Neobična & originalna BiH
ne; ljubav nema vjeru napose, a vjera u
Sufizam u našoj zemlji
Derviši su na ova područja došli još u sedmom stoljeću, u malobrojnim grupama,
kao netipični misionari koji islamsku/tesavvufsku poruku nisu širili klasičnim propo-
vijedanjem niti bilo kakvim nasilnim metodima. Današnji derviši ne lutaju svijetom
obučeni u isposničku ili vunenu odjeću. Ima ih u svim društvenim segmentima, od
politike do umjetnosti. Ko su danas derviši u BiH i kako izgleda njihov svakodnevni
život, saznali smo uz pomoć “Fabrike Duhana Sarajevo
Piše: Alma REDŽEPAGIĆ
P
rvi derviši u Bosnu i Her-
cegovinu stigli su skoro
dvije stotine godina pri-
je zvaničnog dolaska Turaka.
Prema najnovijim istraživa-
njima profesora H. T. Norri-
sa, derviši, kao trgovci i mi-
sionari na ovim područjima,
ne samo u Bosni, nego i u
teritorijima koji danas slove
kao Hrvatska, Dalmacija i da-
lje prema Zapadu, prisutni su
još od 7. stoljeća, o čemu svje-
doče mezarja i nekoliko turbeta
više desetaka godina starijih od
sultan Fatihovog vremena. Jedno od
njih nalazi se i u Sarajevu - Zinđirli De-
deovo turbe na Gorici.
Bosanski derviši
Foto: Samir JORDAMOVIĆ
- Derviši su na ova područja dolazi-
li u malobrojnim grupama, prije svega
kao netipični misionari koji islamsku/
tesavvufsku poruku nisu širili klasičnim
propovijedanjem niti bilo kakvim nasil-
nim metodima. Oni su običavali naseliti
se uz kraj nekog sela ili naselja u kojemu
su već živjeli Bosanci i Hercegovci i svo-
jim ponašanjem i življenjem u zajednici s
tim ljudima pokazivali kako izgleda i šta
zaista jeste islam. Uvidjevši njihov lijep
odgoj i ponašanje, njihovu pravičnost u
međuljudskim odnosima i relacijama,
Bosanci bi se počinjali zanimati za uče-
nje koje oni slijede i vjeru koju ispovije-
daju. Kako se ta vjera i učenje - islam i
tesavvuf - u svojim primijenjenim for-
Zabrana pijenja alkohola
- Alkohol je Šerijatom zabra-
njen, tako da nijedan ehli-sunnet-
ski derviški red kojem derviši u
BiH pripadaju, nije i ne može do-
zvoliti pijenje alkohola. Ko god to
prakticira čini veliki grijeh, a ako
to neko dozvoljava ruši vjerske
propise i istupa iz islama a time i
tarikata - eksplicitan je ef. Halila-
gić, odgovarajući na pitanje da je
u nekim tarikatima dozvoljeno piti
alkohol.
mama (odnosu prema Bogu i Njegovim
stvorenjima) nisu znakovito razlikova-
li od vjere Crkve bosanske, koju su Bo-
sanci i Hercegovci u najvećem broju još
slijedili uprkos brojnim inkvizicijskim i
drugim pokušajima pokrštavanja, s vre-
menom su prihvatili islam i tesavvuf kao
način života - kaže Edin Urjan Kukavica,
nakšibendijski i rufaijski šejh tekije na
Blagovcu, nadomak Sarajeva. Kako tada,
tako i danas, sve je više onih kojima je
tesavvuf mnogo prihvatljiviji od nekih
drugih oblika i vidova ispoljavanja vjere.
Ljubav prema Bogu
- Osnovna, središnja i jedina poruka
tesavvufa je ljubav - ljubav prema Bogu,
Uzvišenom s jedne, i ljubav prema svim
Njegovim stvorenjima, s druge stra-
svom izvornom obliku ništa je drugo doli
čista ljubav. Svjetove je Gospodar, Uzvi-
šeni, stvorio iz ljubavi, održava ih iz čiste
ljubavi i rastvorit će ih iz ljubavi. Poruka
tesavvufa je nadvjerska, ponad svih ogra-
ničenja i isključivosti. Ako nije ljubav - nije
tesavvuf. U tesavvufu ljubav se sabira i
množi, a problemi dijele, te je možda i sto-
ga tesavvuf prijemčiviji ljudima nego stro-
gi okviri vjere napose. S druge strane, u
tesavvufu se uči primjerom i konkretnom
primjenom naučenog, što je mnogo lakše
nego učiti iz knjiga i pokušavati primije-
niti naučeno. Uostalom, otkako postoji
tesavvuf u organiziranom smislu, napisa-
no je mnoštvo knjiga o njemu, pojedinim
njegovim učenjima, metodima i praksi, ali
ne postoji knjiga koja može zamijeniti ni
šejha ni derviša. Ljubav se ne uči iz knjiga
- pojašnjava nam šejh Edin Urjan, koji i da-
nas, 13. vijekova poslije, njeguje tradiciju
sufizma u našoj zemlji. ljudi iz njihovog okruženja. U savreme-
nom Tespih star 250
svijetu godina rekli bismo, trude
i situaciji,
Ipak, današnji derviši ne lutaju svi-
jetom obučeni u isposničku ili vunenu se preživjeti, na dopušten način steći
svoju nafaku i opskrbu, živjeti u skladu
odjeću. Ima ih u svim društvenim se-
gmentima, od politike do umjetnosti. Ko s pravilima i zakonima koji vladaju u ovo-
su danas derviši u BiH i kako izgleda nji- me svijetu, istovremeno radeći na svom
hov svakodnevni život? obrazovnom, duhovnom i spoznajnom
napretku - govori šejh Kukavica.
- Dervišluk je duhovna disciplina, te
su stoga derviši ljudi kao i svi ostali, U prošlosti su derviši nerijetko živjeli
u manjim ili većim zajednicama, u kojima
srećete ih u svom svakodnevnom životu
i komunikaciji. Moguće ih je prepoznati su zajednički privređivali, izdržavali teki-
ju, ali i sve musafire i siromahe koji bi im
po nesvakidašnjoj uljudnosti, pristojno-
se obratili za pomoć, bilo u hrani bilo u
sti, ljubaznosti, općenito po ponašanju.
kakvim drugim potrepštinama. U najma-
Mnogo je derviša, muhiba i ašika koji žive
njem, jedan dio svoga života posvećivali
i rade, djeluju u svome okruženju a da
niko iz njihove radne i životne okoline ne su javnom hizmetu (službi). Potom bi bili
zna za ovaj domen njihovog življenja. Žive upućeni u neki kraj zemlje ili svijeta da
životom koji se u općem smislu gotovo ni djeluju kao misionari ili bi se, pak, posve-
po ničemu ne razlikuje od života ostalih ćivali porodičnom životu.
 Danas je situacija malo drukčija.
Tekija stara 360 godina - Derviši rijetko žive u derviškim za-
jednicama, ali se njihov odnos prema
Kaderijska Hadži Sinanova tekija u Sarajevu, u
okruženju u kojem žive niukoliko nije
ulici Sagrdžije 77., izgrađena je između 1638. i 1640.
promijenio. Svaki derviš na izvjestan na-
godine. Povod za njenu gradnju bio je ulazak osman-
čin dužan je u svome životnom i radnom
skog sultana Murata IV u Bagdad 1638. godine. U
okruženju djelovati pozitivistički, u smi-
njegovoj pratnji bio je silahdar Mustafa-paša, Sa-
slu vlastitog doprinosa općem dobru.
rajlija, simpatizer hz. Pira Abdul-kadir Gejlanije,
U svojim tekijama sastaju se najmanje
osnivača kaderijskog tarikata, istinskog duhovnog
jednom, odnosno dvaput sedmično radi
prvaka svoga vremena (kutb), čija se džamija, te-
zajedničkih ibadeta, razmjene iskusta-
kija, medresa i turbe nalaze u Baghdadu. Silahdar
va, razgovora i uputa, a sa svojim šej-
Mustafa-paša iskazao je želju i predložio, a sultan
hovima su i u češćoj, rekao bih, stalnoj
prihvatio da se i njegovom rodnom Sarajevu izgradi
fizičkoj i duhovnoj vezi. Okolnosti su
reprezentativna kaderijska tekija. Za izgradnju se promijenjene, ali su derviški zadaci,
brinuo njegov otac hadži Sinanaga Maldar, koji je kako prema samima sebi, tako i prema
i sam učestvovao u finansiranju izgradnje tekije.
svojoj okolini, ostali isti - priča šejh Edin
Radi ovoga je u oficijelnim dokumentima tekija nazvana Silahdar Mustafa-pašina tekija, a među narodom je poznatija kao Urjan, čiji se derviši u tekiji na Blagov-
Hadži Sinanova tekija. Tekija je doživljavala i stradanja, ali se uvijek obnavljala i preživljavala cu okupljaju jednom sedmično. Dolaze
burna dešavanja kojih je bilo u BiH. Najveća stradanja tekija je doživjela 1697. godine upa- porodično s djecom, koja se tu u tekiji
dom habsburškog princa Eugena Savojskog u BiH, nakon što su bosanski franjevci javili na uče lijepom ponašanju i dobrom odgo-
dvor u Beč, da u BiH nema sposobnog stanovništva za odbranu, koji je popalio sve kuda je ju, mladići i djevojke, studenti, profeso-
nailazio pa i Sarajevo, a u okviru njega i tekiju. Također je u više ri, ljekari, trgovci, umjetnici i političari.
požara koji su izbijali u Sarajevu tekija doživljavala oštećenja, ali U tekiji su kao i pred Bogom svi jednaki
je i popravljana. I danas je tekija očuvana u izvornom obliku te i svi imaju šansu da uz pomoć svog du-
je u cijeloj BiH jedina autentično sačuvana tekija iz osmanskog hovnog učitelja dosegnu stepen potpu-
perioda. Tekija je dala više poznatih pjesnika, književnika, javnih nog čovjeka (inasn-i -kjamila).
djelatnika i zaslužnih građana BiH. Najpoznatiji među njima su:
šejh Kaimi-baba, prvi poznati šejh tekije, čuveni pjesnik i borac Postati čovjek
za prava siromašnih slojeva, šejh Muhammed ibni Hasan, šejh - Duše na ovaj svijet dolaze sa šan-
našeg najpoznatijeg hroničara Mula Mustafe Bašeskije, koji je som da postanu čovjek, i to je jedan
također bio pripadnik tekije, šejh Mejli Gurani, poznati pjesnik i od glavnih razloga zašto dolazim u te-
kaligraf, šejh Fejzullah ef. Hadžibajrić, učenjak, pjesnik i mesnevi-
kiju - želim iskoristiti šansu i postati
han, koji je preveo i protumačio prva dva sveska “Mesnevije” koja
čovjek - kaže Abdulkerim Ensad Šunj,
su objavljena na našem bosanskom jeziku. Tekija je u proteklom periodu svoga egzistiranja od
rukometaš, kojem je dolazak u tekiju i
360 godina služila za njegovanje i širenje prosvjete, nauke i kulture protkane pobožnošću po
obavljanje derviških zadataka svakod-
metodi kaderijskog tarikata. Tekija je veoma vrijedno arhitektonsko zdanje, koje sadrži sve što
nevni posao.
je potrebno da zadovolji fizičike i duhovne potrebe svojih pripadnika. Na zidovima ulaznog atrija
i semahane nalaze se veoma vrijedni kaligrafski ispisani natpisi (levhe) na sva tri orijentalna jezika: arapskom, perzijskom i - Važno je imati iskrenost u srcu i
osmanskom turskom, u više kaligrafskih stilova.Među njima se posebno ističe „Sulejmanov muhur” na južnom dijelu halvet onda Allah sve lijepo uredi da se može
odaje ispisan kufskim pismom, koji je orginalni jedinstveni primjerak ovakve levhe u svijetu. Tekija i danas ima živu aktivnost sve stići, kad Allah da bereket u vreme-
i služi svojoj svrsi. U njoj se redovno četvrtkom navečer obavlja zajednički zikr, održavaju predavanja, njeguje autentično nu, sve se stigne - govori ovaj simpatični
učenje ilahija i vrši upućivanje ljudi ka Istini. Tako- mladić, na prvi pogled potpuno isti kao
đer se obilježavaju svi mubarek dani i noći prema i njegovi vršnjaci. Iz razgovora s njim
islamskom kalendaru. Tekija je otvorena za sve za- može se nazrijeti koliko je u njemu do-
interesirane, bez obzira na razlog njihovog dolaska brote i lijepog odgoja.
- kaže Sead Halilagić. Šta je to po čemu su derviši drugačiji
od ostalih vjernika muslimana?
- Gotovo ni po čemu, a opet po sve-
mu. Po meni, najbolji opis derviša je:
“izvana s ljudima (sa svijetom), a iznu-
tra s Bogom”. Radeći na uljepšavanju i
upotpunjavanju svojih dobrih osobina,
te na poništavanju i zamjeni svojih loših
dobrim osobinama, derviševa nutrina
počinje se očitovati na njegovom licu,
a lijepe osobine svakako u ponašanju.
To su osnovne osobenosti koje derviše kih ehli -sunnetskih redova u BiH, kojoj
razlikuju od ostalih ljudi, ne samo mu- pripadam, ne okuplja, pošto neki od tih
slimana. S druge strane, razlike između pročelnika djeluju izdvojeno i iz Islam-
derviša i ostalih vjernika muslimana ske zajednice i Tarikatskog centra.
jesu, kao što bi Šejh Mesud-Baba (r.š.) Znam da se na više od stotinu mijesta
rekao: Derviši “rade prekovremeno”, od- (tekije, zavije, džamije, privatne kuće)
nosno oni, osim obaveza koje ispunja- obavlja zajednički zikr prema usulu
vaju svi vjernici, imaju i dodatne koje su (pravilima) pojedinog tarikata. Posto-
dobrovoljno preuzeli. Osim toga, derviši ji gotovo trideset tekijskih objekata u
drukčije hijerarhijski klasificiraju šeri- BiH. Ne poznajem ni tačan broj šejhova
jatske obaveze u smislu namaza, po- pojedinih tarikata, odnosno tekija, a
sta, sedmičnih okupljanja i zajedničkog ima ih desetak koji javno djeluju u BiH -
ibadeta; derviši ne samo Kur’anske za- kaže ef. Sead Halilagić, sekretar Tari-
povijesti, nego i doslovno svaki sunnet katskog centra BiH.
Burhan - probadanje tijela
- U BiH se ne izvodi idžra, i to nije ni potrebno. Idžra ili burhan je postupak
probadanja tijela oštrim sječivom u određenim prilikama, koji je služio kao do-
kaz protiv trikova drugih u susretu s dervišima i razvijanje uvjerenja u istini-
tost datog tarikata. On se provodi u stanju vedžda – zanesenosti, kada čovjek
skoro izgubi svoje postojanje i ne osjeća fizičku bol. U jednoj ilahiji hadži šejh
Selim Sami ef. kaže: „ Ašk, to je naš zarf”, odnosno mi treba da smo prožeti
ljubavlju koja probada naše srce i naše cjelokupno biće, a ne da težimo idžrau
kao vanjskom činu. Ovo je princip koji mi u kaderijskom tarikatu naglašavamo.
Najveće nadnaravno djelo (keramet) je za kratko vrijeme stići u Allahovu blizi-
nu. U ovom vremenu naša vanjska manifestacija pripadnosti tarikatu treba da
bude dosljedno i iskreno pridržavanje svih propisa islama - pojašnjava ef. Sead
Halilagić, sekretar Tarikatskog centra BiH.
pa čak i preporuku Allahovog Poslanika
za činjenje dobra u općem smislu, sma-
traju svojom strogom dužnošću i tako
im pristupaju. To u povratnoj sprezi
ostavlja traga na njihovom odgoju i po-
našanju, a lijepim ponašanjem uzvratno
uljepšavaju svoju nutrinu. Tako se der-
viševo djelovanje na unutarnjem planu
odražava u izvanjskim pokazanjima u
domenu ponašanja, a svaki gest lijepog
i dobrog s izvanjske razine, odražava se
i u njegovom trudu i zalaganju u sferi
uljepšavanja svoje nutrine. To je, rekli
bismo, interaktivan proces - govori šejh
Kukavica.
Jedno vrijeme tarikati su u BiH bili za-
branjeni, da bi im ponovo, sedamdesetih
godina, bila vraćena sloboda djelovanja.
Koliko danas u našoj zemlji ima tekija i
šejhova?
- Potpuno tačne podatke ne posje-
dujem, jer sva mjesta i pojedince, koji
okupljaju svoje muhibbe-simpatizere,
„Tarikatski centar”, kao jedina legalna
i legitimna krovna organizacija derviš-

šejh Edin Urjan Kukavica i šejh Halil Hulusi Brzina u razgovoru
Svi ovi tarikati imaju svoje šejhove,
Buđenje srca
derviše, muhibe, tekije... neki čak imaju
Danas u Bosni i Hercegovini u organi-
i internet-stranice, tako da je sada, ma-
ziranom obliku egzistiraju nakšibendijski
kar teoretski, do šejha i derviša puno
tarikat, koji je i najrašireniji i najbrojniji, a
lakše doći nego što je to bilo u prošlo-
tu su još i kadirijski, rufaijski i šazilijski.
sti.
Ima pojedinaca i iz nekih drugih tarikata
(halvetija i bedevija). Zanimalo nas je kako se postaje
derviš?
- Svaki punoljetan musliman (balig)
koji dobrovoljno izabere tesawuf kao
svoj pogled na svijet i datog šejha kao
svog duhovnog učitelja, može postati
derviš. Takav čovjek kreće na duhovni
put približavanja Bogu (Tekarrub ilallah)
u svrhu spoznaje Boga (Marifetullah).
Čovjek se tada budi iz sna utonulosti i
neznanja i želi i traži da se približi Bogu
i da Ga spozna. U svome srcu on počne
osjećati ljubav prema Bogu i počne mi-
jenjati svoje duhovno stanje i ostavljati
negativna svojstva te se kiti lijepim oso-
binama. Kada istraje na ovom, dospijeva
do drugog mekama duše (nefsi levva-
me - duša koja sebe kori) i tada će pred
šejhom dati Uzvišenom Allahu zakletvu
(bejat), odnosno obnoviti, ali potpuno
svjesno, svoj ugovor s Allahom, koji su
naše duše u prapočetku (ezelu) dale. Za
ovaj čin stvarno uvjerenje treba da ima i
šejh i salik (muhib). Tada šejh daje saliku
dnevna učenja (vird), koja će mu pomoći
na daljem putu približavanja Bogu. Mu-
rid (učenik) mora maksimalno dosljedno
i iskreno da izvršava sve šerijatske oba-
veze kao i virdove koje mu daje šejh. Der-
viš može postati i muškarac i žena, ali da
su odrasli muslimani, jer djeca ne mogu
dati bejat - objašnjava tarikatska pravila
ef. Halilagić.
Mnogi ljudi koji nisu dovoljno upoznati
s tarikatom, s neodobravanjem gledaju
na činjenicu da derviši šejhu ljube ruku.
- Najviše primjedbi za ljubljenje ruke
šejhu imaju upravo muslimani, koji u
tradicionalno-odgojnom smislu imaju
običaj ljubljenja ruke gotovo svakoj
starijoj osobi. Kako se mi, nekako po
pravilu, stidimo svoga, smatrajući to
zaostalim, zastarjelim i prevaziđenim,
a olahko prihvatamo bilo šta tuđe,
tako i najviše primjedbi imamo na vla-
stitu tradiciju. Tako nam je sasvim nor-
malno da su iskrene pripadnice drugih
vjerskih tradicija pokrivene, a nošenje
mahrama iskrenih muslimanki izdignu-
to je na razinu globalnog problema.
Ljubljenje ruke starijem, iskusnijem,
učenijem osobiti je znak poštovanja
i, usuđujem se reći, najblaži znak lju-
bavi koji mlađa osoba može pokazati
starijoj. Ja sam ljubio ruku svome ocu,
dedama, amidžama, svojim šejhovima;
i danas sam spreman poljubiti ruku i
starijem i mlađem od sebe i nije mi ni
začudno ni teško, ni mrsko. Inače, u
dervišluku je pravilo poštovati starije
zbog toga što su u životu učinili više
dobrih djela od nas, a mlađe jer imaju
priliku učiniti više dobra od nas. Dakle,
ljubljenje ruke starijem, iskusnijem,
učenijem postoji u svim ili gotovo svim
autentičnim religijskim tradicijama;
veza između derviša i šejha najbliskija
je vezi između djeteta i oca, te se tako
može opisati i objasniti kao neobave-
zni i najnormalniji pokazatelj iskreno-
sti odnosa, veze, poštovanja i ljubavi
između derviša i njegovog šejha. Kada
derviš poljubi šejhu ruku, šejh derviša
najčešće poljubi u čelo i to je znak, po-
kazatelj šejhove brige i ljubavi za svo-
ga derviša - govori šejh Edin Urjan, koji
s očinskom ljubavlju i ponosom priča o
svojim dervišima. I upravo kao i njego-
vi derviši, i mi smo šejh Edinov sohbet
slušali s velikom pažnjom, a vrijeme je
proletjelo kao čas. Ostalo je još mno-
go toga neispričanog o tesavvufu, ali
neke se stvari ne mogu ispričati, one
se mogu samo osjetiti.
Da otkrijemo za Vas neobičnosti i specifičnosti
Bosne i Hercegovine, pomogla nam je
“Fabrika duhana Sarajevo”.