UZALUD ME PODSJEĆAŠ

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

UZALUD ME PODSJEĆAŠ
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

1
2
3
4
Podijelite
NA DANAŠNJI DAN
Prije godinu dana

Uvrh mezarja stoji i spomen-ploča na kojoj stoji ime “Jelena Srnja”. Bila je supruga Envera
Srnje, koji leži odmah do nje. Odveden je i ubijen sa svojom suprugom. Mještani Jeleča i sada
se sjedaju priča kako su srpski vojnici htjeli pustiti Jelenu, Crnogorku iz okoline Nikšida, što je
ona kategorički odbila, kazavši da ne želi nikakav drugačiji tretman u odnosu na ostatak
bošnjačkog stanovništva u Jeleču.
Priča o povratnicima u Jeleč...
DJECA SU ČUDO U JELEČU
“Sada, hvala Bogu, ima ukupno sedmero djece na području Jeleča. Moje dvoje, u Suljevidima
četvero i ima jedno dijete sada ovdje. I ovi brojevi su super s obzirom na 2007. godinu, kada
je bila utopija da dijete može pohađati školu u Miljevini. Ali, eto, hvala Bogu sada ih ima

5
četvero. Ujutro, u 7:40 sati, četvero djece se okupi pred mojom kudom, pa ih svako jutro
vozim u Miljevinu u školu. Ovo dvoje djece dolaze pješke iz Govze, to je udaljeno oko tri i po
kilometra. Ja se onda vratim kudi, obavim svoje poslove i onda opet odem po njih u školu”.
U Jeleču kod Foče ove de godine prezimiti 17 porodica. Kada su se Bošnjaci početkom 21.
stoljeda počeli vradati u Jeleč, pa sve do 2006. ili 2007. godine, kada je povratak prognanih u
ove krajeve stao, tu je živjelo 40 porodica. Međutim, nove porodice nisu dolazile, u one koje
su tu ved živjele nisu pristizali novi potomci, tako da sada vedinu stanovnika ovog sela čine
starije osobe. Jedan od izuzetaka jeste Fadil Arifovid, koji je na mjesto imama došao 2007.
godine. Kaže da sada u glavu zna svakoga ko tu zimuje, te da taj broj ne prelazi 30 duša.
“Selo je razbacano po velikom terenu. Jeleč ima mnogo zaselaka koji su i sami razbacani na
sve strane, pa onda imate ovdje jednu kudu, ovdje dvije… Ljudi se ovdje bave stočarstvom,
vodarstvom, znači poljoprivreda. Pretežno je riječ o penzionerima. Slobodno se može kazati
da je Jeleč postalo vikend-naselje. Od petka do nedjelje Jeleč malo oživi, isto tako i u periodu
proljeda i ljeta, obrađuju svoju zemlju, a dok onda u periodu kasne jeseni i zime rijetko kad
neko od njih navrada”, tvrdi Arifovid, govoredi o Jeleču, u kojem je, prema popisu iz 1991.
godine, živjelo 545 Bošnjaka, 67 Srba i jedan Hrvat.
NEMA KVORUMA ZA DŽUMU
Ovakvo stanje prenijelo se i u džamiju, na džemat. Svakog petka imam Arifovid iščekuje
koliko de džematlija dodi, te hode li imati kvorum za džumu – trojica džematlija i hodža. Kaže
da se vrlo često dešava da nema čak ni trojicu džematlija. I oni ljudi koji bi mogli dodi ne
dođu jer u ovim krajevima zapada veliki snijeg, ljudima treba i po nekoliko sati da se
doslovno probiju do džamije. Veoma su teški uvjeti i često nema ljudi u džamiji.
Arifovid kaže i da se putevi u Jeleču i okolnim selima slabo održavaju. “Tako da sam ja prva i
jedina grtalica Jeleča, od prvog snijega, zavisi kada padne, pa sve do marta, nekada i aprila.
Godine 2007. bilo je jedno dijete na cijelom ovom području. Sada, hvala Bogu, ukupno ima
sedmero djece na području Jeleča. Moje dvoje, u Suljevidima četvero, to je mjesto udaljeno
četiri kilometra od centra sela, i ima jedno dijete sada ovdje. I ovi brojevi su super s obzirom
na 2007. godinu, kada je bila utopija da dijete može pohađati školu u Miljevini. Ali, eto, hvala
Bogu, sada ih ima četvero. Ujutro, u 7:40 sati, četvero djece se okupi pred mojom kudom, pa
ih svako jutro vozim u Miljevinu u školu. Ovo dvoje djece dolaze pješke iz Govze, to je
udaljeno oko tri i po kilometra. Ja se onda vratim kudi, obavim svoje poslove i onda opet
odem po njih u školu. Svaki dan pređem oko 20, heftično 100 kilometara”, pripominje
Arifovid, te dodaje da Opština Foča ovoj maloj zajednici Bošnjaka pomaže onoliko koliko
može.
“Ali, moram napomenuti da imamo odličnu saradnju s predsjednikom Skupštine opštine Foča
Izetom Spahidem. Borimo se, samoorganiziramo se, istrajavamo. Evo, navest du vam kao
primjer Podgaj, to je jedno od obližnjih sela. Oni su za devet godina skupili 30 hiljada maraka
za asfaltiranje puta. Onda je Opština malo učestvovala, malo Federalno ministarstvo
raseljenih osoba i izbjeglica, razne opdine po Federaciji, kao i kantoni. S druge strane, mi
imamo prirodna bogatstva šume. Oko 700 hiljada maraka šumarstvo uplati svake godine na
račun Opštine. Kakve bi samo koristi imala lokalna zajednica od tog novca, ali mi od toga
vidimo hajra samo u tragovima, kao kapljice na dlanu. Tu je onda i priča s hidrocentralom,
koja je bila klasična prevara. Kupili su zemljište od nas Bošnjaka, a onda su sve radili po svom,
ne poštujudi što smo se dogovorili. Imali smo i organizirane proteste, došle su novinarske
ekipe, sve je to izišlo u eter, ali od toga nije bilo pretjeranog hajra. Mi na ovom području
imamo tri hidrocentrale koje ne upošljavaju nijednog Bošnjaka”, naglašava Arifovid.

6
Amel Kavazid je 1. aprila 2000. godine s 18 godina došao u Lazu kod Jeleča. Bio je u prvoj
ekipi povratnika koja je došla u Jeleč. Otada više nigdje nije išao. “Sve i jedna kuda je ovdje
bila zapaljena. Od cuke kudara je bila uništena, ništa ovdje u čitavom selu nije ostalo, osim
nekolike srpske kude na drugoj strani. Kada smo tada došli, spavali smo u šatorima. Tu smo
bili tri-četiri mjeseca, a onda smo napravili i osposobili jednu kudu u kojoj smo mogli živjeti.
Tu nas je živjelo oko dvadesetero. Puna kuda k’o šibica. Za materijal za kudu smo se snalazili i
sami smo pravili svoje kude. Samo smo dobili donacije za krovove, ostalo smo sve sami. Tako
su ljudi od svojih sredstava pravili kude”, priča Amel Kavazid.
Amel je prije pet godina obolio od multipleskleroze. Kaže da je nedavno bio na pretragama,
ne osjeda se baš najbolje: “Primam neke infuzije svako šest mjeseci. Na nekoj sam posebnoj
terapiji. To je projekt iz Švicarske, od tri hiljade oboljelih, nas troje smo dobili da primamo
ovu terapiju. Doktori se nadaju da de ovi lijekovi blokirati bolest da se više ne širi. A vidjet
demo šta de biti. Imam stalno grčeve u nogama, ne mogu dobro da hodam. Nemam
ravnoteže, nekada izgubim kontrolu i samo padnem, a ništa me ne boli. Onda nemam više
one snage, nemam snage ni da koračam ni da hodam. Majka mi je stopostotni invalid. Otišla
je u Sarajevo na operaciju štitne žlijezde. Ved je dva puta bila na operaciji, operisala kuk,
ugradili su joj umjetni”.
ČESTE POSJETE VUKOVA
Amel Kavazid živi s ocem, majkom, suprugom i djevojčicom u svojoj porodičnoj kudi. Svi se
slažu da im je najteže zimi, kada je sve okovano snijegom i ledom. Amelov otac Esad ističe da
zna pojedine prijeratne komšije koje sada žive u velikim gradovima u Bosni i Hercegovini i
jedva kraj s krajem spajaju, a ne žele da se vrate na svoje imanje. “Nede da rade na svojoj
zemlji, da siju, da uzgajaju vodke, brinu se oko hajvana. Ja to ne mogu nikako da razumijem.
Mi ovdje imamo oko 40 dunuma zemlje. Ona je itekako vrijedna kada ima neko na njoj da
radi, a kada bih je prodavao, to bi otišlo u bescjenje. Najviše se bavimo poljoprivredom i
sijemo zelen. Imamo i krave. Nekada sam imao i ovaca, ali su vukovi to napadali. To je
danonodno napadalo, pa su jednom u po bijela dana vukovi prišli tu na svega pedesetak
metara od kude i poklali hejbet ovaca. Nemaju oni ovdje nikakvih prepreka, to je njihova
teritorija, a i šuma je tu odmah blizu”, objašnjava Esad Kavazid.
Porodica Kavazid ljetos je od rođaka dobila plastenik, koji im je bio od velike koristi. “Našli
smo fin komad zemlje gdje smo ga montirali. U njemu sijemo paprike, paradajz. Nalazimo se
na 820 metara nadmorske visine, povisoko je za određene kulture. Sijemo najviše za sebe.
Ono što brze ruke možemo prodati jeste krompir. Ostatak pretežno podijelimo svojoj
porodici koja nam dođe u posjetu, i to je to. Organiziranog otkupa nema”, objašnjava Esad.
Najviše mu pomaže snaha Sabra. “Obrađujem, sama radim. Kada ima nešto od bilja u šumi,
odemo i to beremo. Nije mi mrsko raditi, što bi mi bilo, za svoju porodicu, za svoje dijete.
Kažu, sramota je otidi u šumu i brati gljive. Što bi bilo? Esad i ja radimo sve poslove. Krava
treba da nam se uskoro oteli, pa je i oko nje potrebna posebna pažnja. Rodom sam iz
Bosanske Gradiške, ovdje sam došla prije četiri godine, kada sam se udala. Imamo i nešto
koka. Kupujemo malo pšenice i kukuruza za njih”, kaže Sabra.
Mještani Jeleča tvrde da ne idu samo Bošnjaci iz ovih krajeva, nego da isto tako i Srbi
napuštaju ove krajeve, te da je zbog toga sve tako otužno i pusto. Bojažljivo govore da za
nekoliko godina tu više niko nede ostati da živi, jer u Miljevini od prvog do šestog razreda
trenutno ima svega 16 učenika. Bošnjaci Jeleča dobro se sjedaju i zločina počinjenih nad
njihovom bradom, sestrama, majkama, očevima, kderima, sinovima za vrijeme Agresije na
Bosnu i Hercegovinu. Kažu kako ih je više od pola ubijeno, a dosta njih ni nakon svih ovih
godina nije nađeno. Tu je i obližnje šehidsko mezarje u kojem leži stotinjak Jelečana. Žene,

7
starci, djeca, sve što su našli, to su i ubili. Kažu da iza svakog nišana stoji po jedna neispričana
priča, bez izuzetka strahovita i tužna.
Uvrh mezarja stoji i spomen-ploča na kojoj stoji ime “Jelena Srnja”. Bila je supruga Envera
Srnje, koji leži odmah do nje. Odveden je i ubijen sa svojom suprugom. Mještani Jeleča i sada
se sjedaju priča kako su srpski vojnici htjeli pustiti Jelenu, Crnogorku iz okoline Nikšida, što je
ona kategorički odbila, kazavši da ne želi nikakav drugačiji tretman u odnosu na ostatak
bošnjačkog stanovništva u Jeleču. Nakon agresije, kada su pronađeni njeni posmrtni ostaci,
mještani su kontaktirali njenu bradu kazavši im da su je pronašli, te da mogu dodi i odnijeti
njene ostatke kako bi je ukopali u pravoslavno groblje. Oni su im kratko odgovorili da je
njena želja bila da živi s Bošnjacima, da umre s Bošnjacima, pa, eto, sada neka bude i
ukopana s Bošnjacima.
napisao: Edib KADID
fotografije: Velija HASANBEGOVID
izvor:STAV, 16.01,2020. i 21.01.2020.

8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
#Foča , #BiH , #NašeMaloMisto , #malomisto

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine opdina Foča imala je 40.513
stanovnika, raspoređenih u 120 naselja.

Kultura

21
U gradu Foči je 442 godine zubu vremena odolijevela po mnogima, jedna od najljepših
džamija u Bosni i Hercegovini, a po nekima i na Balkanu - Aladža džamija poznata i kao
Šarena džamija.

Kao i svi ostali sakralni objekti islamske kulture na području opdine Foča i Aladža je porušena
do temelja od strane srpskih vlasti tokom rata u BiH, 1992. godine.

Foča opdina i naselje koje se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine na granici
prema Crnoj Gori, te razmeđu krševite Hercegovine i šumovite Bosne, u blizini Šdepan Polja
gdje nastaje rijeka Drina.

Foča je nekada bila grad sa prepoznatljivom arhitekturom tipičnog bosanskohercegovačkog

šehera u orijentalnom duhu sa 18 mahala, 17 gradskih islamskih bogomolja, te čaršijom, gdje
su se ranije dešavala sva privredna dešavanja u gradu. Aprila 1992. je počelo etničko čišdenje
muslimanskog bošnjačkog stanovništva, koje je okrunjeno januara 1994. godine promjenom
imena grada i opdine u Srbinje, da bi februara 2004. godine Ustavni sud BiH taj naziv
proglasio nelegalnim i diskriminatorskim, te je vradeno ime Foča.

srednjem vijeku Foča se pominje zapisana pod raznim nazivima kao Choçe, Coçça, Choza,
Coçe, Chozza, Coza, Chotza, Hoča, Hotča. Jula 1444. je navedeno kao Hotče (pisana u Hotče),
a isto tako i augusta 1467. (u Hotču). Pretpostavlja se da naziv Hoča i Hotča potječe od
vlastitog imena Hotkja koje ima korijen u glagolu hotjeti.

Foča je smještena na desnoj obali rijeke Drine, na ušdu rijeke Dehotine u Drinu. Ona je
središte šireg područja poljoprivredne sredine i bogate mreže puteva. Kroz Foču je prolazio
čuveni dubrovački put (Via Drine). Značaj prolaza kroz Foču označen je činjenicom da je
jedne prilike i put tako nazvan (Via Coze). To je osnova na kojoj se razvija srednjovjekovna
Foča kao trg i karavanska stanica.

Foča se u izvorima prvi put javlja 8. februara 1366. Po mnogima, Foča u sastav
srednjovjekovne Bosne ulazi poslije sloma srpskog oblasnog gospodara Nikole Altomanovida
1373. Vedkrajem 14. vijeka pojavljuju se fočanski trgovci na dubrovačkom tržištu. Miloš
Bogojevid, označen da je trgovac iz Foče, januara 1399. godine u Dubrovniku prodaje konja
Antoniju Zaneliju iz Trana. U Foču često dolaze trgovački karavani krajem 14. i u 15. vijeku. U
15. vijeku Foča je najvede trgovačko središte u regionu. *Dubrovnik|Dubrovčani++ su
pokazivali jak interes za Foču u periodu 1422-1448, kada su u Foči imali i svoju koloniju.
Privredna razvijenost i prisustvo stranih trgovaca doveli su i do razvoja domadih trgovaca.
Oni obično posluju putem kreditiranja. Juna 1432. godine kod dubrovačkog vlastelina Marina
Sorkočevida kredit u visini od 30 dukata podižu Radinko Borojevid i Vukoslav Radomirid iz
Foče. Krajem 14. i u 15. vijeku ističu se domadi trgovci Drugovidi, Nartičidi, Zorčidi, Crijepovidi,
Ljubinovidi, Novakovidi, Veseokovidi, Brateljevidi, Tvrdiša Miroškovid, Radoje Dubjevid i drugi.
Pored uvozne trgovine, u kojoj prednjače tkanine i luksuzna roba, fočanski trgovci se bave i
izvozom domadih resursa, prije svega voska. Decembra 1402. godine dvojica vlaha
Maleševaca Herak Miloševid i Vukac Ponoševid i dubrovački trgovci Vojhna Tihojevid i Stojko

22
Miletid ugovaraju prijevoz 25 tovara voska iz Foče u Dubrovnik. Cijena ugovorenog prijevoza
od Foče do Dubrovnika je 4,5 perpera dubrovačkih dinara po tovaru. Foča je tada imenovana
kao trg (mercatum). Navedeni ugovor svjedoči i da se srednjovjekovno 'de Drina' najuže
povezuje sa područjem Foče (ad mercatum de Choçe de Drina). Juna 1453. spomenuta je
Podfoča. Foča je bila u posjedu bosanskog vlastelinskog roda Kosače.

Period Drugog svjetskog rata

Foča je prostor događanja Pete neprijateljske ofanzive, Bitke na Sutjesci. 8000 hiljada nevinih
Fočaka je ubijeno tokom 1941, 1942. i 1943. godine pretežno od četnika.

Jugoslavensko doba

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Foča je bila mjesto skrivanja svih čuvenijih četničkih
zločinaca, počevši od Draže Mihailovida, pa do grupe četnika koje su pripadnici UDBE
proganjali do 1957. godine. 1990. nakon afere "Fočatrans" intervenirale su specijalne jednice
republičkog SUP-a.

Period rata u BiH od 1992. do 1995.

7. aprila 1992. godine, prvim vojnim akcijama u gradu je počelo političko i vojno preuzimanje
opdine Foča. Srpske snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio
po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod
opsadom do sredine jula 1992.

Etničko čišdenje

Od početka aprila do sredine jula 1992. srpske snage su sprovodile opširan napad usmjeren
protiv bošnjačkih civila u području opdina Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada,
bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im uskradene, a potom im je uskradena
mogudnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih
snaga: vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je
uvijek isti šablon: Kude Bošnjaka su sistematski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani
su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog procesa, premladivani ili
ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a vedina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su
odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima,
a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je vedina sistematski silovana.
Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili
ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kude gdje su silovane, a morale
su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tokom pomenutog
napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Svi tragovi postojanja i
kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka je zbrisano iz područja zahvadenih napadom srpskih
snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.

Sistematska silovanja

23
U januaru 1994. godine, srpske vlasti su "okrunile" etničko čišdenje Foče preimenujudi Foču u
"Srbinje" (grad Srba). Gotovo svi preostali muslimani Bošnjaci, muškarci i žene iz sve tri
opdine su uhapšeni, sakupljeni na jednom mjestu, potom razdvojeni i zatvoreni u nekoliko
sabirnih zatvoreničkih centara - logora: Buk Bijela, Srednja škola u Kalinoviku, Partizan,
Srednja škola u Foči, KP dom u Foči po ustaljenom šablonu. Neki su odmah ubijeni, silovani ili
surovo pretučeni. Jedini razlog za ovakvo postupanje prema njima je bila njihova etnička
pripadnost.

Kazneno-popravni dom u Foči, jedan od najvedih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je
glavni pritvorski objekat za muškarce. Muslimanske žene, djeca i starci pritvarani su po
kudama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kradi pritvor
kao što su pomenuta Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan".

Sportska dvorana "Partizan" služila je kao centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. jula
1992. ili ranije, pa najmanje do 13. augusta 1992. U to vrijeme je u "Partizanu" bilo najmanje
72 zatočenika. Svi zatvorenici su bili civili, muslimanske žene, djeca i nekoliko starijih ljudi iz
sela u opdini Foča. Životni uslovi u "Partizanu" bili su okrutni. Pritvor je pratilo neljudsko
postupanje, nehigijenski smještaj, prenatrpanost, izgladnjivanje, fizičko i psihološko
mučenje, uključujudi i seksualno zlostavljanje. Odmah pošto su žene prebačene u Partizan,
uspostavljen je režim seksualnog zlostavljanja. U "Partizan" su, obično uveče, ulazili
naoružani vojnici, uglavnom u grupama od po tri do pet i izvodili žene. Kad bi se žene opirale
ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im prijetili da bi ih primorali na poslušnost. Vojnici su žene iz
"Partizana" odvodili u kude, stanove ili hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali.

Od sredine maja bila je počelo etničko čišdenje opdine Kalinovik. Dok je muško nesrpsko
stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu Barotni, žene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi
u Kalinoviku, koja se nalazi u centru Kalinovika, u blizini stanice milicije. Krajem juna i
početkom jula, u Osnovnoj školi su bili zatočeni i stanovnici opštine Gacko uhapšeni dok su
prolazili kroz opdinu Kalinovik bježedi u srednju Bosnu. Žene i djevojčice, od kojih su neke
imale samo 12 godina, su bile podvrgnute silovanjima za vrijeme njihovog zatočeništva u
Osnovnoj školi u Kalinoviku. Pored gore navedenih centara za pritvor, više žena je bilo
zatvoreno u kudama i stanovima koji su korišteni kao javne kude kojima su upravljale grupe
srpskih vojnika.

Intervencija NATO pakta

Označena i od NATO pakta kao vrlo važna meta u toku zračnih napada 1995, opdina Foča
ostala je bez skoro svih važnijih mostova koji su mahom srušeni ili teško oštedeni. Sudbina
preko četiri stotine nelegalno pritvorenih logoraša KPD "Foča" je još uvijek nerazjašnjena,
mada nažalost izvjesna.

Geografija

24
Opdina se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina joj je 1.115 км². Istočna
i južna granica opdine su i granice sa Crnom Gorom. Na sjeveroistoku graniči sa opdinom
Čajniče, na sjeveru sa opdinom Foča-Ustikolina i Goražde, na zapadu sa opdinom Kalinovik i
na jugozapadu sa opdinom Gacko.

Foča je opdina sa najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini (planina Maglid, najviši vrh 2.386
metara), čiji pojedini dijelovi pripadaju najvišem planinskom području u BiH, od čega
nekoliko visova premašuje 2.000 metara nadmorske visine.

Na području opdine Foča se nalazi jedina prašuma u Bosni i Hercegovini i najveda u Evropi -
Perudica koja se nalazi u okviru Nacionalnog parka Sutjeska, gdje se u još uvijek netaknutom
rezervatu prirode nalaze najvedi evropski uzorci jele (63 m) i omorike (65 m), te kapitalni
primjerci bukve, kao i Vodopad Skakavac.

Kanjon rijeke Tare je po dubini najvedi u Evropi i drugi u svijetu, odmah iza Grand kanjona u
Sjedinjenim Američkim Državama. Rezervat prirode je postao okupljalište poklonika
splavarenja i raftinga, planinarenja, lova i ribolova i onih koji uživaju u netaknutim prirodnim
ljepotama. U ovom preostalom otoku iskonske prirode živi šarolik svijet flore i faune, pa je
zbog toga proglašen strogo zaštidenim rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i
obrazovanje s ciljem da se u potpunosti sačuva za budude generacije.

Kod Broda prima rijeku Bistricu, koja je poznata po svom kanjonu i tunelu kroz koje protječe,
kao i pedinama Kuk i Ledenjača.

Foča je bila grad domadin Partizanske olimpijade, održavane svake godine u znak sjedanja na
period iz NOB-a (januar - maj 1942), kada je Foča poslužila kao krajnje odredište i baza za
oporavak promrzlih učesnika čuvenog Igmanskog marša, neposredno nakon stravičnog
četničkog terora i zločina nad Fočacima i izbjeglim Rogatičanima, koji je odnio više hiljada
ljudskih života.

Foča je kultno mjesto antifašizma u bivšoj SFRJ. Dolina heroja - Sutjeska - Tjentište, gdje se u
sklopu hotelskog kompleksa nalazi i nekada najvedi otvoreni bazen u Evropi (16.000
kvadratnih metara).

izvor:fb Kenan Sarač

06.01.2016.

25
MUSTAFA KULOGLIJA – KULA žrtva zloglasnog KPD Foča (dossier) – UBIJEN 1992.

Svjedok je opisao i događaj iz ljeta 1992. godine, kada su Nišid Nurko, Vejz Munib i Kuloglija
Mustafa odvedeni i tučeni jako dugo. Svjedok je čuo i prepoznao glas V.P. Čose, glas Burilo
Milenka i glas Dragana Zelenovida. Čuo je da je Čoso rekao: «Dobro je, nemoj više». Kasnije
jesvjedok čuo pucnjeve. Ovaj događaj su mogli vidjeti i ljudi koji su bili zatvoreni u sobi broj
11. Svjedok je vidio kada su iz prostorije za premladivanje izvlačeni leševi na debadima, čuo je
paljenje automobila koje je imalo ošteden auspuh. Ujutro je vidio da je poluteretni auto
kojega je čuo tu nod tek opran, ali je vidio u njemu još tragova krvi.

Svjedok: Zekovid Ekrem

Direktno ispitivanje

Predmet: Mitar Raševid i Savo Todovid

Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine

Zekovid Ekrem rođen je u Foči, po zanimanju je automehaničar, i trenutno boravi u Finskoj. U

aprilu 1992. godine živio je u Foči i bio zaposlen u firmi UNIS koja se bavila preradom žice.
Početak rata u Foči

Početkom aprila počeo je rat u Foči. U grad i njegovu ulicu su došle paravojne jedinice iz
Srbije, tražile su da se stanovništvo skupi na određenom mjestu i preda oružje. Svjedok je

26
predao pištolj za koji je imao dozvolu. Na izlazu iz njegove ulice postavljena je straža koja im
je rekla da se ne mogu kretati bez dozvole. Svjedokovog brata su u gradu presreli pripadnici
paravojnih jedinica iz Crne Gore i priveli ga u KP Dom Foča gdje je bio zatočen mjeseca.

Zatočeništvo u kazneno-popravnom domu u Foči

20. maja 1992. godine pred svjedokovu kudu dolaze pripadnici policije, Vukovid Zoran i još
nekoliko momaka. Imali su spisak na kojem se, uz svjedokovo ime, nalazilo još 7 do 8
imena.Pokupili su ih i odvezli u KP Dom. Stražari, među kojima je poznao Slavka Koromana,
ih odvodeu sobu br. 18.

Prisilni rad u zatočeništvu

Za vrijeme zatočenja radio je u metalskoj jedinici, šef mu je bio Relja Golijanin, sa njim je
radilo još 10-ak ljudi. Radno vrijeme mu je bilo od 07:00 do 15:00 sati, međutim dešavalo se
da ostanu i duže. Radnici iz metalskog pravili su kioske-prodavnice, pedi za vojsku,postavljali
su mitraljeze na ''dajcove'' i popravljali automobile. Kotlovnica u KP domu počela je da radi u
jesen 1992 godine. Više puta je išao van na rad sa jednim ili dva čuvara. Radio je na kudi
upravnika KP doma, Milorada Krnojelca, te na prikupljanju bakra koji je dovezen sa Aladža
džamije.Početkom juna 1993. godine svjedok je pobjegao iz KP doma, uhvaden je sutradan u
blizini granice sa Crnom Gorom. Zbog bjekstva bio je u samici 28 dana. Jednog dana Savo
Todovid pozvao je zatočenike van da bi ih rasporedio na rad, svjedoka je rasporedio na rad u
rudniku. Rad je bio strahovito naporan, rijetko su dobijali doručak, radili su do pola dana i
tada dobijali hranu.Jednog dana svjedok je povrijedio koljeno, zbog ove povrede doktor mu
je propisao infuzije i bolovanje. Sutra kada nije ustao na rad, stražar ga je počeo tudi, misli da
je to bio Vukovid, te je prisiljen da povrijeđen ide na rad. Svjedok je, od maja '92. godine do
oktobra '94. godine, smršaona 45 kg tjelesne težine. Za zatočenike Kubat Ševku i Šandala
svjedok je rekao da su umrli.

Ispitivanja i tučenje

Prvi put je na saslušanje odveden dvije do tri sedmice po zatočenju. Saslušavao ga je

Koprivica,nije bio tučen. Drugi put, na ispitivanje je pozvan zajedno sa svjedokom FVS 210,
nakon što jeotkriveno da imaju tranzistor. Tom prilikom ga je stražar Milutinovid batinao po
leđima, nakon čega je odveden u samicu. Stevanovid Predrag ga je tukao dva puta, jednom
zbog korištenja tople vode. Svjedok je ispričao kako se je zatočenik 'S.M.', nakon odvođenja
na saslušanje, vratio sav krvav i dezorjentisan. Rekao je svjedoku da je bio svezan za stolicu i
da su ga tukli vojni policajci, da su mu stavili nož pod grlo. Tada je ušao Savo Todovid i rekao
za njega da to nije «taj».Svjedok je opisao i događaj iz ljeta 1992. godine, kada su Nišid
Nurko, Vejz Munib i Kuloglija Mustafa odvedeni i tučeni jako dugo. Svjedok je čuo i
prepoznao glas V.P. Čose, glas Burilo Milenka i glas Dragana Zelenovida. Čuo je da je Čoso
rekao: «Dobro je, nemoj više». Kasnije jesvjedok čuo pucnjeve. Ovaj događaj su mogli vidjeti
i ljudi koji su bili zatvoreni u sobi broj 11. Svjedok je vidio kada su iz prostorije za
premladivanje izvlačeni leševi na debadima, čuo je paljenje automobila koje je imalo ošteden

27
auspuh. Ujutro je vidio da je poluteretni auto kojega je čuo tu nod tek opran, ali je vidio u
njemu još tragova krvi. Odnos Mitra Raševida prema svjedoku je bio korektan. Svjedok nema
saznanja da je on kome nešto nažao učinio. Optužene Mitra Raševida i Savu Todovid viđao je
i naveče i u dane vikenda. Jednom prilikom je vidio parkiran auto ispred ulaza, ljude su
izvodili vezanih ruku i tukli. Slična dešavanja ispred kapije vidio je nekoliko puta, viđao je
grupe od 10-ak ljudi od kojih je neke i poznavao. U ovom periodu dešavale su se razmjene,
ali svjedok navodi da vedina ljudi nikada nije razmjenjena. Neki ljudi koji su odvedeni iz
metalskog odjela, kao Hadžialid Uzeir, Islambašid Suad, više nisu živi. Prijatelj Vukovid mu je
rekao da odbije, ako ga pozovu u razmjenu. Svjedok se ispričao i događaj oko branja šljiva,
kada su odveli M.F.. Prilikom rada na prikupljanju bakra vidjeli su par leševa pri samoj obali
rijeke. Burilo Milenko je rekao nekom od zatočenika da ode do obale i odgura te leševe.

Bijeg i ponovno uhidenje

Prilikom posjete Crvenog krsta svjedok i njegov prijatelj su razgovarali s predstavnikom

CK.Rekao im je da nemaju nikakve šanse da budu pušteni. Nakon ovog razgovora svjedok je
odlučio da bježi, a njegov prijatelj je odustao od toga. Prije bjekstva svjedok je izvršio
pripreme, dva dana prije bjekstva nije doručkovao jer je sakupljao hranu koju bi mogao
ponijeti. U ljeto 1993. godine, negdje oko podne, svjedok je otišao na građevinski plac gdje je
našao najlon koji je stavio na glavu, jer je kiša padala, i tako maskiran prošao pored kapije u
šumu.Kada je pala nod svjedok je krenuo uz obalu rijeke Drine, na jednom mjestu rijeku je
preplivao, a zatim otišao u šumu i zaputio se prema Crnoj Gori. Na putu za mjesto Bunovi
sreo je čovjeka kojem je slagao da je izgubio krave koje je krenuo tražiti. U selu iznad
Kopilova čuo je galamu i zvuk automobila, u silnoj žurbi da prođe to selo je zalutao u magli, i
tako je zarobljen od strane nekog mještanina. Mještani su obavjestili patrolu, koja je po
njega došla s «maricom», u kojoj su bili i Miro Prodanovid i Matovid Miladin. Miro je
svjedoku opsovao majku, a Matovid ga je udario. Na ulazu u KP Dom Foča ih je dočekao
čuvar Burilo Milenko i počeo ga tudi. Milorad Krnojelac jepokušao zaštititi svjedoka. Miro
Prodanovid mu se kasnije izvinio, što mu je opsovao, rekavši mu da ga je prijatelj odao. Savo
Todovid je došao naveče i odveo ga u portirnicu. Grubo ga je ugurao u portirnicu pri čemu je
svjedok udaren u glavu. Zatim je Todovid uzeo lanac i njime ga udario.Boro mu je rekao da je
iz komande stigla informacija da je ubijen u bjekstvu, te da treba da razmisli, šta de sutra redi
kako se ova informacija iz komande ne bi realizovala.Ujutro, u prostoriji za ispitivanje su bili
Savo Todovid, Boro Ivanovid i ljudi iz policije.Todovid je vodio razgovor, tokom ovog
ispitivanja nije tučen. Poslije podne su svjedoka izveli pred krug gdje su bili svi zatočenici.
Savo Todovid je rekao da se za opomenu svima ukida hrana za 50 %, liječenje i šetnja.
Svjedok je odveden u samicu i tom prilikom su ga tukli Matovid, Zoran Milutinovid i
Ristanovid. U samici je proveo 28 dana a lisice na rukama su mu bile 12 dana. Tukli su ga prvu
i drugu nod izvodedi ga iz samice na hodnik. U međuvremenu se pojavio novi upravnik,
Sekula Goran, nakon čega se puno toga mijenja.

Razmjena

28
Svjedok je odveden u razmjenu u zadnjoj grupi, 05. oktobra 1994. godine.

Unakrsno ispitivanje svjedoka Zekovid Ekrema

Branilac optuženog Mitra Raševida

Svjedok pojašnjava da je njegov brat bio u KP domu «Foča» dva mjeseca a oslobođen je na
osnovu intervencije nekog pukovnika iz Beograda. Na pitanje, šta je bilo s kudom Milorada
Krnojelca na kojoj su radili, svjedok je odgovorio da je bila zapaljena tokom rata. Na
pitanje,kakvi su radovi bili u početku njegovog zatočenja, svjedok je odgovorio da su se ljudi
dobrovoljno prijavljivali zbog dodatnih obroka. Mitar Raševid ga nikada nije odredio za
radove koji su bili iscrpljujudi, niti ga je odveo u samicu, a nije mu poznato da je to uradio
nekom drugom. Takođe mu nije poznato da je nekom prijetio nanošenjem teških tjelesnih
povreda u slučaju bjekstva. Na pitanje branioca, da li su svi stražari bili isti, svjedok je rekao
da je bilo vrlo korektnih stražara. Mitar Raševid nikada nije bio prisutan kada je svjedok
premladivan, a ne znada li je bio prisutan kada je neko drugi premladivan. Svjedok zna da su
mnogi uposlenici KP Doma «Foča» išli na borbenu liniju, a da li je Mitar Raševid išao nije
siguran, ali mu se čini da jeste. Svjedok je rekao da je postojala mogudnost da stražara koji je
dobar prema zatočenicima pošalju na front. Za Boru Krsmanovida je rekao da je dolazio u KP
Dom «Foča» ispred komande. Potvrdio je da je siguran, da je po glasu poznao Burila. Na
pitanje, da li je Mitar Raševid mogao nešto više učiniti za njega i ostale zatočenike, svjedok je
odgovorio da ne zna, da možda jeste a možda i nije, jer da je strah bio veliki. Svjedok nije
Mitru Raševidu spominjao imena stražara koji su ih tukli.

Branilac optuženog Save Todovida

Svjedok je pojasnio da su Srbi KP Dom «Foča» napustili prije 08. marta 1992. godine i da su
ga do tada vodili Muslimani.To saznanje je stekao iz priča drugih ljudi.Svjedok je Savu
Todovida viđao u KP Domu 10 do 20 dana nakon njegovog zatočenja. Viđao ga je i u vojnoj
uniformi. Svjedok je rekao da Savo Todovid nije bio prisutan kada je on tučen, ali da je čuo od
ostalih zatočenika koji su tučeni, da je tada bio prisutan. Poslije svjedokovog bjekstvaje Savo
Todovid maltretirao sve zatočenike koji su radili u metalskom pogonu. Svjedok je to čuo od
tih zatočenika. Ne zna da li je Savo Todovid imao oružje i, dodao je, da nikoga nije tukao
prilikom postrojavanja zatočenika u krugu KP Doma.Optuženi Savo Todovid je pitao
optuženog, da li je u Foči postojao i muslimanski krizni štab kojije djelio oružje. Svjedok je
odgovorio potvrdno. Svjedok je potvrdio da su, u periodu dok su KP Dom držali Muslimani, u
njemu zatvarani Srbi. Svjedok je rekao da je u sobi broj 18 bilo kreveta i posteljina koje su
mogli koristiti. Na pitanje, je li svjedok njega (Savu Todovida) ikada viđao u periodu od 20.
maja do polovine jula, svjedok je odgovorio da jeste. Svjedok je pojasnio da je tokom
zatočenja radio poslove iz struke i svašta drugoga. Prije paljenja automobila svjedok je čuo
pucnjeve i odvoženje ljudi na most. Na dodatno pitanje optuženog svjedok je rekao da iz
njegove sobe taj most se nije moglo vidjeti. Svjedoku nisu poznate ingerencije zamjenika
upravnika, kada je upravnik u KP Domu. Svjedok je rekao da su u rudniku radili i Srbi. Svjedok

29
je rekao da udarci lancem od strane optuženoga, o kojima je govorio, i nisu bili neki udarci,
da je te udarce prekinuo Ivanid koji ga je par puta udario rukom.

ZLOČIN U FOČI - Kazneno popravni dom «Foča»

Predmet: Mitar Raševid i Savo Todovid

Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine

Ekrem Zecevic je preselio na ahiret 26.12.2019. u 68 godini zivota u Finskoj (grad Turku).

priredio:Kenan Sarač/focanskidani

553. Oprilike u junu ili julu l992. godine Kemo ili Kemal Dželilovid,

Halim Konjo, Mustafa Kuloglija, Mithat i Zaim Rikalo i Munib Veiz

prozvani su iz svojih soba kao grupa i odvedeni u upravnu zgradu gdje su ih teško pretukli
stražari KP doma, među kojima su bili Milenko Burilo, Zoran Matovid, Dragomir Obrenovid,
Rade Vukovid i Predrag Stefanovid. 320

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA

Ovaj spisak je sa presude Momčilu Mandidu :

Aljukid Nedžib sin Šabana, rođen 1964. godine,

Krajčin Adil sin Rasima, rođen 1958. godine,

Nikšid Sejad sin Vehbije, rođen 1956. godine,

Nikšid Kemo sin Munira, rođen 1959. godine,

Nikšid Mustafa sin Adema, rođen 1957. godine,

Šljivo Salko sin Omera, rođen 1944. godine,

Srnja Salko sin Atifa, rođen 1965. godine,

Srnja Jusuf sin Mustafe, rođen 1968. godine,

Srnja Muamer sin Esada, rođen 1965. godine,

Šljivo Omer sin Salke, rođen 1967. godine,

Šljivo Hamdo sin Salke, rođen 1971. godine,

30
Šoševid Sulejman sin Izeta, rođen 1960. godine,

Zametica Edin sin Avde, rođen 1968. godine,

Zametica Elveden sin Avde, rođen 1968. godine,

šalaka Ekrem sin Avde, rođen 1971. godine,

Balid Edhem sin Šerifa, rođen 1963. godine,

Bido Enes sin Mustafe, rođen 1962. godine,

Šukalo Jasmin sin Šabana, rođen 1967. godine,

Karovid Ramiz sin Muje, rođen 1961. godine,

Kovačevid Esad sin Džemala, rođen 1963. godine,

Kurtovid Nijaz sin Osmana, rođen 1971. godine,

Kurtovid Edin sin Husnije, rođen 1971. godine,

Jahid Bego sin Nurifa, rođen 1969. godine,

Čankušid Derviš sin Naske, rođen 1940. godine,

Kajgana rasim sin Alije, rođen 1950. godine,

Borovina Suad sin Edhema, rođen 1959. godine,

Klapuh Suad sin Sulejmana, rođen 1964. godine,

Dželil Alija sin Ramiza, rođen 1955. godine,

Šoro Esad sin Tahira, rođen 1955. godine,

Korjenid Husein sin Hajdara, rođen 1968. godine,

Mujezinovid Samir sin Džemala, rođen 1971. godine,

Balid Džemal sin Mehe, rođen 1937. godine,

Muminovid Edib sin Himze, rođen 1956. godine,

Mušanovid Kasim sin Murata, rođen 1945. godine,

Šoro Izet sin Memije, rođen 1962. godine,

Mušanovid Edhem sin Hasana, rođen 1955. godine,

Karovid Nezir sin Muje, rođen 1957. godine,

31
Džano Ramiz sin Halima, rođen 1957. godine,

Čelik Sulejman sin Uzeira, rođen 1941. godine,

Šoro Suljo sin Edhema, rođen 1951. godine,

Muratovid Uzeir sin šabana, rođen 1956. godine,

Srnja Mirsad sin Abdulaha, rođen 1955. godine,

Šabanovid Ferid sin Mušana, rođen 1958. godine,

Čengid Ekrem sin Avde, rođen 1940. godine,

Malkid Fahrudin sin Nazifa, rođen 1948. godine,

Kafedžid Ibrahim sin Avde, rođen 1948. godine,

Dedovid Halim sin Hasana, rođen 1935. godine,

Lagarija Nazif sin Salke, rođen 1937. godine,

Deleut Murto sin Murata, rođen 1937. godine,

Mulahmetovid Šadir sin Halila, rođen 1960. godine,

Mulahmetovid Šadir sin Uzeira, rođen 1960. godine,

Bektovid Ramiz sin Mehe, rođen 1953. godine,

Bektovid Samir sin Hilmije, rođen 1969. godine,

Demo Edin sin Mehe, rođen 1970 godine,

Demo Meho sin Saliha, rođen 1930. godine,

Divovid Munib sin Sejmena, rođen 1961. godine,

Đozo Smail sin Ibre, rođen 1956. godine,

Džinid Dževad sin Hakije, rođen 1960. godine,

Džinid Hakija sin Murata, rođen 1923. godine,

Hambo Atif sin Ibre, rođen 1937. godine,

Krajčin Ferid sin Hasana, rođen 1965. godine,

Krajčin Hasan sin Huse, rođen 1932. godine,

Lepir Vejsil sin Ahmeta, rođen 1958. godine,

32
Mazid Šaban sin Sulejmena, rođen 1964. godine,

Mekid Kasim sin Rame, rođen 1940. godine,

Mekid Vahid sin Šerifa, rođen 1950. godine,

Mekid Zulfo sin Kasima, rođen 1967. godine,

Musid Rasim sin Ragiba, rođen 1964. godine,

Oruč Halil sin Muje, rođen 1926. godine,

Ramid Ramiz sin Himze, rođen 1962. godine,

Rizvanovid Murat sin Alije, rođen 1932. godine,

Rizvanovid Nedžib sin Murata, rođen 1963. godine,

Subašid Mirsad sin Salke, rođen 1968. godine,

Subašid Salko sin Halila, rođen 1947. godine,

Aljukid Šaban sin Smaila, rođen 1938. godine,

Ahmetspahid Vehid sin Osmana, rođen 1965. godine,

Borovina Ramiza sin Edhema, rođen 1962. godine,

Čauševid Esad sin Bedira, rođen 1950. godine,

Čerimagid Mehmed sin Avde, rođen 1935. godine,

Čerimagid Šefik sin Base, rođen 1937. godine,

Dedovid Ramiz sin Hamida, rođen 1972. godine,

Hajrid Dževad sin Džafera, rođen 1958. godine,

Isanovid Ibrahim sin Fehima, rođen 1960. godine,

Kobiljar Rasim sin Nedžiba, rođen 1958. godine,

Kovač Senad sin Edhema, rođen 1974. godine,

Krkalid Kemal sin Rasima, rođen 1965. godine,

Kuloglija Salih sin Agana, rođen 1949. godine,

Matuh Alija sin Muje, rođen 1969. godine,

Murguz Mujo sin Aziza, rođen 1962. godine,

33
Reko Huso sin Hasiba, rođen 1946. godine,

Salčinovid Nusrete sin Osmana, rođen 1954. godine,

Softid Zijad sin Muje, rođen 1964. godine,

Sudar Jasmin sin Mustafe, rođen 1962. godine,

Suljevid Abdulah sin Alije, rođen 1962. godine,

Šabanovid Elvir sin Ferida, rođen 1974. godine,

Šljivo Mehmedalija sin Hakije, rođen 1966. godine i

Šoro Enes sin Tahira, rođen 1975. godine o kojima se do danas ništa ne zna i sa pravom se
može pretpostaviti da su isti lišeni života.

ONI SU PREMLADENI I UBIJENI

542. Alija Altoka, Hamid “Salem” Bičo, Abdurahman Čankušid, Refik Čankušid, Elvedin “Enko”
Čedid, Kemal Dželilovid, Ramo Džendusid, Adil Granov, Mate Ivančid, Esad Kiselica, Halim
Konjo, Adil Krajčin, Mustafa Kuloglija, Fuad Mandžo, Krunoslav Marinovid, Nurko Nišid,
Hamid Ramovid, Husein Rikalo, Mithat Rikalo, Zaim Rikalo, Ševal Šoro, Kemal Tulek, Enes
Uzunovid, Džemal Vahida, Munib Veiz i Zulfo Veiz umrli su kao posljedica radnji pripadnika
vojske koji su u KP dom dolazili izvana, kao i stražara KP doma.309

TEŠKA PREMLADIVANJA

55l. Tokom ljeta l992. godine, prije mjeseca jula, Džemal Vahida, Enes Uzunovid, Aziz
Šahinovid i Elvedin Čedid teško su premladeni od strane stražara KP doma i vojnih policajaca,
nakon čega su nekoliko dana proveli u samici. 318

553. Oprilike u junu ili julu l992. godine Kemo ili Kemal Dželilovid,

Halim Konjo, Mustafa Kuloglija, Mithat i Zaim Rikalo i Munib Veiz

prozvani su iz svojih soba kao grupa i odvedeni u upravnu zgradu gdje su ih teško pretukli
stražari KP doma, među kojima su bili Milenko Burilo, Zoran Matovid, Dragomir Obrenovid,
Rade Vukovid i Predrag Stefanovid. 320

REMLADENI

555. Otprilike u junu ili julu l992. godine Ramo Džendušid i Nail

Hodžid prozvani su iz svoje sobe i potom su u prizemiju upravne zgrade premladeni od strane
stražara KP doma Milenka Burila, Dragomira Obrenovida i drugih neimenovanih pojedinaca.
Ostali zatočenici su čuli jauke ovih žrtava. 322

PREMLADENI
34
556. Otprilike u junu ili julu l992. godine Emir Frašto i Husko ili

Husein Rikalo odvedeni su s grupom zatočenika u upravnu zgradu gdje su teško pretučeni.
Frašto i Rikalo su odvedeni zajedno s Nurkom Nisidem i Esadom Kiselicom. Premladivanje ove
četvorice muškaraca trajalo je oko dva sata. 323

PREMLADENI

557. Adil Granov je tokom zatočeništva, u junu i julu l992. godine, desto premladivan u
prizemiju upravne zgrade od strane neimenovanih pojedinaca, stražara KP doma i i/ili vojnika
koji nisu pripadali KP domu, uključujudi vojne policajce. Optuživali su ga da je prije rata
putovao u Njemačku da bi nabavio oružje i da je nelegalno prenosio radio poruke.324

558. Na kraju je Granov odveden i izgubio mu se svaki trag.

325

PREMLADENI

559. Jednom prilikom u ljeto l992. godine, Latif Hasanbegovid, Aziz Haskovid i Halim Seljanci
izvedeni su zajedno i teško premladeni od strane dvojice stražara KP doma, Zorana Matovida
i Milenka Burila.

Tukli su ih po cijelom tijelu, uključujudi i tabane, a jedan od stražara je za tu svrhu koristio

palicu za bejzbol. Kao posljedica toga, po povratku u svoju sobu jedva su mogli da se kredu ili
da stoje. 326

PREMLADENI

560. Otprilike u junu l992. godine, Kemu ili Kemala Isanovida i

mladida po prezimenu Cedid prozvali su jedan vojnik koji nije pripadao KP domu i jedan
stražar KP doma, nakon čega su odvedeni i teško premladeni. Ostali zatočenici jasno su čuli
njihove krikove i jauke. Vratili su se otečeni i puni modrica. 327

izveden

56l. U septembru l992. godine iz KP doma je izveden Rasim Kajgana i više ga niko nije vidio.
32

PREMLADEN

562. Otprilike sredinom juna l992. godine Emir Mandžo je odveden do kapije KP doma i
surovo prebijen. Mandžu su stavili na stolicu, a stražari KP doma ili vojnici koji nisu pripadali
KP domu skinuli su mu cipele i ugurali ruke i noge kroz okvir druge stolice. 329

35
563. Jedan od glavnih počinilaca uzeo je palicu i počeo Mandžu udarati po rukama i nogama.
Zoran Vukovid iz Jošanice udario ga je vojničkom čizmom u vilicu i on se onesvijestio. U ovom
premladivanju je učestvovao je jedan stražar KP doma, Zoran Matovid. 330

izveden

564. Asim Mezbur je izveden iz svoje sobe negdje u septembru l992. godine i više ga niko nije
vidio. 331

izveden

565. Mensud Pašovid je odveden u ljeto l992. godine i više ga niko nije vidio.332

izveden

566. Nedko Rikalo je izveden otprilike krajem juna ili početkom jula l992. godine i više se nije
vratio. 333

izveden

567. Haso Selimovid je izveden i više se nije vratio. 334

izveden

568. Ševal Šoro je odveden i više se nije vratio. 335

Ovaj spisak je sa presude Momčilu Mandidu.

_____

Na ovom spisku nema dječaka Arif Rahman od šesnaest godina koji je ubijen...

Na ovome spisku nema Sulejman (Murat) Sujevic rođen 1941., odveden u grupi sa Edibom
Muminovidem i od tada nikakvog traga...

Ahmo (Asim) Hadžimuratovid, 1972. ...

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA

ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992

KULOGLIJA (Bedir) Mustafa, rođen 1954., prosvjetni radnik. Radio je u RZ osnovnog

obrazovanja i odgoja kao knjigovođa. Zarobljen u stanu i odveden u KPZ u aprilu 1992.
Komšija Srbin , s kojim se potukao uoči agresije, strašno ga je mučio u logoru, a potom izveo

36
iz logora uoči Vidovdana, 27. juna 1992., ubio na drinskom mostu i bacio u Drinu. (tekst iz
knjige Foča 1992. - 1995. ŽRTVE GENOCIDA - Rasima Halilagida)

KaPeDomske priče...

…Došla je još jedna teška, mučna nod. Preko 50-tak logoraša leže i niko ne spava. Negdje oko
23.45 ponovo se čuje škripa metalnih vrata na ulazu. Dolaze kao i ranije. Pitanje po koga.
Vjerujem da se svi pitamo ko je slededi. Ulaze trojca stražara, sa svijetiljkama u rukama i
prozivaju: MUSTAFA KULOGLIJA. Leži na spratu kreveta, odmah do vrata i kaže: Ja sam…
Ustaje ,skida sahat sa ruke stavlja na ekser iznad glave kao i svoje naočare. Silazi i
kaže:HALALITE PRIJATELJI. U sebi kao i vedina vjerujem kažem halalolsun. Tog momenta
tišinu , muk sobe razara , sjede jedno jako HALALOLSUN MUSTAFA KULOGLIJA. Pogdledam i
vidim ispod mene stoji DEDOVID FEHIM KAUBOJ, moler iz Foče. ON je jedini imao hrabrosti
da se oprosti od našeg Kule. Odvode ga i posle par minuta čujemo udaranje, jauke na samoj
kapiji. Nema više našeg Kuloglije neko je polahko prokomentarisao. Nastavak nodi, vedina
nespava…

Vaše familije mogu biti ponosne na vas. NEKA VAM JE VJEČNI RAHMET.

napomena:priča je preuzeta sa fb Udruženje Logoraša Odense

FOČA 1992.: NEDOVRŠENE PRIČE (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/29/foca-1992-nedovrsene-price-foto/

37
38
39
40
KaPeDomske priče : NURKO NIŠIĆ
Ne pisem da bi drugim ljudima natjerao suze na oci. Pisem da bih sebi olaksao i bol i
patnju....
Nisic Nurko

41
Utvrdjeno je kako kaze Sud da je Nisic Nurko ispitivan vise navrata u KPD-e Foca
(logor).Poslije svakog ispitivanja vracali su ga krvavog i sa vidljivim modricama.Brutalno
fizicko zlostavljanje bila je ocigledna namjera da se Nurku nanese teska fizicka bol.. Nurka
su na saslusanje odvodili i sa saslusanja ga vracali strazari. Poslije jednog saslusanja
izjavio je da ga je tukao Zelenovic Dragan -Zelja koji nije bio cuvar, vec je bio u vojnoj
policiji. Sud je utvrdio da je Nurko bio izlozen visestrukom fizickom i psihickom
maltretiranju, sa vidljivim povredama..
Sta Sud utvrdio?
Meni ne treba Sud da to utvrdi i potvrdi...Bio...vidio...lezao pored njega...
UBIJEN JE JEDNOG DANA...
Udruženje Logoraša Odense

42
43
44
45
46
Dženan Karabegovid- Džinks i
Nermin Pašovid Pače
Žrtve zloglasnog KPD Foča

47
Podijelite
NA DANAŠNJI DAN
Prije godinu dana
21.01.2020.

[iz inbox-a]
ZLOČINCIMA NEMA KO DA SUDI
Simo Mojevid iz Ustikoline - nikad nije odgovarao za komandnu odgovornost.
Ne znam da li znate za zločin u selu Mirjanovidi, opština Foča, gdje je ubijeno 8 civila, sve
stariji, osim jednog on je oko 40 godina imao. Pobile su ih srpske snage '92. godine pod
zapovjedništvom Sima Mojevida iz Ustikoline.Nije nikad odgovarao za komandnu
odgovornost.

48
Rođen je 1942. u mjestu Dobromanovidi .
Zarobljen od (bivšij) komšija na kudnom pragu 02.05.1992.
Odveden na put bez povratka kao civil prvo u MZ Miljevina, a odatle u KPD Foča. Tu je bio
sve do 15.08.1992. Izložen stravičnim torturama, zajedno sa ostalim logorašima.
15.08.1992.god. izveden je iz logora KPD i odveden na površinski kop Budanj Miljevina i
ubijen
Ubijen metkom u potiljačni dio glave.
Bio je vezan bodljikavom žicom....

(KOMENTAR

KaPeDomske priče : MURADIF MUSIĆ

Na ovom spisku nema Music (Redza) Muradifa rod. 1942g a bio u KPD Foca i ubijen na
povrsinskom kopu u Miljevini. Eshumiran i ukopan u porodicnom mezarju Izbisno.
(KOMENTAR)

49
50
51
Zločinci : Fočanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovida (bio je profesor književnosti na
sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojida (bivšeg ministra za informiranje u Vladi
RBiH) i Petka Čančara (bio je predsjednik Vijeda opdina u Skupštini BiH).
Krizni štab koji je nadzirao etničko čišdenje činili su: Miroslav Stanid, predsjednik SDS-a Foča i
direktor "Trikotaže", Radovan Mandid, ljekar, Čedo Zelovid, profesor, Zdravko Begovid, jedan
od direktora u ŠIP-u "Maglid", Dragan Gagovid, načelnik policije u Foči, Zoran Vukadinovid, do
rata radio u goraždanskom SUP-u, Josif Miličid, nastavnik historije, Radojica Mlađenovid,
predsjednik Izvršnog odbora SO Foča, Ljubo Ninkovid, predratni republički funkcioner, Sekula
Stanid, ljekar, Nade Radovid, direktor "Temike", i Simo Stanojevid, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milid, sudija, Mišo
Jovičid, advokat, i Slobo Starovid, automehaničar.
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na području opdine Foča 1992-1995; Institut za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2004.)
DANI, broj 375, od 20.08.2004.

52
53
54
Dok je zime, treba prebrojati povratnike
OSLOBOĐENJE, nedjelja, 20. januara 2019.

Dok je zime, treba prebrojati povratnike

OSLOBOĐENJE, nedjelja, 20. januara 2019.

55
56
57
NESTAJANJA : ZAŠTO ZAŠTIDENI NACIONALNI SPOMENICI U FOČI – PROPADAJU? (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/25/nestajanja-zasto-zasticeni-nacionalni-
spomenici-u-foci-propadaju-foto/

NESTAJANJA : ZAŠTO ZAŠTIDENI NACIONALNI SPOMENICI U FOČI – PROPADAJU? (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/25/nestajanja-zasto-zasticeni-nacionalni-
spomenici-u-foci-propadaju-foto/
Objavila : avlija.me, 21. januara, 2019. priredio: Kenan Sarač Kulturna baština » Zašto
propadaju zaštideni nacionalni spomenici u Foči? (FOTO)
https://www.avlija.me/kulturna-bastina/zasto-propadaju-zasticeni-nacionalni-spomenici-
u-foci-foto?fbclid=IwAR1iAd-jCA0u1h-yTejGkooCKLDvJofPTJjfd6845eeDfEwlHAPHwDsLjv4

58
59
60
NESTAJANJA : ZAŠTO ZAŠTIDENI NACIONALNI SPOMENICI U FOČI – PROPADAJU? (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/25/nestajanja-zasto-zasticeni-nacionalni-
spomenici-u-foci-propadaju-foto/
Objavila : avlija.me, 21. januara, 2019. priredio: Kenan Sarač Kulturna baština » Zašto
propadaju zaštideni nacionalni spomenici u Foči? (FOTO)
https://www.avlija.me/kulturna-bastina/zasto-propadaju-zasticeni-nacionalni-spomenici-
u-foci-foto?fbclid=IwAR1iAd-jCA0u1h-yTejGkooCKLDvJofPTJjfd6845eeDfEwlHAPHwDsLjv4

61
62
Fočanska je tuga pregolema 1992. - 1995.
https://www.flickr.com/photos/132514145@N05/24950715907/in/dateposted-public/

63
64
65
KOMENTAR

KOMENTAR

66
67
FOČANSKE MAHALE : TABACI

Tabaci su dobili ime po TABHANAMA - kožarama. Tu, na Drini, su se kože prale i čistile. Bilo
nekad dosta tih tabhana na Drini, a i na Dehotini. Jedna je bila i na mjestu današnjeg
Ribarskog restorana, (a nekad su to zvali i KANARA). Bila kanara ispod Drinskog mosta ka
Bolnici.

...kanara – klaonica...

Prerada kože, odnosno tabački zanat...

tabački = kožarski.

Često se spominju podaci o razvoju ovog zanat koji je najviše bio vezan za tzv. učinjanje koža
(vrsta prerade) koji se radio u tabhanama, starim radionicama u kojima su zanatlije, zvani
tabaci, usavršavali ovaj zanat.

Tabački esnaf imao je svoju džamiju.

Tabaci su slovili za vrlo pobožne ljude, tako da gradnja džamije, ali i hamama na tom mjestu
nije slučajnost, ved jedna lijepa veza...

68
Tabhana, mjesto gdje su se nalazile stupe i gdje su tabaci veliki dio posla oko “činjenja”
odnosno prerade kože obavljali na vodi.

izvor:

focanskidani.wordpress

Druga vrsta zanata kojim se uspješno bavilo fočansko građanstvo bila je prerada kože i krzna.
Za njegov razvoj postojali su izvanredni prirodni uslovi i okolina bogata stokom. Tim
poslovima bavili su se tabaci, sarači, čizmadžije i durčije. Najbrojniji su bili tabaci, koji su se i
najduže održali. Za vrijeme austrougarske uprave tabhane su se nalazile uz Dehotinu u
samom gradu, nedaleko od Aladža-džamije.

U jednom izvještaju iz 1891. godine kaže se da u Foči ima pet tabhana, koje godišnje prerade
1.000 goveđih i 5.000 ovčijih i kozijih koža. Najvedi broj kože otkupljivao je vojni garnizon u
Foči. Ranije se u Foči prerađivalo dvostruko više ovčijih i kozijih koža, ali poslije okupacije
štavljači koža došli su u nepovoljniji položaj od sarajevskih, visočkih ili travničkih štavljača, jer
su, promjenom granice, njihove izvozne mogudnosti ograničene, tako da su proizvodili samo
za podmirivanje lokalnih potreba. Stručnjaci su predlagali da se svakom od pet fočanskih
štavljača dadne predujam u iznosu od 1.000-1.200 forinti za nabavku sirovine i da im se u
Beču osigura tržište za njihovu robu po tamošnjim cijenama. To je bio siguran put da se
sačuvaju od daljeg propadanja i prevaziđu proizvodnju za lokalno tržište. Ali, od tog
prijedloga nije bilo ništa jer se Vlada odlučila da kožarsku industriju razvija u Jeleču.

izvor:

Iljas Hadžibegovid – Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeda

Institut za istoriju, Sarajevo 2004. – 354 str. : ilustr. ; 24 cm. – (Historijske monografije;knj.1)

focanskidani.wordpress

Posted on 2 Decembra, 2017

*HISTORIJA FOČE+ : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeda

https://focanskidani.wordpress.com/.../historija-foce.../

Među nabrojenim zanatima udara u oči množina zanata vezanih za preradu kože i izradu
kožnate robe: tabaci, čizmedžije, durčije, pašmakčije i sarači. Među njima su bili, svakako,
najbrojniji tabaci, štavljači kože. Imali su svoje radionice na južnoj periferiji grada, pa se taj
kraj

i danas zove po njima Tabacima . Polovinom

sedamnaestog vijeka radili su u Međuriječju, a u

69
posljednje vrijeme i uz Dehotinu u samom gradu,

nedaleko džamije Aladže. Tu su bili još god. 1894.,

kad ih je zapamtila starica Vojislava Hadživukovid, koja se te godine udajom nastanila u Foči.

izvor:

POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI - ING. ARH. ALIJA BEJTID

focanskidani.wordpress

reference/izvori:

POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI - ING. ARH. ALIJA BEJTID

Iljas Hadžibegovid – Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeda

Institut za istoriju, Sarajevo 2004. – 354 str. : ilustr. ; 24 cm. – (Historijske monografije;knj.1)

Posted on 2 Decembra, 2017

*HISTORIJA FOČE+ : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeda

https://focanskidani.wordpress.com/.../historija-foce.../

focanskidani.wordpress

priredio:Kenan Sarač

design:Kenan Sarač

fotografije:focanskidani

izvor:focanskidani.wordpress

70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
INTELEGTUALCI=INTELEKTUALCI i ostale prisilđeldije

Kad u biblioteku krenem ja, mnogima se kosa diže na glavi (ako je imaju: kosu ili glavu). A
poneko i suzu pusti. I ne tako običnu suzu. Suzu zavidnicu. Kao da hode redi:-A što ne bih i ja
u biblioteku išao? Ali, ima on preča posla. Neodložna. I nikad obavljena. A malo je falilo...
22.01.2019. u biblioteci kod mog Samira...
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
izvor:focanskidani.wordpress

84
85
86
87
88
89
90
91
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu je muzejska institucija u Bosni i Hercegovini,
osnovana 1888. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vladavine. Vrijeme za posjete je od
utorka do petka, od 10:00 do 19:00 sati, a vikendom od 10:00 do 14:00 sati.
Osim što prikuplja, čuva i prezentira bh. kulturno naslijeđe, Zemaljski muzej BiH je važan dio
očuvanja tog naslijeđa za generacije koje de dodi iza nas.
Odjel za etnologiju koji iznutra izgleda poput tradicionalne bosanskohercegovačke gradske
kude. U njemu se čuvaju vrijedni etnološki predmeti, a među njima najvredniji su kompleti
narodnih nošnji. Odjel proučava sve segmente materijalne, duhovne i socijalne kulture
naroda Bosne i Hercegovine i ima bogate tematske zbirke.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:Kenan Sarač
izvor:focanskidani.wordpress

92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
KAMEN NAŠ SVAGDAŠNJI - Joško Belamarid
Vrsta knjige: monografija
Izdavač: RERA
Grad: Split
Godina: 2012
Stranica: 244

108
KAMEN NAŠ SVAGDAŠNJI - Joško Belamarid
Vrsta knjige: monografija
Izdavač: RERA
Grad: Split
Godina: 2012
Stranica: 244

109
KAMEN NAŠ SVAGDAŠNJI - Joško Belamarid
Vrsta knjige: monografija
Izdavač: RERA
Grad: Split
Godina: 2012
Stranica: 244

110
111
STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

112
STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

113
STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

114
STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

115
STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

116
STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

STARINSKA SEOSKA KUDA U BOSNI I HERCEGOVINI - dr Muhamed Kadid

117
118
119
120
121
122