Bosna i Hercegovina

ARHIV FEDERACIJE
ANALI
IZDAVAČ: Bosna i Hercegovina
Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine
ARHIV FEDERACIJE
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
dr. Adamir Jerković

ANALI
DIZAJN:
Sefer Muminović

ŠTAMPA:

8
Štamparija Fojnica D.D. Fojnica

Sarajevo, 2016.
 Adamir Jerković,
direktor Arhiva Federacije

NAD ANALIMA

4 Anali Arhiva Federacije 2016.

V lada Federacije Bosne i Hercegovine upustila se u
tešku borbu stabilizacije ekonomskih prilika u dijelu
naše države. Naravno, treba je apsolutno podržati
u tom hrabrom traženju rješenja koja podrazumije-
vaju kresanje svih rastrošnosti što su bile prisutne u
svakodnevnom životu. Pri tome se potezi Vlade Fe-
deracije BiH neće svidjeti mnogima, ali će krajnji rezultat zavisiti od
istrajnosti vlade i reklo bi se njenog izbalansiranog odnosa prema svim

Anali Arhiva Federacije 2016. 5

 učesnicima ove velike ekonomske i moralne obnove, što znači Vlada Federacije BiH donijela Uredbu
da ne bi trebalo biti razrokog gledanja na iste probleme. Ako o znaku Arhiva Federacije
Vlada Federacije BiH uspije napraviti ovaj balans imaće sve
šanse za uspjeh odgovorne zadaće. Ali, pri tome, mora paziti
SIMBOL OPSTOJNOSTI HILJADUGODIŠNJE
da na uštrb posla ne gasi potrebna radna mjesta, na primjer BOSNE (I HERCEGOVINE)
u arhivistici, gdje treba više godina za odškolovavanje kadra.

A
Jer, tu se ne može primjenjivati birokratska nomenklatura
rhiv Federacije konačno je dobio vizuelni znak po kojem će biti prepo-
radnih mjesta. Što se tiče Arhiva Federacije mi dajemo punu
znavan u zemlji i inostranstvu. Kako je poznato Arhiv Federacije je vla-
podršku vladi premijera Fadila Novalića, ako ni zbog čega
dina ustanova i svako mijenjanje izgleda mora odobriti kabinet minista-
drugog ono zbog hrabrosti sa kojom pokušava manevrisati u ra. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je pod predsjedanjem premijera Fadila
moru ekonomskih problema. Od nas ova vlada ima podršku u Novalića na 36. sjednici donijela Uredbu o zaštitnom znaku Arhiva Federacije i
mnogo čemu. Voljeli bismo, na primjer, da možemo nabrojati vrsti, kriterijima i postupku dodjele priznanja u oblasti arhivske djelatnosti V. broj:
vladine ustanove koje su se „odrekle“ sedam radnih mjesta kao 250/2016. Sada sa ovim znakom pronosimo slavu naše napaćena države svuda po
Arhiv Federacije, da su vlastitim znanjem i znojem, upotre- svijetu i dostignuća Arhiva Federacije u arhivistici.
bom svih unutrašnjih rezervi napravili, recimo, čitaonicu, kao Poželimo Arhivu Federacije sretne dani pod novim znakom koji simobilizira
što je to uradio Arhiv Federacije, da su posložili sve kockice, da državu Bosnu i Hercegovinu kroz njenu hiljadugodišnju povijest.
su promijenili čipove u glavama ljudi pa danas kod nas umje-
sto konfliktnog arhiva imamo miran kolektiv okrenut radu i
dobrim međuljudskim odnosima. Kada bismo pobrajali sve što
smo postigli trebalo bi nam jako mnogo prostora. Nećemo to
činiti, jer da pišemo da smo postigli ovo ili ono, pa to je već
naša praksa koja se ne prekida, koja traje i zbog koje smo danas
ponosni. Naša orijentacija je ista, kao i proteklih godina. Ra-
dićemo marljivo,pošteno i istrajno. Pri tom ćemo biti uporni
u traženju kadrovskih rješenja koja nam pripadaju i o čemu
smo tražili podršku premijera Federacije Bosne i Hercegovine.
Jer, mislimo da jedan ovakav kolektiv, ako već pošteno radi i
ostvaruje natprosječne rezultate, ima pravo na zadovoljava-
nje osnovnih kadrovskih potreba i promjenu strukture zapo-
slenih u korist državnih službenika, prema stavu te iste vlade
iz jula 2007. godine. Kadrovska pitanja ostaju naš najveći
problem, uz adekvatno prostorno zbrinjavanje. Ta dva pita-
nja, čije rješenje ne zavisi od nas, biće u sferi našeg interesova-
nja u godini koja slijedi.
Dr. Adamir Jerković

6 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 7

 Direktor je upoznao javnost o svebosanskim priznanjima koje će dodjeljivati Arhiv Federacije

NOVO LICE ARHIVA FEDERACIJE

BOSANSKI STEĆAK - NAŠ NOVI LOGO
Na konferenciji za novinare 3. marta 2016. govorio je prof.
dr. Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije

P
8 Anali Arhiva Federacije 2016.
ovod našem susretu je uvođenje
loga Arhiva Federacije u javni
saobraćaj i svakodnevnu ko-
munikaciju. Ovo je naš prvi i nadam se
jedini znak sa kojim ćemo javno komu-
nicirati, predstavljati se na izložbama, u
razgovorima, na konferencijama.... svu-
da. Ovaj znak koji je naših ruku djelo
prihvatila je Vlada Federacije Bosne i
Hercegovine na 36. sjednici koja je odr-
žana 8. januara 2016. godine - rekao je
direktor Arhiva dr. Adamir Jerković.
On je rekao da je „znak Arhiva Fe-
deracije Bosne i Hercegovine stilizova-
ni stećak kojim smo htjeli simbolizirati
Anali Arhiva Federacije 2016.
hiljadugodišnju Bosnu i Hercegovinu,
koja, zapravo, toliko godina i postoji.
Na logu je štit sa bosanskohercegovač-
kim grbom, koji simbolizira i povrđuje
našu odlučnost da branimo našu domo-
vinu. Ovaj logo sastavni je dio memo-
randuma.
Jerković je kazao da će se ovaj logo
naći i na priznanjima koje od ove go-
dine dodjeljuje Arhiv Federacije za
doprinos razvoju arhivske djelatnosti u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
„Nagrade nisu nisu omeđene pri-
padnošću Arhivu Federacije nego se
odnose na sve arhivske radnike u Bosni
9
i Hercegovini i svijetu. Ove godine biće
prvi put dodijeljene sljedeća neprofitna
priznanja, plakete:
• Kralj Tvrtko Prvi
Kotromanić,
• Bosanski stećak, i
• Pismene pohvala
Arhiva Federacije.
Ovo će biti reprezentativne nagra-
de za koju će konkurisati i međunarod-
ni arhivisti kao i strane organizacije, a
prijedloge mogu podnijeti pojedinci i
državni organi, pravna lica i druge in-
stitucije. Nagrada će se dodeljivati po-
vodom Međunarodnog dana arhiva 9.
juna, a ovaj dan pada u mjesecu koji se
obilježava i kao dan Arhiva Federacije.
Mi smo oglasili Javni poziv u sredstvi-
ma informiranja, na web-u i Facebooku
Arhiva Federacije i dostavljanjem jav-
nog poziva svim arhivima u Federaciji
Bosne i Hercegovine. Poziv je otvoren
do 9. aprila.
Novi znak govori o promijenjenim
odnosima u Arhivu Federacije BiH.
Reforma Arhiva započela je 2007. go-
dine. Od jednog malog neprimijetnog
arhiva sa teško poremećenim među-
ljudskim odnosima, danas smo stigli
do respektabilne ustanove u kojoj je
radna i tehnološka disciplina na viso-
kom nivou. O ispravnom radu svjedoči
činjenica da nam tokom demonstracija
u Sarajevu 7. februara nije izgorio nije-
10
Oslobođenje, 4.mart 2016. godine
Anali Arhiva Federacije 2016.
Sa svim ovim zemljama potpisali
smo ili ćemo potpisati Sporazume o
saradnji, a mogu reći da smo u ovim
državama u kojima BiH nema svoje
ambasade djelovali kao ambasadori, da
smo od svih država dobili priznanja da
radimo dobar posao. Nas sada očekuju
uzvratne posjete. U junu će nas posjetiti
kolege iz Litvanskog nacionalnog arhi-
va i oni će za građane Bosne i Herce-
govine prirediti uz našu pomoć, izložbu
„Slobodo, lijepo ti je ime“, koja govori
o otporu sovjetskoj okupaciji i Litvani-
je za slobodu i nacionalnu nezavisnost
koju je izgubila 1940. godine padom
Novi znak je logo pobjednika
pod sovjetsku upravu.
Želim istaknuti da će svjetska
dan fond, jer smo imali visokorazvijen
izložba „Srebrenički inferno“ nastaviti
sistem vatrozaštite, kao i druge sigur-
svoj put uskoro u u Gruziji, u Tbilisiju,
nosne mjere obezbjeđenja objekata.
i u oktobru u Rigi (Latvija).
U ovom periodu koji je karakteri-
To je naš dug prema ubijenim Sre-
stičan po ispunjavanju i prermašaju svih
breničanima koji su bili krivi Srbima
planiranih veličina, Arhiv Federacije je
samo zato što su Bošnjaci i što ispovi-
uradio samo od polovine prošle godi-
jedaju vjeru islam. Sve ovo, što je mo-
ne do danas tri međunarodne izložbe:
glo stati u 2015. godini objavili smo u
u Litvaniji, Estoniji i Moldaviji, na
knjizi „Anali“, koju reformisani Arhiv
kojima smo predstavili srebrenički ge-
Federacije, izdaje punih sedam godina
nocid koji su izvršile srpske snage nad
- rekao je na kraju svog obraćanja dr.
nenaoružanim Bošnjacima, građanima
Adamir Jerković, direktor Arhiva Fe-
Srebrenice.
deracije
Anali Arhiva Federacije 2016. 11
 PRVI PUT U HISTORIJI ARHIVA FEDERACIJE

DODIJELJENA
BOSANSKOHERCEGOVAČKA
PRIZNANJA

12 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 13

 PRVI PUT U SVOJOJ ISTORIJI ARHIV FEDERACIJE
DODIJELIO PRIZNANJA

A
rhiv Federacije napunio je već pravnim licima i drugim institucijama
odavno godine punoljetstva. koji su svojim radom i aktivnostima dali
Prošao je kroz različite faze u izuzetno važan doprinos u organizira-
svom razvoju. U posljednjoj deceniji nju i obavljanju poslova arhivske djelat-
doživio je snažan napredak , ali u tom nosti od značaja za Federaciju Bosne i
periodu Arhiv nije imao vremena da Hercegovine i za njenu afirmaciju.
se bavi nagradama i priznanjima. Htje- U vidu plaketa priznanja su dobili:
li smo najprije ostvariti naše snove, a KRALJ TVRTKO PRVI
kada smo stigli do zvijezda, počeli smo KOTROMANIĆ
tada razmišljati kako da najzaslužnijim 1. prof. dr. Adamir Jerković
odamo priznanje. Ali, nakon izvjesnog
vremena prevladalo je uvjerenje da njih BOSANSKI STEĆAK
1. dr. Andrej Rodinis
ne treba dodijeliti samo ljudima iz Ar-
2. Zoran Mačkić
hiva Federacije nego da ona treba da
3. Ramojus Kraujelis
postanu bosanskohercegovačke prizna- 4. Hasan Soygüzel
nja. I tako je počelo.
Od ove godine Arhiv Federacije PISMENE POHVALE
je dodjelio neprofitne nagrade poje- ARHIVA FEDERACIJE
dincima koji su ostvarili natprosječne 1. Admir Hadrović
rezultate u obavljanju poslova arhivske 2. Nisad Selkimović
djelatnosti, kao i državnim organima, 3. TV Sarajevo - Novo jutro

14 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 15

16 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 17
 Od ove godine Arhiv Federacije dodjeljuje
najtrofejnije priznanje u BiH
ŽIRI SAOPĆIO ODLUKU O PRIZNANJIMA
OBEZBIJEĐENA ARHIVA FEDERACIJE

N
JAVNOST
ajznačajnije arhivističko priznanje
POSTUPKA „Plaketa Kralj Tvrtko Prvi Kotro-

P
manić“, koje od ove godine usta-
riznanja Arhiva Federacije novljuje i dodjeljuje Arhiv Federacije kao
dodijeljena su prema utvr- svebosanskohercegovačko priznanje, pri-
đenoj proceduri. Najprije palo je prof. dr. Adamiru Jerkoviću, direk-
je u martu 2016. objavljen Javni toru Arhiva Federacije, za međunarodno
poziv u sredstvima informiranja, prezentovanje Bosne i Hercegovine, uku-
zatim na Web stranici i Facebooku pan arhivistički doprinos kao i stabilizaciju
Arhiva Federacije kao i pismenim Arhiva Federacije u minulim godinama.
obraćanjem arhivskim kućama u Ovo je saopćila Taiba Mehmedbegović,
Predsjednica Žirija direktorica Bosansko-
Bosni i Hercegovini. Imenovan predsjednik Žirija za dodjelu arhivističkih
podrinjskog arhiva Taiba Mehmedbegović
je višenacionalni Žiri za dodje- priznanja Arhiva Federacije. Žiri je ovu
odluku donio jednoglasno. Bosanskoher- govine u svijetu. Pismenu pohvalu u vidu
lu priznanja. Ocjenjivački sud bio
cegovačko priznanje „Bosanski stećak“ plakete, Žiri je dodijelio arhivisti profesoru
je sastavljen od arhivskih i drugih
pripalo je istaknutom arhivisiti dr. Andreju Admiru Hadroviću, zaposlenom u Arhivu
stručnjaka - jedan predstavnik Ar-
Rodinisu iz Arhiva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, te novi-
hiva Federacije i dva druga člana
diplomiranom pravniku Zoranu Mačkiću naru „Oslobođenja“ Nisadu Selimoviću i
izvan naše arhivske kuće. Sva tri
iz Arhiva Republike Srpske za doprinos Jutarnjem programu TV Sarajevo, kazala
člana sa diplomom visoke stručne
razvoju bosanskohercegovačke arhivistike je v.a. Taiba Mehmedbegović, predsjednica
spreme, a jedan član Žirija imeno-
i za ukupnu radnu posvećenost. Žirija za dodjelu priznanja.
van je iz Vijeća ministara Bosne i
Žiri je danas saopćio da je bosansko- Priznanja će biti uručena 14. juna u
Hercegovine. Polni sastav žirija
hercegovačko priznanje „Bosanski stećak“ Zemaljskom muzeju na otvaranju izložbe
bio je: dvije žene i jedan muška-
pripalo i dvojici stranih državljana: Šefu Nacionalnog arhiva Litvanije sa kojim je
rac. Ovakav način odabira najbo-
arhivista Litvanije prof. dr. Ramojusu Kra- Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine ima
ljih kandidata pokazao se dobrim
ujelisu i sekretaru turske općine Yalova g. dugoročnu arhivsku saradnju.
a cjelokupan rad žirija ocijenjen je Broj: 01-14-1-312/2016
veoma uspješnim. Nakon objavlji- Hasanu Soygüzelu za njihov lični anga-
Sarajevo, 12. 5. 2016.
vanja javnog poziva nominirani su žman u širenju prijateljstva sa litvanskim
KOMISIJA/ŽIRI
kandidati, a Žiri je zatim potpuno i turskim narodom i za doprinos razvoju v. a. Taiba Mehmedbegović, dipl. ecc, s. r.
neovisno donio odluke o priznanji- međunarodnih veza, arhivske nauke i afir- Ivanka Taraba, dipl. pravnik, s. r.
ma. maciji Arhiva Federacije Bosne i Herce- Samir Bajramović, Arhiv Federacije, s. r.

18 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 19

 “PLAQUE KING TVRTKO I KOTROMANIĆ”
WAS AWARDED TO ADAMIR JERKOVIĆ
“Bosnian Tombstone” was awarded to the distinguished archivists dr.
Andrej Rodinis and Zoran Mačkić and to foreign citizens: from Lithuania
prof.dr. Ramojus Kraujelis and from Turkey Hasan Soygüzel.
C
elebrating the International
Archives Day, the Archives of
the Federation of Bosnia and
Herzegovina by the Decree adopted
by the Government of the Federation
of Bosnia and Herzegovina awarded
today the most important professional
acknowledgements: “Plaque King Tvrt-
ko I Kotromanić”, “Bosnian Tombsto-
ne“ and Written Commendation in a
form of Certificate.
The most important all-Bosni-
an and Herzegovinian recognition
“Plaque King Tvrtko I Kotromanić”
was awarded to prof. dr. Adamir Jer-
ković for international presentation
of Bosnia and Herzegovina, complete
archivist contribution and stabilization
of the Archives of the Federation in
the past years. This announcement was
made unanimously by the Committee
for Awarding Archive Recognitions of
the Archives of the Federation, and it
was handed by personal deputy of the
Prime Minister of the Federation of
Bosnia and Herzegovina Fadil Novalić,
Mr. Denijal Pelidija.
Bosnian and Herzegovinian re-
cognition “Bosnian Tombstone” was
awarded to the distinguished archivist
20 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016.
dr. Andrej Rodinis from the Archives
of Bosnia and Herzegovina and barri-
ster Zoran Mačkić from Archives of
the Republic of Srpska for contribution
to development of Bosnian and Herze-
govinian archive sciences and their de-
dication to work.
The Committee has also announced
that Bosnia-Herzegovina recognition
“Bosnian Tombstone” was given to two
foreign citizens: Head of Archivists of
Lithuania Prof. Dr. Ramojus Kraujelis
and to secretary of Turkish municipa-
lity Yalova, Mr. Hasanu Soyguzel for
their personal engagement in deve-
lopment of friendship with Lithuanian
and Turkish people and for contributi-
on to development of international re-
lations, archive sciences and affirmati-
on of the Archives of the Federation of
Bosnia and Herzegovina in the world.
The written commendation in a
form of certificate was awarded by the
Committee to archivist professor Ad-
mir Hadrović, employed in the Archi-
ves of the Federation, also to journalist
of “Oslobođenje” Nisad Selimović and
to Morning Program of TV Sarajevo.
The recognitions were officially
awarded at the National Museum of
21
Bosnia and Herzegovina at the ope-
ning of the exhibition of the National
Archives of Lithuania „The fight for
Freedom. The history of Losses“, with
whom the Archives of the Federation
of Bosnia and Herzegovina signed to-
day Memorandum of long-term archi-
val cooperation.
At this exhibition one of our guests
were High Representative in BiH Va-
PRIČE O DOBITNICIMA
lentin Inzko, Vice President of the Go- ARHIVISTIČKIH PRIZANJA
vernment of the Federation of Bosnia
and Herzegovina Vesko Drljača, and
some other directors of our institutions. KRALJ TVRTKO PRVI KOTROMANIĆ
Plaque king Tvrtko I Kotromanic
Press Office of the Archives
nagrađen je
of the Federation
PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ

N
a ovogodišnjoj prvoj dodje-
li nagrada Arhiva Federacije,
koja je održana u Zemaljskom
muzeju BiH pod motom „Zlatne godi-
ne Arhiva Federacije“, prof. dr. Adamir
Jerković je dobio na prijedlog četiri or-
ganizacije i pojedinca najznačajnije ar-
hivsko priznanje - plaketu „Kralj Tvrt-
ko Prvi Kotromanić“.
Prof. dr. Adamir Jerković je došao
na čelu Arhiva Federacije Bosne i Her-
cegovine 6. juna 2007. godine. Po sje-
ćanjima mnogih stupio je na dužnost u
najtežim trenucima u povijesti Arhiva,

22 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 23

 genu, Tbilisiju, Adani, Bursi, Trabzon,
Kajseri, Adapazaru, Jalovi, Imzitu, No-
vom Pazaru, Rijeci, Splitu, Zadru, Puli,
Gospiću, Frankfurtu, Minhenu...“
Dr. Adamir Jerković je zaslužan za
pripremu i organizaciju mnogih izložbi
koje su bile priređene ovdje i u svijetu.
Naprimjer, „Sarajevski atentat“, „Veliki
rat“ (Prvi svjetski rat), „Turska i Prvi
svjetski rat“, „Mostar 20 godina poslije“,
a najzaslužniji je za organizaciju i dru-
gih izložbi koji su pod njegovim ruko-
vodstvom radili drugi autori u ostalim
gradovima naše domovine, naprimjer:
„Bosna u vrijeme Kulina bana“, i „Bo-
Ogromno interesovanje publike sna i Hercegovina u II svjetskom ratu“.
U obrazloženju jedne organizacije koja
ga je predložila stoji da je Jerković afir-
mirao, također, arhive iz drugih država
kojima je BiH bila domaćin. On je us-
postavljao kontakte sa stranim arhivi-
ma pa je danas Arhiv Federacije potpi-
snik brojnih međunarodnih sporazuma
o saradnji, čime je izveo ovu kuću iz
anonimnosti na inostranu pozornicu.
Predlagači su napisali da je dr. Ada-
mir Jerković veoma je angažiran u me-
đunarodnim tijelima, na konferencija-
ma i skupovima na kojima je aktivno
učestvovao. U dramatičnim događajima
7. februara 2014. godine, kada je u Sa-
rajevu gorjelo Predsjedništvo BiH i ar-

kada su unutrašnje razmirice dostigle
tačku kljuučanja a slab rad slab rad bio
najveći kamen spoticanja. Jerković je
uspio ne samo da povrati ravnotežu ko-
lektiva nego je napornim radom uz po-
dršku svjesnih pojedinaca vratio Arhiv
Federacije među najbolje arhivske kuće
u Bosni i Hercegovini. Dobra radna i
tehnološka disciplina danas je odlika
ovog kolektiva a izložbe koje priređuje
Arhiv Federacije širom svijeta njegov je
prepoznatljiv atribut.
U prijedlogu stoji da je svjetska po-
stavka „Srebreničkog inferna“ prikaza-
na u mnogim metropolama pa se tako
Arhiv Federacije predstavio domaćoj i
međunarodnoj javnosti po njegovanju
kolektivnog pamćenja. Zahvaljujući lič-
nom angažiranju dr. Jerkovića otvarane
su širom svijeta izložbe o genocidu nad
Bošnjacima Srebrenice. Mnogi svjet-
ski državnici, gradonačelnici i uvažene Najznačajnije priznanje Kralj Tvrtko Prvi Kotromanić prof. dr. Adamiru
ličnosti svjedočili su na ličnu molbu Jerkoviću uručuje izaslanik Premijera Federacije BiH Denial Pelidija
Adamira Jerkovića o srpskom genocidu
nad Bošnjacima Srebrenice. On je na
taj način širio istinu o genocidu, koji su
srpski vojnici počinili u Srebrenici kada
je ubijeno 8.372 stanovnika Srebrenice
koji su bili krivi samo zato što su mu-
slimani Bošnjaci i što su ispovijedali
islam. U obrazloženju odluke o dodjeli
dalje stoji:
„To je nemjerljiv doprinos jednog
čovjeka koji je predvodio Arhiv Fe-
deracije Bosne i Hercegovine u ovim
godinama dajući mu prepoznatljivost u
domaćim i međunarodnim relacijama.
Pod njegovim direktnim rukovodstvom
i aktivnim vođstvom organizirane su
izložbe „Srebreničkog inferna“ u Kai-
ru, Istanbulu, Anakari, Varšavi, Berlinu,
Vilniusu, Talinu, Kišinjevu, Kopennha-

24 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 25

 se ubuduće dodjeljivati pojedincima i
organizacijama koje su dale nesumnjiv
doprinos razvoju arhivske djelatnosti
u Bosni i Hercegovini i svijetu. On je
doktor nauka i univerzitetski profesor,
što arhivu daju neophodnu naučnu re-
ferencu.
Njegov rad Vlada Federacije Bosne
i Hercegovine je ocijenila u 2014. sa
najvišom ocjenom „izuzetno uspješan“.
Član je Upravnog odbora Kanandskog
instituta za istraživanje genocida u ko-
jem ima zavidan ugled i angažman na
planu istraživanja ratnih zločina koji su
se dogodili na području Bosne i Herce-
govine. Pisac je brojnih komentara za
domaću i inostranu štampu.
On je direktor Arhiva Federacije,
predsjednik Upravnog odbora arhiv-
skih i administrativnih radnika Federa-
cije Bosne i Hercegovine i predsjednik
Komisije za polaganje stručnog arhivi-
stičkog ispita Federacije Bosne i Her-
cegovine.

„Zbog svega gore izloženog Žiri je jednoglasno

Izjava dr. Adamira Jerkovića po uručenju plakete „Kralj Tvrtko I Kotromanić“
hivi u njemu, stao je odlučno u odbranu
sveg arhivskog blaga. Zahvaljujući pre-
venciji za koju se zalagao kao direktor
ove kuće, sačuvani su fondovi Arhiva
Federacije Bosne i Hercegovine.
Pokušaji da se događaji oko arhiva
ispolitiziraju on je prepoznavao i bio je
protivnik ovakvih djelovanja. U broj-
nim izjavama navodio je da je paljevina
arhiva kriminalan čin koji nema oprav-
danja i ne može biti abolicioniziran.
On je, pišu predlagači, na unutraš-
njem planu doprinio potpunom sređi-
vanju depoa i fondova. Iz stanja potpu-
nog nereda, koji je zatekao u trenutku
preuzimanja direktorske funkcije, na-
pravio je savršeni red gdje se danas po-
sluje po pravilima struke uz puno anga-
žiranje klimatskih metoda.
Ukoričena je tako sva štampa i
službene novine, zaslužan je za usta-
dodijelio prof. dr. Adamiru Jerkoviću najznačajnije
priznanje - „Plaketu kralj Tvrtko Prvi Kotromanić“.
novljavanje biblioteke koja je važno
sredstvo u arhivističkoj znanosti a pod
njegovim rukovodstvom projektirana je
i napravljena prostorija za bibliotečka
istraživanja. On je dao prvi impuls di-
gitaliziranju arhivske građe, jer je pro-
cijenio da je to budućnost ove struke
i tendencija društva. Ovo je učinio iz
skromnih budžetskih sredstava Arhiva
Federacije a cjelokupan proces digita-
lizacije arhivske građe sada zavisi od
Vlade Federacije Bosne i Hercegovine,
koja, nažalost, dosada nije ispoljavala
veću zainteresiranost za razvoj arhiv-
ske struke. Za ovih godina rukovođenja
Arhivom primljeno je šest novih rad-
nika, a dva radnika su napredovala na
ljestvici radno anagažiranih pojedinaca.
Adamir Jerković je kreator prvog
loga Arhiva Federacije Bosne i Herce-
govine i utemeljitelj priznanja koja će

26 Anali Arhiva Federacije 2016. 27

 DR. ANDREJ RODINIS
Bosanski stećak-Tombstone from Bosnia
D
r. Andrej Rodinis je rođen 22.
aprila 1976. godine u Sarajevu,
gdje je završio osnovnu i srednju
školu (III. gimnazija).
Na Odsjeku za komparativnu književ-
nost i informatologiju - grupa arhivistika
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Hrvat-
ska, diplomirao je 2000. godine i stekao
zvanje profesora komparativne književno-
sti i informatologije - grupa arhivistika. Na
Odsjeku za informacijske znanosti istog
fakulteta, nakon dovršenog postdiplom-
skog studija, 2004. godine magistrirao i
stekao zvanje magistra informacijskih zna-
nosti, polje arhivistika. U junu 2009. godi-
ne odbranio doktorsku disertaciju i stekao
akademski stupanj doktora informacijskih
i komunikacijskih znanosti. Od oktobra
2000. do jula 2005. godine radio kao ar-
hivist u Arhivu Federacije, na poslovima
sređivanja i obrade arhivske građe, izrade
obavijesnih pomagala, a jedno vrijeme bio i
službenik za informiranje u Odsjeku za in-
formacijsko-dokumentacijsku djelatnost.
Od septembra 2002. do augusta 2005. go-
dine bio sekretar Arhivističkog udruženja
u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Od augusta 2005. do novembra 2014.
godine u Arhivu Bosne i Hercegovine u
Sarajevu radio kao arhivist. Obavljao je
poslove na sređivanju, obradi i objavljiva-
nju arhivske građe; na pripremi i organi-
zaciji stručnih savjetovanja i seminara; na
poslovima međunarodne saradnje i oba-
28
Dr. Andrej Rodinis
veza, naročito kao član ekspertnog tima za
sukcesiju arhivske građe bivše Jugoslavije.
Od 1. novembra 2014. imenovan na duž-
nost zamjenika direktora Arhiva Bosne i
Hercegovine.
Sudjelovao je na više domaćih i među-
narodnih stručnih konferencija:
- Zavičajne zbirke – čuvari kulturnog
nasljeđa i identiteta u eri digitalizaci-
je, Međunarodni stručni skup, Zenica,
29. oktobar 2004. s referatom „Značaj
standarda ISAAR (CPF) za suradnju
arhiva, biblioteka i muzeja“;
- Prvi kongres arhivista Bosne i Herce-
govine, Sarajevo 2006;
- Treći kongres hrvatskih arhivista, Osi-
jek 2009., s referatom o problematici
građe međunarodnih organizacija u
Bosni i Hercegovini;
Anali Arhiva Federacije 2016.
- Tehnični in vsebinski problemi klasič-
nega in elektronskega arhiviranja, Ra-
denci, Slovenija, 2010. s referatom o
stručnim zvanjima u Bosni i Hercego-
vini;
- Drugi kongres arhivista Bosne i Her-
cegovine, Bihać, 2012. s referatom o
objavljivanju arhivske građe;
- 4. zagrebački arhivski dan, Zagreb 2012,
s referatom o baštinskim ustanovama;
- Međunarodni arhivski dan, u organi-
zaciji Instituta za arhivistiku Maribor-
Trst, u Trstu, 2013., s referatom o ulozi
arhivista;
- Konferencija o Prvom svjetskom ratu u
organizaciji Hrvatskog državnog arhiva
i Francuskog kulturnog centra u Zagre-
bu, Zagreb 2014.
- Documents of the First World War
Centenary, Istanbul, 2015, s referatom o
izvorima u Arhivu BiH o Prvom svjet-
skom ratu;
Zasluženo priznanje
dr. Andreju Rodinisu
Anali Arhiva Federacije 2016.
Samostalno ili u suradnji s kolegama prire-
dio više arhivskih izložbi:
-»100 godina Hrvatskog kulturnog druš-
tva Napredak u Zenici« (2005);
-»Arhivsko-muzejska zbirka Čede Kapo-
ra« (2006);
-»Bosna i Hercegovina 1918« (2008);
-»Fojnica u dokumentima Arhiva Bosne i
Hercegovine« (2010. u Fojnici);
-»Iz ostavštine Ćire Truhelke« (2014. u
Zagrebu);
-»Silvije Strahimir Kranjčević, povodom
150 godina od rođenja« (Sarajevo -
Mostar, 2015.)
Urednik je časopisa Građa Arhiva
Bosne i Hercegovine i edicije Građa za
proučavanje političkih, kulturnih i socijal-
no-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne
i Hercegovine (XIX i XX vijek).
Objavio je nekoliko knjiga i više čla-
naka iz arhivistike i historije.
29
 ЗОРАН МАЧКИЋ
ZORAN MAČKIĆ
Bosanski stećak - Tombstone from Bosnia
Референце
• „Канцеларијско и архивско
пословање – Приручник за
неупућене или подсјетник за
упућене“, шесто допуњено из-
дање, Удружење архивских
радника Републике Српске,
Бањалука 2013
• „Бањалука које има и које нема
у 1000 слика (фотографије и
разгледнице)“, мултимедијал-
ни CD, III допуњено издање,
Бањалука 2010
• „Канцеларијско и архивско
пословање – Приручник за
неупућене или подсјетник за
упућене“, пето допуњено из-
дање, Удружење архивских
радника Републике Српске,
Бањалука 2010
• „Бањалучки шаховски клуб –
Споменица 1926-1940“, друго
допуњено издање, Удружење
архивских радника Републике
Српске, Бањалука 2009
• „Бањалучки шаховски клуб –
Споменица 1926-1940“, издање
Удружења архивских радника
Републике Српске, Бањалука
2007
30
• „Мемоари Светислава Тисе
Милосављевића“, приредили
Небојша Радмановић, Верица
Стошић и Зоран Мачкић, у из-
дању Удружења архивских рад-
ника Републике Српске, Бања-
лука 2005
• „Канцеларијско и архивско по-
словање“, четврто проширено
и прерађено издање, ауторско
издање, Бањалука 2005
• „Бањалука које има и које нема
у 1000 слика (фотографије и
разгледнице)“, мултимедијални
CD, II издање, Бањалука 2005
• „Писарница органа управе –
Неаутентична тумачења и не-
обавезујуће препоруке“, треће
допуњено и прерађено аутор-
ско издање, Бањалука 2004.
• „Бањалука које има и које нема
у 1000 слика (фотографије и
разгледнице)“, мултимедијални
CD, Бањалука 2004. (коаутор)
• „Заштита културних добара
– Збирка прописа Републи-
ке Српске са коментарима и
објашњењима“, ауторско из-
дање, Бањалука 2003.
Anali Arhiva Federacije 2016.
• „Канцеларијско пословање“,
друго допуњено ауторско из-
дање, Бањалука 2002.
• „Канцеларијско пословање у
пракси – Приручник за не-
упућене или подсјетник за
упућене“, ауторско издање,
Бањалука 2000.
• „Приручник из канцеларијског
и архивског пословања за орга-
не власти и правна лица у Фе-
дерацији Босне и Херцеговине,
кантонима, Републици Српској
и Босни и Херцеговини“ (коау-
тор)
• више стотина сређених фондо-
ва у регистратурама у области
републичке (Министарство
правде, Министарство фи-
нансија, Секретаријат Владе
РС, Министарство просвјете
и културе, Пореска управа,
Министарство унутрашњих
послова, Министарство рада
и борачко-инвалидске зашти-
те, Министарство здравља и
социјалне заштите…) и ло-
калне управе (Градска управа
Бањалука, Општинска управа
Градишка, Општинска управа
Лакташи, Општинска управа
Шипово, Општинска упра-
ва Србац, Општинска управа
Источно Ново Сарајево…),
Anali Arhiva Federacije 2016.
привреде, здравства, школства,
банкарства …
• километри издвојеног без-
вриједног материјала
• сертификат „Информационе
технологије у архивском раду
и проблеми архивског образо-
вања у Русији“ Европског уни-
верзитета у Санкт Петербургу
• сертификат „Стварање архив-
ског информационог систе-
ма у оквиру пројекта Mozaic“,
Љубљана
• сертификат „Стратегија
управљања документацијом и
стандард ISO 15489“, међуна-
родни семинар, Хрватски др-
жавни архив, Загреб, 2002.
• сертификат „Управљање сав-
ременим архивама и еви-
денцијама“, Office of the High
Representative и Архив Босне и
Херцеговине, Сарајево 2004.
• сертификат „Међународна
правила и методи описа у ар-
хивима“, међународни семинар
у организацији Arhiveros sense
fronters (Архивисти без грани-
ца) из Барселоне, Бањалука,
2005.
• сертификати „Технички и са-
држајни проблеми класичног
и електронског архивирања“,
Раденци 2008, 2011. и 2013.
31
 PROF. DR. RAMOJUS KRAUJELIS
Bosanski stećak -Tombstone from Bosnia
R H
ođen 16. marta 1976. godine.
Oženjen, otac dvoje djece. Na
Univerzitetu u Vilniusu (Li-
tavnija) 2006. odbranio doktorsku di-
sertaciju, te postao doktorom iz oblasti
historije.
Posjeduje i diplomu magistra prava
i uprave, te magistra historije. Struč-
njak za javni sektor, trenutno na pozi-
ciji državnog službenika sa dugogodiš-
njim iskustvom od 14 godina u upravi
državnih arhiva. Zavidno iskustvo na
polju donošenja regulacija i izrade za-
kona i pripremanja administrativnih
odluka u oblasti upravljanja i korištenja
dokumenata i arhiva. Učestvuje u me-
đunarodnim radnim grupama (na ni-
vou EU) o pristupu dokumentima, daje
veliki doprinos u pripremanju i koor-
dinaciji nacionalnih pozicija sa drugim
vladinim agencijama i ministarstvima.
Obavlja dužnost istraživača i predavača
u oblasti historije i arhivistike na Uni-
verzitetu. Od 1. januara 2011. imeno-
van je za glavnog arhivistu Litvanije,
a od iste godine je i član Vijeća arhi-
Prof. dr. Ramojus
Kraujelis prima
Bosanski stećak
od izaslanika
Premijera
Federacije BiH
32
Ramojus Kraujelis
vista Litvanije. U svom jako bogatom
profesionalnom radu vršio je i druge
dužnosti, a među ostalim su: vanredni
profesor na Odsjeku za savremenu hi-
storiju na Univerzitetu u Vilnius, bio
je šef pravne i upravne službe litvan-
skog arhiva, predavač na Odsjeku za
savremenu historiju na Univerzitetu u
Vilniusu, šef specijalista Odjela za oču-
vanje i informacije litvanskog arhiva, te
bio šef specijalista litvanskog Moder-
nog državnog arhiva.
HASAN SOYGÜZEL
Bosanski stećak -Tombstone from Bosnia
asan Soygüzel was born in 28
February 1976. in Yalova/Turkey.
He graduated from high school
in 1993. He completed his two-year degree
in Dokuz Eylul University in department
of Local Authorities and his licence degree
in Anadolu University in department of
Public Administration. He also termina-
ted master’s degree in Sakarya University
Institute of Social Sciences in department
of Public Administration with the the-
sis, which entitled “Crisis Management
of Natural Disaster in Turkey –Marma-
Hasan Soygüzel
ra Earthquake”. He attempted Expertise
Program, which was organized in Public of this institution. He took roles in esta-
Administration Institute for Turkey and blishing processes of several NGOs and
Middle East Local Authorities Research we worked for them as manager. He took
and Practise Centre in years between 2006 additionally political missions in AK Party
– 2007. and he works currently as AK Parti Yalo-
He has worked in several positions in va Deputy Chair of Province and Head of
Yalova Municipality since 2001. At the Yalova Province for Human Rights.
same time, he gave lectures as Visiting
Instructor in Uludağ University Yalova
Vocational School for Higher Education.
In addition to these, he worked in several
international projects particularly projects
of European Union and United Nations
as project coordinator, specialist and co-
unsellor. Currently, he works as General
Secretary of Yalova Municipality. Besides,
he consults several institutions and trains
municipality staffs as specialist of local
authorities. He established EU Policies
Institute in 2006 and he is currently head
Hasan Soygüzel prima arhivsko priznanje
Anali Arhiva Federacije 2016. 33
PISMENE POHVALE ARHIVA FEDERACIJE
ADMIR HADROVIĆ
A
dmir Hadrović je rođen 1979.
godine u Olovu, gdje je završio
osnovnu i srednju školu. Školo-
vanje je nastavlio na Filozofskom fakulte-
tu u Sarajevu, gdje je 2003. godine stekao
stručni naziv profesor historije. Oženjen je
i otac jednog djeteta.
Po završetku školovanja počinje radi-
ti kao profesor historije i predavač latin-
skog jezika u MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“
u Olovu. Nakon toga predaje historiju u
Osnovnoj školi „Ćamil Sijarić“ u Nemi-
loj. Sredinom 2007. godine dolazi u Arhiv
Federacije. U Arhivu Federacije je prošao
i obavljao sve vrste poslova u svim orga-
nizacionim jedinicama. Nakon uspješno
završenog probnog perioda tokom kojeg
je stekao nova saznanja iz oblasti arhiv-
ske struke, počinje raditi i složenije po-
slove. Posebne rezultate postigao u zaštiti
arhivske i registraturne građe van Arhiva
Federacije, kojom prilikom je na području
Federacije Bosne i Hercegovine uspješno
afirmisao preko stotinu registratura da is-
punjavaju svoje obaveze koje su propisane
zakonskim i podzakonskim aktima. Naro-
čite rezultate je ostvario u kantonima koji
nemaju svoje arhive (Zeničko-dobojski,
Kantona 10 i Posavski kanton). Pored toga
radio je na poslovima odabiranja i izlučiva-
nja bezvrijedne registraturne građe nastale
radom registratura pod nadležnošću Ar-
hiva Federacije, usaglašavanja saglasnosti
34
Admir Hadrović
na Liste kategorija registraturne građe s
rokovima čuvanja, poslovima preuzimanja
arhivske i registraturne građe registratur-
ne građe ukinutih organa uprave, službi
za upravu i pravnih lica organizovanih
na nivou Federacije, poslovima stručnog
nadzora nad stanjem stručnog održava-
nja i čuvanja registraturne i arhivske gra-
Priznanje za dobar rad
Anali Arhiva Federacije 2016.
đe registratura za koje je nadležan Arhiv
Federacije. Sa kolegama arhivistima je vr-
šio nadzor nad radom arhivskih tehničara
koji rade na poslovima sređivanja i obrade
arhivske građe te je obavljao i druge po-
slove iz oblasti arhivske struke. Autor je
dvije izuzetno kvalitetne izložbe “Bosna u
vrijeme Kulina bana” i “Bosna i Hercego-
vina i Drugi svjetski rat”, koje su do sada
prezentovane u više gradova BiH. Obja-
vio je nekoliko stručnih radova iz oblasti
arhivstike i održao više obuka, radionica i
predavanja iz oblasti arhivskog poslovanja. Nisad Selimović
Od strane direktora Arhiva Federacije
oba medija uređuje stranice posvećene fil-
je 2010. godine proglašen za najboljeg rad-
mu. Krajem 2000. pokreće jednu od prvih
nika u Arhivu Federacije, a 2016. godine
bh. web stranica posvećenih filmu, u okvi-
dobiva priznanje „Pismena pohvala Arhiva
ru internet portala Saray. net, koji u pot-
Federacije”.
punosti sam uređuje i ažurira. Sredinom
2001. angažovan kao novinar-suradnik
NISAD SELIMOVIĆ u magazinu Walter, gdje također uređuje
N
stranice posvećene isključivo filmskoj um-
isad Selimović je rođen u Sarajevu jetnosti. Paralelno uređuje i sličan sadržaj
1976. godine. Osnovnu (1991.) i
srednju školu (1995.) završava u
Sarajevu. Još od najranijeg djetinjstva inte-
resuje ga film, pa piše i scenarije. Ne uda-
ljava se, međutim, mnogo od svoje prve
ljubavi i smisao svog života pronalazi u no-
vinarstvu. Posao novinara započinje 1995.
na „dvjestodvojci“.
U Večernjim novinama u redakci-
ji kulture radi od 1997. do 1999. godine,
gdje po prvi put pokreće stranicu posve-
ćenu filmu, koju u potpunosti uređuje.
Paralelno radi i kao suradnik u magazinu
BH Kult, gdje objavljuje tekstove o filmu.
U narednom periodu radi kao suradnik u Nisad Selimović sa Plaketom
Slobodnoj Bosni, te Dnevnom Avazu, u Arhiva Federacije
Anali Arhiva Federacije 2016. 35
Priznanje za Televiziju Sarajevo. Nagradu je primila Amela Hubijar Hatić
u Max lifestyle magazinu. Jedan period
radio kao bh.dopisnik hrvatskog magazi-
na Total Film. U nekoliko izdanja emisije
Velika Iluzija FTV-a, gostovao kao film-
ski kritičar. Od 2001. do 2003. godine radi
kao zamjenik menadžera za odnose sa jav-
nošću Sarajevo Film Festivala. Pohađao i
dva Seminara za filmske kritičare u okviru
Sarajevo Film Festivala. Od 2006. godine,
radi kao rezidentni filmski kritičar dnevnih
novina SAN. Od 1997. do danas radi kao
volonter – Field Operations Manager u
američkoj humanitarnoj organizaciji Help
is On the Way. U periodu od septembra
2009. do avgusta 2010. godine bio zapo-
slen na poziciji Project Manager-a u mar-
ketinškoj agenciji Supermarket. Osnivač i
predsjednik Udruženja Giro di Sarajevo
od osnivanja udruženja (2008.) do danas.
Od 2011. radi kao rezidentni filmski kri-
tičar i novinar u dnevnom listu Oslobo-
đenje, a katkad napiše i pokoji članak na
filmske teme za magazin Dani.
36
TV SARAJEVO –
REDAKCIJA JUTARNJEG
PROGRAMA
P
riznanje Jutranjem programu
TV Sarajevo za obavještavanju
naše javnosti o snažnom rastu
Arhiva Federacije i za izvanrednu me-
dijsku saradnju. Direktora Arhiva Fe-
deracijer dr. Adamir Jerković je uručio
ovo priznanje za Televiziju Sarajevo.
Nagradu je primila Amela Hubijar Ha-
tić, urednica Jutarnjeg programa.
Anali Arhiva Federacije 2016.
INTERNATIONAL
COUNCIL OF ARCHIVES
60, rue des Francs-Bourgois
73003 Paris, France
Mr. David A. Leitch, General
Secretary of International
Council on Archives
Dear Mr. Leitch,
We have presented our exhibition
“Srebrenica Inferno” in many world
metropolises. We want to show to the
entire world the horrors of Serbian in-
flicted genocide over Muslim Bosniaks
citizens. All of which happened over 20
years ago in the heart of Europe, visi-
ble to everyone. That is what we do on
daily basis.
And now, we have a new task. At
the initiative of director of the Arc-
Anali Arhiva Federacije 2016.
hives of the Federation of Bosnia and
Herzegovina, the Government of the
Federation of BiH adopted a decision
on establishment of non-profit awards
and recognitions that will be awarded
in the future by our Archive. All arc-
hivists in Bosnia and Herzegovina will
be eligible for candidacy for this award,
so this will be all Bosnian and Herze-
govinian award. We have also allowed
possibility that the award is won by a
foreign archivist. We will organize pre-
sentation ceremony on June 9, interna-
tional archive day, and this year we will
have the first presentation of the award.
Recognitions of the Archive of the
Federation of Bosnia and Herzegovina
are the following:
1. Plaque King Tvrtko I Kotro-
manić
2. Plaque Bosnian Tombstone
37
 3. Written commendation of the
Archives of the Federation of Bosnia
and Herzegovina
I would like to kindly ask you to
publish the above mentioned reco-
gnitions and awards at the website of
ICA. The Archives of the Federation
of Bosnia and Herzegovina will always
remain open to the researchers of the
entire world.
Please receive my warmest regards
and good luck in your future work!
DIRECTOR
Dr. Adamir Jerković

Na web stranici
ARHIVISTIKA
(Srbija) pisano
je o priznanjima
koja sje
dodijelio Arhiv
Federacije BiH

Pisano je i u Zagrebu u Preporodovom Žurnalu

38 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 39

 Zabilježili smo na izložbi...

H. Soyguzel, R. Kraujelis, visoki predstavnik V. Inzko, ambasador R. Kairiene,

A. Jerković i potpredsjednik Vlade Federacije BiH V. Drljača

Fotografija za nezaborav zaposlenica Arhiva Federacije

Prof. dr. Adamir Jerković poziva dr. Valentina Inzka da pogleda izložbu

40 Anali Arhiva Federacije 2016. 41

 PRIJATELJSTVO I SARADNJA
SA ZEMLJAMA BALTIKA
NACIONALNI ARHIV LITVANIJE U
POSJETI ARHIVU FEDERACIJE
Izložba Nacionalnog arhiva Litvanije u Sarajevu 14. 6. 2016.

Velika posjeta Zemaljskom muzeju gdje je održana izložba Nacionalnog

arhiva Litvanije u organizaciji Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine

42 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 43

 Saradnja Arhiva Federacije BiH i
Nacionalnog arhiva Litvanije
NACIONALNI ARHIV LITVANIJE
PRIREDIO IZLOŽBU U BIH

A
rhiv Federacije Bosne i Hercegovine i Nacionalni arhiv Litvanije potpi-
sali su Memorandum o razumijevanju i saradnji čime je definitivno po-
tvrđeno međusobno prijateljstvo koje je uspostavljeno prošlogodišnjim
gostovanjem Arhiva Federacije u Vilniusu sa izložbom „Srebrenički inferno“,
Litvanci su priredili svoju uzvratnu izložbu „Slobodo, lijepo ti je ime“ koja je
održana u Sarajevu 14. juna 2016. godine u organizaciji Arhiva Federacije BiH.
Pošto Arhiv Federacije nema izložbenog prostora, zamolili smo Zemaljski muzej
Bosne i Hercegovine da nam privremneno posudi svoju Galeriju, što su oni sa
zadovoljstvom prihvatili, na čemu im Arhiv Federacije najtoplije zahvaljuje.

44 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 45

 Uzvratna posjeta Nacionalnog arhiva
Litvanije Arhivu Federacije BiH
LITVANCI PRVI PUT U SARAJEVU

U
uzvatnu posjetu Arhivu Fede- nije 12. juna. Sutradan ujutro Litvanci
racije Bosne i Hercegovina sti- su obišli prostorije Arhiva Federacije
gao je Nacionalni arhiv Litva- gdje smo vodili srdačan i prijateljski

Litvance smo podučili da ako nisu bili na Baščaršiji nisu ni u Sarajevu

razgovor kojom prilikom smo se pod-
sjetili na našu lanjsku posjetu Vilniusu,
koja je bila jako uspješna. U Litvaniji
Dolazak Litvanaca u Arhiv Federacije smo tada predstavili našu međunarod-
nu izložu Srebrenički inferno.
U Sarajevu je Litvance prevodio šef
arhivista ove zemlje prof. dr. Ramojus
Kraujelis a u delegaciji su bili još di-
rektor Državnog arhiva Dalius Žižys,
direktor Specijalnog arhiva Ovidijus
Leveris i arhivistica Džinginta Kasiula-
itiene. Svima njima ovo je bio prvi bo-
ravak u Bosni i Hercegovini i Sarajevu,
a mi smo se potrudili da našim gostima
pokažemo što više iz bogate prošlosti
grada starog preko šest stotina godina.

Istog dana je započela priprema

izložbe, u čemu je Litavncima
pomagao Samir Bajramović

Posjeta Vijećnici. dobitnika Bosanskog stećka

i delegacije Nacionalog arhiva Litvanije

46 47
 U Zemaljskom muzeju BiH Nacionalni arhiv Litvanije
predstavio izložbu „Slobodo, lijepo ti je ime“
AGRESORI NISU SLOMILI
DUH NAŠIH NARODA
I
ntoniranjem državnih himni Li-
tvanije i Bosne i Hervegovine 14.
juna je u Zemaljskom muzeju BiH
u Sarajevu otvorena izložba Nacio-
nalnog arhiva Litvanije pod naslovom
„Slobodo, lijepo ti je ime“. Postavka je
otvorena na dan kada je započela so-
Grb Litvanije pod kojim su nastupali gosti
iz Viljnusa u Zemaljskom muzeju BiH
vjetska okupacija i deportacija hiljada
građana Litvanije i zemalja Baltika u
Sibir 14. 6. 1941. godine.
Ova izložba govori o borbi litvan-
skog naroda za slobodu od dugogodiš-
nje sovjetske okupacije i komunističke
diktature. U uvodu je govorio direktor
Arhiva Federacije prof. dr. Adamir Jer-
ković koji je podsjetio da je Litvanija
bila prva republika koja je napustila
Sovjetski savez nakon 50 godina ide-
ološke komunističke stege.
Ambasadorica Rasa Kairiene
govorila je na izložbi
48 Anali Arhiva Federacije 2016.
Rasa Kairiene o
solidarnosti dva naroda
Obraćajući se prisutnim ambasadorica te
zemlje sa sjedištem u Budimpešti Rasa Kai-
riene je rekla da „naše zemlje, na prvi pogled,
možda izgledaju vrlo različito. Međutim, nji-
hova historija ima više sličnosti nego što mo-
žemo da zamislimo. Oba naroda, i Litvanci i
Bosanci su svjedoci okrutnosti i nepravde, kao
male marginalne zemlje u odnosu na veće,
nadređene. Mi možda jesmo male zemlje, ali
ono što je historija pokazala, mi nismo krhke
ni slabe. Takvi događaji kao sovjetska oku-
pacija u Litvaniji, ili Balkanski ratovi na jugu
Evrope, nisu uspjeli da slome naš duh. Krvavi
zločini su vođeni nad našim zemljama“, kaza-
la je ambasadorica na otvaranju izložbe.
„Pričajući o tome, razmjenjujući naše
historije i pokazujući da se solidarišemo jed-
ni sa drugima, možemo podići svijest o tim
događajima. Time možemo spriječiti širenje
neistinitih, obmanjujućih informacija i histo-
rijske propagande, rekla je ambasadorica Ka-
iriene, i dodala:
„Jako mi je drago što se uspostavila ovako
plodna saradnja između ove dvije instituci-
Anali Arhiva Federacije 2016.
je - Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine
i Nacionalnog arhiva Litvanije. Veoma me je
obradovalo kada sam čula da je prof. dr. Ra-
mojus Kraujelis nagrađen “Bosanskim steć-
kom” za svoj doprinos u razvoju bilateralnih
odnosa. Također bih da poručim i Litvan-
skom a i Arhivu Federacije, da ne prekinu
svoju saradnju već da je nastave i u budućno-
sti, i da nam nastave da priređuju još događaja
kao što je ovaj, kazala je na kraju ambasadori-
ca Rasa Kairiene.
Prema riječima glavnog litvanskog arhi-
viste Ramojusa Kraujelisa i Bosanci i Litvanci
imaju mnogo toga zajedničkog. Oba su mali
narodi koji su se borili za slobodu, i koji su
stalno bili pod uticajem jačih susjednih zema-
lja i što je najvažnije, oba danas stoje nezavisno
i ponosno. Rekao je da smo kao mali narodi
platili visoku cijenu za slobodu.
„Oko 450.000 ljudi (svaki treći odrasli
Litvanac) je poginuo kao žrtva sovjetskog
genocida i terora. Ukupno 330.000 ljudi je
bilo zatvoreno, prognano ili deportovano u
Gulag logore i još ih je oko 26.000 ubijeno
u Litvaniji. Litvanija je tada izgubila ukupno
milion ljudi, ili u procentima, više od trećine
stanovništva.
49

Razgovor Adamira Jerkovića sa Valentinom Inzkom odnosio se na situaciju u BiH
Uz izraze zahvalnosti Arhivu Federacije
BiH za organizaciju ove izložbe, profesor na
Univerzitetu u Vilniusu dr. Ramojus Krauje-
lis, koji je i dobitnik plakete „Bosanski stećak“,
otvorio je postavku litvanskog arhiva pod na-
zivom „Slobodo, lijepo ti je ime“.
Nakon toga su direktor Arhiva Federaci-
je Bosne i Hercegovine prof. dr. Adamir Jer-
ković i šef arhivista Litvanije prof. dr. Ramojus
Zemaljski muzej BiH je bio premali za sve posjetioce
50
Izložba Nacionalnog Arhiva Litvanije u
Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine
Pozdravni govor prof. dr. Adamira Jerkovića
LITVANIJA JE PRVA NAPUSTILA
SOVJETSKI SAVEZ
D
ragi prijatelji iz Litvanije, pošto-
vani posjetioci!
Danas mi je pripala prijatna
dužnost da nešto kažem o izložbi „Slobo-
do, lijepo ti je ime“. U uvodu ću vrlo kratko
tek da vas podsjetim na događaje koji su
prikazani na platnima izložbe.
Kraujelis potpisali Memoramdum o razumi-
Najprije želim reći da je Litvanija
jevanju i saradnji između dva arhiva.
bila prva republika koja je napustila So-
Svečanostima u Sarajevu je prisustvo-
vjetski savez nakon 50 godina ideološke
vao veliki broj građana, među kojima i visoki
komunističke stege. Kada je započeo ne-
predstavnik međunarodne zajednice dr. Va-
zadrživi proces ruiniranja komunizma u
lentin Inzko, potpredsjednik Vlade Federacije
Evropi i perestrojka u SSSR-u, u Litvaniji
Bosne i Hercegovine Vesko Drljača i direkto- Pozdravna riječ direktora Arhiva
je osnovan pokret Sajudis koji je pobije-
ri vladinih ustanova. Ministara iz Vlade Fede- Federacije na otvaranju izložbe
dio na izborima 11. februara 1990. godi-
racije BiH po običaju nije bilo. Litvanskog nacionalnog arhiva
ne a Litvanski vrhovni sovjet je 11. marta
1990. proglasio kontinuitet sa građanskom ko dana nakon neuspjelog državnog udara
republikom koja je postojala do početka u Moskvi protiv Mihaila Gorbačova.
Drugog svjetskog rata. Sovjetski savez je Ruski vojnici su napustili teritoriju Li-
reagirao posljednji put 11. januara 1991. tvanije do 31. avgusta 1994. godine.
godine kada je zauzeo zgradu Ministar- Već naredne godine Litvanija je potpi-
stva odbrane u centru Vilniusa, a u napadu sala Sporazum o u pridruženom članstvu,
na radio stanicu 14 radnika je poginulo a a 2004. je primljena u Evropsku uniju i
njihova imena su ispisana na zgradi Parla- NATO savez.
menta Republike Litvanije. Ovim Vas želim uvesti u priču am-
Na referendumu koji je održan 9. fe- basadorice Litvanije g-đa Rase Kairiene i
bruara 1991. godine 91 posto stanovnika mog dragog prijatelja dr. Ramojusa Kra-
se opredijelio za nezavisnost koju je Rusija ujelisa, šefa litvanskih arhivsta, koji prevodi
priznala 6. septembra iste godine, nekoli- delegaciju njegove zemlje.
Anali Arhiva Federacije 2016. 51
 Prof. dr. Ramojus Kraujelis, šef arhivista Litvanije sudbini. Bez obzira kolika je teška i okrut-
na borba za slobodu bila, ljudi ne trebaju
BIJEG IZ KOMUNISTIČKOG GULAGA zaboraviti one koji su poginuli u toj bor-

D
bi i koji ne mogu danas sa nama uživati u
obar dan dame i gospodo, drage nezavisnosti. Ne trebamo zaboraviti našu
kolege! historiju i moramo zapamtiti da bez obzira
Htio bih da se zahvalim Ar- koliko je bilo teško ili koliko nas je to ko-
hiva Federacije Bosne i Hercegovine i po- štalo, mi smo postigli naš cilj.
sebno gospodinu Adamiru Jerković koji Dozvolite mi da vam ispričam borbu
nas je pozvao organizujemo ovdje izložbu. Litvanaca za slobodu u drugoj polovini 20.
Izložba “Srebrenički inferno”, koja vijeka. Nakon 22 godina nezavisnosti Li-
je prošle godine predstavljena u Litvaniji tvanije je bila okupiran od strane SSSR-a
izazvala je veliku pažnju među Litvanci- u junu 1940. godine. Odmah nakon toga,
ma. Ovaj događaj danas je drugi po redu deportacije i represija su počele. Deset
otkako su naše dvije institucije počele sa hiljada Litvanaca je prognano u istočne
saradnjom. Veliko mi je zadovoljstvo što provincije SSSR, mnogi su nasilno zatvo-
sam danas ovdje i što ću predstaviti našu reni ili ubijeni. Svake godine 14. juni obi-
izložbu “Slobodo, lijepo ti je ime”. lježavamo kao Dan žalosti i nade. Godine
Danas će biti potpisan Memorandum 1941. staljinističko-komunistički režim je
o razumijevanju o saradnji između Kabi- pokrenuo deportacije Litvanaca u Sibir.
neta glavnog šefa arhiva Litvanije i Arhiva Nakon što su iskusili sovjetsku okupa-
ciju, nije bilo iznenađenje da su se Litvan-
Pano izložbe ci pobunili nakon izbijanja rata između Prof. dr. Ramojus Kraujelis
SSSR-a i Njemačke. Ustanak je predvodila
Federacije Bosne i Hercegovine. Član 4. privremena vlada čiji članovi su ubrzo bili mlju počeo partizanski (gerilski) rat. Ak-
ovog Sporazuma kaže: “Strane će sarađi- uhapšeni. Njemački zvaničnici su zatim tivno je trajao sve do 1953. godine, kada
vati u organizaciji izložbi, objavljivanju ko- preuzeli kontrolu nad Litvanijom i počeli s je počeo nenaoružani otpor. Oko 450.000
lektivnih publikacija i obavljanju naučnih ubijanjima litvanskih građana. Procjenjuje ljudi (svaki treći odrasli Litvanac) su pogi-
istraživanja o temama koje će bilateralno se da je između 1941. i 1944. godine Litva- nuli kao žrtve sovjetskog genocida i terora.
biti dogovorene”. nija izgubila oko 250 000 ljudi, od kojih su Ukupno 330.000 ljudi je bilo zatvoreno,
I Bosanci i Litvanci imaju mnogo toga 200 000 bili Jevreji. Oko 60 000 Litvanaca, prognano ili deportovano u Gulag logore
zajedničkog. Oba su mali narodi koji su se znajući kako je živjeti pod sovjetskim reži- i još ih je ko 26.000 ubijeno u Litvaniji.
borili za slobodu i koji su stalno bili pod mom, pobjeglo je na Zapad 1944. godine. Litvanija je tada izgubila ukupno 1 mili-
uticajem jačih susjednih zemalja. Što je Većina Litvanaca je završila u izbjegličkim on ljudi, ili u procentima, više od trećine
najvažnije, oba danas stoje nezavisno i po- kapovima, te su se kasnije pridružili litvan- stanovništva.
nosno. skoj dijaspori u raznim zemljama. Kako ne bi zaboravili one koji su pro-
I Bosanci i Litvanci su pokazali volju U međuvremeno, u Litvaniji je odmah gnani daleko od kuće, Litvansko omladin-
Dvojica direktora su učvrstila prijateljstvo
između arhiva i naroda Litvanije i BiH
da žive samostalno i da odlučuju o svojoj nakon što je Crvene armije okupirala ze- sko vijeće svake godine organizuje eksedi-

52 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 53

 ciju „Misija Sibir“. Takom te ekspedijecije
litvanska omladina istražuje grobnice koje
su nastale za vrijeme ekspedicije na Sibiru.
Posljednja faza borbe za nezavisnost
je počela 1988-1989. kada se SSSR počeo
raspadati. Zajednička događaj koji je po-
krenuo Narodnooslobodilački pokret od
strane baltičkih država je bio miran skup
u sve tri baltičke države. Dana 23. avgusta
1989. godine, više od milion ljudi raširilo
je ruke da se stvori 600 km dug ljudski la-
nac od Tallinna do Vilnius, prelazeći preko
Rige. Litvanija je prva proglasila nezavi-
snost 11. marta 1990. godine, ali to nije bio
kraj borbe. Tenzije između nezavisne Li-
tvanije i SSSR-a su porasle i dostigle svoj
vrhunac u januaru 1991. kada su pristalice
Komunističke partije i jedinice KGB-a
raspoređene u Vilnius počele da pucaju na
nenaoružano stanovništvo. Trinaest civila
je ubijeno, a stotine su ranjene u Vilniusu u
blizini TV tornja i zgrade radio-televizije.
Ukop žrtava 13. januara 1991. predstavlja
vrhunac u ostvarivanju cilja, a to je nezavi-
G
ood afternoon Ladies and
Gentleman, dear colleagues,
I would like to thank the
Archives of the Federation of Bosnia and
Herzegovina and personally Mr. Adamir
Jerkovic for inviting us and organizing this
exhibition.
Last year exhibition “Srebrenica In-
ferno” was introduced in Lithuania and
attracted great attention among Lithuani-
ans. This event is the second time when ar-
chival institutions of Lithuania and Bosnia
Izložba
and Herzegovina cooperate organizing ar-
54 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016.
snost i jedinstvo naroda i vlasti. Devedeset
posto stanovništva je glasalo za nezavi-
snost. Više mjeseci Litvanci su morali če-
kati na nezavisnost. Zapad je strahovao da
bi ukoliko se prizna nezavisnost Baltičkim
zemljama mogao potkopati reforme koje
je uveo Gorbačov.
31. jula 1991. godine sedam carini-
ka je ubijeno u Medininkai, nakon što je
njihovo sjedište bilo napadanuto od strane
specijalnih policijskih odreda. Ali, unatoč
ovim žrtvama Litvanija i izdržala i prosla-
vila je nezavisnost.
Kao spomen na te žrtve, u Litvaniji
obilježavamo 13. januar, kao Dan branila-
ca slobode, 14. juni je Dan žalosti i nade, a
15. juni je Dan okupacije i genocida. Ova
izložba je mali isječak onoga koji nas pri-
sjeća na sve te događaje.
Još jednom bih da se zahvalim Arhivu
Federacije Bosne i Hercegovine koji nam
je omogućio da predstavimo ovu izložbu i
da se obratimo publici.
Hvala vam.
chival exhibition. It’s my great pleasure to
be here today and to present our exhibition
”Struggle for Freedom. History of Losses“.
Memorandum of Understanding on
Cooperation between the Office of the
Chief Archivist of Lithuania and the Arc-
hives of the Federation of Bosnia and Her-
zegovina was signed today. Among other
articles, the article 4 of this memorandum
claims: „The Parties will cooperate in or-
ganizing exhibitions, publishing collective
publications and carrying out scientific re-
searches on bilaterally agreed topics“.
55
 Bosnian and Lithuanian nations has
a lot in common. These two small nations
both struggled for freedom, were con-
stantly influenced by stronger neighbou-
ring countries and most important both
nations now stand independent and proud.
Bosnian and Lithuanian nations both
showed the will to live independently and
to decide their destiny. No matter how
hard and cruel struggle for freedom was,
people should not forget those who pe-
rished in that struggle and cannot enjoy
independence. We should not forget our
history and remember that no matter how
hard it was or how many lives it cost, we
achieved our goal.
Let me tell you the story of Lithuani-
an struggle for freedom in the second half
of 20th century. After 22 years of indepen-
dence Lithuania was occupied by USSR
in June of 1940. Immediately after that,
deportations and repressions began. Ten
thousands of Lithuanians were banished
to eastern provinces of USSR, many were
put in jails or killed.
Every year on 14th of June, we
commemorate the Day of Mourning and
Hope. In 1941 the Stalinist-Communist
regime launched the deportation of Lithu-
anians to Siberia.
After experiencing year of Soviet occu-
pation it was not a surprise that Lithuani-
ans rebelled after war broke out between
USSR and Germany. The uprising was led
by provisional government which mem-
bers was arrested shortly after uprising.
German officials took over the control of
Lithuania and started killings of Lithua-
56
nian citizens. It is estimated that between
1941 and 1944 Lithuania lost about 250
000 of its citizens 200 000 of whom were
Jews. About 60 000 Lithuanians, knowing
what it is like to live under Soviet regime,
fled to the West in 1944. Most Lithuani-
ans ended up in Displaced persons (DP
camps) and later joined Lithuanian dias-
pora in various countries.
While in Lithuania, partisan (guerri-
lla) war started immediately after Red
army reoccupied Lithuania. Actively it
lasted until 1953 and after that unarmed
resistance started. Some 450,000 people
(every third adult Lithuanian) fell victim
to the Soviet genocide and terror. A total
of 330,000 people were imprisoned, exiled Litvanci prilikom posjete sovjetskog predsjednika Gorbačova u gradu Šiauliai
or deported to Gulag camps and another Lithuania first declared its indepen- on of the Baltic States would undermine
26,000 were killed in Lithuania. Lithua- dence on March 11th, 1990, but it was not Gorbachev’s reforms.
nia lost a total of 1 million people, or more the end of the struggle. Tension between 7 customs officers were killed in
than a third of its population. independent state of Lithuania and USSR July 31th 1991 in Medininkai after the-
To remember those who perish far grew and reached its peak in January 1991. ir post was attacked by a special militia
away from home The Lithuanian Youth Loyal to Communist party military and detachment. Despite all these casualties
Organisation Council every year organizes KGB units deployed in Vilnius began Lithuanians withstanded and celebrated
expedition „Mission Siberia“. Lithuanian shooting at unarmed civilians. 13 civilians victory.
youth searches and manages Lithuanian were killed and hundreds were wounded We commemorate these casualties
graveyards during the expedition in Sibe- in Vilnius near TV tower and Radio and in Lithuania every year. January 13th is
ria . television building. The funeral of victims known as Freedom defenders day, June
The last phase of struggle for indepen- of January 13th 1991 represented the peak 14th is the day of Mourning and hope,
dence started in 1988-1989 when USSR of pursuit of the goal of independence and June 15th is the day of Occupation and
began to crumble. The joint event that unity between the nation and government. Genocide. This exhibition is a small fracti-
crowned the national liberation movement The universal referendum on Lithuania’s on of all remembrance events in Lithuania.
of the Baltic States was a peaceful rally in independence involved 84% of people Once again I would like to thank to
all three Baltic States. On 23 of August with a right to vote, with as many as 90% the Archives of the Federation of Bosnia
1989, more than a million people joined of them voting in favour of independence. and Herzegovina and for opportunity to
hands to create a 600 km long human cha- However, several months passed be- represent this exhibition and address the
in from Tallinn to Vilnius, crossing Riga. fore Lithuania received international re- audience.
cognition. The West feared that recogniti- Thank you.
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 57
 POTPISAN MEMORANDUM O
RAZUMIJEVANJU I SARADNJI
N
akon svečanog otvaranja izložbe
„Slobodo, lijepo ti je ime“ direk-
tori Arhiva Federacije Bosne i
Hercegovine prof. dr. Adamir Jerković i šef
arhivista Litvanije prof. dr. Ramojus Krau-
jelis potpisali su Memorandum o razumi-
jevanju i saradnji između dva arhiva.
Potpisani Memorandum predviđa
uspostavljanje međusobne saradnje, koja
će doprinijeti razvoju profesionalnih i kul-
turnih veza, priznajući da pristup arhiv-
skim informacijama predstavlja jedno od
temeljnih ljudskih prava i sloboda. Prema
slovu ovog Sporazuma strane će osigurati
58
uvjete za pristup arhivskim dokumentima
istraživačima druge strane na isti način kao
i za nacionalne istraživače.
Strane su se obavezale da pomognu
jedna drugoj u potrazi za arhivskim doku-
mentima od njihovog interesa u arhivu do-
tične stranke, kao i da će pružiti analogne Primljeni fondovi u 2016. godini
i digitalne kopije arhivskih dokumenata
i mikrofilmova, u skladu sa nacionalnim
HISTORIJSKA GRAĐA OD
zakonima. Posebno je značajno što će NEPROCJENJIVE VRIJEDNOSTI
dva arhiva sarađivati u organizaciji izlož-
bi, objavljivanju kolektivnih publikacija i
• Iako je po Zakonu o arhivskoj građi Federacije BiH (“Službene
obavljanju naučnih istraživanja o temama
novine FBiH” br. 45/02) obaveza Arhiva Federacije da preuzima
koje će biti bilateralno dogovorene.
Sarajevo, 14.6.2016.
arhivsku građu od strane imaoca/stvaraoca građe po isteku 30
godina od njenog nastanka, Arhiv Federacije je tokom 2016. godine
preuzeo tri vrlo značajna fonda u cilju spašavanja arhivske građe
registratura od izuzetne vrijednosti za Federaciju BiH.
• PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE predao je
Arhivu Federacije dio arhivske građe Skupštine SR Bosne i Hercegovine
koja datira iz perioda 1980-1991. godine, zatim građu Skupštine Republike
Bosne i Hercegovine (1992-1994.), građu Ustavotvorne skupštine
Federacije Bosne i Hercegovine iz perioda 1994-1996., arhivsku građu
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (1996-1998), te građu
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nastalu od 1996. – 2010. godine.
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 59
G
rađa Parlamenta Federacije Bosne
i Hercegovine se sastoji od: steno-
grafskih bilješki, zapisnika sa sjed-
nica domova, transkripata, sjednice domo-
va, sjednice komisija i odbora, Prijedloga i
Nacrta zakona, Ukaza, Odluka, Deklara-
cija, Informacija, Izvještaja, dokumentacije
Nezavisnog odbora, dokumentacije Vijeća
nacionalnih manjina, dokumentacije od-
sjeka za radne odnose, te finansijske doku-
mentacije poslaničke i delegatske iskaznice
i dr. Arhivska građa je predata u sređenom
stanju, odnosno upisana je u arhivsku knji-
gu i propisno obilježena arhivskim štam-
biljom (unesen sadržaj, godina nastanka,
klasifikaciona oznaka, rok čuvanja i redni
broj iz arhivske knjige) u ukupnoj količini
od 774 arhivske kutije.
Napominjemo da je Federacija Bosne
i Hercegovine osnovana Washingtonskim
sporazumom potpisanim 18. 3. 1994.
godine. Nakon toga je u Sarajevu 30. 3.
1994. održana konstituirajuća sjednica
60
Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne
i Hercegovine sastavljene od poslanika s
područja Federacije Bosne i Hercegovine.
Na istoj sjednici usvojen je Ustav Federa-
cije Bosne i Hercegovine. Ustavotvorna
skupština je prestala sa radom u oktobru
1996. godine, nakon održanih izbora za
Parlament Federacije Bosne i Hercegovi-
ne. Prema Ustavu Federacije Bosne i Her-
cegovine, Parlament Federacije BiH, kao
najviše zakonodavno tijelo, ima dvodomnu
strukturu i sastavljen je od Predsatvničkog/
Zastupničkog doma i Doma naroda.
Arhiv Federacije je od strane Federal-
nog ministarstva rada i socijalne politike
- JEDINICE ZA IMPLEMENTACI-
JU PROJEKATA SOCIO-EKONOM-
SKE PODRŠKE, OBUKE I PREZA-
POŠLJAVANJA (PIU SESER) preuzeo
arhivsku i registraturnu građu nastalu u
periodu od 2000.-2010. godine. U pome-
nutom periodu stvaralac je sproveo proje-
kat “Drugi projekat podrške zapošljavanju”
Anali Arhiva Federacije 2016.
(SESP-BOS 3927). Građa “Drugi proje-
kat podrške zapošljavanju” (SESP-BOS
3927) se sastoji od sljedećeg: dokumenta-
cije koja se odnosi na realizirane nabavke
roba i konsultantskih usluga, aktivne mjere
za zapošljavanje, obuku i samozapošljava-
nje, dokumentaciju nastalu radom koordi-
nacionog odbora i finansijske dokumenta-
cije.
Građa navedenih projekata se sastoji
od: projektnih dokumenata, sporazuma sa
službama za zapošljavanje, dokumentacije
o aktivnim mjerama, apliciranju za aktivne
mjere, ugovora, tenderske dokumentacije
za robe i konsultante i ugovora, izvješta-
ja, finansijske dokumentacije (finansijska
korespondencija, aplikacije za povlačenje
sredstava sa specijalnog računa, blagaj-
na, ugovora, pravdanja sredstava, naloga
za plaćanje). Ukupno je preuzeto 140 ar-
hivskih kutija Na osnovu zahtjeva NO-
VINSKO-IZDAVAČKOG DRUŠTVA
„ZAJEDNICA“ D. O. O. SARAJEVO U
Anali Arhiva Federacije 2016.
LIKVIDACIJI izvršen je prijem arhivske
građe nastale radom Društva u periodu
1996-2015. u količini od 48 arhivskih ku-
tija.
Društvo je osnovano 1965. i djelovalo
je do 1992. godine. Dokumentacija iz na-
vedenog perioda je po tvrdnjama stvaraoca
u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu
uništena Na inicijativu Federalnog zavo-
da zdravstvenog osiguranja i reosigiranja
i Federalnog zavoda PIO/MIO, Društvo
je počelo ponovo sa radom 1996. godine,
pod nazivom Novinsko-izdavačkog druš-
tva „Zajednica“ d.o.o. Sarajevo. Nad druš-
tvom je 2010. pokrenut postupak likvidaci-
je, te je isti okončan rješenjem Općinskog
suda u Sarajevu 2015. godine.
Do kraja 2016. Arhiv Federacije pla-
nira preuzeti arhivsku građu od strane ŠIP
“STUPČANICA” D.O.O. OLOVO U
STEČAJU, kako bi istu spasili od eventu-
alnog oštećenja, uništenja i propadanja.
Admir Hadrović
61
 Arhiv Federacije suočen sa velikom poplavom drugih fondova. Uspio je spasiti nekoliko
vrlo značajnih izložbi Arhiva Federacije
ODBRANILI SE OD BUJICE „Sarajevski atentat“, „Bosna i Hercegovi-
na u Prvom svjetskom ratu“, „Mostar 20
godina poslije“, „Bosna u vrijeme Kulina
• Glavni grad Bosne i Hercegovine je u večernjim satim 27. jula zahvatilo veliko
bana“, te je uspio spasiti znatan dio in-
olujno nevrijeme, praćeno grmljavinom i jakim vjetrovima, koje ni najstariji
ventara i opreme. Uporedo sa njegovim
stanovnici Sarajeva ne pamte. Neki dijelovi grada su ostali bez električne
aktivnostima koje su trajale do ranih ju-
energije, a na ulicama je bilo preko 10 cm vode. Oborinske vode prodrle su u
tarnjih sati, kolege iz Službe za zajedničke
arhivski depo Arhiva Federacije u ulici Marka Marulića 1,5 m ispod zemlje.
poslova su radili na ispumpavanju vode.
• Pričinjena šteta u Arhivu Federacije iznosi 10.912,50 KM.
- izložbu“Turska u I Svjetskom ratu”-
18 panoa,
- katalog izložbi x 180 komada,
- arhivski primjerci časopisa x 130
komada,
- knjiga “Anali Arhiva Federacije” x
135 komada,
- prazne arhivske kutije sa keper tra-
kom x 150 komada,
- knjige - stručnu literaturu x 25 knji-

V
elike količine vode koje su se
nalazile u arhivskim depoima
Arhiva Federacije (preko 30 cm
visine) prvo su primijetili u Službi za za-
jedničke poslove organa i tijela Federacije
Bosne i Hercegovine, nakon čega su su
pozvali predstavnika Arhiva Federaci-
je Samira Bajramovića koji je oko 21.00
U spašavanju arhiva učestvovao je cijeli kolektiv. Na slici se vidi Admir Hadrović
sat došao u pomenute prostorije. Gazeći
po poprilično dubokoj vodi, kolega Baj-
ramović je krenuo prvo sa spašavanjem
arhivske građe sa arhivskih polica koje su
bile pod vodom, te je tom prilikom uspio
spasiti arhivsku građu Parlamenta Fede-
racije Bosne i Hercegovine koja je od ne-
mjerljive važnosti, kao i arhivsku građu iz
Naredno jutro se već krenulo sa kon-
statiranjem štete, sanacijom i čišćenjem
poplavljenih prostorija. Direktor Arhiva
Federacije je izdao naredbu o utvrđivanju
posljedica poplava prilikom kojih su po-
plavile prostorije Arhiva Federacije koja
je imala za cilj da se utvrdi stanje prosto-
rija, opreme i inventara, odnosno da se
utvrdi visina pričinjene materijalne štete.
Komisija u sastavu Admir Hadrović, Sa-
mir Bajramović i Aida Pepić je pristupila
navedenom i konstatovala da je prilikom
poplava arhivskih prostorija, žarište po-
plave bilo u arhivskom depou broj dva,
gdje je voda direktno probila kroz vanjski
zid zgrade, te tom prilikom uništila slede-
ću arhivsku opremu:
-izložbu Arhiva Federacije pod nazi-
vom “Srebrenički inferno”- 20 panoa, koja
je dosad pokazana u preko 30 svjetskih
prijestolnica i gradova,
- izložbu “Bosna i Hercegovina u II
Svjetskom ratu”-16 panoa,
- izložbu “Ombdusmeni Federacije
BiH”-15 panoa,
- izložbu“SOS Kinderdorf ”-16 pa-
noa,
ga.
Borba je trajala cijelu noć
Voda je uništila i znatan dio inventara
koji se nalazio u arhivskom depou: isušiva-
če vlage, yamahine zvučniče, kompjuter-
sku opremu, stolove, ormare i niz drugih
stvari u koje smo teškom mukom sticali
u posljednjih deset godina. U arhivskom
depou broj jedan u koji je voda prodrla iz
depoa broj dva, i ako je građa bila uredno
odložena na arhivske police, djelimično
je direktnim uticajem vode oštećeno šest
paketa arhivske građe Zavoda za platni
promet Federacije BiH, te 36 arhivskih
kutija građe fonda PIU SESER. Nave-
dena Komisija je preliminarno utvrdila
da vrijednost uništenih i oštećenih stvari i
opreme, nastalih tokom poplave u Arhivu
Federacije iznosi 10.912, 50 KM.
Nakon utvrđivanja štete, foto-
grafisanja uništene opreme i sačinjavanja
zapisnika, krenulo se sa sanacijom. Svi
uposlenici koji su se zatekli na poslu su
došli u arhivske prostorije, te odmah pri-
stupili otvaranju oštećenih registraturnih
jedinica. Vlažni listovi iz kutija i paketa su

62 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 63


Od nabujale vode Arhiv Federacije branio je Samir Bajramović
izvađeni i ostavljeni na adekvatno mjesto
da se suše. Obrisana je voda sa poda, po-
seušene su prostorije i pokvašeni inventar,
te su uključena četiri (4) isušivača vlage.
Sve uništene stvari su iznijete kako ne
bi stvarale daljnji kondens, dok su druge
stvari koje su spašene prebačene u drugi
arhivski depo.
Nesretni događaji koji su zadesili Ar-
hiv Federacije, (požar u Arhivu Federacije
tokom demonstracija u februaru 2014.
godine, te poplave iz jula 2016.) su poka-
zali da nadležne institucije i dalje ne po-
kazuju dovoljno pažnje za prostorno rje-
šenje Arhiva Federacije, odnosno smještaj
arhivske građe, koja je zajednička baština
i javno dobro građana Bosne i Hercego-
vine i koja se koristi u službene, pravne,
64
nastavne, naučno-istraživačke, kulturne,
publicističke i dokazne svrhe, kao i za
udovoljavanje potrebama građana u rješa-
vanju njihovih ustavnih i zakonskih prava.
Arhiv Federacije sa svoje strane je učinio
sve da posljedice poplava budu što manje,
a tokom požara 2014. godine sačuvali smo
samo zahvaljujući dobroj protivpožarnoj
zaštiti sve fonodove. Ovi događaji treba
da budu opomena da se arhivska građa
ne može odlagati u kojekakve podrume,
nego striktno po arhivskim standardima
u namjenski obezbijeđene i adekvatne
arhivske depoe. Arhiv Federacije uporno
traži od Vlade Federacije BiH da se trajno
riješi prostor Arhiva Federacije. Zasada
institucije ostaju gluhe. (Ad. H.)
Anali Arhiva Federacije 2016.
VLADINE MJERE ŠTEDNJE
POGODILE ARHIV FEDERACIJE
A
rhiv Federacije, koji je i tako
godinama kadrovski osaka-
ćen, ostao je bez mogućnosti
da zaposli novog radnika prema za-
ključku Vlade Federacije BiH br. 03-
34-495-1/2016. Ova pozicija je ostala
upražnjena nakon odlaska stalno zapo-
slenog radnika na drugo radno mjesto.
Upražnjena pozicija je tipično arhivska,
neophodna za normalno funkcioni-
ranje arhiva. Ali, to nije bilo dovoljno
kako bi se uvjerila vlada da dozvoli ras-
pisivanje konkursa. Naše je mišljenje da
Arhiv Federacije ima sve uslove za pri-
jem deficitarnog radnika. Jer, po jednoj
ranijoj odluci vlade staroj devet godina
(predsjedavao dr. Nedžad Branković) a
odluka ima V broj 795/07 Arhiv Fede-
racije je dobio pravo da izvrši prijem
tri radnika, a primljena su dvojica, tako
da odluka nikada nije u cijelosti pro-
vedena. Arhivu se dogodio peh 2009.
godine kada je došlo do moratorijuma
na zapošljavanje i to upravo u trenutku
Anali Arhiva Federacije 2016.
kada smo se spremali raspisati konkurs
za prijem državnog službenika. Iako
podržavamo mjere Vlade Federacije
BiH, smatramo da Arhiv Federacije
ipak „kače“ izmjene i dopune Zaključka
Vlade Federacije Bosne i Hercegovine
od 18. 8. 2016. godine, dakle da mo-
žemo pokrenuti proceduru prijema na
radna mjesta „najviše do 50% izvršilaca
u odnosu na broj upražnjenih radnih
mjesta“, a to znači jednog čovjeka. Pri
tome smo imali u vidu i raniji zaključak
Vlade Federacije BiH iz jula 2017. go-
dine, koji prednost zapošljavanju daje
državnim službenicima nad namje-
štenicima. Sada je u arhivu Federacije
došlo do ponovnog narušavanja disba-
lansa na štetu državnih službenika, jer
je ostao isti broj namještenika dok je
smanjen broj državnih slčužbenika. O
tome smo pisali Vladi Federacije BiH
i premijeru osobno. Prepisku donosimo
u cjelini.
65
 Bosna i Hercegovina Svuda u svijetu arhivi su ustanove sa nauč- tadašnjeg premijera Vlada FBiH donijela
Federacija Bosne i Hercegovine nim kadrom, osim u Bosni i Hercegovini. odluku 25.5.2011. o davanju saglasnosti na
Arhiv Federacije Naši pokušaji da promijenimo stanje su i predloženi Pravilnik o unutrašnjoj organi-
Bosnia and herzegovina u skladu sa zaključkom Vlade Federacije zaciji Arhiva Federacije V. broj 452/2011,
Federation of Bosnia and herzegovina BiH br. 475/2007 od 4. jula 2007. godine. kojom je smanjen broj izvršilaca sa 37 na
T h e a r c h i v e s o f t h e f e d e r ati o n Naslijeđeni nesklad i pomenuti zaključak 29. Napomenuli smo već da su arhivi u svi-
koji nam daje teoretsku mogućnost da jetu naučne kuće sa visoko sofisticiranim
Broj: 01-05-1-730/6-16 od čega su primljena dva, ostao je prijem promijenimo ovaj odnos u korist državnih kadrom. U Arhivu Federacije situacija je
Sarajevo, 26. 10. 2016. jednog / prijem je privremeno spriječen službenika, nikada nismo mogli izvršiti upravo obrnuta i do dolaska sadašnjeg di-
BOSNA I HERCEGOVINA moratorijumom na zapošljavanje/. zbog restriktivne kadrovske politike Vlade rektora arhivi su služili za umirovljenje još
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine 3. Poštovanje Zaključka Vlade Fe- Federacije BiH. radno sposobnih izvršilaca iz drugih dije-
N/r Gđa mr. sc. Edita Kalajdžić, deracije BiH br. 475/2007 od 4. jula 2007. Rastrošnost nam, također, niko ne lova Vlade FBiH sa kojima njihovi ruko-
sekretar Vlade FBiH godine. može prigovoriti. Arhiv Federacije je bio vodioci nisu znali šta bi. Samo zahvaljujući
Ispunjen je tako uslov da Vlada Fede- jedini u Vladi Federacije BiH koji se „odre- dobroj organizaciji Arhiv Federacije funk-
Predmet: Prijedlog zaključka, dostavljamo racije Bosne i Hercegovine može dati sa- kao“ 8 radnih mjesta, pa je uz čestitke
Iz razloga što smatramo da Arhiv glasnost za pokretanje procedure prijema
Federacije ima osnov i razloge za izuze- na radna mjesta najviše do 50% izvršilaca u
će od Izmjene i dopune zaključka Vlade odnosu na broj upražnjenih radnih mjesta.
Federacije Bosne i Hercegovine V broj: O b r a z l o ž e n j e
1589/2016 od 18. 8. 2016. iznosimo ra- Arhiv Federacije se dugi niz godina
zloge: nalazi u teškoj kadrovskoj situaciji. Nema
Molimo Vladu Federacije Bosne i ni pravnu ni finansijsku službu dok je po-
Hercegovine da dopusti raspisivanje kon- sljednji odlazak državnog službenika bio
kursne procedure za prijem jednog radnika veliki udarac naporima da nastavimo sa
na poziciji visoke stručne spreme – dr- ostvarivanjem odličnih rezultata u arhiv-
žavnog službenika. Ova pozicija je ostala skoj struci. Napustio nas je izgrađen arhi-
upražnjena nakon odlaska stalno zaposle- vista, a vjerujem da znate da arhivski posao
nog radnika na drugo radno mjesto u or- nije tipičan po vladinoj nomenklaturi, nego
ganima Bosne i Hercegovine. Pozicija za zahtijeva višegodišnje „odgajanje“ kadra po
koju tražimo saglasnost za prijem je tipič- pravilima struke.
na arhivska i neophodna je za normalno Po sistematizaciji Arhiv Federacije
funkcioniranje Arhiva Federacije. ima 16 zaposlenih, trenutno ih je 15. Zbog
Posjedujemo USLOVE propisane činjenice što smo veoma mali, samo jedan
Izmjenom i dopunom Zaključka Vlade odlazak osjeća se više nego kada 5 i više
Federacije Bosne i Hercegovine V. broj zaposlenika napusti neko ministarstvo koje
1589/2016. od 18. 8. 2016. godine, a oni ima stotinu ili više radnika.
su: Osim toga, Arhiv Federacije ima teško
1. Popunjavanje jedne pozicije zbog poremećenu strukturu radnika. Samo dva
odlaska državnog službenika iz Arhiva zaposlenika imaju visoku stručnu spremu
Federacije. (državni službenici) dok su svi ostali sa
2. Arhiv Federacije po Odluci Vla- srednjom stručnom spremom - namješte-
de Federacije BiH 14. 11. 2007. V. broj nici. A odnos, državni službenici – namje-
795/07. ima pravo na prijem jednog izvr- štenici, morao bi da bude upravo obrnut.
šioca. Odluka glasi na prijem 3 izvršioca,

66 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 67

cionira danas dobro i pored toga što ima vršena popuna radnog mjesta na što Arhiv
balast ovako teške prošlosti. Federacije ima pravo. Napominjemo, da za
U traženju prijema državnog službe- sprovođenje Odluke nisu potrebna dodat-
nika, Arhiv Federacije se poziva i na 65. na finansijska sredstva iz Budžeta Federa-
sjednicu Vlade Federacije Bosne i Herce- cije BiH za 2016. godinu, jer je Proekcijom
govine, koja govori o prijemu radnika na Budžeta za 2016. godinu Arhivu Federaci-
radna mjesta. je odoboreno zapošljavanje 16 radnika, a
Arhiv Federacije ima legitimno pravo trenutno je zaposleno 15.
da primi osim ovog izvršioca još jednog po Mislimo da su sve ovo razlozi koji
odluci Vlade Federacije BiH iz 2007. go- opravdavaju donošenje pozitivnu odluku
dine, što dokumentiramo kopijom odluke o prijema radnika- državnog službenika
Vlade Federacije BiH od 14. 11. 2007. V. na upražnjenju poziciju. Iz gore navedenih
broj 795/07. Odluka se odnosi na tri nova razloga molim vas da donesete predloženi
radnika. Primljena su dva izvršioca, s tim zaključak i napravite izuzetak po zaključku
da je prijem trećeg izvršioca trenutno obu- 1589/16 od 18.8.2016.
stavljen odlukom Vlade Federacije zbog
moratorijum na zapošljavanje. Uredno
DIREKTOR
svake godine tražimo realizaciju Odluke
Vlade Federacije BiH, ali do danas nije iz- Prof. dr. Adamir Jerković, s. r.
U vezi s tim Direktor se obratio lično premijeru
Federacije Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Arhiv Federacije
Bosnia and herzegovina
Federation of Bosnia and herzegovina
T h e a r c h i v e s o f t h e f e d e r ati o n
Broj: 01-05-1-730/13-16 savješću i potpuno uvjeren da ćete krajnje
Sarajevo, 03. 11. 2016. pošteno „presuditi“ u ovom slučaju. Meni
VLADA FEDERACIJE BOSNE
bi, inače, bilo mnogo lakše da samo prihva-
I HERCEGOVINE
tim razloge koje navodi Kolegij, ali ne do-
N/r Gdin Fadil Novalić, premijer
71000 Sarajevo pušta mi moje uvjerenje, jer su razlozi koje
Vam iznosim u ime Arhiva Federacije, mi-
Poštovani gospodine Premijeru, slim, mnogo jači. Prije nego iskažem naša
Dopustite da Vam se obratim povo- traženja, dopustite mi da još jedanput ka-
dom neodobravanja Kolegija premijera da žem nešto o potrebama Arhiva Federacije.
raspišem konkurs za prijem jednog rad- Riječ je o izuzetno uspješnom kolek-
nika. Ovo Vam pišem rukovođen svojom tiv, ali, ruku na srce, on nema adekvatnu
68 Anali Arhiva Federacije 2016.
podršku društva. Kako je poznato arhivi u
svijetu davno su prešli u fazu digitalizaci-
je, osim kod nas. Događaji od 7. februara
2014. kada su gorjeli arhivi dokazali su
našu tezu da bez kompjuterizacije odno-
sno digitalizacije arhiva nema uspješnog
pamćenja prošlosti. To što naši arhivski
fondovi nisu stradali u ovoj paljevini tre-
ba zahvaliti isključivo dobroj preventivnoj
zaštiti fondova, na čemu je od početka in-
sistiralo i provelo sve mjere rukovodstvo
Arhiva Federacije.
Činjenica je, ipak, da se ovom proble-
mu mora hitno pristupiti u šta se uvjera-
vamo i prilikom naših posjeta evropskim
arhivima, a koji su davno riješili problem
digitalizacije. Ali, ne treba ići daleko i tra-
žiti uporedne podatke. Može se reći da
Arhiv Federacije zaostaje cijeli jedan vijek
za ovim arhivima i ako bismo poredili nji-
hovo i naše stanje, mi se uistinu nalazimo u
„kamenom dobu“ arhivistike.
Istina, sa postojećim snagama postigli
smo vrhunac u realizaciji postavljenih za-
datka i stvarno ne možemo učiniti ništa više
na daljem unapređenju svog rada. Postigli
smo vrhunski kvalitet u depoima, djelatni-
ke smo obrazovali, ali realno više neće biti
pomaka bez nabavke opreme. Smatram
da Vlada Federacije BiH mora što hitnije
pomoći ovako uspješnom kolektivu. Arhiv
Federacije mora promijeniti strukturu za-
poslenih u korist visokog stručnog kadra, a
ne da doživljavamo da nam odlaze ljudi a
da ovu prazninu ne možemo popuniti.
I sada dolazim do glavnog razloga
mog obraćanja Vama lično, kao glavnom
čovjeku izvršne vlasti u Federaciji.
U konkretnom slučaju Arhiv Federa-
cije je ostao bez jednog radnika koji je pre-
šao u organe BiH, a Vlada Federacije BiH
Anali Arhiva Federacije 2016.
nam „duguje“ prijem još jednog zaposleni-
ka koji nikada nije primljen od 2007. go-
dine, iako to po slovu ove odluke treba da
bude. (Odluka Vlade FBiH donijeta dok
je predsjedavao dr. N. Branković, V broj
795/07, što povrđujem kopijom). Dakle,
tražimo prijem jednog zaposlenika, iako bi
da je normalno stanje tražili dva. Smatra-
mo da imamo puno pravo tražiti primjenu
Zaključka Vlade Federacije BiH od 18. 8.
2016. godine ili da Vlada Federacije BiH
donese stav o izuzeću pomenutog zaključ-
ka.
Arhiv Federacije ima svega 16 zapo-
slenika. Kako je riječ o veoma malom ko-
lektivu, mislim da ćete se složiti, da je od-
lazak samo jednog zaposlenika teži nego
odlazak 7-8 radnika iz nekog ministarstva
koje broji stotinu i više zaposlenih.
Stoga bih Vas zamolio, gospodine Pre-
mijeru, da Vlada Federacije BiH ovo pita-
nje pozitivno riješi za nas i da nam date
priliku da nastavimo sa odličnim radom, a
Vas pozivam da dođete u Arhiv Federacije
da vidite šta smo unutrašnjim snagama po-
stigli. Posljednje što smo uradili bilo je da
vlastitim radom i znojem izgradimo čita-
onicu sa pomoćnim sredstvima, u kojoj će
budući konzumenti moći koristiti arhivski
materijal.
Želim reći da potpuno podržavam
kurs stabilizacije koji provodite u konsoli-
daciji Federacije Bosne i Hercegovine.
S poštovanjem,
DIREKTOR
Prof. dr. Adamir Jerković, s. r.
Dostavljeno:
- Premijer Federacije BiH
- a/a
69
ODLUKA VLADE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE IZ 2007. KOJA PROMAKNUĆA
NIJE PROVEDENA. POPUNJENE SU DVIJE OD TRI DATE POZICIJE.

Na prijedlog direktora Arhiva Federacije, Komisija za polaganje
arhivističkog ispita i sticanje stručnih zvanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine promaknula Admira Hadrovića u rang višeg arhiviste.

70 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 71

 Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Arhiv Federacije
Bosnia and herzegovina
Federation of Bosnia and herzegovina
T h e a r c h i v e s o f t h e f e d e r ati o n
Broj: 01-34-7-693/1-2016 struci V. broj 1951/2014 od 23.10.2014.
Sarajevo, 10. 8. 2016. predlažem u svojstvu, predsjednika Ko-
misija za polaganje arhivističkog ispita
i sticanje stručnih zvanja u Federaciji
KOMISIJA ZA BIH, direktora Arhiva Federacije i na
osnovu zvanja arhivističkog savjetnika
POLAGANJE da se na osnovu člana člana 24. arhivisti
Admiru Hadroviću dodijeli više struč-
ARHIVISTIČKOG no zvanje u arhivističkoj struci:
ISPITA I STICANJE
STRUČNIH ZVANJA VIŠI ARH IVIST
U FEDERACIJI BIH
Jer je:
Predmet: Prijedlog za proma- Admir Hadrović u Arhivu Fede-
knuće arhiviste Admira Hadrovića u racije napravio prve korake od 2007.
status višeg arhiviste. godine, prošao cjelokupnu fazu obra-
zovanja i usavršio se u oblasti koju radi
pa tako danas obavlja najsloženije za-
Na osnovu člana 38. i člana 46. stav datke koje od njega traži direktor. On je
1. Zakona o arhivskoj građi Federacije diplomirani profesor historije, radi kao
Bosne i Hercegovine (Službene novine arhivista, ima položen arhivisitički ispit.
Federacije BiH, broj 45/02) , odnosno Uspio je izgraditi dobre veze sa re-
Uredbe o uslovima i načinu polaganja gistraturama koje su značajne u vršenju
stručnog arhivističkog ispita i načina arhivske struke. Kao direktor cijenim da
sticanja stručnih zvanja u arhivističkoj ima pravilan odnos prema radu. Mojom
72 Anali Arhiva Federacije 2016.
odlukom je proglašen za najboljeg rad-
nika u 2010. godinu. On se potpuno
razvio u stvaralačku ličnost sa dobrim
kvalitetima, koja stalno doprinosi afir-
maciji Arhiva Federacije.
Admir Hadrović je nosilac Plakete
Arhiva Federacije za 2016. godinu, koja
mu je dodijeljena za dobar i stvaralački
rad ali i za njegovo primjerno ponaša-
nje.
Objavljivao je u časopisu „Anali“ i
na drugim mjestima stručne radove iz
oblasti arhivistike a ispoljio je i spo-
sobnnosti za organiziranje stručnog
rada u okviru arhivske djelatnosti i
stručnih elaborata koji obebjeđuju una-
pređenje arhivske djelatnosti.
On je, također, po članu 24. Uredbe
o uslovima i načinu polaganja stručnog
arhivističkog ispita i načina sticanja
stručnih zvanja u arhivističkoj stru-
ci stekao i formalne uslove za dodjelu
ovog priznanja.
Zato, iz nabrojanih razloga, kao
predsjednik Komisije za polaganje ar-
hivističkog ispita i sticanje stručnih
zvanja u Federaciji BiH i kao direktor
Anali Arhiva Federacije 2016.
Arhiva Federacije koji imam uvid u rad
zaposlenika i njihovu aktivnost koju
vode na planu afirmacije arhivske dje-
latnosti, predlažem da se arhivista Ad-
mir Hadrovića promakne u rang „višeg
arhiviste“.
DIREKTOR ARHIVA FEDERACIJE
i PREDSJEDNIK KOMISIJE ZA
POLAGANJE ARHIVISTIČKOG
ISPITA I STICANJE STRUČNIH
ZVANJA U FEDERACIJI BIH
prof. dr. Adamir Jerković,
arh. savjetnik
Dostavljeno:
Komisija za polaganje arhivističkog
ispita i sticanje stručnih zvanja u Fede-
raciji BiH
Arhiv Federacije
a/a
73
 Warszawa / Poljska
MEĐUNARODNA KONFERENCIJA
COLLOQUIA JERZY SKOWRONEK

VELIKOSRPSKA POLITIKA
ZATIRANJA MUSLIMANA
Preko 200 beogradskih džamija je srušeno

Prof. dr. Adamir Jerković govori u Varšavi o

dvostoljetnom zločinu zatiranja muslimana

74 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 75

 Međunarodna konferencija Colloquia
Jerzy Skowronek u Varšavi
RAZORNE POSLJEDICE
VELIKOSRPSKE POLITIKE
A
rhiv Federacije Bosne i Herce-
govine učestvovao je i ove go-
dine na međunarodnoj konfe-
renciji Colloquia Jerzy Skowronek koja
je održana 19. i 20. maja u Varšavi. Na
skupu je govorio direktor Arhiva Fe-
deracije Bosne i Hercegovine prof. dr.
Adamir Jerković. Tema njegovog rada
bila je: „Kontinuitet velikosrpske hege-
monističke politike kroz agresije i per-
fidnu otmačinu zemlje putem agrarnih
reformi i kolonizacija“.
Posljedice velikosrpske politike bile
su, prema riječima Adamira Jerkovića,
razorne za muslimane, a što je najgore
one se osjećaju i danas i čini se da su
iste kao u doba Obrenovića.
76
Učešće na konferenciji direktor je
iskoristio za razgovore sa arhivskim
stručnjacima iz više stranih zemalja
koji su ga upoznali sa projektima koji
se rade u njihovim zemljama. Razgo-
varao je i sa novoizabranim direktorom
Nacionalnog arhiva Poljske.
U slobodnom dijelu programa uče-
snici su obišli muzej Frederika Šopena
(Fryderyk Franciszek Chopin).
U ovoj rubrici moći ćete pročitati
o srpskom rušenju 273 džamije u Be-
ogradu. Posljednja Bajrakli džamiju za-
paljena je 2004. godine.
Dva vijeka traje zlostavljanje Boš-
njaka. Genocid u Srebrenici je posljed-
nji veliki srpski zločin
Prof. dr. Adamir Jerković
Direktor Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine
KONTINUITET VELIKOSRPSKE
HEGEMONISTIČKE POLITIKE KROZ
AGRESIJE I PERFIDNE OTIMAČINE
ZEMLJE PUTEM AGRARNIH
REFORMI I KOLONIZACIJA
G
ovoriću o kontinuitetu srpskog
zločina nad Bošnjacima/musli-
manima koje traje preko dvije
stotine godine.
Bošnjačko stanovništvo sa prostora
bivše Jugoslavije nalazilo se od Prvog
srpskog ustanka 1804. godine pa sve do
agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu
1992-1995. pred stalnim terorom Be-
ograda. Samo u novijoj historiji, jedan
kraći period u vrijerme Titove Jugo-
slavije, zaustavljen je izrazito negati-
van tretman Srba prema muslimanima,
odnosno Bošnjacima. Kako je poznato,
u sastavu Otomanske imperije sve do
1878. godine nalazile su se i Srbija i Bo-
sna i Hercegovine. U jedanaest nahija
tzv. Beogradskog pašaluka1 musliman-
sko stanovništvo je bilo u većini, jer je
činilo 58 posto ukupnog stanovništva.
Srpsko označavanje muslimana „Tur-
cima“ zapravo je proizilazilo iz religio-
znog konteksta stanovništva. Pošto su
Turci i Bošnjaci ispovijedali islam, srp-
sko stanovništvo je ove druge nazivalo
1 U osmanskim dokumentuima se nigdje ne
pominje Beogradski pašaluk jer on zapravo nije
ni postojao. Pominje se Smederevski sandžak u
kojem je bio grad Beograd.
Anali Arhiva Federacije 2016.
„Turcima“. Bošnjaci-muslimani su do-
živjeli nevjerovatnu golgotu, počev od
Karađorđeve pobune protiv Otomanske
imperije. Zna se da su muslimani četiri
puta napuštali svoja ognjišta i svaki put
su ostajali bez igdje ičega. Muslimani
Beograda činili su četiri petine spram
drugog stanovništva, dok su u Užicu
predstavljali skoro 97 odsto ukupnog
broja žitelja, a u Pomoravlju 65 proce-
nata. Ovom temom se bavio i dr. Safet
Bandžović, istaknuti historičar iz Bosne
i Hercegovine.
Kolaps muslimana u Kneževini Sr-
biji, koja je još nominalno bila u sastavu
Otomanske imperije, dogodio se 1867.
godine odnosno 1882. godine iz dije-
lova jugoistočne Srbije. Ovo je rađeno
direktnim istjerivanjem stanovništva iz
njihovih kuća, a vlada Mihaila Obre-
novića je po dolasku na vlast u Srbi-
ji radila izrazito negativnu kampanju
protiv Otomanske imperije. Neredi su
1860. godine potresli Srbiju. Srpsko
pravoslavno stanovništvo je napalo mu-
slimane, istorijski su verifikovane prave
ulične borbe. O tim strašnim danima za
muslimane pisao je srpski političar toga
77
vremena Nikola Hristić, koji u knjizi
Zapisi starog Beograđanina piše o tom
događaju: „Puškaranje se širilo svuda
gde su Turci stanovali. Naši ljudi su na-
padali na turske kuće, a Turci su otuda
pucali i branili se. Oni su bili jako za-
strašeni... nisu smeli ni prenoćiti u svom
stanu... Naši ljudi su upadali u turske
kuće i pljačkali...“
Hristić dalje piše da su „u turskoj
tekiji, koju od srpske policije rastav-
lja jedna ulica, živeli hodža sa ženom
i kćerkom od 16-17 godina. Srbi su ih
napali i preko zida su se popeli na krov,
razvalili su tavanicu i unutra uskočili,
„hodža je ubijen, a kći mu zaklana“. To
je vrhunac napetosti koje izazivaju Srbi
u nakani da se jednom zauvijek riješe
muslimana. Međunarodna konferenci-
ja u istanbulskom predgrađu Kanlidži
održana je 1862. posvećena je srpsko-
turskim sukobima, ali joj je epilog bio
unaprijed poznat. Istorijska je činjenica
da su se francuska i ruska vlada dogo-
vorile o zajedničkom nastupu u odbrani
srpskih interesa. U 12 tačaka konfe-
rencnija je riješila o rušenju Sokola i
Užica, s tim da „Turska izlazi iz Srbije
od svuda pa i varoši Beograda“. Po tom
protokolu Srbija je zadržala garnizone u
Beogradu, Smederevu, Kladovu i Šapcu.
Poruke iz protokola muslimanima su
odveć jasne – oni moraju napustti što je
moguće prije Smederevski sandžak od-
nosno Beogradski pašaluk. To je krajnje
nepravedno, ali sila zakon ne moli.
Evo statističkih podataka.
U Beogradu je 1862. godine bilo
2.382 zgrade i kuće, od čega 842 srp-
ske i skoro duplo muslimanskih kuća
(1.486). Poslije nereda na ulicama Be-
78
ograda 1862. godine narod je iz varo-
ši, koja je etnički bila pretežno musli-
manska, bježao u beogradsku tvrđavu.
Oko 600 muslimana našlo je utočište
u njoj, a onda počinje masovno iselja-
vanje muslimanskog stanovništva. Od
13. septembra 1862. godine u Beograd
su stigli parni remorkeri na koje su se
ukrcavali protjerani muslimani varoši.
Oni su otjerani zauvijek, najprije u Lom
Palanku a onda u Niš, Vidim, Brčko i
dalje. Skoro niko nije bio pošteđen. Čak
i oni koji su priložili svjedočenja da su
lojalni građani morali su krenuti na ovaj
put bez povratka. Protjerani su u susjed-
nu Bosnu. Zna se da je 1862. godine iz
Srbije iseljeno 8.000 „Turaka“, kako
su Srbi nazivali lokalno muslimansko
stanovništvo, a preostalih više destina
hiljada muslimana morali su 1867. na-
pustiti Beograd i ostale gradove, kada su
oni definitivno predati na upravu srp-
skoj vlasti.
Razorne posljedice istjerivanja iz
svojih domova dočekali su i stanovni-
ci grada Užica koji je pored Beograda
bio izrazita muslimanska varoš sa „3500
turskih i 600 srpskih kuća“ i da se mu-
slimansko stanovništvo iselilo u Bosnu
Anali Arhiva Federacije 2016.
1834. godine2. Nastaje otimačina mu-
slimanskih posjeda, dok su kuće protje-
ranih muslimana Srbi pretežno zapali-
li, a kako piše Vladimir Karić u Užicu
je 1844. godine bilo 3.697 „Turaka“ i
samo 707 Srba3. Odjeci konferencije
u Kanlidži osjetili su se brzo i u Užicu.
Neposredno po završetku konferenci-
je podmetnut je požar od strane Srba
zašto su optuženi muslimani, a požar
je služio kao izgovor Srbima da požu-
re sa iseljavanjem muslimana. U svojim
memoarima Miladin Radović, čije riječi
prenosi S. Ignjić u knjizi Užice i okolina
1862-1914. On piše:
“Pusta i otvorena zjapi velelepna
Šehova džamija, i niko ne misli na tur-
beta, nišane i svetinje, niti se svet više
kupi u Musalu punoj nekad zelenila, u
najlepeem kraju turskog Užica“.
U pregovorima o statusu Užica
razgovarali su turski i srpski izaslanik
Ali-beg i Ilija Garašanin. Ovaj posljed-
nji se smatra rodonačelnikom srpskog
velikodržavnog koncepta. Njih dvojica,
Ali-beg i Garašanin, potpisali su ugovor
da se „užički grad bez odlaganja rasko-
pa, a delije isele u Bosnu“4. Po pisanju
autora, muslimani Užica su vijest o pre-
daji čaršije i svom iseljavanju u Bosnu
čuli brzo nakon što je sultan presudio i
ništa im nije pomoglo što su je dočeka-
li sa negodovanjem i neodobravanjem.
Povratka, međutim, nije bilo. Njihov
put bio je već određen - Bosna. Srbija
se tresla u snažnim emocijama radosti
2 S. Ignjić, Užička nahija, Beograd, 1961, str. 81-
82, S. Cirić, Staro Užice u zapisima“, Titovo Užice
1985. , M. Imamović , Istorija Bošnjaka, Sarajevo
1997. 330
3 Vladimir Karić, Srbija , 695-696.
4 S. Ignjic , Užice i okolina , 22-23
Anali Arhiva Federacije 2016.
izazvanim iseljavanjem njihovih suna-
rodnika muslimana. Osjećala je to kao
trijumf svog povijesnog sna da gleda
ponižene muslimane kako napuštaju
njen teritorij dok su se oni „tresli“ u sla-
dostrasnom grču. To je bio nacionalni
projekt zatiranja svega muslimanskog, u
srpskoj terminologiji „turskog“. Koliko
je to bio važan projekt za Srbe govori
podatak da su od aktuelne srpske vlasti
kažnjavani rabadžije5 i kiridžije6 koji se
nisu odzvali na poziv za protjerivanje
muslimana. U organizovanim transpor-
tima prebacivani su muslimani iz Užica
i drugih dijelova Srbije prema Bosni.
Miladin Radović koji je bio savreme-
nik tih zbivanja piše da su brzo došli
iz beogradskog, valjevskog i kraguje-
vačkog okruga najamni prevoznici, njih
oko 700 - 800, „te muslimani potova-
riše pokretnost, pa uz pratnju naše voj-
ske odoše u nedodin“. Koliko je to bilo
masovno i temeljito protjerivanje vidi
se i po dužini kolone prognanika koja
se praćena slavodobitnom pjesmom
srskih vojnika, kretala iz Užica ka Bo-
sni. Čelo kolone, svjedočili su savreme-
nici, bilo je u Kadinjači, a kraj u „repu
varoši“7. Muslimani Užica protjerani
su u najvećem broju u Bosnu, Albaniju,
5 rabadžija je čovjek koji prenosi nešto volovs-
kom zapregom. Danas, kada je transport u
neku ruku uznapredovao, ova profesija važi za
jednu od najtežih i najugroženijih. Rabadžija
se unajmljuje kada treba da se nešto pren-
ese recimo kroz šumu ili preko nekog slabo
pristupačnog terena, kuda bi traktor ili kamion
teže prošao nego jedan gologrudi mučenik sa
dva izmučena vremešna vola.
rabadžija (tur. arabaci) kočijaš, najamni vozač robe i
drugog tereta, kirijaš, kiridžija
6 kiridžija - najamni prevoznik robe
7 H. Suljkić, Iseljavanje muslimana iz Užica, 164
79
Makedoniju i manji broj u Priboj8, Zna
se da je iz Užica protjerano blizu 3.000
odraslih muslimana i nešto ispod 1.000
djece. Iseljeni muslimani iz Užica, grada
Sokola, sela Gračanica, Aluge, Zakuca-
ni, Male, Donje Poštenje, Bučje i druga
naselili su se u istočnoj i sjeveroistočnoj
Bosni. Istorijske činjenice tog vremena
kazuju da je otomanski sultan istjerane
muslimane koji su svoj dom našli u u
Bosni oslobodio od davanja državi i od
vršenja vojne službe. Zna se i da je na
novom staništu osnovano šest kasaba:
Kozluk, Šamac, Orašje, Brezove Polje,
Kostajnica i Orahovo.
Sidki Hadžihuseinović Muvekkit
u Povijesti Bosne i Tepić u Bosna i
Hercegovina u ruskim izvorima 1856.-
1878. iznose podatke o naseljavanju ne-
voljnika koji su protjerani u zvornički
kraj, Tuzlu, Bijeljinu, Bosanski Šamac
(Gornju Aziziju), Gračanicu, Srebre-
nicu, Donju Aziziju (Orašje), Vlaseni-
cu, Sarajevo. Brezovo Polje... Srbima su
kao plijen ostale kuće, imanja, zemljišta.
Uslijedile su pljačke privatne imovi-
ne. Vlast u Užicu konstatuje u jednom
aktu: „kuće i ostale turske ograde, što su
ovde posle požara i iseljavanjha Turaka
zaostale, povređuju naši ljudi, više ma-
nje otkidajući i odnoseći patose, tavane,
vrata itd“9. Nikakve milosti nije bilo za
muslimane, koje su povrjeđivali već i sa-
mom činjenicom da su ih zvali „Turci“,
ali to su minorne uvrede koje su istresali
na njih „isfrustirani“ pobjednici. Pre-
ma pisanju Jovana Skerlića, Crnogorci
kao partneri Srba u nečasnim rabota-
8 Priboj je danas grad u Srbiji.
9 S. Ignjić, Užice i okolina,24; H. Suljkić, Iselja-
vanje Muslimana iz Užica, 168
80
ma protiv muslimana, nazivali su ovaj
nesretni narod „turskim skotovima“,
„azijskom kugom“. Bajkovitih pripovi-
jedanja u kojima se Srbi kite pobjedama
protiv Turaka u stilu „hajduci napada-
ju begove dvore, lepu Srpkinju spasu, a
Turke sagore u plamenu“ i slično, bilo
je veoma mnogo. Sve ove pripovijesti
prepune su negativne strasti, sadizma i
mržnje do bola.
Iako su iz Srbije istjerani njeni mu-
slimanski stanovnici, srpska vlast koja
je kontrolirala cijeli prostor nelagodno
se osjećala zbog prisustva turskih garni-
zona na njenoj teritoriji. Ona je stalno
vršila otvoreni pristisak na Portu tražeći
od nje odlazak iz tvrđava u Beogradu,
Smederevu, Šapcu i Kladovu. Kako je
Otomanska imperija u 19. vijeku bila na
svom zalasku, ona više nije imala sna-
ge da sačuva svoj srpski plijen zarobljen
u 14. vijeku, pa je sultan 1867. godine
donio ferman o predaji ovih gradova u
srpske ruke. Oni muslimani koji su hteli
ostati morali su se odreći sebe, tj. „vrati-
ti se veri pradedovskoj ili da budu Srbi
islamske vere“, a ukoliko i to neće onda
su se morali pisati kao „cigani“. Ako i to
odbiju morali su napustiti Srbiju. Veći-
na je odabrala odlazak sa svojih vijekov-
nih ognjišta. Mnogo sličnosti sa progo-
nom Jevreja koji će se dogoditi stotnjak
godina kasnije, što sve govori o pojavi
fašizma u Srbiji mnogo prije Hitlerovih
rasnih zakona. Tako je, eto, završila era
muslimanskog prisustva u Srbiji.
Otomanska imperija zadržala se u
Bosni i Hercegovini sve do Berlinskog
kongresa 1878. godine, kada je ova te-
ritorija došla pod vlast Austro-ugarske
monarhije.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Poslije raspada Autrogarskog Car-
stva uspostavljena je Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca 1. 12. 1918. koja će
1929. godine promijeniti ime u Kra-
ljevina Jugoslavija. Srpska otimačina
vlasništva nad bošnjačkom/musliman-
skom zemljom institucionalizovana je
u prvim godinama postojanja Kraljevi-
ne. Prethodno, u Balkanskim ratovima
1912/13 godine, Srbi su tokom prego-
vora proširili svoju teritoriju na Kosovo,
dio Sandžaka i na Makedoniju. Teritorij
su širili za pregovaračkim stolom.
Inače, Srbi su godinama činili rat-
ne zločine nad Bošnjacima, Albancima,
Makedoncima. U svim agresijama su
ubijali pripadnike ovih naroda, masa-
krirali ih i silovali, mučili, progonili i
protjerivali. Usamljeni, poniženi i ne-
zaštićeni Bošnjaci/muslimani su se ise-
ljavali i tako se mijenjala demografska
struktura. Na „očišćene“ teritorije Srbi
su dovodili svoje sunarodnike. Zločin
provođen u krvi ostao je odrednica srp-
ske nacionalne politike i sastavni dio
njihovog nacionalnog bića u svim rato-
vima u koje su oni bile uključeni. Oni
su bili glavni akteri svih agresija koje
su provođene na južnoslovenskom po-
dručju zaključno sa posljednjim jugo-
slovenskim ratovima.
Ali sada se vratimo unazad, kako
bismo shvatili suštinu velikosrpske po-
litike koja je ostala aktuelna i danas, 20
godina od potpisivanja mira u Daytona,
nakon krvave srpske agresije na bosan-
sku državu, na Bošnjake/muslimane
i druge nesrpske narode. Nekad časna
JNA, kojoj su vjerovali svi u tadašnjoj
državi, postala je u devedestim godi-
nama prošlog stoljeća zarobljenik beo-
Anali Arhiva Federacije 2016.
gradskog velikosrpskog režima i vojni
provodnik te politike. Hegemonistička
velikosrpska ideja osvajanja tuđih te-
ritorija naslanjala se na stavove u ide-
ološkom spisu poznatom pod imenom
Načertanije koji je 1844. godine osmi-
slio već pominjani Ilija Garašanin. Na-
mjera velikohegemonističkog programa
osmišljenog u danima borbe srpskog
naroda protiv Turaka i tokom 200 godi-
na provođenog iz Beograda bila je da se
obnovi i revitalizira Dušanovo carstvo
a ova opasna politika bila je usmjerena
prema susjednim narodima. U osvajač-
kom i fašističkom dokumentu Načerat-
nije nedvosmisleno se ističe da Srbija ne
može biti zadovoljna plijenom iz Prvog
i Drugog srpskog ustanka. A naprijed
smo vidjeli smo kakvim užasnim tero-
rom je srpska država došla do teritorija.
Srbija je tim dokumentom „nanišanila“
Bugarsku i Crnu Goru, sjevernu Al-
baniju i po prvi put teritorije koje nisu
bile obuhvaćene krunom cara Dušana:
Bosnu i Hercegovinu, Srem, Banat i
Bačku. Ideologijom velikosrpstva bile
su zaražene dinastije Obrenovića, Kara-
đorđevića, četnici kvislinga Draže Mi-
hajlovića i otvoreno akademici SANU
krajem 20. vijeka. Ova ideologija i stra-
tegija ostala je potpuno ista skoro 200
godina. Možemo se složiti sa profeso-
rom Philip J. Cohen-om da je srpski
fašizam stariji od Hitlerovog i da vuče
svoj korijen od prvog srpskog ustanka
1804. godine. Ideologija Načertanija ni
danas nije uništena iako je Srbija izgu-
bila sve jugoslovenske ratove devede-
setih godina prošlog stoljeća. Ona je i
dalje živa, ona stupa južnoslovenskim
prostorom umivena i očešljana, ali bit te
81
 to dobro primjećujen prof. dr. Dženana
Efendić Semiz. Stanje vlasničkih od-
nosa nad zemljišnim posjedom je dra-
stično izmijenjeno. To se može pratiti iz
uporednih podataka.
Prema popisu zemljišnog posje-
da koji je proveden osam godina pri-
je agragrne reforme, 1910. godine,
Bošnjaci-muslimani su imali 91,1%,
Srbi-pravoslavci 6%, Hrvati - katoli-
velikosrpske ideje nikada nije uništena.
ci 2,6 odsto i tzv. „ostali“ 0,3 procenta
Ona je kao hidra, ako joj se otkine jedan
zemljišnog posjeda. Zapravo, prema
pipak, naraste drugi, nikad ne posusta-
zdravoj logici, koju iskazuju istoričari,
je, ona uvijek ima snagu nadojena zlom
vidi se da je izvršen prepredeni genocid
idejom srpskog nacionalizma krećući se
nad Bošnjacima muslimanima kojima
za ehom bolesnog šovinističkog zvuka.
je za male pare, za simboličnu naknadu,
Osnovni cilj te politike, koja se s vre-
koja nije u cjelosti ni isplaćena, zapra-
mena na vrijeme pritaji, a onda pono-
vo, oduzeta njihova zemlja. Došlo je do
vo glasno hukne, je osvajanje teritorija,
masovnog osiromašenja bošnjačkih ze-
snažan prodor na zapad preko Drine, u
mljoposjednika. Preko noći je stvorena
Bosnu i Hercegovinu, i osvajanja dijelo-
armija bezemljaša i siromašnog svijeta.
va susjedne Hrvatske, progon i potpuno
Mnogi od njih spas od bijede su potra-
uništenje nesrpskih naroda koji im se
žili u iseljavanju u Tursku. Zabilježni
nađu na putu, jer je njihov cilj stvara-
su i slučajevi da su nekim porodicama
nje velike Srbije u kojoj bi svi Srbi treba
uzete i okućnice. Oteti zemljišni fond
da žive zajedno. Srpsko vođstvo se kroz
pripao je nakon toga srpskim porodica-
vijekove služi lukavom strategijom. Na
ma iz raznih dijelova novostvorene kra-
osvojenim teritorijima u agresivnim ra-
ljevine – iz Bosne i Hercegovine, Srbije,
tovima oni mijenjaju etničku sliku kroz
Hrvatske krajine i Crne Gore. U tako
agrarne reforme i kolonizacije.
stvorenoj situaciji Srbi su upisani u ze-
Velike promjene vlasništva nad ze-
mljišne knjige bez ikakve naknade kao
mljišnim posjedima zabilježene su to-
vlasnici zemlje.
kom agrarne reforme koja je izvedena
Evo još statističkih podataka.
1918. odnosno 1919. godine.
Bošnjacima/muslimanima je to-
Nakon uspostavljanja Kraljevine
kom agrarne reforme 1918/1919. godi-
Srba, Hrvata i Slovenaca muslimani/
ne oduzeto, a zapravo oteto, 1.175.305
Bošnjaci su došli u izrazito inferioran
hektara poljoprivrednog i šumskog ze-
položaj. Oni su svedeni samo na vjersku
mljišta. Potom je 249.518 srpskih poro-
manjinu, religioznu grupu, čime im je
dica dobilo potpuno besplatno ovu ze-
oduzeta politička autonomija. Izgubili
mlju. Ako se pođe od činjenice da jedna
su, naravno, i kulturnu autonomiju kako
porodica ima 4 člana kako to računa dr.
82 Anali Arhiva Federacije 2016.
Semiz onda je milion srpskih koloniza-
tora koji su došli iz drugih dijelova kra-
ljevine, a posebno solunski vojnici koje
je trebalo nagraditi, postalo vlasnikom i
posjednikom muslimanske zemlje.
Oni su muslimansku zemlju dobili
džaba zbog toga što su bili pripadnici
najsnažnije, povlaštene nacije. Arhitekti
velikosrpskog projekta imali su zada-
tak da dovedu kolonizirane Srbe i da
tako izmijene demografsku sliku. Cilj
je bio prikazati Bosnu i Hercegovinu
kao srpsku teritoriju. Namjera ideologa
srpske hegemonističke politike bio je da
u pogodnom momentu, kada se stvore
historijske prilike, Bosnu i Hercegovinu
kao tzv. „srpsku zemlju“ priključe ve-
likoj Srbiji. Cijeli projekat je bio antii-
slamski, jer se Srbi ni tada a ni danas
nisu mogli oteti nazadnoj svetosavskoj
ideologiji, koja je manje narode namje-
ravala zatrijeti radeći neprekidno na
afirmaciji i ostvarenju vrhovnog načela:
jedan narod jedne religije u istoj drža-
vi. Da je ovo bio duboko antiislamski
projekat najbolje se vidi iz podataka da
je agrarna reforma provedena u mnogo
manjem obimu u Sloveniji i Hrvatskoj,
prema statističkim podacima ¼ od uku-
pno oduzete zemlje.
Nakon što je u Bosni i Hercegovini,
koja je bila sastavni dio SFRJ, pobijedila
socijalistička revolucija i nakon pedeset
godina mirnog života u kojoj je rev-
nopravnost naroda proglašavana sveti-
njom, došla je 1992. godine i agresija sa
istoka zajedničke države. Velikosrpski
koncept koji nije nikada ugušen i koji
je tinjao zatomnjeno u jugoslovenskim
njedrima, provalio je svom snagom, naj-
prije kroz stavove i načela SANU 1986.
Anali Arhiva Federacije 2016.
godine kojoj se priklonio i državni vrh u
Srbiji na čelu sa Slobodanom Miloševi-
ćem.10 Bez milosti su uklonjeni svi oni
koji nisu podržavali srpsku agresivnu
politiku. Stari velikodržavni hegemo-
nistički koncept bio je oslobođen svih
stega i okova kojim je bio „zarobljen“
pedeset godina u Titovoj Jugoslaviji.
Takozvana JNA, koja je godinama prije
bila uzdanica svih njenih naroda, posr-
bljena je i postala je velikosrpska vojska
čija je suština bila da vojnom silom oči-
sti prostor od nesrpskih naroda. Preko
noći zvijezda petokraka na kapi zamije-
njena je srpskim simbolima.
Eklatantan primjer otimačine tuđe
zemlje vidjeli smo 1999. godine u agre-
siji Miloševićeve policije na Kosovu
kada je hiljade Albanaca, pripadnika
islamske vjeroispovijesti, protjerano
sa vlastitog ognjišta. Televizijske vijesti
prikazivali su cijeli jedan narod na trak-
torskim prikolicama i u dugim kolona-
ma. Čišćenje albanskog naroda i po-
kušaj stvaranja drugačije demografske
strukture, bila je realizacija velikosrpske
agresivne ideologije o revitalizaciji Du-
šanovog carstva, koja je Srbima po-
10 Memorandum SANU je dokument koji je
stvorila Srpska akademija nauka i umjetnosti
- SANU kao strateški program srpske inteli-
gencije. On je odredio smjer rješenja srpskog
pitanja unutar SFR Jugoslavije. Objavljen je u
javnosti preko novina “Večernje novosti” 24. i
25. septembra 1986. Memorandum SANU je
imao dalekosežan uticaj na razvoj i obnovu
nacionalističkog pokreta u Srbiji, najprije pod
okriljem Saveza komunista Srbije. Imao je i
direktan uticaj na Slobodana Miloševića koji
je ideje izložene u memorandumu pokušao
provesti u djelo kroz tzv. antibirokratske revo-
lucija u Srbiji, Vojvodini, Kosovu i Crnoj Gori.
Ideja o velikoj Srbiji bilaje kasnije uzrok rata u
Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na
Kosovu.
83
stavljena u Garašinovom Načertaniju.
Primjenjena je ista strategija kao u svim
agresijama koje su predvodili Srbi od
prvog srpskog ustanka do danas. Pou-
bijati, istrijebiti, zastrašiti kroz mučenja,
silovanja i tako očistiti prostor koji su
namjeravali uključiti u Veliku Srbiju.
Zatim je trebalo da uslijedi kolonizacija
očišćenog prostora, što su srpske vlasti
djelomično već učinile povinom deve-
desetih godina preseljavanjem srpskog
stanovništva iz Kninske krajine i drugih
područja Hrvatske na prostor Bosne i
Hercegovinu u kojem oni imaju kon-
trolu. U krajeve pod srpskom vlašću, a
to je Republika Srpska, većina bošnjač-
kog/muslimanskog i hrvatskog stanov-
ništva nikad se nije vratila iz razloga što
im nisu omogućeni uslovi za normalan
život, a bošnjačko djeci oduzeto je pra-
vo da svoj jezik nazivaju bosanskim. Ili,
nakon raspada Jugoslavije došlo je do
otvorenog miješanje srbijanske države
u međumuslimanske odnose u Srbiji sa
ciljem podjele muslimane zemlje, što je
beogradskom režimu i pošlo za rukom.
Tako danas postoje dvije Islamske za-
jednice u Srbiji. Ako se kite da su zaista
demokratsko društvo zašto onda Srbija
na silu želi posjeći jedinstvo Bošnjaka sa
svojom maticom u Bosni i Hercegovi-
ni? Ovo tim prije što srpska država za-
stupa čvrsto stav o jedinstvenoj Srpskoj
pravoslavnoj crkvi u Srbiji, Makedoniji,
Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji i di-
jaspori. Ovdje očigledno važila logika
dvostrukih standarda.
Epilog. Srpska politika čeka povolj-
nu priliku da na postoru kojeg su već
pripremili i zaokružili izvrše destrukciju
Bosne i Hercegovine i da ga priključe
84
Zločinci koji su pokušali genocidom
i velikim zlodjelima rasturiti BiH.
Nisu uspjeli, niti će ikad
drugoj državi. Ukoliko ne želi gledati
nova razaranja u Bosni i Hercegovini,
svijet ne smije unedogled čekati i tra-
žiti od Srba popustljivost i „dozivanje
pameti“ i stalno ih puštati da razmisle o
perspektivama zajedničkog života. Pro-
blem je u tome što Srbi imaju odavno
već projektovani uklon, o kojem sam
naprijed govorio, i kojeg ne žele napu-
stiti. Ali, razlika je u tome što Bosna i
Hercegovina nije Jugoslavija, koja je
bila federalna republika sastavljena od
šest država koje su 1943. godine odluči-
li da žive zajedno. Bosna i Hercegovina
je državno-politički teritorij, koji po-
stoji hiljadu godina kroz historiju i koji
je oduvijek bio jedinstvena politička i
državna zajednica i koju su tako treti-
rali i strani kolonizatori. Svijet, dakle,
mora mnogo aktivnije djelovati u Bosni
i Hercegovini i na cijelom prostoru Bal-
kana, posebno na Kosovu, jer je jasno
da ideja velikosrpstva nije poražena i da
ona čeka povoljnu priliku za svoju pot-
puno regeneraciju.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Prof. Dr. Adamir Jerković
Director of the Archives of the Federation
of Bosnia and Herzegovina
CONTINUITY OF GREATER SERBIA
HEGEMONISTIC POLITICS THROUGH
AGGRESSION AND PERFIDIOUS LAND
GRABBING THROUGH AGRARIAN
REFORMS AND COLONISATION
I
am going to elaborate on continued
crimes committed against Bosniaks/
Muslims undisrupted for over two
hundred years.
Bosniak population from the territory
of former Yugoslavia was facing constant
terror coming from Belgrade ever since
the first Serbian Uprising in 1804 all the
way through the aggression of Serbia
against Bosnia and Herzegovina from
1992 to 1995. Only in recent history, for
a shorter period during the Tito’s Yugo-
slavia, this extremely negative treatment
of Bosniak people, namely the Serbs po-
sition towards Muslims, was interrupted.
As is known, both Serbia and Bosnia and
Herzegovina were integral parts of Otto-
man Empire until the year 1878. In eleven
nahis of so-called Belgrade Pashalik1, the
Muslim were majority population because
they constituted 58 percent of the total
population. Serbian marking of Muslims
as “Turks” was, in fact, stemming from the
context of the religion of this population.
1 In Ottoman documents there is no men-
tioning of Belgrade Pashalik because it did not
exist. The Sanjak of Smederevo was mentioned
and contained the City of Belgrade.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Since both the Turks and Bosniaks shared
the same religion, Islam, the Serb popula-
tion refered to the latter as “Turks”. Bos-
niaks-Muslims have been through incred-
ible sufferings, starting from Karađorđe’s
uprising against Ottoman Empire. It is
known that Muslims were forced to leave
their homes four times, and each time they
were left without anything in their posses-
sion. Muslims of Belgrade accounted for
four-fifths vs other populations, while in
Užice they represented almost 97 percent
of the total population and in Morava re-
gion it was 65 percent. This topic has also
been addressed by Dr. Safet Bandžović,
a prominent historian from Bosnia and
Herzegovina.
The collapse of the Muslims in the
Principality of Serbia, which has not been
officially in the composition of Ottoman
Empire, took place in 1867 and 1882 in
parts of South East of Serbia. This was
done through direct campaigns of per-
secutions of the population from their
homes, and the government of Mihail
Obrenović upon arrival to power in Ser-
bia had undertaken an extremely negative
campaign against Ottoman Empire. In
85
1860, Serbia was shaken by the riots. The
Serbian Orthodox population attacked
the Muslims, and the real street battles
have been historically registered. Serbian
politician of that time, Nikola Hristić,
wrote an account of those horrible days for
Muslims. In his book “The Records of an
Old Belgrade resident”, /Original: Zapisi
starog beograđanina/ he makes the record
of this event: “the shooting spread in all
the places populated by Turks. Our men
attacked Turkish homes, while the Turks
were shooting back defending therefrom.
They were very frightened... did not dare
to stay overnight in thier homes... our peo-
ple were braking into Turkish houses and
robbed them...”
Hristić further writes that “In Turk-
ish tekki, only across the street from the
Serbian police, lived a Muslim priest with
his wife and a daughter of 16-17 years of
age. Serbs attacked this family, climbed
over the wall to the roof, broke the ceil-
ing and broke inside, ‘the priest was assas-
sinated, and his daughter was slaughtered’.
This is a culmination of tensions caused by
the Serbs in their intentions to definitively
expel the Muslims. International Confer-
ence in Istanbul suburb of Kanlica that
took place in 1862 was dedicated to the
issue of conflicts between Serbs and Turks,
but its conclusion was known in advance.
It is the historical fact that France and the
Russian Government have agreed on a
joint approach to defend Serbian interests.
In 12 items, the Conference decided on
Soko and Užice breaking down, and that
‘Turkey exits from Serbia from everywhere
including the city of Belgrade’. On this
Protocol, Serbia maintained a garrison in
Belgrade, Smederevo, Kladovo and Šabac.
86
The messages from the Protocol were
quite clear to the Muslims — they must
leave, as soon as possible, Sanjak of Sme-
derevo, ie Belgrade Pashalik respectively.
This is extremely unjust, but the force is
stronger than the law.
Here are the statistical data.
In Belgrade in 1862 there had been
2.382 buildings and houses of which 842
Serb and almost double of Muslim houses
(1.486). After the riots in the streets of
Belgrade in the year 1862, people from
the city, which were in ethnic terms pre-
dominantly Muslim, were escaping to the
Belgrade fortress. Around 600 Muslims
found their shelter there and then a mas-
sive emigration of the Muslim popula-
tion started. From 13 September 1862
the steam tows came to Belgrade carting
in the Muslims expelled from the city.
These people were expelled forever at first
to Lom Palanka, and then to Niš, Vidim
and Brčko and further. Almost nobody
was spared. Even those who swore to loy-
alty had to leave without return. They were
expelled into the neighboring Bosnia. It is
known that in 1862, 8.000 “Turks” as Serb
referred to local Muslims were expelled
from Serbia, and the remaining several
tens of thousands Muslims had to flee in
1867 from Belgrade and other cities, as
they were definitively handed over to the
administration by the Serbian authorities.
Devastating consequences of being
expelled from their homes were felt also by
inhabitants of Užice, which was together
with Belgrade a distinctly Muslim city
with “3500 Turkish and 600 Serbian hous-
es” and the Muslim population moved to
Anali Arhiva Federacije 2016.
Bosnia in 18342. Plundering of Muslim
property started, while houses of expelled
Muslims were predominantly torched, and
in the writing of Vladimir Karić, Užice in
the year 1844 had 3.697 “Turks” and only
707 Serbs3. Results of Kanlica Conference
were reflected quickly in Užice as well. Im-
mediately after the end of the Conference,
there was an arson, fire was planted by the
Serbs and Muslims were accused, and this
served as a pretext for the Serbs to accel-
erate with expelling the Muslims. In his
memoirs, Miladin Radović, and his words
recorded by S. Ignjić in the book Užice and
its Surroundings dated 1862-1914, says:
“Empty and open stands the magnifi-
cent Šeh’s mosque, and no one is thinking
of turbehs, tombstones and sanctity, there
are no more gatherings in Musal, which
used to be all green, in the most beautiful
part of Turkish Užice”.
In the negotiations on the status of
Užice, the Turkish and Serbian envoys
discussed, Ali Bey and Ilija Garašanin. The
latter is considered a creator of Greater Ser-
bia concept. The two of them, Ali-Bey and
Garašanin, signed the Treaty that “Užice
city shall divide without delay and delis to
move to Bosnia”.4 According to the au-
thor, the Muslims of Užice heard the news
on the handover of the town and their re-
location to Bosnia quickly after the Sultan
has ruled and despite the disappointments
and objections, they could not change any-
thing. There was no way back. Their jour-
ney was already defined, destination Bos-
2 S. Ignjić, Užice Nahi, Belgrade, 1961,
p. 81-82, S. Cirić, Old Užice in Records, Titovo
Užice 1985, M. Imamović, History of Bosniaks,
Sarajevo 1997, 330
3 Vladimir Karić, Serbia, 695-696.
4 S. Ignjic, Užice and Surroundings, 22-23
Anali Arhiva Federacije 2016.
nia. Serbia was overwhelmed with strong
emotions because of migrations of their
countrymen Muslims. It was felt as a tri-
umph of its historical dream to see humili-
ated Muslims leave its territory while they
were gloating. This was a national project
to eradicate everything that is Muslim, in
particular Serb terminology referred to as
“Turkish”. The significance of this project
for Serbs is corroborated with the fact that
Serbian authorities sanctioned the bull-
whackers5 and transporters6 who failed
to participate in implementing the expul-
sions of Muslims. Muslims from Užice
and other parts of Serbia were transferred
towards Bosnia in an organized transport.
Miladin Radović, contemporary to these
developments, writes that the wage carri-
ers arrived quicklz from Belgrade, Valjevo
and Kragujevac district, around 700-800
of them, and Muslims, having loaded their
possessions, left escorted never to return”.
It was a massive and thorough expulsion
corroborated also with the length of the
column of those in exile followed by the
Serb soldiers singing triumphantly,
that moved from Užice towards Bosnia.
The head of the column, testified by the
contemporaries, was in Kadinjača, while
the tail was in the city.7 Muslims from
Užice were expelled mostly to Bosnia, Al-
bania, Macedonia and fewer to Priboj8. It
5 /rabadžija/ - the man who transfers
something with bull cart. Today, when the
transport has evolved, this is one of the tough-
est and most vulnerable professions. Used for
transporting something through forest or on
poorly accessible terrain, where the tractor or
truck cannot pass. (rabadžija - arabaci)) ((tur.),
6 /kiridžija/ — carrier of goods
7 H. Suljkić, Exile of Muslims from Užice,
164
8 Priboj is the city in Serbia today.
87
is known that, from Užice, close to 3.000
adult Muslims were expelled and just be-
low 1.000 children. Exiled Muslims from
Užice, city of Soko, village of Gračanica,
Aluga Zakucani, Mala, Donja Poštenja,
Bučja region and other had settled in the
Eastern and North Eastern Bosnia. The
historical facts of that time show that Ot-
toman Sultan had exempted the evicted
adherents who found their home in Bos-
nia from taxes and from military service. It
is also known that six towns were created:
Kozluk, Šamac, Orašje, Brezovo Polje, Ko-
stajnica and Orahovo.
Sidki Hadžihuseinović Muvekkit
in History of Bosnia and Tepić in Bos-
nia and Herzegovina in Russian sources
1856-1878 are amounting the data on re-
settlement of the needy who are deported
to Zvornik area, Tuzla, Bijeljina, Bosanski
Šamac (Gornja Azizija), Gračanica, Sre-
brenica, Donja Azizija (Orašje), Vlasenica,
Sarajevo, Brezovo Polje... The Serbs were
left with the prey: houses, farms, land. This
was followed by robbery of private prop-
erty. The authorities in Užice note in one
document: “houses and remaining Turkish
fencing, left after the fire and migration of
the Turks are subject to infringement by
our people, who are ripping off and taking
floors, ceilings, doors, etc”.9 There was no
mercy for the Muslims, who were being
violated, including also by the mere fact
that they were called “Turks”, but these
are minor insults by the frustrated ‘win-
ners’. In the writs by Jovan Skerlić, the
Montenegrins, as partners of the Serbs
in indecent operations called these un-
fortunate people “Turkish bastards” and
9 S. Ignjić, Užice and Surroundings, 24; H.
Suljkić, Exile of Muslims from Užice, 168
88
“Asian plague”. There were many fairytales
and fantasy stories glorifying Serb victory
against the Turks in such as ‘the outlaws
attack the Bey castle, beautiful Serb lady
is saved, Turks are burned in flames’ and
the like. All these stories and tales are full
of negative emotions, sadism and severe
hatred.
Although all Muslim inhabitants were
expelled from Serbia, Serbian authorities
that were in control over the entire area
felt uncomfortable due to the presence of
Turkish garrisons on its territory. It has
constantly pressed Porta, demanding its
departure from Fortress in Belgrade, Sme-
derevo, Šabac and Kladovo. As Ottoman
Empire was fading away in 19th century,
it no longer had the power to preserve its
Serbian prey captured in 14th century, so
the Sultan adopted a Decree in 1867 on
the handover of these cities to Serbs. The
Muslims who wanted to stay had to waive
their identity, i.e. “to return to grandfa-
thers faith or to be Serbs of Islamic be-
liefs”, and if not, then they would have to
be registered as “Gypsies”. If they choose
to decline this, then they would have to
flee from Serbia. Majority chose a depar-
ture from their ancient hearths. There are
many similarities with the exodus of Jews
around hundred years later, which indicate
the emerging of Fascism in Serbia prior to
Hitler racial laws. Consequently, the era of
Muslim presence in Serbia had come to an
end.
In Bosnia and Herzegovina, the Ot-
toman Empire remained until the Ber-
lin Congress in 1878, when this territory
came under the authority Austro-Hun-
garian monarch.
Anali Arhiva Federacije 2016.
After the collapse of Austro-Hungar-
ian Empire, the Kingdom of Serbs, Croats
and Slovenes was established on 1/12/1918
to change the name to the Kingdom of
Yugoslavia in 1929. Serb plundering over
the ownership of Bosniak/Muslim land
was institutionalized in the early years of
the Kingdom. Previously, in the Balkan
wars 1912/13, Serbs extended their ter-
ritory during the negotiations to Kosovo,
part of Sandžak and Macedonia. The terri-
tory was expended at the negotiating table.
In fact, the Serbs have for years com-
mitted war crimes against Bosniaks, Al-
banians, Macedonians. In all these ag-
gressions, they have killed those people,
massacre and torture them, persecuted and
raped and forced them to leave. Alone, hu-
miliated and unprotected Boosniak/Mus-
lims have fled, thus changing demograph-
ics. Serbs brought their countrymen to
these “cleaned” territories. Bloody crimes
remained determinants of Serbian nation-
al policies and an integral part of their na-
tional beings in all the wars in which they
have been involved. They were key players
to all aggressions in South Slavic area in-
cluding the last Yugoslav wars.
But now to go back to the substance, in
order to start understanding the essence of
Greater Serbia policy which remains vivid
even today, 20 years after signing the peace
agreement in Dayton, after the bloody ag-
gression of Serbs against Bosnian State,
Bosniak/Muslims, and other non-Serb
peoples. What used to be honorable Yu-
goslav Peoples Army, which enjoyed eve-
rybody’s trust in the then country, has now,
in the 90s of the last century became a
hostage of Belgrade Great Serbia regime
and military responsible for implementing
Anali Arhiva Federacije 2016.
these policies. The hegemonistic Greater
Serbia idea leaned on the positions out-
lined in and ideological file known under
the name of Načertanije”, which had been
developed in 1844 by above mentioned
Ilija Garašanin. The intention of grand he-
gemonistic programs designed in the days
the fight of the people of Serbia against the
Turks and implemented within 200 years
from Belgrade, was to renew and revitalize
the Empire of Dušan and this hazardous
policy has been directed towards neigh-
boring nations. The conquering and fascist
Načertanije document unequivocally un-
derlines that Serbia cannot be satisfied the
prey obtained in the First and Second Up-
rising. We have seen already what a hor-
rendous terror has been used by the Serbs
to occupy the territory. Serbia has, in this
document “targeted” Bulgaria and Monte-
negro, Northern Albania and for the first
time the territories that were not covered
by the crown of Tsar Dušan: Bosnia and
Herzegovina, Banat, Srem and Bačka. The
ideology of Great Serbia infected the dy-
nasties of Obrenović, Karađorđević, the
Chetniks (quisling) of Dražo Mihajlović
and even openly academics’ of Serb Acad-
emy of Arts and Science at the end of
20th century. This ideology and strategy
remained exactly identical for almost 200
years. We can agree with professor Philip
S. Cohen that Serbian fascism is older
then Hitler’s and thatit has its roots from
the First Serbian Uprising in 1804. The
ideology from Načertanije has not been
destroyed even today, although Serbia has
lost all of the Yugoslav wars in the 1990s.
Tt is still alive, it paces through South
Slavic territory camouflaged, but the very
core of these Great Serbia ideas has never
89
been destroyed. It is like a Hydra, if one
arm is cut off the new one grows back, it
never gives up, it still has the force feeding
from the evil idea of Serbian nationalism,
following the echo of the twisted-minded
chauvinistic sound. The basic aim of this
policy, quiet from time to time, and then
loud again, is conquering new territories,
through a strong penetration to the West
across the river Drina, in Bosnia and Her-
zegovina, and winning parts of the neigh-
bouring Croatia, persecution of non-Serb
people, total destruction of people who
happen to be on their way, because they are
aimed at creating Great Serbia, where all
Serbs would live together. Serbian leaders,
through centuries, are using cunning strat-
egy. In the territories occupied in aggres-
sive wars they alter ethnic image through
agricultural reform and colonization.
Major changes of ownership of the
land property were recorded during the
agricultural reforms of 1918 and 1919.
After the establishment of the King-
dom of the Serbs, Croats and Slovenes,
the Muslims/Bosniaks ended up in a
very inferior position. They are reduced
only to religious minority, religious group,
and thus have been deprived of politi-
cal autonomy. They lost also their cultural
autonomy, as well observed by Prof. Dr.
Dženana Efendić Semiz. The situation of
tenure over the land property has changed
drastically. This can be monitored from the
comparative data.
According to the list of the land
ownership prior to the agrarian reforms
implemented, eight years before, in 1910,
Bosniaks/Muslims had 91.1  %, Serb-
Orthodox 6 %, Croat — Catholic 2,6 %
and so-called “others” 0,3 % land tenure.
90
In fact, according to the reasoning given by
historians, these figures show that the cun-
ning genocide has been executed against
Bosniak – Muslims, whose property has
been taken away or purchased for a sym-
bolic fee, which has not been paid, in fact,
as Muslims have been deprived of their
land. There has been mass impoverish-
ment of Bosniak landowners. Overnight,
very many people were left landless and in
poverty. Many of them were trying to find
salvation from their misery in emigration
to Turkey. There were cases recorded where
even land around their homes was taken.
The usurped land fund was allocated to
Serb families from different parts — from
Bosnia and Herzegovina, Krajina, Serbia,
Croatia and Montenegro. In this situation,
the Serbs were entered in the land regis-
ter as the owners of the land without any
compensation.
Here are more still statistical data.
During the agrarian reforms in
1918/1919, Muslims/Bosniaks were
robbed off their land, 1.175.305 hectares
of agricultural and forestry land had been
stolen from them. Then the 249.518 Serb
families were given this land completely
free of charge. If one starts from the fact
that one family has 4 members, as ac-
counted by Dr. Semiz, then there is one
million Serb colonists who have come
from other parts of the Kingdom, and in
particular the Thessaloniki soldiers who
were to be rewarded, and became the own-
ers of Muslim land.
They got the Muslim land free of
charge, because they were members of
the strongest and privileged ethnic group.
The architects of Great Serbia design
had the task to bring the Serbs, and thus
Anali Arhiva Federacije 2016.
change the demography. The aim was to
show Bosnia and Herzegovina as a Serb
country. The intention of ideology of Serb
hegemonistic policy was to create oppor-
tunity, when a suitable moment in history
comes, that Bosnia and Herzegovina as
a so-called “Serbian country”is attached
to Serbia. The whole project was anti-Is-
lamic, as the Serbs do now and they could
never step away from the backwards ide-
ology to eradicate the smaller nations and
to achieve this by working continuously
on the supreme principles: One religion
and one people in the same country. That
this was deeply anti-Islamic project best
be seen from the data that the agrarian
reform implemented in a small extent in
Slovenia and Croatia, statistics show a to-
tal of ¼ of seized land.
After the socialist revolution in Bosnia
and Herzegovina, which was an integral
part of the SFR Yugoslavia, and after fifty
years of peaceful life in which the equality
of people was considered sacred, the year
1992 came and aggression from east of the
common state.10 Greater-Serbian con-
10 In the Socialist common country the
agrarian reform was carried out. All big land
owners were deprived from private land, again
Bosniaks came out poor because they passed
after the first agricultural reforms in the King-
dom 1918/19, now there was nationalisation
of homes, shops, factories. Thus remained
without major resources which is later reflected
in their overall position in BiH. Historians agree
that this is continuing the policy of reducig
wealth of Bosniaks and their further economic
decline.
After the Yugoslav temporary People’s Assembly
unanimously on 23 August 1945 adopted the
Law on agrarian reform and colonization, ans
a similar law was adopted on 5/1/1946 by the
National Assembly of Bosnia and Herzegovina.
Implementation of the agrarian reforms in
Bosnia and Herzegovina has created the Land
Fund covering area 1.345.129 (134.513 ha), of
which 1.063.769 (106.377 ha) of arable and
Anali Arhiva Federacije 2016.
cept which never disappeared and which
had secretly been kept under the mask of
Yugoslavia, has burst in its full power, first
through the views and principles of Serb
Academy of Science and Arts in 1986 that
had the support of the government headed
by Slobodan Milošević.11 All those who
have not supported the Serbian aggres-
sive policy were removed without mercy.
Old Great Serbia concept was free of all
limitations and hinges that had ‘captured’
it for fifty years in Tito’s Yugoslavia. The
so-called YNA, which has for years been a
stronghold for all its peoples, became Serb
only army and also became a force to clean
the area from non-Serb peoples. Over-
night five-pointed star on the cap has been
replaced by Serbian symbols.
Blatant example of robbery of the land
we have seen in 1999 in the aggression by
Milosevic’s police when thousand ethnic
Albanians in Kosovo, of Islamic religion,
were forced to leave their own homes. Tel-
evision news showed people, the whole
people, fleeing in tractor trailers and in
long queues. Cleaning the territory from
281.360 (28.136 ha) of forest land.
11 SANU Memorandum is a document
which was created by the Serbian Academy of
Science and Arts —as a strategic programme of
Serbian Intelligence. It envisioned solutions of
the Serbian issues in the SFR Yugoslavia. It was
published in the public newspapers “Vecernje
novosti” 24. and 25. September 1986. Memo-
randum has had a far-reaching impact on
development and reconstruction of nationalis-
tic movements in Serbia under the auspices of
the Communist Union of Serbia. It has played
and direct on Slobodan Milosevic, the ideas
outlined in the Memorandum were attempted
to be put into action through the so-called
antiburocratic revolution in Vojvodina, Serbia,
Kosovo and Montenegro. Ideas on the Grat
Serbia later caused the war in Slovenia, Croatia,
Bosnia and Herzegovina and Kosovo.
91
the Albanian people and attempt to create
a different demographic structure, was ac-
tually the realization of revitalizing Great-
er Serbia aggressive ideologies of Dušan
Empire, ordered to Serbs in Načertanije
by Garašin.
The same strategy is applied in all ag-
gressions launched by the Serbs from the
First Serb Uprising until today, as I un-
derlined in this thesis. To clean the area
intended to include in the Great Serbia
through killing, intimidation, torture and
rape. Then the colonization of the cleaned
area should follow. The Serbian authorities
pora. They are manifestly applying double
standards for the same thing.
Epilogue:
Serbian politics is waiting for the favorable
opportunities to, in a space they have
identified, perform the destruction of
Bosnia and Herzegovina and connect it
Piše: Abdulah Tulundžić
SRBI SRUŠILI 217
BEOGRADSKIH DŽAMIJA1
Tačan broj srušenih džamija u protekloj agresiji na BiH je 614. Na
teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske srušene su 534
džamije, a na teritoriji koju je kontrolisalo Hrvatsko vijeće obrane 80.
Srbi su isto radili kao u Beogradu kada su srušili sve džamije, osim
jedne, Bajrakli džamije, koju su ipak zapalili 2004. godine (sic! )
1 Podaci variraju, ali se pominju 273 džamije u Beogradu (prim. Urednika).

have partly already done this by relocating
the Serb population from Knin Krajina
and other areas of Croatia to the space of
Bosnia and Herzegovina in which they
have control. In areas under the Serbian
authorities, Republika Srpska, most of the
Bosniak/Muslim and Croat population
has never returned to their homes because
there are no conditions necessary for the
normal life and Bosniak children are de-
prived from the right to call their language
at school Bosnian. Or after the break-up
of Yugoslavia there was open interference
by the Serbian Government in internal re-
lations of Muslims in Serbia with a view
to divide the Muslims of that country, as
that was convenient for the Belgrade re-
gime. Today, there are two Islamic Com-
munities in Serbia. If the keep reiterating
that they are a democratic society, then
why is Serbia constantly trying to cut the
ties among Bosniaks with their roots in
Bosnia and Herzegovina? This even more,
since the Serbian Government represents
strong position on single Serbian Ortho-
dox church in Serbia, Macedonia, Mon-
tenegro, Croatia, Slovenia and the dias-
to another country. If the world does not
wish to see a new destruction in Bosnia
and Herzegovina, it must not wait forever
and ask the complacency from the Serbs
and wait for them to come to their senses
and keep letting them constantly to think
about perspectives for cohabitation. The
problem is that Serbs have a long ago
designed plan, which I have mentioned
above, and which they will not abandon.
However, the difference is that Bosnia and
Herzegovina is not Yugoslavia, which
was a Federal Republic and consisted of
six countries which in 1943 chose to live
together. Bosnia and Herzegovina has state
and political territory. It has a thousand
year history through which it existed and
has always been a single political and
national community and was treated
as one state even by foreign colonists.
The world therefore needs to become
more actively involved in Bosnia and
Herzegovina and in the whole territory of
Balkans, in particular in Kosovo, because
it is clear that the idea of Great Serbia
has not been defeated and is lurking for
the opportunity to fully regenerate.
O
svojivši Beograd od Mađara
1521. godine, Turci – Osman-
lije su ga postepeno naseljavali
i pretvarali u kitnjasti orijentalni grad,
čija je panorama sa mnogobrojnim mu-
narama izdaleka oduševljavala mnoge
evropske putnike prolaznike tog doba.
Već 1571. godine u Beogradu je bilo
27 naselja – mahala. Prema velikom
osmanlijskom putopiscu Evliji Čelebiji,
koji je boravio u Beogradu 1660. godi-
ne, Beograd je tada imao oko 98.000
stanovnika, od kojih 21.000 nisu bili
Muslimani. Tada je u Beogradu pored
javnih objekata bilo 7 javnih kupatila
– hamama, oko 7000 kućnih banjica –
hamama, 6 karavan saraja, 21 trgovački
han i 217 mesdžida i džamija1. Evlija
1 Bajrakli džamija je jedina džamija u Beogradu,
Srbija. Sagrađena je oko 1575. godine, kao
jedna od 273 džamija i mesdžida, koliko ih je
u osmanlijsko doba bilo u Beogradu (Putopisi
Evlije Čelebije). Prvobitno se zvala Čohadži-
džamija, po vakifu, trgovcu čohom, Hadži-Aliji.
Jednoprostorna građevina sa kupolom i mun-
arom. U vrijeme austrijske vladavine (1717-
1739) pretvorena je u katoličku crkvu kada
je i srušen najveći broj džamija. Po povratku
Osmanlija, ponovo postaje džamija. Husein-
Čelebija je ostavio nazive za 35 džamija
u kojima je obavljana zajednička služ-
ba – džuma i 12 mesdžida. Osmanlijski
geograf Hadži Kalfa, zabilježio je 100
džamija, a naš poznati učenjak – ori-
jentalista, rahmetli Hazim Šabanović,
smatrao je da se tada u Beogradu nala-
zilo 75-80 džamija. U Beogradu su tada
naseljene 41 mahale (kvarta). Beograd
je već koncem XVI stoljeća, po svojoj
ljepoti i veličini, u mnogome nadmaši-
vao Budim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje i
beg, ćehaja (pomoćnik) glavnog osmanlijskog
zapovjednika Ali-paše, obnovio je bogomolju
1741. godine, pa se neko vrijeme zvala Husein-
begova ili Husein-ćehajina džamija. Krajem 18.
vijeka nazvana je Bajrakli-džamija, po barjaku
koji se na njoj isticao kao znak za jednovremeni
početak molitve u svim džamijama. Poslije
obnove u 19. vijeku, koju su preduzeli srpski
knezovi, postaje glavna gradska džamija.
U noći sa 17. na 18. mart 2004. godine Srbi pale
džamiju, kao njihov odgovor na paljenje srp-
skih crkava i manastira na Kosovu. Džamija
još uvijek nije obnovljena, iako u upotrebi sa
smanjenim kapacitetom, kao jedina aktivna
džamija u gradu Beogradu. Beogradska Bajrakli
džamija nalazi se u Gospodar Jevremovoj ulici
broj 11, a u okviru džamije nalazi se i vjerska
srednja škola medresa. Godine 1979. džamija
je stavljena na listu zaštićenih kulturnih dobara
od velikog značaja.( prim. Urednika).

92 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 93


Bajrakli džamija danas
mnoge druge gradove evropskog dijela
Otomanskog carstva. On postaje „Da-
rol-džihad“ – Mjesto ratova, kako su
Osmanlije nazivale Beograd.
Beograd, 1789. godine
Prilikom prvog austro-njemačkog
osvajanja (1688-1690.) mnoge džamije su
porušene, a one koje su preostale – neo-
štećene, pretvorene su u hrišćanske crkve.
Za vrijeme kratke osmanlijske vladavine
(1690 -1717.) mnoge džamije su obnov-
ljene, a neke su iz temelja izgrađene. Kada
su austro-njemačke armije pod zapovjed-
94
ništvom nadvojvode Evgenija Savojskog (u
čijem su sastavu bili vojnici raznih narod-
nosti: Njemci, Francuzi, Talijani, Švicarci,
Portugalci, Španjolci, Mađari i drugi) po
drugi put osvojile Beograd (1717-1739.)
zatekle su u njemu oko dvije hiljade zgra-
da, mnoge džamije, javne banje, hanove i
druge objekte.
Vitke munare džamije, napose u gor-
njem i donjem dijelu tvrđava, bile su po-
rušene kako bi panorama grada izgledala
više evropska. Mnoge džamije su pretvo-
rene u crkve raznih hrišćanskih redova koji
su došli zajedno sa vojskom i doseljenim
življem: „trinitarci“, „franjevci“, „jezuti“,
Anali Arhiva Federacije 2016.
„minoriti“ i Jermeni katolici. Trinitarci i
franjevci su dobili po dvije džamije da pre-
urede za crkve, kapucini, jezuiti, minoriti i
Jermeni katolici po jednu. Ostale sačuvane
džamije su upotrebljene za vojne magazine,
kao i za uskladištenje soli, sijene i poljopri-
vrednih proizvoda, a jedna je upotrebljena
za vojnu bolnicu. Tada u Beogradu nije
bilo muslimanskog stanovništva, jer je na
osnovou člana III „ugovora o kapitulaciji
od 18. avgusta 1717. godine...“ dozvoljeno
cijelom garnizonu da se povuče slobodno i
sigurno sa ženama i djecom, oružjem i prt-
ljagom uz udaranje doboša i sa razvijenim
zastavama, što se odnosi i na stanovništvo,
koje želi da iziđe u isto vrijeme ma kakvog
da je položaja, vjere ili narodnosti, kao i ra-
nije roblje koje je primalo islamsku vjeru
prije opsade.
Poslije pobjede nad austro-njemač-
kom vojskom 1739. godine kod Grocke,
Osmanlije su ponovo zagospodarile Beo-
gradom, i njime vladale 50 godina (1739-
1789.godine). Za to vrijeme oni su popra-
vili mnoge oštećene i povratili u prvobitno
stanje mnoge džamije pretvorene u crkve,
izgradili su i mnoge nove džamije.
Prema nekim savremenicima, u Be-
ogradu je 80-tih godina XVIII stoljeća
bilo 50 džamija. U toku velikih borbi za
Beograd 1739. godine, između 60 hiljada
austro-njemačkih vojnika, koje je predvo-
dio 74-godišnji Laudon i 9000 Osmanlija
branilaca grada, na čelu sa Osman-pašom
i u toku okupacije (1789-1791. godine)
stradalo je 30 džamija
Svištovskim mirom od 4. avgusta
1791. godine Leopold II, austrijski car
morao je prepustiti Otomanskoj imperiji
Beograd, Šabac, Ram i dio Srbije koji je
bio osvojen. U planu Beograda, kojeg je
Anali Arhiva Federacije 2016.
izgradio austrijski potporučnik Bruš 1789.
godine, ucrtano je 15 džamija, ali sve nisu
identificirane. U tom planu nije naznačena
Batal džamija, koja je bila locirana u blizini
sadašnje Savezne narodne skupštine. Taj se
broj džamija uglavnom održao do Prvog
srpskog ustanka. U toku borbi za oslo-
bođenje Beograda 1806. godine, mnoge
džamije su stradale, a one preostale bile su
pretvorene u bakalnice, u nekim su svinje
zatvarane (držane), jedna je bila pretvore-
na u pravoslavnu crkvu, a Karađorđević je
mnogim turskim ženama „koje su nemilo-
srdno i nečovječno vojnici ostavljali nage...
ukazao milosrđe i odredio im dvije džami-
je za stanovanje“.
Povratkom Osmanlija u Beograd,
počinje se sa obnavljanjem i popravkama
manje oštećenih džamija, dok sa obnav-
ljanjem više oštećenih i poluporušenih u
minulim ratovima nije moglo da se ot-
počne zbog tadašnjih finansijskih prilika u
Otomanskoj imperiji, a napose u Beograd-
skom pašaluku. Prema Joakimu Vujiću,
koji je boravio u Beogradu 1826. godine
i, između ostalog zabilježio: „navodi se do
30 džamija koje su najvećim dijelom batal,
porušene i povaljane“.
Srpske vlasti su 1836. godine popisa-
le džamije u Beogradu, i u tom spisku ne
nalazilo 16 džamija. Prema pripovjedaču
Lazaru Komerčiću, u Beogradu je bilo „na
nekih 15-16 džemata mahala (kvartova), a
svaki džemat je imao svoju džamiju“.
Izgled Dorćola, 1846. godine
Iako je broj džamija u Beogradu, u
odnosu na ranije periode, mnogo smanjio
„kitnjasta i tanka minareta džamija, koja se
blistaju na suncu“, unela su Beograd u Ma-
95
jerov univerzitet- Leksikon 1838. godine
pod naslovom „Najljepši vidici svijeta“. Po-
četkom rata 1876. godine, gospodin Bar-
bunti – Brodano je zabilježio 14 džamija.
Felix Kanitz, putopisac, arheolog,
novinar i ilustrator, boraveći u Beogradu
1861. navodi: “U gradu i varoši bilo
je 15 munara“. Isti pisac konstatuje 1887.
godine „od 15 beogradskih džamija zate-
kao sam još samo jednu „Bajrakli džamiju“
(džamija sa bajrakom) u Jevremovoj ulici“,
koju je podigao sultan Sulejman Veliki,
gdje su se nekad skupljali hodočasnici koji
su odlazili u Meku, izvaljenih prozora i
vrata prepuštenu propadanju; dalje, manja
„Kardžamija“ sa zadimljenim dimnjakom
upotrebljena za plinsku kotlovnicu za
osvjetljenje Narodnog pozorišta.
Prema jednom turskom planu, be-
ogradskog grada i varoši, od šanca koji
potiče iz 1863.godine u kojem su ucrtane
sve zgrade sa oznakom etničke pripadno-
sti njihovih vlasnika i 172 važnija razna
objekta, među kojima 12 džamija i tri teki-
je, kako slijedi:
1. Hasan-pašina džamija u Donjem
gradu,
2. Sultan Mehmeda džamija u Gor-
njem gradu,
3. Sultan Mustafina džamija,
4. Ali-pašina džamija,
5. Bajrakli džamija,
6. Reis-efendijina džamija,
7. Laz-oglije džamija,
8. Jahja-pašina džamija,
9. Deftedarova džamija,
10. Laz-haži Mahmuda džamija,
11. Kizlar-agina džamija,
12. Bajram-begova džamija
13. Šejh Hasana-efendije tekija,
96
Otkupna suma „u ime sviju naknada“ sa visokim munarama, koje bi parale tmur-
Deftedarova
džamija
za muslimanska imanja iznosila je, prema ne vidike i opominjale nas da su ih ljudske
ugovoru zaključenim sa Portom, 1865. go- ruke, a možda i ruke naših daljnih rođaka
dine 9 milijuna pjastera. gradile u jednom burnom – prolaznom
Iseljenjem „turskog“ življa iz Beograda vremenu. Ovako je Beograd neslavno
1867. godine (među kojima je veliki broj doživio sudbinu prije 125 godina, poput
bio slavenskog porijekla sa prezimenima: ranijih gradova Budima, Gera (Džera),
Bajraktarević, Bošnjak, Smederevac, Ko- Pečuha, Osijeka, Slavonske Požege, Ilo-
kić, Islamović i druga) počeo je žalosni ka, Knina, kao i mnogih drugih gradova
neslućeni kraj beogredskih džamija. Kako srednje Evrope u kome su pod utjecajem
navodi Felix Kanitz „gdje ka bi noću slu- „civilizirane“ Evrope prije 300 godina po-
ćajno eksplodirale mine rušeći džamije rušeni svi muslimanski objekti osim malih
koje su ometale regulaciju“. izuzetaka.
Da je tada bilo boljeg razumijevanja To nas vrijeme podsjeća na današ-
između dva svijeta, istočnog osmanlijskog nje prilike u Bosni i Hercegovini, gdje je
i zapadnog evropskog, međusobne koeg- pod kontrolom Karadžićeve vojske i voj-
14. Šejha Muhameda tekija, zistencije, tolerancije i trpljenja, između ske HVO-a porušeno oko 1000 džamija,
15. Šehja Hafiza Mehmedova tekija. dviju konfesija – hrišćanske i islamske, ne među kojima oko 30-tak značajnijih obje-
bi došlo do antagonizma, međusobnog kata izgrađenih u XV i XVI stoljeću, koji
U planu nisu ucrtane džamije koje su uništavanja, razaranja i pljačkanja. Mi bi se su bili pod zaštitom države i UNESCO-a
se nalazile na periferiji varoši. danas u Beogradu, divili još nekom musli- kao vrhunski spomenici kulture.
Slučaj na Čukur česmi, ulične borbe manskom sakralnom objektu – bogomolji,
i bombardiranje Beograda 1862. godine
ubrzalo je zaključenje sporazuma o konač-
nom odlasku Turaka iz Beograda i tadaš-
nje Srbije.
Po članu 1. stav 2. „Kanličkim proto-
kolom od 4. 9. 1862. godine bilo je pred-
viđeno: da će vjerske građevine i grobovi
koje ostavlja muslimansko stanovništvo,
napuštajući mjesta koja je do sada držalo,
na osnovu vjerskih prava, biti poštovani sa
svima obzirima“.
Po članu 1. stav 3. predviđeno je ruše-
nje jednog dijela varoši „nastanjenog skoro
isključivo muslimanima radi bezbjednosti
beogradske tvrđave, a Porta se obavezala
dati obeštećenje i turskim i srpskim vlasni-
cima“. Prilikom toga „čišćenja“ 1863/64.
porušene su i dvije džamije: Sultana Mu-
stafe i Ali-paše. Protjerivanje muslimana iz Beograda 1912. godine
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 97
 90 GODINA ARHIVA VOJVODINE
U
Novom Sadu je promovirana
knjiga Put dokumenata u kojoj
se govori o metodima i rezul-
tatima istraživanja vremena nastanka
najstarijih arhivskih dokumenata u
Arhivu Vojvodine. Knjiga je izašla po-
98 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016.
vodom 90 godina od osnivanja Arhiva
Vojvodine. Povodom ovog značajnog
jubileja čestitkama se pridružuje i Ar-
hiv Federacije Bosne i Hercegovine, a
iz ove knjige objavljujemo zanimljiv
tekst kolegice Radmile Petrović
99
 PERGAMENT KAO PODLOGA ZA PISANJE Tad uzmi novi sud, stavi u njega kreč i
vodu, i dobro promiješaj da dobiješ gu-
stu pastu; tada stavi kože u to i savij ih
Pergament1 je specijalno obrađena, neštavljena životinjska koža. Naziv na stranu do mesa.
je dobio po Pergamu, gradu u Maloj Aziji, čije se ruševine nalaze
nedaleko od današnjeg grada Begrame u Turskoj. Kao podloga za pisanje Prikaz obrade pergamenta (W. Walenski,
Das Papier Bush, Itzehoe 2008)
pergament je bio i ostao najkvalitetniji, od nastanka do današnjih dana.
Tako se još uvjek diplome, povelje, važni dokumenti i bibliofilmska
Promješaj štapom, jednom, dvaput
izdanja pojedinih knjiga pišu i štampaju na pergamentu.
ili tri puta svakog dana; tako ih ostavi
osam dana, zimi dvostruko više. Tada
1 Tekst je preuzet iz knjige: R. Petrović, Preventivna konzervacija arhivske i bibliotečke građe, Društvo
konzervatora Srbije, Beograd 2015. Autorka knjige je za potrebe ovog izdanja skratila i prilagodila ih izvadi i očisti od dlaka. Poslije toga
tekst. isprazni sud i počni proces ponovo na
Završna obrada je bila presud-
na za trajnost teksta pisanog na per-
gamentu. Ako bi se dodalo više krede
nego što je potrebno samo da ispuni
pore, te se formirao sloj na površini
kože, pisalo se u stvari na tom sloju a
ne na pergamentu. Stoga su slova lako
pucala i ljuštila se. Sačuvani su podaci
da su pisari, znajući za ovaj nedosta-
tak, imali običaj da pre upotrebe tresu
pergament prutićem, da bi skinuli vi-
šak krede ili druge materije korištene

Z
a nastanak pergamenta vezuje
se zanimljiva priča, koju neki
smatraju legendom. Naime,
pergamski kralj Eymenes II (197-158.
godine prije nove ere) poželjeo je da
biblioteka u Pergamu nadraste čuvenu
Aleksandrijsku biblioteku. Taj glas je
nekako stigao do faraona Ptolomeja
Filadelfa, koji je odmah zabranio izvoz
papirusa, do tada neprikosnovene pod-
loge za pisanje. Nestašica papirusa pre-
tila je da onemogući plan da su u Per-
gamu napiše dovoljno knjiga da bi se
zasenila slavna prethodnica. To, među-
tim, nije omelo Eymenesa da pokuša da
ostvari svoj naum. U traganju za nekim
drugim materijalom, koji nije zavisio
od volje faraona, došlo se do životinjske
kože, koje je u Maloj Aziji bilo u izo-
bilju. Tako je nastao pergament – nova
podloga za pisanje.
Pergament se pravio od neštavljene
kože sitnije stoke (ovce, koze, teleta).
Naročito fini pergament, koji se zove
velin, dobijao se od kože još nerođenih
jaganjaca. Način obrade kože nije se
mnogo mijenjao od nastanka do danas.
Ukratko, poslije potapanja u krečno
mlijeko, odstranili bi se meso, masnoća
i dlake pomoću polumjesečnastih no-
ževa. Koža bi se, potom, ispirala, ra-
stezala na specijalne ramove i sušila. Na
kraju se trljala kredom ili plovućcem, da
bi se dobila fina površina za pisanje i
oslikavanje.
„[...] Kao opšti primjer proizvodnje
pergamenta navešćemo i recept koji je
zabilježio vestfalski monah Teofil, sa-
čuvan u prepisu iz prve polovine 12.
vijeka. Taj prepis [...] se čuva u Britan-
skom muzeju u Londonu (Ms Harley
3915).
Recept glasi:
Da napraviš pergament od kozjih
koža, kako se pravi u Bolonji, uzmi
kozje kože i stavi ih u vodu da stoje u
njoj dan i noć. Onda ih izvadi i peri ih
sve dok voda ne bude potpuno bistra.
isti način, uzimajući iste količine; na isti
način stavi kože u ovo i pomjeraj ih i
okreći jednom dnevno, baš kao prvog
puta, osam dana. Tad ih moraš izvaditi
i isprati sve dok voda ne postane bistra.
Pa ih onda moraš staviti u drugi sud
sa čistom vodom i ostaviti ih u njemu
dva dana; kada prođu dva dana izva-
di ih, uzmi kanape i rastegni kože na
okruglom ramu, i poslije toga obradi ih
oštrim nožem; nakon toga kože mora-
ju biti ostavljene na stranu dva dana i
to zaklonjene od sunca [...]. Operi ih
vodom pošto je meso uklonjeno plo-
vućcem. Poslije dva dana pokvasi ih na
isti način, prskanjem mlakom vodom,
i tako očisti meso dobro plovućcem
(totam ita medefactam). Tada zategni
kanape bolje i ujednači njihov (napon),
tako da pergament postane trajan; ništa
više ne treba uraditi kada se osuše“1
2 V. Radosavljević, Miroslavljevo jevanđelje.
Studije u vezi sa tehnologijom izrade, stanjem
i zaštitom, Narodna biblioteka Srbije, Beograd
1994, 11-12.
za završnu obradu. Za potrebe pisanja
zlatom ili srebrom pergament je bojen
tamnim bojama. Najčešće se pominje
antički purpur.
Treba naglasiti da u prirodi ne po-
stoje dvije identične životinje, samim
tim ni dvije identične kože. Od vrste i
kvaliteta kože zavisio je kvalitet perga-
menta.
Struktura i sastav kože
Koža je organ koji u živom orga-
nizmu obavlja niz vrlo važnih fiziološ-
kih funkcija. Tako, na primjer, reguliše
temperaturu tijela, eliminiše štetne
materije, djeluje na čulo dodira, štiti
tijelo od udaraca, prodiranja mikrokor-
ganizama. Koža može da obavlja ove
funkcije zahvaljujući različitim tkivi-
ma koja je sačinjavaju. To su vezivna,
nervna, mišićna i masna tkiva, žlijezde
i epidermalno tkivo. Sve karakteristike
i promjene u životinji održavaju se na
koži: starost, pol, način ishrane, zdrav-

100 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 101
lje i drugo. Presjek kože pokazuje jasno
definisane slojeve.
Dio kože koji se u toku prerade
obrađuje je korijum, pošto se prethod-
no posebnim postupcima močenja i
mehaničke obrade odstrane dlake, epi-
derm i supkutis.
Po hemijskom sastavu, koža se sa-
stoji od proteinskih (bjelančevinastih)
vlakana,
mineralnih supstanci, životinjskih
masti, vode, manje količine pigmenata
i ugljenih hidrata. Glavni sastojci koji
ostaju za preradu su skleroproteini ela-
stin i kolagen.
Bjelančevine (proteini) su prirodni
organski makromolekuli, nastali kon-
denzacionom polimerizacijom amino-
kiselina.
Kolagen (kao i elastin) spada u li-
nearne bjelančevine. To su bjelančevine
s niskim stepenom hidratacije, velikog
viskoziteta i uglavnom su nerastvorne.
Molekuli su im uski, izduženi, a struk-
tura im je spiralna (helix). Analizom je
ustanovljeno da je kolagen sastavljen
od osamnaest različitih aminokiselina.
Molekuli kolagena se grupišu u fi-
brile (vlaknaste meterije), fibrile u vla-
kna, a vlakna u snopiće koji se prepliću.
Stabilnost vlakana zavisi od intramole-
kularnih i intermolekularnih veza koje
se stvaraju kako u polipeptidnim lanci-
ma, tako i između njih.
Kolagen je, dakle, glavni sastojak
vezivnog tkiva u životinjskom organiz-
mu. Karakteristična mu je osobina da
se prilikom zagrijavanja s vodom na
102
oko 64º C, vlakna skraćuju na približno
trećinu prvobitne dužine. Daljim zagri-
javanjem (na 78º C) kolagen hidrolizu-
je i prelazi u rastvor (želatin). Činjenica
da se lako vezuje sa štavnim materijama
je važna za dobijanje kože za poveze, ali
nema značaja za dobijanje pergamenta.
Pošto kolagen u pergamentu ne
gradi intermolekularne veze, njegove
mehaničke osobine se lakše mijenja-
ju. Naročito je podložan dehidrataciji
(isušivanju). S druge strane, zahvalju-
jući načinu prerade kože u pergament
(pomoću kreča), otporan je na dejstvo
sumpordioksida iz vazduha.
Dve strane pergamenta nisu iste.
Tako je „strana do dlake obično meka i
glatka, pri dodiru kadifasta, dok je dru-
ga strana rožasta i vremenom postaje
žućkasta. Strana koja je bila do dlake
bolja je za pisanje od strane koja je bila
do mesa“.2
Oštećenja pergamenta
Prva vidljiva oštećenja pergamenta
vuku korjenje još od njegovog nastan-
ka. Javljaju se kada je pergament pro-
izveden od stare, nekvalitetne kože, ili
od kože debelih životinja. Na površini
se vide neprijatne mrlje, koje se pripi-
suju oksidaciji zaostalih masnoća. Ne-
kada, iz tih razloga požuti cijela povr-
šina lista.
2 V. Radosavljević, R. Petrović, Konzervacija i
restauracija arhivske i bibliotečke građe i muze-
jskih predmeta od tekstila i kokže, Arhiv Srbije
– Arhiv Vojvodine, Beograd 2000, 18.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Povišena vlaga (65-70%) izaziva
hidrolizu kolagena u pergamentu. Ovaj
proces razgradnje se ubrzava pri povi-
šenoj temperaturi i pod dejstvom svi-
jetlosti koja se ponaša kao katalizator.
Pretjerana količina vlage, odnosno
hidratacija pergamenta, dovodi i do bu-
brenja vlakana, čime se mijenjaju nje-
gove osobine na taj način da pergament
počinje da se ponaša kao lijepak. Po-
sljedice mogu da budu vrlo teške, jer se
listovi međusobno slijepljuju.
Velike i učestale oscilacije u kon-
centraciji vodene pare u vazduhu, a
još više direktno dejstvo vode, oštećuju
pergament isto kao i papir, samo što su
deformacije pergamenta mnogo jače i
uočljivije.
Kod knjiga pisanih (štampanih) na
pergamentu prvo se deformišu ivice
listova, jer one prve upijaju vlagu. Za
razliku od papira, pergament ne može
sam od sebe da se ispravi čim se po-
stignu i ustale optimalni ambijentalni
uslovi.
S druge strane, nedovoljna vlažnost
ambijenta (ispod 40%) u dužem vre-
menskom periodu dovodi do dehidra-
tacije (isušivanja) pergamenta. Presuše-
ni pergament postaje krut, neelastičan,
a poslije izvjesnog vremena rožast.
Povišena temperatura dijeluje štet-
no na pergament jer mijenja njegove
fizičko – hemijske osobine. Utvrđeno je
da ove promjene mogu da postanju ire-
gerzibilna već na temperaturama višim
od 30º C, naročito ako je u pitanju sta-
rai pergament. To, naravno, nije tem-
Anali Arhiva Federacije 2016.
peratura na kojoj se pergament čuva u
depoima, ali se nerijetko javlja u izlož-
benom prostoru kada se dozvoli direk-
tno izlaganje sunčevoj svjetlosti, zatim
u nepravilno (pretjerano) osvjetljenim
zatvorenim vitrinama, prilikom sni-
manja pomoću blica ili, čak, pri mikro-
skopskim analizama površine listova.
Ultraljubičasto zračenje sunčeve ili
vještačke svjetlosti izaziva fotohemijske
reakcije u pergamentu. Ono potpoma-
že stvaranje vodonikperoksida, koji fo-
tohemijski razgrađuje pergament tako
što ga želatizuje. Tokom ovog procesa
smanjuje se kohezija vlakana, tako da
pergament postaje krt i lomljiv. Ako
želatizirani pergamentdođe u dodir s
vodom (na primjer u postupcima kon-
zervacije i restauracije), počinje da se
raspada. Ravnoteža vode u pergamentu
koji je djelimično prešao u želatinozno
stanje je poremećena, uslijed čega on
više ne može da apsorbuje vlagu, tako
da otvrdnjava i skuplja se. Tvrda žela-
tinizirana masa onemogućava slobodno
pokretanje vlakana u pergamentu.
Zahvaljujući načinu prerade kože
(pomoću kreča), pergament je alkalan
i otporan na dejstvo sumpordioksida
iz vazduha. Doduše, ako u nečistoći na
listu ima tragova gvožđa, alkalna pod-
loga potpomaže stvaranje hidroksida
žutosmeđe boje, od čega pergament
požuti.
Početkom 19. vijeka proces proi-
zvodnje pergamenta počeo je da se ubr-
zava dodavanje različitih hemikalija. U
krečno mlijeko su dodavali kalcijumok-
103
sid, kalcijumkarbonat i natrijumsulfid,
s ciljem da se što brže uklone dlake i
meso. Međutim, dešavalo se da se na
ovaj način ukloni suviše tkiva, zbog čega
se dobijala koža lošeg kvaliteta, ma-
nje otporna od pergamenta dobijenog
samo pomoću kreča. Da bi se umanjilo
štetno dejstvo upotrebljenih hemikali-
ja, počeo je da se dodaje formaldehid,
ali su se na tan način dobijale tamnije,
tvrđe, manje elastične kože. Sem toga,
jedinjenja na bazi sumpora se vrlo teš-
ko ispiraju. Zaostala u koži, vremenom
prelaze u sumpornu kiselinu, koja sa
kalcijumkarbonatom daje kalcijumsul-
fat (gips). Posljedica ove reakcije je bla-
go sivkasta boja pergamenta.
U slučaju većih oscilacija u vlažno-
sti, kalcijumsulfat se stalno rastvara i
ponovo kristališe. Čestice nečistoće iz
104
vazduha mogu, u toku ovog procesa, da
ostanu „zarobljene“ u pergamentu, što
MEĐUNARODNE IZLOŽBE ARHIVA
mu, kao krajnji rezultat, daje izrazitiju FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
sivu boju.
Kisela mastila i boje nagrizaju per- Estonija, Moldavija, Gruzija,
gament isto kao papir.
Mikroorganizmi (bakterije i glji- Turska i Latvija
vice) napadaju kolagen, bijelančevinu
koja je glavni sastojak pergamenta, jer
je za njih izvrsna hranljiva podloga. Po-
činju da se razvijaju na pergamentu u
uslovima povišene vlažnosti (70-100%)
i odgovarajuće temperature (> 22º C).
Razgrađuju mu strukturu, nanoseći
time teška oštećenja, i ostavljaju mrlje
različitih boja. Neke gljivice se na per-
gamentu nalaze samo zbog nečistoća
koje im služe kao hrana. U tom slučaju
one nisu štetne u mjeri u kojoj su to one
vrste koje se hrane pergamentom.
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 105
 ESTONIJA
Eesti Vabariik
16 - 23. 1. 2016.

106 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 107
 naroda, Zbog masovnog prisilnog rase-
ljavanja i doseljavanja slovenskog sta-
novništva nakon 1945. godine, što je bila
standardna Staljinova politika, ova ze-
mlja je trpjela smanjivanje svog autoh-
tonog estonskog stanovništva. Od 1945.
do 1989. godine smanjen je broj eston-
ske grupe sa 92 na 62 posto, dok se udio
ruskog stanovništva povećao sa 5 na 30
odsto. Karakterisitično je da neestonsko
stanovništvo živi u gradovima.

Ljudi s istoka
Na istočnim obalama Baltičkog
ESTONIJA, ZEMLJA DOBRIH LJUDI mora, od donje Visle do Finskog zaljeva,
nailazili su se već u prvoj polovini I sto-
ljeća pod nazivom Aestii (ljudi s istoka)
Estonija je država koja leži na sjeveru Evrope, na obali Baltičkog mora i spominju se u Tacitovoj Germaniji, a taj
je naziv navodno naznačavao sva plema- Priit Pirsko, direktor Estonskog
južnoj obali Finskog zaljeva. Estonijom preovladavaju ravnice, a ima dosta i nacionalnog arhiva
na koja su bila istočnije od germanskog
brežuljaka sa dosta nisikih visoravni i platoa, dok su između doline. To je ona tak XIII vijeku i u Estoniju. Estonci su
boravišta. U srednjem vijeku dopirali su
osnovna slika o Estoniji sa kojom smo pošli na put iz Bosne i Hercegovine. nakon ogorčenog otpora, podigli 1217.
s Kurima i Livima znatno južnije, ali su

K
renuli smo ujutro 16. januara.
Svi članovi tima bili su uzbuđe-
ni zbog putovanja tokom kojeg
je trebalo u Tallinnu postaviti među-
narodnu izložbu „Srebrenički inferno“
Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine.
Naravno, tu su bile i kolege iz federalnog
Udruženja arhivskih i administrativnih
radnika koje je Arhiv Federacije uključio
u organizaciju izložbi po cijelom svijetu.
Put nas je vodio preko Turske. Sletjeli
smo u Istanbulu i tu smo čekali ukrca-
vanje u drugi avion za Tallinn, koji je bio
naša odredišna tačka u Estoniji. Bio je
poprilično hladan dan, što se vidjelo već
na samom aerodromu u Tallinnu koji je
dobio ime po bivšem postkomunistič-
kom predsjedniku Lennartu Meriu.
Ali, prije nego više kažemo o našem
putovanju i izložbi koju smo postavili
u Tallinnu, evo još nekih informacija o
Estoniji. Po površini, ona je nešto manja
od Bosne i Hercegovine. Prostire se na
45.227 kvadratnih kilometara i na toj
površini živi blizu 1,5 milion stanov-
nika. Karakteristično je da su Estonci
imali vrlo nizak prirodni priraštaj a koji
se 1991. nakon osamostaljenja od So-
vjetskog saveza još više snizio. Taj broj
je od 1992. godine stalno opadao zbog
smanjenja nataliteta i iseljavanja ruskog
stanovništva. Inače, stanovnici su slični
Fincima, jer pripadaju ugrofinskoj grupi
ih Letonci (Latvijci) potisnuli u područ-
je gdje i danas žive. Kao narod formi-
rali su se u razdoblju od XIII do XVI
stoljeća. Oblik Eesti (Estonci) novijeg je
datuma (XIX stoljeća).
Inače, Estonce prvi put spominje
Tacit u svojoj velikoj Germaniji. U IX
stoljeću njihovom su zemljom prošli
Vikinzi i uticali na materijalni i kultur-
ni razvitak Estonaca. U XI i XII vijeku
Danci i Šveđani uzalud su pokušali po-
krstiti Estonce, a između 1030. i 1192.
Rusi su poveli protiv njih 13 pohoda,
ali nisu uspjeli uspostaviti svoju vlast.
Njemački misionarski proboj u Latviji
pretvorila se uskoro u vojno osvajanje.
Red vitezova mača prodro je na poče-
i zadržali samo sjeverni dio domovine
i otoke. Vitezovi mača sklopili su savez
s Danskom, i 1227. osvajanje Estoni-
je bilo je dovršeno. Sjeverna Estonija i
otoci došli su pod dansku vlast, a južna
Estonija i Latvija pod vlast Njemačkoga
viteškog reda (njemu su se 1237. pridru-
žili Vitezovi mača) i biskupi. Strana je
vlast izazvala niz pobuna, pa su Danci
– nakon većih ustanaka 1343-45. proda-
li svoj suverenitet nad sjevernom Esto-
nijom Njemačkom redu. Red je svojoj
vlasti i kolonizaciji podvrgnuo Estonce
tako da su oni svoj narodni osjećaj mogli
održavati samo folklorom i tradicional-
nim obrtima. S druge strane Nijemci su
razvili poljodjelstvo uvođenjem tropolj-

108 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 109
nog sistema obrade zemlje, a gradovi su
prosperirali zbog hanzeatskog trgovanja.
Između 1558. i 1629. godine Švedska
je uspjela zavladati svim estonskim ze-
mljama. Šveđani su nastojali pomoći
seljacima koji su bili izvrgnuti eksplo-
ataciji njemačkih plemića, omogućili
su, također, Estoncima da se školuju na
novoosnovanom univerzitetu u Tartuu
(1632.), a u to su doba štampane i prve
knjige i gramatike na estonskom jeziku i
osnovane škole. Švedsko doba završilo je
Sjevernim ratom, nakon kojega je Esto-
nija mirom u Nystadu (fin. Uusikaupun-
ki) 1721. došla pod suverenitet Rusije.
Zakoni o ukidanju kmetstva ( 1811.), o
slobodnom seljenju seljaka (1863) i dr.
popravljaju položaj seljaštva, a razvoj
industrije pridonosi ekonomskom na- Vidjeli smo originalni Sporazum o Predsjednik Konstatntin Päts (Izvor Nacionalni arhiv Estonije)
pretku. nezavisnosti Estonije iz 1920.
kih privilegija i podjelu krunskih ze-
Za Alexandra III jača politički teror: radnika i seljačkim pohodima na dvo- malja seljacima. Nakon Februarske re-
ukidaju se lokalne autonomije baltičkih rove plemstva, a na kongresu Narodne volucije 1917. godine Rusija je Estoniji
provincija i provodi intenzivno rusifici- liberalne stranke u Tallinu (u novembru dala autonomiju (izabrano je Estonsko
ranje uprave, sudstva i školstva. Odjeci 1905.) liberali i socijalisti traže političku narodno vijeće i stvorena privremena
revolucije 1905. očituju se u nemirima autonomiju Estonije, ukidanje plemić- vlada). Po izbijanju Oktobarske revolu-
cije na vlast dolaze komunisti (decem-
Tallin grad sa mnogo crkava
bar 1917.- februar 1918.), a zatim ze-
mlju okupiraju njemačke trupe. Nakon
kapitulacije Njemačke proglašena je 29.
XI 1918. u Narvi Estonska Sovjetska
Republika (Estonska radnička komuna),
koja se održala do januara 1919. godi-
ne. U maju 1919. buržoazija uspostavlja
svoju vlast u Estoniji; mirovnim ugovo-
21. juna 1940. Postavljena je nova
rom u Dorpatu (Tartu), u februaru 1920.
vlada na čelu sa Johannes Vares-om
godine. Sovjeti su priznali njezinu neza-
visnost. do 1933. godine, kada predsjednik vla-
Ustavom od 15. VI 1920. uvodi se de Konstantin Päts uvodi profašistički
jednodomni parlamentarni sistem; koa- diktatorski režim, s represalijama protiv
licijske vlade smjenjuju se na vlasti sve komunista (koji djeluju u ilegalnosti od
neuspjelog državnog udara u Tallinu

110 Anali Arhiva Federacije 2016. 111

1924. godine). Tajnim protokolom u
sporazumu Hitler - Staljin od 1939. go-
dine, Njemačka se odriče Estonije kao
interesne zone. Dana 16. VI 1940. go-
dine sovjetska vlada zahtijeva formiranje
nove vlade, a idući dan sovjetske trupe
zaposjedaju zemlju. Sovjetski general
Ždanov naredio je predsjedniku Repu-
blike Konstatinu Pätsu da povjeri man-
dat Antifašističkom frontu pod pred-
sjedništvom Johannesa Vares-a
Nakon nekoliko dana u julu 1940.
godine novoizabrana estonska skup-
ština izglasala je u julu 1940. rezoluci-
ju o uključenju Estonije u SSSR, što je
Vrhovni sovjet prihvatio 6. VIII 1940.
Uslijedile su masovne deportacije Esto-
Simbolični protest u okviru Baltičkog puta. Zastave Latvije, Litvanije i
Estonije na kovčezima ispod zastava nacističke Njemacke i SSSR-a
112
naca i planska rusifikacija zemlje. Godi-
ne 1941. zemlju su okupirale njemačke
trupe, a 1944. „oslobodile“ jedinice Cr-
vene armije. Vares je 1946. godine do-
šao pod istragu sovjetske tajne službe
NKVD kada je izvršio i samoubistvo.
Slike koje vidite omogućio nam je Naci-
onalni arhiv Estonije odnosno arhivisti-
nja Birgit Kibal.
Ponovna nezavisnost
U vrijeme sovjetskog lidera Mihaj-
la S. Gorbačova, i u Estoniji su se 1987.
godine počeli javljati zahtjevi za refor-
me. U oktobru 1988. osnovan je Eston-
Anali Arhiva Federacije 2016.
Litvanci,Letonci i Estonci napravili su 700 km dugačak
ljudski antiruski lanac kroz svoje tri republike
ski narodni front. Nakon pobjede demo-
kratskih snaga na izborima za Vrhovni
sovjet, 18. 3. 1990. godine Estonska SSR
preimenovana je u Republiku Estoniju,
a 30. 3. 1990. Vrhovni sovjet je progla-
sio kontinuitet s predratnom Republi-
kom Estonijom. Na referendumu 03. 3.
1991. godine 77,8% birača opredjelilo
se za nezavisnost. Nakon neuspjelog
državnog udara u Moskvi (19. 8. 1991.)
estonski parlament je 20. 8. 1991. godine
proglasio neovisnost (SSSR ju je priznao
6. 9. 1991.). Na referendumu od 28. 6.
1992. prihvaćen je novi Ustav, po kojem
su 20. 9. 1992. godine održani prvi de-
mokratski parlamentarni i predsjednički
izbori.
Odnosi s Rusijom vrlo su se zaoštrili
nakon prihvaćanja Zakona o strancima
(8. 7. 1993.), po kojem su dopuštenje
za trajni boravak dobili svi koji su ima-
Anali Arhiva Federacije 2016.
li stalno boravište u Estoniji prije 1. 7.
1990. godine, osim pripadnika stranih
oružanih snaga (sovjetskih) i članova
njihovih porodica. U Moskvi je 26. 7.
1994. godine, doduše, potpisan Spora-
zum o povlačenju ruske vojske (do 31.
8. 1994.), no odnosi ostaju napeti zbog
vrlo strogoga zakona o državljanstvu,
po kojem je bez estnoskog državljanstva
ostalo oko 330.000 uglavnom ruskih
stavnonika, kao i zbog estonskih za-
htjeva za dijelovima teritorija od rijeke
Narve tj. od Čudskog jezera (Pečori s
okolicom), koji su po Sporazumu u Tar-
tuu (02. 02. 1920.) pripali Rusiji.
Estonija je 12. 6. 1995. potpisala s
EU Sporazum o pridruženom članstvu,
a 14. 5. 1995. godine službeno zatražila
primanje u EU, u koju je nakon uspješno
obavljenih pregovora primljena 1. maja
2004. godine.
113

Dani Arhiva Federacije i Udruženja arhivskih i
administrativnih radnika FBiH u Estoniji
TOPAO PRIJEM U HLADNOJ ESTONIJI
Potpisan Sporazum o saradnji sa Nacionalnim arhivom Estonije i otvorena
međunarodna izložba Arhiva Federacije BiH u Tallinnu „Srebrenički inferno“
S
a Priitom Pirskom, direktorom
Nacionalnog arhiva Estonije,
uspostavio sam kontakt zahva-
ljujući zajedničlkim prijateljima u ar-
hivskom svijetu i vrlo brzo dva arhiva
su ustanovila prvo korespodenteske
odnose a potom i institucionalne.
Susreli smo se u Tallinnu, glavnom
gradu Eastonije, 19. januara 20016.
godine nakon što smo dogovorili po-
stavku izložbe Arhiva Federacije Bosne
i Hercegovine koja tretira genocid u
Srebrenici. Put avionom započeli smo
17. januara a u mojoj delegaciji su bili
114
Na ledolomcima Baltika
arhivista Admir Hadrović , tehnički
sekretar Maida Jakubović i drugi. Pra-
vo da kažem nakon onolikih magli u
Sarajevu mislio sam da nećemo odle-
tjeti za Tallinn. Ali, gle, tih dana pred
sami put, Sarajevo je bilo bez magli a
tog dana svaki čas smo gledali internet
da se obavijestimo hoćemo li uopće pole-
tjeti. Večernji let planiran je za 20:30 sati.
Nije bilo nagovještaja da će biti otkazan,
ali u startu se znalo da će kasniti... Naj-
prije je najavljivano kašnjenje od dvadeset
minuta, ali to se oteglo na dva sata. No,
najvažnije je da smo ušli u avion i tada
Anali Arhiva Federacije 2016.
smo već bili sigurni da ćemo poletjeli. U
Sarajevu je snijeg već počeo da pada kada
je avion snažno zarulao po pisti snježnog
aerodroma. Let do Istanbula je protekao
u prijatnoj atmosferi, ali smo primijetili
da avion nad Ataturkovim aerodromom
kruži, jer je izgubio redosljed slijetanja.
Bilo je divno posmatrati prijestolnicu
svijeta iz ptičije perspektive obasjanog u
noći. Nakon što smo sletjeli obavili smo
formalnosti vezane za prekid saobraćaja.
Slijedilo je nekoliko sati odmora u hote-
lu „Ramada“ i onda ponovo ujutro let za
sjever Evrope. Preko tri sata avion leti od
Istanbula do Tallinna.
Dobrodošlica u Tallinnu
U glavnom gradu Estonije našu de-
legaciju je čekao kombi Nacionalnog
arhiva Estonije kojim smo se dovezli do
hotela Bern, koji će biti naša adresa u na-
rednih sedam dana. To je lijep ali skro-
man hotel u centru estonske prijestolni-
ce. No, mi smo bili zadovoljni, jer Arhiv
Federacije BiH nije bogata kuća, a naša
Tallin viđen kroz
fotoaparat Arhiva
Federacije
Anali Arhiva Federacije 2016.
delegacija koja je proputovala svijet ni-
kada nije tražila ništa specijalno. Na ovaj
put smo otišli uz mnogo neizvjesnosti, jer
zbog početka godine nije bilo šanse da
dobijemo ijednu marku za ove potrebe.
Problemo smo riješili tako što je direktor
platio troškove hotela. U protivnom naša
ekipa ne bi mogla otputovati na ovaj vrlo
značajan put kojim smo željeli predstaviti
golgotu muslimana Bosne i Hercego-
vine koji su pretrpjeli stravičnu cijenu u
nametnutom ratu. Još da kažem da smo
koristili usluge Turkish airlinesa koji je
upola jeftiniji od drugih konkurentskih
avio prevoznika, a uz sve to ima najbo-
lju uslugu u avionu. Pri tome sam imao
veoma korektan tim saradnika koji znaju
svoje dužnosti i koji se ponašaju krajnje
disciplinovano pa direktor nema nikakvu
potrebu da ih usmjerava šta da rade ili
da nešto ne rade. Za osam godina koliko
sam direktor ovog kolektiva uspjeli smo
da izgradimo tolerantnu atmosferu, punu
razumijevanja i prijateljstva.
Sutradan, u nedjelju, imali smo do-
voljno vremena da razgledamo Tallinn.
115
 Pred estonskim
parlamentom,
direktor sa
Admirom
Hadrovićem
i Maidom
Jakubović
Nacionalni arhiv Estonije dodijelio nam
je ljupku arhivisticu Birgit Kibal, koja je
očigledno „Katica za sve“ u tamošnjem
arhivu. Ona stanuje u Tartuu, univerzitet-
skom gradu na jugu Estonije iz koje su
ponikli mnogi estonski naučnici, političa-
Na radnom seminaru delegacija
Arhiva Federacije upoznaje domaćine
sa arhivskom praksom u BiH
ri, javne ličnosti. Ali, svakog jutra Birgit je
dolazila u
Tallinn da nam pokaže estonsku pri-
jestolnicu i kaže nam riječ dvije o povije-
sti Estonije, tako da ćemo vidjeti mnoge
116
znamenitosti, a posjetićemo i protestant-
ske crkve (Estonci su luterani), ali i ruske
pravoslavne crkve, kojih u Tallinnu ima
dosta. Računa se da Rusa ih ima oko 24
posto. Luterani su protestanti i reklo bi se
da nisu naročito pobožni, takav dojam ne
ostavalja popunjenost njihovih crkava, ali
zato su Rusi jako pobožni. Njihove crkve
su pune a vidjeli smo da se veliki broj po-
sjetilaca krsti pred crkvom i da ih dosta
napušta crkveni prostor krećući se unar-
trag. Kada smo ušli u pravoslavni hram
jedna Ruskinja iznenađena što se naša
delegacija ne krsti razvezala je „priču“ na
ruskom jeziku jednom članu naše dele-
gacije, misleći da smo „bogohulni“ Rusi,
koji ne poštuju Boga. Brzo je shvatila da
nismo tog kova.
Toga dana posjetili smo Gradski
muzej Talina gdje nam je domaćin bio
Küllo Arjakas i kasnije Muzej okupacija.
Predali smo izložbeni materijal kustosu
Martinu Andrelleru, koji je rekao da će
on sam postaviti izložbu tako da je ovoga
puta naš arhivista Admir Hadrović mo-
Anali Arhiva Federacije 2016.
Slika iz Estonskog nacionalnog arhiva koju ćemo nositi zauvijek
gao samo da uživa, jer je sad imao dosta dok sam pripovijedao o srpskom genoci-
slobodnog vremena. Muzej je inače pri- du nad Bošnjacima.
vatni i u njemu se postavljaju reprezen-
tativne izložbe, a našu je uz g. Andrellera Potpisivanje Sporazuma
postavio kustos Sander Jürisson. Rekli su
nam da je Muzej podigla bogata emi- o saradnji
grantica koja je nekada živjela u Tallinnu.
Inače, na ulicama Tallinna je jako
Ovdje smo zatekli već izložbu koja tretira
hladno, temepartura „reže“ i do 12 ste-
posljednji ukrajinsko-ruski rat, autor je
peni ispod nule... Prije našeg dolaska te-
jedan Ukrajinac. Veoma zanimljiva izlož-
meperature su padale do 25 stepeni ispod
ba u kojoj je predstavljena ukrajinska od-
nule. Ali, atmosfera je bila veoma prijatna,
brana jednog ratnog objekta.
čemu su pridonosili naši sagovornici He-
Na izložbi su se okupili brojni pred-
dig Mäe, Liina Maadla. Mairold Kaus,
stavnici javnog i političkog života Estoni-
Pearu Tramberg, Lea Tegelmann, Lauri
je, a među publikom je bilo pet ambasa-
Leht, Kaia Ivask,Maive Mürk, Indrek
dora iz zapadnih zemalja, bilo je i vojnih
Kuuben, Jaak Koidduaru, Ruth Tüdor...
atašea. Pored mene govorila je i Merilin
Svi pobrojani su nam govorili o onome
Piipuu, direktorica Muzeja okupacija, u
što su najbolje znali, a posjetili smo Film-
kojem je održana naša izložba. Svjedočila
ski arhiv, Historijski arhiv, Državni arhiv
je potresno o srpskom zločinu koji se do-
kao i druge arhive. Sve eksperti iz svojih
godio u bosanskim vrletima Srebrenice u
oblasti, tako da nam je boravak u Esto-
kojem je ubijeno 8.372 Bošnjaka. Moje
niji ostao u prijatnoj uspomeni, jer smo
obraćanje je očekivano sa posebnom pa-
ovdje došli u radnu posjetu. Naročito je
žnjom i čini mi se da se ni muha nije čula
bila impresivna posjeta Pomorskom mu-
Anali Arhiva Federacije 2016. 117

U Muzeju okupacija. Sa direktorom
i arhivistima A. Hadrovićem i M.
Jakubović stoji Martin Andreller
zeju na obalama Baltičkog mora, gdje
smo posjetili jedan brod - ledolomac koji
je tu definitivno ukotvljen, jer je star a i
skup za eksploataciju. Zatim smo pogle-
dali unutrašnjost muzeja, koji je zapravo
jedan veliki hangar veoma lijepo uređen,
gdje smo mogli ući sada već penzionisanu
sovjetsku podmornicu. Istina, svi članovi
naše delegacije nisu se usuđivali ući u tr-
buh podmornice koja je djelovala „straš-
no“ za kopnenog čovjeka. U tome nam
je pomogao kustos Muzeja Hermann
Miller, koji nam je do detalja pričao o
brodovima i podomornicama. Moja želja
da dodirnem Baltik ostala je neispunjena
jer jednostavno nije bilo prilike. Brod je
118
bio ledom okovan, a dodirnuti površinu
mora bilo je nemoguće zbog visine broda.
Tokom ove posjete posjetili smo ar-
hiv u Tartuu koji je udaljen prema jugu
186 km. Krenuli smo u 8:00 h, još dok
nije ni svanulo (kasnije sviće) i do tamo
nam je trebalo oko dva i po sata vožnje.
Tartu ima najpoznatnije sveučilište, koje
je osnovano početkom 17. vijeka i mno-
ge javne ličnosti su se školovale upravo
ovdje. Tartu se smatra intelektualnim i
kulturnim središtem Estonije. Obišli smo
arhivske prostorije koje čuvaju historijsko
blago Estonije, zavirili u prošlost ove
zemlje, pogledali šta imaju zabilježeno
o Bosni i Hercegovini. Ispostavilo se da
imaju sasvim malo historijske građe o
Bosni i Hercegovini i tek ponešto o Ju-
goslaviji. U tome smo vidjeli opravdanost
naše posjete ovoj lijepoj državi sa mnogo
Anali Arhiva Federacije 2016.
malih jezerca, sa ravnicama i najvišim
vrhom, svega 318 metara.
Nakon što smo obišli univerzitetsku
četvrt prošetali smo ulicama ovog grada,
napravili nekoliko fotografija i vratili se u
Nacionalni arhiv Estonije, koji je bio oki-
ćen bosanskohercegovačkim i estonskim
zastavama. Ovaj topli gest primijetili
smo još prilikom dolaska jer su na zgradi
iznad ulaznih vrata visile zastave dvije su-
verene države. Atomosfera je bila veoma
prijatna, a posebno popodne 21. januara
kada je zakazana svečanost potpisivanja
Sporazuma o saradnji Nacionalnog ar-
hiva Estonije i Arhiva Federacije Bosne
i Hercegovine. Potpise smo stavili gene-
ralni direktor Priit Pirsko i ja, a nakon
toga sam se u ime Arhiva Federacije BiH
upisao o knjigu utisaka. Ovom prilikom
pozvao sam direktora Nacionalni arhiv
Estonije da učini zvaničnu posjetu Arhi-
vu Federacije što je sa zadovoljstvom pri-
hvaćeno, a datum posjete biće naknadno
utvrđen. Svečanost se nastavila, mi smo
institucionalizirali naše odnose, a onda
smo krenuli nazad na put u Tallinn, pri
čemu smo sna odlasku svratili da vidimo
novopodignutu zgradu u koju će useli-
ti Nacionalni arhiv Estonije za mjesec
dana. Za ovu zgradu i sve u njoj vlada
Estonije platila je 16 miliona eura fin-
skom izvođaču radova. Mogli smo gle-
dati sa divljenjem na ovaj potez estonske
vlade i poželjeti da sutra Vlada Federacije
BiH donese odluku da Arhivu Federacije
ustupi neku makar polovnu zgradu u ko-
joj bismo se napokon „smirili“. Ne znamo
da li smo vjerovai u to, ali jesmo istinski
željeli da se to desi, da i mi dosanjamo san
o svom prostoru.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Time je za nas bila završena posjeta
Estoniji. Ispraćaj je bio u našem hotelu
Bern, a do aerodroma koji se zove Lenart
Meri, po bivšem predsjedniku Estonije,
dovezao nas je isti automobil koji je bio
na dočeku. Ponijeli smo sliku neobično
lijepog aerodoroma na naš dug put prer-
ma Istanbulu u koji smo stigli u večernjim
satima. Odmah smo saznali da ćemo
boraviti nešto duže u gradu na Bosforu,
jer je otkazan predviđeni let za Bosnu i
Hercegovinu planiran za jutro sljedećeg
dana. Novo vrijeme planirano za naš po-
lazak bilo je sljedećeg dana u večernjim
Estonska država za arhivsko blago
ulaže mnogo novca. Za nas je novi
estonski arhiv mogao biti samo san
satima, a Turkish airlines se pobrinuo da
nam odmor bude prijatan u hotelu Green
park sa pet zvjezdina. Tako se srećom po
nas ovaj put produžio još malo a mi smo
nenadano mogli odmarati nakon inten-
zivne posjete dragoj Estoniji. Ali, radovali
smo se da smo uspostavili nove odnose
prijateljstva sa arhivistima Estonije.
119
 International exhibition of the Archives
of the Federation of Bosnia and
Herzegovina in Tallinn, Estonia
January 19th 2016.
SREBRENICA INFERNO
Speech of the director of the Archives of the Federation of Bosnia and Herzegovina
PhD Adamir Jerković

D
ear citizens of Tallinn, the
capital of Estonia, dear Mrs.
Merilin Piipuu, Mr. Priit Pir-
sko and Sander Jürisson, associates of
Estonian archives and the Museum of
Occupations, all of you who love Bo-
snia and Herzegovina and respect the
victims of the war in my country and
victims of the Srebrenica genocide!
In July last year, we commemorated
20 years from the Srebrenica tragedy. All
this time we have been speaking to the
world of the heinous crime and genocide
committed in Europe at the end of the
20th century. It was a dreadful century
which saw shedding of blood of innocent
people who were guilty just because they
were Bosniaks, that is, Muslims.
In just several days in July 1995, al-
most 9,000 Bosniaks-Muslims were cru-
elly murdered. It was a monstrous crime
which we have to prove even today, alt-
hough the world knows what happened
and who is responsible for that. Last year,
in the United Nations Security Council,
Russian veto defended Serbia from being
politically undermined, but no one could
defend the Serbians before the Internati-
onal Court of Justice in The Hague, whe-
re the crime in Srebrenica was given its
true name – genocide. Srebrenica is, actu-
ally, the top of the spiral of evil, which
started by implementation of the project
of Great Serbia whose roots are a century
and a half old. Genocide in Srebrenica is
a warning for all freedom-loving people
of what can happen when the criminals
are allowed to speak of freedom, justice,
and law, and when they are not preven-
ted in their insane intention to arrange
the world according to their customs and
laws of war.
However, the main protagonist of the
heinous crime committed in Bosnia and
Herzegovina is the Serb army led by the
Yugo-general Ratko Mladić. That army
received full support from the neighbo-
ring „crumbled“ Yugoslavia, which was
actually Great Serbia, and which tried to
include Bosnia and Herzegovina in the
project of Great Serbia. Mladić was arre-
sted and is currently under trial in The
Hague. Although it is known that the
Serbian regime was responsible for the
crimes in the neighboring and interna-
tionally acknowledged country of Bosnia
and Herzegovina and the town of Sre-
brenica, the unjust world forces us to be
satisfied with only individual sentences
Merlin Pipu i Adamir Jerković
for the establishment officials. The Inter-
national Court of Justice in The Hague
issued numerous verdicts to individual
Serbians guilty for genocides, not only
in Srebrenica but also in other places in
Bosnia and Herzegovina. Also, the Inter-
national Court of Justice in The Hague
issued verdicts to several high level offici-
als who were Bosnian Croats to perennial
sentences for participation in united cri-
minal activity.
This all leads us to conclusion that
Bosnia and Herzegovina, similar to Esto-
nia, found itself surrounded with enemies
who had their own subsidiaries within its
territory and who assisted in division of
the territory of Bosnia and Herzegovina.
According to that plan, Bosniaks-Mu-
slims should have been murdered, dis-
placed across the world, and remained in
insignificant numbers in a small enclave
in the center of Bosnia and Herzegovi-
na. Mass murders were the main weapon,
and Serb and Croat armies destroyed
thousands of mosques, believing that
would force Muslim population to flee
the country.
Despite such crimes, Bosnia and
Herzegovina survived. I know that you
can understand this, because you fought
battles for the independence of your co-
untry for centuries.
Freedom does not have the price. You
waited for your freedom for long time,
from June 1940, when, as a small country,
you were devoured by two big neighbors
after the secret agreement between Stalin
and Hitler.
But you finally have independent
Estonia, and that deserves respect. We
extend our respect to you.
Our war has ended. The aggressors
remained defected by the resistance of
Bosnia and Herzegovina, the country

120 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 121
more than thousands years old. But, we
still have to wait for the state to simmer
down. The consequences of the imposed
war, staged outside Bosnia and Herzego-
vina, are still present. They still remain,
and it will take years for wounds to heal.
Not all victims were still found. We will
be finding the bones of the victims acro-
ss Bosnian hills, trying to determine to
whom the bones belong by DNA sam-
ples. In Srebrenica, a mother is content
when a single bone of her child is found,
so it can be properly buried. There is still
a lot of work to do regarding mass graves
which are usually in inaccessible places,
ravines or lakes. Those are usually secon-
dary mass graves, dug secretly by Serbs at
the end of the war and after the Dayton
Peace Agreement was signed, and they
contain remains from several mass gra-
ves. But, thank God, the truth attaina-
ble, but slow. We preserved our country,
but in the times of peace, we will have to
fight for the basic rights of Bosniaks who
in Republic of Srpska, an entity within
Bosnia and Herzegovina, do not have
the right to use their language, Bosnian
language.
Dear friends,
During previous years we spoke of
this in Cairo, Berlin, Ankara, Copenha-
gen, Istanbul, Toronto, Bursa, Zadar, Ri-
jeka, Pula, Split, Trabzon, Kayseri, Fran-
kfurt, Munich, Adana, Adapazar, Yalova,
Imzit, Warsaw, Vilnius, now in Tallinn,
and we will continue to do so across the
world in years to come.
Because, in Srebrenica and in other
Bosnian places, Serb fascists attacked hu-
manity and human dignity.
122
The Srebrenica genocide was perpe- Dani Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine
trated in front of the whole world which u Estoniji (17 - 23. 1. 2016.)
watched the broadcasting of the crime
and did not do anything to prevent the SOLIDARNOST ARHIVISTA
blood from being shed. And because of
that, as much as the criminals who mur-
ESTONIJE SA SREBRENICOM
dered the innocent people are responsi-
Zajedno sa Udruženjem arhivskih i administrativnih radnika Federacije
ble, the international community, United
Nations Security Council, and all great Bosne i Hercegovine postavljena izložba Srebrenički inferno
U
forces are responsible as much. No one
was innocent. arhivističkim središtu Estoni- Srebrenici koja na 25 velikih panoa svje-
Bosnia and Herzegovina, 20 years je, gradu Tartuu, 21. januara doči o genocidu koji su u ljeto 1995. po-
from the establishment of peace, is in re- 2016. godine direktori Arhiva činili srpski vojnici nad 8.372 stanovnika
form constraint. Changes are painful, but Federacije Bosne i Hercegovine i Na- ovog istočnobosanskog grada.
we know we have to go through them, cionalnog arhiva Estonije dr. Adamir Najprije su predstavnici Arhiva
just as you did. Majority of the popula- Jerković i dr. Priit Pirsko potpisali Spo- Federacije i Udruženja arhivskih i ad-
tion strongly support the path to Euro- ministrativnih radnika Federacije BiH
razum o saradnji između dvije arhivske
pean Union and NATO pact. That is the (UAAR FBiH) prikazali dokumentarni
kuće, čime su institucionalno učvrstili
framework which guarantees us freedom film Arhiva Federacije Bosne i Herce-
međusobne odnose. govine „Srebrenički inferno“, a potom su
and security. Prije toga Arhiv Federacije Bosne i
At the end, allow me to thank Mr. govorili gospođa Merilin Piipuu, koja je
Hercegovine je u Tallinnu priredio veliku sa gnušanjem pričala o postupcima ubica
Priit Pirsko, the Director of the National izložbu u Muzeju okupacija o zločinu u
Archives of Estonia, to contact person
Ms. Birgit Kibal, also to Mrs. Merilin
Piipuu, the Director of the Museum of
Occupations, who ceded us place for the
exhibition, to Mr. Sander Jürisson, Ma-
nager of Exhibits, a person excellent to
cooperate with, with who Mr. Priit Pir-
sko connected me, and of course to, and
to all other archivists. They all made joint
admirable effort so we could commemo-
rate the victims of the Srebrenica genoci-
de committed in July 1995.
I invite you to see the photographs of
horror, so you always remember Bosnia
and Herzegovina and Srebrenica.
(With this, I pronounce the exhibi-
tion open.)
Nacionalni arhiv Estonije u Tartuu okićen zastavama
zemlje domaćina i Bosne i Hercegovine
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 123
 hivu Federacije Bosne i Hercegovine na
velikom poduhvatu informisanja strane
javnosti o događajima koji su potresli svi-
jet prije 20 godina.
Potpisujući danas sporazum o sarad-
nji, dr. Adamir Jerković je podsjetio još
jedanput na surovost zločinaca i neefika-
snost međunarodne zajednice da spriječi
neviđeni evropski genocid. On se zahva-
lio narodu Estonije koji je omogućio da
Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine
nastavi da širi istinu o pravednoj bobi na-
roda Bosne i Hercegovine za slobodom.
„Mi smo izašli iz rata, ali još uvijek
nismo sigurni sve dok ne budemo člani-
ca Evropske unije i NATO pakta, koji-
ma moja zemlja teži. Tražimo pomoć od
cijele estonske nacije na koju apeliramo
preko uvaženih arhivista i muzeologa“-
rekao je dr. Adamir Jerković na kraju sve-
čanosti u Nacionalnom arhivu Estonije.

Razgovor direktora sa gđom Hayriye Kumaşçioğlu turskom ambasadoricom u Estoniji

i izrazila solidarnost sa žrtvama genocida
u Srebrenici.
Nakon toga se obratio dr. Adamir
Jerković koji je potresnim riječima govo-
rio o zločinu koji je se dogodio Bošnja-
cima Srebrenice, koji su bili krivi samo
zbog toga što su ispovijedali islam, koji je
očigledno bio „pogrešna“ religiji u očima
fanatizovanih Srba.
Zločin se i danas
nastavlja prema djeci
Ovaj zločin se i danas nastavlja uz
Republici Srpskoj, rekao je dr. Jerković,
jer se djeci Bošnjaka ne dozvoljava da
svoj jezik nazivaju bosanskim već im Srbi
naturaju ime jezika kojeg oni nazivaju
„bošnjačkim“.
Izložbi Arhiva Federacije BiH, ko-
jima su pomagali kolege iz Udruženja
arhivskih i administrativnih radnika Fe-
deracije BiH, prisustvovali i brojni čla-
novi diplomatskog kora akreditovanog
u Estoniji, među kojima ambasadori ne-
koliko zapadnih zemalja. Ambasadorke
Austrije i Turske Doris Danler i Hayriye
Kumaşçioğlu su izrazile podršku Arhivu
Federacije BiH koji je smogao snage da
putuje svijetom i govori istinu o užasnim
zločinima koje su počinili ostrašćeni Srbi.
Izložba je izazvala i veliku solidarnost Sporazum o saradnji između Nacionalnog arhiva Estonije
prisutnih posjetilaca koji su čestitali Ar- i Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine

124 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 125
 Speech of dr. Adamir Jerković for
signing Cooperation Agreement
in Tartuu, 21. 1. 2016

D
ear Mr. Pirsko, members of
Estonian archives and dear
guests!
Today the National Archive of Esto-
nia and the Archives of the Federation of
Bosnia and Herzegovina opened a new
page in mutual relations. We have signed
a Cooperation Agreement and therefore
institutionally strengthened our relations.
On Tuesday in this beautiful country
we opened an exhibition “Srebrenica In-
ferno” in which you were able to see a part
of tragedy of my country that had to en-
dure cruel aggression of its neighbors for
almost four years. Thank you for allowing
us to spread truth about just struggle of
people of Bosnia and Herzegovina.
We have ended the war, but we are
Pirsko i Jerković potpisuju Memorandum o razumijevanju i saradnji
still not safe yet until we become a mem-
ber of the European Union and NATO.
We are decisive to become a part of doors of mutual cooperation. Please don’t We are happy that we put our signa-
united democratic Europe and western ever close this door, keep them open, let ture on this Cooperation Agreement,
world. We ask for your help, because you us know each other better, cooperate and on a document that clearly says that we
know better than the others what it me- have a true dialogue. When the Archive established a connection and that we, as
ans to have a big neighbor breathing at of the Federation of Bosnia and Herze- archive workers, are talking in the same
your neck. This call is turned to you, our govina burned on February 7, 2014 in voice from today. This is a voice of encou-
dear archive workers but also to the entire arson, the most precious thing for us was ragement and motivation. We invite you,
Estonian nation. support we received from archives around as your first responsive move, to organize
Today we have signed Cooperation the world. Of course, every help was also an exhibition in Sarajevo where we could
Agreement. We have jointly opened the valuable but words of sympathy arriving serve as dedicated hosts. On that behalf
Adamir Jerković govori u Tartuu from all sides were very important. thank you and welcome!

126 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 127
Generalna direktorica Janne Andresoo prima knjigu od dr. Adamira Jerkovića
Knjiga o Aliji Izetbegoviću u Tallinnu
SJEĆANJA NA OCA BOSANSKE
NEZAVISNOSTI
N
acionalna biblioteka i Nacio-
nalni arhiv Estonije u posjedu
knjige dr. Adamira Jerkovića
„Sjećanja na Aliju Izetbegovića“
Estonska javnost dobila je na uvid
dvije knjige dr. Adamira Jerkovića „Sje-
ćanja na Aliju Izetbegovića“.
U Nacionalnoj biblioteci Estonije,
koja se ubraja u bogatije knjižnice na sje-
veru Evrope, od danas se čuva ova knjiga
koja će imati svoje čitaoce, jer estonska
javnost dosada nije imala mnogo prilika
da se upozna sa borbom naroda Bosne i
Hercegovine za slobodom. Alija Izetbe-
gović je bio veliki državnik i junak oslo-
bodilačkog rata - rekli su sagovornici dr.
Jerkovića, koji je obavljao dužnost sa-
vjetnika prvog bosansko-hercegovačkog
128
predsjednika. Na svečanoj ceremoniji
prijema gospođa Janne Andresoo, gene-
ralna direktorica Nacionalne biblioteke
Estonije, je istakla da se raduje što eston-
ska javnost sada ima priliku da iz blizine MOLDAVIJA
prati aktivnosti koje je imao Alija Izetbe-
gović u borbi za bosanskohercegovačku
nezavisnost. I Nacionalni arhiv Estonije 21-26. 2. 2016.
postao je vlasnik knjige „Sjećanja na Aliju
Izetbegovića“, koju će sada moći izučava-
ti korisnici bibliotečkog fonda, koji broji
čak 200 hiljada naslova.
U obraćanju arhivističkoj javnosti
Jerković je istakao da je predsjednik Alija
Izetbegović cijeli svoj život posvetio ne-
zavisnoj Bosni i Hercegovini. (Tallinn,
22. 1. 2016)
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 129
 Izložba Srebrenički inferno stigla u Moldaviju
Piše: Adamir Jerković

SLATKI ZALOGAJ VELIKIH SILA

N
a međunarodnoj konferenci-
ji arhivista u Varšavi upoznao
sam dr. Iona Vartu, direktora
Nacionalnog arhiva Moldavije sa kojim
sam kasnije razvio prisne veze prijatelj-
stva. Nakon toga povezao sam Arhiv
Federacije Bosne i Hercegovine i Na-
cionalni arhiv Moldavije. Odmah sam
dogovorio da Arhiv Federacije BiH u
Kišinjevu postavi svoju međunarodnu

dr. Ion Varta i dr. Adamir Jerković odgovaraju na novinarska pitanja

izložbu „Srebrenički inferno“, što se i
dogodilo od 21. do 26. februara 2016.
godine, kada smo bili gosti kolegama
Moldavskog nacionalnog arhiva.
Razgovarali smo sa njima i vidjeli
da su nam problemi veoma slični. Ar-
hivi su nužno zlo svake male države
koja ima slabu privredu, a primijetili
smo i da ima sličnosti u razmišljanijima
postkomunističkih vlasti od koje zavise
arhivi kao vladine ustanove u tranzici-
onim društvima. Izložbu smo održali u

Pripreme za izložbu dr. Ion Varta, Elena Pintalei i dr. Adamir Jerković

130 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 131

Kišinjev , glavni grad Moldavije
Nacionalnoj biblioteci Moldavije i na
njoj se pojavilo dosta svijeta, posebno
studenata koji su mogli vidjeti zlodjela
Srba tokom genocida u Srebrenici.
A sada o zemlji koja nas je srdčano
primila.
Iskušenja Moldavije
Moldavija je kontinentalna re-
publika koja leži u istočnoj Evropi,
u neposrednom zaleđu Crnog mora;
obuhvata 33.843 km2 , što je manja
površina od Bosne i Hercegovine. Leži
između rijeke Pruta (granice Rumuni-
je) i Dnjestra. Pretežno ravnica s koje
se uzdiže 350-400 m visoka brežulja-
sta Srednjomoldavska uzvisina; rijeke
Dnjestar, Prut i njihove pritoke ispresi-
jecale su je dubokim dolinama. Država
132
je podjeljena na 33 distrikta, pet općina
(Bălţi, Kišinjev, Comrat, Bender, Tiras-
pol) i dvije nezavisne regije - Gagauzija
i Pridnjestrovlje.
Klima je umjereno kontinentalna;
ljeta su topla i suha, zime su umjere-
no hladne. Zbog nestabilnosti obori-
na Moldavija često stradava od suše.
Šume pokrivaju oko 9% teritorija. Od
4,5 miliona ljudi najviše je Moldavaca
(69,6%), koji govore moldavskim (ru-
munskim) jezikom. Ukrajinci, kojih
ima 11,2 posto, prevladavaju u mnogim
selima istočno od Dnjestra, u sjever-
noj Moldaviji i u nekim gradovima, na
primjer Ribnita, Briceni, Otaci. Druga
snažna nacionalna grupa su Rusi ko-
jih ima 9,4 odsto i u Moldaviju su se
doselili nakon 1944. godine. Rusi žive
u gradovima. Na jugu države žive Ga-
Anali Arhiva Federacije 2016.
gauzi, ima ih oko 150 hiljada ili 4 po-
sto stanovništva, a njihov jezik pripada
turskoj jezičkoj grupi. Gagauzi su se
doselili iz stepe zapadno od Kaspijskog
jezerti i preuzeli su pravoslavnu vjeru.
Postoje i druge nacionalne grupe, Jevreji
na primjer., kojih je 2% i žive u Kišinje-
vu i Baltiju, a ima još Bugara i Cigana
(Roma). Stanovnici ispovijedaju uglav-
nom pravoslavnu vjeru u organizirani
su u Rumunsku i Rusku pravoslavnu
crkvu (95%). Istina ima nešto i katolika,
oko 15.000. Danas se u Moldaviji piše
latinica, jer je 1989. godine napušteno
ćirilično pismo. U prošlosti je Moldavi-
ju karakterizirao visok natalitet i snažna
rusifikacija zemlje, ali nakon osamosta-
ljenja i natalitet i doseljavanje opadaju,
pa se broj stanovnika čak i smanjio.
Glavni grad je Kišinjev (Chișinău);
ostali su veći gradovi Tiraspol, Belci i
Benderi. U gradovima živi 32% stavov-
nika. Oko 72% aktivnog stanovništva
bavi se poljoprivredom, a 13% industri-
jom. Uzgajaju se žitarice, industrijske i
krmne biljke. Moldavija je prekrivena
vinogradima i voćnjacima. U nekadaš-
njem Sovjetskom savezu ubrajala se u
vodeće proizvođače vina. Stočarstvo
(goveda, svinje, ovce) je razvijenije u
južnom dijelu. Za rudarstvo su znatna
ležišta ugljena, a ima i nafte. Razvijena
je prehrambena industrija (tvornice za
konzerviranje mliječnih i mesnih proi-
zvoda, šećerane), zatim, metalna (poljo-
privreda i drugi strojevi), tekstilna, he-
mijska, farmaceutska i drvna industrija;
obrada kože i proizvodnja građevin-
skog materijala. Cestovni i željeznički
promet nadopunjuje riječni promet na
Dnjestru i Prutu.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Tutorske vlasti
Moldavija je historijska oblast,
istočno od Transilvanije, koja je obu-
hvatala uglavnom porječje Sereta i
Pruta. Na teritoriju Moldavije žive u I
mileniju Kimerijci, Skiti, Geti i Dačani.
Dio Moldavije je u I – II stoljeću pod
Rimljanima. U IV-VI stoljeću nasta-
njuju se tu Anti i Slaveni, a od IX do
XI stoljeću Uliči i Tiverci. U IX-XIII
stoljeću Moldavija se nalazi u sklopu
Kijevske Rusije i Galičko – volinjske
Kneževine. Na području između Sere-
ta i Dnjestra osnovana je 1359. godine
Moldavska kneževina pod maramureš-
kim vojvodom Bogdanom koji je pri-
znavao suverenitet Ugarske. Za vrijeme
Stefana III Velikog (1457-1504) došlo
je do seljačkog ustanka 1490-92. godi-
ne. Na početku XVI stoljeća Moldavija
je već priznavala vrhovnu vlast Turske.
Knez Dimitrije Cantemir pokušao se
1711. staviti pod rusku zaštitu, ali su to
osujetili Turci, postavljajući od tada do
1821. za moldavske kneževe isključivo
carigradske Grke (Fanariote).
Godine 1775. Bukovina je ustu-
pljena Austriji; Rusija dobiva 1792. go-
dine područje lijeve obale Dnjestra, na-
stanjeno Moldavcima i Ukrajincima, a
1812. teritoriji između Dnjestra i Pruta
(Besarabiju). Jedrenskim ugovorom
1829. godine. Moldavska je kneževina
dobila veću autonomiju. Ruska vojska
napustila ju je 1834. i opet zaposjela
1853. godine, ali se ubrzo povukla zbog
Krimskog rata, kada su je okupirale au-
strougarske trupe. Ugovorima u Parizu
1856. i 1858. rusko jamstvo Moldavskoj
133
zamijenjeno je jamstvom sedam evrop-
skih država, a Moldavija je teritorijalno
proširena južnim dijelom Besarabi-
je. Pod knezom Alexandrom Ioanom
Cuzom ostvarena je 1859. personalna
unija između Moldavske i Vlaške ( Ru-
munija; Besarabija; Bukovina).
Postepenom industrijalizacijom ze-
mlje potkraj XIX i početkom XX sto-
ljeća razvija se radnički pokret među
Moldavcima Besarabije i lijeve obale
Dnjestra, jer se od Berlinskog kongresa
opet cijela Besarabija našla pod ruskom
carskom vlasti. U revoluciji 1905 - 07.
aktivno je sudjelovalo seljaštvo. Od
decembra 1917. do januara 1918. pre-
vladala je vlast sovjeta, ali je već u fe-
bruaru iste godine rumunska kraljevska
vojska okupirala Besarabiju i priključila
je Rumuniji. U krajevima istočno od
Dnjestra, od marta 1918. vode se borbe
s austrougarskom vojskom. Nijemcima,
kontrarevolucionarnim ukrajinskim
trupama S. Petljure te bjelogardijcima
Denjikina i drugim intervencionistima,
koje je do februara 1920. razbila Crve-
na armija. Dana 12. X 1924. osnovana
je Moldavska autonomna sovjetska
socijalistička republika u sklopu Ukra-
jinske SSR, u čiji sklop nije ušla Be-
sarabija koja je i dalje ostala u sklopu
Kraljevine Rumunije. Nakon što je 28.
VI 1940. na zahtjev vlade SSSR, Kra-
ljevina Rumunija je vratila Besarabiju,
od centralnog većeg dijela Besarabije
i Moldavske autonomne SSR stvore-
na je 2. VIII 1940. godine Moldavska
sovjetska socijalistička republika. Za II
svjetskog rata cijeli teritorij Moldavske
SSR bio je pod okupacijom rumunske
i hitlerovsko-njemačke vojske, a pro-
134
tiv okupatora je vođen partizanski rat.
Ljeta 1944. zemlju su definitivno „oslo-
bodile“ sovjetske snage II i III ukrajin-
skog fronta; granica između Moldavske
SSR i Ukrajinske SSR ostala je ista kao
i 1940. godine.
Nezavisna Moldavija
Moldavija je proglasila suverenost
23. 6. 1990. godine, a 19. 8. 1990. u
južnom dijelu proglašena je nezavisna
Republika Gagauzija. Vlada u Kišinje-
vu je nije priznala da bi u novebmbru
iste godine došlo do oružanih sukoba
između moldavske vojske i Gagauza.
Parlament je 23. 5. 1991. preimenovao
Moldavsku SSR u Republiku Moldavi-
ju, a nakon neuspješnog državnog uda-
ra u Moskvi (19. 8. 1991.) proglašena je
nezavisnost 27. 8. 1991.godine.
Nakon parlamentarnih izbora
1990. na vlasti je bio nekomunistički
Moldavski narodni front, koji je te-
žio za ujedinjenjem s Rumunijom. Na
prvim predsjedničkim izborima 8. 12.
1991. izabran je Mircea Snegur, dota-
dašnji predsjednik moldavskoga Vr-
hovnog sovjeta. Zbog straha od ujedi-
njenja, 3. 9. 1991. na teritoriju koji se
nalazi na lijevoj obali Dnjestra, gdje živi
većinom rusko i ukrajinsko stanovniš-
tvo, proglašena je nezavisna Pridnje-
starska Republika. Pridnjestrovlje je de
iure dio Moldove. Njena nezavisnost
nije priznata ni od jedne zemlje, iako
de facto nije kontrolirana ni od stra-
ne moldovske vlade. Ovaj separatizam
Moldavija, naravno, ne priznaje. Spora-
zumom u Moskvi (21.7.1992.) previđa
Anali Arhiva Federacije 2016.
RUSKO ZVECKANJE
ORUŽJEM U
PRIDNJESTROVLJU
Na moldavskom (rumunskom) jeziku ova
se regija naziva Transnіstrіa, dok se u službe-
noj moldavskoj dokumentaciji naziva Stânga
Nіstruluі, što bi u prijevodu značilo «Lijeva
obala Dnjestra». Pridnjestrovlje zauzima goto-
vo 17 % teritorija Republike Moldavije na koje-
mu živi približno 600 000 ljudi, glavni grad je
Tiraspol. Pridnjestrovska Moldavska Republika
ne drži samo vlast na lijevoj obali Dnjestra, već
u njen sastav spada i grad Benderi (moldav-
ski: Tіghіna) na desnoj obali rijeke. Dolskom
Gorbačova i perestrojke u SSSR-u probuđen
Pridnjestrovlja, jer smatra da će na taj način
je separatizam u Pridnjestrovlju. U septembra
zaštititi od krvoprolića etničke Ruse.
1990. Pridnjestrovlje se proglasilo samostal-
Prijedlog o priznanju Pridnjestrovske Mo-
nom sovjetskom republikom, koja je napustila
ldavske Republike, Vlade Rusije i Ukrajine su
Moldavske SSR. Ubrzo nakon toga se raspao
odlučno odbacile, jer bi to moglo dovesti do
i Sovjetskli savez. Do danas niko nije priznao
gubitka političkog uticaja kojeg Rusija i danas
nezavisnost Pridnjestrovlja, čak ni Ruska Fede- ima u Moldaviji, ali i zbog toga što bi to moglo
racija.
dovesti do ujedinjenja Moldavije i Rumunije.
U razdoblju 1991.-1992. dolazi do krat- Na ovaj prostor Vijeće Evrope gleda kao pod-
kog vojnog sukoba između Moldavije i prid- ručje «zamrznutog sukoba» koji bi opet mo-
njestrovskih oružanih snaga kojima pomaže gao postati ratnim.
nekadašnja 14. sovjetska divizija, formacijski Iako se na sastanku OEBS-a u Istanbulu
smještena u Pridnjestrovlju. Rat se završio bez 1999. godine Rusija obavezala povući svoje
pobjednika. Vlada u prijestolnici Moldavije formacije s tog područja, u Pridnjestrovlju su
Kišinjevu nema apsolutno nikakav utjecaj na i dalje boravi ruske jedinice. Ovaj problem je
ovom području. glavni kamen spoticanja Rusije i OESS-a. Po iz-
Mnogi smatraju da u Tiraspolju vlada dik- bijanju ukrajinske krize 2014. godine, na Zapa-
tatorski i kriminalni režim koji je uspostavio du su se pojavio strah da bi Rusija mogla vojno
paralelnu vlast-policiju i sudstvo, ima vlastiti intervenirati u južnim i istočnom dijelovima
novac i vojsku, koja osigurava „nepovredivost“ Ukrajine, te ih, zajedno s Pridnjestrovljem, pri-
pridnjestrovskog teritorija. U Pridnjestrovlju pojiti Rusiji. U sklopu američko-ruskih prego-
je dobro organiziran šverc oružjem koje veći- vora o rješavanju ukrajinske krize, Moskva je
nom odlazi u Abhaziju i Južnu Osetiju preko tražila i garancije oko statusa Pridnjestrovlja.
ukrajinske Odese. „Vlada“ krijumčari gorivo, Ona je tražila da se spor riješi u formatu 2+5, tj.
alkohol, duhan namjenjen tržištu okolnih ze- između Moldavije i Pridnjestrovlja uz 5 proma-
malja. Rusija je izabrala ulogu ruke zaštitnice trača (OESS, EU, Rusija, Ukrajina i SAD).
Anali Arhiva Federacije 2016. 135
da stanovnici Pridnjestarske Republike
dobijaju pravo na samoodređenje uko- Svjetska izložba Arhiva Federacije Bosne i
liko bi se Moldavija ujedinila s Rumu- Hercegovine i Udruženja arhivskih i administrativnih
nijom. radnika Federacije BiH u Moldaviji
Članicom Zajednice Nezavisnih
Država Moldavija postaje 21. 12. SREBRENICA, RANA KOJA
1991. godine. Njen parlament među-
tim dugo oklijeva da ratificira Spo- NAS JE ZBLIŽILA
razum o pristupu da bi to učinio na-
• Snažna manifestacija prijateljstva bosanskohercegovačkih naroda i
pokon 8. 4. 1994. godine. Na prvim
slobodnim parlamentarnim izborima Moldavaca za vrijeme izložbe Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine u
27. februara.1994. pobjeđuje Sneguro- Kišinjevu od 21.-26. februara 2016.godine. • Svi moldavski promotori izložbe
va Demokratska seljačka stranka (ne- govorili o srpskom genocidu nad Bošnjacima. • Knjiga Adamira Jerkovića
kadašnji komunisti), dok su zagovor- „Sjećanja na Aliju Izetbegovića“ u fondu Nacionalne biblioteke Moldavije.

U
nici ujedinjenja s Rumunijom doživjeli
katastrofalan poraz. Komunisti su ostali z veliki publicitet stigao je Arhiv ovo nije obična već specijalna knjiga i da
na vlasti sve do tada parlamentom vla- Federacije Bosne i Hercegovine će ona stajati u međunarodnoj kolekciji
da Komunistička stranka Moldavije. u Kišinjev, glavni grad Republi- djela ove biblioteke, „jer je predsjednik
Ustavnim promjenama (5. 7. 2000.) ke Moldavije, koja je
bitno su smanjene ovlasti predsjednika bila domaćin izložbi
republike. Nažalost, spor s Transdnje- „Srebrenički infer-
strijom je toliko veliki da mu se ne vidi no“. Nacionalni arhiv
kraj. Od marta 2012. godine predsjed- Moldavije potrudio se da se
nik Republlike Moldavije je Nicolae gosti iz Sarajeva osjećaju veo-
Timofti (nezavisni kandidat). Kao cilj ma ugodno u prijestonici Mo-
moldavske politike Timofti je odredio ldavije, a Nacionalna biblioteka
proevropsku orijentaciju. Moldavije otvorila je širom svoja
vrata pa je ova izložba postavljena
u njenom raskošnom zdanju.
Prije izložbe direktor Ar-
hiva Federacije BiH dr. Adamir
Jerković je posjetio direktoricu Nacional-
ne biblioteke Moldavije gđu Elenu Pin-
talei. Ona je izrazila zadovoljstvo zbog
posjete delegacije Arhiva Federacije BiH
ovoj kulturnoj instituciji koja je vlasnik 3
miliona knjiga.
Bibliotečkom fondu je od danas pri-
dodata i knjiga dr. Adamira Jerkovića
Oslobođenje,
Izložba u
„Sjećanja na Aliju Izetbegovića“. Ovom
Moldovi prilikom gospođa Pintalei je kazala da

136 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 137
U bibliotečkom fondu Moldavije nalazi se knjiga dr. Adamira
Jerkovića Sjećanja na Aliju Izetbegovića
Alija Izetbegović bio važna ličnost u po-
litičkom životu, a posebno za vaš narod“.
O tom osjećanju prijateljstva za Bosnu i
Hercegovinu govori i podatak da je di-
rektorica Nacionalne biblioteke Mol-
Samir Bajramović sa direktorom, svi vidno zadovoljni uspjehom izložbe
138
davije donijela ovu knjigu na otvaranje
izložbe gdje je studentima i posjetiocima
biblioteke govorila o ratu u Bosni i Her-
cegovini i genocidu koje su srpske sna-
ge izvršile na goloruki narod Srebrenice
Zgrada Nacionalne biblioteke Moldavije u kojoj je održana izložba
kojom prilikom je pobijeno blizu 9.000
ljudi.
Knjiga „Sjećanja na Aliju
Izetbegovića“ približila
BiH i Moldaviju
Gospođa Pintalei se zahvalila dr.
Jerkoviću što je ovom knjigom približio
Bosnu i Hercegovinu Moldaviju, a po-
sebno se osvrnula na važnost što Arhiv
Federacije BiH u saradnji sa Udruženjem
arhivskih radnika Federacije BiH radi na
otkrivanju istine o srpskom zločinu u Bo-
sni i Hercegovini.
U istom tonu je izložbu pozdravio
dr. Ion Varta, generalni direktor Nacio-
nalnog arhiva Moldavije. On je detaljno
govorio o zločinu koji je ušao u sve udž-
benike svjetske historije, tako da nema
čovjeka na zemaljskoj kugli koji nije čuo
Anali Arhiva Federacije 2016.
za Srebrenicu i genocid počinjen nad
Bošnjacima, koji su bili krivi samo zbog
toga što su muslimani.
Sličan uklon imao je i dr. Iuri Lari,
prorektor za nastavu i zamjenik direktora
Policijske akademije Republike Molda-
vije. On se osvrnuo na moldavska ratna
zbivanja koja nisu rezultirala civilnim žr-
tvama, ali su značajno uticala na smanje-
nje suvereniteta ove Republike, koja ima
pobunjene dijelove svoje teritorije - Tran-
sdnjestriju i Gagauziju.
Mnogo suza na promociji izložbe
Publika je nakon intoniranja himni
BiH i Moldavije vidjela film Arhiva Fe-
deracije BiH „Srebrenički inferno“, koji
je ostavio snažan dojam na sve prisutne u
dvorani. Pažnja je bila maksimalna. Čuli
su se uzdasi i tihi plač prisutnih ljudi. Po-
tom je direktor Arhiva Federacije BiH
dr. Adamir Jerković govorio prisutnim
o teškom zločinu koji je opteretio savjest
139

Na izložbi u Kišinjevu dr.Ion Varta i dr. Adamir Jerković
cijelog svijeta. On je rekao da su „glavni
protagonisti tog strašnog zločina bili srp-
ska vojska i politički establišment, koji su
uz aktivnu podršku susjedne ‘krnje’ Jugo-
Studenti su najbrojniji posjetioci izložbe u Kišinjevu
140
suda osuđeni i visokopozicionirani bo-
sanski Hrvati, jasno je da je Bosna i Her-
cegovina bila okružena neprijateljskim
susjedima koji su imali domaće filijale
unutar nje same. Ipak, Bosna i Herce-
govina je preživjela, rekao je dr. Jerković,
podsjetivši da rane ni nakon 20 godina
nisu potpuno zacijelile.
„Na dijelu teritorije u kojem Srbi
imaju dominaciju, Bošnjacima se da-
nas pokušava nametnuti naziv jezika,
što naravno oni nikada neće prihvatiti.“
Adamir Jerković je napravio paralelu sa
zbivanjima u Moldaviji, rekavši da ova
država ima slične probleme kao Bosna i
Hercegovina „ali da mi podržavamo pra-
vo Moldavije da ostvari puni suverenitet
na cijelom prostoru svoje države“. Govo-
slavije, pokušavali Bosnu i Hercegovinu
uključiti u zločinački projekt velike Srbi-
je“. Kako su zločin počinile i neke hrvat-
ske jedinice, zašto su od međunarodnog
Anali Arhiva Federacije 2016.
reći o Bosni i Hercegovini danas direktor
Arhiva Federacije je rekao da ona traži
svoj put u evropskoj porodici nacija a voj-
nu stabilnost u NATO-u koji joj garan-
tuje slobodu i nezavisnost.
Posjeta Arhiva Federacije BiH je
praćena veoma naglašeno, pa su radio i
televizija na rumunskom i ruskom jeziku
dale prikaze izložbe a pripremljena je i
televizijska reportaža o srebreničkom ge-
nocidu u kojoj je je korišten film Arhiva
Federacije „Srebrenički inferno“.
Delegacija Arhiva Federacije BiH i
Udruženja arhivskih i administrativnih
radnika FBiH nastavila je narednih dana
posjetu obilaskom Nacionalnog arhiva
Moldavije, a očekuje se i potpisivanje
Sporazuma o saradnji dva arhiva.
Brojne novinarske ekipe traže
intervjue od direktora Arhiva
Federacije dr. Adamira Jerkovića
141
 DŽORDŽIJA
Sakartvelos Respublikis
10-15. 4. 2016.

Svjetska izložba Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine

„Srebrenički inferno“ stigla u Džordžiju/Gruziju
U TBILISIJU O SRPSKOM GENOCIDU
U Džordžiju, tu prelijepu zemlju sa teškim bremenom problema koji su joj
ostavljeni njenim osamostaljenjem, stigla je delegacija Arhiva Federacije BiH u
aprilu, godinu i po dana nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju i
saradnji. Ova izložba je ostvarena uz pomoć strukovne organizacije Udruženja
arhivskih i administrativnih radnika Federacije BiH čiji je Arhiv Federacije član.

D
žordžija/Gruzija je prekrasna
zemlja. Čine je posebnom i nje-
ni ljudi koji su gostoprimljivi i
izuzetno srdačni. Arhiv Federacije Bo-
sne i Hercegovine se našao drugi put
na prostorima zemlje koja se zvanično
zove „Sakartvelos Respublikis“. U njoj
je rođen i najveći svjetski diktator Josif
Visarionovič Staljin, koji se smatra pro-
tagonistom velikog svjetskog mučilišta u

Čuveni most na rijeci Kuri

142 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 143

Tbilisi, glavni grad Džordžije
ime komunističke ideje, a zapravo zarad
vlastitih samoljubivih ciljeva. Ovim ne
ponose Gruzijci, koji su vjerovatno op-
terećeni prošlošću odlučili da promije-
ne ime svoje zemlje u Džordžija, a sebe
prozvali Džordžijancima.
Mi smo sa njihovim Arhivom uspo-
stavili saradnju 25. septembra 2014. godi-
ne kada smo u Tbilisiju potpisali Memo-
randum o razumijevanju i saradnji. Tada
sam sa direktoricom Teonom Iashvili
potpisao ovaj istorijski dokument koji je
povezao dva arhiva, što je u dotadašnjoj
Teona Jašvili i dr. Adamir Jerković
arhivskoj praksi bila prilično rijetka poja-
va. Sada smo realizirajući jedan od stavova
iz Memoranduma o organizaciji izložbi
došli u glavni grad Tbilisi da pokažemo
našu međunarodnu postavku „Srebre-
nički inferno“. Pokazali smo naših ruku
djelo koje je nastalo iz tuge za ubijeninim
Srebreničanima i naše želje da genocid u
ovom istočnobosanskom gradiću nikada
ne bude zaboravljen. U tome smo imali
podršku Džordžijanaca, valjda i zbog či-
njenice što su se i sami susreli sa moćnim
Plesači u tradicionalnim crnim kostimima

Naša delegacija u kojoj su bili direktor Arhiva FBiH, arhivisti Admir

Hadrović, Bisera Domić i Maida Jakupović i predstavnici UAAR FBiH
u razgovoru sa Natalijom Gladčenko i Sofijom Jabavom

144 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 145

susjedom koji je htio da polaže pravo ne
samo na njihovo razmišljanje već i mno-
go više. Otisak te šape prepoznali su naši
domaćini još prilikom prve naše posjete
u septembru 2014. godine. Već tada smo
znali da će izložba koju smo planirali po-
staviti u Tbilisiju biti ne samo naša gorka
priča već i njihovo suočavanje sa drama-
tičnim događajima iz prošlosti koji su i
danas tako aktuleni. Naravno, riječ je o
njihovoj legitimnoj težnji da dijelove vla-
stite zemlje koji su sada u rukama secesi-
onista vrate pod svoju kontrolu. Na otva-
ranju izložbe „Srebrenički inferno“ rekao
sam da potpuno razumijemo probleme
Džordžije koje joj stvaraju separatistički
elementi u zemlji, inspirirani iz susjedne
Rusije. To je veliki problem sa kojim ćete
se morati nositi, ali „mi podržavamo vaše
legitimne težnje da ostvarite puni suvere-
nitet na cijelom prostoru vaše države. To
je neosporno pravo Republike Džordžije,
koje vam niko ne može uskratiti...“- re-
kao sam sasvim jasno što je izazvalo odo-
bravanje prisutnih u dvorani Nacional-
nog arhiva Džordžije. Ako je iko mogao
shvatiti nevolje jedne države onda smo to
146
Posjetili smo muzeje, manastire i druge znamenitosti...
bili mi. Pozvao sam tokom ovog obraća-
nja sve arhiviste Džordžije i cjelokupnu
javnost da podrže Bosnu i Hercegovinu
na njenom evropskom putu evroatlan-
skih integracija. Jer, „većina stanovnika je
čvrsto opredijeljena za put BiH u Evrop-
sku uniju i članstvo u NATO paktu. To je
okvir koji nam garantuje našu slobodu i Mahrama je obavezna u svim manastirima pa tako i u
sigurnost - zaključio sam moje obraćanje Mtskheti. Tako su učinile i naše Bisera i Maida
u Nacionalnom arhivu Džordžije u pri-
susutvu generalne direktorice Tea Iashvili
i arthivista te zemlje.
Naši domaćini su se trudili i ovoga
puta da Arhivu Federacije i kolegama iz
UAAR FBiH učine veoma lijepim bo-
ravak u njihovoj zemlji. Omogućili su
nam posjetu Muzeju moderne umjet-
nosti i izložbi „Numizmatičko blago“ u
Nacionalnom muzeju Džordžije. Ovdje
posebno ističem posjetu gruzijskom naj-
starijem gradu Mitskheti, koji su nam sa
ponosom pokazivali naši domaćini Nata-
lia Gladčenko i Sofija Jobava, šefica i nje-
na zamjenica u Odsjeku za međunarodne
odnose. U tamošnjoj staroj crkvi gledali
smo krštenje djeteta, a kako su nam re-
kli ovaj običaj bio je prisutan i dok je ova
Gruzijci su veoma pobožni. Pozvani smo da posjetimo Crkvu Sv. trojstva u Tbilisiju
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 147

zemlja bila sastavni dio sovjetske države
u kojoj je vladala komunistička ideologija
bez Boga. Ovom prilikom ističem pret-
hodni obilazak Gorija, rodnog mjesta
sovjetskog diktatora Josifa Visarionoviča
Staljina. Tu smo posjetili muzej i kuću u
kojoj je rođen ovaj svjetski poznati ubi-
ca. Naravno, tu je „parkiran na pruzi“ i
čuveni Staljinov voz koji Džordžijanci
pokazuju turistima kada navrate ovdje.
Nakon obilaska dijelova Gruzije doma-
148
ćini su nas svratili na večeru u jedan re-
storan u kojem su plesači izvodili njihove
tradicionalne igre i plesove. Vodili su nas
i u poznata izletišta gdje smo jeli njihov
«hačapuri», gruzijsku lepinju sa jajima i
sirom i «hinkali», jelo koje je najsličnije
našim klepama (tjestenina s mesom).
Na kraju poisjete pozvali smo naše
kolege iz Džordžije da učine uzvratnu
posjetu Arhivu Bosne i Hercegovine. Po-
ziv je sa zadovoljstvom prihvaćen. (Ad. J.)
Anali Arhiva Federacije 2016.
GRUZIJA NA MAPI SVIJETA
D
žordžija/Gruzija je smještena
u Zakavkazju, na istočnoj obali
Crnog mora. Većinom je pla-
ninska zemlja sa 54% površine iznad
1000 m. Na sjeveru je dubokim doli-
nama izbrazdani Kakvaz (Škara, 5068
m), mlado nabrano gorje od kristalnih
stijena, koje se prema jugu strmo spu-
šta u Kolhidsku niziju uz Crno more. Iz
nje se prema jugoistoku nastavlja široka
udolina koju u istočnom dijelu siječe
niski Suramski hrbat, izrazita klimat-
ska barijera između vlažnog zapadnog
i suhog istočnog dijela. S druge strane
Suramskog hrpta nalazi se nisko gorje u
porječju Kure s međugorskim kotlinama
(Tbilisijska, Gorijska kotlina). Južni dio
Gruzije prelazi u Armensku visoravan,
na nadmorskoj visini 1400 – 1800 me-
tara, iznad koje se uzdižu ugasli vulkani
(najviši Didi-Abuli, 3301 m). Strm, tek-
tonski uzdignut sjeverni rub visoravni
naziva se Mali Kavkaz.
U zapadnom dijelu klima je vlažna
suptropska s blagim zimama i vrućim lje-
tima te obilnim padavinama cijele godine
(više od 3000 mm); i. dijelovi imaju kon-
tinentalnu klimu s vrućim i suhim ljetima
te hladnim zimama.
Gruzija je bogata rijekama, kao na
primjer Rioni (314 km), Kuru (Mtkvari,
1364 km) a postoje i brojna slana jezera
(U Armenskom visočju). Najplodnija su
tla na riječnim naplavinama u Kolhidskoj
nizini i u većim dolinama. U zapadnom
dijelu preovladavaju listopadne šume
(hrast, kesten, brijest), u istočnom dijelu
stepa. Na Kavkazu šume sežu do visine
Anali Arhiva Federacije 2016.
od 2000 m. Šume i grmlje zauzimaju
35% površine.
Po nacionalnoj pripadnosti najbroj-
niji su Gruzijci (70%; sami se nazivaju
Kartveli); govore gruzinski jezik (juž-
nokavkaska jezična skupina) i pišu po-
sebnim gruzinskim pismom. U Gruziji
žive još i Armenci (8%; na jugozapadu i
u gradovima), Rusi (6%), Azerbajdžanci
(6% na jugoistoku), Irancima srodni Ose-
ti (3%, autonomna pokrajina J. Osetija),
Abhazi (2%; u Abhaija) i oko 90.000 Ad-
žara (u Adžariji).
Evo i statističkih podataka koji su
objavljeni u knjizi Države svijeta, za 2000.
godinu.
Natalitet (2000.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10,9%
Mortalitet (2000.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14,5%
Prirodni priraštaj (2000.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . -3,6%
Mortalitet dojenčadi (2000.). .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 52,9%
Prosječan godišnji porast stan. (1996.-2001.) . .. .. -0,9%
Udio stan. mlađeg od 15 godina (2000.). . . . . . . . . . . . 20,2%
Udio stan. starijeg od 60 godina (2000.) . . . . . . . . . . . 18,2%
Udio gradskog stanovništva (2000.). . . . . . . . . . . . . . . . 60,7%
Udio nepismenog stanovništva (1994.). .. .. .. .. .. .. . < 1%
Vjerski je opredjeljeno 55% stanovni-
ka. Nama se učinilo da je ovaj procvenat
mnogo veći. Gruzijci su većinom pripad-
nici autokefalne Gruzijske pravoslavne
149
Rijeka Kura
crkve koju vodi tbilisijski patrijah Ilija.
Prostor još naseljavaju i Azerbajdžanci,
Oseti, Abhazi i Adžari koji su sunitski su
muslimani (11%). Najgušće su naseljene
Kolhidska nizina i Tbilisijska kotlina;
brojni su manji gradovi u dolinama.
Veći su gradovi (2001.) Tbilisi
(1,44 mil.), Kutaisi (266.000), Rustavi
(180.000), Batumi (145.000), Suhumi
(111.000).
Izuzetno bogata povijest
U Ustavu od 24. 8. 1995. je zapisano
da je Džordžija/Gruzija predsjednička
republika. Pravo glasa imaju svi gruzijski
državljani stariji od 18 godina. Predsjed-
nika republike bira se na općim izborima
na pet godina i on ima vrlo velike ovla-
sti, između ostalog predsjeda sjednicama
vlade i vrhovni je zapovjednik oružanih
snaga. Jednodomno Vrhovno vijeće ima
150
235 zastupnika koji se biraju na općim Deklaracija o nezavisnosti Gruzijskog parlamenta, 1918.
izborima na četiri godine: 85 zastupnika
po većinskom sistemu, a 150 po propor-
cionalnom sustavu sa stranačkih lista. U
okviru Gruzije još su i autonomne re-
publike Abhazija i Adžarija (imaju svoje
ustave, parlamente i vlade) te autonomne
područje Južne Osetija.
Starija povijest. Preci Gruzijaca su
područje današnje Gruzije naselili po-
četkom prvog milenijuma prije Krista.
Između 6. i 4. vijeku prije nove ere u za-
padnom dijelu je postojala država Kolhi-
da, gdje su Grci iz Mileta poslije 6. vijeka
prije nove ere osnovali koloniju duž oba-
le, u istočnom dijelu Iberija. Kasnije su
Gruziju osvojili Perzijanci, a nakon smrti
Aleksandra Velikog (325. p.n.e.) osamo-
stalila se. Budući da je Kolhida bila save-
znica pontskoga kralja Mitridata VI (120
- 63 p.n.e.) u ratu protiv Rimljana, poslije
Pompejeve pobjede na rijeci Lykosu (66.
Parada Crvene armije na dan sovjetske okupacije Gruzije, 25. februara 1921. u Tbilisiju
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 151

Nekadašnji predsjednik Mihail Šaakašvili
p.n.e.) postala je dio Rimskog Carstva
(provincija Pontus). Početkom 4. v. u
Gruziji se počelo širiti kršćanstvo.
Od 4. v. Kolhida je bila dio Istočnog
Rimskog Carstva (do 8. v.), Iberija od 5.
v. dio sasanidske Perzije. Kralj Bagrat III.
(974.-1014.) ujedinio je sve kneževine u
jedinstvenu jerrmensku državu, a zatim je
u 11. v. nastala nezavisna gruzijska država
koja je dosegla vrhunac u vrijeme kraljice
Tamare (1184.- 1213.). Mongolski vla-
dar Timur uništio ju je 1220.
U sljedeća tri vijeka za vlast nad
Gruzijom borile su se Turska i Perzija.
Kneževine Kartli i Kaheti oslobodile su
se 1760. od perzijske vlasti i udružile u
Istočnogruzijsko kraljevstvo, a zapadni je
dio ostao pod vlašću Turske. Istočnogru-
zijski kralj Heraklij II. 1801. ukinuo kra-
ljevinu i teritoriju priključio Rusiji. Rusiji
152
je 1810. priključen i zapadni dio Gruzije
(kraljevina Imeretija).
Dodikizacija Gruzije
Oktobarska revolucija je zapalila i
gruzijski prostor gdje su tamošnji boljše-
vici uspostavili sovjetsku vlast. Ali, me-
njševici su je uz podršku Turske i Velike
Britanije srušili i 26. 5. 1918. proglasili
Gruzijsku republiku. Februara 1921.
gruzijski komunisti Josif Visarionović
Džugašvili-Staljin i Grigorij Konstan-
tinovič Ordžonikidze podigli su oruža-
ni ustanak a u pomoć im je priskočila i
Crvena armija. Uz njezinu podršku je
25. 2. 1921. proglašena Gruzijska sovjet-
sku socijalističku republiku. Nakon toga,
Gruzija, Armenija i Azerbejdžan su 12. 3.
1922. udružene u Zakavkasku sovjetsku
federativnu socijalističku republiku, koja
se 30. 12. 1922. priključila SSSR-u. Nje-
nim raspuštanjem (5. 12. 1936.) osnova-
na je Gruzijska SSR u okviru Sovjetskog
saveza. Gruzija je potom sve do 9. aprila
1991. godine bila u sastavu „crvenog car-
stva“.. U vrijeme propadanja komunizma
širom svijeta, separatističke ideje su sve
prisutnije i u ovoj zemlji. Na referendumu
31. marta 1991. godine, koji je prethodio
proglašenju nezavisnosti, čak 89% birača
opredijelilo se za ponovno uspostavljanje
gruzijske demokratske republike iz 1918.
Predsjednički izbori donijeli su pobjedu
Zviadu Gamsahurdiji, koji je uspostavio
diktaturu i time pokrenuo veliki talas
demonstracija koje su umalo prerasle u
građanski rat između njegovih pristaša i
protivnika. Nakon tih dramatičnih do-
gađaja 2. januara 1992. vlast je preuzelo
Anali Arhiva Federacije 2016.
Izložba u Gruziji, Oslobođenje
Vojno vijeće, sastavljeno od opozicijskih
lidera, koje je smijenilo predsjednika i
vladu. Ono je 10. 3. 1992. imenovalo
Državno vijeće s predsjednikom Eduar-
dom Ševardnadzeom (nekada u vrijeme
SSSR-a obavljao dužnost ministra vanj-
skih poslova). U avgustu 1992. došlo je
do rata između Gruzije i Abhazije, koja
je 21. 7. 1992. proglasila nezavisnost, a
kada su se u nju sklonile Gamsahurdijine
pristaše, gruzijska je vojska zauzela glavni
grad Suhumi i preuzela vlast.
Krvavi sukobi (više od 3000 poginu-
lih, oko 250.000 gruzijskih izbjeglica) za-
vršili su gruzijskim porazom 30. 9. 1993;
Uspostavljeno je primirje sklopljeno
14.5.1994. koje nadziru mirovne snage
Zajednice nezavisnih država (ZND) i
promatrači OUN-a (UNOMIG). Na-
kon toga je 3. 2. 1994. u Tbilisiju potpisan
Gruzijsko – ruski sporazum o prijatelj-
stvu, saradnji i dobrosusjedskim odnosi-
ma, a 2. 3. 1994. parlament je ratificirao
sporazum o ulasku u ZND (potpisan 9.
12. 1993.). Gruzija je u zamjenu za ruske
Anali Arhiva Federacije 2016.
vojne baze na svom teritoriju dobila po-
priličnu gospodarsku i vojnu pomoć. Dne
10. 3. 1996. s Azerbajdžanom je potpisan
sporazum o prijateljstvu i postigla do-
govor o transportu azerbajdžanske nafte
preko svog teritorija.
Ševarnadze je svrgnut u  Revoluciji
ruža 2003.godine, nakon što su gruzij-
ska opozicija i međunarodni posmatrači
ustvrdili da je na parlamentarnim izbo-
rima 2. novembra narušena regularnost..
Na čelu Guzije je došao Mihail Saakašvi-
li. Uspjeh na upostavi vlasti u Adžariji
potaknuo je Saakašvilija da učini to isto
s Južnom Osetijom. Ovi događaji, zajed-
no s optužbama o upletenosti Gruzije
u Drugi čečenski rat, rezultirao je pogor-
šanjem odnosa s Rusijom što je i doveo
do rata. Rat je izbio 1. avgusta 2008. godi-
ne. Nakon nekolio dana žestokih okršaja
u ovoj oblasti između gruzijske vojske i
snaga Južne Osetije, gruzijski vojnici su 7.
avgusta pokušali da zauzmu glavni grad
Juže Osetije Chinvali. Dogoreni su pre-
govori o miru, međutim, u toku noći bor-
153
be su intenzivirane. Sutradan, 8. 8. 2008.
Rusija je poslala dodatne trupe u Južnu
Osetiju kako bi se, naveli su ruski zva-
ničnici, zaštitili civili u Južnoj Osetiji jer
većina ima rusko državljanstvo. Na strani
Južne Osetije borili su se idobrovoljci iz
Abhazije. Predsednik Mihail Saakašvili je
optužio Rusiju da vrši agresiju na njegovu
zemlju i za bombardovanje gruzijskog ci-
vilnog stanovništva. Moskva je prilikom
izbijanja rata tvrdila da je preko 2.000 ci-
vila ubijeno u J. Osetiji. Human Rights
Watch je osporio ove podatke da bi Ru-
sija kasnije priznala da je broj ubijenih bio
10 puta manji.
Ipak, izvještajem Evropske unije od
30. 9. 2009. godine Gruzija je proglašena
krivom za izbijanja rata u Južnoj Oseti-
ji. Izvještaj ipak precizira da je taj napad
154
nastao tek nakon «mjeseci provokacija
od strane Južne Osetije». Prema ovom
izvještaju, Rusija je imala pravo zaštiti
svoje osoblje u Južnoj Osetiji, ali ne i da
pokrene vojnu ofanziju na Gruziju, niti
da prouzrokuje takvo masovno razaranje
i progon Gruzijaca. Izvještaj je također
osudio rusko masovno štampanje paso-
ša državljanima Južne Osetije i Abhazije
kao kršenje međunarodnog prava, a neki
smatraju da su pasoši već unaprijed olak-
šali odvajanje Abhazije i Južne Osetije od
Gruzije i njihovo približavanje Ruskoj
Federaciji, jer je ruska Duma 25. avgusta
2008. javno i jednoglasno izglasala rezo-
luciju kojom zvanično priznala Abhaziju i
Južnu Osetiju kao nezavisne države. Ovaj
potez svog velčikog susjeda mala Gruzija
je ocjenila kao aneksiju svoje teritorije.
TURSKA
Istanbul (10 - 14. 7. 2016.)
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 155
 nici i njegovim viđenjima rata u Bosni i
Hercegovini, a posebno srpskog zvjerstva
u Srebrenici. Jerković će govoriti u veli-
kom amfiteatru Okčular vakufa.
Arhiv Federacije i UAAR FBiH go-
stovaće u Istanbulu do 14. jula, kada će se
delegacija vratiti u Sarajevo.
Press služba Arhiva Federacije

A N A L I Vas vode u panoramsko razgledanje Istanbula

ISTANBUL , PRIJESTOLNICA SVIJETA

Srdačan doček u Turskoj. Sin predsjednika Turske Bilal

N.Erdoğan pozdravio je dr. Adamira Jerkovića

Zajednička delegacija Arhiv Federacije BiH

i UAAR FBiH otputovala u Istanbul
O GENOCIDU KROZ VIZURU
ALIJE IZETBEGOVIĆA

U
Istanbul je 10. jula doputova- Turske Bilal Necmettin Erdogan. Pla-
la delegacija Arhiva Federa- nirano je da izložba gostuje u nekoliko
cije BiH i UAAR FBiH koju istanbulskih općina, kao što su Bajram-
predvodi direktor prof. dr. Adamir paša i Pendik, gdje će se direktor obratiti
Jerković, a u kojoj je direktorica Bo- narodu istanbulskih općina.
sansko-podrinjskog arhiva iz Goražda Programom je predviđeno da prof. dr.
Adamir Jerković, koji je bio savjetnik Ali-
Taiba Mehmedbegović i drugi saradni-
je Izetbegovića, govori 11. jula na konfe-
ci Arhiva Federacije odnosno Udruže-
renciji posvećenoj događajima u Srebre-
nja arhivskih i administrativnih radni-
ka Federacije Bosne i Hercegovine.
U ovom megalopolisu će Arhiv Fe-
deracije na Dan sjećanja, prirediti među-
narodnu izložbu „Srebrenički inferno“,
čija je postavka dosad viđena u mnogim
evropskim, azijskim i afričkim prijestol-
nicama a govori o genocidu koji je iz-
vršila srpska vojska nad 8.372 Bošnjaka
Srebrenice u julu 1995. godine. Očkuje se
da će domaćin U Okčular vakufu , koji
je domaćin Arhivu Federeacije i UAAR U delegaciji Arhiva Federacije i UAAR
FBiH bila je i Taiba Mehmedbegović,
FBiH biti sin predsjednika Republike
direktor Bosansko-podrinjskog arhiva

156 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 157
 Na samu godišnjicu oni su priredili
stvarno veličanstvenu izložbu n a kojoj su
izloženi panoi Arhiva Federacije Bosne i
Hercegovine. Potudili su se da prevedu
engleski na turski jezik jer su htjeli da
svaki građanin koji dođe dobije potpunu
sliku o teškom događaju. U miru su pored
panoa prošli brojni građani Istanbula. Po-
tom je došao trenutak da prof. dr. Adamir
Jerković, direktor Arhiva Federacije BiH
i Necmettin Bilal Erdoğan, sin predsjed-
nika Republike Turske Recep Tayyipa
Erdoğan, kažu nešto o ovom događaju.
Samom činjenicom da je za govornika
određen sin predsjednika Republike, koji
je i član rukovodstva Okcular vakufa, do-
U Okcular vakufu se skupilo mnogo svijeta koji su željeli iz prve
voljno govori o značaju kojeg je Turska
ruke saznati o genocidu u Srebrenici i ratu u BiH
pridavala ovom događaju. Gnušajući se
Konferencija prof.dr. Adamir Jerković u Istanbulu srpskog nečovještva u Srebrenici, mladi
TURSKA SNAŽNO PODRŽAVA Erdoğan je rekao da će Turska još više Najava konferencije u Istanbulu

BOSNU I HERCEGOVINU
Održane konferencije o Srebrenici i o predsjedniku Bosne i Hercegovine
Aliji Izetbegoviću, na kojima je govorio njegov savjetnik i sadašnji
direktor Arhiva Federacije prof. dr. Adamir Jerković - Izložba pokazala
bestijalnost srpskog agresora na Bosnu i Hercegovinu - Izložbu
„Srebrenički inferno“ otvorio Bilal Erdogan, sin predsjednika Turske.

I
stanbul, svjetski megalopolis, do-
čekao je izložbu Arhiva Federacije
Bosne i Hercegovine Srebrenički
inferno sa ogromnim interesovanjem.
Jer, ova postavka je dobila odavno me-
đunarodne atribute, a u Istanbulu se
pojavila u trenutku obilježavanja go-
dišnjice velikog srpskog zločina u Sre-
brenici 11. jula 1995. godine. Turci su
htejli da čuju sve o zločinu koji izaziva
plač, bol i tugu, pa su u pripremi manife-
stacije zamolili Arhiv Federacije BiH da
u četiri dana na različitim mjestima Ista-
nbula priča o sudbononsnim džehenem-
skim danima Srebrenice i Bosne i Herce-
govine. Najprije, jučer u Okčular vakufu
(Okçular Vakfi) , koji njeguje streljaštvo i
koje želi u BiH napraviti sličnu organiza-
ciju za razvoj ovog sporta. Sa izuzetnom
odgovornošću koju imaju Trurci prema
ovom događaju, oni su se potrudili do
najsitnijeg detalja da manifestacija pot-
puno uspije. U velikom amfiteatru Okčular vakufa masa studenata je pratila
izlaganje nekadašnjeg savjetnika Alije Izetbegovića

158 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 159

pomagati BiH i da neće dići ruke od naše
zemlje, što je naišlo na odobravanje svi-
jeta koji je slušao izlaganje. Dr. Adamir
Jerković je naglasio da je u aprilu 1995.
OUN proglasila Srebrenicu „sigurno-
Bilal N. Erdoğan, dr. Adamir Jerković i Hasan Soygüzel otvaraju izložbu u Okčular vakufu
160
snim područjem“, nakon što su se kolo-
ne izbjeglica počele slivati prema ovom
istočnobosanskom gradu. Četrdeset hi-
ljada Bošnjaka je čuvao mali nizozemski
garnizon a cijelu enklavu su ubrzo opkoli-
li i zaposjeli bosanski Srbi. Taj nehumani
i neljudski čin ostavio je najveću mrlju u
povijesti UN-a. Kako će se poslije sazna-
ti Srbi su ubili hiljade nevinih ljudi. No,
ipak, najstrašnije u svemu jeste da se sve
dogodilo pred licem svijeta, koji je gledao
direktan prenos zločina iz svojih udobnih
domova a da ništa nije učinio da zausta-
vi poplavu krvi. I zbog toga, rekao je dr.
Jerković, „kolika god bila odgovornost
zločinaca koji su masakrirali nedužno
stanovništvo Srebrenice tolika je i odgo-
vornost međunarodne zajednice, Savjeta
bezbjednosti UN, svih velikih sila. Niko
tu nije ostao nedužan.“
Naveče /11.jula/ je bila priređena Glavni organizator konferencije Hüseyin Avni Önder zahvaljuje
velika Konferencija o Srebrenici na ko- nekadašnjem savjetniku Alije Izetbegovića
joj su govorili politički analitičar Hasan
Soygüzel i kao glavni govornik prof. dr. Adamir Jerković, nekadašnji savjet- Alijom Izetbegovićem o ovom zločinu
nik Alije Izetbegovića. Domaćin je bio srpskih snaga. Kao odgovoran čovjek, on
Hüseyin Avni Önder. Soygüzel je pri- je stalno preispitivao svoje mjesto i ulo-
mjetio da u Turskoj postoji velika privr- gu u tim događajima. Kada je direktor za
ženost za djelo i ličnost Alije Izetbegovi- civilne poslove OUN David Harland za-
ća i da je ta ljubav skoro veća u njegovoj tražio razjašnjenje nekih detalja iz vreme-
zemlji nego u BiH u kojoj je rođen i na srebreničke apokalipse, Izetbegović
živio, kako je rekao „veliki predsjednik“. je 16. 7. 1999. odlučio ispričati sve što je
Adamir Jerković je rekao da je i njegovo znao, te progovoriti o vlastitoj ulozi u tim
mišljenje slično i da je danas provjeravao događajima s pozicije vrhovnog koman-
misao koju je nosio cijelo vrijeme o tome danta Armije R BiH.
da su Turci volili i poštovali Izetbegovića „Alija Izetbegović mi je pričao, a to
više nego svoje predsjednike. Nakon što je rekao i Davidu Harlandu, da će pro-
je provjerio ovo, zaključio je da nije po- glašenjem Srebrenice i Žepe zaštićenim
grišenio. zonama OUN, UNPROFOR zatražiti,
„Kao savjetnik predsjednika Pred- zatreba li, zračnu podršku NATO-a.
sjedništva BiH, često sam razgovarao sa
Anali Arhiva Federacije 2016. 161
 UNPROFOR je dobio dozvolu da
traži upotrebu sile. Rezolucija Savjeta
bezbjednosti o zaštićenim zonama bila je
donesena pozivom na Poglavlje VII Po-
velje, a to je značilo da će biti provedena
i silom ako to bude potrebno. Takva od-
luka je u NATO-u bila donijeta julskih
dana 1995., pa je povučena, pa opet do-
nijeta da bi napokon definitivno bila po-
vučena.
Sjećam se i 20. januara 1999. kada je
u posjetu Aliji Izetbegoviću došao gene-
ral Rupert Smith, koji je u vrijeme Sre-
brenice bio komandant UNPROFOR-a.
Izetbegović mu je rekao kako je sa nestr-
pljenjem očekivao vijesti o početku bom-
bardovanja.
„Mi smo znali da se Vi zalažete za
akciju, ali smo se pobojavali da će neko
iznad Vas povući naređenje. To se i do-
godilo. Uzalud smo čekali, avioni se nisu
pojavili.“
Svjetska birokratska mašinerija pot-
puno je kapitulirala pred drskošću srp-
skih zločinaca koji su ispravno procijenili
da svijet neće vojno djelovati. Najveću
odgovornost za ovaj zločin snose Jasushi
Akashi i general Janvier.
Na pitanje da li su vlasti R BiH
očekivale pad Srebrenice odnosno ma-
skre nad muškarcima, dr. Jerković je na
Konferenciji Istanbulu prepričao Izetbe-
govićev odgovor Harlandu: Rekao je da
Predsjednik nije očekivao napad na Sre-
brenicu sa ciljem okupacije grada niti da
će se Srbi nakon svega, odlučiti na pokolj.
Postojalo je vjerovanje bosanskog ruko-
vodstva da međunarodna zajednica ovaj
put ne bi tolerirala takvo što“, rekao je dr.
Jerković. Svijet je, međutim. ipak toleri-
rao ovakav zločin, a kasnija izjava gen.se-
162
Jerković priča Erdoğanu o
razmjerima zločina
kretara UN Kofi Annana u Sarajevu 11.
10. 1999. „da niko više od nas samih ne
žali zbog oklijevanja međunarodne za-
jednice“, nije mogla vratiti 8372 ubijena
Bošnjaka.
Završavajući obraćanje dr. Jerković je
rekao da je BiH ponovno izložena napa-
dima istih neprijatelja, koji sada drugim
metodama pokušavaju uraditi ono što
u im prošlosti nije pošlo za rukom. Mi
znamo da u Republici Srpskoj čine sve
da pokažu svijetu kako je BiH - država
Anali Arhiva Federacije 2016.
invalid, sakata i nemoćna da bilo šta ura-
di. Nama je poznato da se čeka povoljna
prilika za secesionisitički čin, da navaljuju
na međunarodnu zajednicu da ode što
prije iz BiH. Vi vidite šta se radi da jedan
normalan plan „Sejdić - Finci“, koji je
dobio međunarodni legitimtet presudom
u Strasburgu, srozaju u blato trenirajući
živce cijelog svijeta. Ne dopuštaju djeci u
svom entitetu da svoj jezik nazivaju bo-
sanskim već im oni određuju naziv tog
jezika iako u Ustavu piše da je u upotrebi
srpski, hrvatski i bosanski. Oni žele umo-
riti međunarodnu zajednicu da digne
ruke od BiH. Opstruiraju stalno napore
da zemlja pristupi NATO-u, a normal-
nije Srbe proglašavaju za izdajnike svog
naroda. To je ambijent za koji se zalažu.
Mi smo sigurni da nikada u tome neće
uspjeti, jer 51 odsto Bošnjaka, koliko ih
živi u BiH nikada neće dozvoliti veliko-
Anali Arhiva Federacije 2016.
srpsku ekspanziju bez obzira na njihove
pokušaje koje čine preko slatkorječivog
podilaženja međunarodnoj zajednici od
strane srbijanskog premijera - rekao je na
kraju prof. dr. Adamir Jerković, savjetnik
nekadašnjeg predsjednika Bosne i Herce-
govine r. Alije Izetbegovića.
Program Arhiva Federacije BiH
je nastavljen narednih dana izložbama
i konferencijama u općinama Pendik
i Bajrampaša i razgovorima u turskim
nevladinim organizacijama. U delegaci-
ji Arhiva Federacije BiH je i direktorica
Bosansko - podrinjskog arhiva Goražde
Tajiba Mehmedbegović.
Savjetnik nekadašnjeg
predsjednika BiH govorio
je i u općini Bajrampaša
163
 International exhibition of the Archives of
the Federation of Bosnia and Herzegovina
in Istanbul, Republic of Turkey
July 11th 2016.
SREBRENICA INFERNO
Speech of the director of the Archives of the
Federation of Bosnia and Herzegovina
Prof. dr. Adamir Jerković
Dear citizens of Istanbul. in the United Nations Security Council,
Today we commemorated 21 years Russian veto defended Serbia from being
from the Srebrenica tragedy. politically undermined, but no one could
In just several days in July 1995, al- defend the Serbian regime before the In-
most 9,000 Bosniaks-Muslims were cru- ternational Court of Justice in The Ha-
elly murdered. It was a monstrous crime gue, where the crime in Srebrenica was
which we have to prove even today, alt- given its true name – genocide.
hough the world knows what happened However, the main protagonist of
and who is responsible for that. Last year, the heinous crime committed in Bosnia

Oslobođenje

ARHIV FEDERACIJE U
BOSANSKOHERCEGOVAČKOJ
ŠTAMPI, NA RADIJU
I TELEVIZIJI

Tekst o posjeti Arhiva

Federacije Istanbulu,
„Oslobođenje“

164 Anali Arhiva Federacije 2016. 165

and Herzegovina was the Serb army
led by the Yugo-general Ratko Mladić.
That army received full support from
the neighboring „crumbled“ Yugoslavia,
which was actually Great Serbia, and
which tried to include Bosnia and Her-
zegovina in the project of Great Serbia.
Mladić was arrested and is currently un-
der trial in The Hague.
Bosnian victims expect the highest
possible punishment for this monster
who threatened the entire Slavic Bosniak
people as revenge for Turkish presence
500 (five hundred) years ago. He threa-
tened a peace loving people who had no
connection with the past times, except
having a common point with Turkey
by having Islam as a religion. And that
is the “crime” of Bosnian Muslims, Bo-
sniaks, - calling God Allah and having
different religious rituals. Although the
wheels of justice turn slowly, they grind
exceedingly fine. We, in Bosnia and Her-
zegovina, lived to see the court verdict for
the crimes of Radovan Karadžić. He has
been convicted to 40 years imprisonment,
which is too little time for a death sin of
thousands of murders committed in my
beautiful Bosnia over the proud Bosniak
people. The Court convicted him, among
all, for the genocide in Srebrenica in 1995
and therefore placed him among crimi-
nals. Today we offer to you a convincing
evidence of genocide in Srebrenica so you
can judge yourself this horrible massacre.
Although it is known that the Serbi-
an regime was responsible for the crimes
in the neighboring and internationally
acknowledged country of Bosnia and
Herzegovina and the town of Srebrenica,
the unjust world forces us to be satisfi-
166
ed with only individual sentences for the Let me say just one more thing. After By our coming here, maybe for some
establishment officials. the latest terrorist attack at at the Istanbul of you, is just a symbolic gesture. But, by
However, despite such crimes, Bo- Ataturk Airport and the death of inno- this we want to give our true support to
snia and Herzegovina survived. cent people, the Archives of the Fede- the Turkish people which is faced with
They broke their teeth here. The ag- ration of Bosnia and Herzegovina came the greatest scourge of our time. Also,
gressors remained defected by the resi- first to visit brotherly Turkey. We would by this we represent the attitude aga-
stance of Bosnia and Herzegovina. The like to give you our full and unequivocal inst terrorism of our Bosnian leadership.
consequences of the imposed war, staged support. Bosnia and Herzegovina is with We condemn terrorism and abhorrent
outside Bosnia and Herzegovina, are still you as Turkey was with us during the war to those who in the name of Islam are
present. They still remain, and it will take aggression. When you hurt your finger, terrorizing the world. Islam is a peaceful
years for wounds to heal. Not all victims the whole hand is in pain. I remind you religion which does not approve killing
were still found. We will be finding the that the President of Bosnia and Herze- of innocent people. I want everyone to
bones of the victims across Bosnian hills, govina, the late Alija Izetbegovic, also, know that. Thank you.
trying to determine to whom the bones was the first in your country after the se- (With this, I pronounce the exhibi-
belong by DNA samples. There is still a vere earthquake. I was with him then and tion open.)
lot of work to do regarding mass graves know how he was feeling.
which are usually in inaccessible places,
ravines or lakes. Althoug the war is over,
separatism in Bosnia and Herzegovina is
still present. We preserved our country,
but in the times of peace, we will have to
fight for the basic rights of Bosniaks who
in Republic of Srpska, an entity within
Bosnia and Herzegovina, do not have
the right to use their language, Bosnian
language.
Dear friends,
Because, in Srebrenica and in other
Bosnian places, Serb fascists attacked hu-
manity and human dignity. Bosnia and
Herzegovina, 20 years from the establis-
hment of peace, is in reform constraint.
Changes are painful, but we know we
have to go through them. Majority of the
population strongly support the path to
European Union and NATO pact. That
is the framework which guarantees us
freedom and security..
I invite you to see the photographs
of horror, so that you always remember
Bosnia and Herzegovina and Srebrenica.
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 167
 Izjava prof. dr. Adamira Jerkovića
povodom događaja u Turskoj
NEĆE DIĆI RUKE OD BOSNE
I HERCEGOVINE
D
elegacija Arhiva Federacije Bo-
sne i Hercegovine, koja je prire-
dila izložbu „Srebrenički inferno“
polovinom jula u Istanbulu, vratila se u
Sarajevo neposredno uoči pokušaja dr-
žavnog udara u Turskoj 15. jula. Dr. Ada-
mir Jerković je dao izjavu tim povodom:
-Državni udar se osjećao u vazduhu,
jer je 14. jula bilo neobično puno helikop-
terskih letova iznad Istanbula, ali većina
naroda nije ni pomišljala da bi mogao
uslijediti puč. Svi su mislili da je to pre-
ventivna antiteroristička aktivnost. Ali, ja
Narod je spriječio
državni udar
168
sam primijetio neuporedivo veći broj voj-
nih nego policijskih helikoptera.
Puč se dogodio sljedećeg dana, kada
smo mi već otputovali iz Istanbula. Na
sreću, državni udar nije uspio, ali je izgi-
nulo dosta naroda što je pokazalo bezob-
zirnost pučista u pokušaju osvajanja vlasti.
Za sve vrijeme trajanja pokušaja prevrata
bio sam u kontaktu prijateljima iz Tur-
ske koji su prethodnih dana organizirali
izložbu „Srebrenički inferno“. Kazao sam
im da ovaj udar ima inspiratore ne samo
u Turskoj već prije svega u nekim zapad-
Anali Arhiva Federacije 2016.
Tenk na mostu preko Bosfora
nim zemljama kojima ne odgovara ova-
kva turska država, jer misli svojom gla-
vom i koja nije prošla traume ekonomske
recesije. Ovo je bio pokušaj da se još jedna
država u kojoj preovlađuje islam sruši na
koljena. Međutim, znao sam da će turski
narod smoći dovoljne snage i odlučnosti
da zaustavi pučiste, koji su očigledno mi-
slili da je ovo nekadašnja Turska u kojoj
su oni zavodili red kad god im se ne svidi
predsjednik. To vrijeme je, međutim, de-
finitivno prošlo.
Puč se osjećao u zraku
Promjene u Turskoj su inače vidljive
na svakom koraku. Za vrijeme moje po-
sjete imali smo pet izložbi o genocidu i
tri konferencije na kojim sam razgovarao
Anali Arhiva Federacije 2016.
sa mnogim političarima, pripadnicima
AK partije, mladima. Ovdje su me Turci
tretirali prvo kao savjetnika nekadašnjeg
predsjednika BiH Alije Izetbegovića pa
tek onda kao direktora Arhiva Federaci-
je BiH. Nakon sastanka sa mladima AK
partije u Istanbulu, znao sam te noći kad
je počeo udar na demokratiju u Turskoj,
da će narod pobijediti. AK partija je jed-
na snažna i organizirana stranka koja ima
ispravne poglede na svijet, ali koja ne za-
zire od islama i islamske prošlosti. Turska
skrbi za sve muslimaneširom svijeta, a
posebno muslimane Bosne i Hercegovi-
ne, koji su doživjeli genocid u Srebrenici.
U širem kontekstu pobjeda demokratski
izbrane vlasti je važna i za Bošnjake u
Bosni pošto oni imaju snažnu podršku
predsjednika Recepa Tayyipa Erdoana.
169
Sama činjenica da je prilikom otvaranja vori o značaju koji je Turska dala ovom
izložbe „Srebrenički inferno“ za govorni- događaju. Nakon otvaranja izložbe meni
ka određen sin predsjednika Republike je Bilal Erdogan rekao da „Turska nikada
Bilal Necmettin Erdogan, dovoljnio go- neće dići ruke od Bosne i Hercegovine“.

Hoće li SAD predati Gulena u ruke turske države – to još niko ne zna

LATVIJA
9-14. 10. 2016.

170 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 171
 Novi uspjeh Arhiva Federacije BiH i UAAR FBiH
OSVAJANJE LATVIJE
B
altički krug zatvorio je Arhiv
Federacije Bosne i Hercegovi-
ne posjetom Latviji i izložbom
„Srebrenički inferno“. Ovom prilikom
je potpisan Memorandum o razumije-
vanju i saradnji. Aktivnu pomoć Arhi-
vu Federacije pružilo je naše strukovno
Udruženje arhivista i administrativnih
radnika Federacije BiH.
Krenuli smo avionom Turkish air-
linesa na dugi sjeverni put. Sletjetli smo
najprije u Istanbulu a onda je trebalo če-
kati naredni avion koji leti za Rigu. Na-
kon višesatne pauze krenuli
smo sa juga starog kontinenta
daleko na sjever, na samu obalu
172
Trg kod Gradske vijećnice u Rigi
Baltika. Let je trajao dva i po sata. Popri-
razgledati ovaj veoma lijep sjeverni grad, Baltičkog mora koje su, kako domaćini
lično umorni od puta stigli smo oko 6 sati
koji broji oko 720 hiljada stanovnika. kažu, pune tokom ljeta.
uvečer u prijestolnicu Latvije. Čekao nas
Inače, 2/3 stanovništva živi u gradovima,
je kombi Latvijskog nacionalnog arhiva,
od toga jedna trećina u Rigi. Zanimljivo Zemlja u kojoj se smanjuje
ali smo neraspoloženi ušli u automobil,
je da u gradovima živi većina slovenskih
jer među prtljagom koji je stigao iz Ista-
doseljenika, dok je u ostatku gotovo pot- broj stanovnika
nbula nije bilo naših paketa sa izložbom
puno latvijska struktura. Veći gradovi su
o Srebrenici. Karakteristika Latvije je što broj sta-
Daugavpils (115.000), Liepaja (89.000),
Odmah smo se rastrčali po aero- novnika od 1989. do 1997. smanjio za
Jelgava (63.000), Jurmala (56.000). U
dromu Riga i od službenice saznali da 8%. Opadanje je prije svega posljedica ve-
Jurmalu koja se nalazi na samoj obali
su naši panoi ostali u Istanbulu ali da će likoga smanjenja nataliteta i istodobnog
Baltičkog stigli smo trećeg dana našeg
već sljedećim avionom stići u glavni grad povećanja mortaliteta (kao i zbog pada
boravka u Latviji gdje smo gledali plaže
i da će je oni dostaviti u hotel. Ostalo je
samo čekati i Boga moliti da izložba sti-
gne sutradan. U ponedjeljak je
stvarno izložba stigla u Rigu
pa je saradnica Maida Jaku-
bović imala dovoljno vremena
da pomogne svojim savjetima
Latvijska kolegama iz LNA u njenom
zastava postavljanju. U utorak, 11. ok-
tobra, bilo je predviđeno otva-
ranje izložbe i potpisivanje Memorandu-
ma o razumijevanju i saradnji dva arhiva.
Do tada zajednička ekspedicija Arhiva
Federacije BiH i UAAR FBiH mogla je Obišli smo Baltičko more. Na slici sa lijeva na desno: Antra Mazura (LNA), Ferida
Tabaković, Adamir Jerković, Maida Jakubović (AF BiH) i Meldra Usenko (LNA)
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 173
životnog standarda), ali i zbog iseljavanja nije imalo još oko 550.000 stanovnika.
Rusa. Jedva polovinu čine Latvijci (54%), Na zahtjev zapadnih država, Latvija je
dok su ostali slovenski doseljenici i njiho- u maju 2002. poništili odluku o pozna-
vi potomci (33% Rusa, 4% Bjelorusa, 3% vanju latvijskog jezika, što je dotad bio
Ukrajinaca i 2% Poljaka). Latvijci govore uslov za dobivanje državljanstva s natu-
latvijskim jezikom iz skupine baltičkih ralizacijom. Četrdeset posto stanovništva
jezika, i od kraja I svjetskog rata pišu lati- je vjerski opredijeljeno. Nama se učinilo i
nicom. Kako je počelo dosljevanje? više, u čemu su se složili i naši domaćini.
Rusi su započeli dolaziti još u 19. Oko 17% čine protestanti (u prvom redu
vijeku sa razvojem Rige. Nakon Prvog evangelisti), 15% katolici(najviše ih je na
svjetskog rata većina je Nijemaca napu- jugoistoku, Daugavpilsa) i 8% pravoslavni
stila zemlju, a nakon priključenja SSSR-u (većinom ruski doseljenici prije II svjet-
(1940.) otpočele su masovne deportaci- skog rata i njihovi potomci). U pravoslav-
je Latvijaca i istovremeno doseljavanje nim crkvama vidjeli smo veliku posjeće- Stručna saradnica Linda Jegorova provela nas je po Nacionalnoj biblioteci Latvije
Rusa, osobito u Rigu (1989.: 47% Rusa i nost. Ovdje je postojala i velika jevrejska ske. Hrvati su nas zadržavali iako su znali doputovala delegacija Arhiva Federacije
36% Latvijaca) i u gradove na istoku La- zajednica (1935.: 5%), koju su istrijebili da se ta odluka ne odnosi na nas. Bilo i UAAR FBiH.
tvije (udio Rusa u Latviji 1935.: 10,6%; njemački fašisti tokom II sv. rata. kako bilo, mi smo ipak prešli i stanovni- U ponedjeljak smo stigli u sjedi-
1959.: 26%; 1989.: 34%). Evo još nekih cima Splita pokazali nesreću Srebrenice šte Latvijskog nacionalnog arhiva, gdje
podataka. Prema službenim podacima Treća sreća U posljednjem slučaju prilikom pre- su nam domaćini bili direktorica Mara
1999. godine natalitet je iznosio 8,0%, a daje stvari na aerodoromu Sarajevo ca- Sprudža i njen zamjenik Gatis Karlsons...
mortalitet 13,5%. Prirodni priraštaj 1999. U Latviju smo stigli u nedjelju, 9. rinska ispostava je zatražila od nas „ATA a u srijedu smo se vidjeli i sa arhivistima
godine je bio minus 5,5%. Visok je bio oktobra. Sve se dobro završilo, ali sad karnet“. Nasreću, za svaki slučaj, mi smo gospođama Medrom Usenko i Antra
mortalitet dojenčadi 11,4%. Prosječni želim da vam ispripovijedan jednu pri- ponijeli ove dokumente, iako nam nisu Mazura.
godišnji porast stanovništva (1999. - ču o našim nevoljama koje nas prate trebali što sam uvjerio susretljive radnike One su nas sljedećeg dana povele u
2001.) bio je također u minusu, iznosio prilikom iznošenja materijala koji nema carine. Gradski arhiv Rige, gdje smo se upozna-
je minus 0,9%. Evo još nekih statističkih ekonomsku cijenu mada za patriote ove O čemu se zapravo radi? li sa načinom čuvanja bogate riznice u
podataka: zemlje ima itekakvu duhovnu vrijednost. Odlukom Vijeća ministara BiH na- čemu su nam pomogle Enija Rubina i
Očekivano trajanje života (1999.)....................................
Prilikom predaje prtljaga za Latviju na vedeno je da robe koje su antikvitet ili Ligita Kampe. Tog dana smo posjetili i
....................................................M. 64,9 god.; Ž 76,2 god.
aerodromu Sarajevo zatražen nam je tzv. imaju umjetničku vrijednost moraju po- Nacionalnu biblioteku Latvije sa čijeg
Udio stanovnika mlađeg od 15 godina
(2000.)...............................................................................17,8%
„ATA karnet“, dozvola za za iznošenje sjedovati tu dozvolu za privremeni izvoz. krova smo posmatrali Rigu u njenoj lje-
Udio stan. starijeg od 60 godina (2000.).......20,7% stvari iz zemlje. Da kažem, dosada smo Ispostavilo se da ovo ne važi za našu poti. Sve o kući znanja nam je objasnila
Udio gradskog stanovništva (2000.)..............68,9% išli u preko 30 prijestolnioca svijeta i ni- izložbu što će utvrditi i carinski organi radnica Linda Jegorova koja nas je pru-
Broj i udio aktivnog stanovništva kada nam niko nije tražio ovu famoznu koji su uvažili našu primjedbu da ovo zela nakon prijema koji je organizovao
(1997.).........................................................1.186.100 (48,2%) dozvolu ni ovdje ni u tim zemljama, osim nisu robe umjetničke prirode i da nema- direktor Nacionalne biblioteke Litvanije.
Naobrazba (stariji od 25 godina; 1988.)....................... jedanput kada su carinici R. Hrvatske na ju antikvitetne vrijednosti. Zahvaljujući Sutradan smo priredili našu izlož-
..........................................OŠ 32,6%; SŠ 51,6%; VVŠ 13,9% graničnom prijelazu Crveni grm zahtije- razbotitosti naših carinika, a i zbog toga bu koju smo svi očekivali sa velikim ne-
Udio nepismenog stanovništva (1989.)..............< 1% vali dozvolu, „ATA karnet“. što smo posjedovali „ATA karnet“, nasta- strpljenjem. Naši domaćini su postavili
Nakon osamostaljenja Latvija je uvela Tada smo morali čekati na suncu ne- vili smo dalje naše putovanje. Sve je do- izložbu „Srebrenički inferno“ na sasvim
stroga pravila za dobivanje državljanstva, koliko sati, ali smo intervencijom iz Sa- bro završilo, baš kao i epizoda nedolaska neobičan način – dio u unutrašnjosti
tako da je 2002. latvijsko državljanstvo bora ušli na teritoriju Republike Hrvat- naše izložbe u Rigu onog dana kada je Arhiva koji se nalazio u samom središtu

174 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 175

Slike Srebrenici na prozorima Nacionalnog arhiva u Rigi
Rige, a jedan dio u prozorima, tako da su
ih mogli gledati i prolaznici koji nisu na-
mjeravali ulaziti u LNA.
Na skupu sam govorio o značaju
izložbe i istakao da se posljedice rata i da-
lje snažno osjećaju u Bosni i Hercegovini.
Rekao sam...
Naša delegacija u kojoj su osim direktora bili Ferida Tabaković i Maida
Jakubović razgovarala je sa delegacijom LNA koju su predvodili
direktorica Mara Sprudža i zamjenik direktora Gatis Karlsons.
176
„...Kod nas je rat završen. Agresori su
polomili zube na BiH, toj predivnoj zemlji
staroj više od hiljadu godina. Ali, premda je
rat završen, separatizam je i dalje veoma
prisutan, posebno u srpskom dijelu Bosne
i Hercegovine. Srpske vlasti, naprimjer,
zabranjuju bošnjačkoj djeci da svoj jezik u
školama nazivaju bosanskim. One im na-
Anali Arhiva Federacije 2016.
meću potpuno neprimjeren naziv za njihov
jezik. Vrhunac separatizma bio je nedavni,
potpuno ilegalni referendum, kojim je vo-
đstvo entiteta Republika Srpska pokušava-
lo da se suprotstavi odluci Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine, koji je proglasio neu-
stavnim dan tog entiteta - 9. januar. Radi
se o ratnom datumu kojeg ostale nacional-
nosti u entitetu Republika Srpska ne pri-
hvataju, jer je to dan kada je pokušana de-
strukcija Bosne i Hercegovine, nakon čega
su uslijedila svirepa ubistva, datumu kojeg
ostale nacionalnosti u entitetu Republika
Srpska ne prihvataju, jer je to dan kada je
pokušana destrukcija Bosne i Hercegovine,
nakon čega su uslijedila svirepa ubistva, si-
lovanja, mučenja i masovna protjerivanja
nesrpskog življa sa vlastitih ognjišta. Spo- Mara Sprudža predaje poklon
za Arhiv Federacije BiH
menuti referendum označen je od domaćih
i stranih zvaničnika kao direktan pokušaj nji, koji će u aprilu ili maju 2017. godine
podrivanja ustavno-pravnih temelja dr- dovesti arhiviste Latvije na otvaranje nji-
žave i označen je potpuno ilegalnim. To je, hove izložbe u Bosni i Hercegovini. Pla-
dakle, Bosna i Hercegovina danas, u kojoj nirano je da Latvijci prirede njihov
su sučeljene snage progresa i snage regre- Baltički lanac, izložbu koja ilustrativ-
sa. Ishod naravno nije upitan, ali ovakve no priča o latvijskoj borbi za oslobođenje
opstrukcije čine bosanskohercegovački put od sovjetske okupacije, o čemu govorim
prema evropskim integracijama neupore- niže u tekstu.
divo dužim. Bosna i Hercegovina je danas
21 godina od uspostave mira u velikom re- U boljševičkom mraku
formskom grču. Promjene su jako bolne, ali
mi znamo da ih moramo proći, kao što ste ih U Prvom svjetskom ratu njemačka
i vi svojevremeno prolazili. Većina stanov- vojska aprila 1915. zaposjela Kurlandiju.
nika je čvrsto opredijeljena za put BiH u Pod utjicajem Oktobarske revolucije pro-
Evropsku uniju i članstvo u NATO paktu. glašena je u ruskom dijelu današnje La-
To je okvir koji nam garantuje našu slobodu tvije sovjetska republika. Njemačke jedi-
i sigurnost...“ nice zauzele su februara 1918. ovu zemlju
Tako sam završio svoje obraćanje u a poslije povlačenja okupacijske njemač-
Latvijskom nacionalnom arhivu na izlož- ke vojske, proglašena je 18.11.1918. La-
bi „Srebrenički inferno“, a prije toga sam tvijska demokratska republika. Prvi pred-
sa direktoricom Marom Spruža potpisao sjednik Republike je postao Jānis Čakste,
Memorandum o razumijevanju i sarad-
Anali Arhiva Federacije 2016. 177

Za evropski put BiH snažno su se založili direktori Mara Spudža i dr. Adamir Jerković
koji će voditi zemlju i od 1919. do 1927.
godine. U istočnoj Latviji u decembru
1918. proglašena je Sovjetska Latvija,
koju je, međutim, Demokratska Latvija
uz britansku i njemačku pomoć pobijedi-
la i pripojila. Sovjetski savez je priznano
Latviju 11. 8. 1920. godine. Kako je došlo
do porasta lijevog i desnog radikalizma
izvšen je državni udar 15. 5 1934. kada je
Karlis Ulmanis uveo diktaturu.
Prema tajnom Sporazumu o nena-
padanju između Njemačke i SSSR-a (23.
8. 1939.), Latvija je bila uključena u so-
vjetsku interesnu sferu. Nakon sovjetskog
ultimatuma od 16. 6. 1940., koji je izme-
đu ostalog zahtijevao uspostavu SSSR-u
naklonjene vlade, Latviju je 17. 6. 1940.
okupirala Crvena armija a latvijski je
parlament proglasio 21. 7. 1940. Latvij-
sku sovjetsku socijalističku republiku te
zatražio prijem u SSSR. Vrhovni sovjet
SSSR-a odobrio je prijem Latvije u So-
vjetski savez 5. 8. 1940. godine.
178
Treći Rajh je okupirao Latviju je
1. jula 1941. godine, a u oktobru 1944.
„oslobodila“ ju je Crvena armija. Ponov-
no je uveden jednostranački komunistič-
ki sistem, provedene su masovne depor-
tacije režimu nenaklonjenih Latvijaca.
Sve do osamdesetih godina Latvijci nisu
Prvi predsjednik Janis Čakste
Anali Arhiva Federacije 2016.
mogli zauzimati vodeće položaje u partiji
i državi. Latvija je Rusiji prepustila okoli-
nu grada Pitalova uz istočnu granicu, koji
je dobila Sporazumom u Rigi (1920)
Svjetlo na kraju tunela
U doba sovjetskog lidera Mihaila
Gorbačova nacionalna svijest Latvijaca
je ojačala. U oktobru 1988. osnovan je
Latvijski narodni front, a Vrhovni sovjet
Latvijske SSR je 28. 7. 1989. proglasio
suverenost Latvije, dok je 16. februara
1990. raskinuo odluku od 21. 7. 1940. o
priključenju SSSR-u. Nakon prvih slo-
bodnih višestranačkih izbora 4. 5. 1990.
proglašena je nezavisna Republika Latvi-
ja, ali je odluka o nezavisnosti privremeno
je zamrznuta zbog ruskih prijetnjih.
Na referendumu 3. 3. 1991. 73,1%
birača izjasnio se za nezavisnost. Nakon
neuspjelog državnog udara u Moskvi 19.
Barikade na ulicama Rige protiv sovjetske vlasti
Anali Arhiva Federacije 2016.
8. 1991. latvijski je parlament 21. 8. 1991.
proglasio nezavisnost, koju je 6. septem-
bra 1991. priznao i Sovjetski savez.
Na parlamentarnim izborima 5. i 6.
juna 1993. pobijedila je koalicija Latvij-
ski put, riječ je o reformiranim komuni-
stima i saveznicima. Nakon dugotrajnih
pregovora, 30. 4. 1994. godine Latvija je
potpisala s Rusijom Sporazum o povla-
čenju cjelokupnog ruskog kontingenta od
oko 10.000 vojnika do 31. 8. 1994. godi-
ne. Poslije uspješno obavljenih pregovora
Latviija je primljena u Evropsku uniju u
maju 2004. godine.
Inače, teritorija današnje Latvije već
su u 2. tisućljeću prije Krista naselili bal-
tički Latvijci. Potkraj 12. vijeka ovo su
područje počeli osvajati danski i njemački
feudalci, a 1201. došlo je pokrštavanja
i osvajanja baltičkih država Njemač-
ki viteški red, koji je do 1230. podredio
Kurlandiju (dio današnje Latvije j. i z.
179
od Zapadne Dvine/Daugava) i Livoniju
(sjeverno od Z. Dvine). Tada su nastali
gradovi s njemačkim doseljenicima. Nije
bilo njemačke kolonizacije sela, za razliku
od Pruske. Nakon bitke kod Tannenber-
ga (1410.) Poljska je potčinila Njemački
180
viteški red i njegove posjede. Kada je po-
čeo ruski prodor prema Baltiku vojvod-
stvo Kurlandije (ostatak svjetovne vlasti
Njemačkoga viteškog reda), obratilo se
1558. godine Poljskoj za pomoć. Švedski
kralj Gustav II Adolf osvojio je Livoniju
Anali Arhiva Federacije 2016.
Aerodrom Riga. Na odlasku iz posjete LNA Ferida Tabaković
i Maida Jakubović nisu krile zadovoljstvo
1621. . Nakon Nordijskog rata (1700.- crkva, njemački jezik i uprava). Prilikom
21.) Mirom u Nystadu (1721.) Livoniju treće diobe Poljske (1795.) Rusija je do-
je dobila Rusija. Tim miropm sačuvala bila i Kurlandiju. Sredinom 19. v. počeo
je poseban status zemlje (Evangelička se razvijati mladolatvijski pokret, koji je
DRŽAVNO UREĐENJE
• Republika Latvija je parlamentarna republika. Vrhovni
sovjet Latvijske sovjetske socijalističke republike
je Deklaracijom o ponovnoj uspostavi nezavisnosti
Republike Latvije (4. 5. 1990.) vratio na snagu
Ustav od 15. 2. 1922. (Ustavne promjene 1998.).
• Biračko pravo imaju svi latvijski državljani
stariji od 18. godina. Predsjednika republike Grb Latvije
bira parlament na četiri godine, s tim
da ponovno može biti izabran najviše dva puta zaredom.
• Riga, grad na rijeci Daugavi
• Jednodomni parlament (Saeima) ima 100 članova, koji se bira
na 4 godine na općim izborima po proporcionalnom sistemu. Za
ulazak u parlament stranka mora dobiti najmanje 5% glasova.
Predsjednik republike predlaže premijera kojeg bira parlament.
Anali Arhiva Federacije 2016. 181
pokušao da smanji privredni i politički je snažno potaknulo jačanje latvijske na-
uticaj Nijemaca. Primjećena je sve snaž- cionalne svijesti.
nija rusifikacija zemlje krajem 19. v. a to

IZLOŽBE U ZEMLJI
CAZIN: Kulin ban, 29. 8. 2016.
ŠTAMPA O IZLOŽBI U
LATVIJI, Dnevni list (Mostar)
i Oslobođenje (Sarajevo)

182 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 183
 O Kulinu banu je govorio arhivista Admir Hadrović
Izložba Arhiva Federacije „Bosna u vrijeme Kulina bana“
KULIN BAN U CAZINU
A
rhiv Federacije je 29. avgusta
2016. povodom 827. godiš-
njice izdavanja Povelje Kulina
bana priredio u Cazinu izložbu pod na-
zivom „Bosna u vrijeme Kulina bana“.
Na izložbi koja je održana u prosto-
rijama JU „Kulturni centar“ govorio je
autor izložbe arhivist Admir Hadrović,
koji je između ostalog istakao:
„Povelja Kulina bana danas na naj-
bolji način svjedoči o hiljadugodišnjoj
državnosti Bosne i Hercegovine. Kulin
ban je bio bosanski ban, koji je vladao
184 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016.
Bosnom od 1180. godine do 1204. go-
dine. Vladavina Kulin bana je u narodu
zapamćena kao razdoblje blagostanja. Iz
njegovog vremena sačuvan je i prvi pi-
smeni dokaz postojanja narodnog bosan-
skog jezika. Radi se o spomenutoj Povelji
Kulina Bana. Ona je temeljni materijalni
dokaz historijskog i pravno-političkog
postojanja Bosne. Historičari je naziva-
ju rodnim listom ili ugaonim kamenom
države Bosne. To je i prvi diplomatski
dokument pisan domaćim pismom bo-
sančicom.Vrijednost Povelje nemjerljiva
je za bosansku srednjovjekovnu historiju
185

Veliko zanimanje za lekcije iz prošlosti
i dokument je iz koga se o Bosni može
mnogo toga saznati i naučiti. To je prvi
dokument izdan od strane jednog bo-
sanskog vladara vladaru druge države,
kojim se dubrovačkim trgovcima u Bosni
garantuje sloboda kretanja i slobodna tr-
govina bez ikakvih dadžbina. Tako i mi
danas moramo sa mudrošću raditi za naj-
važniji cilj je da sačuvamo državu Bosnu i
Hercegovinu – rekao je Admir Hadrović
186
iz Arhiva Federacije Bosne i Hercegovi-
ne.
Na izložbi su još govorili direktor JU
„Kulturni centar“ Cazin Emir Šarić i na-
čelnik općine Cazin Nermin Ogrešević,
koji je izložbu i otvorio
Izložba je bila izuzetno posjećena, a
naročito raduje činjenica da ju je vidio ve-
liki broj učenika srednjih i osnovnih škola
sa područja Unsko-sanskog kantona.
Anali Arhiva Federacije 2016.
INICIJATIVA ZA TRAJNO PROSTORNO
RJEŠAVANJE ARHIVA FEDERACIJE
ARHIV FEDERACIJE ZATRAŽIO
KROV NAD GLAVOM
Direktor Arhiva Federacije dr. Adamira Jerković zatražio je od Vlade
Federacije Bosne i Hercegovine da počne rješavati prostorni problem ove kuće.
Iako su sadašnje prostorije bolje od prethodnih, kaže dr. Jerković u pismu od
30. juna, činjenica je da ni one ne zadovoljavaju potrebe Arhiva Federacije,
a glavni nedostatak je što prostorije koje koristi ovaj arhiv nisu njegove.
Odgovor Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donosimo bez skraćivanja.
A
rhiv Federacije Bosne i Hercego- intrigama i spletkama raznih vrsta, nije
vine osnovan je 1994. a sa radom pružalo nikakve uslove za rad.
je započeo 1. juna 1997. godine. Tek sa dolaskom posljednjeg direkto-
U svom razvoju prolazio je kroz veoma ra na čelo Kuće, Arhiv Federacije se opo-
teške trenutke. U posmatranom vremenu ravio i postao je dobar i uzoran kolektiv.
se izmijenilo 13 direktora koji su odlazili Danas se može pohvaliti izuzetno dobrim
veoma brzo po imenovanju, jer pomenuto radnim učinkom, visokom radno-tehno-
radno okruženje, koje je bilo preplavljeno loškom disciplinom i, što je najvažnije,
Zgrada u koju je smješten dio Vlade FBiH
187

promijenjena je svijest kod većine za-
poslenika u smislu da moraju opravdati
novac koji se u njih ulaže. Istina, nismo
zadovoljni ni kadrovskom situacijom u
kolektivu pošto nam nedostaju ključni
profili. Od 2009. tražimo da ispoštuju
svoju odluku (odluka donijeta pod pred-
sjedanjem premijera Nedžada Branko-
vića) kojim se odobrava prijem jednog
radnika. Konkurs je proveden ali niko
nije primljen, jer kandidati nisu zadovo-
ljili. Konkurs je trebalo ponoviti, ali nakon
toga on više nije raspisivan jer su obustav-
ljeni svi prijemi zbog moratorijuma. Ako
ostavimo ovo po strani, u ovom trenutku,
dva su goruća problema.
Arhiv Federacije treba
vlastitu zgradu
Od ustanovljavanja ove kuće, Arhiv
Federacije je neriješen prostorni slučaj.
188
Arhiv Federacije je smješten
u iznajmljenom prostoru
Najprije, Arhiv je bio smješten u zgradi
Predsjedništva BiH i pod zakupom na
Željezničkoj stanici Sarajevo. Poslije pa-
ljevine Predsjedništva BiH 7. februara
2014 Arhiv Federacije se iselio i zajedno
sa četiri ministarstva, jednom federalnom
upravom i službom je smješten u uli-
cu Marka Marulića broj 2. U odnosu na
raniji prostor, ovaj je neuporedivno bolji,
dobili smo i prostranije depoe u koje je
smještena arhivska građa, a i kancelarije
za uposlenike su bolje nego ranije. Ali,
dugoročno gledano, to ipak ne zadovolja-
va interese i standarde Arhiva Federacije.
Problem trajnog smještaja se mora rješa-
vati hitno po arhivističkim standardima.
Ni sadašnji prostor koji nam je dodi-
jeljen uskoro neće više biti dovoljan jer je
pritisak sa terena za deponovanjem arhiv-
ske građe iz dana u dana je sve prisutniji.
Arhivu Federacije je potrebna posebna
zgrada kakvu imaju, naprimjer, čak i ma-
Anali Arhiva Federacije 2016.
nji regionalni ili gradski arhivi u regionu
(primjer Gospića, Užica, Rijeke). Arhivi-
stičko pravilo je da zgrada Arhiva mora
biti samostalna, izdvojena od upravnih
službi. Stoga smo apelirali da se hitno ri-
ješi problem Arhiva Federacije i to traj-
no jer bi svako naredno preseljavanje bilo
izrazito negativno po arhivski fond koji
bi bio izložen fizičkim oštećenjima, a ri-
ječ je o blagu od neprocjenjive vrijednosti.
Raspitujući se za prostore koji bi mogli is-
puniti arhivističke zahtjeve, došli smo do
sazanja da bi se zgrada u kojoj je bio smje-
šten Orijentalni institut u ulici Đoke Ma-
zalića mogla uz manja dodatna ulaganja
osposobiti za deponovanja arhivske građe.
Prema našim saznanjima ta se zgrada vodi
u bilansu Federacije Bosne i Hercegovi-
ne. Želimo primijetiti da ukoliko bismo
dobili tu lokaciju problem Arhiva Fede-
racije bi mogao biti definitivno riješen, a
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine bi
u naš prostor u ulici Marka Marulića br. 2
mogla useliti neko ministarstvo ili drugu
vladinu ustanovu. Za Arhiv Federacije
ovo bi bilo veoma dobro jer bismo na ovaj
način trajno riješili smještaj svih naših
uposlenika koji se danas razmješteni na
raznim lokacijama u gradu.
Kameno doba Arhiva Federacije
Drugi problem na koji smo ukazivali
i ranije, a poseljednji put pismom pre-
mijeru iz maja 2014. g., je neulaganje u
modernizaciju Arhiva Federacije koji ne
posjeduje nikakvu opremu.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Ovaj arhiv je potpuno zastrarjela in-
stitucija u kojoj se obrada vrši na primiti-
van ručni način. Iako znamo da je riječ o
veoma teškom problemu, želimo ukazati
na činjenicu da se rješavanje više ne može
zanemarivati i odlagati. Kako je poznato
arhivi u svijetu davno su prešli u fazu di-
gitalizacije. Događaji od 7. februara 2014.
kada su gorjeli arhivi dokazali su našu
tezu da bez kompjuterizacije odnosno di-
gitalizacije arhiva nema uspješnog pam-
ćenja prošlosti. Sva arhivska građa treba
da budu pohranjena na odgovarajućim
digitalnim zapisima kako bi ostao trag u
slučaju djejstva neke nepredviđene više
sile i uništenja izvornog arhivskog materi-
jala. To što arhivski fondovi nisu stradali u
paljevini od 7. februara 2014. godine tre-
ba zahvaliti isključivo dobroj preventivnoj
zaštiti fondova na čemu je od početka in-
sistiralo i provelo sve mjere rukovodstvo
Arhiva Federacije.
Činjenica je, ipak, da se ovom proble-
mu mora hitno pristupiti u šta se uvjera-
vamo i prilikom naših posjeta evropskim
arhivima koji su davno riješili problem
digitalizacije. Može se reći da postojeći
Arhiv Federacije zaostaje cijeli jedan vijek
za ovim arhivima i ako bismo poredili nji-
hovo i naše stanje, mi se uistinu nalazimo
u kamenom dobu. Istina, sa postojećim
snagama postigli smo vrhunac u realiza-
ciji zadatka i ne možemo učiniti ništa više
na unapređenju svog rada. Postigli smo
vrhunski kvalitet u depoima, djelatnike
smo obrazovali, ali bez nabavke opreme,
realno više neće biti pomaka. Za prvu fazu
modernizacije Arhiva Federacije potreb-
189
no je uložiti između 250.000 i 300.000
KM, što smo tražili u pomenutom pismu
iz maja 2014. godine. Znamo za teškoće
Vlade Federacije BiH i svjesni smo da će
biti teško izdvojiti novac za moderniza-
ciju arhiva, barem u ovoj fazi. Stoga smo
tražili od Vlade Federacije Bosne i Her-
190
cegovine da razmotri našu inicijativu za
trajno rješavanje smještaja i da nam do-
dijeli bivšu zgradu Orijenatalnog instituta
u ulici Đoke Mazalića. Napisali smo da
smo otvoreni za sve dodatane konsultacije
oko prepravki zgrade za potrebe Arhiva
Federacije.
Anali Arhiva Federacije 2016.
Na Dan državnosti Bosne i Hercegovine
ČITAONICA NASTALA
ENTUZIJAZMOM ZAPOSLENIH
Č
itoanica Arhiva Federacije, koju
su napravili zaposlenici vlasti-
tim sredstvima i unutrašnjim
rezervama, predata je na upotrebu 25.
novembra 2016. na Dana državnosti
Bosne i Hercegovine brojnim klijen-
tima koji izučavaju noviju historiju
Bosne i Hercegovine. Oni će moći
ubuduće na miru i u tišini da istražuju
građu koja se čuva u Arhivu Federacije
u Marulićevoj ulici.
„Mi smo primjer kako se može iz
ništa napraviti odličan posao. Moji sa-
radnici su potpuno besplatno, od starih
stvari koje se već otpisane, napravili
novi ambijent. Sada smo stvorili mo-
gućnost istraživačima iz naše zemlje
i cijelog svijeta da mogu u odličnim
uslovima istraživati arhivsko blago
kojim raspolaže Arhiv Federacije. Iz-
gradnjom čitaonice Arhiv Federacije je
Anali Arhiva Federacije 2016.
dao vlastiti doprinos proklamovanim
mjerama štednje koje preduzima Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine, a mi se
nadamo da će teret stabilizacije podni-
jeti svi, makar i u manjem obimu“ kaže
direktor Adamir Jerković.
„Posebno smo ponosni na „Fond
Branko Mikulić“, koji spada među naj-
vredniju arhivsku građu i koji izaziva
pozornost istraživača iz cijelog svijeta“,
dodaje Ferida Tabaković šefica Bibli-
oteke. S ponosom ističe da je Arhiv
Federacije razvio bibliotečki fond koji
danas ima blizu tri hiljade naslova. A
sjeća se da su krenuli od nule. Nije bilo
ni jedne knjige kada smo krenuli. Naš
direktor je pravi vizionar“, ističe šef
biblioteke Ferida Tabaković. U uređe-
nju Čitaonice aktivno je učestvovao i
Hamdo Branković, koji po mišljenju
direktora ostvaruje sve bolje rezultate.
191

Rukovodilac Hamdo
Biblioteke Ferida Branković –
Tabaković primjećen trud
Njegovo trud i zalaganje u pripremi
Čitaonice direktor je ocijenio veoma
vrijednim. Prema riječima direktora
rad svakog pojedinca se prati i ne može
ostati nezapažen.
U Arhivu Federacije postoji stva-
ralačka atmosfera koja je odličnom
poslovnom politikom kanalisana u do-
brom pravcu - kaže Bisere Domić.
„Zanimljivo je da smo se svi trudili
i ovaj zanos mi izgleda skoro nestvarno.
Radimo kao nekadašnji akcijaši, bez
Zahida Selak: Arhiv je Samir Bajramović- dobar
postao kuća bez presedana radnik i svi ga vole
192
Bisera Domić spada u
omiljena lica Arhiva
Federacije
para. Mi smo unutrašnjim rezervama
uspjeli osvojiti jednu vrijednu investi-
ciju. Sada će naši klijenti moći da rade
na naučnim poslovima, a mi smo veo-
ma zadovoljni što smo ostvarili ovaj cilj.
Dugo radim u arhivu i pamtim mno-
go. Naš direktor zna podstaknuti ljude
i što je najvažnije napravio je dobru i
prijatnu atmoferu u kolektivu.“ – riječi
su Bisere Domić.
Zahida Selak, koja radi sa klijenti-
ma, kaže da je stvoren arhiv bez prese-
Aida Pepić, izuzetno
temeljita u poslu
Anali Arhiva Federacije 2016.
dana, a zadovoljna je što vidi da je to i
njenih ruku djelo. «Arhiv nas je u neku
ruku sve povezao», dodaje Selakova.
Samir Bajramović se, pak, brinuo
o izradi „stolova“ i drugog namještaja
i ukupnom namještanju čitaonice. Od
starog je pravio novi namještaj. Kaže
da je, ipak, duh promjena unio direktor
koji ima mnogo ideja, energije, stvara-
lačkog zanosa i koji zna motivirati lju-
de.
„Kada nam je direktor izložio svoju
zamisao da mi sami, bez pomoći vlade
ili bilo koga, pokušamo napraviti čita-
onicu, nismo u prvi mah vjerovali da
će nam to poći za rukom. Ali, iz dana
u dan sve smo više postajali svjesni da
mi uistinu stvaramo nešto novo. Ovo je
stvarno zadivljujuće, jer tačno vidimo
naših ruku djelo“- kaže Bajramović.
KO KAŽE DA NEMA DOBROVOLJNOG RADA...
Bisera: „Vidi, pa mogla bih ja i svoj
stan ovako okrečiti... hahaha
Anali Arhiva Federacije 2016.
Aida Pepić je bila zadužena za boje
kojima će sijati čitaonica. Zadatku se
posvetila potpuno.
„Trudila sam se da boje budu
mehke, tanane, ugodne oku, jer znam
da istraživači borave u čitaonici više
sati. Koncentracija mora biti maksi-
malna i sa odgovornošću sam prihvatila
zadatak koji mi je povjerio direktor da
se brinem o ovom dijelu posla. Uživa-
la sam u tome“, kaže zadovoljno Aida
Pepić.
Ovo su riječi samo nekih zaposle-
nika koji su bez i jednog feninga napra-
vili novu čitaonicu za buduće korisnike.
I svi drugi koji su bili angažirani imaju
identične riječi. Direktor je svima odao
priznanje.
Svečano otvaranje Čitaonice biće
organizovano naknadno.
193
 Gordana:
„Pa nisam ni
znala da znam
ovako...“

Hamdo: „Majke mi, nije ovo

loše, s visine...“ (šala)

Sloga je naša snaga i naša magija...

Admir: „Uhh, što

je ovo teško...“

194 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 195
 Zahida: „Umorih se
gledajući vas... (šala)

Nakon ovakvog tempa red

je da se nešto i prezalogaji... Pored direktora dr. A. Jerkovića govorila je i Ferida Tabaković, šef Biblioteke Arhiva Federacije

Povodom 25. novembra - Dana

državnosti Bosne i Hercegovine
ZAPOSLENICI ARHIVA FEDERACIJE
PREDALI NA UPOTREBU ČITAONICA KOJU
SU NAPRAVILI DOBROVOLJNIM RADOM

U
čast 25. novembra - Dana dr-
žavnosti Bosne i Hercegovine
zaposlenici Arhiva Federacije
danas su predali na upotrebu savremenu
čitaonicu koju su izgradili dobrovolj-
nim radom, vlastitim sredstvima i unu-
trašnjim rezervama. U njoj će korisnici
moći ubuduće da istražuju građu koja se
čuva u Arhivu Federacije u Marulićevoj
ulici u Sarajevu. Na svečanosti koja je
održana u Arhivu Federacije govorio je
direktor prof. dr. Adamir Jerković koji
je rekao da je „izgradnjom čitaonice
Arhiv Federacije kroz dobrovoljni rad
dao važan doprinos proklamovanim
mjerama štednje koje preduzima Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine“.

196 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 197
Na vratima Čitaonice stoji tabla koja
svjedoči o dobrovoljnom angažmanu
radnika Arhiva Federacije
Direktor je čestitao svim zaposleni-
cima na uloženom naporu, kazavši da
i najmanji pozitivni korak jača državu
Bosnu i Hercegovinu, „a da svaki od
nas treba da teži tom cilju“.
“Mi se nadamo da će u budućnosti
teret stabilizacije podnositi svi ravno-
mjerno“- istakao je dr. Adamir Jerko-
vić.
U ime zaposlenika je govorila Feri-
da Tabaković, šefica Biblioteke, koja je
istakla da su posebno ponosni na „Fond
198
Branko Mikulić“, koji spada među naj-
vredniju arhivsku građu i koji izaziva
pozornost istraživača iz cijelog svijeta“.
Ona je istakla da je Arhiv Federacije
krenuo od nule „a da je danas razvio
bibliotečki fond koji sada ima blizu tri
hiljade naslova“.
Svečano otvaranje Čitaonice biće
organizovano naknadno.
Press služba
(Sarajevo, 23.11.2016. ) “Dnevni list”
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 199
“Oslobođenje”
Naša Gordana Zaimović sasvim otvoreno
ARHIV JE DANAS SLOŽNA PORODICA
G
ordana Zaimović je vedro
lice Arhiva Federacije. Ona je
ugradila svoj život i rad u te-
mlje ove kuće koja je nikla 1994. godi-
ne, a prije toga je radila u Arhivu Bosne
i Hercegovine. Žena sa bogatim isku-
stvom koja od mlađih kolega ne krije
svoje znanje i bogato iskustvo. Gordanu
jednostavno voliš, jer ima za svakog li-
jepu riječ, prihvatljiva je kao sagovor-
nica i drugarica. I danas je Gordana
lijepa žena, koja je u mladosti bila slika
i prilika u onom Sarajevu kada se udala
1976. godine.
200 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016.
Vedro lice arhiva - Gordana Zaimović
Od rođenja živi u gradu na Miljac-
ki. Rođena je kod Predsjedništva Bosne
i Hercegovine u porodici Šerer. Kaže,
da je to mađarsko prezime, ali ona se
uvijek osjećala Bosankom. Tu, i na Bje-
lavama je provela svoju mladost. Ro-
dila je dva sina i jednu kćerku, a njeni
potomci su joj podarili petero unučadi.
Voli ih sve podjednako. Ne može ni-
jedno odvojiti, da kaže ovog volim više.
Neke od njih smo upoznali kad ih je
majka Goga dovodila na izložbe koje
tradicionalno priređuje Arhiv Federa-
cije. Voli ovu kuću u kojoj je proživjela i
201
najteže i najljepše dane. Najteži dani su
bili za vrijeme rata kada je dolazila na
posao dok je granatirano njeno Sara-
jevo. Sjeća se Gordana svojih drugova
i drugarica sa kojima je provodila ratne
dane u arhivu, u kući koja je vrijedno
i temeljito bilježila sve ono što se deša-
valo. Njena najbolja drugarica je Bisera
Domić, sa kojom i danas radi i za koju
ima najljepše riječi.
„Stvorili smo jedan lijep kolek-
tiv“, kaže Gordana Zaimović, i doda-
je: „možda najbolji u Vladi Federacije
Bosne i Hercegovine, čiji smo sastav-
ni dio. To kažem usput, jer mi nismo
skupljači titula „naj“, ali život u Arhivu
Federacije je stvarno izuzetan. Mi gra-
dimo uzoran kolektiv i mogu reći da
smo postigli cilj koji je direktor posta-
202
vio pred nas, a to je da izgradimo čvrstu
zajednicu koja umnogome podsjeća na
porodicu. Ja mislim da je to ideal koji
smo dostigli. Ovdje svi rade, čak i onda
kada direktora nije tu. Znamo šta nam
je posao i svi rade. Za mene su najljepši
trenuci kada pripremamo neku izložbu,
ili dok traje radna akcija u kojoj svi ra-
dimo, jer tada smo zajedno i radujemo
se kada vidimo naših ruku djelo“, kaže
Gordana Zaimović.
Tako nam kazuje naša Goca, Bo-
sanka od glave do pete, koja ne pravi
razliku od Bajrama i Božića, jer u nje-
noj krvi podjednako teče i zvijezda pe-
tokraka, i polmjesec, i krst i križ. Za
nju su svi ljudi isti. Važno je prije svega
biti dobar čovjek.
PISMA
Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 203
 Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Arhiv Federacije
Bosnia and herzegovina
Federation of Bosnia and herzegovina
T h e a r c h i v e s o f t h e f e d e r ati o n

Broj: 01-40-2-863/2016
Sarajevo, 26. 10. 2016.

FEDERALNO MINISTARSTVO OBRAZOVANJA I NAUKE

N/r dr. Elvira Dilberović, ministrica

Poštovana gospođo Dilberović,

Pročitao sam u sredstvima informiranja da je Federalno ministarstvo obrazovanja
i nauke dodjelilo 146 naslova Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, što me
je dakako obradovalo. Potpuno podržavam opredjeljenja Federalnog ministarstva za
ovakvom vrstom pomoći.
Istovremeno, želio bih Vas zamoliti, ukoliko je naravno moguće, da uvrstite u Pro-
gram dodjele i bilblioteku Arhiva Federacije, koja se snažno razvija, kao i sam kolektiv.
Kada sam preuzeo dužnost direktora zatekao sam jednu potpuno zapuštenu sre-
dinu, a danas Arhiv Federacije predstavlja primjer veoma uspješnog i sređenog kolek-
tiva. Sve ove rezultate postigli smo prestrojavanjima, korištenjem unutrašnjih rezervi,
dobrom organizacijom, pri čemu moram reći - bez adekvatne podrške društva.
Uz sve promjene, kazaću Vam, da sam na početklu mandata pokrenuo biblioteku
pa danas Arhiv Federacije ima oko 3.000 naslova. Nama su potrebni udžbenici i knji-
ge iz historije, politike, jezika, nauke... sve ono što će jačati našu državu Bosnu i Her-
cegovinu. Jer, ne treba zaboraviti da Arhiv Federacije stalno posjećuju brojni čitaoci i
klijenti iz zemlje i inostranstva, tako da je korist od biblioteke dugoročno ogromna,
posebno za razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini.
I dopustite da primjetim još nešto. Kao što ste „inicirali zajedničke projekte“ u Ar-
hivu BiH, čini mi se uputnim da ste prije toga posjetili Arhiv Federacije kao upravnu
organizaciju Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, čiji ste ministar.
Srdačno,
DIREKTOR
Prof. dr. Adamir Jerković, s. r.
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke
a/a

204 Anali Arhiva Federacije 2016. Anali Arhiva Federacije 2016. 205
 Sadržaj
N A D A N A L I M A .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 5
BOSANSKI STEĆAK - NAŠ NOVI LOGO .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .9
DODIJELJENA BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRIZNANJA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 13
OBEZBIJEĐENA JAVNOST POSTUPKA.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .18
ŽIRI SAOPĆIO ODLUKU O PRIZNANJIMA ARHIVA FEDERACIJE.. .. .. .. .. .. .. 19
“PLAQUE KING TVRTKO I KOTROMANIĆ”
WAS AWARDED TO ADAMIR JERKOVIĆ.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .21
PRIČE O DOBITNICIMA ARHIVISTIČKIH PRIZANJA.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 23
PISMENE POHVALE ARHIVA FEDERACIJE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 34
Zabilježili smo na izložbi..... .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 40
PRIJATELJSTVO I SARADNJA SA ZEMLJAMA BALTIKA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 43
NACIONALNI ARHIV LITVANIJE U POSJETI ARHIVU FEDERACIJE .. .. .. .. .. .. 43
NACIONALNI ARHIV LITVANIJE PRIREDIO IZLOŽBU U BIH .. .. .. .. .. .. .. .. ..45
LITVANCI PRVI PUT U SARAJEVU .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .46
AGRESORI NISU SLOMILI DUH NAŠIH NARODA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 48
LITVANIJA JE PRVA NAPUSTILA SOVJETSKI SAVEZ .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 51
BIJEG IZ KOMUNISTIČKOG GULAGA.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 52
POTPISAN MEMORANDUM O RAZUMIJEVANJU I SARADNJI.. .. .. .. .. .. .. .. .. 58
HISTORIJSKA GRAĐA OD NEPROCJENJIVE VRIJEDNOSTI.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 59
ODBRANILI SE OD BUJICE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .62
VLADINE MJERE ŠTEDNJE POGODILE ARHIV FEDERACIJE.. .. .. .. .. .. .. .. .. 65
P R O M A K N U Ć A.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 71
KOMISIJA ZA POLAGANJE ARHIVISTIČKOG ISPITA I STICANJE STRUČNIH
ZVANJA U FEDERACIJI BIH.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..72
RAZORNE POSLJEDICE VELIKOSRPSKE POLITIKE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 76
KONTINUITET VELIKOSRPSKE HEGEMONISTIČKE POLITIKE KROZ
AGRESIJE I PERFIDNE OTIMAČINE ZEMLJE PUTEM AGRARNIH REFORMI I
KOLONIZACIJA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 77
CONTINUITY OF GREATER SERBIA HEGEMONISTIC POLITICS THROUGH
AGGRESSION AND PERFIDIOUS LAND GRABBING THROUGH AGRARIAN
REFORMS AND COLONISATION.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 85
206 Anali Arhiva Federacije 2016.
SRBI SRUŠILI 217 BEOGRADSKIH DŽAMIJA.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 93
90 GODINA ARHIVA VOJVODINE.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 99
PERGAMENT KAO PODLOGA ZA PISANJE.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 100
MEĐUNARODNE IZLOŽBE
ARHIVA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .105
E S T O N I J A .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .107
ESTONIJA, ZEMLJA DOBRIH LJUDI.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .108
TOPAO PRIJEM U HLADNOJ ESTONIJI .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 114
SREBRENICA INFERNO .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 120
SOLIDARNOST ARHIVISTA ESTONIJE SA SREBRENICOM.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 123
SJEĆANJA NA OCA BOSANSKE NEZAVISNOSTI .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .128
MOLDAVIJA.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .129
SLATKI ZALOGAJ VELIKIH SILA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .130
SREBRENICA, RANA KOJA NAS JE ZBLIŽILA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 137
D Ž O R D Ž I J A.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .143
U TBILISIJU O SRPSKOM GENOCIDU.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .143
T U R S K A .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 155
O GENOCIDU KROZ VIZURU ALIJE IZETBEGOVIĆA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 156
TURSKA SNAŽNO PODRŽAVA BOSNU I HERCEGOVINU.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .158
SREBRENICA INFERNO .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 165
NEĆE DIĆI RUKE OD BOSNE I HERCEGOVINE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .168
OSVAJANJE LATVIJE.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .172
I Z L O Ž B E U Z E M L J I.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 183
KULIN BAN U CAZINU.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .185
ARHIV FEDERACIJE ZATRAŽIO KROV NAD GLAVOM.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .187
ČITAONICA NASTALA ENTUZIJAZMOM ZAPOSLENIH .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 191
ZAPOSLENICI ARHIVA FEDERACIJE PREDALI NA UPOTREBU ČITAONICA
KOJU SU NAPRAVILI DOBROVOLJNIM RADOM .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .197
ARHIV JE DANAS SLOŽNA PORODICA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .201
P I S M A.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 203
Anali Arhiva Federacije 2016. 207
208 Anali Arhiva Federacije 2016.