 8, f. 52-55.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 59
92
Rehoje Draivojev, rodoelnik, tuio je 17. prosinca 1285. godine Milgosta Desijinog zahti-
jevajui da mu plati za kravu koju su mu neki Korulani ukrali na Lastovu, a Milgost je bio s
njima u drutvu. Prilikom zatvaranja Vijea 1367. godine, izmeu dvadesetorice vijenika izabra-
nih s doivotnim statusom i dva su Rehojeva potomka: sin Stjepko Rehojevi i unuk Stanko
Bratoevi (Lastovski statut, glava XLIX). Rod se kasnije razvio kroz prezimena Rei, Bogeti,
Radosti, Talinti, Cvjetkovi, Papi i Domi.
93
Test. La. sv. 6, f. 136-137.
94
Luka Ivanov Peri nainio je oporuku 2. veljae 1544. godine. Nasljednici su ena Slava,
te sinovi Ivan i Antun. Ivan u oporuci spominje i majku Bratu, te brata Iliju (Test. La. sv. 3, f.
122). Rod Peria izumro je krajem 17. stoljea.
95
Test. La. sv. 5, f. 167-167.
96
Rodoelnik roda Masarovi je Bogdan Radovanovi (*oko 1425) (Dundovi, genealogija
5). Kasnije se rod razvio kroz dva ogranka: arbotanovi i Vicelji.
97
Test. La. sv. 6, f. 121-122.
98
Test. La. sv. 6, f. 207-207.
99
Test. La. sv. 6, f. 261-261.
60 Anali Dubrovnik 43 (2005)
111
Test. La. sv. 6, f. 123-124.
112
Test. La. sv. 6, f. 244-245.
113
Test. La. sv. 6, f. 289.
114
Jakovljev stric, Tomko Kristiev Birovi, nainio je oporuku 9. oujka 1589. godine (Test.
La. sv. 5, f. 173-174). Rod se kasnije razvio kroz prezimena Jerievi i Trojkovi.
115
Test. La. sv. 6, f. 93-94.
116
Nije utvren rodoelnik prema kojem je rod dobio prezime Vasiljevi. Najstariji poznati
lan, Jun Nikoli, svjedok je oporuke Vidoa Draojevia 1401. godine (Test. La. sv. 1, f. 18).
Drai unjevi, Antunov ukundjed, izaslanik je Lastova u Dubrovniku 1472. godine u vezi
rjeavanja pitanja pudara (Lastovski statut, glava LXXIX). Rod Vasiljevia kasnije se razvio kroz
prezime agor.
117
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 105, biljeka 412.
118
Test. La. sv. 6, f. 128-129.
62 Anali Dubrovnik 43 (2005)
119
C. Fiskovi, Lastovski spomenici.: 73:
BOGDAN. DI. COLDA
MASA ROVICH
REDE DE DE BOGDAN
120
Test. La. sv. 7, f. 47-49.
121
Test. La. sv. 6, f. 121-122.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 63
Lojalni Lastovci
122
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115.
123
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 266; T. Jurica, Lastovo kroz
stoljea: 125.
124
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 266.
125
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 114.
126
V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808., II: 81.
64 Anali Dubrovnik 43 (2005)
127
Rod potjee od Miloa Dragoslavlia (oko 1350-oko 1395), nepoznatog podrijetla, koji je
oko 1380. godine doselio na Lastovo kao domazet Dobroslava Usinia (Desislavia). Milo je umro
prije svog tasta (ostavio je oporuku 15. listopada 1395. godine, Test. La. sv. 1, f. 5) pa je Usinie-
vo imanje 1409. godine naslijedio unuk Dobri (Test. La. sv. 1, f. 24-25) po kojem je obli kovano
prezime Dobrievi. Ne zna se trenutak kad su Dobrievii uli u krug plemia, no vjerojatno
krajem 15. ili poetkom 16. stoljea, moda i zahvaljujui ugledu uvenog tiskara in kunabula
Dobria Dobrievia.
128
Drago uvanovi, rodoelnik Dragoevia, primljen je u Vijee dvadesetorice 1483. godine
za njegove zasluge i vjerne usluge dubrovakoj vladi. To imenovanje nailo je na otpor Zajednice
(Lastovski statut, glava LXXXVIII, glava XCIII).
129
Giljii su zapravo stari plemiki rod, ali su iz nekog nepoznatog razloga (moda genealo-
kog diskontinuiteta po mukoj liniji) izgubili status pa ga onda 1492. ponovno stekli uz potporu
Dubrovana.
130
J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, III/1: 38.
131
Rod kasnije poznat pod prezimenom Ivelja.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 65
132
Rod kasnije poznat pod prezimenom ihorati.
133
Rod kasnije poznat pod prezimenom Grgurevi.
134
Rod kasnije poznat pod prezimenom Kokot.
135
Rod kasnije poznat pod prezimenom Lei.
136
Rod kasnije poznat pod prezimenom ean.
137
G. remonik: Notarske listine sa Lastova.: 5, 9; J. Lui, Iz srednjovjekovne prolosti
otoka Lastova. Radovi Instituta za Hrvatsku povijest 6 (1974): 39, biljeka 157.
138
Lastovski statut, glava XV.
139
Nenad Vekari, Lastovci u Lastovskom statutu. Anali Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Dubrovniku 44 (2006): u tisku.
66 Anali Dubrovnik 43 (2005)
140
Antun Cvitani, Lastovsko statutarno pravo., u: Lastovski statut, prev. Antun Cvitani.
Split: Knjievni krug, 1994: 141-142.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 67
141
Lastovski statut, glava XCIII. Dubrovani su i poslije pobune u Vijee infiltrirali svoje
pristae: godine 1618. u Vijee je primljen Marin Lukin Vukeljin (Lastovski statut, glava CXLII),
a 1669. Petar Fulmiz, po odluci dubrovakog Malog vijea, primljen je posebnom milou zbog
zasluga ne ukidajui time... statutarne odredbe, zakone i obiaje lastovske komune (Lastovski
statut, /glava CLXXXVII/).
68 Anali Dubrovnik 43 (2005)
Interpretacija
142
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 122.
143
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 122.
144
T. Jurica, Lastovo kroz stoljea: 121.
145
M. Lucianovi, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike.: 262.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 69
146
. Ljubi, O odnoajih meu republikom Mletakom i Dubrovakom.: 115.
70 Anali Dubrovnik 43 (2005)
147
R. Samardi, Veliki vek Dubrovnika: 18-19.
N. Vekari, Lastovski pobunjenici 1602. godine 71
NENAD VEKARI
Summary
the allegiance of many islanders, in which they partly succeed. Having realised
that the framework of the Republic of Dubrovnik offered no prospects of
restoration of its oligarchy, the group managed to involve Venice into the conflict,
though seemingly uninterested at the time. Given the power constellation in
Europe, the rebellion was doomed to failure. Regardless of the military inferiority,
the Republic of Dubrovnik managed to retain the island and consolidate its
sovereignty over the territory. In practice, this implied the fall of Lastovos
oligarchy and the limitation of the islands autonomy.