Professional Documents
Culture Documents
Genocid U Foči 1992. - 1995.
Genocid U Foči 1992. - 1995.
1
GENOCID U FOI 1992. 1995.
2
GENOCID U FOI 1992. 1995.
3
GENOCID U FOI 1992. 1995.
4
GENOCID U FOI 1992. 1995.
5
GENOCID U FOI 1992. 1995.
nego tu. Izgleda da sam u situaciji da biram koju vrstu smrti elim.
Ponovo sam se vratio u staru roditeljsku kuu i naao neto odjee koju nisu odnijeli.
Straar je ponovo pucao na mene. Jasno mi je da znaju da sam tu, oko kue. Vjeruju da
sam naoruan i ustruavaju se opkoljavanja. Nisu ba hrabri. Sad mi je toplije. Uspio
sam se privui i ispei veliki hljeb u pei za pice. Naao sam neto konzervi i preselio
se na toplije mjesto. Ne brini, sa sobom sam ponio i telefon. Roditelji telefon nikad
nisu voljeli pa su ga izbacili iz upotrebe. elim ti govoriti sve, jue sam osjetio veliku,
najveu elju da preivim. Zaboravio sam ti rei kako oko 200 ljudi ugone u hangar na
Livadama, na drugoj strani preko ehotine. Gledao sam zatim kako jednog po jednog
izvode na nudu, usput ih maltretiraju.
Ponedjeljak, 13 april 1992.
Noas je etvrti dan pakla. Istjerali su 12 uplaenih bia. Gledam ih i ne mogu nita da
uradim. Goran Mitrainovi bjesni i jednom mladiu stavlja cijev puke u usta i pita:
Govori gdje je Adnan? Zatim se obraa njegovoj majci: Ubiu ga ako ne kae gdje
je Adnan!. Starica uplaena i promuklim glasom ujem da pita: Zato e ga ubiti?
Je li zasluio smrt od tebe? Zar si zaboravio Gorane da ste se ba ovdje igrali zajedno.
Ako njega ubije ubie i sve to mene dri u ivotu. To ga je valjda pokolebalo pa
nije pucao. Samo ih odvodi nekud, ne znam kuda. Gledaju prema mojoj kui i galame:
Hajde stoko, gamadi muslimanska, da vas bombama ne izbacujemo. Konano
odvode ljude i odlaze sa njima, ali se ubrzo vraaju. Oni bi trebalo da su ivi, nisam
uo nikakav pucanj, mada smrt ne dolazi samo pukom. Vraaju se da pljaakaju. Nisu
eljeli svjedoke. Pljakaju opinjani plijenom. Sad ih slobodnije promatram bez straha
da e me vidjeti. ak se potpuno otkrivam i zapaam sve pojedinosti. Sve stvari trpaju
u kamion koji su takoe ukrali. Odnose posteljinu, nose ak i odjeu mog trogodinjeg
sina. Nose i eninu bundu, a jedna od njih je pokuava i obui. Jastuke nisu odnijeli jer
sam ih naao iskidane noevima. Primitivci, traili su zlato, novac. Odnijeli su i kasu.
Smijem se, potpuno je prazna. Iz kue mog ade koji radi u Njemakoj odnose
friider, ve mainu, neraspakovan namjetaj. Pljakaju Goran i njegov brat Neo
Mitrainovi. Oni odvoze moj kros motor. Tu su jo Radomir Mari, njegov zet Rajko
koji je radio kao bravar, tu je i Pea koji je kod mene radio kao konobar, prepoznajem
i Slavka Vukovia, brau Banovi iji je otac radio u policiji. Vidim osu tzv.
mehaniara, stavio je arapu na glavu, smijem se od muke jer bi ga i slijepac
prepoznao. Stidim se dok sve to gledam, vjeruj mi, stidim.
Razmiljam o sebi i svom ivotu. Ne sjeam se da sam bilo kom zlo mislio, a kamo li
uradio. Prisjeam se i pitam jesam li prema ovim ljudima bio lo. Mnogo ljudi mi je
duno u ovom gradu, nekima i od ovih koji me pljakaju davao sam pozajmice. Nikad
nisam traio da mi te pare vrate. Traio sam neto runo u prolosti svojih roditelja, ali
nisam naao. Majka Radomira Maria, Jela, bezbroj puta je dolazila u goste mojoj
majci. Mati je ila haljine za njihove djevojice. ila je besplatno jer ih je voljela. Taj
njihov zet Rajko pio je noima u mojoj piceriji. Uvjek sam plaao pola njegovog duga,
bio sam blag prema njemu. Valjda zato nije krao kao ostali. Osvrtao se oko sebe
plaljivo, za razliku od Radomira koji je galamio i trpao sve, bijesno. ovjek koji mi je
ruio kue granatama, Ivan Mari, uao je u prizemlje i morao sam se skloniti sprat
vie. Stajao sam skoro iznad njega dok je krao meso iz zamrzivaa. Odnosio je brano,
eer, puter, oznojen i suludih oiju. Stvari su odnosili i prema kui Vaja Kunarca,
vozaa autobusa gdje se nalazi etniki tab.
6
GENOCID U FOI 1992. 1995.
7
GENOCID U FOI 1992. 1995.
da svjedoi.
(Sead Omanovi)
******************
izvor:Agencije
priredio: Kenan Sara
8
GENOCID U FOI 1992. 1995.
1992. 1995.
3000 ubijenih bonjaka Foaka, 1000
nestalih/ubijenih
!
, ?
, ?
(K )
***********
,
,
, ,
9
GENOCID U FOI 1992. 1995.
, !
( )
*****
10
GENOCID U FOI 1992. 1995.
istorijskog nasljea grada Foe. Nadamo se da e ova izloba privui ne samo Foake,
ve i sve one koji su porijeklom iz Foe, a danas ive irom svijeta, kao i brojne turiste
rekao je Mileti.
U Muzeju Stara Hercegovina pozdravljaju ovu ideju.
Ovo je trend koji se prati u svijetu i u okruenju. Multimedijalna izloba je neto
sasvim novo za na grad, na taj nain bismo privukli brojne mlade sugraane u Muzej.
Danas ivimo u vremenu koje zahtijeva pametne telefone, pa zato ne bismo iskoristili
priliku da i putem moderne tehnologije upoznamo sve nae sugraane o istoriji naeg
grada, kulturnim znamenitostima, graevinama, znaajnim linostima i ostalim
stvarima koje su obiljeile na grad rekla je direktor Muzeja Branka Dragievi.
Vrijednost projekta je oko 50.000 evra, a u finansiranju uestvovalo bi vie
meunarodnih i dravnih institucija i organizacija. Ukoliko projekat dobije zeleno
svjetlo, prve aktivnosti krenule bi poetkom naredne godine, a inovativna izloba bila
bi postavljena u maju u okviru obiljeavanja est decenija Muzeja Stara
Hercegovina.
izvor:Glas srpske: R..
12
GENOCID U FOI 1992. 1995.
NE ZABORAVITE NAS
KOMENTAR PRVI:
O OVOME SE NIJE GOVORILO
NIJE SE PRIALO O ZLOINU GENOCIDA NAD BONJACIMA FOE U PER IODU
1992. 1995. GODINA.
FOA 1992 2015 UTNJA JO UVIJ EK TRAJE
ALI
MI NISMO ZABORAVILI GENOCID
UTE IVI, A MRTVI NE GOVORE !!!
23 GODINE OD ZLOINA U FOI
ZAR SI ZABORAVIO 3000 UBIJENIH BONJAKA FOAKA???
ZAR SI ZABORAVIO SILOVANE MAJKE,SESTRE,KERI,NENE???
ZAR SI ZABORAVIO SILOVANE MUKARCE???
ZAR SI ZABORAVIO UBIJENU DJECU???
PREKO 1000 NESTALIH!!! (GDJE?) UJ 1000 NESTALIH I NIKO NITA NE ZNA O
NJIMA!!!
ZAR SI ZABORAVIO 15000 PROTJERANIH I RASELJENIH BONJAKA FO AKA???
( Foa 1992. 1995. u 3D verziji)
*****
komentar na vijest od 15.05. 2015
Apsurd U NOI MUZEJA u Foi
13
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa, subota, 16. maja 2015 od 18.00 asova do nedjelja, 17. maja 2015 00.30 asova
Muzej Stare Hercegovine u Foi sa vie stalnih i gostujuih izlobi prvi put se ukljuio
u meunarodnu
manifestaciju No muzeja, otvorivi vrata posjetiocima do pola asa iza ponoi.
14
GENOCID U FOI 1992. 1995.
15
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KOMENTAR DRUGI:
O OVOME SE NIJE GOVORILO
NIJE SE PRIALO O ZLOINU GENOCIDA NAD BONJACIMA FOE U
PERIODU 1992. 1995. GODINA.
Foa 1992 2015 UTNJA JO UVIJEK TRAJE
Podaci o koncentracionim logorima mjestima zatoenja u opini Foa
Ekonomija KPD-a Brioni
2. Livade magacin TO-a biva kasarna JNA na Livadama u Foi
3. Privatna kua Slobodana Matovia
4. KPD Foa
5. enski KPD Veleevo
6. Privatna kua Nusreta Karamana Miljevina
7. Otkupna stanica ievo
8. Osnovna kola Brod na Drini
9. Privatne kue u ohodar mahali
10. Motel Bukovica
11. Privatna kua Trnovae
12. Partizan sportska dvorana
13. SC Foa
14. Buk Bijela
15. Privatna kua Muniba Hodia
16. Presjeka Ustikolina
17. Privatna kua Danko Asime -Donje Polje
18. Privatne kue u selu ievo
19. zgrada Lepa Brena
20. Privatne kue u Meurjeju, Foa.
*********************
izvor arhiva fb Putnik Namjernik
16
GENOCID U FOI 1992. 1995.
17
GENOCID U FOI 1992. 1995.
DODATNI KOMENTAR:
O Foi ne treba ni uiti, niti kome spomenuti.
Foa nije u Bosni i Hercegovini
Tamo nita nije ni bilo!!
U Foi sve med i mlijeko.
Lijepu historiju krojimo. Blago nama sa nama!?
Nisveta Skejovic
priredio:Kenan Sara
18
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Nena Fata Duri iz Foe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga
Majke Srebrenice i Podrinja i ovog su 11-tog u mjesecu dostojanstveno stigle na
tuzlanski Trg rtava genocida. Najprije su se okupile na Pingi, a potom preko Skvera i
Trga slobode, stigle na mjesto gdje se okupljaju posljednjih nekoliko godina. Po ko
zna koji put zatraile su pravdu za rtve, a kaznu za zloince.
Gledamo prema koloni, a meu brojnim majkama, izdvaja se i vjerovatno najstarije
lice. Pokrivena nena koraa zajedno sa enama. Kako se zovete neno i koliko imate
godina, pitamo je.
Fata Duri. Imam 78 godina, sine odgovara nam ova bosanska nena.
Iz Vlasenice ste? Durii su iz Vlasenice, zapitkujemo.
-Nisam, iz Foe sam odgovara nam nena.
Pomalo nas je iznenadio Fatin odgovor. Oekivali smo da je ova nena iz nekog
podrinjskog mjesta u kojem je 1995. godine poinjen genocid. Meutim, genocid je,
ui nas historija, a opominju niani, poeo i 1992. godine. Dokazuje nam to i ivot ove
bonjake nene i njeno viegodinje traganje.
19
GENOCID U FOI 1992. 1995.
-Ima sine, i u mene nestalo i bratia i sestria A ovdje sam najvie zbog mua, Avde
Duria. Nismo nita jo nali U Foi sam ga izgubila, pria nam Fata, koja danas
ivi u tuzlanskom naselju Kula.
ivim kod zaove i njene djece dodaje ona.
ivotna tragedija ove Foanke zapoela je u maju 1992. godine. Objasnit e nam da je
zajedno sa svojim komijama protjerana nekad 25. ili 26. maja iz sela Zakmur.
Scenario je kao i u stotinama drugih mjesta u BiH isti Bonjaci protjerani, brojni
ubijeni, a kue opljakane i zapaljene.
Mua sam tada posljednji put vidjela. Kasnije sam ula da su tamo ubijeni, da su
pogorjeli. Desetero je tu u naem selu nestalo. I niko jo nije naen, nita. Odemo
ponekad u Fou, rovinjamo, traimo, ali nikad nita se ne nalazi govori nam Fata dok
rukama stie jastunice na kojima su ispisana imena nestalih Srebreniana.
Nena nam kazuje i kako je stigla do Tuzle. Put je bio teak. Ne ponovio se.
Prvo smo umama ili, pa proli nekakav Tarin, pa Konjic, pa mi doao zaovi po
nas u Konjic i dovukao me u Tuzlu. Eto kako sam dola. I od tada sam u Tuzli pria
nam Fata.
U Fou odlazi krajem maja kada se obiljeava stradanje tamonjih stanovnika. Proui
Fatihu muu, komijama, rodbini
20
GENOCID U FOI 1992. 1995.
-Kada tamo odem, ja kaem: u mene je mu bio i vrijedan, imao je i ruke, i noge, i
glavu, a sada nema ni kosti, kao prst da sam sahranila. Nita nismo sahranili, ni mrvice
govori nam ona.
Kako danas izgleda ivot jedne majke iz Foe, Srebrenice, Podrinja.., pitamo nenu.
-Pa, ne znam Ruan, ruan. Ali, eto, Boe moj, takva je sudbina. Pa ja, sine. Crna i
gorka je sudbina nas majki, supruga Traim, traim i trait u dok sam iva govori
nam ova 78-godinjakinja.
Nije ni sve tako crno u ivotu, rei e nam na kraju razgovora Fata. Ova je majka
podigla petero djece. Danas ive u Sarajevu i Goradu.
-Djeca su mi iva i zdrava, i to mi je jedina utjeha govori nam nena Fata.
izvor:(S.Kari/Faktor.ba)
FATA DURI FOA GENOCID
***********************************
21
GENOCID U FOI 1992. 1995.
22
GENOCID U FOI 1992. 1995.
23
GENOCID U FOI 1992. 1995.
komentari:
Boga mi Foca vazda nastrada ..i opet svi negiraju. od politiara pa na dalje .
moja pranana Vezira je u okolini Foce ziva spaljena. malo se o Foci prica . o tim
silnom zlocinima od pamtijvijeka su nas klali ..ubijali silovalineka vidi ko hoce, a
ko nece ne'mora ima ALLAH koji sve zna.
Lejla Avdi
Lejla Avdi meni je ao tvoje nene svake nae rtve, ali malo e ko kao ti dati
komentar. Malo nas je koji e priati o tom zlu. A mi to moramo stalno ponavljati, jer
ode u zaborav
Nisveta Skejovic
*******************
24
GENOCID U FOI 1992. 1995.
*******************
priredio: Kenan Sara
25
GENOCID U FOI 1992. 1995.
26
GENOCID U FOI 1992. 1995.
27
GENOCID U FOI 1992. 1995.
28
GENOCID U FOI 1992. 1995.
komentari:
Najbolj da ih sve oslobodite i pustite na slobodu nisu silovali vase majke i sestre
majkuvam vasu bezobraznu treba ih sve poubijati sve su to goli cetnici nikad se nekaju
sramota.
Sead Rikalo
DaBogda se svi tamo osusili.. Krmci!
Olexandra Lisowska
Ovakve p. odmah bjeze u smrdiju
Alija Hosic
Malo je odlezo sreckovic jebo mater svoju.treba ga ubiti kad dodje za bosnu.
Eli Mehic
Hag je od poetka bio samo pozornica politikih igara. tamo se ne donose presude, ve
politike odluke.
Balibeg Malko-oglu
Moje misljenje je da mi (zrtve) njima sami presudimo kada nam se ukaze
prilika..sve drugo su talovi I politicke trgovine I PONOVO SAMO NA NAS
RACUN
Besir-Senada Kovaevi
Covjek se rehabilitovao nemojte tako bolan zar neko ko takva zlodjela pocini moze se
rehabiltovat i biti nagraden ma jebes netrebaju sudovi odrukao sve i opet eroj
Blagaj Suljic
Cujjj pusta na slobodu ratnog zlocinca Dragana! Gospodo priznajte svi da ste ubijali
mucili silovali I Hag misteriozni kao fol meunarodni sud sve zlocine nagrauje.
Samo kad priznaju te zlocine I oslobaaju. Dabogda isti taj hag gorijeli u paklu fujjj to
je samo ponizavanje zrtava. Hajde sve pustite ubradi,ispade mi se poubijali sami . Sta
radi taj Hag boze sacuvaj. Mars svi ste isti branite zlocin..
Fatima ili
Kako damu sude kad su isti ko i on mozda i gori
Rasid Pandzic
Poserem se na.haski. ..tribunal
Mirza Becic
*******************
priredio: Kenan Sara
29
GENOCID U FOI 1992. 1995.
30
GENOCID U FOI 1992. 1995.
31
GENOCID U FOI 1992. 1995.
32
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Munevera ozo prisjetila se ubijenih, ena i djevojica koje su bile zetoene zajedno s
njom.
Naalost, sa nama danas nije djevojica od 12 godina koju su silovali, nema ni ena
od 65 godina koje su silovane tada. Bila sam zatoena sa dvoje djece. Radili su ta su
htjeli od nas. Izvodili su nas kao da smo ivotinje. I djecu su maltretirali. Mua su mi
odveli i nikada ga nisu vratili.
33
GENOCID U FOI 1992. 1995.
34
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Mnoge od prisutnih ena, kako su kazale, na ovom mjestu izgubile su svoje oeve,
brau, amide koji su odvedeni i od tada o njima nita ne znaju. Na ovo mjesto
odvedeni su, kako nam je ispriala Munevera ozo, njen brat, otac, mu, amida i
amidin sin. Kazala je kako do danas nije pronala njihove posmrtne ostatke.
Za zloine poinjene nad nesrpskim stanovnitvom u Foi u poslijeratnom periodu
doneseno je nekoliko pravosnanih presuda Hakog tribunala i Suda BiH.
izvor: AA (Anadolu Agency)
***
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/AA
*******************
priredio: Kenan Sara
35
GENOCID U FOI 1992. 1995.
36
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PHOTO: Stock
etniki teror u Foi po svojim zverstvima nadmaio je najbolesniju ljudsku
matu. Naroito kad je re o masovim silovanjima u posebnim logorima gde
su se nad enama i decom iivljavale bradate i pijane srpske patriote. O tome
ta se po Foi deavalo, jedna od rtava svedoila je nekoliko godina docnije:
Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto vie od
mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 ena,
djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u istoj
prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku
ISPOVJEST (1): U logoru za ene Partizan, u Foi, bila sam zatoena od jula do
avgusta 1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro etnici su napali nae selo
oko desetak kilometara daleko od Foe. Vidjela sam da je bilo punih pet autobusa
etnika, svi u arenim odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki sa maskama, samo se
oi vide, a drugi sa crnim trakama preko ela, neki sa rukavicama bez prstiju, neki sa
bijelim, a neki sa crvenim trakama. Opkolili su selo, pucnjava je poela sa svih strana.
Dok smo bjeali, ve je troje, etvero kod bajti bilo mrtvo, I. . star oko 40 godina, S.
K. star oko 37-38 godina, F. O. stara oko 24 godine, nosila je na leima dijete od dve
godine (dijete je ranjeno). Bilo je jo puno ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj mu i na sin od deset godina ostali
su u umi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah poeli tui i
maltretirati i ubili su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvrili tako to su iz grupe nas
ene i djecu odvojili na jednu livadu, a mukarce sve na drugu stranu. Poredali su ih u
37
GENOCID U FOI 1992. 1995.
stroj i iz blizine od oko dve metra pucali u njih. To je bila velika grupa etnika, ispred
koje je njih desetak u streljakom stroju pucalo na mukarce i tako ih pobili.
38
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto vie od
mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 ena,
djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u istoj
prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku. U Partizanu su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina), S. S., Z.
Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale Partizan pred svima i to kada su
nas mlae odveli, a nju nali meu ostalim u sali. Rekli su: Neka i ona zna na leima
leat. To je bila grupa od est etnika, dva su se na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su
gledali kako je plakala i otimala se. Vidjela je i moja ki, koja je tu bila, a mene su
odveli na silovanje. Sve ovo vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i
vidjeli su ta se radi. Nekada su me vraali sa silovanja ujutro, nekada u
podne svu pretuenu, crnu, da me nisu prepoznale ene na vratima. Djeca su
plakala, pomagala, poslije su i djecu fiziki maltretirali, a meu njima i mog
sina.
Tako su i kerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuu. Bilo ih je
etiri-pet. Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je dijete. Tada
mi je uvar logora komija pomogao i spasio je. Nakon pola sata su je vratili. Priala
mi je da su htjeli silovati, ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo dole u Novi Pazar, odmah smo otile doktoru i trudne su bile:
G. G., Z., P. P., B. B., . ., A. A. i sve su u Novom Pazaru oiene kod privatnog
ljekara. Ja nisam bila trudna, ali sam teko oteenog zdravlja. (Izvod iz izjave broj
10824/96 Foa).
ISPOVJEST (2): Prema saznanjima D., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu gdje je
nastanjena, u vie navrata su dolazili predstavnici SJB Foa i odvodili njenog mua i
komiju radi zakopavanja ubijenih Bonjaka muslimana po okolnim mjestima.
Zakopavanje ubijenih Foaka vrena su u naselju ukovac, Patkovina i u Tekiji. U
ukovcu su zakopali jedan le nekakvog mjetanina sela ievo, u Tekiji le jedne
ene, a u Patkovini dva lea, jedan starije ene i jedne maloljetne djevojice, koje su
poginule u jednom kombiju, koji je iz ieva za Gorade vozio nekoliko ena i djece.
Tom prilikom ranjeno je jo etvoro djece, a voza odvezen u bolnicu i na putu do nje
preminuo. Na ovaj kombi pucali su pripadnici Srpske vojske i etnici, drugi detalji u
vezi sa ovim jo nisu poznati.
39
GENOCID U FOI 1992. 1995.
40
GENOCID U FOI 1992. 1995.
D. je napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su joj strijeljali mua. Lea nije
bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji su vodili do Ribarskog
restorana, sa ije je terase le njenog mua baen. Le je leao u pliaku okrenut
prema zemlji. D. nisu dozvolili da prie blizu lea, tako da nije sigurna da li je
eventualno zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 Foa)
ISPOVJEST (3): U aprilu 1992. godine Miljevina je bila blokirana barikadama od
strane etnika i tada su zaposjeli sve privredne objekte. Sve ovo vrijeme do konca
septembra bila sam u kui sa majkom, dva brata i nanom, a oca su mi kao civila
uhapsili i odveli u zatvor avgusta 1992. godine. Jednog dana, krajem septembra, mene
su odvela trojica gardista obuena u maskirne uniforme, naoruani automatskim
pukama, bombama oko pasa i sa noevima na pasu.
Odveli su me u kuu kod Karamana. Tu, uz prijetnju i sa zaplaivanjem sa
dolaskom cijele ete, poeli su me silovati. Prvo me silovao Pero Elez, koji me
poslije u vie navrata silovao. Takoe su poslije dolazili i drugi vojnici srpske
vojske koji su me silovali, a meu njima znam slijedee: N. S., jedan
Crnogorac iz Pljevalja zvali su ga M., K. i D., zatim Z. S., D. P., N. B., jedan
se nama predstavio, ali mislim da lae, kao Z. T. U toj kui provela sam est
mjeseci gdje sam periodino, nekada dva puta u sedmici silovana, a nekad
jednom u mjesecu od strane gore imenovanih etnika.
U toj kui bilo nas je sedam djevojica i djevojaka. Sve ove djevojke, ukljuujui i A.
(12 godina), silovane su na taj nain to su povremeno odvoene u susjedne prostorije
u toj kui. Sve te djevojke, po povratku u nau zajedniku sobu, priale su da su
silovane pod pritiskom i prijetnjom, a ja sam vrlo esto i ula umove u sobi i hodniku,
koji su upuivali na silovanja i drugih, a ne samo mene (Izvod iz izjave br. 1760/93
Miljevina-Foa).
objavile: e-Novine 19.06.2010 14:37
izvor:e-Novine
41
GENOCID U FOI 1992. 1995.
42
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ozbiljnije sastanili. Mislim da smo dobro uradili, iako je bilo propusta jer je
pobjegao, rekao je Krnojelac.
Ovaj svjedok je kazao da su u obezbjeenju Radovana Stankovia, izmeu ostalih,
sudjelovali Mai, Prodanovi, Miloevi i Vreo, ali da ne moe sa sigurnou rei
gdje su se nalazili nakon to je osuenik pobjegao. Bio sam u zgradi kada sam osjetio
da se neto deava i pomislio sam na osueno lice, zbog ega sam izletio vani. Moram
rei da se dosta toga ne sjeam, jer je to bio momenat oka zbog situacije. Kada sam
izaao, rekao sam kolegama: ta ekate?!, i u vozilu krenuo u potragu prema
Miljevini, objasnio je Krnojelac.
Miladin Kuli, portir u Medicinskom centru, ispriao je kako je 25. maja 2007. godine
primijetio da Radovan Stankovi uskae u vozilo koje je bilo parkirano nedaleko od
ulaza u centar. Kako je kazao, bijeg su pokuali sprijeiti Viloti, Vreo i Mai, ali
bezuspjeno.
Ranko Savi, vaspita u KPZ-u Foa, kazao je da je Radovan Stankovi prije bjekstva
bio rasporeen na mjesto pomonog radnika za odravanje istoe u biblioteci u tom
zatvoru, ali da je od bibliotekara Dragoja Paunovia naknadno saznao da nije obavljao
svoje zadatke. Kriteriji za rasporeivanje nekog za rad u biblioteci su duina kazne i
pismenost. Za bibliotekara je imenovan Dragoje Paunovi jer je zavrio srednju kolu i
slabijeg je zdravlja u odnosu na ostale, a objavio je i dvije zbirke pjesama. Paunovi je
kasnije rekao da Stankovi nije obavljao poslove, nego da je spavao na klupama,
objasnio je Savi.
Dragoje Paunovi je pred Sudom BiH krajem novembra 2006. pravomono osuen na
20 godina zatvora zbog uea u zloinima poinjenim na podruju Rogatice.
Tuilatvo je saslualo i Igora Radovia, Radenka Radovia i Vukolu Matovia, koji
su govorili o dolasku Radovana Stankovia na obavljanje pretraga u Medicinskom
centru, te neposrednim saznanjima o njegovom bjekstvu.
Nastavak suenja zakazan je za 10. novembar 2009. godine.
izvor:e-novine
43
GENOCID U FOI 1992. 1995.
44
GENOCID U FOI 1992. 1995.
45
GENOCID U FOI 1992. 1995.
*********
priredio:Kenan Sara
46
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa
U velikom moru traginih sudbina obiljeenih silovanjima, pokoljima i teko
zamislivim oblicima nasilja, koji su se dogodili tokom proljea i ljeta 1992.
godine u Istonoj Bosni, istie se sudbina siroadi Damira i Amira iz Foe.
Njihova tuna sudbina svakako je posebna, jer je tragedija svakog ovjeka
posebna, i po Zlu, ali jo vie po maloj ljudskoj gesti koja ih je spasila.
Telegrafski, pria njihovog ivota izgleda ovako:
Latif (1959.) i Fadila (1962.) iz sela Troanj kod Foe, bismiletom su po
obiaju popratili raanje svojih sinova Damira (1980.) i Amira (1989.). Ljeti,
kad bi im se kuica izgubila u zelenilu bae i pjevu ptica, u samo njima znanoj
igri, sa djecom u naruju i sa smijehom traili su stazu do soba sa mekim
ilimima i mirisom ula i bosiljka. Nenadano, ljeto 1992. godine ispunila je
strana igra Zla. Prvo su srpski vojnici odveli Latifa, vezanog kao psa, u neki
od logora za muslimane gdje i prie nestaju. Nedugo poslije toga potjerali su ih
iz kue, a 3. srpnja sa manjom grupom ena i staraca Fadila je protjerana iz
Foe. U naruju je nosila trogodinjeg Amira, a drugom rukom je drala
Damira. Na izlasku iz grada vojnici su poeli pucati po njima. Fadila je uspjela
pretrati tridesetak koraka kad ju je jedan metak pogodio u glavu, a drugi u
plua. Isti je metak ranio Amira u but. Pala je zajedno sa djecom ne isputajui
ih ni mrtva. Djeca su isti dan prebaena u logor gdje je brigu o njima preuzeo
jedan brani par foanskih Srba, dirnuti njihom sudbinom, a koji su tamo radili
47
GENOCID U FOI 1992. 1995.
kao priueni bolniari. Amiru je rana zarasla, ali u logorskim uvjetima djeca su
vidno slabila. U nemogunosti da muslimanskoj djeci prue vie nego to je
srpska vlast propisivala, brani par Kovaevi odluili su djecu kriom izvesti iz
logora. Sa grupom ena, koje su transportirali za Novi Pazar, poslali su i djecu.
Nakon dva mjeseca u Novom Pazaru se pojavila nana, Fadilina majka, koja je
preuzela djecu. Krajem 1992. godine sa nanom djeca odlaze u Tursku, u
izbjegliki kamp Kirklareli. U depu kaputa starijeg djeteta pronaeno je pismo
ljudi koji su se brinuli o djeci u logoru:
ODOBAI DAMIR I AMIR
DRAGA MOJA DJECO,
BEZ OBZIRA NA STRAHOTE RATA I VAE TUNE SUDBINE DA U
SVOJOJ MLADOSTI OSTANETE SIROAD, MOLIM VAS POSLUAJTE
MOJ SAVJET, SAVJET JEDNE MAJKE:
NIKAD NE ZABORAVITE KO STE, TO STE I ODAKLE STE!
VOLITE SE I POMAITE JEDAN DRUGOM!
BUDITE PONAJPRIJE POTENI, VRIJEDNI I RADNI LJUDI
NIKAD NE MRZITE LJUDE SAMO ZATO TO SU DRUGE VJERE I
NACIJE, JER DOBAR OVJEK JE SAMO OVJEK, ZAPAMTITE, A ZLI
LJUDI NISU LJUDSKA BIA TO SU AVOLI.
TI DAMIRE, KAO STARIJI BRAT, UVAJ SVOG AMIRA:
VOLJELA BIH DA POSTANETE POZNATI LJUDI I TO PO DOBRU.
I KAD ODRASTETE, KAD OSNUJETE SVOJE PORODICE NI TADA NE
ZABORAVITE JEDAN NA DRUGOG. IMALA BIH MNOGO TOGA DA VAS
ZAMOLIM, NASAVJETUJEM, ALI TO SE NE MOE NAPISATI NA OVOM
PARETU PAPIRA I ZATO VAS SAMO MOLIM DA POSTANETE ESTITI
LJUDI. AKO KADA UZMOGNETE DA MI SE, ODNOSNO, DA NAM SE
JAVITE, JAVITE SE NA TELEFON 01573-545 FOA, ILI NA ADRESU
KOVAEVI ZORKA-ZORA I KOVAEVI SAMIBOR, MOA PIJADE 6,
FOA. AKO IKADA BUDETE OSJETILI DA VAM MOEMO POMOI I
TADA NAM SE JAVITE BEZ IMALO USTRUAVANJA.
PONAJPRIJE, JAVITE NAM SE PREKO RADIJA GDJE STE I KAKO
STE.
NEKA VAS BOG UVA.
FOA 6.8.1992.
48
GENOCID U FOI 1992. 1995.
protjerani
U zlu koje je poklopilo Bosnu i Hercegovinu ovo dobroudno i pomalo naivno
pismo (a koja dobroudnost danas nije naivna?) jedan je od malobrojnih
tragova Dobra. Ono je kroz tunu Amirovu i Damirovu sudbinu postalo
skupocjena relikvija jedne vjere bez koje nije mogue postati Dobrim
ovjekom. Kada su mi u Turskoj, prije osamnaest godina itali ovo pismo bilo
je puno izbjeglica, svi su plakali. Neki od dragosti to Dobra jo ima, a neki iz
nemoi da se u to rijetko Dobro povjeruje. Amir i Damir, vjerujem, uvaju ovo
pismo i sigurno e postati Dobri ljudi. Ako tako ne bude, ne samo da nee biti
Bosne, nee biti ni svijeta!
49
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U Foi svaka mahala, svaki sokak, svaka kua nosi svoju bol
Ovo je samo djeli uspomena na rtve genocida 1992. 1995. iz naselja
Tabaci u Foi. rtve su ubili dojueranji jarani komije etniki zloinci, koji
jo nisu procesuirani
50
GENOCID U FOI 1992. 1995.
51
GENOCID U FOI 1992. 1995.
52
GENOCID U FOI 1992. 1995.
53
GENOCID U FOI 1992. 1995.
54
GENOCID U FOI 1992. 1995.
55
GENOCID U FOI 1992. 1995.
56
GENOCID U FOI 1992. 1995.
57
GENOCID U FOI 1992. 1995.
58
GENOCID U FOI 1992. 1995.
59
GENOCID U FOI 1992. 1995.
fotografije:fbPutnikNamjernik/flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sara
60
GENOCID U FOI 1992. 1995.
61
GENOCID U FOI 1992. 1995.
62
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KP DOM FOA
U vremenskom periodu od juna do avgusta mjeseca 1992. godine na nain
opisan pod takom 1. optunice straari pod komandom Mitra Raevia, te
civilni i vojni policajci i vojnici koji su sa znanjem Mitra Raevia i Save
Todovia ulazili KP dom iz vana, zatoenike u upravnoj zgradi udarali
palicama, motkama i pesnicama ispitujui ih da li imaju sakriveno oruje, neke
od njih umotavali u ebad i vukui ih iznosili iz upravne zgrade od kog
premlaivanja je jedan broj zatoenika uslijed povreda podlegao ili su
ustreljeni, te je na opisane naine nastupila smrt za:
Altoka (Omera) Alija roen 7.04.1972. godine, Bio Salem, ankui
Abdurahman,edi Enko, Delilovi (Halima) Kemal roen 25.01.1954.
godine, Ivani (Mirko)Mate, Konjo (Ahmet) Halim, Krajin Adil, Kuloglija
(Beir) Mustafa roen 15.05.1945. godine, Marinovi (Pero) Krunoslav roen
06.04.1946. godine, Nii (Salko) Nurko roen 07.05.1949. godine, Rikalo
(Ramo) Husein roen 18.11.1957.godine, Rikalo (Ramo) Midhat roen
19.11.1966. godine, Rikalo (Ramo) Zaim roen 6.11.1963. godine, oro
(Edhem) eva roen 27.08.1956. godine, Tulek (Aziz) Kemal roen
21.10.1958. godine, Veiz (Edhem) Muniba roen 31.01.1952.
godine i Veiz (Ibro) Zulfo roen 30.10.1950. godine kao i za nepoznat broj
drugih neidentifikovanih zatoenika.
____________
63
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KP DOM FOA
u toku zime bez odgovarajue odjee i grijanja zdravlje
mnogih zatoenika bilo je ozbiljno narueno, zbog kojih uslova i zbog
neodgovarajue zdravstvene njege zatoenik Esed Hadi je u aprilu ili maju
mjesecu 1992. godine podlegao usljed , efko Kubat je podlegao nakon to
mu je ljekarska pomo kasno ukazana, Kunovac Omer je podlegao poslije
premlaivanja, a Damalija Juso je izvrio samoubistvo vjeanjem zbog
navedenih uslova, da bi zatoenici FWS 71, FWS 139, FWS 162, FWS 111,
FWS 85 , FWS 86, FWS 82, kao i mnogi drugi pretrpjeli simptome
pothranjenosti kao i psihike simptome stresnog poremeaja.
____________
64
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KP DOM FOA
u periodu od juna mjeseca 1992. do marta mjeseca 1993. godine najmanje
200 zatoenika muslimanske nacionalnosti i drugih zatoenika nesrpske
nacionalnosti prebaeno je na nepoznata mjesta, a meu zatoenicima koji su
odvedeni u nepoznatom pravcu i na napoznata mjesta i kojima se od tada gubi
svaki trag su:
Aljuki Nedib sin abana, roen 1964. godine, Srnja Salko sin Atifa, roen
1965.godine, Srnja Muamer sin Esada, roen 1965. godine, ljivo Omer sin
Salke,roen 1967. godine, ljivo Hamdo sin Salke, roen 1971. godine,
oevi Sulejman sin Izeta, roen 1960. godine, Zametica Edin sin Avde,
roen 1968. godine, Zametica Elvedin sin Avde, roen 1968. godine, alaka
Ekrem sin Avde,roen 1971. godine, Bali Edhem sin erifa, roen 1963.
godine, ukalo Jasmin sin abana ,roen 1967. godine, Karovi Ramiz sin
Muje, roen 1961. godine, Kovaevi Esad sin Demala, roen 1963. godine,
65
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kurtovi Nijaz sin Osmana,roen 1971. godine, Kurtovi Edin sin Husnije,
roen 1971. godine, ankui Dervi sin Naske, roen 1940. godine, Kajgana
Rasim sin Alije, roen 1950. godine, Borovina Suad sin Edhema, roen 1959.
godine, Klapuh Suad sin Sulejmana, roen 1964. godine, oro Esad sin
Tahira, roen 19555. godine,Korjeni Husein sin Hajdara, roen 1968. godine,
Bali Demal sin Mehe, roen 1937. godine, Muminovi Edib sin Himze roen,
1956. godine, Muanovi Kasim sin Murata, roen 1945. godine, oro Izet sin
Memije, roen 1962. godine,Muanovi Edhem sin Hasana, roen 1955.
godine, Karovi Nezir sin Muje, roen 1957. godine, Dano Ramiz sin Halima,
roen 1953. godine, elik Sulejman sin
Uzeira, roen 1941. godine, oro Suljo sin Edhema, roen 1951. godine,
Muratovi Uzeir sin abana, roen 1956. godine, Srnja Mirsad sin Abdulaha,
roen 1955. godine, abanovi Ferid sin Muana, roen 1958. godine, engi
Ekrem sin Avde, roen 1940. godine, Malki Fahrudin sin Nazifa, roen
1948. godine, Kafedi Ibrahim sin Avde, roen 1948. godine, Dedovi Halim
sin Hasana, roen 1935. godine, Lagarija Nazif sin Salke, roen 1937. godine,
emo Edin sin Mehe, roen 1970. godine, emo Meho sin Saliha, roen
1930. godine, Divovi Munib sin Sejmena, roen 1961. godine, ozo Smail sin
Ibre, roen 1956. godine, Dini Hakija sin Murata, roen 1929. godine,
Hambo Atif sin Ibre, roen 1937. godine, Krajin Ferid sin Hasana, roen
1965. godine, Krajin Hasan sin Huse, roen 1932. godine, Lepir Vejsil sin
Ahmeta, roen 1958. godine, Mazi aban sin Sulejmana, roen 1964.
godine, Meki Kasim sin Rame, roen 1940.godine, Meki Vahid sin erifa,
roen 1959. godine, Meki Zulfo sin Kasima, roen 1967. godine, Musi
Rasim sin Ragiba, roen 1964. godine, Oru Halil sin Muje,
roen 1926. godine, Rami Ramiz sin Himze, roen 1962. godine, Rizvanovi
Murat sin Alij, roen 1932. godine, Rizvanovi Nedib sin Murata, roen
1963. godine, Subai Mirsad sin Salke, roen 1968. godine, Subai Salko
sin Halila, roen 1947. godine, Ahmetspahi Vehid sin Osmana, roen 1965.
godine, erimagi Mehmed sin Avde, roen 1935. godine, erimagi efik sin
Base, roen 1937. godine, Dedovi Ramiz sin Hamida, roen 1972. godine,
Hajri Devad sin Dafera, roen 1958. godine, Isanovi Ibrahim sin Fehima,
roen 1960. godine,Kobiljar Rasim sin Nediba, roen 1958. godine, Kova
Senad sin Edhema, roen 1974. godine, Krkali Kemal sin Rasima, roen
1965. godine, Kuloglija Salih sin Agana, roen 1949. godine, Matuh Alija sin
Muje ,roen 1969. godine, Murguz Mujo sin Aziza, roen 1962. godine, Reko
Huso sin Hasiba, roen 1946. godine, Salinovi Nusret sin Osmana, roen
1954. godine, Softi Zijad sin Muje, roen 1964. godine, Suljevi Abdulah sin
Alije, roen 1962. godine, abanovi Elvir sin
Ferida, roen 1974. godine, ljivo Mehmedalija sin Hakije, roen 1966. godine
i oro Enes sin Tahira, roen 1975. godine, Alibai Remzija sin Ibre roen
1947. godine, Paovi Ismet sin Hasana roen 1926. godine, Karabegovi
Denan sin Asima roen 1959. godine, Hadimei Mirsad sin Avde roen
1957. godine, Lagarija Salih sin Nazifa roen 1965. godine, Karabegovi Amer
sin Ahmeda roen 1967. godine, a zatoenici koji su odvedeni u nepoznatom
pravcu iz KP doma Foa: Niki Sejad sin Vehbije roen 1956. godine,
66
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Niki Kemo sin Munira roen 1959. godine, Niki Mustafa sin Adema roen
1957. godine, ljivo Salko sin Omera roen 1944. godine, Srnja Jusuf sin
Mustafe roen 1968. godine, Bio Enes sin Mustafe roen 1962. godine, Jahi
Bego sin Nurifa roen 1969. godine, Delil
Alija sin Ramiza roen 1955. godine, Dini Devad sin Hakije roen 1960.
godine, Aljuki aban sin Smajila roen 1938. godine, Borovina Ramiz sin
Edhema roen 1962. godine, Sudar Jasmin sin Mustafe roen 1962. godine,
auevi Ismet sin Beira roen 1950. godine, Granov Murat sin Nediba
roen 1958. godine, Mezbur Esad sin aira roen 1957. godine, Mulavdi
Nedib sin Avde roen 1962. godine, Muratovi Avdo sin Selima roen 1963.
godine, Aljuki Munib sin Hasana roen 1957. godine, Hodi efik sin Halila
roen 1950. godine, Istrefi Rrahim sin Sherif,Dedovi Hilmo sin Ramiza roen
1961. godine, Kro Emin sin Sulejmana roen
1960. godine, uga Fadil sin emse roen 1975. godine, Babi Ramiz sin
Asima roen 1962. godine, Borovac Mirsad sin Huseina roen 1964. godine,
Muanovi Amil sin Muharema roen 1968. godine, Musi Enes sin Nazifa
roen 1970. godine,Musi Muradif sin Rede roen 1942. godine,
Mulahasanovi Fehim sin Sulje roen 1919. godine, Melez Demil sin Huse
roen 1958. godine, Bai Juso sin Avdice roen 1959. godine, Berber Adnan
sin Nedada roen 1967. godine, Kovaev Fikret sin Muje roen 1961.
godine, Domba Izet sin Osmana roen 1962. godine, Kibri Muharem sin
Ahmeta roen 1970. godine, Kibri Muhamed sin Ahmeta roen 1969. godine,
Divjan Fadil sin Ramiza roen 1961. godine, Dudi Safet sin
Asima roen 1958. godine, Huko Munib sin Avde, Konakovi Imir sin
Ibriima roen 1934. godine, Jusufovi Murat sin Sulje su pronaeni i
ekshumirani u toku 2004. godine na lokalitetu Rudnik Miljevina Foa iz
masovnih grobnica I i II te identifikovani u toku novembra mjeseca 2006.
godine.
__________________
KP DOM FOA
u toku aprila i maja mjeseca 1992. godine nakon to su pripadnici vojne
policije uhapsili i priveli u KPD Foa civile FWS 03, H.D. i S.H. ispitivali ih
i tukli kako bi iznudili priznanje da su lanovi SDA od kojih premlaivanja se
S.H. dva puta onesvjestio, najmanje u dva navrata straari i vojni policajci su
muili i premlatili zatoenika A.S. kojom prilikom je isti zadobio povrede u vidu
preloma tri rebra, a fiziki zlostavljali zatoenike Enesa Uzunovia lana
politike partije i Vahida Demala policajca polomivi mu pri tome vilicu da
bi ih potom odveli u samicu, te u vie navrata u veernjim satima straari su
fiziki zlostavljali zatoenike .M., D.A., K.K., FWS 198 i FWS 82,
_____________
67
GENOCID U FOI 1992. 1995.
DNK izvjetaj za
mogue identitete Niki (Munib) Kemo, ljivo (Omer) Salko, Bai (Avdica)
Juso,Kibri (Ahmed) Muhamed, Kibri (Ahmed) Muharem, Mulahasanovi
(Suljo)Fehim, Konakovi (Ibriim) Imsir, Musi (Redo) Muradif, Niki (Adem)
Mustafa,Melez (Huso) Demil, Aljuki (Smail) aban, Niki (Vehbija) Sead,
Istrefi (Sherif)Rrahim, Mulavdi (Avdo) Nedib, Borovac (Husein) Mirsad,
auevi (Beir)Ismet, Jusufovi (Suljo) Murat, Aljuki (Hasan) Munib, Bio
(Mustafa) Enes, Kro(Sulejman) Emin, Srnja (Mustafa) Jusuf, Muratovi
(Selim) Avdo, Babi (Asim)Ramiz, Divjan (Ramiz) Fadil, Sudar (Mustafa)
Jasmin, Kovaevi (Mujo) Fikret,Domba (Osman) Izet, Borovina (Edhem)
Ramiz, Musi (Nazif) Enes, Muanovi(Muharem) Amil, Dedovi (Ramiz)
Hilmo, Zametica (Avdo) Edin, Zametica (Avdo)
Elvedin, Jahi (Nurif) Bego, Dini (Hakija) Devad, uga (emso) Fadil,
Huko(Avdo) Munib, Dudi (Asim) Safet, Hodi (Halil) efik, Mezbur (air)
Esad, Delil (Ramiz) Alija, Granov (Nedib) Murat (P-73);
Obdukcioni zapisnici Instituta za sudsku medicinu od 9.09.2004. 10.09.2004.,
13.09.2004. i 16.09.2004. i 11.11.2004. godine sainjeni od strane dr. Hamza
ujo specijalista sudske medicine koji zapisnici se odnose na masovnu
grobnicu I rudnik Miljevina Foa i to za tijelo broj 1, 2, 4, 22, 6, 8, 9, 14, 17, 19,
20, 13 (P-74); Obdukcioni zapisnici Instituta za
sudsku medicinu od 10.11.2004., 11.11.2004., 23.11.2004., 29.11.2004.,
30.11.2004., 3.12.2004., 4.12.2004., godine sainjeni od strane dr. Hamza
ujo specijalista sudske medicine koji zapisnici se odnose na masovnu
68
GENOCID U FOI 1992. 1995.
grobnicu II rudnik Miljevina Foa i to za tijelo broj 3, 6, 7, 9, 10, 12, 13, 16, 17,
18, 19, 20, 21, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 33, 35, 36, 41, 46, 42, 43, 44, 45 (P-75);
____________
70
GENOCID U FOI 1992. 1995.
71
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa
Prema popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, u
nacionalnom sastavu stanovnitva optine Foa bilo je 20.790 (51 posto)
Muslimana, 18.315 (45 posto) Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslovena i 851 osoba
druge ili nepoznate nacionalnosti.1386
623. Od aprila 1992., Muslimani u optini Foa otputani su s posla ili su, uz
pomo Kriznog taba Foa, spreavani da odu na posao ili odvraani od toga.
1387 Uvedena su ogranienja za kretanje Muslimana.1388 Istovremeno,
stanovnitvo srpske nacionalnosti se moglo slobodno kretati, a jedini izuzetak
bio je policijski as od 20:00 do 6:00 sati koji je vrijedio za sve stanovnike.1389
Politika propaganda SDS-a postala je agresivnija,
bilo je nasilnih ispada i paljene su kue.1390
624. Neposredno prije izbijanja sukoba 8. aprila 1992., Srbi su poeli
evakuisati svoje porodice i djecu iz Foe uglavnom u Srbiju ili u Crnu
Goru.1391
Dio Muslimana, u strahu nakon to su uoili kako idu njihove komije Srbi i
zbog sveprisutne napetosti u gradu, takoe je uspio pobjei ili evakuisati svoje
porodice prije izbijanja sukoba.1392
Drugi, i Srbi i Muslimani, preselili su se u dijelove grada Foe gdje su ljudi
njihovenacionalnosti bili u veini.1393
625. Dana 7. aprila 1992., uslijed pritisaka vodstva SDS-a, SJB je podijeljen
ponacionalnoj osnovi.1394
Tada je na ulicama ve bilo srpske vojske, a mnogi Srbi su toga
dana mobilisani i naoruani. U noi izmeu 7. i 8. aprila, Srbi su zauzeli radio-
stanicu Foa, skladite regionalnog Doma zdravlja i magazin Teritorijalne
odbrane u kojem je bilo uskladiteno oruje.1395
626. Srbi su, raspolaui ne samo tekim oruem JNA, nego i naoruanjem
TO-a,razmjestili teku artiljeriju po uzvienjima oko Foe.1396
72
GENOCID U FOI 1992. 1995.
627. Dana 8. aprila 1992. u Foi je izbio oruani sukob izmeu srpskih i
muslimanskih snaga. Toga dana su po cijelom gradu postavljene
barikade.1397
Srpski napad na grad Fou zapoeo je izmeu 8:30 i 10:00 sati, kombinacijom
vatre iz pjeadijskog naoruanja i granatiranja iz artiljerijskog oruja. Srpske
snage su inili domai vojnici,kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naroito Beli
orlovi.1398 Pucanje i granatiranje je
uglavnom bilo usmjereno na naselja sa veinskim muslimanskim
stanovnitvom,posebno Donje Polje, ali Srbi su napadali i naselja u kojima su
ivjeli i Srbi i Muslimani,poput ohodor-Mahale.1399 Otpor Muslimana pruala
je uglavnom pjeadija koncentrisana u Donjem Polju i ukovcu. Srpske snage
su krenule zauzimati dio po dio grada Foe, ukljuujui bolnicu i zatvorski
objekat KP dom.1400 Mnogi civili su se za
vrijeme sukoba sakrili ili otili iz Foe.1401 Mnogi Muslimani koji su se skrivali
rijeili su se linog naoruanja kako ne bi mogli biti optueni za uestvovanje u
sukobu.
Srpskim snagama je trebala priblino sedmica dana da zauzmu grad Fou i
jo priblino deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad optinom
Foa.1402
U tom vojnom napadu ranjeno je mnogo civila, uglavnom Muslimana, i mnogi
Muslimani su zbog tog napada otili iz grada.1403 Tokom borbe za kontrolu
nad gradom kao i nakon to je grad zauzet, srpski vojnici su sistematski
razarali muslimanske etvrti. Tokom borbi u gradu, paljene
su i srpske kue.1404
628. Nakon to su Srbi zauzeli Fou, u njoj je bio znatan broj srpskih vojnika i
srpskih paravojnih formacija, a napad na civilno stanovnitvo muslimanske
nacionalnosti nastavio se. Dana 14. ili 15. aprila 1992. ili priblino tih datuma,
u centru Foe uhapeno je vie Muslimana i nekoliko Srba. Dok je Srbima
nakon nekoliko sati bilo doputeno da
se vrate kuama, Muslimani su zadrani u pritvoru.1405
Izmeu 14. i 17. aprila 1992. godine, lokalni pripadnici paravojnih formacija
uhapsili su i zatoili civile Muslimane iz drugih dijelova grada Foe, meu
kojima i nekoliko ljekara i zdravstvenih radnika iz foanske bolnice, u vojnim
skladitima TO-a u Livadama [C13.11].1406 Tokom hapenja,
srpski vojnici i vojna policija su teko premlatili i nanijeli povrede
nekolicini zatoenika.1407 Dana 17. aprila, svi mukarci civili muslimanske
nacionalnosti zatoeni u Livadama prebaeni su u KP dom [C13.8].1408
629. Tokom aprila i maja 1992., Muslimani u stambenim objektima u Foi
zapravo su bili u kunom pritvoru, bilo zbog toga to su se u njima skrivali bilo
zbog toga to su im to naredili srpski vojnici.1409 Srpska vojska je koristila
zgrade poznate pod imenima Planika i andal kao privremene zatoenike
centre.1410
Postavljeni su vojni punktovi na kojima se kontrolisao ulaz u Fou i okolna
sela, te izlaz iz njih.1411 Krizni tab je naredio Muslimanima da predaju
oruje, a Srbima je bilo dozvoljeno da svoje zadre.1412 Srpska vojna policija
i vojnici su vrili pretres muslimanskih domainstava u
73
GENOCID U FOI 1992. 1995.
74
GENOCID U FOI 1992. 1995.
75
GENOCID U FOI 1992. 1995.
76
GENOCID U FOI 1992. 1995.
77
GENOCID U FOI 1992. 1995.
straara i ljudi koji su izvana doli u logor. Neki od njih su bili tako estoko
premlaeni da danima nisu mogli hodati. Postupci koji su za posljedicu imali
premlaivanje ili boravak u samicama ukljuivali su pokuaje da se dobije
dodatna hrana, pokuaje da se doe do tople vode,
pokuaje meusobne komunikacije, komunikacije sa straarima ili
vanjskim svijetom.1473 Drugi zatoenici su mogli da uju krikove i jauke onih
koje su tukli, pa se tako irio strah meu svim zatoenicima.1474 Budui da
nisu mogli utvrditi nikakav kriterij po kojem se vrio izbor za ispitivanje, mnogi
zatoeni Muslimani ivjeli su u stalnom strahu da e njih sljedee odvesti i
tako prema njima postupiti.1475 Dio
zatoenika su iz KP doma odvodili na prisilni rad.1476
U periodu od 28. juna do 5. jula 1992., srpski straari su u KP domu [B7.1]
ubili 36 Muslimana s podruja Foe.1477
U masovnoj grobnici na planini Malui, optina Foa, pronaena su i
ekshumirana jo 62 lea. Ti leevi su bili mukog pola i obueni u civilnu
odjeu, a za vie njih je utvreno da je rije o leevima Muslimana. Gotovo
svima su bili vezani udovi, a otkrie velikog broja ahura od municije ispaljene
iz pjeadijskog naoruanja u blizini te grobnice pokazuje da su te osobe
ubijene na toj lokaciji [B7.1].1478 Vijee zakljuuje da su ti ljudi
bili civili Muslimani koji su bili u zatoenitvu u vrijeme kada su ubijeni.
Dana 17. ili 18. septembra 1992. ili priblino tih datuma, iz KP doma je
odvedeno i ubijeno jo najmanje 35 zatoenih osoba.1479
648. Osim u gorepomenutim objektima, srpske vlasti su 1992. godine civile
preteno muslimanske i hrvatske nacionalnosti drale zatoene u sljedeih
dvanaest zatoenikih centara u toj optini: u bolnici u Foi [C13.7], u
policijskoj stanici u Miljevini [C13.10], na Brionima [C13.12], u kui
Slobodana Matovia [C13.13], u kaznionici u Veleevu [C13.14], u osnovnoj
koli Brod na Drini [C13.17], u vojnom skladitu u ohodor Mahali
[C13.18], u jednoj muslimanskoj kui u Trnovai [C13.19], u kui Muniba
Hodia [C13.21], na Presjeci kod Ustikoline [C13.22], u stanu Asima Danka
u mjestu Donde Polje [C13.23], kao i u kuama u selu ievo [C13.24].1480
649. U poetku je na snazi bilo vojno nareenje kojim se graanima
zabranjivalo da odu iz Foe. Meutim, veina muslimanskog civilnog
stanovnitva je na kraju bila prisiljena da napusti tu optinu.1481 U maju 1992.
godine organizovani su autobusi koji su odvozili civile iz grada, a dio
Muslimana iz Foe, uglavnom ene i djeca, odveden je oko 13. avgusta 1992.
godine u Roaje u Crnoj Gori.1482 Dana 23. oktobra, grupa ena i
djece iz te optine transportovana je, nakon jednomjesenog zatoenitva u
sportskoj dvorani Partizan [C13.4], autobusom u Gorade.1483
Mnogi Muslimani su otili iz te optine, strahujui za svoju bezbjednost. Da bi
otili, morali su pribaviti potvrdu lokalne policije i potpisati formular kojim svu
imovinu u svom posjedu prepisuju na republiku bosanskih Srba.1484
650. Grupe zatoenih osoba su prebacivane iz KP doma u druge logore u
Bosni i Hercegovini.1485 Osim toga, zatoenici su iz KP doma odvoeni na
razmjene.1486
78
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Dana 30. avgusta 1992. ili priblino tog datuma, jedna grupa od oko 55
mukaraca odvedena je na razmjenu u Crnu Goru, ali je jedan srpski vojnik u
Nikiu, Crna Gora, zaustavio autobus kojim su ih prevozili i grupu poslao
nazad u KP dom.1487 Grupu su tada podijelili u dva dijela, nakon ega je oko
20 mlaih mukaraca odvedeno, moda u Gorade, i niko ih vie nikad nije
vidio. Preostalih 35 mukaraca odvedeno je na razmjenu u Roaje u Crnoj
Gori.1488
651. Uslijed gore opisanih dogaaja, izbrisani su svi tragovi muslimanskog
prisustva i kulture u Foi.1489 U januaru 1994. srpske vlasti su svoju potpunu
pobjedu sticanje premoi nad Muslimanima krunisale mijenjanjem imena
Foa u Srbinje.1490
U jesen 1994., optueni Momilo Krajinik se obratio skupu u gradu Foi i
zahvalio im to su stvorili pravi srpski grad i sprijeili da postane druga
Meka.1491
652. Vijee zakljuuje da su srpske snage u periodu od aprila do jula 1992. u
optini Foa ubile vie od 192 osobe, uglavnom muslimanske nacionalnosti.
Do kraja aprila
1992., srpske snage su preuzele kontrolu nad gradom i optinom Foa.
Srpske snage su potom napale mnoga muslimanska sela, sistematski su
kupile i zatvarale civile Muslimane, palile i razarale preteno muslimansku
imovinu, te poruile nekoliko damija u gradu i optini Foa. Ubijeni su mnogi
civili Muslimani.1492
Civili muslimanske i hrvatske nacionalnosti bili su zatoeni u tekim uslovima u
devetnaest zatoenikih centara. Muslimanke su redovno silovane ili
seksualno zlostavljane i drane u zatoenitvu u privatnim kuama. U KP
domu je bilo izmeu 350 i 500 zatoenih, a u ljeto 1992. taj broj je ponekad
premaivao 500. Straari i ljudi koji su spolja ulazili u logor surovo su
zlostavljali zatoenike. Dio zatoenika u KP domu je
odvoen na prisilni rad. Vijee zakljuuje da su u KP domu ubijena ukupno
133 zatoenika.
653. Vijee nadalje zakljuuje da su mnogi Muslimani otili iz te optine iz
straha za svoju bezbjednost. Od maja 1992. organizovani su autobusi koji su
odvozili civile iz grada. Da bi otili, morali su prepisati svoju imovinu na
republiku bosanskih Srba.
Dana 13. avgusta ili priblino tog datuma, dio Muslimana iz Foe, uglavnom
ene i djeca, odveden je u Roaje, Crna Gora. Drugi su prebaeni na
muslimansku teritoriju, na primjer, dio zatoenih je 23. oktobra 1992.
autobusom odvezen u Gorade.
79
GENOCID U FOI 1992. 1995.
80
GENOCID U FOI 1992. 1995.
1404 Presuene injenice 416-19, 421; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 469, 474, 484, 486-7; orevi, T.
18076-8.
1405 Presuene injenice 370, 401, 435-6. 1406 Presuene injenice 434,
437; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str. 463-4, 471-2, 474-5, 506.
1407 Presuene injenice 426-8, 438; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 479-80.
1408 Presuene injenice 467; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str.
480-1.
1409 Presuena injenica 408. 1410 Presuena injenica 409. 1411
Presuena injenica 411.
1412 Presuene injenice 354, 414; P701 (izjava svjedoka 558), str. 2.
1413 Presuena injenica 412.
1414 Presuena injenice 413.
1415 Presuena injenica 415.
1416 Presuena injenica 371.
1417 Presuena injenica 372.
1418 Presuene injenice 376, 443.
1419 Presuene injenice 578-9.
1420 Presuene injenice 422-4; Riedlmayer, T. 13303-6; P732
(Riedlmayerov izvjetaj), dodatak 2.1; P732.C
(Riedlmayerov transkript), str. 23801-2; P696 (transkript iskaza svjedoka 577),
str. 469, 474, 484, 486-7.
1421 Presuena injenica 373.
1422 Presuene injenice 374-5.
1423 Presuena injenica 388.
1424 Presuena injenica 389.
1425 Presuene injenice 394, 430.
1426 Presuena injenica 395.
1427 Presuena injenica 396.
1428 Presuena injenica 390.
1429 Presuene injenice 391, 430.
1430 Presuena injenica 392.
1431 Presuena injenica 429.
1432 P701 (izjava svjedoka 558), str. 3-4.
1433 P701 (izjava svjedoka 558), str. 4-6.
1434 Presuene injenice 397, 594-5; P694 (izjava svjedoka 295), str. 2-4;
P694.A (izjava svjedoka 295), str. 2.
1435 Presuene injenice 398-9; P694 (izjava svjedoka 295), str. 2.
1436 Presuene injenice 400, 431, 595; P694 (izjava svjedoka 295), str. 3-4.
1437 Presuene injenice 595-7.
1438 Presuena injenica 605; P694 (izjava svjedoka 295), str. 2, 5-6; P694.A
(izjava svjedoka 295), str. 2.
1439 P694 (izjava svjedoka 295), str. 4, 6-9; P694.A (izjava svjedoka 295), str.
2; Maleevi, T. 16125.
1440 Presuene injenice 377, 432-3, 439, 448, 469, 476; svjedok 68, T.
81
GENOCID U FOI 1992. 1995.
14876.
1441 Presuena injenica 387.
1442 Presuene injenice 378, 463, 478.
1443 Presuene injenice 379, 382-3, 455; P694 (izjava svjedoka 295), str. 7,
9-10, 13.
1444 Presuena injenica 384.
1445 Presuene injenice 380, 385, 450, 453-4, 457.
1446 Presuene injenice 451-2.
1447 Presuene injenice 381, 386, 456, 581-4, 589-91, 593, 606-8; P694
(izjava svjedoka 295), str. 10-12.
1448 Presuene injenice 458-9, 585-8; Maleevi, T. 16125.
1449 P694 (izjava svjedoka 295), str. 13.
1450 Presuene injenice 461, 599-601; P694 (izjava svjedoka 295), str. 4-16;
P694.A (izjava svjedoka 295), str. 2.
1451 Presuene injenice 462, 470; svjedok 280, T. 12979.
1452 Presuena injenica 471; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10; P808
(izjava svjedoka 68), str. 3.
1453 Presuena injenica 477; P823, separator 2 (Zahtjev Taktike grupe
Foa, 8. maj 1992.).
1454 Presuena injenica 479.
1455 Presuene injenice 472, 487-8.
1456 Presuena injenica 473.
1457 Presuena injenica 486; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10; P808
(izjava svjedoka 68), str. 3.
1458 Presuene injenice 467, 490, 492; P696 (transkript iskaza svjedoka
577), str. 476-80, 507.
1459 Presuena injenica 491.
1460 Presuene injenice 493, 502-3; P807 (izjava svjedoka 68), str. 6; P808
(izjava svjedoka 68), str. 5-6.
1461 Presuena injenica 496; P823, separator 5 (Odluka predsjednitva
bosanskih Srba); P454 (Rjeenje o imenovanju
upravnika KP doma, 17. juli 1992.).
1462 Presuene injenice 497, 578-9.
1463 Presuene injenice 508-9.
1464 Presuene injenice 498, 500.
1465 Presuene injenice 499, 507; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str.
497-8; P823, separator 3 (Potvrda Kriznog
taba Foa, 7. juli 1992.).
1466 Presuena injenica 501.
1467 Presuena injenica 504.
1468 Presuena injenica 505.
1469 Presuena injenica 506.
1470 Presuene injenice 465, 510-20, 527-9; orevi, T. 18084, 18087,
18106, 18131-3; P807 (izjava svjedoka 68), str.
6.
1471 Presuene injenice 521-6.
82
GENOCID U FOI 1992. 1995.
1472 Presuena injenica 483; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10; P808
(izjava svjedoka), str. 3.
1473 Presuene injenice 466, 474, 484, 494-5, 532-6, 545-52, 555-7, 559-60,
562-3; P807 (izjava svjedoka 68), str. 5, 10;
P808 (izjava svjedoka 68), str. 3; P809 (izjava svjedoka 68), str. 2; P810
(izjava svjedoka 68, Ispravke na pismeni
dokazni materijal za svedoka); svjedok 68, T. 14875.
1474 Presuene injenice 475, 485, 530.
1475 Presuena injenica 531.
1476 Presuene injenice 431, 464.
1477 Presuene injenice 537-44, 553-4, 558, 565-6, 568; P807 (izjava
svjedoka 68), str. 7-9; P808 (izjava svjedoka 68),
str. 3-4; P810 (svjedok 68, Ispravke na pismeni dokazni materijal za svedoka).
1478 P943.T (Zapisnik Kantonalnog suda u Sarajevu o ekshumaciji, 9. juni
2001.), str. 3-18.
1479 Presuene injenice 561, 564, 567, 572, 575-7.
1480 Maleevi T. 16125-6, 16136-41.
1481 Presuena injenica 440.
1482 Presuena injenica 441.
1483 Presuena injenica 442.
1484 Presuena injenica 410; P696 (transkript iskaza svjedoka 577), str.
485-6, 488-9, 491, 493-5.
1485 Presuena injenica 570.
1486 Presuena injenica 571.
1487 Presuena injenica 573.
1488 Presuena injenica 574.
1489 Presuena injenica 446.
1490 Presuena injenica 447.
1491 P855 (transkript Krajinikovog obraanja masi u Foi, 1994).
1492 Presuena injenica 445.
1493 P954 (popis stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, april
1995.), str. 112-15.
1494 P502 (izjava svjedoka 3), str. 4.
1495 P910.A (izjava svjedoka 79), str. 6; P857 (Tokain izvjetaj).
1496 P910.A (izjava svjedoka 79), str. 5-6, 9; P910 (transkript iskaza svjedoka
79), str. 27758-63; P502.B (izjava svjedoka
3), str. 2; P502 (izjava svjedoka 3), str. 4.
83
GENOCID U FOI 1992. 1995.
84
GENOCID U FOI 1992. 1995.
FOCANSKA SRAMOTA
Jasko Gazdi iz Foe bio je pripadnik tzv Vojske Republike Srpske u Foi. Sud
BiH je prvostepenom presudom 9. novembra 2012. osudio Jaska Gazdia na
17 godina zatvora zbog silovanja foanskih Bonjakinja.
85
GENOCID U FOI 1992. 1995.
86
GENOCID U FOI 1992. 1995.
87
GENOCID U FOI 1992. 1995.
88
GENOCID U FOI 1992. 1995.
89
GENOCID U FOI 1992. 1995.
s
Foanski muzej kad e postaviti postavku Genocid na bonjacima Foe
1992. 1995. i Genocid na bonjacima Foe 1941. 1945. ?
90
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Zloinac na slobodi
91
GENOCID U FOI 1992. 1995.
92
GENOCID U FOI 1992. 1995.
93
GENOCID U FOI 1992. 1995.
fotografije:internet/facebook/inbox/flickr ekranportal13/focanskidani/fb
PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara
Foa Genocid u Foi (dokumenti)
94
GENOCID U FOI 1992. 1995.
95
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Krizni tab Srpske optine Foa formirao je i prijeki sud, u iji sastav su uli:
Vojislav Maksimovi, Velibor Ostoji, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz
Foe), Lela Mili (sudija bivi savjetnik u Skuptini Bosne i Hercegovine) i
Slobo Starovi (automehaniar iz Automoto drutva Foa). Taj sud je mnoge
Bonjake osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
174 Isto, inv. br. 2-571.
Od poetka januara 1992. SDS je neprestano vrila blokadu, naroito
optinskih i upravnih organa. Ta je aktivnost bila posebno izraena kod SDS
Foe, to je rezultiralo njihovim naputanjem optinske Skuptine. Naime,
odbornici SDS-a Foa su na sastanku, odranom 8. januara 1992,
jednoglasno odluili da ne prisustvuju sedmoj, redovnoj sjednici Skuptine
optine Foa, zakazanoj za 9. 01. 1992.. U vezi sa tim, oni su naveli est
razloga, meu kojima i oekivanje konane i konkretne odluke Skuptine
srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja je usljedila 9. januara, donoenjem
Deklaracije o proglaenju kolaboracionistike Republike srpskog naroda.
(AIIZ, inv. br. 3-1082/13, Srpska demokratska stranka BiH, Optinski odbor
SDS-a Foa, Br. 167/92, Foa, 9. januara 1992, Zakljuci sa sjednice Kluba
odbornika SDS-a Foa; AIIZ, inv. br. 2-2235, Transkript razgovora V. V. sa \.
96
GENOCID U FOI 1992. 1995.
M.).
-
97
GENOCID U FOI 1992. 1995.
98
GENOCID U FOI 1992. 1995.
posebno konzervirane.
73 Isto.
74 AIIZ, inv. br. 3-309.
75 Dnevni izvjetaj, br. 82, 15. juli 1992.
Naoruavanje Srba na podruju Foe je, prema raspoloivim podacima,
posebno aktuelizirano tokom 1990. Iz tog perioda sauvan je spisak od 35
Srba (sadri lina imena, imena oeva i prezimena, godinu roenja, vrstu i broj
oruja sa godinom proizvodnje), koji su 6.jula 1990. dobili razne vrste
oruja.65 Pored svih vrsta puaka (M-48, automatske i poluautomatske) Srbi
su dobili i pukomitraljeze M-53, zatim pukomitraljeze arac i minobacae
od 60 mm. Interesantno je istai da su tada i tri Srpkinje dobile oruje.66
65 AIIZ, inv. br. 2-746. To oruje je vjerovatno dobijeno od JNA iako se u
pomenutom dokumentu to ne navodi.
66 Isto. To su slijedee Srpkinje: Skakavac (Milana) Vesna, roena 1975.
(dobila je puku M-48, br. 55290); Kova (Save) Anelka, roena 1926. (dobila
je puku M-48, br. 12805) i Simovi (Milorada) Stoja, roena 1956. (dobila je
puku M-48, br. 62818).
Podgoriki i Uiki korpus inili su Operativnu grupu, na elu sa generalom
Jevremom Cokiem (naelnik taba bio je general Pavle Strugar). Komanda
OG bila je u Trebinju, a Uikog korpusa u Nevesinju. Komandant Uikog
korpusa 1991. bio je general Milan Torbica (AIIZ, inv. br. 2-5325 i 2-2130).
Uiki korpus je poetkom 1992. dislociran na podruje Foe, Gorada,
Viegrada i Bratunca, sa komandom u Viegradu. Dunost komandanta od
Milana Torbice preuzeo je general Ojdani, a Torbica je, umjesto generala
Ratka Mladia, imenovan za komandanta Kninskog korpusa (AIIZ, inv. br. 2-
5325).
99
GENOCID U FOI 1992. 1995.
100
GENOCID U FOI 1992. 1995.
101
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kapetan Boro Milkovi je, poslije prijema kod generala urevca, u januaru
1992. na Niiima (u oblinjem mjestu Bukva) obuavao srpske dobrovoljce
(etnike jedinice). Cijeli februar 1992. on je obuavao jedan broj Srba (400) iz
Foe u kasarni u Kalinoviku. Teite obuke bilo je na minobacaima od 82 i
120 mm. Nakon obuke polaznici su izvrili gaanje zoljom i osom.198
198 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3. Srpska oruana
jedinica iz Foe (oko 400-500 ljudi) se u toku marta 1992. nalazila na obuci u
garnizonu Kalinovik (AIIZ, inv. br. 3-1173, Srpska skuptina optine Foa
Generaltabu JNA, na linost generalpukovnika Blagoja Adia, Foa, 17.
marta 1992.).
102
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Krajem 1991. i poetkom 1992. JNA je prije napada na Fou zauzela sve bitne
strateke take, posebno gdje su preteno ivjeli Srbi. Istovremeno je
kamionima izvukla teko naoruanje i municiju iz grada i postavila ga na
strateki vana mjesta. Najvei dio tog ljudstva (u maskirnim uniformama i
dobro naoruani) i jako puno naoruanja JNA je dislocirala na planinu
Zabrana i u blizini planinarskog i lovakog doma gdje su pripadnici SDS-a
esto odravali sastanke, kojima su, pored Velibora Ostojia, prisustvovali i
zloinci Radovan Karadi i Biljana Plavi.314
314 AIIZ, inv. br. 3-1259.
104
GENOCID U FOI 1992. 1995.
105
GENOCID U FOI 1992. 1995.
106
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U toku 13. aprila 1992. iz Srbije je prema Vlasenici upuen veliki kontingent
jedinica JNA. Istoga su dana helikopteri JNA dovozili ljudstvo, vojnu opremu i
sredstva u srpska sela na podruju optine Viegrad, radi napada na grad.
107
GENOCID U FOI 1992. 1995.
108
GENOCID U FOI 1992. 1995.
109
GENOCID U FOI 1992. 1995.
VIDEO DOKUMENTI
Foca otisci 15. godina poslije
Foa, 2011. SILOVANE BONJAKINJE
tuna pria djevojice silovane kada je imala 12. godina
FOA svjedok genocida 1992.
pria srbina iz Foe o genocidu u Foi.
koncentracioni logori u Foi 1992
Foa most stradanja
govori Nisveta Skejovic, poetesa
genocid nad bonjacima
Haki tribunal i zloini u BiH FOA
********
110
GENOCID U FOI 1992. 1995.
111
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa
ohodar Mahala
Lagumdija je objasnio da je zatieni svjedok C-1 ula u bolnici da je
poinilac ubistava u ohodor Mahali u optini Foa Radoman Fundup, ali ga u
sudnici nije mogla prepoznati.
Prema optunici, Fundup je uestvovao u ubistvima dvoje djece i pet odraslih
osoba, te ranjavanju jedne ene u ohodor Mahali, prenosi Birn.
Iskazi svjedoka ozbiljno su doveli u sumnju sve navode optunice o ovim
ubistvima, rekao je Lagumdija.
112
GENOCID U FOI 1992. 1995.
izvor:Birn
**********
priredio:Kenan Sara
113
GENOCID U FOI 1992. 1995.
114
GENOCID U FOI 1992. 1995.
116
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Braa Bio, koji su tada bili maloljetni, ispriali su kako su krajem maja ili
poetkom juna 1992. godine u njihovu kuu dola dva vojnika, od kojih je
jedan imao svezanu maramu oko glave, te su ih zajedno s Feridom Hodiem
odveli do obale rijeke Drine, gdje im je reeno da siu niz otru nizbrdicu.
Na ulici su bila dva lica Fundup Radoman i taj meni nepoznat ovjek.
Radoman je repetirao puku. Sjeam se da sam uo brata i Ferida da plau
kazao je Selvedin, dodavi da je od podstanarke uo za ime Radomana
Fundupa.
Njegov brat Edin se prisjetio da mu je ostalo upeatljivo kada se iz pravca
nebodera zauo enski glas koji je govorio: Radomane, ta to radi? Pusti tu
nevinu djecu. Prema rijeima svjedoka, vojnik s trakom se okrenuo i nastala
je tiina, a onda su bili puteni.
Svjedoei u svoju korist, optueni je kazao da je uesnik u deavanjima u
ohodor Mahali njegov roak Danilo Fundup.
Uesnik u ovom dogaaju je moj neki dalji roak. Smatrao sam da e sam
doi, ali od tog nita nije bilo izjavio je Fundup, istaknuvi da je saznao da se
uvaenom gospodinu ne ide u zatvor.
117
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Pozivanje na ubistva
On je svjedoio da je 10. juna 1992. godine bio na sahrani u ohodor Mahali,
nakon koje je otiao u kuu pokojnika. Tu je, kako je naveo, bio i Danilo
Fundup, te izvjesni Radislav Radovi, obojica naoruani.
Njegov roak je, prema rijeima optuenog, pozivao ljude da idu dole da
biju, nakon ega mu je optueni rekao da sjedne, a on je zajedno sa
Radoviem otiao iz kue. Fundup se prisjetio da je nakon toga zauo rafale i
zakljuio da je to to.
On je izjavio da mu nita nije poznato kada je u pitanju druga taka optunice,
u kojoj je navedeno da je zlostavljao civile.
118
GENOCID U FOI 1992. 1995.
119
GENOCID U FOI 1992. 1995.
120
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
121
GENOCID U FOI 1992. 1995.
122
GENOCID U FOI 1992. 1995.
123
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Tik uz teniske terene u Nikiu, tri groba zarasla u iblje. Hasan, Ferida i Sena
Klapuh, jedva se od teine palog granja naziru imena. Davno ostavljeno
cvijee i korov koji skriva grobove ne govore da se radi o rtvama posljednjeg
rata. ,,Proem ponekad tuda i sklonim ono granje, kae Mehmed Hodi
Meho, bivi grobar, u penziji. ,,Ja sam ih sahranio. erku u sredinu, a njih
dvoje sa strane. Sad vidim da je redosljed promijenjen, stoji da je Sena, erka,
sa desne strane. A nije. IPAK RATNI ZLOIN: Trolanu porodicu Klapuh su
petorica specijalaca Vojske Republike Srpske 1992. godine ubili na teritoriji
Crne Gore. Hasan je, kako se navodi u knjizi Kobna sloboda ekija
Radonia, bio ekonomista i dugogodinji zamjenik upravnika KP doma u
Foi, Ferida nije radila, dok je njihova tridesetogodinja erka Sena tek
diplomirala na graevinskom fakultetu. Za njihovo ubistvo, o emu je Monitor
ve pisao, optueni su Janko Janji (25), Zoran Vukovi (37), Radomir Kova
(31), Zoran Simovi (28) i Vidoje Golubi, pripadnici ,,Srpske Republike Bosne
i Hercegovine specijalnog odreda ,,Dragan Nikoli.
124
GENOCID U FOI 1992. 1995.
125
GENOCID U FOI 1992. 1995.
126
GENOCID U FOI 1992. 1995.
fotografije:facebook PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara
127
GENOCID U FOI 1992. 1995.
128
GENOCID U FOI 1992. 1995.
129
GENOCID U FOI 1992. 1995.
130
GENOCID U FOI 1992. 1995.
nadvirivali nad plitki grob, starija je ena glasno ridala, a u hladu iza nje sjedila
su dvojica policajaca sa dvoglavim orlovima na plavim apkama. Paunci su
danas u Republici Srpskoj. Ubice jo uvijek slobodno hodaju Foom,
udaljenom tek nekih desetak kilometara.
Le je bio zamotan u deku u kojoj je i pokopana, tanije pokrivena zemljom i
ostavljena u nadi da je ivotinje nee iskopati. Kao i leevi trojice mukaraca
ukopanih prekoputa. Preivjeli svjedoci kau da je leeve pokopao Mate
Burilo, komsija. Govorili su tiho i ispod glasa, bacajui nepovjerljive poglede
prema policajcima, i Slobodanu krbi, lanu Komisije za nestale RS, koji se
etkao okolo, govorei preglasno, gestikulirajui presnano i neprirodno, kao
da eli oskrnaviti grobove njemu nepoznatih ljudi. Za njega je to bio posao,
kao i dvojici policajaca IPTFa, jednom u francuskoj, drugom u nigerijskoj
uniformi. Tog je dana, samo tu u tom mjestu, iskopano devetero ljudi; najmlai
je roen 1942.
(Emir SULJAGIC .Dani,28. april 2000.)
fotografije:internet
priredio:Kenan Sara
131
GENOCID U FOI 1992. 1995.
132
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Futy u brijanici
(Sinan Gudevi, Novosti,03.03. 2015.)
133
GENOCID U FOI 1992. 1995.
134
GENOCID U FOI 1992. 1995.
135
GENOCID U FOI 1992. 1995.
136
GENOCID U FOI 1992. 1995.
musliman, svi smo bili prava braa, Hodi je uz ostale blesarije stalno
ponavljao.
Sluajui ovakve glupe bajke, ne samo njega nego i velikog broja dananjih
bonjakih mudraca, ovjek se mora upitati zar su ti novi predstavnici
bosansko-hercegovakih muslimana djeca Mee Selimovia koja boluje od
masovne amnezije, pa je zaboravila da ovo nije prvi velikosrpski genocid nad
muslimanima i drugim ne-srpskim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini, a
posebno u Foi?
Zar su zbilja zaboravili onaj prvi genocid koji su 1941. izvrili etnici pod
komandom prote Vasilija Joviia, a pod pokroviteljstvom vojne komande
faistike Italije, kojeg je u svojoj knjizi vrlo detaljno opisao otac njihove nove
bonjake nacije, bivi Titin pukovnik ozne, beg Adil Zulfikarpai ? Jesu li
ve zaboravili i ovaj drugi kojeg su pod pokroviteljstvom armije bratstva i
jedinstva JNA, izvrili sinovi i unuci onih istih krvavih etnika Vase Joviia,
Sergija Mastilovia i drugih s kojima su eto preko 50 godina tako idilino ivjeli
u bratskoj ljubavi ?
Sudei prema onome to danas piu i govore bosansko-hercegovaki
muslimanski politiari, kako oni na vlasti tako i oni u tobonjoj oporbi,
moramo doi do zakljuka da oni jesu sve to zaboravili. Pa bi bilo suvino
pitati koliko e jo pokolja trebati da se ta jadna, glupa i dezorijentirana raja
konano opameti?
A za neopisive grozote koje su u ime srpstva izvrili ovi sadistiki monstrumi
dobili su slijedee kazne:
Zoran Vukovi je osuen na 12 godina zatvora iz kojeg je puten na slobodu
samo 3 godine kasnije.
Radomir Kova osuen je na 20 godina, a ve je i on sigurno na slobodi.
Njihov kolovoa, Dragoljub Kunarac osuen je na 28 godina, a sigurno e i on
uskoro na slobodu.
Eto, to je pravda koju dijeli haaki tribunal.
( Zvonimir Doen, radio Toronto,nedjelja 13. studenog 2011.)
izvor:internet
priredio:Kenan Sara
137
GENOCID U FOI 1992. 1995.
138
GENOCID U FOI 1992. 1995.
139
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ferida Klapuh
Pred Novu godinu, u veernjim satima 25. decembra, na graninom prijelazu Kotroman,
prilikom ulaska u Srbiju iz Bosne i Hercegovine, uhapen je bosanskohercegovaki
140
GENOCID U FOI 1992. 1995.
141
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa centar grada, zgrada u kojoj je stanovala porodica Klapuh (oznaena crvenim
pravougaonikom)
izvor:agencije
priredio:Kenan Sara
142
GENOCID U FOI 1992. 1995.
143
GENOCID U FOI 1992. 1995.
preuzeto
sa:https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1099892300050533&set=a.383768558329581.90815.1
00000893193518&type=3&theater
fotografije:flickr ekranportal13
naslov promjenio:Kenan Sara
144
GENOCID U FOI 1992. 1995.
SVJEDOENJA
145
GENOCID U FOI 1992. 1995.
146
GENOCID U FOI 1992. 1995.
147
GENOCID U FOI 1992. 1995.
148
GENOCID U FOI 1992. 1995.
149
GENOCID U FOI 1992. 1995.
150
GENOCID U FOI 1992. 1995.
151
GENOCID U FOI 1992. 1995.
152
GENOCID U FOI 1992. 1995.
153
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Enes Uzunovi, uzorni omladinac, dobar drug, nadasve ljudina zavrio je u KP Domu. Nakon
nekoliko tortura/premlaivanja odveden je na tzv. branje ljiva i tu se gubi svaki trag
154
GENOCID U FOI 1992. 1995.
da
155
GENOCID U FOI 1992. 1995.
156
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
157
GENOCID U FOI 1992. 1995.
158
GENOCID U FOI 1992. 1995.
159
GENOCID U FOI 1992. 1995.
________
160
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Stanovi i kue u koje su zatvarane ene koriteni su kao javne kue kojima su
upravljale grupe vojnika, uglavnom pripadnika paravojnih formacija. ene su
bile podvrgavane stalnim silovanjima i seksualnim zlostavljanjima. Jedno od
takvih mjesta gdje su drane ene i djevojke Muslimanke bio je stan u zgradi
poznatoj pod nazivom Lepa Brena.
U zgradi Lepa Brena je ivio Radomir Kova, koji je imao nadimak Klanfa. Bio
je pripadnik jedinice Dragan Nikoli Vojske Republike Srpske (VRS). S njim je
u stanu ivio i Jago Kosti, takoer vojnik VRS-a.
Zgrada Lepa Brena je u centru grada Foe. Stan Radomira Kovaa je bio na
etvrtom spratu. Djevojke i ene koje je Kova dovodio, ili koje su drugi vojnici
161
GENOCID U FOI 1992. 1995.
162
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Od oko d 30. oktobra 1992. godine, prvih sedam dana, Kova je silovao FWS-
75 svake veeri, a jednom prilikom zajedno sa FWS-87, uz muziku iz Labueg
jezera. U jednoj prilici, Kova je FWS-75 naredio da bude sa izvjesnim Slavom
Ivanoviem. Ona je to odbila, pa je Radomir Kova umjesto nje poslao
maloljetnu A.B. Dok su bile zatoene u ovoj zgradi, FWS-75 i A.B. su
odvedene u jednu kuu u blizini hotela Zelengora. U toj kui su ostale otprilike
15 dana i u tom periodu ih je stalno silovalo 10 do 15 vojnika iz Srbije. Nakon
toga FWS-75 i A.B. su premjetene u jedan stan u naselju Pod Musala. Tamo
su ostale desetak dana. I tamo su bile silovane. Potom ih je Vojkan Jadi
vratio u stan Radomira Kovaa. FWS-87 i A.S. su jo uvijek bile tamo.
Silovanja su se nastavila i nakon povratka u stan Radomira Kovaa. Jednom
prilikom, u periodu izmeu 31. oktobra i 7. novembra 1992. godine FWS-75,
FWS- 87, A.S. i A.B. su bile primorane da skinu svu odjeu i gole pleu na
stolu, dok su ih posmatrali Radomir Kova i Jago Kosti. Jednog jutra
Radomir Kova je najavio da e A.B. prodati izvjesnom Dragecu, a da e
163
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
164
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Miro i Ismo su bili fina arijska raja i nikome zla nisu nanijeli, niti kome naudili.
Vjerovali su da im komije nee nita uiniti , kao i mnogi drugi. Ubijeni su u
stanu, jedan Srbin je ispriao da su ubijeni zbog stana. Ni za grob im se ne
zna. on je rekao da su ukopani negdje u Tekiji.
165
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
166
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Azra potie iz foanske porodice Rikalo, koju je agresija na BiH razorila kao i
grad u kojem je ivjela. Njen otac Zaim, sa braom Huseinom i Midhatom,
uspio je izbjei u Crnu Goru, ali su deportovani nazad i zatoeni u zloglasni
KPD Foa.
167
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Fehim nije samo moj mu, nego i moja snaga, podrka, moj najbolji drug i
ljubav mog ivota. Na brak su uljepale i nau sreu veom uinile kerke, jer
djeca su bereket i najvee bogatstvo dodaje Azra.
168
GENOCID U FOI 1992. 1995.
169
GENOCID U FOI 1992. 1995.
170
GENOCID U FOI 1992. 1995.
171
GENOCID U FOI 1992. 1995.
172
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Radoni je Tuilatvu predao i svoj film Heroj naeg doba u kojem svjedoci
na sasluanju u Sarajevu tvrde da je Pejovi brutalni egzekutor i hapsitelj.
Radoni je tada podsjetio na sluaj iz 1992. godine kada je pobijena porodica
Klapuh u Pluinama.
173
GENOCID U FOI 1992. 1995.
174
GENOCID U FOI 1992. 1995.
175
GENOCID U FOI 1992. 1995.
177
GENOCID U FOI 1992. 1995.
178
GENOCID U FOI 1992. 1995.
odraslih to je ono to pamtim iz tih dana. A onda, treeg jula 1992, pohvatali
su nas srpski vojnici i odveli u Fou, ovako poinje ispovijest jedne od
silovanih ena.
Opisala je ta joj se dalje deavalo: Odveli su nas u sportsku dvoranu
Partizan koja je od SUP-a udaljena svega 30-tak metara. Prostorija u koju su
nas zatvorili bila je prepuna. Broj ena se mijenjao, ali nas je bilo oko
osamdeset. Vie od 40 dana podnosila sam zla i ponienja od kojih se nikad
neu oporaviti. Da li je to bila nesrea ili Boija kazna? Ne znam To to sam
preivjela gore je od smrti.Izgubila sam sve. Broj mojih ponienja, broj jo
uvijek ivih rana, ne mogu nikome kazati jer je prevelik.
Sjea se prvog silovanja: Dragan Zelenovi me je udario kundakom po glavi.
Pala sam bez svijesti. Kad sam dola sebi vidjela sam da mi je odjea
pocijepana. Silovao me je, a onda je bio uporan da mi noem na grudima
istetovira krsta!
Ispriala je da su je odvodili nou sa jo nekoliko djevojaka u stanove gdje su
ih grupe srpskih vojnika silovale satima. Ni to im nije bilo dovoljno pa su stalno
izmiljali nove naine iivljavanja i poniavanja svojih rtava. Ova djevojka za
ono to je proivjela najvie tereti Dragana Gagovia koji je u to vrijeme
bio prvi ovjek foanske milicije. Nju lino je, izjavila je, Gagovi vodio u
stanove Muniba Kovaevia I Dafera Zupevia. U Daferovom stanu bila je
Borka, njegova supruga, koja se sa etnicima bavila crnim nonim radnjama.
Denana Karup-Druko
179
GENOCID U FOI 1992. 1995.
180
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Dok je silovao ovu nesretnu djevojku Vukovi joj je grizao bradavice. Grudi su
joj krvarile. Uao je sljedei i nastavio je muiti, tipajui joj grudi. Od bolova
se onesvijestila
Samo nekoliko dana kasnije, ova ista djevojka ponovo je bila rtva grupnog
silovanja: Zelenovi je sa grupom vojnika odveo u neku kuu u blizini dvorane
Partizan. Silovali su je i tjerali da gleda kako siluju druge djevojke. Tog 23.
jula 1992, Zelenovi joj je rekao: Izrodit e dobru srpsku djecu. Istu no,
nakon to su je vratili u Partizan po nju su doli Janko Janji i Zoran Vukovi
i opet je silovali
Zbog onoga to je preivjela ova djevojka nikad nee moi imati djecu.
Denana Karup-Druko
181
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kad smo tamo doli izaao je aga i izveo R.K i A. Doveo nas je na sprat da
poistimo sobu gdje emo spavati. Mi smo pospremile i stavile spuve. Kasnije
dolazi etnik Nikola Bri-Roo i odvodi me u jednu sobu i siluje me.
182
GENOCID U FOI 1992. 1995.
183
GENOCID U FOI 1992. 1995.
184
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Sa teritoriji opine Foa spomenute su slijedee osobe kao rtve genocida ili
kao rtve torture (premlaivanja,silovanja i drugih zlostavljanja):
185
GENOCID U FOI 1992. 1995.
186
GENOCID U FOI 1992. 1995.
187
GENOCID U FOI 1992. 1995.
II
A REFUGEE FROM FOCA
DURING THE BATTLE of Foa most of the Muslims were gathered in the
section of the town known as Donje Polje. There was a Serbian sniper position
above the barbershop. At one point Rade Elez called upon the Muslims in the
fishermen's section of town to surrender. He used the megaphone on top of
the tavern known as the Fisherman's Restaurant. A number of people
surrendered and when they did the Chetniks lined them up and drove them
into Foca's prison. The son of Asim Gogalija, whom I knew, was among the
prisoners. After three or four days of fighting Foca fell.
It was then that I heard the Chetniks took the Isanovic family for a medical
examination and when they reached the hospital they killed them. Durak
Saban was staying with us in our house at this time. When there was a lull in
the battle he would go out and gather up people's belongings so they would
not be lost. It is for this reason that Milanovic, the police official from Gradinic
who lived beside the dam at Gornje Polje, had Saban hauled off to the prison.
Saban had seen how the Chetniks were looting people's homes. He had also
seen how Asim Hadiahmetovics store had been looted. Hadziahmetovic
had already fled.
I saw how twenty Chemiks crossed the meadow above the prison and set
Hadiahmetovic's house on fire. This was the beginning of the burning of
Muslim Foa. I watched as they burned Hasan Pilavs apartment. He was the
director of the sawmill. I saw them burn the houses of many Muslims in Alada
and Donje Polje. When Radio Foa fell into Serbian hands, Velibor Ostojic
declared over the radio that the township of Foa was Serbian. He said that
Muslims would no longer be permitted to live in Foa. And he added that every
Serbian woman would have to bear seven children.
188
GENOCID U FOI 1992. 1995.
I also saw three young Serbian men break into and rob the apartment of Reuf
Tafra, the director of Foa's medical center. I heard that during their first
attack the Chemiks killed ten young Muslim men from the families of
Djuderija, Silajdi, and Vojevi.They were all from the village of Susjeno.
The Chemiks claimed they had killed ten Ustaa, not ten Muslims. Using the
Fisherman's Restaurant as their base, Serbian snipers killed people
throughout the Surkovac area. Mter one Serb was shot they took revenge on
the entire area.
They set fire to the Emperor's Mosque and danced the kolo. They sang, Well,
men, shall we build a church in the center of Foca!6)
III
A REFUGEE FROM THE VILLAGE OF KOSMAN
THE VILLAGE OF KOSMAN is an hour's walk from the village of Perovii. A
Chetnik group led by Ratomir Mastilovi took twelve people away from our
village. Mastilovi's unit included Tihomir Aimovi, Zeljko Majdov, Radmilo
and Sreta Mijovi, Luka Tomovi, Zdravko and Milenko Pavlovi, Mile Majdov,
Djoko Vukovi, and Ljubo Kavocevi. The people they abducted were from
the Lagarija family. This included Nazif, Abida, Salih, Fadil, Semso,
Ibro, Ekrem, and Serif From the Vejo family they abducted Fehim,
Hasib, and Nermin. They also took away the Albanian called Halim. None of
these people came back.
The same Chetnik group crammed a large group from our village into Meca
Deleuta's house. I know that from the Deleuta family there was Mesa, Latif,
Umija, Safet, Musan, and Mulija. Salima and Pasa from the Vejo family
and Saba and Semso from the Lagarija family were among those pushed
into the house. The Chetniks doused the house with gasoline and burned
189
GENOCID U FOI 1992. 1995.
everyone alive. Everyone was burned to death. After this the Chetniks set the
entire village of Kosman on fire and burned it to the ground. They drove off all
the live-stock. It was May 4, 1992, when all of this happened.7)
IV
A REFUGEE FROM THE VILLAGE OF JELEC
EVER SINCE THE MUSLIM HOLIDAY of Bajram our life has become a
nightmare. It all began on April 4, 1992, when the first shots rang through our
village and Chetniks from the Serbian village of Vodice began shelling us
incessantly. The villagers hid in the canyon of the Bistrice river. We had
already prepared some shelters. These were small huts about a meter high
built from stones and covered with boards. The shelling of the village lasted
about three days and fourteen Muslim houses were destroyed. When the
shelling stopped the Chetnik infantry entered the village and began killing
people. They targeted men, women, and children.
They killed my husband and his brothers Omer, Asim, Mustafa, and
Zulfo. These were all the sons of Jusuf. Our relatives and their sons were
also killed. There was Hakija Srnja, son of Suro; Hajika's son Enver Srnja;
Zulfo's son Evledin Srnja; Asim's son Nedad Srnja; and Edhem
Sljivo, the son of lbro. All these people were shot. Five days after they were
killed, survivors from our village were able to bury their corpses during the
night. They are buried at the scene of the crime, beside the Krupice river, near
Zulfo and Hakija's house.
I know the Chetniks also killed the following people: Osman Zametica, Jusuf
Dinic and his wife, Mustafa Tuzlak, an Albanian called Nasuf whose
corpse was terribly mutilated, Edhem and his wife Fata and one
daughter, Uzeir Hadic and his son Enver and daughter-in-law Jelena,
190
GENOCID U FOI 1992. 1995.
and Haso Hadic. They were all killed in Hamdo Hadics weekend house.
They are buried now beside the house.
I saw who committed these crimes. They were our Serb neighbors who were
teachers from the elementary school in Jelec. All were members of the SDS.
Particularly prominent among them were the Chetnik leaders Zoran Miljanovic
and Pero Elez from Miljevina.8)
V
A REFUGEE FROM THE VILLAGE OF Kosova POLJE
THE CHE1NIKS CAME into the village on June 3, 1992. It was not hard to
recognize them with the badges on their caps. They went into my brother
Sefket's house. They began kicking his wife Fatima. They demanded money
and all her jewelry. My sister-in-law brought them what they wanted. They then
locked her up in the house and raped her. After they had finished they set the
house on fire with Fatima in it. The remains of her hair and bones were found.
On the same day they burned down the house of Hakija Kos. They then
burned down my father Abid Jamak's house and slaughtered him. They began
their genocidal work in Kosovo Polje at ten o'clock at night. They had warned
the villagers that they should move out of their houses by the morning. With
megaphones they ordered everyone to hand over their arms and bring their
cars to the crossroads. If they did not do so, they were told that their houses
would be burned to the ground. My father did not want to follow their orders to
abandon his home. Milan Lukic is among the most infamous of the Chetnik
leaders who came to Kosovo Polje. He, among others, is responsible for these
criminal acts. It was Luki who sang the Chetnik song, Muslims, you yellow
ants, your days are numbered.9)
191
GENOCID U FOI 1992. 1995.
XI
dijelovi Iz knjige:
Rabia Ali & Lawrence Lifschultz: WHY BOSNIA , The Pamphleteer*s Press, Inc.
Stone Creek, Connecticut, 1993.
192
GENOCID U FOI 1992. 1995.
193
GENOCID U FOI 1992. 1995.
nacionalnosti.
U Foi je najvee zaprepaenje i iznenaenje izazvalo, ne samo Muslimana,
nego i veine Srba, paljevine i unitavanje vjerskih objekata islamske
zajednice. Granatama su gaane znamenita Aladu damija, Musluk damija,
a od juer je dokasno gorjela i Careva damija. Sve te damije spadaju u
remek djela orijentalne arhitekture nastale u 16. stoljeu, i pod zatitom su
drave. Carevu su damiju napadai prethodno oskrnavili na vrlo primitivan
nain: na njezinu su munaru izvjesili srpsku zastavu, a preko damijskog
razglasa emitirali etnike pjesme.
Bilten SDA
194
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Svjedoanstvo o pokoljima
Gorade Drina je sve krvavija. Ni jedna muslimanska kua nije ostala cijela,
opljakane su i spaljene, a Muslimani, najveim dijelom starci, koji nisu htjeli
ostaviti svoje ognjite, otjerani su u logore. Od zvjerstava objavljujemo samo
nekoliko koja su potvrena. Na granici Foe i Gorada, Drina je izbacila le
Hasana Traka. Imao je vezane ruke i prerezan vrat. Le je identificiran na
temelju osobne iskaznice naene u depu.
Kod sela Vrania pronaen je muki le u raspadanju, glave iznakaene, a
195
GENOCID U FOI 1992. 1995.
lubanje izbuene mecima. U tijelu (visine 170 cm) u predjelu grudnoga koa
vidljive su etiri prostrijelne rane dum-dum mecima.
Kod mosta u Osanici pronaen je le mukog djeteta veliine 70 centimetara.
U predjelu prsnog koa s lijeve strane vidi se vie ubodnih rana.
Zbog estih gubitaka koje im nanose branitelji, etnici kolju za odmazdu
muslimansko stanovnitvo. Iz sela Trnovaa i Broda na Drini kod Foe, etnici
i stanovnici toga sela Neboja Jankovi,zvani iak, Novislav aji, Slavko i
paco Paprica, Ljubia i Mladen Ostoji, Grujo Kovaevi i Igor Jegdi, odveli
su svoje susjede Halima, Muju i abana edia, Nediba Dina, Sulju
Lagariju, Ermina i Sulju Mujanovia, Devada, Edhema, Ferida i Hamdiju
Bekovi, kao i Esada Mujanovia na most na Drini. Zajedno s etnicima iz
Crne Gore, koje je vodio Gojko Jankovi, strijeljali su ih; 26-godinji Esad
Mujanovi uspio je skoiti sa 25 metara visokog mosta u Drinu i ronei i
plivajui spasio si je ivot. Skrivajui se od etnika, uspio je proi opasnih 20
kilometara i doi do Gorada.
To je samo nekoliko slika o zloinima srpskih i crnogorskih etnika, koji
dobivaju prema izjavama zarobljenika 500 DEM dnevnice ako se vrate ivi
iz akcije. Iz Gorada se upuuje apel za apelom, a sve je manje povjerenja i u
Boutrosa Ghalija, EZ i UNPROFOR, kojima je Gorade terra incognita.
N.U. Veemji list, 17. VII. 1992.
196
GENOCID U FOI 1992. 1995.
197
GENOCID U FOI 1992. 1995.
198
GENOCID U FOI 1992. 1995.
noge mi otekle. Prvog rata sam ranjavana i ne mogu ni pruit je. Aperisana
isto ovde, stomak, spljet crijeva dobila. I eto ta da ti priam, sve mi je
pobiveno, nemam nie nita, vako sam gole due izila. A za ecu ne znam,
niko ni za kog. Imala erku jednu i sina jedinog. U Sarajvu mi je sin, erka mi
je na Trebovu i zet. I sin i njegova eca. Ja ne znam ni za kog. Ja sam
potpuno nerviram se i trujem. Eto ta imam dalje da ti priam. Lipo sam
luda Osamdeset mi je trea godina, to vam mogu rei.
Video zapis, Jablanica, u VII. mesecu 1992.
199
GENOCID U FOI 1992. 1995.
200
GENOCID U FOI 1992. 1995.
201
GENOCID U FOI 1992. 1995.
202
GENOCID U FOI 1992. 1995.
203
GENOCID U FOI 1992. 1995.
204
GENOCID U FOI 1992. 1995.
205
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
206
GENOCID U FOI 1992. 1995.
207
GENOCID U FOI 1992. 1995.
208
GENOCID U FOI 1992. 1995.
209
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Silovanje kao ratni zloin, zloin protiv ovjenosti i genocid historijski osvrt
210
GENOCID U FOI 1992. 1995.
211
GENOCID U FOI 1992. 1995.
1929. naglaeno je da ena u ratu s obzirom na svoj spol treba biti tretirana s
uvaavanjem.[186]
Uprkos ovoj kodifikaciji, Prvi svjetski rat osim masovnih gubitaka ljudskih
ivota poznat je i po masovnim silovanjima. Silovanje ena u Belgiji od
njemakih vojnika bilo je toliko masovno da je to postalo metafora za belgijsko
nacionalno ponienje. enevskom konvencijom iz 1929. proklamovano je da
e ene biti tretirane s puno obzira kao to to njihov spol zavreuje[187]
ime se namjeravalo sprijeiti silovanje, a dobio se samo nezgrapni
eufemizam[188] koji nije sprijeio da se praksa masovnog silovanja nastavi i u
II svjetskom ratu. Meu brojnim silovanjima poinjenim nad enama, esto se
u literaturi spominje masovno silovanje desetina hiljada ena u Berlinu koje su
silovali ruski vojnici tokom zadnje dvije sedmice rata.[189]
212
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Pored ove izjave, u medijima je esto ponavljan i njen citat da muslimani vode
porijeklo od Srba, ali da je to genetski kvarni materijal koji je preao na islam i
sad se, naravno, iz generacije u generaciju taj gen kondenzuje. Postaje sve
gori i gori[192]Dakle, nije dovoljno za masovna silovanja Bonjakinja kriviti
samo zatrovane pojedince, srpske mukarce-vojnike i policajce koji su imali
namjeru srpskim etnikim genom oploditi Bonjakinje, ve odgovornost treba
traiti na strani onih koji su taj projekat osmislili, naredili i organizirali. Naime,
genocidna silovanja uvijek su proizvod dravne politike, a u Bosni i
Hercegovini izvravana su u kompleksnoj i dobro osmiljenoj genocidnoj
kampanji s ciljem da Bonjacima kao narodu unite temeljne vrijednosti.
214
GENOCID U FOI 1992. 1995.
215
GENOCID U FOI 1992. 1995.
216
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Bez obzira to su bonjaka sela u ruke srpske vojske padala praktino bez
borbi, ili uz minimalan otpor, stanovnici Bonjaci su okupljani na sabirna
mjesta, odakle su razvrstavani u zatvore i logore, gdje su brojni mukarci,
ene i djeca likvidirani i mueni na razne naine. Borbe, recimo, uope nije bilo
u selu Jele, koje je srpska vojske okupirala 4. maja 1992.[202] Prema
izvjetaju Specijalnog izaslanika UN-a za ljudska prava, ve je u martu u
selima oko Foe dolo do masovnih pogubljenja Bonjaka. Posebno se
spominje selo Jele u kojem su mukarci pogubljeni, a ene sa djecom
protjerane u umu. etiri dana kasnije, vratile su se da sahrane
mukarce.[203] U selima Trnovae i Trbue, juno od Foe, takoer nije bilo
nikakvog otpora. Srpska vojska je u ova sela ula koncem juna 1992.
godine.[204] Srpski vojnici su Bonjake civile bez ijednog ispaljenog metka i
bez ikakvog pokuaja otpora, pod prijetnjom orujem, iz njihovih domova
otjerali u razne zatvore i logore koji su bili pod ingerencijom objedinjenih
srpskih vojno-civilnih vlasti.[205]
217
GENOCID U FOI 1992. 1995.
218
GENOCID U FOI 1992. 1995.
219
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Naredbe o silovanju
221
GENOCID U FOI 1992. 1995.
222
GENOCID U FOI 1992. 1995.
IKB
223
GENOCID U FOI 1992. 1995.
224
GENOCID U FOI 1992. 1995.
225
GENOCID U FOI 1992. 1995.
226
GENOCID U FOI 1992. 1995.
227
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Fako Jusuf, Fako Pemba zapaljeni u porodinoj kui 24. juna 1992. godine,
pie na ploi, na potpornom zidu ispod male, bijele i prazne kue,u selu
Izbino.
Jusuf i Pemba nisu jedini iz sela okonali ivot na tako surov nain. Buktinja je
progutala jo dvije starice, za stolom su naene ugljenisane. Jo su dva
ovjeka u istom plamenu izgorjela. Teka je to pria
***
Ni dvadeset godina poslije rata (?) ne postoje podaci o broju ubijenih Bonjaka
ni u Foi ni okolini.
Ima dosta propusta oko Foe, a jedan od najveih je to ne postoji jedinstvena
baza podataka ubijenih Bonjaka u Foi i okolini.
*****
Izbino je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini, u optini Foa. Na popisu
stanovnitva 1991. u njemu je ivjelo 475 stanovnika.
228
GENOCID U FOI 1992. 1995.
*****
229
GENOCID U FOI 1992. 1995.
to su okolna sela i grad Foa dopali u ruke srpskih snaga: vojske, policije,
paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je uvijek isti
ablon: Kue Bonjaka su sistematski pretresane, pljakane i spaljivane, a
graani su hapeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog
procesa, premlaivani ili ubijani. Mukarci i ene su odvajani, a veina ih je
zatvorena u KP Dom u Foi. ene su odvoene na razne lokacije zatoenja
gdje su ivjele u nepodnoljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su
zlostavljane na mnoge naine, dok ih je veina sistematski silovana. Srpski
vojnici ili policajci su dolazili u zatoenike centre, odabirali jednu ili vie ena,
izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvoene u privatne apartmane i kue gdje
su silovane, a morale su takoer kuhati, istiti i sluiti rezidente, koji su bili
srpski vojnici. Tokom pomenutog napada na bonjake civile, ogroman broj
ena i djevojica je silovan. Svi tragovi postojanja i kulturno naslijee
muslimana Bonjaka je zbrisano iz podruja zahvaenih napadom srpskih
snaga. Skoro ni jedan Bonjak nije ostao u Foi. Sve damije su sruene.
*****
fotografije:internet/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sara
230
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kroz etiri stalne postavke Muzej najbolje svjedoi o ovom kraju Bosne,
historiji, obiajima, imenima, potkrepljujui sve sauvanim fotografijama i
predmetima. Postavke Foa u prolosti, Etnografska postavka, Bitka na
Sutjesci i 110 dana foanske republike privlae sve veu panju javnosti. Na
godinjem nivou ostvare vie od 3.000 posjeta.
231
GENOCID U FOI 1992. 1995.
60
60.
,
. , ,
, .
, ,
, -,
1998. .
***
K !!!
? zato?
232
GENOCID U FOI 1992. 1995.
233
GENOCID U FOI 1992. 1995.
234
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
235
GENOCID U FOI 1992. 1995.
236
GENOCID U FOI 1992. 1995.
237
GENOCID U FOI 1992. 1995.
***
238
GENOCID U FOI 1992. 1995.
svi u Roajama znaju, dao pravi otac na roenju. Prolog mjeseca ampi i
stariji brat Kemal bili su na sahrani posmrtnih ostataka oca Muniba.
Nakon 15 godina pronali su grobnicu u kojoj je bilo est ubijenih civila. Nai
roditelji bili su umotani u jedno ebe, ali uzorak majine DNK jo se ispituje u
Visokom i uporeuje s naim, da bi bili sasvim sigurni. Rekli su nam da e to
biti zavreno sljedeeg mjeseca i da e tada biti i njena denaza pria
ampi.
Stariji Kemal, kojeg nijesmo zatekli u Roajama, nije mogao telefonom da
govori o tim dogaajima.
239
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Brau Bitevije, Kemala koji je imao nepunih pet godina i ampija od svega 14
mjeseci, dovela je kominica Safeta sa jo etvoro male djece. Jo dvoje svoje
i dvoje od djevera. Za Kemala i ampija traila se porodica koja bi ih primila.
Jusuf i njegova supruga Naila, koja je umrla samo godinu nakon toga, imali su
ve estoro djece, ali su se odluili da ne dozvole da se Bitevije odvoje u
razliitim porodica i uzeli su obojicu. Safeta je kasnije otila za Njemaku, a
Fazliima je ispriala potresnu sudbinu koju su djeaci doivjeli u Foi, kada
su im jedne stravine noi ubijeni roditelji.
Bilo je valjda dva poslije ponoi. Upali su im etnici u kuu. Vrata je otvorio
otac i odmah je ubijen. Majka Raza je valjda ubijena u krevetu gdje je leala s
240
GENOCID U FOI 1992. 1995.
241
GENOCID U FOI 1992. 1995.
242
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kako god odlue, nijesu vie mali. Ali znam da im ni ubudue nee nita
faliti, gdje god da su kae on.
Kemal je zavrio srednju drvopreraivaku. Moda ipak nastavi Jusufov,
frizerski zanat, to ve ine njegova braa i sestre Fazlii.
Priu o brai Bitevije u Roajama skoro svi znaju. Jusuf je, kau Roajci, i bez
toga zasluio potovanje i iskrene pozdrave prolaznika, merhaba efendija, s
rukom na grudima i blagim naklonom dok sjedi ispred porodinih radnji na
najpromjetnijem mjestu u gradu i smireno ispija penzionersku kahvu
video:you tube
fotografije:internet/facebook
priredio:Kenan Sara
243
GENOCID U FOI 1992. 1995.
245
GENOCID U FOI 1992. 1995.
246
GENOCID U FOI 1992. 1995.
247
GENOCID U FOI 1992. 1995.
248
GENOCID U FOI 1992. 1995.
352. Dana 8. aprila l992. godine u Foi je izbio oruani sukob, istim
slijedom dogaaja kao i u drugim optinama. 136
249
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Sukob u Foi
358. Dana 8. aprila l992. godine u Foi je izbio oruani sukob izmeu
srpskih i muslimanskih snaga. 142
360. Negdje izmeu 08:30 i l0:00 sati poeo je glavni napad Srba na
Fou, uz kombinovanu vatru iz pjeadijskog naoruanja i granatiranje
250
GENOCID U FOI 1992. 1995.
363. U vojnom napadu ranjen je veliki broj civila, veinom Muslimana. 147
251
GENOCID U FOI 1992. 1995.
369. Foa je pala u ruke Srba negdje izmeu l5. i l8. aprila l992. godine,
kada su mnogi Muslimani koji su ostali u Foi za vrijeme borbi, poeli
da bjee. 153
372. Sela u optini Foa bila su izloena napadima sve do poetka juna.
156
374. Poto su pronali lansku kartu SDA na kojoj se nije vidjelo kome
pripada, srpske snage su odabrale nekoliko mukaraca ija su imena
bila na spisku i nasumice jo nekoliko njih. 158
252
GENOCID U FOI 1992. 1995.
253
GENOCID U FOI 1992. 1995.
378. Jedini razlog za takvo postupanje prema tim civilima bio je taj to
su oni po svom etnikom porijeklu bili Muslimani. 162
254
GENOCID U FOI 1992. 1995.
385. Nalnik policijskih snaga u Foi, Dragan Gagovi, bio je kao jedan
od ljudi koji su dolazili u te zatoenike centre da izvode i siluju ene169
255
GENOCID U FOI 1992. 1995.
395. Srpske snage su oko 28. aprila l992. godine napale Ustikolinu iz
koje su Muslimani nastojali da prue otpor.179
256
GENOCID U FOI 1992. 1995.
399. Bili su uplaeni jer su vidjeli kako gore druga muslimanska sela i
znali su da su napadnuti zbog toga to su Muslimani. 183
257
GENOCID U FOI 1992. 1995.
4l2. Srpska vojna policija ili vojnici su u aprilu i maju l992. godine
izvrili pretres muslimanskih domainstava u potrazi za orujem,
novcem i drugim predmetima. 196
258
GENOCID U FOI 1992. 1995.
259
GENOCID U FOI 1992. 1995.
426. Nakon to su Srbi zauzeli Fou, srpski vojnici i vojna policija tukli
su nesrpsko civilno stanovnitvo. 210
427. Civile bi tukli nakon hapenja i dok bi ih iz gradskih naselja ili sela
u optini prevozili do zatoenikih objekata. 211
428. Jednom prilikom je jedan srpski vojnik teko pretukao tri pacijenta
u Foanskoj bolnici, udarajui ih nogama i stolicom, kada je saznao da
su Muslimani. Premlaivanje je prekinuto tek kada je intervenisao jedan
ljekar i pozvao policiju.212
260
GENOCID U FOI 1992. 1995.
435. Oko l4. ili l5. aprila l992. godine u centru Foe su uhapeni
Muslimani i nekoliko Srba. 219
437. Civili Muslimani iz drugih dijelova Foe su izmeu l4. i l7. aprila
l992. godine hapeni i zatvarani u Livadama. Meu njima je bilo ljekara
i medicinskog osoblja iz Foanske bolnice. 221
261
GENOCID U FOI 1992. 1995.
442. Dana 23. oktobra l992. godine, grupa ena i djece iz optine Foa,
koji su mjesec dana bili zatoeni u sportskoj dvorani Partizan,
deportovani su autobusom u Gorade. 226
262
GENOCID U FOI 1992. 1995.
______
263
GENOCID U FOI 1992. 1995.
467. Dana l7. aprila l992. godine svi muslimanski civili mukog pola
zatoeni u Livadama prebaeni su u KP dom koji je prije sukoba sluio
kao zatvor. U to vrijeme su vojnici Uikog korpusa iz Srbije upravljali
ovim objektom da bi tokom sljedeih nekoliko sedmica prenijeli vlast
na domae Srbe. 236
264
GENOCID U FOI 1992. 1995.
472. Iako je u KP domu bilo i neto Srba, oni su tamo bili zatvoreni po
zakonskoj osnovi poto se radilo o licima osuenim na sudovima prije
izbijanja sukoba i licima pritvorenim zbog vojnih prekraja iz vremena
sukoba. Suprotno tome, ne-Srbi su bili pritvoreni bez ikakve zakonske
osnove, a njihov ostanak u zatoenitvu nije bio predmet nikakvog
preispitivanja. 241
265
GENOCID U FOI 1992. 1995.
476. Izmeu l0. aprila l992. i poetka juna l992. godine u cijeloj Foi i
njenoj okolini izvrena su masovna hapenja nesrpskih civila,
mukaraca, uglavnom Muslimana., Mukarce su nakon hapenja
prebacivali u KP dom. 245
266
GENOCID U FOI 1992. 1995.
267
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Straari u KP domu
268
GENOCID U FOI 1992. 1995.
269
GENOCID U FOI 1992. 1995.
270
GENOCID U FOI 1992. 1995.
271
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Prostor u KP domu
272
GENOCID U FOI 1992. 1995.
5l6. Posteljine nije bilo dovoljno ili je uopte nije bilo. Jedina posteljina
bila je ona koja je ostala od bivih osuenika, a ta nije nijednom oprana
ni promijenjena tokom cijele l992. godine. 284
Grijanje u KP domu
5l8. Tokom otre zime l992. godine, dvije prostorije u kojima su drani
nesrbi nisu bile dovoljno grijane. U prostorije namjerno nisu bile
stavljene grijalice, razbijeni prozori ostavljeni su nepopravljeni, a
odjea napravljena od ebadi da bi se lake podnijela studen je
zaplijenjena.286
273
GENOCID U FOI 1992. 1995.
520. Patnje zatoenika ne-Srba tokom zime l992. godine bile su rezultat
namjerne politike onih koji su upravljali KP domom.
288
Hrana u KP domu
274
GENOCID U FOI 1992. 1995.
275
GENOCID U FOI 1992. 1995.
276
GENOCID U FOI 1992. 1995.
277
GENOCID U FOI 1992. 1995.
278
GENOCID U FOI 1992. 1995.
549. Straari KP doma, vojnici ili policajci redovno su, radi ispitivanja,
zatoenike izvodili iz njihovih soba ili samica. Mnoge zatoenike, koje
su na taj nain izvodili iz njihovih prostorija, po nekoliko puta su
premlaivali ili na drugi nain zlostavljali prilikom ispitivanja kako bi
od njih iznudili informacije ili priznanja, odnosno kako bi ih kaznili
zbog nekih sitnih krenja zatvorskih propisa. 316
279
GENOCID U FOI 1992. 1995.
TEKA PREMLAIVANJA
55l. Tokom ljeta l992. godine, prije mjeseca jula, Demal Vahida, Enes
Uzunovi, Aziz ahinovi i Elvedin edi teko su premlaeni od
strane straara KP doma i vojnih policajaca, nakon ega su nekoliko
dana proveli u samici. 318
553. Oprilike u junu ili julu l992. godine Kemo ili Kemal Delilovi,
Halim Konjo, Mustafa Kuloglija, Mithat i Zaim Rikalo i Munib Veiz
prozvani su iz svojih soba kao grupa i odvedeni u upravnu zgradu gdje
su ih teko pretukli straari KP doma, meu kojima su bili Milenko
Burilo, Zoran Matovi, Dragomir Obrenovi, Rade Vukovi i Predrag
Stefanovi. 320
280
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PREMLAENI
555. Otprilike u junu ili julu l992. godine Ramo Dendui i Nail
Hodi prozvani su iz svoje sobe i potom su u prizemiju upravne zgrade
premlaeni od strane straara KP doma Milenka Burila, Dragomira
Obrenovia i drugih neimenovanih pojedinaca. Ostali zatoenici su uli
jauke ovih rtava. 322
PREMLAENI
556. Otprilike u junu ili julu l992. godine Emir Frato i Husko ili
Husein Rikalo odvedeni su s grupom zatoenika u upravnu zgradu gdje
su teko pretueni. Frato i Rikalo su odvedeni zajedno s Nurkom
Nisiem i Esadom Kiselicom. Premlaivanje ove etvorice mukaraca
trajalo je oko dva sata. 323
PREMLAENI
557. Adil Granov je tokom zatoenitva, u junu i julu l992. godine,
esto premlaivan u prizemiju upravne zgrade od strane neimenovanih
pojedinaca, straara KP doma i i/ili vojnika koji nisu pripadali KP
domu, ukljuujui vojne policajce. Optuivali su ga da je prije rata
putovao u Njemaku da bi nabavio oruje i da je nelegalno prenosio
radio poruke.324
281
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PREMLAENI
559. Jednom prilikom u ljeto l992. godine, Latif Hasanbegovi, Aziz
Haskovi i Halim Seljanci izvedeni su zajedno i teko premlaeni od
strane dvojice straara KP doma, Zorana Matovia i Milenka Burila.
Tukli su ih po cijelom tijelu, ukljuujui i tabane, a jedan od straara je
za tu svrhu koristio palicu za bejzbol. Kao posljedica toga, po povratku
u svoju sobu jedva su mogli da se kreu ili da stoje. 326
PREMLAENI
560. Otprilike u junu l992. godine, Kemu ili Kemala Isanovia i
mladia po prezimenu Cedi prozvali su jedan vojnik koji nije pripadao
KP domu i jedan straar KP doma, nakon ega su odvedeni i teko
premlaeni. Ostali zatoenici jasno su uli njihove krikove i jauke.
Vratili su se oteeni i puni modrica. 327
izveden
56l. U septembru l992. godine iz KP doma je izveden Rasim Kajgana i
vie ga niko nije vidio. 32
PREMLAEN
562. Otprilike sredinom juna l992. godine Emir Mando je odveden do
kapije KP doma i surovo prebijen. Mandu su stavili na stolicu, a
straari KP doma ili vojnici koji nisu pripadali KP domu skinuli su mu
cipele i ugurali ruke i noge kroz okvir druge stolice. 329
282
GENOCID U FOI 1992. 1995.
izveden
564. Asim Mezbur je izveden iz svoje sobe negdje u septembru l992.
godine i vie ga niko nije vidio. 331
izveden
565. Mensud Paovi je odveden u ljeto l992. godine i vie ga niko nije
vidio.332
izveden
566. Neko Rikalo je izveden otprilike krajem juna ili poetkom jula
l992. godine i vie se nije vratio. 333
izveden
567. Haso Selimovi je izveden i vie se nije vratio. 334
izveden
568. eval oro je odveden i vie se nije vratio. 335
283
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Premjetanje zatoenika
284
GENOCID U FOI 1992. 1995.
TIJELA
577. Tijela dvojice od tih zatoenika, Murata Crnete i Halida Konje,
kasnije su nadena u blizini borbene linije kod Gorada, u masovnoj
grobnici kod Previle u Bosni i Hercegovini. 344
izvor:Presuda Momilu Mandiu Sud BiH javno objavljena:18.07.2007. godine
http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prvostupanjska_1
8_07_2007.pdf
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara
Posted on Mart 29, 2016 Uredi
285
GENOCID U FOI 1992. 1995.
GENOCID U FOI
286
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bonjaka, na stotine ena silovano
a zatvorenici u logorima bili su izloeni muenjima i torturama.Istraivako
dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo ili je smaknuto tijekom
tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi potvreno da su ubijeni, a ostali se jo
uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.
Prema zvaninim podacima Zavoda za statistiku FBiH, u Foi je 1991. godine ivjelo
20. 790 Bonjaka od ukupn 40. 513 graana. U toku rata u BiH u Foi je ubijeno 1.899
Bonjaka, dok se njih 853 vode kao nestali.
287
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U Fou se vratilo svega hiljadu bonjakih porodica od kojih u sam grad tek njih 20.
(Zvaninih podataka o populaciji koja danas ivi u Foi nema, jer popis nije obavljen
nakon rata. Nezvanine procjene nevladinih i humanitarnih organizacija govore da na
teritoriji dananje Republike Srpske ivi ukupno 91, 8 % Srba, 7,5 % Bonjaka i 0,7 %
Hrvata.)
288
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Bivi gradski zatvor u Foi (KPD Foa), jedan od najveih zatvora u bivoj
Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za mukarce Bonjake, meu kojima
289
GENOCID U FOI 1992. 1995.
su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teko bolesni ljudi. Bonjaci u ovom
logoru bili su rtve najbrutalnijih tortura, odvoeni su na prisilni rad i koriteni kao
ivi tit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prolo 1.360
Bonjaka.
290
GENOCID U FOI 1992. 1995.
291
GENOCID U FOI 1992. 1995.
292
GENOCID U FOI 1992. 1995.
293
GENOCID U FOI 1992. 1995.
294
GENOCID U FOI 1992. 1995.
295
GENOCID U FOI 1992. 1995.
296
GENOCID U FOI 1992. 1995.
297
GENOCID U FOI 1992. 1995.
298
GENOCID U FOI 1992. 1995.
299
GENOCID U FOI 1992. 1995.
300
GENOCID U FOI 1992. 1995.
301
GENOCID U FOI 1992. 1995.
302
GENOCID U FOI 1992. 1995.
303
GENOCID U FOI 1992. 1995.
etnika bratija
304
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foanski zloinci
305
GENOCID U FOI 1992. 1995.
306
GENOCID U FOI 1992. 1995.
307
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa i zloini
308
GENOCID U FOI 1992. 1995.
309
GENOCID U FOI 1992. 1995.
310
GENOCID U FOI 1992. 1995.
311
GENOCID U FOI 1992. 1995.
312
GENOCID U FOI 1992. 1995.
313
GENOCID U FOI 1992. 1995.
314
GENOCID U FOI 1992. 1995.
315
GENOCID U FOI 1992. 1995.
316
GENOCID U FOI 1992. 1995.
317
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa 1992
318
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa 1992
319
GENOCID U FOI 1992. 1995.
320
GENOCID U FOI 1992. 1995.
321
GENOCID U FOI 1992. 1995.
322
GENOCID U FOI 1992. 1995.
323
GENOCID U FOI 1992. 1995.
324
GENOCID U FOI 1992. 1995.
325
GENOCID U FOI 1992. 1995.
326
GENOCID U FOI 1992. 1995.
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani
priredio:Kenan Sara
327
GENOCID U FOI 1992. 1995.
328
GENOCID U FOI 1992. 1995.
329
GENOCID U FOI 1992. 1995.
330
GENOCID U FOI 1992. 1995.
331
GENOCID U FOI 1992. 1995.
332
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foa 1992. 1995. konc logor za bonjake magacin i vojna kasarna Livade
Foa 1992. 1995. konc logor za bonjake barake i motel Buk Bijela
334
GENOCID U FOI 1992. 1995.
335
GENOCID U FOI 1992. 1995.
336
GENOCID U FOI 1992. 1995.
337
GENOCID U FOI 1992. 1995.
izvor:fena
338
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ula sam lino kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: Na
stranu ene i djeca, na stranu mukarci. Kada smo bili odvojeni na tri metra,
rekao je: Ubijajte mukarce. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela
sam kako mukarci pogoeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake
radilita hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu
obalu Drine, a S. je zavikao: Nemojte ene i djecu, nisu krivi. Onda su nas
poeli voditi u barake i odmah sve redom ene i djecu ensku djevojice,
silovati. Najmlae su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15
godina, S. stara 22 godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ene.
339
GENOCID U FOI 1992. 1995.
340
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ISPOVJEST (1): U logoru za ene Partizan, u Foi, bila sam zatoena od jula
do avgusta 1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro etnici su napali
nae selo oko desetak kilometara daleko od Foe. Vidjela sam da je bilo punih
pet autobusa etnika, svi u arenim odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki
sa maskama, samo se oi vide, a drugi sa crnim trakama preko ela, neki sa
rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim trakama. Opkolili su
selo, pucnjava je poela sa svih strana. Dok smo bjeali, ve je troje, etvero
kod bajti bilo mrtvo, I. . star oko 40 godina, S. K. star oko 37-38 godina, F. O.
stara oko 24 godine, nosila je na leima dijete od dve godine (dijete je
ranjeno). Bilo je jo puno ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj mu i na sin od deset godina
ostali su u umi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah
poeli tui i maltretirati i ubili su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvrili tako
to su iz grupe nas ene i djecu odvojili na jednu livadu, a mukarce sve na
341
GENOCID U FOI 1992. 1995.
drugu stranu. Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko dve metra pucali u njih.
To je bila velika grupa etnika, ispred koje je njih desetak u streljakom stroju
pucalo na mukarce i tako ih pobili.
ula sam lino kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: Na
stranu ene i djeca, na stranu mukarci. Kada smo bili odvojeni na tri metra,
rekao je: Ubijajte mukarce. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela
sam kako mukarci pogoeni padaju, a onda su nas potjerali u neke barake
radilita hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da nas pobiju na jednu
obalu Drine, a S. je zavikao: Nemojte ene i djecu, nisu krivi. Onda su nas
poeli voditi u barake i odmah sve redom ene i djecu ensku djevojice,
silovati. Najmlae su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15
godina, S. stara 22 godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate ene.
Mene je tu u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja.
Takoer su u baraci silovali jo sedam ena. Tog istog jula 1992 godine
naveer su nas potrpali i doveli u SC u Aladi. To je kola i ja sam sa jo oko
50, sve ena i djece, bila u uionici na II spratu od stubita prva vrata lijevo.
Meni je T. oduzeo minue, udarajui me nogom. To isto vee poela su i
masovna silovanja. To je trajalo od prvog dana do zanjeg dana, svako vee.
Dolazile su u noi grupe etnika i odvodili po tri, etri, po dvije, kako kad,
nekad dignu sve. U kombi nas potrpaju kao ovce i vode po kuama,
stanovima, izgorjelim kuama i tu vre silovanje, maltretiranja, tuku nas.
Jedno vee su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se
onesvijestila i u polubunilu sam osjeala da me fiziki zlostavljaju i siluju,
polijevali su me vodom i rakijom. To vee, iz sale Partizan odveo me je
342
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Osmi dan su nas odveli u Partizan kamionom. Tu sam bila neto vie od
mjesec dana. Svako vee su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85
ena, djece i staraca. Vie puta je bilo da nas po tri-etiri ene izvedu, i u istoj
prostoriji siluju i to po njih vie, po 20-30 ih je znalo biti. Tako je bilo sve
vrijeme, svako vee su nas odvodili na silovanje i vie njih bi silovali istu enu
ili djevojku. U Partizanu su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina), S.
S., Z. Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale Partizan pred
svima i to kada su nas mlae odveli, a nju nali meu ostalim u sali. Rekli su:
343
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Neka i ona zna na leima leat. To je bila grupa od est etnika, dva su se
na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su gledali kako je plakala i otimala se.
Vidjela je i moja ki, koja je tu bila, a mene su odveli na silovanje. Sve ovo
vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i vidjeli su ta se radi. Nekada su
me vraali sa silovanja ujutro, nekada u podne svu pretuenu, crnu, da me
nisu prepoznale ene na vratima. Djeca su plakala, pomagala, poslije su i
djecu fiziki maltretirali, a meu njima i mog sina.
Tako su i kerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuu. Bilo
ih je etiri-pet. Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je
dijete. Tada mi je uvar logora komija pomogao i spasio je. Nakon pola sata
su je vratili. Priala mi je da su htjeli silovati, ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo dole u Novi Pazar, odmah smo otile doktoru i trudne
su bile: G. G., Z., P. P., B. B., . ., A. A. i sve su u Novom Pazaru oiene
kod privatnog ljekara. Ja nisam bila trudna, ali sam teko oteenog zdravlja.
(Izvod iz izjave broj 10824/96 Foa).
ISPOVJEST (2): Prema saznanjima D., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu
gdje je nastanjena, u vie navrata su dolazili predstavnici SJB Foa i odvodili
njenog mua i komiju radi zakopavanja ubijenih Bonjaka muslimana po
okolnim mjestima. Zakopavanje ubijenih Foaka vrena su u naselju ukovac,
Patkovina i u Tekiji. U ukovcu su zakopali jedan le nekakvog mjetanina
sela ievo, u Tekiji le jedne ene, a u Patkovini dva lea, jedan starije ene i
jedne maloljetne djevojice, koje su poginule u jednom kombiju, koji je iz
ieva za Gorade vozio nekoliko ena i djece. Tom prilikom ranjeno je jo
344
GENOCID U FOI 1992. 1995.
345
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Nakon to je zavrio, pozvao je jednog od dva etnika koji je bio pod uticajem
alkohola, te poto nije mogao stupiti u seksualni odnos sa D. to je
pokuavao, pristupio je iivljavanju kroz upanje za kosu, udaranjem pitoljem
po glavi i ugrizanje po ramenima i vratu. Ovog etnika je Janji nakon pola
sata izveo rekavi mu Vidi da ne moe, vodiu te na drugo bolje mjesto,
poslije ega je taj odustao i sa Janjiem izaao iz stana. Po njihovom odlasku
uao je trei etnik, koji je sa D. ostao do 6 sati ujutro. I on je D. silovao
prijetei da e je u sluaju bilo kakve prie ubiti. Prije odlaska Janji je
zaprijetio da e je ubiti, ako iko sazna za silovanje. Ujutro, oko 7 sati, D. je
napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su joj strijeljali mua. Lea nije
bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji su vodili do Ribarskog
restorana, sa ije je terase le njenog mua baen. Le je leao u pliaku
okrenut prema zemlji. D. nisu dozvolili da prie blizu lea, tako da nije sigurna
da li je eventualno zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 Foa)
346
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Psovali
su, derali se, vritali, pjevali etnike pjesme koje nikad do tada nisam ula
Proveli su nas kroz nae selo. Kue su ve bile spaljene i gorjele su. Mi smo
ili i utili. Psovali su nam majku. Govorili su: Gdje vam je Alija? to vam on
ne pomogne? Jebo vam on majku! Balije Do tada nisam ni znala za tu rije
balija.
Dotjerali su nas do Mjeaja na asfaltnu cestu koja vodi prema Tjentitu. Tamo
je bilo puno vojnika. Preteno su to bile komije iz Mjeaja. Tu je sjedio Gojko
Filipovi, a do njega ostali etnici. Smijali su nam se Mene su uveli u drugi
dio barake. Tu ulazi jedan stariji etnik (40-50 godina) i baca me na krevet.
Strgao je odjeu i ve sa mene. Govorio mi je: Ne boj se! Nee ti biti nita!
Samo u ja biti sa tobom. Meutim, u meuvremenu se napravio red etnika
ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do deset i dalje nisam
mogla. Dok se to sve deavalo ja sam ula kako se napolju dere moj amidi,
kako je zapomagao i kako su ga tukli onda sam ula pucanj i viku: Pobjee
balija! Znala sam istog trenutka da su ga ubili.
347
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Dok sam bila u baraci, ula sam veliku pucnjavu i mislila sam da ubijaju jedno
po jedno dijete i da ih bacaju u Drinu. Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4
sata, dok su se oni iivljavali na meni dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam
mogla da ustanem ni da se obuem. Doli su i naredili mi da se obuem i da
idem u autobus, koji je skoro krenuo sa ostalima. Izvela su me dvojica i ja sam
nekako dola do autobusa. Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka je
stajala pred autobusom, plakala i molila da joj vrate dijete. Ona je imala 15-16
godina. Kasnije su je doveli u autobus (Broj dosjea: 1803; Logor: Barake-
Buk bijela; Opina: Foa)
348
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ostao sam u samici i vie nita nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri
dana provedenih u samici, prebaen sam u popularnu sobu esnaestorku,
u koju je svaki etnik mogao ui u svako doba noi i dana da ispituje i
maltretira zatvorenike. Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 mukaraca, tako da
su po dvojica leala u jednom krevetu. Naveer su ih odvodili na ispitivanja o
posjedovanju oruja, odakle su se samo rijetki vraali. Od njih 77, samo ih je
dvanaest preivjelo, dok se ostalima gubi svaki trag
349
GENOCID U FOI 1992. 1995.
350
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Savrenu tiinu oko spomenika naruava zvuk bagera koji kopa pedesetak
metara dalje Federalna komisija za nestale upravo otvara treu jamu. U
dosadanje dvije pronaeno je 76 tijela foanskih Bonjaka koji se od 92.
vode kao nestali. Prema prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj
masovnoj grobnici mogao biti pronaen vei broj Foaka, Bonjaka koji su na
poetku rata bili zatvoreni u KP Domu, te da e ovo biti dosad najvea
pronaena grobnica na podruju foanske opine.
351
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Gledali smo kroz prozor nae elije, Dafer Kova i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, akama, nogama i gumenim kablovima
tukli Nurku Nikia, Kemu Delilovia, Muniba Veiza i Demu
Vahidu (oni su bili meu najuglednijim Foacima, prim. aut.). Lino sam vidio
kad su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju iKemu
Delilovia tukli drvenim palicama i akama. uli su se jauci Nakon toga
pucnji est puta, ispriao je jedan preivjeli logora, dalje se sjeajui:
Znam da je tu no padala kia. Poslije pucnjave sam vidio Milenka
Burila koji je nosio ebad. Gurao je leeve na ebad Dragan Popren,
takoer zatvoren sa nama, poslije ove noi mi je priao da je on prao krv i
352
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KRVAVI VIDOVDAN
353
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Munib Veiz je bio foanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa ulimanom, nekadanjim
direktorom Foatransa. Ubijen je, prema svjedoenju preivjelih, uoi
Vidovdana 1992., KADA JE LIKVIDIRANO JO TRIDESETAK BONJAKA
IZVEDENI SU I ZAKLANI ILI USTRIJELJENI NA DRINSKOM MOSTU .
354
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Krvoprolie u Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj ivot je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodinoj kui je
ivio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat
trebala krenuti u kolu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad
Jelea, na putnom pravcu Kalinovik Miljevina) kod Kunovaca je dolo est
lanova porodice njegove snahe iz Jelea.
Istoga dana je minolovac (kamioni koje su vozili Bonjaci, a koji su ili ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) proao, A KAMION PUN VOJSKE
NALETIO NA MINU. POGINULO IH JE 40. NAKON TOGA JE U FOI
PROGLAENA TRODNEVNA ALOST.
Meu nastradalima je bio i Mio Vukovi, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
roak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglaenijeg etnika
na tom podruju. Miin brat Ranko je odmah nakon nesree otiao u
355
GENOCID U FOI 1992. 1995.
356
GENOCID U FOI 1992. 1995.
(avgusta 2004.)
Zloinci
Foanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foi smatraju Vojislava Maksimovia (bio je profesor
knjievnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojia
(biveg ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka anara (bio je
predsjednik Vijea opina u Skuptini BiH).
Krizni tab koji je nadzirao etniko ienje inili su: Miroslav Stani,
predsjednik SDS-a Foa i direktor Trikotae, Radovan Mandi, ljekar, edo
Zelovi, profesor, Zdravko Begovi, jedan od direktora u IP-u
Magli, Dragan Gagovi, naelnik policije u Foi,Zoran Vukadinovi, do
rata radio u goradanskom SUP-u, Josif Milii, nastavnik
historije, Radojica Mlaenovi, predsjednik Izvrnog odbora SO
357
GENOCID U FOI 1992. 1995.
358
GENOCID U FOI 1992. 1995.
359
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Sve mi je jasno odavno. Moj otac je mrtav, ubijen, i samo je bilo pitanje dana
kada e ga pronai. Sada je i to gotovo, ali visi u zraku pitanje na koje
vjerovatno nikad neu dobiti odgovor, koje me proganja: Kako se on osjeao
dok su ga vodili prema jami? O emu je razmiljao, osjeajui smrad leeva,
prije njega tu baenih, svjestan da e za trenutak i on biti na hrpi, govori
Senad Konakovi, sin Imira (1934), prve identifikovane osobe u prije koji
dan otvorenoj, smatra se, najveoj masovnoj grobnici u Foi.
ekanje.
Dakle, ekale su u mraku punih dvanaest godina onoga ko e ih probuditi,
kosti Imirove, i drugih Bonjaka rtava srpsko-crnogorske agresije na BiH,
na odlagalitu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina. Nije bilo uzaludno.
360
GENOCID U FOI 1992. 1995.
361
GENOCID U FOI 1992. 1995.
i silovanjima djevojica, mrtav je. Ubio je, ne htijui, samoga sebe. Na jednoj
vojnoj smotri krajem prve ratne godine nespretno se okliznuo, puka je opalila,
i pogodila ga, u grudi Navodno je prebaen u Crnu Goru, gdje je, i pored
ljekarske njege, izdahnuo. Pavle Elez, predratni uitelj ugostitelja, ivi sada u
Srbiji i Crnoj Gori, a pree i preko granice, kad mu bude volja. Moe mu se,
ta god hoe. On Karlu ne interesuje. Leko Vukovi, poginuo. Naravno,
ni Miloa Krunia, STANOVNIKA MILJEVINE, NIKO DANAS NE DIRA, kao
ni Neu Govedaricu, JEDNU OD KARIKA ONDANJE CIVILNE
VLASTI. To je bio i Miro Stani, PREMA NEKIMA GLAVA KRIZNOG
STABA, I PREDSJEDNIK SDS U FOI. Pitao se za sve. ivi i on, neometan,
u Crnoj Gori. Jedan od ratnih izvrilaca njegove lokalne politike tvrdi da ne
dolazi u Fou, to i nema i ima veze s injenicom da je vjerni Karadiev jatak
kada ovaj pree bh. granicu. Sada je Stani slobodni strijelac, nita ne radi
izuzev to troi opljakano, tvrdi izvor. Pria o civilnim kreatorima zla Foe i
Miljevine, ije se rtve i ovih dana iskopavaju, ne moe nikako proi bez makar
ovlanog spominjanja Velibora Ostojia, jednog od osnivaa SDS, visokog
dunosnika ratne RS, a poslijeratnog ministra za izbjeglice i raseljene Prije
rata je bio lektor na TVBiH. On je praktino u bijegu. Nigdje se javno ne
pojavljuje, kree se nou, poput zvjerke koja hoe zametnuti trag, istie
sagovornik, podsjeajui na jo jednog od tih kreatora,
prof.Vojislava Maksimovia. Interesantnog, ne samo zbog svoje ideologije,
nego i zbog gotovo kolekcionarskog stava prema stanovima. Ima ih, koliko se
zna, etiri: na Palama, u Banjoj Luci, i u Beogradu A ena mu je uspjela
vratiti i onaj sarajevski, nabraja izvor Osloboenja, zastajui kod biveg
ratnog gradonaelnika Foe, Petka anara, koji je poslije obnaao brojne
ugledne funkcije. Naravno, to se moglo desiti samo u tzv. rs. I moe jo.
Edina KAMENICA (Osloboenje)
362
GENOCID U FOI 1992. 1995.
363
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Od tih ljudi koji se sad ekshumiraju, neke sam znao i lino a sa nekima sam i
rodbinski vezan. Jedan je recimo izdvojen iz zbjega od 200 tinjak ljudi iz
graninog pojasa sa CG koji su pokuali spas ispod kame nai prelaskom
preko granice uda bi bio vraen iz Pljevalja sa jo trojicom helikopterom u
foanski KPD. Otac mu je umro u Goradu od tuge, izmuenosti glau i
nedostatka lijekova, za bratovu pogibiju koji je preselio na Ahiret branei
Sarajevo nikada nije ni doznao, kao ni ovaj obratno. Drugi je iza sebe ostavio
djevojicu od moda godinu dana ili toliko koja ga se kako treba ni ne sjea.
Svi su ga volili jer je bio prema svakome dobronamjeran.
Trei je vei dio svoga ivota irgatio po Iraku zaraujui pare kako bi kolovao
svoju djecu, odriui se i zadovoljstva da bude uz svoju djecu dok odrastaju.
Najmlae rtve u zadnja dva genocida koje se jo dobro pamte bile su stare
svega 1 dan ili one koje su vaene iz majinih utroba ma kako i koliko to
zvjerski zvualo, treba znati.
364
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ako je Foa moda eklatantan primjer, takve stvari nisu zaobile ni Prijedor,
Brko, optine Sarajevske regije ni druga mjesta gdje se stvorio ambijent za
to.
365
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Pronaen dokument
Danas oko 12 sati (nedjelja) locirali smo prve posmrtne ostatke rtava na
odlagalitu rudnika Miljevina, a ekshumacija e trajati narednih nekoliko
sedmica. Vjerovatno se radi o do sada najveoj otkrivenoj masovnoj grobnici
na ovom podruju, o nekoliko stotina pokopanih rtava, od kojih je dio
likvidiran na ovom odlagalitu. Mogue da je veina logoraa iz KP doma
366
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Specijalne sonde
J. .
(avaz,avgusta 2004.)
367
GENOCID U FOI 1992. 1995.
lanovi ove komisije juer su pronali tijelo uz koje su bili lini dokumenti na
ime Imir Konakovi iz sela atorovii kod Rogatice. Tokom jueranjeg dana
368
GENOCID U FOI 1992. 1995.
pronaeno je vie tijela koja su bila pokrivena metar i pol debelim slojem
jalovine iz Rudnika mrkog uglja Miljevina.
369
GENOCID U FOI 1992. 1995.
iako je, istina, bilo nekih pria o tome, objasnio je Aleksandar Goljanin,
direktor Rudnika mrkog uglja Miljevina.
Tokom rata, kae Goljanin, na elu ovog rudnika bio je Slavko Stankovi koji je
preminuo prije nekoliko godina.
(avgusta 2004.)
370
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Njegova zemlja
-Na zemlji koja je nekad bila u vlasnitvu moje porodice sada se nalazi ova
masovna grobnica. Oekujem da u moju rodbinu ovdje pronai. Njih 35 je
1992. godine uhapeno i odveno u PU Miljevina i od tada im se gubi svaki trag
kazao nam je potreseni Budnjo.
Svoga brata Mehu, kojeg su zloinci protjerali iz njegovog stana u Miljevini,
jue je traio i Muhamed emo. Drhtavim glasom nam je kazao da je samo
Boija volja bila da je on izmakao od noa u svom selu Kratina iz kojeg je
pobjegao.
(avgusta 2004.)
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik
371
GENOCID U FOI 1992. 1995.
A R C H I V O D E L A C AT E G O R A * B A L C A N E S
BLOGS DE 20MINUTOS
30 DE JULIO DE 2010
Fue un fallo histrico que sirvi para dejar en claro que bajo ninguna
circunstancia la violacin puede ser aceptada, tolerada o considerada parte
intrnseca de la guerra. Algo que siempre hemos sostenido en este blog, en el
que abogamos por el respeto a los civiles en los conflictos armados y el
castigo a quienes vulneran el derecho internacional humanitario.
Y fue un fallo histrico porque no slo consider a la violacin un crimen de
guerra, sino que dio un paso y la calific como crimen contra la humanidad,
sentando as un precedente jurdico de enorme valor. Ni en los juicios de
Nuremberg contra los lderes nazi se haba tratado el abuso sexual ni en el
tribunal de Tokio se haba abordado la prostitucin forzosa de mujeres
coreanas por parte de los soldados japoneses.
372
GENOCID U FOI 1992. 1995.
373
GENOCID U FOI 1992. 1995.
374
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Testimonios incriminadores
Con respecto a la casa Karaman en Miljevina, la sentencia seala que
Kunarac viol all a la testigo FWS-87 el 2 de agosto de 1992 (aqu podis leer
y escuchar el testimonio de esta vctima, que tena 15 aos entonces).
375
GENOCID U FOI 1992. 1995.
26 DE JULIO DE 2010
376
GENOCID U FOI 1992. 1995.
De todos los centros de detencin y tortura a los que nos acercamos en estos
das en Bosnia Herzegovina, uno de los que mayor impresin nos provoca es
el conocido como Karaman Kuca (La casa de Karaman).
377
GENOCID U FOI 1992. 1995.
378
GENOCID U FOI 1992. 1995.
379
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Una de las supervivientes sostiene que entr a la casa con una mueca en los
brazos, sin saber lo que le iba suceder. El soldado Nedo Samardzic fue el
primero en violarla. Hecho este del que hara alarde, sobre todo por haberse
adelantado a Pero Elez, que era el que siempre buscaba jvenes a las que
hacer perder la virginidad.
Tras sobrevivir a los abusos en la casa de Karaman, Almira cay en las
manos de Radomir Kovac, que la mova por los pisos de Foca para que
otros militares la pudieran violar. Entre estos estaba Slavo Ivanovic, de 50
aos de edad.
Lo ltimo que se sabe de Almira es que el 22 de diciembre de 1992
fue vendida por Radomir Kovac a un soldado de Montenegro famoso por su
violencia contra las mujeres. Segn testigos, le pag 100 euros por poder
llevarse a la nia.
Archivo de la categora * BALCANES
BLOGS DE 20MINUTOS
380
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Dola je jo jedna teka, muna no. Preko 50-tak logoraa lee i niko ne
spava. Negdje oko 23.45 ponovo se uje kripa metalnih vrata na ulazu.
Dolaze kao i ranije. Pitanje po koga. Vjerujem da se svi pitamo ko je sledei.
Ulaze trojca straara, sa svijetiljkama u rukama i prozivaju: MUSTAFA
KULOGLIJA. Lei na spratu kreveta, odmah do vrata i kae: Ja sam Ustaje
,skida sahat sa ruke stavlja na ekser iznad glave kao i svoje naoare. Silazi i
kae:HALALITE PRIJATELJI. U sebi kao i veina vjerujem kaem halalolsun.
Tog momenta tiinu , muk sobe razara , sjee jedno jako HALALOLSUN
MUSTAFA KULOGLIJA. Pogdledam i vidim ispod mene stoji DEDOVI
FEHIM KAUBOJ, moler iz Foe. ON je jedini imao hrabrosti da se oprosti od
381
GENOCID U FOI 1992. 1995.
naeg Kule. Odvode ga i posle par minuta ujemo udaranje, jauke na samoj
kapiji. Nema vie naeg Kuloglije neko je polahko prokomentarisao. Nastavak
noi, veina nespava
Vae familije mogu biti ponosne na vas. NEKA VAM JE VJENI RAHMET.
VIDEO
Foa most stradanja, govori Nisveta Skejovic, poetesa
DA SE NE ZABORAVI
koncentracioni logori u Foi 1992.
Ovih dana navrit e se 23. godine od osnivanja koncentracionih logora u Foi.
I NE USUDI SE VIE
govori Nisveta Skejovic, poetesa
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani
382
GENOCID U FOI 1992. 1995.
383
GENOCID U FOI 1992. 1995.
1. dio
2. dio
3. dio
4. dio
5. dio
izvor:bosnamuslimmedia
384
GENOCID U FOI 1992. 1995.
385
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Zbog pria o Foi i zbivanja u toku 1992. godine, samo ime Foa postalo je
sinonim za ratna silovanja, rekao je tuilac Philip Alcock u uvodnoj rijei na
poetku suenja Gojku Jankoviu, bivem voi paravojne grupe u ovom
gradu.
Optunica, koju je Sud BiH potvrdio 20. februara ove godine, u devet taaka
Jankovia tereti prema komandnoj i odgovornosti direktnog poinitelja za
zloine protiv ovjenosti.
386
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Naravno da su Bonjaci pruali otpor, ali skoro sva brutalna ponaanja desila
su se nakon to je grad zauzet, desila su se nad enama i civilima, te ljudima
koji su predali naoruanje, rekao je tuilac Alcock.
Grupe poput njegove su bile znaajne jer su znale teren i bile su dobre za
pronalaenje i protjerivanje Bonjaka, rekao je Alcock.
Od poetka aprila do kraja ljeta 1992. godine, Foa nije bila samo etniki
oiena, nego i poharana. Svaki trag prisutnosti Bonjaka temeljito je
izbrisan, sve do posljednje damije. Taj proces je bio temeljit, sistematski i
organizovan, naveo je on.
387
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ovo suenja nije nikava predstava za javnost. Ja elim pravdu i presudu koja
e vjerno odraavati istinu, zakljuio je Tuilac.
_____________
Dr Alma Bravo Mehmedbai iskaz je dala u sluaju koji se vodi protiv Gojka
Jankovia, koji se tereti da je zajedno sa drugim licima, u toku 1992. i 1993.
godine, uestvovao u silovanju vie ena. Neke od njih su odvojene od
porodica, te vie mjeseci drane u kuama i stanovima na podruju opine
Foa, gdje su ih Jankovi i njemu podreeni vojnici, silovali i zlostavljali.
Jankovi je, tvrdi Tuilatvo, bio na elu paravojne formacije koja je djelovala
zajedno sa srpskim snagama.
388
GENOCID U FOI 1992. 1995.
rtve su bile due vrijeme rtve seksualne torture. Kod takvih rtava se moe
razviti ovisnost o onima koji su nad njima imali mo, rekla je dr Alma Bravo
Mehmedbai koja je nalaz dala na osnovu sasluanih izjava svjedokinja.
Prema rijeima ovog svjedoka, foanska grupa ena je dola u Novi Pazar u
toku ljeta 1992. godine. Njegova ordinacija im je pruila besplatnu medicinsku
pomo.
389
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Posvjedoio je kako je ne mali broj ena koje su dole sa teritorije Foe u ljeto
1992. godine u Novi Pazar bilo silovano, to su same rekle a u nekim
sluajevima je on to utvrdio i na osnovu pregleda.
Sjeam se te djevojice jer kada je poeo rat ona je tek zavrila trei razred
srednje kole. Sjeam se njenih zelenih oiju i kako je bila bespomona.
Ispriala je kako ju je izvjesni Paprica posvojio za sebe nakon to ju je grupa
srpskih vojnika silovala. Potom ju je vodao i silovao vie puta na vie mjesta.
Znala mu je ime jer mu je jednom pred njim ispala vozaka dozvola i vidjela je
kako se zove. Naravno, to je krila od njega, rekao je doktor Aeri.
________________
390
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Sportska dvorana Partizan je 1992. godine sluila kao pritvor za ene, djecu i
starce koji su uhapeni u Foi i okolnim selima. Svi zatoenici su boravili u
nehigijenskim uslovima, te bili izloeni izgladnjivanju, fizikom i psihikom
muenju, te seksualnom zlostavljanju.
391
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Gazdi je, kako smatra Tuilatvo BiH, zajedno sa jo dvije osobe doao u
stan koji se nalazio u neposrednoj blizini tadanje Stanice javne bezbjednosti
(SJB) Foa, silovao svjedokinju C, koja se alila da ima menstruaciju, ali on se
na to nije obazirao.
Gurnuo me na krevet. Molila sam ga, ne, nemoj, nemoj (). Skinuo mi je
haljinu i silovao me Puka je bila pored kreveta Poeo me ljubiti, ali nisam
mogla to podnijeti Onda je uradio ta je htio, kazala je svjedokinja C,
dodavi da ju je silovala osoba koja se predstavila kao Jasko.
Mi smo bili u jednoj sobi, iz koje je prvo odvedena jedna enska osoba.
Nakon toga su mene odveli u kupatilo i nada mnom je izvreno silovanje. Dok
sam bila u kupatilu, ula sam pla i vritanje iz sobe gdje je bila ta enska
osoba, rekla je F, dodavi kako joj je ta enska osoba kasnije kazala da ju je
silovalo vie mukaraca, te da je jedan od njih bio i Gazdi.
Iza zatvorenih vrata, odnosno bez prisustva javnosti, iskaz su dale jo dvije
svjedokinje. Optuba je navela da je svjedokinja D ispriala da ju je silovalo
392
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Psihiki poremeaji
______________
393
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Nurko Nii, dr. Aziz Torlak, Halim Konjo, Munib i Zulfo Veiz, Nail Hodi
samo su neka od imena ljudi za koje su svjedoci rekli da su odvedeni u
nepovrat.
Bilo je ljudi koje su straari odvodili poslije veere. Oni se nikad nisu vraali, a
mi smo uli kako ih tuku. Te krikove nikada neu zaboraviti dok sam iv,
ispriao je svjedok FWS 03.
Neki od zatvorenika su, tvrde svjedoci, zbog loih uslova ivota umrli u logoru.
Meu njima i Enes Hodi, ija se smrt optunicom stavlja na teret Todoviu i
Raeviu.
394
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Njemu je puklo slijepo crijevo, ali ga niko nije htio odvesti u bolnicu, i umro je,
prisjetio se svjedok FWS 138.
Kada je Crveni krst prvi put doao, nas 12 je prebaeno u podrum gradske
pekare, gdje smo ostali do navee, ispriao je svjedok FWS 142.
395
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Savo Todovi je formirao radnu grupu i, svaki put kada bi straari po spisku
odvodili ljude na rad, govorili su da je spiskove on pravio, istakao je zatieni
svjedok FWS 82.
Prepolovili su nam porcije hrane, tako da su se i kuhari smijali kad smo ili po
njih, rekao je FWS 85.
Za formiranje KP doma Foa Dravno tuilatvo teretilo je Momila Mandia,
biveg ministra pravde u vladi nekadanje Srpske Republike BiH, koji je
nepravosnanom presudom osloboen optubi.
_______
396
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Svjedok Juso Selimovi jer ispriao kako su ga pripadnici jedinice Beli orlovi u
aprilu 1992. godine odveli iz mjesta Zubovii, podruje opina Foa, u KP Dom
Foa, gdje je ostao do kraja augusta iste godine.
Jednog iz moje sobe su tako prebili da nije mogao petnaest dana ustati, tvrdi
Selimovi.
Selimovi je, kako je rekao, krajem augusta 1992. godine iz KP Doma Foa
odveden autobusom do mjesta Ploe u Hrvatsku, a potom je prebaeni u
Titograd, dananju Podgoricu, Crna Gora, te u Novi Pazar, Srbija.
Kada smo doli, samo su nam rekli da izaemo iz autobusa i otili su, zavrio
je svjedok.
_________
397
GENOCID U FOI 1992. 1995.
_________
Zatieni svjedok FWS 141, koji je u zatvor u Foi doveden 19. aprila 1992.
godine iz mjesta Brod, opina Foa, tvrdi da je bio prisiljen obavljati posao
nazvan minolovac.
Oni znaju gdje je ko odveden i kako je zavrio, rekao je svjedok FWS 141.
Svjedok pod ifrom FWS 172 u KP dom Foa je doveden 25. aprila 1992.
godine, pod izgovorom da treba dati izjavu.
398
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kako je kazao, za vrijeme njegovog boravka niko ga nije tukao, ali zna da su
straari tukli druge zatvorenike.
Nou su ljudi odvoeni. Neki se nikad nisu vratili. Straari bi doli i proitali
ime, a mi smo se samo pitali ko e biti sljedee janje, rekao je FWS 172.
Ovaj svjedok je ispriao kako su straari 25. augusta 1992. godine odveli
grupu od 20-ak ljudi iz logora, a nijedan se nije vratio.
_____________
399
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Zatienog svjedoka pod ifrom B, prema njegovom iskazu, 19. aprila 1992.
godine pripadnici Vojne policije tadanje Srpske Republike BiH, su ga odveli u
KP dom Foa, pod izgovorom da mora dati izjavu o lojalnosti reimu.
Za zloine u KP domu Foa, koji je imao sva obiljeja logora, Tuilatvo BiH
tereti Mitra Raevia i Savu Todovia po komandnoj i linoj odgovornosti.
Raevi je, prema navodima optunice, bio komandir strae, a Todovi
zamjenik upravnika.
400
GENOCID U FOI 1992. 1995.
______________
401
GENOCID U FOI 1992. 1995.
___________
Prvo su nam rekli da spavaju van logora, ali smo kasnije saznali da nisu vie
ivi, kazao je svjedok 115.
_______________
Zatieni svjedok RM-013 izjavio je da je, poslije hapenja u aprilu 1992, dvije
godine bio zatoen u Kazneno-popravnom domu (KPD) u Foi, gdje su stotine
Muslimana bile nezakonito pritvorene pod tekim uslovima, zlostavljani i
prebijani, neki i na smrt.
402
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Svi su bili civili, a meu njima je bilo i bolesnih i starih, napomenuo je svjedok.
__________________
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani
403
GENOCID U FOI 1992. 1995.
404
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Danas je 9. maj. Dan Evrope. Dan kada je Robert Shuman 1950. osnovao
Evropsku zajednicu za ugalj i elik. Danas je Dan logoraa. Dan kada je
britanski novinar Roy Gutman 1993. prvi put objavio slike izgladnjelih
mukaraca ograenih bodljikavom icom i tako Evropi i svijetu dokazao da u
BiH postoje logori za mukarce nesrbe. Sjeam se danas svog oca rahmetli i
jeseni 93. kada smo dobili poruku Crvenog kria sa adresom KPD Foa,
odakle javlja da je iv. Sjeam se danas njegovih 828 dana provedenih u
konc.logoru Foa. Sjeam se i novembra 1997. kada je od posljedica logora
umro u 44. godini. Sjeam se i njegovih sapatnika iz Foe, Prijedora, Manjae,
Keraterma i drugih logora, koji ni danas nemaju nikakva prava niti naknadu za
preivljeno. Sjeam se i onih ije porodice nikada nisu dobile ovu poruku
Crvenog kria, jer su ubijeni i kasnije naeni u masovnoj grobnici. Sjeam
se Evropo sretan ti 9.maj- Dan logoraa.
Sanela Hodzic Avdic
9. Maj 2015
405
GENOCID U FOI 1992. 1995.
406
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Prije nekoliko mjeseci na jednoj web stranici uspjela sam pronai transkripte
sa svjedoenja zatienih svjedoka na engleskom jeziku. Latif je bio zatvoren
u sobi 25-B koju je dijelio sa jo nekoliko zatvorenika, koje su etnici tukli.
Jednog jer je bio policajac, drugog jer je imao porijeklo sa Kosova, a Latifa,
prema rijeima preivjelog svjedoka, bez razloga.
Takoer, prema navedenom transkriptu, svjedok je rekao da Latif u periodu
zatoenitva nije nita govorio i da su ga jednog dana odveli iz sobe u koju se
nikad vie nije vratio.
Ne samo da nema mog dede Latifa, nego nema ni Latifovog sina, koji je imao
samo 25 godina. Prema iskazima preivjelih i on je ubijen na putu prema
navedenom logoru, tj. KP dom Foa. Latifovu suprugu, moju nanu, Latifovu
kerku, moju tektu, Latifovog sedmogodinjeg unuka, mog roaka su zajedno
sa ostalim enama iz sela etinici ubili, a potom kuu zapalili. Nakon rata
uspjeli smo na ognjitu kue pronai tek nekoliko kostiju da mogu stati u
407
GENOCID U FOI 1992. 1995.
malenu teglicu.
Mi ve odavno tragamo, ekamo, isekujemo dan kada emo saznati bilo koju
informaciju gdje je Latif odveden iz KP doma Foa i gdje su njegove kosti.
(Amela Topuz, Latifova unuka)
408
GENOCID U FOI 1992. 1995.
409
GENOCID U FOI 1992. 1995.
410
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Vraam se na Fou.
Da li u ovom gradu iko ikad vidi izlazak Sunca?
Ko god sad pomisli da, slagao me je, a i sebe.
Sunce je zalo na elovini,na Crnom vrhu, u Zabrani, na sastavcima,u
Gornjem i Donjem polju,Rjeici, ohodar
mahali,Aladi,Barakovcu,Livadama,Tabacima,i u Meurjeju i da ne nabrajam
dalje sve ponore foanske, gdje je sve zalo.
A narod i dalje nosi nametnute naoare nacionalne zaslijepljenosti,ne videi da
je Sunce ve ODAVNOOO zalo, sa malo nade da izae ponovo.
Skinite naoare, bez straha, mrak je ve odavno(Kenan Sara)
Poruka:Zloinci nisu kanjeni niti e biti.Moja poruka svima je da se
ne stide i da ne ute i da istinu ispriaju ma koliko bolna i teka bila.
Da li e se nai neko da kae istinu???
411
GENOCID U FOI 1992. 1995.
412
GENOCID U FOI 1992. 1995.
___
Da se pamti i da se zna
413
GENOCID U FOI 1992. 1995.
___
priredio:Kenan Sara
414
GENOCID U FOI 1992. 1995.
415
GENOCID U FOI 1992. 1995.
416
GENOCID U FOI 1992. 1995.
kako smo se same ubijale, silovale Kako neko moe biti toliko bezobrazan.
Ja hou u lice da kaem i evo, stala sam da im kaem da ne govore istinu, da
su bezobrazni. Dovoljno su nas potcjenjivali, pljuvali nas i oni nisu jednostavno
eljeli da budemo ene, majke Njihova elja je bila da budemo nita. Ja
nisam mogla da utim i da sjedim skrtenih ruku i da gledam taj bezobrazluk
koji su oni sve vrijeme isticali poruuje Enisa, ena koja je poslala jasnu
poruku svim rtvama koje se danas stide i ute o zloinima koje su preivjeli.
-Treba u ivotu dii glavu i glas. Rei istinu i sluiti se njom. Jer istina uvijek
pobijedi i ona ispliva. Istina e donijeti mir u nae due i u naoj zemlji.
417
GENOCID U FOI 1992. 1995.
418
GENOCID U FOI 1992. 1995.
-Ja imam tako ruan osjeaj, mene zaboli dua moja, mene zaboli moj
stomak, mene sve zaboli kad ja doem u taj grad i pogledam da ja ne mogu
da ivim u njemu ne iz straha, nego od bola koji su oni meni nanijeli, kae
Salinovi.
419
GENOCID U FOI 1992. 1995.
420
GENOCID U FOI 1992. 1995.
421
GENOCID U FOI 1992. 1995.
_______
VIDEO:
https://www.youtube.com/watch?v=hclz6LAZSsI
Enisa
https://vimeo.com/55995317
Amnesty International pozvao bh. vlasti da ispune obeanja
http://bcove.me/uqa30h2l
_____________
422
GENOCID U FOI 1992. 1995.
-Treba u ivotu dii glavu i glas. Rei istinu i sluiti se njom. Jer istina uvijek
pobijedi i ona ispliva. Istina e donijeti mir u nae due i u naoj zemlji.
-Svi oni etaju tamo, a ja ih znam jer sam ih gledala 1992. godine do 13.
avgusta. Svi oni koji su ili na ratite i svi oni koji su inili zloine da nisu, osim
trojice to su bili u Hagu, odgovarali A ja ih znam dosta. I da oni uivaju sve
ono to ne bi trebalo da uivaju, meni pravo muka doe, pria ona.
Kae kako nerado ide u Fou. Ni njoj, kao ni veini ena koje su rtve ratnog
silovanja, nije svejedno otii u prijeratno mjesto stanovanja jer ne eli na ulici
sresti ljude koji su je silovali i koji su jo uvijek na slobodi.
423
GENOCID U FOI 1992. 1995.
-Ja imam tako ruan osjeaj, mene zaboli dua moja, mene zaboli moj
stomak, mene sve zaboli kad ja doem u taj grad i pogledam da ja ne mogu
da ivim u njemu ne iz straha, nego od bola koji su oni meni nanijeli, kae
Salinovi.
***
soundofsilence
424
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Tanih podataka o broju silovanih ena tokom rata u BiH nema, ali procjene o
broju rtava nevladinih organizacija govore da je silovano od 20 do 50 hiljada
ena u proteklom ratu.
priredio:Kenan Sara
425
GENOCID U FOI 1992. 1995.
426
GENOCID U FOI 1992. 1995.
427
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
fotografije:flickr ekranportal13
428
GENOCID U FOI 1992. 1995.
429
GENOCID U FOI 1992. 1995.
430
GENOCID U FOI 1992. 1995.
431
GENOCID U FOI 1992. 1995.
432
GENOCID U FOI 1992. 1995.
433
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Alija Altoka,
Hamid Salem Bio,
Abdurahman ankui,
Refik ankui,
Elvedin Enko edi,
Kemal Delilovi,
Ramo Dendusi,
Adil Granov,
Mate Ivani,
Esad Kiselica,
Halim Konjo,
Adil Krajin,
Mustafa Kuloglija,
Fuad Mando,
Krunoslav Marinovi,
Nurko Nii,
Hamid Ramovi,
Husein Rikalo,
Mithat Rikalo,
Zaim Rikalo,
evaloro,
Kemal Tulek,
Enes Uzunovi,
Demal Vahida,
434
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Munib Veiz i
Zulfo Veiz umrli su kao posljedica radnji pripadnika vojske koji su u
KP dom dolazili izvana, kao i straara KP doma. (dokument Suda BiH 309)
Aziz ahinovi
Emir Frato
Latif Hasanbegovi
Aziz Haskovi
Halim Seljanci
Kemal Isanovi
435
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Emir Mando
Asim Mezbur
Mersud Paovi
Neko Rikalo
Haso Selimovi
eval oro
NAPOMENA : SPISAK NIJE KONAAN
izvor:Presuda Momilu Mandiu Sud BiH javno objavljena:18.07.2007.
godine
http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prvostupan
jska_18_07_2007.pdf
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara
436
GENOCID U FOI 1992. 1995.
437
GENOCID U FOI 1992. 1995.
2014. godine Mujo Uto pronaao je posmrtne ostatke oca Enesa koji je ubijen
i baen pored ceste Miljevina Foa, gdje ga je neko kasnije ukopao. Mujo je
tada imao 16, a njegov otac 37 godina. Enes je zarobljen nakon pokuaja da o
napadu velikog broja etnika iz pravca Miljevine obavijesti svoje komije.
Odveli su ga u stanicu milicije u Miljevini gdje su ga neki zarobljenici vidjeli
teko pretuenog. Tu je i ubijen od strane te tzv. nae milicije. To zna
komandir Mio Olovi, a ako to nije on uradio onda zna ko je govori Mujo.
438
GENOCID U FOI 1992. 1995.
439
GENOCID U FOI 1992. 1995.
440
GENOCID U FOI 1992. 1995.
441
GENOCID U FOI 1992. 1995.
442
GENOCID U FOI 1992. 1995.
rijeka Tara
443
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Dakle Bonjaci danas vode rat protiv Srba drugim sredstvima, a to drugo
sredstvo u stvari je istina. Kako se Srbi brane od te istine? Tako to
optuuju Bonjake za mrnju. Kako se optubom za mrnju brani od istine?
Tako to se kao izraz mrnje shvata iznoenje injenica da je u Foi i okolini
Foe u periodu 1992. 1995. godine srpska vojska, tj. etnici, po unaprijed
pripremljenom planu ubila tri hiljade zarobljenih muslimana,samo zato to su
bili muslimani. Ko za taj zloin danas treba da odgovara? Pa Bonjaci. Zato?
Zato to ga koriste kao sredstvo u ratu koji se vodi drugim sredstvima
444
GENOCID U FOI 1992. 1995.
rijeka Sutjeska
rijeka Bistrica
445
GENOCID U FOI 1992. 1995.
rijeka ehotina
446
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
447
GENOCID U FOI 1992. 1995.
448
GENOCID U FOI 1992. 1995.
449
GENOCID U FOI 1992. 1995.
450
GENOCID U FOI 1992. 1995.
451
GENOCID U FOI 1992. 1995.
452
GENOCID U FOI 1992. 1995.
453
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Farsa od razmjene
Sedamnaestog jula prije podne Gojko je obiao dio spavaona. Pitao je ko je
bolestan i upisao Devada Loju koji je nekoliko puta pao u nesvijest prilikom
podjele jela, te Enu Hrnjiia, Hasana Gluca i Sanina Krdaliju. Oko tri
sata pozvae nas da se spremimo sa naim stvarima. Bilo nas je desetorica iz
Foe i estorica iz Gorada. Kad smo se sakupili pred glavnom kapijom gdje
se vrio detaljan pretres, ak i skidanje cipela, vidjeli smo da meu nama ima i
mladih i zdravijih ljudi. Poslije ceremonije pretresa provedeni smo kroz dvoja
vrata.
ekao nas je kamion FAP sa ceradom. Nedaleko od njega bio je parkiran
kombi pun ena i djece. Strpali su nas u kamion. Bili smo zbunjeni. Uspjeli
smo da doznamo da idemo u razmjenu za srpsko stanovnitvo koje je
zarobljeno u Goradu. Tako su nam rekli nekolicina obuenih u maskirne
uniforme koji su bili dio pratnje i koji su tvrdili da su iz ajnia. Nama je odmah
bilo malo lake, puili smo vie nego to smo navikli. Cigarete nam je dao
jedan od ajniana. Krenuli smo. Sjedimo na nekim improvizovanim klupama.
Iza nas ide kombi sa vojvodom, vozaem i trojicom vojnika, svi dobro
naoruani. Upozorili su nas ta e se dogoditi ako pokuamo bjeati. Dok smo
ili uz Baki (brdo i prevoj za Zavait) vidjeli smo milicionersko auto. Poznao
sam milicionera u naoalima, bio je iz Bunova, neki Dosti.
Lo put i brza vonja, da se na vrijeme stigne na razmjenu, koja je, kako smo
kasnije saznali, zakazana za sedam sati navee, uinio je da se osjeamo kao
lopte, tako smo skakali sa klupa da smo morali ustajati i drati se za arnjeve.
Kosti su nas boljele. Put je vodio kroz umu, prema elebiima. Kroz Korlat se
proirivao i pripremao za asfaltiranje. Taj je put star oko 30 godina i uglavnom
se koristio za eksploataciju uma. Trasu puta od elebike rijeke do uplje
stijene uradili su na brzinu uz pomo SDS-a, te firmi Graenje i Magli.
454
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ne daju Muslimani
Stigosmo u ajnie. Nema svjetla, tek u rijetko kojoj kui. Produili smo dalje.
Jedan od pratilaca, naoruan, zajedno je s nama na karoseriji. Sjedi i uva
nas. Ree da idemo u Miljevo. Tako i bi. Smjestie nas u osnovnu kolu. Klupa
ima dovoljno. Dobili smo i povee sendvie sa mesom. Odmah su nas
455
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Donijeli su nam obilnu veeru, sa dosta hljeba. Vojni kuhar bio je Raevi,
nastavnik u ajnicu. Dogovorili smo se na koji nain da organizujemo
spavanje. Bilo je nekih deka, prostrli smo ih po podu i tu su legle ene sa
djecom. Mi mukarci sastavili smo klupe. Bilo je oko 22 sata i 30 minuta kad je
poela frka. Dolaze Vojvoda, neki strani novinar i prevodilac. Za njima pratnja:
Kornjain brat, kondukter, sad direktor Centrotransa. Bilo je muno Nema
svjetla, jedna svijea. Jedan od dezurnih ara po nama lampom. Prevodilac
oito nema dovoljno prakse. Novinarka hoe da prenoi sa nama. Nisu joj dali.
Sutradan je ponovo dola. Devad joj je na francuskom rekao, u dubokoj
diskreciji, gdje smo i koliko nas ima. Dorukovala je sa nama.
No ranije, negdje oko 18 sati, imao sam posjetu. Radovan
Pejovi zvani Regan, koji je radio u Stakorini, doao je da me vidi.
456
GENOCID U FOI 1992. 1995.
457
GENOCID U FOI 1992. 1995.
SPISAK UBIJENIH
Spisak ubijenih kao i spisak ubica ili uesnika i sauesnika u ubistvima sainili
su nezavisni intelektualci iz Sandaka na osnovu kazivanja izbjeglih i
protjeranih Bonjaka iz Bosne, iz grada Foe i sela sa ueg i ireg podruja
Foe. Prikupljeni su podaci o 258 ubijenih u periodu od aprila do oktobra 1992:
85 su ene, najee u dubokoj starosti ili u poodmaklim godinama; 65
ubijenih su stariji od 60 godina, a ubijana su i djeca.
JELE
458
GENOCID U FOI 1992. 1995.
459
GENOCID U FOI 1992. 1995.
460
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Suljevi Abdulah, zvani Kigen, star oko 30 godina, i Suljevi Nazif: Ubijeni
u maju.
Suljuvi Read: Ubijen u ukovcu, sredinom aprila.
Suljevi Zejna: Stara oko 90 godina. Ubio je, sredinom aprila, Risto
Trifkovi, nastavnik iz Miljevine, kao i Suljevi Zejnila, starog oko 90
godina.
ahbaz Habiba, ahbaz Hakija i ahbaz Haska: Ubijeni u maju.
Sara Avdo: Penzionisani radnik. Ubijen poetkom maja.
ljivo Edhem, ljivo Ejub i ljivo Zada: Ubijeni u maju. Vie izvora je
potvrdilo da je lanove porodice ljivo ubio Pero Elez.
Subai Hasan: Ubijen tokom ljeta u Kozjoj Luci.
undo Fatima, stara izmedu 85 i 90 godina, i undo Mejra, stara oko 70
godina: Ubijene poetkom maja.
Tuzlak Tifa: Ubijena u maju.
Tuzlak amil: Penzionisani imam. Star izmedu 85 i 90 godina. Ubio ga
etnik ivko Mileti. U ubistvu su uestvovali i Pero Elez, Milo
Kruni i Milenko Vukovi.
Tuzlak Ferida i Tuzlak Salko, star oko 20 godina: Ubijeni u maju.
Zametica Almasa, Zametica Ekrem, Zametica Fatka, Zametica
Hida, Zametica Osman, Zametica ea, Zametica Velija i Zametica Zula:
Svi ubijeni u istom danu, krajem aprila 1992.
461
GENOCID U FOI 1992. 1995.
SPISAK ZLOINACA
Spiskom su obuhvaeni izvrioci i sauesnici zloina, kao i uesnici akcija u
kojima su ubijani civili koji su porijeklom iz Foe, ili iz sela oko Foe, ili su
ivjeli u njima, a koje je, upravo zahvaljujui toj injenici, identifikovala rodbina
ili komije rtava.
Milutinovi Rajko: etnik. Pljakao i palio muslimanske kue u Jeleu i
veoma svirepo ubijao odrasle muslimanske mukarce, civile.
Mojevi Simo: Direktor Osnovne kole u Ustikolini. U ratu, etniki vojvoda.
Najvei broj ubistava u selima Odak, Vina, Pilipovii, Mrelii i selima prema
Jabuci izvrena su po njegovom nareenju. Po njegovom nareenju ubijen
je Andelija Salko.
Milinkovi Ljubo: Zvani Cigo. Operisao po selima na Tjentitu u ubistvima
Muslimana, pljakanju i unitavanju njihove imovine na tom podruju.
Sa Savom Tadiem, Milenkom Uroeviem i Duanom ivanoviem,
462
GENOCID U FOI 1992. 1995.
463
GENOCID U FOI 1992. 1995.
464
GENOCID U FOI 1992. 1995.
465
GENOCID U FOI 1992. 1995.
postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska akcija. Srbi su
hapeni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a Muslimani da bi
se poveao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.
Objavljeno u broju 68 DANA, 29. JANUAR / SIJECANJ 1998.
priredio:Kenan Sara
466
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Zgrada KPD Foa. Mladi , koji se vidi na snimku napravljenom 1992 godine
je Sanin Krdalija, star 22 godine, roen u Goradu. Ubrzo je odveden i
ubijen. Pronaen je u masovnoj grobnici Piljak kod Foe. Njegova majka Sejda
467
GENOCID U FOI 1992. 1995.
468
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Video Player
00:00
02:17
izvor:ftv
priredio:Kenan Sara
469
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Preljub Tafro i dr. Beir Maci odluili su istraiti zloine u Foi, napisati knjigu
o njima i na taj nain od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni
zloin nad Bonjacima Foe. Knjiga sa nazivom Genocid nad
Bonjacima na podruju opine Foa 1992.-1995. izala je 2004. godine
u izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarevi i mr. Suljo
Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: rtve na podruju Foe izvan
logora, rtve u logoru Kazneno-popravni dom i Prilozi
Pie: Ramiz Hodi
470
GENOCID U FOI 1992. 1995.
471
GENOCID U FOI 1992. 1995.
472
GENOCID U FOI 1992. 1995.
473
GENOCID U FOI 1992. 1995.
stanovnitva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od ega 958 na podruju
Foe, 84 van Foe, a 71 se vodi kao nestali. Sva gnusnost zloina pokazana
je u klanjima, nabijanjima na kolac, utanjem glava rtava, ubijanju bolesnika,
bacanju u Drinu unakaenih tijela, masakriranju djece, ena i staraca, paljenju
i pljakanju kua i radnji, ubijanju itavih familija, u strahotama koncentracionih
logora itd. Sistematska obrada zloina (grad Foa i ostalih 15 mjesnih
zajednica) omoguava itatelju da se na pregledan i sveobuhvatan nain
upozna sa zloinima u gradu Foi, mjesnim zajednicama, selima,
zaseocima itd. Posebnu vrijednost predstavljaju uvodne napomene date za
svaku mjesnu zajednicu, u kojima se izlae hronologija agresorskih dejstava,
njihovi zloini, te pokuaj spasavanja bonjakog stanovnitva. ZLOINI
PROTIV CIVILNOG STANOVNITVA OBRAENI SU TAKO TO SU, IZMEU
ZLOINA.
474
GENOCID U FOI 1992. 1995.
475
GENOCID U FOI 1992. 1995.
476
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Da se ne zaboravi
Ova knjiga predstavlja znaajan izvor za naune, sudske i druge ustanove i
uope iru javnost. Ona jo jednom potvruje da je bez sistematskog
prouavanja zloina, odnosno genocida u istonoj Bosni, iji je dio i Foa,
nemogue dokumentovano istraiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH.
Knjiga je raena na osnovu linih saznanja autora, izjava svjedoka i
dosadanjih rezultata istraivanja zloina na prostorima opine Foa, a
posebno ekshumacija. Prema istraivanjima, a posebno izjavama oevidaca,
naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvrile zloine na
podruju Foe.
Ova knjiga znaajno je koristila i autoru ovog lanka tokom istraivanja zloina
u Foi i pisanja o istom u sklopu feljtona Zloin.
Ramiz Hodi
Saff
477
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:480
Logor:KPD
Opina: Foa
Odmah poetkom agresije na BiH pokuao sam da se spasim sa svojom
porodicom i, bjeei prema Goradu, 26.04.1992. godine, u Ustikolini su
nas uhvatili etnici i odveli u logor u Fou. Tamo smo zatvoreni u jedan
hangar, u koji je stalno pristizalo civilno stanovnitvo iz Foe, koje su
etnici hvatali po umama. Nakon pljakanja svega to su uspjeli nai kod
zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su osmericu
starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavi ostalima da to
ine zato to se njihovi sinovi nalaze u SDA. itajui spiskove i meni se
rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali su nekakvog dugokosog mladog
etnika da me uva, koji mi je prilikom pretresa naao
478
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ostao sam u samici i vie nita nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri
dana provedenih u samici, prebaen sam u popularnu sobu esnaestorku,
u koju je svaki etnik mogao ui u svako doba noi i dana da ispituje i
maltretira zatvorenike.
Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 mukaraca, tako da su po dvojica leala
u jednom krevetu. Naveer su ih odvodili na ispitivanja o
posjedovanju oruja, odakle su se samo rijetki vraali.
Od njih 77, samo ih je dvanaest preivjelo, dok se ostalima gubi svaki
trag
Ovaj zloin se desio u septembru 92 godine kada su doveli sa planine
Zelengore oko 20 djevojaka i mlaih ena. Tu su ih na moje oi
seksualno zlostavljali (Mene su tada svezali za volan i to sam morao
gledati na daljini od 10-tak metara). Tada sam mislio da neu ostati iv. Tu
su se redali nad tim polumrtvim enama. To je bilo uasno gledati. One se
jadne nisu ive javljale. Taj prizor nikada neu zaboraviti, to iivljavanje nad
nedunim djevojkama i enama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na
stotine. Lino sam gledao i zavrni in kada su ih poklali a potom na to
mjesto bacali granate
__________________________________
Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali smo da
je doao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta. No je u
spavaoni broj petnaestprola bez sna. A svi smo popili po jednu tabletu za
smirenje. No je, inae, imala svoj specifini ritam: obino su oko 23 sata
prestajali krici.
______________________________
479
GENOCID U FOI 1992. 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-
zlostavljane-pred-roditeljima-djecom-i-clanovima-obitelji/
Psovali su, derali se, vritali, pjevali etnike pjesme koje nikad do tada
nisam ulaProveli su nas kroz nae selo. Kue su ve bile spaljene i gorjele
su. Mi smo ili i utili. Psovali su nam majku.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-
zlostavljanje-djece-maloljetnica/
U Partizanu sam bila maltretirana na razne naine.
Tek kada sam stigla, bile su starije ene, znala sam da si u nih tukli i ja sam se
sakrila u WC. Jedan me je etnik traio i naao me u WC-u.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-
zlostavljanje-zena/
Iao sam u rudnik Miljevina i u Veleevo da istim tale. Nekada smo utovarali
smeeKrili su me devet puta u tampariji, pekariKrili su me od Crvenog
kria, da me ne bi evidentirali.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-
zlostavljanje-muskaraca/
MINOLOVAC
Najtee mi je bilo kada mi narede da vozim auto (morao sam). Uvijek sam
morao voziti prvi. Oni bi vozili iza mene oko 15 m. Uvijek bi mi vezali lisicama
480
GENOCID U FOI 1992. 1995.
za volan ruke, a noga za sic. Tada sam vozio i gazio nae vojnike. To je bilo
prema Preljui, Gorade. Bio sam minolivac, to sam kasnije saznao. Ne znam
taan broj koliko sam puta iao u smrt, ali eto ostao sam iv.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-gnjecenje-
povrijedenih-lica-gradevinskim-masinama/
Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardi. To je
trajalo sigurno 2 sata neprekidno. To je bilo divljako iivljavanje, da ne moe
zamisliti tako netoPoslije 4 mjeseca dolazi Gojko Jankovi, Dragan
Zelenovi i Tuta. Rekli su da 4 djevojke moraju ili ubiti, ili poslati za Fou
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-prodaja-zena/
Sve su nas rasporedili po sobama. Poto sam cijele noi bila sa Dukom
Dubljeviem, nisam mogla znati ta se deava u drugim sobama. Ujutro, kada
me je Duko pustio, odmah me je preuzeo Konta-Konti. Onda je doao
aga i odvezao nas u Miljevinu. Sa mnom su bile jo tri djevojke: D.B, E.B I
A.K (koja je bila dovedena iz Kalinovika). aga nam je rekao da e nas
suoiti sa novinarkom ta je koja priala i ako budemo lagale da e nas
prikovati za splav i pustiti niz Drinu.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-otvaranje-mjesta-
za-masovno-silovanje/
Tada su me htjeli ubiti. Htjeli su me svezati za dva auta i razapeti. Tu su bili i
iko i Jasko. Otvorili su auto u kome se ula glasna muzika. Bili su jako
pijani
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-gasenje-cigareta-
na-logorasima/
FOA 1992 : PRISILJAVANJE LOGORAA DA JEDU IZMET
istio sam svinjarnik pa kad bi neko od etnika naiao rekao bi jedi balijo.
Nisam smio ni sa kim komunicirati jer odma te udari. Kad se daje svinjama da
jedu i ako bi uzeo neto iz pomija onda te pone udarati i gurati glavu u balegu
i vikali jedi balijo
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-prisiljavanje-
logorasa-da-jedu-izmet/
Posle toga su nam izdali komande da legnemo potrbuke, i naredba je glasila
da svi pasemo travu, i kad u usta dosta trave stavimo, izdaju komandu da se
dignemo, i da gledaju kako travu jedemo, tako je bilo tri puta dok nismo krenuli
za KPD Foa.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-tjeranje-logorasa-
da-pasu-travu/
481
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:3887
Logor:ohodar Mahala
Opina: Foa
No,24.06.1992 godine. Bilo je 12.30 sati. Djeca su spavala a ja sam bila
budna. Odjednom sam ula da neko lupa na vrata. Od straha sam zanijemila,
mislila sam da e mi srce iskoiti. ula sam kako me muki glas doziva i
govori: Balijko otvori, neu ti nita! Poto sam i dalje utila, zaue se rafali.
Stakla su poela padati po djeci. Probudili su se. Strah, plaStavila sam ih
pod kuhinjski sto, zatrpala jastucima i jorganima, a ja sam legla na pod. Rafali i
pucnjava po kui je trajala i dalje. Nazvala sam Gorana Mitrainovia.
Njegov otac mi je rekao da je on na strai kod moje kue i da se nita ne
bojim. Poslije nekog vremena ula sam kako neko vie: Milane, ta radi?! I
opsova neto. Pucnjava se stia i sve utihnu. Kada sam izvadila djecu ispod
482
GENOCID U FOI 1992. 1995.
stola nisu glasa davali, bili su mokri i znoj je curio iz njih. Da su jo malo ostali
pod stolom uguili bi se.
Drugi, 25.06, najcrnji dan Crnogorac me na oi moga 7 g sina uze, tada je
moj sin dobio napad ukoio se, a oi su mu bile otvorene. Udario me je jo
jednom i rekao Turkinjo nismo zavrili sutra u ponovo doi. Iako sam bila sva
u modricama pritrala sam mom sinu koji je bio bez svijesti, umivala ga i jezik
mu izvadila van da se ne bi uduio, mada sam tada mislila da je mrtav.
Odjednom je trepnuo i poeo da povraa, okrenula sam ga na stomak ne
mogu vam to vie opisati to je bio uas najtei dan u ivotu. Drugo dvoje djece
su plakala i tresla se. Tu no sam pomiljala da ubijem i njih i sebe ali
nisam smislila nain
483
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:1803
Logor:Barake-Buk bijela
Opina: Foa
Psovali su, derali se, vritali, pjevali etnike pjesme koje nikad do tada
nisam ulaProveli su nas kroz nae selo. Kue su ve bile spaljene i gorjele
su. Mi smo ili i utili. Psovali su nam majku. Govorili su:Gdje vam je Alija?
to vam on ne pomogne? J. vam on majku! Balije Do tada nisam ni znala
za tu rije balija i ustaa. Dotjerali su nas do Mjeaja na asfaltnu cestu koja
vodi prema Tjentitu. Tamo je bilo puno vojnika. Preteno su to bile komije iz
Mjeaja. Tu je sjedio Gojko Filipovi, a do njega ostali etnici. Smijali su nam
484
GENOCID U FOI 1992. 1995.
se..
Mene su uveli u drugi dio barake. Tu ulazi jedan stariji etnik (40-50 godina) i
baca me na krevet. Strgao je odjeu i ve sa mene. Govorio mi je: Ne boj se!
Nee ti biti nita! Samo u ja biti sa tobom. Meutim, u meuvremenu se
napravio red etnika ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do
deset i dalje nisam mogla.Dok se to sve deavalo ja sam ula kako se napolju
dere moj amidi, kako je zapomagao i kako su ga tuklionda sam ula
pucanj i viku:Pobjee balija! Znala sam istog trenutka da su ga ubili.
-Znai oni su vas poeli seksualno zlostavljati odmah kad su vas doveli. Da li
su to radili i sa ostalim enama?
Ja sam bila u toj baraci i ne znam ta se vani deavalo. Mislim da smo tu
najgore prole ja i mala E.B.
Za to vrijeme dok sam bila u baraci sam ula veliku pucnjavu i mislila sam
da ubijaju jedno po jedno i da ih bacaju u Drinu.
Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4 sata, dok su se oni iivljavali na meni
dok dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam mogla da ustanem ni da se
obuem. Doli su i naredili mi da se obuem i da idem u autobus, koji je skoro
krenuo sa ostalima. Izvela su me dvojica i ja sam nekako dola do autobusa.
Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka je stajla pred autobusom,
plakala i molila da joj vrate dijete.
-Koliko je E. Tada imala godina?
Ona je imala 15-16 godina. Kasnije su je doveli u autobus
485
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:2754
Logor: Partizan
Opina:Foa
486
GENOCID U FOI 1992. 1995.
487
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:4977
Logor:KPD
Opina:Foa
488
GENOCID U FOI 1992. 1995.
489
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Najtee mi je bilo kada mi narede da vozim auto (morao sam). Uvijek sam
morao voziti prvi. Oni bi vozili iza mene oko 15 m. Uvijek bi mi vezali lisicama
za volan ruke, a noga za sic. Tada sam vozio i gazio nae vojnike. To je bilo
prema Preljui, Gorade. Bio sam minolivac, to sam kasnije saznao. Ne znam
taan broj koliko sam puta iao u smrt, ali eto ostao sam iv. Uvijek kada bi mi
naredili , tjerali su me da vozim kamion. Nisam bio u ivom titu kao pjeak.
Nisam nikad spavao van auta uvijek sam morao ostati u autu. Jednom sam
preao minu, a njihov dajc je naletio na minu i poginula ih je trojica i mene tada
umalo nisu ubili po povratku u KPD..
Odvojili bi me u samicu gdje nisam imao kontakta ni sa kim ivim. To je trajalo
490
GENOCID U FOI 1992. 1995.
sve do prelaska na ekonomiju, gdje sam tada i dahnuo duom. Bilo je i tada
teko, ali sam znao da u barem ostati iv. Ovo je samo djeli moga
svjedoenja za dvije godine i tri mjeseca boravka u etnikim rukama. rtve
su i ovi ljudi koji su odvedeni na poznato branje ljiva, kada su u prvoj
grupi odveli 30 ljudi, a kasnije su odveli jo 15. Nije se u KPD-u moglo vidjeto
ubijanje, jer su to oni uradili vrlo mudro, odvodili po noi na ispitivanje, a
kasnije kau da su premjeteni u druge sobe ili kau da su otili za razmjenu.
Tako da sam ja to sve vidio van KPD-a
Broj dosjea:1803
Logor:Partizan-kua Nusreta Karamana
Opina:Foa
Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardi. To
492
GENOCID U FOI 1992. 1995.
odveli u neiji stan, u Brenu na etvrti sprat. Bile smo zajedno nas etiri
djevojke. Tu smo bile x dana i nisu nikoga drugog dovodili, ali jeKlanfa bio
493
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:1803
Logor:partizan-kua Nusreta Karamana
Opina: Foa
Sve su nas rasporedili po sobama. Poto sam cijele noi bila sa Dukom
Dubljeviem, nisam mogla znati ta se deava u drugim sobama. Ujutro,
kada me je Duko pustio, odmah me je preuzeo Konta-Konti. Onda je
doao aga i odvezao nas u Miljevinu. Sa mnom su bile jo tri
djevojke: D.B, E.B I A.K (koja je bila dovedena iz Kalinovika). aga nam
je rekao da e nas suoiti sa novinarkom ta je koja priala i ako
budemo lagale da e nas prikovati za splav i pustiti niz Drinu. Doveo
nas je u Miljevinu pred jednu kafanu. Uveli su nas i dali nam da jedemo.
Mene su odredili da sjedim pored Pere Eleza (nisam znala ko je on ali sam
ula da ga tako zovu). Govorio mi je da jedem, a ja sam bila napola mrtva od
straha i od svega to mi se deavalo. Jedan od njih je rekao:Izvedite je tamo
494
GENOCID U FOI 1992. 1995.
495
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:1483
Logor: Kua Slobodana Matovia
Opina: Foa
Prvi konvoj iz Foe je krenuo 02.07.1992 godine i tada su otila dva
autobusa. Tek tada smo vidjeli enu od Slobodana Matovia koja nam je
496
GENOCID U FOI 1992. 1995.
497
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:348
Logor:KPD
Opina:Foa
Kada su stigli sa drugog podruja sela sa Bonjacima, doveli su i grupu
ljudi koji su bili tako isprebijani da su se teko kretali, a glave su im
bile krvave od udaraca. Dok jo nisu stigli na lice mjesta, sa udaljenosti su
pitali njihove iz grupe, da li ima neko od njihovih da je ranjen ili ubijen.
Naredba im je glasila da, ukoliko ima, sve redom ljude, ene i djecu u selu
poubijaju. U kuu su doveli Sulejmana Hadia sa grupom ena i djece i tu
su ih njihovi vojnici drali do etiri sata popodne. Poto niko od njihovih nije bio
povrijedjen ni ubijen, oslobodili su ih i rekli su im da su bili planirali da ih sve u
kui poubijaju. Na livadi su bile dvije grupe iz dva dijela sela-42 Bonjaka. Tu
na livadi suizdvojili deset Bonjaka i postrojili ih jednog uz drugog. Od
njihovog glavnokomandujueg naredba je glasila da e ih sve poubijati. To
498
GENOCID U FOI 1992. 1995.
499
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Broj dosjea:3679
Logor.KPD
Opina: Foa
Poetkom rata u Foi nalazio sam se u selu Hamzii, gdje sam i zatoen.
Prilikom upada srpskih snaga u selo, 05.05.1992 godine, ja sam uhvaen i
prisiljavan da zovem druge da dou, govorei kako nam nee nita.
Onda sam odveden u KPD Foa gdje sam kratko zadran i odma prebaen
na ekonomiju Veleevo. Tu sam bio prisiljen da radim ono to niko ne bi
radio istio sam svinjarnik pa kad bi neko od etnika naiao rekao bi
jedi balijo. Nisam smio ni sa kim komunicirati jer odma te udari. Kad
se daje svinjama da jedu i ako bi uzeo neto iz pomija onda te pone
500
GENOCID U FOI 1992. 1995.
501
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ACKNOWLEDGMENTS
SUMMARY
RECOMMENDATIONS
WARTIME ABUSES
Background
Forces from Serbia and Montenegro
Detention Centers
Livade
KP Dom
KP Dom Personnel
Partizan Sports Hall
502
GENOCID U FOI 1992. 1995.
503
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ACKNOWLEDGMENTS
This report is based upon research conducted in Bosnia and Hercegovina, in
particular in the region of Foca, in April 1997 and from December 1997 until
February 1998. Sources for wartime abuses included research conducted by
Human Rights Watch during the war. The report was edited by Holly Cartner,
executive director of the Europe and Central Asia division of Human Rights
Watch. Special thanks go to Dinah PoKempner and Michael McClintock.
504
GENOCID U FOI 1992. 1995.
SUMMARY
The Foca municipality was the site of some of the most brutal crimes
committed during the 1992-1995 war in Bosnia and Hercegovina.(1) Bosnian
Serb civilian, police, and military officials, in collaboration with paramilitary
troops and former Yugoslav Army reservists called in from Serbia and
Montenegro, took over Foca in April 1992. They established a wartime
government called the Crisis Committee, much like those established in
505
GENOCID U FOI 1992. 1995.
many towns in Bosnian Serb-controlled territory, to plan and carry out the
expulsion of the non-Serb population. Using a thorough propaganda campaign
to convince the local Bosnian Serb population that they were under threat of a
Muslim fundamentalist coup, the Crisis Committee established a network of
detention centers,where non-Serb civilians were detained, tortured,
raped, and either expelled, killed, or disappeared, leaving the town as
506
GENOCID U FOI 1992. 1995.
present abuses in Foca, however, has not brought compliance with the Dayton
agreement; there has been no return of refugees or displaced persons, no
screening or vetting of the local police, freedom of expression, association,
and movement remain severely restricted, and there have been numerous
cases of attacks and harassment against international journalists and other
members of the international community, and against local citizens who do not
agree with the authorities. Yet multilateral institutions and donor governments
have considered grantingand in some cases, grantedconsiderable sums of
economic assistance to the Foca area. In fact, several donor countries and
organizations, including the Italian government and the World Bank, the
European Union (E.U.), the European Bank for Reconstruction and
Development (EBRD), and the United Nations High Commissioner for
Refugees (UNHCR) have invested in the Foca area in the past year. In
December, the World Bank turned down a proposal to send additional
assistance to Foca only after nongovernmental organizations protested to
donor governments. Human Rights Watch is seriously concerned that in the
current atmosphere of impunity and noncooperation described in this report,
this money is likely only to enrich and empower those officials responsible for
ongoing violations of human rights and systematic obstruction of the
implementation of the Dayton Peace Agreement. (For more details, see
section on International Investment in Foca.)
Further, the failure of the international organizations in Foca to report publicly
on abuses, and to press for alleged perpetrators to be brought to justice, has
given a false impression of a town described recently to Human Rights Watch
as very calm. Accountability has been cast aside in Foca for so long that
indictees and persons alleged to be responsible for heinous crimes remain in
control, ruling with total impunity. In the current climate in Foca, any
507
GENOCID U FOI 1992. 1995.
international economic aid which would be granted to the town would serve to
line the pockets of these individuals.
The military takeover of Foca began on April 7, 1992. The takeover was a
coordinated effort between Serb irregulars from Serbia proper and
Montenegro, and paramilitary forces of the Bosnian Serb army. They quickly
established the Crisis Committee, which worked in collaboration with military
and police officials in the planning and execution of the takeover. The Bosnian
Serb army inherited weapons and other military supplies from the former
Yugoslav National Army (Jugoslav Narodna Armija, JNA), and paramilitary
troops from Serbia and Montenegro were promptly brought in. What took place
in the Foca municipality after the Bosnian Serbs were firmly in control was
beyond anyone's worst nightmare.
Once the Bosnian Serb and Serb forces had completely occupied the Foca
municipality, they began rounding up all non-Serb civilians from the
surrounding villages, separating the men from the women, and imprisoning
them in numerous detention facilities. The Foca police worked closely with the
Serb military forces occupying the municipality and played primary and direct
roles in the arrest, expulsion, detention, rape, torture, and murder of the non-
Serb population of the town. The International Committee of the Red Cross
(ICRC) was denied access to Foca from the time of the takeover on April 7,
1992, until the beginning of October of that year. By the time they gained
access, it was too late for thousands of non-Serbs from Foca who had been
imprisoned and subsequently either expelled or killed. By the time the ICRC
entered, few non-Serbs were left alive in the municipality.
508
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The takeover of Foca was planned and managed by a crisis committee, similar
to committees that were formed in other areas of the Serb territory. The
leaders of the Crisis Committee in Foca have been identified by residents of
Foca and others asVelibor Ostojic, Vojislav Vojo Maksimovic,
and Petar Petko Cancar. Under the authority of the Crisis Committee,
military and paramilitary forces from the Serb-controlled territory in Bosnia and
from Serbia and Montenegro carried out disappearances, detentions,
expulsions, torture, executions, and rape, with the assistance of the local
police. Businesses and factories, as well as private property belonging to non-
Serbs, were expropriated and the former owners and directors either
imprisoned, expelled, or disappeared. Bosnian Muslim (hereafter
Bosniak) and Croat men were sent, often via the short-term detention center
Livade, to the central Foca prison, called the Kazneno-Popravni Dom or
KP Dom (Home for Criminal Rehabilitation), where they were tortured and
509
GENOCID U FOI 1992. 1995.
allegations that women were detained and sexually assaulted in the Foca high
school during the takeover in 1992.
Nine individualsDragan Gagovic, Gojko Jankovic, Janko Janjic, Dragan
Zelenovic, Zoran Vukovic, Dragoljub Kunarac, Radomir Kovac,
Radovan Stankovic, and Milorad Krnojelacare publicly indicted by the
International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY) for their
involvement in the ethnic cleansing in Foca. They are indicted for crimes
against humanity, including rape, grave breaches of the Geneva Conventions,
and violations of the laws or customs of war. These indictments are the first in
history in which persons were indicted for rape as a war crime.
Seven of the nine public indictees remain at large, and six are known to be
living in the Foca municipality. They have been living freely, under no apparent
fear of arrest by the French SFOR (the North Atlantic Treaty Organization
NATOtroops in the region are called the Stabilization Force, or SFOR) troops
stationed in the region, until recently the only SFOR sector in Bosnia in which
no arrests had taken place. These indicted persons can often be seen in public
places such as bars and restaurants, which are also frequented by SFOR
troops. According to a February 20, 1998 article in the Dutch newspaper
Nieuwsblad,
Take for instance Janko Janjic, one of the Serbs on the list, who drinks
coffee and rakija in the Merkur, the Passager or the Krsma every morning
around nine. All three bars are located near the bus station in the center of the
town.Should French SFOR troops decide to arrest Janko Janjic while he is
sipping his rakija in the Krsma bar, they could make a second arrest in the
process: the owner of this bar, Dragan Gagovic, also features on the Hague's
list.
510
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Aside from those individuals who have been publicly indicted by the Tribunal,
many individuals who are not yet publicly indicted but are alleged to have been
responsible for war crimes and human rights abuses during the war still hold
positions of power. These persons, in their current influential roles in the
government, infrastructure, and police of Foca use their continued influence to
block the implementation of the Dayton Accords, including in particular those
provisions relating to human rights guarantees and the return of refugees.
They severely and actively restrict freedom of movement; they block all
attempts at freedom of expression by local civilians; and they blatantly prevent
any discussion of the return of displaced persons and refugees. Furthermore,
since the signing of the Dayton Accords, the unindicted have frequently
blocked the work of the international community by refusing to attend meetings
to discuss Dayton implementation, and by obstructing projects which they felt
would threaten their stranglehold on society. International journalists who visit
have been threatened. Volunteers who came to work with the teenagers in the
town have been harassed and kicked out of the town. Micro-credit projects
which could assist the women in Foca by offering them opportunities for
income generation have been halted by the authorities. Residents of Foca who
interact or work with organizations that the authorities perceive as a threat to
their power have been harassed and threatened. Foca is a closed, dark
place, people who have worked there say, time and again.
511
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The June 15, 1998 arrest by French SFOR troops was the very first time
French SFOR troops had arrested any indictees in Bosnia, and though late in
coming, it was a welcome step.
However, the failure of French SFOR to arrest the six individuals publicly
indicted by the ICTY who still wander free in Foca is just a small part of the
picture of an international community that is prepared to let bygones be
bygones. It is no longer an unusual sight, nor does it even seem strange any
more to see international armed troops patrolling in Foca, sitting in its cafes,
eating in its restaurants, drinking in its bars, keeping the peace. As a result of
the international community's failure to insist, from the outset, on compliance
by the Foca authorities with the provisions of the Dayton Accords, and as a
result of the failure of the French NATO troops to arrest anyone responsible for
war crimes in Foca for two and a half years, individuals allegedly responsible
for mass murder and rape have been free to rule the town they conquered with
complete and total impunity. And they have succeeded splendidly: three of the
individuals linked to overseeing the planning, organization, and execution of
the massive ethnic cleansing in the Foca municipality, namely Petar Cancar,
Vojislav Maksimovic, and Velibor Ostojic, have been rewarded for their efforts.
Cancar has been promoted from mayor of Foca to minister of justice of the
Republika Srpska. Maksimovic sits on the Republika Srpska National
Assembly and remains in his post as rector of the Philosophy Faculty in the
Serb-controlled part of Sarajevo. Even more shocking is that Ostojic was
appointed head of a state human rights commission in the Bosnian Parliament.
Despite the Foca authorities systematic obstruction of the peace accords, and
their ongoing loyalty to Radovan Karadzic, bilateral and international donors
have targeted Foca for reconstruction assistance. In December 1997,
512
GENOCID U FOI 1992. 1995.
513
GENOCID U FOI 1992. 1995.
the Dayton Accords in Foca and throughout Bosnia and Hercegovina. It is also
their obligation to ensure that international economic aid is not used in ways
that would strengthen the political power base of such individuals.
This report should serve as a resource for information on the crimes that were
perpetrated against the Bosniak and Croat population in Foca during the war,
as well as on persons who have either been indicted for these crimes by the
ICTY or whose responsibility for these crimes should be further investigated.
Over twenty persons have been named in this report in connection with human
rights abuses committed in Foca. We have named individuals where we have
found some evidence that they may have played a role in the institutions or
processes that contributed to the gross violations of human rights and
humanitarian law that took place. Human Rights Watch does not state or imply
that named individuals are necessarily responsible for these violations;
however, in these cases we believe that further investigation is warranted.
Where it is at all possible, we have provided the names of witnesses and
sources of information; however, many witnesses, both residents of Foca and
international journalists and observers, have specifically requested that their
identities be withheld because of genuine fears of retaliation.
Lastly, but most importantly, this report exposes the suffering of the survivors
of the ethnic cleansing in Foca and is therefore a plea from them for
accountability. Their risk in sharing information from their experiences must not
go unnoticed, especially in the atmosphere of impunity that reigns in Bosnia
and Hercegovina. They shared their tragic stories with great pain, but also with
the hope that in recalling their nightmares, and in naming their abusers, the
514
GENOCID U FOI 1992. 1995.
world would not forget, and those responsible would be brought to justice.
Their wish, universally, was to go home to Foca.
RECOMMENDATIONS
Human Rights Watch urges the Foca municipal authorities and police to:
515
GENOCID U FOI 1992. 1995.
arrest and surrender all indicted persons present in Foca to the International
Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia for trial in the Hague;
immediately cease any and all obstruction of the Dayton agreement, including
in particular restrictions on freedom of movement, and freedom of expression
and association;
immediately cease any and all attacks and harassment against the local
population, including that which is based upon their ethnicity, political opinion
or affiliation and against representatives of the international community, and
investigate and prosecute those alleged to be responsible for such attacks and
harassment;
guarantee the right of refugees and displaced persons to return to Foca and
ensure the security of persons who choose to return;
comply with IPTF procedures for screening and vetting the police based on
human rights criteria. As a first step at rectifying the failure to do so for two and
a half years, immediately provide IPTF with a complete list of all police officers,
including secret and special police as well as trainers and teachers in the
special police training school in Tjentiste, and of all staff and personnel in the
KP Dom prison;
immediately provide international organizations with any and all information
regarding persons missing from the Foca municipality and grant complete
access to any organizations charged with the task of investigating the fate of
people who disappeared or are otherwise unaccounted for;
immediately implement the results of the September 1997 municipal elections,
allowing those elected to assume their offices, and provide protection for all
representatives who have been elected when they travel to Foca for assembly
sessions.
516
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Human Rights Watch calls upon Republika Srpska Prime Minister Milorad
Dodik to:
517
GENOCID U FOI 1992. 1995.
518
GENOCID U FOI 1992. 1995.
regularly performed by IPTF, to ensure that no non-Serbs are being held under
false Serb names. The same investigation to ensure non-Serbs are not being
concealed in detention centers should be undertaken in other places within the
Foca municipality, such as the Miljevina coal mine,
the Tjentiste region, Buk Bijela, and any and all military facilities;
consider the establishment of an Office of the Ombudsman in the Republika
Srpska similar to the one operating in the Federation entity of Bosnia and
Hercegovina, to act as a legal representative for individual victims of human
rights abuses and charged with obtaining remedies for such abuses from
governmental authorities, in liaison with the International Office of the
Ombudsperson established by the Dayton agreement;
insist on full implementation of the results of the September 1997 municipal
election results, and the protection of representatives who have been elected.
Human Rights Watch calls on the International Police Task Force, in addition,
to:
link all financial support for the restructuring of the local police with the final
completion of the full IPTF screening/vetting process;
share all information related to local police involvement in war crimes or
serious human rights abuses with the ICTY, with an agreement on the
effective and timely exchange of information in ICTY records on police
officials, politicians, and members of paramilitary groups in the area;
provide any and all information known to IPTF monitors regarding the locations
of persons publicly indicted for war crimes to IPTF headquarters, and to the
other international organizations based in Foca, in particular to SFOR, and to
the ICTY, to facilitate the arrests of these individuals;
respond with action to reports that unacknowledged prisoners are still being
held secretly in official and unofficial places of detention in the Foca
519
GENOCID U FOI 1992. 1995.
municipality, and perform surprise searches of any and all such locations on
an ongoing basis. In a collaborative effort with SFOR and without prior notice
to or the presence of local police or military, routinely search KP Dom, the
Miljevina mine, Buk Bijela, the Tjentiste area, the Zinc mine at Suplja Stijena,
and any and all military or police facilities;
pressure the police authorities, in particular those employed in the KP Dom
prison, to provide information on the individuals missing from Foca as a result
of the Serb takeover and the ethnic cleansing that took place during the war;
routinely check the list of police officers in the civilian police force, special
police forces, and secret police in order to ensure that those indicted for war
crimes are not working as police officers anywhere in the Foca municipality;
urge the local police to investigate thoroughly any human rights violations that
occur in the Foca municipality and monitor and report on the ongoing progress
of such investigations. The results of such investigations should be made
public. In cases where incidents are inadequately investigated, IPTF should
publicize this fact, and hold the local police accountable through the filing of
noncompliance reportsIPTF reports on police noncompliance with the
Dayton Peace Agreement. Accountability should also include making sure that
such units do not benefit from international aid;
if there are cases of reported participation in or instigation of violations of
human rights by the local police, IPTF should file noncompliance reports,
publicize these cases, and, in collaboration with other international
organizations on the ground, should take all possible steps to ensure that the
perpetrators are brought to justice. One such case is the alleged police beating
of a local Serb civilian in the Foca central police station in December 1997.
The results of this investigation should be made public;
ensure that all police officers responsible for post-Dayton human rights
520
GENOCID U FOI 1992. 1995.
abuses, or who have failed to investigate and punish those responsible for
human rights abuses committed under their jurisdiction, be ineligible for police
posts and be removed from their current police positions. Acts of
noncompliance with the Dayton Peace Agreement should be understood to
include, but should not be limited to, the obstruction of freedom of movement,
failure to protect the right to remain, violations of freedom of expression and
association, and harassment and intimidation of minorities or opposition
members. Police officials or officers who have threatened or committed acts of
violence against IPTF should also be ineligible for police posts and should be
removed from their positions and prosecuted when criminal acts have been
committed;
ensure that the local police provide security and protection for municipal
assembly representatives and for returnees.
Human Rights Watch urges the NATO Stabilization Force (SFOR), specifically
the French troops based in the Foca area to:
arrest immediately those indicted for war crimes who live in or visit the Foca
municipality. According to the latest information obtained by Human Rights
Watch, those publicly indicted by the ICTY and currently living in Foca
include Radovan Stankovic, Dragan Zelenovic, Dragan Gagovic, Janko
Janjic, Gojko Jankovic, and Radomir Kovac;(2)
conduct routine searches of any and all military facilities to ensure that they
are not being used as places of detention, and to ensure that the stock of
weapons is in accordance with the limitations outlined by the Dayton
agreement;
conduct routine searches, in collaboration with IPTF, of any sites in which
detainees may be held. (See IPTF recommendations above for specific
locations.)
521
GENOCID U FOI 1992. 1995.
522
GENOCID U FOI 1992. 1995.
523
GENOCID U FOI 1992. 1995.
524
GENOCID U FOI 1992. 1995.
including the Aladza mosque, built in 1550 and the Ustikolina mosque, built
in 1448. All fourteen were destroyed by Bosnian Serb, Serbian, and
Montenegrin forces during their takeover of the region, and all traces of their
existence removed. International monitors in the region estimate that the
current population of Foca municipality is approximately 24,000, and that fewer
than one hundred non-Serbs remain in the Foca municipality today out of a
pre-war population of more than 20,000.
The actual takeover of Foca began on April 7, 1992. However, Bosnian Serb
civilian, police, and military officials had been preparing for the attack for many
months, gathering weapons they had inherited from the former JNA. I.H., once
a prominent and well-connected professional in Foca and now living in exile,
described the time leading up to the takeover to a Human Rights Watch
representative:
At the end of February and the beginning of March 1992, especially after the
referendum of Bosnia, they [the Serbs] just gathered technical equipment in
preparation for war. These preparations were done in all municipalities in
Bosnia and Hercegovina, especially in municipalities where Serbs formed half
or more of the population, knowing that Bosniaks did not have any weapons at
all, and with promises of assistance from Milosevic and the JNA. They rejected
a dialogue and decided to fight a war.(3)
Bosnian Serb leaders in Foca formed the Crisis Committee, similar to those
which were formed in other regions of Bosnian Serb controlled territory to
oversee the takeover and ethnic cleansing campaigns (see below for details).
The Crisis Committee in Foca was charged with the organization, planning,
and carrying out of the Serb takeover of Foca. The Crisis Committee
supervised all aspects of the attack on Foca, including the activities of the local
525
GENOCID U FOI 1992. 1995.
police, and worked in close collaboration with the Bosnian Serb army. To
assist them in the takeover, the Crisis Committee called in paramilitary troops
and reservists from neighboring Serbia and Montenegro. Many non-Serbs
were violently expelled from Foca, and others were imprisoned in one of the
network of detention centers which the Crisis Committee organized for this
purpose throughout the municipality. The property of non-Serbs was
confiscated and expropriated by the conquering Serb forces.
The military takeover of Foca took only nine days, yet the suffering inflicted on
the non-Serbs who remained in Foca after the initial attack lasted for months
thereafter. Non-Serb men were imprisoned in abominable conditions in
detention centers, where they were routinely tortured, beaten, and terrorized.
Scores died in the process, or were summarily executed by Serb forces. Many
non-Serb women were held in rape camps throughout the municipality, where
they were systematically sexually assaulted. The ICRC estimates that there
are 588 persons missing from the Foca municipality.(4) The ICTY has publicly
indicted nine individuals for rape as a war crime, and genocide, committed in
Foca.(5) Many others who have not yet been indicted were involved in the
planning and commission of war crimes and other systematic human rights
abuses in Foca. Many of these individuals are currently in positions of power in
the municipality.
During March 1992, ethnic Serb paramilitary units were arming themselves
with the assistance of Serbia and Montenegro. These units were under the
direction and instructions of the Crisis Committee and called themselves Serb
territorials. The Crisis Committee knew that the local Bosnian Serb forces
526
GENOCID U FOI 1992. 1995.
would not be strong enough to achieve their aims without outside support, and
so arranged for reservists, paramilitaries, and even regular army units of what
was previously called the Yugoslav People's Army from Serbia and
Montenegro to assist the Bosnian Serb forces in conquering the region, and
driving out all non-Serbs. Witnesses interviewed by Human Rights Watch all
said that Serbs from outside Bosnia were among the soldiers who were
involved in their arrest, expulsion, detention, or abuse. Numerous victims
reported hearing their accents, which were clearly not the Bosnian Ijekavski
dialect, but were the Montenegrin or Serbian Ekavski dialect, and they
described their different uniforms. Many described the paramilitary soldiers as
Cetniks,(6) with long beards and square hats. According to the Final Report
of the Commission of Experts Established Pursuant to Security Council
Resolution 780 (1992):(7)
Several individuals have been identified in the source materials as those
primarily responsible for the attack upon and ethnic cleansing of Foca. One of
them apparently called in additional forces from Niksic, Montenegro. Bringing
the total number of Serbian forces in and around Foca to about 4,000
by the end of April [1992].[sic] (8)
The U. N. Commission of Experts report describes the reported involvement of
forces under the direction of Zeljko Raznatovic Arkan and Vojislav Seselj,
two extremist paramilitary and political leaders renowned for having carried out
mass murders and brutal ethnic cleansing campaigns. The report states:
Arkan and Seselj reportedly deployed soldiers in the county of Foca. Reports
also indicate the presence of Commander Turtle's Units, the Montenegro
Guard, the Uzice Corps, and Pero Elez. During the occupation of Foca by
Arkan's men in late April 1992, many bodies were thrown into the
527
GENOCID U FOI 1992. 1995.
E.D. said that he knew that these men were from Montenegro by their
pronunciation and by the fact that he did not recognize any of them. He
claimed that the uniforms the Montenegrin troops were wearing were newer
than those of the local Bosnian Serb forces and that they had all kinds of
equipment, including knives, bombs on their belts, and automatic rifles,
whereas the local Bosnian Serb forces did not have such equipment and had
old uniforms.(12) G.F., a Bosniak woman from Foca, reported that she was
taken from her home and detained in the Partizan Sports Hall in September
1992 by reservists in uniforms. She said they wore gloves and hats, were
speaking the Serbian dialect, and she deduced they were thus not from
Bosnia. According to G.F., these reservists were well armed and there were
female soldiers among them.
528
GENOCID U FOI 1992. 1995.
We were held for half a day in Partizan, and then [one of ] these Serbs from
Serbia told us he was sorry that we are all children because he will have to
kill us. They confiscated all our jewelry. We were hugging each other and very
scared. They said, Now Balija [a derogatory term for Muslims] you will
go swim in the Drina.They took us to Mrdalici, and there we met
Cetniks with long beards.(13)
Detention Centers
Once the military takeover in Foca was underway, a campaign of terror was
unleashed on the non-Serb civilian population. Large numbers of Muslims and
Croats were tortured, disappeared, raped, or executed and those who
survived were expelled from their homes.
Livade
According to several witnesses, when the aggression began, most non-Serb
men were first taken to Livade, a military facility in Foca which was the former
JNA headquarters. Livade is near the village of Aladza, the site of the Aladza
mosque. I.H., who was also a survivor of the Livade detention center,
529
GENOCID U FOI 1992. 1995.
explained:
The program of attack on Foca started from a few directions. Most important is
from the direction of Livade, where they established their military garrison, and
in this garrison was the first camp. From April 11 to April 17, 1992, they started
bringing people from the town and most from the local community of Aladza.
The first prisoners in Foca, including myself and approximately 150-200
others, spent these first five days in Livade, and then we were all taken from
there to KP Dom.(14)
According to I.H., Veselin Cancar was the commander of the facility during
his imprisonment.
Livade was used during the whole time between April 1992 and August or
September 1992 as a transit center where prisoners were taken for a few days
and then transferred to other camps or transit centersthe whole offensive
came from that direction.Life in Livade was very difficult. We had no
organized meals, food was distributed randomly. There were no hygienic
conditions, and the accommodations were wet and full of water. When they
first brought people to Livade, they separated the men, women, and children.
Later, the men were taken to KP Dom and the women were prepared to be
sent out of Foca. Veselin [Cancar] was the commander, but the Serb Guard
was there, as were Serb territorials and reservists from the former JNA.(15)
I.H. said Veselin Cancar was also the commander of the local Serbian
territorial forces, which were involved in the main offensive against Foca.
Veselin Cancar was arrested by the Bosnian government after the war and
tried on charges of war crimes. He was sentenced to eleven years in prison for
his involvement in the crimes in Foca and is currently serving his sentence in
the Sarajevo Central Prison.
530
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KP Dom
The central prison in Foca, called the Kazneno-Popravni Dom (KP Dom
Home for Criminal Rehabilitation) was, prior to the war, the central prison for
the entire southeastern region of Bosnia and Hercegovina and one of the
largest prisons in the former Yugoslavia. The Crisis Committee decided that
the prison would serve as an appropriate detention facility and, by the middle
of April 1992, non-Serb men from all over the Foca municipality and
surrounding areas, as well as some Serb men who opposed the takeover, had
been arrested and were being brutalized in this prison.
The office of Mayor Ibro Poplata, the exiled Bosniak mayor of Foca, reported
that there are 456 missing persons whom the municipal government-in-exile
knows are missing from the Foca municipality,(16) however, the ICRC has
received 588 reports of missing relatives from survivors.(17) The vast majority
of these missing personssome 354 men according to the Foca municipal
government-in-exile, which represents the former residents of Focawere
disappeared from KP Dom.
531
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KP Dom opened [as a detention center] on April 18. Men from the ages of
seventeen to eighty-five were held there. When I was brought there, there
were already a hundred to 150 there. They were mostly from Donje Polje, the
area around KP Dom.During April and May, they brought around 600 men to
KP Dom. Around 400 of them were taken away and disappeared. I think they
were all killed. This happened between April and December 1992. They were
taken away in small groups, mostly at night, and sometimes during the day by
the guards, with the excuse of taking them to be exchanged.The army made
decisions about what would take place. There were lists of people and
prisoners were taken from the lists.(19)
532
GENOCID U FOI 1992. 1995.
I.H. told Human Rights Watch that one copy of the list of prisoners was in the
hands of the director of the facility. He further told Human Rights Watch that
the military decided who would be taken away. I.H. also said that Milorad
Krnojelac was the manager (upravnik) of the facility and that sometimes the
police from the town, then under the command of Dragan Gagovic (indicted
by the ICTY), came to take people away:
Regarding prisoners, civilian and military structures collaborated closely. For
example, for each Serb soldier who was killed on the front line, a few Muslim
prisoners would be taken away and killedThe days Serb soldiers were killed
on the front line, the Serb soldiers were very angry. These were the worst
days. We got less food. We knew what had happened by the way they treated
us. After a couple of days burying their soldiers, they took [away] prisoners.
We had very poor food, a little tea and a little bread, three times per day, and
some macaroni in water.There were no washing facilities. We lost weight,
and had psychophysical symptoms. We had difficulty walking, pain in our
muscles, and dizziness. When this happened, the guards would joke.
People were consistently taken away in small or big groups. The first big group
was between June 13 and 30, 1992. Thirty-five people were taken at night.
Before that men were taken at night and tortured. After that they
disappeared. Some of the men [who disappeared in that time period]
were Krunoslav Marinovic, a Croat reporter and television mechanic, Mate
Ivancic, who was a nurse, and Adil Granov. There were prisoners with heart
diseases, there were minors, there were elderly.During the nights, when
people were brought to the prison, some of them were in torture chambers,
and when they were taken away, they were also tortured. The guards and
military police were torturing them.(20)
533
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The torture rooms which I.H. spoke of are shown on a map of the layout of the
KP Dom prison, provided to Human Rights Watch by a former Foca official and
attached as Appendix I to this report. The U.S. Department of State reported in
its Seventh Report on War Crimes in the Former Yugoslavia about a fifty-nine-
year-old Bosniak male who was taken with his son and eighteen others to KP
Dom:
A 59-year old Bosnian Muslim from Foca was at home on April 27, 1992,
when Serbian special forces entered his home and forced him and his son
outside. The soldiers wore camouflage uniforms and black headbands and
were complete strangers to him. He assumed they came from Serbia because
they spoke in Ekavski dialect. The witness, his son, and eighteen other men
from the neighborhood were taken by buses to the local KP Dom..The Serbs
running the camp kept written records and biographic files on all those
interned.Those running the center instilled fear in the Muslim prisoners by
selecting certain prisoners for beatings. From his window in Room 13, the
witness saw prisoners regularly being taken to a building where beatings were
conducted. The building was close enough for him to hear the screams of
those who were being beaten.From his window in Room 13, he saw
prisoners covered with blood, leaving the building.(21)
F.E., another Bosniak survivor of KP Dom, told Human Rights Watch he fled
from his home in a village outside Foca when the Serb forces took over the
Foca municipality. When he and his son returned a few weeks later they found
their house had been burned down:(22)
A Serb army tank was going by, with buses and cars behind it. We tried to hide
behind the house. The last car stopped and four men got out of the car. They
were all in black, they had bombs on them and masks on their faces. They
said hands up! and they asked us what the fuck are you doing here, you
534
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ustashe,(23) where all is burned down? They put us in the car and brought us
to Ustlikolina.
The four men [in black] brought me before [the police commander], who knows
me from before because I had a little cafe in Ustikolina before the war. My son
had escaped via the bridge and had fled back to Gorazde. [One man] was
wearing his police uniformhis younger brother was there with him, also
wearing a police uniformthey told me to get into the car. [He] said, we have
to take you to KP Dom for interrogation. They took me to KP Dom on May 15.
One woman and two men in civilian clothing interrogated me in KP Dom. They
asked me questions about the army in Gorazde and how I got back to my
house from thereThey had all my documentation in front of them.They
took me to room 18 and did not mistreat me. There were eighty people in room
18, and it was full. I heard at the time that there were 713 people in KP Dom. I
knew everyone in the roomOn September 17, they took thirty-five people
ostensibly to pick plums, and they never came back. On September 25, they
took twenty-five people, and they never came back. Among those who did not
come back were Husein Cengic, Eso Dzano, Rasim Muslic, whose father
they had killed in his home. Later they took Muradif Music and nineteen others.
That was on October 9, 1992. They never came backThose who were
known to have been in the army in Gorazde were beaten. The others were not
beaten. They did not beat me.
My friend had been taken to the basement where he was beaten. I
askedone of the guards if I could see my friend. He said yes. He was a
friend of my brother and that is why he did this favor. He said I can see him for
two minutes. He [the friend] was all bruised and black.[the guard] was next
to me. [My friend] put his hand in his pocket and gave me money for
cigarettes. They had not taken his money from him. In the same room where
535
GENOCID U FOI 1992. 1995.
[my friend] was, there was one guy hanging one meter off the floor at the wall.
Ropes held him up there and on one side there was hot water falling on one of
his shoulders and on the other side there was cold water and he was crying. I
did not know him but he was suffering a lot. It was really hot water, and he was
really suffering and he was screaming. [The guard] told me not to tell anyone
what I saw.(24)
One source reported that on 19 May 1992, there were 130 Muslim detainees
in the Foca men's prison, and between 19 and 25 May, 400 new detainees
were brought in. Inmates estimated at least 36 prisoners were killed by guards
in June. Guards would typically enter a cell between 8:00 p.m. and 10:00 p.m.,
call out inmates names, inform them that they were to be exchanged, and
take them away. These prisoners were never heard from again. Approximately
200 inmates were taken from the prison for unknown reasons in late August,
most inmates believed they were killed by guards. Thirty-five prisoners were
taken away on 15 September and 12 more at the end of the same month,
allegedly for prisoner exchange. Prisoners released since that time failed to
locate any of these men. Prisoners on the fourth floor observed guards
carrying blankets containing what seemed to be human bodies and dumping
them in the Drina River.(25)
536
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Crimes in the Former Yugoslavia, the U.S. Department of State reports on the
case of a forty-year-old woman witness to the killing of Bosniaks from Foca in
early July 1992:
One night at 9 PM, the witness saw Serbs leading a group of seven
people up to the Tito sign on a hill overlooking Foca. She said [that]
group was driven up the hill in a yellow mini-vanShe saw the Serbs
make the group strip, take their money and the identification cards,
and murder them with knives. The bodies were thrown in the Drina River.
During the next four to five days, the witness saw the same yellow mini-van
bringing people to the same site where they were slaughtered in the same
fashion. She saw some bodies thrown in the Drina, and others thrown
into [a] truck that were driven away. The witness said the van came from
the direction of the men's prison at the KP Dom and she suspected [that] the
victims were prisoners from that camp. She believes there is a mass grave
under the Tito sign, and two or three mass graves near the outdoor
stadium in Foca.(26)
KP Dom Personnel
Milorad Krnojelac Wartime: Manager (Upravnik) of KP Dom (April 1992-
September 1993) / Current: Indicted, Arrested by SFOR troops on June 15,
1998 and transferred to the Tribunal in The Hague
According to reports survivors of KP Dom, Krnojelac, a teacher of
mathematics by profession, was the manager of KP Dom until September
1993.(27) Human Rights Watch estimates that a large proportion of those who
disappeared from KP Dom (estimated at 354 by former Foca municipal
leaders in exile,) disappeared during the time of Krnojelac's tenure.(28)
537
GENOCID U FOI 1992. 1995.
I.H. informed Human Rights Watch that Krnojelac had substantial decision-
making power during the period between April 18, 1992 and September
1993.(29) Similarly, the Bosnian government State Commission for Gathering
Facts on War Crimes (hereinafter State War Crimes Commission), which
conducted extensive interviews with survivors of the takeover of Foca as they
were fleeing the town, identified Krnojelac as the manager of KP Dom during
this time period.(30) Krnojelac, a teacher in a primary school in Foca until June
15, 1998, was arrested by French SFOR troops on that date, based on a
sealed indictment by ICTY in the Hague. He is currently in the Hague awaiting
trial.(31)
538
GENOCID U FOI 1992. 1995.
later Berberlic told him that Koprivica had beaten him.Berberkic later
disappeared. Koprivica is currently a police inspector in Foca and is one
539
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Burilo was the worst one in KP Dom. He couldn't wait for someone to beat up.
I saw when Burilo brought Fikret(43) into KP Dom.Fikret was taken later to
the basement and beatenI heard that Burilo is still working in KP DomIn
August 1992 at 9 p.m. [nightly] Zoran [name withheld] and Burilo called many
people from many rooms. They took people and beat them, we heard them
scream. For more than one hour they beat them. They were beating people
always in the basement, so you could hear them screaming. We were sitting in
the corner afraid in our room. After more than one hour everything stopped
and was quiet. We never slept at night because we were so scared. One
morning they took us room by room out to the bridge and those people who
had been taken that night all had their heads cut off. There were nine bodies
and the heads were separated from the bodies.I recognized some of them
as Munib Veiz, Salem Bico, and Ekrem Dzelilovic.(44)
E.D., who was detained in KP Dom and witnessed the abuses which took
540
GENOCID U FOI 1992. 1995.
541
GENOCID U FOI 1992. 1995.
All prisoners had interrogations with Zoran. He did not beat me during
interrogations because his father worked where I worked [before the war]. But
others came back bloody Prisoners would have to go to interrogations many
times, but I only had to go once.(53)
542
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The Partizan Sports Hall was originally used as a staging area for women and
children who were to be deported from Foca; however, for at least several
months in 1992, the hall became a rape camp where women endured being
raped dozens, if not hundreds, of times over the period of their detention.
Located next to the police station in the center of town, residents of Foca soon
began to realize that Partizan was being used as the site of torture and killings
by Bosnian Serb guards; though many reported alerting officers at the police
station about what was happening in the building next door, local police, rather
than intervening, continued to send citizens to the sports hall as if it were still
merely a deportation center.(56) Women who were kept there were taken to
be raped every evening, one survivor who spent two months in Partizan
reported. What they went through can simply not be described.(57)
Women and girls were also held in the Foca high school for different periods of
time during the summer of 1992, from where they were usually transferred to
Partizan. According to the U.N. Commission of Experts report:
On or about 3 July, 500 Cetniks surrounded the forest near Mjesaje,
where the remaining Muslims [after the April takeover and the mass
543
GENOCID U FOI 1992. 1995.
imprisonment of non-Serb men] had fled, and killed and captured those within.
Approximately seventy women and children and five old men were taken to a
collection camp located in the high school in Foca.All seventy were kept
there from 3 July to 17 July 1992. All were forced to stay in a former classroom
ten meters by ten meters. They were able to use mattresses and blankets left
behind by Serbian soldiers who had occupied the school earlier..All women
between ages fifteen and forty-five were continuously raped by Serbian
military members..On 17 July all those detained at the high school were
transferred to the Partizan Sports Hall in the centre of Foca on
Samoborska Street.They slept on the floor without mattresses or
blankets. Cetniks continued to rape women as they did earlier at the
school.(58)
According to the U.S. Department of State's Seventh Report on War Crimes in
the Former Yugoslavia, on July 3, 1992, approximately thirty-six women were
reportedly taken from their village in the Foca municipality to Buk Bijela,
which was a construction site with barracks for workers, where they were
systematically raped. One of the women reported that, after having been held
there for several hours and raped:
The group was then taken to Foca high school where they spent eight days.
Every night, three to five women were taken away and often returned severely
beaten. They were taken by truck to the Partisan sport center in the middle of
downtown Foca for forty days.This group from [this village] was the first
group to be interned at Partisan, but more came later, eventually totaling
seventy-four detainees.During her time atPartisan, the witness [said] the
soldiers entered day and night to led [sic] away young women. One twenty-
four-year-old woman was raped in front of the entire group of detainees.
[sic](59)
544
GENOCID U FOI 1992. 1995.
G.F., a Bosniak woman from Miljevina, told Human Rights Watch that she
remained in her house until September 3, 1992. On that date:
They took 250 of us, women and children, to Partizan. We were taken there by
bus. Reservists came to get us, in uniforms. They wore gloves and hats.
Those who took us were Serbs from Serbia speaking the Serb dialect. They
were well armed. There were women among the soldiers well armed as well. I
was in Partizan only from 12 noon until 4 p.m. the next day.(60)
545
GENOCID U FOI 1992. 1995.
women reported that they had been raped over one hundred times during the
period of their imprisonment. One woman told Newsday journalist Roy
Gutman that she had been raped approximately one hundred and fifty times
during her detention in Partizan.Another reported having been raped up to six
times a night.(64) Though women were sometimes raped in front of other
prisoners in the hall, they were routinely taken to locations outside the hall to
be gang-raped by groups of soldiers, often in deserted houses or apartments
nearby. One woman who hid in an apartment close to the hall witnessed the
same soldiers removing women from the hall every day; she estimated that
there were fifty soldiers involved in the daily raping of prisoners.(65) Another
woman tells of being taken to an outdoor stadium where she was gang-raped
by uniformed soldiers. I counted 29 of them. Then I lost consciousness.(66)
When she woke up, she was taken back to the camp; one woman in a refugee
camp in Kirklareli, Turkey, however, remembered four young girls, three of
whom were teenagers, who never returned to Partizan after having been taken
out one night. When they take you away, they may kill you. So if you are
raped, you feel lucky. At least you're alive.(67)
Partizan was an active rape camp for several months during mid-1992, and
though there were many warnings about the existence of the camp, the reports
were ignored. Locally, according to international journalists, complaints made
by citizens to the police station next door were noted but never acted upon.
One woman who was raped was told directly, Get out, we can't help you, by
a Bosnian Serb police officer in the station.(68) On a grander scale, the
international community also turned a blind eye. At the same time that Partizan
became a rape camp, Bosnian President Alija Izetbegovic asked French
President Francois Mitterrand to see to it that the international community
546
GENOCID U FOI 1992. 1995.
investigated the rape camps in Foca. The request was met with silence. Later,
Mitterrand denied that such an appeal had ever been made.(69)
547
GENOCID U FOI 1992. 1995.
hospital, so that all men of military ability were taken from the hospital to KP
Domdoctors, nurses, and patients. The process of taking male patients from
the hospital to KP Dom lasted until September 1992. From the hospital, they
took seven male nurses, and four doctors, and many other men.Among
them was Dr. Aziz Torlak, who disappeared from KP Dom on July 7,
1993...A number of other medical staff stayed in the hospital for a longer time
until June or July 1992, and after were taken to home detention, and later
deported through Montenegro. Many of them survived.(71)
Former staff of the Foca hospital told Human Rights Watch that as early as
one month before the takeover, the Bosnian Serb medical staff of the hospital
began transferring medical supplies from the warehouse of the main hospital
to a medical clinic that they were setting up exclusively for Serbs, in
anticipation of what was to come. The Serb hospital was set up in
Velecevo,(72) the site of the headquarters of the Crisis Committee, and later
the sight of the detention center for women. According to reports of former
hospital personnel, Dr. Radovan Mandic, who before the war was a doctor in
the Foca hospital, was director of this ad hoc Serb hospital.
N.M, a nurse from Foca who was forced to stay in the hospital when Serb
paramilitary forces took it over, told Human Rights Watch that:
From April 8 until April 12 the Cetniks entered and took over the hospital.
Until that day we worked relatively normally, we had some reserve, we did not
have any information about what was going on outside. We did not know
anything, we were all in the hospital and did not go anywhere.the hospital
was out of control. There were sixty children and many mothers. There
were thirteen babies without mothers each around two or three
months old. Seven kids were separated from their families. All the rest
were mothers and childrenThe mothers were sleeping on the floor.
548
GENOCID U FOI 1992. 1995.
They did not have anything. There were four nurses working for all
those children. We could not take care of all of them.We were
hungry, there was very little food. The bread was so hard that the kids
lost their teeth while trying to eat itwe could hear the shooting.(73)
N.M. reported that several Bosniaks had been killed by Serbs behind the
hospital. Similarly, the U.N. Commission of Experts, in a special report on
mass graves in the Foca municipality, also reported that:
On 20 April [1992], several Muslims were taken behind the hospital,
executed, after being found guilty of possessing weapons, and buried
in a grass field behind the hospital. Muslim Foca residents believe that
because the field had an unbroken grass surface before hostilities, and
afterward it was full of overturned sod, the soldiers were using the area to bury
numerous bodies.(74)
According to two former hospital employees, Dr. Radovan Mandic became
director of the hospital for Serbs that was set up near Velecevo in Foca prior to
and during the takeover in March and April 1992. Dr. Mandic and his
associates began transporting medical supplies from the main hospital in Foca
up to this then-newly established facility in March 1992, in preparation for the
Serb takeover of Foca and the subsequent takeover of the hospital. This Serb
hospital was set up to ensure that Serbs would get medical care, while the
main hospital was taken over by Serb forces on April 15, 1992. The Bosniak
medical staff and patients were held in the hospital for days on end, andmany
of the Bosniak male patients and staff were transferred to KP Dom,
from where many disappeared.(75) One former staff member of the
hospital in Foca did claim that Dr. Mandic was responsible for overseeing the
transfer to detention centers such as KP Dom and Partizan of all the non-Serb
medical staff of the Foca hospital.(76) (For details on crimes committed in the
549
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Foca hospital, see above.) Human Rights Watch was unable to ascertain
whether Dr. Mandic left Bosniak staff and medical patients in the hospital on
We spent altogether five days in that house. On the sixth night they separated
the women and children and sent them home, telling them not to move
anywhere but to go directly home. The men stayed alone in the house. The
next morning, seven or eight Montenegrin men in uniforms came and took
550
GENOCID U FOI 1992. 1995.
twenty-five of us to KP Dom. The house where we had been held was called
the Zait Sandal house, after the owner, who was not there while we were
held there.(78)
In the U.S. Department of State's Seventh Report, a Bosniak woman from
Foca states that:
A forty-year-old Muslim woman was at home on July 14, 1992, in Foca when
twenty-six Serbian soldiersclaiming to be Seseljovci(79) from Trebinjecame
to her door. She said that she did not know most of the soldiers because their
accents were not local, but that two Foca Serbs had led them to the Muslim
homes. The soldiers hit the witness on the head twice with a police truncheon,
asked for her husband, and ordered her to go outside. They sliced the neck of
a 16-year-old boy with a rusty knife while asking for his father; the boy was not
seriously injured. Then they ordered the Muslims to kiss an Orthodox cross,
which they all did.
After separating the men from the women and children, they took the later
group to the police station. As the group was leaving, the soldiers burned the
Muslim houses. The women and children were separated into four groups at
the police station and taken to separate houses confiscated from Muslim
owners. The witness was placed with a group of 28 womenThey were kept
in this house for 27 days.
Day and night, soldiers came to the house taking two to three women at a
time. They were four to five guards at all times, all local Foca Serbs..the
women were ordered to strip and soldiers entered the homes taking the ones
they wanted. The age of women ranged from 12 to 60. Frequently the soldiers
551
GENOCID U FOI 1992. 1995.
would seek out mother and daughter combinations. Many of the women were
severely beaten during the rapes.
The witness was selected twice..While the witness was being raped, her
rapist told her, You should have already left this town. We'll make you have
Serbian babies who will be Christians. Two soldiers raped her at that time;
five soldiers raped [an] 18-year-old girl in full view of the witness..The
witness also said she was forced to drink alcohol and eat pork at the rape
house.[sic](80)
552
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Miljevina
Miljevina is a village in the Foca municipality, where many war crimes and
gross human rights abuses reportedly took place during the takeover.
According to several persons from the town who were interviewed by Human
Rights Watch, Miljevina had its own power structure which, although under
the authority of the Crisis Committee in central Foca, also made decisions on
its own regarding the ethnic cleansing of the non-Serb residents of Miljevina.
Bosniak and Croat citizens of Miljevina were arrested and detained for short
periods of time in the Miljevina police station.
Miljevina is the site of the Miljevina coal mine, which prior to the war
provided coal for most of the surrounding region. Prisoners from KP Dom
were allegedly taken to work in the coal mine during the war. In late
1996, Human Rights Watch received allegations that non-Serb individuals
were still being held prisoner at several locations in the Foca municipality, one
of which was the Miljevina mine. The allegations suggested that such
persons may have been or may be held under false Serb names in order to
hide their identities. In-depth investigations into these allegations not only in
Miljevina but in the entire region were inconclusive. However, as long as the
Foca authorities continue to obstruct SFOR's and IPTF's free and unlimited
access to any and all alleged places of detentionaccess they are required to
provide under the Dayton Accordsthese allegations may never be totally
disproven and the possibility, though slight, remains that persons may still be
held.
Four witnesses from Miljevina reported that Pero Elez(81) was the head of
the Bosnian Serb military in Miljevina. They also said that a local crisis
committee was established in Miljevina to organize and direct the ethnic
553
GENOCID U FOI 1992. 1995.
cleansing campaign and the takeover ofMiljevina, and that the committee
headquarters was located in the Motel Miljevina.
K.J., a man from the village of Poljica, located very near Miljevina,
informed Human Rights Watch that although he escaped from the village as it
was being attacked, his aunt and cousin remained in the village and witnessed
the attack. Although these relatives of K.J. refused to speak to Human Rights
Watch representatives out of fear,K.J. alleged that his aunt had seen dead
bodies of eleven civilians, which remained in the village after the Serb army
pulled out. The aunt and cousin both alleged to K.J. that fifteen elderly
persons had stayed in the village, unable to escape, and were never heard
from again.
Mico Olovic Wartime: Miljevina Chief of Police, Current: Same
Olovic was the chief of police of Miljevina during the war. According to G.F.,
L.K., K.J., and M.L.,(82) all former residents of Miljevina interviewed by
Human Rights Watch, Olovic, as the chief of police, supervised the Miljevina
police in their round up of non-Serbs. Those detained were frequently beaten
in the Miljevina police station/jailhouse and transferred to various detention
centers that had been established in the Foca municipality. Others were
expelled from the region. According to reports from these survivors, those non-
Serbs from Miljevina who were expelled or transferred to detention facilities
first passed through the Miljevina police station/jailhouse. As chief of police,
Olovic held a position in which he would be expected to have been aware of
and directly involved in organizing such transfers. The fact that serious crimes
may have been committed by those under Olovic's command raises concerns
about Olovic's own knowledge of or larger role in those crimes, thereby
necessitating a thorough investigation.
554
GENOCID U FOI 1992. 1995.
G.F., a woman from Miljevina, described the first few days of the takeover
of Miljevina.
The Serbs surrounded us in all our houses. They told my husband he could
not leave the house. On April 8 and 9, I was with my daughter, son-in-law, and
grandchild. We could not go out. We stayed in the house. My husband stayed
in the house for ten days. Mico Olovic was the commander of the police, but
he did not come. I can't remember the name of the guy who took my husband.
Two [men] came to take my husbandon May 2, 1992one was a policeman
and one was a reservist. They took my husband in a police car. Fifteen days
later we went to visit him [in KP Dom]. We saw him for five minutes and a
guard was with him.(83)
in the basement:
Krsto and Zeljko Skakavac came to arrest my husband on June 9, 1992.
They were police, under Mico Olovic.On June 8, Serbs died in a mine
field. On June 9, because of that, under Mico's orders, they arrested thirty-
eight people immediately. This always happened each time they lost some of
their people.They took my husband to the police station and later I heard
that they transported all of them in private cars and killed all of them. All thirty-
eight were men, fathers and sons. Mico Olovic was in charge of all of this. I
don't know under whose orders [Olovic worked]. He was so good before the
war.I never heard anything about my husband again. I suspect [they are in]
a mass grave in Mitrino Vrelo. I was in contact with these women whose
555
GENOCID U FOI 1992. 1995.
husbands and sons were taken that day. No one got any information about the
group. (84)
M.L., another woman from Miljevina, told Human Rights Watch that:
On May 2, 1992, thirty men were taken away from Miljevina. Seventeen of
them returned, and the others did not. The seventeen who returned were
taken away for good on May 9, 1992. We know nothing about them after
that.(85)
L.K., whose father was among the thirty men taken from Miljevina on May 2,
1992, described his arrest, which she witnessed:
visit my father. With me was another woman who was going to visit her
husband and son [in KP Dom]. Her name was Ramiza and her husband's
name was Zaim, and her son's name Zikro. [She was] killed in her
apartment a couple of days later. Her son and husband are missingI saw my
father inKP Dom that day. He did not dare to say anything. He was very pale,
and I only stayed five minutes. They did not let me give him the food I'd
brought for him. There was a cop standing with us at the time..I never saw
my father again.(86)
Two other witnesses from Miljevina, K.J., and M.L., named Rade
Draskovic as one of the police officers in Miljevina working under the
authority of Mico Olovic.(87) K.J., a Bosniak man from a village just
outside Miljevina, informed Human Rights Watch that his father told him he
556
GENOCID U FOI 1992. 1995.
had been arrested by Draskovic, a police officer in Miljevina, who took him to
the police station in Miljevina, from where he was imprisoned in KP
Dom.K.J.s father survived his detention, but was unwilling to meet with
Human Rights Watch in person.(88)
L.K. described the power structure in Miljevina during the takeover, stating
that,
Mico Olovic was the head, he was the chief of police in Miljevina. Krsto
and ZeljkoSkakavac [worked as police officers] underOlovicRade
Skakavac was a reservist who also worked under Olovic. Olovic was the
chief of police before the war as well. Later on, women were involved
too. Ruza Medjo worked under Olovic, as did Vera Skakavac, who took
away people, but who was working under and with Tuta [Janko
Janjic, indicted by the ICTY] and Pero Elez. There was a public house where
Vera collected girls, in Miljevina, this was the Karaman House. (89)
The Karaman House (referred to by the U.N. as the Miljevina
Bordello) was used as a detention center in Miljevina where non-Serb
women were allegedly held and systematically raped. The U.N. Commission of
Experts report describes the Karaman House and the involvement of the
military under the local command of Pero Elez.
According to one woman, Pero Elez was the main Cetnik in Miljevina.
According to her, he knew everyone in the village and therefore did no harm;
however, his soldiers were criminal, and among them the Montenegrins were
supposedly the worst. She stated, though, that it was understood
that Elez took five 12 year old girls from Kalinovik and brought them to
what the witness reported as Elez's bordello in Miljevina where they were
kept as concubines.
557
GENOCID U FOI 1992. 1995.
558
GENOCID U FOI 1992. 1995.
at least ensure the location of a safe path through minefields for Serb forces.
He was later imprisoned in KP Dom.(92)
According to international monitors in the region, Mico Olovic is still the chief
of police in Miljevina.
Other Participants in the Takeover of Miljevina
Milenko Zeka Vukovic Wartime: Guard at Partizan Sports Hall, Soldier
559
GENOCID U FOI 1992. 1995.
four Bosniak neighbors, took them away, and later brought their bodies back to
the village where M.L. and other residents of this village buried them.
Although M.L. said she sawGolubovic take away the four Bosniaks and bring
back their bodies, she could not confirm that Golubovic actually committed
the murders. According to M.L., these murders took place in May 1992,
when Pero Elez was commander of the Bosnian Serb army
in Miljevina. M.L. gave Human Rights Watch the names of the four who were
murdered, but for reasons of security asked that we not name the victims or
the village in this report.(95)
Vera Skakavac Wartime: Officer / Current: Civilian in Miljevina
Vera Skakavac was allegedly involved in arresting women in Miljevina and
taking them to the Karaman House detention center for women. The women
held there were allegedly raped systematically during their detention. K.J., a
Bosniak from Miljevina, claimed that Vera Skakavac gathered girls and took
them to the Karaman detention center.(96) According to a
former Miljevina resident, Vera Skakavac worked under and
with Tuta (Janko Janjic, indicted by the ICTY) and Pero Elez in arresting
people. This witness said there was a public house where Vera collected
girls, in Miljevina, theKaraman House.(97) M.L., another witness
from Miljevina, also said that Vera took young women away to detention
centers.(98)
According to a witness from Foca who participated in the September 1997
municipal elections as a member of the local election commission, Vera
Skakavac is still living inMiljevina with her parents.(99)
The Crisis Committee and Its Leaders
560
GENOCID U FOI 1992. 1995.
In early April 1992, the Crisis Committee for the Municipality of Foca was
established with specific responsibility for planning and carrying out the
takeover of the municipality. According to Newsday correspondent Roy
Gutman, the leadership of the Crisis Committee was composed of:
three top associates of Bosnian Serb leader Radovan Karadzic. Velibor
Ostojic, a minister in Karadzic's breakaway government, and two other close
aides, Vojislav Maksimovic and Petar Cancar, organized the military
assault in Foca in April 1992 and took charge of the town, even stationing their
own guards in front of the police station.(100)
The crisis committee (Krizni Stab) was a body frequently established in towns
throughout the Serb-controlled territory of Bosnia to coordinate first the
takeover of towns by Serbian and Bosnian Serb military forces, and later the
systematic cleansing of non-Serb residents from the towns. Crisis
committees, made up of Serb community leaders (typically SDS activists),
played a number of roles in facilitating the transition from the multi-ethnic
nature of these towns to ethnically pure Bosnian Serb towns. The
responsibility of the crisis committees ranged from organizing the expulsion or
disappearance of legitimate elected non-Serb officials and community
leaders, to the expropriation of the property of the non-Serb citizens of the
town. The actions of the Prijedor Crisis Committee (Krizni Stab Srpske Opstine
Prijedor) are particularly well documented, and this committee is the model for
the U.N. Commission of Experts detailing the role of crisis committees within
the context of the takeovers:
I. The concept of the Krizni tab existed already in military strategic theory in
the former Yugoslavia prior to the wars. The military as such was in a sense
always afraid of the people. The military were above the people and had
privileges which easily could lead to the people turning against the military.
561
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ii. The Krizni tab Srpske Optine Prijedor was involved in the logistic support
and production for the army. The Krizni tab was an instrument of gaining
complete control of the entirety of Optina Prijedor (or over any other
geographic area where a Krizni tab was proclaimed). Soldiers who worked
for the interests of the army were posted also in industry and other production
units to control the production, to gain support, and to control civilians.
iii. The Krizni tab also had as its function to arm the Serbs within its
operational area. Other functions were to block communications and make
provocations within mixed ethnic settings. The pivotal function, however, was
to voice that the Serbian people as such were threatened by the non-Serbs,
the consequence of which was the urgent need for the JNA to act to protect
the people. The idea was to be able to mobilize strategically with the consent
of the people, i.e. to take up positions with artillery and tanks, etc. and soldiers
to defend the Serbian people.(101)
562
GENOCID U FOI 1992. 1995.
In the Ludwig Boltzmann Institute for Human Rights report to the U.N.
Commission of Experts on the fall of Zvornik,(102) a clear picture of the crisis
committee as the administrative center of ethnic cleansing emerges. Before
the military takeover of Zvornik, the SDS declared Zvornik a part of the
Autonomous Serbian Region of Semberija and Majevica and facilitated
through its members the delivery of arms and other military supplies. This
group of activists also formed a territorial defense militia which, alongside
other official military and paramilitary groups, terrorized and attacked residents
in order to obtain control of the town. Shortly before or during the military
attack, this group of activists became the Crisis Committee of the Serbian
District of Zvornik.(103)
Following the attack, the Serbian District of Zvornik appealed through media
outlets to the residents who had fled, telling them that the violence was over
and, less congenially, that they had to return within a matter of weeks or their
property would be turned over to the Serbian District of Zvornik. Once
Bosniaks returned, they were forced to register their property and from that
point, the Serbian District of Zvornik operated hand-in-hand with the
territorial defense officially to confiscate property, terrorize minority residents,
and collect and deport them from Zvornik.(104) A number of documents were
necessary in order for the resident to be able to leave, all of which were
prepared and provided by the Serbian District of Zvornik.(105)
563
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The Foca Crisis Committee was no exception. Taking and maintaining control
of the town throughout the war, it acted as the administrative organ for ethnic
cleansing. In April 1993, Karadzic confirmed that Ostojic, Maksimovic and
Cancar influenced the establishment of civilian authorities in Foca.(107)
According to interviews with survivors conducted by Human Rights Watch and
reports of international journalists, other members of the Crisis Committee in
Foca included Radojica Mladjenovic, president of the Executive Board of the
Foca municipality for most of the post-war period, until the November 1997
Republika Srpska parliamentary elections; Vojo Bodiroga, civil engineer who
was a member of Karadzic's Serb Democratic Party (SDS) in Foca; and Miro
Stanic, who was president of the SDS in Foca. The Crisis Committee
564
GENOCID U FOI 1992. 1995.
While Human Rights Watch is not able to exclude the possibility that individual
members of the committee may have themselves perpetrated abuses, we
have obtained no first-hand evidence that would confirm such conduct.
Instead, most of the atrocities were committed by individuals who would have
been under the military and/or political command of the Crisis Committee
members.
566
GENOCID U FOI 1992. 1995.
have their own leader, and their own territory, and I would rather not remember
everything that happened.(110)
On November 28, 1993, Charlotte Eagar of the Observer (London) met Petko
Cancar in his office and spoke to him about the then-upcoming referendum to
be held in Republika Srpska on the Vance-Owen plan.
We've got fifty-two Muslims here now and they're in the jail [referring to KP
Dom], said the mayor, Petko Cancar. Five Serbian soldiers died in the
fighting. Ask him. He lost his house; he is here to try to get a new apartment.
Cancar pointed to a dentist waiting in the corner. Eye witness accounts
described hundreds slain and their bodies hurled into the River Drina
to float down through Gorazde. From history, it's a tradition here. For five
years we wouldn't eat fish from the Drina because of the dead Serbian bodies
which floated there, said the mayor, talking of ancient uprisings and the
Second World War. We are not eating fish at the moment, but that's because
we are too busy to catch any.(111)
The Bosnian government War Crimes Commission regards Cancar as one of
the main organizers of the attack on Foca, along with Maksimovic, Ostojic,
and Miro Stanic, SDS president in Foca at the time of the takeover. In April
1995, Hina News Agency reported that the Bosnian public prosecutor's office
had launched investigations against a list of approximately 100 individuals
alleged to be responsible for war crimes, including Cancar, and that the
material collected was reportedly sent to the ICTY in the Hague.(112)
Cancar himself readily admits having been an active member of the Foca
Crisis Committeea committee that had primary responsibility for organizing
and overseeing the Bosnian Serb takeover of Foca, during which the non-Serb
population of Foca was tortured, raped and otherwise mistreated, executed,
567
GENOCID U FOI 1992. 1995.
568
GENOCID U FOI 1992. 1995.
569
GENOCID U FOI 1992. 1995.
570
GENOCID U FOI 1992. 1995.
I, myself, have reported on one of the rape camps in Foca, and it was possible
through an interview with Mr. Karadzic which I had on the telephone, to
confirm that the people running Foca were his very closest associates,
including a minister in his own government [Ostojic, minister of information].
And, he said they were responsible for everything that took place in Foca. The
witnesses whom I interviewed from Foca, three or four women who were in a
refugee camp in Turkey, made it very clear what happened in Foca. They were
being raped daily in the Partizan Hall in the center of the town, right next to the
police station, right under the eyes of the authorities.So, there is this very
direct connection to the leadership.(117)
571
GENOCID U FOI 1992. 1995.
issued false reports of abuses being committed against ethnic Serbs, when
testimonies of Muslim and Croat survivors, reports of journalists, and United
Nations investigators provided ample evidence that the most brutal crimes in
Foca were being committed by Bosnian Serbs against non-Serbs, under the
authority of the Crisis Committee Ostojic was a part of. Radio Free Europe
reported on August 5, 1992, that:
During the takeover of Foca, while Muslims and Croats were being arrested,
detained, and brutalized under Ostojic's orders, Ostojic reportedly often
traveled to Pale for consultations with Karadzic.(120) In December 1995,
Radovan Karadzic replaced some of his cabinet members with more hard-line
officials who were closer to his nationalist ideology. In what appeared to be a
demonstration of recognition of Ostojic's outspoken nationalism, and in support
for his role in the cleansing of Foca, Ostojic was promoted by Karadzic to
deputy prime minister of the Republika Srpska.
572
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Velibor Ostojic has not been publicly indicted by the International Criminal
Tribunal for the Former Yugoslavia in The Hague. But the senior Bosnian Serb
official is remembered by survivors for having ordered the purge of thousands
of Muslims from southeastern towns at the start of the Bosnian war in 1992.
His name is especially associated with the once-Muslim municipality of
Focaas a member of top war crimes suspect Radovan Karadzic's inner
circle, Ostojic seized control of Foca in April 1992.(121)
would call for reinforcements from Serbia, Pilaff said. In the presence of his
two associates, Maksimovic went to the telephone and invited in troops from
nearby cities of Niksic in Montenegro, and Uzice in Serbia, Pilaff said. Pilaff
said he heard the call through the open door.(123)
Gutman goes on to report that according to other Bosnian state and Muslim
party sources, Ostojic, Maksimovic and Cancar decided the fate of hundreds
of Muslims in the area, whether they would be executed by the paramilitary
forces or sent to the concentration camp at Foca prison.(124)
In 1995, Maksimovic was the mayor of the Serb part of Sarajevo and remained
in this position until March 1996, when official control of the Sarajevo suburbs
was transferred to the Bosniak-Croat Federation. Maksimovic, as mayor of
Serb Sarajevo during the transfer of authority of the suburbs, failed to use his
position to encourage the ethnic Serb population of Sarajevo to stay.(125)
After the war, Maksimovic retained his position as head of the SDS deputies in
the Republika Srpska Parliament. In August 1997, the Serb parliament
announced that it was considering Maksimovic as a potential candidate for
574
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Maksimovic has retained his political position and influence in Foca and has
remained committed to Radovan Karadzic's Serb Democratic Party, which has
consistently and blatantly violated the provisions of the Dayton agreement. In
November 1997, Maksimovic was disqualified as a candidate for the Republika
Srpska parliamentary elections by the OSCE as a result of the SDS party's
failure to remove party posters which showed pictures of the indicted Radovan
Karadzic.
576
GENOCID U FOI 1992. 1995.
international journalist, speaking of the situation in Foca in 1996, after the war
but while Cancar was still mayor, said:
Petko Cancar himself, in an interview with B.K., names Stanic as one of the
main members of the Crisis Committee. Cancar stated:
The United States Department of State Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia quotes a thirty-four-year-old Muslim male as stating:
Shortly after Bosnia declared its independence on April 8, the head of the local
branch of the Serbian Democratic Party (SDS), became leader of the Foca
area Serbs and ordered that the Muslim population of the city be rounded up
and deported to various camps.(138)
577
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The Bosnian War Crimes Commission states of Stanic that he and Vojislav
Maksimovic were direct commanders of the artillery and infantry attack on
Foca.(140)
According to Faik Tafro, a Bosniak journalist from Foca whose diaries about
the Serb takeover of Foca were published by Dani, an independent journal in
Bosnia and Hercegovina, Bodiroga was a member of the Crisis Committee in
Foca.(141) I.H. also named Vojo Bodiroga as a member of the SDS in
Foca.(142) According to the Foca municipal government-in-exile, Bodiroga is
currently the director of the local branch of the state electric company
Electrodistribucija.(143) This was corroborated by the European Community
Monitoring Mission (ECMM).(144)
Simo Mojovic Wartime: Member of Ustikolina Crisis Committee / Current:
T.R. reported that Mojevic interrogated fifty men, including T.R., who were
detained briefly in March 1992 on the road between Ustikolina and a village
called Jabuka. Most of these men were imprisoned thereafter and were then
taken away by the JNA.(147) According to two international persons currently
working in the region, Mojevic is currently director of the Foca primary school
Sveti Sava.(148)
579
GENOCID U FOI 1992. 1995.
the conduct of the troops under his command who carried out the arrest,
imprisonment, expulsion, and in many cases, executions, of the non-Serb
population in Foca.
Maggie O'Kane,a journalist for The Guardian, interviewed Commander Kovac
in the summer of 1992. She writes:
Six hundred Muslims are being kept in two prisons in the town, for their own
safety, says the commandant [Kovac]. The women and children are held
together in what looks like the old town hall. They have been in there for three
months. They live in peace, we protect the children from the Muslims in the
hills and we provide sanitary services, says the town's commandant Marko
Kovac, we are fighting to take back what is ours. We do not want to live in an
Islamic republic.
[Kovac] commanded the Serb army in the expulsion of Bosniaks from Foca,
disappearance of war prisoners from KP Dom to unknown places. Kovac was
the commander of the city defense, thus the commander of the Serb army in
this area. Kovac himself was one of the members of the Crisis
Committee.(149)
580
GENOCID U FOI 1992. 1995.
them in the River Drinasexually assault Serbian childrenand they cut off
Serbian men's penises,(150) and that Bosniaks started the war with the aim
of carrying out genocide and throwing the Serbs out of their hearth and
home.(151)
581
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Referring to the rape detention center in the Partizan Sports Hall, the
indictment reads:
582
GENOCID U FOI 1992. 1995.
locally within Foca, or, as we have seen with Ostojic, Cancar, and Maksimovic,
they have been rewarded for their leading roles during the war by being
promoted to Bosnian or Republika Srpska-wide positions. Many were
candidates in the municipal elections which took place in September 1997 and
many will be candidates in elections which are upcoming.
The following section demonstrates the Foca authorities systematic effort to
restrict the rights of the current residents of Foca by preventing inter-entity
movement or projects designed to foster communication between the
residents of Foca and persons in the Federation, and by blocking the free flow
of information by censoring the media. They have regularly blocked all efforts
by the international community to establish inter-entity contact through
harassing representatives of international organizations who attempt to
establish such projects. Through a pattern of intimidation and threats they
have made every effort to ensure that the local population does not break the
wall of isolation which surrounds Foca by engaging in any inter-entity activities.
They have systematically blocked any discussion of the return of refugees and
displaced persons to Foca; they have failed to allow freedom of movement or
expression; they have denied the international community any information on
the persons who were disappeared during the war, denying even that a
campaign of ethnic cleansing took place in Foca; they have prevented
Bosniaks who fled from Foca from having access to documents, such as
marriage and birth certificates, drivers licenses, and educational transcripts,
which are held by the Foca municipal authorities; they have attacked and
threatened foreign journalists and international staff they feel might have come
to Foca to expose the dark truth about what happened during the war. In
addition, they have prevented Serb displaced persons from areas now in the
Federation from returning to their homes. The Foca authorities have created
583
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Though this report focuses primarily on the unindicted, the ongoing presence
of persons indicted for rape as a war crime and other violations of the Geneva
Conventions is a fact which permeates the current situation in Foca. The
current officials are sheltering these individuals, allowing them complete
freedom to influence society. One must bear in mind that the post-war human
rights abuses that occur in Foca are committed in a collaborative effort of the
indicted and unindicted, under the clear instructions of the Pale authorities.
The current Foca authorities are not only responsible for the abuses that they
themselves committhey must also take responsibility for abuses committed
by those operating under their authority. What is more, these officials have an
obligation to prevent such abuses and to punish those responsible for them;
and they must be held accountable when they fail to do so. These Foca
authorities must also be held responsible for sheltering individuals indicted by
the ICTY.
Human Rights Abuses Against the Current Population of Foca
The tight control that the Foca authorities maintain over the local population
has created such an atmosphere of fear that it is almost impossible for a
human rights organization to find Foca citizens who are willing to speak out
against the authorities, even with assurances of anonymity. Despite the local
authorities dismal wartime human rights record and mounting evidence of
serious abuses in the post-Dayton period, Human Rights Watch was unable to
584
GENOCID U FOI 1992. 1995.
find local Serb civilians, except in very few cases, who are willing to talk about
their problems. A few courageous individuals did share information with
Human Rights Watch, as did international personnel who have worked in Foca
at different times during the post-war period. Their stories have informed this
section of the report.
One courageous Bosnian Serb woman who lives in Foca today expressed
outrage at the local authorities and their mistreatment of the local population:
Every man will tell you all that I will tell you now. There are no rights here at
all. This woman, who shall be referred to for the purposes of this report as
S.R., is a displaced person from a village on the edge of the Foca municipality
which was granted to the Federation under the Dayton agreement:
We have three houses in [former village]. We had to leave when Dayton left
[the village] in the hands of the Federation. We have three houses, land,
gardens, I had all thatIn December 1995, our municipality called us to a
public meeting to tell us all to leave [the village] because it belongs to the
Muslims. [Among the officials were] Miro Stanic, Vojo Maksimovic, Radojica
Mladjenovic, Velibor Ostojic, and Petko Cancar.They did not give us the
option of staying therewe had to leave our housesWe stayed until
February 10, 1996..a Serb soldier came and asked us why are you still here?
You want to live with the Muslims? What are you waiting for?
Feeling that she had no choice but to leave her home, S.R. went to visit the
ministry for refugees in Foca in order to find a place to live in town, but she
received no assistance. We found this house which had pigs in it. It was
destroyed, no roof, and they had kept pigs here and chickens for four
years.(159)
585
GENOCID U FOI 1992. 1995.
The stench of the pigs was still palpable sitting in the cold room, the one room,
where S.R. lives with her husband and her two grandchildren. In the summer
of 1997, S.R. announced to the authorities her intention to return to her village,
which she told Human Rights Watch she is willing to do, regardless of the fact
that it is now in Federation territory. Since the day she announced to the Foca
authorities her intention to return to her home in the Federation, they have
denied her and her husband any humanitarian assistance. Referring to the
social assistance card which displaced persons who receive humanitarian aid
must hold, S.R. told Human Rights Watch:
I don't have this card because I announced to the authorities that I want to go
homeSo I do not get aid and I have to pay electricity, even though I am a
displaced person.people hated me. They would not have given me a glass
of water. They are afraid they will have to go home [too]. They have good lives
here in town, better than in their villages. They have the nice houses of the
Muslims.all the authorities tell me there are no more refugees here. What
am I then?(160)
S.R. described the situation prior to the September 1997 municipal elections in
Foca, reporting that persons who join Karadzic's Serb Democratic Party (SDS)
or the Serb Radical Party of Vojislav Seselj are taken care of by the Foca
authorities:
The SDS said that if we vote for them, we can get two pensions. People got
pensions after they voted for the SDS. Seselj came to Foca before the
municipal elections [September 1997] and gave out coffee to everyone to get
them to vote for the SRS. .. Anyone who has SDS membership will have work
586
GENOCID U FOI 1992. 1995.
and have a place to live. My [] had to join the SDS to get his job. If he had
not joined, he would not have gotten a job.
When Human Rights Watch asked S.R. why she is so willing to speak, she
replied simply, I dare to speak because I just want to live freely.(161)
Police Beatings
There are numerous reports of physical abuse and harassment by the local
police in Foca. In one case, five Bosnian Serb men reportedly robbed a
disabled man near Foca, allegedly beating and seriously injuring him.
According to the IPTF, the perpetrators were allegedly part of a mafia-type
gang with a history of violent robberies. The five men were arrested by the
Foca local police on December 9, 1997, and were taken to the local police
station, where two of the suspects were reportedly beaten by the local police.
One of the suspects who was most severely beaten claimed that he was
interrogated and beaten by the police for more than five hours, and that once
he lost consciousness during the beatings. This suspect identified three police
officers as having been involved in the beating. IPTF took photographs of the
suspect's injuries, taken three days after the interrogation, and one IPTF
monitor reported that, You could ask all IPTF officers in Bosnia, and over 90
percent would say they had never seen somebody beaten that badly in their
lives.(162) The suspect's back was completely bruised, from his neck down to
his thighs, and it was dark blue and black, with hardly a normal spot of skin
left.(163) According to the IPTF monitor who took the photos, the bruises
were the result of being struck with a blunt instrument. The suspect also had
bruises on his arms and a black eye. The other suspect had bruises on his
neck as if he had been grabbed by the neck, or as if the police had tried to
587
GENOCID U FOI 1992. 1995.
strangle him. The two were reportedly beaten in order to obtain a confession.
(The other three suspects did not report having been beaten.) After the first
had been beaten so severely, the police allegedly brought in the second
suspect to see his injuries, and told him that the same would happen to him if
he failed to confess. According to IPTF, the suspect thereafter confessed.
After this interrogation and beating, the suspects were taken to the court in
Trebinje, where the investigative judge decided there was enough evidence to
transfer them to the prison in Foca. They arrived in the Foca prison on
December 12, 1997, on the day IPTF made a routine visit. The suspect who
had been severely beaten requested a meeting with IPTF, and after IPTF
viewed his wounds and heard his story, the monitors took the two suspects to
the Foca hospital. This was the first medical exam the two had had. One guard
from the prison accompanied them to the hospital; but soon after they arrived
there, a police officer allegedly involved in the beating and two other
plainclothed men arrived at the hospital. The officer accused IPTF of
protecting criminals, and said that the news that the suspects had been taken
to the hospital had hit them like a bomb. In the hospital, the officer threatened
one of the suspects in the presence of IPTF and allegedly said to him, you did
not have to do this, why did you do this, now we are going to charge you with
everything we have.(164)
The local police, under the authority of Zoran Mandic, chief of public security,
and local Chief of Police Milun Milanovic, have failed to conduct an
investigation, according to IPTF. The police claim that the suspects were
beaten in the course of resisting arrest. However, the IPTF member told
Human Rights Watch It is kind of strange to put up a fight with your back
588
GENOCID U FOI 1992. 1995.
towards the officers. Both suspects are currently still in detention in the Foca
prison.
IPTF arranged for the suspects to get legal counsel, through UNHCR's legal
aid center (see section on Blocking Inter-Entity Projects, below), but the
suspects did not want to file a complaint with the court. IPTF then asked for all
information on the arrest from the Foca authorities and requested that a
prosecutor be informed; while they got the information they requested quickly,
to their knowledge the prosecutor was never informed of the incident or
allegations. IPTF then initiated its own investigation.
IPTF is charged with responsibility for restructuring local police forces under
Dayton (and the screening and vetting procedures outlined in the September
589
GENOCID U FOI 1992. 1995.
When the local authorities fail to comply with the provisions of the Dayton
agreement, the local population is prevented from reaping the benefits of
590
GENOCID U FOI 1992. 1995.
591
GENOCID U FOI 1992. 1995.
to talk. One day, maybe, but not yet. He did say, though, that there is no
outside information..the media is closed. We live in darkness here.(168)
Most ordinary people are unaware of the power struggles, or even if they are,
the citizens expressed a nonchalant attitude to the situation. The population is
not informed through the local electronic or print media. Most of what people
know is gathered from reports in the international media, which is available
only to a small number of persons in the society.That lack of information is
responsible for the nonchalant attitude of the peoplea combination of fear,
bad economic condition, and insufficient information is responsible for the
indifference.(169)
592
GENOCID U FOI 1992. 1995.
593
GENOCID U FOI 1992. 1995.
594
GENOCID U FOI 1992. 1995.
replied, No. First give [us] 270,000 DM and then I will trust you. The pilot
project was not implemented.(173)
Another return pilot project was planned soon after, in June 1997. It was to
involve the two-way return of Bosnian Serbs to the village of Nekupi in the
Federation and Bosniaks to the village of Marevci, in the Serb territory.
UNHCR organized an assessment visit to these villages. According to
UNHCR, six Bosnian Serbs visited Nekupi under their auspices. The visit was
successful. However, soon after the visit, all but one of the six backed out of
the project, stating that they were no longer interested in returning to their
homes in Federation territory. According to UNHCR, one of the six was beaten
up, and the others were threatened in Foca. According to UNHCR, shortly
after a visit by a UNHCR staff person, one of the Bosnian Serbs was visited
twice by the local Foca police, who interrogated him and asked for the name
and other information about the UNHCR staff person who had visited.
Following these incidents, the individual pulled out of the return project.(174)
Ljubo Veljovic, a member of Vojislav Seselj's Serb Radical Party, has been
the de facto mayor of Foca since November 1997.(175) According to
representatives of international organizations based in Foca, he is alleged to
have permitted and encouraged systematic harassment and attacks against
international personnel and on local people based for their political opinion,
and is reportedly responsible for the consistent failure to comply with the
provisions of the Dayton agreement, including blocking all discussion of the
return of refugees and displaced persons, and obstructing the exercise of
freedom of movement, expression and association. Veljovic has been even
more adamantly against cooperation with UNHCR on return issues than his
predecessor. During a meeting between Veljovic and UNHCR representatives
595
GENOCID U FOI 1992. 1995.
at the end of January 1998, UNHCR staff reportedly did not even mention the
issue of return, thinking it was too sensitive. They did, however, mention the
issue of the exchange of personal documents, such as drivers licenses and
birth and marriage certificates, between the entities. However, the mayor said
this should not be done in person (i.e. individuals should not travel inter-entity
to obtain the documents.) He reportedly told UNHCR staff that he would not
guarantee the security of any displaced persons who come to Foca to obtain
legal documents from the authorities. According to UNHCR staff, Veljovic
reportedly asked them at this meeting why UNHCR is trying to bring the
populations back together again, and why UNHCR is trying to start another
war. He reportedly told the UNHCR staff person leading the meeting to leave
Foca immediately, and to go back to his/her home.(176)
Not a single non-Serb from Foca has returned to the town since the war ended
in December 1995.
596
GENOCID U FOI 1992. 1995.
In December 1996, the International Rescue Committee (IRC) arranged for the
purchase of coal from the Miljevina mine in the Foca municipality by the
authorities of Gorazde, in the Bosnian Federation. Five transport companies
were hired by IRC to transport the coal, four of them from Gorazde and one
from Foca. The day before the first coal delivery, December 18, 1996, the tires
of the vehicles of the one transport company from Foca were slashed in an
obvious effort to stop the Serb company from participating in inter-entity trade.
The night of the delivery, an IRC vehicle was blown up in Foca in front of the
OSCE office. Nevertheless, the coal delivery was successful, and one OSCE
staff person reported to Human Rights Watch at the time that when the
Bosniak drivers arrived at the Miljevina mine and met some of the workers
there, they all cried, and asked about the other side, wishing to know
597
GENOCID U FOI 1992. 1995.
everything, having been cut off from any information from outside.(177) The
Miljevina coal mine directors did not want to cross the inter-entity boundary
line to enter Gorazde to receive their payment by the IRC, apparently due to a
fear of crossing into Federation territory. Radojica Mladjenovic, then president
of the executive board, went to Gorazde to get the money. IRC staff told
Human Rights Watch that after his visit to Gorazde and his return to Foca
Mladjenovic was threatened, though they were unable to identify who had
threatened him.(178)
Mladjenovic seemed to be the most cooperative of the Foca authorities. In
fact, he reportedly met with authorities from Gorazde in Foca on June 1, 1997,
to discuss questions of infrastructure between the two towns. A positive
atmosphere seemed to be developing until Milos Lazovic took over as mayor.
From that time on, all inter-entity cooperation ceased. De facto Mayor Ljubo
Veljovic has continued to pursue a policy of isolation and obstruct obligations
under the Dayton agreement.
In September 1997, the IRC attempted to provide the women in Foca with
access to micro-credits through the Bosnian Women's Initiative (BWI), which
was a grant by the U.S. government to provide Bosnian women with an
opportunity to use their skills for small income-generating projects. They had
already successfully begun BWI-funded projects in Gorazde, a nearby
Federation town, and wanted to offer access to these funds to the women in
Foca.
IRC, through the assistance of the OSCE office in Foca, made a public
announcement that they would visit Foca to explain the project, and that those
women who wanted to find out about the project should attend the meeting.
According to the IRC, fifty women attended this first meeting, and they came
598
GENOCID U FOI 1992. 1995.
full of ideas and energy. The IRC described the project and set a date to return
one week later, announcing that they would bring the appropriate forms with
them and assist the women in applying for the funding. When they returned
the following week, only one woman showed up. International staff in Foca
alleged that the women had been threatened by the local authorities and had
been afraid to participate in the project. The one woman who showed up had
apparently not heard the warning. The project was never initiated.
One IRC staff member reported to Human Rights Watch that the women were
pushed by the authorities not to take part in this project. This person alleged
that the women were interrogated by the authorities following the first
meeting.(179) Other international representatives also reported that the
women had been pressured by the authorities not to participate in the project.
599
GENOCID U FOI 1992. 1995.
In the post-war period in Foca, the authorities have consistently obstructed the
work of the international organizations permanently based in the town.
According to several IPTF sources in the Foca region, one reason their work is
so difficult in Foca is that the local police still have very strong ties with Pale,
from which Radovan Karadzic commands the police who are still loyal to him.
In one example of this, an IPTF source who spoke on condition of anonymity
600
GENOCID U FOI 1992. 1995.
said that IPTF requested that security be guaranteed for one Bosniak who had
been elected to the Foca municipal parliamentary assembly, so that the
member could travel to Foca for the assembly meetings. When Milun
Milanovic, local chief of police, was asked if he could provide such security, he
reportedly replied that I guarantee it but I have to check with Pale. The IPTF
source went on to say that Pale is above everything. They never agree to
anything without authorization from Pale.(180)
An IPTF report from July 1997 also describes the close relationship between
the Foca authorities and the Pale government loyal to the indicted Karadzic.
The report talks about the fear that this connection causes among the
population in the town, in this case a fear of supporting Biljana Plavsic's
political party, which is in opposition to Karadzic's hardliners, and which is
gaining strength in other parts of Republika Srpska:
Out of sheer fear nobody can dare at Srbinje/Foca come out openly to support
the President [Plavsic] if it would be contrary to Pale line. There is much
connection between Pale and the officials at Srbinje/Foca.(181)
The IPTF monitor responsible for advising several of the local chiefs of police
in the Foca region during the research for this report informed Human Rights
Watch that the police in Foca continue even today to depend on Pale. When
asked whether IPTF has raised the issue of vetting with the local police, the
monitor replied that they know about the vetting process, but there are no
orders from Pale. Even meeting with the Foca police officials can be difficult,
according to an anonymous IPTF source. The IPTF source said that on a daily
basis, the obstruction of the local police is demonstrated by the difficulty IPTF
has in meeting with the current local chief of police, Milun Milanovic, or with
the chief of public security, Zoran Mandic. We meet them once a week on
601
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Zoran Mandic is currently the chief of public security, the highest local police
official, a position also often referred to as the local minister of the interior, for
seven municipalities, including Foca, Rudo, Cajnica, Kalinovik, Visegrad, Serb
Gorazde (Kopaci), and Serb Trnovo. Using his position as chief of public
security, Mandic has obstructed the implementation of the Dayton peace
agreement, refusing to cooperate with the IPTF vetting process even by
providing the IPTF with a list of police officers in the municipalities under his
authority. There is also substantial evidence to suggest that Mandic has
employed indicted persons in his police force and in the police training school
in the post-war period. Under Mandic's and Milanovic's authority, a Bosnian
Serb man was severely beaten by the local police in the central police station
in Foca in December 1997 (see above). He, in collaboration with local Chief of
Police Milun Milanovic, has failed to prevent ongoing harassment and attacks
against local persons for their political opinions, and has blocked investigations
into the threats and attacks against international personnel and journalists (see
section on Harassment of Internationals). In addition, Mandic has obstructed
the return of refugees through failing to provide guarantees of security, and
has prevented the establishment of inter-entity projects in the town during the
post-war period.
602
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Under the influence and strict control of the Pale authorities, the Foca
authorities have made every effort to block international agencies from working
in Foca to assist the local population. For example, in 1997 UNHCR was
denied access to collective centers for displaced persons. UNHCR staff
reported that during the first half of 1997, while Petko Cancar was still mayor
of Foca, they were frequently denied access to the collective centers. This was
despite the fact that UNHCR was implementing the USAID-funded cash aid
program (in the amount of $1.65 million for 1997). UNHCR was providing this
funding to the Commission on Refugees and Displaced Persons, the
Republika Srpska government office that handles issues relating to refugees
and displaced persons in the Republika Srpska, for the care of the
approximately 9,000 displaced persons living in collective centers in the
Republika Srpska.
In September 1997, UNHCR in Gorazde received a letter from the government
of Republika Srpska prohibiting its staff from talking to displaced persons in
the collective centers and claiming they had been bothering people. They
were told to speak to the directors and local employees of the Republika
Srpska Commission on Refugees for information, and not directly to the
displaced persons housed in the collective centers. In April 1997, IRC access
to collective centers in Foca was also a problem. In recent months, according
to UNHCR, the problem of access by NGOs to the collective centers has been
ameliorated. However, a UNHCR staff member added that they are always
willing to talk about food as long as you don't ask anything else.(183)
Improvements
There have been some small improvements recently. In the past eight months,
UNHCR and IRC have opened legal aid centers in Foca and in other towns in
603
GENOCID U FOI 1992. 1995.
the region such as Rogatica, Visegrad, and Pale. These centers are
responsible for helping the local population with property issues, occupancy
rights, pensions, and helping displaced persons to gain access to documents
held in the government offices of the Federation. The legal aid centers are
primarily funded by the European Community Humanitarian Organization
(ECHO) but are administered by IRC and UNHCR. OSCE has a facilitating
role as well.(184) The centers also provide information on return to their places
of origin to the local population, and all legal services are free of charge. The
legal aid center in Foca has succeeded in gaining access to personal
documents for Bosnian Serbs from Gorazde Canton. However, the Foca
authorities, according to the Foca municipal government-in-exile, have refused
to provide any of the more than 570 documents requested by Bosniaks from
Foca now living in the Federation.
Although the legal aid center is functioning, interpreters working with several
international organizations in the region reported that they have more trouble
traveling to Foca than to any other town in the Republika Srpska, and all
experienced verbal harassment, including ethnic slurs and threats of physical
violence. One interpreter reported that s/he goes into the town, takes care of
his/her responsibilities quickly, and leaves as soon as possible.(185)
Harassment of Internationals
The July 1997 Prijedor Arrests and the Repercussions in Foca
604
GENOCID U FOI 1992. 1995.
the owners and the managers of the shops, bars and restaurants received the
visit of two men who gave them a message to attend a meeting on Saturday
afternoon. In this message, it was written, The owner of this company is
invited to attend a meeting today at 1500, in the gymnasium of the primary
school. The subject will be the attitude you must have towards the IC
[international community] representatives. If the owner or the manager cannot
be present, an authorised person should be sent. The participation in this
meeting is compulsory. Srbinje, the 19/7/97. No signature [sic].(186)
According to U.N. Civil Affairs, this meeting was compulsory and was followed
by a rash of threats against international personnel. On the evening of July 19,
1997, an IPTF monitor from India received an anonymous phone call in his
accommodation. The message was repeated several times. It was: tomorrow
morning go to Sarajevo Bamboula!'(187) On the same night, and the following
605
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ECMM had a meeting with Mayor Milos Lazovic(189) soon after these
incidents. According to a report on the meeting:
606
GENOCID U FOI 1992. 1995.
observer and published in the Wall Street Journal Europe a few weeks later,
Michas writes that while on the streets in Foca,
The staff of an international organization active in the Foca region, who shared
this information on request of anonymity, reported that a Bosnian Serb
interpreter who works for them in the region was severely harassed and
threatened by the authorities in Foca in late 1996 and early 1997. The
organization for whom this person works reported that s/he felt extremely
unsafe, and requested special measures to ensure his/her safety.(192) In a
separate case, UNHCR reported that the driver and interpreter on the UNHCR
bus that runs between Foca and Visegrad asked for the bus route to start in
Visegrad and end there, rather than in Foca, because they were being
threatened in Foca.(193) The driver of the UNHCR bus had reportedly been
harassed before; once he was injured when the bus was attacked by angry
civilians throwing stones.(194)
Other Threats
607
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Attacks against persons who attempt to report on the truth about Foca are not
limited to the Foca region itself. In an incident that demonstrates the ongoing
close connection between the Republika Srpska police and the Serbian police
in the Federal Republic of Yugoslavia, Gordana Igric, a Serbian journalist who
worked with a CBS television crew investigating the presence of indictees in
Foca and the failure of French SFOR to arrest them, was harassed and
threatened upon her return to Belgrade, her home, in October 1997. The
Committee to Protect Journalists reported at the time that:
Gordana Igric, a prominent Serbian freelance journalist, has been forced into
hiding by a series of death threats against her for a recent report broadcast on
the U.S. television station CBS about indicted war criminals at large in the
Bosnian town of Foca.The telephone calls that Igric received at home shortly
after independent local and foreign media throughout Serbia and Bosnia
broadcast excerpts of her interview featured the sounds of gunfire and the
ticking of a time bomb. The journalist, who is writing a book about war crimes
in Foca, hid in another location outside Belgrade. However, the threatening
608
GENOCID U FOI 1992. 1995.
telephone calls continued to plague her in her hiding place, forcing her to
move again with her two children.(196)
those who were displaced from Foca during the war. From that point on, these
authorities realized that the international community would back down when
threatened.
Takis Michas, the Greek journalist and OSCE election observer in Foca,
described the inaction of the international organizations in Foca:
The incident was only the latest, and by no means the most serious, of a
whole series of aggressive acts that have gone unanswered in Foca during the
last year. In December, two cars belonging to the OSCE were blown up. In
July, a car belonging to the European Community Monitoring Mission was
blown up by a hand grenade. In August, an Italian member of a
nongovernmental organization was dragged out of his car in the middle of the
city by a group that included some of the indicted war criminals and beaten up
in full view of an IPTF officer who did nothing. In August, an IPTF policeman
was stopped by the same group and they placed a hand grenade under his
armpit for fun. In all these incidents, according to witnesses, the same group
of indicted war criminals was involved. Yet no action was taken against
them.(198)
610
GENOCID U FOI 1992. 1995.
They reported in very general terms to Human Rights Watch that there had
recently been a beating case by the local police in the central police station,
that IPTF had pictures of the victim's wounds, and that there was allegedly
some high-level police involvement in the incident. However, Human Rights
Watch was unable to learn more details about the case, because the monitors
had apparently received an order. It is unclear who the order came from.
Human Rights Watch subsequently made numerous efforts to obtain
information on specific cases of police abuse in Foca from the Human Rights
Office at IPTF headquarters in Sarajevo. Although the head of the Human
Rights Office, Claudio Cordone, appeared willing to authorize the monitors in
the Foca region to share information, Human Rights Watch was later informed
by staff that ultimately only the regional commander has the authority to
authorize monitors to talk to Human Rights Watch.(199) The regional
commander at the time, however, had been willing to share information only
regarding IPTF's mandate and role in Bosnia and Hercegovina, and no more.
A staff member told Human Rights Watch that even when the Human Rights
Office needs information, it cannot make requests directly to the IPTF field
offices; it must go through the regional commander.(200)
611
GENOCID U FOI 1992. 1995.
police in Foca.
International Reconstruction Assistance and Investment in Foca
612
GENOCID U FOI 1992. 1995.
613
GENOCID U FOI 1992. 1995.
614
GENOCID U FOI 1992. 1995.
EBRD confirmed to Human Rights Watch that it also has plans to finance
infrastructure projects in the Foca area.(202) The first project is, like the World
Bank's, a bridge reconstruction project, for which the EBRD originally
budgeted $3 million, an estimate that has now been reduced to $1.5
million.(204) The second EBRD project in the area is for rehabilitation of the
road between Foca and Ustipraca, at an estimated cost of $5.6 million.(205)
All three infrastructure projects are to be implemented by the Republika
Srpska Ministry of Transport in Banja Luka. According to the EBRD, contracts
for its projects were supposed to have been awarded in July 1997, but both
were delayed because of the move of the seat of [the Republika Sprska]
government to Banja Luka and logistical problems in the operation of the
Project Implementation Directorate [of the Republika Srpska Ministry of
Transport].(206) The EBRD now expects to have these contracts mobilized by
August 1998. In doing so, the Bank and the Ministry of Transport should
carefully vet contractors and subcontractors to ensure that they are not owned
or managed by those responsible for ethnically motivated dismissals,
disappearances, or ethnic cleansing. In response to Human Rights Watch's
inquiries about such vetting, the EBRD replied that its procurement policy is to
ensure that project funding is not applied in contravention of Section VII of the
Charter of the United Nations(207): provisions of the charter binding U.N.
members to apply sanctions adopted by the Security Council in response to
threats to the peace. There are no sanctions that preclude economic relations
with Bosnian entities or individuals implicated in war crimes or obstruction of
the Dayton Agreement, so this policy alone is insufficient to ensure that
EBRD's reconstruction projects in the Foca area will not benefit the architects
of ethnic cleansing.
615
GENOCID U FOI 1992. 1995.
this space will exceed 2,000 DM per month ($1,110). Notwithstanding this
patronage, representatives of these organizations face harassment and
obstruction of their work.
616
GENOCID U FOI 1992. 1995.
CONCLUSION
Human Rights Watch is concerned that the international organizations in the
Foca region, and in Foca itself, may not be doing all that is within their
respective briefs and capacities to hold the local authorities responsible for
past and present abuses and for noncompliance with the provisions of the
Dayton agreement. This is likely related to a fundamental contradiction
between attempts to maintain cordial relations and the idea of gently coaxing
the local authorities into complying, and the duty to arrest some among them,
while monitoring continuing human rights abuses, with a view to bringing the
perpetrators to justice.
617
GENOCID U FOI 1992. 1995.
There are many reasons the staff of international organizations in towns like
Foca might be unwilling to challenge local authorities that fail to comply with
the Dayton agreement, not least of which is the risk of harassment, attacks,
threats, or even of being evicted from the town that anyone who challenges
the local authorities may face. The examples described above demonstrate
clearly what has happened when international personnel have attempted to
engage in activities or programs which the local authorities believe threaten
their control in the town. But the tactic of reticence in withholding criticism of
the local authorities in Foca has neither won friends nor made them more
compliant; it has not brought freedom of expression or association; it has not
opened Foca to the return of refugees and displaced persons; it has brought
about a vetted police force that protects human rights; it has not even led to
the permanent resettling of displaced Serbs who live in atrocious conditions.
The international organizations have turned a blind eye not only to the
connection between the brutal crimes which occurred in Foca during the war
and the current leadership of the town, but also to their current noncompliance
with the most basic principles of the Dayton agreement.
618
GENOCID U FOI 1992. 1995.
that the World Bank and the U.S. government could have considered investing
large sums of money in the town, which, under present conditions, would
serve to entrench the power of those who are responsible for war crimes and
post-war noncompliance. It is imperative that the perpetrators of war crimes
and other gross abuses be held accountable for their crimes and that
obstructionist authorities be pressured into compliance with the Dayton
agreement. Most importantly, it is crucial that these persons do not benefit
from economic aid in their efforts to build walls to permanently separate Foca's
divided people. It is the responsibility of the international organizations present
in the region to ensure accountability.
Legend
1) building for inmates (I)
upper floor inmate cells number 11, 12, 13, 14, and 15
upper floor inmate cells number 16, 18, 19, 20, 21, 22, and 23
3) -furniture factory
619
GENOCID U FOI 1992. 1995.
6) radio station
16) kitchen
18) bakery
620
GENOCID U FOI 1992. 1995.
On June 16, demonstrators in Foca attacked local OSCE and IPTF stations,
breaking into and damaging the offices as well as taking office equipment. One
car belonging to IPTF was overturned during the protest. As the offices had
taken the precaution of evacuating the town immediately following the arrest
action, no international staff was injured.
However, Human Rights Watch learned that personal threats were delivered to
representatives of international organizations immediately following the attacks
621
GENOCID U FOI 1992. 1995.
on the offices. In one instance, when a representative who had evacuated the
town following the arrest returned to his/her residence in Foca, s/he found that
his/her landlady and her children had been threatened and did not feel safe
with the representative remaining in her building. This international staff
person reported that s/he and the landlady had been threatened repeatedly
over the three months prior to the arrest of Krnojelac, but that the threats
became too serious for him/her to remain in this residence.
Further, while local police were praised by U.N. representatives for their role in
breaking up the protest, the role of local authorities in instigating the
demonstrations and attacks against international representatives remains
unclear. According to Bosnian Serb radio, de facto Mayor Ljubo Veljovic spoke
out publicly at a rally against the international community for undertaking the
arrest.(209) Duncan Bullivant, spokesman for the Office of the High
Representative (OHR), later appealed directly to Veljovic to stop the rallies and
announced that the mayor of Srbinje will be responsible for possible incidents
in this town.(210) Human Rights Watch has also received reports that OSCE
has asked the mayor for compensation for the equipment that was damaged
during the attack. These reports indicate that, at minimum, the international
representatives present during the demonstrations believe that the
spontaneous events were actually orchestrated by local authorities. If it were
true that the local Foca authorities were responsible for the covert incitement
of crowds of citizens into unplanned demonstrations, this would fit into a
pattern of similar behavior long-noted throughout the war and post-war period
in Bosniatactics popular because they sucessfully further the interests of
hardline officials without directly implicating them in the violence that inevitably
erupts during such incidents.
622
GENOCID U FOI 1992. 1995.
APPENDIX III: Excerpts from the ICTY Indictment Against Gagovic et al.
The following were indicted by the Prosecutor of the International Criminal
Tribunal of the former Yugoslavia:
Dragan Gagovic
Gojko Jankovic
Janko Janjic
Radomir Kovac
Zoran Vukovic
Dragan Zelenovic
Dragoljub Kunarac
Radovan Stankovic
623
GENOCID U FOI 1992. 1995.
624
GENOCID U FOI 1992. 1995.
625
GENOCID U FOI 1992. 1995.
626
GENOCID U FOI 1992. 1995.
627
GENOCID U FOI 1992. 1995.
In the case of Enslavement and Rape of FWS-75, FWS-87 and Seven Other
Women in the House of Nusret Karaman,
628
GENOCID U FOI 1992. 1995.
In the case of Rape of FWS-75 and FWS-87 and Two Other Women,
1. After the war was over, Bosnian Serb authorities in Foca renamed the town
Srbinje. Out of respect for the thousands of victims tortured and murdered by
these same Bosnian Serb authorities, the town will be referred to by its
traditional name, Foca, in this report.
629
GENOCID U FOI 1992. 1995.
5. The SFOR troops in Bosnia and Hercegovina are divided into three sectors:
British, American, and French. British SFOR troops, in an action in the Prijedor
region in July 1997, arrested one secretly indicted person and killed a second
when he resisted arrest. Dutch SFOR troops arrested Vlatko Kupreskic, who
was publicly indicted, and Anto Furundzija, whose indictment was sealed, in
Vitez in December 1997. American SFOR troops arrested the publicly indicted
Goran Jelisic in Bijeljina in January 1998. British troops also arrested Miroslav
Kvocka and Mladen Radicboth publicly indictedin Omarska, near Prijedor, in
April 1998. French SFOR troops did not attempt to arrest any of the indictees
in their region, in which Radovan Karadzic also allegedly resides, until June
15, 1998, when they arrested Milorad Krnojelac, under sealed indictment for
his role as manager of the KP Dom detention center. For more details of KP
Dom and on Krnojelac's role, see below.
6. During the Second World War, the Cetniks fought against the occupying
Axis powers and called for the restoration of the Serbian monarchy and the
creation of a Greater Serbia. The Cetniks also fought against the pro-Nazi
Ustasa forces of Croatia and Tito's communist Partisans and were responsible
for widespread atrocities against Muslims and Croats, primarily in Bosnia and
Hercegovina. Croats and Muslims both in Croatia and Bosnia commonly refer
to Serbian military and paramilitary forces engaged in the recent war in Bosnia
as Cetniks in a derogatory sense. Though some military institutions in Serbia
and the Republika Srpska vehemently reject the label Cetnik, claiming they
are merely defenders of their people and their land and that they are not
630
GENOCID U FOI 1992. 1995.
extremists, others, such as those loyal to the ultra-right wing leader of the
Serbian Radical Party, Vojislav Seselj, commonly refer to themselves as
Cetniks.
10. For details of the crimes committed in the Partizan Sports Hall rape camp
for women, please see section on detention centers.
11. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
12. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
13. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
631
GENOCID U FOI 1992. 1995.
18. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
19. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
20. Ibid.
21. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, Supplemental United States Submission of information to
the United Nations Security Council in Accordance with Paragraph 5 of
Resolution 771 (1992) and Paragraph 1 of Resolution 780 (1992), dated April
12, 1993, (17) April-August 1992.
22. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997. At the time, Ustikolina, which is on the road between Gorazde and Foca,
was under Bosnian Serb control. After the war, it was transferred to the
Bosniak-Croat Federation.
23. Ustashe is the name for the Croatian forces which joined sides with the
Nazis during World War II. It is a term currently used to describe nationalist
fascist Croats, both by themselves and by others. In this case, the term is
meant simply as a slur.
632
GENOCID U FOI 1992. 1995.
26. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, (4) July 1992.
28. Human Rights Watch was unable to determine the precise number of
persons who disappeared before September 1993. However, extensive
interviews with survivors, former officials, and journalists working in the region
during the war have shown the period of Krnojelac's management, April 1992-
September 1993, to have been the period during which the greatest number of
non-Serbs were detained in KP Dom, tortured and mistreated, and
disappeared.
32. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
633
GENOCID U FOI 1992. 1995.
34. Ibid.
37. Human Rights Watch interviews with survivors of KP Dom, namely E.D.,
interview December 21, 1997, F.E., interview December 22, 1997, and I.H.,
interviews 1997 and 1998.
38. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
39. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
30, 1998.
41. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997 and December 22, 1997.
634
GENOCID U FOI 1992. 1995.
43. This is a pseudonym for the witness friend, because naming the friend
might enable someone to identify the witness, who wished to remain
anonymous.
44. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
45. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
47. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
49. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, 1997 and 1998.
50. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
52. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
53. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
635
GENOCID U FOI 1992. 1995.
55. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
30, 1998.
56. Roy Gutman, A Daily Ritual of Sex Abuse, Newsday, April 19, 1993.
57. Refugee Days, Vreme News Digest Agency, March 29, 1993.
58. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex VIII, p. 146.
59. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, (21) July-August 1992.
60. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
61. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
62. For details on Milenko Zeko Vukovic, see section on Miljevina below.
63. This witness spoke in terms of the abuses that occurred in Partizan as they
were told to her by other women during her brief stay there, not exclusively
about her own experiences there, since she was imprisoned there for only one
night.
636
GENOCID U FOI 1992. 1995.
64. Roy Gutman, Rape Camps: Evidence Serb Leaders in Bosnia OKd
attacks, Newsday, April 19, 1993.
66. Ibid.
67. Ibid.
68. Victoria Clark, Rape Thy Neighbour, Observer (London), February 21,
1993.
69. Roy Gutman, Bosnian Camp Plea Unheeded; Mitterand alerted early to
killings, witnesses say, but remained passive, Newsday, May 11, 1994, p. 6.
71. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 1997.
72. The United Nations Commission of Experts report says of Velecevo that
Serb forces allegedly used the Velecevo women's prison in Foca as a
concentration camp for Muslim women. Women were reportedly held there as
late as April 1993. United Nations, Final Report of the United Nations
Commission of Experts, Annex VIII, p. 147.
73. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
74. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex X, Mass Graves, December 28, 1994.
637
GENOCID U FOI 1992. 1995.
79. The name for soldiers loyal to Serbian Radical Vojislav Seselj, widely
known as one of the most brutal Serb leaders in the former Yugoslavia. Seselj
won the 1997 presidential elections in Serbia, but the results were annulled
due to supposed election fraud. (When the election was reheld, SPS candidate
Milan Milutinovic was elected president by a narrow margin.) In March 1998,
however, Seselj was appointed to the position of deputy prime minister of
Serbia as a reflection of the significant percentage of seats won by his Serbian
Radical Party in the 1998 federal elections.
80. United States Department of State, Seventh Report on War Crimes in the
Former Yugoslavia, (20) July-August 1992.
638
GENOCID U FOI 1992. 1995.
83. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 22,
1997.
84. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
85. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
86. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
87. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
88. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998
89. Ibid.
90. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
S/1994/674/Annex VIII, pp. 147-8. The Karaman House is not the only private
accommodation that was used as a detention and rape center for women. In
fact, Human Rights Watch's interviews and the U.N. Commission of Experts
report both have produced evidence that many houses and apartments which
were confiscated by Serb forces during the Foca takeover were used as
private rape camps. See U.N. Commission of Experts report, p. 144.
92. United Nations, Final Report of the United Nations Commission of Experts,
Annex VIII, p. 144.
93. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
639
GENOCID U FOI 1992. 1995.
94. One witness interviewed alleged to Human Rights Watch that Milenko
Vukovic is deceased, however, we have received contradictory information
regarding this question, and have therefore included him in the list.
95. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
96. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
97. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 4, 1998.
98. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 5, 1998.
99. Human Rights Watch interview with Bosniak from Miljevina, Bosnia and
Hercegovina, January 14, 1998.
102. Hannes Tretter, Stephan Muller, Roswitha Schwanke, Paul Angeli, and
Andreas Richter, Ethnic Cleansing Operations in the northeast-Bosnian City
of Zvornik from April through June 1992 (Vienna: Ludwig Boltzmann Institute
for Human Rights, 1994).
103. Also referred to in the Ludwig Boltzmann report and the Final Report of
the Commission of Experts as the emergency staff.
640
GENOCID U FOI 1992. 1995.
104. Final Report of the Commission of Experts, Annex IV: The Policy of
Ethnic Cleansing; Tretter et al., Ethnic Cleansing Operations in the
northeast-Bosnian City of Zvornik from April through June 1992.
105. One of these documents was a certification that the male resident had
donated blood. Blood was taken from detainees at some regional camps;
additionally, some witnesses report that deaths occurred in the Zvornik
hospital as a result of people being literally bled to death. Final Report of the
Commission of Experts, Annex IV, n. 324.
107. Roy Gutman, Rape Camps; Evidence Serb leaders in Bosnia Okd
Attacks, Newsday, April 19, 1993.
108. Simo Mojevic was allegedly a member of the Ustikolina Crisis Committee.
For details see below.
110. Transcript of interview with Petko Cancar, 1996. Transcript was provided
to Human Rights Watch by the journalist on condition of anonymity. To date,
the interview has not been published.
641
GENOCID U FOI 1992. 1995.
111. Charlotte Eagar, Bosnia: Cavalier Doctor Plots Carve-Up From His Lair,
Observer, November 28, 1993.
114. Radio Free Europe, Bosnian Serbs Define Borders, no. 142, July 28,
1992.
119. Radio Free Europe, Bosnian Serbs Claim Thousands Executed in Croat-
Muslim Camps, August 5, 1992.
642
GENOCID U FOI 1992. 1995.
121. Tracy Wilkinson, Harsh Light Shines on Dark Bosnian Corner, Los
Angeles Times, September 27, 1997.
122. Ibid.
124. Ibid.
126. State Commission for Gathering Facts on War Crimes in the Republic of
Bosnia and Hercegovina, Bulletin No. 4, April 1993, p. 28.
128. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, February 1998.
643
GENOCID U FOI 1992. 1995.
133. Testimony of Bosnian Serb soldier from Foca, provided to Human Rights
Watch under condition of anonymity by S.D., an international journalist.
644
GENOCID U FOI 1992. 1995.
143. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
145. Faik Tafro, Spavaona Broj 15, Dani, January 19, 1998.
146. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
147. Ibid.
148. Human Rights Watch interviews, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
150. Ibid.
152. Janjo Janjic was indicted on June 26, 1996, for his role in the attack on
Foca, for arresting and detaining civilians, and raping women in detention and
under interrogation.
153. Zoran Vukovic was indicted on June 26, 1996, for his role in the attack on
Foca, for arresting and detaining civilians, and raping women in detention.
645
GENOCID U FOI 1992. 1995.
157. Indictment against Dragan Gagovic, International Criminal Tribunal for the
Former Yugoslavia, June 26, 1996.
159. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, February 1998.
160. Ibid.
161. Ibid.
162. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
1998.
163. Ibid.
164. Ibid.
165. Human Rights Watch interview with IPTF, Bosnia and Hercegovina, May
30, 1998.
646
GENOCID U FOI 1992. 1995.
170. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, May 16, 1998.
172. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, January 5 and 14, 1998.
173. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, January 13, 1998.
174. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, January 5 and 14, 1998.
176. Human Rights Watch interview with UNHCR staff, Bosnia and
Hercegovina, February 6, 1998.
647
GENOCID U FOI 1992. 1995.
177. Human Rights Watch interview with OSCE staff in Foca, April 1997.
178. Human Rights Watch interview with IRC staff in Gorazde, April 1997.
179. Human Rights Watch interview with IRC, Bosnia and Hercegovina,
February 5, 1998.
180. Human Rights Watch interview with IPTF staff member, Bosnia and
Hercegovina, January 1998.
182. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, December 21,
1997.
183. Human Rights Watch interview with UNHCR, Bosnia and Hercegovina,
January 5, 1998.
184. The legal aid center in Foca is in the Hotel Zelengora, as is the IPTF
station. Since the Hotel Zelengora is a publicly owned building, the Foca
authorities receive the rent paid for the spaces. This may be one reason why
the authorities have allowed the centers to open.
186. ECMM report on the general situation in the AOR, July 21, 1997.
648
GENOCID U FOI 1992. 1995.
188. ECMM report on the general situation in the AOR, July 21, 1997.
189. Milos Lazovic was the mayor of Foca between April and November 1997.
He also ran as a candidate in the September 1997 municipal elections. He
was once the director of the main post office in Sarajevo, and during the war,
director of the Foca post office. Lazovic replaced Cancar as mayor. According
to U.N. Civil Affairs, Lazovic is currently president of a local governmental
committee.
192. Human Rights Watch interview, Bosnia and Hercegovina, January 1998.
193. Human Rights Watch interview with UNHCR, Bosnia and Hercegovina,
January 14, 1998.
649
GENOCID U FOI 1992. 1995.
199. Human Rights Watch interview with a staff member of the Human Rights
Office of IPTF, Sarajevo, January 1998.
200. Ibid.
202. (203)
203.
204. Ibid.
205. Ibid.
206. Ibid.
207. Ibid.
209. Rally Held Over Bosnian Serb's Arrest for War Crimes, Pale SRNA (in
Serbo-Croatian), June 15, 1998, 15:10 GMT.
210. Mihajlo Orlovic report, Banja Luka Srpska Televizija (in Serbo-Croatian),
June 17, 1998, 17:30 GMT.
650
GENOCID U FOI 1992. 1995.
651
GENOCID U FOI 1992. 1995.
E moj Kenane,na ovom spisku fale jo mnogi koji su bili u KPD-u u Foi i gubi
im se svaki trag . Tu nema nijednog Duria koji su bili u KPD ( Duri Nezira
Nusret, Duri Uzeira Ahmo ) naeni su mislim da je2013 / ili 2014g.u masovnoj
grobnici u Jeleu pa Duri Ramiza Zulfo i jo mnogih nema,,,
Latifa Duri Hajdarevi
Na spisku nema mog tetka,elik (Juso) Bego ,on je nestao,al ne zna se jel
bio u KPD,,,,njegova supruga elik Halima je pronaena zajedno sa svojom
majkom prole godine u Kutima.
Elvira Karovic Semic
652
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Od 10. aprila 1992. godine do poetka juna 1992. godine na podruju Foe i
njene okoline izvrena su masovna hapenja nesrpskih civila, mukaraca,
uglavnom Muslimana koji su odvedeni u KP dom.
Zbog stalnih hapenja Muslimana KP dom je tokom prvih mjeseci bio pretrpan.
Broj
zatoenih je ponekad iznosio i do 750 ljudi, a smanjivao se od jeseni 1992. do
1993. godine,
kada je ostalo 200-300 zatoenika.
U KPD-u Foa bilo je oko 1000 ljudi. Prema iskazima svjedoka, najgori je bio
august 1992., kada su ljudi najvie izvoeni i premlaivani, a najee nisu
vraani. FVS 119 najbolje se sjea Vidovdana 28. juna 1992., kada je
dovedeno oko 50 ljudi. Odvoeni su svaku veer od 17.30 do 22.00 sati. Ko
653
GENOCID U FOI 1992. 1995.
god je tad odveden nije se vratio, kazao je, dodajui kako smatra da su sva
tijela baena u Drinu. Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imuni
ljudi ili lanovi SDA.
654
GENOCID U FOI 1992. 1995.
dolazila i prethodne godine, ali joj nije doputeno ui. Ovaj svjedok je kazao da
je pri dolasku te delegacije sakriveno 20 ljudi, meu kojima je Aziz Torlak,
655
GENOCID U FOI 1992. 1995.
656
GENOCID U FOI 1992. 1995.
su im uperili direktno u oi. Oni koji nisu mogli drati oi otvorene ili bi skrenuli
pogled od svijetla zadobili bi udarac. Duri je dobio tako snaan udarac nogom
u glavu da mu je lice skroz poplavilo, a do sljedeeg jutra pojavila se i
ogromna oteklina.
Sredinom juna 1992. godine Emir Mando je odveden do kapije KP doma,
gdje je brutalno pretuen od strane vojnika Zorana Vukovia iz Joanice i
straara KP doma Zorana Matovia.
Zoran Vukovi ga je udario vojnikom izmom u vilicu od ega se Emir
Mando onesvijestio.
Poetkom jula 1993. godine zatoenik (FWS 216) je pobjegao iz KP doma, ali
je ubrzo uhvaen i zatoen u eliji za izolaciju gdje je zadran 28 dana. Za to
vrijeme su ga Savo Todovi i drugi straari tukli lancem i golim rukama po
cijelom tijelu. Savo Todovi je zbog bijega ovog zatoenika rekao ostalim
zatoenicima da e za kaznu njima svima biti smanjene porcije hrane i da e
rad i ljekarska pomo biti zabranjeni.
Od juna do avgusta 1992. godine straari pod komandom Mitra Raevia, te
civilni i vojni policajci i vojnici koji su ulazili u KP dom, zatoenike u upravnoj
zgradi su udarali palicama, motkama i pesnicama ispitujui ih da li imaju
sakriveno oruje. Od juna 1992. godine do marta 1993. godine u najmanje dva
navrata, straari su teko pretukli Nurka Niia, prijeratnog slubenika
optinske uprave i lana Stranke demokratske akcije (SDA). On je
nestao iz KP doma.
Omer Kunovac je bio gluhonijema osoba iz Ustikoline koja je umrla od
posljedica premlaivanja. Kunovac je nakon premlaivanja imao strane
bolove u stomaku i unutarnje krvarenje. Zatoenici koji su bili medicinske
struke razgovarali su o njegovom zdravstvenom stanju sa straarima i
657
GENOCID U FOI 1992. 1995.
658
GENOCID U FOI 1992. 1995.
659
GENOCID U FOI 1992. 1995.
660
GENOCID U FOI 1992. 1995.
662
GENOCID U FOI 1992. 1995.
663
GENOCID U FOI 1992. 1995.
664
GENOCID U FOI 1992. 1995.
665
GENOCID U FOI 1992. 1995.
izvor:Sud BIH,presude
666
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Jednu rtvu staru 24 godine silovalo je najmanje deset razliitih vojnika, i ona
se onesvijestila. Jednu djevojicu od 15 godina silovala su najmanje tri vojnika.
667
GENOCID U FOI 1992. 1995.
668
GENOCID U FOI 1992. 1995.
669
GENOCID U FOI 1992. 1995.
670
GENOCID U FOI 1992. 1995.
(izvor: balkaninsight.com/bosnjaci.agency)
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sara
671
GENOCID U FOI 1992. 1995.
IZJAVA
Ja sam Foak. Najgore dane u svom ivotu proveo sam u ovoj ustanovi tj.
kazamatu muslimana. Ovo vam je KPD u Foi. Preivio sam hvala Allahu,
raznorazna ponienja, premlaivanja, odvoen na razno razne fizike i
naporne radove i tad mi je bilo najbolje mada sam i tad znao biti tuen.
Registrovan kod crvenog krsta uspio sam biti od razmjenjenih jer mi je
predhodno bila polomljena noga a vagao sam 49 kg odsvojih 1.80cm visine.
Kost i koa bio Haram bilo svima onima koji kau oprostiti i zaboraviti
treba dalje nastaviti sa ivotom. S.S.
672
GENOCID U FOI 1992. 1995.
tako blizu da su ovi mogli sve uti. Nisu dobivali dovoljno hrane, zbog ega su
mnogi od njih znatno izgubili na teini. Drali su ih u raznim prostorijama,
ukljuujui i samice. Neki su bili smjeteni u tako skuenim uslovima nisu
uopte mogli da se kreu elijom, ni da spavaju u leeem poloaju. Prostorije
nisu bile grijane i u njima je bilo izrazito hladno tokom otre zime 1992. godine;
odjeu koju su napravili od vika pokrivaa kako bi se ugrijali oduzeli su im
straari.
Higijenski uslovi bili su jadni, uslovi za pranje minimalni, a medicinska njega
bila je neadekvatna i lijekova je bilo u veoma ogranienim koliinama.
Osnovna zdravstvena zatita bila je obezbijeena, ali se za one kojima je bila
potrebna hitna medicinska pomo niko nije pobrinuo ili nisu dobili sve to im je
bilo potrebno. Najmanje jedan zatoenik preminuo je uslijed uskraene ili
zakanjele ljekarske njege.
Nesrpski zatoenici su veinu dana provodili u zakljuanim prostorijama, s tim
da im je bilo dozvoljeno da odu do kantine i natrag. Neki su, meutim, odlazili
napolje na rad znajui da e u tom sluaju dobiti jo hrane koja im je toliko
trebala.
Mnogi zatoenici su podvrgavani premlaivanju i drugim oblicima zlostavljanja,
ponekad bezrazlono, a ponekad je to bila kazna za sitne povrede zatvorskih
propisa ili sredstvo za dobivanje informacija ili priznanja od njih. Drugi
zatoenici su sluali krikove i zapomaganje onih koje su tukli. Postali su
nervozni i skloni panici, a nou nisu mogli da spavaju. Nisu mogli da
prepoznaju kriterije po kojima su ljudi izdvajani radi premlaivanja i neprestano
su se bojali da e sljedei puta izdvojiti ba njih. Neki su pisali oprotajna
pisma svojoj porodici u strahu da nee da preive. Neki su vidjeli kako izvode
lanove njihove porodice i uli kako ih nemilice tuku. Neki nakon premlaivanja
nisu danima mogli da hodaju ni da govore.
673
GENOCID U FOI 1992. 1995.
674
GENOCID U FOI 1992. 1995.
675
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Novislav Daji was indicted in Germany for participation in genocide, but the
Higher Regional Court failed to find that there was sufficient certainty, for a
676
GENOCID U FOI 1992. 1995.
677
GENOCID U FOI 1992. 1995.
He's accused of being part of a Bosnian Serb unit that overran Djedjevo, a
Muslim village, on April 21, 1992, and then tortured 13 Muslim men before
shooting them dead.
Two months later, prosecutors say, Djajic's unit executed 14 residents in the
village of Trnovace after a Bosnian Serb van hit a mine planted nearby.
SOUNDBITE: (German)
It would be enough if the accused, if we can prove it, as a member of a
Checknik unit knowingly acted under state orders and carried out given
crimes.
SUPER CAPTION: Walter Hemberger, Leading Prosecutor
678
GENOCID U FOI 1992. 1995.
His lawyer, Wolfgang Dingfelder, said Tuesday his client has decided not to
testify during the trial.
SOUNDBITE: (German)
He doesn't feel as though he is being treated fairly. That, however is not my
opinion. I have tried to make it clear to him that he doesn't have to worry about
getting a fair trial by the Third Criminal Senate, the Bavarian High Court. But,
because of the historical background between Serbia and Germany I do have
understanding that he has concern about the fairness of the German justice
system.
SUPER CAPTION: Wolfgang Dingfelder, Djajic's main lawyer.
VIDEO:
GERMANY: MUNICH: ALLEGED BOSNIAN SERB WAR CRIMINAL GOES
ON TRIAL
679
GENOCID U FOI 1992. 1995.
680
GENOCID U FOI 1992. 1995.
681
GENOCID U FOI 1992. 1995.
682
GENOCID U FOI 1992. 1995.
683
GENOCID U FOI 1992. 1995.
684
GENOCID U FOI 1992. 1995.
685
GENOCID U FOI 1992. 1995.
***
priredio:Kenan Sara
686
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PRIJEDORU92.,VIEGR ADU
687
GENOCID U FOI 1992. 1995.
_____
688
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PRIA PRVA
objavljeno 19.03.2013
689
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Pred kraj izvjetaja pukovnik Kova (Marko, komandant Taktike grupe Foa,
nap.a.) ponovno spominje ovu djecu i kae: Ako postoji interes imamo za
razmjenu 21 muslimansko dijete i odreeni broj ena, ili da ih poaljemo za
Gorade. Ovako se postupalo s ovom djecom, naveo je tuitelj nakon ega je
Mari samo ponavljao kako se sa svim pacijentima ponaalo jednako, bez
obzira na nacionalnost.
690
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ja nisam to znao. Jer sam samo jednom bio u KP domu i to kad sam posjetio
koleguAziza da vidim to mu se dogodilo, odvratio je svjedok spominjui
ime lijenika Aziza Torlaka, koji je prvo brutalno premlaivan u logoru te
nakon toga odveden i ubijen kao i veliki broj drugih zatoenika, posebno
istaknutih ljudi iz bonjake nacionalne zajednice.
691
GENOCID U FOI 1992. 1995.
_____
692
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PRIA DRUGA
objavljeno:30.10.2014.
693
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U bolnici je, kae doktor Mari, od aprila do kraja 1992. leeno vie od 1.900
pacijenata, od ega 300 Muslimana. Meu njima je bilo ranjenika, zatvorenika
KP doma kojima je bila potrebna nega, a zbrinuta je i grupa dece koja nisu bila
bolesna, ali su ostala bez smetaja. Deca su, kae, posle viemesenog
boravka u bolnici poslata u crnogorsko letovalite Igalo, a kasnije spojena sa
porodicama.
694
GENOCID U FOI 1992. 1995.
695
GENOCID U FOI 1992. 1995.
696
GENOCID U FOI 1992. 1995.
su nae trupe pod komandom majora Ostojia, posle kratke i otre borbe,
zauzele Fou. Nai gubici etiri mrtva, neprijateljski oko 1.000 od ega ena i
djece 300. [194]
S obzirom na injenicu da je u Foi ivio veliki broj bogatih
muslimanskih porodica, nakon masovnih ubistava, prema preivjelim
Muslimanima uslijedile su pljakake i diskriminatorske mjere.
etnici su uzeli kljueve od svih trgovakih radnji sa kojima Muslimani
raspolau, a kojih ima u Foi 90%, te su svu robu prenijeli u vojne kasarne, te
u tim kasarnama vre raspodjelu te robe etnicima, a kako oni kau prave
uniforme za etnike. Muslimanima su naredili da ne smiju izlaziti na ulicu. Oni
Muslimani kojima je dozvoljeno da izau napolje, ti imadu na sebi oznaku u
vidu idovskih oznaka. [195]
698
GENOCID U FOI 1992. 1995.
SDA. U proljee 1990. godine ova partija organizirala je stranaki miting u ime
sjeanja na muslimanske rtve iz II svjetskog rata. Na tom mitingu naivno je
dato obeanje da Drina nee nikada vie tei krvava. [196]
Meutim, SDA nije
mnogo uinila na odbrani bonjakog naroda.
Istrage koje je provelo Tuilatvo ICTY-ja, ali i presude sudskih vijea,
nedvosmisleno su potvrdile da su Bonjaci nespremni doekali rat, te da je
naoruavanje i vojna organizacija Bonjaka u istonoj Bosni ostala na nivou
pokuaja i neorganiziranog otpora. [197]
S druge strane, veliki broj svjedoka je
potvrdio da je naoruavanje Srba izvedeno planski i u potpunoj koordinaciji sa
JNA i naredbodavcima iz Srbije. Foanskim i Srbima iz okolnih sela oruje se
dijelilo iz skladita JNA u Livadama, koje je bilo pod kontrolom srpskih vlasti.
O ulozi JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu svjedoi i zahtjev koji je 17.
marta 1992. iz tzv. Srpske skuptine optine Foa upuen u Beograd, na
linost general-pukovnika Blagoja Adia. U ovom dokumentu se zahtijeva
stacioniranje garnizona JNA u Foi, te se navodi da su u tom smislu ve
izvreni odreeni dogovori sa komandom Bilekog korpusa. [198]
699
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Bez obzira to su bonjaka sela u ruke srpske vojske padala praktino bez
borbi, ili uz minimalan otpor, stanovnici Bonjaci su okupljani na sabirna
mjesta, odakle su razvrstavani u zatvore i logore, gdje su brojni mukarci,
ene i djeca likvidirani i mueni na razne naine. Borbe, recimo, uope nije bilo
u selu Jele, koje je srpska vojske okupirala 4. maja 1992. [202]
Prema izvjetaju
Specijalnog izaslanika UN-a za ljudska prava, ve je u martu u selima oko
Foe dolo do masovnih pogubljenja Bonjaka. Posebno se spominje selo
Jele u kojem su mukarci pogubljeni, a ene sa djecom protjerane u umu.
etiri dana kasnije, vratile su se da sahrane mukarce. [203]
U selima Trnovae i
Trbue, juno od Foe, takoer nije bilo nikakvog otpora. Srpska vojska je u
ova sela ula koncem juna 1992. godine. [204]
Srpski vojnici su Bonjake civile
bez ijednog ispaljenog metka i bez ikakvog pokuaja otpora, pod prijetnjom
700
GENOCID U FOI 1992. 1995.
orujem, iz njihovih domova otjerali u razne zatvore i logore koji su bili pod
ingerencijom objedinjenih srpskih vojno-civilnih vlasti. [205]
701
GENOCID U FOI 1992. 1995.
702
GENOCID U FOI 1992. 1995.
703
GENOCID U FOI 1992. 1995.
NAREDBE O SILOVANJU
705
GENOCID U FOI 1992. 1995.
706
GENOCID U FOI 1992. 1995.
707
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
708
GENOCID U FOI 1992. 1995.
709
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bonjaka, na stotine ena
silovano a zatvorenici u logorima bili su izloeni muenjima i
torturama.Istraivako dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba
nestalo ili je smaknuto tijekom tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi
potvreno da su ubijeni, a ostali se jo uvijek vode kao nestali, iako je njihova
sudbina izvjesna.
710
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Bivi gradski zatvor u Foi (KPD Foa), jedan od najveih zatvora u bivoj
Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za mukarce Bonjake, meu
kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teko bolesni ljudi.
Bonjaci u ovom logoru bili su rtve najbrutalnijih tortura, odvoeni su na
prisilni rad i koriteni kao ivi tit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz
ovaj logor je prolo 1.360 Bonjaka.
711
GENOCID U FOI 1992. 1995.
712
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Fotografije:screenshot
VIDEO: AP
713
GENOCID U FOI 1992. 1995.
mjera zabrane.
Slubenici Dravne agencije za istrage i zatitu BiH (SIPA) uhapsili su u
srijedu, 19. oktobra arka Vukovia, zvanog ara, osumnjienog za
zloin protiv ovjenosti na podruju Foe tokom 1992. godine.
714
GENOCID U FOI 1992. 1995.
VIDEO:
Foa gori oslobaanje grada od muslimana/Bonjaka (1992)
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/g.131554163664449/33
5901756764748/?type=2&theater
Foa 1992 godine
***********
priredio:Kenan Sara
715
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Pria i istina o genocidu u Foi 1992. 1995. izala je na mnogo vei nivo
nego to je bila prije nekoliko godina. Pria o golgotama bonjakog naroda
Foe obila je itavu planetu, to govori o tome da svijest muslimana/bonjaka
o njihovom stradanju raste. A Bonjaci Foaci se nisu umorili od traganja za
istinom o zloinima u Foi i okolini.
Oko ovih stvari ne bi trebalo biti kompromisa, jer novinski lanci, feljtoni,
knjige, video zapisi, haki optuenici, optuenici pred bh sudovima, sudionici
pogroma i progona, logorai, silovani, nee prestati sa priom, dok se ne
pronau kosti ubijenih. Tada e se porodice rtava i Bonjaci koji ive na ovim
prostorima osjeati kao pravi graani ove drave.
716
GENOCID U FOI 1992. 1995.
717
GENOCID U FOI 1992. 1995.
718
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Negiranje holokausta se ne smije napisati nigdje niti objaviti bilo gdje, kada
takav status budu imali Bonjaci kada su u pitanju zloini nad njima bie
sigurni da se oni nee ni ponoviti.
Kao poslije 42. tako i poslije 92. godine Bonjaci su spremni da prue ruku i da i dalje
dijele isti ivotni prostor.
Bonjacima nedostaje vie samopotovanja i hrabrsti a Srbima da se odreknu Njegoa,
Pavla uriia, Drae Mihajlovia. Mi se moramo boriti i uspjeti da kultura pamenja
zaivi.
719
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
fotografija:flickr ekranportal13
720
GENOCID U FOI 1992. 1995.
721
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Sud BiH izrekao je presudu kojom je bivi pripadnik tzv. vojske republike
srpske, Krsto Dosti, osuen na deset godina zatvora za viestruko silovanje
trudnice u Foi.
Prema prvostepenoj presudi, Dosti je duan isplatiti oteenoj 40.000 maraka
(20.000 evra) na ime nematerijalne tete, prenosi Birn.
Obrazlaui presudu, predsjedavajua Sudskog vijea Mira Smajlovi je
navela da Vijee smatra da je iskaz oteene apsolutno valjan i iskren, to su
potvrdili ostali svedoci u svojim iskazima.
Na ovu presudu postoji mogunost albe.
birn/srna
722
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Prema navodima optunice, arko Vukovi ara je, kao pripadnik vojnih
snaga Republike Srpske (RS), silovao ensku osobu vie puta.
U optunici je navedeno da je arko Vukovi ara sa jo dvojicom vojnika
nekoliko puta dolazio u porodinu kuu oteene i silovao je. Dvojica vojnika,
koja su dolazila sa optuenim, takoer su, prema navodima tuilatva,
jednom silovali oteenu.
Silovanje je ostavilo teke fizike i psihike posljedice na rtvu.
Iz Dravnog tuilatva je navedeno da je arko Vukovi ara ove zloine
poinio od poetka aprila 1992., pa do marta 1993. godine, u okviru irokog
i sistematinog napada usmjerenog protiv civilnog bonjakog
stanovnitva na podruju optine Foa.
Optunica je proslijeena Sudu BiH na potvrivanje.
723
GENOCID U FOI 1992. 1995.
724
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Naselje Tabaci, Foa. Podzida, gdje je bila Redina kafana, u tom istom
objektu je bila kovaka radnja Duri, Nusretova oca. Nusretovi roditelji su,
takoe, rtve genocida u Foi.Za njima se jo uvijek traga. Vode se kao nestali
ubijeni.
Mnogi Nusretovi roaci Durii su rtve genocida u Foi. I Zulfo Duri je meu
njima. Zulfo Duri je iz Zakmura. I on je rtva zloglasnog KP Doma u Foi
1992.
725
GENOCID U FOI 1992. 1995.
726
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Nusret Duri, Alija Matuh, Ahmo Durirtve genocida u Foi/rtve zloglasnog KP Doma u
Foi.U septembru 92. izveli su ih iz KP Doma, na branje ljiva u Jele i vie se nisu vratili.
Pronaeni su u masovnoj grobnici u Jeleu prije dvije godine
Denaze su im obavljene 23. i 24.10.2015
727
GENOCID U FOI 1992. 1995.
728
GENOCID U FOI 1992. 1995.
FOA: Srpske snage u potpunosti su preuzele vlast u Foi 16. i 17. aprila
1992. i ve do sredine jula iste godine u toj, nekada veinski bonjakoj opini
vie nije bilo nesrpskog stanovnitva. Pravi logori formirani su u gradskoj
gimnaziji, sportskoj dvorani Partizan, u KP domu Foa, kao i u privatnim
kuama i motelima. U gradu i okolnim selima ubijeno je 1.650 ljudi, a do sada
je iz masovnih i pojedinanih grobnica ekshumirano 430, dok se jo uvijek
traga za 730 nestalih. Pored nekolicine javno optuenih, koji su mrtvi, u
pritvoru u Haagu, ili se skrivaju najee u susjednoj SRJ, Foa je proteklih
godina ostala utoite brojnih manje poznatih poinitelja ratnih zloina. Koji i
danas ravnaju puteve tamo gdje je do rata stajala Alada.
729
GENOCID U FOI 1992. 1995.
730
GENOCID U FOI 1992. 1995.
priredio:Kenan Sara
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
02.12.2016
BiH e zatraiti izruenje Nikole Bria, koji je uhapen u Srbiji zbog sumnje da je
poinio zloine na podruju Foe 1992. godine.
732
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Bri se dovodi u vezu sa zloinima u Karamanovoj kui u selu Miljevina kod Foe,
gdje su ene bonjake nacionalnosti drane zatoene i silovane.
733
GENOCID U FOI 1992. 1995.
734
GENOCID U FOI 1992. 1995.
735
GENOCID U FOI 1992. 1995.
U srednjoj koli su, takoer, drane zatoene ene i djeca. Svaku no je vreno
silovanje deset zatoenica bonjake nacionalnosti.
736
GENOCID U FOI 1992. 1995.
737
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Suad (Mustafe) Dervievi iz Foe, stanovnik Gornjeg polja zatvoren je u KPD Foa.
priredio:Kenan Sara
738
GENOCID U FOI 1992. 1995.
739
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Jama
Dok je nad jamom, masovnom grobnicom, ovjek moe jo neto i kazati, uzdahnuti,
zaplakati Kada se u nju spusti, rijei nemaju vie nikakvo znaenje, suze i uzdasi
premali su znak patnje i uasa. U jami se samo uti. I stoji. to due. Samo tako se
onima koji dolje lee moe bar malo nadoknaditi uasna samoa. Bar tako se uinilo
novinaru Dana dok je stajao na dnu jame Piljak, okruen kostima 80 Bonjaka
zatvorenika KPD Foa.
Neupadljivi kolski put odvaja se od glavne ceste, i dok se automobil opasno naginje
as na jednu, as na drugu stranu, shvata da ne vodi nigdje, vijugajui deset
740
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Put koji vodi do jame Piljak zavrava na nevelikom proplanku, koji se strmo sputa sa
lijeve strane i ponovo se die na drugoj strani, obrastao u umu; tim putem nije
mogue stii bilo gdje drugdje. U umi je, stotinjak metara uz padinu, jama, i da nije
drvene platforme izgraene za ovu priliku, bilo bi je skoro nemogue primijetiti.
Sputanje Izgleda tek kao da se stijena na povrini raspukla nadvoje; iz drijela bije
najgui mrak, izazivajui marce. Negdje na desetom metru spiralnog otvora, u
stijeni, nalazi se otra izboina, pa se dno jame, ija dubina iznosi 32 metra, ne moe
vidjeti sa povrine. Na tom trideset drugom metru je ustvari prvi sloj skeleta, dijelom
pokrivenih poutjelim liem i granjem koje su kie i snjegovi nanosili tokom
proteklih devet godina.
Desetak metara sa svake strane jame razapete su ute plastine policijske trake. S
druge strane stoje mladii u tamnoplavim uniformama specijalne jedinice RS-a, na
obodu ume naoruani njemaki vojnici. Unutar tog velikog etverougla nepravilnog
oblika, ponad ulaza u jamu, nalazi se i jedan manji, sa brojnim utim zastavicama
pobodenim u zemlju. Pored svake zastavice stoji po jedna ili dvije ahure.
741
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Na tom mjestu stajali su, valjda, delati. Ubijeni, od kojih su neki, kako se kasnije
vidjelo, bili vezanih ruku i nogu, nalazili su se u trenucima prije svoje smrti pored
samog otvora jame. Mjesto na kojem su stajale ubice je izdignuto u odnosu na otvor
jame, i onome koji tu stoji, usto naoruan, daje nevjerovatan osjeaj nadmoi, tako
snaan da je mogue zamisliti kako neki od njih otvara vatru, a tijela, jedno po jedno,
padaju, udaraju tupo o zidove otvora survavajui se na dno. Ubica e, ili vie njih,
kasnije, sa pitoljem u ruci vjerovatno, jer okolo su posijane i pitoljske ahure, proi
izmeu preostalih ljudi na povrini, opaliti po jedan egzekutorski metak u potiljak, i
gurnuti ih nogom nizbrdo.
Niz ljestve, osiguran na uetu, u bezdan se sputa Muhamed, nosei o rame objeenu
kameru: nekoliko asaka kasnije, na TV-aparatu namjetenom pored otvora vidi se i
slika odozdo, sa dna jame. Kamera prati Maovia. U kadru su samo njegove ruke, u
bijelim plastinim rukavicama, koje kopaju po mokroj zemlji, kopaju, prsti zagrebu o
neto tvre od zemlje, jo malo raskopaju okolo, prsti uzimaju etvrtasti predmet,
oiste zemlju sa njega, to je novanik, i otvaraju ga. Kamera se primie, unutra se,
ispod providne plastike, nazire neto, kamera se jo primie tome, vide se obrisi neije
ekovne knjiice, u vrhu pie: Privredna banka Sarajevo. Ime ispod prljave plastike je
za asak itljivo: Ekrem Hadimuratovi. Okupljenima na ulazu, od kojih se mnogi
jedva dre na strmini, otme se glasan uzdah.
od ezdeset, ali bilo ih je dosta i unutra, gdje su se skotrljale ili su ih nanijele padavine
i vjetar.
Unutra U samoj jami temperatura je negdje oko pet stepeni iznad nule: sa svakim
korakom niz metalne ljestve, privrene uz jedan dio stijene, zrak je sve hladniji i
memljiviji. One su privrene samo do onog bubrega, kae na ulazu onii mukarac
u plavom kombinezonu, a odatle vise, nismo ih mogli privrstiti! Sputam se ba
onako kako mi je kazao, pazei da ue ne zapadne izmeu ljestvi, koje su vezane jedna
za drugu, pazei na svaki naredni korak, drei pogled na ljestvama. Ovo je lake,
merdevine se ne miu, ali negdje na polovini jame, poslije one izboine, kada se otvor
jame vie ne vidi, ali se ne vidi ni dno, postaje neugodno. Ljestve se sve vie njiu,
svaki naredni korak oprezniji je od prethodnog. Odozdo dopire samrtna hladnoa,
moda bih se uplaio, ali se stidim jer znam zbog ega se sputam, slutim ta u vidjeti
na dnu i pred tim sebi ne smijem dozvoliti da se plaim.
Jo jednom gledam dolje, pitajui se ima li kraja nizu ljestava, koje su sve hladnije, pa
se i prsti u gumenim rukavicama skoro koe. Odozdo ipak dopire svjetlo, ali i dalje
sam obeshrabren i podiem pogled prema vrhu jame. Merdevine se sada ve opasno
ljuljaju: jedan dio, dugaak oko tri metra, iskoen je paralelno sa stijenom, pa je
mogue sputati se samo na rukama. Odatle nanie merdevine se sputaju u, tada mi se
inilo, blagom nagibu: blagom samo utoliko to nisu postavljene vertikalno.
Pored daske postavljene preko cijelog, nevelikog prostora na dnu, forenziarka Eva
Klonovski, pognuta nad kostima, prekopava po blatu. Sjedam na dasku i razgledam:
svodovi jame, niz koju stalno curi voda, visoki su, ali je povrina jame jako mala: troje
ljudi, koliko nas je u tom asu bilo unutra, ne moe se slobodno kretati. Miris te
743
GENOCID U FOI 1992. 1995.
mokre, jo svjee iskopane zemlje polako prodire u nosnice; na lijevoj strani uta,
nevjerovatno ouvana cipela; tu, ispod daske, desno, gledam i, iz nekog razloga, ne
uasava me kima zagrljena ogoljelim i poutjelim rebrima.
Eva i dalje kopa, podiui glavu tek da odgovori na poneko pitanje. Kad bi ovdje bilo
osamdeset ljudi, koliko bi debeo bio sloj tijela? Ona se podie i rastavlja ruke, ne vie
od metar. Tijela se slegnu jedno na drugo, objanjava na bosanskom, sa primjetnim
poljskim akcentom. Kopa po zemlji i pronalazi plastinu kesicu. Pogledaj, ta je
ovo?, pita i prua mi vreicu. Gonjen ne znam ni sam ime, uzimam taj predmet, koji
je u grumenu zemlje izgubio oblik, i skidam zemlju sa njega. Ispod skorene zemlje
pomalja se noktarica, njen poklopac: na utoj podlozi ispod crne palme pleu crni
mukarac i crna ena. Oistim ga do kraja, i sjeivo i vadiep, i vraam u kesu. Pruam
ruke i, jo uvijek sjedei na mostiu, podiem ahuru kalibra 7,62 milimetra, gledam
je, pocrnjelu, tek tako je gledam, i sputam na zemlju. Kau, vrijeme je da se ide. Ali,
ja nisam htio ii.
Ne znam koliko sam bio dolje, ali znam da nisam htio krenuti, nisam nikad htio izai
odozdo, volio bih da su svi otili, da sam ostao tu, sam sa tim kostima, sa lubanjama
prema kojima sam osjeao takvu bliskost kakvu nikad nisam osjetio ni prema kome,
kostima koje su bile tako uasno usamljene svih ovih godina.
744
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Beta, 19.02.2013
HAG Zatieni svjedok RM-013 izjavio je danas na suenju Ratku Mladiu pred
Hakim tribunalom da su 1992-93. stotine Muslimana nezakonito pritvarane,
zlostavljane i ubijane u Kazneno-popravnom domu u Foi. Prema optunici protiv
biveg komandanta Vojske Republike Srpske, generala Mladia (69), Foa je jedna od
sedam bosanskih optina u kojima je progon muslimanskih i hrvatskih civila poprimio
razmjere genocida. RM-013 posvjedoio je da je poslije hapenja u aprilu 1992. dvije
godine bio zatoen u KPD, gdje su stotine Muslimana bile nezakonito pritvorene pod
tekim uslovima, zlostavljani i prebijani, neki i na smrt. Prije hapenja, kako je
posvjedoio, na lokalnom radiju uo je proglas Srpske demokratske stranke da Srbi
ne mogu vie da ive s Muslimanima i da je dolo vrijeme da zauvijek raiste s
balijama. Svi su bili civili, a meu njima je bilo i bolesnih i starih, napomenuo je
svjedok. RM-013 opisao je i kako su srpski straari izveli etiri grupe zatoenika iz
745
GENOCID U FOI 1992. 1995.
KPD Foa na razmjenu zarobljenika, ali ih niko vie nije video ive. Tijela veine
tih Muslimana poslije rata su ekshumirana iz masovnih grobnica. Svjedok je izjavio i
da je sa grupom od jo 25 uglednijih Muslimana bio sakriven od delegacije
meunarodnog Crvenog krsta koja je posjetila KPD Foa. U unakrsnom ispitivanju,
Mladiev branilac Branko Luki upitao je svjedoka kako to da je od 25 osoba koje su
bile uhapene zajedno s njim samo pet bilo zadrano u pritvoru. RM-013 odgovorio je
da to ne zna ni danas. Advokat Luki ukazivao je i na razlike u imenima nestalih
pritvorenika u razliitim iskazima i izjavama svjedoka. Na pitanje predsjedavajueg
sudije Alfonsa Orija (Alphons Orie) da li je teza odbrane da odvedeni pritvorenici nisu
ubijeni, Mladiev branilac je odgovorio: Da nisu ubijeni i da ovaj gospodin o tome ne
zna nita. ta drugo moe biti naa teza. Upitan da li je lino video odvoenje ljudi iz
KPD, RM-013 je odgovorio da to nije mogao vidjeti. Dodao je, meutim, da je
pritvorenike video kako ih odvode u upravnu zgradu i kako su poela
premlaivanja i krici u dvoritu poslije ega je bio prinuen da pokrije oi i ui.
Naznaio je da su neki od pritvorenih premlaeni na smrt u upravnoj zgradi.
Posvjedoio je i da je prepoznao straare koji su ubijali pritvorenike.
izvor:Beta, 19.02.2013
746
GENOCID U FOI 1992. 1995.
747
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Dorucak se sastojao, na pocetku, od caja i kriske hljeba tezine pet do sest grama, da bi
se negdje u julu malo poboljsao. Za rucak je bila jedna kutlaca kupusa bez kupusa ili
graha bez graha, odnosno krompira bez krompira. Radost je predstavljala krajka
hljeba, jer je nesto veca od kriske. Vecerom smo dobijali caj i krisku hljeba koja je
748
GENOCID U FOI 1992. 1995.
nekad bila velicine zalogaja. Matovic je cesto bio dezurni kuhar i pravio je i bez
masnoce ukusnije jelo, dok je za Mojovica kruzila sala da ce njemu biti najzalije i
najteze ako izademo iz zatvora: uzivao je da napravi rucak da ga nisu mogli jesti ni
macke ni psi. Kvalitet i kolicina hrane imala je za posljedicu da pojedini zatvorenici
nisu imali stolicu po trideset i pet dana.
Farsa od razmjene
Sedamnaestog jula prije podne Gojko je obisao dio spavaona. Pitao je ko je bolestan i
upisao Dzevada Loju koji je nekoliko puta pao u nesvijest prilikom podjele jela, te Enu
Hrnjcica, Hasana Glusca i Sanina Krdzaliju. Oko tri sata pozvase nas da se spremimo
sa nasim stvarima. Bilo nas je desetorica iz Foce i sestorica iz Gorazda. Kad smo se
sakupili pred glavnom kapijom gdje se vrsio detaljan pretres, cak i skidanje cipela,
vidjeli smo da medu nama ima i mladih i zdravijih ljudi. Poslije ceremonije pretresa
provedeni smo kroz dvoja vrata.
Cekao nas je kamion FAP sa ceradom. Nedaleko od njega bio je parkiran kombi pun
zena i djece. Strpali su nas u kamion. Bili smo zbunjeni. Uspjeli smo da doznamo da
idemo u razmjenu za srpsko stanovnistvo koje je zarobljeno u Gorazdu. Tako su nam
rekli nekolicina obucenih u maskirne uniforme koji su bili dio pratnje i koji su tvrdili
da su iz Cajnica. Nama je odmah bilo malo lakse, pusili smo vise nego sto smo navikli.
Cigarete nam je dao jedan od Cajnicana. Krenuli smo. Sjedimo na nekim
improvizovanim klupama. Iza nas ide kombi sa vojvodom, vozacem i trojicom
vojnika, svi dobro naoruzani. Upozorili su nas sta ce se dogoditi ako pokusamo bjezati.
Dok smo isli uz Bakic (brdo i prevoj za Zavait) vidjeli smo milicionersko auto. Poznao
sam milicionera u naocalima, bio je iz Bunova, neki Dostic.
749
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Los put i brza voznja, da se na vrijeme stigne na razmjenu, koja je, kako smo kasnije
saznali, zakazana za sedam sati navece, ucinio je da se osjecamo kao lopte, tako smo
skakali sa klupa da smo morali ustajati i drzati se za arnjeve. Kosti su nas boljele. Put
je vodio kroz sumu, prema Celebicima. Kroz Korlat se prosirivao i pripremao za
asfaltiranje. Taj je put star oko 30 godina i uglavnom se koristio za eksploataciju suma.
Trasu puta od Celebicke rijeke do Suplje stijene uradili su nabrzinu uz pomoc SDS-a,
te firmi Gradenje i Maglic. Ovaj je pravac objezbjedivao spajanje Foce sa
Pljevljima i imao je vise stratesko nego ekonomsko opravdanje. Put se koristio najvise
za transport naoruzanja i municije. Putem Radio Foce, u nekoliko navrata je
gradanstvo bilo obavijesteno da je otvoren, te da je uspostavljena autobuska linija Foca
Pljevlja. Koliko smo kasnije doznali, linija zbog nekih dogadanja u Pljevljima nije ni
radila. Nase vode puta imali su dosta problema na granici Crne Gore i BiH: jedva su
se ubijedili da prodemo, a onda su nas predali novoj ekipi iz Cajnica. Cekali su nas
dvotonci sa ceradom, i tako smo nastavili preko nekih brda i sela, kroz sumu.
Ne daju Muslimani
Stigosmo u Cajnice. Nema svjetla, tek u rijetko kojoj kuci. Produzili smo dalje. Jedan
od pratilaca, naoruzan, zajedno je s nama na karoseriji. Sjedi i cuva nas. Rece da
idemo u Miljevo. Tako i bi. Smjestise nas u osnovnu skolu. Klupa ima dovoljno.
Dobili smo i povece sendvice sa mesom. Odmah su nas domacini upozorili sta
smijemo, a sta ne smijemo raditi. Novi kucni red. Sutradan ujutru dobar dorucak, a jos
bolji rucak. Pozvase nas negdje oko deset sati. Napolju je vedro, nigdje oblaka. Mi vec
navikli na kisne dane. Izadosmo svi iz jednog razreda, a zene sa djecom iz drugog.
Iznenadismo se: ljudi sa kamerama i mikrofonima. Poznao sam jednog. Bio je iz
Gorazda. Svi su, kako nam rekose, zaposleni na novosadskoj i crnogorskoj televiziji.
Propaganda. Djeca placu, posjedala po travi, a neka su u krilima zena. Jadna slika.
Cekamo termin razmjene. Stalno dolaze iz cajnickog MUP-a i izvjestavaju nas dokle
750
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Donijeli su nam obilnu veceru, sa dosta hljeba. Vojni kuhar bio je Rasevic, nastavnik u
Cajnicu. Dogovorili smo se na koji nacin da organizujemo spavanje. Bilo je nekih
deka, prostrli smo ih po podu i tu su legle zene sa djecom. Mi muskarci sastavili smo
klupe. Bilo je oko 22 sata i 30 minuta kad je pocela frka. Dolaze Vojvoda, neki strani
novinar i prevodilac. Za njima pratnja: Kornjacin brat, kondukter, sad direktor
Centrotransa. Bilo je mucno Nema svjetla, jedna svijeca. Jedan od dezurnih sara
po nama lampom. Prevodilac ocito nema dovoljno prakse. Novinarka hoce da prenoci
sa nama. Nisu joj dali. Sutradan je ponovo dosla. Dzevad joj je na francuskom rekao, u
dubokoj diskreciji, gdje smo i koliko nas ima. Doruckovala je sa nama.
Noc ranije, negdje oko 18 sati, imao sam posjetu. Radovan Pejovic zvani Regan, koji
je radio u Stakorini, dosao je da me vidi. Iznenadio se mojim i Dzevadovim
izgledom. Rekao je da nema uticaja u SDS-u Cajnica, te nam nista ne moze pomoci.
Sutradan me posjetio njegov brat i donio nekoliko pakli cigareta. Oko jedanaest sati
obavijestili su nas da se ponovo vracamo u Focu, tamo gdje smo i bili.
Razgovarao sam sa jednom zenom koja je bila medicinski tehnicar u Trosnju. Ispricala
mi je kako su jednog jutra, oko sest sati, sa sest autobusa dosli focanski cetnici i Beli
orlovi i spalili nekoliko sela na prostoru Trosnja. Isli su od kuce do kuce i vrsili
masakre. Neki su pokusali pobjeci u sumu, no nije im uspjelo. Tada je pobijeno oko 75
Muslimana. Najvise iz porodice Barlova. Vidis ovo dijete, rekla mi je i pokazala
dijete staro tri, najvise cetiri godine. Ubili su mu oba roditelja.
751
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Kako se rat sirio, Muslimana je u zatvorima bilo sve vise. Broj zatvorenika rastao je iz
dana u dan. U KPD-u nas je bilo oko 600. Do ovog broja dosli smo prebrojavanjima u
menzi. Koliko je zatvorenih u samicama znali smo po broju serpica u kojima je noseno
i sluzeno jelo. Muskarci su hapseni listom: bilo je dovoljno da imaju muslimansko
ime. Privodeni su ljudi iz bolnica i kuca, koji su imali operacije na srcu, oni koji su
prezivjeli po dva infarkta, ljudi sa otvorenim kavernama i u dubokoj starosti, oni koji
su pukim slucajem prezivjeli gelere i metke, sa obje noge u gipsu, cak i oni kojima ni
stake nisu mogle pomoci da se pokrenu. Bilo je i zatvorenika koji su bili neuracunljivi
i toliko bolesni da su sjekli sopstveno tijelo da bi ga pojeli.
SPISAK UBIJENIH
Spisak ubijenih kao i spisak ubica ili ucesnika i saucesnika u ubistvima sacinili su
nezavisni intelektualci iz Sandzaka na osnovu kazivanja izbjeglih i protjeranih
Bosnjaka iz Bosne, iz grada Foce i sela sa uzeg i sireg podrucja Foce. Prikupljeni su
podaci o 258 ubijenih u periodu od aprila do oktobra 1992: 85 su zene, najcesce u
dubokoj starosti ili u poodmaklim godinama; 65 ubijenih su stariji od 60 godina, a
ubijana su i djeca.
JELEC
Od svih sela, u Jelecu je najvise evidentirano ubijenih: 82. Medu njima je 30 zena,
jedno dijete i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68 clanova: iz
pet porodica po dva clana; iz cetiri po tri clana; iz cetiri po cetiri clana; iz dvije po pet
752
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Babalija Sead: Star oko 30 godina. Ubio ga je, polovinom maja, Elez Pero, cetnicki
vojvoda iz sela Brojanici, iz vatrenog oruzja.
Bajguric Enver: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen u gradu na samom pocetku rata.
Izvori misle da ga je ubila srbijanska vojska, odnosno kako su govorili garda.
Basic Ahmed: Iz Ustikoline. Ubio ga je cetnik Miladin Pejovic, zvani Krs, konobar iz
Josanice.
Barlov Aldin: Zaklao ga nastavnik Risto Trifkovic. Kao saucesnici se pominju Ljubo
Cicmil i Dragan Cosovic.
Barlov Nasuf: Ubijen pocetkom maja. U njegovo ubistvo, kao i u ubistva Barlov Sade
i Barlov Zule koja su se dogodila u isto vrijeme umijesani su Risto Trifkovic, Ljubo
Cicmil i Dragan Cosovic.
753
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Corbo Zada: Po nekim izvorima, ubio je, a po nekim je ucestvovao u njenom ubistvu
Milenko Vukovic, poznat po nadimku Zeko, cetnicki vojvoda iz sela Rataji. Naknadno
su se pojavile i informacije da je ubijena u zbjegu, drugog oktobra u okolini sela
Izbisno.
Drinjakovic Murat, penzionisani imam. Star preko 80 godina. Zaklao ga, kao i Zehru
Drinjakovic i Murata Drinjakovica, nastavnik iz Miljevine Risto Trifkovic.
Dzubur Habiba, Dzubur Kaduna, Dzubur Murat, Dzubur Osman i Dzubur Ramo: Po
svim izvorima, ubili su ih cetnici iz Jeleca, uglavnom njihove bivse komsije.
Hadzic Edhem, Hadzic Fata, Hadzic Senida i Hadzic Vahid: Svi ubijeni pocetkom
maja.
Paco Omer: Iz nekog sela sa Tjentista. Star ispod 50 godina. Ubijen u zbjegu prema
Tjentistu.
754
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Salaka Almasa: Stara oko 80 godina. Ubijena u maju. Kao izvrsioca izvori navode
nastavnika Dragu Krunica kao i za Salaka Avdu.
Salaka Hamid: Star izmedu 60 i 65 godina. Ubio ga je nastavnik Milos Krunic kao i
Salaka Zahida, starog izmedu 70 i 75 godina.
Srna Abid: Star 40 godina. Zaklan, kao i Srna Asim i Srna Elvedin.
Srna Mustafa, star oko 50 godina; Srna Nedzad, star oko 20 godina; Srna Omer, star
oko 60 godina i Srna Zulfo, star oko 60 godina: Svi zaklani.
Suljevic Abdulah, zvani Kigen, star oko 30 godina, i Suljevic Nazif: Ubijeni u maju.
Suljevic Zejna: Stara oko 90 godina. Ubio je, sredinom aprila, Risto Trifkovic,
nastavnik iz Miljevine, kao i Suljevic Zejnila, starog oko 90 godina.
755
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Sljivo Edhem, Sljivo Ejub i Sljivo Zada: Ubijeni u maju. Vise izvora je potvrdilo da je
clanove porodice Sljivo ubio Pero Elez.
Sundo Fatima, stara izmedu 85 i 90 godina, i Sundo Mejra, stara oko 70 godina:
Ubijene pocetkom maja.
Tuzlak Camil: Penzionisani imam. Star izmedu 85 i 90 godina. Ubio ga cetnik Zivko
Miletic. U ubistvu su ucestvovali i Pero Elez, Milos Krunic i Milenko Vukovic.
Zametica Almasa, Zametica Ekrem, Zametica Fatka, Zametica Hida, Zametica Osman,
Zametica Seca, Zametica Velija i Zametica Zula: Svi ubijeni u istom danu, krajem
aprila 1992.
SPISAK ZLOCINACA
Mojevic Simo: Direktor Osnovne skole u Ustikolini. U ratu, cetnicki vojvoda. Najveci
broj ubistava u selima Odzak, Vina, Pilipovici, Mrdelici i selima prema Jabuci
izvrsena su po njegovom naredenju. Po njegovom naredenju ubijen je Andelija Salko.
756
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Muminovic Branko: Milicioner. Izvrsio je prvo ubistvo u Foci, ubivsi, bez ikakvog
razloga i povoda, kolegu Abida Ramovica.
Nikolic Dragan: Vise izvora je potvrdilo da je ubio Jusu Aganovica, snajdera iz Aladza
mahale u Foci, starog oko 80 godina, kao i njegovu suprugu Raziju.
Ostojic Risto: Ucesnik zlocina u Jelecu gdje je stradao velik broj civila.
757
GENOCID U FOI 1992. 1995.
758
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Pejovic Miladin: Zvani Krs. Konobar iz Ustikoline. Ubio je komsiju Ahmeda Basica.
Sa Arsenom Blagojevicem i Vinkom Subarom pripadao je grupi Slavise Milicevica,
vodnika JNA, koja je masakrirala Muslimane, palila kuce i pljackala njihovu imovinu
u Ustikolini, a narocito, po naredenju Petra Mihajlovica, u Pauncima i Pilipovicima. U
Pauncima je ucestvovao u ubistvu porodice Frasto.
759
GENOCID U FOI 1992. 1995.
centar u Bosni i Hercegovini. Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri
cetiri dana. Sudeci po razlicitom nacinu hapsenja i daljeg postupanja od strane
crnogorskih vlasti postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska
akcija. Srbi su hapseni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a
Muslimani da bi se povecao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.
izvor:DANI, broj 68, 29. JANUAR / SIJEANJ 1998.
760
GENOCID U FOI 1992. 1995.
FENA,14.5.2007.
FVS 119, invalid od 1947. godine, dospio je u KPD Foa 20. aprila 1992. nakon
napada srpskih snaga na njegovo selo i zarobljavanja nenaoruanih mjetana. U KPD-
u je bio do 23. oktobra 1993., nakon ega je prevezen u zatvor Kula kod Sarajeva,
gdje je ostao deset mjeseci. U gotovo dvije i po godine svog logorakog zatoenja
jednom je u KPD-u Foa dobio udarac u potiljak, ali je boravei tu bio svjedokom
mnogobrojnih odvoenja ljudi navodno na razmjene. Odatle se nikada nisu vratili.
Danas je kazao kako je siguran da je uprava logora morala znati ta se deava u KPD-u
te da ih on sve okrivljuje za tamonja deavanja.
761
GENOCID U FOI 1992. 1995.
ljudi. Odvoeni su svaku veer od 17.30 do 22.00 sati. Ko god je tad odveden
nije se vratio, kazao je, dodajui kako smatra da su sva tijela baena u Drinu.
Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imuni ljudi ili lanovi SDA.
Sjea se i 17. septembra 1992. kada je straar Milorad Vukovi zatraio od njih da se
dobrovoljno popiu za branje ljiva. Odvedeni su Sulejman elik, Avdo Hodi, Suad
Borovina, Rasim Kajgana, Demal Vahida, Refik Veiz, Murat Crneta i drugi. Na upit
ostalih logoraa zato su ovi otili bez osobnih odijela i stvari, tamonji straar je
odgovorio da e oni tamo dobiti druga odijela i da e se vratiti. FVS 119 zna da se
Sulejman elik nikada nije vratio jer su njegovi posmrtni ostaci pronaeni pri
ekshumaciji.
762
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Ne zna ko je dolazio helikopterom, ali po prii jednog logoraa koji je bio u blizini na
prinudnom radu rije je o Radovanu Karadiu, Veliboru Ostojiu i Momilu
Mandiu.
Delegacija MKCK prvi put je dola u KPD Foa krajem juna 1993. Navodno je
dolazila i prethodne godine, ali joj nije doputeno ui. Ovaj svjedok je kazao da je pri
dolasku te delegacije sakriveno 20 ljudi, meu kojima je Aziz Torlak, koji je s njim
bio zatoen u sobi br. 16.
uo sam da je Aziz 7. jula 1993. odveden rano na razmjenu, ali od tada ne znam
za njega. Dok sam bio u Kuli uo sam da su ga htjeli razmijeniti za nekog
vojvodu, ali je vojvoda ubijen pa su ubili Aziza, kazao je FVS 119.
Prema navodima optunice, Mitar Raevi je kao komandir strae KPD Foa bio
zaduen za nadzor nad najmanje 37 zatvorskih straara i nad njima imao efektivnu
kontrolu, dok je Savo Todovi u svojstvu zamjenika upravnika tog doma imao
ovlatenja i dunosti koje pripadaju komandantu logora. Obojica su navodno s
upravnikom KPD Foa Miloradom Krnojelcem te zatvorskim uvarima i drugim
osobama uestvovali u udruenom zloinakom poduhvatu iji je cilj bio da se zatoe
Muslimani i drugi nesrpski civili iz Foe i drani u nehumanim uvjetima u toj ustanovi
koja je imala sva obiljeja logora. Taj poduhvat podrazumijeva da su Raevi i
Todovi planirali, naredili, poinili te podstrekavali i pomagali u planiranju i
pripremanju progona nesrpskog stanovnitva na politikoj, nacionalnoj, etnikoj i
vjerskoj osnovi muenjem, premlaivanjem, ubijanjem, neovjenim postupanjem,
nanoenjem povreda tjelesnog integriteta i zdravlja, prisiljavanjem na prinudni rad,
prisilnim nestancima, deportaciji i zatvaranjem.
Tuiteljstvo smatra da su obojica optuenih kao nadreene i odgovorne osobe
propustili da preduzmu nune i razumne mjere u sprjeavanju injenja navedenih djela
i kanjavanju poinitelja tih djela. (izvor:FENA,14.5.2007)
763
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Svaki trag o Adili njeni su izgubili u aprilu 1992. u Foi. Pune etiri godine
trajala je potraga za njom
Iz pera Adnana Donlia, objavljeno u Avazu od 23. aprila 1996. (vidi
fotografiju)
priredio:Kenan Sara
764
GENOCID U FOI 1992. 1995.
765
GENOCID U FOI 1992. 1995.
Da l si Drina?
Znam da jesi!
Da l si ili?
Znam da nisi!
to si Drina,
to si hladna,
to si studena,
to si mavena,
to si zelena?
Nisi ili,
Ljuta nisi,
Gorka nisi,
Ili, moe i ili da iz(h)lapi!
766
GENOCID U FOI 1992. 1995.
767
GENOCID U FOI 1992. 1995.
768
GENOCID U FOI 1992. 1995.
I DON'T NO
Kakav je oseaj biti prognanik u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj biti izbjeglica u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj biti raseljeno lice u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj biti stranac u vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti injenicama u lice? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti u lice vlastitoj dravi? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti u lice vlastitoj historiji? Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti u lice vlastitom naslijeu?- Ne znam.
Kakav je oseaj skupiti sekret pljuvanih lijezda i uputiti ga u pravcu
sopstvenih roditelja?- Ne znam.
Kakav je oseaj skupiti sekret pljuvanih lijezda i uputiti ga u pravcu roditelja
naih roditelja?- Ne znam.
Kakav je oseaj pljunuti na vlastiti obraz? Ne znam.
Kakav je oseaj biti on-obraz? Ne znam.
Kakav je oseaj biti povlaten? Ne znam.
Kakav je oseaj biti VIP osoba?- Ne znam.
769
GENOCID U FOI 1992. 1995.
770
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PROTJERANI
Foacima
sve su znali
kad smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
grkljana i vena
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
771
GENOCID U FOI 1992. 1995.
zastava sa lobanjom
Alado ti ljepotice,
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
dinamitom ruena si
jer smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
i ti i ja
u izgnanstvu
PROTJERANI,PROTJERANI,
772
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud enja
dua pati
ehotina,Drina,sastavci
Foa, mati
PROTJERANI,PROTJERANI,
ostadosmo
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
svak' te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka ua te omalovaava
PROTJERANI,PROTJERANI,
iznenada to se zbilo
773
GENOCID U FOI 1992. 1995.
PROTJERANI,PROTJERANI,
progon na
PROTJERANI,PROTJERANI,
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
774
GENOCID U FOI 1992. 1995.
775
GENOCID U FOI 1992. 1995.
stolnotenisai.
I drugovi, a i drugarice stolnotenisaice,odbojkaice
Kino Drina prikazuje
I Sajo i Ekica (dvojac iz kina)
Partizanska Olimpijada, MOSI i vjetar pored Drine i ehotine, u kosi
Sastavci,sva ljepota i jedinstvo jednog grada
Riva, tako obino neobina
Riva, bez mora, sa nemirnom rijekom, uz ije obale su se ljudi okupljali
I skaline njene
Onako u sjenama vrba,joha i topola, iji bi sklad zaremetio po koji kesten
Rakite, u njima vrbe razne, kupine i odjednom cvijet jasmina
Spontano voeni eljom za slobodnim suivotom sa prirodom
Ljubav pobjeivala nedostatke svega i svaega
I kapetan (captain).
Kapetane, kapetane, tako su ga one zvale
I mrea, i lov na mriu.
I reket.I James Bond.
TANJUG javlja
Danas, danas sve to stane na jedan mali handy
I nije vie blisko, nit je toliko bitno
Samo malo uspomena ostalo je
Slika vremena prolog
Samantha
Trio fantasticus
ika ova
Ludi eirdija
A ispod mosta rijeka tee,
Hujta kod Begove (kue) kesten pee
Saug!Haug!
Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen
Goodbye my love,goodbye.
Kenan Sara
776
GENOCID U FOI 1992. 1995.
777
GENOCID U FOI 1992. 1995.
778
GENOCID U FOI 1992. 1995.
779