Knjige Koje Niko Ne Čita

KNJIGE KOJE NIKO NE ČITA
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

1
FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Skica za nastavak knjige GENOCID U FOĈI 1992. –

1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/04/focanska-je-tuga-pregolema-skica-za-nastavak-knjige-
genocid-u-foci-1992-1995/
2
FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Skica za nastavak knjige GENOCID U FOĈI 1992. –
1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/04/focanska-je-tuga-pregolema-skica-za-nastavak-knjige-
genocid-u-foci-1992-1995/
3
4
5
6
7
8
9
10
11
FOČA : GRAD U KOJEM JE POČINJEN
GENOCID (foto i video)
focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-genocid-
foto-i-video/amp/?usqp=mq331AQCKAE%3D&amp_js_v=0.1
focanskidani
3 godine ago
Advertisements
12
FOČA KROZ KAMERE AGENCIJE AP
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, dokazuju zvanične presude njemačkih
sudova, genocid je počinjen i u Foči, Doboju, Osmacima i Kotor Varoši.
Naime, domaćoj javnosti malo je poznata činjenica da su tokom devedesetih godina
njemački sudovi, još prije Haškog tribunala i Suda BiH, donosili presude za
genocid u drugim općinama naše zemlje.
13
U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bošnjaka, na stotine ţena
silovano a zatvorenici u logorima bili su izloţeni mučenjima i
torturama.Istraţivačko dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo
ili je smaknuto tijekom tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi potvrĎeno da su
ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.
14
Bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj
Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, meĎu
kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi.
Bošnjaci u ovom logoru bili su ţrtve najbrutalnijih tortura, odvoĎeni su na prisilni
rad i korišteni kao ţivi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor
je prošlo 1.360 Bošnjaka.
15
Ţene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvoĎene u posebne zatočeničke logore,
gdje su sistematski i grupno silovane.
16
Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeĎe muslimana Bošnjaka su izbrisani iz
područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u
Foči. Sve dţamije su srušene.
17
18
VIDEO:
Bosnia – Mass Grave Exhumed
https://youtu.be/eawDg9CfejQ
Bosnia: UN War Crime Tribunal: FOCA Case – 2001

https://youtu.be/aJrlgCJNy-I
19
BOSNIA: MUSLIM REFUGEES BUSSED IN TO FOCA
https://youtu.be/kTnUlP8jkl4
BOSNIA: FRENCH S-FOR TROOPS ON PATROL AROUND FOCA &

GORAZDE
https://youtu.be/urN01XWtkho
20
BOSNIA: JANKO JANJIC KILLS HIMSELF DURING ARREST
https://youtu.be/urN01XWtkho
BOSNIA: JANJIC KILLS HIMSELF BEFORE BEING ARRESTED

https://youtu.be/5gcGcLXRMZg
21
Bosnia – NATO Bombs Kill Civilians
https://youtu.be/d470zMxGOio
Bosnia – Pro Karadzic Rallies

https://youtu.be/_HAKsPQNLQ0
22
BOSNIA: WAR CRIMES SUSPECT ARRESTED
https://youtu.be/FODrQBN9RWE
Bosnia – Radovan Karadzic
https://youtu.be/QJt9m7PS0dg
23
Bosnia – Refugees On The Move Again
https://youtu.be/f_gJyNwLG3E
BOSNIA: INTERNATIONAL COMMITTEE OF THE RED CROSS SUCCESS

https://youtu.be/J7fTd9r1fn4
24
SFOR troops wrap up Karadzic search operation
https://youtu.be/R9bTcjxiiRY
Fotografije:screenshot
VIDEO: AP
priredio: Kenan Sarač
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci /

Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv 2004.)
https://focanskidani-wordpress-
com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-
zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004/amp/?amp_js_v=0.1&usqp=mq331AQCKAE%3D
focanskidani
4 godine ago
25
Advertisements
FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004.
godina)

26
—————–
27
Zločincima nema ko da sudi
Na području fočanske općine pronaĎeno je i ekshumirano oko 800 tijela.

Najnovijim otvaranjem dviju grobnica, ali i pronalaţenjem još nekoliko lokaliteta
čije će tajne uskoro biti otkrivene, traganje za nestalim moglo bi biti završeno.
Slijedi identifikacija i – dţenaza
Masovna grobnica u Budnju: Dosad je pronaĎeno 76 tijela

―Čekamo vaskrsenje mrtvih‖, piše na spomeniku-kriţu postavljenom prije
pedesetak godina nasred livade u fočanskom selu Budanj. Razlog: partizani su u
Drugom svjetskom ratu, u Četvrtoj ofanzivi, upravo na tom mjestu imali konačni
obračun sa četnicima istočne Bosne, kojih je tada pobijeno, navodno, oko hiljadu.
Njihova tijela su pobacana u ponor ispod Budnja.
Savršenu tišinu oko spomenika narušava zvuk bagera koji kopa pedesetak metara
dalje – Federalna komisija za nestale upravo otvara treću jamu. U dosadašnje dvije
pronaĎeno je 76 tijela fočanskih Bošnjaka koji se od ‗92. vode kao nestali. Prema
prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj masovnoj grobnici mogao biti
pronaĎen veći broj Fočaka, Bošnjaka koji su na početku rata bili zatvoreni u KP
Domu, te da će ovo biti dosad najveća pronaĎena grobnica na području fočanske
općine.
“Tražim oca i brata”
Dok stoji pored grobnice nekadašnjeg površinskog kopa Rudnika

―Miljevina‖, Šefik Brković kaţe: ―Tražim oca i brata.‖ Došao je iz Mostara čim
je u novinama pročitao da je u grobnici pronaĎena lična karta njegovog oca Hasana
(1938.). ―Odveden je 1992. iz naše kuće u ĐiĎevu, zajedno sa mojim mlaĎim
bratom Ekremom (1968.), u KP Dom. Od tada, godinama pokušavamo da ih
naĎemo. Samo da se to već jednom završi, da ih sahranimo‖, kaţe Šefik dok mu
pogled luta preko grobnice.
Druga lična karta pronaĎena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana, inţinjera
koji je na početku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamošnje vlasti izručile
fočanskim Srbima, koji su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve dosad se vodio kao
nestao.
Prema svjedočenjima preţivjelih Bošnjaka, kroz logor u KP Domu, od otvaranja

17. aprila 1992. do 10. oktobra 1994., prošlo je oko 800 Fočaka – uglavnom onih
koji su ostali u svojim kućama, vjerujući da im se neće desiti ništa loše i da će im
komšije Srbi pomoći.
Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bošnjaka, a još 314 odvedeno na razmjene, nakon

kojih im se izgubio svaki trag?! Prema tvrdnjama porodica, u logor su odvedena 63
lica koja se vode kao nestala i nikad i nisu dovedeni u KP Dom, a 38 Bošnjaka je
28
ubijeno na najsvirepije načine – strijeljanjem, premlaćivanjem i klanjem na
drinskom mostu.
―Gledali smo kroz prozor naše ćelije, Dţafer Kovač i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, šakama, nogama i gumenim kablovima
tukli Nurku Nikšića, Kemu Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su
bili meĎu najuglednijim Fočacima, prim. aut.). Lično sam vidio kad
su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu Dželilovića tukli
drvenim palicama i šakama. Čuli su se jauci… Nakon toga pucnji – šest puta‖,
ispričao je jedan preţivjeli logoraš, dalje se sjećajući: ―Znam da je tu noć padala
kiša. Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je
leševe na ćebad… Dragan Popržen, takoĎer zatvoren sa nama, poslije ove noći mi
je pričao da je on prao krv i čistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik
Đulimana u aferi ‗Fočatrans‘, zbog čega je i ubijen.‖

29
Krvavi Vidovdan
Munib Veiz je bio fočanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa Đulimanom, nekadašnjim
direktorom ―Fočatransa‖. Ubijen je, prema svjedočenju preţivjelih, uoči Vidovdana
30
1992., kada je likvidirano još tridesetak Bošnjaka – izvedeni su i zaklani ili
ustrijeljeni na drinskom mostu.
Bošnjaci su iz logora odvoĎeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po

tridesetak dobrovoljaca – oni koji su izlazili ―na rad‖ imali su bolju hranu –
odvedene su, navodno, na branje šljiva. Za njih se više nikad nije čulo. Grupa od
tridesetak ljudi odvedena je na goraţdansko ratište – bili su ţivi štit o kome danas
nema ko da svjedoči: oni koji nisu poginuli u unakrsnoj vatri, strijeljani su da bi
šutjeli. Nisu rijetkost bile ni pojedinačne egzekucije…
Otkako je pronaĎena prva masovna grobnica na području Foče, postoji ideja

da se u ovom gradu održi zajednička dženaza, te da se žrtvama izgradi
memorijalni centar. Ideju podrţava Udruţenje graĎana, ali i fočanske vlasti, što
nam je potvrdio Lutvo Šukalo, predsjednik Skupštine opštine Foča, koji tvrdi da
protiv takve ideje nema ništa ni sadašnja srpska vlast. Ukoliko se sloţe porodice, u
Foči će se klanjati zajednička dţenaza za sve ţrtve pronaĎene na području
Miljevine.
(BH Dani)
Krvoproliće u Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj ţivot je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodičnoj kući je
ţivio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat trebala
31
krenuti u školu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad Jeleča, na putnom
pravcu Kalinovik – Miljevina) kod Kunovaca je došlo šest članova porodice
njegove snahe iz Jeleča.
Istoga dana je ―minolovac‖ (kamioni koje su vozili Bošnjaci, a koji su išli ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) prošao, a kamion pun vojske naletio na
minu. Poginulo ih je 40. Nakon toga je u Foči proglašena trodnevna žalost.
MeĎu nastradalima je bio i Mićo Vuković, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
roĎak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglašenijeg četnika na tom
području. Mićin brat Ranko je odmah nakon nesreće otišao u kuću Muje
Kunovca i odveo ih sve u Tunele, putni pravac Foča – Miljevina (dva dana prije
masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i masovna grobnica u Tunelima, dosad
je pronaĎeno 36 tijela), i pobio.
Još jedan brat Ranka Vukovića, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju Kibrića i
natjerao ga da mu pokaţe gdje je Luka ukopan. Svjedoci tvrde kako je potom Aliji
odsjekao glavu i nabio je na kolac pored mjesta gdje je Luka ubijen.
Danas Ranko Vuković živi u Foči i smatra se organizatorom šverca izmeĎu

Crne Gore i Foče.
Inače, komandant tzv. Miljevinske čete bio je Pedo Trivun – trenutno u bjekstvu
u Srbiji. Naredbodavac likvidacija Bošnjaka na Miljevini bio je predsjednik
SDS-a Miljevine – Pavle Elez. I tadašnji komandir stanice policije, a današnji
penzionirani policajac Mićo Olović, prema svjedočenju preţivjelih, počinio je
nekoliko zločina: navodno je učestvovao u
ubistvima Murisa Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta Ramovića i jednog
romskog djeteta, u mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olović je 9.
juna naredio da tadašnji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili i Aleksa
Marković i Rade Drašković, dovede u stanicu policije 36 Bošnjaka, sve očeve i
sinove, koje je lično ispitivao, a poslije toga im se gubi svaki trag.
Miško Savić je došao u kuću po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u KP

Dom u Foči – pretpostavlja se da su ubijeni na mjestu pronaĎene masovne
grobnice. Nakon toga se uselio u njegovu kuću i “živio” sa Zaimovom ženom
Ramizom. Jednu noć se napio, odveo je na most pored miljevinskog motela,
koji je visok dvadesetak metara, i bacio je. Danas Miško živi na Miljevini,
sretno oženjen.
Ovo su samo neki od zločina počinjenih na području Miljevine u toku proteklog

rata koji nikad nisu procesuirani.
(avgusta 2004.)
32
Zločinci
Fočanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovića (bio je profesor

knjiţevnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojića (bivšeg
ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka Čančara (bio je predsjednik Vijeća
općina u Skupštini BiH).
Krizni štab koji je nadzirao etničko čišćenje činili su: Miroslav Stanić, predsjednik
SDS-a Foča i direktor ―Trikotaţe‖, Radovan Mandić, ljekar, Čedo Zelović,
profesor, Zdravko Begović, jedan od direktora u ŠIP-u ―Maglić‖, Dragan
Gagović, načelnik policije u Foči, Zoran Vukadinović, do rata radio u
goraţdanskom SUP-u, Josif Miličić, nastavnik historije, Radojica MlaĎenović,
predsjednik Izvršnog odbora SO Foča, Ljubo Ninković, predratni republički
funkcioner, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor ―Temike‖, i Simo
Stanojević, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milić,
sudija, Mišo Jovičić, advokat, i Slobo Starović, automehaničar.
33
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992-1995; Institut za
istraţivanje zločina protiv čovječnosti i meĎunarodnog prava, Sarajevo, 2004.)
Oni znaju gdje su nestali Bošnjaci
Egzekutori iz KP Doma
Prema svjedočenjima preţivjelih logoraša, za nedjela u KP Domu odgovorni su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foči

od 17. aprila 1992. do augusta 1993.
Zoran Sekulić (predartni uposlenik ―OsloboĎenja‖), zamijenio Krnojelca na

mjestu zapovjednika KP Doma.
Savo Todorović, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP
Domu.
Mitar Rašević, komandir obezbjeĎenja logora. Prije rata bio komandir straţe u KP
Domu Foča.
Rade Gagović, pomoćnik obezbjeĎenja u logoru. U Foču došao iz KP Doma

Zenica.
Zoran Vladičić, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistički tehničar u
fočanskom SUP-u.
34
Vojislav Starović, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac
kriminalističke sluţbe fočanskog SUP-a.
Mišo Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalističke sluţbe u
fočanskom SUP-u.
Petko Gašević, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehničar u ŠIP-u
―Maglić‖ i bio, kao rezervni kapetan, pomoćnik komandanta TO za obavještajne
poslove.
Slavko Koroman, pomoćnik zapovjednika sluţbe obezbjeĎenja u logoru. Prije rata

bio stariji straţar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji straţar logora. Prema svjedočenju preţivjelih,

predvodio je grupu straţara koja je izvršila stravične zločine nad logorašima 24.,
25. i 28. juna 1992. Prije rata bio straţar u KP Domu.
Radivoje Jegdić, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Foču djelovao
sa ―Belim orlovima‖, a kasnije je bio član grupe koja je po Crnoj Gori hvatala
Bošnjake i dovodila ih u logor. Sa njim je išao i Mišo Stevanović, zvani Šumar.
Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović priznao da zna za ta
hapšenja. U Foču je na ovaj način iz Crne Gore vraćeno 38 Bošnjaka. Samo
osmorica su preţivjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo još na desetine straţara koji su čuvali logoraše.
(Prema svjedočenjima preţivjelih logoraša iz KP Doma Foča)
Sve mi je jasno odavno. Moj otac je mrtav, ubijen, i samo je bilo pitanje dana kada
će ga pronaći. Sada je i to gotovo, ali visi u zraku pitanje na koje vjerovatno nikad
neću dobiti odgovor, koje me proganja: Kako se on osjećao dok su ga vodili prema
35
jami? O čemu je razmišljao, osjećajući smrad leševa, prije njega tu bačenih,
svjestan da će za trenutak i on biti na hrpi‖, govori Senad Konaković, sin Imšira
(1934), prve identifikovane osobe u prije koji dan otvorenoj, smatra se, najvećoj
masovnoj grobnici u Foči.
Čekanje.
Dakle, čekale su u mraku punih dvanaest godina onoga ko će ih probuditi,
kosti Imširove, i drugih Bošnjaka – ţrtava srpsko-crnogorske agresije na BiH, na
odlagalištu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina. Nije bilo uzaludno. Nikad
nije. Dokumenti Imšira Konakovića su se u rudniku odmah nakon prevrtanja
zemlje ukazali, pa su članovi ekspertnog tima federalne Komisije za traţenje
nestalih mogli i pretpostaviti o kojoj grupi ―nestalih‖ je riječ. Nije bilo dileme.
Posrijedi su bivši zatočenici KP Doma Foča. Imšir je bio šumar, i lovac. ―Dva puta
su ga vodili od kuće. Prvi put, prvog maja. Naravno, o 1992. godini govorim.
Rahmetli brat i ja smo se ranije sklonili, i sa sobom ponijeli očevu pušku. Pištolj,
koji je on legalno imao, ostavili smo. Poslije smo saznali da je tada u kuću
banuo Mićo Olović, komandir stanice milicije u Miljevini, odveo oca i pustio ga,
zadovoljivši se tada samo njegovim pištoljem. Petnaestak dana nakon toga došli
su Jezdimir Mališ i Brane Sušić, i odvukli ga zajedno
sa Fehimom Mulahasanovićem i Muradifom Musićem u stanicu milicije u
Miljevini, a odatle u KP Dom Foča. Na Fehimu su se posebno iţivljavali. Njegov
je sin bio predsjednik ogranka SDA.‖ Nikad niko više nije vidio
ni Mulahasanovića ni Musića. Da li su i njihova tijela pod jalovinom
rudnika? Mališ i Sušić danas žive mirno, ni odkoga ometani, u Miljevini. ―Majka
je u kući ostala do septembra, a onda su je istjerali, i pola mjeseca, do poznatog
velikog progona tamošnjih civila, ţivjela je sa još nekoliko porodica u dajdţinom
stanu. Njega, Nasufa Barlova, ubili su prije napada na Jeleč. Izvukla je mati
srećom glavu i iz Partizana, u kojem je zatvorena sa stotinama drugih ţena. Bolje
da ne pričam… Majka se ipak najviše potrese kada pomene Hatidžu
Karović. Jadnica, šećeraš je bila, i pala je u komu. Bez inzulina, koji joj nisu htjeli
dati, njoj nije bilo spasa… Umrla je. Nedavno je ekshumirana…‖
Na Imširovu, Hatidžinu, Fehimovu, Muradifovu sudbinu, i ne samo na njihovu,
uticali su, tvrde svjedoci, pored Olovića, Mališa, Sušića, jos neki, ljudi. Gdje su
oni sada Pero Elez, čije se ime neizostavno spomene u svakom svjedočenju o
zločinima u Foči i Miljevini iz tog vremena, posebno o ubistvima i silovanjima
djevojčica, mrtav je. Ubio je, ne htijući, samoga sebe. Na jednoj vojnoj smotri
krajem prve ratne godine nespretno se okliznuo, puška je opalila, i pogodila ga, u
grudi… Navodno je prebačen u Crnu Goru, gdje je, i pored ljekarske njege,
izdahnuo. Pavle Elez, predratni učitelj ugostitelja, ţivi sada u Srbiji i Crnoj Gori, a
preĎe i preko granice, kad mu bude volja. Moţe mu se, šta god hoće. On Karlu ne
interesuje. Leko Vuković, poginuo. Naravno, ni Miloša Krunića, stanovnika
Miljevine, niko danas ne dira, kao ni NeĎu Govedaricu, jednu od karika ondašnje
civilne vlasti. To je bio i Miro Stanić, prema nekima “glava” kriznog staba, i
predsjednik SDS u Foči. Pitao se za sve. Ţivi i on, neometan, u Crnoj Gori. Jedan
36
od ratnih izvršilaca njegove lokalne politike tvrdi da ne dolazi u Foču, što i nema i
ima veze s činjenicom da je vjerni Karadţićev jatak kada ovaj preĎe bh. granicu.
―Sada je Stanić slobodni strijelac, ništa ne radi izuzev što troši opljačkano‖, tvrdi
izvor. Priča o civilnim kreatorima zla Foče i Miljevine, čije se ţrtve i ovih dana
iskopavaju, ne moţe nikako proći bez makar ovlašnog
spominjanja Velibora Ostojića, jednog od osnivača SDS, visokog duţnosnika ratne
RS, a poslijeratnog ministra za izbjeglice i raseljene… Prije rata je bio lektor na
TVBiH. ―On je praktično u bijegu. Nigdje se javno ne pojavljuje, kreće se noću,
poput zvjerke koja hoće zametnuti trag‖, ističe sagovornik, podsjećajući na još
jednog od tih kreatora, prof. Vojislava Maksimovića. Interesantnog, ne samo zbog
svoje ideologije, nego i zbog gotovo kolekcionarskog stava prema stanovima. ―Ima
ih, koliko se zna, četiri: na Palama, u Banjoj Luci, i u Beogradu… A ţena mu je
uspjela vratiti i onaj sarajevski‖, nabraja izvor OsloboĎenja, zastajući kod bivšeg
ratnog gradonačelnika Foče, Petka Čančara, koji je poslije obnašao brojne
ugledne funkcije. Naravno, to se moglo desiti samo u tzv. rs. I moţe još.
Edina KAMENICA (OsloboĎenje)
Ma koliko vi ţelili da ste izvan toga, koliko god se zavaravali da ţivite u 21 vijeku,
da su neke stvari iza nas, vjerujte da nisu. Tako smo i mi vjerovali, slušajući sa
37
nepovjerenjem priče naših rijetkih preţivjelih deda i nena koje su oni nemilo
pričali.
To što se desilo 1992 nije ni prvi ni zadnji put. Dušmana imamo, pitanje je sada
samo da li ćemo mi uvijek igrati ulogu ţrtve. Da bi te neko napao, proganjao,
mučio, ubijao ne treba mu tvoj pristanak. Dovoljno je da ne preduzmeš ništa na
planu svoje i kolektivne lične zaštite.
Ono što je zapamćeno u mojoj porodici je da su se slična zvjerstva na opštini Foča

počela dešavati još za vrijeme hajdukovanja crnogorskih uskoka u 17 vijeka od
Baja Pivljanina pa nadalje. Gorile su dţamije, kule i kuće u Kunovu, Igoču,
Šadićima, Jeleču,… Gorile i obnavljale se. U Prvom se svjetskom ratu bjeţalo u
muhadţerluk u Srednju Bosnu oko Travnika, Busavače, Jajca… U drugom se u
muhadţerluk išlo u Posavinu, Sarajevo, Srednju Bosnu… U ovom ratu stiglo se i
do stranih zemalja… I opet se vraća, jer tu smo mi svoji na svom.
Od tih ljudi koji se sad ekshumiraju, neke sam znao i lično a sa nekima sam i
rodbinski vezan. Jedan je recimo izdvojen iz zbjega od 200 tinjak ljudi iz graničnog
pojasa sa CG koji su pokušali spas ispod kame naći prelaskom preko granice uda bi
bio vraćen iz Pljevalja sa još trojicom helikopterom u fočanski KPD. Otac mu je
umro u Goraţdu od tuge, izmučenosti glaĎu i nedostatka lijekova, za bratovu
pogibiju koji je preselio na Ahiret braneći Sarajevo nikada nije ni doznao, kao ni
ovaj obratno. Drugi je iza sebe ostavio djevojčicu od moţda godinu dana ili toliko
koja ga se kako treba ni ne sjeća. Svi su ga volili jer je bio prema svakome
dobronamjeran.
Treći je veći dio svoga ţivota irgatio po Iraku zaraĎujući pare kako bi školovao
svoju djecu, odričući se i zadovoljstva da bude uz svoju djecu dok odrastaju.
Priča mnogo, a jedna poruka!
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.
NajmlaĎe ţrtve u zadnja dva genocida koje se još dobro pamte bile su stare svega 1
dan ili one koje su vaĎene iz majčinih utroba ma kako i koliko to zvjerski zvučalo,
treba znati.
Najstarija je bio jedan dedo iz Slatine star 112 godina.
Preko onemoćalih, slijepih, gluhih, bolesnih, ovakvih i onakvih.
Jednostavno nije postojala selekcija niti milost. To se zove totalni i sveokupni

zločin nad svim i svačim što podsjeća na nas. Zločin nad razumom, kulturom,
svime što moţete zamisliti.
Ako je Foča moţda eklatantan primjer, takve stvari nisu zaobišle ni Prijedor,
Brčko, opštine Sarajevske regije ni druga mjesta gdje se stvorio ambijent za to.
38
Na nama je dakle da promijenimo taj ambijent, ili je bolje nekima već da traţe
drugo mjesto za ţivljenje.
NaĎem li se sutra u situaciji da mi je ugroţen ţivot, ili nekom od članova porodice

ne garantujem da ću pokazivati ljudskost prema onima koji su o tome samo čitali.
(Fočak » 22/08/2004)
Na odlagalištu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina pronaĎena grobnica sa

nekoliko stotina ţrtava, meĎu kojima su i logoraši KP doma Foča
Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za traţenje nestalih, izjavio je jučer

za ―Dnevni avaz‖ da je pronaĎena do sada najveća masovna grobnica na području
općine Foča.
Radi se o lokalitetu odlagališta jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina, gdje je,
kako se pretpostavlja, zakopano nekoliko stotina ţrtava.
PronaĎen dokument
– Danas oko 12 sati (nedjelja) locirali smo prve posmrtne ostatke ţrtava na
odlagalištu rudnika Miljevina, a ekshumacija će trajati narednih nekoliko sedmica.
Vjerovatno se radi o do sada najvećoj otkrivenoj masovnoj grobnici na ovom
području, o nekoliko stotina pokopanih ţrtava, od kojih je dio likvidiran na ovom
odlagalištu. Moguće da je većina logoraša iz KP doma Foča, a nedostaje ih oko
350, završila upravo ovdje. Danas je pronaĎen i jedan dokument na ime Imšir
Konaković – iznosi Mašović.
39
Specijalne sonde
Lokalitet ove masovne grobnice otkriven je metodom koja do sada nije korištena,
upotrebom specijalnih sondi. One će se i ubuduće koristiti jer omogućavaju brzo
otkrivanje lokacija masovnih grobnica.
Mašović je najavio da će već danas biti nastavljeni radovi na ovoj masovnoj
grobnici, kada će biti odreĎene i njene dimenzije.
J. Š.
Privremeno obustavljene ekshumacije na Tunelima
Nakon što su evakuirani posmrtni ostaci najmanje 36 ţrtava koji su pronaĎeni

proteklih dana, privremeno su obustavljeni radovi na lokalitetu Tunela Miljevina.
– Radovi će biti nastavljeni čim veliki bager, koji je jedini sposoban za uklanjanje
velikih gromada kamena i betona nabacanih na grobnicu, bude slobodan – kaţe
Mašović.
(avaz,avgusta 2004.)
Nuno Salčinović – žrtva zloglasnog KP Doma u Foči
40
SARAJEVO – Federalna komisija za traţenje nestalih počela je jučer ekshumacije
u masovnoj grobnici u Miljevini u kojoj se, prema podacima ove komisije, nalaze
tijela oko 600 ubijenih Bošnjaka.
―Ekshumacije smo počeli na jednoj lokaciji, a prema našim istraţivanjima na ovom

terenu, koji je veličine deset fudbalskih igrališta, nalazi se još nekoliko lokacija na
kojima su tijela oko 600 ubijenih. Mislimo da su ovdje tijela zatvorenika Kazneno-
poravnog zavoda Foča, magacina Kalinovik te iz sela Jeleč i Miljevina‖, kazao je
Amor Mašović, predsjednik Komisije za traţenje nestalih FBiH.
Članovi ove komisije jučer su pronašli tijelo uz koje su bili lični dokumenti na ime
Imšir Konaković iz sela Šatorovići kod Rogatice. Tokom jučerašnjeg dana
pronaĎeno je više tijela koja su bila pokrivena metar i pol debelim slojem jalovine
iz Rudnika mrkog uglja Miljevina.
―Pronašli smo i nekoliko čahura po čemu se moţe zaključiti da su neki od

ekshumiranih ubijeni upravo na ovom mjestu. Vjerujemo da su ovdje dovezeni i
ljudi koji su ranije ubijeni. Odavno imamo informacije da se na ovom regionu
nalazi velika masovna grobnica, ali tek smo nedavno uz pomoć specijalne sonde
pronašli nekoliko mikrolokacija na kojima su sahranjena tijela ubijenih civila‖,
dodao je Mašović.
Istakao je kako su o pronalasku ove masovne grobnice obaviješteni i istraţitelji

Haškog tribunala koji bi tokom naredne dvije sedmice, koliko bi trebalo trajati
ekshumiranje tijela iz ove grobnice, trebali prisustvovati iskopavanju tijela.
Aida Čatović, tuţilac Kantonalnog tuţilaštva Sarajevo, kazala je kako još ne zna
imena osumnjičenih za likvidacije, ali da će istragom biti utvrĎeno ko su počinioci.
―Naredbom Kantonalnog suda počela je ekshumacija, a mi ćemo otvriti istragu u

kojoj ćemo utvrditi ko je odgovoran za ubistva osoba koje su ovdje sahranjene‖,
rekla je Čatovićeva.
Tokom prvog dana ekshumacije kamioni Rudnika mrkog uglja istresali su jalovinu
rude u blizini lokacije na kojoj su pronaĎena tijela. Tijela su, nakon što su dovezena
na ovu lokaciju pokrivena rudnom jalovinom.
―Jalovina se ne istresa tako blizu mjesta ekshumacije, ali ako to smeta, mi ćemo
prekinuti s dovozom. Nisam znao da se tamo nalazi masovna grobnica iako je,
istina, bilo nekih priča o tome‖, objasnio je Aleksandar Goljanin, direktor Rudnika
mrkog uglja Miljevina.
Tokom rata, kaţe Goljanin, na čelu ovog rudnika bio je Slavko Stanković koji je
preminuo prije nekoliko godina.
(avgusta 2004.)
—————–
41
Ekshumacija ţrtava sa dvije lokacije do sada najveća masovne grobnice na
području Foče i okolnih opština juče je okončana.
PronaĎeni su dokumenti na ime Alija Dželil, roĎen 1955.godine u Foči , i Šefik
Hodžić, roĎen 1950. godine u Čelebićima, opština Foča.
Naporan rad
Nakon pet dana napornog rada na odlagalištu jalovine Rudnika mrkog uglja
Miljevina, Federalna komisija za traţenje nestalih pronašla je ukupno 73 tijela
stradalih civila . Radovi će kako je naveo predsjednik komisije Amor Mašović , biti
nastavljeni u ponedjeljak.
-Očekujemo da ćemo pronaći još najmanje dvije masovne grobnice na ovoj lokaciji
sa istim brojem ţrtava kao i u predhodnim grobnicama – kazao je Mašović.
PronaĎeni dokumenti,prema Mašovićevim riječima , ukazuju na to da su pronaĎeni
posmrtni ostaci bivših zatvorenika KPD Foča.
-Uzimajući u obzir dokumente koje smo pronašli na lokalitetu tunela Miljevina
gdje je ranije pronaĎeno 36 ţrtava, do sada smo našli ukupno 109 logoraša KPD
Foča – istakao je Mašović.
U potrazi za svojim najbliţima u Miljevini je juče bio i Alija Budnjo,inače
predsjednik Upravnog odbora hotela ―Terme ‖ na Ilidţi.
Kazao je da se nada da će na ovoj lokaciji pronaći Hasana
i Ferida Krajčina, Murata i Nedžiba Rizvana, te Hakiju i Dževada Džinića.
Njegova zemlja
-Na zemlji koja je nekad bila u vlasništvu moje porodice sada se nalazi ova
masovna grobnica. Očekujem da ću moju rodbinu ovdje pronaći. Njih 35 je 1992.
42
godine uhapšeno i odveno u PU Miljevina i od tada im se gubi svaki trag – kazao
nam je potreseni Budnjo.
Svoga brata Mehu, kojeg su zločinci protjerali iz njegovog stana u Miljevini, juče
je traţio i Muhamed Čemo. Drhtavim glasom nam je kazao da je samo Boţija volja
bila da je on izmakao ―od noţa‖ u svom selu Kratina iz kojeg je pobjegao.
(avgusta 2004.)
—————–
priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik

FOĈA 1992:Zloĉini u selu Paunci (na

putu između Foĉe i Goražda)
com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/01/19/foca-1992zlocini-u-selu-
paunci-na-putu-izmedu-foce-i-gorazda/amp/?usqp=mq331AQCKAE%3D&amp_js_v=0.1
focanskidani
4 godine ago
43
Paunci,Foča, Bosna i Hercegovina
Paunci su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Foča. Na popisu
stanovništva 1991. u njemu je ţivjelo 180 stanovnika.
Kada su nastali i zašto su se tako nazvali, teško da iko zna.Paunci,smješteni na

lijevoj obali Drine, nekih sedam kilometara nizvodno od Foče, i oko tri kilometra
uzvodno od Ustikoline, mjesto je koje se polahko diţe iz pepela… Nekada jedno od
najljepših i najpitomijih mjesta fočanske opstine, a u posljednjem ratu skoro u
potpunosti nestalo sa zemljopisne karte, sada se zahvaljujući preţivjelima ponovo
uzdiţe….

44
Samo oni koji su te 1992. godine preţivljavali u Pauncima, znaju kako se ţivjelo i
umiralo…Ovo su novinarske interpretacije koje se dijelom poklapaju sa onim što se
tih dana zaista dešavalo (Dani,28. april 2000.):

45
TROJICA NAORUŢANIH LJUDI SU 9. JUNA 1992. U POLA devet naveče
provalili u kuću Ismeta Hasanagića i na silu istjerali njega i dvojicu komšija koji su
se kod njega skrivali – Ramiza Makaša i Rašida Borovića. Poveli su ih putem kroz
selo, do obale Drine, i strijeljali ih prislonjene uza zid kuće Hasana Balića. Tragovi
od metaka se vide i danas, nisko na zidu, pa je za pretpostaviti da su ţrtve bile
natjerane da kleknu. Ubice su bili Janko Janjić – Tuta (izvršio samoubistvo),
Dragoslav Zelenović – Zelja (Haški optuţenik, pušten iz haškog pritvora nakon
46
odsluţenja dijela kazne) i Dragoljub Kunarac – Ţaga. Iz šume u blizini, cijeli prizor
je posmatrao Ejub Termiz – danas sijed, u šestoj deceniji ţivota – kojem je to bio
treći mjesec skrivanja od nasumičnih srpskih patrola koje su u selu ostavljale
krvavi trag.
Selo Paunci, na putu izmeĎu Foče i Goraţda, skoro je uništeno već u aprilu 1992.
Jedan dio mještana, od onih koji su preţivjeli, skrivao se po šumama, neki od njih
čak i do septembra te godine. MeĎu onima koji nisu preţivjeli prvo ―čišćenje‖
naselja bio je bračni par Frašto, Ibro i Ševala. On je roĎen 1911., ona 1922. Ibru su
u njegovom dvorištu ubili trojica nepoznatih ljudi. Ševala je srezana rafalom,
pogoĎena je u glavu, a potom ukopana u bašti; Ibro je ostao u kući koja je potom
spaljena.
Dok su doktori i tehničari sakupljali preostale komadiće njene lobanje, ostavljajući

ih u plastičnu vrećicu, preţivjeli članovi porodice su se u strahu nadvirivali nad
plitki grob, starija je ţena glasno ridala, a u hladu iza nje sjedila su dvojica
policajaca sa dvoglavim orlovima na plavim šapkama. Paunci su danas u Republici
Srpskoj. Ubice još uvijek slobodno hodaju Fočom, udaljenom tek nekih desetak
kilometara.
Leš je bio zamotan u deku u kojoj je i pokopana, tačnije pokrivena zemljom i

ostavljena u nadi da je ţivotinje neće iskopati. Kao i leševi trojice muškaraca
ukopanih prekoputa. Preţivjeli svjedoci kaţu da je leševe pokopao Mate Burilo,
komsija. Govorili su tiho i ispod glasa, bacajući nepovjerljive poglede prema
policajcima, i Slobodanu Škrbi, članu Komisije za nestale RS, koji se šetkao okolo,
govoreći preglasno, gestikulirajući presnaţno i neprirodno, kao da ţeli oskrnaviti
grobove njemu nepoznatih ljudi. Za njega je to bio posao, kao i dvojici policajaca
IPTF–a, jednom u francuskoj, drugom u nigerijskoj uniformi. Tog je dana, samo tu
u tom mjestu, iskopano devetero ljudi; najmlaĎi je roĎen 1942.
(Emir SULJAGIC .Dani,28. april 2000.)

47
fotografije:internet
oprema teksta:focanskidani
48
FOĈA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA
(stradanje porodice Durić)
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-
zrtve-genocida-stradanje-porodice-duric/amp/?amp_js_v=0.1&usqp=mq331AQCKAE%3D
focanskidani
3 godine ago
Foča - Tabaci
Advertisements
49
Ţivio je u Tabacima u Foči.Zvao se Nusret Durić. Uhvaćen zajedno sa Podrugom,
Selimovićima, Mezburom,braćom Konjo, Enesom Uzunovićom, Dţamalijom i
drugima. Bilo ih je 35, moţda i nešto više. Odvedeni su, prvo u Osnovnu školu na
Brodu na Drini, a zatim u KP Dom Foča. PronaĎen je u masovnoj grobnici u Jeleču
prije dvije godine…
50
Naselje Tabaci, Foča. Podzida, gdje je bila Redţina kafana, u tom istom objektu je
bila kovačka radnja Durić, Nusretova oca. Nusretovi roditelji su, takoĎe, ţrtve
genocida u Foči.Za njima se još uvijek traga. Vode se kao nestali – ubijeni.
Mnogi Nusretovi roĎaci – Durići su ţrtve genocida u Foči. I Zulfo Durić je meĎu
njima. Zulfo Durić je iz Zakmura. I on je ţrtva zloglasnog KP Doma u Foči 1992.

51
Stradanje roĎaka Nusreta Durića obiljeţeno je spomen pločom u Zakmuru.
52
Nusret Durić, Alija Matuh, Ahmo Durić…ţrtve genocida u Foči/ţrtve zloglasnog
KP Doma u Foči.U septembru ‗92. izveli su ih iz KP Doma, na ―branje šljiva‖ u
Jeleč i više se nisu vratili. PronaĎeni su u masovnoj grobnici u Jeleču prije dvije
godine…
Dţenaze su im obavljene 23. i 24.10.2015…

53
Naselje Tabaci u Foči krije još mnogo neispričanih priča o genocidu u Foči.
54
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

55
Posted on 28 Januara, 2020
Tužna priča o borcu AR BiH Ismetu Ganovidu koji je

poginuo prilikom oslobađanja Prače 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2020/01/28/tuzna-prica-o-borcu-ar-bih-ismetu-ganovicu-koji-
je-poginuo-prilikom-oslobadanja-prace-1992/
“Boli jer u borbi za opstanak jedino na šta se nailazilo je bilo ”koji je broj
poginulih”, žalosno”, kazuje supruga poginulog borca…
“Osjećam, tek sada, da sam psihički jača da nekom se obratim (ne znam
zašto), ali osjećam da moram, jer sam te 1992. vodila za ruku dva sina, a i
trećeg (od djevera rahmetli), prošla svašta nešto k'o i mnogi, a bol nosim još
uvijek i nikada neće nestati” – dodaje.
Ismet Ganović, borac AR BiH od 15.04.1992. , poginuo u borbama za

oslobađanje Prače 19.10.1992.
56
zabilježio:Kenan Sarač
fotografije:focanskidani
Posted on 28 Januara, 2020

NAJMLAĐI BORAC AR BiH
focanskidani.wordpress.com/2020/01/28/najmladi-borac-ar-bih/
NAJMLAĐI BORAC AR BiH

Rijedak je slučaj da dijete od 13 godina uzme oružje u ruku i stavi se AR BiH
na raspolaganje u odbrambeno-oslobodilačkom ratu. To se desilo sa mladim
Fočakom Harisom.
“Ja sam se bojao za njega”, govori tadašnji Harisov komandant.
“Htio je svim srcem da bude uz nas, da učestvuje u bitkama”, – nastavlja
kazivanje komandant.
“Sreća, ostao je živ. Dobro je bio ranjen”, dodaje komandant.
“Pokazao se kao dobar borac. Navešću jedan slučaj. Kad je bila akcija na
Obarku, spasio je pet naših ljudi. U jednom trenutku spazio je četnike, dojavio
je nama, i počeo pucati na njih. Sa trinaest godina je pucao iz kalašnjikova k'o
borac od dvadeset i pet. Dobar, dobar borac bio.” – završio je kazivanje o
najmlađem borcu AR BiH njegov komadant.
57
VIDEO:
Najmlađi borac AR BiH
Goražde
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/1084355271919389/
Ranjavanje najmlađeg borca AR BiH

Gorazde 15.8.1992.
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/1084353941919522/
zabilježio:Kenan Sarač
fotografije:screenshot/focanskidani
video:youtube
58
59
60
Ćehotina
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
Sve je to vjetar odnio dobri moj djeĉaĉe…
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/10/sve-je-to-vjetar-odnio-dobri-moj-djecace/
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
DTV Partizan – Dom kulture kao dom torture
Nekadašnje mjesto gdje su se održavali koncerti, igranke, neke sportske priredbe i druženja mladih…
A, 1992. …
Posted on 21 Aprila, 2018
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/21/dtv-partizan-dom-kulture-kao-dom-torture/
Istaknuta fotografija : Ulaznica za koncert grupe "Nostradamus" u DTV Partizan u Foči. (31.8.1991. u
19.00)
Fočanski "nostradamusi" su bili : Almer Imamovid, Miro Obrenovid, Bakir Pilav i Igor Tešovid.
Inače, koncert je održan u sami sumrak događaja koji de uslijediti...
A, 1992. …
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade žene i djevojke u obližnje kude i
stanove, gdje su ih, tvrde haške svjedokinje, zlostavljali.
„Ponekad je to bilo svake nodi, ponekad svake druge nodi – ne sjedam se tačno.“
„Ulazili bi tražedi određene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su željeli i onda bi ih odveli
sa sobom.“
Sportsku dvoranu “Partizan” obezbjeđivala je redovna milicija. Vojnici i milicioneri su dolazili svaki
dan i svaku nod i silovali žene i djevojke. Neke su odvodili u hotel “Zelengora”, privatne stanove i
kude, gdje su bile izložene masovnim silovanjima. Jedna Bošnjakinja, svjedok događaja, danas
nastanjena u Australiji, u svom iskazu je rekla: “Oko 12. augusta 1992. godine, večer prije nego što de
nas pustiti, dva vojnika su odvela mene i još jednu djevojku na gradski stadion. Tamo je stajala,
čekajudi nas, velika grupa vojnika, a među njima je najviše bilo Crnogoraca i vojnika iz Srbije. Tu nod
ne znam koliko me je vojnika silovalo na klupama stadiona.
Ostali su stajali i sve to gledali. Onesvijestila sam se. Iste nodi odveli su nas u Buk Bijelu, a vojnici su
nas opet silovali…”

93

Nekadašnje mjesto gdje su se održavali koncerti, igranke, neke sportske priredbe i druženja mladih…
A, 1992. …
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade žene i djevojke u obližnje kude i
stanove, gdje su ih, tvrde haške svjedokinje, zlostavljali.
„Ponekad je to bilo svake nodi, ponekad svake druge nodi – ne sjedam se tačno.“
„Ulazili bi tražedi određene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su željeli i onda bi ih odveli
sa sobom.“
Sportsku dvoranu “Partizan” obezbjeđivala je redovna milicija. Vojnici i milicioneri su dolazili svaki
dan i svaku nod i silovali žene i djevojke. Neke su odvodili u hotel “Zelengora”, privatne stanove i
kude, gdje su bile izložene masovnim silovanjima. Jedna Bošnjakinja, svjedok događaja, danas
nastanjena u Australiji, u svom iskazu je rekla: “Oko 12. augusta 1992. godine, večer prije nego što de
nas pustiti, dva vojnika su odvela mene i još jednu djevojku na gradski stadion. Tamo je stajala,
čekajudi nas, velika grupa vojnika, a među njima je najviše bilo Crnogoraca i vojnika iz Srbije. Tu nod
ne znam koliko me je vojnika silovalo na klupama stadiona.
Ostali su stajali i sve to gledali. Onesvijestila sam se. Iste nodi odveli su nas u Buk Bijelu, a vojnici su
nas opet silovali…”
design:Kenan Sarač
94
95
Fočanske mrlje prošlosti ne može oprati nikakva veš-mašina budućnosti

https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/20/focanske-mrlje-proslosti-ne-moze-oprati-nikakva-
ves-masina-buducnosti/
Zašto je u Foči suočavanje sa zločinačkom prošlošću – nemoguća

misija?
Evo nekoliko KaPeDomskih priča:
Neki od zatvorenika su, tvrde svjedoci, zbog loših uslova života umrli u logoru.
Među njima i Enes Hodžić, čija se smrt optužnicom stavlja na teret Todoviću i
Raševiću.
“Njemu je puklo slijepo crijevo, ali ga niko nije htio odvesti u bolnicu, i umro je”,
prisjetio se svjedok FWS 138.
Nurko Nišić, dr. Aziz Torlak, Halim Konjo, Munib i Zulfo Veiz, Nail Hodžić…
samo su neka od imena ljudi za koje su svjedoci rekli da su odvedeni u
nepovrat.
Svjedok Juso Selimović jer ispričao kako su ga pripadnici jedinice Beli orlovi u
aprilu 1992. godine odveli iz mjesta Zubovići, područje općina Foča, u KP Dom
Foča, gdje je ostao do kraja augusta iste godine.
“Jednog iz moje sobe su tako prebili da nije mogao petnaest dana ustati”, tvrdi
96
Selimović.
Svjedoci su se prisjetili kako je u septembru 1992. godine odvedeno 35
zarobljenika na “branje šljiva”.
“Prozvao ih je jedan od stražara, nakon čega su otišli u dvije grupe. Među
njima je bio i moj zet. Ni danas ga nisu pronašli”, ispričao je svjedok D.
Svjedok 115 se prisjetio kako je jednom prilikom odvedeno “30 do 40
zatočenika” na prinudni rad u Ustikolinu, ali se nijedan nije vratio.
“Prvo su nam rekli da spavaju van logora, ali smo kasnije saznali da nisu više
živi”, kazao je svjedok 115.
RM-013 opisao je i kako su srpski stražari izveli četiri grupe zatočenika iz
KPD-a Foča na “razmjenu” zarobljenika, ali ih niko više nije vidio žive. Tijela
većine tih Muslimana poslije rata su ekshumirana iz masovnih grobnica.
korišćen Justice Report / BIRN / arhiv.
izvor:Foča – KaPeDomske priče.focanskidani
Najveći problem leži u tome što je strah od suočavanja sa neprijatnom

stvarnošću, i to u mnogo bezazlenijem obliku od zločina i genocida, u
Foči je – maltene tradicija.
Nažalost, zločinom su grad i općinu otcjepili od civilizacije i svijeta
stvarnosti, pretvorivši je u zlikovačku jazbinu. U kojoj još uvijek zločinci
slobodno šetaju. Pa i na očigled žrtava.
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:internet
design:Kenan Sarač
97
98
99
100
101
Optuženi Ćurĉić u istrazi negirao zloĉine (30.01.2020.)
GULIO KROMPIR, NOSIO VODU, HRANU, PIĆE...
Na suĊenju za zloĉine poĉinjene u Foĉi, Tužilaštvo BiH je proĉitalo iskaz optuženog Saše Ćurĉića
dat tokom istrage, u kojem je naveo da nikome nije nanosio bol, niti je silovao, te da je to laž i da
nema veze sa optužbama.
U optužnici je navedeno da je izmeĊu 3. i 18. jula 1992. godine Dragan Zelenović iz
Srednjoškolskog centra u Foĉi izveo zaštićene svjedokinje S-1 i S-2 te još jednu osobu, koje je
zajedno sa Sašom Ćurĉićem odveo u kuću u mjestu Gornje Polje, gdje je optuženi uveo S-1 u
sobu, a zatim je seksualno zlostavljao i silovao.
Zelenović je pred Haškim tribunalom pravomoćno osuĊen na 15 godina zatvora zbog zloĉina
poĉinjenih 1992. u Foĉi.
Ćurĉić je u istrazi, prema zapisniku koji je proĉitao tužilac Mersudin Pružan, rekao da poznaje
Zelenovića, koji je bio angažovan u Vojnoj policiji.
Iz zapisnika je proĉitano da je Ćurĉić prvih mjesec dana rata u Foĉi bio stražar u komandi, a da je
kasnije prebaĉen u pozadinu jedinice “Dragan Nikolić”, gdje je imao uniformu i automatsku pušku.
“To je jedinica koja je bila po potrebi, ako je linija napadnuta. Donosim hranu, vodu, piće, ako
treba oružje na liniju”, naveo je optuženi u iskazu.
Kako je kazao u istrazi, njemu je poznato da su žene bošnjaĉke nacionalnosti dovoĊene u
Srednjoškolski centar (SŠC), ali da mu nije poznato odakle su dovedene, dodavši da nikada nije
išao tamo. Sliĉno je rekao i za sportsku dvoranu “Partizan”.
“Niti sam ikoga dirao, vodio, dovodio. Ne znam”, stoji u iskazu.
Istakao je da je s Vojnom policijom odlazio u selo Gornje Polje, u obilazak terena. Izjavio je da
nikoga tu “nije ni pipnuo”.
“Ja nikoga nisam. Šta znaĉi pojam „silovatiֹ‟? Znate šta je to?! To su nenormalne stvari”, proĉitao
je tužilac Pružan.
Na današnjem roĉištu proĉitan je iskaz zaštićene svjedokinje, ali je za to vrijeme javnost bila
iskljuĉena.
Naredno suĊenje je zakazano za 6. februar.
102
I BI JOŠ JEDNO DOGAĐANJE
ANTIFAŠISTA (ALI SAMO U SARAJEVU)
Antifašisti - zaobiđoše i Foču u kojoj se u svakoj školi zaori Pesma o tzv svetom savi. A zaobiđoše i
Srebrenicu u kojoj se U Osnovnoj školi pojavi četnički podmladak, takozvani početnici. Antifašisti,
takođe, zaobiđoše i Stolac i ustašku mladež. Zaobiđoše i Mostar. Zaobišli su i Sokolac i Romaniju.
Preskočiše i Rogaticu i Pale. A i Višegrad im bi daleko...
... Tako se onomad prije agresije na suverenu republiku BiH, događali antifašisti i u našoj Prijekoj
čaršiji u kafidu "Pink" kod "našega" Vreda P., koji i na svadbi njegovoj sa izabranicom njegovog srca
Lugonjidkom isto tako demonstriraše antifašizam sa tri prsta. A njihovog najboljeg jarana Ibra, oni
njegovi kolege i jarani, ubiše...
103
104
105
106
107
108
109
110
FOTOPRIĈA : NEKADAŠNJI GIGANT
DRVNE INDUSTRIJE ŠIPAD “MAGLIĆ”
FOĈA (Brod na Drini)
focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2017/10/20/fotoprica-nekadasnji-gigant-
drvne-industrije-sipad-maglic-foca-brod-na-drini/amp/?amp_js_v=0.1&usqp=mq331AQCKAE%3D
focanskidani
prije 2 godine
Advertisements
111
Nekad najveće preduzeće i drvopreraĎivački kompleks u regiji – fočanski „Maglić―. Firma,
koja je hranila više od 5.000 porodica, u godinama poslije II svjetskog rata do 1992.
focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2017/10/20/fotoprica-nekadasnji-gigant-drvne-
industrije-sipad-maglic-foca-brod-na-drini/amp/?amp_js_v=0.1&usqp=mq331AQCKAE%3D
112
113
114
115
Brod na Drini – Granik
116
Brod na Drini – Granik
117
118
119
120
121
122
123
VIDEO:
voz iz Miljevine za Palež (1975.)
Maglićeve šumske željeznice…
https://www.facebook.com/photo.php?v=387090878312502
124
Najveći problem leži u tome što je strah od suočavanja sa neprijatnom
stvarnošću, i to u mnogo bezazlenijem obliku od zločina i genocida, u
Foči je – maltene tradicija.
Nažalost, zločinom su grad i općinu otcjepili od civilizacije i svijeta
stvarnosti, pretvorivši je u zlikovačku jazbinu. U kojoj još uvijek zločinci
slobodno šetaju. Pa i na očigled žrtava.
125

126

Knjige Koje Niko Ne Čita

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjige Koje Niko Ne Čita

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KNJIGE KOJE NIKO NE ČITA

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

KNJIGE KOJE NIKO NE ČITA

FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Skica za nastavak knjige GENOCID U FOĈI 1992. –

Bosnia: UN War Crime Tribunal: FOCA Case – 2001

BOSNIA: FRENCH S-FOR TROOPS ON PATROL AROUND FOCA &

BOSNIA: JANJIC KILLS HIMSELF BEFORE BEING ARRESTED

Bosnia – Pro Karadzic Rallies

Bosnia – Radovan Karadzic

BOSNIA: INTERNATIONAL COMMITTEE OF THE RED CROSS SUCCESS

priredio: Kenan Sarač

FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci /

FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci /

Na području fočanske općine pronaĎeno je i ekshumirano oko 800 tijela.

Masovna grobnica u Budnju: Dosad je pronaĎeno 76 tijela

“Tražim oca i brata”

Dok stoji pored grobnice nekadašnjeg površinskog kopa Rudnika

Prema svjedočenjima preţivjelih Bošnjaka, kroz logor u KP Domu, od otvaranja

Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bošnjaka, a još 314 odvedeno na razmjene, nakon

FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci /

Bošnjaci su iz logora odvoĎeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po

Otkako je pronaĎena prva masovna grobnica na području Foče, postoji ideja

Danas Ranko Vuković živi u Foči i smatra se organizatorom šverca izmeĎu

Miško Savić je došao u kuću po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u KP

Ovo su samo neki od zločina počinjenih na području Miljevine u toku proteklog

Fočanski kreatori genocida

Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovića (bio je profesor

Oni znaju gdje su nestali Bošnjaci

Prema svjedočenjima preţivjelih logoraša, za nedjela u KP Domu odgovorni su:

Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foči

Zoran Sekulić (predartni uposlenik ―OsloboĎenja‖), zamijenio Krnojelca na

Rade Gagović, pomoćnik obezbjeĎenja u logoru. U Foču došao iz KP Doma

Slavko Koroman, pomoćnik zapovjednika sluţbe obezbjeĎenja u logoru. Prije rata

Milenko Burilo, najzloglasniji straţar logora. Prema svjedočenju preţivjelih,

Edina KAMENICA (OsloboĎenje)

Ono što je zapamćeno u mojoj porodici je da su se slična zvjerstva na opštini Foča

Priča mnogo, a jedna poruka!

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.

Najstarija je bio jedan dedo iz Slatine star 112 godina.

Preko onemoćalih, slijepih, gluhih, bolesnih, ovakvih i onakvih.

Jednostavno nije postojala selekcija niti milost. To se zove totalni i sveokupni

NaĎem li se sutra u situaciji da mi je ugroţen ţivot, ili nekom od članova porodice

Na odlagalištu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina pronaĎena grobnica sa

Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za traţenje nestalih, izjavio je jučer

Privremeno obustavljene ekshumacije na Tunelima

Nakon što su evakuirani posmrtni ostaci najmanje 36 ţrtava koji su pronaĎeni

Nuno Salčinović – žrtva zloglasnog KP Doma u Foči

―Ekshumacije smo počeli na jednoj lokaciji, a prema našim istraţivanjima na ovom

―Pronašli smo i nekoliko čahura po čemu se moţe zaključiti da su neki od

Istakao je kako su o pronalasku ove masovne grobnice obaviješteni i istraţitelji

―Naredbom Kantonalnog suda počela je ekshumacija, a mi ćemo otvriti istragu u

fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik

FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci /

FOĈA 1992:Zloĉini u selu Paunci (na

Kada su nastali i zašto su se tako nazvali, teško da iko zna.Paunci,smješteni na

FOĈA 1992:Zloĉini u selu Paunci (na

FOĈA 1992:Zloĉini u selu Paunci (na

Dok su doktori i tehničari sakupljali preostale komadiće njene lobanje, ostavljajući

Leš je bio zamotan u deku u kojoj je i pokopana, tačnije pokrivena zemljom i

(Emir SULJAGIC .Dani,28. april 2000.)

FOĈA 1992:Zloĉini u selu Paunci (na

FOĈA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA

FOĈA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA