You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: ODJEK - Revija za umjetnost, nauku i drutvena pitanja

ODJEK - Journal for Art, Science and Social Issues

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Giorgio Agamben
Title: to je dispozitiv?
What is dispositive?
Issue: 1-2/2012
Citation Giorgio Agamben. "to je dispozitiv?". ODJEK - Revija za umjetnost, nauku i drutvena
style: pitanja 1-2:18-23.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=6666
CEEOL copyright 2017
18 OGLEDI
to je dispozitiv?
Giorgio Agamben
1.
U
filozofiji su terminoloka pitanja znaajna. Kao
to je rekao jednom jedan filozof, prema kojemu
gajim najvee potovanje, terminologija je poet-
ski moment miljenja. No to ne znai da bi filo-
zofi morali svaki put nuno definirati svoje tehnike termi-
ne. Platon nije nikada definirao najvaniji od svojih termina
ideje. Drugi su naprotiv, kao Spinoza i Leibniz, radije defi-
nirali svoju terminologiju more geometrico.
Hipoteza koju vam nastojim predloiti u ovom spisu jest
da je rije dispozitiv odluni tehniki termin u misaonoj
strategiji Michela Foucaulta. Upotrebljava ga esto, nada-
sve od druge polovice sedamdesetih godina, kada se poeo
baviti onim to je imenovao kao guvernementalizam, odno-
sno upravljanje ljudima. Iako ga nikada nije precizno defi-
nirao, definiciji se ipak na neki nain pribliio u intervjuu iz
1977. godine.
Tim imenom pokuavam naznaiti, prvo, odluni hetero-
geni skup koji sadri diskurse, institucije, arhitekturna rje-
enja, poretke, zakone, upravne mjere, znanstvene izjave, fi-
lozofske, moralne, humanistike tvrdnje, ukratko: kako ree-
no tako i nereeno; to su elementi dispozitiva. Sam dispo-
zitiv je mrea koju moemo uspostaviti meu tim elemen-
tima Tree, razumijem pod dispozitivom nekakvu, reci-
mo, formaciju, ija je glavna funkcija u odreenom povije-
snom trenutku da odgovara nekoj nunoj potrebi. Dispozitiv
ima dakle dominantnu strateku funkciju Rekao sam da
je dispozitiv u svojoj biti strateki, to pretpostavlja da je ri-
je o nekakvom manipuliranju odnosima sila, o nekom raci-
onalnom i usklaenom interveniranju u te odnose sila s na-
mjerom da ih u odreenoj mjeri razvijemo, blokiramo, moda
utvrdimo, upotrijebimo itd. Dispozitiv se dakle uvijek upisu-
je u igru sila, isto tako svagda se dri jednoga ili vie rubova
znanja to nastaju iz dispozitiva, ujedno ga uvjetujui. To je
dispozitiv: strategije odnosa sila koji podupiru te tipove zna-
nja i tim su tipovima poduprte.
Samimo ukratko te tri toke:
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
a. Dispozitiv je heterogeni skup koji virtualno ukljuu-
je sve jezino i nejezino, dakle diskurse, institucije,
zgrade, zakone, policijske mjere, filozofske propozi-
cije itd. Dispozitiv kao takav jest mrea koja se uspo-
stavlja meu tim elementima.
b. Dispozitiv posjeduje svagda odreenu konkret-
nu strateku funkciju i upisuje se svagda u odnose
moi.
c. Dispozitiv kao takav proizlazi iz ukrtanja odnosa
moi i odnosa znanja.
2.
Sada bih elio ocrtati kratko i pregledno genealogiju termina
dispozitiv, najprije unutar Foucaultova opusa, a zatim u naj-
irem povijesnom kontekstu.
Krajem ezdesetih godina, priblino u vrijeme pisanja
Arheologije znanja, Foucault za definiciju predmeta svojih
istraivanja ne upotrebljava termin dispozitiv, nego se slu-
i terminom positivit, pozitivitet, koji je etimoloki blizu ter-
minu dispozitiv, ali ga ni ovaj put ne definira.
esto sam se pitao gdje je Foucault naao taj termin, sve
do trenutka u kojem, ne tako davno, nisam ponovo proitao
spis Jeana Hyppolita Uvod u Hegelovu filozofiju povijesti. Po-
znajete vjerojatno snaan odnos izmeu Foucaulta i Hyppo-
lita, kojega je Foucault katkada jasno spominjao kao svog
uitelja (Hyppolite je doista bio njegov uitelj tokom khagne
na liceju Henri IV i kasnije na cole normale suprieure).
Tree poglavlje Hyppolitova spisa nosi naslov Um i po-
vijest. Ideje pozitiviteta i sudbina. Hyppolitova analiza u tom
poglavlju usredotouje se na dva Hegelova djela iz tzv. bern-
skog i frankfurtskog razdoblja (1795-96), koja nose naslov
Duh kranstva i njegova sudbina i Pozitivitet kranske
religije. Tu susreemo termin koji nas zanima. Prema Hyp-
politu, sudbina i pozitivitet dva su kljuna koncepta He-
gelove misli. Termin pozitivitet ima kod Hegela svoje mje-
sto upravo u opoziciji prirodne religije i pozitivne religije.
I dok se prirodna religija tie neposrednog i opeg odnosa
ljudskog uma s bojim, pozitivna odnosno povijesna religija
CEEOL copyright 2017
obuhvaa skup vjerovanja, pravila i rituala to su ih pojedin-
cima u odreenom drutvu i odreenom povijesnom trenut-
ku nametnuli izvana. U odlomku to ga citira Hyppolite, He-
gel kae: Pozitivna religija implicira osjeaje koji su silom
utisnuti u due i radnje koje se izvode samo po zapovijesti i
samo iz poslunosti, bez vlastita interesa.
Hyppolite pokazuje kako suprotnost izmeu prirode i po-
zitiviteta u tom smislu odgovara dijalektici slobode i prisi-
le, kao i dijalektici uma i povijesti. U odlomku koji je zacije-
lo izazvao Foucaultovu radoznalost i koji vie nego samo na-
govijeta pojam dispozitiva, Hyppolite zapisuje: Vidimo da-
kle preplitanje pitanja koja nastupaju uz taj koncept pozi-
tivnosti i Hegelova nastojanja da bi dijalektiki povezao
dijalektika koja jo nije svjesna same sebe isti um (te-
orijski i nadasve praktiki) s pozitivitetom, odnosno s povi-
jesnim elementom. U odreenom smislu sam Hegel poziti-
vitet poima kao prepreku ljudske slobode, zato je kao takav
osude vrijedan. Istraivanje pozitivnih elemenata odreene
religije i, mogli bismo dodati, odreenog drutvenog stanja,
znaiti otkriti ono to se u njima ovjeku nalae preko prisi-
le, to prlja istou uma; ali u nekom drugom smislu, koji do-
minira s daljnjim razvojem hegelovske misli, pozitivitet tre-
ba pomiriti s umom, koji tako gubi svoju apstraktnu prirodu
i postaje adekvatan konkretnom bogatstvu ivota. Iz toga je
razgovijetno zato se koncept pozitiviteta nalazi u sreditu
hegelovskih perspektiva.
Ako je pozitivitet, prema Hyppolitu, ime kojim mladi He-
gel oznauje povijesni element sa svom teinom pravila, ri-
tuala i institucija to ih individuumu namee vanjska vlast,
koja je tako rei interiorizirana u sistem vjerovanja i osjea-
ja, Foucault se, posuujui termin (koji e kasnije dobiti ime
dispozitiv), dotie presudnog i njemu svojstvenog proble-
ma, to jest odnosa izmeu individua kao ivih bia i povije-
snog elementa, pod kojim se misli na skup institucija, pro-
cesa subjektivacije i pravila u kojima se konkretiziraju odno-
si moi. No Foucaultov konani cilj nije, kao kod Hegela, po-
mirenje tih dvaju elementa, niti naglaavanje konfliktnosti
meu njima. Vie mu je stalo do istraivanja konkretnih na-
ina u kojima pozitivitet (ili dispozitivi) djeluju u odnosima,
mehanizmima i igrama moi.
3.
Sada bi razlog zbog kojeg sam postavio hipotezu da je ter-
min dispozitiv bitan tehniki termin u Foucaultovoj misli
trebao biti jasan. Nije rije o partikularnom terminu koji bi
se odnosio samo na jednu od ovih ili onih tehnologija moi,
nego o opem terminu istog opsega kao to ga ima, prema
Hyppolitu, pozitivitet kod mladog Hegela. Unutar Foucaul-
tove strategije sjeda na mjesto onih termina to ih kritiki
definira kao univerzalije. Poznato je da se Foucault uvijek
CEEOL copyright 2017
OGLEDI 19
odupirao bavljenju opim kategorijama i umnim entitetima
kao to su Drava, Suverenost, Zakon, Mo, koje je imeno-
vao upravo univerzalije. A to jo ne znai da unutar njegove
misli nema operativnih koncepata opeg karaktera. Upravo
su dispozitivi ono to unutar Foucaultove strategije zauzi-
ma mjesto univerzalija. U tom smislu kod dispozitiva nije ri-
je jednostavno o ovoj ili onoj policijskoj mjeri, o ovoj ili onoj
tehnologiji moi, kao ni o openitosti dosegnutoj apstrakci-
jom. Kako kae u intervjuu iz 1977., rije je vie o mrei koja
se uspostavlja meu tim elementima.
Pokuamo li sada istraiti definiciju termina dispozitiv
koja se nalazi u francuskim opim rjenicima, vidjet emo
da oni razlikuju tri njegova znaenja:
a. Pravni smisao u strogom znaenju rijei: Dispozitiv
je dio suda koji obuhvaa odluku, odvojenu od moti-
vacija za nju, to jest dio presude (ili zakona) koji od-
luuje ili odreuje.
b. Tehnoloko znaenje: Nain na koji su rasporeeni
dijelovi stroja ili mehanizma; ire i sam mehanizam.
c. Vojno znaenje: Skup sredstava rasporeenih u
skladu s odreenim ciljem.
Sva su tri znaenja na ovaj ili onaj nain prisutna u Fou-
caultovoj upotrebi.
No rjenici, posebno oni koji su lieni povijesnog i etimo-
lokog karaktera, operiraju dijelei i odvajajui razliita zna-
enja nekog termina. Takva fragmentacija na neki nain od-
govara razvoju i povijesnoj artikulaciji jedinog izvornog zna-
enja, to ga ne bismo smjeli izgubiti iz vida. Koje je u slua-
ju dispozitiva to izvorno znaenje? Jasno je da sam termin,
kako u opoj tako i u Foucaultovoj upotrebi, upuuje na neku
ukupnost praksi i mehanizama (jezinih, nejezinih, pravnih,
tehnikih i vojnih), iji je cilj suprotstaviti se neemu urgen-
tnom, kako bismo dosegli vie ili manje neposredan uinak.
No pitanje je unutar koje praktike ili misaone strategije,
u kojem povijesnom kontekstu termin dispozitiv ima svoje
porijeklo?
4.
Posljednje tri godine mnogo sam se posveivao istraivanju,
ijem sam se kraju pribliio tek nedavno, koje bi se priblino
moglo odrediti kao teoloka genealogija ekonomije. U prvim
je stoljeima povijesti Crkve recimo izmeu 2. i 6. stoljea
grki termin oikonomia igrao unutar teologije odlunu ulo-
gu. Oikonomia u grkom znai voenje oikosa, domainstva,
jo openitije, upravljanje, management. Kako kae Aristotel
(Politika, 1255 b 21), nije rije o odreenoj epistemikoj pa-
radigmi, nego o praksi odnosno praktikoj djelatnosti koja
se svagda iznova suoava s odreenim problemom i parti-
kularnom situacijom. Zato su crkveni oci osjetili potrebu za
uvoenjem tog termina u teologiju? Kako se poelo govoriti
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
20 OGLEDI
o boanskoj ekonomiji?
Rije je o iznimno osjetljivom i vitalnom, moda ak pre-
sudnom pitanju u povijesti kranske teologije: o pitanju
Trojstva. Kad su se sredinom 2. stoljea zapoele voditi ra-
sprave o tri boanske figure, Ocu, Sinu i Duhu Svetome, tada
se, kao to je bilo za oekivati, unutar Crkve pojavio snaan
otpor razumnih osoba koje su, zgroene, mislile da se tako
riskira ponovno uvoenje politeizma i poganstva u kran-
sku vjeru. Da bi uvjerili te tvrdoglave protivnike (koji su ka-
snije bili oznaeni kao monarhijani, to jest zagovornici vla-
davine jednoga samog), teolozi su, kao na primjer Tertulijan,
Hipolit, Irenej, pa i brojni drugi, upotrijebili termin oikonomia.
Njihov je argument iao ovako: Bog je u svom bivstvovanju i
svojoj supstanciji dakako jedan; ali u svojoj oikonomia, u na-
inu kako upravlja svojim domom, ivotom i svijetom to ga
je stvorio, trostruk. Kao to moe dobri otac povjeriti svoje-
mu sinu odreene poslove i zadatke, ne gubei pritom vla-
stitu mo i jedinstvenost, tako i Bog povjerava Kristu ekono-
miju, upravljanje i vladanje ljudskom povijeu. Termin oi-
konomia se tako prvenstveno upotrebljavao za oznaava-
nje otjelovljenja Sina, kao i ekonomije iskupljenja i spasenja
(zato pripadnici nekih gnostikih sekta Krista imenuju o-
vjekom ekonomije, ho anthropos tes oikonomias). Teolozi su
se tako pomalo navikli razlikovati izmeu diskursa ili lo-
gosa teologije i logosa ekonomije. Oikonomia je tako po-
stala dispozitiv, preko kojega su u kransku vjeru uveli do-
gmu Trojstva i ideju vlasti boje providnosti. No, kao to se
esto dogaa, taj prijelom, to su ga na taj nain teolozi po-
kuali izbjei i zatrti u Bogu, na razini samog bivstvovanja
ponovo se pojavljuje u obliku cezure koja u samom Bogu od-
vaja bivstvovanje i djelovanje, ontologiju i praksu. Djelovanje
(ekonomsko, ali i politiko) tako nema nikakva temelja u biv-
stvovanju: to je shizofrenija to ju je zapadna kultura nasli-
jedila od teoloke doktrine oikonomia.
5.
Mislim da se kroz to sumarno tumaenje svatko mogao uvje-
riti o znaajnoj i sredinjoj ulozi pojma oikonomia unutar kr-
anske teologije. Ve se od Klementa Aleksandrijskog ona
zasnivala s pojmom providnosti, pri emu je znaila spaso-
nosno upravljanje svijetom i ljudskom povijeu. Kakav ter-
min su za prijevod tog kljunog grkog termina u svojim spi-
sima izabrali latinski oevi? Dispositio.
Latinski termin dispositio, iz kojeg proizlazi na termin
dispozitiv, u cjelini je preuzeo u sebe svu kompleksnu se-
mantiku sferu teoloke oikonomia. Dispozitivi o kojima
govori Foucault na odreen su nain povezani s tim teolo-
kim nasljedstvom. Na neki nas nain mogu ponovo dovesti
do prijeloma koji u Bogu odvaja i istodobno artikulira biv-
stvovanje i praksu, prirodu (ili bit) i djelovanje, preko koje-
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
ga Bog upravlja i vlada svijetom stvorenih bia. Termin dis-
pozitiv dakle oznaava ono u emu i preko ega se ostvaruje
isto upravljako djelovanje bez ikakvog temelja u bivstvo-
vanju. Zato moraju dispozitivi uvijek implicirati neki proces
subjektivacije, moraju, ukratko, producirati vlastiti subjekt.
U svjetlu te teoloke genealogije Foucaultovi dispoziti-
vi pridobivaju odlunije znaenje u kontekstu u kojem se ne
ukrtaju samo s pojmom pozitiviteta mladog Hegela, nego
i s pojmom Gestell, postavlja, kasnog Heideggera, ija je eti-
mologija u konanoj fazi etimologija termina dis-positio,
dis-ponere (njemaka rije stellen odgovara latinskom izra-
zu ponere). Kada Heidegger u djelu Tehnika i okret pie da
Ge-stell openito znai pribor (Gert), a sam pod tim misli
sabirue onoga stavljanja koje na ovjeka stavlja zahtjev da
ono zbiljsko raskriva kao stanje na nain ispostavljanja, evi-
dentna je blizina s terminom dispositio to su ga upotreblja-
vali teolozi i Foucaultovim dispozitivom. Svim je tim termi-
nima zajedniko da ponovno upuuju na termin oikonomia,
dakle na skup praksi, znanja, mjera, institucija, ija je zada-
a upravljati, vladati, nadzirati i usmjeravati u nekom kori-
snom smislu ponaanja, geste i misli ljudi.
6.
Jedan od metodolokih principa koji je uvijek na djelu u mo-
jem istraivanju jest u tekstovima i kontekstima na kojima
radim prepoznati ono to Feuerbach naziva filozofski ele-
ment, odnosno toka njihovog Entwicklungsfhigkeit (do-
slovno: sposobnost razvoja), locus i moment u kojem su oni
podloni razvoju. No tokom interpretiranja i razvijanja tek-
sta nekog autora nastupa trenutak kad ustanovimo da mo-
ramo, elimo li napredovati, prekoraiti osnovna pravila her-
meneutike. To znai da smo s razvijanjem teksta dosegli to-
ku neodluivosti u kojoj postaje mogue razlikovati autora i
interpreta. Premda je to za interpreta posebno sretan tre-
nutak, sam zna da je to ujedno trenutak kad mora napustiti
tekst koji analizira i nastaviti sam za sebe.
Zato predlaem da na ovoj toki napustimo kontekst fi-
lologije Foucaultova djela, unutar koje smo se kretali do
sada, i dispozitive smjestimo u nov kontekst.
Predlaem opu i masivnu podjelu postojeeg na dvije
velike skupine ili klase: na jednoj strani su iva bia (ili sup-
stancije), a na drugoj su dispozitivi u koje su prva nepresta-
no uhvaena. Rijeima teologa, na jednoj strani ontologija
stvorenih bia, a na drugoj oikonomia dispozitiva koji prvima
nastoje upravljati i usmjeravati ih prema dobru.
Ako jo vie uopimo ve prilino iroku klasu Foucaul-
tovih dispozitiva, tada e dispozitiv imenovati doslovno to
bilo, to ima mogunost uhvatiti, usmjeravati, odrediti, pre-
sresti, oblikovati, nadzirati i jamiti geste, ponaanja, mnije-
nja i diskurse ivih bia. U dispozitive tako ne moemo ubro-
CEEOL copyright 2017
jiti samo zatvore, ludnice, Panoptikon, kole, ispovjedaoni-
ce, tvornice, discipline, pravne mjere itd., ija je povezanost
s vlau na neki nain bjelodana, nego i pero, pismo, litera-
turu, filozofiju, agrikulturu, cigaretu, plovidbu, raunare, mo-
bilne telefone i zato ne sam jezik, koji je moda najsta-
riji od dispozitiva u koji se prije tisuu godina uhvatio neki
primat, koji vjerojatno nije bio svjestan svih posljedica svog
ina.
Ako stvar rekapituliramo, moemo rei da imamo dvije
velike skupine, iva bia (ili supstancije), na jednoj, i dispozi-
tive, na drugoj strani. Izmeu njih je, kao trea, skupina su-
bjekata. Subjektom nazivam ono to je rezultat odnosa iz-
meu ivih bia i dispozitiva. Jasno je da se supstancije i su-
bjekti, kao u staroj metafizici, naizgled prekrivaju, ali ne u
cjelini. U tom smislu isti individuum, ista supstancija, moe
biti mjesto mnogih procesa subjektivacije, odnosno ujedno
korisnik mobilnog telefona, posjetilac Interneta, pisac pro-
povijedi, ljubitelj tanga, antiglobalizacijski aktivist itd. Da-
nanji prekomjeran rast dispozitiva prati isto tako preko-
mjerna proliferacija procesa subjektivacije. To moe proi-
zvesti osjeaj da nam kategorija subjektiviteta u dananje
vrijeme sve vie izmie i gubi konsistentnost. No ako smo
precizni, nije rije toliko o brisanju ili prekoraenju, nego pri-
je o irenju privida makarade, koji je uvijek pratio svaki li-
ni identitet, irenje do krajnosti.
7.
Najvjerojatnije neu pogrijeiti ako dananju krajnju
fazu kapitalistikog razvoja definiram kao gigantsku aku-
mulaciju i proliferaciju dispozitiva. Dakako dispozitivi po-
stoje otkad se pojavio homo sapiens. No danas gotovo nema
trenutka u ivotu individua koji ne bi bio oblikovan, kontami-
niran ili nadziran nekim dispozitivom. Kako se dakle suprot-
staviti sadanjoj situaciji? Koju strategiju upotrijebiti u na-
em svakidanjem susretu s dispozitivima oi u oi? Od- potrebljavati ili se na neki drugi nain njima sluiti. Svaki in
mah u rei da mi nije nipoto do toga da ih unitimo ili, kako
predlau neki naivci, da ih ponemo upotrebljavati na pra-
vi nain.
Navest u primjer. S obzirom na to da ivim u Italiji, zemlji
u kojoj je pojava mobilnog telefona potpuno preoblikovala
geste i ponaanja individua, razvio sam ljutu mrnju prema
tom dispozitivu, koji je odnose meu ljudima uinio jo ap-
straktnijima nego to su bili prije. Premda sam sebe esto
uhvatio pri razmiljanju o tome kako unititi ili deaktivirati
mobilne telefone i odstraniti ili barem kazniti i zatvoriti sve
koji ih upotrebljavaju, mislim da to nije pravo rjeenje pro-
blema.
injenica je da dispozitivi nisu neka greka u koju su ljudi
zapali sluajem, nego imaju svoje korijene u istom procesu
hominizacije koji je hominizirao ivotinje koje se ubrajaju u
CEEOL copyright 2017
OGLEDI 21
skupinu homo sapiens. Dogaaj koji je proizveo ljudsko bie,
konstituira za ivo bie stanoviti rascjep koji na odreen na-
in reproducira rascjep u samom Bogu kako ga je uvela oi-
konomia, rascjep na bivstvovanje i djelovanje. Taj rascjep
odvaja ivo bie od samoga sebe i od neposrednog odnosa
sa svojim okoliem, to Uexkll i za njim Heidegger nazivaju
perceptivno-dezinhibicijski krug. Kada ivo bie prelomi ili
prekine taj odnos, stvara dosadu (mogunost prekida nepo-
srednog odnosa s dezinhibitorima) i Otvorenost, to jest mo-
gunost spoznati bivstvujue kao bivstvujue, konstruirati
svijet. A s tom mogunou je danas istodobno dana i mo-
gunost dispozitiva koji Otvorenost naseljavaju instrumen-
tima, objektima, gadetima, sitnicama i tehnologijama svih
vrsta. Preko dispozitiva ovjek tako pokuava vrtjeti u pra-
zno svoje ivotinjsko ponaanje, koje se od njega odvojilo, i
uivati u Otvorenosti kao takvoj, u bivstvujuem kao bivstvu-
juem. U korijenu svakog dispozitiva je dakle prisutna ljud-
ska, odvie ljudska elja za sreom, a zahvaanje i subjek-
tivacija te elje unutar odvojene sfere tvori specifinu mo
dispozitiva.
8.
To znai da strategija koju moramo usvojiti u naem susretu
oi u oi s dispozitivima nipoto nije jednostavna. Pri tome
je rije o tome da ono to je preko dispozitiva bilo uhvaeno
i odvojeno oslobodimo i vratimo u zajedniku upotrebu. S te
toke gledita volio bih progovoriti o konceptu kojim sam se
zadnje vrijeme mnogo bavio. Rije je o terminu koji potjee
iz rimskog prava i religije (pravo i religija su tijesno povezani,
i to ne samo u Rimu) i naziva se profanacija.
Prema rimskom pravu, svete i religiozne bijahu stvari
koje su na bilo koji nain pripadale bogovima. Kao takve bile
su uskraene iz slobodne upotrebe i trgovanja, nisu se mo-
gle prodavati ili zaloiti, isto tako ih nije bilo doputeno zlou-
koji bi prekrio posebnu zabranu raspolaganja tim stvarima,
koje su bile namijenjene iskljuivo nebeskim (nazivali su ih
svetim) ili podzemnim bogovima (u tom sluaju stvari su se
zvale religiozne), bio je oznaen kao sakrilegij. I ako je ter-
min posvetiti (sacrare) oznaavao izlazak stvari iz sfere ljud-
skog prava, profanirati, naprotiv, znai vraanje tih stvari na-
trag u zajedniku upotrebu. Veliki pravnik Trebacije mogao
je tako zapisati: Profano u strogom znaenju jest ono to je
bilo sveto ili religiozno i sada je vraeno u zajedniku upotre-
bu i vlasnitvo ljudi.
Religiju na taj nain moemo definirati kao ono to
uskrauje stvari, mjesta, ivotinje i osobe iz sfere zajedni-
ke upotrebe u neku odvojenu sferu. Zato nije dovoljno rei da
nema religije bez odvajanja, nego svako odvajanje uvijek sa-
dri neko autentino religiozno jezgro. Dispozitiv koji ostva-
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
22 OGLEDI
ruje i ureuje takvo odvajanje jest rtvovanje. Kroz niz pre-
ciznih rituala, razliitih od kulture do kulture, kao to su pa-
ljivo opisali Hubert i Mauss, rtvovanje ureuje svaki prije-
laz iz profanog u sveto, dakle iz sfere ljudskog u sferu boan-
skog. No ono to je bilo u ritualima odvojeno, moglo je biti i
vraeno u sferu profanog. Profanacija je dakle kontradispo-
zitiv, koji u zajedniku upotrebu vraa ono to je bilo rtvova-
njem odvojeno i podijeljeno.
9.
S te toke gledita ini se da kapitalizam i moderni oblici
vlasti generaliziraju i tjeraju do krajnje granice procese od-
vajanja koji definiraju religiju. Imamo li u vidu upravo opisa-
nu teoloku genealogiju dispozitiva, prema kojoj su oni po-
vezani s kranskom paradigmom oikonomia, dakle boan-
skog upravljanja svijetom, tada vidimo da moderni dispozi-
tivi ipak predstavljaju neku razliku u odnosu spram tradicio-
nalnih dispozitiva. Ta razlika ini njihovu profanaciju poseb-
no problematinom. Svaki dispozitiv implicira proces su-
bjektivacije bez kojega dispozitiv ne moe djelovati kao dis-
pozitiv upravljanja, nego je sveden na isto vrenje nasilja.
Foucault je tako pokazao kako dispozitivi u disciplinarnom
drutvu preko niza praksi i diskursa, znanja i vjebi, smje-
raju na kreaciju pokornih, no slobodnih tijela koja pridobi-
vaju svoj subjektni identitet i slobodu u samom procesu
vlastita podjarmljivanja. Dispozitiv je dakle prije svega neki
stroj koji proizvodi subjektivacije i samo kao takav jest i stroj
upravljanja. Primjer ispovijedi je na tom mjestu rasvjetlju-
jui: oblikovanje zapadnjake subjektivnosti, rascijepljene
i istodobno nadmene i sigurne u sebe, neodvojivo je od vi-
estoljetnog djelovanja dispozitiva kajanja u kojem se novo
Ja konstituira preko negacije i ujedno ponovnog pridobiva-
nja starog (Ja). Rascjep subjekta, kao posljedica uinka dis-
pozitiva kajanja, producirao je tako novi subjekt koji je svo-
ju istinu naao u ne-istini odbaenog grenog Ja. Slino mo-
emo tvrditi i za dispozitiv zatvora, koji kao vie ili manje ne-
oekivanu posljedicu producira delinkventni subjekt i deli-
kventni milje, koji istodobno postaje subjekt novih, ovaj put
posve proraunatih tehnika upravljanja.
Ono to definira dispozitive s kojima imamo posla u sa-
danjoj fazi kapitalizma jest da ne djeluju vie toliko pre-
ko produkcije subjekta, nego prije svega preko procesa de-
subjektivacije. Desubjektivacijski moment je u svakom slu-
aju sadran u svakom procesu subjektivacije i Ja kajanja
se, kao to smo vidjeli, konstituirao samo preko vlastite ne-
gacije. No to to se dogaa danas jest da oba procesa uza-
jamno ukidaju meusobnu razliku, pri emu se gubi mjesto
rekompozicije novog subjekta, osim u njegovu larvalnom ili,
ako tako mogu rei, spektralnom obliku. U ne-istinu subjek-
ta ni na koji nain nije uhvaena njegova istina. Onaj tko se
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.
CEEOL copyright 2017
pusti uhvatiti u dispozitiv mobilni telefon, neovisno o inten-
zivnosti elje koja ga je u to gnala, ne pridobiva nikakvu novu
subjektivnost, nego samo broj preko kojeg eventualno moe
biti nadziran. Gledatelj koji svoje veeri proivljava gleda-
njem televizije u zamjenu za svoju desubjektivaciju ne do-
biva drugo nego frustrirajuu masku nekoga tko nepresta-
no mijenja televizijske programe ili upis u zajedniki indeks
gledanosti.
Tu nastupa ispraznost svih dobronamjernih debata o
tehnologiji, koje cjelokupan problem dispozitiva reduciraju
na pitanje njihove pravilne upotrebe. ini se da previaju za-
kljuak da ako svakom dispozitivu odgovara odreen proces
subjektivacije (ili desubjektivacije), potpuno je nemogue da
bi ga subjekt dispozitiva upotrebljavao na pravilan nain.
Oni koji ustrajavaju na slinim raspravama, zapravo su ui-
nak dispozitiva medija u koji su uhvaeni.
10.
Suvremena drutva se tako predstavljaju kao inertna tijela
ispresijecana gigantskim procesima desubjektivacije koji-
ma ne pogoduje nikakva realna subjektivacija. Otuda nesta-
nak politike koja je pretpostavljala realne subjekte i identi-
tete, kao to su radniki pokret, buroazija itd., i trijumf oi-
konomia kao iste djelatnosti upravljanja, koja smjera samo
na vlastitu produkciju. Desnica i ljevica, koje se danas izmje-
njuju pri provedbi moi, imaju zato sve manje posla s poli-
tikim kontekstom iz kojega izviru termini koji samo imenu-
ju dva pola istog stroja upravljanja onoga koji bez skrupu-
la igra na desubjektivaciju i onoga koji bi tu desubjektiva-
ciju rado pokrio hipokritskom maskom dobroga demokrat-
skog graanina.
Otuda posebna nelagodnost moi u trenutku kad se su-
oava s najpokornijim i najpodvrgnutijim drutvenim tijelom
u povijesti ovjeanstva. Nekodljivi graanin postindustrij-
skih demokracija (odnosno bloom, kako ga neki uinkovito
imenuju), koji u pravom trenutku ispunjava to mu se nala-
e, doputajui pri tome da su njegovi najsvakidaniji poslo-
vi, zdravlje, zabava, zapoljavanje, prehrambene navike i e-
lje do najintimnijih podrobnosti voene i nadzirane dispo-
zitivima, taj graanin paradoksalno (moda upravo zato) za
mo predstavlja potencijalnog terorista. I dok novi evropski
normativi za sve graane uvode biometrike dispozitive, koji
razvijaju i ispunjavaju antropometrine tehnologije (od digi-
talnih otisaka prstiju do identifikacijskih fotografija), to su
ih izumili u 19. stoljeu za identificiranje kriminalaca-po-
vratnika, nadzor preko video-kamera pretvara javna mjesta
u zatvorene prostore neizmjernih zatvora. Pred oima moi
(koja najvjerojatnije ima pravo) nita nije slinije teroristu
nego obian ovjek.
to dispozitivi vie prodiru i ire svoju mo u svaku poru
CEEOL copyright 2017
ivota, tim se vlast vie suoava s nekim neuhvatljivim ele-
mentom koji, to je vie podvrgnut vlasti, tim vie izgleda ne-
uhvatljiv. To ne znai da je taj element sam po sebi revoluci-
onaran, niti da moe zaustaviti ili ugroziti guvernementali-
stiki stroj. Umjesto kraja povijesti, koju neprestano nago-
vjetavamo, u nekakvoj smo nevjerojatnoj parodiji teoloke
oikonomia svjedoci stroja koji se neprestano vrti u prazno i
preuzeo je na sebe nasljee vlasti boje providnosti nad svi-
jetom, koji taj svijet, umjesto da bi ga spasio, vodi (vjeran
izvornom eshatolokom poslanstvu providnosti) u katastro-
Promatranje
udovita
Antonio Tabucchi
(23. 7. 1943.- 25. 3. 2012.)
panjolski asopis Cambio 16, iji je stoti doda-
tak za kulturu upravo iziao, doao je na ideju da
od brojnih pisaca dobije jedan tekst o memori-
ji. Tema je dodatka bila Sjeanje, a od pisaca se
trailo da se neega prisjete ili da neto napiu o sjeanju.
Pisci dakako nemaju bolju memoriju od ostalog svijeta: kao
i kod ostalih njihova memorija moe biti varljiva, prolazna,
nepotpuna. No to nije vano. Vano je da oni proizvode me-
moriju. Knjievnost je, povrh svega, memorija, duga memo-
rija svih nas.
Vjerujem da ovjeku nikad nije toliko bilo potrebna duga
memorija kao na ovom kraju milenija, kad mu tehnoloki
medij i televizija nameu memoriju: jednu kratku memoriju,
za sve istu, u kojem dananje pamenje naprosto brie ono
jueranje, kada se nekom genocidu u nekom dijelu svijeta
posveuje jedva nekoliko sekundi, tek sekunda prije ili posli-
je nekoliko sekundi slika posveenih velikoj automobilisti-
koj nesrei na nekom drugom dijelu svijeta.
Puno je udovita oko nas. Na je svijet nastanjen udo-
vitima, golemim, strahovitim, prijeteim, alosnim, smrto-
CEEOL copyright 2017
OGLEDI 23
fu. Problem profanacije dispozitiva, to jest vraanja u zajed-
niku upotrebu onoga to je bilo uzeto i izlueno iz nje, zato
je tim urgentniji. No to nee biti mogue ako oni koji su to
uzeli na sebe ne budu kadri posegnuti u procese subjektiva-
cije ili u dispozitive da bi objelodanili ono Neupravljivo koje
istodobno predstavlja poetak i toku bijega svake politike
Giorgio Agamben, Che cos un dispositivo?, Roma: Nottetempo, 2006.
S talijanskog preveo Mario Kopi
nosnim, istrebljivakim. Prvo mjesto na tom popisu zauzima
Veliko udovite, Bomba, s kojom svi moramo suivjeti. Po-
tom dolaze druga udovita: glad, bijeda, izrabljivanje, fana-
tizam. A s njima ona udovina stvorenja koja esto prate
udovita: tirani, diktatori, razbojnici.
A opet se ini kao da ljudi nisu kadri uoiti sva ta udovi-
ta. Gledaju ih, ali ih ne vide. Brzina i istodobnost informacije
dostatni su da tim udovitima oduzmu krv i meso, sve osta-
je na jednom te istom planu: u jednom neposrednom planu
koji se guta poput fast-food, u planu na kojemu snaga navi-
ke ini sve beznaajnim, gdje se ponitavaju distance i ie-
zavaju razlike.
Stvari, znaenje stvari, a takoer i ono realno, ili znae-
nje tog realnog zamjenjuju slika stvari i slika realnog; slika
koja pretvara sve ono to je realno u neto imaginarno, sli-
ka koja stvara imaginarne stvari i tako ih od nas udaljava da
nas onesposobljava odailjati bilo kakav vrijednosni sud.
Protiv ove kratke memorije, potraujem knjievnost kao
dugu memoriju, jer knjievnost nije tek slika stvari, nego
stvari proivljene iz dubine njih samih, ona je realnost pro-
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.