Pamte Fočaci: Pozivam Za Svjedoka... ... Fočanska Je Tuga Pregolema...

PAMTE FOČACI : POZIVAM ZA SVJEDOKA...
... FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA...
Murat Granov - Fure, ubijen u zloglasnom KP Domu Foča
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a ekranportal13 i facebooka...
priredio:Kenan Sarač
fotografije: /internet/screenshot
design:Kenan Sarač
1
2
Objavljeno:8. juna , 2017.
Podsjetnik
Vlast slabo pamti.
Ali pamte Fočaci.
FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992.
Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena su 53 bošnjačka civila iz sela: Lisovići, Mazoče
i Hum u jugoistočnom dijelu fočanske općine…
Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude puno više.
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
Pamte Fočaci : Krvavo jutro 8. juna 1992.
Podsjetnik Vlast slabo pamti. Ali pamte Fočaci. FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992. Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena…
3
Pamte Fočaci : Krvavo jutro 8. juna 1992.
Podsjetnik
Vlast slabo pamti.
Ali pamte Fočaci.
FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992.
Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena su 53 bošnjačka
civila iz sela: Lisovići, Mazoče i Hum u jugoistočnom dijelu fočanske
općine…
Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude
puno više.
4
_____
Ratni zločinci
Ninković Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Mališom i još
dvojicom Ninkovića– Sinišom i Zoranom učestvovao u ubijanju
muslimanskih civila, uglavnom starijih ljudi i žena, pljačkanju i paljenju njihovih
kuća u selu Hum, Kosman i drugim okolnim selima.(ARHIVA DANI 68,
JANUAR / SIJEĆANJ 1998)
_____
5
_____
Selo Mazoče pripada području općine Foča. Smješteno je u podnožju

planine Pliješ sa otvorenim pogledom na rijeku Drinu,
planine Zelengoru, Vučevo, Maglić, Malušu i mnoge druge planine koje se
nalaze istočno od Foče prema granici sa Crnom Gorom. Mazoče je okruženo
selima Lisovići, Dragovine, Krmčići i Pekovići. Putna povezanost sa selom
Mazoče je magistralni put Foča-Šćepan polje sa kojeg se odvajaju
makadamski putevi prema ovom selu. Stanovništvo se uglavnom bavi
stočarstvom i poljoprivredom,a tome pogoduju brojni izvori pitke vode. U
ljetnom periodu stanovnici sela osim seoskih poslova beru gljive, šumsko voće
i ljekovite bilje što im daje mogućnost za zaradu. Odlazak mladih sa sela i
traganje za boljim životom, zatvaranje škole u Čelikovompolju,ratni period,
ostavili su selo sa pretežno starijim stanovništvom kojeg je iz godine u godinu
sve manje. Prema podacima iz januara 2015. godine u ovom selu živi samo 15
stanovnika.Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 146 stanovnika :
srba 73, muslimana 73.
_____
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
6
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE
PORODICE ŠORO 1992. U FOČI
7
STRADANJE PORODICE ŠORO 1992. U FOČI
Pemba Šoro i njen sin Kenan su ubijeni u Čohodor Mahali u njenoj kući sa još
četiri žene. Pembin muž, Suljo Šoro ubijen je u zloglasnom KP Domu.
8
Veliki zločin se desio i nad ostalim članovima porodice Šoro. Na
Vrantegovima, iznad Čohodor Mahale, u avgustu 1992. ubijen je Edhem Šoro,
njegova žena i njihov sin Osman. Žena od Ševala Šora i njihove tri kćerke ( 6,
8 i 10 godina stare) – svi oni su ubijeni u kući i zapaljeni. Pronađeni i
identifikovani su svi, sem Ševala Šora koji je nestao iz zloglasnog KP Doma.
To je stradanje porodice Šoro.

Edhem, njegova tri sina, tri snahe i četvoro unučadi. Jedini preživjeli je Kemal
Šoro. Za ove zločine nikad niko nije optužen. Tuga…tuga…Fočanska je tuga
pregolema…
9
design:Kenan Sarač
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE

PORODICE KONJO 1992. U FOČI
10
11
STRADANJE UGLEDNE FOČANSKE PORODICE KONJO 1992.
U zloglasni KP Dom u Foči zajedno su odvedeni braća Konjo, Halim i Halid i

njihov zet Enes Uzunović.
I tamo im se gubi svaki trag…
Fočanska je tuga pregolema…
12
13
14
15
16
17
design:Kenan Sarač
18
[ SVJEDOČENJA ] ŽRTVA IZ FOČE: “UZELI SU
MOJU SREĆU”
Objavio:Sense tribunal,30.09.2013.
“Htjeli su da nas pobiju i duhovno unište, jer za ženu koja je silovana više
nema lijeka, nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj život je uništen,
ubili su mi majku i brata, najdraže ljude u mom životu, uzeli su moju sreću, a
bila sam prije rata presretna da se riječima ne može opisati”.
19
Svjedočeći uz mjere zaštite na suđenju Ratku Mladiću, bošnjakinja iz Foče
opisala kako je tokom 1992. godine mjesecima držana u više zatočeničkih
centara gde je zajedno sa brojnim drugim ženama silovana i na različite druge
načine mučena i ponižavana
Svjedokinja koja je danas na suđenju Ratku Mladiću dala iskaz pod punim
mjerama zaštite i sa pseudonimom RM-70 opisala je golgotu koju je prošla kao
zatočenica srpske vojske i policije tokom rata u BiH. Na početku zasjedanja u
dokaze je uvedena njena izjava timu optužbe iz novembra 1995. godine, kao i
dijelovi iskaza sa jednog od prethodnih haških suđenja čiji je sažetak danas
pročitala tužiteljica Markus/Marcus.
U sažetku se navodi da je svjedokinja zajedno sa tridesetak bosanskih
Muslimana uhapšena u Foči početkom jula 1992. godine od strane srpske
vojske. Njih deset je ubrzo ubijeno, a ostali su odvedeni u zatočenički objekat
u motelu Buk Bijela, gde su seksualno i na druge načine zlostavljani. Potom su
žene i djevojke odvedene u srednju školu u Foči, gdje su svakodnevno
silovane i mučene, a isti obrazac nasilja nastavio se i nakon premještanja u
sportsku halu “Partizan”. Konačno, svjedokinja je odvedena u zloglasnu
Karamanovu kuću u Foči gde je držana od početka avgusta do kraja oktobra
1992. godine. Za to vrijeme su ona i druge zatočenice trpjele grupna silovanja i
druge oblike torture, da bi odatle uz pomoć dva srpska vojnika pobjegla u Crnu
Goru. Svi zatočenički centri kroz koje je prošla navode se u optužnici protiv
Ratka Mladića.
Veći dio njenog iskaza, prije svega onaj koji se odnosi na zločine koje je
preživjela, održan je na dijelovima zasedanja zatvorenim za javnost. Na javnim
sjednicama se moglo čuti da su među silovateljima bili pripadnici vojske i
policije bosanskih Srba Pero Elez, Gojko Janković, Dragan Zelenović i Janko
Janjić, a da je lokalni nastavnik Milorad Cicmil jednom prilikom svjedokinji
prijetio da će joj odsjeći ruku jer nije umjela da se prekrsti kad joj je bilo
naređeno.
Svjedokinja je tokom iskaza rekla da je sa njom u zatočeništvu u Karamanovoj
kući bila i 12-godišnja Almira Bektović, a na pitanje da li zna šta se sa njom
kasnije desilo, rekla je da je nakon rastanka nikada više nije vidjela. Čula je,
kaže, da je Almira prodata nekom Crnogorcu za 200 njemačkih maraka.
Upitana šta je bila svrha seksualnog i drugog zlostavljanja fočanskih žena i
djevojčica, svjedokinja RM-70 je kroz suze i u jednom dahu rekla: “Htjeli su da
nas pobiju i duhovno unište, jer za ženu koja je silovana više nema lijeka,
nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj život je uništen, ubili su mi
majku i brata, najdraže ljude u mom životu, uzeli su moju sreću, a bila sam
prije rata presretna da se riječima ne može opisati”.
I pored svega, kaže da ne mrzi Srbe jer među njima ima dobrih ljudi koji,
nažalost, “nisu mogli ništa učiniti” da zašite svoje bošnjačke komšije. U
kratkom unakrsnom ispitivanju potvrdila je da su je iz zatočeništva spasila dva
srpska vojnika i da im je zbog toga zahvalna do groba.
Svjedokinja se do danas nije vratila u svoj predratni dom i kaže da u selu sada
živi samo jedan Bošnjak, a da se bivši srpski susjedi bore sa teškim
siromaštvom. Iskaz je zaključila slijedećim rečima: “Danas bi naše komšije
20
Srbi bili srećni da se mi vratimo, da živimo sa njima ponovo, jer kažu da kako
smo mi otišli, njima je nafaka otišla. Oni nemaju ništa, siromašni su, jako su
siromašni. Jednostavno mi je žao kad ih vidim takve”.
HAG/DEN HAAG | 30.09.2013.

Sense tribunal
design:Kenan Sarač
21
[FOČA 1992.] ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI :
Mučenja i batinanja u KP Domu Foča
22
5.33 Ne zna se koliko je mučenih i pretučenih zatočenika umrlo u tim
incidentima. Neki od onih koji su preživjeli batinanje ubijeni su iz
vatrenog oružja ili su u samicama podlegli povredama. Batinanja i
mučenja prouzrokovala su smrt zatočenika čija se imena nalaze u
Prilogu C ove optužnice, kao i nepoznatog broja drugih neidentifikovanih
zatočenika.
Broj Ime
1. Alija Altoka
2. Salem Bičo
3. Abdurahman Čankušić
4. Refik Čankušić
5. Enko Čedić
6. Juso Džamalija
7. Kemal Dželilović
8. Ramo Džendušić
9. Adil Granov
10. Nail Hodžić
11. Mate Ivančić
12. Esad Kiselica
13. Halim Konjo
14. Adil Krajčin
15. Mustafa Kuloglija
16. Fuad Mandžo
17. Krunoslav Marinović
18. Omer Mujezinović
19. Nurko Nišić
20. Hamid Ramović
21. Husein Rikalo
22. Mithat Rikalo
23. Zaim Rikalo
24. Ševal Šoro
25. Kemal Tulek
26. Enes Uzunović
27. Džemal Vahida
28. Munib Veiz
29. Zulfo Veiz
5.29 U najmanje dva navrata u periodu od maja do jula 1992., stražari u
KP domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala,
bivšeg policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Prilikom
mučenja i batinanja A.S. su slomljena tri rebra, a Džemalu Vahidi je
slomljena vilica i izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na
ruci i tijelo mu je bilo puno modrica. Nakon batinanja, žrtve su nekoliko
dana držane u samici a zatim vraćane u ćelije s teškim povedama. Enez
Uzunović i Džemal Vahida su kasnije ubijeni, kako je opisano u stavu
5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.
5.27 U junu ili julu 1992., stražari KP doma su najmanje dvaput surovo
23
pretukli Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA,
Zulfu Veiza i Salema Biču, bivše policajce, i Hrvata Krunoslava
Marinovića, novinara, koje su u modricama, krvave i teško povrijeđene,
vratili u ćelije.
5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu
nekoliko puta su surovo pretukli Hasima Glušca. Zbog tih batinanja i
surovih životnih uslova ozbiljno su mu oštećena pluća.
5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992., stražari KP doma su
prilikom ispitivanja surovo pretukli Ibrahima Sandala i vratili ga u ćeliju s
teškim povredama.
5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. (“Pace”)
postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.
Tekst preuzet iz Druge izmijenjene optužnice u predmetu Krnojelac (IT-97-25)

od 2. marta 2000. kojeg u nastavku donosimo u cijelosti.
– vidi link : Predmet Krnojelac (IT-97-25) – Druga izmijenjena optuznica

http://www.icty.org/x/cases/krnojelac/ind/bcs/krn-2ai000303b.htm
24
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
PREDMET BR. IT-97-25-I
TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA

PROTIV
MILORADA KRNOJELCA
zvanog “Mićo”
DRUGA IZMIJENJENA OPTUŽNICA
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s

ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:
MILORADA KRNOJELCA
za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH
KONVENCIJA (DALJE U TEKSTU: TEŠKE POVREDE) i KRŠENJA RATNIH
ZAKONA I OBIČAJA kako slijedi:
OSNOVNI PODACI
1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Bosni i
Hercegovini, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991.
25
godine, od 40.513 stanovnika, u Foči je bilo 51.6% Muslimana, 45.3% Srba i
3.1% ostalih nacionalnosti. Dana 7. aprila 1992. srpske vojne jedinice u kojima
su se nalazili i bosanski Srbi, kao i građani srpskog porijekla iz drugih dijelova
bivše Jugoslavije, započele su okupaciju grada Foče, koji je u potpunosti
zauzet 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela bila su pod opsadom do sredine jula
1992.
2. Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji
vojnika mještana i vojnika iz drugih krajeva, počela je hapsiti Muslimane i
ostale stanovnike koji nisu bili Srbi. Srpske vlasti nastavile su da sakupljaju i
hapse Muslimane, mještane okolnih sela u opštini, do sredine jula 1992.
Srpske vlasti odvajale su muškarce od žena i protivpravno pritvarale hiljade
Muslimana i ostalih ne-Srba, uključujući intelektualce, ljekare i novinare.
Kazneno-popravni dom (KP dom) u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj
Jugoslaviji, postao je glavni zatočenički objekat za muškarce. Počev od ili
otprilike 14. aprila 1992., srpske civilne i vojne vlasti počele su koristiti zatvor
za pritvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, kao i
nekolicine Srba koji su pokušali da izbjegnu vojnu obavezu. Zatočeni Srbi
držani su odvojeno od nesrpskih zatočenika. Zbog neprekidnih hapšenja,
zatvor je tokom prvih mjeseci bio pretrpan, a maksimalan broj zatočenika bio
je preko 760. Do kraja 1992., prosječan broj zatočenika iznosio je oko 600.
Većina zatočenika razmijenjena je ili puštena tokom 1992. i 1993., ali je KP
dom i dalje korišten kao zatočenički objekat do 5. oktobra 1994.
1.3 Većina, ako ne i svi zatočenici, bili su civili koji nisu optuženi ni za kakvo
krivično djelo, uglavnom muškarci, Muslimani, stari od 16 do 80 godina,
uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe.
1.4 Zatvorski kompleks bio je okružen tri metra visokim zidom, na kojem se
nalazila bodljikava žica, i osmatračnicama na kojima su bili postavljeni
mitraljezi. Unutrašnji krug bio je miniran. Vojnici i zatvorski stražari posmatrali
su zatočenike sa osmatračnica i redovno patrolirali kompleksom. Zatočenici su
bili smješteni u četverospratnici koja se sastojala od zatvoreničkih ćelija i
samica, veličine 3 x 3 metra. Unutar zatvorskog kompleksa nalazila se i
upravna zgrada, radionice i tvornica namještaja.
OPTUŽENI
2.1 MILORAD KRNOJELAC, zvani Mićo, sin Bogdana, rođen 25. jula 1940. u
selu Birotići kraj Foče, stalno nastanjen u Foči. Prije rata bio je nastavnik. U
JNA (Jugoslovenska narodna armija) je imao čin kapetana I klase. Od aprila
1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma.
NADREĐENOST
3.1 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je
upravnik KP doma i nalazio se u nadređenom položaju u odnosu na sve u
logoru. Kao upravnik KP doma, MILORAD KRNOJELAC bio je odgovoran za
funkcionisanje KP doma kao zatočeničkog logora. MILORAD
KRNOJELAC imao je ovlaštenja i dužnosti primjerene njegovom nadređenom
26
položaju. On je dnevno izdavao naređenja i nadzirao osoblje zatvora. On je
održavao vezu sa vojnim i političkim vlastima izvan zatvora. MILORAD
KRNOJELAC je prisustvovao dovođenju zatočenika, pojavljivao se prilikom
batinanja i lično kontaktirao sa nekim zatočenicima.
OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE
4.1 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i
Hercegovini, na teritoriji bivše Jugoslavije, trajalo je stanje međunarodnog
oružanog sukoba i djelimične okupacije.
4.2 Sva djela ili propusti navedeni kao teške povrede Ženevskih konvencija iz
1949. i kažnjivi prema članu 2 Statuta Međunarodnog suda dogodili su se za
vrijeme tog oružanog sukoba i djelimične okupacije.
4.3 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, zatočenici u KP domu koji se
pominju u optužbama, bili su lica zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949.
4.4 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi je bio dužan da se
pridržava ratnih zakona i običaja.
4.5 Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju od

aprila 1992. do augusta 1993., osim ako nije drugačije navedeno.
4.6 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za mučenje, neko službeno lice ili
lice koje je imalo to svojstvo izvršilo je ili podstaklo da se izvrši djelo ili je djelo
počinjeno uz njegovu saglasnost ili pristanak, i to iz jednog od sljedećih
razloga: da se dobije informacija ili priznanje od žrtve ili trećeg lica; da se žrtva
kazni za djelo koje je počinila ili za koje je osumnjičena žrtva ili treće lice; da
se zastraši ili prisili žrtva ili treće lice; i/ili iz bilo kojeg razloga zasnovanog na
diskriminaciji bilo koje vrste.
4.7 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, djela
i propusti bili su dio rasprostranjenog, masovnog ili sistematskog napada na
civilno stanovništvo, konkretno muslimansko i hrvatsko stanovništvo u opštini
Foča.
4.8 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili

pseudonimima, kao FWS-137, ili inicijalima kao E.G.
4.9 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC snosi

individualnu odgovornost za krivična djela kojima ga tereti ova optužnica
shodno članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična
odgovornost obuhvata izvršavanje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili
pomaganje i podržavanje planiranja, pripreme ili izvršavanja nekog od dolje
navedenih djela ili propusta.
27
4.10 MILORAD KRNOJELAC takođe, ili alternativno, snosi krivičnu
odgovornost nadređenog za djela svojih potčinjenih, shodno članu 7(3) Statuta
Međunarodnog suda. Komandna krivična odgovornost jeste odgovornost
nadređenog lica za djela njegovih podređenih ako je to nadređeno lice znalo ili
je imalo razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti ta djela ili da su ih već
počinili, a nadređeni nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalje
vršenje takvih djela ili da kazni podređene.
OPTUŽBE
TAČKA 1
(Progoni)
5.1 Dok je, od aprila 1992. do augusta 1993., bio upravnik KP doma u
Foči, MILORAD KRNOJELAC je, zajedno sa stražarima KP doma pod
njegovim zapovjedništvom i sa zajedničkom namjerom kao stražari i vojnici
navedeni na drugim mjestima u ovoj optužnici, proganjao Muslimane i druge
muškarce, civile koji nisu bili srpskog porijekla, zatočene u KP domu na rasnoj,
političkoj i vjerskoj osnovi.
U okviru tih progona, MILORAD KRNOJELAC učestvovao je ili pomagao i
podržavao izvršavanje zajedničkog plana koji je obuhvatao sljedeće:
 dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočavanje Muslimana i drugih muškaraca,

civila koji nisu bili Srbi iz opštine Foča i okolice u KP domu;
 višekratno mučenje i batinanje Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu
bili Srbi, zatočenih u KP domu;
 brojna ubistva Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili Srbi,
zatočenih u KP domu;
 čest i dugotrajan prisilni rad Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili
Srbi, zatočenih u KP domu; i
 uvođenje i održavanje nehumanih uslova u zatočeničkom objektu KP
doma u kojima su morali živjeti Muslimani i drugi muškarci, civili koji nisu bili
Srbi, zatočeni u KP domu.
MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u dugotrajnom i rutinskom

zatočavanju nesrpskih civila pod nehumanim uslovima time što je
obezbjeđivao zatočeničke objekte, time što se nalazio na mjestu upravnika
logora i time što je uveo životne uslove za koje je bilo karakteristično
nehumano postupanje, pretrpanost objekata, izgladnjivanje, prisilni rad i stalno
fizičko i psihičko maltretiranje.
Sporazumno sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD
KRNOJELAC je uveo sistem mučenja i batinanja gdje su stražari zatočenike
izvodili iz ćelija i odvodili ih u prostorije za ispitivanje, te obezbjeđivao
prostorije gdje su se odvijala ta dnevna ispitivanja i batinanja. U dogovoru sa
političkim ili vojnim liderima i ostalim rukovodećim osobljem
zatvora, MILORAD KRNOJELAC je pripremao spiskove zatočenika za
dodatna batinanja tokom noćnih ispitivanja i uspostavio dnevnu rutinu tih
28
batinanja. U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD
KRNOJELAC je naređivao stražarima da tuku zatočenike, čak i za sitna
kršenja zatvorskih pravila; zajedno sa potčinjenima podvrgavao je druge
zatvorenike kolektivnoj kazni; u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem
zatvora učestvovao je u batinanju zatočenika tako što je naredio kažnjavanje
na taj način. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinjanju zatočenika
time što je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da uđu u zatvor i da
napadaju zatočenike kad god su to htjeli i time što je svoje stražare upućivao
da vojnike vode do ćelija i biraju zatočenike koje će tući; podsticao je i
odobravao zlostavljanja od strane stražara.
MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinanjima i ubistvima nesrpskih
zatočenika, civila, time što je izdavao naređenja i nadgledao postupke svojih
stražara i omogućavao vojnim licima pristup zatočenicima u te svrhe.
U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD
KRNOJELAC formirao je i isprva nadzirao grupu radnika koju je činilo oko 70
zatočenika – kvalifikovanih radnika. Većina ovih zatočenika držana je u
pritvoru od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994. prvenstveno u svrhu prisilnog rada.
Osim toga, MILORAD KRNOJELAC pomagao je da se deportuje ili protjera
većina Muslimana i ostalih muškaraca nesrpskog porijekla iz opštine Foča,
izdvajajući zatočenike iz KP doma za deportaciju u Crnu Goru.
5.3 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavu 5.2, MILORAD
KRNOJELACpočinio je:
Tačka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5 (h)
(progoni na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKE 2-7
(Mučenja i batinanja)
Batinanja po dolasku u zatvorsko dvorište
U periodu od aprila do decembra 1992, u prisustvu redovnog zatvorskog
osoblja, zatvorski stražari ili vojnici su u zatvorskom dvorištu, po dolasku
zatočenika u zatvor-logor u KP domu tukli zatočenike, među kojima su se
nalazili FWS-71, FWS-46 i drugi zatočeni muškarci, Muslimani, čiji je identitet
nepoznat (dalje u tekstu: neidentifikovani), kao što je opisano u stavovima 5.5 i
5.6.MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima time što je
vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju.
Takođe je podsticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.
5.5 Dana 25. maja 1992., u grupi od 21 zatočenika koji su mahom bili iz Foče i
uhapšeni u Crnoj Gori, u KP dom je stigao FWS-71. Po dolasku u KP dom,
vojnici su ih postrojili uza zid zatvora sa rukama iznad glave, a zatim su ih tukli
i udarali nogama i kundacima.
5.6 Dana 1. juna 1992., u KP dom su prebačeni FWS-46 i 47 drugih

muškaraca iz Jeleča koji su bili zarobljeni u Kalinoviku i privremeno zatočeni u
Bileći. Po dolasku u KP dom, stražari su ih pretukli.
Batinanja oko kantine
29
5.7 Između maja i decembra 1992., stražari u KP domu i srpski vojnici izvan
KP doma zlostavljali su zatočenike na odlasku ili povratku iz kantine i za
vrijeme obroka, kao što je opisano u stavovima 5.8 do 5.13. MILORAD
KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima tako što je vojnicima omogućio
pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je podsticao
i odobravao zlostavljanje od strane stražara.
5.8 Nepoznatog datuma u augustu 1992., sedmorica ili osmorica nepoznatih
vojnih policajaca iz Trebinja ušli su u zatvor i prišli grupi neidentifikovanih
zatočenika koji su se vraćali iz kantine. Vojni policajci su teško pretukli ove
zatočenike, u prisustvu nekolicine stražara čiji identitet nije poznat. U početku,
stražari su ovo promatrali bez uplitanja. Komandir straže intervenisao je tek
kada su ljudi iz Trebinja uperili oružje na zatočenike u namjeri da ih ubiju.
5.9 Nepoznatog datuma u junu 1992., zatočenik E.G., invalid u ruku i nogu koji
uz to ima i epilepsiju, žalio se na male obroke. Trojica neidentifikovanih
stražara su ga zbog toga pretukla rukama i nogama.
5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. (“Pace”)

postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.
5.11 U više navrata između aprila i decembra 1992., nepoznati vojnici izvan
KP doma prilazili su zatočeniku FWS-137, koji je odlazio ili se vraćao iz
kantine zajedno sa grupom neidentifikovanih zatočenika, i zlostavljali njega i
druge zatočenike, dok su stražari, čiji identitet nije poznat, ovo posmatrali bez
uplitanja.
5.12 Nepoznatog datuma krajem oktobra ili početkom novembra 1992.,

nepoznati vojnici iz Nevesinja su, u prisustvu neidentifikovanih stražara,
zlostavljali zatočenike FWS-214 i FWS-113 kad su izašli iz kantine.
5.13 Dana 30. oktobra 1992., za vrijeme ručka, trojica ili četvorica nepoznatih
vojnika koji su dolazili izvan KP doma zlostavljala su FWS-215 i druge
zatočenike koji su stajali ispred kantine a čiji identitet nije poznat. Vojnici su
zatočenike desetak minuta udarali kundacima i nogama, u prisustvu
neidentifikovanih stražara koji su ovo gledali bez uplitanja.
Nasumična batinanja
5.14 Za vrijeme zatočeništva, stražari ili vojnici koji su dolazili izvan KP doma
su, nasumice i iznenada, iz nepoznatih razloga tukli zatočenike. Pripadnici
mjesnih vojnih i paravojnih jedinica dolazili bi u zatvor obično uveče ili po noći.
Zatvorski stražari vodili su vojnike do raznih ćelija da odaberu zatočenike koje
će tući. Ova batinanja opisana su u stavovima 5.15 i 5.16 i u Prilogu A ove
optužnice. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima time što
je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da ulaze u zatvor i zlostavljaju
30
zatočenike kad god požele, i time što je upućivao stražare da vojnike odvode
do raznih ćelija i biraju zatočenike za batinanja.
5.15 Dana 10. juna 1992., jedan srpski vojnik koji je došao izvan KP doma
surovo je pretukao zatočenika Z.B. Nakon batinanja, proveo je oko mjesec
dana zatvoren u samici. Z.B. je od ovog batinanja izgubio sluh.
5.16 Dana 11. jula 1992., dvojica stražara prozvali su iz ćelije zatočenika
FWS-71, odveli ga do samica u zatočeničkoj zgradi i tukli ga dvadesetak
minuta raznim predmetima dok se FWS-71 nije onesvijestio. Kada je FWS-71
došao k svijesti u svojoj ćeliji, imao je modrice po cijelom tijelu.
Mučenja i batinanja kao kazna

5.17 MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa drugim rukovodećim osobljem
zatvora, naređivao je stražarima da tuku zatočenike čak i za sitna kršenja
zatvorskih pravila, kako je opisano u stavovima 5.18 do 5.21.
5.18 Zatočenik FWS-54 bio je zadužen za raspodjelu hrane zatočenicima. Kad
mu je povjeravan ovaj zadatak, upozoren je da nijednom zatočeniku ne smije
dati više hrane. Dana 8. augusta 1992., FWS-54 je jednom zatočeniku dao još
jednu krišku hljeba. Za kaznu, jedan stražar je svjedoka izudarao nogama i
pendrekom i zatvorio ga u samicu. FWS-54 je pušten nakon četiri dana.
5.19 Nepoznatog datuma u ljeto 1992., stražar Dragomir Obrenović (zvani

Dragan i Obren) za kaznu je pretukao zatočenike A.M., F.M., H.T., i S. zato što
su jedan drugom slali poruke.
5.20 Nepoznatog datuma u aprilu ili maju 1993., oko 06:00 sati ujutru, stražari
Dragomir Obrenović (zvani Dragan i Obren) i Zoran Matović prozvali su
zatočenike FWS-71, FWS-76, I.I. i D.C. iz njihovih soba i odveli ih u samice u
zatočeničkom objektu. Ti stražari su u hodniku premlatili zatočenike za kaznu
što su prethodnog dana krali hljeb iz kantine.
5.21 U junu, julu ili augustu 1993., nakon pokušaja bjekstva zatočenika E.Z.,
koji je radio u mašinskoj radionici u KP domu, MILORAD KRNOJELAC i
njegovi podređeni podvrgli su ostale zatočenike kolektivnom kažnjavanju. U
dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem logora, MILORAD
KRNOJELAC je u tome učestvovao time što je naredio kažnjavanje. Od
početka zatočeništva, zatočenicima je zaprijećeno smrću ako neko pokuša da
pobjegne. U znak kolektivne kazne nakon bjekstva E.Z., svim zatočenicima u
KP domu prepolovljeni su obroci u trajanju od najmanje deset dana. FWS-73,
FWS-110, FWS-144, FWS-210 i još desetak drugih zatočenika koji su radili
zajedno sa odbjeglim, kao i dežurni zatočenik u sobi odbjeglog, odvedeni su u
upravnu zgradu gdje ih je u prisustvu MILORADA KRNOJELCA surovo
pretuklo desetak pripadnika zatvorskog osoblja. FWS-73 su oko pet minuta
tukli i udarali nogama uglavnom u predjelu donjeg dijela stomaka. FWS-110 su
tako jako udarali nogama da je izgubio svijest. Kao dodatna kazna, FWS-73,
31
FWS-110, FWS-144, FWS-210 i neki drugi neidentifikovani zatočenici
zatvoreni su u samicu, u različitom trajanju, do 15 dana.
Mučenje i batinanja za vrijeme ispitivanja
5.22 Policajci mjesne i vojne policije, u dogovoru sa zatvorskim vlastima, su po
dolasku u KP dom ispitivali zatočenike. U dogovoru s ostalim rukovodećim
osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je uveo praksu po kojoj su stražari
izvodili zatočenike iz ćelija i dovodili ih u sobe za ispitivanje. To ispitivanje,
koje se vršilo po danu, održavalo se u kancelarijama koje je takođe
obezbjeđivao MILORAD KRNOJELAC. Ispitivanje se svodilo na to da li je
zatočenik član SDA (Stranke demokratske akcije), da li posjeduje oružje i da li
se borio protiv srpskih snaga. Za vrijeme ili poslije ispitivanja, stražari i policija
često bi tukli zatočenike kako je opisano u stavovima 5.23 do 5.25. MILORAD
KRNOJELAC je pomagao i na drugi način podržavao ova batinanjima time što
je mjesnoj i vojnoj policiji omogućavao pristup zatočenicima i time što je
podsticao i odobravao postupke svojih stražara.
5.23 Dana 24. maja 1992., vojna policija uhapsila je FWS-03 i H.D., članove
SDA, i njihovog komšiju H.S. i odvela ih u KP dom. U KP domu ih je istog dana
ispitivalo pet ili šest vojnih policajaca. Policajci su svu trojicu tukli za vrijeme
ispitivanja kako bi ih prisilili na priznanje. Tukli su ih tako surovo da se H.S.
dvaput onesvijestio.
5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu

nekoliko puta su surovo pretukli Hasima Glušca. Zbog tih batinanja i surovih
životnih uslova ozbiljno su mu oštećena pluća.
5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992., stražari KP doma su prilikom
ispitivanja surovo pretukli Ibrahima Sandala i vratili ga u ćeliju s teškim
povredama.
5.26 Od aprila do jula 1992., MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa

političkim vođama ili vojnim komandantima i drugim rukovodećim osobljem
zatvora, pripremao je liste zatočenika koje treba dodatno tući tokom noćnih
ispitivanja i uveo je dnevnu rutinu za ova batinanja. Odabrani zatočenici bili su
uglavnom viđeniji stanovnici Foče, za koje se sumnjalo da prilikom redovnog
ispitivanja po danu nisu rekli istinu, koji su optuženi da posjeduju oružje ili koji
su bili članovi SDA. Skoro svako veče tokom tog perioda, takvi spiskovi
dostavljani su stražarima, koji su zatočenike zatim odvodili u upravnu zgradu
na dodatno ispitivanje i batinanje. Komandir straže je obično prisustvovao
odabiranju zatočenika. Ponekad bi sa popisa čitao imena odabranih
zatočenika. Zatim su zatočenici odvođeni u upravnu zgradu gdje bi ih tukli
zatvorski stražari ili vojnici kojima je MILORAD KRNOJELAC dozvolio da uđu
u zatvor i tuku zatočenike. Stražari i vojnici su zatočenike zlostavljali svim
vrstama oružja uključujući palice, kundake, noževe i alatke. Neki od
zatočenika vratili su se u svoje sobe teško povrijeđeni. Neki od zatočenika
nekoliko puta su izdvajani za batinanje. Veliki broj izdvojenih zatočenika sa
32
batinanja se nikada nije vratio i još se vode kao nestali. Ovi incidenti detaljnije
su opisani u stavovima 5.27 do 5.29 i u Prilogu B ove optužnice.
5.27 U junu ili julu 1992., stražari KP doma su najmanje dvaput surovo pretukli
Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA, Zulfu Veiza i
Salema Biču, bivše policajce, i Hrvata Krunoslava Marinovića, novinara, koje
su u modricama, krvave i teško povrijeđene, vratili u ćelije.
5.28 U junu 1992., stražari KP doma mučili su i tukli zatočenika S.M. jer su ga
zamijenili sa drugim zatočenikom čije ime se nalazilo na popisu zatočenika koji
su odabrani za ispitivanje i mučenje. Počinioci su S.M. tukli i posjekli nožem.
Prijetili su da će mu iskopati oko. Dok su ga tukli, pojavio se MILORAD
KRNOJELAC koji je, uočivši grešku, naredio stražarima da prestanu tući S.M.
Žrtva je vraćena u ćeliju, teško povrijeđena i oblivena krvlju.
5.29 U najmanje dva navrata u periodu od maja do jula 1992., stražari u KP
domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala, bivšeg
policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Prilikom mučenja i
batinanja A.S. su slomljena tri rebra, a Džemalu Vahidi je slomljena vilica i
izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na ruci i tijelo mu je bilo
puno modrica. Nakon batinanja, žrtve su nekoliko dana držane u samici a
zatim vraćane u ćelije s teškim povedama. Enez Uzunović i Džemal Vahida su
kasnije ubijeni, kako je opisano u stavu 5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.
5.30 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.17 do

5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:
Tačka 2:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(f) (mučenje) Statuta
Međunarodnog suda;
Tačka 3:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(b) (mučenje) Statuta
Međunarodnog suda;
Tačka 4:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (mučenje) Ženevskih
konvencija.
Tačka 5:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela)
Statuta Međunarodnog suda;
Tačka 6:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške
povrede tijelu ili zdravlju) Statuta Međunarodnog suda;
Tačka 7:
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih
konvencija.
33
TAČKE 8-10
(Hotimično lišavanje života i ubistvo)
5.32 Između juna i augusta 1992., MILORAD KRNOJELAC i stražari u KP
domu koji su se nalazili pod njegovom kontrolom povećali su broj ispitivanja i
batinanja. U tom razdoblju, stražari bi odabrali grupu zatočenika prema
spiskovima koje bi dobili od zatvorskih vlasti i odvodili ih, jednog po jednog, u
jednu prostoriju u upravnoj zgradi. U toj prostoriji bi stražari i vojnici, uključujući
i pripadnike vojne policije, često lancima vezivali zatočenika raširenih ruku i
nogu prije nego što bi ga počeli tući. Stražari i vojnici, uključujući i pripadnike
vojne policije, bi svakog zatočenika udarali nogama, gumenim palicama,
drškama od sjekire i pesnicama. Za vrijeme batinanja, stražari i vojnici,
uključujući i pripadnike vojne policije, pitali bi zatočenika gdje je sakrio oružje ili
šta zna o drugim licima. Ponekad bi stražari zatočenike nakon batinanja bacili
na deku, zamotali ih i odvukli iz upravne zgrade. MILORAD
KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima i ubistvima time što je
naređivao i nadzirao postupke stražara i omogućavao vojnom osoblju pristup
zatočenicima u tu svrhu.
5.33 Ne zna se koliko je mučenih i pretučenih zatočenika umrlo u tim
incidentima. Neki od onih koji su preživjeli batinanje ubijeni su iz vatrenog
oružja ili su u samicama podlegli povredama. Batinanja i mučenja
prouzrokovala su smrt zatočenika čija se imena nalaze u Prilogu C ove
optužnice, kao i nepoznatog broja drugih neidentifikovanih zatočenika.
5.34 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.32 i
Tačka 8:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(a) (ubistvo) Statuta
Međunarodnog suda;
Tačka 9:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(a) (hotimično lišavanje života)
Tačka 10:
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija.
TAČKE 11-15
(Protupravno zatočavanje, zatvaranje i nehumani uslovi u KP domu)
5.35 Počev od ili oko 14. aprila 1992. pa do 5. oktobra 1994., srpske civilne i
vojne vlasti koristile su KP dom za zatvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba,
uglavnom muškaraca, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško
bolesne osobe. Iako je grad Foča konačno zauzet 16. ili 17. aprila 1992., a
cijela opština Foča potpala pod kontrolu Srba bar od polovine jula 1992., KP
dom je služio kao zatočenički objekat za civile Muslimane i ostale ne-Srbe do
5. oktobra 1994. Među pritvorenim licima nalazili su se intelektualci, ljekari,
novinari i članovi SDA. Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD
34
KRNOJELAC je, svojim postupcima kao upravnik zatvora-logora, učestvovao
u sprovođenju ovog protupravnog zatočavanja.
5.36 Uslovi u KP domu bili su surovi. Dok je od aprila 1992. do augusta
1993. MILORAD KRNOJELAC bio upravnik zatvora, životne uslove u logoru
karakterisalo je nečovječno postupanje, prenatrpanost, izgladnjivanje, prisilni
rad, kao i neprekidno fizičko i psihičko zlostavljanje.
5.37 Tokom zatočeništva, zatočenici su bili zaključani u ćelijama, osim kad bi
ih postrojili i odvodili da jedu u kantinu ili na radnu obavezu. Poslije aprila
1992., ćelije su bile prenatrpane, bez dovoljno prostora za spavanje ili za
održavanje lične higijene. Obroci za zatočenike bili su dovoljni tek za
preživljavanje. Nisu imali odjeću za presvlačenje. U zimskom periodu nisu
imali grijanje. Nisu dobijali odgovarajuću ljekarsku njegu. Zbog životnih uslova
u KP domu mnogim zatočenicima uništeno je zdravlje. Zbog nedostatka
odgovarajuće ljekarske njege, 40-godišnji zatočenik Enes Hadžić umro je u
aprilu ili maju 1992. kada mu je pukao čir. Dodatni incidenti opisani su
u Prilogu D ove optužnice.
5.38 Zatočenici su mogli čuti zvuke mučenja, batinanja i ubijanja koji su
opisani u stavovima 5.4 do 5.33 ove optužnice. Posljedica toga bila je da su
živjeli u stalnom strahu da su oni sljedeći na redu. Samice su korištene kao
metod terora i prijetnji. Budući da su svi zatočenici živjeli u neprekidnom
strahu, neki su postali suicidalni dok je druge obuzela totalna ravnodušnost
prema onom što im se može dogoditi. Većina, ako ne i svi zatočenici patili su
od depresije i još uvijek imaju fizičke i duhovne ožiljke od zatočeništva u KP
domu. Ovi incidenti opisani su u Prilogu D ove optužnice.
Tačka 11:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(e) (zatvaranje)
Tačka 12:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(g) (protupravno zatočavanje
civila) Statuta Međunarodnog suda.
5.40 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.36 do
5.38, optuženiMILORAD KRNOJELAC počinio je:
Tačka 13:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela)
Tačka 14:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške
patnje) Statuta Međunarodnog suda;
Tačka 15:
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih
konvencija.
35
TAČKE 16-18
(Porobljavanje)
5.41 Od maja 1992. do oktobra 1994. zatočenici su morali obavljati prisilni
rad. MILORAD KRNOJELAC je u tim zločinačkim djelima učestvovao od maja
1992. do augusta 1993. U maju 1992., MILORAD KRNOJELAC odobrio je
odluke da se pojedini zatočenici šalju na prisilni rad. U julu 1992., MILORAD
KRNOJELAC, u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora, formirao
je i počeo da nadgleda grupu radnika od najmanje 70 zatočenika
kvalifikovanih radnika. Većina tih ljudi bila je zatočena od ljeta 1992. do 5.
oktobra 1994. a glavna svrha njihovog zatočenja bio je prisilni rad. Dodatne
pojedinosti o prisilnom radu za vrijeme uprave MILORADA KRNOJELCA date
su u stavovima 5.42 do 5.45. Imena zatočenika koji su morali ići na prisilni rad
navedena su u Prilogu E ove optužnice.
5.42 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, stražari su svakodnevno
prozivali pripadnike ove grupe radnika i prisiljavali ih da rade u logoru i izvan
njega od 07:00 sati do najmaje 15:00 ili 16:00 sati. Zatočenicima taj rad nije
plaćan. Oni nisu radili dobrovoljno. Na rad su prisiljavani čak i bolesni i
povrijeđeni zatočenici. Oni koji bi odbili da rade zatvarani su u samice. Za
vrijeme rada, zatočenike su čuvali ili redovni zatvorski stražari ili srpski vojnici.
5.43 U samom zatvoru, zatočenici su morali da rade u kuhinji, u fabrici

namještaja i u metalskoj i mašinskoj radionici. U radionici su zatočenici
popravljali vojna vozila ili ukradene automobile.
5.44 Izvan zatvora, zatočenici su morali da obavljaju poljoprivredne radove na

zatvorskoj ekonomiji Brioni, da rade u mlinovima i u rudniku Miljevina, a vođeni
su i na razna mjesta u Foči da rasčišćavaju ruševine. Tokom zime 1992./1993.
godine, zatočenici su morali da popravljaju kuću MILORADA KRNOJELCA,
da montiraju bar u kući jednog od njegovih sinova i da opreme radnju jednog
od njegovih sinova. Osoblje zatvora naređivalo je zatočenicima da pomažu
srpskim vojnicima u pljačkanju muslimanskih kuća i džamija.
5.45 Zatočenici su odvođeni na rad na linijama fronta – da kopaju rovove ili
grade kasarne. Negdje od juna do oktobra 1992., zatočenik FWS-141 morao
je da vozi vojnike i materijal na linije fronta. Zatočenici FWS-109 i G.K.
odvedeni su u policijsku stanicu u Kalinoviku da traže mine. Između septembra
1992. i marta 1993., zatočenici su najmanje osam puta morali voziti ispred
srpskih konvoja radi otkrivanja mina. Tokom zime 1992./1993., grupa
zatočenika iz KP doma, među kojima se nalazio i svjedok FWS-110, provela je
najmanje deset dana na liniji fronta kod Previle gdje su ih odveli da sijeku drva
i da ih nose u rovove. FWS-110 je morao polagati telefonske linije između
rovova.

5.45, MILORAD KRNOJELAC počinio je:
36
Tačka 16:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(c) (porobljavanje)
Tačka 17:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(b) (nečovječno postupanje)
Tačka 18:
Međunarodnog suda i utvrđeno Konvencijom o ropstvu i međunarodnim
običajnim pravom (porobljavanje).
/potpis na originalu/
Carla Del Ponte
Tužilac
Dana 2. marta 2000.

U Hagu, Holandija
POVJERLJIVO
PRILOG C
Broj Ime
1. Alija Altoka
2. Salem Bičo
3. Abdurahman Čankušić
4. Refik Čankušić
5. Enko Čedić
6. Juso Džamalija
7. Kemal Dželilović
37
8. Ramo Džendušić
9. Adil Granov
10. Nail Hodžić
11. Mate Ivančić
12. Esad Kiselica
13. Halim Konjo
14. Adil Krajčin
15. Mustafa Kuloglija
16. Fuad Mandžo
17. Krunoslav Marinović
18. Omer Mujezinović
19. Nurko Nišić
20. Hamid Ramović
21. Husein Rikalo
22. Mithat Rikalo
38
23. Zaim Rikalo
24. Ševal Šoro
25. Kemal Tulek
26. Enes Uzunović
27. Džemal Vahida
28. Munib Veiz
29. Zulfo Veiz
39
design:Kenan Sarač
Suđenje Todoviću : U julu prvi svjedok Odbrane
40
Na suđenju za seksualno zlostavljanje počinjeno u Foči, Državno tužilaštvo
saslušalo je posljednjeg svjedoka bez prisustva javnosti.
Zbog zaštite interesa i intimnog života oštećene, posljednji svjedok Tužilaštva

BiH na suđenju Milanu Todoviću iskaz je dao iza zatvorenih vrata.
Todović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), jednu
žensku osobu “kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da bi je od
decembra iste godine pa do 5. marta 1993. prisilio na seksualno ropstvo,
držeći je zatvorenu u nehumanim uslovima, i pri tome ju je fizički i seksualno
zlostavljao.
Suđenje će se nastaviti 6. jula, kada će Državno tužilaštvo, kako je najavljeno,

ulaganjem materijalnih dokaza okončati dokazni postupak, i bit će saslušan
prvi svjedok Odbrane.
Ajla Gežo, 01.06.2018.
izvor:detektor.ba/BIRN BiH
design:Kenan Sarač
***************
Suđenje Todoviću : Pokušaj bijega iz zatvora u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/25/sudenje-todovicu-pokusaj-
bijega-iz-zatvora-u-foci/
Suđenje Todoviću : Svjedočenje bez prisustva javnosti
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/18/sudenje-todovicu-svjedocenje-
bez-prisustva-javnosti/
Suđenje Todoviću : “Igraj, muslimanko”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/12/sudenje-todovicu-igraj-
muslimanko/
Suđenje Todoviću : “Sanjala sam grobnicu”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/17/sudenje-todovicu-sanjala-sam-
grobnicu/
Suđenje Todoviću : “Dosadan kada dođe pijan“
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/13/sudenje-todovicu-dosadan-
kada-dode-pijan/
Todović: Svjedočenje bez prisustva javnosti
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/todovic-svjedocenje-bez-
prisustva-javnosti/
41
Todović: Izvjestan broj žena u drugom stanju
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/23/todovic-izvjestan-broj-zena-u-
drugom-stanju/
Čitanjem optužnice i iznošenjem uvodne riječi Državnog tužilaštva počelo
suđenje Milanu Todoviću za ratni zločin počinjen na području Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/09/citanjem-optuznice-i-
iznosenjem-uvodne-rijeci-drzavnog-tuzilastva-pocelo-sudenje-milanu-todovicu-
za-ratni-zlocin-pocinjen-na-podrucju-foce/
Sud Bosne i Hercegovine : Potvrđena optužnica u predmetu Milan Todović
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/07/sud-bosne-i-hercegovine-
potvrdena-optuznica-u-predmetu-milan-todovic/
PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA RATNI ZLOČIN U FOČI protiv Milana Todovića
(1961)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/podignuta-optuznica-za-ratni-
zlocin-u-foci-protiv-milana-todovica-1961/
42
Ovo su lobanje – što mi ih komšije stavljaju na voće kod
kuće u Foči…
43
44
I ovo je bitno za historiju!
Dokazi o njihovom (srpskom) zulumu koji se nad nama (Bošnjacima) provodi
sve do dana današnjeg.
“Ovo su lobanje – što mi ih komšije stavljaju na voće kod kuće u Foči”, piše mi
u privatnoj poruci jedna osoba kojoj su na svirep način ubijeni članovi uže
porodice u Foči 1992.
Šta reći nakon svega doživljenog i preživljenog.
Jad i bijeda. Duševna.
Monstrumi ostaju monstrumi.
Šta očekivati u gradu u kome se još uvijek slobodno šetaju zločinci?
45
46
47
48
49
50
51
design:Kenan Sarač
[FAKSIMILI] OD ZLA OCA OD GORE MATERE (Ljiljan,

8. juni 1994.)
52
[FAKSIMILI] OD ZLA OCA OD GORE MATERE (Ljiljan, 8. juni 1994.)
Ljiljan je u broju od 8. juna 1994., objavio tekst OD ZLA OCA OD GORE

MATERE.
Ljiljan otkriva ko su monstrumi – mučitelji u konc-logoru Foča, – iz pera
Mustafe Borovića.
53
54
55
56
57
design:Kenan Sarač
[FAKSIMILI] Pozivam za svjedoka…
Pozivam za svjedoka…
58
Pozivam za svjedoka (Oslobođenje Specijalni prilog)
Zločini nad Muslimanima i Hrvatima
– svi tekstovi u ovom prilogu su od magistra Muhidina Džanka –
59
60
61
62
63
64
65
66
izvor:Oslobođenje Specijalni prilog
67
design:Kenan Sarač
[FAKSIMILI] S ljudima je umirao i njihov grad (BiH

Ekskluziv,25. juni 1993.)
68
BiH Ekskluziv, od 25. juni 1993. godine, piše:
– I Muslimane Fočane, koji su ostali kod kuće u podrumima i skloništima,
69
čekala je ista sudbina. Od kuće do kuće četnici su pljačkali, silovali i ubijali.
Ubili Fatimu Hanjalić, Šućrinu suprugu i njenog sina. U jednom neboderu
ubijen je zubar Nezir Hatibović i njegova supruga Majda. Smajla Krama
uglednog Fočana, zaklali su na mostu i pustili niz Drinu. Našli su mu tijelo u
Goraždu. Ubili su i hadžiju Edhema Karahasanovića sa suprugom te suprugu i
kćerku Hasana Klapuha..
S ljudima je umirao i njihov grad., piše BiH Ekskluziv.
70
71
72
73
74
design:Kenan Sarač
75
[FAKSIMILI] DOKUMENTI I ČINJENICE : Spisak
poginulih osoba sa područja općine Foča (Euro Bosna
od 15. do 20. aprila 1994. godine)
Euro Bosna od 15. do 20. aprila 1994. godine
76
Euro Bosna od 15. do 20. aprila 1994. godine
77
Euro Bosna je u broju od 15. do 20. aprila 1994. godine objavila spisak
poginulih osoba sa područja općine Foča.
(napomena:spisak nije kompletan)
78
79
NAPOMENA:SPISAK NIJE KOMPLETAN!
design:Kenan Sarač
80
TRISTO ZATOČENIKA KP DOMA FOČA SMATRA SE
NESTALIMA (sense, 21.03.2001.)
81
sense, 21.03.2001.
Amor Mašović, predsjednik Državne komisije BiH za nestale, svjedočio na

suđenju bivšem upravniku KP doma – Ukupno skoro 28.000 nestalih nakon
rata u BiH, od toga 95 posto Bošnjaci, kaže Mašović
Gotovo tri stotine zatočenika Kazneno-popravnog doma u Foči danas se

smatra nestalima, i praktički je izvjesno da su mrtvi. Ove podatke je prikupila
Državna komisija BiH za nestale osobe, a njezin predsjednik Amor Mašović ih
je iznio pred Haškim tribunalom, na suđenju bivšem upravniku KP Doma
Miloradu Krnojelcu. Haško tužiteljstvo dokazuje da su ubijanja i teror, koji su
82
provođeni nad zatočenim civilima 1992. širom BiH, bili ključno sredstvo
etničkog čišćenja, koje je kažnjivo kao zločin protiv čovječnosti.
Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika, u drugoj polovici 1992. godine iz

KP doma su izvođene grupe zatočenika kojima je rečeno da idu na razmjene
ili na rad. Međutim, samo dio njih je razmijenjen dok se ostalima gubi svaki
trag. Među 375 Bošnjaka koje je Državna komisija dosad ekshumirala i
identificirala na području općine Foča, za samo dvije osobe se definitivno zna
da su izvedeni iz KP doma – to su Halid Konjo i Murat Crneta. Tijela drugih
tristotinjak nestalih zatočenika nisu pronađena. Mašović ističe da, od tog broja,
za 266 “nestalih” može sa sigurnošću reći da su posljednji put viđeni u KP
domu dok se za najmanje 35 drugih isto tako vjeruje da su odvedeni iz KP
doma, ali to nije potvrđeno iz više od jednog izvora.
“Na općini Foča još uvijek imamo 730 ljudi o čijoj sudbini ne znamo ništa, te
još 413 Bošnjaka i Hrvata za koje svjedoci kažu da su ih vidjeli mrtve, ali ih
nismo locirali”, rekao je Mašović. Među 375 dosad identificiranih bošnjačkih
žrtava na području Foče, “visok je postotak žena, odnosno 40 posto”,
napominje Mašović dodajući da se drugdje u BiH taj postotak kreće oko 12
posto.
Mašović je informirao sud da se na nivou države Bosne i Hercegovine, još

uvijek kao “nestali” vodi 23.000 ljudi raznih nacionalnosti. K tome, u raznim
mrtvačnicama širom zemlje nalazi se više od 4.000 tijela žrtava koje nisu
identificirane. Od identifikovanih žrtava 95 posto su Bošnjaci, a 4 posto
bosanski Srbi, napominje svjedok.
HAG/DEN HAAG | 21.03.2001.

sense
83
design:Kenan Sarač
84
Suđenje Todoviću : Pokušaj bijega iz zatvora u Foči
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Foči, pročitan je iskaz koji je rekao

da su mučenja i ubistva bila svakodnevna pojava u Kazneno-popravnom domu
(KPD) Foča.
85
Ekrem Zeković je ispričao da je u maju 1992. uhapšen je sa nekoliko komšija i
doveden u KPD Foča, a krajem maja su počela masovna hapšenja. Prema
njegovoj procjeni uhapšeno je od 500 do 550 osoba.
“Milorad Krnojelac je bio upravnik KPD Foča, Savo Todović njegov zamijenik,
a Mitar Rašević je bio komandir smjene. Oni nisu sami počinili strahote, ali su
znali sve, bili su svjesni šta se dešava u njihovom odsustvu. Svako jutro su im
čuvari dolazili na referisanje. Sa Raševićem sam imao korektan odnos, iako je
bio upoznat sa lošim uslovima, bio je nemoćan, jer je morao izvršavati
naređenja”, pojasnio je Zeković.
Milorad Kronojelac, bivši upravnik KPD Foča, osuđen je na 15 godina zatvora

pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za počinjene zločine.
Njegov zamjenik Todović osuđen je na 12 i pol godina, dok je komandir straže
u KPD Foča Mitar Rašević osuđen na sedam godina zatvora.
Nakon dva mjeseca od dovođenja, kako je ispričao svjedok, pokušao je bijeg

iz KPD Foča, ali su ga u selu dočekali naoružani mještani koji su mu ruke
vezali i vratili ga nazad.
Svjedok je iskazu opisivao mučenja, zlostavljanja i ubistva, koja su kako je

istakao, bila svakodneva pojava.
Iskaz svjedoka Zekovića pročitan je na suđenju Milanu Todoviću, optuženom

da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), jednu žensku osobu
“kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da bi je od decembra iste
godine pa do 5. marta 1993. prisilio na seksualno ropstvo, držeći je zatvorenu
u nehumanim uslovima, i pri tome ju je fizički i seksualno zlostavljao.
Nastavak suđenja zakazan je za 1. juni.
Ajla Gežo, 25.05.2018.
design:Kenan Sarač
***************
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/18/sudenje-todovicu-svjedocenje-
bez-prisustva-javnosti/
86
muslimanko/
grobnicu/
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
(1961)
Herceg Novi (Crna Gora) : 26. godišnjica od deportacije

bosanskih izbjeglica
87
Crnogorska policija u maju i junu 1992. godine uhapsila je najmanje 66 civila,
koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i u svojstvu talaca ih
predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.
Među uhapšenima, više od 60 civila su bili bošnjačke nacionalnosti, dok ih je
nekoliko osoba bilo srpske nacionalnosti.
88
Većina izručenih odmah su ubijeni, ostali su ubijeni u logorima, a nekolicina je
preživjela mučenje i na kraju su razmijenjeni. Još uvijek se traga za posmrtnim
ostacima nekih žrtva deportovanih iz Herceg Novog traga.
Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava, Centar za građansko

obrazovanje i Anima danas su u podne, ispred zgrade Centra bezbjednosti
Herceg Novi, odakle je većina izbjeglica organizovano nezakonito
deportovana, položili cvijeće i zajednički odali počast žrtvama.
Anadolu Agency (AA)
_____
IN MEMORIAM : 26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica

iz Crne Gore 1992. godine…
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/25/in-memoriam-26-godina-od-
deportacije-bosansko-hercegovackih-izbjeglica-iz-crne-gore-1992-godine/
ČETVRT STOLJEĆA NJIH TRAŽIMO!!! GDJE SU BOŠNJACI IZ BOSNE
KOJI SU U MAJU 1992. UHAPŠENI NA CRNOGORSKOM PRIMORIJU?
ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI NA SLOBODI?
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/23/cetvrt-stoljeca-njih-trazimo-
gdje-su-bosnjaci-iz-bosne-koji-su-u-maju-1992-uhapseni-na-crnogorskom-
primoriju-zasto-su-ratni-zlocinci-na-slobodi/
HAPŠENJA U CRNOJ GORI 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/18/hapsenja-u-crnoj-gori-1992/
GENOCID U FOČI : 25 godina od ”Deportacije izbjeglica” iz Crne Gore
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/11/genocid-u-foci-25-godina-od-
deportacije-izbjeglica-iz-crne-gore/
FOČA 1992. : Čekao sam smrt dok mi je nož bio pod grlom
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/25/foca-1992-cekao-sam-smrt-
dok-mi-je-noz-bio-pod-grlom/
26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore
1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/19/26-godina-od-deportacije-
bosansko-hercegovackih-izbjeglica-iz-crne-gore-1992-godine/
IN MEMORIAM : 26 godina od deportacije bosansko-

hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine…
89
IN MEMORIAM

1992. godine…
90
design:Kenan Sarač
_____

1992.godine
[FAKSIMILI] Zaboravljaju : Foča se ponovila
91
Zaboravljaju : Foča se ponovila
[FAKSIMILI]
priredio: Kenan Sarač

design:Kenan Sarač
Posted on Maj 24, 2018 · Uredi
[FAKSIMIL] ISPOVIJEST LOGORAŠA
92
[FAKSIMIL] ISPOVIJEST LOGORAŠA
“Foča više nije Foča, nema obilježja i nema ljudi koji su je činili Fočom.”
Taib Reko, bivši logoraš

design:Kenan Sarač
93
[FAKSIMIL] Pronađena tijela 16 ubijenih Bošnjaka
(Dnevni avaz,1999.)
94
Dnevni avaz, od četvrtka, 28.oktobra 1999. piše:
U posljednja tri dana na području općine Foča, tačnije u Mjesnoj zajednici
Jeleč ekshumirane su 32 žrtve iz dvije masovne grobnice i više pojedinačnih.
U jednoj od masovnih grobnica u selu Kratine ekshumirano je osam tijela
Bošnjaka koji su strijeljani početkom agresije. To su Edhem Šljivo, Abid Srnja,
Omer Srnja, Mustafa Srnja, Zulfo Srnja, Elvedin Srnja i Nedžad Srnja.
…U jednoj od pojedinačnih grobnica ekshumirano je tijelo Almase Bibović
(1904.), piše Dnevni avaz.
95
96
izvor:Dnevni avaz,četvrtak,28. oktobra 1999.

design:Kenan Sarač
FOČA, XXV GODINA OD GENOCIDA : MASOVNE GROBNICE (FOTO)

https://focanskidani.wordpress.com/?s=masovne+grobnice+u+fo%C4%8Di
97
Evropski sud odlučuje o deportacijama Bošnjaka iz
Crne Gore
98
Evropski sud za ljudska prava uskoro će odlučiti da li postoji pravna osnova za
tužbu protiv Crne Gore u predmetu koji se odnosi na ratne deportacije 82
bošnjačke izbjeglice, koje su kasnije ubijene.
Crnoj Gori je dat rok do narednog mjeseca da odgovori na zahtjev Evropskog

suda za ljudska prava u Strasbourgu nakon što su tu zemlju tužile porodice
Bošnjaka koji su deportovani 1992. godine, a kasnije i ubijeni u BiH.
Kako bi odlučio o pravnoj osnovi za postupak protiv Crne Gore, Sud je tražio
od te države da odgovori na navode porodica ubijenih, koje tvrde da
crnogorske vlasti nisu ozbiljno istražile zločine protiv Bošnjaka, koji su u to
vrijeme imali status izbjeglica.
99
Tužba podnesena 2013. takođe navodi da je istraga u Crnoj Gori provođena
bez entuzijazma, da nije obuhvatala sve odgovorne za taj zločin, uključujući i
najviše zvaničnike, bez čijeg se “znanja, pristanka i podrške” ne bi moglo
izvršiti policijsko hapšenje i izručenje izbjeglica.
“Istraga je pokrenuta kako bi se pružio razlog za obustavu građanskog

postupka koji su pokrenule porodice žrtava s ciljem dobijanja odštete, a ne da
bi se postigla pravda”, navodi se u tužbi.
Nevladina organizacija “Akcija za ljudska prava”, koja predstavlja porodice, u

srijedu je izjavila da zahtjev iz Strasbourga znači da je prvi prag u ispitivanju
osnovanosti tužbe uspješno savladan.
“Evropski sud za ljudska prava takođe je pozvao BiH da dostavi pisane

komentare s obzirom da su porodice njeni državljani”, naveli su iz “Akcije za
ljudska prava”.
Više od 60 Bošnjaka i nekoliko osoba srpske narodnosti bilo je protivzakonito

pritvoreno i dovedeno u sjedište policije u Herceg-Novom, odakle su 25. i 27.
maja 1992. godine autobusima deportovani do teritorije pod kontrolom
bosanskih Srba, navodi se u tužbi Evropskom sudu. Nakon deportacija, većina
je Bošnjaka ubijena, a za njihovim posmrtnim ostacima se još traga.
Devet bivših crnogorskih policajaca optuženih za deportacije oslobođeno je

optužbi u novembru 2012. godine, nakon što je Viši sud u Podgorici presudio
da, iako su hapšenja bila nezakonita, ona nisu predstavljala ratni zločin, a
devet optuženih osoba nisu pripadale nijednoj strani u bh. ratu.
izvor:BIRN,23.05.2018.
100
101
design:Kenan Sarač
102
_____

1992.godine

103
Ispravljanje krivih Drina : Dossier dr Stanić (foto)
SPALJIVANJE ILUZIJA
Ispravljanje krivih Drina : Dossier dr Stanić (foto)
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
design:Kenan Sarač
124
FOČA : Ni dan-danas nije podignut spomenik žrtvama u
dvorani “Partizan”
Ni dan-danas opštinsko rukovodstvo nije dozvolilo Udruženju “Žena žrtva rata”

da podigne spomenik žrtvama u dvorani “Partizan”, ali je dozvolilo podizanje
spomenika njhovim dželatima.
Citirana rečenica iz OSLOBOĐENJA, od 20.09.2004. važi i danas kao i prije
14 godina.
125
126
OSLOBOĐENJE,20.09.2004. piše:
Ni dan-danas opštinsko rukovodstvo nije dozvolilo Udruženju “Žena žrtva rata”
da podigne spomenik žrtvama u dvorani “Partizan”, ali je dozvolilo podizanje
spomenika njhovim dželatima
Umjesto žrtvama, spomenik zločincima
Foca u RS još je pod sankcijama americkog Kongresa i sudeci po onom što se
u njoj dešava teško da ce se stvari promijeniti na bolje. Jedan od primjera je
odbacivanje zahtjeva Udruženja Žena žrtva rata, kojem nije dozvoljeno
postavljanje spomen-ploce na objekat bivše sportske dvorane Partizan. Traže
to clanice ovog udruženja, žene Foce zlostavljane u Partizanu, mjestu iz kojeg
su do stanovnika BiH, svijeta, haških istražitelja stigla najteža svjedocenja o
zvjerstvima pocinjenim nad Bošnjakinjama …..
(OSLOBOĐENJE,20.09.2004.)
127
OSLOBOĐENJE,23.09.2004. piše:
Udruženje Žena žrtva rata ne odustaju od namjere da 30. septembra postave
spomen ploču na zgradu Partizan, sportsku dvoranu u kojoj su 1992. godine
128
zlostavljane Bošnjakinje iz Foče.
Ploča je izrađena, navodi OSLOBOĐENJE,23.09.2004., i na njoj ispisan tekst:
APRIL – AVGUST 1992.
Nečovječna i monstruozna zlodjela
izvršena su nad bošnjačkim djevojčicama,
djevojkama, i ženama u Foči.
Opomena da se više nikada i nikome
ne ponove ovakva i slična zlodjela.
Ploču podižu preživjele žrtve.
(OSLOBOĐENJE,23.09.2004.)
129
design:Kenan Sarač
130
[UPITNIK] : Pivsko jezero kao grobnica ubijenih
bošnjaka Fočaka 1992. – 1995.
UPITNIK : Pivsko jezero kao grobnica ubijenih bošnjaka Fočaka 1992. – 1995.
Od nama poznatog izvora dobili smo neke informacije o mogućim masovnim

grobnicama ubijenih Fočaka 1992. – 1995.
Jedna od mogućih grobnica je Pivsko jezero. Naš izvor tvrdi da su mnoga tijela
bošnjaka odvožena i bačena u Pivsko jezero.
Druga moguća grobnica je prostor kod KP Doma Foča i Mosta Stradanja do
nekadašnje Kanare (klaonice stoke) prema Bolnici uz samu rijeku Drinu.
Treća moguća i najvjerovatnija grobnica nalazi se na samim Sastavcima, na
mjestu sadašnjih bazena i hotela u izgradnji…
131
Pivsko jezero je vještačko jezero u Crnoj Gori. Nalazi se na sjeverozapadu
Crne Gore u općini Plužine. Površina jezera je 12,5 km², dužina 45 km, a
najveća dubina je 188 m. Nadmorska visina iznosi 675 m, što ga čini najvećim
vještačkim jezerom u Crnoj Gori.
Jezero je nastalo pregradom kanjona rijeke Pive, izgradnjom visoke brane od
220 m. Izgradnja brane počela je 1967. godine i završena je 1975. Nastankom
jezera potopljeno je staro naselje Plužine, kao i manastir Piva, koji je
premješten na novu lokaciju. Jezero se koristi za potrebe hidroelektrane Piva i
predstavlja glavni energetski potencijal Crne Gore.
(Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije)
132
133
fotografije Pivskog jezera:Vikipedija/google/screenshot
134
design:Kenan Sarač
Mogucih grobnica ima i na povrsinskom kopu budanj i u ponoru izmedju dva

tunela na kod Miljevine,samo to treba dobro procesljat.
Asim Hambo
26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih

izbjeglica iz Crne Gore 1992.godine
135
U petak, 25. maja 2018. godine, u podne, na prostoru ispred glavnog ulaza u
Centar bezbjednosti Herceg Novi, memorijalno okupljanje radi obilježavanja 26
godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992.
godine…
136
HAPŠENJA U CRNOJ GORI
U maju i junu 1992. godine, najmanje 66 izbjeglih muslimana iz Bosne i
Hercegovine
nezakonito je uhapšeno na teritoriji Crne Gore, a zatim isporučeno
pripadnicima – njima
neprijateljske – vojske bosanskih Srba u BiH, koji su najveći broj njih likvidirali.
Samo
dvanaestoro je uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore.
137
Pored muslimana iz BiH, na teritoriji Crne Gore istovremeno je uhapšeno i 33
izbjeglica srpske nacionalnosti, koji su vraćeni u Republiku Srpsku radi
mobilizacije. Za razliku od izbjeglih muslimana, deportovani izbjeglice srpske
nacionalnosti nijesu tretirani kao taoci, niti je poznato da je bilo ko od njih
smrtno stradao od neposrednih posljedica deportacije.
Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-
Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano 25. i 27. maja
autobusima transportovani u koncentracioni logor KPD Foča, odnosno na
neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH (Republici Srpskoj). Svi muslimani
deportovani jednim autobusom 27. maja 1992. ubijeni su vjerovatno istog dana
i bačeni u Drinu.
Još uvijek nijesu pronađeni posmrtni ostaci svih tih žrtava. Ostale
muslimanske izbjeglice uhapšene su u Baru, Podgorici ili u području blizu
granice sa BiH takođe
krajem maja 1992. godine i deportovani pojedinačno u logor u Foču ili
agentima bosanskih Srba, poslije čega im se gubi svaki trag.
(Predmet „Deportacija“, IZVJEŠTAJ: Suđenja za ratne zločine u Crnoj Gori,
Izvještaj je izradio tim HRA u saradnji s advokatom Bogdanom Ivaniševićem,
Podgorica, maj 2013.)
Od oko stotinu bosansko-hercegovačkih izbjeglica koje je crnogorska policija,

s proljeća 1992. godine, nezakonito uhapsila i deportovala borcima Radovana
138
Karadžića gotovo svi su pobijeni. Ekrem Čemo (1953) iz Foče, jedan je od
rijetkih koji je ostao živ. Živi u Njemačkoj. Izbjegava novinare. O svojoj golgoti
prvi put govori za jedan medij:
“Uoči krvavog rata u Bosni i Hercegovini sklonio sam se sa suprugom Eminom
i dvoje maloljetne djece u Crnu Goru, u Bar, gdje sam godinama ljetovao i
imao mnogo prijatelja. Uoči mog hapšenja policajci su nekoliko puta dolazili
kod Abdulaha Kamerića i Ramiza Babića, mojih zemljaka iz Foče, koji su
kasnije ubijeni. Saslušavali su ih tokom noći, rano izjutra, u po bijela dana.
Hapsili su ih i puštali. Nakon nekoliko dana, 21. maja 1992. godine, ujutro oko
sedam sati, dok smo nas trojica pili kafu, kombi pun policije naglo se zaustavio
ispred zgrade. Naoružani policajci su munjevito opkolili zgradu. Dvojica
policajaca su nam oprezno prilazila. Narediše da pođemo sa njima na
informativni razgovor. Strpaše nas u kombi. U njemu je pokunjeno sjedio moj
poznanik iz Foče, neki Remzija, zaboravio sam mu prezime”, svjedoči
specijalno za “Vijesti”, Ekrem Čemo.
Saslušavao me nepoznati čovjek. Predstavio se kao policajac iz Foče. Kasnije
smo saznali da je to bio zloglasni Mišo Stevanović zvani Šumar. On je
Bosance masovno hapsio po Crnoj Gori. Nakon jednog sata ponovo uđe
policajac, sa nekim spiskom. Naređuje: “Neka ostanu Ekrem Čemo, Ramiz
Babić, Abdulah Kamerić, Šefko Kubat i Šaćir Redžo. Ostali su slobodni”.
(FOČA 1992. : Čekao sam smrt dok mi je nož bio pod grlom, objavljeno:25.
februara , 2018.; objavljeno 2005. Vijesti)
139
Koliko je samo bošnjaka deportovano iz Crne Gore, Srbije u KP Dom Foča? I
tu im se gubi svaki trag.Među njima su i tri brata Rikalo iz Čohodar mahale.
(FOČA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispričanih priča?,
objavljeno:9.januara , 2016.)
140
141
142
design:Kenan Sarač
_____

143
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Foči, svjedok Državnog tužilaštva
je svoj iskaz dao putem videolinka bez prisustva javnosti.
Aleksa Vladičić svjedočio je bez prisustva javnosti na suđenju Milanu

Todoviću, optuženom da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),
jednu žensku osobu “kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da
bi je od decembra iste godine pa do 5. marta 1993. prisilio na seksualno
ropstvo, držeći je zatvorenu u nehumanim uslovima, i pri tome ju je fizički i
seksualno zlostavljao.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. maj.
Ajla Gežo, 18.05.2018.
design:Kenan Sarač
***************
muslimanko/
grobnicu/
144
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
(1961)
Suđenje Janjiću : Svjedokinja bez saznanja o silovanju
145
Na suđenju za zločine počinjene u Foči, svjedokinja Odbrane Dragana Janjića
kazala je da nikada svojoj komšinici nije rekla da je optuženi nekoga silovao.
Vojka Tešević se prisjetila kako se nakon izbijanja rata prijavila u vojsku i

radila na rampi u Miljevini, u blizini mjesta gdje je bila stacionirana vojska.
Pojasnila je da je po naređenju komandanta Pere Eleza evidentirala ko je
dolazio i odlazio, te se prisjetila prilike kada je Elez pitao da li je ulazio
policajac Dragan Janjić.
“Ja sam rekla da znam samo Dragana Janjića učitelja, da ne znam Dragana
Janjića policajca… Rekla sam da ga nikad nisam zapisala”, kazala je Tešević,
pojasnivši kako je Elez te prilike galamio.
Na upit da li je ikad svojoj komšinici Hajriji spomenula da je Janjić nekoga

silovao, svjedokinja je odgovorila da nije i dodala da optuženog ni ne poznaje.
Tužilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. zaštićenu svjedokinju B-1

silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj. Janjić,
bivši aktivni policajac iz Miljevine, u maju i junu 1992. je učestvovao, prema
optužnici, i u nezakonitom hapšenju više od 20 muškaraca nesrpske
nacionalnosti s tog područja.
Bivši rezervni policajac pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Foča Mlađo Vučen
je naveo da je poznavao optuženog Janjića.
146
“Sjećam se da je došao kao kadet, bio jedno vrijeme u stanici, i da je po
rasporedu otišao u odjeljenje stanice u Miljevinu”, rekao je svjedok.
On se prisjetio i da je Janjić jedne prilike priveden u Kazneno-popravni dom

(KPD) Foča, nakon čega je vraćen u SJB Foča. Nakon toga, kako je rekao
Vučen, optuženi Janjić je cijeli rat proveo u Foči.
Odbrana je na ovom ročištu uložila i niz materijalnih dokaza, među kojima

obavještenje Policijske uprave Foča da je optuženi tokom 1992. godine imao
prijavljeno prebivalište u ovom gradu. Uložena je i potvrda Kriznog štaba
srpske općine Foče od 9. maja 1992. na ime uhapšenih Nedžiba i Murata
Rizvanovića, iz koje se, prema Odbrani, vidi ko je odlučivao o njihovom
puštanju.
“Mi tvrdimo da onaj koji je odlučivao o puštanju, odlučivao je o hapšenju”,

rekao je advokat Slaviša Prodanović.
Suđenje će se nastaviti 24. maja.
Lamija Grebo, 17.05.2018.
design:Kenan Sarač
*****************
Suđenje Janjiću : Zabrana objavljivanja iskaza svjedoka
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/17/sudenje-janjicu-zabrana-
objavljivanja-iskaza-svjedoka/
Suđenje Janjiću : Optuženi protjeran iz Miljevine
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/08/sudenje-janjicu-optuzeni-
protjeran-iz-miljevine/
Suđenje Janjiću : Hapšenje ili običan poziv
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/13/sudenje-janjicu-hapsenje-ili-
obican-poziv/
Suđenje Janjiću : “Sve je na silu radio”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/06/sudenje-janjicu-sve-je-na-silu-
radio/
U nastavku suđenja Janjiću : Optuženi “sigurno zna” gdje su pobijeni ljudi
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/22/u-nastavku-sudenja-janjicu-
optuzeni-sigurno-zna-gdje-su-pobijeni-ljudi/
Suđenje Janjiću: Povjerila se zaštićena svjedokinja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/21/sudenje-janjicu-povjerila-se-
zasticena-svjedokinja/
147
Suđenje optuženom Draganu Janjiću : Od vriske orila se Miljevina
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/06/sudenje-optuzenom-draganu-
janjicu-od-vriske-orila-se-miljevina/
Janjić: Bez hrabrosti da priča o detaljima
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/01/janjic-bez-hrabrosti-da-prica-o-
detaljima/
[Sud BiH] Janjić: Odvođenje u policiju u Miljevini
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/30/sud-bih-janjic-odvodenje-u-
policiju-u-miljevini/
Počelo suđenje Draganu Janjiću za zločine u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/24/pocelo-sudenje-draganu-
janjicu-za-zlocine-u-foci/
Potvrđena optužnica protiv Dragana Janjića za zločin protiv čovječnosti
počinjen 1992. godine na području Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/30/potvrdena-optuznica-protiv-
dragana-janjica-za-zlocin-protiv-covjecnosti-pocinjen-1992-godine-na-
podrucju-foce/
Podignuta optužnica protiv Dragana Janjića za zločine u Foči 1992. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/23/podignuta-optuznica-protiv-
dragana-janjica-za-zlocine-u-foci-1992-godine/
Sud Bosne i Hercegovine : Određen pritvor Draganu Janjiću
odreden-pritvor-draganu-janjicu/
Foča : Uhapšen Dragan Janjić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/03/foca-uhapsen-dragan-janjic/
Suđenje Janjiću : Zabrana objavljivanja iskaza svjedoka
148
Na suđenju za zločin počinjen u Foči, saslušan je zaštićeni svjedok Odbrane,
ali prema odluci Sudskog vijeća, sadržaj njegovog iskaza nije dozvoljeno
objavljivati u medijima.
Zaštićeni svjedok O-20 dao je iskaz na suđenju Draganu Janjiću, kojeg

Tužilaštvo BiH tereti da je u augustu 1992. zaštićenu svjedokinju B-1 silovao u
Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj.
149
Janjić, bivši aktivni policajac iz Miljevine, u maju i junu 1992. godine
učestvovao je, kako stoji u optužnici, i u nezakonitom hapšenju više od 20
muškaraca nesrpske nacionalnosti s tog područja.
Prema službenom rasporedu, suđenje će se nastaviti 17. maja.
design:Kenan Sarač
*****************

https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/08/sudenje-janjicu-optuzeni-
protjeran-iz-miljevine/
150
obican-poziv/
radio/
detaljima/
podrucju-foce/
151
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Optuženi imao
nadimak “Liči”
152
Svjedokinje Tužilaštva BiH su izjavile da je optuženi Milomir Davidović radio
kao šef magacina u prodavnici u zgradi “Lepa Brena” u Foči, te da je imao
nadimak “Liči”.
Spomenka Kovač je ispričala da poznaje optuženog Davidovića te da je jedno

vrijeme bio šef magacina prodavnice u kojoj je ona radila, a koja je smještena
u zgradi “Lepa Brena” u centru Foče.
Za optuženog je također kazala da je radio i kao konobar u objektu “Fontana” i

da ima nadimak “Liči”. Kako je rekla, osim njega ne poznaje nikoga s tim
nadimkom.
Svjedokinja Snežana Rašević je izjavila da je kao trgovac radila u trgovinskoj

radnji u Foči, u zgradi “Lepa Brena”. Poslovođa te prodavnice, kako je rekla,
bio je Davidović zvani “Liči”, kojeg poznaje od djetinjstva.
Prema optužnici, neutvrđenog dana između 3. i 18. jula 1992. iz

Srednjoškolskog centra u Foči vojnik Dragan Zelenović je izveo S-1 i S-4, i
odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je optuženi Davidović zvani
“Liči”, zajedno s ostalim vojnicima, silovao.
U istom vremenskom periodu, prema drugoj tački optužnice, S-1, S-4 i još
jedna ženska osoba bošnjačke nacionalnosti su odvedene u napuštenu kuću u
naselju Dobro Polje, gdje su ih optuženi i ostali vojnici seksualno zlostavljali.
Prema Tužilaštvu BiH, Davidović je ove zločine počinio kao pripadnik Vojske
Republike Srpske (VRS).
153
Treći svjedok Husein Mandžo je naveo da je do početka rata radio kao brico u
Foči i dodao da je optuženi Davidović dolazio kod njega na šišanje.
“Davidovića poznajem čitav život. Ima nadimak ‘Liči’. Prije rata sam ga viđao u
čaršiji, igrao je odbojku”, izjavio je svjedok, dodavši da je bio iznenađen kad je
saznao da je Davidović optužen za ratni zločin.
Termin narednog suđenja će biti naknadno određen.
Emina Dizdarević,16.05.2018.
izvor.detektor.ba/birn bih
fotografije:focanskidani/internet/screenshot
design:Kenan Sarač
**********
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Nije vidio dovođenje žena u zgradu

https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/04/na-sudenju-milomiru-
davidovicu-liciju-nije-vidio-dovodenje-zena-u-zgradu/
154
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Noćima čupala kosu nakon silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/29/na-sudenju-milomiru-
davidovicu-liciju-nocima-cupala-kosu-nakon-silovanja/
Foča : SIPA uhapsila Milomira Davidovića Ličija, osumnjičenog za ratni zločin i
silovanje
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/04/foca-sipa-uhapsila-milomira-
davidovica-licija-osumnjicenog-za-ratni-zlocin-i-silovanje/
Podignuta optužnica protiv Milomira Davidovića za silovanja i seksualna
zlostavljanja žrtava bošnjačke nacionalnosti u Foči u ljeto 1992. godine
milomira-davidovica-za-silovanja-i-seksualna-zlostavljanja-zrtava-bosnjacke-
nacionalnosti-u-foci-u-ljeto-1992-godine/
Potvrđena optužnica za silovanje u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/29/potvrdena-optuznica-za-
silovanje-u-foci/
[SVJEDOČENJA] Foča 1992. : Emir Frašto ubijen u julu

1992. kod “Derbija” na Autobuskoj stanici u Foči
155
…zapisnik iz Haga sa suđenja Krnojelcu…Zapisano je ovako:
– Zelja je došao 21. jula i izveo Frašto Emira, Esada Kiselicu, Rikalo i Nurku
Nišića….
Moj Emir je molio da ga ne tuče….Sve to ima zapisano javno… imam taj
isječak.
Eh,,, njih trojicu su likvidirali tu veče, a Emira tek sutradan…
Pošto su ga Klanfa (Klanfa je Radomir Kovač, op.p.) i Zelja (Zelja je Dragan
Zelenović, op.p.) odveli kod Miće Pavlovića da im Mićo da naš porodični
novac, koji su moji ostavili na čuvanje…Mićo je dao dio novca Emiru …
Tada su Emira ubili kod “Derbija” na Autobuskoj stanici….Bio je mrtav 4
dana…Tada ga bacaju kod Ćehotonskog mosta, 2 metra od betonske grede i
dovoze kamenje i zatrpaju…
Kemalemir Dženan Frašto
156
157
158
159
160
fotografije:Kemalemir Dženan Frašto/internet/screenshot
design:Kenan Sarač
vidi i ove naslove:

FOČA 1992. KP Dom : ODVEDENI NA PUT BEZ POVRATKA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/17/foca-1992-kp-dom-odvedeni-
na-put-bez-povratka/
161
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
MOŽETE LI SPAVATI SA TOM TAJNOM?

EMIR FRASTO 1964, MOJ DRAGI BRAT JE
ODVEDEN IZ KPD 21 JUNA 1992. U 18:00 SA VEČERE. ODVEO GA JE ZELJA SA GRUPOM OD JOS
ČETVERO.
GUBI MU SE SVAKI TRAG.
MOLIM DA AKO IKO ZNA GDJE JE UKOPAN ili GDJE SU MU KOSTI DA MI JAVI.
OD TOLIKIH KOMŠIJA U FOČI MORA NEKO BITI ČOVJEK I REĆI.
MOŽETE LI SPAVATI SA TOM TAJNOM?
Kemalemir Dženan Frashto
27. srpanj · 2015 ·
162
Priča o ženi koja nosi teške rane koje i danas krvare
Ovo bi mogla biti i priča o prvom Udruženju žrtava rata Foča 92-95.
Na čijem čelu je Halida – Dida Konjo Uzunović.
163
Dida svojom pojavom, svojim imenom i prezimenom, dovoljno govori o
stradanju Foče,o zločinu nad ženama Foče.
Šta novo reći o hrabrosti žene koja nosi toliko breme, toliko teške rane koje i
danas krvare.
Šta novo reći o hrabrosti žene koja je ujedno i simbol nepokorenosti , prkosa,
inata, ponosa pa čak i ljubavi koju nikad i niko neće i ne može ubiti.
Dida. Žena, Fočanka koja kao Feniks ptica ponovo ima krila i želi da leti.
Dida. Žena, koja ima snage i hrabrosti da dođe ponovo u blizinu krvoloka koji
joj uzeše sve.
Roditelje, prekrasnog muža, dva brata.
Kuću, dom, grad…
164
_____
165
Posjetite fb stranicu Udruženja žrtava rata Foča 92-95 da bi saznali više o
radu Udruženja.
https://www.facebook.com/udruzenjezrtavaratafoca/
166
O osnivanju Udruženja žrtava rata Foča 92-95. vidi na linku:
Ustikolina : Osnovano Udruženje porodica žrtava rata Foča 1992.-1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/02/ustikolina-osnovano-
udruzenje-porodica-zrtava-rata-foca-1992-1995/
_____
167
design:Kenan Sarač
168
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Foči, svjedok Državnog tužilaštva
izjavio je da je sklonio jednu žensku osobu, nakon što je zaključio da je Milan
Todović u svom stanu prisilno držao i tjerao je da mu kuha i da ga zabavlja.
Petar Radović je rekao da je s prijateljima Acom i Nešom “sjedio na kafi” kada

su mu obućara Todovića preporučili da kod njega popravi obuću. Po dolasku u
169
obućarsku radnju, kako je naveo, zatekli su Milana Todovića, koji im je kazao
da se oženio i pozvao ih u stan na piće.
“Otišli smo u stan u Čodor Mahali, nedaleko od njegove radnje. Pozvao je

neku žensku osobu i rekao joj da sipa piće i skuha kafu. Zatim joj je rekao da
pusti muziku i da igra. Govorio joj je: ‘Igraj, muslimanko.’ Tada mu je Nešo
opalio šamar i istjerali smo ga iz stana”, posvjedočio je Radović.
Svjedok je pojasnio da su tada zbog ljudskosti osjećali obavezu da pomognu

toj ženi istjeravši Todovića i, kako je dodao, ostali su u stanu da prenoće, da
se on ne bi vratio.
Radović je izjavio da su tada odlučili da joj pomognu tako što će je skloniti kod
neke žene.
Todović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), jednu
žensku osobu “kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da bi je
iste godine prisilio na seksualno ropstvo, držeći je u nehumanim uslovima i pri
tome je fizički i seksualno zlostavljajući.
Ajla Gežo, 11.05.2018.
design:Kenan Sarač
***************
grobnicu/
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
170
(1961)
Fočanski kreatori genocida (DANI, broj 375

od 20.08.2004.)
Fočanski kreatori genocida

Zločincima nema ko da sudi
A gdje je Haag?
171
172
Zločinci
Fočanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovića (bio je profesor
književnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojića (bivšeg
ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka Čančara (bio je predsjednik
Vijeća općina u Skupštini BiH).
Krizni štab koji je nadzirao etničko čišćenje činili su: Miroslav Stanić,
predsjednik SDS-a Foča i direktor “Trikotaže”, Radovan Mandić, ljekar, Čedo
Zelović, profesor, Zdravko Begović, jedan od direktora u ŠIP-u “Maglić”,
Dragan Gagović, načelnik policije u Foči, Zoran Vukadinović, do rata radio u
goraždanskom SUP-u, Josif Miličić, nastavnik historije, Radojica Mlađenović,
predsjednik Izvršnog odbora SO Foča, Ljubo Ninković, predratni republički
funkcioner, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor “Temike”, i Simo
Stanojević, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milić,
sudija, Mišo Jovičić, advokat, i Slobo Starović, automehaničar.
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992-1995;

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava,
Sarajevo, 2004.)
Oni znaju gdje su nestali Bošnjaci

Egzekutori iz KP Doma
Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, za nedjela u KP Domu odgovorni
su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foči
od 17. aprila 1992. do augusta 1993.
Zoran Sekulić (predartni uposlenik “Oslobođenja”), zamijenio Krnojelca na
mjestu zapovjednika KP Doma.
Savo Todorović, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP
Domu.
Mitar Rašević, komandir obezbjeđenja logora. Prije rata bio komandir straže u
KP Domu Foča.
Rade Gagović, pomoćnik obezbjeđenja u logoru. U Foču došao iz KP Doma
Zenica.
Zoran Vladičić, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistički tehničar u
fočanskom SUP-u.
Vojislav Starović, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac
kriminalističke službe fočanskog SUP-a.
Mišo Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalističke službe
u fočanskom SUP-u.
Petko Gašević, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehničar u ŠIP-u
“Maglić” i bio, kao rezervni kapetan, pomoćnik komandanta TO za
obavještajne poslove.
173
Slavko Koroman, pomoćnik zapovjednika službe obezbjeđenja u logoru. Prije
rata bio stariji stražar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji stražar logora. Prema svjedočenju preživjelih,
predvodio je grupu stražara koja je izvršila stravične zločine nad logorašima
24., 25. i 28. juna 1992. Prije rata bio stražar u KP Domu.
Radivoje Jegdić, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Foču
djelovao sa “Belim orlovima”, a kasnije je bio član grupe koja je po Crnoj Gori
hvatala Bošnjake i dovodila ih u logor. Sa njim je išao i Mišo Stevanović, zvani
Šumar. Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović priznao
da zna za ta hapšenja. U Foču je na ovaj način iz Crne Gore vraćeno 38
Bošnjaka. Samo osmorica su preživjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo još na desetine stražara koji su čuvali logoraše.
(DANI, broj 375 od 20.08.2004.)
174
175
Krvoproliće na Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj život je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodičnoj kući je
živio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat
trebala krenuti u školu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad
Jeleča, na putnom pravcu Kalinovik – Miljevina) kod Kunovaca je došlo šest
članova porodice njegove snahe iz Jeleča.
Istoga dana je “minolovac” (kamioni koje su vozili Bošnjaci, a koji su išli ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) prošao, a kamion pun vojske naletio
na minu. Poginulo ih je 40. Nakon toga je u Foči proglašena trodnevna žalost.
Među nastradalima je bio i Mićo Vuković, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
rođak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglašenijeg četnika na
tom području. Mićin brat Ranko je odmah nakon nesreće otišao u kuću Muje
Kunovca i odveo ih sve u Tunele, putni pravac Foča – Miljevina (dva dana prije
masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i masovna grobnica u Tunelima,
dosad je pronađeno 36 tijela), i pobio.
Još jedan brat Ranka Vukovića, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju Kibrića i
natjerao ga da mu pokaže gdje je Luka ukopan. Svjedoci tvrde kako je potom
Aliji odsjekao glavu i nabio je na kolac pored mjesta gdje je Luka ubijen.
Danas Ranko Vuković živi u Foči i smatra se organizatorom šverca između

Crne Gore i Foče.
Inače, komandant tzv. Miljevinske čete bio je Pedo Trivun – trenutno u

bjekstvu u Srbiji. Naredbodavac likvidacija Bošnjaka na Miljevini bio je
predsjednik SDS-a Miljevine – Pavle Elez. I tadašnji komandir stanice policije,
a današnji penzionirani policajac Mićo Olović, prema svjedočenju preživjelih,
počinio je nekoliko zločina: navodno je učestvovao u ubistvima Murisa
Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta Ramovića i jednog romskog djeteta, u
mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olović je 9. juna naredio da
tadašnji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili i Aleksa Marković i
Rade Drašković, dovede u stanicu policije 36 Bošnjaka, sve očeve i sinove,
koje je lično ispitivao, a poslije toga im se gubi svaki trag.
Miško Savić je došao u kuću po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u KP

Dom u Foči – pretpostavlja se da su ubijeni na mjestu pronađene masovne
grobnice. Nakon toga se uselio u njegovu kuću i “živio” sa Zaimovom ženom
Ramizom. Jednu noć se napio, odveo je na most pored miljevinskog motela,
koji je visok dvadesetak metara, i bacio je. Danas Miško živi na Miljevini,
sretno oženjen.
176
Ovo su samo neki od zločina počinjenih na području Miljevine u toku proteklog
rata koji nikad nisu procesuirani.
(DANI broj 375 od 20.08.2004.)
177
178
Zločini: Šta sve kriju masovne grobnice u Foči
Zločincima nema ko da sudi
Na području fočanske općine pronađeno je i ekshumirano oko 800 tijela.
Najnovijim otvaranjem dviju grobnica, ali i pronalaženjem još nekoliko
lokaliteta čije će tajne uskoro biti otkrivene, traganje za nestalim moglo bi biti
završeno. Slijedi identifikacija i – dženaza
Masovna grobnica u Budnju: Dosad je pronađeno 76 tijela
“Čekamo vaskrsenje mrtvih”, piše na spomeniku-križu postavljenom prije
pedesetak godina nasred livade u fočanskom selu Budanj. Razlog: partizani
su u Drugom svjetskom ratu, u Četvrtoj ofanzivi, upravo na tom mjestu imali
konačni obračun sa četnicima istočne Bosne, kojih je tada pobijeno, navodno,
oko hiljadu. Njihova tijela su pobacana u ponor ispod Budnja.
Savršenu tišinu oko spomenika narušava zvuk bagera koji kopa pedesetak
metara dalje – Federalna komisija za nestale upravo otvara treću jamu. U
dosadašnje dvije pronađeno je 76 tijela fočanskih Bošnjaka koji se od ‘92.
vode kao nestali. Prema prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj
masovnoj grobnici mogao biti pronađen veći broj Fočaka, Bošnjaka koji su na
početku rata bili zatvoreni u KP Domu, te da će ovo biti dosad najveća
pronađena grobnica na području fočanske općine.
“Tražim oca i brata” Dok stoji pored grobnice nekadašnjeg površinskog kopa
Rudnika “Miljevina”, Šefik Brković kaže: “Tražim oca i brata.” Došao je iz
Mostara čim je u novinama pročitao da je u grobnici pronađena lična karta
njegovog oca Hasana (1938.). “Odveden je 1992. iz naše kuće u Điđevu,
zajedno sa mojim mlađim bratom Ekremom (1968.), u KP Dom. Od tada,
godinama pokušavamo da ih nađemo. Samo da se to već jednom završi, da ih
sahranimo”, kaže Šefik dok mu pogled luta preko grobnice.
Druga lična karta pronađena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana,
inžinjera koji je na početku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamošnje
vlasti izručile fočanskim Srbima, koji su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve
dosad se vodio kao nestao.
Prema svjedočenjima preživjelih Bošnjaka, kroz logor u KP Domu, od
otvaranja 17. aprila 1992. do 10. oktobra 1994., prošlo je oko 800 Fočaka –
uglavnom onih koji su ostali u svojim kućama, vjerujući da im se neće desiti
ništa loše i da će im komšije Srbi pomoći.
Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bošnjaka, a još 314 odvedeno na razmjene,
nakon kojih im se izgubio svaki trag?! Prema tvrdnjama porodica, u logor su
odvedena 63 lica koja se vode kao nestala i nikad i nisu dovedeni u KP Dom,
a 38 Bošnjaka je ubijeno na najsvirepije načine – strijeljanjem, premlaćivanjem
i klanjem na drinskom mostu.
“Gledali smo kroz prozor naše ćelije, Džafer Kovač i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, šakama, nogama i gumenim kablovima tukli
Nurku Nikšića, Kemu Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su bili
među najuglednijim Fočacima, prim. aut.). Lično sam vidio kad su Muniba
Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu Dželilovića tukli drvenim
palicama i šakama. Čuli su se jauci… Nakon toga pucnji – šest puta”, ispričao
je jedan preživjeli logoraš, dalje se sjećajući: “Znam da je tu noć padala kiša.
179
Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je leševe
na ćebad… Dragan Popržen, također zatvoren sa nama, poslije ove noći mi je
pričao da je on prao krv i čistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik
Đulimana u aferi ‘Fočatrans’, zbog čega je i ubijen.”
Krvavi Vidovdan
Munib Veiz je bio fočanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa Đulimanom, nekadašnjim
direktorom “Fočatransa”. Ubijen je, prema svjedočenju preživjelih, uoči
Vidovdana 1992., kada je likvidirano još tridesetak Bošnjaka – izvedeni su i
zaklani ili ustrijeljeni na drinskom mostu.
Bošnjaci su iz logora odvođeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po
tridesetak dobrovoljaca – oni koji su izlazili “na rad” imali su bolju hranu –
odvedene su, navodno, na branje šljiva. Za njih se više nikad nije čulo. Grupa
od tridesetak ljudi odvedena je na goraždansko ratište – bili su živi štit o kome
danas nema ko da svjedoči: oni koji nisu poginuli u unakrsnoj vatri, strijeljani
su da bi šutjeli. Nisu rijetkost bile ni pojedinačne egzekucije…
Otkako je pronađena prva masovna grobnica na području Foče, postoji ideja

da se u ovom gradu održi zajednička dženaza, te da se žrtvama izgradi
memorijalni centar. Ideju podržava Udruženje građana, ali i fočanske vlasti, što
nam je potvrdio Lutvo Šukalo, predsjednik Skupštine opštine Foča, koji tvrdi da
protiv takve ideje nema ništa ni sadašnja srpska vlast. Ukoliko se slože
porodice, u Foči će se klanjati zajednička dženaza za sve žrtve pronađene na
području Miljevine.
(piše: Dženana Karup-Druško, DANI broj 375 od 20.08.2004.)
korištena arhiva magazina Dani iz 2004. godine.
180
design:Kenan Sarač
PODSJETNIK : DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM, DAN

EVROPE, DAN LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA
UBIJENU DJECU SARAJEVA…
PODSJETNIK : DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM, DAN EVROPE, DAN

LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU SARAJEVA…
181
182
183
design:Kenan Sarač
********
vidi još:
Evropo sretan ti 9.maj – Dan logoraša

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/10/evropo-sretan-ti-9-maj-dan-
logorasa/
FOČA:UZ 9. MAJ – DAN LOGORAŠA BiH/VJEČNO HUČI SUTJESKA/KO
NAS BRE ZAVADI?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/09/focauz-9-maj-dan-logorasa-
bihvjecno-huci-sutjeskako-nas-bre-zavadi/
VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-
sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI : Moramo učiniti sve da se o
našim golgotama priča
184
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-
logora-u-foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
Deveti je maj : Opet. Dan Evrope, Dan pobjede nad fašizmom i Dan logoraša.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/09/deveti-je-maj-opet-dan-
evrope-dan-pobjede-nad-fasizmom-i-dan-logorasa/
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 2018.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/08/focanska-je-tuga-pregolema-
1992-2018/
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-
popravni-dom-foto/
Deveti je maj : Opet. Dan Evrope, Dan pobjede nad

fašizmom i Dan logoraša.
185
186
187
Deveti je maj. Opet. Dan Evrope, Dan pobjede nad fašizmom i Dan logoraša.
Voljela bih da nema ovog zadnjeg, ali…Opet se sjećam svojih logoraša:
sjećam se oca rahmetli i njegovih 828 dana provedenih u KPD Foča, sjećam
se dana kada sam primila poruku Crvenog križa, kojom javlja da je živ, sjećam
se novembra 1997. kada je od posljedica zatočeništva umro u 44.godini.
Sjećam se daidže rahmetli, koji nikada nije primio moju poruku Crvenog križa,
jer “nije posjećen od strane istog” Skoro 20 godina poslije naći ćemo njegove
kosti (i gips na ruci) u rudniku Miljevina, zajedno sa još logoraša, odvedenih iz
KPD na prisilni rad. Imao je 29 godina. Sjećam se i ostalih logoraša iz KPD
Foča, bilo ih je preko 700. Za njih 322 KPD je bio zadnja poznata adresa. Neki
se još vode kao nestali. Sjećam se logoraša iz Manjače, Keraterma, Omarske i
ostalih iz preko 600 logora u BiH. Ali, Hag kaže da ih je “malo”, valjda zato što
su oni za Hag samo brojevi. Za nas, njihove porodice nisu brojevi, osobe su. I
mnogo, jako mnogo nedostaju. Evropo sretan ti 9. maj, Dan logoraša!
Sanela Hodzic Avdic
izvor:fb Sanela Hodzic Avdic
188
design:Kenan Sarač
fotografije:fb Sanela Hodzic Avdic
_____

popravni-dom-foto/
LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/09/podsjetnik-dan-pobjede-nad-
fasizmom-dan-evrope-dan-logorasa-bih-dan-sjecanja-na-ubijenu-djecu-
sarajeva/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
1992-2018/
189
25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-
svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-
1995/
FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-
stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
1992. – 1995. : Jedno od mjesta masovnih silovanja bio

je grad Foča
“Najbrojnije žrtve bile su bosanske Muslimanke, dok je među počiniocima bilo

najviše bosanskih Srba. Jedno od mesta masovnih silovanja bio je grad
Foča, te je Haški tribunal doneo presudu 2001. godine trojici muškaraca, u
kojoj je prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava rekao da je
seksualno ropstvo zločin protiv čovečnosti”, navodi se u saopštenju
190
organizacije “Žene u crnom”.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini silovano je oko 20.000 žena, saopštila je
ranije organizacija “Žene u crnom”.
izvor:organizacija “Žene u crnom” Beograd
design:Kenan Sarač
_____

LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/09/podsjetnik-dan-pobjede-nad-
fasizmom-dan-evrope-dan-logorasa-bih-dan-sjecanja-na-ubijenu-djecu-
sarajeva/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
1992-2018/
25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-
svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-
1995/
FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
191
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-
stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
popravni-dom-foto/
192
Aladža džamija 1992. – 2018. : Simbol ljepote
ljudske duše
Aladža džamija, spomenik neizmjerne umjetničke, kulturne i historijske

vrijednosti koji je do temelja srušen u ratu, uskoro će ponovo krasiti Foču.
193
Podsjećanje na rušenje Aladža džamije
– tekst preuzet sa fb Ragib Hodzic, objavljen:7. Maj u 14:19 · –
Aladža džamija
Foča avgust 1992 godine, nedaleko od ušća u rijeku Drinu na desnoj obali
Ćehotine, mahala Aladža.
-Nemoj da zataji bilo sta.Bice dosta svijeta, a vjerojatno i gostiju iz Srbije i
Crne Gore- reče komadant, bivši profesor univerziteta.
-Neće -odgovorio sam -sve je dobro isplanirao.
Onda on ode, a svijet poče dolaziti.Nisam brojao, ali oko podne je bilo više od
dvije hiljade duša.Najvise naoružanih sa zastavama.
Oko deset do dvanaest eto ponovo Komadanta, sa gostima i pratnjom. Bilo je i
svestenh lica i crkvenih velikodostojnika.
Razlijeze se jak aplauz, a pripucase i iz oružja.
Oko same džamije postavljena je ptt-traka;iz sigurnosnih razloga. Posjetioci su
mogli prici do nje, ali posto se ruši , kameni objekat nisu se bas otimali da
stanu u prve redove.
Ja sam traku namjerno primakao bas džamiji, htio sam dokazati da sam
školovan čovjek,i to za građevine, i da znam nešto više od običnog minera.
Sunce je u zenitu.To je za mene važno iz razloga što sam pokušao da ga

uhvatim na vrhu munare. Komadant je još jednom prilazio -jesi li spreman? -
upita me ozbiljno. -Sve je spremno, gospodine komadante! -gotovo da sam mu
vojnički raportirao.
-Hajde završi to!-
194
Kad sam napokon sve obišao i uvjerio da je sve gdje treba, posao sam uz
štapinsku žicu ka kutiji inicijatora. Ne žurim. I pogledah uz nju! Opet,kao
nekad, vitka i visoka, vrhom para nebesa i kruži, kao onda kad sam bio
dijete, njiše se, samo što nije pala na mene.
-Nećeš dugo – pomislih i potisnuh ručicu na dolje.
Iz njenih temelja pokulja blijedoplavi , prozirni dim, kako je on rastao dzamija
se smanjivala.
Zatim je odjenula kanonada vatrenog oružja, onog iz puška, pištolja i
automata.
Kad se dim izdigao od zemlje, na mjestu gdje je nekada dostojanstveno i
mudro, vijekovima postajala slavna Aladža, ostale su dvije hrpe materijala, koji
je
pokrivala hrapava i tamna bakarna kupola.
Publika se poče razilaziti, oduševljena i u grupama. Svi ozarenih lica, odlaze
sa ove svečanosti, sa osmjesima povicima i pjesmama.
Ispovjest Focanskog srbina, koji je rođen nedaleko od Aladža džamije, kao

djete igrao se u njenom okruženju. N.N. završava gimnaziju i upisuje studij
arhitekture u
Sarajevu. Za diplomski rad kao tezu odabira-Aladža džamiju-i bude ocjenjen
sa čistom desetkom.
Povratkom u rodni grad zapošljava se u zavodu za urbanizam , početkom
agresije biva zadužen za nestanak svih sakralnih muslimanskih objekata u
gradu.
Pripada mu posebna čast, kao vrsnom poznavaocu, planiranje, priprema i
miniranje ,,Focanske -ljepotice.”
Napomena:Aladža džamija je jedna od jedanaest srušenih dzamija u gradu

Foči od strane srpsko-crnogorskog agresora. (mala dopuna:12 srušenih
dzamija u gradu Foči – op.K.S.)
Hasan-Pasina dzamija, poznatija kao ALADŽA DŽAMIJA izgrađena je 1550
godine od dobrotvora Hasan Nezira. Svrstava se u najljepše džamije koje su
kod nas građene,
i kao takva upisana je registar UNESCO-a.
Nakon rušenja ostaci džamije,kamionima su odvezeni na suprotnu obalu Drine
i zatrpani u dvije različite doponije.
tekst preuzet sa fb Ragib Hodzic, objavljen:7. Maj u 14:19 ·
195
Aladža džamija maketa rad Mirsada Hadžialića
196
197
198
199
design:Kenan Sarač
VIDEO:
Foča, 18.04.1990. – Aladža džamija – ikindija namaz…
200
Foča i Aladža džamija
_____
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-
hercegovina/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-
foci-iz-1550-51-godine/
201
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-
hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-
focabosnien-herzegowina/
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-
park/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-
dzamija-foto/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-
aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-
i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA
ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-
arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-
dzamije-foto/
Objavljena knjiga Aladža džamija u Foči u izdanju ”Avlije” iz Rožaja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/06/objavljena-knjiga-aladza-
dzamija-u-foci-u-izdanju-avlije-iz-rozaja/
FOČA : Aladža džamija 2. avgust, 1992. – 2.avgust, 2018.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/20/foca-aladza-dzamija-2-avgust-
1992-2-avgust-2018/
202
Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči
Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine.

Stradanja Bošnjaka Foče u agresiji na BiH
203
Skoro tri (3) hiljade ubijenih i nestalih,
hiljade protjeranih. Od 1514 Bošnjaka nestalih
(ubijenih) u Foči do sada je ekshumirano 1014
žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su
u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica.
Na stotine silovanih žena među kojima su
i maloljetnice od 11 godina.
Više o genocidu u Foči 1992. – 1995. možete pročitati na:

Foča 1992 – Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U BOSNI I
HERCEGOVINI).pdf
https://www.academia.edu/36569771/Fo%C4%8Da_1992_-
_Prisilno_raseljavanje_RATNI_ZLO%C4%8CINI_U_BOSNI_I_HERCEGOVINI
_.pdf
GENOCID U FOČI 1992.- 1995. – šesti dio
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova objavljenih na
facebooku,flickru,portalima itd…
https://www.academia.edu/36565476/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._%C5%A1esti_dio.pdf
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA
izbor tekstova o genocidu u Foči
https://www.academia.edu/…/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREGOLEMA.
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. – Kenan Sarač
https://www.academia.edu/…/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995…
Genocid u Foči 1992-1995 – 2. dio.pdf
https://www.academia.edu/…/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992-1995_-_…
204
Genocid u Foči 1992-1995 – treći dio.pdf
https://www.academia.edu/…/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992-1995_-_…
Genocid u Foči 1992. – 1995. (4. dio).docx
https://www.academia.edu/…/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992._-_1995…
Genocid u Foči 1992. – 1995. (5. dio).pdf
https://www.academia.edu/…/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992._-_1995…
FOČA 1942. – 1992. – 2017..pdf
https://www.academia.edu/32…/FO%C4%8CA_1942._1992._2017..pdf
GENOCID U FOČI 1992 – 1995 specijal.pdf
https://www.academia.edu/…/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992_-_1995_…
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA.pdf
https://www.academia.edu/…/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREGOLEMA.
…
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI – FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI
OSTALI NEKAŽNJENI ???
https://www.academia.edu/…/25_GODINA_OD_GENOCIDA_U_FO%C4%8C
…
GENOCID : Foča je simbol “ponavljanja historije” na tlu Bosne i Hercegovine
https://www.academia.edu/…/GENOCID_Fo%C4%8Da_je_simbol_pona…
FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI (ISPOVIJESTI SILOVANIH
BOŠNJAKINJA)
https://www.academia.edu/…/FO%C4%8CA_1992._SODOMA_I_GOMORA_
…
SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča?
https://www.academia.edu/…/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE
…
ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA.pdf
https://www.academia.edu/…/%C5%BDRTVE_FO%C4%8CANSKOG_GENO
CI…
FOČA XXV GODINA OD GENOCIDA
https://www.academia.edu/3…/FO%C4%8CA_XXV_GODINA_OD_GENOCID
A
Foča : Samo jedna tuga
https://www.academia.edu/33162940/Fo%C4%8Da_Samo_jedna_tuga
JA I DA HOĆU NE MOGU ZABORAVITI ZATVOR – KP Dom i grad FOČU.pdf
https://www.academia.edu/…/JA_I_DA_HO%C4%86U_NE_MOGU_ZABORA
…
Foča – Dokazi o genocidu 1992. – 1995..pdf
https://www.academia.edu/…/Fo%C4%8Da_-_Dokazi_o_genocidu_19…
Dan logoraša…Foča
https://www.academia.edu/329369…/Dan_logora%C5%A1a_Fo%C4%8Da
FOČANSKI KAZAMATI SMRTI.pdf
https://www.academia.edu/3…/FO%C4%8CANSKI_KAZAMATI_SMRTI.pdf
O GENOCIDIMA U FOČI 1992. – 1995.i 1941.-1945..pdf
https://www.academia.edu/…/O_GENOCIDIMA_U_FO%C4%8CI_1992._1…
Foca 1942 1992 Ni bijesa ni mrznje
205
https://www.academia.edu/…/Foca_1942_1992_Ni_bijesa_ni_mrzn…
KAKO SU ZELENE BERETKE ZE BE SA KOKARDAMA I CRNIM
SUBARAMA NAPALE FOCU 7 APRILA 1992
https://www.academia.edu/…/KAKO_SU_ZELENE_BERETKE_ZE_BE_SA_…
VAPAJ S DRINE : Jesmo li zaboravljeni, je li do nas ikome stalo
https://www.academia.edu/…/VAPAJ_S_DRINE_Jesmo_li_zaboravlj…
FOČA :Na zidu sjećanja
https://www.academia.edu/32…/FO%C4%8CA_Na_zidu_sje%C4%87anja
BESJEDA O FOĈI – KULTURA SJEĆANJA
https://www.academia.edu/…/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-_KULTURA_SJ…
design:Kenan Sarač
206
Svjedočeći u svoju korist na suđenju za zločine počinjene u Foči, optuženi

Dragan Janjić je kazao da nije učestvovao u hapšenjima civila Bošnjaka i da u
augustu 1992. godine nije boravio u Miljevini.
207
Janjić je izjavio da je Stanica policije u Miljevini, od formiranja vojne jedinice
pod vodstvom Pere Eleza u proljeće 1992. godine, bila pod kontrolom vojske.
Optuženi je rekao da je 20. juna iste godine došao u sukob sa Elezovim

bratom, koji je bio rezervni policajac u stanici.
“Nekoliko sati nakon verbalnog sukoba s njegovim bratom, po mene dolazi

Pero Elez i tri njegova pratioca, razoružavaju me i privode u stanicu. Nakon
nekoliko sati me sprovode do Kazneno-popravnog doma Foča, uz prijetnje da
će me ubiti ako se ikada vratim u Miljevinu”, kazao je Janjić.
Nakon puštanja iz zatvora, kako je Janjić rekao, ministar unutrašnjih poslova

Mićo Stanišić ga je rasporedio na posao policajca u Stanicu javne
bezbjednosti (SJB) Foča.
Tužilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. zaštićenu svjedokinju B-1

silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj. Janjić,
bivši aktivni policajac iz Miljevine, u maju i junu 1992. je učestvovao, prema
optužnici, i u nezakonitom hapšenju više od 20 muškaraca nesrpske
nacionalnosti s tog područja.
208
Janjić je tokom svjedočenja negirao da je imao neke veze sa odvođenjima
muškaraca, pojasnivši da je po naredbi Eleza u stanicu dolazio, s nekoliko
drugih vojnika, bezbjednjak po nadimku Zeko i donosio spisak ljudi koji treba
da budu vođeni u zatvor na ispitivanje.
Dodao je da bi “Zeko” odredio jednog od rezervnih policajaca koji bi išao u
pratnji njegovih vojnika.
209
Ajla Gežo,08.05.2018.
design:Kenan Sarač
*****************

obican-poziv/
radio/
210
detaljima/
podrucju-foce/
Posted on Maj 8, 2018 · Uredi
211
[FAKSIMILI] Foča – Paunci 1992. : Stradanje
civila 26.4.1992.
212
“Kao da me neko uzeo za ruku i odveo me do tog mjesta – prišao sam
ostacima spaljene štale, malo zavukao ruku i pronašao kost”, kaže Fahro
Kobiljar. (Dnevni avaz, petak, 28. aprila 2000.)
Samo oni koji su te 1992. godine preživljavali u Pauncima, znaju kako se
živjelo i umiralo…Ovo su novinarske interpretacije koje se dijelom poklapaju
sa onim što se tih dana zaista dešavalo (Dani,28. april 2000.)
Danas, osam godina kasnije (28.4.2000. op. K.S.) i skoro na isti datum, u
mezare su spuštene žrtve tadašnjeg pokolja u selu (26.4.1992. op. K.S.) koje
im se tada našlo na putu ka njihovom cilju.
Termiz Munira i njen muž Redžo, Fehim Jusufović, rođaci Adila i Husnija
Frašto, Hadžira Kobiljar, Meho Kubat, Rašid Borović, Ismet Hasanagić i Ramiz
Makaš.(Dnevni avaz, 28.4.2000.)
213
…..
Ko su ubice
Aprila 1992. godine u Pauncima, kao i na cijelom prostoru fočanske općine
ubijali su: Desimir Škorić zvani Deda, Janko Janjić Tuta, Dragan Zelenović
Zelja, Zoran Vuković i Dragiljub Kunarac. (Dnevni avaz, 28.4.2000.)
214
faksimil:Dnevni avaz od 28.4.2000.
design:Kenan Sarač
_____
FOČA 1992:Zločini u selu Paunci (na putu između Foče i Goražda)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/19/foca-1992zlocini-u-selu-
paunci-na-putu-izmedu-foce-i-gorazda/
215
Ne, ne može tebe svako ni razumjeti
Zato…
jer ti pišeš o genocidu,
pišeš o stradanju bošnjaka,
pišeš o zločincima,
pišeš o masovnim grobnicama…

jer pišeš o Foči,
pišeš o kući,
o donacijama i uhljebima,
pišeš o nepravdi…

Zato…
jer im nisi po volji,
nisi poltron,
jer su oni bolji,
nisi podoban…
216
Kenan Sarač (2018.)
Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
217
Foča 1992. : Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U
BOSNI I HERCEGOVINI)
Nekoliko potresnih svjedočenja iz knjige RATNI ZLOČINI U BOSNI I

HERCEGOVINI II dio, Helsinki Watch – Odjel Human Rights Watch.
Izdavač je Fond Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, a knjiga je štampana
1993. u Sarajevu. Na 423 strane objavljeni su mnogi ratni zločini, kršenja
ljudskih prava…
Pljačke, silovanja, prijeke egzekucije, unakaženja, držanje talaca, opstrukcija
humanitarne pomoći, prisilno raseljavanje, napadi na civilne ciljeve, razaranje
gradova i sela, razaranje kulturnih objekata neki su od sadržaja knjige.
Donosimo neke dijelove koji se odnose na Foču i okolinu Foče.
218
219
220
221
222
223
224
225
226
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
249
izvor:RATNI ZLOČINI U BOSNI I HERCEGOVINI II dio, Helsinki Watch –
Odjel Human Rights Watch, 423 str., Sarajevo 1993.
design:Kenan Sarač
250
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Skica za

nastavak knjige GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
251
U Foči je radio pakao
Kazivanje o ljudima i gradu na dvije zavađene rijeke, Foči, našem zavičaju. …
logoraše je pobio autoprijevoznik Novak Blagojević, a zbog osvete za sina …
“U Foči je radio pakao”, rekla je dvanaestogodišnja djevojčica, Bošnjakinja,
nakon što se izvukla iz Foče na slobodnu teritoriju. I to je najbolji opis onoga
što su preživjeli Bošnjaci, posebno oni koje su četnici uhapsili i držali zatočene
po mnogobrojnim tamošnjim logorima. Poseban teret preživjele su
mnogobrojne zatočene Bošnjakinje, zatočene u nekoliko logora namijenjenih
samo za žene, za njihova mučenja, silovanja, zlostavljanja i najbrutalnija
seksualna iživljavanja svih vrsta. Po ovim ženskim logorima Foča je bila
posebna u posljednjoj agresiji.
Imali su četnici i u drugim gradovima koje su okupirali svoje ženske logore,
namijenjene za seksualna iživljavanja, ali ne u broju i svireposti kako je to bilo
u Foči.
252
Fočanski logori
Najpoznatiji četnički logori u Foči bili su: Karamanova kuća, ženski logor u
kome su vršena najsvirepija silovanja, čak i djevojčica od 12 i 14 godina; zatim
nekoliko drugih kuća, u kojima su držane i silovane žene, a neke su čak
razmjenjivane kao roba ili prodavane u Srbiju i Crnu Goru; više objekata u
Miljevini korišteno je kao logor, jedan je i policijska stanica, i to su uglavnom
logori za silovanje žena; DTV ”Partizan” također je bio uglavnom ženski logor
kroz koji je prošlo najmanje 300 žena, većina je silovana jednom ili više puta, a
žene iz ovog logora odvođene su na Grebak da bi pregovarale sa Armijom
BiH, ali su im zadržavana djeca kao garant da će se vratiti; magacin
trgovačkog preduzeća ”Perućica” u mahali Aladža, gdje je bilo zatočeno
nekoliko stotina Bošnjaka, a oni su prvo odvođeni u džamiju Aladžu gdje je u
jednom danu bilo zatočeno više od 300 Bošnjaka; kasarna u Velčevu; kasarna
u selu Pilipovići, gdje su zatočeni ubijani pred vodom za strijeljanje; školski
centar u mahali Aladža, odakle su zatočeni vođeni na drinske mostove i klani;
Šareni mejtef korišten je kao ženski logor za četnička orgijanja nad maloljetnim
Bošnjakinjama i njihovim majkama; Buk Bijela, također logor za žene; više
kuća i stanova u Foči; te najveći od svih, poznati KPD u Donjem Polju. Kroz
sve ove logore prošlo je više hiljada Bošnjaka i Bošnjakinja, od tek rođenih
beba do staraca na samrti.
253
U logoru KPD Foča ubijeno više od 400 logoraša
Mnogi spomenuti logori bili su dijelom i sabirnog karaktera, odnosno korišteni
su kao prelazno riješenje tokom velikih hapšenja Bošnjaka. Nakon nekoliko
dana neki od zatvorenih bili bi prebačeni u KPD, neki bi ostajali u ovim
logorima, a neke bi puštali da se vrate kućama, a onda bi im kućama odlazili
drugi četnici i ubijali ih, ili bi ih odvodili i klali na drinskim mostovima. Najveći
logor bio je KPD Foča. Kroz njega je sigurno, dakle dokumentovano, na razne
načine, od svjedočenja pa nadalje, prošlo 800 nesrba, uglavnom Bošnjaka.
Međutim, slobodnije procjene idu i do cifre od 10 hiljada logoraša koji su prošli
kroz ovaj logor. Raniji zatvor pretvoren je u logor za nesrbe, tj. za Bošnjake
uglavnom 17. aprila ‘92. godine, a kao logor zatvoren je 10. oktobra ‘94.
godine kada je razmijenjen posljednji logoraš Bošnjak. Sa sigurnošću se zna
da je u logoru ubijeno 38 logoraša, i to uglavnom u upravnoj zgradi gdje su
zatočeni mučeni, maltretirani i ubijani, te na obližnjem mostu na Drini. U
evidenciji nestalih cifra je značajno veća, čak 341 zatočenik logora KPD
odveden je navodno na razmjenu i od tada bi im se izgubio svaki trag. Ovoj
cifri treba dodati i 12 logoraša koji su odvedeni 17. septembra ‘92. godine.
Kasnije se saznalo da su korišteni za iznošenje municije i druge ratne opreme
na srpske položaje, na brdo Stolac, u širem prostoru sela Previla. ”U
novembru 1997. godine, poslije reintegracije spomenutog područja u sastav
FBiH, izvršena je ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice.
Prema podacima koje je iznio sedmični list Ljiljan (19. 11. – 26. 11. 1997.)
postojanje ove masovne grobnice i njenu lokaciju otkrio je Srbin Simo Mojević.
Bio je pred agresiju direktor osmogodišnje škole Ivan Goran Kovačić’ u Foči.
Zajedno sa nastavnikom Danilom Marićem odgovoran je za sve počinjene
254
zločine u području MZ Ustikolina i Jabuka. I tih zločina bilo je puno. Prema
kazivanju spomenutog, logoraše je pobio autoprijevoznik Novak Blagojević, a
zbog osvete za sina Zorana koji je nešto ranije poginuo na području sela
Previla”, pišu u svojoj knjizi Preljub Tafro i dr. Bećir Macić. Iz logora KPD Foča
248 zatočenika je razmijenjeno. Za 63 ljudi rodbina tvrdi da su odvedeni u
logor, ali nema evidencije ili nekog traga koji bi potvrdio da su i bili u logoru.
Vjerovatno su likvidirani na nekom drugom mjestu, a ne odvedeni u logor.
Mučenje i likvidacija u KPD-u
Bošnjaci su u ovom logoru doživjeli razne oblike mučenja i maltretiranja. Do
20. maja ‘92. mučitelji i ubice u ovom logoru uglavnom su bili četnici iz Srbije i
Crne Gore, a nakon toga upravu nad logorom preuzimaju domaći četnici. Tek
tada je za zatočene nastala prava tortura. Većina zatvorskih mučitelja bili su
Srbi koji su i ranije radili kao stražari ili su bili u nekoj drugoj ulozi u KPD Foča.
Ni jedan zatočeni Bošnjak nije bio vojno lice, svi su bili civili koji su odvođeni iz
svojih kuća, sa ulice, radnog mjesta i sl. Mučenja su vršena u upravnoj zgradi,
u samicama, ali i sobi zvanoj ”smederevka”. Ubistva su vršena uglavnom noću
i to u upravnoj zgradi ili na drinskom mostu u blizini logora.
Osim mučenja i ubistava u samom logoru, logoraši su korišteni i kao živi štit na
ratištu prema Goraždu. Četnici bi stavljali logorašima eksploziv na leđa, vezali
bi im ruke, a onda bi ih tjerali da idu ispred njihovih snaga prema slobodnoj
teritoriji Goražda. Četnici su, također, od logoraša uzimali krv za svoje potrebe,
odnosno za svoje ranjenike. Logoraši su Srbima služili i kao ”čistači mina”.
Naime, četnici su se kretali po planini Zelengori i u strahu da im branitelji koji
su se krili po ovoj planini ne bi postavili mine na puteve, oni su koristili
logoraše da idu u automobilima ispred njih. Ako bi naišli na mine, stradali bi
logoraši. Zna se da su čistači mina bili Hamed Čelik, Goran Kukavica i Šaban
Karup. Svoj praznik Vidovdan, 28. juna ‘92. godine, Srbi su proslavili ubistvom
veće grupe logoraša na drinskom mostu. Logoraši su korišteni i za sve vrste
teških fizičkih poslova, od rada u rudniku Miljevina, preko rada na utovarivanju
opljačkane imovine Bošnjaka ili nekih preduzeća, te raščišćavanju ruševina
Aladža džamije, do nošenja municije na borbene položaje.
U ovaj logor dovedeni su i Bošnjaci koji su bili izbjegli u Crnu Goru pa ih je
tamošnja vlast pohapsila i predala Karadžićevim zločincima. Također, u ovom
logoru boravili su i bošnjački politički lideri iz crnogorskog dijela Sandžaka,
uhapšeni u montiranom političkom procesu 1993./'94. godine, kada im je na
teret stavljen pokušaj navodnog oružanog otcjepljenja Sandžaka od tada SR
Jugoslavije.
Zatvorski mučitelji
U mučenju i ubijanju logoraša naročito su se isticali stražari unutrašnjeg voda:

Milenko Burilo Buši, Dragomir Obrenović Obren, Zoran Matović Zoka, Vlatko
Pljevaljčić, Vitomir Mičević Vito, Radovan Vuković, Jovo Savić, Zoran Vuković,
Milovan Vuković i Savo Todović Bunda. Pored njih, u mučenju su se isticali i
vojni policajci iz Foče, koji su uvijek, kad god bi to zaželjeli, odlazili u logor i
tukli logoraše. Među njima su se najviše isticali braća Banović Branko i Danko,
Dragan Đurović te Dragan Ćosović Ćosa.
255
Primjeri zločina u ženskim logorima
Što se tiče ženskih logora, nema preciznih podataka o broju logorašica i broju
onih koje su silovane. Te logore smo pobrojali, a što se tiče torture koju su
preživjele te žene, ona se teško može iskazati riječima. Navest ćemo primjer
kroz zločinca Dragoljuba Kunarca, koji je od juna ‘92. pa do februara ‘93.
godine bio komandant specijalnih izviđačkih jedinica. On je u svoj štab, inače
smješten u kući Osmana Đikića, u kojem je boravio sa 15 do 20 svojih vojnika,
dovodio zatočene Bošnjakinje iz logora ”Partizan” svojim vojnicima na
silovanje. Silovanja je i lično vršio. Osim u ovu kuću, Kunarac je odvodio
Bošnjakinje i u Karamanovu kuću u Miljevini gdje su također silovane. Prilikom
silovanja govorio je žrtvama da će rađati djecu a da neće znati ni ko im je otac.
Neke od žrtava imale su samo 12 godina. Neke od žena zadržane su u
Karamanovoj kući i tu su bile stalno silovane, a pored te torture morale su
održavati kuću za četnike. Drugi primjer je prodaja djevojčice od 12 godina.
Nju je nakon više silovanja od strane nekoliko četnika prodao Radomir Kovač
drugom vojniku.
256
Komšijska kama
U 13 sela koja pripadaju mjesnoj zajednici Luka ubijeno je 36 Bošnjaka.
Granatiranja ovih sela počela su 8. aprila ‘92. godine iz miljevinskog sela
Budanj, a najjača su bila 14. maja. Kakve zločine su četnici činili u selima
Luke, govore primjeri iz Daničića, gdje su Srbi iz porodice Vuković iz sela
Kozje Luke masakrirali devet članova porodice Nurke Karahasanović, koji su
se skrivali u šumi Radoviš. Primjer zločina je i selo Pirni Do, gdje su ubijeni
Bego i Nura Jahić. A, ubistvo Muje Osmankovića u selu Hrđavci najdrastičniji
je primjer četničkog zločina u Lukama. Dogodio se u maju ‘92. godine kada su
Srbi macolom razbili jedan nišan na mezarju i na njega nabili Osmankovića.
257
Stradanje Bošnjaka Luke
Organizatori zločina u Lukama su pripadnici Kriznog štaba iz Miljevine, a
izvršitelji su uglavnom lokalni Srbi iz sela Kozje Luke. Najviše zločina učinili su
članovi porodice Vuković: Brane, Luka i Milorad, potom Blagoje Golubović,
Miodrag Stanić te Rajko Todorović. U zločinima učestvuju i Srbi iz Miljevine,
pripadnici porodice Elez, kao i Njegoslav Bošković. Tu su i vojvoda Simo
Mojević iz Ustikoline sa svojim sljedbenicima, zatim neki od članova porodica
Škipina i Miletić, pa Sreten Vujadin i Sreten Kovačević iz sela Tulovići koje
pripada Ustikolini. Branitelji i mještani mjesne zajednice Luka povukli su se 1.
juna ‘92. prema Grepku, prema slobodnoj teritoriji, tako da na ovom području
nije bilo velikog stradanja mještana.
258
Zlocin u mjesnoj zajednici Trnovača – Brod
Na području mjesne zajednice Trnovača – Brod u devet sela ubijeno je ili se
vodi kao nestalo 115 Bošnjaka. Sela ove mjesne zajednice nalaze se na
putevima koji vode od Foče prema Sarajevu i Dubrovniku. Prva stradanja
desila su se u selu Điđevo, u koje četnici ulaze 20. aprila, nakon što su najprije
u selo došli komšije Dragan i Zoran Pejović i Rajo Stanojević sa ultimatumom
za predaju oružja. Nedžib Hadžimusić je to odbio i onda otpočinje granatiranje
sa svih strana. Otpor je bio kratkotrajan i četnici na čelu sa Anđelkom
Veljovićem ulaze u selo. Muškarce zatvaraju u kuću Bore Džajića, a žene i
djecu u kuću Sulejmana Hodžića, da bi navečer muškarce krvave i isprebijane
odveli na livadu Bare. Neki su odmah ubijeni, a drugi otjerani u koncentracioni
logor u KPZ Foča. Sutradan, 21. aprila, hapsili su skrivene muškarce. Neke,
poput Ferida Krše, ubili su pored Drine nakon prethodnog iživljavanja i
mučenja. Nešto kasnije, u maju, Srbi su odvodili iz sela, u više navrata, žene i
djevojke u štab na Brodu na Drini. Tamo su mučene i silovane.
259
Sela Bjeliš, Raoničko Brdo, Kovačići, Radačići i Štovići okupirana su 4. i
5. juna ‘92.godine. Bošnjaci ovih sela predali su nešto malo oružja što su imali
pred sami rat, tako da su bili potpuno bespomoćni i pod stalnom stražarskom
kontrolom od strane komšija Srba. Nadgledanje Bošnjaka i straže držali su
Srbi iz sela Gradac, a predvodili su ih Nikola i Mirko Kovačević, te Jovo
Vukadinović sa svoja četiri sina. Na zvjerski način pobijeni su stanovnici
štovićkih sela. Paljeni su živi u svojim kućama. Komšije Srbi su se iživljavali
nad staricama i nejači. Tako je Gojko Vasiljević Gica natjerao jednu staricu da
se skine gola, a onda je strpao u šaht od vode.
Glavni počinitelji zločina nad Bošnjacima u mjesnoj zajednici Trnovače – Brod
bili su komšije Srbi. Jedinica ”Sveti Sava” prednjačila je u zločinu, a na ovom
području djelovao je i srpski odred vojne policije ”Dragan Nikolić” iz Foče,
predvođen Jankom Janjićem Tutom, Dragoljubom Kunarcem Žagom, braćom
Banović itd. Ideolozi zločina u ovoj mjesnoj zajednici bili su njeni članovi
Kriznog štaba: Drago Krunić, Anđelko Veljović, Ilija Čalasan, Drago Fulurija,
Rajo Stanojević, Stamen Ranđelov, Zoran i Dragan Pjević, Nebojša i Vojo
Kalajdžić. Svi su oni i direktno učestvovali u napadima na selo Điđevo, a pored
njih zločine su na ovom području činili i: Radmilo Ostojić, Mirko Babić, Boro
Višnjić, Nebojša Rakić, Zdravko Vasiljević, Jelena i Rade Babić, Mišo Bajić,
260
Desimir Čalasan, Slavica Fulurija, Zoran Pavlović, Slobodan Popović, Zoran
Tomović, sinovi Nikole Bodiroge, kao i izvjesni Komljenović. U štovićkim
selima također su komšije Srbi dominirali u zločinima. Predvodio ih je Milivoje
Radović iz sela Gradac, raniji komandir stanice policije u Foči, a svjedoci su
prepoznali među četnicima i komšije Ljubana Milanovića iz Avdagića Luke,
Slavka Kovačevića iz Lisičića, Vladu Kovačevića sa sinom Savom iz sela
Bjeliš, zatim Jovu i Slobodana Škipinu, Vojislava Milanovića sa sinovima.
Jabuka i Ustikolina
U selima mjesne zajednice Jabuka ubijeno je 22 ljudi, u 10 sela. Ovo područje
je posljednje došlo na udar agresora, tako da je stanovništvo moglo izbjeći.
Oni koji su ostali u kućama, pobijeni su.
U mjesnoj zajednici Ustikolina ubijeno je ili se vodi kao nestalo 199 Bošnjaka.
Svi su ubijeni na najbrutalnije načine: klanjem, spaljivanjem u kućama i
štalama, strijeljanjem. Od 21 mjesne zajednice u Foči, u ovoj je bilo najveće
stradanje civilnog stanovništva. Nikakav otpor nije pružen agresoru, niti je bilo
nekakvog organiziranog povlačenja ili bijega na slobodne teritorije.
Jednostavno su žrtve čekale svoje dželate. Za razliku od Bošnjaka, komšije
Srbi dobro su se naoružali i spremili za rat. Neki od zločinaca u ovoj mjesnoj
zajednici su: Vinko Šubara, Radmilo Mihajlović, Zdravko Mijović, Slaviša
Miličević, Arsen Blagojević, Zdravko Joković, Novislav Kovač, Novak
Blagojević, Željko Škobo, Miladin Pejović, Brane Vuković, Sreten Vujadin,
Boško Divljak, major JNA koji je zajedno sa Petrom Mihajlovićem 26. aprila
‘92. godine koordinirao napad na Ustikolinu, Milika Golubović, Sreten Starović,
zatim Željko, Drago, Vasilj, Mile i Neđo Blagojević, Radmilo Miletić, Rajko
Todorović, Milan Maljković, major JNA Slavko Miličević, vodnik JNA Zoran
Marić, kao i pripadnici vojne policije iz Foče Zoran Vuković, Dragan Zelenović,
Dragoljub Kunarac, Janko Janjić i dr.
261
Stradanje Čelikova Polja
U 12 sela mjesne zajednice Čelikovo Polje ubijeno je ili se još vodi kao nestalo
50 Bošnjaka. Sela ove mjesne zajednice nalaze se na desnoj strani Drine
uzvodno od Foče. Prva žrtva ove mjesne zajednice bio je Džemil Polovina koji
je ubijen 26. maja, a glavni zločini počinjeni su 8. juna, a počinili su ih
uglavnom komšije Srbi. Pred naletom Srba 8. juna većina stanovništva
Čelikova Polja bježi u šumu i tu se skriva danima. Zahvaljujući odvažnosti
nekolicine mladića, noću 23. juna, 173 mještana na malim čamcima prelaze
Drinu i odlaze na planinu Vučevo, gdje se priključuju Bošnjacima iz sela
Sutjeske. Jedan broj žena i djece uspio je preći most na Šćepan-Polju i preći u
Crnu Goru. Međutim, ovim nije okončano stradanje mještana ovih sela, jer su
mnogi stradali kasnije prilikom povlačenja zbjega preko Zelengore. Kao
262
počinitelje zločina svjedoci su prepoznali: Ljubomira Dostića, komandanta
bataljona, Simu, Dušana, Vladimira i Dejana Kovača, Dragana i Zorana
Nitkovića, Vukadina i Milutina Perišića, Miluna i Slobodana Milanovića, Rajka
Mijovića, Radomira, Radosava i Vlastimira Pavlovića, Savu Pejovića,
Slobodana Starovića, Rajka Krnojelca, Nenada Drakulu, Tošu Kalajdžića,
Valerijana Simića, Zdravka Vasiljevića, Sloboda Ćurčića, Zorana Mijovića,
Mišu i Danila Pavlovića, Radovana Vukovića, Velju i Zdravka Mijovića, Vukolu
Vujovića, Obrada Mališa.
Mjesne zajednice Dragočevo i Godijeno

U pet sela mjesne zajednice Dragočava stradalo je 30 mještana, Bošnjaka.
Scenarij je isti kao i u drugim mjesnim zajednicama. Prvo se Bošnjacima
postavi ultimatum za predaju oružja, a onda, kada oni to urade, slijedi ubijanje.
Prvi zločin u ovoj mjesnoj zajednici počinjen je 22. aprila u selu Saš. Okrutnost
je prisutna i kod ovog zločina: klanje, paljenje u kućama i sl. Nakon 22. aprila u
više navrata Srbi upadaju u sela i pale i pljačkaju. Zločine su uglavnom činile
komšije iz susjednih sela, a glavni je bio Simo Bodiroga, šumar iz Dragočeva, i
Miladin Pjano sa sinovima, iz Potpeći. Spominju se još i četnici iz porodice
Vilotić, kao i sinovi Todora Simovića.
Mjesna zajednica Godijeno ima 10 sela, a stradalo je 47 mještana. Četnici su
zločine u ovim selima činili sve do avgusta ‘92. godine, dok i posljednjeg
Bošnjaka nisu ubili ili dok nije pobjegao. Prijetnje su počele još 19. aprila od
strane četnika na čelu sa samozvanim vojvodom Borom Ivanovićem. Bošnjaci
ovih sela sa desne strane Ćehotine izbjegli su prema slobodnoj teritoriji, ali oni
na lijevoj strani nisu imali tu sreću, ostali su u okruženju četnika. Zločine su
263
činili komšije Srbi: Čedo, Anđelko, Borivoje, Radojica, Mile, Spomenko i Strajo
Perišić, zatim Mile Bodiroga, Borislav i Dobrislav Pjano, Ljuban i Dragan
Vuković, Vlado Simović i dr. Džamija u Godijenu zapaljena je 2. maja, a
munara srušena dan kasnije.
Zločini u Slatini, Vikoču, Čelebićima

U devet sela mjesne zajednice Slatina stradalo je 20 Bošnjaka. Prvi upad u
ova sela dogodio se 2. maja, tada Srbi pale nekoliko sela i ubijaju zatekle.
Narod se sklanja u šume iznad sela, a onda se prebacuje na slobodnu
teritoriju Goražda. U ovoj mesnoj zajednici pružen je otpor četnicima sa nešto
malo oružja, uglavnom lovačkog. Od te grupe naoružanih Bošnjaka formirana
je Slatinska četa koja četnicima nanosi gubitke sve do konca ‘94. godine.
Među četnicima ističu se Milivoje i Vojislav Đorđević, Nebojša Vrećo, Velimir
Višnjić, Milutin Vilotić i dr.
Sedam sela mjesne zajednice Vikoč imalo je 30 žrtava. Srbi su u sela ove
264
zajednice ušli 8. avgusta ‘92. godine. Zločinci su bili komšije, ali i pomoćnici iz
Čelebića, Jošanice i Brusna, te četnici iz Crne Gore. Počinili su svirepe
zločine. ”Prilikom upada u selo Papratno Donje, hvataju Miralema Ahmića.
Mladić je imao samo 22 godine. U blizini škole u Papratnu vješaju ga za noge
na jednu krušku. Ispod glave su mu naložili vatru. Mladić je od bolova vrištao,
trzao se, uvijao… Poslije toga su poluugljenisano tijelo skinuli sa kruške, stavili
ga na obližnji plot i ponovo naložili vatru ispod već mrtvog tijela mladića… U
drugom slučaju, u selu Papratno Gornje, na svirep način ubijena je Kenda
Trako. Odrali su joj kožu sa tijela do pasa i tako je ostavili naslonjenu na među
pored kuće Memije Šoro. Tog 8. avgusta ‘92. zapaljena je škola i džamija u
Vikoču. Sva sela su, također, spaljena. U zločinima se, prema kazivanju
preživjelih mještana, ističu komšije: Pero Kovač, Ilija Čančar, Rade Kovač,
Spomenko Arsenić, Neđo Mitrić i Milenko Arsenić”, pišu Preljub Tafro i dr.
Bećir Macić u knjizi ”Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.-
1995.”
U 16 sela mjesne zajednice Čelebići, Zavait i Jošanica ubijeno je 58 mještana.
O stradanju Bošnjaka u ovim krajevima malo se zna, jer nema onih koji su
preživjeli četničke torture. Oni koji su pobjegli, to su učinili pravovremeno, a oni
koji su ostali, ubijeni su. Zločin u selima Čelebića izvršen je 27. jula, a u selima
Zavaita 12. avgusta. Po zločinu istakli su se komšije: Mitar Kunarac, Vlastimir
Avram, Bobo Jolović, Rajko Milanović.
Ubijanje Bošnjaka po selima

Stradanje fočanskih Bošnjaka nije bilo vezano samo za grad i prigradska
265
naselja, već se događalo po cijeloj općini. Ubijene su stotine Bošnjaka po
fočanskim selima, hapšeni su i odvođeni u logore, žene su silovane i držane
kao robinje za seksualna iživljavanja, paljene su kuće i ljudi u njima.
Četnicki zločin u selima Sutjeske
U 20-ak sela mjesne zajednice Popov Most, odnosno sela na Sutjesci, ubijeno
je i vodi se kao nestalo blizu 100 Bošnjaka. Većina sela je popaljena i
uništena. Prve znake pripreme zločina na ovom području Srbi su pokazali još
u ljeto 1991. godine kada je 70 naoružanih Crnogoraca iz crnogorskog sela
Mratinja prešlo na teritoriju Foče u selo Vučevo. Došli su u posjetu Jakši
Jovoviću i da, pokazujući svoje naoružanje, zastraše Bošnjake. A, još od ranije
počela je netrpeljivost Srba sa područja Sutjeske prema komšijama
Bošnjacima. Sve se više budio srpski nacionalizam i javno ispoljavala mržnja
prema komšijama Bošnjacima. Srbi se obučavaju po selima, u selo Čelebiće
pristiže vojska sa vukovarskog ratišta, prolaze uz pucnjavu, psovke i
provokacije jedinice JNA prema Dubrovniku. Srbi se naoružavaju i pripremaju
za rat.
Čim se počelo pucati u Foči, Srbi na Sutjesci prave barikade, postavljaju
topove i okreću cijevi prema selima gdje su Bošnjaci. Vode se nekakvi
pregovori, a zapravo su to ultimatumi koje Srbi daju Bošnjacima da predaju
oružje i da im navodno neće niko ništa. Pregovori se vode u više navrata, prvi
16. pa onda 25. aprila. Počinje predaja oružja, ali samo onog trofejnog i
lovačkog, ostalo Bošnjaci, vođeni iskustvima iz Drugog svjetskog rata,
skrivaju. Nakon ovoga počinju pretresi bošnjačkih kuća. Jedna skupina od 800
Bošnjaka otišla je put Gacka. Jača i srpska propaganda i padaju prve žrtve.
Ubijen je Hajro Lugušić. Bošnjaci se skrivaju po šumama i planinama. Tada na
teren Sutjeske preko brda iz Sarajeva stiže Zaim Bešević, demobilizirani major
JNA. Dolazi sa namjerom organiziranja otpora i pomoći zbjegovima pri
povlačenju. Nastaje čuveni bataljon ”Sutjeska”, zahvaljujući kojem 4.500
Bošnjaka Sutjeske uspijeva da se probije do slobodne teritorije, a ovaj bataljon
se isticao kasnije na ratištima širom BiH.
Pored mještana sela Sutjeske, u brda ovih krajeva pristižu i Bošnjaci iz drugih
sela, ali i općina, poput Gacka. Svi pričaju o velikim zločinima koje Srbi,
komšije i pridošli dobrovoljci, čine po njihovim selima. Na planini Vučevo i na
Zelengori Bošnjaci se koncentrišu i uz pomoć Beševića dobro organiziraju,
može se reći, izbjegličke kampove. Imaju straže, izvidnice, miniraju se mogući
četnički prilazi, što je urodilo plodom jer je u dva navrata poginulo 19 četnika
koji su htjeli prići izbjeglim, ali organiziranim Bošnjacima na Vučevu. Srbi, ne
mogavši prići Bošnjacima, granatiraju ih sa odstojanja, a aktivna je i avijacija.
Istovremeno pale sela i ubijaju na najsvirepije načine one koji su ostali u
selima, najčešće zbog nemoći i bolesti. Topovskim projektilima 12. juna četnici
ruše džamiju u Šadićima. Iako je odbrana izbjeglih u Vučevo i Zelengoru
uspješna, ipak život postaje sve teži za njih. Ponestaje im oružja, hrane,
lijekova, sanitarija, a četnici tuku sve više i sa nekoliko strana, iz pravca
Kalinovika, Mratinja i sa prevoja Čemerno.
266
Na Gorama iznad Šadića 12. jula održan je sastanak na kojem je donesena
odluka o probijanju prema slobodnoj teritoriji. Proboj počinje 15. jula sa
Zelengore, a 17. sa Vučeva. Probijanje zbjegova dosta uspješno štite
pripadnici ”Sutjeske”, iako je bilo žrtava kako od granata, tako i u borbama
kada bi se naišlo na četnike. Proboj je trajao devet dana i noći, a pojedinci koji
su iz raznih razloga zaostajali, probijali su se i po 15 dana. Preživjeli Bošnjaci
Sutjeske među ključne ličnosti zločina u ovom kraju ističu: Jovana Vukovića,
vojvodu i komandira svih srpskih snaga na ovim prostorima, zatim Ratomira
Mastilovića, Tihomira Aćimovića, Željku Majdova, Ljubomira Kovačevića, Đoku
Vukovića, Ljubu Milinkovića, Dušana Živanovića, vojvodu Zdravka Vladičića,
Dragana Vladičića, Sinišu Nitkovića, Zorana Papricu, Dragana Mališića, Nešu
Ostovića, Gojka Lalovića, Zdravka Pavlovića, Luku Tanovića…
Zločin u Jeleču
U mjesnoj zajednici Jeleč, u njenih 11 sela, stradalo je oko 120 Bošnjaka.
Stradanja su počela 1. maja 1992. godine i trajala su sve do oktobra. Zločinci
su bili domaći Srbi, komšije. Metode koje su četnici primijenili tokom zločina u
Jeleču slične su metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foče i
BiH. Najprije su pozvali Bošnjake da predaju oružje, onda su blokirali područje
barikadama, postavili artiljeriju na sigurno odstojanje i već 1. maja počinju
granatirati jelečka sela. Granatiranje sa Vratla iznad Jeleča, stare ceste prema
Kalinoviku trajalo je tri dana. Nemoćan i praktično nezaštićen bošnjački narod
povlači se u planine. Četvrtog maja Srbi upadaju u Jeleč i najsvirepijim
metodama ubijaju sve koje su zatekli, uglavnom nemoćne i bolesne, ali i one
267
naivne pojedince koji su vjerovali svojim komšijama. Žive ih spaljuju u kućama,
kolju, siluju. Srbi nastavljaju naprijed, a Bošnjaci se sve više povlače u planine.
Desetog maja četnici napadaju šumsko radilište na Paležima gdje se skrio dio
izbjeglog stanovništva.
Sukobi se nastavljaju i narednih dana, a 20. septembra Bošnjaci uspijevaju na
Papratnim Njivama zadati jak udarac četnicima, ubivši ih 38. Ali, granatiranje
zbjegova se nastavlja. Bližila se i zima i odlučeno je da se i ova grupa
prebacuje prema slobodnoj teritoriji, a uz pomoć brigade ”Sutjeska”. Probijanje
je počelo 1. oktobra i trajalo je 10 dana. Organizatori zločina u mjesnoj
zajednici Jeleč, između ostalih, bili su Ljubo Ninković, potpukovnik Pavlović iz
garnizona JNA u Kalinoviku i Vojko Cicković iz Miljevine. U izvršenju zločina
istakli su se: samozvani vojvoda Pero Elez, nastavnici iz Miljevine Risto
Trifković i Pero Krunić, načelnik srpske policije Miljevine Milenko Vuković.
Pored njih u zločinu su se istakli još i Željko, Pavle, Luka, Nenad, Rade i
Slavko Elez, zatim Rajko Milutinović, Radmilo Vuković, Zoran Ivanović, Nenad
Janković, Gojko Jojić, Željko Krunić, Zdravko Milutinović, Drago Ninković,
Risto Ostojić, Dragan Rončević, Živko Miletić i dr.
Miljevinski zločini i zločinci

U sedam sela mjesne zajednice Miljevina ubijeno je 68 Bošnjaka. O zločinima
u rudarskom naselju Miljevina i okolini nema puno svjedočenja, jer su ovdje
četnici ubijali neostavljajući svjedoke u životu. Zločini su se dešavali tokom
maja, juna, jula, a zločinci su bili komšije Srbi. Pošto je većina građana ovog
naselja radila u rudnicima, kako Bošnjaka tako i Srba, onda se može reći da
su rudari Srbi ubijali kolege Bošnjake. U Miljevini su počinjeni i veliki zločini
silovanja Bošnjakinja. Karamanova kuća pretvorena je u javnu kuću u kojoj su
silovane i držane u zatočeništvu mlade Bošnjakinje, bilo ih je čak od 12
godina. Također, i mnoge druge kuće su pretvarane u mjesta silovanja i
268
iživljavanja komšija nad svojim komšinicama. I motel u Miljevini služio je za
silovanja. Sva sela u mjesnoj zajednici Miljevina popaljena su i porušena.
Ideolozi i izvršitelji zločina u Foči su, prije svih, pripadnici Kriznog štaba ove
mjesne zajednice predvođeni Pavlom Elezom.
U Kriznom štabu još su bili: Pero Elez, Pavlov sin; rudarski inžinjer Slavko
Stanković koji je bio i predsjednik IO SO Foča; trgovac Brane Stanković; oficir
JNA Stojan Stanković; inžinjer Nikola Baja Golijanin; te Dragan Todorović i
Savo Milovanović. Tu su još: Ljubo Ninković, republički sindikalni funkcioner;
potom već spomenuti nastavnik Risto Trifković. On je formirao javnu kuću od
kuće Kahrimana. Svjedoci za njega kažu da je zaklao svoja dva učenika,
braću Barlove. Također kažu da je zaklao i hodžu Murata Drinjakovića i staru
Zejnu Suljević. Skupa sa Draganom Ćosovićem i Ljubom Cicmilom zaklao je
Alemu Barlov u selu Trošanj. U ključne zločince Miljevine ubrajaju se još i
Miljenko Vuković, načelnik SUP-a u Miljevini, nastavnik Miloš Krunić, za koga
svjedoci kažu da je lično ubio Zahida i Hamida Šalaka, te da je saučesnik u
ubistvu hodže Ćamila Tuzlaka. Tu su još: Novak Stanković, Mićo Vuković,
Dobro Stanković, Neđo Todorović, Zdravko Tešević, Neđo Dunić, i izvjesni
novinar Cerović. Ova grupa je u selu Mrđanovićima 24. juna ‘92. ubila sedam
žena.
Neđo Golubović je još jedan od miljevinskih zločinaca koji je skupa sa Pavlom
Elezom na Mitrovom Vrelu ubio Murisa Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta
Ramovića i jedno romsko dijete. Treba spomenuti i: Neđu Boškovića, Radu
Draškovića, Petra Pejovića, Ljubu Zelenovića, Peru Ninkovića, Zorana
Ivanovića, Duška Jovovića, Miroslava Delića, Gorana Ćosovića, Gorana
Milutinovića, Radmila Davidovića, Dana Šošića, Velibora Vukovića, Dušana
Ivanovića, Dragana Janjića, Miću Orlovića, Biljanu Mrgud, Jelenu Cicović,
Maricu Simović, Nadu Stanković, Vladu Golubovića, Sašu Gagovića, Tomu
Ostojića, Dragana Teševića, Jagu Mališa, Njegu Boškovića, Radivoja
Pavlovića, Radivoja Filipovića, Slobodana i Aleksu Markovića itd.
Zločin u mjesnoj zajednici Kratine
Zločine u mjesnoj zajednici Kratine osmislili su i činili isti oni koji su to radili i na
području Miljevine. Na ovom području u 11 sela poginulo je blizu 30 ljudi. Iako
su Bošnjaci ovih sela bili nenaoružani, četnici nisu smjeli napasti pješadijom
ovo područje sve do 22. juna, iako su od samog početka agresije gađali
artiljerijom sa Kolunskog brda i od crkve u Budnju. Kada su napali tog 22. juna,
70-ak seljana ove mjesne zajednice bilo je organizirano u odbrani, pružili su
dobar otpor i više do oktobra nije bilo napada. Kada su počela povlačenja u
oktobru prema slobodnoj teritoriji sa Zelengore, zbjegovi su prolazili kroz
područje Kratine odakle su se ljudi priključivali zbjegovima, a onda su četnici
samo ušli i pobili one koji nisu mogli otići.
269
Slovom protiv zaborava
Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu
o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin
nad Bošnjacima Foče.Knjiga sa nazivom ”Genocid nad Bošnjacima na
području općine Foča 1992.-1995.” izašla je 2004. godine u izdanju Instituta za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Recenzenti ove
knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i mr. Suljo Borovina, a knjiga je
podijeljena u tri dijela: ”Žrtve na području Foče – izvan logora”, ”Žrtve u logoru
Kazneno-popravni dom” i ”Prilozi”
Piše: Ramiz Hodžić
Cjelokupno podrinjsko područje, čiji je dio i Foča, među prvima je bilo na udaru
velikosrpskih snaga, s namjerom da se i na tom dijelu Bosne i Hercegovine
realiziraju velikodržavni srpski ratni ciljevi – stvaranje čistih etničkih (srpskih)
prostora i genocid nad Bošnjacima. U tom kontekstu je i područje Foče
paradigma zločina koji su izvršeni u Bosni i Hercegovini, a koji se, pored
ostalog, ogledaju u prijekim egzekucijama, prisilnom premještanju ili deportaciji
Bošnjaka, nečovječnom postupanju tokom i nakon napada na gradove, sela i
naselja, fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, prisiljavanju na život u
nehumanim uvjetima, protupravnom zatočenju, prisilnom radu, bezobzirnom
razaranju grada, sela i naselja, te posebno potpunom rušenju vjerskih
270
objekata, pljačkanju i uništenju privatne imovine itd.
Zločin se ne može sakriti
Polazeći od ovih činjenica, Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti
zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko
zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče. Knjiga sa nazivom
”Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.–1995.” izašla je
2004. godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i
mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: ”Žrtve na području Foče –
izvan logora”, ”Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom” i ”Prilozi”. Navedeni
dijelovi knjige predstavljaju koherentnu cjelinu u kojoj su argumentirano
prikazani zločini na području Foče.
O kvalitetu, vrijednostima i značaju ove knjige najbolje govori izdavač u svom
predgovoru za knjigu.
”Planiranje, pripremanje i izvršenje zločina ostvareno je, kao i u drugim
područjima, raspoređivanjem artiljerije, u ovom slučaju oko Foče,
naoružavanjem srpskog stanovništva, aferama u radnim organizacijama
‘Fočatrans’ i ‘Ozren’, organiziranjem obilježavanja raznih praznika sa
nacionalističkom euforijom, zahtjevom bošnjačkom stanovništvu za predaju
oružja, formiranjem ‘srpskih institucija’ (krizni štabovi, MUP, školstvo,
zdravstvo i dr.), vođenjem besplodnih pregovora, zauzimanju sredstava
informiranja (posebno radija), otpuštanju sa posla radnika bošnjačke
nacionalnosti, intenzivnim i bezobzirnim granatiranjem naselja sa bošnjačkom
većinom, progonom, zatočenjem, silovanjem i prijekim egzekucijama civilnog
stanovništva, pljački privatne imovine, rušenju vjerskih objekata i dr.
Žrtve na području Foče – izvan logora
U prvom dijelu knjige ‘Žrtve na području Foče – izvan logora’ prezentirana su
najznačajnija saznanja do kojih su došli autori o zločinima protiv civilnog
stanovništva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od čega 958 na području
Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali. Sva gnusnost zločina pokazana
je u klanjima, nabijanjima na kolac, šutanjem glava žrtava, ubijanju bolesnika,
bacanju u Drinu unakaženih tijela, masakriranju djece, žena i staraca, paljenju
i pljačkanju kuća i radnji, ubijanju čitavih familija, u strahotama koncentracionih
logora itd. Sistematska obrada zločina (grad Foča i ostalih 15 mjesnih
zajednica) omogućava čitatelju da se na pregledan i sveobuhvatan način
upozna sa zločinima u gradu Foči, mjesnim zajednicama, selima, zaseocima
itd. Posebnu vrijednost predstavljaju uvodne napomene date za svaku mjesnu
zajednicu, u kojima se izlaže hronologija agresorskih dejstava, njihovi zločini,
te pokušaj spasavanja bošnjačkog stanovništva. Zločini protiv civilnog
stanovništva obrađeni su tako što su, između ostalog, dati osnovni podaci o
žrtvama, a u nekim prilikama i imena lica za koja se opravdano pretpostavlja
da su počinitelji zločina.
Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom
Drugi dio knjige ‘Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom’ obrađuje oblike zločina
u mučilištu KPD Foča. U vezi s tim autori posebno pružaju podatke i o njihovim
osnovnim pokazateljima: vremenu djelovanja logora (od 17. aprila ‘92. do 10.
271
oktobra ‘94. godine), oblicima izvršenih zločina, kao što su: mučenje
zatočenika, njihovo korištenje za ‘živi štit’, prisilan rad, uzimanje krvi, ‘čistači
mina’, ubijanja, bacanja tijela u Drinu, zlostavljanja prilikom isljeđivanja,
sakrivanje logoraša od Crvenog križa itd. U knjizi je posebna pažnja
posvećena tzv. ‘razmjenama logoraša’, pri čemu je veliki broj izvođen iz logora
uz obrazloženje da ih vode u razmjenu, ali im se nakon izvođenja iz logora
gubi svaki trag. Na taj način nestala su 404 zatočenika. Hronologija razmjene
to očigledno potvrđuje, jer se najčešće ne zna sudbina logoraša iz grupe,
njihov broj, razmjena, likvidacija itd. Autori su uspjeli da sakupe osnovne
podatke o ubijenim logorašima (38) sa posebnim osvrtom na oblike zločina,
koji su se najčešće sastojali od ubistava nakon mučenja, te bacanja u Drinu.
Značajni prilozi za knjigu
Knjiga u dijelu ‘Prilozi’ sadrži svjedočenja stanovništva općine Foča prema
izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima, a po popisu iz
‘91. godine, te originalne fotografije o ekshumacijama do kraja 2001. godine.
Autori su prezentirali 12 do sada neobjavljenih izjava neposrednih preživjelih
učesnika događaja u Foči od ‘91. Do ‘95. godine. Svaka izjava je obrađena,
identitet svjedoka zaštićen i naveden arhivski izvor, tako da je postignuta
njihova sistematičnost i preglednost. Sadržinu izjava na najbolji način
odražavaju njihovi jezgroviti i udarni naslovi dati od strane autora.
Po standardnim metodama čuvanja identiteta svjedoka autori su svugdje gdje
bi se mogla identifikovati ličnost davatelja izjave primijenili do sada korišten
uobičajeni postupak. Imajući to u vidu, imena svjedoka su označena
inicijalima. U ovom dijelu knjige objavljeni su podaci o stanovništvu Foče
prema izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima po
popisu iz ‘91. godine. Na sistematičan način čitatelj će moći sagledati
nacionalnu strukturu po naseljima. Dokumentarne fotografije o ekshumacijama
na području Foče do kraja 2001. ilustriraju aktivnosti na traženju nestalih, te
potresne prizore o zločinima koji su izvršeni nad civilima Bošnjacima na
području Foče.
272
Da se ne zaboravi
Ova knjiga predstavlja značajan izvor za naučne, sudske i druge ustanove i
uopće širu javnost. Ona još jednom potvrđuje da je bez sistematskog
proučavanja zločina, odnosno genocida u istočnoj Bosni, čiji je dio i Foča,
nemoguće dokumentovano istražiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH.
Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka i
dosadašnjih rezultata istraživanja zločina na prostorima općine Foča, a
posebno ekshumacija. Prema istraživanjima, a posebno izjavama očevidaca,
naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvršile zločine na
području Foče.”
Ova knjiga značajno je koristila i autoru ovog članka tokom istraživanja zločina
u Foči i pisanja o istom u sklopu feljtona ”Zločin”.
EGIDA 1
U prvom dijelu knjige ”Žrtve na području Foče – izvan logora” prezentirana su
najznačajnija saznanja do kojih su došli autori o zločinima protiv civilnog
stanovništva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od čega 958 na području
Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali.
EGIDA 2
Ova knjiga predstavlja značajan izvor za naučne, sudske i druge ustanove i
uopće širu javnost. Ona još jednom potvrđuje da je bez sistematskog
proučavanja zločina, odnosno genocida u istočnoj Bosni, čiji je dio i Foča,
nemoguće dokumentovano istražiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH.
Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka, i
dosadašnjih rezultata istraživanja zločina na prostorima općine Foča, a
posebno ekshumacija. Prema istraživanjima, a posebno izjavama očevidaca,
naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvršile zločine na
273
području Foče.
Okupacija u 15 dana
Iako su se Srbi u Foči, kao i širom Bosne i Hercegovine, otvoreno, bez
prikrivanja pripremali za rat, za agresiju, većina Bošnjaka Bosne, pa i Foče
naivno je vjerovala da do agresije neće doći. Do početka aprila 1992. godine
Srbi u Foči imaju formirane krizne štabove u gradu i po selima, naoružani su,
imaju planove napada, formirane jedinice, prave spiskove za hapšenja i
likvidacije, a Bošnjaci 5. aprila organiziraju pacifistička okupljanja ispred
Skupštine općine. Ista stvar ponavlja se narednog dana. Za to vrijeme Srbi su
već u akciji. Zauzimaju stanicu policije u Miljevini.
Abid Ramović – prva žrtva

Istog dana, dakle 6. aprila, dolazi do prve pucnjave. Iz kuće Ivanovića sa Duba
puca se na ”Fočatrans”. Dolazi do potpunog razdvajanja policije na srpsku i
bošnjačku. Na čelu srpske policije nalazio se Dragan Gagović, a na čelu
bošnjačke policije Zulfo Veiz. Naravno, ove policije ne mogu se porediti ni po
kojoj osnovi, posebno ne po naoružanju i logistici. Sljedećeg dana, 7. aprila,
počinje otvorena akcija Srba u cilju okupiranja Foče. Pada i prva žrtva, riječ je
o policajcu Abidu Ramoviću, koji gine u policijskom automobilu dok je
pokušavao do bolnice prebaciti ranjenu Milevu Radojčić, koju su ranili Srbi
pucnjavom iz kuće Ivanovića u pravcu ”Fočatransa”. Prema jednoj verziji
Ramović je poginuo od metka ispaljenog iz kuće Ivanovića, a druga verzija
kaže da ga je ubio kolega Srbin koji je bio sa njim u automobilu. Istog dana
Srbi predvođeni SDS-om zauzimaju magacin oružja TO u Livadama i dijele
svojim sunarodnicima. Zauzimaju i lokalnu radiostanicu, uspijevaju kontrolirati
sve prilaze gradu, a već grad prelijeću i prve granate. Stigle su i jedinice iz
Srbije koje su smještene u planinarski dom na Zabrani. Onaj dio svjesnih i
organiziranih Bošnjaka postavlja barikade u Donje Polje, a civili pripremaju
skloništa po podrumima. Sve vrijeme traju navodni pregovori između SDS-a i
SDA, ali ne daju rezultate, jer Srbi pregovaraju samo kako bi dobili na
274
vremenu i kako bi Bošnjake što više zaveli i obmanuli navodnom željom da se
sve završi mirno.
Granatiranje grada
Narednog dana, 8. aprila, Foča se granatira i pod stalnom je puščanom
paljbom Srba. Srpske zločinačke horde uspijevaju tog dana zauzeti Dom
zdravlja i zarobiti prisutne Bošnjake, ljekare Ibru Karovića i Avdu Šadinliju.
Srpski hajduci ulaze u Carevu džamiju i na munaru stavljaju četničku zastavu,
a na džamijski razglas puštaju četničke pjesme. Idućeg dana nastavlja se
granatiranje, a srpsko rukovodstvo ultimativno traži predaju vlasti, na šta
odbrana ne pristaje. Granatira se grad, zgrade i kuće su u plamenu, a granate
dolaze iz Zabrane i Orahova. Vodi se i pješadijska borba. Znatno slabije
naoružani i organizirani Bošnjaci napuštaju grad i kreću se put Goražda i put
Crne Gore. Granatiranje se nastavlja i narednih dana. Srbi lagano osvajaju dio
po dio grada i na kraju ulaze u njega. U Aladži 10. aprila Srbi ubijaju Jusu,
Raziju i Esmu Aganović. Međutim, žrtava ima i na srpskoj strani.
Gine im vojvoda Dragan Nikolić, sin Božidara, komandir policijske ispostave u
Čelebićima i Miljevini. Srbi 11. aprila zauzimaju veći dio grada, a ostatak
granatiraju. Narednog dana Srbi pale Prijeku Čaršiju, trgovačko-zanatski
centar, pale se bošnjačke kuće i lokali.
275
Pljačka bošnjačke imovine
Srpski zločinci konstantno napreduju u osvajanju grada. Kako osvajaju koji dio
grada, tako Bošnjake koji nisu izbjegli hapse i odvode u sabirni logor u
Livadama. Logor je smješten u magacinima TRO ”Perućica”. Osim domaćih
Srba, koji su izvukli iz svojih budžaka kokarde, u zločinima učestvuju i Srbi sa
strane. Nastavlja se granatiranje dijelova koje brane malobrojne snage
Bošnjaka, a u okupiranim dijelovima nastavlja se pljačka i paljenje bošnjačkih
kuća i stanova. Već 13. i 14. Srbi su u centru grada, a sa lokalne radiostanice
oglašava se predsjednik SDS-a Miroslav Stanić, koji navodno garantira
sigurnost Bošnjacima koji žele napustiti grad.
Petnaesti dan aprila bio je dan pljačke. Tog su dana dolazili Srbi i sa sela i
pljačkali što se opljačkati i odnijeti moglo. Naredni dan upadom Srba u Donje
Polje oko 18 časova grad je u potpunosti okupiran.
Sabirni logori
276
Kako je u redovima Srba, predvođenih SDS-om, unaprijed već sve bilo
isplanirano, tako je odmah nakon okupiranja grada otvoren koncentracioni
logor u bivšem KP domu, u koji su smještani uhapšeni Bošnjaci do tada držani
po sabirnim logorima. Sabirnih logora bilo je više. Već smo spomenuli logor u
Livadama, a pored njega tu su bili Srednjoškolski centar u Aladži, DTV
”Partizan”, direkcija TRO ”Perućica” u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u
izgradnji ”Buk bijela”, te mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u
centralni logor Bošnjaci su dovođeni iz svojih kuća.Jednostavno su nailazile
srpske jedinice i po nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake.
Članovi SDA i drugi ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO
”Perućica” u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u izgradnji ”Buk bijela”, te
mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u centralni logor Bošnjaci su
dovođeni iz svojih kuća. Jednostavno su nailazile srpske jedinice i po
nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake. Članovi SDA i drugi
ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO ”Perućica”. O stanju u
sabirnim logorima govore Preljub Tafro i dr. Bećir Macić u svojoj knjizi: ”Život u
sabirnim logorima bio je užasan, bez hrane, vode, nužnika… Svaki čas su u
magacine ubacivali nove uhvaćene ljude. Po noći su sa vrata prozivali neke od
njih. Oni se više nikad nisu vraćali u magacin. Po noći su se čule pucnjave iz
Prevraćkog potoka, iznad baraka. Komandant sabirnog logora u Livadama bio
je Veselin Čančar, ekonomista u TRO ‘Perućica’. Bio je obučen u uniformu
JNA, sa kapetanskim činovima. U magacinu Srbi nisu zlostavljani. Povremeno
su u taj magacin ubacivali isprebijane ljude. Nisu mogli ni stajati na nogama.
Bili su to unakaženi likovi poznanika: Muniba Veiza, Zulfe Veiza, Enesa
Uzunovića, Ibre Selimovića ‘Spone’ iz Tabaka. Svi su oni kasnije ubijeni u
koncentracionom logoru”, pišu Tafro i Macić u knjizi ”Genocid nad Bošnjacima
na području općine Foča 1992.- 1995. godina” i o prvi danima agresije i
napada nastavljaju:
Okupacija 18. aprila
277
”Srbi zauzimaju i posljednje uporište odbrane Foče, Šukovac 18. aprila 1992.
godine. Foča je definitivno okupirana. Tada nastaje pakao za Bošnjake koji su
ostali u Foči i prigradskim naseljima. Kuće Muslimana su u plamenu. Nekako u
to vrijeme u Foču helikopterom dolazi Biljana Plavšić. Provozala se Fočom u
opljačkanom automobilu tek ubijenog Fočaka Adnana Isanovića. Vidjevši
fočanske džamije, koje još nisu bile porušene, uzviknula je: ‘Kako će, molim
vas, Foča biti srpski grad, s ovoliko turskih džamija.’ Time daje jasnu poruku
srpskim rušiteljima šta im je raditi. Za kratko vrijeme, svih 11 fočanskih džamija
nestalo je sa lica zemlje. Aladža džamija, Careva džamija, Atik Ali-pašina
džamija… Sve biseri islamske graditeljske kulture, barbari su za kratko vrijeme
sravnili sa zemljom. Građevinski materijal iz Aladže džamije poslužit će da se
proširi parkiralište ispred koncentracionog logora. I sva druga obilježja
vjekovnog življenja Bošnjaka na ovim prostorima, uništavaju se. Gori Islamska
biblioteka sa vrijednim eksponatima, devastiraju se groblja.
Na sve strane se pljačka sve što je bošnjačko. U pomoć domaćim pljačkašima
pristižu i oni iz Crne Gore, sa kamionima. Prepuni kamioni namještaja, bijele
tehnike i svega što su ‘junački’ đetići opljačkali, odlazi prema Pivskoj planini.
Počinju ubistva, silovanja. Zabranjuje se kretanje Bošnjacima. Postaju svi
taoci. Svi su u kućnom pritvoru. Čeka se kada će dželati udariti na vrata.
Rušitelji i ubice ne žele svjedoke svojih nedjela. Svjedoke ili ubijaju ili odvode u
koncentracioni logor. Ideolozima genocida nad Bošnjacima Foče, Vojislavu
Maksumiću i Veliboru Ostojiću, kao da nije dovoljna žestina sa kojom ubice i
rušitelji izvršavaju njihove naredbe.Svojim ‘vatrenim’ govorima na lokalnoj
radiostanici podstiču ubice da brže ubijaju, rušitelje da brže ruše. Za kratko
278
vrijeme na području grada i prigradskih naselja ubijena su ili nestala 343
Bošnjaka (građanina) Foče. Najviše zločina počinjeno je u prigradskim
naseljima Tabaci, Zubovići, Susješno, Hamdići, Mijakovići i Ljubovići. U
jednom danu u Čohodarmahali, u kojoj su i u Drugom svjetskom ratu počinjeni
strahoviti zločini, na svirep način je ubijeno 29 građana (24 se gubi trag u
koncentracionim logorima). Te zločine počinili su domaći Srbi, komšije
ubijenih.”
izvor:internet
design:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot/fbPutnikNamjernik/flickrekranportal13/focanskid
ani
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova

objavljenih na facebooku,flickru,portalima itd…/ – knjiga
u nastanku
279
280
GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
facebooku,flickru,portalima itd…/.
Knjiga u nastanku. Zasad dostupna u virtualnom izdanju.
Knjiga je nastala iz nekih ličnih razloga i šutnje. Šutnje o Foči. I zločinima u
Foči i na teritoriji Fočanske općine.
Žalosno je što mnoge žrtve ne žele pričati o zločinima i zločincima.
Žalosno je što bivši logoraši ne žele pričati.
Žalosno je što se Foča zaboravlja. Zaboravljena je od države, vlasti,
bošnjačkih predstavnika.
Povratak u Foču je doživio fijasko. Razlozi.
ZAŠTO?
Da se ne zaboravi Foča.
281
282
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. – Kenan Sarač
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
Genocid u Foči 1992-1995 – 2. dio.pdf
https://www.academia.edu/36537861/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992-1995_-
_2._dio.pdf
Genocid u Foči 1992-1995 – treći dio.pdf
https://www.academia.edu/36537887/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992-1995_-
_tre%C4%87i_dio.pdf
Genocid u Foči 1992. – 1995. (4. dio).docx
https://www.academia.edu/36252552/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992._-
_1995._4._dio_.docx
Genocid u Foči 1992. – 1995. (5. dio).pdf
https://www.academia.edu/36341095/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992._-
_1995._5._dio_.pdf
FOČA 1942. – 1992. – 2017..pdf
https://www.academia.edu/32152068/FO%C4%8CA_1942._1992._2017..pdf
GENOCID U FOČI 1992 – 1995 specijal.pdf
https://www.academia.edu/36406787/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992_-
_1995_specijal.pdf
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA.pdf
https://www.academia.edu/35447289/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREG
OLEMA.pdf
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI – FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI
OSTALI NEKAŽNJENI ???
https://www.academia.edu/32551780/25_GODINA_OD_GENOCIDA_U_FO%
C4%8CI_-
_FO%C4%8CA_ZA%C5%A0TO_SU_RATNI_ZLO%C4%8CINCI_OSTALI_NE
KA%C5%BDNJENI_
GENOCID : Foča je simbol “ponavljanja historije” na tlu Bosne i Hercegovine
https://www.academia.edu/32526719/GENOCID_Fo%C4%8Da_je_simbol_po
navljanja_historije_na_tlu_Bosne_i_Hercegovine
FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI (ISPOVIJESTI SILOVANIH
BOŠNJAKINJA)
https://www.academia.edu/32508619/FO%C4%8CA_1992._SODOMA_I_GO
MORA_U_FO%C4%8CI_ISPOVIJESTI_SILOVANIH_BO%C5%A0NJAKINJA
_
SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča?
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C
4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA.pdf
https://www.academia.edu/35548149/%C5%BDRTVE_FO%C4%8CANSKOG
_GENOCIDA.pdf
283
FOČA XXV GODINA OD GENOCIDA
https://www.academia.edu/35156673/FO%C4%8CA_XXV_GODINA_OD_GE
NOCIDA
Foča : Samo jedna tuga
https://www.academia.edu/33162940/Fo%C4%8Da_Samo_jedna_tuga
JA I DA HOĆU NE MOGU ZABORAVITI ZATVOR – KP Dom i grad FOČU.pdf
https://www.academia.edu/33119788/JA_I_DA_HO%C4%86U_NE_MOGU_Z
ABORAVITI_ZATVOR_KP_Dom_i_grad_FO%C4%8CU.pdf
Foča – Dokazi o genocidu 1992. – 1995..pdf
https://www.academia.edu/33038995/Fo%C4%8Da_-
_Dokazi_o_genocidu_1992._-_1995..pdf
Dan logoraša…Foča
https://www.academia.edu/32936980/Dan_logora%C5%A1a_Fo%C4%8Da
FOČANSKI KAZAMATI SMRTI.pdf
https://www.academia.edu/32879332/FO%C4%8CANSKI_KAZAMATI_SMRTI
.pdf
O GENOCIDIMA U FOČI 1992. – 1995.i 1941.-1945..pdf
https://www.academia.edu/32874068/O_GENOCIDIMA_U_FO%C4%8CI_199
2._1995.i_1941.-1945..pdf
Foca 1942 1992 Ni bijesa ni mrznje
https://www.academia.edu/32778004/Foca_1942_1992_Ni_bijesa_ni_mrznje
KAKO SU ZELENE BERETKE ZE BE SA KOKARDAMA I CRNIM
SUBARAMA NAPALE FOCU 7 APRILA 1992
https://www.academia.edu/32382344/KAKO_SU_ZELENE_BERETKE_ZE_BE
_SA_KOKARDAMA_I_CRNIM_SUBARAMA_NAPALE_FOCU_7_APRILA_19
92
VAPAJ S DRINE : Jesmo li zaboravljeni, je li do nas ikome stalo
https://www.academia.edu/33819733/VAPAJ_S_DRINE_Jesmo_li_zaboravlje
ni_je_li_do_nas_ikome_stalo
FOČA :Na zidu sjećanja
https://www.academia.edu/32728383/FO%C4%8CA_Na_zidu_sje%C4%87anj
a
BESJEDA O FOĈI – KULTURA SJEĆANJA
https://www.academia.edu/36461388/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-
_KULTURA_SJE%C4%86ANJA
284
285
design:Kenan Sarač
ani
286
Oni vazda guslaju
Oni vazda guslaju

Posla mi jaran
Pjesmu
Preko haber kutije
I stiže ona brzo
Ekspresno
A ja odlučih
Podijeliti je
Sa vama
I evo je sad pred vama
Znaš one školske priredbe

U osnovnoj
Na Brodu u restoranu
Pjevamo partizanske
A po završetku guslarsko veče
Uvijek bilo
Samo, nismo kontali
287
Eto vazda se
Guslalo
A mi k'o blećci bili…
I ostali…
Blećci bili…
Blećci ostali…
Kenan Sarač
288
design:Kenan Sarač
289
Fočanska je tuga pregolema : 2001. ekshumirani
sedmogodišnji dječak i njegova majka – ubijeni 1992.
u Foči
Ekshumacija u Foči 2001. godine. Nađeni posmrtni ostaci pet bošnjačkih

žrtava. Po nekim izvorima ubijeni su na Bajram, 12. juna 1992.
U toj grobnici pronađen je sedmogodišnji Kenan Šoro i njegova majka Pemba
290
Šoro.
U istoj grobnici pronađena je i Munira Mehmedspahić.
291
design:Kenan Sarač
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Foči, Uma Čolo je kazala da je s majkom
posljednji put telefonom razgovarala u maju 1992. godine, kada joj je rekla da je više ne zove
i da se ne brine.
Čolo se prisjetila da joj je jedna žena u Sarajevu kazala da joj je ubijena majka, te da je
“gledala kada su je vukli bagerom”. Saznala je da joj je majka bila s drugim osobama u kući u
koju je bačena bomba, da je ranjena i “pokosili su je rafalom”. Svjedokinja je izjavila da su joj
rekli da joj je majka ubijena na Bajram, te da je po kalendaru zaključila da bi to trebalo biti
12. juna 1992.
Kako je pojasnila, grobnica u kojoj joj je pronađena majka bila je u blizini džamije. “Kasnije će
se ispostaviti da je pet tijela u grobnici. Ja sam sanjala tu grobnicu, vjerujte”, ispričala je Čolo,
pojasnivši da je, uz tijelo majke, pronađeno i tijelo supruge njenog rođaka, kao i njihovog
sedmogodišnjeg sina.
Grobnica je ekshumirana 2001. godine.
292
Svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je da su joj roditelji

ubijeni u Foči, a saznala je da joj je brat odveden u Kazneno-popravni dom
(KPD) i da mu se ubrzo gubi svaki trag.
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Foči, Uma Čolo je kazala da je s

majkom posljednji put telefonom razgovarala u maju 1992. godine, kada joj je
rekla da je više ne zove i da se ne brine.
Čolo se prisjetila da joj je jedna žena u Sarajevu kazala da joj je ubijena

majka, te da je “gledala kada su je vukli bagerom”. Saznala je da joj je majka
293
bila s drugim osobama u kući u koju je bačena bomba, da je ranjena i “pokosili
su je rafalom”. Svjedokinja je izjavila da su joj rekli da joj je majka ubijena na
Bajram, te da je po kalendaru zaključila da bi to trebalo biti 12. juna 1992.
Kako je pojasnila, grobnica u kojoj joj je pronađena majka bila je u blizini

džamije. “Kasnije će se ispostaviti da je pet tijela u grobnici. Ja sam sanjala tu
grobnicu, vjerujte”, ispričala je Čolo, pojasnivši da je, uz tijelo majke,
pronađeno i tijelo supruge njenog rođaka, kao i njihovog sedmogodišnjeg sina.
Grobnica je ekshumirana 2001. godine.
Svjedokinja je kazala da su tijelo oca ekshumirali, a saznala je da je “zaklan na

kućnom pragu”.
Za brata je svjedokinja rekla kako je čula da je bio zatvoren u KPD-u.
“Po svjedočenju ljudi, on je 17. septembra u jednoj grupi odveden na berbu

šljiva… Oni su odvedeni i trag mu se gubi”, kazala je Čolo.
Branilac Slaviša Prodanović nije imao pitanja za ovu svjedokinju.
“Žao mi je zbog tragedije koju ste imali i uvjeravam vas da moj branjenik
Todović nema ništa s tim”, rekao je Prodanović.
Čolo je svjedočila na suđenju Milanu Todoviću, optuženom da je od oktobra

1992. do marta 1993. silovao i prisilio na seksualno ropstvo ženu bošnjačke
nacionalnosti.
Prema optužnici, Todović, tadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),

tu ženu je “kupio” od drugih vojnika i silovao je, da bi je u decembru 1992.
prisilio na seksualno ropstvo, držeći je u nehumanim uslovima, i pri tome je
fizički i seksualno zlostavljao.
Suđenje će se nastaviti 11. maja.
design:Kenan Sarač
294
***************
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
(1961)
295
Igman, 1992. : Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine
Foča 1992. (foto i video)
Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foča 1992. (snimljeno na Igmanu

1992.)
296
1992.)
297
1992.)

1992.)
298
1992.)

1992.)
299
1992.)
300
1992.)

1992.)
301
1992.)

1992.)
302
1992.)

1992.)
303
1992.)
304
1992.)
305
1992.)

1992.)
306
1992.)
307
VIDEO:
1992.)
– isječak iz video zapisa ISTINE I LAŽI O SILOSU – 1. dio –
korišten video zapis ISTINE I LAŽI O SILOSU – 1. dio sa youtube
video:youtube
fotografije:screenshot
design:Kenan Sarač
308
GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
facebooku,flickru,portalima itd…/.
Knjiga u nastanku. Zasad dostupna u virtualnom izdanju.
Knjiga je nastala iz nekih ličnih razloga i šutnje. Šutnje o Foči. I zločinima u
Foči i na teritoriji Fočanske općine.
Žalosno je što mnoge žrtve ne žele pričati o zločinima i zločincima.
Žalosno je što bivši logoraši ne žele pričati.
Žalosno je što se Foča zaboravlja. Zaboravljena je od države, vlasti,
bošnjačkih predstavnika.
Povratak u Foču je doživio fijasko. Razlozi.
ZAŠTO?
Da se ne zaboravi Foča.
design:Kenan Sarač
ani
309

Pamte Fočaci: Pozivam Za Svjedoka... ... Fočanska Je Tuga Pregolema...

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pamte Fočaci: Pozivam Za Svjedoka... ... Fočanska Je Tuga Pregolema...

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PAMTE FOČACI : POZIVAM ZA SVJEDOKA...

... FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA...

Murat Granov - Fure, ubijen u zloglasnom KP Domu Foča

izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a ekranportal13 i facebooka...

Selo Mazoče pripada području općine Foča. Smješteno je u podnožju

To je stradanje porodice Šoro.

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE

U zloglasni KP Dom u Foči zajedno su odvedeni braća Konjo, Halim i Halid i

HAG/DEN HAAG | 30.09.2013.

Tekst preuzet iz Druge izmijenjene optužnice u predmetu Krnojelac (IT-97-25)

– vidi link : Predmet Krnojelac (IT-97-25) – Druga izmijenjena optuznica

PREDMET BR. IT-97-25-I

TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s

4.5 Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju od

4.8 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili

4.9 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC snosi

 dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočavanje Muslimana i drugih muškaraca,

MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u dugotrajnom i rutinskom

5.6 Dana 1. juna 1992., u KP dom su prebačeni FWS-46 i 47 drugih

Batinanja oko kantine

5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. (“Pace”)

5.12 Nepoznatog datuma krajem oktobra ili početkom novembra 1992.,

Mučenja i batinanja kao kazna

5.19 Nepoznatog datuma u ljeto 1992., stražar Dragomir Obrenović (zvani

5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu

5.26 Od aprila do jula 1992., MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa

5.30 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.17 do

5.43 U samom zatvoru, zatočenici su morali da rade u kuhinji, u fabrici

5.44 Izvan zatvora, zatočenici su morali da obavljaju poljoprivredne radove na

5.46 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.41 do

Dana 2. marta 2000.

10. Nail Hodžić

11. Mate Ivančić

12. Esad Kiselica

13. Halim Konjo

14. Adil Krajčin

15. Mustafa Kuloglija

16. Fuad Mandžo

17. Krunoslav Marinović

18. Omer Mujezinović

19. Nurko Nišić

20. Hamid Ramović

21. Husein Rikalo

22. Mithat Rikalo

24. Ševal Šoro

25. Kemal Tulek

26. Enes Uzunović

27. Džemal Vahida

28. Munib Veiz

29. Zulfo Veiz

Suđenje Todoviću : U julu prvi svjedok Odbrane

Zbog zaštite interesa i intimnog života oštećene, posljednji svjedok Tužilaštva

Suđenje će se nastaviti 6. jula, kada će Državno tužilaštvo, kako je najavljeno,

Ajla Gežo, 01.06.2018.

[FAKSIMILI] OD ZLA OCA OD GORE MATERE (Ljiljan,

Ljiljan je u broju od 8. juna 1994., objavio tekst OD ZLA OCA OD GORE

[FAKSIMILI] Pozivam za svjedoka…

[FAKSIMILI] S ljudima je umirao i njihov grad (BiH

Euro Bosna od 15. do 20. aprila 1994. godine

Amor Mašović, predsjednik Državne komisije BiH za nestale, svjedočio na

Gotovo tri stotine zatočenika Kazneno-popravnog doma u Foči danas se

Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika, u drugoj polovici 1992. godine iz