Professional Documents
Culture Documents
Nyogen Senzaki and Paul Reps - Na Kraju Početka 101 Zen Priča PDF
Nyogen Senzaki and Paul Reps - Na Kraju Početka 101 Zen Priča PDF
Uvod
Ove kratke price izabrane dijelom iz teksta Shaseki-shu (Zbirka Kamenja i Pijeska) koju
je krajem trinaestoga
stoljeca sastavio Muju ("neprebivljajuci"), jedan od najvecih zen-ucitelja, a dijelom iz
raznih drugih zbirki anegdota o redovnicima zen-ucenja, objavljenih u Japanu krajem
devetnaistoga i dvadesetoga stoljeca.
Istocne kulture, koje su od pamtivijeka poklanjali mnogo vise pozornosti bivanju nego
djelovanju, uvijek su ukazivale najvece moguce stovanje covjeku koji je spoznao vlastito
"ja". Takav ce covjek, sljedeci Budhin primjer, postaviti sebi kao cilj da u potpunosti
razotkrije i otvori vlastitu svijest.
Price objavljene u ovoj nevelikoj knjizi govore upravo o tome. O razlicitim putovima i
nacinima otkrivanja vlastitog istinskog bica. A koji ne moraju nuzno biti ni svjesni, a jos
manje logicni. Ono sto slijedi ulomak je iz predgovora prvom njihovom izdanju na
engleskom jeziku (101 zen Stories, transcribed by Nyogen Senzaki and Paul Reps,
London and Philadelphia, 1939).
Zen bismo mogli definirati kao umijece duboko utkano u samu nutrinu istocnjacke
kulture i civilizacije. U Kinu ga je prenio Bodhidharma, koji je na njezino tlo pristigao iz
Indije u sestom stoljecu, da bi se potom
postupno sirio prema istoku, sve do Japana gdje prve njegove tragove susrecemo u
dvanaestom stoljecu. Opisan je ovim rijecima: "Jedno posve osobito ucenje, bez spisa,
onkraj rijeci i onkraj pisma, usmjereno na duhovnu bit covjeka, koje gleda izravno u
njegovu prirodu, koje doseze Prosvetljenje."
U Kini, zen je bio poznat pod imenom Ch'an. Ucitelji Ch'an zena, medjutim, odbijali su
biti pravi Buddhini sljedbenici; umjesto toga, njihova se teznja sastojala u tome da budu
Buddhini prijatelji i da uspostave isto takav osjecajan odnos sa svijetom, kao sto su to
cinili sam Buddha i Isus Krist. Zen nije sljedba, vec iskustvo.
Obicaj zena da pozornost usmjeruje na potragu za samim sobom putem meditacije, kako
bi se izrazila i ostvarila vlastita istinska priroda, potragu popracenu prijezirom prema
formalizmu, inzistiranjem na samodisciplini i jednostavnosti zivota, u Japanu je
naposljetku stekla naklonost plemstva i vladajucih klasa, a isto tako i duboko postovanje
svih istocnjackih filozofskih struja. No-drame* takodjer su zen price. Duh zena
naposljetku vise ne znaci samo spokojstvo i razumijevanje, nego odanost umjetnosti i
radu, preplavljenost osjecajem ispunjenosti i duboke smirenosti koja sirom raskriljuje
vrata i svijet intuicije, jasne i neposredne spoznaje; predstavlja izraz prirodjene ljepote,
neuhvatljivi car nedovrsenosti. Zen ima bezbroj znacenja; nijedno od njih ni na koji nacin
nije moguce tocno definirati. Ako su definirana, onda nisu zen.
Obicno se kaze da je onaj kome je zen dio ili, jos bolje, nacin vlastita zivota oslobodjen
svakoga straha, svake sumnje, svake suvisne zelje, svakog pretjeranog osjecaja. Ne
uznemiruju ga ni uskogrudi stavovi, ni
egoistocni postupci. Ponizno i skromno sluzi covjecanstvu, ostvarujuci kroz duboko
milosrdje vlastitu prisutnost na ovome svijetu i gledajuci vlastiti kraj kao laticu sto otpada
sa cvijeta. Smirene i vedre duse, uziva zivot u ozracju vjecna i nepomucena blazenstva. U
tome je, eto, duh zena, cije je ruho tisuce i tisuce hramova u Kini i Japanu, svecenici i
monasi, bogatstvo i prestiz, i cesto upravo onaj formalizam kojeg toliko ustrajno nastoji
nadvisiti.
Proucavati zen, prokrciti put rascvatu istinske vlastite prirode, nije nikada lak pothvat, ni
u kojoj epohi, ni za koju civilizaciju. Mnostvo je naucavatelja, i pravih i laznih, postavilo
sebi za cilj da budu od pomoci onima koji se upuste u takvu zadacu. Ove su price rezultat
bezbrojnih i stvarnih pustolovina u svijetu zena. Koje ce i danas svaki ucitelj, sto mu od
srca zelimo, moci lako i sam bilo prepoznati ili ostvariti u vlastitom, svakodnevnom
zivotnom iskustvu.
__________________________________________________
* Klasicna japanska lirska drama; razvila se u 14 st. Glavni glumci nose maske, a izvedba
je pracena posebnim oblicima plesa, recitiranje i glazbe. Insenacija je posve stilizirana, pa
su zapadni kriticari u drami no skloni vidjeti simbolizam i nadrealizam. (nap.prev.)
Sto je samousavrsavanje
Jezik je samo sredstvo za izrazavanje cinjenica. Tko god inzistira na jeziku zrtvuje istinu
i uvijek ce biti obmanut.
Na primjer, ako se kamen baci ka psu, on ce potrcati za kamenom; ali ako se baci k lavu,
lav ce potrcati za osobom koja ga je bacila. Kad istrazujes jezik zena, moras biti poput
lava, a ne poput psa.
Rijeci u zenu su samo usmjerivaci koji vas vode na dublji nivo iskustva; dakle kada se
susrecete sa jezikom zena, nemojte ici naprosto za znacenjem samih rijeci.
Redovnica bi da je redovnik
Razlika izmedju muskaraca i zena je samo u izgledu; to nije nesto stvarno. Kako moze
bilo tko tko cjepidlaci oko nestvarnog sebe usavrsavati?
Ne trebate putovati u neki iluzorni svijet da biste pronasli nacela zivota; samo obratite
paznju na detalje u svom zivotu i iskusite ih. Kad pocinjete sumnjati, odgovor cete
najvjerojatnije naci tamo gdje pitanje pocinje.
Pravljenje razlike izmedju "sebe" i "drugih" je izvor patnje. Trebamo umjesto toga,
razvijati duh samilosti koji ne pravi razlike izmedju sebe i drugih. Da pomognemo onima
kojima je pomoc najpotrebnija.
Jos od davnih vremena, mnogi ljudi napustali su domove i svoje najdraze da bi stupili na
put budizmu i usli u zen-meditaciju.
- Nista!
Kad vise ne budemo pravili razlike, kad uklonimo svoje zablude i okoncamo sve misli
dvije prepreke diskurznog misljenja i namjere ce nestati, i dok nas bude potpuno
ispunjavao mir, nece biti "nicega" sto necemo razumijeti.
Obican um
Koliko ljudi se bude ujutro baveci se jos uvijek problemima od jucer? Trebali bismo uzeti
sve sto ugrozava mir nasega duha i izbaciti to van. Trebali bismo zivjeti u skladu s nasim
izvornom prirodom, jer obican um jest tao.
bila jednom dva zen-samostana, jedan pored drugog, i svaki sa po jednim mladim
novakom. Svakog jutra na svom putu do trznice, jedan bi novak potrcao kraj drugog.
- gdje ces?
- gdje me noge nose.
- sljedeci put ga pitaj, sto kad nebi imao noge?
- da , to ce ga srediti.
- gdje ces?
- gdje me vjetar nosi.
- opet sam izgubio bitku rijecima.
- drugi put mu reci, sto ako vjetar prestane?
- da, da, da...
- gdje ces?
- na trznicu.
- opet poraz.
Mijenjajuci se sa promjenama, sto vise trcimo za necim to smo sve dalje. Docekujte
promjene bez mijenjanja, jer mogucnosti mijenjanja ima ogranicen broj, dok mogucnosti
ostajanja istim ima beskonacno.
jednog dana, neki se covjek, dok je setao divljinom, namjerio se na razjarenog tigra.
Bjezao je pred njim, ali ubrzo je dosao do ruba provalije. Uhvatio se za neku puzavicu i
poceo se spustati. Ali na dnu ga je vrebao drugi tigar.
Sokrat je rekao da kad bi ljudi znali sto trebaju ciniti onda bi to i cinili; ali cini se da je
potcijenio sposobnost ljudi da iznevjere sami sebe. Svi znaju sto bi trebali ciniti, ali
koliko ih je u stvari koji to cine?
Gledati a ne vidjeti
jednog dana dok je redovnik han-ch uan radio na nekom brezuljku, jedan putujuci
redovnik mu pridje i zamoli ga za uputu.
- oprostite, mozete li mi reci kako da dodjem do cuvenog samostana nan-ch uan?
- za ovaj srp dao sam tri novcica.
- nisam se raspitivao za srp, nego bih htio znati kako da dodjem do samostana.
- i bas mi dobro sluzi jer je tako ostar.
Isticanjem vanjstine promace nam ono bitno. Poklanjanjem previse paznje imenima i
reputaciji mozemo buljiti u ono sto trazimo a da nam ipak u potpunosti promakne.
Djecak uhvati pticicu i sakri je za ledja. Onda upita ucitelja: "Sta mislite da li je ptica
koju drzim u ruci ziva ili mrtva?".
Htjede djecak da se poigra sa starcem. Ako ucitelj odgovori "mrtva", pustice pticu na
slobodu. Ako kaze "ziva", jednostavno ce joj zavrnuti siju.
Eshunina smrt
kad je vec prevalila sezdesetu godinu i kad joj vec bijase vrijeme da napusti ovaj svijet,
zen-svecenica eshun zamoli nekoliko redovnika da u dvoristu naslazu hrpu drva. Zatim
odlucno sjedne usred lomace te zapovijedi da se posvuda po rubovima potpali vatra. - hej,
sestro! - podvikne jedan od redovnika - je li vruce tamo unutra?
- samo se glupan poput tebe moze brinuti oko takvih stvari - odgovori eshun. Plamenovi
buknuse i ona nestane.
Hladno je jednima i drugima, ali svatko se na svoj nacin nosi s tim. Svatko ima drugaciji
put do svog cilja. Ne postoji samo jedan put, i ne odgovara svakome isti put.
Ogranicavajuci se na jedan odredjeni put mozemo zapravo zastraniti pa linga.
Veliki zen-majstor wei-yen iz yao-shana poput mnogih dobro znanih zen majstora, dobio
je ime po mjestu gdje je prebivao, pa ga zato zovemo yao-shan. Jedne veceri yao-shan je
izasao u setnju po brdima. Iznenada oblaci i magla su se rasprsili, i vidio je mjesec koji je
sjajno zablistao na nebu. Vidjevsi to yao-shanu se otme smijeh iz dna duse.
- ha,ha,ha!
Smijeh je bio tako glasan da se mogao cuti na kilometre unaokolo.
- prosle noci sam iznenada cuo zvuk nekog smijeha, ali nije mi bilo jasno odakle je
mogao doci.
- da, i ja sam cuo.
- to je bio zvuk naseg majstora koji se smijao u brdima.
Ako smo u stanju potpuno zaboraviti na sebe, mozemo postati jedno s nasom okolinom.
Yao-shan je mogao zaboraviti na sebe i glasno se nasmijati, postajuci tako jedno s nebom
i zemljom.
Ako je volis voli otvoreno
Dvadeset redovnika i jedna redovnica, po imenu eshun, kod nekog ucitelja zena bilo je na
obuci iz meditacije. Unatoc svojoj obrijanoj glavi i jednostavnoj cednoj haljini, eshun
bijase vrlo ljupka. Vise se redovnika bijase u nju potajice zaljubilo. Jedan od njih napise
joj jednom ljubavno pismo, uporno navaljujuci da se snjom vidi nasamo. Eshun ne
odgovori. Sljedeceg dana, kad se opet okupise na uciteljevoj poduci, na kraju predavanja
eshun ustane. Obracajuci se onome koji joj je pisao, rece glasno:
** Ako me doista toliko volis, pridji mi sada ovdje i uzmi me odmah u zagrljaj.
Ne upadaj u krajnost
Bio jednom neki vrlo bogat covjek koji je bio tako skrt da nije mogao podnijeti da potrosi
ni novcica od svog silnog bogatstva. Jednoga dana zen-majstor mokusen dodje mu u
posjetu...
- kad bih svoju ruku stalno drzao ovako, sa zatvorenom sakom, sto bi ti mislio o njoj?
- da je deformirana.
- a ako bih je otvarao i stalno je drzao ovako otvorenom, sto bi onda mislio?
- isto da je deformirana.
- dokle god ti to bude jasno biti ces sretan i bogat covjek.
Od tada ovaj bogatun postao je darezljiv covjek. Bio jos uvjek stedljiv, ali je ipak znao
trositi novac i ciniti milosrdna djela. Sve suprotnosti - dobro i zlo, imati i nemati, korist i
steta, ja i drugi - izviru iz pravljenja razlika u umu. Cim dopustimo da se pojave takva
gledista, okrecemo se od onog izvornog uma i postajemo robovi tog dvojstva. Zen
medjutim stoji u sredini, ni na jednoj, ni na drugoj strani.
Salica caja
Nan-ina, japanskog ucitelja zena iz razdoblja meiji (1868-1912) posjeti jednog dana neki
sveucilisni profesor s namjerom da se kod njega raspita o zen-ucenju.
Nan-in posluzi caj. Vrhom napuni salicu svojega gosta, no nastavi dalje natakati.
Profesor je gledao kako se caj izljeva, potom se vise ne uzmogne suzdrzati.
- prepuna je! Vise ne stane!
- bas kao i ova salica - rece nan-in - i ti si dupkom
pun svojih uvjerenja i pretpostavki. Kako ti mogu protumaciti zen ako prije nisi ispraznio
svoju salicu?
Sest u Jednom
Imamo sest cula: za gledanje, za slusanje, miris, okus, opip, i za misljenje. Ali, da li je
svijet kojeg cula percipiraju pravi svijet? Ako mozemo nadvladati pripadajuca
ogranicenja nasih osjetila, tako da slusamo ocima i gledamo usima, sve ce iznenada
postati cisto.
Pitanje i odgovaranje su samo stvar raspodijele rijeci: ono sto od svega najvise
iznenadjuje jeste tajming Hsuan-Tse je ustvari mogao doseci prosvetljenje bilo kad.
Jednom uhvacan u duh koji je oduvijek, Uvijek cu dobro ciniti ljudima i bogovima.
Blagosti Budinoj i Praotaca jedva se moze uzvratiti. Zasto se roditi ponovo moram kao
konj ili magarce.
U tom trenutku Fudjifusa je ustao i poklonio se. "Odlicno" rece Kancan glasno se
nasmijavsi:" Stekao si savrsen satori."
Covjek na stablu
U pogledu temeljite istine koja prethodi bezrijecitosti, zivot prije bezrijecitosti bi trebao
biti dat u odgovoru.
U doba dok je ucila zen kod ucitelja bukkoa iz engakua, redovnica chiyono dugo
vremena, uza sav ustrajni rad, nikako nije uspjevala doseci plodove meditacije. Sve dok
konacno jedne noci, za punoga mjeseca, nije nosila vodu u nekom starom vedru, ciji
djelovi bijahu pricvrsceni uzicom od bambusa. Iznenada, bambus pukne, dno vedra
otpadne i u tom trenutku chiyono bi izbavljena! U znak sjecanja na taj dogadjaj, napisa
ovu pjesmu:
Vrucina i hladnoca
Ako smo dobro smjesteni u zenu, vrucina i hladnoca nas nece smetati. Zima i ljeto su
prirodne pojave, te bismo trebali biti jedno s njima, a ne boriti se protiv njih; tada, one ce
najednom nestati.
Hvatanje praznine
Buduci da je materija prazna a praznina materija, hvatanje malo praznine nije blize
realnosti od hvatanja necijeg nosa.
Kap vode
Ucitelj zena kojem ime bijase Gisan zamoli jednog mladog ucenika da mu donese vedro
vode kako bi rashladio svoju kupelj. Ucenik donese vodu i nakon sto je rashladio kupku,
prolije ono malo vode sto je ostalo u vedru na zemlju.
- Budalo! - povice ucitelj na njega. - Zasto taj ostatak vode nisi dao biljkama? S kojim
pravom rasipas i jednu jedinu kap vode u ovome hramu?
Bila jednom neka starica zena koja je podigla kolibu jednom redovniku i potpomagala ga
dvadeset godina u njegovom samousavrsavanju.
- Namah ambitabha.
Svakog dana jedna lijepa djevojka donosila mu hranu.
- Hajdemo ga iskusati,da vidimo dokle je otisao u svome samousavrsavanju. Kad mu
odneses rucak, lijepo ga zagrli i vidi kako ce reagirati.
- Dobro.
- Kako ti se ovo cini? - ona ga zagrli.
- Kao suseno stablo koje se naslanja na hladnu klisuru, kao pravi zimski dan bez tracka
topline...
- Cuvsi sto je redovnik rekao, starica se razbijesni i zapali mu kolibu.
- Dvadeset godina protraceno za nitkova.
Svakako da bi jedan redovnik trebao odoljeti takvom iskusenju, ali nakon dvadeset
godina samousavrsavanja, mogao je isto biti i malo njezniji i samilosniji.
Zaista je bio nitkov.
Za vrijeme Tang dinastije bio jedan covjek, imenom Li po, koji je stvarno volio ucenje.
Ljudi su ga zvali Li od deset tisuca knjiga, jer im je barem toliko procitao. Jednog dana,
upitao je redovnika Chin-changa:
- Ima jedno mjesto u Vimalakiri-nirdesa sutri koja kaze:"planina sumeru mogla bi stati u
zrno gorusice". Kako bi tako velika planina mogla stati u jedno malo zrno gorusice?
- Tebe zovu li od deset tisuca knjiga: kako je deset tisuca knjiga moglo stati u tako malu
glavu.
- Oh...
Jednom je neki covjek otisao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh
ga je upitao: "Zelis li znati istinu ili biti istina?"
Covjek je odgovorio: "Biti istina." Dali su mu nizak posao ciscenja i tucanja rize za
samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno
stanje i samo tucao rizu. Patrijarh je bio na samrti i trebao mu je nasljednik. Rekao je
stotini svojih redovnika da napisu pjesmu kako bi pokazali sto su naucili dok su bili s
njim. Tko napise najbolje stihove, primit ce odoru kao sesti Patrijarh.Glavni ucenik,
Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant.
Napisao je: Tijelo je Bodhi stablo savrsene mudrosti. Um kao sjajno zrcalo. U svako
vrijeme marljivo ga brisi.I ne dopusti da se uhvati prasina.
Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savrse-ne. Hui-neng, cistac rize, bio je
nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapise njegovu pjesmu.
Ova prica otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da mozete, kroz disciplinu,
sjedenje prekrizenih nogu, prisustvovanje ritualima i trazenje znanja procistiti tijelo, um i
dusu. Ili, kao sto otkriva covjek poput Hui-nenga, cijela zamisao trazenja ili pokusaja da
se ucini nesto za prociscenje uma nebitna je i zbunjujuca. Nasa istinska priroda vec je
cista i svaki pokusaj da je se procisti zapravo bi je onecistio. Svaka umjetna disciplina
odvodi nas sve dalje od naseg prirodnog stanja koje se zove "ne-um". Rjesenje lezi na
putu izmedju dvaju stavova. Taj srednji put je prihvacanje toga tko ste, savrseni u svojim
nesavrsenostima. Nema niceg cemu treba teziti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni
svetac ni grijesnik. Vasa prirodna sustina je bozanska. A vasa stvarna priroda je vec
Buda.
Tihi hram
Shoichi, slijep na jedno oko, bijase ucitelj zena koji upravo isijavase Prosvjetljenost.
Svoje je ucenike poducavao u hramu Tofuku.
Danju i nocu u hramu je vladala posvemosnja tisina. Ni jednoga jednog suma nikad se
tamo nije moglo cuti. Ucitelj je bio cak ukinuo i recitiranje sutri. Njegovi ucenici nisu
smjeli ciniti nista drugo osim meditirati.
Kad je ucitelj umro, neka starica sto je zivjela u susjedstvu zacuje zvonki zvuk zvona i
jednoliko pjevusenje sutri. Tako shvati da je ucitelj umro.
Tosuijev ocat
Tosui bijase ucitelj zena koji je napustio formalizam hrama i posao zivjeti s prosjacima
ispod jednog mosta. Kad mu duboka starost vec kucase na vrata, jedan prijatelj pomogne
da za zivot zaradjuje bez prosjacenja Pouci ga, naime, pripravljanju octa od rize, i Tosui
obavljase taj posao do kraja svojega zivota.
Majcin savjet
Blatnjavi put
Jednom su prigodom Tanzan i Ekido zajedno pjesaceci po nekoj blatnjavoj cesti. A kisa
je neprestance ljevala
kao iz kabla.
Iza jednog zavoja susretose prekrasnu djevojku u svje-
tlom kimonu stegnutom isto tako svilenim skupocijenim
pojasom, koja nije mogla prijeci preko ceste.
- Dodji, djevojko - odmah se spremio Tanzan, pa je uzme
u narucje i prenese preko kaljuze.
Ekido ne izusti ni rijeci sve dok te veceri nisu stigli
do jednog hrama gdje su trebali prenociti. Tad se vise
ne uzmogne suzdrzati.
- Mi redovnici ne prilazimo zenama - rece Tanzanu - a
najmanje od svega ako su mlade i ljupke. To je opasno.
Zasto si to ucinio?
- Ja sam onu djevojku ondje ostavio - odgovori Tanzan.
- Ti je jos uvijek nosis sa sobom?
Recitiranje sutri
Kisa cvijeca
Posjetnica
Joshuov zen
ednog dana gospodar Mihara narucio je slikara da mu naslika sliku i poslije nekoliko
nedjelja umjetnik mu je donio sliku sa divljim guskama. Cim je ugledao sliku, gospodar
je povikao, "Divlje guske lete jedna
pored druge. Tvoja slika je olicenje pobune!"
Gospodarovi pratioci, izbezumljeni od straha, potrazise Mocugaia(1795-1867, Soto),
velikog zen majstora koji je, pored toga sto je bio miljenik gospodara, bio i covjek velike
snage i darovitosti.
Nosio je nadimak svestenik pesnica zato sto je mogao
da u dasci udarcem napravi rupu, a bio je i dobar kopljanik i savrseni jahac. Ali
najvaznije od svega po gospodareve pratioce, bio je veoma mudar i iskusan na peru.
Mocugai pohita do gospodara Mihare, i bacivsi samo jedan pogled na sliku, napisa
sljedece stihove preko naslikane guske:
Mokusenova ruka
Guska u boci
Riko, visoki drzavni sluzbenik T'ang dinastije, upita Zen majstora Nansena:
- U davno doba neki je covjek drzao gusku u boci. Rasla je sve veca i veca dok vise nije
mogla izaci iz
boce; on nije htio razbiti bocu niti je htio povrijediti gusku - kako biste je je vi izvadili?
Majstor povice: - O, sluzbenice!
na sto Riko smjesta odgovori: - Da!
- Eto, ona je vani! - rece Nansen.
Zen - koan
Um poput okruzenja
Ako pokusavate sebi privuci Istinu, tada jos morate potpuno napustiti sebe, i tako nikada
necete doci do potpune Istine.Samo u stapanju s prirodom i u iskrenom
zaboravu sebe mozete biti jedno s Istinom.
Govorilo se kako u blizini samostana Ku-an-yin, u provinciji Hebei, postoji neki cuveni
most kojeg su zvali kameni most Chao-choua.
- Cuo sam za kameni most Chao-chuoa, ali kad sam dosao, sve sto sam vidio bio je jedan
most nacinjen od debla.
- Ti si vidio samo deblo, a nisi vidio kameni most.
- Tako je. Sto je zapravo kameni most Chao-choua?
- To je most koji omogucuje prelazenje magarca, konja i svih zbunjenih bica na ovom
svijetu.
Materijalni most od debla mogao je pustiti samo jednu osobu preko sebe istodobno. Ali
kroz milosrdze Chao-choua, njegov apstraktni most omogucavao je istovremeno svim
bicima da mirno prelaze.
Prema zenu, ovaj um je buda. Je li to tocno? Ako kazem da, ti ces misliti da znas iako
zapravo ne znas. A ako ti kazem ne, poreci cu ono sto svi znaju da je istina.
- Gdje prosvetljeni ljudi idu nakon smrti?
- Ne znam.
- Zasto ne znas?
- Zato sto jos nisam mrtav.
Dok zivimo, trebali bismo radije uzivati u misteriju i ljepoti koja zivot jest, nego brinuti o
tome sto je nakon smrti. Zivi danas i ne brini za sutra, jer sutra ce imati svojih briga.
Mijenjanje s okruzenjem
Zivot je bivanje u skladu s prirodom - normalno i neizvjestaceno. Kad si gladan jedi, kad
si umoran spavaj. Budale se mogu smijati, ali budni ce razumijeti.
Jednom dok je majstor Tan-hsia vezbao zen u hramu Hui-un, bilo je poprilicno
zahladnilo. Te da se malo zagrije, zapali on jedan budin kip.
- Kretenu jedan kako si mogao zapaliti budin kip?
- Htio sam vidjeti hoce li nakon sto izgori ostati "sarira".
- Kako bi u jednom drvenom kipu moglo biti sarire?
- Hm?
- Dobro, ako nema sarire daj da ih onda sve zapalimo.
Covjek taoa je covjek bez premisljanja; kako bi takav mogao krivo postupiti? Ako nismo
zaslepljeni pojavama i slijedimo svoju izvornu prirodu ne mozemo krivo postupiti.
Jednoga dana, Lin-chi ode do svetista gdje je bila pagoda podignuta u spomen
Bodhidharmi, prvom patrijarhu zena u kini.
- Kome cete prije iskazati postovanje, Bodhidharmi ili Budi.
- Necu iskazati postovanje ni Bodhidharmi ni Budi.
- Pa sto su vam oni ucinili?
- Ponosno zabacivsi svoj ogrtac preko ramena, Un-chi se okrene i ode.
- Oh!
Trazeci Budu gubimo ga; trazeci Bodhidharmu gubimo ga. Najdragocijenija stvar koja
postoji boravi u vama - to je vase ja. Trceci za vanjskim stvarima gubimo sebe.
Jednoga dana kada je zen-majstor Ta-hui Tsung-kao med-itirao u planini, prisao muje
jedan umirovljeni general i izvjestio ga o svojoj namjeri da postane redovnik.
- Cim iskorijenim svoje lose navike vratit cu se i biti vas ucenik.
- Dobro.
- Majstore, sad sam spreman. Rijesio sam se svih svojih losih navika.
- Zasto si ustao tako rano? Zena ti je kod kuce s drugim u krevetu.
- Idiote celavi kako se usudjujes.....?
- Mislim da je jos prerano za tebe da po stanes redovnik. Bolje je da se vratis kuci i jos
vezbas samokontrolu.
Rijeci i djela su dvije vanjske manifestacije nasih nutarnjih misli; ali kod vecine ljudi
rijeci premasuju njihova djela.
Ja i drugi
Bio jednom izvjestan vojni ucenik ciji je posao bio da prati vojnike i iscjeljuje im rane na
bojnom polju. Ali svaki put, cim bi zakrpio kojeg vojnika, taj bi odjurio natrag u bitku i
na kraju poginuo...
To se uvijek iznova dogadjalo i konacno lijecnik vise nije mogao dalje... ako im je
sudjeno umrijeti, zasto ja moram pokusavati da ih spasim? Ako moje lijecnistvo nesto
znaci, zasto onda idu na trag u rat da bi poginuli? Ne mogavsi shvatiti kakvog smisla ima
bi ti vojnik lijecnik, osjecao se krajnje zbunjenim i nije mogao nastaviti sa svojim
poslom. Stoga se uputio u planine. U potragu za kakvim zen majstorom. nakon ucenja sa
zen-majstorom tokom nekoliko mjeseci, konacno je shvatio svoj problem i sisao s planine
da bi nastavio svoju praksu.Kad je nakon toga zapao u sumnju, jednostavno je rekao!
Ne projicirajte sebe na stvari s kojima dolazite u dodir, i ne pravite razliku izmedju sebe i
drugih stvari. Jer takozvana objektivnost i subjektivnost ne postoje. Domena mudrosti je
u razumijevanju da ne postoje ja i drugi, i da je sve tako kako jest.
Redovnik Po-yun Shou-tuan bio je vrlo marljiv. Ali nije imao smisla za salu. Jednom ga
Yang-sh'i njegov ucitelj upita:
- Tko je bio tvoj prethodni ucitelj?
- Redovnik Ch'a-ling yu.
- Cuo sam da se on prosvjetlio kad se po sklizno na mostu i upao u rijeku cak je napisao
pjesmu o tome.
- Da tocno, i ja se jos uvijek sjecam.
- Imam biser, svijetao i blistav. Dugo je bio prekriven prasinom i prljavstinom sada,
prasina je iscezla i rodio se spoj koji rasvjetljuje rijeke i brda.
- Ha, ha, ha...
Shou-tuan nije mogao razumijeti sto je njegovu ucitelju bilo tako smijesno i cijelu noc
nije mogao oka sklopiti zbog toga.
- Rano ujutro...
- Zasto ste se onako silno smijali nad youvom jesmom?
- Jesi li vidio onog smijesnog klauna koji je prosao jucer ovuda?
- Da.
- U jednoj si stvari ocito losiji od klauna.
- U kojoj ucitelju?
- Klaun voli kad se ljudi smiju, a ti se bojis kad se ljudi smiju.
- Na to se Shou-tuan prosvijetli.
Zen transcendira racionalno u iracionalno. Dok trazite tao, pazite da ne budete suvise
kruti i da ne uzimate prirodne ljudske reakcije suvise ozbiljno ili suvise duboko.
Bic koji zaustavlja tok
Bila jednom neka imucna starica koja je cesto dolazila u hram i molila se i palila tamjan,
klececi ispred bude, uvijek bi govorila.
- Prozivjela sam dug zivot i spremna sam poci na onaj svijet kad god ti to zelis. Hvaljen
bio AMITHABA.
- Idem se malo nasaliti s njim.
- Prozivjela sam dug zivot i spremna sam poci na onaj svijet kad god ti to zelis,
AMITHABA.
- Zeno, kucnuo je cas. Budi spremna veceras.
- Staricu je toliko prestravilo da je ostala na mjestu mrtva.
- Da, ne!
Posluzi se cajem
Bez obzira jesu li prije tu bili ili ne, Chao-chou nije pravio razliku medju njima i sve ih je
ponudio cajem. Iako je sa lica caja samo jedan izraz obicnog uma, ona je kljuc zena.
Prvi cas
U stara vremena bio jedan general koji je poveo svoje trupe u bitku protiv deset puta
brojnije neprijateljske vojske. Na svom putu zaustavio se pored malog svetista da se
pomoli.
- Evo, bacit cu novcic da vidim kakva nam je sudbina, ako bude glava pobjedit cemo,
bude li pismo izgubit cemo.
- Nasa je sudbina u rukama bogova.
- Hej glava je! Dobit cemo bitku! Zgazit cemo ih! Hoj u boj!
Bitka je pocela, i bas kao sto je bilo i predvidjeno, manja vojska pobjedila je vecu. Nitko
ne moze promjeniti sudbinu koju su bogovi predvidjeli.
- Stvarno?
General je iz svog dzepa izvukao novcic i pokazao da je s obje strane bila glava.
Nebesa gledaju na sva bica jednako! Nece pomagati nikome posebno. Onaj tko vam
moze pomoci jeste vi sami.
Zvuk kanjona
Bio jednom neki budist koji je isao planinom u potrazi za kakvim zen-majstorom koji bi
ga mogao povesti kroz vrata zena.
- Na svom putu dovde prosao si kroz kanjon, je li tako?
- Da.
- Jesi li cuo zvuk kanjona?
- Jesam.
- Mjesto gdje si cuo zvuk kanjona jest mjesto gdje pocinje put koji vodi do vrata zena.
Nije povik ono sto je vazno, vec da su domacin i gost izvorno istog tijela, tko je
gospodar? Tvoje pravo ja.
Zelene planine su cisti zivot i rijeka je govor bude - kroz zvuk vodenog toka shvacamo da
je cempres u sazvucju sa zivotom univerzuma i oni postaju jedno.
Vracanje praznih ruku
Redovnik Shin-tou hsi-ch'ien bio je ucenik sestog patrijarha zena Hui-nenga,nakon sto je
Hui-neng usao u nirvanu, Shinht'ou hsi-ch'ien je otisao na put...
- Odakle dolazis?
- Dolazim iz Ts'ao-chia, sjedista sestog
patrijarha.
- I sto si stekao u Ts'ao-shiu?
- Nista meni nije falilo ni prije Ts'ao-chia.
- Pa zasto si onda isao tamo.
- Da nisam otisao tamo kako bih otkrio da mi nista nije falilo?
Nijedan ucitelj ne moze uliti uceniku znanje. Ali moze mu pomoci da razumije sve sto je
u njegovom vlastitom umu.
Isti spreman odgovor nije nuzno istinit u svim situacijama. Istina zivota je uvijek u
pokretu i stalno se mijenja.
Kada je neki slijepac odlazio od svog prijatelja, ovaj mu dade fenjer da ga ponese sa
sobom.
- Ne treba mi fenjer. Meni je svejedno je li mrak ili svjetlo.
- Znam, ali ne budes li imao svijetlo uza se, netko bi u mraku slucajno mogao naletjeti na
tebe.
- Oh, da u redu.
- UF! UF! sudar.
- Zar ne vidis svjetlo pred sobom!?
- Hej, covjece! To tvoje svjetlo je bilo vec ugaseno.
Koristenje tudjih ideja za prosvetljenje drugih ljudi je poput slijepca koji nosi fenjer -
svjetlo se putem moze ugasiti a vi to ne mozete znati.
"Doci do TAOA nije tesko. Samo se treba odluciti." Pitati gdje se nalazi cesta velika je
greska jer nema ceste. Mi smo na putu (TAO) cijelo vrijeme.
Sto je to chao-chou?
Chao-chouov je bio bas poput vrata istoimenoga grada, pristupacnog sa svih strana i
otvorenog u svim pravcima mogli ste uz