Muharem Bazdulj ANDRIĆ O ZUKI

rošlo je četvrt vijeka od smrti Zu- Prva pomisao koja se javlja

P ke Džumhura, a njegovi tekstovi i

djela - i manje i više poznati - živi
su i aktuelni. Ozren Kebo je pod-
sjetio na jedan njegov davni intervju u ko-
jem Džumhur prelijepo govori o važnosti či-
pred ovom prozom jeste: da
će autorov stil morati da
ima nešto od njegove
tanja: “Možda se iza svega krije ovo: imati crtačke vještine. I ta
vremena za čitanje. Eto ključne karakteris-
tike lijepog i dobrog života. Jer imati vreme- pomisao ne vara. I ovdje
na za čitanje, istovremeno znači imati vre- linija, gola i tvrda, polazi sa
mena za sve, za sve drugo što čovjeka inte-
resuje. Ta blagodet, da imaš vremena, to je neočekivane tačke, ide
najljepša stvar u priči o lijepom i ugodnom pravo i kruto, čini vam se
životu. Zato sam ja u početku bio malo ra-
spet. Volim knjige, ali volim i rakiju. Pa da da će tako i u tom pravcu ići
se ne bi sudarali, da mi rakija ne bi udarila
i na život i na knjige, davno sam shvatio da
do unedogled, ali se
je njoj vrijeme u akšam. Preko dana radiš, Prilog za kulturu, umjetnost i nauku  četvrtak, 4. decembar/prosinac 2014. godine odjednom negdje lomi i
a kad sunce počne padati, onda se opustiš. neočekivano zakreće kud
Kad prođe dnevnik, tek onda uzmeš komad
sira, malo dobrog hljeba i rakiju. Ako ne oče- Uvijek uz kulturu nikad pomisao ne bi
kuješ puno od života, dobićeš sve što ti tre-
ba, pa i preko toga...”.
Zuko Džumhur: Umjetnička svestranost onu glasovitu gnomu Oscara Wildea: “Svu
svoju genijalnost uložio sam u život, u dje-
Karikaturista lo sam uložio samo talent”. Pjesmu koju je
Osim Konjica (u kojem je rođen 1921. i

ČETVRT
sam Džumhur ostavio na grobu Hafizovom
gdje je po vlastitoj želji ukopan) i Herceg- neko bi mogao donijeti i na Zukin mezar:
Novog (u kojem je umro dvadeset i sedmog Nakuc’o se čaša, napev’o pesama…
novembra 1989. godine), neizostavan grad
u Džumhurovoj biografiji je i Beograd. Andrićev predgovor
Džumhurov otac Abduselam službovao

STOLJEĆA
Prvo izdanje “Nekrologa jednoj čaršiji”
je, naime, u Beogradu kao imam te je u objavila je sarajevska Svjetlost 1958. godine.
ovom gradu Zuko živio od djetinjstva. U Na početku knjige objavljen je predgovor iz
Beogradu se Zuko Džumhur i školovao, ap- pera Ive Andrića. Andrić predgovore inače
solvirao pravo i studirao na likovnoj akade- nije pisao, tako da je ovo svojevrstan izuze-
miji te se najprije proslavio kao karikaturis-

OD SMRTI U
tak u njegovoj bibliografiji, još značajniji i zna-
ta Politike. Zbog one antologijske karikatu- kovitiji znamo li da se zapravo radi o pred-
re na kojoj iza Marxovih leđa na zidu stoji govoru za jedan literarni prvijenac. Ovako ka-
Staljinov portret zavolio ga je, kažu, i Tito. že Andrić: “Prva pomisao koja se javlja pred
Zuko se, međutim, i s Titom šalio. Sa supru- ovom prozom jeste: da će autorov stil mora-
gom Vezirom bio je jednom prilikom na ve-
čeri s Titom i Jovankom Broz. “Znate li Vi,
druže Tito, šta je rekla moja majka Vasvija
kad ste se Vi oženili?”, pitao je Zuko Tita. Ti-
OVOM
HERCEG-N
ti da ima nešto od njegove crtačke veštine. I
ta pomisao ne vara. I ovde linija, gola i tvrda,
polazi sa neočekivane tačke, ide pravo i
kruto, čini vam se da će tako i u tom pravcu
to je, naravno, kazao da ne zna. “Neka u ići do unedogled, ali se odjednom negde lo-
ovoj državi ima neko stariji i od Tita!”, rekao mi i neočekivano zakreće kud nikad pomi-
je Zuko, a Maršal se glasno nasmijao. U Beo- sao ne bi. (…) Ova proza je zaista epigrama-
gradu je Zuko Džumhur bio jedan od živu- tična i bleskovita kao karikatura ili skica iz sli-
ćih gradskih simbola. Poznato je kako je karevog putničkog bloka. (…) Uzmite je i vi
upravo on zaslužan za ponovno oživlja- u ruke i čitajte je! Ona to zaslužuje. Čitajući
vanje legendarne Skadarlije. Momo Kapor je, putovaćete po ćudljivom redu vožnje, ali
često ističe Zukinu neuobičajenu ležernost zanimljivim putevima, a za vođu i nename-
i originalnu umetnost življenja, a na jednom tljivog tumača imaćete jednog umetnika
je mjestu o Džumhuru zapisao i ovo: “Če- živog duha i bogatog srca”. Da, živ duh i bo-
ga god se dotakao, postajalo je umetnost. gato srce, kako je to genijalno primijetio An-
Nacrtana na salveti, na platnu, na papiru ili drić, ključne su riječi Džumhurovog umje-
ono što je napisao ili doživeo, propagiraju- tničkog svijeta. “Grad zelene brade” prvi je
ći svoj privatni stil života, na koji su se svi tekst, prvi putopis, prve Džumhurove knji-
lepili kao mušice”. ge i izvrstan primjer, urnek, Džumhurovog
spisateljskog umijeća. Džumhur tu piše o Po-
Hodoljubac čitelju, a tekst je uz Andrićev “Na kamenu”,
Prije nego je objavio svoju prvu knjigu u Počitelju najljepša posveta tom gradu
(“Nekrolog jednoj čaršiji”), Džumhur je mrkom i dotrajalom. Džumhurov tekst za-
bio čuven kao slikar i karikaturista, a radio pravo je niz skica i misaonih bljesaka, krat-
je i kao novinar. Nakon “Nekrologa jednoj ka autentično džumhurovska bilješka o ma-
čaršiji”, uslijedile su i knjige “Pisma iz Azi- gičnom gradu na mrtvoj straži mrtvih care-
je”, te “Hodoljublja”, a nakon smrti Džum- vina. Nakon ovog prološkog zapisa slijedi ci-
hurove, Svjetlost mu je objavila izabrana dje- jeli niz jednako sjajnih putopisa. Kombini-
la u sedam tomova. Džumhurova se umje- rajući čudesno bogatu erudiciju i stil koji kao
tnička svestranost, međutim, dotakla još ne- da je nastao stapanjem slikarskog talenta i
kih medija. Bio je i scenograf te kostimograf, golemog dara usmenog kazivača, Džumhur
zatim televizijski autor, likovni kritičar, a mo- piše, recimo, o Juksek-Kaldrmi, strmom is-
žda je još i najvažnije izdvojiti Džumhurov tanbulskom sokaku i posljednjoj mahali
scenaristički rad. On je, naime, napisao sce- Evrope. Putopis čiji naslov nosi cijela knji-
narije za dva filma koja redovito bivaju ga govori o Istanbulu, a Džumhur neće za-
uvrštena u liste najboljih bosanskohercego- obići ni primjerice Jedrene ili Jerusalim. S po-
vačkih filmova svih vremena: “Horoskop” javom Zuke Džumhura ovdašnja će putopi-
i “Miris dunja”. Ne bismo, međutim, mno- sna književnost dobiti jedinstvenog autora,
go pogriješili kažemo li da je Zuko Džum- modernog i autentičnog, pisca koji je i dan
hur iznad svega bio hodoljubac i hedonis- danas, kad je o putopisima riječ, nepreva-
ta. On je vjerovatno jedan i jedini južnoslo- ziđen. Džumhur je spretan s riječima, no dio
venski umjetnik čiji život i djelo potvrđuju posebnosti “Nekrologa jednoj čaršiji” krije
se i u njegovim crtežima. Andrić je u svom
Prije nego je objavio svoju prvu knjigu (“Nekrolog jednoj čaršiji”), Džumhur je bio čuven kao predgovoru zapisao da Džumhurova pore-
đenja zadivljuju i ljepotom i tačnošću te je
slikar i karikaturista, a radio je i kao novinar. Nakon “Nekrologa jednoj čaršiji”, uslijedile su i naveo primjer kad Džumhur uspoređuje sta-
knjige “Pisma iz Azije”, te “Hodoljublja”, a nakon smrti Džumhurove Svjetlost mu je objavila rog kaluđera sa ogromnim crnim slovom
ispalim iz Biblije. Slikovitost Džumhurovog
izabrana djela u sedam tomova. Džumhurova se umjetnička svestranost, međutim, dotakla još pera i vještina njegovog kista napajaju se sa
istog izvora. Sam je uostalom kazao: “Samo
nekih medija. Bio je i scenograf te kostimograf, zatim televizijski autor, likovni kritičar, a možda se slike dugo pamte, a riječi već sutradan pro-
je još i najvažnije izdvojiti njegov scenaristički rad mijene svoj red”.