NESTALI...UBIJENI...

30.08. – DAN NESTALIH – /čitaj: DAN UBIJENIH/

izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
-priredio:Kenan Saraĉ
-sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13,
portalima...

1
NESTALI...UBIJENI...
30.08. – DAN NESTALIH – /čitaj: DAN UBIJENIH/
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
-priredio:Kenan Saraĉ
-sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13,
portalima...

NESTALI...UBIJENI...
30.08. – DAN NESTALIH – /čitaj: DAN UBIJENIH/
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
-priredio:Kenan Saraĉ
-sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13,
portalima...

2
U gradu u kojem niko ništa ne zna

U gradu u kojem niko ništa ne zna

Pjesniĉe, zašto tuţne pjesme pišeš
u gradu u kojem niko ništa ne zna
Umjetniĉe zašto tuţne slike rišeš
u gradu u kojem niko ništa ne zna

Tuţne ptice tuţne pjesme poje

u gradu u kojem niko ništa ne zna
I ţalosne vrbe u krivo sve stoje
u gradu u kojem niko ništa ne zna

Kraj dvije rijeke, koje tajnu kriju

u gradu u kojem niko ništa ne zna
Kod Sahat kule, koja tuţne sate “bije”
u gradu u kojem niko ništa ne zna

Pored Hana što lagahno odumire

u gradu u kojem niko ništa ne zna
U MeĊurjeĉju, dok djeca veselo poskakuju
u gradu u kojem niko ništa ne zna

I dok prolaze sati

u gradu u kojem niko ništa ne zna

3
i dok odlaze nam znani i ne znani
u gradu u kojem niko ništa ne zna

U gradu u kojem niko ništa ne zna

Sve će jednom da se spozna
u gradu u kojem niko ništa ne zna
Sve će jednom da se dozna

Kenan Saraĉ
(kod Samira, 31.08.2019.)

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

4
TUŢNE PRIČE IZ MILJEVINE : Priča o Nedţibu Aljukiću

5
Priča o Nedţibu Aljukiću
Koliko još samo ima neispriĉanih tuţnih priĉa iz Foĉe i okoline. Evo jedne iz
MIljevine. U cijelosti prenosimo onako kako smo je dobili.
Prolazili su dani,mijeseci, a evo i godine nadajuci se da cu naci svoga

brata. Suze su lile, a i one mi nisu pomogle. Traţila sam ga nekada

preoko radio amatera, preko crvenog krsta, kontaktirala Amora
Mašovića,familije, prijatelje… Naţalost niko mi nije znao pravu istinu reći.

Postoje mnoge priĉe, ali nijedna nije bila ista, sve su razliĉite. Pratim i
dalje medije i ĉitam da nas ima još koji traţimo svoga najmilijega. Neko traţi
oca, brata i pitam se dokle ćemo mi traţiti i pitati GDJE SU? Da li će to vrijeme
doći – da dobijemo pravi odgovor. Teško je ţivjeti u nadi koja k'o vjeĉnost
traje, a ništa više ne traţim, osim njegove kosti da se samo smiri duša njegova

i naša da ga mogu povremeno posjećivati i prouĉiti mu DOVU. Kad su bili

hrabri tada ti koji su ih ubili, pa neka sada budu hrabri da kaţu mjesto GDJE

6
SU?
Pa bih vas molila, ako vi ikada išta saznate da mi javite. Ţivili smo u Miljevini.
Odvedeni su iz stana moj babo Šaban, brat Nedţib Aljukić i zet Šaban Mazić u
miliciju (Miljevina). Tu su prenoĉili i krvave su ih odvukli u zloglasni KP Dom
Foĉa. Baba i zeta Šabana Mazića smo pronašli poslije 14. godina. Ali za brata
jos uvijek nikada ništa nisam saznala.
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:porodični album familije Aljukid/Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

7
8
9
MOŢDA JE PORODICAMA NESTALIH TEŢE OD PORODICA UBIJENIH

''Ĉuo sam da je ostatak njene porodice nestao u ratu. Pitao sam se kako to ĉovjek
moţe „nestati“. Samo tako. Bio tu, disao, hodao, priĉao i onda ga nema. Nestane.
Ustvari, znate i vi i ja šta se dešavalo s ljudima u tom prokletom ratu. Oni koji su ga
preţivjeli radije koriste rijeĉ „nestao“. Ta rijeĉ predstavlja nadu da će se nestali
pronaći.'' (Dţeraldina Delić/ Radio Slobodna Evropa)

''Koliko još samo ima neispriĉanih tuţnih priĉa iz Foĉe i okoline. Evo jedne iz
MIljevine. U cijelosti prenosimo onako kako smo je dobili: Prolazili su dani, mijeseci, a
evo i godine nadajući se da ću naći svoga brata. �Suze su lile, a i one mi nisu
pomogle. Traţila sam ga nekada preko radio amatera, preko Crvenog krsta,
kontaktirala Amora Mašovića, familije, prijatelje… Naţalost niko mi nije znao pravu
istinu reći. Postoje mnoge priĉe, ali nijedna nije bila ista, sve su razliĉite. � Pratim i
dalje medije i ĉitam da nas ima još koji traţimo svoga najmilijega. Neko traţi oca,
brata i pitam se dokle ćemo mi traţiti i pitati GDJE SU? Da li će to vrijeme doći – da
dobijemo pravi odgovor. Teško je ţivjeti u nadi koja k'o vjeĉnost traje, a ništa više ne
traţim, osim njegove kosti da se samo smiri duša njegova i naša da ga mogu
povremeno posjećivati i prouĉiti mu DOVU. �Kad su bili hrabri tada ti koji su ih ubili,
pa neka sada budu hrabri da kaţu mjesto GDJE SU?
Pa bih vas molila, ako vi ikada išta saznate da mi javite. Ţivili smo u Miljevini.
Odvedeni su iz stana moj babo Šaban, brat Nedţib Aljukić i zet Šaban Mazić u
miliciju (Miljevina). Tu su prenoĉili i krvave su ih odvukli u zloglasni KP Dom Foĉa.
Baba i zeta Šabana Mazića smo pronašli poslije 14. godina. Ali za brata jos uvijek
nikada ništa nisam saznala.''
(Kenan Saraĉ/focanskidani)
__________________________
Izvor: Foĉanski dani / Radio Slobodna Evropa
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
Miljevina - ekshumacije 2004.
Rudnik Miljevina - Površinski kop 1 i Površinski kop 2
Ekshumacije na oba lokaliteta su rađene u periodu od 09.08.2004 do 17.08.2004.godine.
Na lokalitetu Površinski kop 1 - ekshumirano je 26 posmrtnih ostataka i do sada je identificirano 24,
preostala 2 su NN.
Na lokalitetu Površinski kop 2 - ekshumirano 47 posmrtnih ostataka i do sada je identificirano 46,
preostali 1 je NN.
priredio:Kenan Sarač/focanskidani

30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
SLIKE NAŠEG MALOG MISTA – DONJE POLJE : SVE SE MIJENJA

51
SLIKE NAŠEG MALOG MISTA – DONJE POLJE : SVE SE MIJENJA

U kratkom ljudskom vijeku doţivimo mnoge promjene. Ljudi, grad, obiĉaji…

Sve se mijenja. Ljudska lica i naliĉja. Maske padaju, a neki ih ponovo navlaĉe.
Sokaci, ulice, dobivaju neku drugu boju, neku drugu dimenziju.
Neko davno reĉe : “Sve se mjenja sem kamenja!”…
Mešĉini mi se, ni obluci drinski više nisu što su bili…

52
priredio:Kenan Saraĉ/focanskidani

53
Slika na zidu

Slika na zidu
U sokaku koga haman više nema
u avliji koje više nema
u kući koje više nema
Na ĉardaku koga više nema
U velikoj sobi koje više nema
Bješe slika na zidu
morski pejzaţ
Babo naslika onomad
Nema više ni duvara
Nema više ni velike sobe
Nema više ni slike
Kenan Saraĉ

54
ZAŠTO KAHVU PIJEŠ SAMA?

55
ZAŠTO KAHVU PIJEŠ SAMA?
Zašto kahvu piješ sama
Jedna šolja
I kapak
Zašto kahvu piješ…
Zašto tugu kriješ
Kome smetaš
i planove mu remetiš
Zašto piješ kahvu sama
Nemoj da se preopteretiš
Nedaj da te tuga svlada
i ktomu još
Da boli te glava
Zašto kahvu piješ sama?

Kenan Saraĉ

Na ovom linku možete nadi spisak žrtava iz fočanskog kraja, odnosno sa opdine Foča, koje sam
dosada uspio nadi:
ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992. - 1995. - priredio:Kenan Sarač
https://www.academia.edu/39789602/%C5%BDRTVE_GENOCIDA_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-
_priredio_Kenan_Sara%C4%8D

56
57
58
59
Sándor Márai: Dolazi takav svijet

DOLAZI TAKAV SVIJET

U kome de svako biti SUMNJIV
i Fak PROGANJAN
Ako je talentovan
Ima karakter i ako je lijep

Ljepota de biti UVREDA

Talenat PROVOKACIJA
A Karakter JERETIZAM

Jer dolaze oni

Ružni, Beskarakterni
Nesposobni

Posude vitriolom LJEPOTU

Premazati katranom i kletvom
TALENAT
I probošde srca onih
sa KARAKTEROM

DOLAZI TAKAV SVIJET

Sándor Márai /1900.-1989./, MaĊarski pjesnik.

Šandor Marai (1900.–1989.) bio je maĊarski pisac i novinar. U mladosti je

ĉesto putovao i boravio u Frankfurtu, Berlinu i Parizu. Jedno vrijeme je ĉak
pisao na njemaĉkom jeziku, ali kada je odabrao da se pisanju posveti
profesionalno ipak se opredijelio za maternji, maĊarski jezik. Bio je prvi
knjiţevni kritiĉar koji je objavljivao prikaze Kafkinih dijela.

Napisao je 46 knjiga (uglavnom romana) i savremenici su ga smatrali za

jednog od najuticajnijih predstavnika maĊarske knjiţevnosti izmeĊu dva
svjetska rata. U djelima koje je stvarao ĉetrdesetih godina prošlog vijeka
izraţavao je nostalgiju za izgubljenom multinacionalnom, multikulturalnom
atmosferom društva austrougarske monarhije. Takav stav afirmisanog i
cijenjenog pisca nije odgovarao novoj maĊarskoj vlasti te je 1948. godine bio
zamoljen da napusti zemlju.

60
Neko vrijeme boravio je u Švajcarskoj i Italiji, a zatim odlazi u Ameriku u kojoj
je boravio do svoje smrti. Nastavio je da piše na maĊarskom i s vremenom je
postao zaboravljen i na evropskoj i na svjetskoj knjiţevnoj sceni. Devedesetih
godina prošlog vijeka, posthumno se na engleskom u Sjedinjenim Drţavama
objavljuju njegovi memoari i nekoliko romana što dovodi do toga da ga
knjiţevna kritika ponovo otkriva. Njegova djela se ubrzo potom reizdaju i
prevode u Francuskoj, Poljskoj, Kataloniji, Italiji, Velikoj Britaniji, Njemaĉkoj,
Španiji, Portugalu, Ĉeškoj, Danskoj, Islandu, Koreji, Holandiji,.... Do danas su
njegova djela prevedena na 35 jezika širom svijeta. Njegov impresivan
knjiţevni opus ponovo je priznat i u MaĊarskoj, koja mu je poĉast odala i
izuzetno interesantnim i podrobnim dugometraţnim biografskim filmom.

priredio:Kenan Saraĉ/focanskidani

61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
KAPEDOMSKE PRIČE : TRI BRATA
Jedno vece, negdje oko 20 casova u susjednu samicu dovedeni su meni tada nepoznati ljudi.
Brzo smo uspostavili kontakt i saznao sam da se radi o trojci brace Rikalo dovedeni iz Crne
Gore.Poznavao sam ih. Proveli smo neko vrijeme u tim samicama i prebaceni u sobe. Na mene
je najveci utisak ostavio najmladnji Midhat, izgledao je kao djete koje izrasta u nekog mladog
lijepog momka... Bili smo zajedno dok jednog po jednog nisu odveli i ubili...

84
85
86
87
88
89
FRASTO/ SELIMA/ EMIR
Rodjen 21.12.1964.godine u Foci
Izveden iz logora KPD-e Foca 21.06.1992.godine...

90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
Mirsad Sinanović : Moje njegošovanje i andrićevanje

Mirsad Sinanović : Moje njegošovanje i andrićevanje

149
Tokom nedavne agresije kod mnogih zarobljenih i ubijenih ĉetnika, izmeĊu
drugih stvari, borci Bosanske armije pronašli su i dţepna izdanja knjige „Gorski
vijenac“ Petra Petrovića Njegoša ili dijelove ovog epa otkucane starim
mašinama. Dominirali su stihovi „da se ne zna ni traga od nevjerna domaćeg
vraga, od šiljka i turske dţamije napravismo prokletu gomilu“ ili „ko ne misli na
Koran pljunuti neka bjeţi glavom bez obzira“.

Kao novinar tokom rata listao sam ove „zarobljene“ stihove i slušao
objašnjenja naših, vojnih moralista o tome kako ĉetnicima njihova uprava za
moral daje „Gorski vijenac“ kako bi „mirne savjesti, ĉistog i velikog morala išli
da kolju muslimane“… Tek tada postao sam svjestan historijsko-politiĉke
upotrebe crnogorskog pjesnika Petra Petrovića Njegoša, ĉiji sam ja „Gorski
vijenac“, kao profesor knjiţevnosti, godinama mladalaĉki ambiciozno i poletno
pribliţavao srenjoškolcima, kako je to od mene traţio program tadašnjeg
Prosvjetno-pedagoškog zavoda, izgovarajući jednu petinu ovog epa napamet.
Dakle, ja sam ispred table uĉenicima, svijetla obraza, recitovao sve one
stihove kojima Njegoš poziva na „ĉišćenje zemlje od nekrsti“ i tako upoznavao
mlade ljude srpske nacionalnosti sa onim šta im je ĉiniti u budućnosti, kao što
to danas rade prosvjetni radnici u Republici Srpskoj pa njihovi srednjoškolci
dolaze na nogometna utakmice u Sarajevo sa transparentom „Noţ, ţica,
Srebrenica“. I dok sam ja recitovao „Gorski vijenac“, SFRJ je pozivala svijet na
mir, meĊunarodnu saradnju, nesvrstanost, istiĉući svoju toleranciju prema
svim narodima, time i muslimanima. A Njegoš svojim stihovima decenijama
poziva Srbe da kolju muslimane kako bi svi Srbi ţivjeli u jednoj drţavi, a
kasnije da ţive samo Srbi u jednoj drţavi. Eto, i danas ih poziva, ĉim današnji
srednjoškolci, koji se nisu ni rodili kada se dogodila Srebrenica, uzvikuju: „Noţ,
ţica, Srebrenica!“, kao što to hoće Njegoš. Dakle, sve nesrbe treba protjerati,
ubiti, zaklati, zapaliti, raskomadati, traţi veliki “humanista”¨( ĉim je knjiţevnik)
Petar Petrović Njegoš, kojeg sam ja u moje vrijeme citirao na sav glas!

I još me jedan knjiţevnik zloupotrijebio u srednjoš školi! Šta mislite koji? Ivo
Andrić!? Kako li sam sugestivno ĉitao odlomke iz romana „Na drini ćuprija“,
diveći se jednostavnosti i prefinjenosti njegove reĉenice. A u tom odlomku
cigani, prema nareĊenju Turaka, muĉe i nabijaju na kolac onog Srbina,
nazvanog Radisav, koji govori: „Turci, Turci… na ćupriji paski skapljite, paski
poumirite“. Tada nisam ni znao da je Ivo Andrić ovaj roman napisao izmeĊu
1941. i 1944. godine dok su ĉetnici Draţe Mihajlovića klali muslimane u Foĉi i
Sandţaku s ciljem da opravda ove pokolje i stvori alibi za zloĉine.

Tek tokom agresije na BiH poĉeh slagati kockice u svojoj glavi. Pa, ja sam kao
ambiciozni „njegoševac“ bio zloupotrebljen od sistema u kojem sam ţivio, a
oni koje sam napajao „Gorskim vijencem“ mogli su mi doći nedavno glave, baš
onako kako sam ih ja nadahnjivao. Kockice su se same slagale. „Naĉertanije“
iz 1844.godine, „Homogena Srbija iz 1941. godine i „Memorandum“ srpskih
akademika iz 1986. godine su ĉetniĉki nacionalni programi, ali i programi
srpske dnevne politike do današnjih dana i u budućnosti koja u ime srpskog
150
„hegemonizma“ usmjerava sinove „nebeskog naroda“ protiv nesrpskih
susjeda, kako bi samo Srbi ţivjeli u Velikoj Srbiji. Naprosto, ova tri dokumenta
su programi za genocid nad susjedima koji vaţe sve dok svi Srbi, samo oni, ne
budu ţivjeli u Velikoj Srbiji. Mislim da je otuda opiranje Dodika ulasku BiH u
Evropsku uniju, jer bi to tada bilo teţe izvodljivo i bila bi to taĉka na realizaciju
drugog dijela „Memoranduma“, ĉiji je glavni autor (opet) knjiţevnik Dobrica
Ćosić, u kojem se predviĊa podjela BiH, kako bi bosanski muslimani ostali
usamljeni i opkoljeni na jednoj ĉetvrtini teritorije svoje drţave kao najbrojniji
narod. A Njegoš i Andrić?! Oni su uradili mnoge veće poslove od akademika
Dobrice Ćosića, to su te kockice. Godine 1844. izašlo je „Naĉertanije“, a samo
dvije-tri godine nakon njega izašao je „Gorski vijenac“ Petra Petrovića Njegoša
i drugi ep „Smrt Smail-age Ĉengića“ Ivana Maţuranića. Oba knjiţevna djela
imala su zadatak da „Naĉertanije“ dovedu u operativnu funkciju, da mobiliziraju
narodne mase, kako bi se protjerali Turci sa ovog dijela Balkana. Zato Njegoš
traţi da se oĉisti zemlja od „nekrsti“, a Maţuranić prikazuje Smail-agu kao
nekoga ko vuĉe raju za repove, a to nije historijski Smail-aga. Još dok sam
studirao prof. Muhsin Rizvić mi je pokazao historijske dokumente iz kojih se
vidi da je Smail-aga bio pošten i plemenit aga, ali za potrebe srpske politike
trebalo je „izgraditi“ Smail-agu kao haraĉliju i u tome se uspjelo. Mnogi
historiĉari knjiţevnosti se slaţu u tome da je neke dijelove Maţuranićeva epa
napisao Petar Petrović Njegoš, što je razumljivo, ako se znaju ciljevi
„Naĉertanija“.

U stihu 4. Njegoš Turke poredi sa ţivotinjama koje se kote, a ne raĊaju, a u

stihu 685. islam naziva Ċavolom, a u bivšoj Jugoslaviji niko nije ni pomislio da
izbriše ove stihove. U 701. stihu islam naziva krvniĉkom vjerom, a u februaru
1943. godine ĉetnici su u Sandţaku zaklali 601. dijete. U stihu 858. Njegoš
poziva na rušenje dţamija i munara i ĉetnici su ga poslušali, godine 1943. nisu
ostavili ni jednu dţamiju na teritoriji zapadnog Sandţaka. U stihu 1143.
pominje „sveĉanu kobilu“, a misli na poslanika Muhammeda, a.s., a u 1778.
stihu Turke naziva „pasjim narodom“, a onda uzvikuje „…i sve turske kule i
dţamije, da naš Pazar ne smrdi nekršću…“ U stihovima 2723 do 2784.,
Njegoš govori: „sad ti nema u našu nahiju obiljeţja od turskog uha do trupine,
ali razvaline“. I nakon svega, Njegošem se kunu komunisti, nacionalisti,
pravoslavlje, ali najviše ĉetnici prije svakog klanja i pohoda na muslimanska
sela, govoreći: Njegoš prije, Njegoš poslije!

Andrić u romanu „Na drini Ćuprija“ opisuje nabijanje na kolac Radisava, ali je
prešutio da je kompletan taj dio prepisao od jednog francuskog putopisca u
kome nema ni Srba ni bosanskih muslimana. I što je najgore, rijeĉ je o
autentiĉnom prijepisu, a da to nikome u bivšoj Jugoslaviji nije zasmetalo.

Kada sam ovaj dio ĉitao na ĉasu uĉenicima, ĉim je zvonilo jedan od uĉenika
srpske nacionalnosti rekao je drugome, muslimanu, doslovno: Eto, šta ste vi
nama radili?! Naravno, ni jedan niti drugi, a tada ni njihov profesor, nisu znali
da je to prepisani tekst francuskog putopisca i da je zadatak ovog prepisanog
151
dijela da u operativnu funkciju dovede program „Homogena Srbija“ iz 1941.
godine u ĉemu se upotpunosti uspjelo, ako se navedu samo zaklani muslimani
na foĉanskom mostu tokom 1942. godine, da to nije pojmljivo… Ali da vidimo
kako je to Andrić prepisao: „Merdţan je video kako se pri vrhu desne plećke
mišići zateţu i koţa odiţe. On priĊe i proseĉe to mesto u nakrst. Bleda krv
poteĉe, sve jaĉe. Još dva-tri udarca, laka i oprezna i na proseĉenom mjestu
stade da izbija gvoţĊem pakovani šiljak koca.. Udario je još nekoliko puta, dok
vrh nije došao do u visinu uha. Ĉovjek je bio nabijen na kao jagnje na raţnju,
samo što mu vrh nije izlazio kroz usta nego na leĊa i što nije ozledio ni utrobu
ni srce ni pluća. Dvojica cigana okrenuše ukrućeno telo na leĊa i stadoše da
mu veţu noge pri dnu uz kolac…“ Odmah nakon drugog svjetskog rata svi su
ĉitali ovaj prepisani dio o nabijanju Radisava na kolac, a niko se nije smio
sjećati osam hiljada zaklanih muslimana na foĉanskom mostu tokom prve dvije
ratne godine. A, evo šta piše Draţa Mihajlović o klanjima muslimana, a poziva
se na prošlost, sadašnjost i budućnost kojim je obuhvatio ona tri kljuĉna
programa do današnjih dana: „Moţda tebi i tvojim borcima izgledaju ovi ciljevi
veliki i neostvarivi. Setite se velike borbe za osloboĊenje pod vodstvom velikog
KaraĊorĊa, Srbija je bila puna Turaka (muslimana). U Beogradu i ostalim
srpskim varošima stršile su muslimanske munare, a pored dţamija su Turci
vršili svoja smrdljiva pranja, kao sada u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine
hiljada muslimana bilo je tada preplavilo našu otadţbinu. A proĊite danas kroz
Srbiju. Nećete naći niti jednog Turĉina, nećete naći ni njihova groba, ni jednog
šiljka, jer svesni srpski narod još davno je zbrisao sa lica zemlje ţive vekovne
neprijatelje srpskog naroda… To je najbolji dokaz i najbolje jamstvo da ćemo
uspeti i u ovoj današnjoj svetskoj borbi i da ćemo istrebiti sve Turke iz ovih
krajeva. Nijedan musliman neće meĊu nama ostati.“ Na ovo pismo se danas
nadovezaše zloĉinci Radovan Karadţić o Ratko Mladić, a nastavlja Milorad
Dodik, traţeći ne tako davno i “izun” od Solane.

Tako se neslavno završilo moje „njegošovanje“ i „andrićovanje“ uvjerivši se da

su srpskim stratezima za genocid najvaţniji – pisci. Valja im s vremena na
vrijeme probuditi „nebeski narod za svete ciljeve“. Ranije Petar Petrović
Njegoš i Ivo Andrić, kasnije Dobrica Ćosić, nacionalni strateg i knjiţevnik.

152
BILJEŠKA O AUTORU
Mirsad Sinanović roĊen je u Foĉi 1955. godine. Od 1979. do
1985. godine radio je u Srednjoškolskom ccnlru kao profesor maternjeg jezika
i knjiţevnosti; od 1985. do poĉetka 1990. radio je kao novinar u Šumsko-
industrijskom preduzeću Maglić (sve u Foĉi).
Poĉetkom 1991. godine angaţiran je u listu Muslimanski glas, a od 1993.
godine i u listu Ljiljan.
Dobitnik je nagrade Udruţenja novinara Bosne i Hercegovine
Najbolji ratni reporter za 1994. godinu.
Krajem 1997. godine sa novinarom Sejom Omeragićem objavio je knjigu ratnih
reportaţa Smrti i pobjede, djelo koje svjedoĉi o agresiji i odbrani, velikim

153
civilnim ţrtvama bosanskog stanovništva i velikim pobjedama Armije BiH.
Godine 1998. objavio je zapaţenu knjigu ekonomskih i
politiĉkih eseja Bosna izmeĊu Washingtona i Daytona.
Krajem 2000. godine objavio je knjigu priĉa za djecu Osman i
aţdaha.
Ţrtvovanje vuku
…………..
– A što Srbi nose vuku zaklanu ovcu u šumu?
– Prema priĉama iz prošlosti, vuku pripada ovca, jer ona je
njegova ţrtva. Vuk je krvoţedan, on u toru kolje ovce i pije krv. Kolje izreda
ovce u toru pa, sit krvi, meso i ne dira. Ovce su uznemirene, ali u toru nemaju
kuda pa samo ĉekaju svoga dţelata… No, i da nisu ograĊene, one bi jednako
ĉekale vuka. Zato što vuka ovce sve do jedne ĉekaju, Srbi kaţu da vuku i
pripada ovca, kao njegova ţrtva. I znajte, u ovakvim vremenima Srbi se
sjećaju starih obiĉaja. Upitajte se što će
sada Srbima vuk i ovce… Nego, vi biste mene slušali do sabaha, a vrijeme je
za jaciju. Ponesite lampu do izvora i neka nam Allah dade miran san da
odmorni ustanemo…
– Amin!
…………..
– Kakvi su Srbi ljudi?
– Vidjeli ste i sami. Odrasli smo s njima, dijelili dobro i zlo, a
onda su oni ušli u naše kuće da nam kolju djecu. Kako se to Srbi promijene
preko noći? Njihova crkva, njihovi akademici i oni koji su na vlasti ĉine sve da
nacionalistiĉka mrţnja Njegoševa i Andrićeva postane i masovna, opća mrţnja
srpskoga naroda prema muslimanima, pa i djeca u školi moraju znati napamet
poneki dio “Gorskog vijenca.” Kada
doĊe vrijeme, komšije se okrenu protiv nas, iako smo im dobra ĉinili. Srbi
godinama ţive u dobru sa svojim komšijama, ali su istodobno i sa svojim
mitovima, i sa izmišljenom svojom historijom koju prenose guslama.
Zapamtite, sve je ovo u onim programima, ĉak i to da se lijepo ţivi sa
muslimanima, kako bi ih dobro upoznali, pa da se dignu protiv njih kada to
zatraţe srpske voĊe.

(Mirsad Sinanović – Ţrtvovanje vuku)

154
Život sazdan od dokumenata
Mnogo je dokumenata u našem životu:
Rodni list, vakcioni list, svjedočanstva iz škole, završna diploma, vjenčani list, lična karta, pasoš,
posjedovni list, saobraćajna dozvola, itd...
Čitav dunjalučki život je satkan od papira. Zbog njih se oveselimo i rastužimo.
I doĎe vrijeme kada svi ti papiri izblijede, pocijepaju se, postani bezvrijedni, odbačeni i
zaboravljeni.
Ali, ima jedan dokument koji nećeš nikada vidjeti a važniji je od svih drugih. Nećeš vidjeti svoj
Smrtni list. Pripremaj se za dan u kome će ti taj dokument biti izdat.
Hausic M Salih

155
156
157
158
Pročitaj i ove objave od Kenana Sarača:

ŽRTVE GENOCIDA U FOFI 1992. - 1995. - Spisak žrtava Foča 1992. - 1995.
https://www.academia.edu/39789602/%C5%BDRTVE_GENOCIDA_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-
_priredio_Kenan_Sara%C4%8D

U FOFI JE IZVRŠEN GENOCID.docx

https://www.academia.edu/37618483/U_FO%C4%8CI_JE_IZVR%C5%A0EN_GENOCID.docx

*DOSSIER FOFA+ Da nikada ne zaboravimo : Piši, pričaj, opominji

https://www.academia.edu/36813782/_DOSSIER_FO%C4%8CA_Da_nikada_ne_zaboravimo_Pi%C5%
A1i_pri%C4%8Daj_opominji_pdf

PAMTE FOFACI : POZIVAM ZA SVJEDOKA... ... FOFANSKA JE TUGA PREGOLEMA....

https://www.academia.edu/36809087/PAMTE_FO%C4%8CACI_POZIVAM_ZA_SVJEDOKA..._..._FO%C
4%8CANSKA_JE_TUGA_PREGOLEMA....pdf

FOFA - SJEDANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U FOFI

https://www.academia.edu/40020744/FO%C4%8CA_-
_SJE%C4%86ANJA_NA_%C5%BDRTVE_GENOCIDA_U_FO%C4%8CI

GDJE SU NAŠI NAJMILIJI

https://www.academia.edu/40041618/GDJE_SU_NA%C5%A0I_NAJMILIJI

POMRAEENJE UMA U FOEI

https://www.academia.edu/40078212/POMRA%C4%88ENJE_UMA_U_FO%C4%88I

BESJEDA O FOEI - KULTURA SJEDANJA

https://www.academia.edu/36461388/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-_KULTURA_SJE%C4%86ANJA

Masovne grobnice u Foči i okolini Foče

https://www.academia.edu/39791369/Masovne_grobnice_u_Fo%C4%8Di_i_okolini_Fo%C4%8De

U Foči je radio pakao

https://www.academia.edu/37728850/U_Fo%C4%8Di_je_radio_pakao

RATNI ZLOFINCI IZ FOFE SE OSLOBAĐAJU OPTUŽBE, A ZATIM (ONI) PODNOSE TUŽBE PROTIV BOSNE I
HERCEGOVINE.doc
https://www.academia.edu/37735115/RATNI_ZLO%C4%8CINCI_IZ_FO%C4%8CE_SE_OSLOBA%C4%9
0AJU_OPTU%C5%BDBE_A_ZATIM_ONI_PODNOSE_TU%C5%BDBE_PROTIV_BOSNE_I_HERCEGOVINE.
doc

Spisak žrtava Foča 1992. - 1995. (1. dio).docx

https://www.academia.edu/37728849/Spisak_%C5%BErtava_Fo%C4%8Da_1992._-
_1995._1._dio_.docx

159
160