DUJSO, AMA GAMA I LOMIVRAT

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

DUJSO, AMA GAMA I LOMIVRAT

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

1
2
3
4
5
6
7
FOĈANSKI MUZEJ 1956. - 2021.
Na mjestu gdje je foĉanski Muzej nekada je bio hotel „Gerstl“. Sagrađen je u
austrougarskom periodu 1906. godine, a njegovi vlasnici bili su braĉni par Samuel i
Karolina Gerstl. Hotel je imao 24 sobe, a srušen je 1944. godine. Hotel „Vuĉevo“ sagrađen
je na istom mjestu, a 1956. godine adaptiran u muzej.

8
9
10
11
12
PREUZETO SA fb In memoriam Ramiz Bitevija Čampo
"Čampi" nijesu sami
Dvojica dječaka kojima su pred očima ubili roditelje u Foči u avgustu 1992. godine stigla su u
Rožaje. Iz hotela, gdje su našli prvo utočište, preuzela ih je jedna tamošnja familija i oni su se
sada opredijelili da trajno žive u tom domu ne pomišljajudi da se bilo gdje vradaju.
Dvoje djece, sada 15-godišnji Kemal Bitevija i desetogodišnji Ramiz, njegov brat, tokom
ratnih dejstava u Foči preživjeli su pravu dramu. Tokom nodne racije njihovi roditelji Munib i
Raza su zaklani u kudi. Igrom slučaja, pod okriljem mraka, sada petnaestogodišnji Kemal sa, u
to vrijeme tromjesečnom bebom (njegovim bratom), ostao je živ. U ponovljenoj raciji neko ih
je uzeo a potom ubacio u autobus i obreli su se u KP domu u Foči, bez igdje ikoga. Sredom,
prepoznala ih je prijateljica njihove majke Safeta Hajrid i nadgledala. U KP domu su bili tri
mjeseca a onda ih je put odveo u Crnu Goru. Drugarica njihove majke ih je dovela u Rožaje i
smjestila u tamošnji hotel koji je bio veliko prihvatilište izbjeglica iz Bosne. Bilo je to u
avgustu 1992. godine.
Kada sam obišla izbjeglice u Hotelu "Rožaje" odmah mi je pao u oči petogodišnji dječak
Kemal Bitevija koji je, prestravljen, držao uz grudi svog brata od nepune godine dana. Kada
sam čula za njihovu sudbinu i da nemaju nikog svoga, osim poznanice njihove poginule
majke, odlučila sam da ih odvedem u svoju kudu, priča Muamera Fazlid. Ona kaže da je bilo

13
potrebno dosta vremena i truda da djeca zaborave traume koje su preživjela. Ipak, ljubav
koja se u porodici Fazlid razvila prema njima je to vremenom uspjela da potisne i nekako
ublaži. U to vrijeme Muamerin otac Jusuf je kupio i kravu da bi djeca imala mlijeka. Dječaci su
se vremenom u potpunosti srodili sa tom porodicom. Pošli su i u školu, tako da su porodicu
Fazlid prihvatili kao svoju. Stariji, sada petnaestogodišnji Kemal se sjeda šta je sve doživio, ali
nerado priča o svojoj drami. Desetogodišnji Ramiz bio je isuviše mlad da bi bilo šta upamtio.
Muamera Fazlid i svi njeni su takođe zavoljeli dječake kao svoje najrođenije i ni u čemu ih ne
bi mogli odvojiti. Iz ljubavi prema mlađem dječaku, koga iz milosti zovu "Čampi", dali su i
naziv frizerskom salonu koji su u međuvremenu otvorili. Čampi su njihovi. A i dječaci se tako
ponašaju, prihvatili su ovaj dom kao svoj.
Kada je u Bosni prestao rat, preko međunarodnih organizacija stupili smo u kontakt sa
rodbinom djece - njihovim stričevima, tetkama, izbjeglicama u Sarajevu. Organizovali smo i
jednu posjetu, ali oni nijesu htjeli ni da čuju da se vrate.
Dječaci imaju brata po ocu, Jasmina koji, kako smo obaviješteni živi negdje u Njemačkoj.
Međutim, on se nikada nije javio i zbog toga oni su se opredijelili da žive u našoj porodici a i
mi smo se u potpunosti sa njima saživjeli i mnogo bi nam nedostajali, kažu njihovi domadini
Fazlidi.
Prema informacijama do kojih su došli, dvospratna kuda njihovih roditelja u Foči je ostala
neporušena, tako da bi bilo dobro kada bi se nekako, uz pomod međunarodnih organizacija,
ona nekako prodala i kupilo nešto ovoj djeci. No, bez obzira na sve "Čampi" ostaju u
Rožajama. I što je najvažnije - nijesu sami.
Lela Lela - In memoriam Ramiz Bitevija Čampo
31. januar 2013.
_______
Nakon što je u utorak 29. 01. 2013. godine u saobradajnoj nesredi u Sarajevu zadobio teške
tjelesne povrede, danas 31.01.2013. u popodnevnim satima u Kliničkom centru Univerziteta
u Sarajevu, na ahiret je preselio Ramiz-Čampo Bitevija iz Rožaja...
______
fb In Memoriam Ramiz Bitevija Campo
@InMemoriamRamizBitevijaCampo · Zajednica

https://www.facebook.com/InMemoriamRamizBitevijaCampo

14
15
MUSTAFA - MUJO MUSIĆ (20.01.1936. - 25.06.2019.)
MUSTAFA - MUJO MUSIĆ IZ FOĈE pisac knjige "Zapisi iz foĉanskog logora smrti"
Posted on 5 Jula, 2018.
https://focanskidani.wordpress.com/.../mustafa-mujo.../
Dok je Mustafa - Mujo Musić bio u zloglasnom KPD Foĉa, dvojica sinova bila su mu u
Sarajevu, a supruga u Foĉi, u porodiĉnoj kući koju su nadzirali ĉetnici.
Muĉenja koja je preživio i vidio u zloglasnom logoru zapisao je u knjizi "Zapisi iz
foĉanskog logora smrti".
U knjizi "Zapisi iz foĉanskog logora smrti" opisuje sve strahote kroz koja su prošli Bošnjaci
u Foĉi, ono što je svojim oĉima vidio, kao i liĉne torture kroz koje je prošao. Istiĉe da su se
logorske sobe punile iz sata u sat, tako da je za deset dana u logor zatvoreno više od pet
stotina logoraša, a da je za dva mjeseca bilo zatvoreno približno osam stotina Bošnjaka.
Navodi i imena ĉetnika koji su muĉili logoraše, među kojima su Dragomir Obrenović,
Miro Prodanović, Mitar Rašević, Jovo Savić, Vaso Pljevaljĉić, Zoran Matović, Predrag
Stefanović, Vitomir Miĉević. Spominje i Radovana Vukovića, koji je u septembru 1992.
godine odveo 41 logoraša, kojima se od tog dana gubi svaki trag. On je pozvao sve koji
želi poći u “branje šljiva”, pa je proĉitao dvadeset imena, a ostali su se, povjerovavši da će
zaista ići u berbu šljiva, dobrovoljno javili. Nikada se nisu vratili. Treba napomenuti da se
ĉetniku Raševiću sudilo pred Sudom Bosne i Hercegovine, i to za kriviĉno djelo protiv
ĉovjeĉnosti. Osuđen je samo na sedam godina zatvorske kazne. Sedam godina za torturu
koju je provodio nad logorašima. A pojedini koje Musić spominje u knjizi do dan-danas
nisu procesuirani pred sudom.
Mustafa - Mujo Musić, rođen je 20. januara 1936. godine u selu Dobromanovići kod Foĉe.
Kao dijete je ostao bez oca, koji je pretrpio ĉetniĉka muĉenja u Drugom svjetskom ratu,
od ĉijih je posljedica i umro. Mustafa - Mujo Musić nakon završetka osnovne škole odlazi
u Dom ratne siroĉadi u Mostaru, gdje završava i srednju školu. Radio je ĉetrdeset godina
u ŠIP “Maglić”. Nakon odlaska u penziju, bio je mujezin u Carevoj džamiji u Foĉi.
Musići su bili među imućnijim porodicama u Foĉi. Tokom rata Mustafa Mujo Musić biva
zarobljen i odveden u zloglasni logor KPD Foĉa, gdje je proveo sedam teških mjeseci i
pretrpio razliĉita muĉenja i torture.
_____
Zapisi iz foĉanskog logora smrti – Mustafa Mujo Musić
Izdavaĉ :Udruženje “Pravda”, Sarajevo, 2018.
87 strana, tiraž 1000 kom.
_____
priredio:Kenan Saraĉ

16
Zaim Muzaferija (Visoko, 9. III 1923. – Visoko, 5. XI 2003.)
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/posts/1384979158523664
IME ZLA
BILI SU NAM DRUGOVI, SUGRAĐANI,SUSJEDI
ZVALI SMO SE KOMŠO, KUME, JARO, PRIKA,
BRADA JEDNOG RODA, JEDNAK HLJEB I VODA,
MUNARA I ZVONIK – ZAJEDNIČKA SLIKA.
I ŠTA BI ODJEDNOM, NAKON MNOGO LJETA,
ZAPRIJETIŠE SMRDU- NE MOŽEMO SKUPA,
TE NAS BIJU, PALE, RUŠE, KOLJU, SILE,
GONE ČITAV NAROD PRED OČIMA SVIJETA,
PA SAD KAKO NAZVAT TO NEMILO MILE?
ISTROŠENA SVA SU IMENA I RIJEČI,
AGRESOR, UBICA, KOLJAČ, KRVNIK, KATIL,
PALIKUDA, ZLOTVOR, SILNIK, DŽELAT, DŽAHIL,
NE, SVE TO JE MALO, ZLOČIN JE JOŠ VEDI.
ZAR JE SAMO ZLOČIN ONAJ ŠTO ZAPRIJETI,
DA DE NESTAT BUTUM JEDAN NAROD CIJELI,
KAKV JE TO DUŠMAN ŠTO S` DALEKIH BRDA,
TOPOVIMA PRŽI – SVOJU PRAVDU DIJELI,
DOMOVE NAM RUŠI I KASAPI DJECU.
JE L` DOVOLJNO IME KOLJAČA-UBICE,
ŠTO ČARAPOM CRNOM KRIJE SVOJE LICE,
I NE SMIJE PRIDI BRANITELJU S` PUŠKOM,
DA SE OGLEDAJU NA MEJDANU MUŠKOM,
VED U ZBIJEGU GLADNOM STARCU SIJEČE PRSTE,
I ZGURENOJ NENI UREZUJE KRSTE.
ZAR JE PLJČKAŠ SAMO ILI PALIKUDA,
KAD POKUPI BLAGO POZATVARA VRATA,
PA ZAPALI KUDU I ČELJAD JOŠ ŽIVU.
JE LI KRVNIK-KATIL POD IMENOM PRAVIM,
DOK NA DRINSKOM MOSTU LOKVE KRVI GACA,
JAKOROČE TRGA SA MAJČINIH GRUDI,
ZA NOŽICE FATA I DOK ONA LUDI,
RAZBIJA MU GLAVU, U VODU GA BACA.
KRVOLOK I SILNIK, SLABI ATRIBUTI,
JER, DOK GRLO SINA REŽE ČELIK LJUTI,
DOK BEZČASTE KDERKU SLOVOM SVOGA REDA,
RODITELJA VEŽU – MORA SVE DA GLEDA.
DA L` SVE DA NAZOVEM SLADOSTRAŠDEM KRVI,
ZNAM DA NI TE RIJEČI NISAM REK`O PRVI,
SLABE SU MI NEMODNE RIJEČI I IMENA,
PA PRIZIVAM UPOMOD GLAS OGNJIŠTA PUSTA,
SLUŠAM ŠTA BI REKLA RAHMETLI MI NENA,
DA RIJEČIMA GRDNIM NE POGANI USTA,
KAO DA JE GLEDAM, TIHO SUZE RONI,
PA UZDAHNE BOLNO – EH, ANAMO ONI.

17
Zaim Muzaferija
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/posts/1384979158523664

18
19
20
21
22
Đuderija: Svi smo čuli za Igmanski marš, ali Grebak je bio teži
Neprijatelj je tukao svačim
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/posts/1384445375243709
KAZIVANJE Osmana Đuderije 09.08.2019. na Grebku, (zabilježio Al. B./Avaz.ba)
Osman Đuderija na Grepku je bio od prvog do posljednjeg dana, od dana osnivanja i
postrojavanja brigade do pada Grepka 1993. godine. Svjedok je dolazaka brojnih konvoja iz
oko 60 kilometara udaljenog Goražda, ljudi s ranama iz minskih polja kroz koja su prošli,
smrznutim dijelovima tijela ili izmučenih pješačenjem i životom u gradu bez hrane, vode i
struje.
– Konvoj je dolazio oko tri, pola četiri ujutro, jer išlo se nodu. Tužno je to bilo. Ljudi, žene,
djeca, bili su izmučeni. Otvarali smo im barake, ložili im vatre. Svi smo čuli ili čitali o
Igmanskom maršu, ali ovo je bilo teže, jer je trajalo duže od godinu dana, iz nodi u nod – kroz
suze priča Đuderija.
Za odbranu domovine, dodaje, život je dalo više od 2.500 boraca s prostora Foče. Osman je,
nakon desetominutne obuke, zadužio bestrzajni top. Među posljednjima je napustio Grebak.
Tokom agresorske ofanzive na Proskoku je zaustavio neprijateljski tenk.
- Neprijatelj je tukao svačim. Artiljerija, čak i avioni su nadletjeli, a kad im ništa nije uspjelo
da probiju naše linije, krenuli su s tenkovima. Imao sam kineski top i dvije granate. Išla su tri
tenka, samohotke, kamioni, kilometar kolona. Prvi tenk krenuo je na kotu kako bi Igman
imao kao na dlanu i kako bi nas što više pogrdio. Prvom granatom sam pogodio gusjenicu,
tako da je stao. Nakon druge granate se zapalio, tako da je tu ofanziva odmah stala – sjeda se
Đuderija.
Zbog zasluga u odbrani odlikovan je "Zlatnim ljiljanom".
KAZIVANJE Osmana Đuderije 09.08.2019. na Grebku, (zabilježio Al. B./Avaz.ba)
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/posts/1384445375243709

23
24
ABIDU JE SVAKU NOD BIO IGMANSKI MARŠ
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/posts/1384395841915329
https://arhiv.stav.ba/abidu-je-svaku-noc-bio-igmanski-mars/
Abidu Turčalu su 72 godine za pledima. Ostavile su traga na licu, ali noge još slušaju. Zlatni
ljiljan. Još se uvijek bez problema penje brdima između Trnova i Goražda, visovima na kojima
je proveo cijeli svoj život. Abid je do rata bio lovočuvar. Sada je penzioner. Zna svaki puteljak
po krajevima oko Grepka. Abid je 78 puta tokom rata išao od Goražda do Grepka. I još dalje,
ka Sarajevu, Hrasnici, Pazaridu, Konjicu… Abid je bio vodič svima koji su ovim putem nosili
hranu, municiju…, ma sve što je trebalo opkoljenom Goraždu. Njegov brat Hasan Turčalo,
prijeratni profesor, odavno ved nije među živima. On je bio najpoznatiji vodič na tim
prostorima. I Hasan je zato dobitnih priznanja “Zlatni ljiljan”. “S rahmetli Hasom sam prvi
prokrčio ove puteve. Isprva smo dolazili po municiju, onda dolazili po hranu. Kasnije smo
imali velike konvoje za Goražde. Grebak je spasio Goražde, grad koji je bio u paklu”, priča
Abid za Stav.
(Stav, 24.08.2017.)
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/posts/1384395841915329

25
26
27
28
U Foči me brutalno ubiše oko 3.000 puta
UBILI SU ME NEBROJENO PUTA
” Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. ”
…. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i organizovano u kratkim
vremenskim periodima. Pojedinačno i u grupama. Strijeljanjem i spaljivanjem. Klanjem i
mučenjem. Bombama i metcima. Davljenjem i logorima. Granatiranjem i snajperskim
hicima… Etničkim čišdenjem. Silovanjem. Urbicidom. Nasilnim pokrštavanjem. Ubijanjem
kulturnih, vjerski i historijskih obilježja….
Danteovim Paklom…
Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem…
U Foči me brutalno ubiše oko 3 000 puta.Iako sam bila pod zaštitom UNESCO-a, izbrisaše mi
svaki trag postojanja još iz XIV stoljeda.
Merjem Erna Mušinovid

29
GENOCID U FOČI 1992 - svjedočanstva

Moju nanu Devlu Suvalija su ubili u 92 oj godini života na početku napada na Focu i nikad ni
za pare nisu priznali gdje su je bacili,neko kaze da su njih par Nana zapalili u jednoj kuci,nikad
je jos nismo pronašli !!!!!!!!!!

· Schuwalija Keno Kenan · 26. marta 2016. u 20:31 ·

30
GENOCID U FOČI 1992 - svjedočanstva

Moju nanu Devlu Suvalija su ubili u 92 oj godini života na početku napada na Focu i nikad ni
za pare nisu priznali gdje su je bacili,neko kaze da su njih par Nana zapalili u jednoj kuci,nikad
je jos nismo pronašli !!!!!!!!!!

· Schuwalija Keno Kenan · 26. marta 2016. u 20:31 ·

31
32
Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovidem Bosancem
https://www.flickr.com/photos/132514145@N05/20669548926

33
Godine 1942. hadžiji Tahirovidu iz Foče četnici su oderali kožu s leđa, prebacili mu je preko
glave i stavili natpis: “Muslimanka s feredžom”.
To je prva rečenica Ademove knjige koju je počeo da piše početkom aprila 1992. godine,
pedeset godina nakon što se zločin dogodio. Ali početkom aprila 1992, četnici su ponovo
napali Foču, a dr Vojislav Vojvodid, čovjek koji također piše knjige, 21. aprila 1992. u selu
Tabaci, poviše Foče, nogom je šutnuo ljudsku glavu. Dr V. Vojvodid je bio u Sarajevu pa je
otišao u Foču i postao četnik; možda je bio četnik i u Sarajevu, ali se to nije vidjelo.
Niko nije vjerovao da de se četnici opet pojaviti, nakon što su u filmu “Neretva”, na čelu s
Orsonom Velsom, do nogu potučeni.
Dr V. Vojvodid je ljudsku glavu šutnuo bivšem ministru bosanske vlade; oni su se, posigurno,
nadali da čitalac to nede vidjeti; ali, čitalac to vidi; poslije su, dabome, morali oprati obudu i,
možda, manžetne na pantalonama.
Kako Adem Kahriman kani spriječiti četnike da hadžiji Tahirovidu iz Foče ne oderu kožu s leđa
kada se to ved dogodilo, ne znam. Ali pitanje se namede samo od sebe – ako Adem može da
spriječi zločine koji su se dogodili prije pedeset godina, zašto ne spriječava zločine koji se
događaju sada?
https://www.flickr.com/photos/132514145@N05/20669548926

34
35
36
GENOCID U FOĈI
Ĉetnici su ubijali i djecu...
U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bošnjaka...
Među njima je i Arif Rahman,djeĉak od šesnaest godina koji je ubijen...

37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
Sa sobom ne donosim oprost, niti zaborav. Jedini koji mogu oprostiti su mrtvi, a živi nemaju
prava zaboraviti.

55
56
57
2. Februar 2019. ·
Objavljeno prije ...
FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Ugledni i bogati Šerif aga Hadžialid obješen u Aladžanskom
parku
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/...

58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
Povijest Bosne, Salih Sidki Hadžihuseinovid
Djelo je štampano u dva toma, u tvrdom povezu, u formatu B5, na ukupno 1430 stranica. U
prvom tomu je obuhvaden period od prahistorije do Svistovskog mira 1791. godine,
dopunjen bilješkama Muhameda Enverija Kadida.
Čitav drugi tom posveden je XIX stoljedu, bududi da se tu tretira vrijeme u kojem je autor
živio - stoga su informacije o događajima i ličnostima u tom periodu mnogo detaljnije i
potpunije.
El-Kalem, Sarajevo, 1999.

85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
NE TAKO OBIČNA PJESMA (o Foči) ili kada bi neko prebacio kakvu šatru preko nje (Foče)

- povodom 650 godina od prvog pominjanja - Foča se u do sada poznatim pisanim izvorima
prvi put pominje 8. februara 1366. godine -

Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen…

Za Foču se kazivalo da kada bi neko prebacio kakvu šatru preko da bi to bio najvedi cirkuz na
svijetu…Hajmo i staro i mlado u cirkuz Kolorado…

102
A sad adio, saug i haug…

Pa, da počnemo…

Kad se horozi jave…

Ovaj grad nekada je bacao daleko svijetla svoja…Kao oka tvoja dva…

Prepoznali ga Dubrovčani…još s 14. – 15. stoljeda…

Mada je oduvijek bio dio karavana…Karavanskih puteva i raskršda…

Svadaš!(shvataš)? – OK, shvatio si…lijepa odredišta,odmorišta…

Prelijepe građevine…

A za narod i ne pitaj…Lijepi i ljubazni, gostoljubivi i dobronamjerni…

narod (k'o narod – njega niko ionako i ne pita)…

I Bujo Čendo…

I tisudu golova u protivničku mrežu…

Samo sjedanja, prolaze…

Splavari (neko bi rekao i triftari, mada bi mi pođahkad reci splutinaši)

rijekama Tarom i Drinom…

Umjetnici…ribari,muzikanti,foliranti,bilderi,kajakaši,odbojkaši,

stolnotenisači.

I drugovi, a i drugarice stolnotenisačice,odbojkašice…

Kino “Drina” prikazuje…

I Sajo i Ekica (dvojac iz kina)…

Partizanska Olimpijada, MOSI i vjetar pored Drine i Dehotine, u kosi…

Sastavci,sva ljepota i jedinstvo jednog grada…

Riva, tako obično – neobična…

Riva, bez mora, sa nemirnom rijekom, uz čije obale su se ljudi okupljali…

I skaline njene…

Onako u sjenama vrba,joha i topola, čiji bi sklad zaremetio po koji kesten…

103
Rakite, u njima vrbe razne, kupine i odjednom cvijet jasmina…

Spontano vođeni željom za slobodnim suživotom sa prirodom…

Ljubav pobjeđivala nedostatke svega i svačega…

I kapetan (captain).

Kapetane, kapetane, tako su ga one zvale…

I mreža, i lov “na mrižu”.

I reket.I James Bond.

TANJUG javlja…

Danas, danas sve to stane na jedan mali handy…

I nije više blisko, nit je toliko bitno…

Samo malo uspomena ostalo je…

Slika vremena prošlog…

Samantha…

Trio fantasticus…

Čika čova…

Ludi šeširdžija…

A ispod mosta rijeka teče,

Hujta kod Begove (kude) kesten peče…

Saug!Haug!

Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen…

Goodbye my love,goodbye.

Kenan Sarač

104
105
EH, NEKADA...nekada...nekada...
Nekad se kahva kupovala na bonove...
nekad se vozio par-nepar...
nekad si za bon mog'o kupit pola litra ulja...
nekad se išlo u Trst - malo šverca...
nekad se išlo u Mađarsku - malo šverca...
Nekad se išlo u Tursku - malo šverca...
Nekad je bio red za šeder...
106
Preko 3 miliona ljudi ode na rad u inostranstvo...
A kad kažeš nešto loše o vlasti ideš u zatvor na kavijar...jede se kavijar,ima se s čim...
Nekad je kosa bila crna i gusta...
I gle čuda - sada sijeda ili je nejma nikako...

_____

107
108
109
110
111
112
113
114