GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)

ISSN 1331-4688

GODINA XXII. - VELJAÈA 2012. CIJENA 15 KN BROJ 239

A. Rankoviæ:
Goli otok nije nikakav logor smrti,
veæ radilište socijalistièke izgradnje!

GLASILO HRVATSKOG
DRUŠTVA POLITIÈKIH
ZATVORENIKA
PREDSJEDNIK DRUŠTVA
Alfred Obraniæ
UREDNIÈKI ODBOR GLASILA
Alfred Obraniæ, Ljubomir Brdar,
Vladimir Mrkoci, Višnja Sever
GLAVNI UREDNIK
Tomislav Jonjiæ
UREDNIŠTVO I UPRAVA
10000 Zagreb
Vojnoviæeva 15
tel: 01/46 15 437, 46 15 438
fax: 01/46 15 437
e-mail: hdpz-sred@hdpz.t-com.hr
PRIJELOM I TISAK
MINI-PRINT-LOGO d.o.o. Varaždin
CIJENA LISTA
Za Hrvatsku 15 kn
Godišnja pretplata za Hrvatsku 180 kn
za inozemstvo: Europa 310 kn
ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti;
prekomorske zemlje: 510 kn
ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti
***
Žiro raèun: 2503007-1100009317
kod Volksbank d.d. Zagreb
Devizni raèun: 416446-7101 S.W.I.F.T.
Code VBCRHR22 kod Volksbank d.d. Zagreb
***
Rukopisi se ne vraæaju,
list ureðuje Urednièki odbor, sva prava pridržava
Hrvatsko društvo politièkih zatvorenika.
***
Uredništvo ne odgovara za navode
i gledišta iznesena u pojedinim prilozima
***
Za sve informacije i kontakte u svezi sa
suradnjom i pretplatom tel.: 01/46 15 437
radnim danom od 9.00 do 13.00 sati.
***
ISSN 1331-4688
***
Cijena oglasnog prostora:
posljednja stranica u boji: 4.000,00 kn
predposljednja stranica u boji: 3.500,00 kn
unutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn
1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn
1/4 crno bijelo 700,00 kn
***
http://www.hdpz.t-com.hr
HRVATSKA MASADA
Rijetki su Židovi koji nisu èuli za Masadu, kao što su rijetki Hrvati koji znaju
za Gvozdansko. A dogaðaji su slièni: žrtvovanje u obrani svoje domovine i
svoga naroda. Razlika je što je Masada baština jednoga velikog naroda koji
poštuje žrtve iz svoje povijesti, a Gvozdansko pripada malom narodu sklonom
zaboravu onoga što se zbilo prije dvadeset godina, pa kako bi onda pamtio
dogaðaje prije 400 godina.
Nama bivšim politièkim uznicima Gvozdansko je u svježem sjeæanju, jer
smo tamo 1999. godine održali proslavu Dana hrvatskih politièkih uznika, a
ove godine, 15. sijeènja, u nazoènosti petstotinjak hodoèasnika sudjelovali
smo u obilježavanju obljetnica pada Gvozdanskog, misi u crkvi sv. Filipa i
Jakova koju je predvodio biskup dr. Mile Bogoviæ i predstavljanju knjige
Damira Borovèaka „Gvozdansko - hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog
uzora“.
Što se to dogodilo u Gvozdanskom, da nakon nekoliko stoljeæa okupi toliko
mnoštvo u jednome malom selu na Banovini? Osmanlije su više od tri mjeseca
opsjedali tvrðavu Gvozdansko, pozivajuæi nekoliko puta branitelje na predaju.
U posljednjem jurišu 13. sijeènja 1578. nisu naišli na otpor branitelja. Ušli su u
grad i ostali zateèeni strahovitim prizorom. Svi branitelji bili su na svojim
položajima smrznuti, jer u gradu nije više bilo ni hrane, ni vode, ni strjeljiva niti
ogrjeva. Ferhat-beg koji je predvodio osmanlijsku vojsku ostao je zadivljen
hrabrošæu branitelja i u poèast ih dao pokopati uz kršæanski obred.
Nakon kolektivnog samoubojstva branitelja prije dva tisuæljeæa, židovska
Masada više nikad nije bila poprište ratnih zbivanja, ali je danas arheološki
spomenik na popisu mjesta svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, a za
državu Izrael i za židovski narod mjesto nemjerljivoga simboliènog znaèenja.
Naime, izraelski mladiæi stupajuæi u vojsku prisežu tekstom „Masada ne smije
ponovno pasti“.
Gvozdansko, za razliku od Masade, ima i svoju noviju povijest. Na Božiæ
1941.godine u vrijeme podnevne mise u selo ulaze divljaci novijeg doba pod
vodstvom poznatoga partizanskog komandanta Vasilja Gaæeše, koji se do tada
veæ proslavio sliènim podvizima na Banovini i tako stekao titulu „narodnog
heroja“, a po njemu su se kasnije zvale vojarne jugoslavenske vojske, poput
one u Petrinji, iz koje je u kasno ljeto razaran taj hrvatski grad.
Gaæešini su «antifašisti» hladnim oružjem pobili 55 mještana, žene i
djevojke silovali, opljaèkali sve kuæe te pri napuštanju zapalili selo i crkvu. U
partizanskim mitovima ovaj dogaðaj je opisan kao napad na jako ustaško
uporište, makar u selu nije bilo niti jednog vojnika, a preživjeli mještani su
upamtili da su neki napadaèi imali na kapi kokardu, a neki crvenu zvijezdu
petokraku. Toga dana stradalo je 13 osoba iz obitelji Grabareviæ, iz obitelji
Vukorep 9 osoba, iz obitelji Boriæ 8 osoba itd. Prije Drugoga svjetskog rata
Gvozdansko je brojilo 320 duša, a nakon opisanog stradanja protjerano se
stanovništvo dugo okupljalo, da bi uoèi Domovinskog rata 1991. imalo 147
stanovnika. Tada stupaju na scenu potomci onih koji se prije pedeset godina
nisu mogli pomiriti sa stvaranjem hrvatske države, da bi pod istim izgovorom,
pod istim znakovljem i po istome modelu pobili, protjerali, opljaèkali i zapalili
selo i crkvu u Gvozdanskome.
Želio bih da Hrvati èaste Gvozdansko kao što Židovi poštuju Masadu. To je
jedini razlog što sam Gvozdansko nazvao Hrvatskom Masadom. Gvozdansko
ima vremenski dulju i bogatiju povijest stradanja, sve do novijeg vremena, ali
kako žrtve nisu nikad usporedive, žrtva branitelja Masade nije ništa manja od
žrtava Gvozdanskog.
Alfred OBRANIÆ, predsjednik
Hrvatskog društva politièkih zatvorenika
 Uvodna rijeè

NEVESELE PERSPEKTIVE IZ SADRŽAJA

Nagovještaji otrježnjenja, koji su se u tzv. državotvornim krugovima mogli èuti na-
kon prosinaèkih izbora za Hrvatski sabor, vrlo brzo su se ispuhali. Pod dojmom izborne
katastrofe pljuštale su izjave kajanja, najave ostavki i definitivnog povlaèenja iz EUROPA KOJOJ ODUVIJEK PRIPADAMO
djelatne politike. Toliko je tih najava bilo da su se u strahu od navale potrošenih politi- NIJE ISTO ŠTO I POLITIÈKA ZAJEDNICA
U KOJU DANAS SRLJAMO. . . . . . . . . . . . . . . 4
èara za svoja skromna beriva poèeli bojati ljudi ionako teško ugroženi krizom, pogoto-
Akademik Slobodan NOVAK
vo vatrogasci i pekari, konjokradice i kokošari.
No, veæ danas je jasno kako se iza tih dimnih zavjesa ne nalazi ništa nego – praznina. POÈELO JE… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Ne daju se tobožnji lideri iz svojih stolica i sa svojih jasala. Jedino je dokonim analiti- Josip Ljubomir BRDAR
èarima ostalo domišljati se, jesu li se tim defenzivnim izjavama i prividnim posipanjem
pepelom tzv. lideri poslužili po prastarom receptu što ga je u svojoj znamenitoj Psiho- VISOKO NJEMAÈKO DRŽAVNO
logiji gomile teoretski obrazložio Gustave le Bon, ili su imali i podmuklijih planova, pa ODLIÈJE ZA UBOJICE . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
su najavama svoga tobožnjeg povlaèenja lukavo izazivali nezadovoljnike u vlastitim SLIÈICE I ISKRE O JOSIPU BROZU TITU. . 12
stranèicama da pomole glavu, kako bi je se kojekakvi predsjednici mogli dokopati Slavko RADIÈEVIÆ
jedne po jedne, prije stranaèkih sabora, u otkosu sliènom onomu koji je, kažu, u svome
nadrealistièkom nadahnuæu primjenjivao jugoslavenski komunistièki razbojnik, PLITVICE – LJEPOTI I SLAVI HRVATSKE! . 18
Dr. sc. Sreæko BOŽIÈEVIÆ
pesnik, vojnik i diplomata Koèa Popoviæ.
Statistike, naime, ne lažu: svi oni koji su u prosincu prošle i u sijeènju ove godine za- RAÐANJE EUROPE (XVI.) . . . . . . . . . . . . . . 22
kukurijekali (kasno, prekasno za svakoga tko ima elementarni osjeæaj morala!) i pozva- Dr. Vjeko Božo JARAK
li na promjene i okupljanje tzv. državotvornih skupina, do danas su ostali i bez glasa i
bez stranke, a umalo – bez glave. SAVJET LIJEÈNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Pokazuje to koliko grèevito ti tobožnji lideri drže i ne puštaju tu mizernu vlast u Dr. med. Drina BLAŽEKOVIÆ–SOJÈIÆ
beznaèajnim stranèicama; ali pokazuje to da sve manje smisla ima svako nastojanje da
NAŠ NUTARNJI SVIJET (2). . . . . . . . . . . . . . 26
se priželjkuje ozdravljenje onoga što je roðeno s neizljeèivim malformacijama i što je u Maja RUNJE, prof.
svome daljnjem, uvijek kržljavom i uvijek nadziranom i doziranom razvitku hranjeno
koruptivnim sredstvima i patološkim ambicijama pojedinaca i uskih skupina. Ako nas KRONOLOGIJA PRAVAŠTVA (XI.) . . . . . . . . 27
stranaèki izbori koji se u tim stranèicama trebaju održati u dogledno vrijeme ne ra- Mladen KALDANA
zuvjere, tu æe tužnu i u biti posve nevažnu stranicu naše povijesti trebati zatvoriti i traži-
ti nove putove. Ustrajanje u bezgrješnoj poziciji potpune pasivnosti i intelektualistièko SIGETSKA EPOPEJA U ÈAGLINU U
SIJEÈNJU 1944. GODINE. . . . . . . . . . . . . . . 29
moraliziranje s margine znaèit æe sudjelovanje u zloèinu. Ivo TUBANOVIÆ
Drugim rijeèima, snage koje su rastakale i rastaèu Hrvatsku i hrvatsku nacionalnu
misao, mogu u ovom trenutku biti zadovoljne. Pravaške stranèice služe za podsmijeh i SJEÆANJE NA PRVU POSTROJBU
ruglo, a stranka koja je jedno vrijeme bila kljuèni instrument osamostaljenja države, ZBORA NARODNE GARDE U ISTRI . . . . . . 30
Hrvatska demokratska zajednica, najprije je obavila prljavi posao i ugušila sve što ju je Vlado JURCAN
moglo poduprijeti s druge strane, da bi onda programski i retorièki postala jednojajèa-
PARTIZANSKI RATNI ZLOÈIN NAD
nim blizancem svojih nekadašnjih antipoda. Njezino èlanstvo nije reagiralo ni u trenut- HRVATIMA U SELU MAMIÆI (KOÈERIN)
ku koji je znaèio prelazak preko Rubikona: onda kad je jedan visoki europski birokrat U HERCEGOVINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
(E. Busek) pohvalio HDZ-ovu vladu što provodi politiku Vesne Pusiæ, a Ivo se Sanader Ivica KARAMATIÆ
– frenetièno pozdravljani i zdušno obožavani dragi voða – na Oxfordu pohvalio da je
hrvatski nacionalizam sveden na marginu. DUVNJACI U TAKOZVANOJ
NARODNOOSLOBODILAÈKOJ BORBI . . . . 33
Nakon toga su se postupno poravnale i ostale prividne razlike izmeðu HDZ-a i
Kažimir VUÈEMIL
SDP-a, pa je rasulo pred kojim se stranka danas nalazi zapravo zaslužena kazna. I opo-
mena, dakako. Jer, ne može se braniti vlastita politièka i ideološka pozicija time što se BIJEG IZ ÈETVEROREDA
dodvorava suparniku i protivniku: ako neprijatelj o tebi govori dobro, zasigurno si na 1945. GODINE (II.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
stranputici. A èitava povorka kandidata i kandidata za èelnu poziciju u HDZ-u bar za- Dragutin ŠELA, prof.
sad ne nudi ništa, osim vlastite – mahom bezliène, ponekad i problematiène – prošlosti,
i ispraznog pozivanja na tuðmanizam, ideologiju koja ne postoji niti je kad postojala. O PROGONU NJEMAÈKE MANJINE
U TITOVOJ JUGOSLAVIJI. . . . . . . . . . . . . . . 40
Zato æe proljeæe koje dolazi biti presudno za dugoroènu sudbinu Hrvatske: ako pra- Dr. sc. Vladimir Geiger
vaške stranèice opet pokažu da nisu spremne na zaokret, trebat æe ih smjestiti tamo gdje
im je odavno mjesto; i ako u HDZ-u ne nadvladaju vjerojatno postojeæe, a zasad za- PRILOZI ZA PROUÈAVANJE HRVATSKE
tomljene snage koje su svjesne da kraj povijesti i smrt ideologijâ nije na vidiku, Hrvat- FINANCIJSKOPRAVNE PROŠLOSTI (III.) . . 44
ska æe se suoèiti s dramatiènim trenutkom, koji na valu teške moralne i gospodarske Prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIÆ
krize može uroditi i rješenjima koja u ovom trenutku nitko ne oèekuje. No, zar veæ
IN DIESER AUSGABE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
jednom, 13. srpnja 1789., u jednom dnevniku nije zapisano da se u državi ne dogaða
baš – ništa? IN THIS ISSUE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Tomislav JONJIÆ

br. 239, veljaèa 2012. 1


VERBA VOLANT...
SVE NARODNIM SNAGAMA,
RADNIJEM BRIGADAMA...
«Verovatno su naši odnosi po kvalitetu i
iskrenosti dosta iznad opšte percepcije o
odnosima meðu zemljama u regiji, ali to
tako ide – neko mora voditi. Prirodno je
da to budu oni koji imaju i najveæu politiè-
ku odgovornost. Ima puno toga što može i
mora iæi na bolje, i verujem da æe nova
hrvatska vlada poèeti konkretno rešavati
otvorene teme, od granica do imovinskih
pitanja. Moramo konaèno rešiti sva pi-
tanja koja su ostala kao posledica rata,
prošlo je dvadeset godina i to treba završi-
ti. Treba nam i više zajednièkih projekata,
ova regija je infrastrukturno zapuštena, to
je znaèajan potencijal za ulaganja. Mora-
mo razvijati i vrlo konkretne ideje o za-
jednièkim nastupima na treæim tržištima –
ne možemo naše gospodarske odnose
svesti samo na razmenu dobara.»
(«Ivo Josipoviæ: Danas smo i bolji
ljudi i bolja društva», Dnevnik
Republike Srpske, www.dnevnik.rs,
13. sijeènja 2012., srp. æir.)
* ne može govoriti.
INSIEME, UNITE, UNITE
EUROPE!
«Talijanski ministar za odnose s parla-
mentom Carlo Giovanardi izjavio je na
52. nacionalnom skupu Dalmatinaca Slo-
bodne opæine Zadar u egzilu da æe Italija
izvršiti kulturnu, gospodarsku i turistièku
invaziju kako bi obnovila talijanstvo Dal-
macije, piše Nacional. Za okruglim sto-
lom na kojem su sudjelovali iredentisti i
neofašisti raspravljalo se o temi "Italija i
Dalmacija danas i sutra", a sudjelovao je i
saborski zastupnik Furio Radin. Objas-
nio je kako su na skupu bili demokršæani,
socijaldemokrati i predstavnici drugih po-
litièkih stranaka iz Italije te da se stoga i
on odazvao pozivu.
On je za list La voce del popolo izjavio
kako se Talijanima koji su ostali u Istri i
Dalmaciji èesto spoèitava nedostatak
hrabrosti, na što on uzvraæa da su oni koji
su izbjegli zapravo nisu imali dovoljno
hrabrosti za ostanak.
Zastupnik Nacionalne alijanse u talijan-
skom parlamentu Roberto Menia, koji je
takoðer sudjelovao na skupu, ove je go-
2 br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
dine izjavio kako je Dalmacija ukradena
Italiji i kako æe Italija vratititi Istru, Italiju
i Dalmaciju nakon što Hrvatska uðe u Eu-
ropsku uniju, piše Nacional.»
(www.ezadar.hr, 20. sijeènja 2012.)
*
RAPRODANA HRVATSKA
SAMO JE RASPRODANA, ALI
VIŠE NIJE HRVATSKA!
«Pristupajuæi samoj temi (hrvatskom
pristupu EU, op. prir.), treba odmah nag-
lasiti onaj temeljni okvir u kojem se zbiva
današnja Hrvatska. A taj je okvir sljedeæi:
Hrvatska danas ima tri glavna problema:
prvo, to su svi oni koji ne vole Hrvatsku,
kojima uopæe nije do Hrvatske i koji jedi-
no što imaju zajednièko s Hrvatskom jest
– da žele i da hlepe za vlašæu u Hrvatskoj,
tako je to danas i tako to traje dvadeset go-
dina. To su oni (i njihovi sljednici) koji su
– kada je bilo stani-pani – i kada se glaso-
valo o razdruživanju i održavotvorenju
Hrvatske – izišli iz sabornice poslavši ta-
ko jasnu i strašnu poruku: u našoj prisut-
nosti ni o kakvoj se hrvatskoj državnosti
Naravno, to ih nije smetalo da se poslije
bore za vlast u toj istoj Hrvatskoj koju ni-
su željeli.
Nadalje, to su svi oni koji takoðer nisu
željeli hrvatsku državu, te ih njezino iri-
tantno postojanje i opstojnost, unatoè
svemu usprkos, stalno podsjeæa na njihov
neuspjeh, a to je itekako muèno, pogotovo
stoga jer za sebe ne vide nikakvu drugu
perspektivu.
Drugo – težak je (i odluèujuæi) problem
u Hrvatskoj gubitak gospodarskog suvere-
niteta, što je rezultat rasprodaje Hrvatske
po formuli: Hrvatskoj ostaje malo i srednje
poduzetništvo, a sve veliko ide strancima,
bilo rasprodajom, bilo koncesijama. Ovak-
va situacija nema samo gospodarski zna-
èaj, nego se tako stupa i na put da Hrvati
gubitkom gospodarskog suvereniteta pos-
tanu nepovijesnim narodom, i to bez
Hrvatske. Zato treba odluèno naglasiti:
rasprodana Hrvatska uopæe nije raspro-
dana Hrvatska, nego je rasprodana Hrvat-
ska samo rasprodana, ali nije više Hrvat-
ska. Gubitkom gospodarskog suvereniteta
Hrvati postaju stranci – neki bi rekli – „u
svojoj državi”. Ali, to ne stoji jer je u tak-
vom sluèaju rijeè o zapravo tuðoj/stranoj
državi.
I konaèno, treæe, gubitak identiteta vidi
se i po živom procesu nestanka hrvatskog
jezika i njegovom zamjenom hrvatsko-srp-
sko-bošnjaèko-engleskim „jezikom”!»
(Prof. dr. Radovan Paviæ, «Eunija je
za Hrvatsku povijesna nužnost, ali –
ima tu još kojeèega...!», Republika,
br. 11, Zagreb, studeni 2011.)
*
U ROPSTVU
NEOLIBERALIZMA
«Hrvatska je od 1991. godine do danas
pod snažnim utjecajem neoliberalne dok-
trine i njenih glasnogovornika koji zagova-
raju stanje u kojem jesmo. (...) Ništa u Hr-
vatskoj više ne æe biti hrvatsko. Namjera
prodaje Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda,
HEP-a... samo je nastavak te koncepcije ko-
ja vodi nasilnom preraspodjeljivanju uz po-
moæ amoralne politike. Radnièko-klasni
odnosi su pretvoreni u vlasnièko-klasne u
kojima vlasništvo znaèi sve, pa borba za
vlasništvo svega što je preostalo nije sluèaj-
na. Koncepcije dugoroènog razvoja i op-
stanka u Hrvatskoj nema sve dok se sve
može prodati. (...) Kad se sve rasproda i na-
rod i radnici bit æe iskljuèeni iz politike i ni-
koga ne æe biti briga za njihov život. A drža-
va bi se trebala brinuti o životu u Hrvatskoj
u cjelini: o biljnome svijetu, o životinjskom,
o svijetu gljiva, bakterija i virusa, znaèi o
pravilnom upravljanju prostorom, izvorima
i dobrima. Ovo što se dogaða, razuman ne
razumije. (...)
Radi se o procesu refeudalizacije odno-
sa u Hrvatskoj, u kojem æe sve biti u vlas-
ništvu nekolicine ljudi i gdje æe narod os-
tati bez egzistencije. Mi, dakle, ulazimo u
proces u kojem ono što æe preostati ne æe
biti dovoljno ni za minimum egzistencije,
a kamoli za plaæanja obveza prema vlasti
koja æe plaæati inozemne dugove i koja æe
biti sve represivnija što bude slabija. Tak-
va æe biti prema onima koje je razvlastila i
razoružala, dakle prema ljudima koji više
ne mogu pružiti otpor. To je uvijek i bio
cilj neoliberalne doktrine koja takve pozi-
cije nije nigdje ostvarila, osim u Hrvat-
skoj i Maðarskoj. (...)
 Aktualno

Ovakvi kakvi jesmo, ne trebamo Europ- novno vraæa kao "èovjek od krvi i mesa", movinom kakva ona nije bila, pa se
skoj Uniji. Europska Unija, takva kakva kao ljubavnik, otac, vizionar. (...) U in- smješta u fikciju. Zafranoviæ je iskren ka-
jest, ne treba biti naša buduænost jer Euro- tervjuu glasilu Srpskog kulturnog društva da veli: "Izmislio sam film kao svoju do-
pa organizira svoje postojanje na temelju Zafranoviæ tako tvrdi da su devedesete movinu", u kojoj djetinje može slagati
steèevine prava na nasilje koje je 400 go- godine i nastanak demokratske Hrvatske svoje lego-kockice. Zapravo, Zafrano-
dina izbacivala na druge kontinenta, a revival ustaštva, države koja je nastala na viæev odnos prema historiji i historijskoj
koje sada širi prema istoènoj Europi na is- zloèinu u kojem general "Ante Gotovina istini jednak je odnosu prema vlastitom
ti naèin, dakle nasilno. To je staljinizam èini vrh piramide". Ali æe zato svoj film imenu. Njegovo krsno ime nije Lordan,
21. stoljeæa. Da su te direktive stigle iz poèeti prièom o Titovoj ženi Herti Haas, veæ Lurdan. Dala mu ga mater iz zahvale
Moskve, vjerojatno bi se pobunili, jer prešuæujuæi da su mu dvije prethodne Gospi Lurdskoj. Lurdan ga potom promi-
imamo nekakvo iskustvo. No pitam se umrle, od kojih je jednu sam ubio. (...) jenio u Lordan, kako svjedoèi jedan
zašto ne proradi iskustvo kolonijalizma. Da, iskreno smatramo da svi ti prijepori njegov kolega. Odavno je, dakle, Lurdan
Umjesto toga, predajemo se bez otpora i oko Tita odavno nisu više stvar za pov- pubertetski sklon, u potrazi za samim so-
bez razmišljanja. To je tragièno za narod jesnièare, veæ za psihijatre i ozbiljnu psi- bom, raznim izmišljanjima, od vlastitog
koji ima duže i teže iskustvo sa zapadom, hoanalizu. Zafranoviæev Tito, osim što je imena do domovine.»
nego s istokom. Zato se otvara pitanje kurentna roba koja se u toj sveopæoj druš- (Ivica Šola, «Lurdan Zafranoviæ i
zbog èega narod ovog prostora, posebno tvenoj psihopatologiji odlièno prodaje, njegov Tito, Glas Slavonije, Osijek,
intelektualci, šute o svemu tome.» oèajnièka je potreba ljudi poremeæene 4. sijeènja 2012.)•
(Damir Kramariæ: «Intervju – dr. percepcije i identiteta za duhovnom do-
Slavko Kuliæ: Hrvati æe poput Ièira
nestati u roku od 70 godina!»,
www.dnevno.hr, 30. sijeènja 2012.) PRVI POZIV
*
svim èlanovima i prijateljima
LURDAN BEZ DOMOVINE
HRVATSKOG DRUŠTVA POLITIÈKIH ZATVORENIKA
«Ja više nemam domovine. Izmislio sam
formulaciju da je film moja domovina. U
ovom trenutku bih jedino hteo da se smi-
rim meðu ljudima koji govore mojim jezi-
DAN POLITIÈKIH UZNIKA
kom. Možda bi to mogao biti i Beograd,
grad u kome sam uvek bio rado priman i u
30. TRAVNJA 2012.
kome sam se uvek bio lepo oseæao.
Tako je prije deset godina za jedan proslavit æemo u
beogradski medij zborio èovjek koji je iz- Crkvi hrvatskih muèenika
gubio domovinu, režiser Lordan Zafra-
noviæ. Premda rodom sa Šolte, koja se na-
lazi u Republici Hrvatskoj, kršten u Ri- na UDBINI
mokatolièkoj crkvi. Ni prva ni zadnja
osoba s adolescentskim problemima tra-
ženja identiteta. Njegov novi film o Titu
koji se poèeo emitirati, treba promatrati
kao Zafranoviæevu potragu za izgub-
ljenim identitetom, kao uradak zakaš-
njelog pubertetlije koji sam sebi želi po-
moæi u traganju za nepostojeæom nevi-
nošæu svojih duhovnih oèeva, poglavito
jednog od najveæih zloèinaca 20. stoljeæa,
prema Crnoj knjizi komunizma, Josipa
Broza Tita.
Postupak je ovdje obrnuto freudovski:
da bi pubertetlija odrastao, trebao je sim-
bolièno ubiti oca; kod Zafranoviæa se radi
o obrnutoj patologiji, u kojoj oca treba
oživiti i iznova ga idealizirati. Voljeni se
voða u Zafranoviæevom uratku tako po-

br. 239, veljaèa 2012. 3


EUROPA KOJOJ ODUVIJEK PRIPADAMO
NIJE ISTO ŠTO I POLITIÈKA ZAJEDNICA
U KOJU DANAS SRLJAMO
Europska unija baš i nije mnogo – a ja
bih rekao: nimalo i ni po èemu nalik onoj
Europi koje je Hrvatska stoljeæima neraz-
dvojni dio. Bestidna je demagoška flosku-
la i tempirana laž pozivati se na hrvatsku
pripadnost tome i takvom europskom us-
troju, kojem se mi sada tobože vraæamo
kao razmetni sin svojoj kuæi. Ta je kuæa
Akademik Slobodan NOVAK
otuðena i samo prividno sljednik nama
poznate bolje europske tradicije. A Hrvat-
ska je oduvijek, upravo oduvijek, i prije
nego veæina europskih velmoža, koji nas
podcjenjivaèki tapšu, bila dio povijesne i
kulturne Europe – svoje šire domovine. I
kad god je bila uvuèena u tuðe politièke
formacije, iznevjeravala je svoju dušu i
podnosila žrtve, šaljuæi svoje momke
stegnute kravatama na tuða razbojišta i za
tuðe interese. A volimo reæi kako nikad
nismo osvajali tuðe i nikada nismo marši-
rali po tuðem tlu. Ali, nažalost, jesmo, ne
za sebe, nego za „partnere“, pa i opet mo-
ramo za tuðu guzobolju i za naftne kom-
panije gaziti ratnièkim cokulama po tu-
ðim pragovima.
Unatoè svemu, Hrvatska je i danas kon-
substancijalni dio klasiènog europskog
ozraèja bez ièijeg pristanka i priznanja,
odobrenja i hrabrenja; bez pregovora i
zakljuèivanja ovih i onih toèaka i poglav-
lja, bezuvjetno i bez diktata, bez monito-
ringa i zadovoljavanja tuðih kriterija, bez
4 br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
Piše: u golootoèkim drobilicama i ne bi bez
ièije pomoæi, gledana prijekim okom,
Akademik Slobodan NOVAK vlastitom krvlju uskrisila svoju slobodnu
samostalnost, pa konaèno za nagradu da-
nas èamila u europskim ševeningenima.
ogranièenja i dodvoravanja, bez nametnu-
A Europska unija, meðutim, samo je još
tih i odgaðanih datuma i ratifikacija, bez
jedna teritorijalno-administrativna birok-
ucjenjivaèke igre, diktata i ponižavanja.
ratska, nadnacionalna politièka formacija,
Ne trebaju joj rukoljubi ni èinovnièke
interesna zajednica suprotstavljenih gos-
èestitke uz šampanjac i puhanje u tortu. S
podarstava, industrije, trgovine, novèar-
Europom se oduvijek prirodno i sudbinski
stva. Na njezinim transparentima, prokla-
prožimala, od nje je primala i uèila, i njoj
macijama, rezolucijama, na njezinim zas-
je vraæala svoje najbolje vrijednosti: rad-
tavama i panoima nema ni jednog velika-
ne ruke, umove i talente. Njezino euro-
na europske prošlosti, baš kao što ih nema
pejstvo je egzaktna povijesna èinjenica, a
ni na njezinim novèanicama. Jer Aristo-
ne recentno uvjetno interesno referen-
teli, Shakespearei, Leonardi, Goethei, ili
dumsko opredjeljenje. Toj èinjenici ne
Boškoviæi i Tesle oèito i nisu zaèetnici
možemo reæi ni da, ni ne! A niti to mogu
ovakova partnerstva i savezništva - nego
europski èinovnici.
duhovnog zajedništva. Netko bi možda
Imala je, istina, u prošlome stoljeæu od
još rekao: EU je Cosa nostra velikih i bo-
„ujedinjenja“ i „osloboðenja“ do osamos-
gatih imperijalnih sila, varijantna supsti-
taljenja tek civilizacijski prekid, ali huma-
tucija neokolonijalnih aspiracija nad ma-
nistièki, kulturološki i slobodarski – zap-
lima, kao nad egzotiènim garnirungom,
ravo nikad. Povijesna svijest o našoj pri-
kao nad proširenim tržištem i izvorom so-
padnosti u narodnom pamæenju i u rodo-
fisticirane eksploatacije. Nad onim mali-
ljubnim i slobodarskim težnjama osvi-
ma koji su ostali siromašni (bolje reæi,
ještenih graðana nadživjela je mraènu eru
materijalno prikaæeni), jer nisu s velikom
balkanskoga i boljševièkog civilizacij-
civiliziranom Europom dijelili kolonijal-
skog pada i moralne degradacije. Da nije
no carstvo crnog kontinenta i dalekih
tako, ne bi se Hrvatska osipala po emigra-
mora, nego samo kulturne i poneke civili-
cijama, ne bi bila kundaèena, ne bi stenja-
zacijske tekovine, ali uz krvni danak.
la po kazamatima, ne bi joj se kosti mljele
Pravo na prezir ne mogu nam oteti (S. Novak)
 Aktualno

povuklo za sobom, recimo svijeta“ prijete nam izolacijom, da, da!)...

tako, politièki naivne, mnoge pa se danas skeptièni graðanin može samo
nesamostalne državne voðe, prividno i formalno, nakon pristupnog
nesposobne a pritisnute ugovora, referendumski, simbolièno, de-
kompleksom straha od moæi i monstrativno distancirati, otkloniti i us-
odgovornosti, pa su zajedno i kratiti svoj nevrijedni potpis suglasnosti, i
jednodušno, u apsurdnom i preostaje mu samo da prihvati problema-
bizarnom, nikad još viðenom tiènu sudbinu svoje zemlje kao usud, i da
konsenzusu, dodvoravajuæi svoje namnožene voðe, sad jedne, sad
se novim gospodarima, odlu- druge, obeæaroše, legitimirane troslovnim
èili založiti krv tisuæa brani- stranaèkim skraæenicama, ili zakrinkane
telja, tisuægodišnje muèeniš- izvanstranaèkim sindikalistièkim funkci-
tvo i svenarodne snove o ob- jama, obdaruje i dalje novim mandatima,
novi vlastite države – za pa i cirkusantskim doživotnim carskim
svoje karijeristièke europske apanažama – kao što je èinio i dosad.
sinekure, dopuštajuæi usput Takav politièki fatalizam usadila nam je
svojim ciniènim dreserima ta ista suvremena Europa i prateæa svjet-
višegodišnje ponižavanje ci- ska plutokracija, ako ne još i ranije, onda
jelog ispaæenog naroda, su- sigurno zloèinaèkim jarmom ratnoga em-
rovo gaženje njegove samos- barga, izjednaèavanjem krivnje, do danas
vijesti i dostojanstva, a nam- šikaniranjem naših osloboditelja i pomi-
jerno ignorirajuæi èinjenicu lovanjima naših krvnika. Nakon svega i
da u tom podijeljenom naro- unatoè spoznajama, preostat æe nam i opet
du za njihove sluganske i samo duhovne i materijalne reliquiae reli-
egoistièke planove kon- quiarum, kompromitacija našeg povi-
senzusa ipak nema ni prib- jesnog europejstva, i kad-tad neizbježno i
Napadaj na Novaka u "Jutarnjem listu" ližno koliko meðu njima sa- beznadno – zakašnjelo kajanje.
Pa sada, eto, svezivanje naroda u mima.
Go vore ležerno i nonšalantno kako æe *
zvjezdano kolo, što su veæ na svoj naèin
pod drugim simbolima još nedavno poku- Hrvatska, „razumije se“, ustupiti (izgubi- (Tekst je objavljen i u Hrvatskom
šavali postiæi silom oružja neuravno- ti) dio suvereniteta, kao da se radi o vreæi listu i u Hrvatskom slovu, op.- ur.)
teženi politièki hazarderi u napoleonskim, brašna koja kao ušur, kao desetina, pri-
hitlerovskim, staljinskim odorama, sada, pada mlinaru, kao da je to neki njihov
privremeno, èini se, uspijeva civilnome višak, a ne izdaja, i kao da nije za svaki SPOMENIK OD
Molohu novèarstva silom ucjena. Pa nas taj dio proliveno na hektolitre krvi. U HRVATSKIH RIJEÈI
tješe, da æe naši delegati u Bruxellesu, ra- tom historijski ponavljanom i fatalno
zumije se, kao od šale mijenjati sve od- zaboravljanom „srljanju u maglu“ za- Generalu Anti Gotovini
luke europskoga parlamenta nepovoljne jedništva, toliko im se žurilo, da nisu
po hrvatski suverenitet jednostavno ve- kroz dvadeset godina, poslije pobjede
tom, uz smiješak isprike. A èujemo i da nad tuðinskim presizanjem, stigli za- Još odavno ljudi od mramora, zlata
Hrvatska ne èini ništa radi EU, nego radi koraèiti preko praga male vojarne na Spomenike dižu do neba visoke,
sebe. To je postala veæ stajaæa parola. Pa Svetoj Geri, ni stupiti nogom na du- A ja za svog brata-uznika-Hrvata
ako mora likvidirati svoju najveæu izvoz- navski pješèani otoèiæ i na druge krpice Nižem samo rane. Rane preduboke.
nu granu i najugledniji brodograditeljski izgrickane zemlje, koje smo takoðer Neka èovjek gradi, neka vjeènost žudi,
proizvod u svijetu, ako ogranièava svoj ri- ponovno otkupljivali krvlju. A kamoli
Nek’ zemaljskim blagom pohlepu si lijeèi!
bolov, svoje vinograde, svoje maslinike, da bi opasali mare nostrum, što smo ga
poljoprivredu, stoèarstvo...ako otuðuje stoljeæima branili i saèuvali. A ja Tebi, brate, naoèigled ljudi,
svoja bogatstva... ako ne pripaja svoje Ovaj spomen dižem - od hrvatskih rijeèi.
Kako li je krenulo i kako li su us-
more... ma da, da – to sve èini, nego što, mjerili svoja nastojanja, zanemarivši Rijeè hrvatska da je tek ljubav što boli,
radi sebe i vlastita interesa, dakako! sve drugo, danas je ta Unija postala Melem rani biva, snagu diva daje
Kao i uvijek dosad, nekoliko preambi- fetiš, i, nažalost, sudbinska neminov- I mijenama svima prkosi, odoli.
cioznih kvaziinternacionalista, svjetskih nost, jer... šengenske granice... jer ok- Ni mramor, ni zlato, ni svog svijeta blaga
bratimljenika, profesionalnih detuðmani- ruženje... jer crkveni vrh... jer ciljani Za Hrvata nisu radost niti sreæa,
zatora, željnih dezintegriranja ove nepo- milodari u eurima... jer Raèanov Josi- Kao rijeè hrvatska, sveta mu i draga.
željne države, a zapravo zahuktanih aspi- poviæ... jer prodaja radne snage.... jer
ranata na obilate konobarske napojnice u tuða uèilišta (koja odnaroðuju)... a iz- Malkica DUGEÈ
Bruxellesu, stvaralo je sustavno klimu i nad svega izolacija! (iz „slobodnog

br. 239, veljaèa 2012. 5


Proleteri svih zemalja ujedinite se! Po-
vijesni zov rodonaèelnika „sretnije bu-
duænosti“, Marxa, Engelsa i Lenjina,
radnici u Hrvatskoj danas – poslušaše. I
seljaci takoðer. Doduše, zbog iznimno
jake zime glasovi su im ovih dana malo
utihnuli. Tu sumornu sliku proletera s
transparentima na kojima piše „Gladni
smo!“, teško je gledati. Ako postoji utjeha
za takvo stanje, može ga se naæi jedino u
sferi politike i medija gdje ankete pršte o
rastu popularnosti Zokija Milanoviæa i
njegove vlade.
Nisu, doduše, Milanoviæ i njegova
vlada iskljuèivo krivi niti zaslužni za
uliènu i cestovnu proletersko-seljaè-
ku revoluciju. Jedino je teško shvati-
ti logiku prosvjeda i istodobnu popu-
larnost vlade, poglavito u kontekstu
kampanje po kojoj gospodarski opo-
ravak i boljitak poèinju odmah s us-
tolièenjem vlasti. Objavljeni i nazna-
èeni potezi nove vlade sadržajno se
mogu interpretirati Titovom meto-
dom „stezanja kajiša“ u svrhu na-
vodne bolje buduænosti. Možda su
ipak prijetnje radikalnim rezovima
bolji politièki instrument od onoga
kojima se služila prethodna vlada,
koja je svim moguæim i nemoguæim
asocijacijama, društvenim skupina-
ma i poduzeæima davala šakom i ka-
pom kako bi kupila socijalni mir i za-
dobila naklonost.
Milanoviæevi „udaraèi“ udaraju na
prvu „narod u èelo“ kako bi kasnije
eventualnim popuštanjem zadobili
njegove simpatije i naklonost. Pro-
leteri i seljaci pabirèe zasad, doduše,
stare dugove, ali je pitanje što nosi sutraš-
nji dan. Depresivni proraèun ne pobuðuje
osobitu nadu i u tom smislu teško æe biti
naæi odstupnicu okrivljavanjem stare
vlasti.
Ovoj zimi odnosno niskim temperatura-
ma vlada može zahvaliti za kratkotrajni
mir. Èim popusti zima, realna je pretpos-
tavka da æe TV dnevnike puniti pros-
vjednici. Naime, nadu naroda iskazanu na
izborima zamjenjuje strah, pa i panika.
Seljaci i prije izglasavanja proraèuna is-
kazuju svoje razoèaranje Kukuriku koali-
cijom. Ministra poljoprivrede doživljava-
6 br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
POÈELO JE…
Piše:
Josip Ljubomir BRDAR
ju kao nekog koji je „pao s Marsa“, jer o
resoru koji vodi pojma nema. Doduše,
teško je u ovoj vladi pronaæi bilo koga
oko koga postoji konsenzus da je „mar-
ka“. Radimir Èaèiæ slovio je kao gospo-
darska uzdanica par excellence. No veæ
na startu postao je zbog svoje bahatosti,
sebiènosti i bezobrazluka kamen spoti-
canja u vladi. Sluèajem Ferenèak kao i
Ministar financija Slavko Liniæ
instaliranjem svojih ljudi na kapitalne
gospodarske pozicije, Èaèiæ je porušio
dugogodišnju tezu ljevice da je HDZ ko-
rupcionaška stranka koja je svoju kadrov-
sku politiku provodila po tzv. „rodijaè-
kom modelu“ i slijepoj poslušnosti.
Kako sada nazvati ovaj Èaèiæev model?
Kako javnost uvjeriti u koherentnost
ove vlade kad taj isti Èaèiæ svojoj kolegici
ministrici preko stola poruèuje „da ne
umara svoju glavicu ekonomskim pitanji-
ma. Ima tko æe misliti o tome.“ Ta „poru-
ka“ ministrici upuæuje na nešto mnogo
ozbiljnije od puke replike. Osim toga, no-
va vlast se nije iskazala èak ni u osnovnoj
zadaæi da premijer i ministri iskazuju jav-
nosti istovjetne zakljuèke.
Ako bi se davala nekakva ocjena ovoj
vladi, moglo bi se zakljuèiti da je to vlada
bez programa, bez ideje, vlada koja „tra-
ži“, a ne vlada koja „daje“. Pod pojmom
„daje“ mislim na nuðenje optimizma na-
rodu kroz razvoj gospodarstva. Narodu
treba ponuditi rad i prosperitet kroz rad, a
ne gospodarsku depresiju kroz rezove, ot-
puštanje radnika, poveæane poreze itd.
Slavko Liniæ je komunistièki ekonomist,
a ne moderni ekonomski strateg i fi-
nancijaš. Njegovi dometi su u proda-
ji, a ne u pribavi nacionalnih dobara.
Zato zbog njega i „visi“ sudbina na-
cionalnih perjanica HPB-a i Croatia
osiguranja.
Kao isturene figure ove vlade,
osim Z. Milanoviæa, vrijedno je još
spomenuti i Èaèiæa i Grèiæa. Ostale
za onim ovalnim stolom možemo
slobodno interpretirati kao voštane
figure. Niti štete, niti pomažu. Od-
nosno - štete društvu toliko kolike su
im plaæe. Ne znam je li nezgodno
pripomenuti Liniæu moguæi pri-
jedlog da državni proraèun „pro-
vuèe“ npr. kroz HPB. Je li to moguæe
ukoliko Hrvatska nije kolonija i bi li
u tom sluèaju bila potrebna prodaja
te banke?
Politièki program ove vlade je u
korelaciji s gospodarskim. Teško je
predviðati. No, prvi potezi upuæuju
na zakljuèak da je prioritet uèvrstiti
regionalne veze. U tom smislu valja
spomenuti uz ostalo Josipoviæevu
„Jahorinu“ i Pusiækin „Beograd“. Minis-
trièin obol je molba Srbiji da odustane od
tužbe protiv Hrvatske, pa æe to isto uèiniti
i Hrvatska. Taj projekt vanjske politike
hrvatske vlade „smirio“ bi tenzije, a
Hrvatska bi se u tom smislu oslobodila
tereta krivnje zbog bombardiranja Beog-
rada, Niša, Paraæina itd. od strane Hrvat-
skog ratnog zrakoplovstva 90-ih godina.
Diplomatske uèinke Ive Josipoviæa i
Vesne Pusiæ teško je kvantificirati, jer ra-
zini „dobrosusjedskih“ odnosa znaèajno
doprinose srpske patriotske snage zvane
Grobari, Delije i još kojekakve druge,

koje srpsko-hrvatske odnose „ureðuju“
molotovljevim koktelima, sjekirama,
kamenjem, betonskim blokovima itd.
Dakle, tim „modernim“ instrumentima u
krvi Hrvata kuju novo „bratstvo i jedin-
stvo“. Te snage su znaèajan zalog buduæih
odnosa. Oni su fizièki izraz duhovne, in-
telektualne i politièke elite Srbije koja
kroz usta predsjednika Tadiæa svojata
isusovca Ruðera Boškoviæa. I ne samo
njega.
Ove navedene „sitnice“ u odnosima
dviju susjednih država nisu osobito bitne
hrvatskom politièkom vrhu. Ni to, ni du-
navske ade, niti ratna odšteta. Ništa im
nije važno osim meðusobnog odustajanja
od tužbi. Toliko o suradnji u „regionu“,
ako ne želim ponavljati veæ reèeno o
auto-cesti kroz BiH, politièkom oèiju-
kanju s tzv. Rebublikom Srpskom itd.
Na unutarnjem planu vidljiv je pokušaj
pacificiranja najbrojnije društvene sku-
pine – umirovljenika. Teško je prosjeè-
nom umirovljeniku dokuèiti što mu to
„kuha“ vlada npr. poveæanjem poreznog
PETROVI VJETROVI
Bila je to sedamdeset i druga.
Mi pioniri, sve drug uz druga!
Priredba školska u èast Prvog maja,
recital traje, nema mu kraja!
Velike rime o legendi, mitu,
o NOB-u i drugu Titu.
Na bini parola svih proletera,
u publici hrpa funkcionera:
jebemti, kakva atmosfera!
Drugarica Zebiæ znak nam je dala
da krene Internacionala.
Odjednom se prolomi nezgodan zvuk,
a u dvorani nastane muk:
to Petar pustio je vjetar!
Zvali u školu mamu i tatu,
držali slovo o prošlom ratu.
Došao lièno i drug sekretar:
zar Titov pionir da pusti vjetar?
I to u takvom sveèanom èasu?
To duboko vrijeða radnièku klasu!
Pozvali tajnu državnu službu
da otkrije teroristièku družbu!
A Petar? Tek djeèak siromašan i plah.
Tri su dana doma jeli grah,
pa mu je bilo malo zlo,
pa mu je samo malo pobjeglo!
br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
cenzusa. Uglavnom su to mizerne relacije
od 15 – 30 kuna u plusu ili minusu. Ako su
umirovljenici nešto dobili, jedini „dobi-
tak“ je zbrinjavanje lidera umirovljenika
Silvana Hrelje na državnim jaslama.
Ukidanje takozvanih povlaštenih mirovi-
na nije ništa drugo nego socrealistièka
prevara, tj. nekakvo licemjerno „izjedna-
èavanje“. U praktiènom smislu ta buduæa
redukcija povlaštenih mirovina ne æe zna-
èiti ništa. Ako je vlast pucala na simboli-
ku, onda su trebali pod hitno najuriti Sti-
pu Mesiæa iz vile u Grškoviæevoj ulici.
Ne iz razloga proraèunske uštede koliko
iz apsurdna postojanja takve „institucije“
koju zdrava pamet ne može objasniti.
Možda i može, ali jedino logikom parti-
zanštine koja još uvijek intenzivno živi u
sferi politike i medije.
Da je partizanština i sve ono što spada u
to žilava, dokaz je prijedlog da se ukinu tri
državna praznika. Da bi se ukinuli prazni-
ci Tijelova i Dana državnosti predloženo
je „žrtvovanje“ i Dana antifašistièke
borbe. To je lukavo smišljeno, jer ako se
Bila je to osamdeset i druga,
Niš, JNA i drug uz druga!
Bratstvo-jedinstvo u istoj èeti,
Petokraka zvijezda simbol nam sveti!
Ma, još se ježim kad se sjetim!
''Hej, Slaveni'', zastava vijori,
a Petar se opet s probavom bori.
U stavu ''mirno'', nitko da mrdne,
a Petar opet, da prostite, prdne!
E, ljudi moji, frke grdne!
Prijavio Janez ''hrvaškeg hudièa''!
I onda opet poèinje prièa
o bratstvu-jedinstvu što ima ''vrednost'',
držao govor drug za bezbednost,
o Petrovom djedu, koji se krio,
u prošlom ratu domobran bio!
Jer dobro sve znaju i prate oni:
on pripada, kažu, ''petoj koloni''!
A Petar? Deèko ni izdajnik, ni hulja.
Samo se prejeo, bre, vojnièkog pasulja,
pa mu je bilo malo zlo,
pa mu je samo malo pobjeglo!
ukine onaj 22. lipnja, preostaje proslava u
Srbu 27. srpnja, kojoj voli nazoèiti držav-
ni vrh na èelu s predsjednikom Josipo-
viæem. Tijelovo i Dan državnosti nemaju
supstituciju.
Prilog aktualnoj partizanštini jest i
TV-serijal na koji nisam bio pripravan.
Naime, dolazeæi jedne veèeri doma iz gra-
da, vidim na ekranu neke ostarjele ljude
koji sa zanosom govore o drugu Titu. Pi-
tam ukuæane što je to, a slijedi odgovor:
„Al-kaida“. Stvarno, onovremenska ko-
munistièka Al-kaida u interpretaciji ne-
kakvih metuzalema. I opet sukob sa zdra-
vom pameti. Kome to poèetkom 2012. go-
dine treba? Ne bih želio da me se krivo
shvati. Povijest ne smijemo brisati. No,
takav serijal koji nam nudi hrvatska
televizija trebao bi se emitirati u nekom
drugom ciklusu, npr. pod radnim naslo-
vom „Najveæi zloèinci 20. stoljeæa“. A
buduæi da na HTV-u nije tako, nameæe se
pitanje: koliko serijal „Tito“ korespondira
s aktualnom hrvatskom politikom? Jako
puno, rekao bih.•
Bila je to dvije tisuæe druga.
Sve sama gospoda, ni traga od druga!
Za LIJEPU NAŠU mnogi su pali,
sad se vrte u grobu, ej kad bi znali
kako su neki poslije krali!
Sreo sam Peru potpuno sijedog,
pogleda prazna i lica blijedog.
Sjeti se èesto Bljeska, Oluje,
kad popije koju, državu psuje.
Jebi ga, stari, šta je - tu je!
Dali mu otkaz u poduzeæu,
sad radi na crno i kopa po smeæu.
Za život sve manje on ima volje,
sumnja da ikad bit æe mu bolje.
Sve oko njega jad je i tuga.
Utjeha njemu samo je cuga.
Suze mu krenu ko kapi kiše
za ženu i sina i ne zna više.
I Petar živi uz malu plaæu, bijednu,
uz grah u puèkoj, tri dana u tjednu.
U životu mu nije baš sve jasno,
pa mahne rukom i pusti vjetar glasno.
Mladen MEDAK GAGA
7

PISMA IZ ISTRE
O ponosu i grèken
sindromu
Slušan ja na radiju da su niki struènjaki
u Ameriki rekli da presuda Gotovini i
Markaèu dovodi u pitanje, izmeðu osta-
lega, i legitimno pravo svake zemlje da
se brani. Ma naravno da je tako! Samo je
žalosno èa to mi sami nismo u stanju
reæi. U silnen strahu da se ne zamirimo
hašken sudu! Rekli su niki drugi struè-
njaki da nijenu zemlju koja je došla u
EU, nisu ni približno toliko zaje..vali i
ucjenjivali kako Hrvacku. A naša Jad-
ranka ni da pisne o ten! Nego se je, do
suza tronuta, zahvaljivala tim gnjusima
iz EU za sve èa su s nami potpisali u ten
pristupnen ugovoru. I Josipoviæ š njon!
Ma sram vas more biti!
I sada i oporba i vlast u isti rog trube
istu štupidecu: "Hrvacka more biti po-
nosna na sve èa je do sad uèinila na putu
za EU". Uostalen niš èudnega. Bili su
ponosni i kad su nas u NATO-pakt pri-
mili zajedno z ... Albanijon!
Ponos je zapravo relativna stvar. Ter su
i pederi i lezbijke koji su paradirali po
Zagrebu i Splitu za sebe rekli da su ... "pa-
rada ponosa"! Pa i uni koji dobije ... po
nosu, more reæi da je ponosan!
A znate koliko ta naša vlast more biti
ponosna? Isto unoliko, koliko i ženska
koja se svin silami i sredstvima trudila do-
biti zaposlenje. Pak su je izjahali svi ud
direktora do portira! I sad bi ta naša viso-
ko-obrazovana ženska tribala biti ponos-
na èa je nakon svega dobila mis-
to...spremaèice! Ma dajte, vas molin! In-
šoma, ta naša vlast, koja god bila, izgleda
da ne zna reæi: "Ne!" A i vlast i ženska
koje to ne znaju... zaslužuju isto ime! Ne
reèe se za niš da je politika ... kurva!
A èa ja znan, forši ne triba biti preveè
kritièan prema unima koji su nekritièni
prema EU. Forši ta naša država ima i svoj
plan! Pa da! Dojdeš lipo u EU, pak se za-
duživaš priko svake mire. I onda lipo toj
Europi reèeš: "Skužajte, ma mi više ne
moremo svoje dugove platiti!" I èa æe on-
8 br. 239, veljaèa 2012.
Dopisnica
da biti? Niš novega! Grèki model! Æe nan
lipo..."oprostiti duge naše, kako èa hi op-
raštaju dužnicima svojin...kruh naš svag-
danji æe nan i dalje davati...Amen!"
E, pa...malo morgen! Hrvacka je Hrvac-
ka, a Grèka Grèka. Zajednièki su njin sa-
Iznova dolaze utvare....
mo Mediteran i...dugovi! I unda na kraju!
Požurimo u tu EU ... dokle se još ni raspa-
la!!!
Nutra – van…
nutra – van…
Znate kad je uno Regica poduèavala
Dudeka kako se delaju une stvari. Pak
uvako, pak unako ... (da ne ulazin baš u
detalje), da bi njoj Dudek na kraju reka: -
„E, Regica, Regica, ti ni sama ne znaš kaj
hoæeš!“
E, takovi smo i mi Hrvati, isti kako
Regica! Vero smo, van ja reèen!
Pogledajte si samo našu povijest u zad-
njih sto lit. Smo bili u Austro-Ugarskoj.
Pak smo zašli van iz nje kad je rat zgubila.
I smo jako brzo pošli jopet nutra u drugu
zajednicu, staru Jugoslaviju. Pak kad je
ona zgubila rat, jopet van. I nakratko smo
imali svoju NDH. Kad je ona zgubila rat,
jopet nutra, u drugu Jugoslaviju. Smo iz
nje pošli van, pak je i ona propala. I smo
jopet dobili svoju državu. A kako nan
vrag ne da mira (kako ni nestašnoj Regi-
ci), sad bimo jopet nutra. U niku novu
državu kojoj tepaju da je unija. Je, vraga!
Država je to, država, van ja reèen! Èa nisu
još stari Rimljani bili rekli da carstvo car-
stvu ne propišiva zakone. A èa ni ta EU
Hrvackoj propisala i propise i zakone!
Zapravo, su nan nametnuli svoje! A koji
su teški tako...jeno 7 kili!
I tako mi to s tin državami, nut-
ra-van...nutra-van...!
Svaka nova država nas je uvjeravala da
una prethodna ni valjala. A zagovornici
novih buduæih državah su nas uvjeravali
da æe nan sutra biti bolje. I? Kemu sad vi-
rovati? Voèito je da uvin našin politikanti-
ma ni uva naša samostalna Hrvacka ne
valja. E, pa naravno! Sad kad je postala
prazna vriæa, uglodana kost, ustrižena
ovca, naravno da njin više ne valja!
Ako ste optimisti i euroskeptici kako ja,
glave gori! Još ni sve propalo! Jer svaka
nova država u koju su došli Hrvati je na
kraju...propala! Kad smo mi Hrvati...
je...ovaj...nestašni kako Regica; èa se tu
more! Pak æe nan usud biti nutra-van, nut-
ra-van, na vike vikova! Amen! Proroèan-
stvo? A, ma! Æemo viditi!
Vaš
Blaž PILJUH
 Aktualno

PREDSJEDNIK MUNGOS
Što maèka koti, miše lovi. Ta se prastara raka i jama bezdanki napunjeno tim zmi- onda simbolièki batinao studente na zag-
puèka mudrost pokazuje na svakom kora- jama, kao struènjak za kazneno postupov- rebaèkom trgu zabranjena imena, i u tam-
ku, pa tako i – na Pantovèaku. Uzalud se no pravo znade i kako su im poštivana nicama razasutima diljem zemlje.
predsjednik-pravednik upinje ostaviti do- prava dok ih je na zadnje putovanje slao Sve to predsjednik znade, ali unatoè tome
jam da se može izdiæi iznad prizemnih, oèev ratni drug Sima Dubajiæ, a znade i – pravednièki šuti. A Hrvati i opet imaju
ðilkoških doskoèica svoga predšasnika, to kako je otac prisezao drugu Staljinu i predsjednika kakvog su zaslužili. (V.K.)•
predsjednika-graðanina. Kao što snahi-
guji u znamenitoj prièi Ivane Brliæ-Ma-
žuraniæ zapaluca jezik èim ugleda ptiæe,
tako je i Ivu Josipoviæa lako namamiti na
izraze mržnje i nesnošljivosti. Samo neka
mu se ukaže prikladna šuma Striborova:
kulisa i ambijent pred kojim æe dati oduš-
ka svomu nikad zatomljenu revolucionar-
nom boljševièkom zanosu.
Tako se zbilo i prigodom nedavnoga Jo-
sipoviæeva posjeta Izraelu. Nije predsjed-
nik mogao odoljeti a da se ne pohvali tro-
rogom kapom-partizankom koju mu je
nosio otac, i da – krvožedno poput mun-
gosa – podsjeti kako se ustaška zmija pri-
tajila, ali joj glava nije sasvim satrvena.
Znade predsjednik i bez savjetnika poput
Dejana Joviæa i Aleksandra Rank..., par-
don, Perkoviæa, koliko je tenkovskih ja-

JEDNA SLIKA KAO TISUÆU RIJEÈI

Iz dana tzv. osloboðenja Splita u rujnu 1943.

br. 239, veljaèa 2012. 9


VISOKO NJEMAÈKO DRŽAVNO
ODLIÈJE ZA UBOJICE
Pod naslovom „Visoko njemaèko dr-
žavno odlièje za ubojice“, ugledni nje-
maèki tjednik Focus - koji u Münchenu
Focus: plodovi suradnje njemaèkih
socijaldemokrata s jugoslavenskim tiraninom skih socijalista i liberala prema Titu i
izlazi u višemilijunskoj nakladi, a smatra
se bliskim kršæanskim demokratima - ob-
javio je u svom broju od 16. si-
jeènja ove godine opširni èla-
nak novinara Josefa Hu-
felschultea o zahtjevu obitelji,
èiji su èlanovi u Njemaèkoj
ubile jugoslavenske i rumunj-
ske tajne službe, da se naredbo-
davcima, diktatorima Titu i
Ceaucescuu, oduzme visoko
njemaèko odlièje (Veliki nje-
maèki križ za zasluge) koje je
prvi dobio 1974., a drugi 1971.
godine. Uz èlanak je objavljen i
razgovor s Hertom Müller
(1953.) Njemicom iz Rumunj-
ske, koja podupire zahtjev obi-
telji žrtava. Herta Müller je do-
bitnica Nobelove nagrade za
književnost za 2009. godinu.
Autorica je vjerojatno najljep-
ših stranica o stradanju ljudi u
komunizmu. Roman Ljuljaèka
daha, koji govori o odvoðenju
Podunavskih Nijemaca iz Ru-
10
Aktualno
munjske u sibirske logore, krajnje je po-
etièan i krajnje strašan. Èitatelju oduzima
dah, u literarnom i u ljudskom smislu.
Hufelschulte piše da je zahtjev prva
pokrenula Ljubica Milièeviæ, supruga
Nikole Milièeviæa, koga su jugosla-
venski agenti sa šest hitaca ubili u si-
jeènju 1980. na parkiralištu u Ostend-
strasse u Frankfurtu. Zahtjevu se u
meðuvremenu prikljuèila i Gizela Ðu-
rekoviæ, supruga ubijenoga Stjepana
Ðurekoviæa. Osim književnice Müller
poduprla ga je i berlinska Unija žrtava
komunizma. Ljubicu Milièeviæ, koja
je nakon ubojstva supruga ostala sama
s petero djece koja je sada prate u
pravnoj bitci, zastupaju odvjetnici Da-
vor i Zlatko Prtenjaèa iz Reutlin-
gena. U prvome pravnom koraku od-
vjetnici su se obratili Njemaèkom
predsjednièkom uredu, nadležnom za
odlikovanja.
Èlanak naglašava èudnu ljubav bon-
Ceaucescuu, osobito tijekom vlada-
vine kancelara Helmuta Schmidta,
sedamdesetih godina. Svima je bilo poz-
Odlièja ubojicama
br. 239, veljaèa 2012.
nato da su diktatori naredbodavci politiè-
kih ubojstava disidenata na tlu Njemaèke,
no to oèito nikome nije smetalo. Njemaè-
ka policija i tajne službi su imale zadatak
držati oèi zatvorenima.
Hufelschulte opisuje okolnosti ubojstva
Nikole Milièeviæa, koje je uslijedilo na-
kon što je 1978. njemaèki ministar Wer-
ner Maihofer (FDP) odbio Milièeviæevo
izruèenje u zamjenu za teroriste Frakcije
Crvene armije (Rote-Armee-Fraktion)
koji su se našli u Jugoslaviji, a što je Ju-
goslavija tada tražila. Opisuje i ubojstvo
Stjepana Ðurekoviæa te èinjenicu da Hr-
vatska danas odbija izruèenje tadašnjeg
organizatora, za kojim postoji tjeralica.
Govori i o drugim ubojstvima organizira-
nima sa strane jugoslavenskih tajnih
službi, osobito o ubojstvu skupine Alba-
naca u Untergruppenbachu 1982. – Jusu-
fa Gervalle, Bardosha Gervalle i Zeke
Kadrija - za koje bavarsko Ministarstvo
unutarnjih poslova upravo obnavlja istra-
gu. Takoðer i o ubojstvima rumunjskog
Securitatea koji je u Njemaèkoj ostavio
krvavi trag, ubijajuæi noževima, paklenim
paketima i otrovima s polaganim djelo-
vanjem.
Visoko njemaèko državno odlièje pri-
milo je, uz Tita i Ceaucescua, još samo
èetrdesetak stranaca – meðu njima
kraljica Elizabeta II., Lech Walesa i
Vaclav Havel! Njemaèki predsjednik
Wulff u meðuvremenu je izjavio da su-
osjeæa sa žrtvama, no da smatra kako æe
posthumnom oduzimanju odlikovanja
na putu stajati pravne zapreke, buduæi da
Tito i Ceaucescu više nisu živi.
U prijevodu donosimo razgovor s nje-
maèkom nobelovkom.
Razgovor s Hertom Müller
DOÈEPAT ÆEMO SE MI TEBE,
MA GDJE BILA
Nobelovka Herta Müller podupire
zahtjeve da se visoko njemaèko odlièje
posthumno oduzme diktatorima Josipu
Brozu Titu i Nicolaeju Ceaucescuu.
- Gospoðo Müller, nekadašnja ru-
munjska tajna služba Securitate godi-
 Aktualno

nama Vas je uhodila. Što

Vi danas mislite o zahtjevu
obitelji žrtava da se dikta- MOTRIM SJAJ
torima Nicolaeju Ceau-
cescuu i Josipu Brozu Titu
ZVIJEZDA
posthumno oduzmu viso-
ka njemaèka odlièja budu- Starost je stanje
æi da su i jedan i drugi od- mirovanja,
govorni za ubojstva u
a ja kreæem.
Njemaèkoj?
Starost je crna marama,
Dobro razumijem obitelji
koje su izgubile supruga, a ja sreæem
oca ili sina. Izrièito podu- samo rumena lica.
pirem njihov zahtjev. Odu- Starost je tmica
zimanje odlièja bila bi važna bez mjeseèine,
ispravka te jasan znak za bu- a ja vidim
duæu praksu dodjele odlièja.
sjaj zvijezda
Ima još diktatora koji æe
posjeæivati Njemaèku. u Tvojim oèima
i neki strah
- Ruminjsku ste smjeli
napustiti 1987. Zašto ste i i srh
ovdje osjeæali da Vam pri- što struji
jeti opasnost od rumunj- zapešæem.
Rumunjsko-njemaèka nobelovka Herta Müller
ske tajne službe Securi- Poèetak i kraj
tate? na ušæu rijeke.
Znakovi su bili jasni. Primjerice, u lip- prevoditeljica u jednoj tvornici traktora.
Dah
nju 1989. obavijestio me Specijalni odjel Jenny je bila teško bolesna od raka. Ti-
jekom njenog boravka kod mene sluèajno i
berlinske policije da je uhiæen rumunjski
agent koji me pratio. Upozorili su me tom sam u njenoj putovnici uoèila putne vize prah
prilikom da su mu zadaæe ubojstva. U do- za nekoliko zemalja. Kada sam je pritisla i sunce koje nas
kumentima agenta Edmunda H. (ime poz- pitanjima, priznala je da je šalje tajna pali.
nato redakciji Focusa) Specijalna policija služba. Rekla mi je da sam na popisu za
je našla popis s imenima buduæih žrtava. odstrel. Zadaæa joj je bila da upozna moj
Višnja SEVER
Na popisu je bilo i moje ime. stan i naèin života.
- Što danas radi vjerojatni atentator - Jeste li Jenny izbacili?
Edmund H.?
- Tek kada sam u njenom kovèegu našla
Kako èujem, u Rumunjskoj ima tvorni-
i kljuè moga stana te telefon rumunjskog
cu. Gotovo sve osobe iz nekadašnje ru- SIROMAH GUTA
konzulata.
munjske tajne službe su danas na dobrim
položajima. Više od 40 posto ljudi iz - Kako ste živjeli s osjeæajem da Vas
SVOJ ZALOGAJ
Securitatea radi za Rumunjsku obav- žele ubiti?
ještajnu službu (SRI). Smatram skanda-
Prijetnju sam doživljavala ozbiljnom. U siromah guta svoj svakodnevni zalogaj
loznim da su sve dosadašnje demokratski
izabrane vlade sprjeèavale pristup doku- ušima su mi još bile rijeèi visokog oficira gleda u prazno
mentima o zloèinaèkim aktivnostima Se- Securitatea kada me je uzalud nagovarao
blijed
curitatea u inozemstvu. Svi dokumenti su da poènem raditi za njih.
promukao
nedostupni. - Što Vam je rekao?
izbrazdano lice
- Veæ 1988., godinu dana nakon do-
laska u Njemaèku, osjetili ste ruku Se- Na saslušanjima su mi èesto govorili: u mlada èovjeka
curitatea, koja se pružala sve do Za- postoje prometne nesreæe. A mogli bismo u pogledu glad
padnog Berlina. Što se dogodilo? te baciti i u vodu. A prije odlaska u Nje-
maèku: doèepat æemo se mi tebe, ma gdje
Traumatski dogaðaj. Posjetila me prija- bila. Bruno ZORIÆ
teljica Jenny. Poznavala sam je iz vreme-
na kad sam u Rumunjskoj radila kao (Prir. i prev. M. R.)

br. 239, veljaèa 2012. 11


SLIÈICE I ISKRE O JOSIPU BROZU TITU
Ovim se prilogom, na temelju svjedo-
èenja sudionika komunistièkoga tzv. Na-
rodnooslobodilaèkog rata te brojnih pub-
licistièkih priloga pokaže uloga i znaèenje
Josipa Broza Tita, kao nositelja i zapov-
jednika jednog lanca u ratu, a posebice u
poraæu od svibnja do lipnja 1945. u kojem
je izvršen pokolj jedne šestine cjelokup-
nog stanovništva Hrvatske.
Pristup
Josip Broz rodio se u Kumrovcu,
službeno: 25. svibnja 1892., od oca Hrva-
ta i majke Slovenke. O nadnevku roðenja
postoje nejasnoæe. Jedni smatraju da se
Josip Broz, prema krsnom listu, rodio 7.
svibnja iste godine. Ako je ovaj nadnevak
toèan, nije poznato kako je došlo i na koji
naèin do 25. svibnja. «Nejasnoæa postoji i
u pogledu identiteta same osobe. Antun
Vrdoljak, poznati filmski redatelj zaklju-
èuje da se doista radi o Josipu Brozu iz
Kumrovca, a ne o nekom strancu o èemu
postoji jedna èitava mitologija. (Stjepan
Šulek, «Tito-negativan fenomen stolje-
æa», Hrvatsko slovo, 10. srpnja 2009., str.
28.). Nejasnoæa postoji i o tome kako je
došlo do nadimka Tito. Prièa se da je Josip
Broz, kao generalni sekretar Komunis-
tièke partije Jugoslavije (KPJ) u jednoj
sjednici bliskih suradnika odreðivao za-
datke na naèin da nikoga nije prozvao po
imenu i prezimenu, veæ je upiruæi prstom
prema svakome govorio: Ti to, ti to.... Na-
kon toga su ga sudionici nazvali Tito. Ti-
jekom rata pjevale su se pjesme kao npr.
«Druže Tito mi ti se kunemo», «Ide Tito
preko Romanije, a drug Staljin preko
Germanije». Pjesnik Vladimir Nazor is-
pjevao je odu Titu, kao što je ranije is-
pjevao i Poglavniku Anti Paveliæu. Ti-
jekom poèetka rata u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj (NDH) nije se govorilo o pos-
tojanju Tita kao osobe, veæ da ta rijeè zna-
èi: Tajna internacionalna teroristièka or-
ganizacija. Vrlo brzo poèelo se govoriti o
Titu kao organizatoru borbe protiv NDH,
a za obnovu Jugoslavije.
Pero Simiæ, srpski novinar u knjizi Tito
fenomen stoljeæa: Mnogo se toga spekuli-
ralo o tome je li Josip Broz sudjelovao u
Španjolskome graðanskom ratu. Simiæ je
podatcima i svjedoèanstvima dokazao da
je Tito doista bio u Španjolskoj. To je pot-
vrdio i najbliži Titov suradnik Edvard
Kardelj još 1943. Tito je to uvijek nijeka-
12
Aktualno
Piše:
Slavko RADIÈEVIÆ
o. Meðutim, brojni ga njegovi suvremeni-
ci demantiraju.
Josip Broz Tito bio je uistinu povijesna
i kontroverzna osoba. On nije bio socija-
list, ni socijaldemokrat, a o njemu kao o
demokratu se ne može ni govoriti. Bio je
diktator koji je uzdigao kult svoje osobe
uz pomoæ komunista i komunistièkih anti-
fašista, pronalazeæi naèina da svoju dikta-
turu predstavi kao samoupravni socijali-
zam. Iskoristio je prednost u sukobu s In-
formbiroom, našao mjesto u svjetskim
zbivanjima i meðu nesvrstanima, stvara-
Jugoslavenski diktator okružen najvjernijim suradnicima
juæi lažne vrijednosti o proglašenju samo-
upravljanja.
Tito je u vrijeme svoje vladavine živio u
dobru i raskoši, imao je i raspolagao vila-
ma: vila Zagorje, Brdo kraj Kranja, u
Beogradu i druge, imao je osobni sanato-
rij u Igalu, rezidenciju na Brijunima, ras-
polagao jahtama i brodom Galeb, Plavim
vlakom. Imao je neogranièena financijska
sredstva te poseban, vrlo luksuzan i ras-
košan život. Komunisti i njihovi antifašis-
ti su to dobro znali, javno ga obožavali i
sami se ponašali slièno njemu, gdje je to
bilo moguæe. Njegova dugogodišnja vla-
davina treba biti predmet posebnog znan-
stvenog interdisciplinarnog razmatranja,
a veæ sada treba brisati njegovo ime u svi-
ma naseljima i gradovima. Tito je bio
uvjeren da samo KPJ odnosno SKJ pripa-
da pravo na upravljanje državom. Samo je
jednom, koliko se sjeæam, rekao da je
br. 239, veljaèa 2012.
Hrvat, a poslije toga se predstavljao da je
Jugoslaven i bio je jugoslavenski nacio-
nalist i unitarist. Kao politièar je, nema
dvojbe, stekao ugled meðu Saveznicima
nakon raskida sa Sovjetskim Savezom.
On je bio najbolji Staljinov uèenik, poz-
nat pod imenom Valter, koji je preuzeo
njegove metode tijekom rata i poraæa ka-
ko bi se održao na vlasti. Tito se znao dod-
voriti ne samo Staljinu, veæ i Churchillu.
Tito u Moskvi
Milovan Ðilas, uvaženi èlan KPJ rekao
je: «Josip Broz podržavao je Staljina i
Staljinovu monolitnu politiku mnogo
prije nego je stigao u Sovjetski Savez rane
1933. Štoviše on je prototip novog mono-
litnog duha u partiji. Staljin i staljinizam
sukladni su Titovom mentalitetu i njego-
vom ideološkom razvoju“. Silvio Elletz u
knjizi Titove tajanstvene godine u Moskvi
piše: «Josip Broz Tito bio je jedan od
èelnika komunistièkih partija Europe, ko-
jega na položaj generalnog sekretara CK
KPJ nije postavila komunistièka organi-
zacija Kominterna, nego tajna policija i
osobno sovjetski komunistièki diktator
Josip Staljin za kojega je poèeo raditi
1934. Tito je u Komunistièkoj internacio-
nali dobio konspirativno ime Valter. Josip
Broz imao je i druge pseudonime: P. F.,
Josif, J. Broz, Gregorijeviæ, Rudi, Pepo i
dr. Valter je od drugova u Moskvi tajio taj-
ni identitet. Broz je za vrijeme boravka u
Sovjetskom Savezu napisao za NKVD
karakteristike za sve vodeæe jugoslaven-
ske komuniste koji su ga podupirali i po-
magali da napreduje u komunistièkoj hi-
jerarhiji u Moskvi. U tim zloèinima Valter

je nadmašio Staljina. I on je, poput Stalji-
na, vjerovao da su zloèini od povijesnog
zadatka komunista.»
U Staljinovim èistkama od 1936. do
1939. život je izgubilo nekoliko milijuna
ljudi, a meðu njima je ubijeno oko osam
stotina jugoslavenskih komunista koji su
kao izbjeglice živjeli u toj državi. Meðu
njima bilo je i nekoliko komunista hrvat-
skog podrijetla, kao što su npr. Ðuka Cvi-
jiæ, Stjepan Cvijiæ, navodno i Josip Èi-
žinski poznat pod pseudonimom Milan
Gorkiæ. Tito ni do kraja svoga života ni-
jednog od njih nije rehabilitirao. Titu je
priznat radni staž proveden u Kumrovcu
do 1943., provedeno vrijeme naukovanja,
služenje vojnog roka u austrougarskoj
vojsci, sudjelovanje u austrougarskoj
kaznenoj ekspediciji protiv Srbije, rato-
vanje protiv Rusije, rusko ratno zarob-
ljeništvo, 5,5 godina robije u Lepoglavi te
rad u Kominterni. Priznat mu je ukupni
staž od 36 godina, 5 mjeseci i 13 dana.
Radni staž priznao mu je Jugoslavenski
mirovni fond u Beogradu ožujka 1945. ta-
ko da je uoèi stupanja na vlast imao veæ
godine za mirovinu.
Titova vladavina
Jože Pirjavec u knjizi Tito i drugovi na-
vodi: «Kad je 1937. Tito došao na èelo
Partije, uklonio je staru nomenklaturu i na
njezino mjesto doveo mlade ljude, 20 go-
dina mlaðe od sebe. U njima je Tito dobio
iznimno dobre suradnike, fanatike koji su
ga bili voljni slijediti i koji su u njemu
vidjeli voðu za kojim su bili spremni uæi u
vatru. Svi oni: Ðilas, Kardelj, Rankoviæ i
drugi bili su u zatvorima u vrijeme stare
Jugoslavije. Jedini èovjek iz stare garni-
ture koji je ostao s Titom bio je Andrija
Hebrang, a upravo se njega Tito najbrže
riješio. Hebrang nije u Titu vidio svoga
voðu, jer se smatrao ravnopravnim».
O Hebrangu se u Hrvatskoj obièno mis-
lilo kao o Titovoj žrtvi. Mislim
da je Hebrang zapravo bio Titov
rival i to na jednoj višoj razini.
Poslije 1945. Hebrang je sve
više postajao Staljinov èovjek.
Mislim da je Staljin želio Heb-
ranga za Titova nasljednika, tako
da se Tito Hebranga poèeo bojati
1946., a ne tek 1948. nakon što
je Hebrang otišao u Moskvu.
«Da je Hebrang došao na vlast,
imali bismo drukèiju Jugoslavi-
ju» (Denis Roman, snimio Da-
mir Škombrlj, Novi list, Pogled,
4.lipnja 2011., 12.-13.)
br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
Huda jama: jedna od trajnih spomenika Titove strahovlade
Tito je bio pohlepan za vlašæu. Za njega
je ideologija bila sredstvo za ostvarenje
vlasti, a vlast ostvarivanje osobnog nago-
na i zato je bio nemilosrdan u obrani vlas-
ti. (Vladimir Mrkoci, Hrvatsko slovo, 5.
lipnja 2009. str. 5.) Tito je bio utemeljitelj
komunistièkog pokreta u Jugoslaviji, sim-
bol zloglasnoga komunistièkog režima te
neosporni gospodar Jugoslavije. Bio je: l.
generalni sekretar CK KPJ od 1937., 2.
vrhovni komandant partizanskih odreda i
narodnooslodilaèke vojske te vrhovni za-
povjednik Jugoslavenske (narodne) ar-
mije, 3. doživotni predsjednik SFRJ, 4.
poèasni èlan JAZU od 1947., Slovenske i
Srpske akademije nauka i umetnosti od
1948., 5. poèasni doktor Rangoonskog
sveuèilišta.
Poslije Drugoga svjetskog rata imao je
kljuènu ulogu u slamanju svakog pokuša-
ja stvaranja hrvatske samostalnosti i od-
ržavanja SFRJ, što je i bio jedan od njego-
vih glavnih zadataka. Poznata je Titova
izjava: «Prije æe Sava poæi uzvodno,
negoli æe Hrvati imati svoju vojsku». Do-
Tito u poodmakloj dobi
godilo se da je Hrvatska organizirala svo-
ju vojsku i u Domovinskom ratu pobijedi-
la njegovu JNA.
Romansa Tita i Jovanke
Pirjevec u razgovoru navodi: «Tito nije
imao sreæe sa ženama. U Moskvi se oženi-
o sibirskom djevojèicom Pelagijom koja
mu je rodila sina koji je ubrzo predan u
djeèji dom i nestala. Govori se da je bila
uhiæena u jednoj Staljinovoj èistki i upu-
æena u Sibir, odakle se nije vratila u Mos-
kvu. Zatim je u Zagrebu s Hertom Haas,
jednom od njegovih žena, koja je po mom
sudu bila na njegovoj razini i koja mu je
pomagala. No, 1941. dok je ona oèekivala
njegova drugog sina, Tito ju je poèeo va-
rati s neuralgiènom i preplašenom Zden-
kom Paunoviæ (Davorjankom Paunoviæ
zv. Zdenka, op.) Ona je bila potpuno ne-
dorasla u ratnim danima. Umrla je 1946.
Nakon toga oženio se Jovankom Budi-
savljeviæ koja je bila njegova peta žena i
najlošiji izbor, koja mu je jednostavno
uništila život». (D. Roman, «Jovankina
neurotiènost uništila Josipa Broza,
NL, 4. lipnja 2011., str.12.-13 .)
Mrkoci («Zadnja bitka Josipa
Broza zvanog Tito», Hrvatsko slo-
vo, 15., 22., 29. svibnja 2009.)
piše: «Titovi najbliži suradnici ko-
ji su ga dobro poznavali smatrali
su svojom partijskom zadaæom,
druga Staroga seksualno 'obezbi-
jediti', a možda je to i sam želio. Na
preporuku lièkog Srbina, pukovni-
ka Ðoke Jovaniæa (prièa se da je
to bilo na preporuku Ivana Kraja-
èiæa Steve po zahtjevu Aleksandra
Rankoviæa) odabrana je Jovanka
Budisavljeviæ, lièka Srpkinja, se-
13

ljaèka djevojka koja je u partizanima zav-
ršila sanitetski teèaj i dotjerala do sanitet-
ske narednice, imala je fizièke sposobnos-
ti i partijski pedigre te bila dostojna odgo-
varajuæeg zadatka. Broz je bio zadovoljan
njezinim kvalitetama i narednica saniteta
ubrzo je postala tajnica predsjednika dr-
žave Josipa Broza Tita. U vrlo kratkom
vremenu od narednice saniteta postala je
majorica. Nakon pet godina romanse; Jo-
sip Broz odluèio je vezu uèiniti legalnom.
Godine 1951. u jednoj vili na Dunavu
pokraj Iloka, izvršena je službena regis-
tracija braka, mladoženja je za ženu uzeo
38 godina mlaðu djevojku. Registracija je
obavljena u tajnosti i bez javnosti, jedan
od kumova bio je Aleksandar Rankoviæ.
Usprkos razlike u godinama 60:22, ali i
hijerahije: maršal - narednica, postojala je
meðu njima jedna dublja unutarnja veza:
klasno podrijetlo. Da bi stekla manire i
ponašanje, koje zahtijeva status prve da-
me jedne komunistièke kraljevine, Jovan-
ka je poslana u inozemstvo. U jednoj am-
basadi uèila je manire diplomatskog bon-
tona. Tako je Jovanka uz teèaj saniteta,
svladala i kratki teèaj diplomatskog bon-
tona.»
Promjena statusa dovela je do promjene
njezina ponašanja i interesa. Dosada se
Jovanka bavila pitanjem dvora, nadzirala
pripremanje hrane i održavanje reda u
kuæi, a uputila se i u otpuštanje osoblja.
Sad se poèela baviti politikom, najprije
personalno-politièkim pitanjima, utjecala
na postavljanje politièkih funkcionara,
ambasadora, ministara, generala i u dru-
gim politièkim pitanjima, sudjeluje na
važnijim sastancima i utjeèe na donošenje
odluka, sjedi redovno s desne strane Tita.
Godine 1971. sudjelovala je u Karaðor-
ðevu u obraèunu s Hrvatskom. Broz je u
svemu podupire i hrabri, izjavljuje kako u
braènoj sobi raspravljaju o raznim politiè-
kim temama, samoupravljanju i nesvrsta-
nosti».
Sedamdestih godina Tito se poèinje ža-
liti drugovima na Jovankine postupke: da
ga ona maltretira i ne daje mu ništa za do-
ruèak, jer je ispraznila hladnjak. Prema
Titu ponaša se èesto nepodnošljivo. Zbog
svaðe on je znao napustiti kuæu i noæ pro-
vesti u pomoænoj kuæi cvjeæari, a jednom
su ga našli u pidžami na ulici na ploèniku
pred kuæom. Sukobi su postojali sve èešæi
i žešæi. Klimaks se odigrao 1973. u Igalu,
kad je Tito otišao na lijeèenje išijasa u
svoj osobni sanatorij, ali bez Jovanke.
Meðutim, brzo iza njega je stigla Jovanka
te je došlo do otvorenog sukoba i skanda-
14
Aktualno
Stane Dolenc i Tito u karakteristiènoj pozi
la. Pojavila se treæa osoba, mlada maserka
Darjana, koja je svakodnevno masirala
Tita. Tu se Josip Broz ponovno potužio
drugovima i oni su se prestrašili za njegov
život. Stane Dolanc i Petar Stamboliæ
odvode Jovanku prisilno u Beograd. Broz
je tražio od drugova pomoæ, jer da mu Jo-
vanka otežava lijeèenje i vršenje državnih
i politièkih poslova. Na traženje Tita os-
novana je lijeènièka komisija koja æe ispi-
tati Jovankino zdravstveno stanje. Na
temelju mišljenja Titovih lijeènika sa-
èinjen je izvještaj o njezinu zdravstvenom
stanju, u kome se navodi da je drugarica
Jovanka paranoidna liènost, koja ima
ideje o proganjanju i proganja druge, da
se služi insinuacijama, zloupotrebom is-
tine i da takvim postupcima uznemirava
predsjednika i otežava njegov rad i
lijeèenje. Izvještaj su potpisali svi lijeèni-
ci Titovoga tima.
Ovo je praksa iz Sovjetskog Saveza,
gdje su lijeènici književnike i ljude koji su
kritizirali vlast zatvarali u psihijatrijsku
kliniku i lijeèili šokovima i terapijama. Is-
to napredno dostignuæe sovjetske medi-
cine prihvatili su i komunistièki «lekari»
u Jugoslaviji. Predsjednik Tito se složio s
ovim izvještajem i odobrio iznošenje na
oba predsjedništva, partijskomu i držav-
nomu.
Josip Broz Tito naredio je 22. prosinca
1973. da se osnuje državno-partijska ko-
misija za ispitivanje sluèaja drugarice Jo-
vanke. Predsjednik komisije je bio je Ra-
to Dugonjiæ. Komisija prema zapisniku
od 7. ožujka 1974. navodi: a) Tito je pos-
tao Jovankino oruðe i ona na taj naèin po-
br. 239, veljaèa 2012.
lako osvaja vlast u vrhu države, b) Jovan-
ka se od 1958. intenzivno angažirala na
«spoljnim» poslovima, c) Jovanka je ot-
pustila sto službenika i èlanova posluge u
rezidenciji u Beogradu i oko 1.000 ljudi iz
rezidencije na Brijunima, u Karaðorðevu i
Dobanovcima, na Brdu kod Kranja d) Jo-
vanka je od 1964. do 1968. sudjelovala u
svim službenim razgovorima predsjedni-
ka Republike, e) Dugonjiæ (poslije razgo-
vora s Jovankom) kaže: «Ako bi još jedan
ovakav razgovor imao, ja bih poludio», f)
Kardelj: «Tito je bolestan èovjek. Trebalo
bi razgovarati o njezinoj izolaciji.»
Optužbe su apsurdne, ako se «angažo-
vala u spoljnim poslovima» i «sudjelovala
u razgovorima», to je uèinila uz odobre-
nje i na poziv Broza. Da bi se u kuæi pop-
ravila situacija: uvodi se mjesto sekretara,
jer je Jovanka do sada vršila ulogu
sekretarice. Jedina mjera je smjenjivanje
Jovanke kao sekretarice. Jovanka je, me-
ðutim, saznala za lijeènièki zapisnik i di-
jagnozu te tražila osvetu. Svi lijeènici na
VMA otpušteni su, imenovani su novi li-
jeènici i trojica iz Zagreba. Odnosi su se
popravili te je donesena odluka da se Jo-
vanka odlikuje najvišim ordenom. Od-
lièje je trebalo biti uruèeno na doèeku
Nove godine 1975. u Zagrebu. Jovanka se
tako poslije devet mjeseci pretvorila od
paranoika i državnog neprijatelja u narod-
nog heroja. Nitko se od sudionika nije na-
šao uvrijeðenim i poniženim, osim Jo-
vanke koja je odbila odlikovanje, jer da ju
odlikovanjem žele potkupiti.
«Tu je opet Broz bio u punom sjaju, od-
rekao se ljudi koji su mu služili i koji su
 Aktualno

izvršavali njegove naredbe. Odbacio ih je
bez zahvalnosti i bez obzira. Opet je pos-
tao stari enkavedeovac koji nema obzira,
ni zahvalnosti, ni prijateljstva. Ljudima i
institucijama služi se kao s higijenskim
papirom».
U ljeto 1976. bilo je zasjedanje nesvr-
stanih u Colombu. Kako u Colombu nije
bilo dovoljno dobre vile za smještaj
delegacije, ona je smještena na 18. kat ho-
tela Internacional. U pola noæi osobni li-
jeènik dr. Matuloviæ pozvan je u Brozov
apartman. U dnevnoj sobi zatekao je zap-
lakanu Jovanku. U spavaæoj sobi zatekao
je Broza zajapurenog i pitao ga što se zbi-
lo te koje su mu tegobe. Rekao je da je
drugarica Jovanka uz pogrdne rijeèi izba-
cila fizioterapeutkinju Darjanu te rekla da
ne æe dopusiti da maserka prekoraèi prag
njene sobe i da æe napraviti skandal.
Jovanka je u noæi nenadano ušla u sobu
i našla Broza i maserku in flagranti.
Lijeènik ga je pregledao i dao mu lijek
za umirenje te preporuèio mirovanje. Na
izlasku je Tito doktoru rekao kako on ne
može biti koncentriran za obavljanje pos-
lova koji se od njega oèekuju. Napomenu-
o je da je Jovanka htjela fizièki se obraèu-
nati s Darjanom, pa se on morao postaviti
izmeðu njih da bi zaštitio Darjanu. Pred
vratima je doktora doèekala Jovanka i po-
žalila mu se: «Zamislite, druže doktore,
on me ošamario. Nije to obièan šamar. U
šamaru bila je sva njegova mržnja i jed.
Zamislite da on meni opali šamar zbog
maserke, koja nije dostojna ni da mi ime
spomene, da èovjek svoju suprugu oša-
mari zbog jedne protuve».
Drugog jutra došlo je do preseljenja na
Galeb gdje se masaža mogla bolje obaviti
i osigurati od Jovankina upada. Lijeènici
su utvrdili da Jovankin napad nije imao
težih posljedica na predsjednikovo zdrav-
lje niti na vršenje državnih poslova.
Na konferenciji nesvrstanih predsjed-
nik je održao govor pozdravljen pljeskom
i primio odlikovanje za svoje zasluge u ra-
du pokreta nesvrstanih. Braèni odnosi
opet su uspostavljeni i Jovanka je bila do-
maæica na sveèanom primanju. U nazoè-
nosti lijeènika raspravljano je o masaži.
Jovanka je ogorèena zbog masaže i tvrdi
da æe škoditi Brozu, a Broz se borio za
masažu. Lijeènik utvrðuje da masaža ne
æe smetati, veæ æe ga relaksirati i da veèe-
ras ne bi trebala dulje trajati. «Poslije ovo-
ga u Titovom pogledu bila je zahvalnost, a
u Jovankinom hladnoæe i odbojnosti. Svi-
ma je bilo jasno što se podrazumijeva pod
pojmom masaže.»
Otkrilo se da uzrok sukoba nije bilo ra-
zilaženje u pitanjima nesvrstanosti ili sa-
moupravljanja i Jovankine ambicije za
vlast. Nije u pitanju dolazila masaža, veæ
uklanjanje maserke, plavokose Darjane,
50 godina mlaðe od Tita. Dok su odnosi
Tita i Jovanke bili sve hladniji, izmeðu
maserke i Tita bili su sve prisniji, a masa-
že su dulje trajale. Maserka Darjana kazu-
je: «Ja Tita mnogo volim. Tito je pažljiv,
osjeæajan, iskren i neposredan. Izmeðu
nas nema tajni. Sve što ga tišti i sve što mu
smeta on meni otvoreno kaže. Izmeðu nas
nema tajni. Poznajem svaku njegovu
boru, svaku njegovu dlaku, svaki madež,
svaku bradavicu».
Kao simbol novog poèetka Broz po-
èinje i gradnju nove vile na Dedinju,
pored Užièke 16 i Belog dvora. To je treæa
rezidencija, èitav kompleks na 9.000
hektara. Vila je bila ovalnog oblika, imala
je stambeni prostor od 4.000 èetvornih
metara. Golemi podrum i veliku ovalnu
dvoranu, vjerojatno za masažni stol… Bi-
la je to 41. rezidencija proletera Broza.
Toliko dvoraca nisu imali ni Habsburgov-
ci. Ali do useljenja nije nikada došlo.
Broz je odgodio useljenje u prosincu, jer
je želio iæi u lov u Karaðorðevo. «Tamo æu
èekati Novu godinu, pa kad se vratim po-
èetkom 1980., onda æemo osigurati
službeno otvorenje».
(nastavit æe se)

PUBLIKACIJE KOJE SE MOGU NABAVITI U HRVATSKOM DRUŠTVU

POLITIÈKIH ZATVORENIKA (Zagreb, Vojnoviæeva 15)
POLITIÈKI ZATVORENIK 2006.-2008. - svi brojevi èasopisa (166-201) na CD-u u HTML i PDF formatu, s moguænošæu pretraživanja - 1 CD 50 kn
POLITIÈKI ZATVORENIK 1990.-2008. - svi brojevi èasopisa (1-201) na CD-u u HTML i PDF formatu, s moguænošæu pretraživanja - 4 CD-a 200 kn
POLITIÈKI ZATVORENIK 2003.-2005. - svi brojevi èasopisa (130-165) na CD-u u HTML i PDF formatu, s moguænošæu pretraživanja (staro izdanje) - 1 CD 30 kn
POLITIÈKI ZATVORENIK 1990.-1997. i 1998.-2002.- svi brojevi èasopisa (1-129) na CD-u u HTML i PDF formatu, s moguænošæu pretraživanja - 2 CD-a 60 kn
Ivo BJELOKOSIÆ: Sveæenik matièni broj St. Grad. 2019, HDPZ Podružnica Dubrovnik, 2002. 80 kn
Kaja PEREKOVIÆ: Naše robijanje, RINAZ Rijeka, HDPZ Zagreb, 2004. 150 kn
Skupina autora: Hrvatske žene u okovima i pjesmi, Rijeèki nakladni zavod Rijeka, 1997. 80 kn
Bruno ZORIÆ: Svjetlo i sjene (pjesme), HDPZ Podružnica Zadar, 2000. 40 kn
Slavko MILETIÆ: Za dostojanstvo i slobodu, HDPZ Mostar, 2006. 80 kn
Zatajena grobišta i prešuæene žrtve Drugog svjetskog rata i poraæa u Karlovaèkoj županiji, Izd. HDPZ - Podruž. Karlovac, 2007., tvrdi uvez, 450 str. 140 kn
Prešuæene žrtve Ðakova i Ðakovštine u Drugom svjetskom ratu i poraæu, Izd. HDPZ - Podružnica Osijek, Ogranak Ðakovo, 2007., tvrdi uvez 150 kn
Dr. Augustin FRANIÆ: Dr. Niko Koprivica gradonaèelnik Dubrovnika, žrtva i muèenik sa Dakse, HDPZ - Podružnica Dubrovnik, 2009., 72 str. 50 kn
Mijo JURIÆ: Osamnaesto proljeæe (Uspomene na godine tamnovanja), HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2009., tvrdi uvez, 312 str. 100 kn
Prilozi za povijest Domovinskog rata u Ðakovu i Ðakovštini, prir. Ivo Tubanoviæ, Igor Švraka, Pero Šola, Dragutin Hajniæ, Zorica Balog, Maja
Majbaum i Sanja Rogoz-Šola, izd. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Ogranak Ðakovo i HDPZ Podružnica Osijek, Ogranak 150 kn
Ðakovo, tvrdi uvez, 528 stranica
Žrtve Drugoga svjetskog rata, poraæa i Domovinskog rata na podruèju župa Dobretiæi, Jajce, Koriæani, Kljuè, Liskovica, Podmilaèje i Varcar Vakuf –
Mrkonjiæ Grad, prir. Ivo Tubanoviæ, Stipo Piliæ, Ivo Ašèiæ, Mirko Blaževiæ, Mara Crnoja, Zdravko Žuniæ i Branko Bungiæ, izd. 2B multimediaPrint, Nova Bila, 456 100 kn
stranica, tvrdi uvez
Dr. Augustin FRANIÆ: KPD Stara Gradiška: muèilište i gubilište hrvatskih politièkih zatvorenika, HDPZ - Podružnica Dubrovnik, broširano, 302 str. 100 kn
Božidar Božo KOVAÈEVIÆ: Križni put dugaèak pet godina 1945. – 1950. (Svjedoèenje o vremenu), HDPZ - Podružnica Karlovac, broširano, 103 str. 40 kn
SLAVKO RADIÈEVIÆ: Tri zla dvadesetog stoljeæa na tlu Hrvatske, Vlastita naklada – sunakladnici; HDPZ i HDPZ Podruž. Rijeka 2010., tvrdi uvez, 351 str. 100 kn
Dr. Augustin FRANIÆ: KPD Lepoglava, muèilište i gubilište hrvat. politièkih osuðenika, drugo, dop. i proš. izdanje, HDPZ, Dubrovnik, 2010., broširano, 304 str. 100 kn
MATO LUKAÈEVIÆ: "Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti", Matica Hrvatska - Ogranak Ðakovo, tvrdi uvez, 408 str. 100 kn
•

br. 239, veljaèa 2012. 15

 Aktualno

VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

PODNESEN ZAHTJEV ZA DONOŠENJE
ZAKONA O LUSTRACIJI
Èitava je povijest èovjeèanstva povijest neuspjelih pokušaja.
No, onaj tko ne pokušava, taj unaprijed priznaje poraz. Vjerojatno
time su se vodili predsjednici ðakovaèkog ogranka HDPZ-a (Ivo
Tubanoviæ) i predsjednik ðakovaèkoga krila HOZ-a Jazovka (Pe-
ro Šola) kad su se 20. sijeènja 2012. pismom obratili predsjedniku
vlade Zoranu Milanoviæu, tražeæi donošenje Zakona o lustraciji.
Svomu su zahtjevu priložili izvornik i prijevod analognoga
poljskog zakona, podsjetili na brojne meðunarodne dokumente
koji bi – kad bi Hrvatska poslušno slijedila i takve naputke, a ne
samo one koji se odnose na progon i zlostavljanja hrvatskih brani-
telja – potaknuli vladajuæe strukture da lustracijski zakon donesu.
No, izmeðu onih koji su do juèer vladali Markovim trgom i onih
koji njime odnedavno vladaju, u tome nema velike (zapravo: nema
nikakve) razlike.
Ali, neka bude zabilježeno da je i ovaj pokušaj uèinjen.
A zanimljiv je on još i po tome što podnositelji predlažu da se u
zakonskome tekstu predvidi lustracija za dvije kategorije osoba:
one koji su kao eksponenti jugoslavenskoga komunistièkog susta-
va od 1994. do 1990. ubijali, progonili, zlostavljali i špijunirali
ljude razlièitih politièkih uvjerenja, te za one koji su to isto radili
od 1990. do 1998. na okupiranim podruèjima Republike Hrvatske.
Uredništvo prima opklade, kladeæi se na to da vlada Republike
Hrvatske ne æe podnositelje zahtjeva udostojati niti odgovora. No,
zato æe odgovoriti podnositeljima peticije da se zaustavi bura koja
je slomila orah ispred kuæe jednoga srpskog povratnika u Bukovi-
ci, i da se žestoko osudi studen uslijed koje je smrznula vodovodna
cijev u kuæi jednoga od onih koji su od ustaša u studenome 1991.
oslobaðali Vukovar... (V. S.)

PODRUŽNICA GOSPIÆ PODNIJELA

KAZNENU PRIJAVU PROTIV
POÈINITELJA RATNIH ZLOÈINA
Nakon što je predsjednik gospiæke pod-
ružnica Hrvatsog društva politièkih zat-
vorenika, Ivan Vukiæ, 8. sijeènja 2012.
usmeno podnio prijavu mjerodavnim vla-
stima zbog postojanja osnovane sumnje
da je u Gornjem Kosinju poèinjen ratni
zloèin, podružnica je poèetkom veljaèe
ove godine predala i kaznenu prijavu pro-
tiv nepoznatog poèinitelja u pisanom ob-
liku. U iduæem æemo broju o tome izvi-
jestiti opširnije, donoseæi i nekoliko fo-
tografija zemnih ostataka žrtava, koji se
nalaze se u špilji – jami na 534 m n/m i to
na položaju S 44° 44,261' - I 15° 16,526'.
Kaznena je prijava dostavljena policiji i
državnom odvjetništvu, ali su njezine ko-
pije dostavljene i politièkim vlastima (uk-
ljuèujuæi predsjednika Republike kojemu
lijepo stoji partizanska bluza), jer je sva-
komu jasno da se problem može riješiti
samo na politièkoj razini. O neovisnosti
hrvatskog pravosuða mogu govoriti samo
naivni i oni koji ne žele vidjeti da se pos-
tupa žurno i poslušno kad nalozi dolaze iz
Haaga i Bruxellesa, kad se progoni par os-
tarjelih ustaša koji su nekim èudom pre-
živjeli pokolj 1945., ali kad se radi o istra-
zi komunistièkih zloèina i o pokoljima
koje je izvršila Jugoslavenska armija, u
tim sluèajevima nikakve istrage nema.
Jednako tako – zar treba spominjati – gos-
piæka podružnica HDPZ-a, kako su nam
priopæili, nije primila nikakvu povratnu
obavijest o tome, kane li policija i držav-
no odvjetništvo postupiti po kaznenoj pri-
javi. Iskustvo nas uèi da æe se, ako kojim
sluèajem stvar ne ignoriraju, zadovoljiti
time da budu pogrebnici, i da nam opet
mažu oèi kako se, tobože, nešto radi...
(V. M.)

16 br. 239, veljaèa 2012.

 Aktualno

STOPAMA POBIJENIH – IZIŠAO BR. 8

Vicepostulatura postupka muèeništva
»Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe« objavila
je i osmi broj svoga glasila Stopama pobi-
jenih. I ovaj je broj uredio vicepostula-
tor fra Miljenko Stojiæ, a bogatstvom
tema i sadržajem on dostojno nas-
ljeduje ranije. U glasilu se obraðuje niz
važnih tema, od èinjenice da su neke
opæine u BiH osnovale povjerenstva za
istraživanje komunistièkih zloèina,
dok to druge nisu uèinile, a nema po-
maka ni na državnoj razini.
Piše se i o sudbinama niza pobijenih i
utamnièenih sveæenika i redovnika.
Fra Damjan Roziæ (1909.-1991.) spa-
sio je oko 200 Srba, a zbog pomaganja
škriparima osuðen je na pet godina
tamnice. Izvršitelji zloèina nad fratri-
ma iz Mostarskoga Gradca svjedoèe:
»Ovoga puta su fratri platili svoja zlod-
jela. Uèestvovala sam u obraèunu, a
vojni sud pri Štabu brigade nekolicinu
je osudio na smrt strijeljanjem.« Tko su
nalogodavci i izvršitelji zloèina nad
hercegovaèkim franjevcima? Kako su
hercegovaèki franjevci spasili isusovce u
Travniku? Tko je na Široki Brijeg donio
molitvenik koji je pripadao nekom od po-
bijenih fratara? Fra Križan Galiæ je dru-
ga žrtva partizanske vojske. Partizani su
ga pokopali i »isprièali« se zbog njego-
va ubojstva. Zašto? Kakvi su bili pos-
ljednji dani križnog puta fra Sloboda-
na Lonèara i fra Zdenka Zubca?
Fra Bazilije Pandžiæ, hercegovaèki
franjevac, vatikanski arhivar i povjesni-
èar, roðen 1918., a i danas djelatan,
svjedoèi o stradanju hercegovaèkih fra-
njevaca i hrvatskog puka. O ovim i dru-
gim temama za glasilo pišu: dr. sc. Mile
Lasiæ, Vice Nižiæ, dr. sc. fra Robert
Joliæ, Damir Šimiæ, o. Radojko Kara-
man, s. Ana-Marija BIško, dr. sc. An-
ðelko Mijatoviæ, Vlatko Majiæ, Fabi-
jan Lovriæ, fra Vendelin Karaèiæ, fra
Umberto Lonèar i Krešimir Šego.
Kao što dosadašnji brojevi glasila zas-
lužuju pohvalu, tako i njegovo daljnje
izlaženje svakako zaslužuje potporu!
(G. J.)

SRDAÈAN SUSRET BORISA TADIÆA I

RATNOG ZLOÈINCA ŠLJIVANÈANINA
Može li itko zamisliti da bi se, recimo, nih ilustracija Tadiæeve velikosrpske in- godinama preveslava, efektno rušeæi
predsjednik Josipoviæ ili premijer Mila- spiracije. jedan od temeljnih srpskih mitoloških
noviæ u javnosti srdaèno pozdravili npr. s Zato je, kako zakljuèljuju Elektronske debilizama, sintagmu „lukavi Latin“.»
generalom Mirkom Norcem, pravomoæ- novine, «Ivo Josipoviæ, valjda, još jedini Ali, zar Josipoviæ i nije doveden na Pan-
no osuðenim da je u obrani vlastite Do- èovek koji ne dovodi u pitanje pomirlji- tovèak da bi Hrvatska bila preveslana?
movine ipak prekršio norme meðunarod- vost Borisa Tadiæa, politièara koji ga, eto, (B. B.)
noga humanitarnog prava? Može li se za-
misliti da bi Norca zagrlio nekadašnji vi-
soki predstavnik meðunarodne zajednice
u Hrvatskoj, dr. Ivo Sanader? Ne može,
zar ne!
Ali su kamare zabilježile kako je srbi-
janski predsjenik Boris Tadiæ, najdraži
prijatelj našega druga predsjednika, na
sprovodu jednoga nogometnog trenera
susreo i srdaèno pozdravio Veselina
Šljivanèanina, èovjeka koji je pravomoæ-
no osuðen zbog kršenja meðunarodnoga
humanitarnog prava u agresiji na Hrvat-
sku. Hrvatski su mediji to uglavnom pre-
šutjeli, a neki su srbijanski (kao npr.
Elektronske novine od 19. sijeènja 2012.) Pukovnika ima tko pozdraviti: srdaèni susret «najdražeg prijatelja» Borisa Tadiæa i
primijetili kako je to samo jedna od broj- ratnog zloèinca Veselina Šljivanèanina

br. 239, veljaèa 2012. 17


ZLOÈIN NAD PRIRODOM
PLITVICE – LJEPOTI I SLAVI HRVATSKE!
"Usklaðenost prirodnih potreba i soci-
jalnih interesa golema je prednost i garan-
cija uspjeha u vrednovanju Nacionalnog
parka Plitvièka jezera" (akademik Josip
Rogliæ, 1917.), jer Plitvice su jedinstven i
neponovljiv prirodni biser.
Naša je domovina Hrvatska - po rijeèi-
ma posjetitelja (od obiènih turista do
znanstvenika) sreæom prepuna još mno-
gih izuzetnih prirodnih i kulturnih zanim-
ljivosti i vrijednosti - ne samo nacionalnih
veæ i svjetskih rijetkosti. Od tragova i os-
tataka praèovjeka, od ljudske kulturne os-
tavštine Grèke, Rima, od utjecaja ili nas-
rtaja s istoka i sa zapada, do tragova slav-
nih i nesretnih dogaðanja iz naše prošlos-
ti, naši su današnji spomenici što opstoje
pod zaštitom UNESCO-a poznati i priz-
nati kao privlaène graðevine, ali i kao
nematerijalne vrijednosti hrvatskog naro-
da. Biljni i životinjski svijet je bogatstvo
koga, na žalost, ni sami nismo dovoljno
svjesni. Brojni endemi ili vrste koje se
javljaju samo na jednom našem prostoru
èesta su odlika našeg zavièaja.
Ako shvatimo ili ustanovimo da
na samo jednoj našoj planini ili
relativno uskom mjestu ima ri-
jetkih organizama brojèano više
nego što ih danas ima èitava
Njemaèka, Engleska ili neka dru-
ga država - onda je to èinjenica na
koju bismo mogli biti ponosni i
pripravni da ju na potreban naèin
štitimo i èuvamo za buduænost!
No, današnja opæa gramzivost
èovjeka za blagodatima prirode -
od vode do kamena - te od pov-
ršine do podzemlja sve više naru-
šava prirodno stanje i u nas. Iako u
Ustavu Republike Hrvatske stoji
zapisano da on odluèuje "o oèu-
vanju prirodnog i kulturnog bo-
gatstva i korištenju njime" da
brine o "oèuvanju prirode i èov-
jekova okoliša" - sve èešæe smo
svjedoci da izmeðu rijeèi i djela
postoje odreðena i sve veæa nega-
tivna odstupanja - te na jedno od
njih želim upozoriti ovim tekstom.
U dogaðanju od zloèina èovjeka
prema èovjeku (što su mnogi os-
jetili i na svojoj koži!), te od èov-
jeka prema prirodi naèelno vodi
samo jedan krivi korak, jedan kri-
18
Aktualno
Piše i snimio:
Dr. sc. Sreæko BOŽIÈEVIÆ
vi potpis ili jedna kriva odluka - onoga
koji je tog trena jaèi od nas! Za zloèin nad
prirodom èesto je dovoljna kriva odluka
ili mišljenje nepotpuno školovanih i
umišljenih pojedinaca ili skupa koje tog
trenutka imaju vlast u rukama i moguæ-
nost odluèivanja u vlastitom interesu!
Tako je naše podruèje Plitvièkih jezera
zbog svoje prirodne izuzetnosti "iskaka-
lo" meðu brojnim ljepotama, pa je postalo
prvi hrvatski nacionalni park, proglašen
još 1949., a godine 1979. UNESCO pga
roglašava prirodnim spomenikom ili vri-
jednošæu svjetske baštine.
Nakon srbo-èetnièke okupacije (kad se
vodio kao ugrožena svjetska baština!), ta-
dašnje granice zaštite parka proširene su
na veæi prostor, kako bi se oèuvala njego-
va hidrogeološka jedinstvenost od prijete-
Plitvice: velike kaskade i rijeke posjetitelja
br. 239, veljaèa 2012.
æe moguænosti zagaðenja izvorskih voda
u èitavu jezerskom slijevu. Od tada je zaš-
tiæen njegov prostor velièine nešto manje
od 300 èetvornih kilometara izmeðu ob-
ronaka Male Kapele, Lièke Plješivice i
Medveðaka. Problematièan i opasan ka-
mionski promet koji je vodio kroz sam
Park udaljen je od temeljnog fenomena na
moguæu zaobilaznicu, jer je zbog atraktiv-
nosti u park dolazilo ionako dosta osobnih
automobila i autobusa. To iziskuje i po-
sebnu brigu za oèuvanju što sigurnije pri-
rodnosti.
Jesmo li na lošem ili (ne)dobrom putu
oèuvanja toga dragulja? Ovdje iznosim
svoje mišljenje i upozoravam na èinjenice
na temelju svoga polustoljetnog iskus-
tvenog "druženja" s ovim jezerima te na
temelju dosadašnjeg saznanja stotina
znanstvenika, koji su i prije mene prouèa-
vali i pratili dogaðanja na ovom specifiè-
nom prostoru hrvatskog krša!
U granicama moguæega!
Krajem protekle godine svi naši
tiskovni i elektronski mediji bili
su ispunjeni viješæu iz Nacional-
nog parka Plitvièka jezera - da ih
je "konaèno" posjetio godinama
"oèekivani" milijunti posjetitelj - i
to upravo, kao "sluèajno" - na
Svjetski dan turizma - i ponovno
na toèki ili ulazu br. 1, a ne
"možda" na toèki 2. Brojni novi-
nari i snimatelji vjerojatno su isto
"sluèajno" došli u odreðeno vrije-
me na to isto mjesto? Neki su mi
kasnije kazali: Sve za EPP, vjero-
jatno ti je jasno? Oni su mjesec i
pol dana ranije objavili vijest o ta-
da 850.000-om posjetitelju, a vrlo
brzo iza toga pojavila se najed-
nom i objava 900.000-oga, koji je
tada bio baš jedan naš znanac iz
Rijeke! "Rekordomanija" popri-
ma oèito svoju groznicu!
U to vrijeme u nas je bila poja-
èana odreðena aktivnost vodeæe
stranke - zna se (!) - u polaganju
kamena temeljaca i raznih rezanja
vrpci u groznièavoj "predigri" iz-
bora, iako "utrka" službeno nije
bila još ni najavljena. Danas shva-
æamo da je toj nacionalnoj "eufo-

riji" vjerojatno manjkala i jedna
turistièka, pa se tako zbila ova
plitvièka.
Milijun je svakako zanimljiva
brojka. I kad se stavlja ispred
imenice novac, i kad se stavlja
ispred poželjnog broja plivaèa u
Jadranu koji ih svojim prostran-
stvom može lako primiti. No, ka-
da toliki broj ljudi skupimo ili
pustimo u jedan, iako prelijep ali
ipak premalen prostor, onda nam
postaje jasno da oni tada sudjelu-
ju u jednom opasno nastalom
"zagušenju"! Ovako nakupljeni
oni se sve teže mimoilaze na sta-
zama i mostiæima, pa samo "pro-
jure" uz slapove i jezera velikom
žurbom, kako bi još istog dana
mogli stiæi na neko drugo od-
redište svog puta negdje uz more
ili onako uz put na povratku
vlastitoj kuæi! Zbog takve situa-
cije svakako ne æe moæi uspjeti
ni uživati u jezerskoj ljepoti, niti
nekoliko desetaka minuta pre-
dahnuti uz šum slapa ili žubo-
renje vode.
Nekome æe izgledati da je taj
broj užurbanih posjetitelja nor-
malna pojava, ali ona to zaista
nije! Posjetitelji ovdje nisu da
samo vide, veæ i da osjete sve ono u èemu
su se našli: žuborenje vode može se samo
u tišini slušati, a pad slapa promatrati ka-
ko se prelijeva okružen tisuæama sitnih
kapljica na kojima najednom zabljeska
zraka sunca i lebdeæe kapljice pretvori u
dugine boje duge. Koliko ih je to vidjelo i
doživjelo, ili barem registriralo svojim fo-
toaparatom ili filmskom kamerom?
Nagradu milijuntog posjetitelja primila
je jedna Francuskinja naših korijena, koja
je bila u pratnji unuka i prijatelja. Uz doži-
votnu besplatnu ulaznicu za posjet ovomu
našem parku dobila je i nagradu za
desetodnevni posjet i boravak u Yellow-
stone parku u Americi za dvije osobe!
Mnogi su se pitali: kakve veze ima taj
amerièki park s našim "milijunom"?
Možda samo to da je bio prvi zakonom
zaštiæeni park u svijetu? No, Plitvice su uz
Paklenicu i predio Štirovaèe bili zaštiæeni
jednim zakonom iz 1928./29. Ne znam,
znaju li taj podatak sadašnji glasnogovor-
nik i današnji direktor parka? Malo je
èudno da naš "sretnik" nije dobio nagradu
da za deset dana obiðe i druge naše nacio-
nalne parkove i parkove prirode, od Briju-
na u Istri do otoka Mljeta, te od
br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
Medvednice iznad Zagreba do Kopaèkog
rita kod Osijeka, sve kao prilog našoj tu-
ristièkoj propagandi i ljepoti Hrvatske...
No naše èuðenje "objašnjava" ko-
mentar jedne novinske èitateljice iz Zag-
reba, koja je napisala: "Nadam se da je up-
rava hrvatskoga Nacionalnog parka Plit-
vièka jezera dobila dobru proviziju za
promoviranje Europi dalekoga amerièkog
turizma!" Tko zna?! Pravu istinu oèito ne
æemo saznati, jer je sadašnji direktor vješt
"školovani" politièar, a prirodoslovlje i
obaviještenost o prošlosti "njegova" par-
ka nisu mu potrebni, jer stvarnu zaštitu
prirode nije ni "studirao", kao ni bilo koji
njegov prethodnici unazad trideset i više
godina! No to na žalost nije specifiènost
samo za ovaj naš park.
Pod kraj prošlog ljeta, kada je protok
vode veæ bio znatno smanjen, proveo sam
svoje prijatelje iz Australije i Zagreba
jednog dana meni znanim putevima, da
vide i upoznaju što poznatije i vrjednije
zanimljivosti ovoga našeg parka - od La-
budovca do pada potoka Plitvica kod Sas-
tavaka. Iako je bila sredina tjedna, ostao
sam zateèen zaista pravom gužvom i
predugim èekanjima i u panoramskom
vlaku, a i kasnije u èekanju za
prijelaz brodom na jezeru Kozja-
ku. U "vlakiæu", a ni na brodu
nitko od zaposlenika parka nije
posjetitelje obavještavao o tome
što to zapravo gledaju dok sjede i
voze se! Kad smo išli prema La-
budovcu, ja sam svojima objaš-
njavao imena uvala, jezera i sla-
pova, dok je netko od stranih
posjetitelja pokušavao s pri-
ložene karte i neke knjižice
vjerojatno odgonetnuti gdje se to
nalazimo? Pri vožnji brodom po
Kozjaku nitko nas ne upozorava
na slapove Burgeta, na jedin-
stven Štefanijin otok, niti na
mjesto kada smo prelazili preko
potopljenog slapa, koji je ovdje
postojao još prije nekoliko stoti-
na godina! Prije par desetaka go-
dina zvuènici su radili u pano-
ramskom vozilu i na nekoliko
stranih jezika objašnjavali iz-
letnicima. Na brodu bi takoðer
"kapetani" znali rastumaèiti, ali,
eto, danas je važnije kontrolirati
ulaznice, a ostalo oèito više nije
potrebno.
Ali na uskim stazicama uz je-
zera i na klimavim ili nesigurnim
drvenim mostiæima pod slapovi-
ma, toga smo se dana jedva mimoilazili s
"jureæim" skupinama koje su vodili "pro-
fesionalni" vodièi što su - dok sam ih slu-
šao - "sipali" niz "bisera" netoènosti i pog-
rješaka èekajuæi da se mimoiðemo. No
oni su za taj posao vjerojatno i plaæeni, jer
znadu strane jezike, ali mnogima od njih
struka oèito nije jaèa strana.
Temeljni sedreni fenomen
Svaki posjetitelj, bio on turist ili priro-
doslovac, koji makar malo poznaje i prim-
jeæuje jezerske èinjenice - od geoloških i
hidrogeoloških odnosa, do zaštite okoliša
- znade za pojavu i svjetsko "praæenje"
eutrofikacije ili starenja jezera. Mnogi su
upoznati s mikrobiološkim ispitivanjima i
antropogenom zagaðenju, pa vrlo lako i
sami opažaju opasnosti za Plitvièka
jezera! Naši današnji "neovisni" znan-
stvenici samo su dio brojnih istraživaèa,
koji još od 1777. godine prate promjene
na ovom mjestu Hrvatske i pišu o njima.
Svi oni nastoje odgovoriti na pitanje:
Trebaju li Plitvièka jezera služiti èovjeku
ili èovjek njima? Mnogi znaju da je is-
pravno samo ovo drugo! Mi koji mislimo
tako, nastojali smo razumnim pristupom
19

usklaðivati i podržavati ponašanje i odnos
na koji je upozorio još prije osamdeset go-
dina istinski zaèetnik njihove nužne zaš-
tite, akademik Ivo Pevalek, rijeèima: «…
Ako se u zaštiti Plitvièkih jezera bude
postupalo po diktatu znanosti i njenih
rezultata, siguran sam da æemo uspjeti sa-
èuvati ovu ljepotu!»
Ovdje priroda na èudesan naèin gradi
slapove na njima, ali se poveæanjem koli-
èine otopljene organske tvari (nažalost
posredstvom èovjeka i domaæih životinja
u naselju Plitvièki Ljeskovac na Bijeloj
Rijeci i u Matici) poveæavaju negativni
procesi koji odavde dalje teku niza sva
jezera sve do izvora Korane ispod Sasta-
vaka. Na to je upozoravao i dugogodišnji
istraživaè jezera, mikrobiolog prof. dr.
Božidar Stilinoviæ 1998. godine: «…Da
se uspori i možda djelomièno sprijeèi
tijek eutrofikacije, više se ne bi smjela do-
pustiti obnova naselja uz Bijelu Rijeku,
stoèarstvo i poljoprivreda mora se udaljiti
iz slijevnog podruèja, a u potpunosti se
mora riješiti odvodnja otpadnih voda pos-
tojeæih hotelskih kompleksa i naselja Mu-
kinja.»
Još 1994., za vrijeme srbo-èetnièke
okupacije Plitvica, na znanstvenom skupu
održanom u Zagrebu pod pokrovitelj-
stvom HAZU, izmeðu ostalih sudionika
je i prof. dr. Ante Marinoviæ-Uzelac
upozoravao u svom izlaganju na "nasilje
gospodarske uèinkovitosti", koje posve
krivo vidi turistièku funkciju nacionalnog
parka, jer on ne smije biti i nije prostor is-
korištavanja, veæ zaštite i oèuvanja! Taj
odnos nalaže i niz veæ tada postojeæih
svjetskih propisa i konvencija (koje je
potpisala i prihvatila i Hrvatska!), te upo-
zorava na oprez kada se radi o vrlo uskom
i malom prostoru sedrenog fenomena.
Oèito smo "zaboravili" da i ovaj park
ima svoj odreðen "kapacitet" nazoènosti
ili brojnosti posjetilaca u vršnoj zoni i u
vršnom satu, odnosno moguæi ukupan
broj posjetitelja u jednom danu.
Upozorenja znanstvenika
Dok i danas u nekomu muzeju ili galeri-
ji nastojimo saèuvati njezin sadržaj limiti-
ranjem ili nadziranjem broja posjetitelja,
na Plitvièkim jezerima se zapravo nalazi-
mo u jednoj "galeriji" pod prostranstvom
neba! No kreæuæi se njom, mi zapravo za-
diremo u tamošnju floru i faunu, izgraðu-
juæi ili trasirajuæi mrežu staza i putova,
narušavajuæi preèesto i sam sklad prirode.
Još godine 1966. prof. dr. Zlatko Pav-
letiæ, prateæi i istražujuæi pojavu sedre,
20
Aktualno
Slap Milke Trnine
uoèava i upozorava, da: «Osim raznih
tehnièkih i drugih konkretnih mjera zaš-
tite Plitvièkih jezera, vrlo je važno podig-
nuti prirodnjaèku kulturu posjetitelja, koji
bi s više prirodoslovnog znanja i osjeæaja
èuvali ovu jedinstvenu prirodnu pojavu».
Nekoliko desetaka godina kasnije to
primjeæuje i akademik Milan Meštrov,
koji nam poruèuje: «Prirodna svojstva
podruèja Nacionalnog parka Plitvièka
jezera, osebujnost i osjetljivost tog jedin-
stvenog fenomena, zaslužuju punu pozor-
nost posjetitelja. Rekreativni vid boravka
i zadivljenost ljepotom krajolika koji os-
vaja svojom prirodnom raznolikošæu i
skladnošæu oblika i boja u bilo kojem raz-
doblju godine, utemeljen je na mnogim
meðusobno minuciozno uvjetovanim pri-
rodnim obilježjima».
Sve je to dokaz, da mi svojim nasrtlji-
vim pristupom narušavamo jezersku pri-
rodnu cjelovitost. Naše stare navike "so-
cijalistièke masovnosti" drugdje su u svi-
jetu su veæ odavno "obuzdane", dok se
kod nas i dalje ne slušaju mišljenja neo-
visnih struènjaka i istraživaèa.
Svjestan sam èinjenice, da se ukazi-
vanjem na negativan odnos prema oèu-
vanju temeljnog fenomena sedrotvoraca i
sedre, dovodim u nemilost sadašnje up-
rave Parka, kao i onih koji takoðer iz svog
(ne)znanja podržavaju njihove postupke.
Kada govoriš istinu - kažu - to nije grijeh,
ali to donosi neugodnosti, jer onaj koji
"vlada" vjeruje u svoju nepogrješivost i
misli da njegova rijeè mora biti zadnja i
jedino toèna! Prisjetimo se sad veæ davno
izreèenih rijeèi akademika Branimira
Gušiæa, koji se "usudio" kazati: «U pi-
br. 239, veljaèa 2012.
tanju je sam opstanak Plitvièkih jezera
kao takovih; hoæemo li ih zadržati kao
jedinstveni spomenik prirode ili æemo ih
žrtvovati molohu /proždrljivoj nemani!/
potrošaèkog društva?»
Spomenuti milijunti posjetitelj dokaz je
da su "proždrljivost" i zarada važniji od
spoznaje da Plitvièka jezera nisu samo na-
ša nacionalna vrijednost, veæ spomenik
prirode - svjetska baština - pod zaštitom
UNESCO-a, kao "vlasništvo" èitava èov-
jeèanstva, te da ih trebamo èuvati i njima
"gospodariti" prema ustaljenim svjetskim
normama zaštite prirode!
Pristup našem i
amerièkom parku
Jeste li kad uživali u jutarnjem pogledu
na naša jezera s Medveðaka i poželjeli da
ih promatrate s još nekog povišenijeg vi-
dikovca, jer se jedino u tom trenutku èasu
ukaže èitava njihova širina i prostran-
stvo?! Ako ste bili na njima barem èetiri
puta, vjerujem da ste poželjeli ponovo
doæi, jer svako njihovo godišnje doba do-
nosi svoje izuzetne ljepote! Pitam se: zar
ne bismo mogli od Labudovca produžiti
jednim panoramskim vozilom barem dva
puta dnevno po asfaltu uz Prošæansko
jezero do Ljeskovca i skrenuti prema
njegovoj Liman Dragi te produljiti
cestom prema križanju za Èorkovu uvalu
i zastati kod Prošæanskog vrha? Ovdje je
nekada bio na visokom stablu vidikovac s
nezaboravnim pogledom sve od jezera Ci-
ginovca do Kozjaka i hotela na Velikoj
Poljani s uzvišenjem Medveðaka iznad
njih! Iza Bigine Poljane kod prvih kuæa
zaseoka Osredak s ceste pruža se nezabo-

ravan pogled na prostranstvo jezera Koz-
jaka i na vrh Lièke Plješevice poviše Ko-
renice, gdje završava dio granice Parka.
Videæi sve ovo prostranstvo posjetitelji
bi mogli shvatiti velièinu ove šumovite i
kamene svjetske baštine, koja u svom
"srcu" èuva ljepotu bezbroj slapova i
šesnaest jezera. Na žalost, razmišlja li ta-
ko i vodstvo ovog parka.
Odavde bi panoramsko vozilo moglo
produljiti do križanja za vidikovac iznad
slapa potoka Plitvica i spustiti se u dol
Kozjaèke Drage ili Piknik prostora. Sada
se pruža moguænost ili povratka brodom
po jezeru Kozjak prema hotelima i auto-
busima ili odlazak do Kozjaèke barijere
uz spust niz ili uz Donja jezera do Sasta-
vaka i podnožja pada potoka Plitvica te s
usponom prema panoramskom razgledu
kraj Ulaza 1. Nažalost, iza "Oluje" presta-
lo se silaziti u kanjon Korane zbog nekoli-
ko porušenih mostiæa, te do špilja Vile
Jezerkinje i nekada dobro posjeæivane
špilje Golubnjaèe s velikim ulaznim otvo-
rom koji dominira na bijeloj kamenitoj
stijeni u kanjonu rijeke Korane.
Dvije nove pouèno-rekreativne staze
šumskih ekosustava duljine 9 i 21 km sa-
mo su za malobrojne zaljubljenike šum-
skih i prašumskih zanimljivosti ili za kon-
dicijski dobro spremne pješake, odnosno
planinare koji se znadu dobro orijentirati
u šumi. Brzim "trkaèima" to je samo šuma
u kojoj nema posebnih odmorišta niti nad-
strešnica i gdje ne mogu uživati u odrazu
jezerske vode i u šumu slapova!
Akademik Željko Kuæan - dobar poz-
navatelj našeg Parka - koji je uz Park
Yellowstone upoznao i druge parkove
Amerike - u jednom svom èlanku navodi -
Kozjaèka barijera i cesta za Kozjaèku dragu
br. 239, veljaèa 2012.
Aktualno
kako u mnogima od njih (s površinom
zaštiæenog prostora i nekoliko puta
veæom od našeg) postoji limitirani broj
posjetitelja u jednom danu, a za neke pos-
toji i lista èekanja uz predbilježbu za
posjet. Boravak i obilazak je cjelodnevan,
jer uglavnom u njima nema hotelskog
smještaja, pa se boravi u vlastitim ili pos-
tavljenim šatorima. Posjetitelj je u nepos-
rednom dodiru sa zaštiæenim prirodnim
izuzetnostima i zaista može u njima uži-
vati te ih upoznati uz napisane upute. O
Parku brine država, a pojedinac za
vrijeme posjeta slijedi i poštuje upute i
upozorenja radi vlastitog zadovoljstva,
dok su školovani i uslužni rendžeri na us-
luzi savjetom i objašnjenjem.
Zašto moramo baš
tako - naopako!?
U povodu obavijesti o milijuntom pos-
jetitelju pojavila su se pitanjha izvjesti-
telja, struènjaka i obiènih ljudi: je li to i
kolika li je to sreæa ili nesreæa za naš
Park? Oni koji prednost daju novcu, od-
luèno æe i dosljedno braniti navodno pozi-
tivno znaèenje "rekorda". Njima ne æe
pasti na pamet da se u prvom redu radi o
iznimnoj prirodnoj ljepoti, na koju bi
èovjek trebao paziti i samol iznimno i ra-
zumno intervenirati. Nezaboravni I.
Pevalek je s pravom uskliknuo: "Vode,
jezera, slapova i šuma ima i drugdje, a
ipak su Plitvièka jezera na èitavom svijetu
jedna!" Na to trebaju misliti i današnji
"rekordomani", koji na svakom koraku
pokazuju da su zaboravili rijeèi akademi-
ka Gušiæa, koji je u vrijeme proglašenja
parka spomenikom izjavio: «On sam ulazi
u niz ovih vrhunskih objekata prirode
našeg kontinenta, koji se ubraja u dobra
europskog èovjeka, europske kulture i ci-
vilizacije uopæe».
Poèetkom ove godine sadašnji je rav-
natelj Parka sazvao konferenciju za novi-
nare i objavio podatak, da je tijekom
2011. Plitvièka jezera posjetilo 1.082.696
posjetitelja (u Lièkom listu se navodi dru-
gi broj: 1.083.696!). Je li time htio govori-
ti o zaradi ili možda o razmjerima interesa
za ljepote ovoga našeg nacionalnog par-
ka, nije jasno! Žalopojke o pretežnosti
stranaca vjerojatnos u posljedica previ-
soke cijene ulaznice, ali možda doista
nedostaje panoramska kamera koja bi uz
hrvatske gradove i druge zanemnitosti
prikazivala i Plitvice.
Konferencija je održana u vrijeme kada
su se zbog meteoroloških poremeæaja i
manjka oborina slapovi osiromašeni vo-
dom. Bio sam sluèajno u prolazu, pa kad
sam vidio da je sve pusto i prazno, poèeo
sam se raspitivati meðu tamo zaposlenim
znancima. Doznadoh da su na "neplanira-
nom" odmoru! Šetajuæi znanom mi sta-
zom rubom stijena desne obale Korane uz
cestu do one sedrene špilje, kroz teleob-
jektiv aparata vidim da je prokopan dio
sedrenih nakupina i da u kanjonu nije više
ono "ujezerenje" koje je nastalo tijekom
srbo-èetnièke vladavine. Nakon "Oluje"
naši su znanstvenici predlagali da se oèisti
ili vrati u prvobitno stanje situacija na sla-
pu ispod špilje Golubnjaèe, kako bi voda
otjecala svojim ustaljenim tokom. Treba-
lo je samo - pojednostavljeno kazano - da
tu "obraslu" glavu koranske ljepotice
"ošišamo" i "porežemo" izrasle "nokte" -
ali nije se "smjelo", jer - eto opet onaj
"faktor èovjek"! Za vrijeme Domovin-
skog rata UNESCO je proglasio ovaj Park
ugroženom prirodnom baštinom! Promat-
rajuæi sada uèinjeno u kanjonu Korane,
pitam se, je li ovo što sam opisao nagov-
ještaj novoga zloèina nad našom zašti-
æenom prirodom? Pitam se: tko sada mjeri
trenutne vodostaje, tko sad mjeri za-
gaðenje koje dolazi i dalje iz Ljeskovca i
tko razmišlja o "proždrljivosti" potrošaè-
kog društva na ovome svetom mjestu?
Gledajuæi u kanjon i u mislima prateæi tok
vode od Bijele i Crne rijeke do ovog
mjesta, pitam se: je li to sve (ne)svjestan
zloèin prema našoj prirodi, i štgo na to
kaže Ministarstvo zaštite okoliša?!
A mi pamtimo da je prof. Dragutin
Franiæ god. 1910. svoju knjigu o Plitviè-
kim jezerima posvetio: LJEPOTI I SLAVI
HRVATSKE! Neka im je slava!•
21
 Propovijed

RAÐANJE EUROPE (XVI.)

Piše: Susret s nepoznatom, ali ujedno i vrlo
Pojaèan razvoj društva i kulturne
glasno velièanom velikom kulturom po-
djelatnosti, kojim bijaše obilježeno 12. Dr. Vjeko Božo JARAK magao je ljudima kako bi lakše i dublje
stoljeæe, nastavio je svoj uspon i u nared-
došli do sebe – osjetili svoje ja, svoju
nim godinama. Štoviše! Tijekom 14.-16.
osobnost, i naslutili prijeporna pitanja
stoljeæa pojedine grane vrhunske uljudbe se lako može shvatiti, bilo ni blizu onome svoje sredine te se pokušavali uhvatiti u
u Europi dosezale su vrhunce svoga raz- što se danas dogaða, ali je kao poèetak bilo koštac s njima. Na taj su naèin zaèetnici
voja koji ranije bijahu nezamislivi. Veæ su izvanredno. Trebalo je približno 50 godina raskošna procvata svoje kulturne djelat-
tada pojedina dostignuæa izazivala nehi- da bi se taj uzvišen pronalazak uhodao i nosti, ne skrivajuæi svoje poznavanje i
njeno udivljenje. Katedrale, sveuèilišta i postao ustaljen. Nu ako je jedna tiskara u poštovanje spram tekovina minulih naraš-
pojedini njihovi profesori, pisci i glaz- Veneciji osnovana 1495. te tijekom 20 go- taja, budili i razvijali svoje sposobnosti te
benici i danas su omiljen predmet zani- dina objavila 126 naslova, meðu njima i 5 svojim djelima otvarali nova obzorja i
manja; sa zahvalnošæu se spominju i s lju- svezaka Aristotelovih djela, onda je to potvrðivali zorno uèinkovitost svojih na-
bavlju njeguju. Suvremeni prouèavatelji nedvojbeno povijesni dogaðaj. Ta su djela misli i htijenja. Tako je, na primjer, slikar
kulturnih zbivanja i dostignuæa u spo- djelovala vrlo uspješno. Poput najljepših Rafael Santi (1482.-1520.) naslikao veli-
menutom razdoblju rado spominju doj- zvona budila su ona pozornost ljudi i ma- ku sliku „Atenska škola“. Ta slika odista
move i prosudbe onodobnih i susljednih mila ih ne bi li ih uzeli u ruke, èitali i raz- predstavlja velièanje grèkih filozofa, ali
prouèavatelja. mišljali o njihovu sadržaju.
Tako se udomaæilo mišljenje slikara i
znanstvenika Giorgia Vasarija (1511.-
1574.) koji je napisao kako je ovdje rijeè
o „renesansi“ – o ponovnu procvatu.
Moglo bi se reæi kako je odista prethodno
razdoblje predstavljalo pravi procvat, ali
je nakon njega uslijedio nov procvat, i to
bi znaèilo kako je posrijedi procvat proc-
vata. Nu ovdje je ipak potrebnije istaknuti
kako cjelokupno razdoblje 14.-16. stolje-
æa oèituje snažan zamah znanosti i kulture
s vidno pojaèanim zanimanjem za èov-
jeka, pa se zato i naziva razdobljem huma-
nizma. Tako je nastao izrièaj: humanizam
i renesansa. Uzme li se u obzir cijelo proš-
lo razdoblje, može se o humanizmu i rene-
sansi govoriti kao o kasnom razdoblju
srednjega vijeka; pogledamo li prijeporna
pitanja, zaoštrena u doba humanizma i re-
nesanse, onda možemo govoriti o prije-
laznom razdoblju koje nam daje naslutiti
nesuglasice i trvenja koja æe tek nastupiti.
Time, dakako, nije ni najmanje umanje-
na vrijednost kulturnih dostignuæa huma-
nizma i renesanse. Treba uvažiti kako je u
to doba otkrivena Amerika (1492.), nas-
tavljen prodor drugih naroda – Arapa,
Mongola i Turaka (na Balkan), a takoðer i
Kineza koji bijahu doprli do istoèke Af-
rike. Unatoè tomu utjecaj Europe bijaše u
stalnu porastu. Dva su èimbenika u tom
imala posebnu ulogu: procvat europskih
gradova sa svojim katedralama i sveuèi-
lištima te otkriæe tiskarskog umijeæa
(1452.-1455.), što je olakšalo i ojaèalo
meðusobni i meðunarodni saobraæaj.
Brojna djela grèko-rimske književnosti i
filozofije ubrzano su tada u raznim mjesti-
ma tiskana i uspješno se širila. Nije to, što
Michelangelo Buonarotti: Sudnji dan

22 br. 239, veljaèa 2012.


ona je iznad svega otkriæe nove i
neprocjenjive vrijednosti slikarskoga
umijeæa.
Takvih primjera ima mnogo. Jamaè-
no nisu sva posveæena iskljuèivo Bogu
i namijenjena bogoslužju u crkvama,
ali ona istièu temeljne ljudske vri-
jednosti i pridonose kršæanskom shva-
æanju svijeta i života i to je hvale vri-
jedno! Što onda reæi o onim djelima ko-
ja u prvi plan stavljaju Krista i njegovu
živodajnu poruku ljudima svih naro-
da!? Zar bismo danas mogli zamisliti
Europu bez Michelangela!?
Može se nekom uèiniti èudno kako
se pisci i umjetnici humanizma i
renesanse nerijetko služe maštovitošæu
u kojoj se isprepleæu raznorodni mitski
sadržaji. Zacijelo oni vide zapletenosti
ljudske zbilje, ali ne daju se njome za-
robiti; ne zatvaraju oèi pred svom
stvarnošæu mnogostruka zla u svijetu;
doživljuju, štoviše, i njegovu neiz-
bježnost; neovisno o tom u kojem ga ob-
lièju nasluæuju i doživljavaju, ono je
više-manje trajno nazoèno i moæno, a na-
dasve ono je uvijek razorno – protivno i
Bogu i èovjeku. Meðutim, upravo u sus-
retu sa zlom èovjek postaje svjestan svoje
razlièitosti – on živi u svijetu koji je ta-
koðer poprište zla, ali se ne poistovjeæuje
s njim; on uvijek može zauzeti svoj stav i
posvjedoèiti svoje odstojanje od bilo koje
vrsti zla i potvrditi svoje ljudstvo – svoje
dostojanstvo, svoju slobodu i svijest
osobne odgovornosti. Štoviše! Èovjek
može doživjeti slutnju – koje se jednos-
tavno ne može odreæi – kako upravo s raz-
nim oblicima zla svjetluca nada koja raða
pogledom na granice ovoga svijeta, ali i
na njihovu prohodnost prema svjetlu što
se nenametljivo javlja iza granica ovoga
svijeta i ovoga života.
Nisu u tom pogledu jednako rjeèita sva
umjetnièka djela humanizma i renesanse,
ali su u dostatnoj mjeri rjeèiti njihovi no-
sioci, i to gledamo li ih u cjelini ili zausta-
vimo li se kod onih koji se neporecivo iz-
dvajaju po svojim djelima kojima dosežu
nedostižne domete.
Nitko otvoren prema višim vrijednosti-
ma, zamišljen nad svojim usudom i željan
otkriæa smisla svoga postojanja, ne može
biti hladnokrvan pred životom i radom
jednoga Michelangela, Erazma Ro-
terdamskog ili Tome Mora!
Nu zamisliti se ipak treba nad pojavom
trojice umjetnika: Rafaela, slikara i gradi-
telja, Michelangela (1475.-1564.), kipara
br. 239, veljaèa 2012.
Propovijed
Erazmo Rotterdamski
i slikara, graditelja i pjesnika, te Leonarda
da Vincija, slikara i kipara, inženjera i
znanstvenika. Sva trojica, pojedinaèno i
zajednièki, predstavljaju pojavu kojoj se
ljudi mogu nemjerivo diviti, ali se ne
može preskoèiti pitanje: koju nam poruku
ostavljaju u nasljeðe svojim životom i
svojim djelom!?
Uz tu trojicu mogu se izdvojiti i tri gra-
da: Firenca, Rim i Venecija. Iz spomenute
trojice moglo bi se izdvojiti samo Mic-
helangela, a iz tri grada samo Firencu! U
doba procvata umjetnosti i znanosti u
njoj, ljudi su je nazivali Periklovom
Atenom. Meðutim ne bi bilo dobro zabo-
raviti kako je zaèetnik umjetnièke ljepote
u Firenci bio kipar i graditelj Filippo Bru-
nelleschi (1377.-1446.), roðen i umro u
Firenci. On je od 1417. bio suradnik u
gradnji firentinske katedrale i on je zamis-
lio njezinu velièanstvenu kupolu te time
otvorio put procvatu renesanse u Firenci,
a potom u Italiji i u Europi.
Uz Firencu se veže i procvat na polju
književnosti i pjesništva. U Firenci je na-
ime roðen Francesco Petrarca (1304.-
1374.), talijanski pjesnik, uèenjak i huma-
nist. Bio je vrlo dobar poznavatelj grèko-
rimske književnosti i cjelokupne kulture.
Uvjeren u visok domet i trajnu vrijednost
te teško dostižne baštine, neumorno je tra-
gao za pomirenjem kršæanstva i nedvoj-
benih vrijednosti grèko-rimskoga duha.
Petrarca je bio vrlo plodan i utjecajan pi-
sac ne samo na svoje suvremenike nego i
na kasnije naraštaje, i to diljem Europe.
Za nas je poželjno reæi kako je utjecao i na
naše književnike, posebno one iz Dubrov-
nika i Dalmacije – Šiška Menèetiæa
(1457.-1527.), Mavra Vetraniæa (1482.-
1553.), Hanibala Luciæa (1485.-1553.) i
mnoge druge. Nu ne bi bilo dobro zabo-
raviti da je i veliki umjetnik Michelan-
gelo bio poštovatelj pjesnika Petrarce i
èitatelj njegovih djela.
Tomu treba dodati kako su na sveuèi-
lištima, a njih je u to doba u Europi bilo
oko 70, prouèavana književna i filozof-
ska djela grèko-rimskih pisaca te kako
su ona najbolja i najpoznatija nanovo
tiskana, a broj se èitatelja širio. Važnije
pak od toga svakako je èinjenica da su
na raznim mjestima javljali visoko izob-
raženi pojedinci koji su marljivo i us-
trajno promicali uèenje klasiènih jezika
i èitanje njihove književnosti. Raèuna se
da ih je u doba renesanse i humanizma u
Europi bilo 3 do 4 tisuæe. Ako se tomu
pridodaju brojni istomišljenici te po-
jedini veliki darovatelji i promicatelji, a
meðu njima i neki biskupi, cijeli pokret
predstavlja vrlo ozbiljan zamah duha.
Nerijetko se kao primjer navodi vojvo-
da Cosimo (stariji) Medici (1389.-1464.)
koji je za razvoj umjetnosti i znanosti dao
svome gradu, Firenci, svotu od 600.000
zlatnih guldena te zaslužio naziv „otac
domovine“, a – s druge strane gledano –
Lorenzo Valla (1407.-1457.) kao primjer
struènosti i znanstvene vjernosti istini.
Valla bijaše vrlo uèen profesor u Paviji,
Rimu, Padovi, Firenci. Zalagao se po-
sebno za èistoæu latinskoga jezika i vjer-
nost povijesnim èinjenicama. Iz tog uvje-
renja osporavao je vjerodostojnost tzv.
darovnice cara Konstantina rimskom papi
kao povijesno-pravnog temelja svjetovne
moæi (vlasti) papinstva, te je zbog toga
bio izvrgnut napadima, pa dugo godina
nije mogao dobiti primjerenu službu u
Rimu, što je kao roðeni Rimljanin želio i
za nju imao predviðeno školovanje. U po-
moæ mu je izišao napuljski kralj Alfonzo
V. koji je na svom dvoru bio okupio
brojne humaniste. On je primio i profeso-
ra Vallu te mu omoguæio znanstveni rad i
plodne razgovore s drugim humanistima.
U tim razgovorima isticale su se nepo-
recive vrijednosti cjelokupne grèko-rim-
ske kulture, ali je Valla pritom upozorava-
o kako vrijednosti istine, dobrote i ljepote
imaju u kršæanstvu izrazito osobni ka-
rakter – èovjek, osoba je njihov nosilac;
smisao i volja za njima raðaju se u èov-
jeku, one ga oplemenjuju i usmjeruju pre-
ma svom vjeènom izvoru.
23

Valla se posebno bavio prouèavanjem
Biblije. Usporeðivao je latinski prijevod s
hebrejskim izvornikom i tražio bezuv-
jetne ispravke. Navodio je brojne nesav-
ršenosti prijevoda i preporuèivao njihovu
izmjenu u skladu s hebrejskim izvorni-
kom. U tom nastojanju našao je razumi-
jevanje kod pape Nikole V. te kardinala
Ivana Bessariona i Nikole Kuzanskog. Na
taj naèin postao je znanstvenim krèiteljem
puta što unaprjeðuje biblijsku znanost i
uvodi ljude u bolje poznavanje i pravil-
nije razumijevanje Biblije.
Meðu mlaðim humanistima u Italiji is-
takao se svojom osebujnošæu Pico (Gio-
vanni) della Mirandola (1463.-1494.).
Posjedovao je visoko humanistièko obra-
zovanje, posebno je studirao pravo u Bo-
logni, a filozofiju u Padovi. K tomu prou-
èavao je hebrejski i arapski, te splet pi-
tanja iz podruèja antropologije. U svom
prouèavanju došao je do zakljuèka kako
je èovjek „svemir u malom“. Na èovjeka
je gledao kao na biæe u razvoju – biæe koje
može pustiti da u njemu jaèaju niže
sposobnosti, a može se uzdizati
prema nebeskim. Slobodan je i sam
odluèuje kojim æe se smjerom kreta-
ti njegov razvoj. Zanimala ga je ži-
votna zbilja ljudi u Europi i bio je
zamislio velik skup uèenjaka i filo-
zofa iz cijeloga svijeta koji bi se sas-
tali i zajednièki raspravljali o
važnim pitanjima èovjeka i svijeta.
Skup je bio predvidio za 1486. godi-
nu u Rimu. Pripremio je više od 900
tvrdnji – teza o kojima bi trebalo
razgovarati. Skup bi bio dobro-
voljan i neslužben. Do toga ipak nije
došlo, jer mu se usprotivio papa
Inocent VIII., proglasivši njegovih
13 tvrdnji krivovjernim i osudivši
njihova zaèetnika Picu della Mirandola,
ali ga je papa Aleksandar VI. pomilovao.
Èovjekoljubive namisli, svojstvene hu-
manizmu i renesansi, zablistale su u punu
cvatu u nizozemskom humanistu, filozofu
i znanstveniku Erazmu Roterdamskom
(1466. ili 1469.-1436.). Na poèetku svoga
školovanja pohaðao je vjersku školu i stu-
pio u red sv. Augustina. 1494. napustio je
samostan i stupio u službu biskupu Henri-
ju u Cambraiu. Veoma darovit i uz to mar-
ljiv, ubrzo se osamostalio i kao slobodan
znanstvenik putovao diljem Europe: Švi-
carskom, Italijom, Francuskom, Engle-
skom… Pritom je neprekidno studirao i
pisao, držao je predavanja i privatne po-
uke te se tako uzdržavao, ali su ga i prija-
24
Propovijed
telji pomagali. On je uvijek nastojao biti
samostalan i slobodan. Znao je pohvaliti
što je smatrao dobrim, ali se nije ustruèa-
vao javno upozoriti na loše pojave i zorno
razotkriti njihovu štetnost. Postupno je
rastao njegov ugled i mnogi su mu se uva-
ženi ljudi obraæali svojim pismima pitaju-
æi ga za savjet i pozivajuæi ga u goste nu-
deæi mu priliku za posebna predavanja.
Buduæi je zapažao nepovoljne pojave u
crkvi i društvu, prekoravao ih i osuðivao,
Luther ga je pokušao pridobiti za svoje
planove, ali on se njegovu pozivu nije
odazvao. Želio je biti i ostati svoj – sa-
mostalan i slobodan, pogotovu što nije
mogao odobriti Lutherovu jednostranost i
samovolju. Poseban vid njegova djelo-
vanja bijahu njegova pisma što ih je pisao
prijateljima i znancima te osobni susreti s
njima. Tu prije svega treba istaknuti
njegovo poznanstvo i prijateljstvo s
engleskim humanistom Tomom Morom.
Kod njega je bio drag gost i tom prilikom
napisao svoje poznato djelo Pohvala lu-
Toma Mor (Thomas Morus)
dosti. S posebnim marom i steèenim zna-
njem priredio je, uz ostalo, izdanje Novo-
ga zavjeta. Zanosio se mišlju kako bi
trebalo omoguæiti da Sveto pismo doðe u
svaku kuæu. S tim u vezi zanosno je pisao:
„Želio bih da Sveto pismo bude preve-
deno na sve jezike… Zalažem se za to da
ga zemljoradnik može pjevušiti hodajuæi
za svojim plugom, tkalac tiho izgovarati
podešavajuæi svoj tkalaèki stan, putniku
da svojim prièama krati umor njegova
puta.“ Cjelokupna pak kulturna nastoja-
nja, bijaše mnijenja, idu za tim da èovjek
bude svjestan svoga dostojanstva i odgo-
vorne slobode te da u Kristu bude jedini
cilj njegova života. Sanjao je o tome kako
bi nastupilo doba u kojem bi kršæanska
br. 239, veljaèa 2012.
vjera i kultura tvorili nepomuæeno sug-
lasje.
Taj je sklad postojao u osobi i životu
engleskoga humanista Toma Mora (1477/
78.-1535.). Veæ na poèetku studija Mor se
predstavio u blistavu svjetlu. Lijepo od-
gojen u obitelji i u samostanu, proveo je
èetiri godine kod kartuzijanaca u Londo-
nu ne prestajuæi studirati pravo i lijepu
književnost. Prvi njegovi javni nastupi bi-
jahu predavanja „O Božjoj državi“ veli-
koga Augustina. Uslijedio je brak, obi-
teljski život i odgoj djece, a potom uspon
u javnim službama. Uvijek marljiv i
uredan, osjeæajan i ujedno prodorno bis-
tar, u dlaku pravedan i nemjerivo dobar,
dosegao je najviši moguæi položaj u
kraljevstvu – postao je kancelar kraljev-
stva. Nu ubrzo je nastao zaplet: kralj
Henrik VIII. tražio je poništenje zakonita
braka. Kad mu to nije uspjelo, proglasio
se poglavarom Crkve u Engleskoj i od po-
danika tražio izjavu pokornosti potvrðenu
zakletvom. To je zahtijevao i od Tome
Mora. Kad on to nije uèinio, bio je
osuðen na smrt i pogubljen. Ti teški
dogaðaji bijahu javna prilika u ko-
joj je došla do punog izražaja unu-
tarnja ljepota istinskoga kršæan-
skog humanista – èovjeka za sva
vremena.
Veliki bijahu napori i udivljenja
vrijedni dometi što ih svojim umom
i srcem bijahu posvjedoèili huma-
nisti 14.-16. stoljeæa. Nu teško su se
probijali u narod i osvajali istinske
štovatelje i nasljednike. O njima se
u javnosti znalo pohvalno govoriti,
ali ostvarivanje njihova životnoga
puta – raðanje èovjeka ispunjena
dostojanstvom samostojnosti i od-
govorne slobode, spremne na žrtvu
– odricanje društvena položaja i bogat-
stva, a prihvaæanje stradanja i nasilna
umiranja, nikada nije lako. Štoviše! Ono
je osobito otežano ako ne prestaje opo-
minjati kako se u kršæanstvu mora razvi-
jati, u svim protežnostima, Božje èov-
jekoljublje koje je zablistalo na Kristovu
licu.
Taj glas bijaše u kršæanstvu prigušen.
Prigušivao ga je neodgovoran i nedosto-
jan život službenih predstavnika kršæan-
stva koji se oglušivahu na dobronamjer-
ne opomene i iskrene želje za prijeko pot-
rebnim promjenama. Èaša nezadovoljstva
bijaše puna, oèekivala se samo kap koja
æe izazvati prelijevanje. I to se dogodilo.
(nastavit æe se)

O PROBAVI - NAŠA CRIJEVA
Svi poznajemo dobar ili loš osjeæaj u
svom trbuhu te znamo koliko nam to
utjeèe na raspoloženje i osjeæaj zdravlja
ili bolesti. Da, naš život ovisi o prehrani,
dakle, ne ide bez probave. Poènimo s cri-
jevima. Dužina im je oko sedam metara,
ali to još ništa ne kaže o tom èudu prirode.
Samo u pet metara tankog crijeva nabori i
resice èine površinu od oko 180 èetvornih
metara! Nama na službu! A isprepletena
su gustom mrežom živèanih vlakana, te
reguliraju svoju zadaæu uglavnom samos-
talno.
Istodobno je jasno da bolesti crijeva ut-
jeèu na živce, a obrnuto, živèane smetnje
(kao i duševne, npr. proljev, od straha) na
crijeva. Primjerice, Parkinsonova bolest
ili dijabetièka neuropatija èesto uzrokuju
zaèepljenost, a isto tako i mnogi lijekovi,
posebno opijati i antidepresivi. Neki li-
jekovi, primjerice oni protiv bolova, mo-
gu oštetiti i sluznicu crijeva, slièno kao i
želuca. Antibiotici mogu uništiti milijarde
naših crijevnih bakterija koje su nam ži-
votno potrebne za probavu i resorbiranje
(upijanje) hranjivih tvari i vitamina te
izazvati proljeve i bujanje štetnih, pato-
loških mikroorganizama. Upravo je èu-
desno kako to sve ipak funkcionira, i to
desetljeæima!
Ipak, ne zaboravimo da i naša crijeva
stare zajedno s nama, pa im upravo u po-
odmakloj dobi treba obratiti pažnju. Neke
kroniène bolesti, kao Crohnova bolest ili
ulcerozni kolitis, obièno poèinju veæ u
mladosti, ali se mogu pojaviti i nakon
sedamdesete. U svakoj životnoj dobi mo-
gu se pojaviti i razlièite nepodnošljivosti,
primjerice, prema mlijeènom šeæeru ili
prema glutaminu, pa i na tu moguænost
treba misliti kod kroniènih neobjašnjivih
proljeva, jakih vjetrova i grèeva. Jednako
tako treba uzeti u obzir da postoji tzv.
prenadražljivo crijevo (iritabilni kolon),
funkcionalni poremeæaj koji se oèituje
brojnim simptomima koji su neugodni za
život, no koji nisu opasni.
U tankom crijevu se vrši glavni dio pro-
bave, kao i resorpcija hranjivih tvari i vi-
tamina. Njegove žlijezde pri tom poslu u
svoj lumen luèe oko tri litre tekuæine na
br. 239, veljaèa 2012.
Zdravlje
SAVJET LIJEÈNIKA
Piše:
Dr. med. Drina
BLAŽEKOVIÆ–SOJÈIÆ
dan. Sa želuèanim sokovima, žuæi, soko-
vima gušteraèe, pljuvaèkom te uzetom
hranom i piæem kolièina raste i na sedam
litara dnevno. Tada dolazi na red zadaæa
debelog crijeva. Ono upija vodu, minerale
i druge tvari iz te tekuæine te ih vraæa u
krvotok da ne budu izgubljene, a stolicu
zgušnjava i oblikuje. Uz to luèi i sluz, da
se sve lakše kreæe i klizi te oblikovano
stigne u zadnje crijevo, gdje èeka na is-
pražnjenje.
Tako je normalno. A ako nije? Normal-
no je imati stolicu svaki dan, možda i sa-
mo svaki drugi dan, ili dva puta dnevno.
Uzroke odstupanja treba razjasniti. Akut-
ni proljevi su èesto virusna infekcija („tr-
bušna gripa“, noro virus, ili drugo) ili in-
fekcija bakterijama iz pokvarene hrane.
Treba paziti ne radi li se pri tome možda o
tzv. paradoksalnom proljevu, koji se izmi-
jenjuje s periodima zatvora, a što može bi-
ti ozbiljan znak za postojanje tumora, jed-
nako kao i stolica u obliku olovke. U tak-
vim sluèajevima treba odmah tražiti uz-
roke i, ako treba, lijeèiti. Najviše obolje-
vanja od raka debelog crijeva nastaje ili se
otkriva nakon 60. godine života, ali danas
je bolest, ukoliko je na vrijeme otkrivena,
izljeèiva u do 80 posto sluèajeva. Treba
zato koristiti preventivne preglede, ukoli-
ko su na raspolaganju. Postoji kolonosko-
pija, rutinski pregled, uz pomoæ kojeg se
može otkriti tumor u ranom stadiju, a i uk-
loniti izrasline – polipe – koji bi se kasnije
možda pretvorili u rak. Takoðer je veoma
korisna redovita pretraga stolice na skri-
veno krvarenje.
Vidljiva crvena krv na površini stolice
je najèešæe znak krvarenja vanjskih ili
unutrašnjih hemoroida (zadebljalih žila
oko analnog kanala), a nekad i tumora na
kraju crijeva. Tome se èesto može pomoæi
operacijom. Krv koja dolazi iz želuca ili
dvanaesterca je, zbog želuèane kiseline,
crna. Izgleda poput katrana, a ima po-
seban, karakteristièan i neugodan miris. U
takvom sluèaju treba hitno u bolnicu.
Mnoge bolne neugodnosti u trbuhu mo-
gu imati i druge ozbiljne uzroke. Upala
slijepog crijeva, zapletaj crijeva, zaèep-
ljenje crijevnih, mezenterijalnih, arterija
(dakle, infarkt crijeva!) te ukliještena kila
u preponi, pupku ili drugdje zahtijevaju
najhitniju operaciju jer mogu završiti
smrtno. Kod mnogih ljudi postoje pak
brojni divertikuli – ispupèenja debelog
crijeva prema van. Ona najèešæe nastaju
radi pretvrde stolice i zatvora, kao pos-
ljedica manjka tekuæine, pomanjkanja
kretanja i premalog unosa balastnih tvari
u hrani. Ljudi pogoðeni divertikulozom
najèešæe ništa i ne osjeæaju, no divertikuli
se mogu upaliti (kronièno), pa i probušiti.
I u tom sluèaju je potrebna operacija te
promjena prehrane i naèina života. Pos-
toje i kroniène upale u blizini èmara, koje
mogu dovesti do fistula prema van, što je
vrlo neugodno ali je ljeèivo. Takoðer pos-
toji i problem inkontinencije, nekontroli-
ranog pražnjenja crijeva, radi slabosti
analnog mišiæa zatvaraèa ili radi neuro-
loške bolesti (moždanog udara ili dru-
gog).
Vrlo djelotvorna prevencija mnogih
smetnji, kao i nastanka tumora, je borba
protiv zaèepljenosti. Ako je ikako mo-
guæe, treba izbjegavati sredstva za èišæe-
nje ili se pokušati od njih odviknuti. Uko-
liko je potrebno, treba birati blage i pri-
rodne metode. Najbolja mjera su discipli-
na i strpljenje: mnogo tekuæine, hrana s
mnogo balastnih, neprobavljivih kompo-
nenata, redovito kretanje te ogranièavanje
alkohola i pušenja. Natrag k prirodi!•
25

NAŠ NUTARNJI SVIJET (2)
ŽELJA ZA OSVETOM
Tko nije osjetio želju za osvetom!
Kakva li je ponekad snaga našega nu-
tarnjeg poriva da uzvratimo na nepra-
vedan i zlonamjeran udarac, da drugomu
vratimo zlo za zlo! Ipak, želju obièno ni-
kada ne vodimo do pravog ostvarenja, o
njoj se stidimo puno i govoriti.
Želju za osvetom može osjetiti veæ i ma-
leno dijete, vjerojatno veæ u drugoj godini
života. Ona poèiva na doživljaju da je ži-
vot meðu ljudima moguæ dok vlada rav-
noteža pravde, a da poremeæenu pravdu
treba pokušati, pa i silom, ponovno uspos-
taviti. Tijekom povijesti takvo je pravo
pojedincu, meðutim, postupno sve više
oduzimano. Veæ Levitski zakonik, šest
stoljeæa prije Krista, uvodi prve zahtjeve
ogranièavanja srdžbe prema poèinitelju
zlog djela, a Sirah, kasnije, piše „Tko se
osveæuje, njemu se Gospod osveæuje“.
Jasno je da osveta može biti opasan ko-
rak. Poriv poèiva na arhaiènom ljudskom
osjeæaju koji je uvijek jak, totalan. Dio
ljudi uspjeva uspostaviti filtar i postupiti
odmjereno. Sposobni su ljutnju i mržnju
diæi na apstraktnu razinu te posegnuti za
simboliènom radnjom - smirenim postup-
kom ili rijeèima. Drugi dio to ne može.
Odluèuju udariti snažno, snažnije negoli
je to uèinio napadaè, ne želeæi se osvrtati
na moguænost hoæe li time stvoriti veæu
nepravdu. A ponekad se uistinu pokrene
lavina. Zbog zlog djela jednog èlana obi-
telji neprijateljstvo zahvati cijelu obitelj,
zbog zlog djela dijela naroda odmazda se
sruèi na cijeli narod.
Kršæanstvo snažno naglašava oprašta-
nje. Svojim velikim principom razumi-
jevanja i ljubavi znatno je pridonijelo har-
moniji meðu ljudima te potaklo civilizacij-
ski napredak. Princip, naravno, ima svoje
granice. Ni za koga nije dobro dobrovoljno
26
Zdravlje
Piše:
Maja RUNJE, prof.
podnositi grubo i dugo nasilje ili okretanje
agresije prema sebi umjesto prema napa-
daèu. Pasivnost nije dobra ni za zajednice.
Gutanje ne pridonosi miru. Odluènost i
hrabrost veæa su garancija sigurnosti.
Želja za osvetom je, oèito, jedan od
mehanizama nužnih u borbi za opstanak.
Uvijek æe ostati dijelom našega nutarnjeg
svijeta. Ona sama po sebi stoga nije nemo-
ralna. Nemoralno bi moglo biti samo djelo.
Zato je važno želju za osvetom, kada se po-
javi, držati pod kontrolom, a razloge i
okolnosti nepravde koja nam se dogodila
odmjeriti razumno i smireno. Kljuèna je
mjera. Treba oprostiti kad god se može, no
kod ozbiljnih i ponavljajuæih povreda
trebamo reagirati. Imamo pravo èak i na fi-
zièku samoobranu. Pokazalo se da snažan
uzvratan udarac ponekad èini èuda!
Je li osveta sama po sebi slatka, kao što
kaže narodna izreka. Istraživanja (M.
Gollwitzer i drugi: What gives victims sa-
tisfaction when they seek revange, Euro-
pean Journal of Social Psychology, 41,
2011.) pokazuju da je to tek dijelom toè-
no. Žrtvu zapravo ne može zadovoljiti
sam osjeæaj da nasilnik mora patiti. Do-
življaj zadovoljštine znatno je veæi ako se
doživi da se poèinitelj kaje te iskreno izra-
žava osjeæaj krivice. Olakšanje æe nam
dakle donijeti tek sigurnost da je drugi ra-
zumio razloge revanša.
Zakoni i politika, osobito dio politike
koji pretendira podizanju standarda od-
ržavanja mira meðu ljudima, dijelovima
društva ili meðu narodima, trebaju voditi
raèuna o tome da je mir moguæ onda kada
je nasilnik nauèio lekciju.•
br. 239, veljaèa 2012.
· 12. V. 1906. U Dubrovniku je održa-
na obnoviteljska skupština dalmatinske
Stranke prava, na kojoj su se ujedinili Èis-
ta stranka prava (sjevernodalmatinski
pravaši) i južnodalmatinski pravaši. Za
predsjednika je izabran Ivo Prodan. Na-
kon što je u travnju 1905. nastala Hrvat-
ska stranka (fuzija matice dalmatinske
Stranke prava i Narodne hrvatske stranke)
nametnula se potreba okupljanja pravaš-
kih redova. Na skupštini je odluèeno da
pridjev „èista“ više nije potreban u nazivu
Stranke prava, s obzirom na to da od
1905. postoji jedna pravaška stranka u
Dalmaciji. Odluèeno je da zadarska
Hrvatska Kruna bude glavno glasilo
Stranke prava u Dalmaciji, dok æe dubro-
vaèka Prava Crvena Hrvatska biti po-
moæno stranaèko glasilo tj. „novine Stran-
ke prava“. Dubrovaèka skupština je po-
mogla i obnovi pravaške organizacije u
Boki kotorskoj 1907. Daljnja jaèanja dal-
matinskih pravaških redova uslijedit æe u
svibnju 1908. i u rujnu 1910.[1]
· 16. VIII. 1906. U Dolcu kraj Trav-
nika, na proslavi posvete barjaka Hrvat-
skog pjevaèkog društva „Vlašiæ“, stvo-
rena je prva hrvatska politièka stranka u
BiH – Hrvatska narodna zajednica
(HNZ). Meðutim, na poèetku bijaše for-
malno gospodarsko-kulturna/prosvjetna
organizacija. HNZ je bio pod utjecajem
graðanske inteligencije i bosansko-herce-
govaèkih franjevaca. Vodeæe i poznate
osobe bili su: Nikola Mandiæ, Jozo Suna-
riæ, Ivo Pilar, Hamid Šahinoviæ-Ekrem,
Ðuro Džamonja itd. Iako u svojim Pravili-
ma iz veljaèe 1908. ne spominju Starèevi-
æa i pravaštvo, jasno se vidi starèeviæan-
ska orijentacija HNZ-a: „Bosna i Herce-
govina jesu [...] po državnom pravu
hrvatske zemlje [...] prirodna težnja bo-
sanskih Hrvata, da se B. i H. prikljuèe
kraljevini Hrvatskoj [...] Bosanski Musli-
mani jesu po narodnosti nepreporni
Hrvati [...] H. N. Z. katol. vjeru kao i Is-
lam štititi [...] Prima se prijedlog Dr. Pila-
ra glede naroèitog podupiranja muslima-
na od strane H. N. Z. bez obzira kojoj
stranci pripada [...] Oni Hrvati, koji
nepriznaju hrvatstvo u B. i H. su neprija-
telji hrvatskog naroda“ itd. Meðutim, dok
se u pravaškom Programu (1894.) ne spo-
minju Srbi, HNZ kaže da æe nastojati „sa
pravoslavnim življem, koji se zovu Srbi-
ma, podržavati najbolje odnose“. Ali pri
tom jasno istièu protimbu kako sjedinje-
nju BiH sa Srbijom, tako i „potpunoj au-
tonomiji“.[2] U skladu sa Starèeviæevim

U POVODU 150. OBLJETNICE STRANKE PRAVA I 115. OBLJETNICE
SMRTI OCA DOMOVINE DR. ANTE STARÈEVIÆA
KRONOLOGIJA PRAVAŠTVA (XI.)
naukom protivili su se politici svo-
jevrsnoga „katolièkog hrvatstva“ nadbis-
kupa Stadlera, upozoravajuæi da time od-
bija bosansko-hercegovaèke muslimane
od hrvatske ideje. Tijekom 1908., pri rad-
njama oko Pravila HNZ-a, dolazi do
daljnjeg pogoršanja odnosa sa Stadlerom
jer Središnji odbor stranke službeno do-
pušta èlanstvo i Hrvatima nekatolicima.
Tada je HNZ imao oko 45.000 èlanova,
od èega 1000 Muslimana, veæinom obra-
zovanih pripadnika mlaðe generacije.
Nastavak nacionalne neosviještenosti
Muslimana posljedica je tradicije, neob-
razovanosti, nekonzistentne austrou-
garske politike i Stadlerove ozloglašenos-
ti. Sukob inteligencije i redovnièkog
sveæenstva sa svjetovnim sveæenstvom
rezultirat æe osnutkom „klerikalno“-pra-
vaške stranke – Hrvatske katolièke ud-
ruge (HKU). Poèetkom 1910. Stadler je
zabranio kompletnom sveæenstvu BiH
djelovanje u HNZ-u. U kampanji za iz-
bore za Sabor BiH (svibanj 1910.) HNZ
istupa umjereno („podupirati svaki pri-
jedlog ma s koje strane došao [...] ako se
ne kosi s hrvatskim narodnim težnjama“).
S druge strane, HKU jasno istièe da stoji
„na Starèeviæevom programu iz 1894.“
Na izborima HNZ pobjeðuje HKU, osvo-
jivši 11 mandata od 16 odreðenih za kato-
lièki puk.[3] HNZ je ljeti 1911. podržao
ideju stvaranja jedinstvene Stranke prava
za sve hrvatske zemlje. Konaènom pro-
pašæu stvaranja sveobuhvatnog hrvatskog
katolièko-muslimanskog bloka 1912., dio
HNZ-a oko Mandiæa se približava politici
banovinske Hrvatsko-srpske koalicije, a
dio oko Pilara Stadlerovu „katolièkom
pravaštvu“.[4]
· 8. XI. 1906. Službeno je nastala Hr-
vatska kršæansko-socijalna stranka prava
(HKSSP) transformacijom Hrvatske rad-
nièke zajednice (HRZ), pri èemu je važnu
ulogu imala klerikalno-pravaška grupa
oko lista Hrvatstvo. HRZ je opstao kao
središnji radnièki strukovni savez kršæan-
sko-socijalnog radništva, predstavljajuæi
socijalno-gospodarsko krilo kršæanskih
socijala, dok je HKSSP predstavljao poli-
tièko krilo.[5] U toj stranci je bilo dosta
buduæih važnih pripadnika franko-„kleri-
kalne“ Stranke prava, koja je nastala u
rujnu 1910. Glasilo HKSSP-a je bilo Glas
br. 239, veljaèa 2012.
Iz povijesti
Priredio:
Mladen KALDANA
Naroda koji su „preuzeli" od HRZ-a. Po-
vijest HRZ-a poèinje 1897. kada je osno-
van Radnièki klub Stranke prava (RKSP)
– organizacija radništva domovinaške
Stranke prava – s ciljem odvlaèenja rad-
ništva od frankovaèke Hrvatske radnièke
stranke i socijaldemokrata. RKSP postaje
1899. Hrvatska samostalna radnièka
stranka (HSRS), a 1900. Neodvisna rad-
nièka organizacija hrvatskog samostalnog
radništva. Veæ ljeti 1902., kao HRZ, pri-
Kotor - katedrala sv. Tripuna
sustvuje u Ljubljani na kongresu kršæan-
sko-socijalnih društava gdje se raspravlja
o osnutku zajednièke hrvatsko-slovenske
radnièke zajednice. RKSP nije bio
kršæansko-socijalno orijentiran, ali se to
veæ poèinje mijenjati u HSRS-u. HRZ se
još nazivao i Kršæansko socijalnom stran-
kom (KSS). Važnu ulogu u tim organiza-
cijama domovinaškog/kršæansko-socijal-
nog radništva imali su Stjepan Zagorac i
Grga Tuškan.[6]
· 9. VI. 1907. Od tog datuma defini-
tivno djeluje Hrvatsko kulturno društvo
„Napredak“ sa sjedištem u Sarajevu, nas-
talo spajanjem mostarskog i sarajevskog
društva. Hrvatsko kulturno društvo „Nap-
redak“ ima iznimne zasluge u podizanju
obrazovanja i kulture b-h Hrvata, a vod-
stvo društva, bar do nastanka Kraljevstva
SHS, bilo je u pravaškim rukama. Do spa-
janja je došlo veæ 10. sijeènja 1907. Po-
vijest „Napretka“ poèinje pet godina
prije. U Mostaru je 14. rujna 1902. osno-
vano Hrvatsko potporno društvo za
potrebe ðaka srednjih i visokih škola iz
Bosne i Hercegovine, a u Sarajevu 11. stu-
denog 1902. Hrvatsko društvo za nam-
ještenje djece u zanate i trgovine. Za raz-
vitak i kasnije spajanje dvaju društava va-
žan je 19. studeni 1905. Tada je sara-
jevsko društvo donijelo nova pravila kako
bi ubuduæe uz nauènike (šegrte) potpoma-
galo i uèenike te studente. Takoðer se time
htjelo proširiti djelatnost na cijelu BiH, a
po moguænosti i na Trojednicu. Pravilima
je odreðeno i da se ubuduæe novo, sara-
jevsko-mostarsko, društvo zove Hrvatsko
kulturno društvo „Napredak“, sa sjediš-
tem u Sarajevu, s ciljem kulturnog jaèanja
hrvatskog naroda.[7]
· 23. VI. 1907. U Kotoru je održan
veliki skup bokeljskih pravaša na kojem
su raspravljali o obnovi i ustroju tamošnje
Stranke prava.[8]
· 22. VIII. 1907. Održana je skupšti-
na HSP-a, èlana Hrvatsko-srpske koalicije
(HSK). Pri tom je izražena vjernost pra-
vaškom „okviraškom programu“ iz 1894.,
nastavak savezništva s hrvatskim Srbima,
kao i daljnja pripadnost HSK-u.[9]
· 15. IX. 1907. U mjestu Muo održa-
na je opæa skupština bokeljskih pravaša s
nekih 500 sudionika. Poslije izbora Sre-
dišnjeg odbora Stranke prava u Boki ko-
torskoj ustrojeni su stranaèki mjesni od-
bori za Kotor, Škaljare, Špiljare, Bogda-
šiæe, Kavè, Mrèevac, Lepetane, Tivat,
Lastvu, Perast, Strp-Lipce, Prèanj i Muo.
Time je konaèno ustrojena jedinstvena
stranaèka organizacija pravaša u „Zaljevu
hrvatskih svetaca“.[10]
· 7. XI. 1907. Na Opæoj skupštini
Starèeviæeve hrvatske stranke prava
(SHSP) u Zagrebu doneseni su zakljuèci.
Istièe se nedodirljivost „okviraškog prog-
rama“ iz 1894. i nepriznavanje postojanja
Srba u Hrvatskoj („da se po vjeri ne dieli
ni jedan narod, pa tako ni hrvatski na-
rod“). Prisutan je i istup protiv Radiæeva
27

HPSS-a. Frankovaèko seljaštvo proglaša-
va SHSP jedinom i istinskom seljaèkom
strankom te da je seljaèko pravo sadržano
u hrvatskom državnom pravu. Na kraju
zakljuèaka SHSP izražava povjerenje
„najviše napadanomu i izloženomu pred-
sjedniku stranke“ Josipu Franku.[11]
· 23. IV. 1908. Došlo je do Drugoga
pravaškog raskola. Na sjednici vodstva
Starèeviæeve hrvatske stranke prava
(SHSP) kulminirao je sukob dviju skupi-
na predlaganjem dviju potpuno opreènih
rezolucija o stranaèkoj politici. Prijedlog
Aleksandra Horvata naviještao je borbu
svim nagodbenim strankama, ukljuèujuæi
i Hrvatsko-srpskoj koaliciji, istaknuto je
protusrpstvo te je izražena rezerva prema
politièkom katolicizmu. Osim toga Hor-
vat je izjavio da je vlada bana Pavla Rauc-
ha prva hrvatska vlada nakon 40 godina.
Prijedlog Ivana Peršiæa oštro je osudio
Raucha tvrdeæi da njegova protusrpska
politika služi za divide et impera. Izra-
ženo je uvjerenje u lako suzbijanje veli-
kosrpske promidžbe nakon što bi se pov-
ratila hrvatska povijesna i narodna prava.
Zbog tako velikih razlika u pogledima
skupina oko Mile Starèeviæa, zubara Ante
Paveliæa te Ivana Peršiæa osniva Starèevi-
æevu stranku prava (milinovci). Nezado-
voljstvo dijela frankovaca strategijom i
taktikom Frankove politike traje od afera
„Argus“ i „Strassnoff“ (1905.-1906.),
koje su nanijele velike štete ugledu
SHSP-a i posebno Josipu Franku.[12]
· 14. V. 1908. U Splitu je održana
skupština dalmatinskih pravaša pod ges-
lom „Neka živi sloga svih pravaša od Ra-
ba do Spièa“. Tada je jaka šibenska pra-
vaška grupa na èelu s Matom Drinko-
viæem i glasilom Hrvatska rieè pristupila
dalmatinskoj Stranci prava. Tada su jed-
noglasno prihvaæena „Naèela Stranke
prava“, koja predstavljaju reinterpretaciju
programa iz 1894. Više se ne spominje
okvir habsburške države.[13]
· 1. VII. 1908. U Mostaru poèinje iz-
laziti prvi radnièki list u BiH – Radnièka
obrana. Kasnije je (1910.) promijenio na-
ziv u Hrvatska obrana. Ðuro Džamonja,
èlan Središnjeg odbora Hrvatske narodne
zajednice, pokrenuo je i tiskao te hrvatske
radnièke novine. Hrvatska/Radnièka ob-
rana prvenstveno je istupala protiv soci-
jaldemokracije i u korist hrvatske nacio-
nalne ideje. S obzirom da je list pokrenuo
HNZ, u njemu je bilo polemika s vrhbo-
sanskim nadbiskupom Josipom Stad-
28
Iz povijesti
lerom. Hrvatski radnièki list u BiH imao
je važnu ulogu u nacionalnoj promid-
žbi.[14]
· 24.-28. VIII. 1908. Održana je osni-
vaèka skupština hrvatski orijentirane
Muslimanske napredne stranke (MNS)
pod vodstvom poznatog starèeviæanca
Ademage Mešiæa. Glasilo MNS-a Musli-
manska sviest poèelo je izlaziti 03. rujna.
Još u veljaèi iste godine Mešiæ se dogovo-
rio s Nikolom Mandiæem i Hrvatskom na-
rodnom zajednicom (HNZ) oko osnivanja
MNS-a. U razvoju MNS-a Mešiæu su jako
pomogli Osman Nuri Hadžiæ, Safvet-beg
Bašagiæ i ostali poznati pravaši musli-
manske vjeroispovijedi. HNZ je pružio
snažnu podršku toj stranci raèunajuæi da
æe to znatno pridonijeti nacionalnom pre-
porodu b-h muslimana i stvaranju hrvat-
skoga katolièko-muslimanskog bloka.
Mešiæ je bio svjestan da s hrvatskim naci-
onalno-preporodnim programom ima
uspjeh samo kod mladih obrazovanih
muslimana. Da bi se približio i drugim
slojevima muslimanskog društva isticao
je islamski karakter stranke, kako bi preu-
zeo primat od autonomaške Muslimanske
narodne organizacije (MNO). Nakon toga
bi krenuo u nacionalno osvješæivanje b-h
muslimana. Zbog slabog širenja stranke
meðu b-h muslimanskim življem, MNS
poèetkom 1910. revidira program u smje-
ru autonomaštva te mijenja naziv u Musli-
manska samostalna stranka (MSS). Um-
jesto Muslimanske sviesti stranaèkim gla-
silom postaje Muslimanska sloga. Na iz-
borima za Sabor BiH stranka biva ha-
metice poražena od MNO-a, ne osvojivši
niti jedan mandat. Ipak, na dopunskim iz-
borima u travnju 1911. Mešiæ i Halid-beg
Hrasnica bivaju izabrani, pa MSS postaje
parlamentarnom strankom. Zbog srpske
protumuslimanske politike (pitanje agrar-
nih odnosa i naziva jezika) MSS i MNO
se spajaju, ljeti 1911., u Ujedinjenu Mus-
limansku organizaciju (UMO). Saborski
klub UMO-a (Muslimanski saborski
klub) suraðivao je s Hrvatskim saborskim
klubom. Èlanovi MNS-a/MSS-a/UMO-a
(npr. Ademaga Mešiæ i Šemsi-beg Salih-
begoviæ) bit æe u Vrhovnoj upravi i Vijeæu
(jedinstvene) Stranke prava.[15]
· 14. X. 1908. U Starèeviæevom do-
mu održana je pravaška „Konferencija o
gradnji džamije u Zagrebu“. Prisutni su
bili uglavnom mlaði pravaši, od kojih je
bilo 20 posto muslimanskih studenata.
Skup je izazvao jak dojam u BiH. Akcija
je poèela 10. listopada objavom dopisa
br. 239, veljaèa 2012.
frankovaèkog saborskog zastupnika Iva-
na Zatluke u Hrvatskom Pravu, kojim tra-
ži gradnju džamije u Zagrebu za vjerske
potrebe svakodnevnih gostiju iz BiH, kao
i muslimanskih studenata na tamošnjem
sveuèilištu. To je još jedna promusliman-
ska akcija Frankove Stranke prava, kojom
su htjeli pridobiti b-h muslimane za Star-
èeviæev nauk i svoju stranku nakon anek-
sije BiH 6. listopada iste godine. Tu inici-
jativu žestoko su napali Hrvatstvo (kr-
šæansko-socijalni pravaši), Istina (kato-
lièko glasilo) i Pokret (glasilo Hrvatske
puèke napredne stranke). Hrvatstvo pos-
prdno predlaže da se buduæa bogomolja
nazove „Zatlukina džamija“. Ivan Zatluka
izjavio je, odgovarajuæi katolièkim neza-
dovoljnicima, da je on vjerski gledano
„klerikalan“, ali da i u drugim vjerama po-
dupire „intelektualnu snagu i æudo-
rednost“. Akcija oko gradnje džamije je
ubrzo zamrla zbog, meðu ostalim, nepri-
pajanja BiH Kraljevini Hrvatskoj. Sukobi
zbog džamije su zapravo zadnji trzaji
vjerskog liberalizma frankovaèke stran-
ke, koja æe se u rujnu 1910. spojiti s kr-
šæansko-socijalnim pravašima. Ivan Zat-
luka (do 1918. frankovaèki zastupnik) u
južnoslavenskoj državi bit æe voða hrvat-
skih kršæanskih socijala i nepoznate
Kršæansko-socijalne stranke.[16]
· 29. X. 1908. U Sarajevu je umro
veliki hrvatski pjesnik i pravaš Silvije
Strahimir KRANJÈEVIÆ. Roðen je u
Senju 17. veljaèe 1865. Više o njemu u
tekstu na dan roðenja.
· 5. XI. 1908. Na zagrebaèkoj konfe-
renciji zastupnika i pristaša frankovaèke
Stranke prava iz Banske Hrvatske, Dalma-
cije te BiH osnovana je Hrvatska narodna
legija. Njezin zadatak je bio suprostav-
ljanje upadima èetnièkih odreda iz Srbije u
BiH, koji su oèekivani nakon austrou-
garske aneksije navedenih zemalja (6. lis-
topada 1908.). Legionari su nosili znaèku s
natpisom „Za kralja i domovinu“ na
crveno-bijelo-plavoj podlozi. Veliku pod-
ršku osnutku legije dali su pravaši musli-
mani iz BiH, ukljuèujuæi i one koji su stu-
dirali u Zagrebu. Najpoznatiji su Mehmed-
beg Bajraktareviæ i Musa Æazim Æatiæ.
Važnu ulogu u organiziranju legije imao je
književnik Milan Ogrizoviæ (pisac popu-
larne Hasanaginice). Do upada èetnika
nije došlo pa je Hrvatska narodna legija
korištena u meðustranaèkim sukobima.
Socijaldemokrati su imali Crvenu gardu, a
ostale stranke (ukljuèujuæi HSP i mili-
novce) su putem sokolskih društava jaèale
 Sjeæanja i svjedoèenja

tjelesnu spremu svojih èlanova. U meðu-

sobnim fizièkim sukobima, kao i u obraèu-
SIGETSKA EPOPEJA U
nima s policijom, frankovci postaju pojam
najborbenijeg dijela hrvatske politike.[17]
ÈAGLINU U SIJEÈNJU
(nastavit æe se) 1944. GODINE
Bilješke P rigodom komemoriranja 68. obljetni- Piše:
[1] M. DIKLIÆ, Pravaštvo u Dalmaciji do kraja ce junaštva hrvatskih vojnika u Èaglinu,
Prvoga svjetskog rata, 391.-399.
održanog u Èaglinu u organizaciji Hrvat- Ivo TUBANOVIÆ
[2] Vidi program/pravila u: T. CIPEK, S. MATKO-
VIÆ, Programatski dokumenti hrvatskih poli- skog domobrana iz Požege, Orahovice,
tièkih stranaka i skupina, 593.-597. Našica i Osijeka, èemu su nazoèili i èlano- vila se vrlo žestoka borba koja je potrajala
[3] Isto, 597.-598., 636.-637.; L. ÐAKOVIÆ, Po- vi HDPZ Ogranka Ðakovo te veterani
litièke organizacije bosanskohercegovaèkih do popodneva sutrašnjeg dana.
katolika Hrvata, sv. 1., 229.-237., 242.-245., Domovinskog rata iz Ðakova, mogla su se Nakon što je braniteljima ponestalo
302.-303., 352. Inaèe, Ðakoviæ griješi stavlja- èuti zanimljiva prisjeæanja. Ovdje bilježi- strjeljiva, odluèeno je da se 23. sijeènja
juæi osnutak HNZ-a u listopad 1906.
mo jedno od njih. naveèer krene u proboj, i to preko Dilja
[4] M. GROSS, Povijest pravaške ideologije, 381.-
383.; Z. MATIJEVIÆ, „Politika i sudbina. Dr. Ivo Predsjednik dubrovaèkoga županijskog prema Brodu. Prema dogovoru, postrojbe
Pilar i njegova borba za samostojnost hrvatskog odbora udruge Hrvatski domobran Lujo su naveèer 23. sijeènja krenule u proboj.
naroda“, Pravaška misao i politika, 217.
Pešoviæ i predsjednik županijskog odbora Prilikom teških borbi do kojih je došlo,
[5] „Hrvatska kršæansko-socijalna stranka prava“,
Hrvatstvo, br. 256 (8.XI.1906.), 1.; vidi prog- Požege, Drago Franjiæ, podsjetili su na poginuli su zapovjednik bojne, satnik dr.
ram u: T. CIPEK, S. MATKOVIÆ, Programat- VI. bojnu Hrvatskog domobranstva, koja Zvonimir Donèeviæ sa suprugom koja je
ski dokumenti hrvatskih politièkih stranaka i je osnovana u Bosanskom Novom 1943.
skupina, 520.-526. bila trudna (pokopani su na osjeèkome
[6] J. HORVAT, Politièka povijest Hrvatske, sv. 1.,
263.; S. MATKOVIÆ, Èista stranka prava
1895.-1903., 233.-234.; T. CIPEK, S. MAT-
KOVIÆ, Programatski dokumenti hrvatskih
politièkih stranaka i skupina, 428.-429.
[7] L. ÐAKOVIÆ, Politièke organizacije bosansko-
hercegovaèkih katolika Hrvata, sv. 1., 248.-250.
[8] M. DIKLIÆ, Pravaštvo u Dalmaciji do kraja
Prvoga svjetskog rata, 398.
[9] T. CIPEK, S. MATKOVIÆ, Programatski doku-
menti hrvatskih politièkih stranaka i skupina,
540.-549.
[10] M. DIKLIÆ, Pravaštvo u Dalmaciji do kraja
Prvoga svjetskog rata, 398.-399.
[11] T. CIPEK, S. MATKOVIÆ, Programatski doku-
menti hrvatskih politièkih stranaka i skupina,
550.-553.
[12] M. GROSS, Povijest pravaške ideologije,
349.-353.
[13] M. DIKLIÆ, Pravaštvo u Dalmaciji do kraja
Prvoga svjetskog rata, 400.-403.; T. CIPEK, S.
MATKOVIÆ, Programatski dokumenti hrvat-
skih politièkih stranaka i skupina, 560.-561.
[14] L. ÐAKOVIÆ, Politièke organizacije bosan-
skohercegovaèkih katolika Hrvata, sv. 1., 243.;
M. GROSS, „Hrvatska politika u Bosni i Her- Spomenik na èaglinskom groblju, na mjestu gdje je bio bunker s tijelima branitelja
cegovini od 1878. do 1914.“, HZ, 19-20/
1966.-1967., 38.-39.
[15] Isto, 240.; M. IMAMOVIÆ, Pravni položaj i
kao elitna leteæa postrojba koja je prošla Aninu groblju u obiteljsku grobnicu!);
unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercego- bojišta od Kupresa i Dervente do Šidskih njegov poboènik, zastavnik sudac Vito-
vine, 174.-181., 222.-223., 247.-248.; N. KI- Banovaca i Èaglina. U Èaglinu æe sud- mir Šeberek, dr. Gustav Erber, voj-
SIÆ-KOLANOVIÆ, „Ademaga Mešiæ i hrvat-
ska nacionalna ideja 1868. - 1918. godine“, jelovati u slavnim i tragiènim dogaðajima no-sudski nadporuènik, zapovjednik
ÈSP, 40/2008., br. 3, 1131.-1132.; T. CIPEK, S. u sijeènju 1944. godine. stožerne satnije bojne, poruènik Pavle
MATKOVIÆ, Programatski dokumenti hrvat-
skih politièkih stranaka i skupina, 670.
Rot i zapovjednik 3. satnije, nadporuènik
Naime, krajem 1943. godine na podruè-
[16] Z. HASANBEGOVIÆ, „Islam i muslimani u Stanislav Panduroviæ.
ju Požeške kotline došlo je do jaèanja od-
pravaškoj ideologiji. O pokušaju gradnje «pra- Samo se nadporuènik PTB-a, zapov-
vaške» džamije u Zagrebu 1908.“, Pravaška metnièkih djelovanja. Zbog toga je VI. jednik 4. satnije, Ivan Todoriæ, sa sto-
misao i politika, 94.-96.; Z. MATIJEVIÆ, Slom bojna Hrvatskoga domobranstva dobila
politike katolièkog jugoslavenstva. Hrvatske tinjak vojnika i doèasnika, uspio probiti
puèka stranka u politièkom životu Kraljevine zapovijed da se iz Dervente premjesti u do slobodnog prostora Slavonskog Bro-
SHS (1919.–1929.), Zagreb 1998., 120.-123., Èaglin. Zadatak je bio osiguravati pod-
140., 154. da. Svi ostali, njih oko 400 vojnika, do-
[17] Z. HASANBEGOVIÆ, „Islam i muslimani u ruèje Dilja. Buduæi da je uporište Èaglin èasnika i èasnika dali su svoj život u obra-
pravaškoj ideologiji“, Pravaška misao i politi- predstavljalo vrlo jaku smetnju neometa- ni Èaglina. Svi poginuli èasnici i preživ-
ka, 93.; J. HORVAT, Povijest novinstva
Hrvatske, 359.; S. MATKOVIÆ, Èista stranka
nom djelovanju odmetnika, oni su ga 22. jeli nadporuènik Todoriæ odlikovani su
prava 1895.-1903., 206., 232.-233.• sijeènja 1944. u zoru žestoko napali. Raz- Velikom srebrnom kolajnom za hrabrost.•

br. 239, veljaèa 2012. 29

 Sjeæanja i svjedoèenja

SJEÆANJE NA PRVU POSTROJBU ZBORA

NARODNE GARDE U ISTRI
Piše: smo civilna odijela i krenuli za OKPD-
Nakon vremenskog odmaka od 20 go- Valtura.
dina nije se lako sjetiti svega što bi bilo Vlado JURCAN Brkiæ je uzeo kalašnjikov, iako sam ga
vrijedno za povijest zapisati. Pored toga,
ja na sve naèine pokušavao odvratiti od
ja sam bio obièni gardist, pa nisam ni mo-
Koliko se sjeæam, to je bilo u podrum- toga. Smatrao sam da nam ionako ne bi
gao znati što se je sve zbivalo oko te naše
skim, prizemnim prostorijama zgrade u bio od koristi, a samo nas može uvaliti u
postrojbe. Pa ipak, neke najbitnije sta-
kojoj je bio ured obrane na Forumu. Dobi- veliku nevolju. No, eto, sakrio ga je pod
vove i zakljuèke koje sam imao i donio u
li smo odore i oznake "ZNG". Bile su to sjedište, pa smo nesmetano prošli pored
to vrijeme, do danas nisam promijenio.
terenske odore za oficire JNA, od gabar- patrole JNA koja je stajala na odvojku
Jer, u dramatiènim, opasnim okolnostima,
dena. Kape smo dobili kasnije, jer ih je prema kaznionici Valtura. S tadašnjim
nagon za samoodržanjem tjera nas da
trebalo šivati. Sutradan smo se smjestili u sam direktorom ugovorio vrijeme kad æu
itekako zapažamo, razmišljamo i donosi-
zgrade bivše politièke škole kraj Fažane. doæi po kamion pijeska, s tim da mu
mo svoje sudove.
Smještaj i prehrana su bili sasvim u redu, donesem pismeni zahtjev od ureda za ob-
Moram se ukratko osvrnuti na atmos- ranu. Njegov je šef bio sad pokojni Atilio
feru u Puli te 1991. godine. Bilo je to no oružja smo imali malo. Koliko se sje-
æam, mislim da je, bar na poèetku, bilo Radoloviæ. Kad sam ušao u njegov ured,
vrijeme kad je jugo-vojska s podsmi-
jehom gledala na organiziranje Zbora na-
rodne garde. U odnosu na njihov broj u
Puli, mi smo svojim brojem i svojim nao-
ružanjem za njih bili šaka jada. Bilo je to
vrijeme kad su nam srpski provokatori
mahali ispred nosa svojom "Politikom",
ispisivali po zidovima "Ovo je Srbija!",
šetali kroz Robnu kuæu s kazetofonom na
ramenu i puštajuæi na sav glas "æirilicu".
Vrijeme kad je jedan pukovnik JNA, sta-
novnik Štinjana kraj Pule, prijetio: "Srušit
æu Arenu i ustaški MUP!". A pojavila se je
u to vrijeme i jedna naša lokalna stranka s
idejom da ono „priko Uèke“ nije naš rat.
Èiji su aktivisti upravo u vrijeme najveæe
potrebe za jedinstvom svih Hrvata, ispisi-
vali po zidovima parole „Istra-država!“.
Bilo je to, bar ovdje u Puli, vrijeme zi-
heraša i sporazumaša, kada je "Il nostro
conte" (naš grof, što li?!) Luciano Delbi-
anco, imao jako dobre odnose s JNA. I
vrijeme kad je svatko tko je želio vidjeti, Limski kanal
mogao lako shvatiti što nam se sprema.
Jer, Srbi su u Hrvatskoj jasno pokazivali više ljudi nego oružja. Uglavnom su to bi- na zidu iza njega…velika Titova slika!
što hoæe, a što ne æe. Pa su poèeli naše li lovaèki karabini, možda par "kalašnji- Ista onakva kakvu je, uz parolu "Druže
redarstvenike ubijati iz zasjede i masakri- kova" i jedna "pumperica". A ja sam od Tito, mi ti se kunemo…!" iza sebe imao i
rati ih. kuæe ponio dvocijevku - saèmaricu, rede- general JNA Tarbuk!
I upravo zloèin u Borovu Selu bio je nik patrona sa saèmom od 6 mm i maèetu. Upitao sam Radoloviæa zašto je ne
presudan za moju odluku da se bilo kako Bila je organizirana straža na kojoj smo skine.
djelatno ukljuèim u obranu Hrvatske. Oti- se smjenjivali svakih šest sati, ako se ne - "Pa nije nitko naredio da se skine!"
šao sam u Ured za obranu u Puli i tražio da varam. Pokušavali smo iskopati zaklone, - "A je li vam netko to zabranio?" upitao
me odmah izbrišu s popisa vojnih ob- no to je teško išlo zbog plitka, kamenita sam ga.
veznika JNA. Potom sam se javio u MUP, tla. Kako sam pred kratko vrijeme bio Eto, takva je onda bila atmosfera.
da se kao dragovoljac ukljuèim u pos- umirovljen (radio sam u OKPD-Valtura), Kao "rezervni oficir" bivše JNA, dakle
trojbe hrvatskih redarstvenika. Jedan gos- predložio sam da se nabave vreæe, a ja æu ipak koliko-toliko obrazovan èasnik, po-
podin (mislim da se je zvao Hraste), reka- pokušati dobiti «mašinski pijesak» u mo- èeo sam zamjeæivati neke stvari koje mi se
o mi je da je u tijeku formiranje postrojbe joj bivšoj firmi. Zakloni od vreæa s pi- nisu sviðale. Smatrao sam da je i sam iz-
Zbora narodne garde, pa sam se tamo i jeskom su bolji nego plitki zemljani. Za- bor boravka pogrješan, da ga je u sluèaju
prijavio. povjednik Brkiæ je uzeo "fiæu", obukli potrebe teško braniti, da nema dobrog pu-

30 br. 239, veljaèa 2012.


ta za eventualno povlaèenje i slièno. Imao
sam osjeæaj da bi nas na takvom mjestu,
tako skromno naoružane, bez pol muke
potukla jedna dobro naoružana, uvježba-
na grupica specijalaca JNA.
No, uza sve to, sve je prilièno dobro
"klapalo". Sasvim sigurno bolje nego na
svim vojnim vježbama JNA na kojima
sam bio. Mislim da je jako važno to što se
nije pilo. Nikad nisam vidio da bi u "ðiru"
bilo neko alkoholno piæe, osim piva. Me-
ðutim, ekscesa je ipak bilo. Naravno, ni
na kraj pameti mi nije da ih nabrajam ili
opisujem, i to iz dva razloga. Prvo, što mi-
slim da je povremena "iskakanja" nemo-
guæe izbjeæi. Drugo, što ne želim davati
materijal onima koji i dan danas pokuša-
vaju oblatiti jednu èasnu skupinu drago-
voljaca, nazivajuæi ih "paravojnom skupi-
nom". Reæi æu ipak da me je, na primjer,
nerviralo kad je bilo nekoliko hitaca noæu,
što sam smatrao neodgovornim.
Osobno sam doživio na straži nešto što
je moglo i loše završiti. Došlo je do
nekakve zabune oko odziva i lozinke (èini
mi se da je glasila: "Glava - glavonja". U
mrklom mraku èulo se:
- "Ma što, koja glava ... !"
- "Pa ... glavonja ... !"
- "Ma, ma ... koji glavonja ... jebo te, pa
ovo nisu naši...bježimo!!!" - pa topot èiza-
ma, pa dozivanje:
- "Ej, mi smo garda!"
- " I mi smo garda!"
- "E, pa izaði iz zaklona!"
- "Izaði ti!"
- "Hoæu k..ac, pa da me napucaš!"
- "Dobro, ajde, ja æu izaæi, pa ako me
skineš ... skineš!"
Sjeæam se da sam se u svom zaklonu
valjao od smijeha.
Opæenito govoreæi, moj osobni dojam
je bio da je zrak naprosto nabijen nekom
napetošæu i nesigurnošæu, osjeæajem da
sve može krenuti po zlu. Naš je osnovni
zadatak bio prihvat i zbrinjavanje vojnih
bjegunaca iz JNA. Stoga nisam vidio raz-
loga zašto nas oni ne bi napali i bez pol
muke eliminirali.
Ne sjeæam se toèno kad se je dogodio
«dar-mar» koji æu opisati. Gospodin Mijo
Laliæ, profesionalni èasnik koji nas je vo-
dio (nisam shvatio tko je zapravo bio za-
povjednik, Laliæ ili Brkiæ), saznao je da je
paralelno s nama, a bez ikakve veze s
nama, formirana još jedna postrojba kraj
Loborike. Nekakvi rezervisti s oznakom
"koze" na rukavu, mnogo bolje naoružani
od nas. Naravno, i laiku, a ne jednom ško-
br. 239, veljaèa 2012.
Sjeæanja i svjedoèenja
lovanom èasniku kakav je bio Laliæ, bilo Radoloviæa) zašto je gradonaèelnik Del-
je jasno da tu nešto nije u redu. Ja se samo bianco digao galamu da je to bio pokušaj
sjeæam da sam sjedio s jednim gardistom atentata na njega? Ma stvar je jasna. Uko-
na nekom zidiæu (Darkom Ferlinom),
liko Hrvatska izgubi rat (što je po njemu i
kad je do nas dotrèao drugi jedan:
- "Hajde, uzmite oružje, zove Mijo, njemu sliènima vjerojatno), eto mu prepo-
idemo u Pulu razoružati krizni stožer!" ruke da i dalje ostane u fotelji! Pa da! Jer
Gotovo je, rekoh, poèelo je veliko eto, samo što nije postao žrtvom razu-
sranje. Kako mi je veæ i dotad bila "puna larene ustaške bande ZNG-ovaca iz Fa-
pipa" kojeèega, odluèio sam da se defini- žane!
tivno od toga svega maknem. Savjest mi
je bila potpuno mirna, jer sam to Brkiæu u I zbog svega toga i dan-danas mi je mu-
nekoliko navrata najavljivao, ukoliko se ka kad na sve rjeðim proslavama godiš-
neke stvari ne promijene. Potražio sam lo- njice te naše postrojbe vidim ljude iz te
gistièara Kundida i zatražio da me razdu- bivše Delbiancove ekipe! Ekipe u kojoj
ži. Sjeo sam na svoj moped i išao kuæi. O danas glavnu rijeè vodi èovjek koji je
tome što se je sve kasnije dogaðalo, saz-
osobno išao u Trst po izbjeglog bivšeg pu-
nao sam iz sredstava javnog priopæavanja.
Javio sam se ponovo u ured za obranu kovnika JNA, Božoviæa. Onog istog Bo-
gospodinu Radoloviæu. žoviæa koji je Puli prijetio svojim zrakop-
- "Imamo mi preko 700 dragovoljaca, lovstvom: "Srušit æu Arenu i ustaški
ali nemamo oružja. Nabavi 2000 DM, ku- MUP!" I dan-danas su njih dvojica veliki
pi kalašnjikov, pa se javi!" prijatelji. Pa kad se je svojedobno taj naš
Ono što ni tada a ni kasnije tijekom rata
lokalni politikant bio kandidirao za
nisam mogao shvatiti, zašto sam toliko
pragova morao obijati i na tolika zatvore- predsjednika države (koje li drskosti i hi-
na vrata nalijetati, kad god sam se htio ja- pokrizije!), "štab" mu je bio u Štinjanu...u
viti u Hrvatsku vojsku. Kasnije, kad je sve kuæi – pukovnika Božoviæa!•
to završilo jedan mi je znanac objasnio:
- "Koji si ti naivac! Oni su pozive slali
sinovima dobrostojeæih roditelja. Pa bi PRED ODLAZAK
pozive povukli kad bi dobili par tisuæa U JAJCE
DM. A takvi kao ti su im samo kvarili po-
sao!"
Pa da! Èemu novaèiti one koji ne žele u Rastanak nakon
rat, ako ima toliko dragovoljaca! Pet godina.
Danas, kad se vidi koje je dimenzije do- Rat nas strašni spojio.
segnuo svakojaki grabež u ovoj nesretnoj Svaki se od nas odgojio
Lijepoj našoj, takvo mi je objašnjenje Kako treba u zajednici
itekako logièno! Živjeti.
No, da se vratim na tu našu postrojbu Sve je u vjeri
ZNG-a, prvu takvu u Istri. I na onu "koz- I ljubavi,
ju" u Hors-centru kraj Loborike. Zašto su Jer naše i nije ništa.
formirane dvije postrojbe, koje jedna za
Iako nas mnogo puta
drugu nisu znale?
Steže u srcu
Objašnjenje je vrlo jednostavno. U
I guše
vremenu u kojem se još nije znalo niti se
je moglo znati kako æe sve to završiti, kad Suze.
su svi vojno-politièki analitièari Hrvat- Bog, Alah,
skoj davali slabe izglede, vlast u Puli dos- Uze
jetila se kako se osigurati bez obzira na is- I daje.
hod. Dakle, ako pobijedi Hrvatska, e mi Sve što se èini
smo imali svoje hrvatske bojovnike kraj Iz ljubavi
Fažane! Pobijedi li JNA, e i mi konja za To vjeèito
trku imamo, rezerviste u "Hors-centru" Traje.
kraj Loborike! Pa, zašto je nakon one
strke, kad je Laliæ sa svojim nekim drago- Višnja SEVER
voljcima došao na Forum "smijeniti kriz-
ni stožer" (tražiti zapravo objašnjenje od
31
 Sjeæanja i svjedoèenja

PARTIZANSKI RATNI ZLOÈIN

NAD HRVATIMA U SELU MAMIÆI
(KOÈERIN) U HERCEGOVINI
Piše: Zvjerska ubojstva nedužnih hrvatskih
Sjeæanje na ovaj partizanski zloèin po- civila dogodila su se 18. sijeènja 1945.
èinjen nad petoricom hrvatskih mladiæa, Ivica KARAMATIÆ nad Gašparevim kuæama, u selu Mamiæi,
donosim na temelju iskaza Frane Sesara
u veèernjim satima. Zapovjednik zloèina-
zv. Velaga, roðenog 15. listopada 1923. u
ca Topiæ pitao je uhiæenike, znade li tko
Podvraniæu, gdje i stanuje, koji je dao Ti- koviæa kuæama, odakle su ih dalmatinski
od njih kuda se ide za Medoviæe. Kad se
homiru Begiæu 22. ožujka 1995., te na partizani preuzeli te sproveli zatoèiti u
«Zlojo» javio pokazati sprovodnicima
temelju sjeæanja rodbine ubijenog Ivana Imotski.
put, doèim su malo odmakli, partizani su
Grubišiæa, koji su meni svjeoèili. «Vela- Odvojenu šestoricu uhiæenika: «Bevi- na njega zapucali i prema kazivanju
gino» svjedoèenje ugledalo je svjetlo da- æa», «Šnajdera», «Jarèeviæa», «Zloju», njegove rodbine, ranili ga u ruku. Potom
na i na stranicama knjige Josipa Sutona Franu i Matu Bašiæa – partizani su odveli se ranjeni «Zlojo» dao u bijeg, no
Posuški žrtvoslov (Zagreb, 1998.). u smjeru Koèerina. krvarenje je ostavljalo traga u snijegu, pa
Spomenuti Ivan Grubišiæ zv. Zlojo je partizanima bilo lako slijediti ga.
roðen je 1915. u Posuškom Gradcu, a Svjedoèenja «Zlojine» rodbine i Frane
netom iza proglašenja Nezavisne Dr- Sesara podudaraju se u èinjenici da je
žave Hrvatske prijavio se u postrojbe stanovita žena prokazala Ivana Grubi-
Hrvatske legije. U sklopu njemaèkih šiæa partizanima, poslije èega su ga
oružanih formacija ratovao je na istoè- «drugovi» nemilosrdno dokrajèili.
noj fronti, gdje je kasnije bio za- Nakon što su ranili «Zloju», partiza-
robljen. U sovjetskom zarobljeništvu ni su hitcima umorili Antu Begiæa, ia-
ostaje do 1944., kad se vraæa u Hrvat- ko ih je molio za život, buduæi da je
sku, u Posuški Gradac. Tada doznaje imao malo dijete kod kuæe. Potom je
da mu je brat Mate (roðen 1906.) po- partizan Maksumiæ pucao u Franu
ginuo na Romaniji 1942. u okršajima s Sesara, koji je pogoðen pao u snijeg.
èetnicima. Nakon što su partizani za- Hinio je da je mrtav i stjecajem okol-
posjeli posuško podruèje u studenom nosti uspio se nakon dugog ležanja u
1945., «Zlojo» se, kao i brojni drugi snijegu i pješaèenja vratiti do kuæe u
hrvatski mladiæi, sklonio u obližnju Podvraniæ. Tu je pola godine glumio
šumu. da boluje od tifusa, kako bi ga partiza-
U sijeènju 1945. u kasnim veèernjim ni zaobišli. Partizani su ostale uhi-
satima, iz jedne kuæe u Posuškom æenike ubili. Prema svjedoèenju Frane
Gradcu partizani su sa sijela odveli Sesara, taj zloèin poèinili su partizani
svezane civile: Ivana Grubišiæa «Zlo- iz sastava 29. hercegovaèke brigade.
ju», Antu Grubišiæa (Markova) zv. «Zlojo» je sahranjen na mjestu zlo-
Šnajder, roð. 1921. u Posuškom Grad- èina, a ostalu èetvoricu ubijenih kod
cu, Matu Grubišiæa (Ivanova) zv. Gašparevih kuæa sahranio je na groblju
Beviæ, roð. 1922., Antu Begiæa (Jozi- Ivan Grubišiæ u Sovjetskom zarobljeništvu
u Mamiæimia danas pokojni Jozo Gaš-
na) zv. Jarèeviæ, roð. 1910 u Posuš- par. Podatci su dostavljeni matiènom
Prema svjedoèenju jedinog preživjelog
kom Gradcu, Matu Bašiæa (Cvitanova), uredu tek 21, sijeènja 1945., pa stoga taj
od te šestorice, Frane Sesara, partizani ko-
roð. 1917. u Broæancu te veæ spomenutog datum stoji kao datum smrti, iako je
ji su ih sprovodili bili su èetnici što su
Franu Sesara (Ivanova). Reèenoj šestorici nesumnjivo da su ubijeni 18. sijeènja
prešli podkraj rata u partizane. Na šajka-
partizani su priikljuèili još pedesetak za- 1945. Posmrtni ostatci Ivana Grubišiæa
robljenih civila s Posuškog Gradca, i sve èama su tek kokarde zamijenili zvijezda- «Zloje» tajno su preneseni i pokopani na
uhiæene su preko Vraniæa pješice sproveli ma petokrakama, ali u srcu se jednako groblju u Posuškom Gradcu još tijekom
do Podvraniæa, u kuæu braæe Joze i Grge mrzili sve što ima hrvatski predznak. Tim komunistièke vladavine. Ostaci èetvorice
«Grganoviæa». Uhiæeni narod partizani srpskim partizanima, koji su sprovodili ubijenih civila preneseni su na groblje u
su u dvorištu te kuæe postrojili te šestoricu šestoricu hrvatskih uhiæenika, zapovi- Mamiæe uoèi uvoðenja višestranaèja, i
uhiæenih na sijelu odvojili. Drugih jedao je stanoviti Topiæ, velikosrpski ori- potom im je podignuto spomen-obilježje
pedesetak uhiæenika odveli su pema Ivan- jentirani Crnogorac. na tom mjestu.•

32 br. 239, veljaèa 2012.


DUVNJACI U TAKOZVANOJ
NARODNOOSLOBODILAÈKOJ BORBI
Dok ministar obrane Republike Hr-
vatske, Ante Kotromanoviæ, i njegov ko-
lega ministar branitelja, Predrag Matiæ,
pripremaju objavu Registra branitelja u
obrambenome Domovinskom ratu, meni
je evo u posjed stigao registar boraca tzv.
NOR-a od 1941. do 1945. iz duvanjske
opæine. Sam registar kao ni tzv. borci
NOR-a ne bi mi privukli neku posebnu
pozornost, da nisam uoèio strukturu tih
boraca (dobrovoljaca 1941.-1942., pa i
1943.) i kasnijih pripadnika koji su milom
ili silom pristupili u partizane tijekom
1944. i 1945. godine, kao prisilno od-
vedeni ili zarobljeni ustaše ili domobrani.
Hrvatski spomen-dom Tomislav u Duvnu
Napominjem da ne jamèim za toènost
registra, nego samo za podatke iz njega. I
samo još jedna opaska: na str. 83., red. br.
912 upisan je kao borac Vuèemil Petrov
Ivan, 1920., iz Opleæana, koji je zapravo
zarobljen kao ustaša 1945. godine, a koji
je bio samo nekoliko dana u partizanima,
a potom je osuðen na 20 godina robije,
koju je proveo do zadnjeg dana u zeniè-
kom kazamatu. Možda ima još ponešto
što ja nisam primijetio. Za svaku je raš-
èlambu potrebno znati, da je u to vrijeme
duvanjska opæina imala 35.000 stanovni-
ka, od èega je bilo 89 posto Hrvata, 8 pos-
to Muslimana i 3 posto Srba.
Evo najvažnijih podataka iz tog regis-
tra.
br. 239, veljaèa 2012.
Sjeæanja i svjedoèenja
Piše:
Kažimir VUÈEMIL
Od poèetka 1941. do konca 1945. go-
dine s duvanjskog je podruèja bilo ukup-
no partizana 1.011, od toga 877 u borbi, a
134 u pozadini. U partizane je 1941. go-
dine otišlo 38 Srba, 9 Muslimana i 5 Hrva-
ta (ukupno 52). Tijekom 1942. otišlo ih je
147, od toga 93 Srbina, 26 Muslimana i 28
Hrvata. Godine 1943. (recimo da i njih
možemo nazvati dobrovoljcima) otišlo je
135, od èega su bila 62 Srbina, 25 Musli-
mana i 48 Hrvata. Dakle, ukupni broj bo-
raca, dobrovoljaca, bio je 334 od èega su
193 Srbi, 60 Muslimani i 81 Hrvat. Zna-
mo i kako se razvijala situacija naredne
dvije godine (1944. i 1945.), pa su podatci
sljedeæi: 1944. godine pristiglo ih je u par-
tizane 413; od toga 21 Srbin, 118 Musli-
mana i 274 Hrvata, a 1945. godine 264
borca (6 Srba, 75 Muslimana i 183 Hrva-
ta). Za sve te èetiri godine bilo je, dakle,
prema registru, 1.011 boraca ili 220 Srba,
253 Muslimana i 538 Hrvata.
Zanimljivo je vidjeti strukturu zapov-
jednoga kadra: vodnika - 2 Srbina, 2
Hrvata i 2 rezervna Hrvata (?, op. ur.),
potporuènika - 4 Srbina; poruènika - 12
Srba, 3 Muslimana i 4 Hrvata; kapetana -
14 Srba, 1 Musliman, 1 Hrvat; potpukov-
nika - 1 Srbin i 1 Hrvat; pukovnika - 1
Srbin, majora - 5 Srba.
Evo i popisa toga zapovjednoga kadra
prema registru, s naznakom godina ro-
ðenja i odlaska u borbu.
Srbi:
Karan, Božin, Marko, 1914. (1.11.1941.), poruè-
nik,
Karan, Simin, Ljubo, 1907. (6.4.1941.), poruènik
Milisav, Lukin, Miloš, 1929. (13.7.1942.), kapetan
Milisav, Lukin, Nikola, 1924. (13.7.1942.), kapetan
Bilanoviæ, Dragin, Luka, 1921. (1.5.1942.), major
Bilanoviæ, Nikin, Luka, 1913. (15.11.1942.), major
Bilanoviæ, roð. Jovanoviæ, Milica, 1925.
(10.8.1942.), poruènik
Milisav, Markov, Lazo, 1923. (1.8.1942.), kapetan
Karan, Božin, Mijo, 1925. (1.8.1942.), kapetan
Milisav, Stojanov, Luka, 1924. (1.11.1941.), poruè-
nik
Milisav, Lukin, Rade, 1928. (15.12.1942.), kapetan
Milisav, Božin, Milan, 1924. (1.8.1942.), vodnik
Milisav, Miloševa, Stana, 1924. (1.8.1942.), ka-
petan
Milisav, Stojanov, Ilija, 1919. (1.8.1942.), poruènik
Milisav, Ilijin, Milan ,1926. (1.8.1942.), vodnik
Vuliæ, Markov, Vojo, 1917. (1.10.1941.), major
Vuliæ, Markov, Aleksandar, 1919. (1.10.1941.),
major
Vuliæ, Markov, Luka ,1923. (1.10.1941.), pukovnik
Važiæ, Ilijin, Rade, 1918. (1.10.1941.), major
Važiæ, Ilijin, Savo, 1920. (10.10.1941.), kapetan
Važiæ, Jovin, Nikola, 1917. (10.10.1941.), poruènik
Važiæ, Perin, Ilija, 1919. (11.5.1942.), poruènik
Važiæ, Perin, Stojan, 1921. (11.5.1942.), poruènik
Važiæ, Jovin, Boro, 1916. (1.10.1941.) potpukovnik
Važiæ, Mijin, Risto, 1924. (1.08.1942.), potporuènik
Draško, Todorov, Ilija, 1923. (1.6.1942.), poruènik
Draško, Božina, Zorka, 1923. (1.6.1942.), poruè-
nik
Staniæ, Milin, Pavo, 1923. (1.6.1942.), kapetan
Staniæ, Jovin, Savo, 1924. (1.6.1942.), kapetan
Staniæ, Lukin, Vlado, 1924. (15.3.1943.), kapetan
Važiæ, Markov, Savo, 1919. (15.3.1943.), kapetan
Saviæ, Lukin, Mitar, 1924. (1.8.1942.), kapetan
Zdilar, Stevin, Jovo, 1920. (15.5.1943.), kapetan
Simiæ, Nikina, Ruža, 1914. (6.4.1941.), kapetan
Muslimani:
Baliæ, Šefkin, Kasim – Žaka, 1913. (1.7.1943.), po-
ruènik
Ðuliæ, Ragibov, Mehmed,1921. (5.5.1943.), potpo-
ruènik
Ðudum, Mehin, Mujo, 1918. (1.11.1941.), kapetan
Kokanoviæ, Abidov, Osman, 1922. (30.7.1943.), po-
ruènik
33

Kapetanoviæ, Beæin, Muharem, 1923.
(20.8.1943.), poruènik
Lokmiæ, Muharema, Kasim, 1923. (1.8.1942.)
Hrvati:
Križanac, Matin, Jozo, 1913. (8.7.1944.), poruènik
Lerota, Ivanov, Mate, 1912. (1.9.1943.), poruènik
Markoviæ, Ivanov, Rade, 1927. (8.11.1944.), po-
ruènik
Papiæ, Jozin, Pero 1926., (15.11.1944.), poruènik
Baæak, Jurin, Andrija, 1918. (10.8.1944.), poruènik
Periæ, Božin, Ivan 1920., (1.6.1943.), oficir
Bakoviæ, Stipin, Ilija 1921., (6.4.1941.), potpukov-
nik
Joliæ, Jozin, Marko 1921., (1944.), kapetan
Trogrliæ, Markov, Jozo, 1925. (27.9.1942.), oficir
Škegro, Markov, Vidak, 1928. (15.11..1944.), oficir
Da bi slika tih godina bila cjelovitija,
evo i prikaza žrtava Hrvata Drugog
svjetskog rata, koji prenosim iz Du-
vanjskog zbornika (Zbornik radova s
meðunarodnog znanstvenog skupa „Du-
vanjski kraj kroz povijest“, Tomislav-
grad, 6.-7. srpnja 2000., str. 359.-401.) U
ovom Zborniku žrtve su popisane po seli-
ma s imenom, prezimenom i mjestom po-
gibije, a ja æu navesti samo naselje i broj
žrtava: Baljci 10, Blažuj 10, Bogdašiæ 16,
Borèani 27, Bukovica 6, Cebara 6,
Crvenice 33, Dobriæi 3, Donji Brišnik 4,
Eminovo Selo 6, Galeèiæ 8, Gornji Briš-
nik 12, Grabovica 4, Jošanica 12, Kazagi-
nac 11, Kolo 12, Kongora 35, Korita 5,
Kovaèi 13, Krnjin 7, Kuk 13, Letka 40,
Lipa 27, Lug 41, Mandino Selo 12, Mesi-
hovina 24, Mijakovo Polje 12, Mokro-
noge 11, Mrkodol 3, Omolje 22, Opleæani
12, Pasiè 10, Podgaj 7, Prisoje 35, Radoši
1, Rašeljke 13, Reniæi 1, Roško Polje 147,
Rošnjaèe 1, Sarajlije 5, Seonica 21, Srða-
ni 15, Stipaniæi 38, Šujica 161, Tomislav-
grad 22, Vedašiæ 47, Vinica 18, Vojkoviæi
13, Vranjaèe 3, Vrilo 2, Zaljiæe 2, Zaljut 3,
Zidine 3. Ukupno 1.025 hrvatskih žrtava
1941.-1945. godine!
Napominjem da su komunistièke vlasti
Duvno smatrale ustaškim krajem, te mu
nisu omoguæavale nikakav razvitak. Da-
paèe, poticalo se sustavno iseljavanje i ra-
seljavanje, tako da današnja opæina To-
mislavgrad ima oko 15.000 stanovnika. A
spomenuti sam registar svima koji se bave
istraživanjem dati na uvid: K. V., Zvoni-
mirova 25, Tomislavgrad, BiH.•
34
Sjeæanja i svjedoèenja
OTKRIVENA SPOMEN-PLOÈA
MARKU HRANILOVIÆU
U Sošicama je 15. sijeènja 2012. otkri-
vena spomen-ploèa Marku Hraniloviæu,
hrvatskom rodoljubu i borcu, koji je sku-
pa s Matijom Soldinom osuðen na smrt i
obješen u Zagrebu 25. rujna 1931. godine.
Marko je na svijet došao 1908. u obitelji
austrougarskog èasnika Marka, grkokato-
lika iz Sošica, podrijetlom iz ogranka
Repinac razgranate obitelji Hraniloviæ, te
majke Milke, rimokatolikinje. Sve troje
svoje djece: Stanka (1906.), Marka i Ma-
riju (1909.) roditelji su odgajali u hrvat-
skome i katolièkom duhu, pa su vrlo rano
postali aktivni èlanovi Hrvatske stranke
prava i istaknuti pripadnici Pravaške rad-
nièke omladine. U povijest su ušli kao
bliski suradnici dr. Ante Paveliæa i
njegova pouzdanika Stjepana Javora, te
pripadnici Prvoga ustaškog roja.
Stanko je po nalogu stranke u èijem se
krilu raðao Ustaški pokret, u emigraciju
otišao u svibnju 1928., dok je Marko sud-
jelovao u nizu oružanih akcija protiv veli-
kosrpskog terora, ukljuèujuæi i atentat na
Tonija Schlegela, zagrebaèkog masona i
novinara, jednog od stupova Aleksan-
drova poretka u okupiranoj Hrvatskoj. I
Marko i Marija uhiæeni su s veæim brojem
prijatelja i suradnika u jesen 1929., te su
nakon teških zlostavljanja u proljeæe
1931. izvedeni pred sud. Marko je sa Sol-
br. 239, veljaèa 2012.
dinom osuðen na smrt i obješen u dvorištu
sudbenog stola u Zagrebu 25. rujna 1931.,
u spomen èega se svake godine na taj dan
u grkokatolièkoj konkatedralnoj crkvi sv.
Æirila i Metoda u Zagrebu na Gornjem
gradu održava zadušnica.
Soldin je pokopan na groblju u Stupni-
ku, dok je Marko sahranjen u Sošicama,
odakle je njegove posmrtne ostatke sestra
mu Marija kriomice prenijela na Mirogoj
1961. godine. Stanko se iz emigracije vra-
tio nakon proglašenja Nezavisne Države
Hrvatske, ali mu se u svibnju 1945. gubi
svaki trag. Marija je, nakon progona i
tamnice u Kraljevini Jugoslaviji, osuðena
i nakon «osloboðenja», a robiju je izdrža-
vala u Požegi. Bila je èlanica Hrvatskog
društva politièkih zatvorenika. U organi-
zaciji udruge Uskok Sošice, napose zala-
ganjem njezina predsjednika Milana Ra-
diæa, hrvatskomu rodoljubu Marku Hra-
niloviæu otkrivena je spomen-ploèa, koju
je blagoslovio o. Robert Rapljenoviæ, a
prigodnim se rijeèima nazoènima obratio
Željko Hraniloviæ. Sudbina obitelji Hra-
niloviæ – jedne ugledne i imuæne obitelji
koja je uništena – izvrsna je ilustracija
hrvatske sudbine u Jugoslaviji. Bila ona
komunistièka ili antikomunistièka, za
Hrvate Jugoslavija u svakom obliku znaèi
nazadovanje i smrt. (J. S.)•

BIJEG IZ ÈETVEROREDA 1945. GODINE (II.)
Poèetkom veljaèe 1945. god. dvije
treæine naše satnije prebaèeno je u Podra-
vinu u Hrvatskoj. S tom su postrojbom
otišli Števac i Palac. Postrojba je smješ-
tena u Rasinju kraj Koprivnice. Tamo su
doživjeli svoje prvo vatreno krštenje. Do-
živjeli su i preživjeli napad partizana koji
su ih pozivali na predaju. Meðimurci su
prosudili da im se to ne isplati, pa su parti-
zani otišli da ne troše streljivo uzalud.
Poèetkom veljaèe 1945. Maðari su u
Meðimurju mobilizirali mladiæe roðene
1927., 1928. i 1929. godine i predali ih
Nijemcima. Nijemci su im obukli voj-
nièke odore i raštrkali ih od Berlina do
Plzena u Èeškoj. Izgleda da je Meðimur-
cima bilo suðeno da u Drugome svjet-
skom ratu sudjeluju u njemaèkim odora-
ma.
Kao vojnik, osobno nikad nisam dospio
u okolnosti da se oružjem moram braniti
ili da nekog oružjem napadam. U nedjelju
18. ožujka 1945. amerièki laki dvotrupni
bombarderi Lightning (Munja) nadlijetali
su novi drveni most na Dravi u pokušaju
da ga razore. Bio sam slobodan i htio sam
vidjeti rat izbliza. Iz Nedelišæa sam brzim
hodom kroz polje i Kuršaneèki lug došao
nadomak mostu udaljenom šest kilometa-
ra od Nedelišæa. Kuršaneèki lug je bio
1945. godine prastara šuma. Spominje se
u povijesti grofovske obitelji Zrinski kao
mjesto gdje je 1664. god. smrtno stradao u
lovu na divlje svinje ban i pjesnik Nikola
Zrinski, praunuk Nikole Šubiæa Zrin-
skog, branitelja Sigeta. Stoljetni hrastovi
Kuršaneèkog luga s obzirom na godišnje
doba, bili su ogoljeli, bez lišæa. Šuma je
bila puna svjetla i kroz krošnje dobro se
vidjelo nebo.
Na Dravi tada nije bilo akumulacijskog
jezera niti hidrocentrale. Rijeka je tekla
vijugavim koritom ispiranom stoljeæima.
Ledinu izmeðu rijeène obale i šume, širo-
ku od dvjesto do tristo metara, obrasla je
šikara. Kuršaneèki lug se tada prostirao
na velikom prostoru, veæem od jednog
hektara. Smjestio sam se uz zapadni rub
Kuršaneèkog luga, s dobrim pogledom na
dravski most i njegov okoliš. Ugao šume
koji zatvaraju njezin zapadni i južni rub
bio je od mosta udaljen pola kilometra. Uz
br. 239, veljaèa 2012.
Sjeæanja i svjedoèenja
Piše:
Dragutin ŠELA, prof.
sjeveroistoèni ugao šume prislonilo se i
cigansko naselje, a uz jugoistoèni se pros-
tiralo selo Kuršanec. S jugozapadnog ug-
la Kuršaneèkog luga dobro se vidio most
na Dravi, jer je ledina bila obrasla
grmljem.
Saveznièki pilot
Svakih pola sata s istoka bi u niskom
letu nad koritom Drave jedan iza drugog
doletjela dva zrakoplova. Pred mostom bi
gotovo okomito poletjeli u vis i do-
segnuvši odreðenu visinu, okretom oko
Nekadašnji izgled župne crkve u Štrigovi
lijevog krila, ponirali su nad most, izbacili
bombu i opet u niskom letu odletjeli
prema istoku. Nijemci su sa svake strane
mosta imali po dvije platforme sa troci-
jevnim i èetverocijevnim lakim brzo-
metnim topovima, koji su pri napadu zra-
koplova nebo ispunili oblaèiæima crnog
dima. U jednom od uzastopnih napada
jedan zrakoplov je bio pogoðen. Pri uz-
letu nad mostom, u trenutku kad se ok-
retao preko krila, zrakoplov kao da se
trgnuo, zvuk motora postao je zavijajuæi,
a iza zrakoplova se pojavio rep od dima.
Zrakoplov nije ponirao, gubio je visinu.
Vidjelo se da pilot pokušava zrakoplov
uravnotežiti i odletjeti na istok. S ugla
šume, odakle sam promatrao dogaðanja
oko mosta, sve se dobro vidjelo. Pilot nije
uspio zrakoplov uravnotežiti i odletjeti. U
niskom letu preletio je dio ledine uz obalu
Drave.
Potrèao sam kroz šumu da vidim što æe
se dogoditi, jer zrakoplov kod mosta nije
izbacio bombu. Kroz krošnje sam u
jednom trenutku vidio zrakoplov i neki
predmet koji se otkinuo od zrakoplova ka-
ko pada prema tlu. Nisam vidio kada je
zrakoplov pao, ugledao sam samo veliki
bljesak i èuo snažnu eksploziju. Krenuo
sam prema mjestu pada gdje je u velikoj
grabi plamsala vatra. Vrativši se na kolni
put uz šumu, primijetio sam da putem do-
lazi muškarac u meni nepoznatoj odori,
bez kape, s krznenim èizmama na noga-
ma. Desnom je rukom pridržavao krvavu
podlakticu lijeve ruke koja je virila iz po-
deranog rukava. Bio sam iznenaðen kad
sam vidio da mi prilazi.
Ono što sam mislio da je neki predmet
koji se otkinuo od zrakoplova u padu bio
je avijatièar koji je iskoèio iz zrakoplova i
sretno se prizemljio. Stajao sam i èekao da
doðe do mene. Iz džepa na bluzi izvadio
sam paketiæ sa sterilnim zavojem i gesta-
ma mu objasnio da mu mogu previti ruku.
Prihvatio je moju ponudu i previjenu ruku
stavio u njedra. Bio je blijed i kad smo
krenuli prema Kuršancu, pridržavao se
stavivši mi desnu ruku na rame. Na tri
35
 Sjeæanja i svjedoèenja

jezika na kojima sam se mogao Malo kasnije, 5. travnja

sporazumijevati, pitao sam pi- 1945. godine promatrali smo
lota govori li bilo koji od ta tri preko Drave Bugare kako os-
jezika, ali on nije govorio ni vajaju Orehovicu. Poslije Us-
jedan od njih. Došli smo do krsa 10. travnja 1945. naveèer,
Kuršanca, sela na sjeverois- naša satnija krenula je iz Èa-
toènom uglu Kuršaneèkog kovca prema zapadu. Nije nam
luga, gdje su se na cesti skupili reèeno kamo idemo. Zaobišli
seljaci i Cigani te promatrali smo Varaždin, i ujutro u
bombardiranje. Kad smo im jednom selu doruèkovali. Raz-
prišli, zamolio sam da nam do- mješteni po štagljevima, spa-
nesu vode. Nisam baš bio vali smo do ruèka. Nakon
žedan, a pretpostavljao sam da veèere, kad se smraèilo, krenu-
je pilot žedniji od mene. Pri- li smo dalje i nakon dva noæna
sutni seljaci su se èudili što marša pokraj Ptuja i Maribora,
njemaèki vojnik govori hrvat- prešli preko Drave u Austriju.
ski, pa sam im rekao da sam Petog smo dana stigli u selo na
„domaæi“. Netko je iznio klu- jednoj od padina Koruških
pu iz dvorišta obližnje kuæe, pa alpa.
smo pilot i ja sjeli da se odmo- Na poèetku sam isprièao ka-
rimo. Veæ je prošlo podne i ja ko su nas zarobili Bugari.
sam se pitao kako æu ranjenog
Palac, Števac i ja zarobljeni
pilota koji treba pomoæ lijeèni-
smo 9. svibnja 1945. prije
ka, odvesti do šest kilometara
podne. Zarobljeni smo kao to-
udaljenog Nedelišæa. Rješenje
bože civili, jer nismo bili u
je dojurilo cestom.
vojnièkoj odori. Nismo imali
Cestom je došlo maðarsko nikakve dokumente i rekli smo
vojno vozilo s tri èasnika, koji da smo bili na radu u Austriji.
su me izgurali iz kruga koji su Oèito naša prièa nije bila uv-
oko pilota napravili. Došlo je i jerljiva. Odavale su nas voj-
drugo vojno vozilo, njemaèko, nièke bakandže i košulje, svo-
u kojem je sjedio zapovjednik Središtve Èakovca prije Drugoga svjetskog rata jom bojom i otiskom orla nad
naše satnije uz dva doèasnika. desnim džepom na prsima.
Kad je izašao iz vozila, natpo- pješke prema školi u „povorci“ od pet lju-
Sjedili smo u štaglju sa šestoricom muš-
ruènik me pozvao k sebi i pitao kako sam di. U prvom redu bili smo pilot i ja. Pilot
karaca koje smo zatekli kad su nas bugar-
ja prije njih stigao u selo. Rekao sam da se oslanjao na mene. Drugi red bio je doj-
ski vojnici doveli u selo. Pred vratima ko-
od prije podne promatram bombardiranje, mljiviji, u drugom redu koraèao je gotovo
ja su bila otvorena stajao je vojnik s auto-
da sam pilota doveo u selo i da sam mu dva metra visoki nadporuènik i dva do zu-
matskim pištoljem – ruskim špaginom.
stavio zavoj na ranu. Pitao me, znam li ba naoružana doèasnika. Po dolasku u
maðarski. Kad sam potvrdio, poveo me do školu (vojarnu), pilota su uveli u ured i Donijeli su nam ruèak, kruh i varivo i,
Maðara i rekao mi da maðarskim èasnici- ponudili mu piæe i jelo dok su èekali da nakon ruèka, poveli nas prema Mariboru.
ma kažem kako je pilot naš zarobljenik, doðe lijeènik koga su pozvali. Poslije Našu skupinu od devet muškaraca pratilo
jer sam ja prije njih bio s njim, a oni neka podne došla su po pilota dva vojna poli- je pet bugarskih vojnika. Jedan od vojnika
pilota pitaju tko je previo ranu na njego- cajca (Ketten-Hunde), koji su ga odveli. jahao je konja. Taj nam je putem donosio
voj ruci. Pilot je rukom upro na mene i kruh iz seoskih kuæa. Nismo gladovali niti
Maðari su otišli bez „trofeja“. smo žeðali, jer u onom brjegovitom kraju
Povratak u koloni
Na kraju da spomenem, tog dana, s ob- kojim smo prolazili, odnekuda je, u koriti-
U srijedu, 21. ožujka 1945. mi koji smo
zirom na to da je bila nedjelja, nisam nosi- ostali u Nedelišæu kamionima smo ma napravljenim od dvije daske, tekla
o nikakvo oružje i najopasniji predmet prevezeni u Podravinu, u Nezavisnu svježa voda za stoku koja je slobodno
koji sam imao kod sebe bio je džepni nož s Državu Hrvatsku. Šestoricu, meðu njima i pasla.
vadièepom. U Murecku smo mostom preko Mure
mene, ostavljaju u Zamlaki, selu na obali
Pilot se s nama autom odvezao u Drave udaljenom desetak kilometara is- ušli na austrijskom tlo. Upravo se na mos-
Nedelišæe. Kad smo dospjeli u Nedelišæe, toèno od Varaždina, kao posadu. U Zam- tu, kad smo prelazili Muru, dogodio jedan
nadporuènik je želio mještanima pokazati laki smo držali stražu u mitraljeskom gni- tragièan dogaðaj. Cestom prema mostu
zarobljenoga amerièkog pilota. Pošli smo jezdu na obali Drave. naišao je konvoj ruskih kamiona i na

36 br. 239, veljaèa 2012.


onom što je prevozio (? op. ur.), na sva-
kom je kamionu sjedio naoružani ruski
vojnik. Kad su prolazili pokraj nas pod
stražom, veselo su mahali i „bodrili“ nas
usklikom: „Davaj za Siberia!“. Naša mala
grupa most je prelazila nogostupom uz
ogradu mosta, a jedna velika kolona
njemaèkih vojnika pješaèila je kolnikom.
Hodali smo usporedno. Primijetio sam da
jedan mladiæ tetura i da ga podupire
njegov susjed. U jednom trenutku ruski je
kamion okrznuo teturajuæeg mladiæa i
srušio ga na kolnik. Sljedeæi kamion koji
je naišao nije se ni pokušao zaustaviti,
nego je prešao mladiæu koji je ležao na
kolniku preko prsiju i glave. Mrtva su ga
položili uz ogradu mosta na nogostup i
pokrili njegovom kabanicom.
Dovedeni smo u Leibnitz, gdje je na di-
jelu ulice uz crkvu na trgu bio logor, nap-
ravljen u trokutu. Dva kraka trokuta su zi-
dovi crkve, a hipotenuza je napravljena
od bodljikave žice. Jedan manji šator pos-
tavljen nad slivnikom za otpadne vode
koristili smo kao nužnik. Bilo nas je tri-
desetak zarobljenih i samo smo nas trojica
bili Hrvati.
Redovito smo dobivali hranu i kruh, a
vodu smo toèili iz uliène vodovodne sla-
vine. Bili smo, izgleda, zanimljivi jer su
prolaznici zastajkivali i promatrali nas.
Došla je i jedna djevojka i trojica mlaðih
muškaraca u partizanskim odorama, pred
kojima smo šutjeli jer su spominjali
nekakvu „bandu“. Noæu smo spavali na
asfaltu bez ièega pod sobom i bez bilo
èega nad sobom.
U ponedjeljak, petog dana našeg borav-
ka u Leibnitzu izveli su nas iz grada i od-
veli prema zapadu, u brda gdje smo u
jednoj širokoj zavali, dolini izmeðu dva
brda, smješteni u logor s vojnièkim bara-
kama. Logor je bio u rijetkoj šumi. U lo-
goru je bilo mnogo zarobljenika u odora-
ma razlièitih vojski. Hranu smo redovito
dobivali. Bugari zarobljenike nisu vri-
jeðali niti zlostavljali. Nas nisu, osim o
podrijetlu i odakle smo, ni o èemu drugom
pitali.
U logor je dovezena u dijelovima
metalna pekarska peæ s visokim dimnja-
kom. Kad su je sastavili i osposobili, pitali
su ima li u logoru pekara. Prijavio sam se
kao pekar, jer sam 1943. godine, kad mi je
Mama bila operirana i nije se smjela niti
br. 239, veljaèa 2012.
Sjeæanja i svjedoèenja
mogla naprezati, pola godine mijesio ti-
jesto za kruh za nas. Sve sam radio po Ma-
minim uputama i njezinim nadzorom pa
sam, normalno, upamtio postupak s
kvascem, brašnom, solju i vodom. U jutro
sam Števca i Palca budio s toplim kru-
hom.
Životno pravilo da lijepo i dobro ne
traje dugo, vrijedilo je i u logoru. Zapov-
jedništvo logora pozvalo je zarobljenike
koji su potjecali s podruèja bivše Jugosla-
vije da se prijave, kako bi mogli biti puš-
teni kuæi. Nas trojica smo se prijavili i
iduæeg jutra smo u koloni krenuli na jug.
Kolona nije bila velika i nismo požurivani
na brzi hod, a veæ oko podneva priklju-
èeni smo mnoštvu na jednoj livadi: bili
smo u Jugoslaviji. Za razliku od obièaja u
bugarskom logoru, na livadi se hrana nije
dijelila ni u koje doba dana. Livada je bila
okružena šumama. Na zapadnoj strani li-
vade tekao je potok kraj šumarka odvo-
jenog dijelom livade od šume. Mogli smo
po potrebi odlaziti preko potoka u šuma-
rak, jer je straža bila na dijelu livade iz-
meðu šumarka i šume.
Raštrkano je na livadi raslo nekoliko
hrastova. Uz jedan hrast nedaleko od nas
smjestio se jedan braèni par, muškarac
èetrdesetogodišnjak i njegova mnogo
mlaða žena. Vidjelo se po odjeæi da su
dobrostojeæi graðani. Muškarac je bio in-
valid s protezom na jednoj nozi. Obuven
je bio u nove „gojzerice“, visoke cipele od
crvenkastosmeðe kože s potplatima oko-
vanim èavlima. Prišla im je jedna trojka,
partizanka i dva partizana, i partizanka je
zahtijevala od muškarca da skine cipele i
da ih preda njoj. Braèni par su bili Austri-
janci, vidjelo se to po odjeæi na muškarcu,
na kojoj su bili prišiveni gumbi od
jelenskog roga. Braèni par ih nije razumi-
o, pa su ga ovi posjeli i gestama mu na-
redili da se izuje. Muškarac je prvo skinuo
cipelu s noge s protezom i pokazao da je
umjetno stopalo ugraðeno u cipelu, a bez
toga ne može hodati.
Partizani su to riješili tako što su braèni
par odveli u šumu. Partizanka je iduæi dan
bila obuvena u nove gojzerice...
Kad se prisjetim livada na kojima smo
bivakovali, prisjetim se sajmišta na Hreli-
æu jer se po svemu što je bilo naše moglo
prebirati i odnijeti od nas badava, bez
naknade. Najtraženije su bile bakandže.
Cipele smo spašavali križem: na kapici ci-
pela nožem bismo prorezali znak križa.
Na toj smo livadi proveli dva dana i dvije
noæi. Treæi dan ujutro, u koloni, krenuli
smo prema istoku. Nije se bilo teško ori-
jentirati, jer je upravo izlazilo sunce.
Sunce je tog proljeæa bilo milosrdno sjalo,
a kiša je tek nekoliko puta padala.
Isti dan poslije podne došli smo u Mari-
bor. Doveli su nas do jednoga ograðenog
parka. Vrata parka od kovanog željeza bi-
la su širom otvorena. U dnu parka mogla
se vidjeti jedna velika žuta palaèa. Do pa-
laèe je vodila široka staza, zapravo ulica.
Dok smo stajali pred vratima, kraj nas su
u njemaèkim odorama prošli naši Meði-
murci. Dovikivali smo se s njima i poz-
dravljali. Koliko smo mogli vidjeti, satni-
ja se nije razišla. Pretpostavljam da je svih
devedeset Meðimuraca prošlo kraj nas i
ušlo u park.
Nakon kolone u kojoj su bili Meðimur-
ci, odvedeni smo na prostor pred pala-
èom. Nikog od prije uvedenih više nije bi-
lo pred palaèom. Nikog od Meðimuraca
nismo nikada poslije vidjeli, jer se nisu ti-
jekom ljeta 1945. godine vratili kuæi u
Meðimurje, niti su se ikad javili. Iznimka
su, koliko znam, jedan kojeg smo zvali
Krojo, a našli smo se u Staroj Gradiški, i
drugi, prezimenom Vaszary. On se poja-
vio u Èakovcu nakon trideset pet godina,
kao umirovljeni legionar Legije stranaca.
Kad smo odvedeni pred zgradu, poèelo
je odvajanje žena i djece od muškaraca,
bez obzira na to što su to veæinom bili
braèni parovi s djecom. Nas trojica bili
smo meðu civilima vraæeni iz Austrije.
Grupu u kojoj smo bili nas trojica uveli su
u zgradu i smjestili u prizemlju u jednu
prostoriju u kojoj su bili neki sanduci.
Našli smo prostor uza zid, jer se udobnije
sjedi kad su leða naslonjena. Otvorili smo
sanduke kraj kojih smo se smjestili, tra-
žeæi možda kakvu zaostalu konzervu s
hranom. Nismo našli ništa za jesti, ali smo
našli nešto što je za neupuæene vrlo opas-
no. Naše „ortake“ u zarobljeništvu upozo-
rili smo da je sadržaj sanduka vrlo opasan.
U sanducima su bile staklene kugle s ba-
kelitnim poklopcem, napunjene prozir-
nom tekuæinom. Bili su to „Brennkör-
pers“ u kojima je zapaljiva smjesa teku-
æine. Ona sadrži bijeli fosfor i u dodiru sa
zrakom plane. Kvalitetnija vrsta molotov-
37
 Sjeæanja i svjedoèenja

ljevog koktela. Prepoznali smo ih, jer smo
bili uvježbani za napade na tenkove.
Opasno ih je otvoriti ili razbiti, jer odmah
planu.
Dok smo se smještali, u prostoriju je
ušao mladi partizanski oficir. Oznake koje
je imao na rukavima bluze i okovratniku
nismo poznavali. Uprijevši u nas trojicu
prstom, rekao je da izaðemo van i da se
pripojimo koloni pred zgradom. Kolona
je bila sastavljena od djece, žena i muška-
raca razlièite životne dobi, u civilnoj od-
jeæi. Odvedeni smo na željeznièku stanicu
i ukrcani u vagone na tzv. mrtvim kolos-
jecima, ogradom odvojenima od promet-
nog dijela stanice. Uz ogradu je bila stra-
ža. Nismo bili zatvoreni u vagone i mogli
smo slobodno „istražiti“ prostor u kojem
su bili hidranti s pitkom vodom i zidani
WC.
smo se probudili na Zapadnom kolodvoru
u Zagrebu. Iskrcali smo se i kolona je
preko Trešnjevke došla Ljubljanskom
cestom do logora Preèko, koji se prostirao
uz sjevernu stranu Ljubljanske ceste.
Smjestili su nas na livadu na lijevoj strani
Ljubljanske ceste, na podruèje koje se
zvalo Špansko. Bila je to velika šikara ko-
ja se prostirala do Save. Dva dana proveli
smo na livadi koja nièim nije bila ogra-
ðena, osim prijetnjom smræu. Mitraljezi
su bili postavljeni na tronožne stalke u vi-
sini pojasa, a nama je objašnjeno da ni za
kim ne æe trèati u sluèaju pokušaja bijega,
jer je zrno iz mitraljeza brže. U okolnoj ši-
kari su mitraljeska gnijezda bila poredana
tako da nije postojala pukotina kroz koju
bi se moglo provuæi. Nareðeno nam je da
noæu ostanemo ležati, jer ako netko us-
tane, upucat æe ga.
Sve prijavljene vodili su u grad na ispi-
tivanje kod OZN-e. Bili su ispitivani u Ili-
ci, u zgradi nasuprot ulici s uspinjaèom
(Tomiæevoj). Vrlo opširno su prièali o
svemu što su vidjeli i o èemu su ispitivani.
Iz njihove prièe sjetio sam se restorana
Kvisisana i pretinaca sa sendvièima, koje
se moglo izvaditi kad se u prorez na pro-
zorèiæu ubacila kovanica. Sjetio sam se
vožnje uspinjaèom, jer sam odrastao u
Zagrebu. Dva dana nakon što su bili ispi-
tivani, mladiæi su pozvani pred baraku za-
povjedništva logora. Pošao sam sa
Števcom i Palcem iz znatiželje. Pred
skupljene mladiæe izišao je kapetan koji je
mladiæe prozivao i predavao im službene
otpusnice iz logora Preèko. Dobili su ih
svi osim mene. Stupio sam pred kapetana
i pitao ga zašto ja nisam dobio otpusnicu.
Pitao me koje sam godište i jesam li bio na

Vagoni nisu bili zakljuèani i naše istra-

živanje od vagona do vagona urodilo je za
nas najveæim blagom: našli smo hranu.
Našli smo ju, jer smo ju mogli prepoznati.
Kad smo bili sa satnijom, redali smo se na
radu u kuhinji pomažuæi kuharu. U ku-
hinji smo upoznali ono što bi se danas
zvalo „polugotova jela“. Upravo smo tak-
va dva jela našli u jednom vagonu: na ko-
lutiæe rezani osušeni krumpir te kocke
preraðenog i osušenog povræa. Krumpiro-
vi osušeni kolutiæi slièe drvenoj blanjevi-
ni (hoblinju). Kolutiæi su rezani od krum-
pira koji nije oguljen, iskrivljeni kao èips i
smeðe-sivobjelkaste boje. Kocke od su-
šenog povræa nešto su tamnije od naše da-
našnje vegete. Moglo bi ih se zamijeniti s
eksplozivom trinitrotoluenom, radi boje i
oblika kocke. Razlikuju se po tome što
nemaju tri rupe za umetanje upaljaèa.
Nedelišæe
Koliko znam, sirovi krumpir nije jestiv,
Nakon dva dana uvedeni smo u logor. ispitivanju. Nisam trepnuo kad sam rekao
jer izaziva groznicu, temperaturu, pro-
Logor u koji smo ušli bio je pun hrvatskih da sam 1929. godište i da sam bio na ispi-
bavne smetnje. Osušeni krumpir moglo se
zrakoplovaca. Barake su bile pretrpane tivanju. Pitao me gdje sam bio ispitivan.
jesti bez smetnji, isto kao i mljeveno suho
logorašima, pa smo nas trojica, a nismo Opisao sam mjesto gdje sam tobože bio
povræe prešano u kocke. Od nogavica hla-
bili jedini, spavali na tlu pod barakom. ispitivan, opisao Tomiæevu ulicu i us-
èa odijela protukemijske zaštite napravili
smo vreæe i napunili ih hranom. Obukli Barake su bile sagraðene na stupovima i pinjaèu. O ispitivanju preprièao sam ono
smo i bluze tog odijela jer smo imali samo izmeðu poda barake i tla moglo se ležati. što su Palac i Števac ispripovijedali. Ka-
košulje. Dobro su nam došle, jer je im- petan me pozvao u baraku zbog davanja
pregnirani materijal od kojeg su bile nap- Uspjela varka podataka koji su mu trebali da napiše ot-
ravljene odolijevao kiši. Zapovjedništvo logora objavilo je po- pusnicu koju mi je uruèio.
Pred veèer zapovjeðeno nam je da ziv da se u zapovjedništvo prijave mladiæi Krenuli smo iz Preèkog istim putem ko-
uðemo u vagone. Ušli smo u vagone koji- roðeni 1929. godine i mlaði od toga. Palac jim smo u nj došli, samo obrnutnim smje-
ma su vrata potom zatvorena izvana. i Števac su se prijavili, mada su bili 1928. rom – Ljubljanskom, Zagrebaèkom, To-
Krenuli smo vlakom u nepoznato. U jutro godište. Ja se nisam prijavio. mislavovom, Zagorskom i Meðimur-

38 br. 239, veljaèa 2012.


skom, da bismo ispred Zapadnog kolod-
vora krenuli prema centru grada. Kad smo
stražare pitali kamo nas vode, rekli su na
drugi, istoèni kraj grada do Dubrave, gdje
æe nas na kraju grada raspustiti.
Sumnjiv mi je bio istoèni kraj grada kao
mjesto razilaženja, jer je na otpusnici pi-
salo: „Otpušten iz logora Preèko“ i ništa
drugo, a vode nas s jednog kraja grada na
drugi. Razmišljao sam: ako ne žele da
preplavimo grad, nisu sprijeèili da se, kad
nas raspuste, u grad ne vratimo. U koloni
je moglo biti oko tri stotine osoba i bila je
stotinjak metara dugaèka. Dolazili smo do
Zapadnog kolodvora i skrenuli lijevo, da-
našnjom ulicom Republike Austrije do
Trga Vladka Maèeka, što je svega par ko-
raka, da bi skrenuli desno, u Prilaz Gj.
Deželiæa. Vijuganje kolone pobudilo je u
meni pomisao na bijeg. Na ulicama nije
bilo automobila, ni drugog prometa, a ho-
dali smo desnom stranom kolnika. U pri-
lazu je uz kuæe drvored koji je straži zak-
lanjao pregled duž kolone.
Misao sam iznio Števcu i Palcu i oni su
je prihvatili. Dogovoreno je da Palac
gleda stražara ispred nas, a Števac onog
iza nas. Na meni je bilo gledati jesu li vra-
ta na veži kuæa kraj kojih prolazimo otvo-
rena. Kad upitam: Može?, a oni odgovore
potvrdno, utrèavamo u vežu. Prilika za
bijeg uèinila se kad smo prošli kroz kri-
žanje Krajiške i Prilaza. Utrèali smo u
vežu, sišli u podrum da bi izašli na dvo-
rište izmeðu kuæa u Prilazu i onih u Klai-
æevoj ulici.
Izišli smo u Klaiæevu ulicu i krenuli
prema sjeveru, Krajiškom prema Ilici.
Stražar koji je bio pred vratima škole u
Krajiškoj, pitao je imamo li dokumente.
Mi smo pokazali otpusnice koje su ga za-
dovoljile, jer je na njima bilo otisnuto
„Smrt fašizmu-Sloboda narodu!“ i peèat s
petokrakom.
Ilicom smo krenuli prema zapadu, jer je
jedini izlaz iz Zagreba prema Meðimurju
koji sam poznavao, bila željeznièka pruga
kroz Zagorje. Na kraju, na lijevoj strani
Ilice, bila je kuæica koju smo zvali malta.
Nekada su seljaci koji su dovozili vino u
Zagreb tu plaæali pristojbu zvanu maltari-
na. U kuæici je bio milicioner koji nas je
legitimirao i propustio u Kustošiju. U
Kustošiji nas je na cesti zaustavio jedan
partizanski oficir i upitao tko smo. Rekli
br. 239, veljaèa 2012.
Sjeæanja i svjedoèenja
smo mu da smo otpušteni iz logora Preèko
i pokazali naše papire. Pogledao ih je i
kad ih je vratio, rekao je: „Deèki, za pola
sata poèinje policijski sat, kad nitko ne
smije biti na ulici“. Osobito je opasno,
rekao je, jer æe patrolirati Crnogorska bri-
gada koja je tog dana došla…
Zatim je rukom pokazao prema gradu
odakle smo došli, da nas uputi u kuæu na
èijem je zabatnom zidu pisalo krèma. Ako
krèma ne radi, neka uðemo unutra i
krèmaru kažemo da nas šalje Joža i da
nam dopusti da prespavamo u krèmi. Pos-
lušali smo dobrog èovjeka i u krèmi našli
isto tako dobrog èovjeka i njegovu ženu.
Za veèeru smo dobili varivo od krumpira.
Spavali smo na klupama u krèmi. Moram
opisati naš izgled koji nije bio privlaèan.
Od odjeæe na nama su bile kratke hlaèe,
krojene od dugih hlaèa nožem, pa noga-
vice nisu bile jednako dugaèke, a uvijek
su s rubova visjele niti. Košulje su bile
vojnièke, sivo-zelenkaste boje, ukoliko se
to od prljavštine moglo razaznati. Mjesec
dana smo ta dva komada odjeæe nosili na
sebi bez svlaèenja. Bose noge bile su u
razgaženim bakandžama koje ni jedan
partizan više nije poželio. Umivali smo se
onoliko koliko su prilike dopuštale, a spa-
vali smo èesto na goloj zemlji.
Probudili smo se i u dvorištu iskoristili
priliku da se pod pumpom do pasa
operemo. Kad smo se došli zahvaliti do-
maæinu na gostoprimstvu, gospoða nas je
doèekala s lonèiæem domaæe kave i koma-
dom još toplog, svježe peèenoga kruha.
Kavu smo popili, a kruh smo spremili za
poslije.
Zahvalili smo domaæinima na gostop-
rimstvu i krenuli cestom prema Zagorju.
U Vrapèu, na željeznièkoj postaji, mnogi
su èekali vlak za Varaždin. Prikljuèili smo
se i mi, iako novca za kartu nismo imali.
Kad je vlak došao, nas smo se trojica po-
peli na krov jednog vagona. Bili smo jedi-
ni putnici na krovu vagona. Bezbrižno
smo putovali, jer nas kondukter nije uz-
nemiravao. Negdje na pola puta, oko Bu-
dinšèine, jaki pljusak stjerao nas je s kro-
va u vagon. Dalje smo se vozili u društvu
vojnika KNOJ-a koji su èavrljali kako su
protekle noæi ganjali bandu po Sljemenu.
Vlak je stao kod rjeèice Plitvice pred
Varaždinom, jer željeznièki most preko
rjeèice nije bio popravljen. Nas trojica
smo krenuli preko polja, najkraæim
putem, u Varaždin. Varaždin nam nije bio
poznat, ali znali smo da je Meðimurje
sjeverno od Varaždina. Došli smo do par-
ka u kojem je kazalište. U ulici kraj parka
uz ploènik su bili poredani kamioni i auto-
mobili puni vojnika. Kad smo prolazili
kraj jednog džipa, oficir koji je bio u ko-
šulji, zaustavio nas je i pitao tko smo. Po-
novili smo svoju prièu, a oficir nas je upu-
tio do jednog kamiona u kojem neka pro-
budimo momka koji spava i neka nam
dade jednu konzervu i hljeb kruha. Zah-
valili smo oficiru i vozaèu, a s dobivenim
kruhom i konzervom otišli smo do klupe u
parku i priredili gozbu.
Jedini predmet koji je ostao u mojoj
naprtnjaèi bio je njemaèki otvaraè za
konzerve, jedna pedalj dugaèka ruèka.
Ostao je, jer oni koji su praznili naprtnja-
èu nisu znali èemu ta ruèka služi.
Nakon gozbe odpješaèili smo do Drave.
Most na Dravi bio je uništen, onaj drveni
kojeg su u proljeæe bombardirali. Preko
Drave plovio je na vesla svega jedan širo-
ki plitki èamac koji je prebacivao robu i
ljude s jedne na drugu obalu. Èekali smo s
ostalima da s meðimurske strane doplovi
èamac u koji su ukrcali gomilu vreæa s
brašnom. Pri pristajanju uz našu obalu
èamdžija je dovikivao da æe oni koji po-
mognu istovarivati èamac, biti prvi koje
æe prevesti na drugu obalu. Prvi smo us-
koèili u èamac koji je pristajao i poèeli iz-
nositi vreæe na obalu. Kad je brašno isto-
vareno, prevezli smo se u Meðimurje bez
plaæanja prijevoza.
Za ona dva sata koliko smo èekali na
obali, Dravom su doplovila tri leša: jedan
ženski i dva muška. Pušteni su da plove
niz Dravu.
Da što prije stignemo doma, išli smo
poprijeko kroz polje, a ne cestom. Time
smo nehotice izbjegli straže na cestama.
Ne mogu niti znam opisati onaj poseban
osjeæaj sreæe koji me je obuzimao kad
sam na kuænom pragu ljubio i grlio mamu
i tatu. Kuæi, doma, stigli smo u utorak, 5.
lipnja 1945. godine...•
39

O PROGONU NJEMAÈKE MANJINE
U TITOVOJ JUGOSLAVIJI
Internacija njemaèkog stanovništva u Hrvatskoj, 1945. - 1947.
Tijekom Drugoga svjetskog rata Ko-
munistièka partija Jugoslavije (KPJ) i
partizanski pokret izrièito su tvrdili da im
je strano svako nasilje i nezakonitost. U
poslijeratnoj Jugoslaviji komunistièke
vlasti iskazuju ista stajališta.
Na Drugom zasjedanju Antifašistièkog
vijeæa narodnog osloboðenja Jugoslavije
(AVNOJ) 29. studenoga 1943., donesena
je “Odluka o izgradnji Jugoslavije na fe-
derativnom principu” koja uz isticanje
pune ravnopravnosti svih naroda Jugosla-
vije, naglašava: “Nacionalnim manjinama
u Jugoslaviji obezbediæe se sva nacional-
na prava.” Ravnopravnost i sva manjinska
prava u Jugoslaviji, na temelju odluka
Drugoga zasjedanja AVNOJ-a, zajamèe-
na su i folksdojèerima. Partizanski pokret
o tome je u proljeæe 1944. njemaèkoj
manjini u Slavoniji uputio i proglas na
njemaèkome jeziku (“Die Beschlüsse der
II. Tagung des AVNOJ und die deutsche
Minderheit in Kroatien”).
Zemaljsko antifašistièko vijeæe narod-
nog osloboðenja Hrvatske (ZAVNOH) na
Treæem zasjedanju, 9. svibnja 1944., do-
nijelo je “Deklaraciju o osnovnim pravi-
ma naroda i graðana demokratske Hrvat-
ske”, u kojoj je istaknuto: “Nacionalnim
manjinama u Hrvatskoj osigurat æe se sva
prava na nacionalni život”, te: “Svi graða-
ni federalne države Hrvatske jednaki su i
ravnopravni pred zakonom bez obzira na
40
Iz povijesti
Piše:
Dr. sc. Vladimir Geiger
Hrvatski institut za povijest,
Zagreb
narodnost, rasu i vjeroispovijest” i “Sva-
kom graðaninu zajamèena je sigurnost
liènosti i imovine […]”.
Unatoè svemu, potkraj 1944. i poèet-
kom 1945. poèinje od strane partizanskog
pokreta i novouspostavljenih “narodnih”
vlasti protjerivanje preostalih folksdoj-
èera u Jugoslaviji, i u Hrvatskoj.
Do potkraj Drugoga svjetskog rata ju-
goslavenski, i hrvatski, Nijemci muškarci
uglavnom su bili, dragovoljno ili prisilno,
mobilizirani u njemaèke, hrvatske i maðar-
ske vojne i poluvojne postrojbe te su u ku-
æama ostali pretežito starci, žene i djeca.
Njemaèko stanovništvo koje nije evakuira-
no i izbjeglo, bilo je tijekom i neposredno
nakon ratnih djelovanja prepušteno samo-
volji pobjednika. Bezakonje, pljaèka, mal-
tretiranja, ubojstva, silovanja žena postali
su potkraj rata i neposredno nakon njega
svakidašnjica jugoslavenskih Nijemaca.
Predsjedništvo AVNOJ-a donijelo je
21. studenoga 1944. “Odluku o prijelazu
u državno vlasništvo neprijateljske imo-
vine, o državnoj upravi nad imovinom ne-
prisutnih osoba i o sekvestru nad imovi-
nom koju su okupatorske vlasti prisilno
otuðile”, kojom se odreðuje i položaj fol-
ksdojèera (Èlanak 1.: “Danom stupanja
na snagu ove Odluke prelazi u državno
vlasništvo: […] 2. sva imovina osoba
njemaèke narodnosti, osim Nijemaca koji
su se borili u redovima Narodno-oslobo-
dilaèke vojske i partizanskih odreda Ju-
goslavije ili su podanici neutralnih država
a nisu se držali neprijateljski za vrijeme
okupacije […]”).
Odluka Predsjedništva AVNOJ-a od 21.
studenoga 1944. nije obvezivala dokaziva-
nje potpomaganja okupatora, nego je pod
udar došla svaka osoba njemaèke narod-
nosti koja se nije izravno suprotstavila na-
cizmu. Žrtve kolektivne odmazde nisu bili
samo oni jugoslavenski Nijemci koji su
mogli dokazati svoje sudjelovanje u parti-
zanskom pokretu ili njegovo pomaganje.
Ostalima je slijedila konfiskacija imovine,
upuæivanje u logore i protjerivanje.
Na temelju Odluke Predsjedništva AV-
NOJ-a od 21. studenoga 1944. donesen je
niz odluka, uredbi, tumaèenja i zakona, ko-
br. 239, veljaèa 2012.
jima je omoguæen i na kraju ostvaren zako-
nit progon folksdojèera. Pitanje folksdoj-
èera u Jugoslaviji riješeno je jednostrano i
bez kompromisa. Takvo šovinistièko i ge-
nocidno stajalište protiv njemaèke manjine
donio je AVNOJ koji je, pak, trebao biti ja-
mac jednakopravnosti jugoslavenskih na-
roda i narodnosti, pravdajuæi takav odnos
kolektivnom krivnjom folksdojèera.
Odnos Narodnooslobodilaèke vojske i
Partizanskih odreda Jugoslavije/Jugosla-
venske armije i “narodnih” vlasti prema
jugoslavenskim, i hrvatskim, Nijemcima,
kojima je pripisana i ozakonjena kolektiv-
na krivnja, ogledni je primjer etnièkoga
èišæenja u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, potkraj
Drugoga svjetskog rata i u neposrednom
poraæu.
Ratni zloèini koje je dio jugoslavenskih,
i hrvatskih, folksdojèera poèinio, te njiho-
vo nelojalno držanje tijekom rata, poslužili
su i kao razlog i kao opravdanje za neljud-
sko postupanje sa njemaèkom manjinom
potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata.
Na svim podruèjima Jugoslavije poslije
uspostave komunistièke vlasti uslijedio je
val uhiæenja i likvidacija. Na udaru su bili
stvarni i pretpostavljeni politièki protivni-
ci iz svih nacionalnih/etnièkih skupina.
Nakon preuzimanja vlasti u pojedinim na-
seljima, prema uputama Odjeljenja za
zaštitu naroda (OZNA) za Hrvatsku, pos-
trojbe Korpusa narodne obrane (KNOJ)
uhiæivale su folksdojèere i predavale ih u
logor Komande podruèja.
Naredbom predsjednika Nacionalnog
komiteta osloboðenja Jugoslavije (NKOJ)
i vrhovnog zapovjednika NOV i PO Jugos-
lavije Josipa Broza Tita, od 17. listopada
1944., uvedeno je izvanredno stanje na
podruèju Banata, Baèke i Baranje, odnos-
no uvedena je Vojna uprava, koja æe potra-
jati do 27. sijeènja 1945., kada je nared-
bom J. Broza Tita i ukinuta. U nadležnost
NOV i PO Jugoslavije, prešla je tom odlu-
kom na navedenim podruèjima sva izvršna
i sudska vlast. Na sjednici NKOJ-a održa-
noj 30. listopada 1944., predsjednik

NKOJ-a J. Broz Tito je pojasnio: “Uspos-
tavu vojne vlasti u Vojvodini diktirali su
specijalni problemi u Vojvodini, - isteri-
vanje Nemaca.”
Odjeljenje za zaštitu naroda II. za
Hrvatsku izvijestilo je OZN-u II. za Sla-
voniju 22. sijeènja 1945.: “Po oslobod-
jenju ovih krajeva nijedan Švaba ne smije
ostati, veæ svaki ili u Njemaèku, ili u lo-
gore, a zloèince hapsiti i kazniti. [...]”
S obzirom na to da su jugoslavenski Ni-
jemci bili proglašeni kolektivnim krivci-
ma, nova je vlast, kao i za druge nepri-
jatelje naroda i ratne zloèince, nastojala
prikupiti podatke i potkrijepiti takvo svo-
je stajalište i odnos prema njima. Bilo je to
vrijeme kada je svaki Nijemac graðanin
Jugoslavije bio sumnjiv i ratni zloèinac,
ako se drukèije ne dokaže. No, novoj
vlasti i tijelima koji su imali zadaæu ratne
zloèine registrirati, tragati za poèinitelji-
ma i prikupljati dokazni materijal, i nije
bilo potpuno jasno što je ratni zloèin. Po-
litièko ozraèje kojemu su pridonijela tak-
va stajališta i postupci, bilo je sve prije
nego li normalno stanje. Zemaljska komi-
sija za utvrðivanje zloèina okupatora i nji-
hovih pomagaèa FD Hrvatske u Zagrebu
dostavila je 30. srpnja 1945. komisijama
za utvrðivanje zloèina okupatora i njiho-
vih pomagaèa okružnicu s upitima o fol-
ksdojèerima, s nalogom da sastave i pod-
nesu izvješæe.
Do potkraj Drugoga svjetskog rata
veæina hrvatskih folksdojèera, zbog rat-
nih dogaðaja, izbjegla je ili je prognana iz
svojih domova, pretežno u Austriju i Nje-
maèku, ali i na podruèje Èehoslovaèke,
Poljske, Maðarske i Italije, gdje su i do-
èekali završetak rata.
Unatoè svim nastojanjima jugoslaven-
skih vlasti da sprijeèe povratak folksdoj-
èera u Jugoslaviju, neposredno nakon
br. 239, veljaèa 2012.
Iz povijesti
završetka rata, i mnogi hrvatski folksdoj-
èeri uspjeli su se vratiti iz izbjeglištva/
progonstva, pretežno u Austriji i Njemaè-
koj, u zavièaj svojim kuæama. Ubrzo su,
nakon povratka, uhiæeni i internirani u lo-
gore, te su, s drugim folksdojèerima koji
su ostali u zavièaju, trebali biti prognani u
Njemaèku, odnosno Austriju. Jedan dio
hrvatskih folksdojèera odmah je protjeran
u Austriju. Plansko protjerivanje folks-
dojèera potvrðuju i tipska rješenja o prot-
jerivanju. Protjerivanje folksdojèera je
najjednostavnije otvaralo moguænost ra-
dikalne promjene vlasnièkih odnosa i de-
mografske/etnièke te vjerske slike Jugos-
lavije.
Jugoslavenske vlasti su zauzele staja-
lište o zabrani povratka izbjeglih i prog-
nanih folksdojèera iz Jugoslavije. Odluka
da se onemoguæi povratak jugoslavenskih
folksdojèera donesena je na sjednici
Državne komisije za repatrijaciju, Beog-
rad 22. svibnja 1945., s èime su se, zatim,
suglasili Vlada DF Jugoslavije i General-
štab Jugoslavenske armije. I mnogobroj-
nim hrvatskim folksdojèerima, izbjeglim
ili protjeranim potkraj rata iz zavièaja,
sprijeèen je nakon rata povratak u Jugos-
laviju. Zaustavljani su na austrijsko-ju-
goslavenskoj i maðarsko-jugoslavenskoj
granici i povratak im je bio onemoguæen.
Štoviše, i preostale folksdojèere u Jugos-
laviji namjeravale su protjerati iz zemlje.
Predsjedništvo Ministarskog savjeta DF
Jugoslavije, Beograd, izvijestilo je 11.
lipnja 1945.: “Vlada Jugoslavije stoji na
stanovištu da sve Njemce koji se nalaze u
okviru granica Jugoslavije raseli i uputi u
Njemaèku, èim se zato stvore povoljni
tehnièki uslovi.”
O tome je, iznoseæi podrobne upute,
Zemaljska komisija za repatriaciju Ni-
jemaca pri Ministarstvu unutarnjih poslo-
va FD Hrvatske, Zagreb, izvijestila 7.
srpnja 1945. oblasne i okružne Narodne
odbore: “[…] u obzir za iseljavanje do-
laze svi Njemci i Njemice po slijedeæem
kriteriju: 1) Kome je materinski jezik
njemaèki (potjeèe iz braka Njemca ili
Njemice).- 2) Tko potièe iz braka u kome
je otac Njemac.- Od ovoga se izuzimaju:
1) Tko je aktivno pomagao narodno-oslo-
bodilaèku borbu (ostaje zajedno sa svo-
jom užom porodicom – djeca, otac i maj-
ka).- […] 2. Njemice udane za Jugos-
lavene sa djecom.- 3. Djeca do ukljuèivo
16 godina iz braka Jugoslavenke sa
Njemcem, ukoliko se takova Jugoslaven-
ka odluèi da ostane u zemlji i napusti mu-
ža Njemca. Ženi Jugoslavenki udatoj za
Njemca ostaje slobodno da bira dali æe
poæi sa mužem ili æe ostati u zemlji sa
djecom do 16 godina. U koliko se radi o
ženskom braènom partneru nejugos-
lavenske narodnosti takva je žena dužna
da slijedi muža Njemca.- […].”
Zemaljska komisija za repatrijaciju Ni-
jemaca pri Ministarstvu unutarnjih poslo-
va FD Hrvatske, zahtijeva da za svakoga
pojedinog Nijemca koji ne æe biti prot-
jeran, treba detaljno obrazložiti na
temelju èega je izuzet od repatriranja.
Transport folksdojèera protjeranih iz
Jugoslavije u Austriju, 1945.
41

Tipski obrazac o protjerivanju odnosno
internaciji folksdojèera i podržavljenju
njihove imovine
Osobe, pak, odreðene za repatriranje, mo-
gu u sabirne logore ponijeti samo naj-
nužnije osobne stvari. Prema uputama, u
provoðenju iseljavanja/protjerivanja fol-
ksdojèera “[…] ne služiti se metodama
koje bi mogle narušiti ugled i autoritet na-
ših Narodnih vlasti i organa, veæ u provo-
ðenju ovih mjera rukovoditi se principima
èovjeènosti i biti dovoljno elastièan, no
unatoè toga biti neumoljiv i energièan i
rukovoditi se principima iseljavanja. U
dvojbenim sluèajevima t.j. da li netko os-
taje ili ide radje neka ide-nego li ostane.-
[…] Sve ove poslove savjesno i odmah iz-
vršiti, jer æe odmah iza toga uslijediti tran-
sportovanje iseljenika sa cijele teritorije
Hrvatske u Njemaèku.”
Na Potsdamskoj konferenciji (srpanj/
kolovoz 1945.) saveznièkih velesila pob-
jednica u ratu, zakljuèeno je (XIII. “Ured-
no iseljavanje njemaèkog stanovništva”)
da se preostalo njemaèko stanovništvo iz
Poljske, Èehoslovaèke i Maðarske mora
preseliti na podruèje Njemaèke. Preselje-
nje (etnièko èišæenje) legalizirano je kao
najtrajnije i zadovoljavajuæe rješenje, i
trebalo se obaviti “organizirano i na hu-
man naèin”. Oni koji se nisu našli u zak-
ljuècima Potsdamske konferencije, riješi-
li su problem folksdojèera na još drastiè-
niji naèin, ponajprije Jugoslavija.
Pitanje raseljenih osoba (Displaced
Persons), posebice folksdojèera kojih je
krajem Drugoga svjetskog rata i u poraæu
bilo najviše, bilo je za Austriju veliki gos-
podarski, socijalni i politièki problem. Od
sredine 1945. problem raseljenih osoba u
Austriji poèeo se izrazito zaoštravati.
Èehoslovaèka, Maðarska i Jugoslavija ot-
42
Iz povijesti
poèele su tada masovno protjerivati fol-
ksdojèere. Austrijska vlada je protestirala
saveznicima i inzistirala da se neodgodivo
zatvore austrijske granice. S austrijske
granice odnosno puta prema Austriji vra-
æeno je oko 5.000 do 6.000 jugoslaven-
skih Nijemaca, pretežno staraca, žena i
djece. Kako je protjerivanje folksdojèera
iz Jugoslavije zbog zatvaranja granice
prema Austriji, Italiji i Maðarskoj sa-
veznièkih okupacijskih vlasti sredinom
srpnja 1945. to onemoguæio, za veæinu
folksdojèera slijede logori i prisilni rad.
Stoga i tipska rješenja o protjerivanju fol-
ksdojèera u Austriju i Njemaèku sadrža-
vaju napomenu: “[…] dok ne budu posto-
jale moguænosti za njihov transport isti æe
se nalaziti u logoru na prisilnom radu”.
Odsjek narodne sigurnosti Upravnog
odjela Okružnoga narodnog odbora Sla-
vonski Brod dostavio je 17. rujna 1945.
tumaèenje odluke o internaciji pripadnika
njemaèke manjine. Pozivajuæi se na dopis
Ministarstva unutarnjih poslova Federal-
ne Hrvatske, Zagreb od 5. rujna 1945.,
objašnjavaju koga treba internirati u lo-
gore (“[…] imaju se internirati u radne lo-
gore zajedno sa svojom užom porodicom
svi […] državljani Jugoslavije njemaèke
narodnosti, koji su se za vrijeme okupa-
cije deklarisali ili važili kao Njemci, bez
obzira, da li su prije rata kao takovi istu-
pali ili važili kao asimilirani Hrvati, Slo-
venci ili Srbi. Pod užom porodicom imaju
se smatrati oni èlanovi porodice, koji sa
licem koga treba internirati žive u za-
jednièkom kuæanstvu, ako je prema prav-
nom shvaæanju odnosne sredine to lice
dužno da njih izdržava i ako oni sami ni-
jesu u stanju da se izdržavaju. Dakle pri
odredjivanju tko je Njemac i koga treba
internirati mjerodavan je kriterij okupa-
cije. […].”).
br. 239, veljaèa 2012.
Prema uputama Ministarstva unutarnjih
poslova Federalne Hrvatske, od gubitka
graðanskih prava, konfiskacije imovine i
internacije u logore izuzeti su “[…] oni
državljani Jugoslavije njemaèke narod-
nosti ili njemaèkog porijekla ili prezi-
mena: a) koji su uèestvovali kao partizani
i vojnici u narodno oslobodilaèkoj borbi
ili su radili aktivno u narodno oslobodi-
laèkom pokretu. b) koji su prije rata bili
asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi a
za vrijeme rata nisu pristupali Kulturbun-
du niti istupali kao èlanovi njemaèke na-
rodnosne skupine. c) koji su pod okupaci-
jom odbili da se na zahtjev okupatorskih
ili kvislinških vlasti deklariraju kao pri-
padnici njemaèke narodnosne grupe. d)
koji su pa (bilo muška ili ženska lica) i ma
da su njemaèke narodnosti stupali u mje-
šovite brakove sa licima jedne od južnos-
lavenskih narodnosti ili sa licima jevrej-
ske, slovaèke, rusinske, madjarske, ru-
munjske ili koje druge priznate narodnos-
ti. Ali zaštitu iz prednjih toèaka neæe uži-
vati ona lica koja su se svojim držanjem
pod okupacijom ogriješila prema narodno
oslobodilaèkoj borbi naroda Jugoslavije i
bili pomagaèi okupatora i dosljedno tome
imaju se i takva lica internirati. Ove se
mjere odnose i na braènog druga i djecu
dotiènog lica, u koliko ne dokažu da su bi-
li bez veze s njegovim nelojalnim drža-
njem i da je njihovo lièno vladanje u tom
pravcu bilo besprikorno. Nemaju se na-
dalje internirati ona lica, koja nedvojbeno
dokažu da su austrijski državljani ili su
austrijske narodnosti. Pri tome treba bud-
no paziti, da se kao takvi ne iskažu lica
njemaèkog državljanstva ili narodnosti.
Ova se blagodat ne odnosi na one austri-
jance, koji su se za vrijeme okupacije og-
riješili prema našoj narodno oslobodilaè-
koj borbi, koji su bili èlanovi kulturbunda
ili njemaèke narodnosne skupine.”
 Iz povijesti

Odsjek narodne sigurnosti Upravnog Žrtve jugoslavenskih Nijemaca, civilnog stanovništva, koje su prouzroèili NOV i POJ/JA
odjela Okružnog NO-a Slavonski Brod odnosno komunistièka vlast u Jugoslaviji, 1941. do 1948. prema
napominje da poslovima internacije Ni- njemaèkim popisima, izraèunima i procjenama
jemaca rukovode upravni odjeli okružnog od ljeta 1941. ubijeni, uglavnom civilno stanovništvo, u partizanskim
oko 1.500
do listopada 1944. napadima na njemaèka naselja
NO-a na svom podruèju, a i da dužnosti
od listopada 1944. ubijeni, uglavnom civilno stanovništvo, u pojedinaènim i
organizacije logora padaju na upravne oko 9.500
do ljeta 1945. masovnim odmazdama
odjele nadležnih okružnih NO-a i njima nakon
se prepušta upotreba radne snage interni- umrli, uglavnom žene, na prisilnom radu u SSSR-u oko 2.000
listopada 1944.
ranih osoba, do daljnje odredbe Ministar- umrli, pretežito od tifusa pjegavca i gladi, u
od listopada 1944.
stva unutarnjih poslova Federalne Hrvat- do ožujka 1948.
jugoslavenskim logorima, pretežito djeca, žene i starije oko 51.000
ske. Odsjek narodne sigurnosti Upravnog osobe
odjela Okružnog NO-a napominje zatim ukupno 64.000
da prestaju vrijediti upute izdane okružni-
com Zemaljske komisije za repatriaciju Internirani i neinternirani Nijemci (folksdojèeri) u Jugoslaviji, prema podacima
Nijemaca pri MUP-u Federalne Hrvatske Ministarstva unutarnjih poslova FNR Jugoslavije, od 18. sijeènja 1946.
od 7. srpnja 1945., br. 1/45 i sve ostale federalna internirani neinternirani
upute koje se odnose na taj predmet te se jedinica, folks-
muš- muš- ukupno
autonomna žene djeca ukupno žene djeca ukupno dojèeri
ukida Zemaljska komisija za repatriaciju karci karci
pokrajina i oblast
Nijemaca pri MUP-u Federalne Hrvatske, Srbija - - - 28 - - - 188 125 341
kao i komisije osnovane pri oblasnom, Autonomna
okružnom, kotarskom i gradskom narod- - - - - 1 3 - 4 - 4
oblast Kosmet
nom odboru. Autonomna
30.745 54.099 20.896 105.740 2.000 3.000 1.000 6.000 - 111.740
Najmanje 10.000, a moguæe je i veæina pokraj. Vojvodina
od oko 20.000 u zavièaju preostalih hrvat- Hrvatska 3.000 4.500 3.100 10.600 700 1.000 300 2.000 - 12.600
skih folksdojèera, nakon zatvaranja aus- Slovenija - - - - 1.700 2.200 803 4.703 - 4.703
trijske granice i prestanka primanja prog- Crna Gora - - - - - - - - - -
nanika iz Jugoslavije u ljeto 1945. interni- Makedonija - - - - - - - - - -
rano je u logore u kojima je nekoliko tisu- Bosna i
469 222 426 1.117 1 1 2 - - 1.119
Hercegovina
æa izgubilo život. Ukupno 34.214 58.821 24.422 117.485 4.402 6.204 2.105 12.895 125 130.380
Procjenjuje se da je od oko 500.000 Ni-
jemaca, koliko ih je živjelo na podruèju
Jugoslavije do potkraj Drugoga svjetskog (od toga: Valpovo 3.806 logoraša, Krndija dove u poljoprivredi. Uskoro se pristupilo
rata, oko 240.000 evakuirano pred na- kod Ðakova 3.500 logoraša, Beli Manas- sustavnije njihovu zapošljavanju na
letom Crvene armije i NOV i PO Jugosla- tir 1.681 logoraš, Šipovac kod Našica 658 poljoprivrednim dobrima i u razlièitim
vije i nikad se nije vratilo u zavièaj. Naj- logoraša, Zmajevac-Popovac u Baranji
vjerojatnije oko 200.000 Nijemaca civila poduzeæima. Po logoraše dolaze i seljaci
550 logoraša, Ovèara kod Vukovara 400 iz okolnih sela i koriste ih kao radnu sna-
potpalo je pod komunistièku vlast u Ju- logoraša), koji se koriste za razlièite ra-
goslaviji. Od toga je jedna èetvrtina život gu za razne poljoprivredne poslove, od-
dove (“Koliko prilike dozvoljavaju isti se
izgubila u jugoslavenskim logorima, od nosno iznajmljuju ih za rad i to plaæaju lo-
upotrebljavaju za razne radove i za ove
potkraj 1944. do poèetka 1948., dok je os- vrijedi princip da se svojim vlastitim ra- gorskoj upravi. U veæini sluèajeva, rad i
tatak nestao u etnièkom èišæenju ili je mo- dom izdržavaju.”). Izvješæe napominje da boravak izvan logora za internirce je zna-
rao izbjeæi. meðu logorašima ima oko 30% staraca i èio poboljšanje života. Mnogi seljaci,
Meðu folksdojèerima koji su život iz- djece, koje se smješta veæinom u logor Hrvati, Srbi i drugi, prema iskazi-
gubili u poslijeratnim jugoslavenskim lo- Krndiju. Ministar unutarnjih poslova Na- ma/sjeæanjima logoraša, iskazali su razu-
gorima znatan je broj žena i djece. Prema rodne vlade Hrvatske Vicko Krstuloviæ, u mijevanje i pomogli im u hrani i odjeæi.
najnižim brojkama, u jugoslavenskim lo- izvješæu napominje: “Poseban problem je Uvjeti boravka u logorima, posebice higi-
gorima život je izgubilo oko 26.000 Nje- smještaj i ishrana […]. Za sada ih smješta- jenski uvjeti i prehrana, bili su oskudni i
mica. U jugoslavenske logore internirano vamo na posebnim imanjima kako nam to nedostatni. Mnogi pobolijevaju i umiru.
je oko 45.000 folksdojèerske djece mlaðe prilike dozvoljavaju.”
od 14 godina, a najmanje 5.600 do 6.000 u Posebice od jeseni/zime 1945. u logorima
logorima je izgubilo život. Umiralo se ug- Prema podatcima MUP-a FNR Jugosla- haraju epidemije tifusa pjegavca i popri-
lavnom od bolesti, posebice tifusa pjegav- vije, Beograd, od 18. sijeènja 1946., na maju zastrašujuæe razmjere. Tek potkraj
ca i izgladnjelosti. Najnovija istraživanja podruèju Jugoslavije u logorima se nalazi ožujka ili poèetkom travnja 1946., nakon
ove brojke utemeljeno poveæavaju. 117.485 folksdojèera, od toga 34.214 muš- poduzetih potrebnih mjera vlasti i logor-
Prema izvješæu MUP-a Narodne vlade karaca, 58.821 žena i 24.422 djece, a da se skih uprava, tifus pjegavac je u veæini lo-
Hrvatske, Zagreb, od 12. studenoga 1945. na slobodi nalazi 12.897 folksdojèera. Na
gora suzbijen. Kada su se prilike u logori-
Centralnom komitetu Komunistièke par- podruèju Hrvatske u logorima se nalazi
ma koliko–toliko normalizirale, život je
tije Hrvatske, Zagreb, upuæenom prethod- 10.600 folksdojèera, od toga 3.000 muška-
raca, 4.500 žena i 3.100 djece, a na slobodi bio jedva podnošljiv. Prema svim pokaza-
no i Saveznom MUP-u DF Jugoslavije, teljima, umiralo se uglavnom od bolesti,
Beograd, u istoènoj Slavoniji, Baranji i se nalazi 2.000 folksdojèera, od toga 700
muškaraca, 1.000 žena i 300 djece. premorenosti, zime i gladi. Likvidacije ni-
zapadnom Srijemu, prema stanju 30. lis-
su bile masovne i uèestale, ali je bilo i
topada 1945. po raznim logorima smješ- U poèetku su logoraši korišteni kao rad-
zlostavljanja i ubijanja.
teno je oko 11.000 Nijemaca, “njemaèkih na snaga izvan logora, primjerice za pop-
državljana i onih njemaèkih narodnosti” ravak puteva te za pojedine sezonske ra- (nastavit æe se)

br. 239, veljaèa 2012. 43

 Iz povijesti

PRILOZI ZA PROUÈAVANJE HRVATSKE

FINANCIJSKOPRAVNE PROŠLOSTI (III.)
Piše: Hrvatske seljaèke stranke, koji je kasnije
U devetom dijelu Memoara koji govo- doista i postao èlanom novoformirane
ri o tijeku i sadržaju sporazuma Cvetko- Prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIÆ, vlade.
viæ-Maèek 1939. godine, Maèek navodi i U nastavku (Dvanaesti dio pod nazi-
Pravni fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
tijek pregovora vezano za financijska pi- vom „Oluja na obzoru“) Maèek ponovno
tanja. Nakon prekida pregovora, spominje ministra financija dr. Šuteja u
predsjednik vlade Dragiša Cvetkoviæ po- uslijed proraèunske godine), odreðeno je smislu skrbi o financijskim potrebama
novno je pozvao Maèeka zbog nastavka da æe se proraèunske potrebe Banovine do Banovine. Naime, u predratno doba 1940.
pregovora. Poèetkom srpnja susreæu se u konca ožujka 1940. godine pokrivati iz vojna vlast poduzimala je odreðene mjere
Šubašiæevoj kuæi u Vukovoj Gorici, 25 ki- državnog proraèuna. Oèekivalo se da æe kako bi državu pripremile za nagovi-
lometara od Karlovca, gdje postižu priv- se do donošenja novog proraèuna odnos- ještena ratna dogaðanja. Meðutim, pritom
remeni sporazum. Dogovoreno je da pod no nove proraèunske godine, tj. do 1. trav- su postupali tako „kao da im je jedina za-
teritorij Hrvatske, osim Savske i Pri- nja iduæe 1940. godine, utvrditi koji pri- daæa hrvatski narod što više ozlovoljiti i
morske banovine, ulaze još i kotar Ilok i hodi idu u proraèun banovine, a koji u uzbuniti“. Zapoèeli su jednostavnim
Šid u Slavoniji, Brèko, Gradaèac, državni proraèun (str. 192.). Iz ovog po- besplatnim rekviriranjem voznog blaga,
Derventa, Travnik i Fojnica u Bosni, te datka vidljivo je da je proraèunska godina na što je seljak posebno osjetljiv. Takvo
grad i kotar Dubrovnik u Dalmaciji. Što zapoèinjala 1. travnja, a završavala 31. nepravedno postupanje kojim se teret rata
se tièe podjela nadležnosti (kompetenci- ožujka sljedeæe godine. Takvo rješenje u uglavnom prevaljivao na leða sirotih
ja), sastavljena je posebna komisija koja znatnome odstupa od današnjega hrvat- seljaka, dovelo je do Maèekova sukoba s
je trebala razgranièiti dužnosti (tako i fi- skog i (uopæe) svjetskog rješenja, jer se u ministrom vojske generalom Nediæem.
nancijska pitanja). veæini država proraèunska godina podu-
Postignut je sporazum, tj. donesena
Hrvatski èlanovi komisije bili su dr. Ju- dara s kalendarskom godinom, tj. zapo- uredba „prema kojoj je vojska imala pot-
raj Šutej (glavni ekspert), sveuèilišni èinje 1. sijeènja, a završava 31. prosinca. rebno vozno blago od seljaka uz stalno us-
profesor dr. Ivo Krbek i financijski struè- Naravno, postoje i iznimke od takvog tanovljene cijene otkupljivati“. Pritom se
njak Ljudevit Filipanèiæ (pomoænici), rješenja, pa primjerice u Velikoj Britaniji spominje i ministar financija Šutej koji je
dok su srpske stranu predstavljali dr. proraèunska godina poèinje 1. travnja, a „stavio u tu svrhu na raspolaganje minis-
Konstantinoviæ, dr. Iliæ i dr. Tasiæ. Spo- završava 31. ožujka iduæe godine. tarstvu obrane dovoljnu svotu novca“.
menuta komisija radila je na razgranièa- Nekoliko dana kasnije, 24. kolovoza
Unatoè novèanoj skrbi, „ipak se preèesto
vanju kompetencija pojedinih resora. Ono Maèek i Cvetkoviæ susreæu se na Bledu
dogaðalo da su vojnièke vlasti i nadalje
u èemu bi se odmah složili, zapisnièki bi gdje ih u audijenciju prima knez Pavle
vozno blago seljacima jednostavno odu-
konstatirali, dok bi sve ono o èemu nije Ka ra ðor ðeviæ, kako bi se sporazumjeli o
zimale bez naplate“ (str. 199.).
bilo suglasja ostavljali in suspenso da o sastavu vlade. Iako Maèek u tom trenutku
tome rasprave Cvetkoviæ i Maèek. O kak- nije ka ni o uæi u vladu, na kneževo inzisti- Matutinoviæ, Lujo: Ogled o Ilir-
vom se mukotrpnom poslu radilo, govori ranje – tvrdi o da bez Ma èeko va ulas ka u skim provincijama i Crnoj Gori,
èinjenica kako su „srpski eksperti nastoja- vla du èi ta va stvar gu bi svoj ra i son d´être Školska knjiga, Zagreb, 2009.
li da što više kompetencija zadrže u ruka- – preuzima mjesto potpredsjednika vlade. Lujo Matutinoviæ (1765.-1844.), dal-
ma centralne vlade, doèim su hrvatski Pored toga mjesta, Maèeku je dano pravo matinski major u francuskoj službi, nakon
eksperti nastojali da što više kompetenci- da po svome nahoðenju imenuje nekoliko desetogodišnjeg rada 1811. završio je (u
ja prijeðe na hrvatsku autonomnu vladu“. ministara, izmeðu ostalog, i ministra fi- prijevodu s francuskog izvornika) Povi-
Iako su meðusobne trzavice skoro dovele nancija. Na mjesto ministra financija jesni, zemljopisni, politièki, civilni i vojni
do prekida pregovora po- Maèek je predložio dr. J. Šuteja iz ogled o Ilirskim provincijama i Crnoj
èetkom kolovoza, 20. kolovo- Gori, sa zemljovidom podruèja
za 1939. toèno u ponoæ spora- oko Neretve i oko Dubrovnika,
zum je konaèno završen. Pot- bivše Mletaèke Albanije, Crne
pisom sporazuma stvorena je Gore te primorja tih krajeva, u
Banovina Hrvatska; dobila je tri dijela. Matutinoviæ je, „po-
posebno hrvatsko predstavniè- taknut vlastitom željom, poèeo
ko tijelo (Sabor), koji je uz pisati o prošlosti, tadašnjosti i
kraljevu sankciju iskljuèivo buduænosti zavièajne Dalma-
kompetentan za donošenje au- cije… Kao što se sam osjeæao
tonomnih propisa, te autonom- neshvaæenim, bio je uvjeren da
nu vladu kojoj je na èelu ban je neshvaæena i Dalmacija“.
imenovan od kralja i koji je od- U dijelu pod nazivom „Povi-
govoran Hrvatskom saboru. jesni ogled o Ilirskim provinci-
U pogledu pitanja financi- jama“, spominjuæi Dubrovnik,
ranja Banovine (ima li se na on kaže da je „ta republika … sa-
umu da se na sporazumu radilo èuvala svoju slobodu zahvalju-
Dr. Vladko Maèek priseže na vjernost Jugoslaviji (1939.)

44 br. 239, veljaèa 2012.


juæi suparništvu Mleèana i Turaka
te, poglavito, porezu koji je plaæala
Turcima (naglasio N. M.)“ (str.
98.). Ne govori ništa o visini toga
poreza. Rijeè je o svojevrsnom dan-
ku koji je Dubrovaèka Republika
plaæala Turcima s kojima je granièi-
la, radi održanja mira i samostal-
nosti. U dijelu „Zemljopisni, poli-
tièki, civilni i vojni ogled o bivšoj
mletaèkoj Dalmaciji“, govoreæi o
Dalmaciji, Matutinoviæ iznosi po-
datak kako su njezini godišnji pri-
hodi, iako se spekuliralo s iznosom
od tri i pol milijuna franaka, iznosili
2.225.000 franaka. Konkretno se
kao prihod spominje porez na sol,
ubiranje kojeg je mletaèka vlast da-
vala u zakup. Donosio je oko
1.200.000 franaka godišnje. Kazano je
kako se „posljednje dvije godine aus-
trijske vlasti taj… porez ubirao za vladara
i on je pritom bio na gubitku“. Štoviše, iz-
nosi kako je to „posve prirodno jer osobni
æe interes, što god se govorilo, uvijek
prevladati nad javnim, a ista osoba koja
vodi isti posao i za sebe, sa svim žarom
koji joj nameæe osobni interes, ne æe raditi
jednako vodi li ga i za suverena“ (str.
136.).
Matutinoviæ ne iznosi toène podatke o
strukturi javnih prihoda. Spominje tek
porez na sol, prihodi kojeg su predstavlja-
li otprilike polovicu svih javnih prihoda,
što ukazuje na njegovu fiskalnu izdašnost
odnosno ulogu glavnog poreza meðu jav-
nim prihodima. Nadalje iznosi kako je
ubiranje toga poreza bilo dano u zakup,
što je tradicija koje je postojala u
Srednjem vijeku. Davanjem u zakup, vla-
dar je sebi olakšao postupak prikupljanja
javnih prihoda, jamèila mu se odreðena
visina sredstava, a zauzvrat je zakupac
poreza primao odreðenu naknadu (kao
svojevrsnu proviziju) za taj (èesto neugo-
dan) postupak ubiranja poreza. O tome
svjedoèe i dalji navodi u kojima pisac ka-
zuje da su „stanovnici dalmatinskih sela
plaæali …vladaru desetinu svojih uroda
(naglasio N. M.). Postojao je glavni zaku-
pac poreza koji je njegovo ubiranje
prepuštao podzakupcima. Svi su oni bili
omraženi kao što su i inaèe zakupci po-
reza u svim zemljama.“ (str. 136.)
Pored poreza na sol, Matutinoviæ od os-
talih javnih prihoda spominje i „mali“
porez na duhan, vino, stoku itd, koji se ni-
kad nije davao u zakup. Isto tako nabraja i
desetinu i carinu, koji se takoðer „uraèu-
navaju u poreze. Carine, kao i drugdje, iz-
br. 239, veljaèa 2012.
Iz povijesti
vino, a sadili vinograde kad se tražilo
žito. Na tu ih je podvalu navodio
nesklad izmeðu podavanja i siromaš-
tva zemlje; taj je namet još više siro-
mašio zemlju.“ (str. 143.)
U daljem svome radu Matutinoviæ
govori i o nenamjenskom trošenju
odnosno zlouporabi (pronevjeri)
javnih sredstava, istièuæi pritom za-
darski primjer. Grad je Zadar, naime,
u to doba ima 40.000 cekina javnih
prihoda. Povrh toga, „Republika je
davala veliku svotu novca za održa-
vanje fortifikacija. Meðutim, ni uz
tako visoka sredstva namjesnici nisu
u njih dodali ni kamena.“ Štoviše,
„dvije su izboèine bastiona toliko
Ilirske provincije podrovane vodom da prijete potpu-
nim rušenjem.“ (str. 161.) Kao sup-
nose tri posto, ali one se daju u zakup.“ rotnost takvom neodgovornom pona-
(str. 136.) Posebno istièe okrug ili teritorij šanju, valja istaknuti svijetli primjer u
Poljica, koji broji „16.000 duša, nema ni plaæanju javnih nameta koji je iskazan na
trgovišta ni gradova, nego samo nekoliko Ugljanu i Pašmanu, dvama velikim otoci-
siromašnih sela.“ Plemstvo, kazuje dalje, ma nasuprot Zadra. Njihovi „stanovnici
„potjeèe dijelom od ugarskih i bosanskih imaju blažu narav od stanovnika ostalih
plemiæa koji su se ondje sklonili za dijelova Dalmacije… Dobra narav i toè-
vrijeme meteža u 15. stoljeæu. Car Rudolf nost otoèana, zvanih školjarima (Scoglia-
dodijelio im je razlièite povlastice, ni), u plaæanju svojih nameta razlogom su
potvrðene poveljom u Pragu, 15. veljaèe da zadarski plemiæi radije kupuju svoja
1584.“. Istu je potvrdio i car Ferdinand dobra ondje nego na kopnu“ (str. 221.).
III. 25. kolovoza 1664. Spomenute pov- (Svršetak)
lastice ticale su se „osloboðenja svih vrsta
poreza“. Poljièko plemstvo bilo je dužno
„plaæati samo 3.000 u dalmatinskom nov- POMOÆ ZA
cu za priznanje plemiækih povlastica, što POLITIÈKI ZATVORENIK
odgovara iznosu od 625 franaka.“ O
važnosti tih povlastica govori Matutino- Od prvih dana sijeènja do sredine velja-
viæeva izjava kako je plemstvo iznimno èe 2012., svojim su prilozima daljnje iz-
ljubomorno èuvalo svoje povlastice i nije laženje ovog mjeseènika nesebièno po-
nikome pokazivalo izvorne dokumente o mogli:
tome. Navodi zgodu da je „dalmatinski
Ivan Janeš Ðakovo 500,00
namjesnik, grof de Gocs, zamalo…bio
StjepanŠestanoviæ Lumbarda 200,00
ubijen, jer je jedan od njegovih tajnika ko-
Antun Tutman Dubrovnik 720,00
ji ga je pratio na putovanju tom zemljom
Josip Lukšiæ Mlini 150,00
uzeo izvadak iz dokumenata koji su mu
AnðelkaKuniæ Zagreb 1.000,00
pokazali.“ To je razlog da „se nitko ne
StjepanHudoletnjak Zagreb 400,00
može pohvaliti da je vidio te izvornike.“
Josip Maruševec Varaždin 120,00
(str. 137.)
Miljenka
Babiæ Zagreb 320,00
Govoreæi o poljoprivredi u Dalmaciji, StjepanKozariæ Sesvete 500,00
koja je „još u zaèetku“ – dvije treæine Janja Smoliæ Jelsa 20,00
zemlje bile su neobraðene, a jedva treæina Marija Marèinko Zagreb 500,00
zemlje slabo obraðena – Matutinoviæ ka- Dragutin
Domšiæ Pazin 320,00
zuje da su „Morlaci na razlièitim mjesti- Ðurèeviæ-Biondi
Marija Virovitica 320,00
ma plaæali katkad èetvrtinu, katkad petinu æ
prihoda sa svoje zemlje kao porez gospo- Danica Seme Zagreb 70,00
daru zvan dominicale.“ Koliko je taj u k u p n o 5.140,00
namet bio teret i nepravda tamošnjem živ-
Zahvaljujemo se darovateljima, te se i
lju, vidi se iz pišèeva iskaza prema kojem
ubuduæe preporuèujemo njihovoj su-
su, da napakoste „gospodi kojoj su ga du-
sretljivosti. (Ur.)
govali, sijali … žito kad se od njih tražilo
45
 In memoriam

U SPOMEN U SPOMEN

DAMJANU PERIÆU MARIJO PAVIÆ

Roðen u Vrani 20. 10. 1928 u Kožinu, Zadar,
(1921.-2012.) umro u srpnju 2011. Presudom Okružnog suda u
Zadru osuðen je 1956. godine na 6 mjeseci robije,
Dne 23. sijeènja 2012. na gradskom groblju u Novskoj po èl. 303. st. 1. KZ, poèinjenom iz politièkih
pokopan je uz prisustvo rodbine, mnogobrojnih mještana uvjerenja. Kaznu je izdržao u zatvoru u Zadru.
i prijatelja gospodin Damjan Periæ. Ovim putem želimo Laka mu bila hrvatska zemlja!
iskazati iskrenu zahvalnost za njegov rad u Podružnici HDPZ – Podružnica Zadar
HDPZ-a Sisaèko-moslavaèke županije, gdje je obnašao
dužnost predsjednika Upravnog odbora, te svesrdno po-
magao i u financijskom smislu kako bi se održala naša
Podružnica. U SPOMEN
Damjan Periæ je roðen u Prenju, opæina Stolac, Bosna i
Hercegovina, 3. srpnja 1921. godine od oca Petra i majke
VLADIMIR ÈIRJAK
Roðen u Vrani 14. 12. 1930., preminuo je 31.12.2011.
Ane, u mnogobrojnoj obitelji. Kao mladiæ dolazi u
Presudom Kotarskog suda u Zadru osuðen je
Zagreb. Oduševljen stvaranjem hrvatske države, u ožuj-
1956. godine na 6 mjeseci robije, po èl. 303.
ku 1942. javlja se kao pitomac u Središnju redarstvenu st. 1. KZ, poèinjenom iz politièkih uvjerenja.
školu na Sv. Duhu. Godine 1945. osuðen je na 3 godine Kaznu je izdržao u Popovaèi.
robije koje je proveo po raznim kaznionicama i radilišti-
Laka mu bila hrvatska zemlja!
ma. Iz zatvora je pušten u ožujku 1948. i odlazi roditelji-
HDPZ – Podružnica Zadar
ma koji su kao prognanici živjeli u Novskoj. Ovdje osni-
va obitelj, sa suprugom Zlatom ima djecu Zdenku i Da-
mira. Neka mu je laka hrvatska gruda!
U SPOMEN
HDPZ Podružnica Sisaèko-moslavaèka

LUDMILA MILA PERNEK

(1924. - 2012.)
U SPOMEN NA
Laka joj bila hrvatska zemlja!
ZORU REGVAR
Na poèetku godine, 3. sijeènja, na bolnièkom je HDPZ – Podružnica Zagreb
krevetu u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti u 85. go-
dini umrla hrvatska politièka muèenica Zora Regvar
roð. Devèiæ, jedna od svjedoka «osloboðenja» Gospiæa i
Hrvatske. U SPOMEN
Nakon što je Jugoslavenska armija u travnju 1945. ušla
u Gospiæ, njezini su pripadnici partizani ubili njezina oca
Marka i braæu Milana i Josu, a nju su zbog navodne po-
VINKO SVATOŠ
(1923. - 2012.)
moæi skrivenim ustašama, u skupini s nekoliko Gospi-
æanki osudili na 20 godina zatvora s prisilnim radom.
Kasnije joj je kazna snižena na 10 godina, a izdržala je Laka mu bila hrvatska zemlja!
èetiri i pol u ženskom zatvoru u Požegi. Zemni ostaci
Zore Regvar pokopani su 18. sijeènja u katolièkome HDPZ – Podružnica Zagreb
groblju u Luèkom. (Nikola BIÆANIÆ)

46 br. 239, veljaèa 2012.


IN DIESER AUSGABE
Nachdem die Mehrheit der kroatischen
Bürger die auf dem Referendum im Janu-
ar 2012 teilgenommen haben doch für
Beitritt Kroatiens zur Europäische Union
gestimmt hat, wandte sich der prominen-
ter kroatischer Schriftsteller und Akade-
miker Slobodan Novak in einem offenen
Brief an die Regierenden. Novak betont,
dass die kroatische Kultur seit jeher zur
mitteleuropäisch-mittelmeerischen Kul-
turkreis gehört, aber dass die Europäische
Union etwas völlig anderes als Europa ist.
Die Art und Weise wie sich die sogenann-
ten Europäischen politischen Strukturen
zu dem kroatischen Volk im XX. Jahrhun-
dert verhalten, insbesondere während der
serbische Aggression auf Kroatien, zei-
gen, dass im modernen Europa nicht die
Grundsätze der Gerechtigkeit und Gleich-
heit herrschen sondern die nackten Inter-
essen und das Geld.
* Stalin feierten immer noch offiziell
Mehrere Artikel in dieser Ausgabe be-
schäftigt sich mit dem jugoslawischen
kommunistischen Diktator Josip Broz
Tito. Anlässlich des Verlangens, dass
man dem Tito posthum die hohe deutsche
Medaille entzieht, übertragen wir in unse-
rer Monatzeitschrift ein Interview mit der
Schriftstellerin und Nobelpreisträgerin
br. 239, veljaèa 2012.
Sažetak
Herta Müller veröffentlicht in der deut-
schen Zeitschrift Focus. Gleichzeitig ver-
öffentlichen wir eine kurze Biographie
Titos von Slavko Radièeviæ, aus der klar
ersichtlich ist, dass Tito alle Mittel einge-
setzt hat, um an die Macht zu kommen um
die bolschewistische Revolution durch-
zuführen. Und da der kroatische Präsi-
denten Ivo Josipoviæ den kürzlichen Be-
such in Israel um angeblichen Titos Anti-
faschismus zu glorifizieren nutzte, veröf-
fentlichen wir eines der Fotos aus dem
deutschen Bundesarchiv. Der Fotograf
verzeichnete auf welche Weise im Herbst
1943 die Titos jugoslawische Partisanen
ihrer sogenannten Befreiung von Split,
der größten kroatischen Küstenstadt, fei-
erten. Die Mauern in Split wurden, näm-
lich, mit Graffiti "Es lebe Genosse
Stalin!" beschriftet. Leider in Kroatien
werden die jenige die jahrzehntelang den
gefeiert…
* nahmt. Eine große Zahl von Deutschen
Im Zweiten Weltkrieg besetzte Ungarn
die nordwestliche kroatische Provinz
Meðimurje die auch später annektiert hat.
Dieses Vorgehen von Budapest hat Kroa-
tien nie anerkannt, aber die Kroaten die in
Meðimurje fast 100 Prozent der Bevölke-
Trogir (Mitte 20. Jh.)
rung ausmachen mussten vier Jahre lang
unter ungarischer Herrschaft leben. Dra-
gutin Šela, der Mehrheit seiner Kindheit
in Meðimurje verbrachte, beschreibt die
Situation während der ungarischen Besat-
zung. Er erklärt zugleich warum er mit ei-
ne Gruppe von Gleichaltrigen jugendli-
chen Kroaten in die reguläre deutschen Ar-
mee (Wehrmacht) beitrat und wie sie sich
im ihrer Verband im Mai 1945 in Richtung
Österreich zurückgezogen haben. Dies ist
der zweite Teil seiner Erinnerungen an die
Kriegs- und Nachkriegszeittage.
*
Der Historiker Dr. sc. Vladimir Geiger
vom Kroatischen Institut für Geschichte,
schreibt über die Verfolgung der Deut-
schen in Jugoslawien nach dem Sieg der
jugoslawischen Kommunisten. Angehöri-
ge der deutschen Minderheit wurden kol-
lektiv verantwortlich für die Verbrechen
der Nationalsozialisten erklärt und wurden
vertrieben und all ihr Eigentum beschlag-
wurde ohne jedes Gerichtsverfahren getö-
tet und aufgrund der schlechten Bedingun-
gen in den Lagern, Hunger und Krankheit
starben Tausende. Auch für diese Verbre-
chen wurde kein jugoslawischer Kommu-
nist zur Verantwortung gezogen.•
47

After the majority of Croatia's citizens
had voted in the January 2012 referendum
in favour of Croatia's membership in the
EU, academician Slobodan Novak, a
prominent Croatian author, addressed the
politicians in power in an open letter.
Novak says that Croatian culture has al-
ways belonged to Central European and
Mediterranean environment, but the Eu-
ropean Union is very different from Eu-
rope. The way in which the so-called Eu-
ropean political structures have been
treating the Croatian nation in the 20th
century, and especially during the Greater
Serbian aggression on Croatia, show that
Europe is not governed by the principles
of justice and equality, but rather by
interests and money only.
* *
Several texts in this issue deal with the
Yugoslav communist dictator Josip Broz
Tito. On the occasion of the request to
have the German medal taken from Tito
posthumously, our monthly gives an in-
terview with Herta Müller, a Nober Prize
winner for literature, published in Ger-
48
Sažetak
IN THIS ISSUE
man weekly Focus. Along with that,
Slavko Radièeviæ presents a short Tito’s
biography, which clearly shows that Tito
was using all means available to get into
power and carry out a Bolshevik revolu-
tion. As Croatia’s President Ivo Josipoviæ
has recently used the opportunity of his
visit to Israel to glorify Tito’s ostensible
anti-fascism, we publish a photograph
kept at the German Federal Archives. In
autumn 1943 the photographer recorded
Tito’s Yugoslav partisans celebrating the
so-called liberation of Split, the largest
coastal city in Croatia. There were graffiti
all over the walls in Split saying “Long
live comrade Stalin!” Unfortunately, peo-
ple in Croatia still celebrate those who
were celebrating Stalin for decades...
In the World War II, Hungary occupied
and annexed the north-western Croatian
region of Meðimurje. Croatia’s authori-
ties never recognised Budapest’s move,
but Croats in Meðimurje – and they make
almost 100 percent of the population there
– lived under Hungarian rule for entire
Croatian National Theatre in Rijeka
br. 239, veljaèa 2012.
four years. Dragutin Šela, who spent
most of his childhood in Meðimurje, de-
scribes the situation under Hungarian oc-
cupation. He also explains why he joined
the regular German army (Wehrmacht),
together with a group of his Croat peers,
and describes his withdrawal towards
Austria in May 1945, when he still was a
German soldier. This is the second part of
his memories of the war and post-war
days.
*
Historian Vladimir Geiger, Ph. D.
from the Croatian Institute of History
writes about the persecution of Germans
in Yugoslavia after the victory of Yugo-
slav communists. Members of the Ger-
man minority were collectively pro-
claimed responsible for national-socialist
crimes and expelled, bereft of all their
properties. Many of them were killed
without any court proceedings, and sev-
eral thousand died in camps due to poor
conditions, hunger and diseases. Again,
not a single Yugoslav communist was
held responsible for this crime.•
 Ivan Richter: Kratka prièa o jednoj guski

GUSKA
1991. – 2013.

ŽIVLJAŠE U MAZOHIZMU SVE DO SVOJE SMRTI

OSTAJE U SJEÆANJU KAO...

izumitelj kravate
jedina u povijesti koja je generale vlastite pobjednièke vojske predala stranom sudu
osvajaè 3. mjesta na svjetskom nogometnom prvenstvu