PC Ancic

Povij. pril. 233- 259 Zagreb, 1998.
Desetljee od godine 1091. do 1102. u zrcalu vrela

Mladen Ani
Zavod za povijesne znanosti i HAZU, Zadar, Republika Hrvat ska
Au t o r p r e t r e s a v r e l a k o j a s e o d n o s e na z b i v a n j a o d 1 0 9 1 . d o 1102. , r a z g l a b a j u i pr i j e s v e g a
o k o l n o s t i n j i h o v a n a s t a n k a . Iz t a k v o g a r a z g l a b a n j a , t e u s p o r e d b i o n o g a t o d o n o s e r i j et ka
s a u v a n a v r e l a s u v r e me n a z b i v a n j i ma i o n o g a t o j e z a b i l j e e n o u k a s n i j i m p r i p o v j e d n i m v r e -
l i ma , i z v o d i s e r e l e v a n t n o s t i n f o r ma c i j a k oj a d o n o s e ov a p o s l j e d n j a . Pr i s v e mu t o mu a u t o r
p o s e b i c e u p o z o r a v a na r ef l ek s i j e p o g l e d a i s h v a a n j a s u v r e me n i h d j e l o v a n j u a u t o r a p r i p o -
v j e d n i h v r e l a , k oj a s u u mn o g o me ut j ec al a na i s k r i v l j av anj e s l i k e p o v i j e s n o g a g i b a n j a .
Godina 1102. nosi u hrvatskom povijesnom pojmovniku vrlo specifian naboj i oznauje jo
uvijek, nedvojbeno, kljunu prekretnicu cijele nacionalne povijesti. U opevaeoj predodbi,
kakvu je stvorila moderna historiografija s kraja XI X. st., ta se godina ukazuje kao trenutak
kada je Hrvatsko kraljevstvo izgubilo svoju samostalnost, nakon ega je narod ostao bez svoje
drave za sljedeih skoro devet stoljea.' Svijest o izuzetnoj vanosti dogaaja vezanih uz ovu
godinu pojavila se, ipak, ve mnogo ranije, te se stoga ovaj kljuni trenutak esto iznova re-
interpretira, dakako uvijek u ovisnosti o vladajuim prilikama i shvaanjima koja okruuju
autora svake od tih interpretacija. Ovdje emo, meutim, ostaviti po strani novovijekovna
' Us p. Vjekoslav KLAI , Povijest Hrvata I, Zagreb 1 9 7 2 , 152. Ferdo SISI, Pregled povijesti hrvatskoga naroda,
Zagreb 1 9 7 5 2 , 1 4 4 , dosta precizno ralanjuje znaenje Kol omanova uspona na hrvatski kraljevski prijestol,
da bi ipak na kraju, posve suprot no pret hodnom razglabanju, zakljuio: "I tako svri staro hrvat sko narodno
kraljevstvo. Glavni su uzrok t oga sudbonosnog dogaaja nesloga, zavist i krvavo gloenje izmeu najodlini-
jih narodnih sinova . . . dalmatinski gradovi sa svojim romanski m iteljstvom ... kobna borba izmeu narodne
hrvat ske crkve i kozmopol i t ske latinske Rije je ovdje o djelima najirega utjecaja, koja su sluila i danas
slue kao temelj popularnih predodbi o hrvatskoj povijesti. Za pogled na 1 1 0 2 . iz kut a maarske historio-
grafije moe se kao reprezentativan uzeti navod Laszloa Makkaia u: One Thousand Years. A Concise History of
Hungary (ed. Pet er HANAK) , Corvina 1 9 8 8 . , 2 2 , prema koj emu "Col oman compl et ed the occupat i on of Cro-
atia and Dal mat i a" , to je zapoeo njegov pret hodni k Ladislav Slino stvari promat ra i J ean W. SEDLAR,
East Central Europe in the Middle Ages. 1000-1500, Seattle and London 1 9 9 4 . , 17, gdje se moe nai pomal o
neobina t vrdnj a: "As an independent state it (sc. Hrvat ska) existed for only about t wo centuries prior to
joining the Hungari an ki ngdom in the late 1 Ith cent ury. " Ovdj e svakako valja naglasiti kako najvei dio ma-
arskih povjesniara i danas iz poj ma " Hrvat ska i Dal maci j a" iskljuuje podruje srednjovjekovne Slavonije
(izmeju Drave i Gvozda) . Usp. primjerice Gy6rgy GYORF F Y, Szlavonia kialakulasanak oklevelkritikai visz-
gal at a, Leveltdri kozkmenyek 4 0 / 1 9 7 0 . ( Budapest ) , kao i prilog At t i l e Zsoldosa u ovom asopisu.
233
UDK 949. 75 "1091/1102"
(093)
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 18. 12. 1998.
M. ANI, Desetljee od godine... Povij, pril. 17, 233- 259 ( 1998)
^ Usp. primjerice nain na koji dogadjaje iz 1 1 0 2 , tretiraju Ivan BEUC, Povijest institucija dravne vlasti kralje-
vine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb 1 9 8 5 , , 8 6 i d,; Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zag-
reb 1 9 9 7 , , 57 i d.
' Za ovakve uinke naci onal noga mi t a usp, J ohn A, ARMS TRONG, Nations hefore Nationalism, University of
Nort h Carolina Press, Chapel Hill 1 9 8 2 . , 9.
' Us p. Ml aden ANI , Ljetopis kraljeva Hrvat ske i Dal maci j e A' ri j eme nastanka i aut orst vo Hrvat ske reda-
kcije Ljetopisa popa Dukljanina/, Zgodovinski asopis (Ljubljana) 4 4 - 4 / 1 9 9 0 . , 521-546=Zvonimir, kralj Hrvat-
ski ( Zborni k Radova) , ur. I. GOLDSTEI N, Zagreb, 1 9 9 7 . , 2 7 3 - 3 0 4
234
tumaenja znaenja godine 1102. , koja su, uz izuzetke iz najnovijega vremena,^ prilino sugla-
sna s onima Klaia i iia. Iz njih se, zapravo, moe zakljuid kako su interpretacije zbivanja
oko godine 1102. to su ih dali Klai i ii postale gradivno tkivo modernoga hrvatskog naci-
onalnog mita. Moe se slobodno ustvrditi kako ve i sam spomen ove godine izaziva u slua-
teljstva i itateljstva snanu svijest o "zajednikoj sudbini" naroda kao cijeline, s tek povrnom
referencom na stvarne dogadjaje o kojima je rije. Uinak toga je stvaranje afekdvnoga stanja
u kojem se pojedinac identificira i solidarizira sa irom zajednicom, a u suprotnosti spram
stvarnoga ili pretpostavljenoga stranca i neprijatelja.'
Vraajui se, meutim, u mnogo dublje slojeve prolosti valja primjedti kako je jo u XV st.
mogue jasno razabrad da je cijeli sklop dogaaja iz desetljea od 1091. do 1102. izazivao u
pojedinih suvremenika pravi osjeaj frustracije. Ta je frustracija bila to izraenija kada je pro-
matrana u kontekstu osvajanja i raspada kakve takve politike jedinstvenosti hrvatskih zema-
lja, "Hrvatskoga kraljevstva", pod pdtiskom onodobnih "velikih sila" - Mletaka i Turaka, Ci-
jeli se taj sklop osjeaja i shvaanja ponajbolje i vrlo precizno artikulirao, u jednome od sau-
vanih vrela, slikom "nevjernih Hrvata" koji su za svoju iskvarenost kanjeni time to nemaju
"od svoga jazika gospodara"."
Dakako manifestacije takvoga cjelovitoga misaonog kompleksa u suvremenim su vrelima pra-
va rijetkost i svakako ih ne treba oekivati u sauvanim slubenim dokumentima to su ih iz-
davale onodobne institucije vlasd. Takvi su se, naime, pogledi na prolost i osjeaji koje su on-
da izazivali mogli artikulirati iskljuivo kroz tekstove namijenjene "privatnoj" sferi ivota, ta-
mo gdje zainteresirane institucije politike vlasti, bez obzira na to o kojoj se od njih radilo, ni-
su imale pristupa, odnosno nisu bile u stanju nadzirati "politiku misao". Nadzor, pak, nad
politikim miljenjem, a u svezi s time i represija nad svim oblicima politike oporbe, nisu,
kako bi se moglo pomisliti, izmiljotina i privilegij novovjekovnih totalitarnih politikih susta-
va. Srednjovjekovni dokumenti, naime, puni su svjedoanstava o krajnje surovom progonu
politikih neistomiljenika i striktnome nadzoru nad izgovorenom rjeju. Jedan od oitijih pri-
mjera koji e jasno pokazati o emu je rije zabiljeen je u dubrovakim sudbenim spisima iz
razdoblja mletakoga vrhovnitva na poetku XI V st. Povod cijelomu sluaju bila je pobuna
zadarskih graana, koji su 1311. , uz pomo "bana Hrvata" Pavla ubia Bribirskoga i njego-
va sina Mladena, zbacili mletako vrhovnitvo i izabrali za svoga kneza spomenutoga Mlade-
na. Komentitajui u kontekstu infotmacija o zadarskoj pobuni zbivanja u svome vlastitom
grau, u srpnju 1312. dubrovaki se vlastelin Pabora za jednoga razgovora na gradskome tr-
gu, u blizini gradske loe, pozvao upravo na primjer Zadra i tamonje pobune. Ustvrdio je ka-
ko i Dubrovani, prema kojima njihov knez postupa onako kako je postupao zadarski prema
tamonjemu puanstvu, trebaju postupiti kao i Zadrani, odnosno pobuniti se protivu kneza.
Paborin je govor uo lan kneeve drube, stanovid opat Marko, te je odmah pourio tuiti
M. ANI, Desetljee od godine... Povij. pril. 17, 233-259 (1998)
' Raspravu pred dubrovaki m sudom 2 6 . srpnja 1 3 1 2 . vidi u Nella LONZA- Zdenka J ANE KOVI - ROME R,
Dubrovaki "Liber de maleficiis" iz 1 3 1 2 - 1 3 1 3 . godi ne, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 2 5 / 1 9 9 2 . , 1 7 9 nr.
10. O zbivanjima u Zadru od 1 3 0 8 . nadalje opirno Nada KLAI - I vo PETRI CI OLI , Zadar u srednjem vijeku
(Prolost Zadra I I ) , Zadar 1 9 7 6 , 2 0 9 i d. Net o drukija t umaenj a pozadine svih ovih zbivanja daje Ml aden
ANI , Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Zadar- Most ar 1 9 9 7 . , 100.
" Izdanje Pavlova dnevni ka: Ferdo SISI, Ljetopis Pavla Pavlovia patricija zadarskog, Vjestnik kr hrvatsko-
slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva I V/ 1 9 0 4 . Odnosni tekst o "izdaji" etvorice puana na st r 8, gdje pri-
redjiva, s pozi vom i na druga vrela, upozorava kako je "ovakovu kaznu za buntovnike naredjivao tadanji dr-
avni zakon".
' Pavlov prikaz pobune i poduzetih mj era protivu pobunjnika II, o . c , 19. Taj prikaz dopunjuju pogl edom
iz kut a kraljevskih povjerenika i dvije isprave u Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije
X y i I I , Zagreb, 1 9 9 0 . , 1 3 2 - 9 i 1 8 9 - 1 9 4 .
' SISI, o. c. 6: "in fidelitate et fidei const ant i a domi narum nost rarum regi narum et sacrae coronae Ungariae",
pod nadnevkom 8. listopada 1 3 8 2 . , i 8: "cont ract a fuit unitas ... semper ad fidelitatem sacrae coronae regni Un-
gariae", pod nadnevkom 18. stpnja 1 3 8 3 . (kruziv M. A. ) . Kraljevske isprave kao izrazito sredstvo prenoenja
235
vlastelina pred knezom. Izveden pred sud, okrivljenik se pravdao kako se rijei koje su mu
stavljene u usta ne sjea, i to stoga to je u toj prigodi bio pijan. Izvodei dalje svoju obranu iz
te tvrdnje, zakljuio je kako je mogue da je doista i rekao ono to je u prijavi bilo navedeno,
ali je to izgovorio u pijanstvu pa zato i nije kriv Njegova je argumentacija na sudu bila pri-
hvaena te je bio osloboen optube,' no za problem koji se ovdje postavlja mnogo se vani-
jim ini postupak lana kneeve pratnje, opata Marka. Tuba koju je ovaj odmah podigao pro-
tivu "govornika" dovoljno jasno ocrtava cijeli mentalni sklop koji vreba svaku izgovorenu rije
"pobune" protivu politikoga autoriteta i ujedno vjerno predouje ukupnu atmosferu u kojoj
je taj politiki autoritet traio bezpogovornu lojalnost.
Samo u takvu kontekstu zahtjeva za bezpogovornom lojalnou svakom obliku politikoga
autoriteta mogue je razumjeti s kojom mirnoom u svojim dnevnikim, dakle krajnje osob-
nim i privatnim zapisima, zadarski plemi, odvjetnik i politiar s kraja XI V st., Pavao Pavlo-
vi {Faulus de Paulo), biljei okrutne postupke zadarskih komunalnih vlasti protivu pretpostav-
ljenih ili stvarnih pobunjenika. Tako navodi Pavao kako je u srpnju 1384. u gradu "bila otkri-
vena izdaja koju su namjeravali poiniti" {revelata fuit proditio quam volebant facere - istaknuo
M. A. ) etvorica obinih puana. ak ako su doista i pripremali neku pobunu, ova etvorica
svakako nisu, poradi svoga ne ba istaknuta drutvenog poloaja, bili u poziciji pokrenuti bilo
kakvu akciju irega zamaha. No bez obzira na to, zbog te navodne "izdaje" bile su im javno,
na glavnome gradskom trgu, odrubljene glave, a njihova su obezglavljena tijela ostavljena sta-
jati na trgu cijeli dan." Za razliku od ovakve, "pripremane izdaje", stvarna je i djelatna pobuna
protivu politikoga autoriteta kanjavana, zapravo, jo surovije, kako to pokazuje primjer pos-
tupka s Paanima kada su se ovi 1394. pobunili protivu kneza poslanog iz Zadra i njegovih
zloporaba, ali ne i protivu kraljevskoga autoriteta. Mnogi od pobunjenika, ije e razloge kas-
nije kraljevski zastupnici smatrati opravdanima, bili su izmrcvareni i pobijeni odmah nakon
to je okonan oruani sukob kojim je uguena pobuna, dok su od uhvaenih jo etvorica ka-
njena vjeanjem, sljedeoj dvojici su iskopane oi, a ostali uhvaeni bili su mueni na razliite
naine, to Pavao mirno i bez najmanjega znaka grinje savjesti biljei u svome dnevniku.'
Upravo navedeni primjer Pavla Pavlovia, autora koji uza sve reeno ak i u svojim privatnim
dnevnikim zabiljekama rabi pojmove prenesene iz kraljevskih isprava, kakav je onaj "sveta
kruna kraljevstva Ugarske" (sacra corona regni Ungariae)," jasno pokazuje u kojoj je mjeri vla-
M. ANI, Desetljee od godine... Povij. pril. 17, 233- 259 (1998)
ideologije politikoga aut ori t et a ralanjuje Sophia ME NACHE , The Vox Dei. Communication in the Middle
Ages, Oxford UP, New York- London 1 9 9 0 . , 16 i d.
' Izdanje Tomi na djela Franjo RAKI , Thomas archidiaconus: Historia Salonitana (Monumenta spectantia historiam
Slavorum meridionalium vol. X X V I , Scriptores vol. III), Zagreb 1 8 9 4 . ; poglavlje XVI I . (str. 5 6 - 6 0 ) naslovljeno
je: Qualiter Hungari ceperunt dominium Dalmalie et Chroatie (istaknuti tekst M. A. ) .
O sastavku dopi sanom Tominu djelu, koji poinje rijeima: "Qual i t er et c um quo pact o dederunt se Chroati
regi Hungarie" (kurziv M. A. ) , postoji ogromna literatura. Za pregled razliitih miljenja usp. Stjepan ANT O-
LJ AK, Pacta ili Concordia od 1102. godine, Zagreb 1 9 8 0 . , te BEUC, o.c, 7 3 - 8 5 .
" Izdanje t ekst a pod naslovom Chronici Hungaricicompositio saeculi XIV, pod kojim se podrazumijevaju tekstovi
to ih dio povjesniara promat ra kao zasebne i odvojene kronike (Chronicon pictum Windohonense i Chronicon Bu-
dense) priredio je Al exander DOMANOVS ZKV u: Emeri cus S ZE NT P E T E R^ Scriptores rerum Hungaricarum
tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum I, Budapestini MCMX X X V1 I , 2 1 9 - 5 0 5 . Odnosni tekst str.
4 0 6 . O meusobnom odnosu razliitih redakcija ovoga teksta usp. ne ba uvijek uvjerljivo razglabanje C A .
MACARTNEY, The MedievalHungarian Historians, Cambri dge 1 9 5 3 , 1 1 1 - 1 4 2 .
236
dajua politika ideologija pridskala svijest bar onih pojedinaca koji su aktivno sudjelovali u
politikom ivotu. Slijedei sada, s takvim saznanjima uvijek na umu, literarna odnosno pri-
povijedna vrela nije teko korijene shvaanja po kojima nakon Zvonimira Hrvati nemaju "od
svoga jazika gospodara" nai jo dva stoljea pdje pretpostavljenoga vremena nastanka upravo
citiranih rijei. Valja ih, naime, potraid i znati prepoznati u djelu splitskoga historika i kroni-
ara druge polovice XI I I . st., Tome Arcidjakona, koji zbivanja iz 1102. opisuje pod jasnim na-
slovom: "Kako su Ugri uzeli gospodstvo nad Dalmacijom i Hrvatskom",'^ koji ne ostavlja mjesta
dvojbi. No, s druge strane moe se odmah primjedti kako je najvjerojatnije u isto doba kada
je Toma pisao svoj tekst, a posve sigurno i u kasnijim vremenima, postojala druga i drukija
ttadicija, s drukijim uklonom gledanja na iste dogaaje. Ta je, pak, druga ttadicija bila tako
snana da je netko osjeao potrebu dopisati ju kao svojevrsni "ispravak" Tominih navoda, na-
glaujui razlike ve i samim naslovom: "Kako i pod kojom pogodbom su se Hrvati predali
kralju Ugarske", i pojanjavajui kako je uspostava Kolomanove vlasti bila posljedica sklapanja
meusobnoga sporazuma.
Na slian nain, odnosno u vrlo slinom duhu kao ovaj sastavak dopisan Tominoj Kronici (Qua-
liter, Pacta ili Concordia - kako se on ve nazivao u hrvatskoj historiografiji XI X. i XX. st. ), us-
postavu vlasti ugarskoga kralja u Hrvatskoj i Dalmaciji predoava jo jedan narativni tekst,
onaj Chronice Ungarice iz XI V s t . , " zrcalei zapravo shvaanje kakvo je vladalo na anuvin-
skom dvoru XI V st. Tu se, dodue, ne spominje nikakav sporazum "s Hrvatima", ali se zato
pojanjava kako kralj Ladislav, kao prvi ugarski vladar koji je zavladao i nad Hrvatskom, svoju
vlast nije temeljio na goloj sili i osvajanju ve na punom batinskom pravu sa svim implikaci-
jama koje takvo tumaenje nosi. Kut gledanja i shvaanje naina na koji je Hrvatska dola
pod vlast krune sv. Stjepana u dvorskim krugovima anuvinskoga razdoblja, kako ih zrcali
spomenuti tekst, bili su znatno drukiji u odnosu na razdoblje vladara Arpadove dinastije.
Promjena je bila takva da je zahtijevala izriitu preinaku navoda iz starijih dvorskih narativnih
vrela, prije svega onih kronike Simona de Kezae. Naime, piui u XI I I . st., dakle u vrijeme
Arpadovske vlasti, Simon je iz svojih razloga posve zanemario Ladislavljevu ulogu u preuzi-
manju Hrvatskoga kraljevstva te smatrao kako ga je osvojio Koloman, pa stoga i rabi izriaj
" Dj el o Si mona de Kezae Gesta Hungarorum za tisak je priredio i objavio Al exander DOMANOVS ZKV u:
SZENTPETERV; o.c. 1 3 1 - 1 9 4 . Misaoni sustav aut ora nije mogue razumjeti bez uvida u djelo J eno SZUCS,
Theoretical Elements in Master Simon of Keza's Gesta Hungarorum (Studia historica Academiae scientiarum Hungaricae
9 6 ) , Budapest 1 9 7 5 . Di o o osvojenju "Dal maci j e", u kojem se pripovjeda o sukobu Ugra s kraljem Pet t om na
Gvozdu i kraljevoj pogibiji u t ome sukobu, s t r 1 8 2 - 3 .
" SZENTPETERV, o.c., 4 0 6 , 4 3 3 .
" Isprava je objavljena u Diplomatiki zbornik 11/ 1904, 4 2 . Probl eme u svezi s datiranjem zbivanja o kojima je
u ispravi rije podrobno ralanjuje Lujo MARGETI , Pi t anj a iz najstarije povijesti zagrebake biskupije i
Slavonije, Croatica Christiana Periodica 3 4 / 1 9 9 4 . , 3 - 5 , dolazei do uvjerljiva zakljuka kako se opisana zbivanja
trebaju staviti u godi nu 1 0 9 4 .
237
po kojemu je ono conquutatn {osvojeno),^' dakako za raun samoga kralja i dinastije Arpadovih
nasljednika. S novom, meutim, dinastijom i u novim okolnostima mijenja se i politika ide-
ologija, pa se sukladno tomu tekst Cbrontce Vngarke iz XI V st. upravo u onome bitnom razli-
kuje od ranijih shvaanja - tu se ne samo duplira izvjee (prvo Ladislav Dalmaciam atque Croa-
ciam sue monarchie subiugauit, pa potom Koloman Dalmacie regnum ... Hungarie adiunxiif'' - ve
se i stari, Simonov izriaj o osvojenju {conquistato) semantiki posve mijenja, postajui pridru-
ivanje (adiunxit).
Ve ovako znatne razlike u prikazu zbivanja, a slobodno se moe rei i divergentna tumaenja
kljunih dogadjaja iz razdoblja od 1091. do 1102. , u vrelima nastalim u stoljeima srednjega
vijeka, dostatnim su razlogom za podrobniju ralambu svega to je vezano uz njih. U takvoj,
pak, ralambi valja, s punom pozornou, voditi rauna o tomu da su obje naprijed predoe-
ne tradicije, iako dobrim dijelom oprene, morale imati temelja, ako ne u vrelima i uspomena-
ma, a ono bar u svijetu i odnosima koji su okruivali autore to su ih zastupali. Pri tomu, da-
kako, valja pokuati razabrati to se u sauvanim prikazima tih dogaaja, koji su najveim
dijelom tek naknadne rekonstrukcije, odnosi na injenice iz realnoga prostora i vremena, a to
na "uitavanja" kasnijega iskustva i uope shvaanja pojedinaca, institucija ili ak cijelih dru-
tvenih kolektiviteta, neminovna pri svakoj naknadnoj rekonstrukciji. Tek na tako postavlje-
nim temeljima mogue je u daljoj ralambi razglabati stvarne dugorone posljedice svega
onog to se dogodilo u desedjeu izmeju 1091. i 1102. Polazei s ovako postavljene ishodi-
ne toke, ini se kako cijeli sklop problema vezanih uz zbivanja nakon smrti kralja Stjepana
II. 1091. ponajbolje ilustrira situacija oko uspostave biskupskoga sjedita u Zagrebu za vlada-
vine kralja Ladislava, jednoga od kljunih pitanja za razumijevanje cijeloga razdoblja. Stoga u
se ovdje zadrati na tome pitanju, ralanjujui kako injenice tako i predaje koje su oko toga
ina nastale. U takvoj podrobnoj ralambi pokuat u uiniti vidljivima i jasnima one toke
povijesnoga gibanja koje bi kao vrsti oslonac omoguile koliko toliko sigurnu rekonstrukciju
stvarnoga tijeka zbivanja.
Dananja znanja o poecima zagrebake biskupije temelje se na tri vrela u kojima su ti poeci
prikazani na prilino razliite naine. Najstariji prikaz postanka zagrebake biskupije svakako
je onaj koji donosi poznata tzv. Felicijanova isprava, nastala 1134. ili neto malo kasnije. U
njoj se, po opem uvjerenju povjesniara, prepriava sadrina isprave suvremene Ladislavljevoj
intervenciji u crkvene prilike dananje Slavonije.'" Slijedei navode te isprave, to ju je dakle
dao sastaviti ostrogonski nadbiskup Felicijan, moe se zakljuiti kako je Ladislav smjestio za-
grebaku biskupiju (Zagrabiensem constituit episcopatum - istaknuo M.A.) u njezino tadanje sje-
M. ANI, Desetljee od godine... Povij. pril. 17, 233- 259 ( 1998)
" Isprava je objavljena u Diplomaliki zbornik I I I / 1905, 1 4 7 - 9 . Pri govore nnadjarskih povjesniara gl ede njezi-
ne vjerodostojnosti vrlo uvjerljivo odbija MARGETI C, o . c , 5. No ak i u sluaju da se radi o krivotvorini, to
bi valjalo dokazivati novim argument i ma, ostaje injenica da krivotvoritelj u svoju tvorevinu ne bi stavio ne-
to to bi samo po sebi izazvalo sumnju suvremenika. Ot uda argument o krivotvorenju Andrijine "zlatne bu-
l e" zapravo za raspravu o utemeljenju biskupije nema nikakvu relevantnost!
" Diptomatiki zbornik III, 147.
' Ms t o.
'" St at ut je objavio Ivan Krstitelj TKALCI C, Povjestni spomenici zagrebake biskupije II, Zagreb 1 8 7 4 . Odnosni
tekst na str. 1.
" Usporedni tekst Uvoda St at ut a zagrebakoga i varadinskog kapt ol a priredio je Emeri cus SZENTPETERV,
u: SZENTPETERV, o.c. 1 9 7 - 2 1 5 . Odnosni tekstovi na str. 20. 3.
238
dite, ali se iz cjeline prikaza dh zbivanja dade takoer zakljuiti kako se ipak nije radilo o us-
postavi ureene crkvene organizacije i hijerarhije. Kralj je, naime, slijedei taj prikaz, doveo
novoga biskupa, eha imenom Duh, te mu uredio stanite i priskrbio potrebne obrtnike i dje-
latnike. Osamdesetak godina kasnije, 1217. , ista zbivanja'prepnavaju se u ispravi ugarsko-
hrvatskoga kralja Andrije II. , izdanoj na ime iste te biskupij e. " Tu se, u okviru shvaanja koja
su vladala na kraljevskom dvoru i u samoj kancelariji kao sreditu vladarskih tradicija, tako-
et govori o fizikom pothvatu podizanja biskupova novog stanita {monasterium in honore san-
cti regis Stephani construxit),*'' ali se sada ve govori i o utemeljenju posve nove crkvene organi-
zacije i hijerarhije na cijelome podruju koje je u to doba biskupija pokrivala {in eodem banatu
episcopatum instituit)." Konano, o istim ovim zbivanjima govori se i u uvodnome dijelu Statu-
ta zagrebakog kaptola to ga je sredinom XI V st. sastavio zagrebaki kanonik i goriki arci-
jakon Ivan.'* Dakle, rije je o vrelu koje vrlo precizno zrcali tradicije kakve su se uvale u sa-
moj zagrebakoj crkvi. Tu se, medjutim, niti jednom rjeju ne daje naslutiti bilo kakvu Ladi-
slavljevu ulogu u stvaranju i uredjenju crkvene organizacije i hijerarhije, odnosno govori se samo o
tomu kako je kralj dao sagraditi staru katedralnu crkvu sv Stjepana i opskrbio ju bogatim na-
darbinama {zagrabiensem ecclesiam in honore sanctissimi regis Stephani fundaverat. et multispossessioni-
bus, iuribus etprerogativis dotaverat). Ovako artikulitan tekst postaje to zanimljivijim ukoliko se
usporedi s vrlo slinim tekstom koji se nalazi ispred Statuta kaptola biskupije u Varadu.''-* U
tome se, naime, tekstu izrijekom i s prilinim brojem detalja navodi kako je kralj Ladislav iz
temelja podigao i uredio cjelovitu crkvenu instituciju, varadsku biskupiju, i uredio tamonji
kaptol {Fundavit autem ipsam ecclesiam et dedicavit in honore beatissime Marie virginis, instituens
pritno in ea prepositum et canonicos numero viginti quatuor, computato preposito et tandem
erexit ipsam in episcopalem et multis possessionibus, iuribus et prerogativis dotavit)\
Kako, dakle, iz ova tri dosta razliita naknadna prikaza istih zbivanja izluiti nedvojbene i-
njenice pomou kojih bi se danas moglo odgovoriti to se i kada doista dogodilo u svezi s us-
postavom biskupskoga sjedita u Zagrebu? Najsigurnijim se ini put medjusobnoga konfron-
tiranja pojedinih navoda i njihova verificiranja onim to kao nedvojbeno nude vrela suvremena
samim zbivanjima. Stoga podjimo redom.
a/ Sva se tri vrela slau u jednoj toki, naime oko toga da je Ladislav uspostavio novu, dotad
nepostojeu biskupsku rezidenciju u Zagrebu, dao sagradid novu crkvu i sagradid i ure-
diti pratee objekte za biskupov boravak {monasterium). Biskup i njegova nova crkva dobi-
li su pri tomu od kralja i bogate nadarbine.
' Vi di ovdje bilj. 6.
" Franj o FANCEV, O najstarijem bogosluju u Posavskoj Hrvat skoj , Zbornik kralja Tomislava, Posebna djela
JAZU XVI I , Zagreb 1 9 2 5 . , 5 4 0 i d.
" Us p. Ml aden ANI , Vlastelinstvo hrvat skog hercega u gorskoj upaniji. Povijesni prilozi 1 5 / 1 9 9 6 . , 2 1 5 .
" RAKI , o.r., 57.
" Presuda je, uz pregled razliitih miljenja glede dat uma izdavanja, posljednji put a objavljena uj ako v STI -
PIl - Mi l j en AMALOVI , Diplomatiki zbornik I, Zagreb 1 9 6 7 . , 2 0 0 - 1 .
239
b/ Samo tzv Felicijanova isprava iz 1134. nudi neke elemente na temelju kojih se moe go-
voriti o vremenu Ladislavljeva uredjenja nove biskupske rezidencije. Razglabajui te ele-
mente, prof. Margeti j e nedavano uklonio svaku razumnu dvojbu glede datiranja za koje
se ve odavno odluio Sii te se tako s prilinom sigurnou cijeli pothvat danas moe
smjestiti u godinu 1094. ' "
cl Navod, meutim, iz isprave kralja Andrije II. , po kojemu je Ladislav iz temelja usposta-
vio novu crkvenu organizaciju i hijerarhiju, ne potvrdjuju ni tzv. Felicijanova isprava ni
Uvod u Statut Ivana arcidjakona gorikog. Protivu njega govore mnogi elementi (prije
svega tragovi tradicije sisake biskupije kao i odreene znaajke sauvane u obredu zag-
rebake crkve; " potom i spominjanje stare i ve u XI I I . st. razvaljene biskupske reziden-
cije u naselju Gora, sreditu istoimene upanije i arcidj akonata;" nepostojanje benedik-
tinskih samostana na cijelom podruju zagrebake biskupije, uz istodobno brojne takve
samostane u neposrednoj blizini, na teritoriju susjednih biskupija, itd. itd.), koji upuuju
na potrebu da se jo jednom detaljno pretresu svi argumenti pro et contra zakljuka po ko-
jemu je uspostava nove rezidencije ujedno znaila i korjenitu promjenu, ali ne i potpuno
nestajanje dotadanjega ustroja crkvene organizacije, utemeljene na glagoljakim tradici-
jama.
No, shvaanje izraeno u ispravi kralja Andrije II. , bez obzira na to to se ne moe koro-
borirati drugim vrelima, ve im se ak i protivi, ipak je neobino vano. Ono je izalo iz kra-
ljevske kancelarije i zrcali tradicije koje su se tamo uvale i prenosile. Zapravo, takvo izlaganje
crkvene povijesti dananje Slavonije tek je dio ukupne tradicije po kojoj je kralj Ladislav cijeli
taj prostor, ili posve precizno onaj teritorij nad kojim je od XI I . st. nadalje crkvenu jurisdikci-
ju obnaao zagrebaki biskup, podloio vlasti ugarske krune {terram Sclauonie siue banatum ...
corone Hungarie subiugauit). Jezgru te tradicije, ovdje izreene u jednoj reenici a koja zapravo
pokriva vrlo burne dogaaje iz cijeloga desetljea od 1091. do 1102. , potvrdjuju prije svega
sama zbivanja oko uspostave biskupske rezidencije u Zagrebu. Naime, da nije imao puni nad-
zor nad tim podrujem, Ladislav se ne bi ni mogao upustiti u rjeavanje crkvenih prilika. S
druge strane, da se njegova vlast prostirala nad tim prostorom prije 1091. ostaje nejasno zato
bi ekao sa sreivanjem crkvenih prilika. Konano, jezgru tradicije potvrdjuju i druga suvre-
mena i kasnije vrela, a ini se kako ju najopirnije eksplicira spominjani Toma Arcidjakon. Va-
lja ipak pri tomu posebice naglasiti kako Toma svoj prikaz zbivanja poinje injenicom da je
hrvatski prijestol ostao bez zakonita nasljednika "kraljevske krvi" {tota regalis sanguinis deficiente
prosapia)P to je zapravo kljuna toka od koje polazi svaki opirniji prikaz ovih zbivanja, bez
obzira na to kako e dalje tumaiti to se i kako dogaalo.
No, ovdje je takoer vano upozoriti na to a suvremena vrela, a pri tomu mislim prije svega
na presudu zadarskoga priora Drage iz 1092.,' "' jedan od dva sauvana dokumenta doista su-
^' Oko ovakvoga t umaenj a Ladislavljavih nakana slae se veina aut ora koji su se bavili ovim pi t anj em. Usp.
primjerice: Stjepan GUNJ ACA, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, Zagreb 1 9 7 5 . , 3 7 3 ; Nada KLAI C,
Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1 9 7 1 . , 491 i d.; Neven B UDAK, Prva stotjea Hrvatske, Zagreb
1 9 9 4 . , 5 0 .
RAKI , o.f., 57.
" Opis misija koje su ga dOvele u dodir s kraljem Bel om IV i okolnosti u kojima je do njih dolo RAKI , o.c,
1 9 9 - 2 0 0 , i 2 0 7 - 1 1 .
240
vremena zbivanjima o kojima je rije, pokazuju kako su tradicije kraljevske kanceladje ipak
bile nepotpune. Ta je tradicija naprosto zanemarila jednu injenicu koju su suvremenici samih
dogaaja oigledno smatrali jako vanom. Rije je o tomu da je Ladislav svoj pohod pokrenuo
s ciljem preuzimanja kraljevske vlasti u cijelom Hrvatskom kraljevstvu, pri emu se ugarski
kralj prvotno odluio i na to da svoga neaka, Almoa, proglasi novim hrvatskim kraljem (iz-
riaj iz isprave priora Drage - tempore quo Uladislau, Pannoniorim rex, Chroatie inuadens regnum
domnum Almum, suum nepotem, in illo statuit regem). Istu nakanu podrazumijeva i izriaj iz Vladi-
slavljeva pisma montekasinskom opatu Oderiziju iz 1091. o stjecanju "skoro cijele Hrvatske"
{Slauoniam iam fere totam acquisiui) nakon ega su ugarski kralj i montekasinski opat postali i
fiziki bliskij i. " Konano, vdo slino, ali i s mnogo vie detalja, poetak i nakane Vladislavlje-
va pohoda opisuje i Toma Arcidjakon, isputajui pri tomu tek injenicu o proglaenju Almoa
kraljem. Da taj podatak kod Tome nije sluajno isputen jasno potvrdjuje to to Almoa sve
ugarske kronike odreda oznauju kao duxa a ne rexa, kako bi se oekivalo obzirom na Ladi-
slavljev potez s njegovim proglaenjem za hrvatskoga kralja.
To preuivanje Almoove kraljevske dtule valja, ini se, dovesd u svezu s time to planirani i
zapoed pohod ipak nije okonan punim uspjehom, onako kako je Ladislav oekivao. Ta su se
oekivanja odnosila, prije svega, na Almoevu punovanu krunidbu hrvatskom krunom, to
dakako nije bilo mogue bez osvajanja june Hrvatske, ili bar dolaska do Vrane gdje se kruna
uvala. Usljed toga novi, nikad okrunjeni kralj nije stvarno dobio priliku uspostaviti svoju
vlast nad cijelim teritorijem Hrvatskoga kraljevstva. Zapravo, kako kae ve esto spominjani
Toma Arcidjakon, rezultat je Vladislavljeve vojne bilo osvajanje dijela Hrvatskoga kraljevstva
izmedju rijeke Drave i gora koje se nazivaju "eljezne", gdje osvaja nije ni naiao na snaniji
otpor (uenit et occupauit totam terram a Drauo fluuio usque ad alpes, que dicuntur feree nullo ohtce resis-
tente)}'' Takav se opis granica na koje je izbio Ladislav doista posve poklapa s onim to znamo
o podruju koje e se ubudue nai pod jurisdikcijom zagrebakoga biskupa.
Na ovome mjestu, meutim, valja upozoriti i na sklop injenica vezanih uz samoga Tomu,
koje upravo u kontekstu pripovijedanja o vojni kralja Vladislava mogu biti jako vane. Rije je
o tomu da je tijekom svoje bogate crkvene i politike katijere isti ovaj Toma imao prigodu u
dva navrata boraviti i na kraljevskome dvoru u Ugarskoj. Prvi je puta onamo iao 1244/45.
kao predstavnik svoje crkve sa zadaom dovoenja novoizabranoga nadbiskupa, stanovitoga
Ugrina, kojega je, kako sam kae, po nalogu svoga kaptola ceremonijalno izabrao "u nazono-
sti kralja Bele i njegova dvora". Drugi je put na isd kraljevski dvor iao kao poklisar svoje ko-
mune 1261. , kako bi pokuao rijeiti sukob to je izbio izmeu kraljevske i komunalne vlasti,
te je opet bio pdmljen u audijenciju kod samoga kralja, a sline je audijencije proao i u samo-
me Splitu 1251. te u Bihau 1262. " Uz to je Toma bio i u prilino dobrim odnosima s nadbi-
skupom Rogerijem, ovjekom koji je neposredno pred tatarsku provalu 1242. , kao pomonik
' * Za Tomi nu prijateljsku vezu s nadbi skupom Rogerijem usp. RAKI , o.c, 2 0 3 i d. Nadbi skupovo djelo, uz
pouzdan i iscrpan uvod, priredio je za tisak Ladislaus J UHAS Z, u: Emeri cus SZENTPETERV^ Scriptores rerum
Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum I I , Budapestini MC MX X X VI I I , 5 4 5 - 5 8 8 .
' ' Objanjavajui kako su od vremena kralja Drislava njegovi nasljednici nosili titulu kraljeva Dalmacije i Hr-
vatske, Toma nastavlja: "It aque fuerunt regni eorum (sc. Drislavljevih nasljednika - op. M. A. ) confinia: ab
ori ent e Del mi na ... ab occi dent e Carinthia uersus mare usque ad oppi dum Stridonis, quod nunc est confmi um
Dal mat i e et Istrie; ab aquilone uero a ripa Danubi i usque ad mare Dal mat i cum cum t ot a Maroni a et Chul mi e
duc at u" ( RAKI , o. c, 4 0 - 1 ) .
". . . Chroat orum reges ... fecerunt episcopum qui Chroatensis appelabatur ... habui t que predia et posses-
siones per t ot um pene regnum Chroat i e ... et sua iusrisdictio usque ad Drauum fluuium ext endebat ur ...
Ecclesia nempe met ropol i s ... sibi uoluit ... ultra alpes fereas usque ad confinia Zagrabi e" ( RAKI , o.c, 4 5 ) . O
" hrvat skome bi skupu" jo uvijek vrijedi konsultirati Miho BARADA, Episcopus chroatensis, Croatia sacra 1/
1 9 3 1 .
241
papinskoga legata, poeo graditi crkvenu karijeru u samoj Ugarskoj a potom pao u tatarsko
zarobljenitvo. Nakon to se izbavio zarobljenitva napisao je djelo Carmen miserabile u kojem
je ne samo opisao tatarsku provalu, ve pokazao i zavidno znanje i razumijevanje prilika u sa-
moj Ugarskoj , odnosno na tamonjemu kraljevskome dvoru.'"
U kojoj je mjeri sve ove prigode splitski arcidjakon koristio za svoja povijesna istraivanja nije
poznato. No, u svakome sluaju vrijedi naglasiti kako je njegov interes za povijesna gibanja,
pa time i za pitanje uspostave vlasti ugarskoga kralja u nekadanjem Zvonimirovu kraljev-
stvu, svakako datirao bar od vremena prvoga putovanja na kraljevski dvor. Ostaje, dakle, za-
kljuiti kako se sve ono to je Toma eventualno doznao na kraljevskome dvoru ili iz kontakta s
nadbiskupom Ugrinom nije moglo umnogome razlikovati od onoga to je kasnije zapisao u
svome djelu. Pri tomu nije na odmet naglasiti kako ni sam Toma nije bio nesklon prihvaanju
vladarske ideologije. To najjasnije dolazi do izraaja u nainu na koji u svome djelu splitski
kroniar operira zemljopisno-politikim pojmovima, na to se ovdje vrijedi osvrnuti s nekoliko
rijei. Naime, Toma dananju Slavoniju shvaa kao integralni dio staroga Hrvatskoga kraljev-
stva, kakvo je bilo prije dolaska ugarskoga vladara. To je jasno vidljivo ve i iz naprijed citira-
nih rijei o Ladislavljevu pohodu {totam terram . . . ) , a posve eksplicitno naznaeno u opisu gra-
nica toga kralj evstva.' ' Istu tvrdnju splitski historik ponavlja i neto kasnije, kada govori o
uredjenju crkvenih prilika. Tu navodi kako se dijeceza posebnoga hrvatskoga biskupa proteza-
la sve do Drave, doim je metropolitanska splitska stolica za sebe pridrala teritorij do granica
zagrebake biskupije kako su one bile ureene u njegovo doba.' " J e li uope potrebno jo jed-
nom ponoviti kako je autor ovih rijei pisao o podruju kojim je i sam proao najmanje u dva
navrata putujui u Ugarsku, te su mu tako i prostorni i zemljopisni odnosi bili posve jasni. S
druge strane, upravo sve ovo to je Toma napisao, i to je ovdje citirano, jasno se poklapa s iz-
riajima iz presude zadarskoga priora Drage iz poetka 1092. (Chroatie inuadens regnum ...) od-
nosno pisma to ga je 1091. godine montekasinskom opatu poslao kralj Ladislav {Sclauoniam
tam fere totam acquisiui). No podudarnosti, zapravo mogunost koroboracije ovih navoda, ne
ostaju samo na ovome. I ranije citirani izriaj iz isprave kralja Andrije II. za zagrebaku bisku-
piju iz 1217. {terram Sdauonie siue banatum ... corone Hungarie subiugauit) posve se poklapa i skla-
dno nadopunjuje s Tominim navodima, ime se ukupna slika doista zaokruuje.
Ta slika, dakle, koju ocrtavaju suvremena vrela, nadopunjena onim to se moe izluiti kao re-
lativno provjerene tvrdnje kroniara Tome Arcidjakona i kraljevske kancelarije ugarsko-hrvat-
M. ANI, Desetljee od godine... Povij. pdl. 17, 233- 259 ( 1998)
" Prvot no darivanje posjeda, osim t zv Felicijanove isprave iz 1 1 3 4 . , zasvjedouje i t oponi m meta s. Ladislai
regis na podruj e gorske upanije (usp. ANI , Vl as t d instvo 2 1 0 bilj. 4 2 ) .
" U ovom obliku mi sao je artikulirala Nada KLAI , o.c, 9 7 . Posljednji ju je put , kao opinio communis, citirao
Robert ZETT, Uber den Namen "Slavonien", Radovi Zavoda za stavensku fitologiju 3 2 / 1 9 9 8 . , 2 1 5 , a u razlii-
t i m se oblicima stalno ponavlja u j ednom dijelu hrvatske historiografije. Valja svakako primjetiti kako sam
zemljopisni naziv "Slavonija", odnosno njegovo podrijetlo, ima vrlo mal o veze s t i me je li ili nije pokrajina ko-
ja ga nosi tvorila dio ire politike zajednice, u ovom sluaju one koju Toma Arcidjakon naziva regnum Croatie
et Dalmatie. U t ome kont ekst u mogl o bi se raspravljati o gust oi prvot noga hrvat skoga naseljenja te pokraji-
ne, to je opet posve druga stvar!
" Tekst za tisak priredio i predgovor za izdanje u: SZENTPETBR' V; o.c I, 1 5 - 1 1 7 , napisao Desiderius PAIS.
Kritiniji i trezveniji pristup t om neobi nom djelu moe se nai u MACART NE Y o.c, 5 9 - 8 4 .
'' Us p. tekst u SZENTPETERV, o.c I, 8 6 - 8 i 1 1 3 , gdj e se izmedju ostaloga tvrdi kako je grani ca t o ju je
utvrdio "dux Zul t a' tekla "ab occi dent e usque ad mare, ubi est Spaletina civitas".
242
skoga vladara Andrije II. , izgleda ovako: godine 1091. , nakon smrti kralja Stjepana II. Trpi-
mirovia, ugarski je kralj Ladislav pokrenuo vojnu ekspediciju s ciljem preuzimanja cijeloga
Hrvatskog kraljevstva; u sklopu takvih planova novim je kraljem proglasio svoga neaka Al-
moa; no, vojni je pohod u prekodravske krajeve, bez osobitoga otpora, zavrio tek polovinim
uspjehom - Ladislav se zaustavio na Gvozdu. Tu je pohod, iz ne ba posve jasnih razloga, pre-
kinut, a podruje kojim je kraljeva vojska prola ostalo je nadalje pod vlau novoga vladara.
Plan s Almoevim usponom na hrvatski prijestol nije dosljedno proveden, a sam se Ladislav
vie do kraja ivota nije vraao na njega.
Umj esto toga, kralj je odluio urediti crkvene prilike na osvojenom podruju, te je godine
1094. utemeljio biskupsko sjedite u Zagrebu, priskrbio potrebne ljude i posj ede" za normal-
no funkcioniranje nove institucije, kojoj je na elo doveo stanovitoga eha, ranije spomenuto-
ga Duha. Sve se, pak, uptavo izreeno ini dostatnim za prilino vrst zakljuak kako bi tre-
balo prestati ponavljati doista udnu i prilino nerazumljivu tvrdnju kako "sve do kraja XI st.
Slavonija nije trajno ni pod hrvatskom ni pod ugarskom vlau". " Zapravo, o nekoj "ugarskoj
vlasti" nad zapadnim dijelom srednjovjekovne Slavonije, na podruju koje je od 1094. tvorilo
dijecezu zagrebakoga biskupa, doista nije mogue ozbiljno razgovarati poto ne postoji niti
najmanja indicija koja bi upuivala na takvu mogunost. Tko, pak, takvu raspravu eli poed
od tvrdnji zabiljeenih u sastavku koji je u historiografiji poznat kao P. magistri, qui Anonjmus
dicitur, Gesta Hungarorum^'' mora poi od toga da to vrelo ne govori samo o Slavoniji, ve o ci-
jelom Hrvatskom kraljevstvu.'" Neto drukije, meutim, stvar stoji s istonim dijelom Sla-
vonije, odnosno onim podrujem koje je ulo u sastav peujske biskupije, o emu svakako jo
nije reena posljednja rije.
No, vraajui se nakon ovoga neophodnoga excursa prethodnom razglabanju, valja primjetiti
jo nekoliko stvari bez kojih nije mogue do kraja razumjeti izlaganje splitskoga arcidjakona.
Naime, ako je ve Toma bio onako precizan glede podruja i granica starog Hrvatskog kra-
ljevstva, nita manje ptecizan nije bio ni glede njegove sudbine nakon smrti kralja Zvonimira.
Za njega, naime, s tim trenutkom nestaje staroga kraljevstva, a od dolaska Ugra poinje na
istom tom prostoru ivot nova polidka tvorba - regnum Ungarie. Osim ve citiranim naslovom
poglavlja (Qualiter Ungari ceperunt...) u kojem opisuje dolazak ugarskih zavojevaa, on takvo
shvaanje jasno eksplicira i pri pripovjeanju o nainu na koji su Spliani priznali vlast novoga
vladata, Kolomana. Izriaj kako su Spliani poloili pdsegu vjernosd "kralju Kolomanu, nje-
M. ANI, Desedjee od godine... Povij. pril. 17, 233- 259 ( 1998)
" RAKI , o.f., 6 0 .
"* Tomi n izriaj u RAKI , o.c, 51; izriaj kraljevske kancelarije u potvrdnici posjeda peujske crkve u Diplo-
matiki zbornik III, 4 4 5 . Ukol i ko je isprava doista krivotvorina, kako to ele dokazati madarski povjesniari,
njezin je krivotvoritelj na ovome mjestu morao voditi rauna o uvjerljivosti teksta i navoda, te se ovakav izti-
aj st oga moe smat rat i kao opinio communis, i sukladan rjeniku kraljevske kancelarije.
" Us p. primjerice: "domi ni um Dal mat i e et Croat i e" ( RAKI , o.c, 3 8 ) ; "in Dal mat i e et Croat i e regno" ( RA-
KI , o.c, 4 9 ) ; zahtjev Ulfa i Cedede papi za restauriranjem prvot nog stanja "in regno Scl auoni co" ( RAKI ,
o.c, 5 0 ) ; Ul fo i Cededa dolaze u "fines Chroat i e", a njihovo dalje djelovanje na t om prost oru provocira papu
na slanje l egat a koji t reba iskorijeniti herezu "de partibus Sclauonie" ( RAKI , o.c, 5 2 ) ; jedan od velikaa po-
ziva Ladislava da osvoji "Chroat i e regnum' ' ( RAKI , o. c, 5 7 ) ; Kol oman osvaja " part em Sclauonie que Vl adi -
sclauo fierat pret ermi ssa" ( RAKI , o.c, 5 8 ) .
Tako se, primjerice, pod vlau cara Emanuel a nala " t ot a aut em Dal mat i a et pene Chroat i a" ( RAKI , o.c,
7 8 ) ; knez Grgur Bribirski nije i mao premca "in t ot a prouincia Chroat i e" ( RAKI , o.c, 1 1 3 ) ; Tatari "per Chro-
atie part es carpebant " ( RAKI , o.c, 1 7 4 ) itd.
" Dionizije je bio "banus totius Sclauonie et Dal mat i e" ( RAKI , o.c, 1 9 5 ) , to je got ovo doslovni citat slube-
ne nomenkl at ure.
Kral j Bel a IV. i kraljica Marija "descendissent per Scl auoni am" do Bi haa ( RAKI , o.c , 2 1 1 ) .
243
govim nasljednicima i Ugarskome kraljevstvu" {iurauerunt Spalatenses ... Colomanno regi et eiuspos-
teris, ac regno Hungarie subiecti etfideles omni temporepermanerent - istaknuo M. A. ) " doista ne
ostavlja mjesti dvojbi kako je Toma shvaao novu vlast. Sukladnost Tomina i rjenika suvre-
mene kraljevske kancelarije, pa samim time i pogleda na narav zbivanja o kojima je rije, mo-
da se najjasnije zrcali u podudarnosti izmeju kroniareva izriaja po kojemu je Ladislav "za-
uzeo cijelu zemlju od Drave do Gvozda" {occupavit totam terram a Drauo fluuio usque ad alpes que
dicunturferee - istaknuo M. A. ), i izriaja u ispravi izaloj iz kraljevske kancelarije 1235. po ko-
jemu je "sveti kralj Ladislav prvi preao rijeku Dravu te prvi zauzeo slavenske krajeve, pridru-
ivi ih kraljevstvu" (sanctus rex Ladislaus primus transiverit Drave fluvium et partes sibi Sclavicas
regnoprimum occupavit aducto - istaknuo M. A. ). ' " No, kroniarevo se shvaanje ne zrcali samo
u ovim rijeima. U daljem tekstu, nakon to je prikazao kako su Ladislav i Koloman u cijelosri
preuzeli vlast, on naprosto prestaje rabiti izriaje regnum Dalmatie et Croatie, regnum Sclauonie,
regnum Croatie, koji su sve do toga trenutka bili sinonimi za oznaivanje administrativno/poli-
tike tvorbe. Hrvatskog kralj evstva. " Od toga trenutka nadalje pojmovi Dalmatia i Croatia
postaju zemljopisni nazivi za oznaivanje tono odreenoga podruja.'"
S pojmom Sclauonia stvar stoji neto drukije - njega Toma rabi i u administrativno/politikom
znaenju, sukladno administrativnom ureenju koje se stvara pod Arpadoviima''-* ali i kao
zemljopisnu odrednicu.'"' Dakako, i ovdje jo jednom valja istaknuti kako Toma nije govorio o
nekim apstraktnim kategorijama, budui je sve te krajeve, ali i njihovo novo politiko/admi-
nistrativno ureenje, upoznao za svojih putovanja na kraljevski dvor, to citiranome materi-
jalu daje posebnu vrijednost. Takav, medjutim, nain uporabe zemljopisno/politikoga nazivlja
pokree i dva pitanja na koja nije mogue dati precizniji odgovor. Prvo se od njih odnosi na
okolnosti pod kojima je dolo do Ladislavljeva pohoda 1091. Pripovjedanje o tomu, naime.
Toma poinje time kako je neki velika Sclauonie pozvao kralja da osvoji Chroatie regnum. Daka-
ko, vrlo zavodljivo djeluje mogunost tumaenja po kojemu je ovdje pojam Sclauonia ve upo-
rabljen kao zemljopisni naziv, to bi onda pomoglo u objanjenju zato Ladislavljeva vojna iz
1091. nije naila na ozbiljniji otpor sve Gvozda. No, iako takvo tumaenje doista djeluje zavo-
dljivo, na njega se nije mogue ozbiljnije osloniti. Slino stoji stvar i s pojmom Chroatia kada
" Rex ... posuerat ibi (u toranj/ utvrdu koju su mu predali Spliani) ducem ... qui erat per Croaci am exact or
regal i um t ri but orum" ( RAKI , o.c, 5 8 ) .
" Isprava objavljena u Diplomatiki zbornik III, 2 3 8 - 4 0 .
U t renut ku kada je nastala isprava koj om "ml adi kral j " Bel a, budui kralj Bel a I V, trajno dariva dot adanj e
posjede ut vrde pot omc i ma iobagionum sancti regis, dakle 1 2 2 4 . , suvremeni spomenici pod tobagionima podrazu-
mijevaju najvii drutveni sloj - nobiles (usp. 10. l. Zl at ne bule kralja Andrije II. iz 1 2 2 2 . , u Diplomatiki zbor-
nik III, 4 6 3 , gdje se pod nasl ovom " De remunerat i one filiorum baronum in bello oc c umbent i um" veli: "Si
guis jobagio ..." - kurziv M. A. ) . S druge strane suvremeni spomenici takodjer dobro poznaju kategorije j em-
ntes regis i iobagiones castri (usp. Eri c F UGE DI , Castle andSociety in Medieval Hungary, Budapest 1 9 8 6 . , 19 i d. ) ,
a vrlo slinim izriajem,///;/ iobagionum, bili su oznaeni i pripadnici rat ni koga sloja vezanog uz ut vrdu u sje-
vernoj ugarskoj upaniji Ti i roc (dananja Slovaka - usp. El emer MALVUSZ, Hungari an Nobl es od Medieval
Transylvania, History andSociety in Central Eeurope 2 / 1 9 9 4 . , Budapest - Krems, 2 8 ) . Krije li se, dakle, ispod ovo-
ga neuobi aj enoga izraza poloaj servientium regis teko je odreeno rei, no injenica da devet obiteljskih zaje-
dnica iz Kl okoa tek 1 2 2 4 . trajno dobijaju posjede koji su do t oga t renut ka jo uvijek pripadali utvrdi kao da
govori za t akvo objanjenje. Kakvogod t umaenj e bilo. Nada KLAI , Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vi-
jeku, Zagreb 1 9 7 6 , 2 5 9 , posve je u pravu kada smat ra kako je novi i povoljniji drutveni poloaj Kl okoana
i mao veze s i nj eni com da su njihovi posjedi stajali u blizini grani ce podruj a koj ega je Ladislav 1 0 9 1 . osvojio.
Za "est rodova" usp. ANI , o . c , 2 1 0 - 1 .
"' Za okolnosti darivanja i raspored posjeda, koji se moe utvrditi tek uvi dom u ono to su posjedovali Akini
nasljednici, usp. Nada KLAI , Povijest Zagreba I, Zagreb 1 9 8 2 . , 57 i d.
244
ga Toma kodsti kako bi opisao podruja na kojem e dunosnik nove, Kolomanove vlasd, pd-
kupljad kraljevske pnhode nakon to je kralj uspostavio svoju vlast."" Dvoj ba je li ovdje Cbro-
atia posljednji put u Tominu tekstu oznauje cijelo kraljevstvo, ili prvi put jasno ogranieno
zemljopisno podruje mora, na alost, ostati zasad nerazrijeena. Iz svega, pak, naprijed ree-
noga jasno proizlazi: splitski je kroniar bio jako dobro obavijeten o dogaajima iz razdoblja
1091. - 1102. , ali je pri tomu posve pristajao uz tumaenja dh zbivanja kakva su vladala na
kraljevskome dvoru, usvajajui ak i rjenik koji zrcali politiku ideologiju Arpadovia. Stoga
se ranije izneseni zakljuak, po kojemu je njegovo shvaanje odnosa uspostavljenih na prijelo-
mu XI . i XI I . St. posve korespondiralo izriaju da Hrvati nee imati "od svoga jazika gospoda-
ra", pokazao posve opravdanim.
Ostavljajui, konano. Tomu Arcidjakona i njegovo djelo, valja se ovdje osvrnuti i na one rije-
tke vijesti vrela koje ocrtavaju Ladislavljevu vladavinu na prostoru koji je 1091. podloio svo-
joj vlasti. U tome pravcu osobiti interes pobuuje podatak iz jedne kasnije darovnice, iz XI I I .
St . , u kojoj se pripadnici devet obiteljskih zajednica pripadajuih klokokoj utvrdi nazivaju filii
iobagionum sancti regis iz gorike upanije."^ To jasno pokazuje kako je Ladislav pronaao i pri-
stae medju pripadnicima statog ratnikog sloja te im je za nagradu podijelio neke nepoznate
povlastice i bitno promijenio drutveni poloaj, uvrtavajui ih u povlateni sloj iobagionum,
odnosno servientium regis.Neto bi se slino moglo naslutiti i u sluaju "est rodova" s posje-
dima u staroj gorskoj upaniji (sex generaciones comitatus de Gorra), dakle opet u podruju blizu
granice koja je uspostavljena Ladislavljevim pohodom. Ovih "est rodova" jo su poetkom
XI I I . St. imali poseban poloaj, a njihove je slube za sebe rezervirao kralj Andrija II. kada je
1211. predao herceki posjed u Gori novoutemeljenom cistercitskom samostanu u Topu-
skom."" Neto je drukije naravi, ini se, bio Laislavljev postupak osiguranja novoga biskup-
skog sjedita u Zagrebu. U tu je svrhu, naime, kralj odluio izuzeti dio posjeda koji su ptipa-
dali zagtebakoj utvrdi i upaniji te ih arivad jednome od velikaa iz svoje pratnje, stanovi-
tome Aki . "' Kombinirano s ranije pretresenim postupkom sreivanja crkvenih prilika, sve ovo
" N. KLAI , Povijest Hrvata u ranom 2 5 8 (kurziv autoriin).
Us p. F UGE DI , o.c, 1 8 - 2 6 , s pregl edom razliitih teorija iz starije literature.
' Usp. Mi ho BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb 1 9 5 2 . , 2 3 - 3 4 .
" Tekst iz franakih Anal a dost upan je u Franjo RAKI , Documenta historiae chroaticaeperiodum anliquam illu-
strantia, Zagreb 1 8 7 7 . , 3 2 2 - 3 . Za t umaenj e t oga teksta usp. Ml aden ANI , From Carolingian Official to
Croat i an Ruler - The Croat s and the Carolingian Empi re in the First Hal f of the Ni nt h Century, Hortus artium
medievalium 3 / 1 9 9 7 . Neznat no ptoirena i dopunj ena hrvatska verzija: Od karolinkoga dunosnika do hrvat -
skoga vladara. Hrvat i i karolinko carst vo u prvoj polovici I X. stoljea, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru 40/1998.
Isprava objavljena u Diplomatiki zbornik V/ 1 9 0 7 . , 2 4 5 - 6 .
245
jasno ukazuje da se Ladislav poeo u osvojenom dijelu Hrvatskoga kraljevstva ponaari kao
punopravni vladar, naputajui plan o dinastikom rjeenju, kakvo je inae bilo ono s Almo-
em, a koje je podrazumijevalo punovaljanu krunidbu hrvatskom krunom.
Uza sve to ipak se nije mogue sloiti s miljenjem po kojemu tek "Ladislav i Koloman orga-
niziraju Slavoniju" po ugarskome naelu, te da "proces organiziranja kraljevskih upanija" tee
tek "od Ladislava dalje".""* Teko je zamisliri kako bi Slavonija mogla biti liena organizacije
vladarskih upanija prije pojave kralja Ladislava a da pri tomu glavnina pravnih pojmova ko-
jima se ta ista "kraljevska upanija" u Ugarskoj definira jesu slavenskoga podrijetla. To bi, na-
ime, znailo da su po dolasku u Panoniju Ugri zatekli obrazac organizacije koji je vladao na
prostoru kojega su oni osvojili, grubo reeno do rijeke Drave, ali ne i u dananjoj Slavoniji!
Stvar postaje jo jasnijom kada se zna da su srednjoeuropske drave I X. i X. St. (Poljska, e-
ka, Ugarska, a slobodno se moe dodari i Hrvatska), zapravo dravne tvorbe nastale na po-
druju vanjskoga limesa carstva Karla Velikoga, sve bile ustrojene na istom naelu organizacije
vlasti i kontrole prostora, poznatom kao uredjenje burgbezirka."^ A upravo je to uredjenje burg-
bezirka ono to N. Klai naziva "kraljevskom upanijom".
U prilog, dakle, drukijem promiljanju ovoga problema valja prije svega naznaiti kako orga-
nizacijski oblik vlasti i kontrole prostora, kojega N. Klai naziva "ugarskom kraljevskom u-
panijom", na hrvatskom prostoru nije bio ogranien samo na srednjovjekovnu Slavoniju. To,
pak, drugim rijeima reeno znai kako je u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj dravi, od poet-
ka I X. do kraja XI . st., upanija bila vladarska upravna/administrativna jedinica,"" organizi-
rana po modelu burgbezirka. Razvojni luk te i takve ustanove valja promatrari u rasponu od iz-
riaja autora karolinkih dravnih Anala {Annales regni Francorum) po kojemu je (hrvatski) knez
Borna, povlaei se pred napadima pobunjenoga donjopanonskog kneza Ljudevita, vlastite
snage razmjesrio po svojim utvrdama"'' do cijeloga niza dokumenata iz XI I I . st., koji zorno pri-
kazuju fazu raspada institucije vladarske upanije u Hrvatskoj juno od Gvozda. Ovdje u se i
za ovu prigodu ograniiti tek na par injenica koje potjeu iz razdoblja kada se taj oblik orga-
nizacije ve raspadao i kada su njegovi posljednji tragovi zabiljeeni suvremenim vrelima. Ta-
ko se u dokumentu od 29. sijenja 1263. , kojim je registrirana zamjena i razgranienje posje-
da izmeju kralja i Petra Mogorovia u Lici, spominju i "zemlja pripadnika utvrde" {terrapopu-
lorum castri), i zemlja koja pripada "ratnicima utvrde u Budemiriiima" {iobagionibus castri de
Budem(er)ichigi), odnosno zemlja koja je izuzeta "od zemlje like utvrde" {de terra castri Ljka).^"
U ispravi, pak, bana Rolanda od 16. kolovoza 1266. navodi se kako je ban dobio u zadatak od
kralja pronai u lukoj upaniji "zemlju utvrde slabo nastanjenu ratnicima (utvrde) i (drugim)
stanovnicima", nakon ega je taj zadatak Roland prenio na primorskoga bana, Stjepana, koji
" O.i., 3 9 0 . Citirani izvodi u izvorniku glase; "terram, paucis iobagionibus et habitatoribus exi st ent em, castri"
i " quandam terram castri c um paucis habi t at ori bus" (kurziv M. A. ) .
Presuda objavljena u Stjepan ANTOL J AK, Ban Pavao Bribirski " Croat orum domi nus". Radovi Instituta JA-
ZU u Zadru 1 9 / 1 9 7 2 . , 8 - 9 bilj. 2 4 . Citirani izriaji u izvorniku glase: "nomi ne terre castri et castrensium fuisset
fat i gat a" i "esseplus libera et i mmuni s a iurisdictione terre castri" (kurziv M. A. ) .
" Za gorsku upaniju usp. ANI , o . c , 2 0 6 - 8 . Za slinu pojavu u Ugarskoj usp. F UGE DI , o.c, 32.
" Ivan K. TKALI , Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba IV, Zagreb 1 8 9 7 , 2 7 9 : "regi busque
et banis primitivis sicut liberi et nobiles homines supam c um fidelitate servivisent" (kurziv M. A. ) .
246
je doista i pronaao "neku slabo nastanjenu zemlju utvrde ... po imenu Chetiglauaz". " U presu-
di, pak, primorskoga bana Pavla ubia Bribirskoga iz 1282. jasno se veli da je za stanoviti
posjed Tuseno selo na ranijem sudbenom roitu bilo dokazivano kako je "zemlja utvrde, koja pri-
pada slubenicima utvrde", ali se poslije pokazalo kako je ta zemlja ipak "slobodna i izuzeta od
jursidikcije utvrde"Ve temeljem ovakvih navoda nije teko zakljuiti kako je i Hrvatsko kra-
ljevstvo, poput ostalih srednjoeuropskih ranosrednjovjekovnih drava, u cijelosti bilo organizi-
rano po naelu burgbezirka, te kako taj oblik ustroja nije ustanovljen tek s dolaskom ugarskih
vladara, odnosno nije se iz Ugarske ino u Slavoniju.
tovie, ako se moe sudid na primjeru gorske upanije, za koju su provedena koliko toliko
opirnija istraivanja, i hrvatske su upanije slijedile obrazac u kojemu je postojala jedna sredi-
nja utvrda i cijeli niz drugih, manjih obrambenih objekata, koji su svi prvotno potpadali pod
jursidikciju upana. " to se, pak, rjenika kojim se u vrelima opisuje cijeli ovaj ustroj tie
("tatnici utvrde", "graaci", "zemlja utvrde" - iobagiones castri, castrenses, terra castri itd.), ne bi
se trebalo dati zavesti latinskim oblikom u kojem se on pojavljuje. Pouzdan znak postojanja
hrvatske terminologije prua jedan neto kasniji dokument, zapisan 1363. rukom pisara za-
grebake gradske kurije, u vrijeme kada ve ivi hrvatski govorni jezik poinje svom silinom i
nezadrivo prodirati u pisane akte administracije. Naime, u sporu koji je pred gradskom kuri-
jom pokrenuo zastupnik zagrebakoga biskupa protivu pripadnika roda oznaenog kao "sino-
vi Angela" (filii Angeli), kao dokaz o stvatnom drutvenom statusu tuenika podnesena je i iz-
java koju su tom pfigodom dali 63 pripadnika razliitih plemikih rodova nastanjenih u za-
grebakome susjedstvu (Turopoljci, Blinjani, Moravani, Klokoani, Goriani i Pribii). U toj
su izjavi plemii zasvjedoili, izmedju ostaloga, kako su "Angelovi sinovi" od davnine "starim
kraljevima i banovima kao slobodni i plemenid ljudi vjerno sluili upu"}" Pisaru gradske ku-
rije izraz je "sluid upu" oito predstavljao ptoblem kod prevoenja izjave date na hrvatsko-
me jeziku, te se odluio naprosto latinizirad oblik kojemu nije mogao nai latinskoga ekviva-
lenta, dobivi na taj nain kovanicu supam servivtssent.
Vraajui se, meutim, nainu vladavine ktalja Laislava nad podrujem koje je 1091. osvo-
jio, valja naglasid kako on tu prvotno uspostavlja svoju vlast kao ugarski a ne hrvatski kralj.
U tome se kontekstu kralj odluio na radikalan potez redefiniranja i, slobodno se moe rei,
nasilnoga krenja dotadanjih crkvenih tradicija na podruju koje je pokdvala jurisdikcija bi-
skupa koji se nastanio u Zagrebu. Uza sve dokaze koji su do danas izneseni u prilog tezi da je
smjetanje biskupa u novu rezidenciju znailo ujedno i nestanak stare, glagoljake crkve, upo-
zorio bih ovdje na jednu vanu i ranije ve spomenutu injenicu koju je historiografija napro-
sto previdjela. Rije je o tomu da na podruju srednjovjekovne zagrebake biskupije nije zabi-
ljeeno postojanje nid jednoga benediktinskog samostana, to se samo po sebi ukazuje kao po-
sve neuobiajen fenomen. Neobinost te injenice postaje to jasnijom pogleda li se pozotnije
" Ivan OSTOJ I , Benediktinci u Hrvatskoj II i III, Split 1 9 6 4 . i 1 9 6 5 .
" OS T OJ I , o.c III, 5 3 - 7 .
" Za koprivski samost an sv. J urj a usp. OSTOJ I , o.c. II, 1 0 4 - 7 ; Ivna ANZULOVI , Ubikacija posjeda bene-
diktinskog samost ana Svet og J urj a iz Obrovca, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 3 3 / 1 9 9 1 .
Za samost an sv. Pet ra od Kl obuca kod Trogira usp, Ml aden ANI , Srednjovjekovni mont anej i , Starohrvat-
ska prosvjeta 2 4 / 1 9 9 7 , 133 0 likim se samost ani ma danas ne zna dovoljno za sigurne tvrdnje (usp. OS TO-
J I , o.c. II, 2 0 2 - 6 ) , no teko je i pretpostaviti da bi njihov status mogao biti drukiji.
' S ZE NT P E T E RX o.c. I, 182, Usp, i BUDAK, o.c, 1 1 9 .
247
voluminozno djelo Ivana Ostoj i a, " iz kojega bjelodano proizlazi kako su ve na samim gra-
nicama podruja biskupije, u Lici, Poegi itd. (ini se ak i u Bosni) postojale benediktinske
ranosrednjovjekovne redovnike zajednice. Jedini, pak, samostan ovoga reda na podruju za-
grebake biskupije koji se spominje u kasnijim vrelima, onaj u Bijeloj, bio je tek filijalna zaje-
dnica opatije Grab iz kaloke nadbiskupije,'" oigledno nastala tek u XI I . st. ili kasnije.
Objanjenje ove neobine i gotovo nezamijeene injenice mora svakako poi od onoga to se
zna o postanku i naravi benediktinskih samostanskih zajednica u drugim dijelovima Hrvatske.
Osim u priobalnim gradovima i ponegdje u njihovu bliem gravitacijskom podruju, ranosre-
dnjovjekovni su samostani u hrvatskim krajevima nastajali ili kao kraljevske ili kao rodovske
zaklade (ovog drugog tipa bili su sv. Juraj Koprivski na Zrmanji, sv Petar u Podmorju kod
Trogira te, gotovo sigurno, liki samostani - sv. Nikola u Otocu, sv. Marina u Buanima i sv.
Martin u Udbi ni ) " i odreda su bili rasadnici glagoljake pismenosti i slavenskog bogosluja.
Danas nema nikakva razloga uope dvojiti da su se i na podruju kasnije zagrebake biskupije
stvari mogle i morale razvijati na slian nain, odnosno da su se i ovdje ve u X. st., ako ne i
prije, poele javljati samostanske zajednice, bilo pod kraljevskim ili rodovskim patronatom, i
oslonjene na glagoljake tradicije, moda ak i izraenije no u junoj Hrvatskoj. Zatekavi, da-
kle, takvo stanje u trenutku osvajanja sjevernoga dijela Hrvatskoga kraljevstva, onemoguen
u planovima da u njemu namjesti svoga neaka za kralja, Ladislav se, u okviru mjera koje je
poduzeo na uvrenju svoje vlasti, odluio na radikalan potez potpunoga raskida s dotada-
njim tradicijama. Kao opravdanje za takav potez posluila mu je tvrdnja kako je slavensko
bogosluje zapravo hereza (izrazi iz kasnijih vrela poput error jdolatrie, ili objanjenje iz Uvoda
u Statut zagrebakoga kaptola kako za Ladislavova vremena u Slavoniji cepit vigere nomen Chri-
sti, mogu se, to je gotovo sigurno, tumaiti samo u ovakvu svjetlu). Glavni je udarac bio us-
mjeren na samostane, a njihova propast i fiziko unitenje pojanjavaju jo jednu neobinost
ranosrednjovjekovne povijesti ovih krajeva - odsustvo pisanih spomenika iz razdoblja koje
prethodi naseljavanju biskupa u Zagreb.
Ako se do ovoga trenutka relativno mnogo moglo rei o nainu i okolnostima pod kojima je
dolo do Ladislavljeva osvajanja sjevernoga dijela Hrvatskog kraljevstva 1091. , svaki pokuaj
osvrta na eventualni odgovor na ta osvajanja i dalji razvoj prilika na jugu kraljevstva nailazi na
gotovo nepremostive tekoe. Sve to se o tomu moe rei svodi se na konstataciju kako su se
u medjuvremenu u junim krajevima pojavila najmanje dva pretendenta na prijestol ispra-
njen smru posljednjega pripadnika dinastije Trpimirovia. Na jednoj strani pojavio se velika
Petar Snai ili Svai koji stoluje u Kninu, i o ijem djelovanju mnogo kasnije ukratko izvje-
uje ve spominjani kroniar Simon de Keza.' " Drugi bi pretendent trebao biti "kralj Slavac",
pripadnik istaknutoga roda iz kojega su se u ranijem razdoblju regrutirali "knezovi morjanske
248
provincije", koji su stolovali u Splitu, a o kojemu fragmentarne vijesd donosi rukopis u histo-
riografiji poznat kao "Sumpetarski kartular".''-' Konano, u zbivanja na istonoj obali Jadrana
uplie se i junotalijanski normanski vojskovodja Gotfnd de Melfi, koji kao zastupnik carske
vlasd iz Konstandnopola dolazi u Dalmaciju. Kohkoga je, medudm, uspjeha imala njegova
akcija ostaje nejasno. ii, dodue, dri kako je Gotfrid proboravio u Dalmaciji dvije godi-
ne,"" to je postalo opeprihvaeno u historiografiji, no za takvo miljenje doista ne postoji nid
jedno jae uporite. O Gotfridovoj misiji, naime, govod tek jedna njegova isprava izdana
1093. , u kojoj on spominje i svoj odlazak i svoj povratak iz Dalmacije. S tim putovanjem, u
svakome sluaju, stoji u svezi i injenica da se carsko ime od 1092. ponovno unosi u isprave
izdane u Zadru, no ne postoji nikakav razlog pretpostaviti da je takav postupak Zadrana uz-
rokovan Gotfridovom misijom. Isto je toliko, zapravo, vjerojatno da se Gotfrid pojavio na is-
tonoj obali Jadrana tek kada je u Konstantinopol stigla eventualna vijest o tomu da je u nas-
talome neredu mogue ponovno uspostaviti djelatnu bizantsku vlast. Dolazak, meutim, i od-
lazak carskoga vojskovodje daje naslutiti da od takve zamisli nije na kraju mnogo ostalo. Ko-
nano, sam Ladislav, ne uspijevi do kraja pokoriti kraljevstvo, oigledno odustaje od prvotno-
ga plana, zadovoljavajui se uspostavom vrste vlasti i sreivanjem prilika na podruju koje je
osvojio.
Sve, pak, ovo nije doista rjeavalo glavni sukob, onaj oko hrvatske krune. Dalji razvoj toga
sredinjeg sukoba poznat je, medjutim, tek po ve spomenutoj kratkoj biljeci iz djela ugar-
skoga kroniara Simona de Kezae. U svome ivotopisu kralja Kolomana, kojemu pripisuje
osvajanje Dalmacij e, Simon ini se s pravom istie epizodu sukoba s protukraljem Petrom u
Gvozdu 1097. , smatrajui to kljunim trenutkom i argumentom svoga stava o osvojenju. No,
danas ipak znamo kako se Kolomanova vlast u Hrvatskome ktaljevstvu nije temeljila, ili bar
ne samo, na toj vojnikoj pobjedi. Koloman je, naime, smatrao potrebnim obaviti punopravnu
krunidbu hrvatskom krunom do ega je dolo tek 1102. J e li ta krunidba bila uvjetovana nu-
tarnjim (mogunost pobune u samome Hrvatskom kraljevstvu; nerijeeni dinastiki problemi
izmedju Kolomana i njegova brata Almoa, koj emu je prvotno bila namijenjena posebna ht-
vatska ktuna) ifi vanjskim (prije svega odnos spram mletakoga duda) napetostima i pritis-
cima nije najjasnije. ini se kako nee bid greka ako se svim ovim imbenicima pripie goto-
vo podjednaka vanost kod donoenja odluke o ktunidbi.
Sve je ovo, medjutim, prilino jasno jo od vremena Ferde iia i njegove jo i danas vrlo upo-
rabljive Povijesti Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Slika koju je predoio ii"' ini se da treba
korekciju tek u jednoj stvari, a koja se tie znaenja i okolnosti pod kojima je dolo do spota-
zuma izmedju novoga kralja i dijela sudionika polidkoga ivota kraljevstva. Rije je dakako o
uvenom i esto pretresanom "dogovoru" s predstavnicima 12 hrvatskih rodova, koji je svoje-
dobno izazivao otre polemike i sporove izmedju hrvatskih i madjarskih povjesniara."^ Taj je
" Li t erat ura i razliita miljenja o pojavi i mj est u koje pripada kralju Slavcu je ogromna. Posljednji pregl ed te
l i t erat ure daje J uraj MARUI , Sumpetarski kartular ipoljika seljaka republika, Split 1 9 9 2 , 9 5 - 1 1 0 . Kao pre-
t endent a, koji se nije uspio i formal no okruniti, tretira ga, uz poziv na statiju literaturu, i B UDAK, o.c, 1 1 8 -
9.
^ Ferdo II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1 9 2 5 , 6 1 1 i d.
" I I , o.f., 6 2 4 - 4 7 .
Politika pozadina sukoba hrvatskih i madarski h povjesniara oko " ugovora" kralja Kol omana i predst av-
nika 12 rodova vrlo se jasno dade razabrati iz prikaza u ANTOL J AK, Pacta 1 4 - 2 3 . Politiku pozadi nu e-
st oke rasprave pot vruj e i injenica da je ona postala posve nei nt eresant nom nakon raspada dravne zajedni-
ce 1 9 1 8 . , to se t akoer jasno vidi iz Ant ol j akova prikaza.
" Usp. opirno razgl abanj e u ANT OL J AK, o.c, 1 4 2 - 2 3 3 , te mnogo krae i drukije u: BE UC, o.c 7 5 - 8 2 .
- ^' BEUC, o. c, 8 4 .
Isto, 8 5 .
"" Pokuaj da se najstarijim pri mj erkom vrela proglasi onaj iz tzv. Trogirskoga kodeksa ( ANTOL J AK, o.c,
1 0 8 - 1 2 2 ) , koji bi t rebao potjecati iz prve polovice XIV. st. , posve je neuspio. U t akvo je dokazivanje aut or
krenuo mot i vi ran iskljuivo nastojanjem da obesnai argument o sinkronicitetu navodne "institucije 12 ple-
mena" i vremena nast anka vrela, bez ikakvih stvarnih i uvjerljivih argumenat a.
" Us p. Ivan OSTOJ I , Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1 9 7 5 . , 8 4 - 7 .
249
"dogovor" predstavnika 12 rodova i novoga kralja zabiljeen ranije ve esto spominjanim do-
datkom Tominoj Kronici i ini se kako treba dodati par rijei koje bi eventualno na posve novi
nain osvijetlile okolnosti nastanka toga pomalo udnoga vrela.
Sadrajno je, naime, vrelo nazvano Qualiter (taj naziv potjee od prve rijei naslova u jednome
od primjeraka) ili Pacta (historiografski naziv koji upuuje na sadraj) na prvi pogled prilino
jednostavno. U njemu se, naime, pripovijeda kako je kralj Koloman krenuo u vojni pohod s
ciljem osvajanja cijele Hrvatske i stigao do rijeke Drave. Vijest o njegovu pohodu pokrenula
je, kako to veli autor, "Hrvate", koji su prikupili svoju vojsku i pripremili se za obranu. Kako
bi izbjegao vojni sukob, Koloman je poslao poklisare koji su "Hrvatima" trebali ponuditi uvje-
te pod kojima bi oni priznali njegovu vlast. Nakon to su razmotrili, na nekoj vrsti vijea, kra-
ljevu ponudu, "Hrvati" su odluili prihvatiti ju. Toj odluci uslijedio je odlazak 12 najrazboriti-
jih predstavnika iz 12 rodova Hrvatske, koji su s Kolomanom uglavili sporazum. Vrelo dalje
prenosi najvanije toke toga sporazuma koje se odnose na obveze i prava pripadnika 12 rodo-
va - oni su u sluaju napada izvana kralju duni vojniku slubu unutar granica Hrvatskoga
kraljevstva na svoj troak; nastavi li se pohod u Ugarsku takodjer su duni ratovati, ali sada
ve na kraljev troak; zauzvrat, pripadnici 12 rodova ne plaaju kraljevskoga poreza.
Heterogene, meutim, nutarnje znaajke vrela - kroniarski oblik pripovijedanja uz pravni
jezik i tekstualnu usmjerenost na pravni poloaj jedne drutvene skupine te istodobni nedos-
tatak formalnih diplomatikih elemenata koji karakteriziraju suvremene isprave"' - predstav-
ljali su gotovo nepremostivu prepreku za ralambu koja bi ukazala na nain nastanka i pod-
rijetlo informacija koje se u tekstu donose. Nakon svih rasprava danas se, ipak, bez bilo kak-
vih ograda moe sloiti s Beucom u konstataciji da je sauvani tekst vrela "zabiljeka nepoz-
natog autora XI V st. koji je imao jedinu namjeru da dopuni tekst Tomine povij esti". " Osta-
j e, medjutim, potraiti odgovor na dva pitanja koja je Beuc ostavio otvorenima: "da li je auto-
rovo stanovite bilo usamljeno ili vladajue. Ako je bilo vladajue, postavlja se pitanje gdje,
kod koga i zbog ega". "' U traenju odgovora na ta pitanja, pak, moralo bi se poi od dva
sljedea niza manje vie nedvojbenih injenica:
a/ nastanak je teksta vezan uz splitski kaptol, gdje se inae uvao i rukopis Tomine Kronike,
a s dosta sigurnosti se moe smatrati kako je on nastao u drugoj polovici XI V st.;
hl u vrijeme nastanka vrela splitski je kaptol funkcionirao kao "mjesto javne vjere" {locus cre-
dibilis), a u svezi s time tu su bile pohranjene i zemljine knjige Hrvatskoga kraljevstva.
I dok je sve ono to je vezano uz mjesto i vrijeme nastanka vrela ve odranije poznato,""
uloga splitskoga kaptola kao "mjesta javne vjere" u drugoj polovici XI V st. razmotrena je tek
u jednoj dimenziji, onoj koja se odnosi na prepisivanje, ovjeravanje i uvanje javnih i privatnih
isprava."' injenice, pak, o postojanju zemljinih knjiga Hrvatskoga kraljevstva i njihovu u-
vanju u splitskome kaptolu u naoj su historiografiji dosad bile posve nepoznate, iako se u jed-
Zbog njezine izvanredne vrijednosti smat rao sam pot rebni m donijeti cijelu ispravu kao poseban Prilog ovo-
ga t ekst a (vidi Prilog I)
Darovni ca je objavljena u Franz MI KLOSI CH, /Monumenta Serbica, Wi en 1 8 5 8 . , 2 4 7 - 5 0 .
Prvi akti kni nskoga kaptola kao "mj est a javne vjere" padaju nekako upravo u vrijeme na razmedj u XIV. i
XV. St. (usp. Mirjana MATI J EVI C- SOKOL, St rukt ura i di pl omat i ka analiza isprava Kni nskog kapt ol a. Ra-
dovi Zavoda 2<*povijesne znanosti HAZU u Zadru, 3 6 / 1 9 9 4 ) . O drut venom znaenju i opsegu djelovanja knin-
skoga kapt ol a kao "mj est a javne vjere" usp. Ml aden ANI , Kni n u razvijenom i kasnom srednj em vijeku.
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 3 8 / 1 9 9 6 . , 7 0 - 1 .
250
nome publiciranome dokumentu iz 1400. o tomu prilino jasno govori. No, jo jasnije i kraj -
nje izravno o zemljinim knjigama kraljevstva govori se u ispravi to su ju 3. svibnja 1370. iz-
dali njitranski biskup Ladislav i magistar Saracen, knez peujske komore i omodjki katelan,
koji su u to doba boravili u Hrvatskoj kao kraljevski visitatores regnorum Dalmacie et Croacie!"*
Sukladno zadatku dobijenu od ktalja, njih su dvojica provjeravali stanje vlasnitva nad zemlji-
nim posjedima i usporeivali ga sa sadrajem dokumenta kojega sami nazivaju "kraljevski
registat kojega su nainili petorica baruna iz Ugarske i dvadeset etvorica pdsenika Hrvat-
skoga kraljevstva" (juxta tenorem registri regalis de domo et camara sue maiestatis nobis assignati,
olym per quosdam quinque barones Vngarie necnon vigintiquatuor juratos ipsius regni Croacie editi - na-
glasio M. A. ). Da se takav jedan registar, kojega su kraljevski povjerenici 1370. dobili iz "kra-
ljevske komore", ili bar njegova kopija, uvao upravo u splitskome kaptolu jasno proizlazi iz
navoda ranije spomenutoga dokumenta, zapravo darovnice to ju je 8. prosinca 1400. velikom
bosanskom vojvodi i buduem splitskom hercegu, Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, ispostavio ta-
danji bosanski kralj Ostoja."'"* U Ostojinoj se darovnici, kojom na Hrvoja i njegove nasljedni-
ke prenosi prava na livanjski katel Bistricu i njegovu upu, spominje, kao reminescencija, pri-
je svega postupak u okviru kojega je nastao ve navedeni "registar" ("tko bi koje plemenine
od' korena u hlivanskoi vr'hovini i u upi ... na vlastito kada posla Lau' kraP dvadeset' i d
(4) rotu na moehpostavitivsakoga u nih'pravimt'" - naglasio M. A. ). Uz to Ostoja navodi
kako je, prije izdavanja darovnice, pisao poblie neodredjenome tijelu koje je predstavljalo sve
"plemenite posjednike" i kaptolu u kojemu su pohranjeni spisi o zemljinim odnosima i pravi-
ma ("upisasmo u drugi list' ka vsim osdinikom' plemenitim' luem' i kapitulu, u koga lee
leistromi izpisani o nih' rotnikov'" - naglasio M. A.). Iako bi se ovdje moglo pomisliti kako je
kaptol u kojemu su bili pohranjeni "laitromi izpisani" u vrijeme nastanka datovnice, dakle na
poetku XV. St . , ve mogao biti i kninski kaptol, ini se kako vezivanje uz Ludovikovu akciju
popisivanja i ureivanja posjeda ne ostavlja mjesta dvojbi da se doista radi o splitskome kapto-
lu. ' "
Dakako, izgled i sadraj ovoga "ktaljevskoga registra" ostat e po svemu sudei vjeitom taj -
nom, no ono to je vano naglasiti u ovoj prigodi jest to da je takav jedan opirni dokument
morao imati i neke vrsti uvoda i objanjenja. Takvim je tekstom valjalo svakako definirati poj-
move i kategorije kojima se u daljem tekstu "registra" operiralo. Primjerice: koje kategorije
posjednika plaaju ili ne plaaju kraljevski porez; koje su dunosti pojedinih kategorija vlasni-
ka u odnosu na kraljevsku vlast, i koje ptivilegije pdpadnici pojedinih kategorija uivaju, itd.
itsl. ini se, dakle, i tu je tezu mogue braniti od svake razumne dvojbe, kako je upravo taj i
takav tekst koji je morao stajati na poetku "registta" bio stvarni povod i razlog zato je ne-
tko, u vfijeme kada je on bio pohranjen u splitskome kaptolu, odluio njegovim sadrajem
dopunid Tominu Kroniku upravo na onome mjestu gdje se pripovijeda o okolnostima i nainu
Izdanje cj el ovi t oga t ekst a, uz opirne iako ne uvijek precizne i uvjerljive rasprave vezane uz sadraj cijeloga
spomeni ka, u: Vi kt or NOVAK- Pet ar SKOK, Supetarski kartular, Zagreb 1 9 5 2 , ; novija t umaenj a odreenih
probl ema u svezi s okol nost i ma nast anka "kart ul ara" u: ANI , Srednjovjekovni mont anej i ,,,, 1 3 4 - 8 . ..rm.
" OSTOJ I , Benediktinci... II, 3 4 2 ,
" Tekst pripisa u: NOVAK- S KOK, o.c, 2 3 0 ( nr 1 0 0 ) i 2 3 1 (nr, 102) ,
Us p. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (ur. Anel ko BADURI NA) , Zagreb 1 9 9 0 ,
4 7 1 .
251
na koji su Ladislav i Koloman uspostavili svoju vlast nad Hrvatskim kraljevstvom. '
Postupak u kojemu je nastao tekst poznat kao Qualiter ili Pacta izgledao bi dakle ovako:
uoivi kako se tekst Tomine Kronike u poglavlju XVI I (Qualiter Hungari ceperunt...) bitno ra-
zlikuje od onoga to je sadravao "kraljevski registar" u svojim uvodnim stavkama, netko je u
jednome trenutku druge polovice XI V st. odluio upravo tu dopisati kratki sastavak u koje-
mu je dijelom dopunio i dijelom ispravio navode starijega, odnosno izvornoga teksta. Od toga
trenutka i ovaj se dodani tekst, vjerojatno poradi vanosti koju je imao u oima itatelja i pre-
pisivaa Tomina djela, poeo smatrati integralnim dijelom korpusa Kronike te je pri svakome
njezinu daljem prepisivanju i on takodjer bio prepisan. Ovakvu praksu pripisivanja objanje-
nja i dopuna starijim rukopisima u splitskome kaptolu upravo u ovome razdoblju zasvjedouje
jo jedan vrlo slian primjer. Rije je, naime, o pripisima dodanim rukopisu poznatom kao
"Sumpetarski kartular", zapravo zbirci zapisa o pravima i posjedima samostana sv Petra de
Gumai nastaloj najkasnije jo poetkom XI I . " Taj je stari rukopis posve sigurno u prvoj polo-
vici XI V St . , ako ne i ranije, zajedno sa samostanom doao u posjed splitskoga nadbiskupa,
odnosno mensae episcopalis, da bi moderna vremena doekao u arhivu splitskoga Kaptola. Ve
1362. samostan je kao komenda bio ustupljen tadanjem duvanjskome biskupu,' ' te se moe
slobodno zakljuiti kako je u to vrijeme rukopis takodjer ve bio u vlasnitvu nadbiskupije i
dostupan lanovima Kaptola. Upravo iz toga doba datiraju dva zanimljiva zapisa, unesena ru-
kopisom XI V St . , u kojima se iznosi kako se nekad, u vrijeme za koje je autor pripisa pretpo-
stavio da je i sam rukopis nastao {Tempore transacto . . . ) , birao kralj u Hrvatskome kraljevstvu, :
odnosno daje popis banova "u Hrvatskoj" od "vremena kralja Svetopelega do vremena kralja '.
Zvoni mi ra". "
Ako su, dakle, stvari stvari s nastankom dodatka Tominoj Kronici doista stajale ovako kako je
gore predoeno, a nema ni jednoga valjana argumenta koji bi se ovakvoj rekonstrukciji proti-
vio, ipak ostaje prilino nejasno to je u novi sastavak preneseno iz "kraljevskoga registra", a
to je rezultat domiljanja autora dodatka. Kolikogod bilo teko donijeti kakve zakljuke gle-
de toga, ini se najvjerojatnijim kako je u novi, dopisani tekst iz "registra" prenesena informa-
cija o poloaju, odnosno dunostima i pravima pripadnika 12 rodova {non teneantur aliquapre-
dictorum generacio . . . ) , puni popis svih rodova te datiranje toga reima od vladavine kralja Kolo-
mana. Obredni "poljubac mira" {rex ad osculumpacis eos recipiens ...) kojim je, kako to navodi
autor sastavka, dogovor bio propraen, mogao bi potjecati iz klerikih, kanonikih krugova, u
kojem bi sluaju zrcalio pogled na odnose kralja i njegovih novih podanika iz sredine u kojoj
je taj in imao doista ritualno znaenje.'" S druge strane, meutim, valja svakako upozoriti na
mogunost a je "poljubac mira" mogao biti i neto vie od dijela kranskoga rituala, odno-
sno da je mogao imati ceremonijalnu funkciju u onom segmentu drutva na koji su se pore-
zne povlastice i odnosile - medju "Hrvatima". Naime, kako bi se moglo zakljuiti iz isprave
zadarskoga kaptola od 25. travnja 1394. , "poljubac mira" {obsculumpacis) bio je sastavni dio
" Isprava zadarskoga kapt ol a, takodjer u ovo doba za " Hrvat e" vrlo vanoga "mj est a javne vjere", publicirana
je u Misceltanea I, Zadar 1949- (ur. Stjepan ANTOL J AK) , 18- 9. Cijela formula u kojoj se spominje "poljubac
mi ra" glasi: " procl amat a fuit in domi num Ul adi cham inimicicia capitalis quod sclauonice siue more Crohalorum
uocat ur urasda, nunc aut em interueniente grat i a sancti Spiritus ac divino auxilio suadent e sedatis hine inde
inimicitiis, malis uol unt at i bus, iurgiis et scandalis qui buscumque ... ohsculopacis interueniente . . . " (kur. M. A. ) .
"Pol j ubac mi ra" kao dio procedure "vrade" t umai Dami r KARBI , Hrvat ski plemiki rod i obiajno pravo.
Zbornik odsjeka za povijesne znanosti HAZU ( Zagreb) 1 6 / 1 9 9 8 . , 8 5 .
' " Usp. Ni kol a J AKI , Crkve na Begovai i probl em starohrvatskih nekropola, Diadora 1 1 / 1 9 8 9 . Jaki evu
interpretaciju prihvaa i B UDAK, o.c, 1 2 6 .
252
procedure "umira krvi" ili "vrade", kojom se rjeavao problem krvne osvete. Dodue, ne ba
jasna formulacija kaptolske isptave ostavlja mogunost da se i ovdje zapravo radilo o tomu da
je kleriki duh sastavljaa isprave "uitavao" vlasdta shvaanja u suvremene drutveneh odno-
se, odnosno da je ovdje "poljubac mira" tek literarna metafora za duh pratanja implicitan
obiaju "vrade". " Bilo kako bilo, teko je povjerovati da je "poljubac mira" mogao predstav-
ljati sastavni dio teksta u "ktaljevskome registtu", kao to je isto tako teko da bi popis s ime-
nima "najmudrijih plemia" onih 12 todova, koji su s ktaljem navodno vodili pregovore, mo-
gao ui u tekst zapisan u zemljinoj knjizi. Ti bi, dakle, dijelovi zajedno sa svim ostalim ele-
mentima teksta, po svemu sudei, trebali biti pripisani autoru sastavka.
Nakon ovakvoga razglabanja okolnosti i naina nastanka vrela koje je ovdje predmet ralam-
be, ini se moguim dati neto sigurnije odgovore i na ve navedena pitanja koja je postavio
Beuc. Oito je, naime, kako je shvaanje po kojemu su pripadnici "12 rodova Kraljevine Hr-
vatske" bili osloboeni plaanja kraljevskoga poreza od vremena kralja Kolomana bilo vrlo
raireno. Dapae, moe se slobodno zakljuiti kako je spadalo u korpus obiajnoga prava koji
se u suvremenim vrelima esto naziva "obiaji kraljevstva" {consuetudines regni). To jasno potvr-
uje i ovdje ve pretresana isprava biskupa Laislava i magistra Saracena. U njoj se, naime,
vrlo precizno navodi kako su stranke, koje su traile izdavanje isprave o registraciji njihova
kupljenoga posjeda, oznaile svoju pripadnost jednome od onih 12 rodova, tonije rodu uo-
miria (generationis Chudamerycb), koji su uivali ovakvu povlasticu. Takvo se shvaanje oigle-
dno prihvaalo i na dvoru kralja Ludovika, a nema nikakve sumnje da je tu, unato pola sto-
ljea politike anarhije na jugu od Gvozda, o takvim stvarima ipak morala postojati stanovita
tradicija. Drugim rijeima, moe se slobodno zakljuiti kako status 12 rodova nikako nije mo-
gao datirati tek od vremena restauracije kraljevske vlasti sredinom XI V st.
Iz ovoga, dakako, slijedi i najvanije pitanje: u kojoj mjeri tradicija o poreznoj egzempciji 12
rodova, kao posljedici dogovora s kraljem Kolomanom, doista zrcali stvarna zbivanja iz godine
1102. Danas je, na sreu, mogue kazati kako ovakvu tradiciju na stanoviti, ali i prilino izra-
van nain potvrdjuju ak i arheoloki nalazi. Rije je, naime, o jednoj velikoj ostavi Kolomano-
va novca i arheolokom materijalu dobijenom iskapanjima velike nekropole na lokalitetu Be-
govaa, u item zadarskom zaledju. Tu je, na nekropoli koja je pripadala jednoj rodovskoj za-
jednici, nadjena vdo odredjena koliina nakita tipino sjevernih znaajki, za koji se pri sttati-
grafskoj ralambi pokazalo kako mu je vrijeme uporabe bilo ogranieno na razdoblje prve po-
lovice XI I . St. Sve je to ptedstavljalo vdo solidan temelj s kojega je Nikola Jaki doao do za-
kljuka kako ostava i nakit zapravo predstavljaju materijalni trag susreta kralja Kolomana i
pripadnika ili predstavnika 12 rodova, kojom prigodom je kralj podijelio darove, posve sukla-
dno obiajima onoga doba.' "
M. ANI, Desetljee od godine... Povij. pril. 1 7 , 233-259 (1998)
Kako bi se jasnije uoila narav poslova koje je splitski Kapt ol obavljao u funkciji "mj est a javne vj ere", odno-
sno kako bi se to preciznije ukazalo na sklop obiaja i tradicija s kojima su kanonici dolazili u dodir obavlja-
jui te poslove, donosim ovdje transkripciju dokument a, zajedno s t ransumpt om pi sma kojim su bile zat rae-
ne kapt ol ske usl uge (vidi Prilog II i III) .
O naravi t e sudbene instance usp. ANI , Kni n 6 8 - 9 . \' ' '
Ci t i t ano prema ANI , o . c , 7 1 .
*" Predoena slika poiva na koncept u to ga je najjasnije artikulirao Ljudmil HAUP T MANN, Podrijetlo hr-
vat skog pl emst va. Rad HAZU 2 7 3 / 1 9 4 2 . ; ISTI, Hrvat sko prapl emst vo, Razprave SAZU (Ljubljana) 1/ 1950.
253
ini se, dakle, kako sve reeno konano uklanja svaku razumnu dvojbu glede toga da osnovna
jezgra dodarka Tominoj Kronici registrira stvarni povijesni dogaaj i njegove trajne posljedice.
No, ono to se ini potrebnim dometnuti odnosi se na interpretaciju toga dogadjaja, prije sve-
ga na narav i znaenje sporazuma to su ga sklopili kralj i pripadnici, odnosno predstavnici 12
rodova. Prvi nesporazum oko toga moe izbiti ve oko tumaenja navoda o "Hrvatima" koji se
spremaju na obranu od kraljeva osvajakoga pohoda, odnosno upuuju svoje predstavnike na
dogovor s kraljem. Valja stoga odmah istaknuti kako bi bilo krajnje pogreno razumjetiti ov-
dje izriaj "Hrvati" u smislu koji je na bilo koji nain blizak dananjem shvaanju narodnoga
nazivlja. Sto je pod "Hrvatima" podrazumijevao autor dodatka najbolje ocrtavaju isprave dru-
ge polovice XI V St . nastale upravo u splitskome Kaptolu kao "mjestu javne vjere". Od nekoh-
ko slinih dokumenata ini se kako najjasniju sliku ipak daje onaj nastao u Kaptolu 30. srpnja
1373." U njemu se, naime, govori kako je splitski kanonik Dujam pok. Nikole iao, kao kap-
tolski izaslanik, svjedoiti u jednome pravnom poslu u Knin, i tamo bio nazoan zasjedanju
"sudbenoga stola zajednice Hrvata" {in sede juridiciaria cotnunis Croatorutn - istaknuo M.A.)."*
Ta je "zajednica Hrvata", kako ju u dva navrata oznauju splitski kanonik i biljenik, koji je
po njegovu izvjeu sastavio ispravu, imala svoje zasebne pravne obiaje {juxta morem Croati-
norumjusticie), i zapraVo je predstavljala skupno tijelo plemstva Hrvatskoga kraljevstva. U je-
dnom neto kasnijem dokumentu, iz 1430., koji je nastao prigodom stvaranja "lige i bratov-
tine Hrvata" {unio et fraternitas Croatorum), te je ista korporacija oznaena vrlo preciznim izri-
ajem "svi plemii, velikai i plemeniti posjednici Hrvati cijelog Hrvatskog kraljevstva i bana-
ta, poglavito plemii stola i upanije Knina, Luke, Like, Buana, Krbave, Lapca, Pseta, Hu-
mljana. Sokolske, Srba, Poljica i Unca" {vniuersi nobiles, proceres etpossessionati Coruati toim regni
Croatie et banatus, signanter nobiles sedis et comitatus Tininij, Luke, Like, Busane, Corbauie, Lapacz,
Pzet, Humilane, Zokolsky, Seerb, Policie et Vnacz)J'' U vlastitoj idealnoj predodbi, dakle onako ka-
ko je samu sebe zamiljala, ta je "zajednica" predstavljala zaokruenu cjelinu, bez obzira na
sve razlike u drutvenom poloaju od "plemenitih posjednika" do "velikaa". Zapravo su la-
novi te korporacije sebe vidjeli kao potomke onih sedam plemena to su, prema starom mitu o
zajednikom podrijetlu, doselili na prostor rimske provincije Dalmacije, zavladali na njemu i
stvorili tu svoju dravnu organizaciju. Pripadati, pak, toj "zajednici" u stvarnome je ivotu
XIV. St. znailo prije svega posjedovati zemlju, uivati stanovita prava koja su se podrazumije-
vala u konceptu posjedovanja zemlje te imati posebni drutveni poloaj, to je prije svega zna-
ilo biti kvalificiran obavljati razliite slube za raun vrhovne politike, dakle kraljevske vla-
sti."" Upravo je takvu "zajednicu Hrvata" imao pred oima autor dodatka Tominoj Kronici ka-
da je opisivao dogadjaje iz 1102. Ta i takva slika svakako nije odgovarala stanju i prilikama
kakve su vladale u vrijeme Kolomanova pohoda, odnosno nije korespondirala s mjestom i ulo-
gom to su ih u drutvenom ivotu Hrvatskoga kraljevstva imali onih 12 rodova prije 1102. ,
" Diplomaliki zbornik I, li9-4l.
" Tako Nada KLAI , Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1 9 9 0 . , 155 (kurziv autoriin).
Kol omanov odnos s papom, a u svezi s kruni dbom, posljednju je put ralanjivala N. KLAI , o.c, 1 5 4 - 5 .
Usp. Wal t er UL L MANN, Principtes of Government and Potitics in the /Middle Ages, Met huen & o . , London
1 9 6 1 . , 1 2 8 - 1 3 7 ; Ot t o BRVUNEK, Storia sociate detl'Europa nel Medioevo (izv Sozialgeschichte Europas im Mittel-
alter), il Mul i no 1 9 8 2 , 5 6 - 8 .
' Us p. ANI , P/ / . . . , 2 4 6 - 5 0 . t- a v . : i iV. ' : i . * " . - i .^^i'.\-...V > > . , .
254
Ovdje, meutim, niti imam vremena, nid je ovakva prigoda uope pogodna za podrobnije
elaboriranje jednog ovakvog problema. Stoga se ini da e biti dostatno rei kako "dogovor"
kralja Kolomana s predstavnicima 12 rodova svakako nije podrazumijevao "sve Hrvate", da-
kle cijeli onaj vladajui sloj koji se pozivao na tradicije osvajaa ranoga srednjeg vijeka. Tim .
manje mu je mogue pripisivati bilo kakvo dravno-pravno znaenje. "i
Dogovor bi, dakle, iz 1102. valjalo tumaiti kao podjeljivanje stanovitih privilegija, ili preci-
znije povlatenoga poloaja, dijelu, svakako onome najutjecajnijem, drutvenoga sloja koji jo
uvijek nije bio klasino feudalno plemstvo ah se ve jasno diferencirao kao oslonac kraljevske
vlasti i stvarno vladajui sloj tadanjega hrvatskog drutva. Kako bi uope postao hrvatski
kralj Koloman je ratove i ekspedicije, koje su on i Ladislav vodili sada ve cijelo jedno desetlje-
e, morao okonati krunidbom hrvatskom krunom. Doi, pak, do kraljevske krune, koja se
uvala u vranskome samostanu to ga je ne tako davno Zvonimir poklonio papi,"' moglo se
jedino uz pomo ili nakon pokotavanja pripadnika 12 rodova. Promatran u takvu kontekstu,
spotazum je iz 1102. bio zavrni potez koji je ugarskom vladaru konano omoguio da s pu-
nim pravom ponese i titulu kralja Dalmacije i Hrvatske. ini se kako bi bilo pogreno sam in
Kolomanove hrvatske krunidbe promatrati kao otjelotvoreni "savez izmedju pape i vladara"
Blie povijesnoj stvarnosti ini se tumaenje po kojemu taj ceremonijalni akt jest simbol svoje-
vrsnoga saveza vladajueg sloja hrvatskoga drutva i novoga vladara, dakako unutar okvira
koje nameu shvaanja toga doba. Naime, sam Koloman oito nije pridavao veliku vanost
eventualnom papinskom prihvaanju ili neprihvaanju njegova ina, i posve sigurno nije bio
spreman obnoviti odnos uspostavljen izmeu papinstva i hrvatskoga kralja prigodom Zvoni- ,
mirove krunidbe."' Sporazum, pak, izmeu njega i "Hrvata" otjelotvoren u krunidbi ne bi se
smio shvaati kao sporazum ravnopravnih politikih imbenika - naprotiv, bio je to sporazum
kojim su "Hrvati" prihvatili poziciju podanika novome vladaru i novoj dinastiji. U tome kon-
tekstu darovi koje je kralj tom prigodom podijelio, a koje su na vidjelo iznijeli tekst dopisan t
Tominoj Kronici u drugoj polovici XI V st. i arheologija XX. st., imali bi funkciju/fl^r/'rf, sim-
bolikoga ina kojim novi kralj daje do znanja kako je spreman ubudue svoju milost izlijevati i
na nove podanike.
Pri svemu tomu su se i "Hrvad" i novi kralj ponaali po navadama i obiajima svoga vreme-
na."" to se, pak, statusa ptipadnika 12 plemena tie, stvari su i tu stajale slino. Traei oslo-;'
nac za konano uvrenje svoje vlasti Koloman je u junoj Htvatskoj postupio, zapravo, na
isti nain kao i njegov prethodnik Ladislav u ranije spominjanome sluaju podjeljivanja privi-
legija pdpadnicima ratnikoga sloja u gorikoj upaniji. Praktino, novi je kralj svim pripadni-
cima 12 najistaknudjih i najutjecajnijih todova priznao status nobilium, oslobaajui ih plaa-
nja vladarskog poreza na zemlju i uvodei tono specificiranu vojnu obvezu. To svakako nije
znailo da je u cijelome Hrvatskom kraljevstvu vladarski porez na zemlju bio dokinut,"'niti su
KLAI , o.c, 1 5 9 . Usp. Ivo GOLDSTEI N, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995., 4 4 7 - 8 , gdje se dobija i
doj am kako je aut orov stav suprotan onomu N. Kl ai , iako je doista rije o parafrazi tih istih stavova.
Isprava od 2 2 . svibnja 1 3 1 8 . u Dravnom arhivu Madarske ( Magyar Orszagos Level t ar) , Di pl omat ari um,
(CoUectio ant e- Mohacsi ana) 1 0 6 1 1 6 .
255
pak 12 rodova bili sinonim za cijeli ratniki i uope vladajui sloj tadanjega hrvatskog dru- '
tva.
Sumirajui sve naprijed reeno, ini se kako je mogue zakljuiti da su zbivanja u desetljeu
izmeju 1091. i 1102. nosila sve znaajke tipino dinastikoga sukoba, odnosno dugotrajnoga
sukoba s dalekosenim posljedicama. Na tako postavljenome temelju mogue je prihvatiti
stav to ga je nedavno artikulirala N. Klai a potom ponovio I. Goldstein, po kojemu 1102.
ne nosi znaajke "prijeloma ili propasti","" no takav stav valja ipak dopuniti ozbiljnom ra-
lambom stvarnih posljedica Kolomanove krunidbe 1102. Pri tomu svakako valja u prvome
redu naglasiti kako su se sva ova zbivanja, odnosno razlike u nainu na koji se vlast novoga
vladara ukorijenjivala u sjevernome i junom dijelu kraljevstva, poele nekako "ispod povrine
povijesnoga gibanja" zrcaliti u stanju zemlje neposredno nakon krunidbe, zapravo u cijelome
prvom razdoblju vlasti Arpadovia u Hrvatskome kraljevstvu (do oko 1180. ). Od toga doba,
meutim, posljedice poinju izbijati "na povrinu" te se sve jasnije poinju po politikim kri-
terijima razlikovati dva odvojena podruja, Hrvatska i Slavonija, na kojima se egzekucija kra-
ljevske vlasti obavljala na razliite naine.
K tomu je odmah potrebno dometnuti da je upravo Kolomanovom krunidbom otvorena mo-
gunost a se u budunosti Hrvatskome kraljevstvu nametne status "zemlje krune sv. Stje-
pana". Bez obzira na to to je takav razvoj prilika bio u punoj suprotnosti s duhom krunidbe u
Biogradu, vrijeme i stvarni odnosi snaga drutvenih imbenika prirodno su vodili razvoj u to-
me pravcu. Nova se dinastija nikada, zapravo, u Hrvatskoj nije osjeala "kod kue". Moda
najjasnije o tomu govori injenica da je ve u XI I . st. stari benediktinski samostan u Vrani, u
kojemu su se uvale insignije Israljevstva bio predan Templarima, koji e postati jedna od glav-
nih poluga vladarske vlasti. Kao takvi oni e, zapravo, i formalno ostati strancima (ak i kada
Templare zamijene Ivanovci) koji se nikada nisu uspjeli integrirati u drutveno tkivo svoga
neposrednog okruenja. Stoga nije bilo nikakvo udo to su se jo mnogo kasnije, na poetku '
XI V St . , prema navodima isprave priora Filipa afe Gragana iz 1318. , upravo "Hrvati" smatrali
"neprijateljima nae kue", koji su krenuli u vojni pohod s namjerom "zauzimanja, razaranja i
unitavanja" {contra emulos domus nostre ... specialiter tempore quo exercitus Crohatorum venit in obsi-
dium Aurane causa recipiendi dictam domum nostram destruendi et deuastandi ipsam)"'' U takvu je ra-
zvoju zacijelo kljuni trenutak bio onaj kada je naputen obiaj dvostruke krunidbe (posebna
krunidba hrvatskom krunom), koji se uvao nekoliko desetljea nakon Kolomana. Da su se
stvari dosta rano poele kretati tim prvacem dade se naslutiti ve i iz spominjane Felicijanove ^
isprave iz 1134. , u kojoj se jasno naglauje kako je Ladislav na podruju "Slavonije" nastupao
samo kao ugarski kralj. Na tragu takvih misaonih i povijesno-pravnih konstrukcija nalaze se i
korijeni kasnijim razliitim tumaenjima prava na Hrvatsko kraljevstvo, kako se ta tumaenja
zrcale u ovdje pretresenim kroniarskim i povijesnim dijelima nastalim od XI I I . do XV st.
No, i praktini potezi, kakav je dosljedno odbijanje hrvatskih velikaa da sudjeluju u svea-
nom inu krunidbe krunom sv. Stjepana, jasno pokazuju da je na hrvatskoj strani ivjela svi-
jest i tradicija o posebnosti Hrvatskoga kraljevstva, kakvu je u prvo vrijeme nakon 1102. zr-
M. ANI, Desetljee od godine... Povij. ptil. 17, 233- 259 ( 1998)
256
calila praksa posebne krunidbe hrvatskom krunom. Negdje, pak, na razmeu ovako suprot-
stavljenih tradicija i shvaanja, politika je praksa ouvala zasebnost Hrvatskoga kraljevstva
kroz ouvanje i stalno obnavljanje "hrvatskoga hercetva" {ducatus Sdavonie).
Konano, kao drugu vanu i nezaobilaznu posljedicu Kolomanove krunidbe 1102. , odnosno
jo preciznije svega to joj je prethodilo, treba svakako naglasiti zastoj integrativnih procesa
ukupnoga hrvatskog drutva. To se prije svega zrcali u nasilnom brisanju glagoljakih tradicija
na podruju zagrebake biskupije, koja e, zajedno sa svojim kaptolom u kojemu je tijekom
XI I . i XI I I . St. mogue detektitad nazonost brojnih kanonika maarskoga etnikog podrije-
tla, a zahvaljujui i svome inicijalnome antiglagoljakom naboju, nadalje ostati jednom od naj-
tvrih brana prodoru hrvatske pisane rijei. Uz to naglaeno znaenje imaju i statusne razlike
koje od 1102. razdvajaju razvojne puteve hrvatskog i slavonskoga plemstva, uvjetujui na taj
nain i posve razliite sklopove obiajnoga prava. Sve je to u konanici bitno usporavalo inte-
grativne procese i vodilo diferenciranju Hrvatske i Slavonije, na nain posve suprotan trendo-
vima koji su prevladavali prije 1102.
itf. >. ' ' ' ' r ' :
>','.: /"'> r n ; > ..' !v :C',iitt^ i^.'A ov n , .1 ,! .s ic :-^r<. . , ' .
pRi LOGi '
3. svibnja 1370. , Siveric. ,
Kraljevski povjerenici za Dalmaciju i Hrvatsku, njitranski biskup Ladislav i knez
peujske ko-more magistar Saracen, izdaju ispravu kojom oituju kako je posjed Obrov
vlasnitvo jednoga ogranka ro-a udomena, i kako kao takav treba bid unesen u registar
posjeda Hrvatskoga kraljevstva.
Nos Ladizlaus dei et apostolica gratia episcopus ecclesie Nitriensis et magister Sarache-
nus inter ceteta comes camete Quinqueecclesiarum et castellanus de Symys nuncii setenissimi
principis domini Loouici dei gratia regis Vngarie visitatores regnorum Dalmacie et Croacie
signifrcamus tenore presentium vniuersis. Quod cum nos in persona regie maiestatis cuius ple-
na auctoritate fungimus i n regno Croacie in distdctu Kanywuzchw generali congregatione ^
celebrata j u t a regalia ab vniuersis huius contrate hominibus juxta tenorem registri regalis de
domo et camara sue maiestatis nobis assignati, olym per quosdam quinque barones Vngarie
necnon vigintiquatuor juratos ipsius regni Croacie edid, secundum mandatum regium prose-
qud fuissemus Zwdy filius Vynich, Kraynich filius Galchych, Wlachkun filius Sedych, Tonsa
Strigonich et Ladizlauu Medosauych de Obrou generationis Chudamerych ad nostram venien-
tes presentiam exhibuerunt nobis quasam literas priuilegiales comunitads Clisie in quibus in-
ter alia viimus condneri quod predicta possessio Obrou prescnptis nobilibus emptionis titulo
dinoscitur pertinere. Verum quia huiusmodi empdo possessionaria ex serie eiusdem litere pd-
uilegialis antiquata erat prefatosque nobiles in pacifico dominio ipsius possessionis Obrou esse
teperiebantur nomenque ipsius possessionis Obrou in prefato registro regali non inueniebatur,
ideo nos in persona regie maiestatis pretitulatos nobiles in eodem statu in dominio eiusdem
possessionis Obrou relinquimus permanere.
Presentes autem propter absenciam maiorum sigillorum nostrorum sigillis nostris an-
nullanbus fecimus consignad. Datum in villa Zewerych in contrata Kamicouzew antedicta, in
feto inuendonis sancte crucis, anno domini millessimo trecentisimo septuagesimo.
(Ovjerovljeni pdjepis u ispravi splitskoga kaptola od 18. kolovoza 1395. Izvornik
potonje na pa-piru u: Kaptolski arhiv Spht, sv. 64, 8 1 - 2 )
PRI LOG III - i ^ M - ' v H - . ; . ^ , t . s ; - ; f , , , i > ' . - v - ^ ... . , H
30. srpnja 1373. , Split.
Splitski kaptol izdaje ispravu kojom svjedoi kako je Drako pok. Jakova iz Petrakove
vasi, su-kladno hrvatskim pravnim obiajima, kupio polovicu posjeda pokojnoga Gojslava f
Vukobratia u Orlima i Luanima.
Nos capitulum maioris ecclesie Spalatensis significamus vniuersis quibus expedit et ad -
quorum notitiam presens pagina peruenerit. Quod nos percepimus quasdam litteras per ma-
nus Draschi Jacobii de Petrachoua vas ex parte magistri Nicolay vicecastelani Tininiensis, Jur-:
chii, Hlapgii et Gregorii judicum nobilium comunitatis dicti Tininii, cuis quidem littere tenor
per omnia tali est:
(Slijedi isprava magistra Nikole i kninskih sudaca od 16. lipnja 1373. )
Nos igitur exaudiendo petitionem predictorum magistri Nicolay vicecastelani predicti,
Jurchii, Klapcii et Gregorii judicum supradictorum misimus vnum ex nobis, probum et fide- ..
dignum virum Duymum condam Nicole, canonicum ecclesie nostre, ad audiendum et viden-
dum modum et affirmationem predicte venditionis et emptionis ac solutionis ab uxore et he-
redibus ac vicinis et consaguineis dicti olim Goyslaui. Qui ad nos reddeundo retulit nobis di- .
cens ipsoque Duymo die lune proxime preterito, quod est quarto mensis Julii intrante, sederit
vna cum judicibus Tininii in sede juridiciaria comunis Croatorum talem veritatem resciuit de
prefata venditione et emptione ac solutione quid et soli judices supradicti ac tota sedes siue
scampnum comunis Croatorum. Dicebant ipsum olim Goyslauum in suo bono statu non tan- .
tum semel sed ter, juxta morem Croatinorum justicie, aduenisse coram scampno siue sede ju-
ridicaria Tiniense clamantem et petentem si esset aliquis ex eius consanguineis qui uellet siue ,
257
PRI LOGU . . ^ - , = r ; - . . . r , . .. .' ! r .
16. lipnja 1373. , Knin. ' - . . ^ = . v - : ^ T - ' ^ . ' ^. ? rra
Magister Nikola, kninski vicekastelan, i suci kninskoga sudbenog stola trae od ' "
splitskoga Kaptola vjerodosrojnoga svjedoka za registriranje stanovitoga pravnog posla.
Viri discretis et honorabilis, vniuerso capitulo ecclesie Spalatensis, amicis suis, magister
Nicolaus vicecastelanus Tininiensis, Jurcho, Clapgius et Gregorius, judices nobilium comu-
nitatis dicti Tinini. Salutem et honoris incrementum. Dicit nobis Drascho condam Jacobi de
Petrachoua vas quod cum ipse a condam nobili viro Goyslauo Wlichobratich de Orli ad hec
ipso viuente quandam terram ipsius in dicta Orli existentem emisset, de quo aliquam partem
pecunie memorato Goyslauo in solutionem predictam assignasset, qui quidem venditor medio
tempore ab hac luce decesisset et ipse Drascho ad quedam seruicia domini ducis in terram
Holmie transiuiset. Nunc autem cum uxor et heredes atque vicini olim prefati Goyslaui die- '
tam emptionem factam esse dicunt, vestram amiciciam diligenter postulamus quatenus ves- '
trum hominem ad premissa fide dignum transmitatis quo presente idem vxor et heredes ac
vicini dicti olim Goyslaui prefatam solutionem affirmare tenebuntur, ac idem Drascho inte-
gram solutionem reddet satisfactioni. Et post hec prout ibidem factum percepitur priuilegium ^
vestrum emanare facietis.
Datum Tininii feria quarta proxima post festum Viti et Modesti martirum, anno domi-"
ni MoI I I cLXX tercio.
(Transumpt u ispravi splitskoga Kaptola od 30. srpnja 1373. Izvornik potonje na papiru
u Kap-tolski arhiv Split, sv. 64, fol. 23-3' )
Summarj
The decade between 1091 and 1102 according to the sources
Summing up ali previously said, it seems that it is possible to conclude that the events during
the decade betvveen 1091 and 1102 integrated ali the necessary characteristics of a long lasting
dynasdc clash with a radical impact. On such bases, it is possible to accept the viewpoint re-
cently articulated by N. Klai, and repeated by I. Goldstein, according to which the yeaf 1102
does not represent a moment of "disaster" or significant change. Hovvever, a serious analysis of
the real impact and effect of king's Coloman crowning in 1102 shouid complete this point of
view. At the same time, it is necessary to emphasize that ali these events, that is differences of
the king's governing between the southern and northern parts of the kingdom, reflected on
the St at e immediately after the crowning, and that this impact is visible during the first period
of Arpad dynasty reign in the Croadan Kingdom (tili 1180). From this time, however, the re-
sults of such a governing revealed even a political difference between these two parts of the
kingdom - Croatia and Slavonia.
Moreover, it shouid not be forgotten that after the coronation of Coloman it was possible that
Croatia becomes a subordinated kingdom, a "land of the St. Stephen's Crown". Although the ,
act of a separate crowning in Biograd indicated recognition of a "special" status, the develop-
ment of the situation and the social structure of the society seriously threatened with the sub-
ordination. The new dynasty in Croatia actually never felt like "at home". This can be conflr- ^
med by the fact that alfeady in the twelfth century the old Benedictine monastery in Vrana,
where royal insignia were kept, was donated to Templars, who shortly afterwards became one ;
of the main supporters and promotets of rulers power. Even when Templars were substituted
258
intendit emi medietatem possessionum eius dicd olim Goyslaui positarum in Ode et Lugane ac
medietatem vnius sui molendiniposid in fluuio Kosoua. Quo sic clamante et petente nullius ex
ipsis olim Goyslaui consanguineis in antea ad empdonem processit sed omnes vnanimiter et
concorditet ipsi olim Goyslaui vendere cui voluedt confirmauerunt. Qui dictus olim Goy-slauus
cum voluntate omnium suotum consanguineorum iibidem expresse dictam medietatem
dictotum suorum possessionum et molendini uendidit Drascho condam jacobi supradicto cum
omnibus vtilitatibus et pertinentiis suis pro quingentis libris bone monete, nullo contradicente
dicte venditioni coram sede juridicaria astandbus et audientibus cum extraneis tum vicinis,
specialiter consanguineis, sed affltmandbus. Ymo eciam consors adueniens dicd olim Goyslaui;
cum duabus filiabus eiusdem olim Goyslaui fuerunt confesse quod dictus Drascho emit me- .-;
dietatem tam possessionum quam molendini et ea integraliter et plenarie persoluit. Insuper
coram dictis judicibus et ipso Duymo sedendbus in sede juridicaria Berislau Chanuosich de
genere Zubriganitg, Hlapag Bonuichitg de genere Buchari et Ratcho Budonich de genere
Percal confessi fuerunt eos ptesentes interfuisse vendidoni et emptioni predicte. Nos autem
uerba eius credibilia et honestisima suscipientes fecimus dati literas nostri sigili pendentis
maioris ecclesie munimine roboratas.
Datum Spaleti in nostra cathedrali ecclesia sub anno domini MoI I I cLXX tetcio, indic-
tione Xi ma, die penultimo mensis suprasscripti, pontificatus sanctissimi in Christo patris et
domini nostri domini Gregorii diuina prouidenda pape vndecimi anno tercio.
(Izvornik na papiru u: Kaptolski arhiv Split, sv. 64, fol. 2 3 - 3 )
259
by monastic otder of St. John, Arpad dynasty did not manage to incorporate in social structure
of Croadan society. Thus, it does not surprise that even at the beginning of the fourteenth cen-
tury, in the charter of Philip de Gargano ( 1318) , Croats were considered as the enemies of the
dynasty who went to war in order to "occupy, destroy and demolish" (contra emmulos domus
nostre . . . specialiter tempore quo exercitus Chroatorum venit in obsidium Aurane causa reci-
piendi dictam domum nostram destruendi et deuastandi ipsam). Certainly, for this develop-
ment the crucial moment was the resignation from the tradition of double coronation (separate
coronation with Croatian crown), which was kept for several decades after Coloman. One more
source reveals that this development of the different governing had very deep roots. That is Fe-
lician's charter ( 1134) , from which is visible that king Ladislas governed Slavonia just as Hun-
garian king. Some of later interpretadons maintained such a point of view in order to support
Hungatian right on Croatian Kingdom, and one can find some reflecdons of it even in some
chfonicles and tecords from the period from the thirteenth and the fifteenth centuries. How-
ever, the practice of Ctoatian noblemen not to attend cotonation with the crown of St. Ste-
phen, shows that in Croatia existed vivid tradition of "special" status of Croatian Kingdom.
Sign of such a status was indicated with the act of separate coronation, which existed for some
time after 1102. By the same token, daily polidcal practice preserved peculiar position of Croa-
tian Kingdom through the sustaining of title of Croatian "herceg" (ducatus Sdavonie).
Finally, thete was a second consequence of Coloman coronation in 1102, and that was stagna-
tion of the integrative processes of the Ctoatian society. This can be recognized in a constant
suppression of Glagolitic tradition on the territory of Zagreb bishopry. Moreover, the Chapter
of Zagreb, with numerous Hungarian canons, became one of the main obstacles to penetration
of vernacular in public life. Besides this, it is very important to notify that from 1102 develop-
ment of Ctoatian and Slavonian nobility divided, causing two separate systems of customary
law. AU this at the end significantly decreased rhythm of integrative processes in Croatia, what
was completely opposite to the trend that dominated before 1102.

PC Ancic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PC Ancic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Povij. pril. 233- 259 Zagreb, 1998.

Desetljee od godine 1091. do 1102. u zrcalu vrela

You might also like