TVRTKO MILUNOVI SENEKA - ODABIR IZ MORALNIH PISAMA LUCILIJU Cris, god. VII., br. 1/2005., str.

139-143

SENEKA - ODABIR IZ MORALNIH PISAMA LUCILIJU

(u prijevodu Tvrtka Milunovia i redakciji Pauline Kisi)

TVRTKO MILUNOVI Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovekog, Krievci Milislava Demerca 8, HR-48260 Krievci

Prijevod izvorne grae Translation of original sources

Seneka, punim imenom Lucije Anej Seneka, jedan je od najistaknutijih ljudi u doba ranog Rimskog Carstva. Roen je 4. godine prije Kristova roenja u Kordobi u rimskoj provinciji Hispaniji, a ve ga je od malih nogu zainteresirala stoika filozofija. Njegov je otac Anej Seneka Stariji bio veliki govornik koji je svom sinu nastojao dati to bolje obrazovanje. Stoga jo u Senekinom djetinjstvu njegova se obitelj preselila iz Hispanije u Rim i tamo se on kao mladi obrazovao za odvjetnika. Nakon nekog vremena poeo se pojavljivati ee u javnosti kao obrazovan i zapaen ovjek te je tako ubrzo daao u sukob s tadanjim carem Kaligulom (37. 41. godine), a taj je sukob potpirivala i Senekina strina koja je bila ena upravitelja carske provincije Egipta, a koju je Seneka esto tamo posjeivao. Apstrahirajui ovaj sukob s carem, moemo pouzdano rei da je on sve do godine 41. posl. Krista napredovao. Spominjao je prilino svoju majku za koju se ini da ga je nadahnjivala idealizmom i odreenom dozom misticizma, svoje odane prijatelje i svoju djecu. Godine 41. filozofa su zadesile mnoge nevolje to je imalo odraza na njegovu daljnju sudbinu i rad. Protiv njega podignuta je tuba da je postao previe blizak sa Kaligulinom sestrom Julijom Livilom i da je zaotrio odnose sa Mesalinom, suprugom Kaligulina nasljednika cara Klaudija (41. 54.). O njegovoj se navodnoj krivnji izjasnio i veliki carski biograf Svetonije spomenuvi: Optuba je nejasna i samome okrivljeniku nije dana prilika da se brani. Posljedica njegove optube je bila ta to je bio na vrijeme od osam godina prognan iz Rima na otok Korziku gdje su nastali neki njegovi knjievni radovi. Njihova su jezgra tragedije po uzoru na dramatiara Euripida, odreeni eseji na filozofske teme i pisma upuena Polibiju, bogatom libertinu na dvoru cara Klaudija. Godine 49. stie mu u pomo Sudbina koju on kao stoik esto ismijava. Agripina Mlaa, Kaligulina sestra, a ujedno i nakon smrti carice Mesaline etvrta ena cara Klaudija

poziva ga na dvor da bude odgajateljem i uiteljem njenom sinu iz prvog braka Luciju Domiciju, buduem caru Neronu. Od tada Senekin ugled stalno raste, obavlja dravne funkcije i brine se za odgoj zajedno s pretorijancem Burom za napredak mladog princa. Kada je Neron 54. postao carem, Seneka je ivio u njegovoj milosti, iako moda i nije odobravao veinu carevih zloina. Godine 62. zbili su se za Seneku opet sudbonosni dogaaji: smru Bura koji je Seneki pomagao odravati ravnoteu izmeu Senata i goropadnog cara, Seneka gubi vaan oslonac u borbi s tekom naravi cara Nerona. Posljednje dvije godine svoga ivota Seneka je proveo putujui junom Italijom piui eseje i olakavajui svoju potresenu duu korespondirajui sa prijateljem Lucilijem kojemu je uputio ukupno 124 pisama moralnog sadraja. Osumnjien za sudionitvo u Pizonovoj uroti protiv cara, na njegov izriiti zahtjev morao je poiniti samoubojstvo u drutvu svojih prijatelja i ene Pompeje Pauline. (Tacit, Anali, XV, 60 64) Moralna pisma Luciliju proeta su dubokom stoikom filozofijom, znanosti kuju je Seneka najvie cijenio. Lucilije, Senekin prijatelj potkraj ivota, bio je vjerojatno iz pokrajine Kampanije, iz grada Napulja (Neapolis) ili Pompeja (Pompei). Analizom pisama saznajemo da je bio pripadnik konjanikog stalea (eques) i da je taj poloaj zavrijedio pukom revnou. U vrijeme nastanka pisama obavljao je dunost prokuratora Sicilije. ini se da je, kao i veina tadanjih italskih mueva, vrlo cijenio Epikura to se uostalom i saznaje u pismima koja Seneka redovno zakljuuje nekom njegovom misli. Neki historiari smatraju da je Lucilije autor poeme Etna (Aetna), a poznato je i da je inae pisao mnoge knjige, da se bavio filozofijom i geografijom i da je poznavao mnoge ljude na visokim pozicijama. Iz pisama se ne moe tono saznati kada je poelo njihovo prijateljstvo. Oba posljednja Senekina djela Naturales quaestiones i

139

Pr ijevod izvor ne gr ae T r ans lat ion of or iginal s our ces

TVRTKO MILUNOVI SENEKA - ODABIR IZ MORALNIH PISAMA LUCILIJU Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 139-143

Epistulae morales upuena su na adresu Luciliju. Razdoblje nastanka pisama moemo precizno datirati unutar 63. i 65. godine. Za dataciju je znaajno Senekino izvjee o potresu u Kampaniji 63. godine kojeg je sam autor doivio putujui jugom Italije u namjeri da zaboravi politike dogaaje. Struktura samih pisama je zanimljiva: prvo se spominju konkretne injenice, npr. bolest, putovanje morem ili kopnom, dolazak u Napulj, izleti ili pak skup prijatelja koji razglaba o pitanjima iz Platona, Aristotela i Epikura. U drugom dijelu autor redovno raspravlja o temi, redovno apstraktnoj, kao prijeziru smrti, naravi svevinjeg Dobra, nitavnosti bogatstva, plemenitosti u siromatvu. Iako je Senekino znanje i o Platonu, Aristotelu, Teofrastu i Epikuru upadljivo veliko, u pismima je pokazao i znatan stupanj originalnosti. Pokazao je i moderan kranski duh premda njegove veze sa ranom kranskom Crkvom nisu u potpunosti jo razjanjene, naroito u vezi s omraenou borbi u areni, ljudskom odnosu prema robovima i svetosti braka. Pisma su ujedno i svojevrstan prirunik velikog opsega znanja. Senekino djelo Epistulae morales ad Lucilium dosad nije objavljeno u cijelosti na hrvatskom jeziku. Stoga ovdje iznosim prijevod triju pisama koja su me se posebno dojmila.

Uini, stoga, Lucilije, to mi pie da ini; svaki as obuhvati. Tako e se dogoditi da e, ako iskoristi dananji, manje ovisiti o sutranjem danu. U odgaanju nam ivot brzo prolazi. 3. Sve je, Lucilije, tue, samo je vrijeme nae. Ovu nam je pojavu, jedinu prolaznu i tekuu, priroda dala u posjed s kojeg nas tko god to eli moe otjerati. A tolika je u ljudi glupost da si doputaju ono to je vrlo malo vrijedno i vrlo jeftino, sigurno nadomjestivo, kad su to postigli, sebi upisati u zaslugu; nitko ne bi pomislio da duguje ita tko vrijeme nalazi kad je ono jedino pored svega to niti zahvalan ovjek ne moe povratiti. 4. Pitat e me moda to li inim ja koji tebi to savjetujem. Priznat u ti iskreno: raun mi se podudara s trokom, a to se dogaa kod rasipnog, ali marljivog ovjeka. Ne mogu rei da ne gubim nita, no to gubim, zato i kako gubim, kazat u ti; navest u ti uzroke svog siromatva. Dogaa mi se ono to i mnogima koji su ne svojom krivicom natjerani u neimatinu: svi im oprataju, nitko im ne hiti u pomo. 5. to to, dakle, znai? Ne smatram siromahom onoga kome je dovoljno onoliko koliko mu god preostaje. Ipak, vie volim da ti sauva ono to ima, a zapoet e u zgodan as. Naime, kako su to smatrali i nai prei, prekasna se tednja nalazi na dnu bave. Na najdonjem se dijelu ne nalazi, dakako, samo najmanje, ve i ono najloije. OSTAJ MI ZDRAVO.

1. UTEDA VREMENA
Seneka pozdravlja svog prijatelja Lucilija 1. Tako uini, moj Lucilije; posveti se sebi i vrijeme koje su ti dosad oduzimali ili otuivali ili ti je promaklo, sakupi i uvaj. Uvjeri se da je to tako kako ti piem: neki nam se trenuci otimaju, neki kradomice oduzimaju, a neki nam prolaze. Najsramniji je, ipak, gubitak koji nastaje iz nemara. Pa, ako i bude htio svratiti pozornost, uvidjet e da e najvei dio ivota umai onima koji naopako rade, velik dio onima koji ne rade nita, a cijeli ivot onima koji se zanimaju drugim stvarima. 2. Koga e mi navesti da vremenu pridaje neku vrijednost, da dan cijeni, da shvaa kako svaki dan umire? Varamo se, naime, u tome to smrt vidimo daleko ispred sebe; velik njen dio ve je proao. Koja je god godina za nama, u rukama je smrti.

4. STRAH OD SMRTI
Seneka pozdravlja svog prijatelja Lucilija 1. Nastavi kako si zapoeo i uri koliko si u mogunosti da to dulje moe uivati u oplemenjenom i smirenom umu. Uivat e, bez sumnje, i dok ga oplemenjuje i dok ga smiruje; druga je, ipak, ona radost koju osjea kad promatra um od svake ljage ist i jasan. 2. Pamti, dakako, koliku si radost osjetio kad si skinuo mladenaku togu i obukao muevnu te kad su te na forum poveli; veu radost oekuj kad djeaki um po strani ostavi i kad te mudrost bude uvrstila meu ljude. Ne ostaje, naime, u nama zasad djetinjstvo, nego neto jo gore: djetinjarija. I time je to stanje, doista, gore to uivamo ugled starih ljudi, a mane djeake, i ne samo djeake, ve i djetinjaste. Oni su prvi u bojazni od neznatnih stvari, ovi drugi od izmiljenih, a mi od jednih i drugih.

140

TVRTKO MILUNOVI SENEKA - ODABIR IZ MORALNIH PISAMA LUCILIJU Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 139-143

3. Napreduj samo; razabrat e da se nekih stvari zato mora manje plaiti jer nam uzrokuju mnogo straha. Nijedno zlo koje je posljednje od sviju nije veliko. Smrt ti dolazi; trebao bi je se plaiti kad bi mogla ostati s tobom. No, nuno je ili da ti ne doe ili da te mimoie. 4. Teko je, kae, um dovesti dotle da prezire ivot. Ne uvia li kako ga preziru iz neznatnih razloga? Jedan se konopom objesio ispred vrata svoje ljubavnice, drugi se bacio s krova da vie ne slua ljutitog gospodara, trei si je, da ga iz bijega ne vrate natrag, ma zario u utrobu. Ne smatra li da e junatvo postii ono to postie prevelik strah? Nitko ne moe imati bezbrian ivot tko previe razmilja o njegovom produljenju i tko u veliko blagostanje ubraja mnoge konzule.1 5. Svaki dan o ovome promiljaj da moe ravnoduno napustiti ivot za kojim mnogi tako poseu i uvaju ga kao to oni koje bujica odnosi poseu za trnjem i hridima. Mnogi se ljudi alosno kolebaju izmeu straha od smrti i ivotnih muka te ivjeti ne ele, umrijeti ne znaju. 6. Stoga uini sebi ivot ugodnim tako da svu brigu za nj odagna. Nijedno dobro ne koristi onome tko ga posjeduje ako mu um nije pripravan na to da ga izgubi; a nita nije lake izgubiti nego ono za ime, kad je ve izgubljeno, ovjek ne moe eznuti. Zato se ohrabri i ovrsni naspram ovim nevoljama koje se mogu zbiti i najutjecajnijim ljudima. 7. O Pompejevoj glavi presudu donesoe maloljetan djeak i ukopljenik; o Krasu okrutni i obijesni Part; Lepid je po naredbi Gaja Cezara svoj vrat morao pruiti tribunu Dekstru, a on je sam dao svoj Hereji.2 Nijednog ovjeka sudbina nije dotle uzvisila da mu ne bi toliko zaprijetila koliko mu je dopustila. Nemoj se uzdati u ovu sadanju mirnou; u asu se more uzburka. Brodove isti dan kad su se na njemu poigravali guta. 8. Pomisli da i razbojnik i neprijatelj tvom grlu mogu primaknuti ma. Iako veu vlast nema, svaki rob ima mo nad tvojim ivotom i smru. Zato ti govorim: tko je god svoj ivot prezreo, gospodar je tvog. Sjeti se, za primjer, onih koji su izginuli u zasjedi unutar svojih domova ili u otvorenom nasilju ili zbog lukavstva; shvatit e da nije manji broj onih koji su poginuli zbog srdbe robova nego onih koji su stradali zbog kraljevske srdbe. to te se stoga tie koliko je snaan onaj kojeg se boji budui da to zbog ega si u bojazni svatko moe posjedovati? 9. Ako, pak, sluajno u ruke neprijatelju padne, pobjednik e
1 2 3

narediti da te odvedu u smrt; onamo, dakako, kamo te i vode. Zato sam sebe zavarava i sad prvi put shvaa to to si odavno podnosio? Kaem ti stoga: od kada si roen odvode te u smrt. O ovima i o slinim stvarima trebamo promiljati ako elimo mirno saekati onaj posljednji as, strah od kojeg nam preostale sve ini nelagodnima. 10. No, da zavrim pismo: uj to mi se danas svidjelo. I to sam takoer uzeo iz tuih vrtova.3 Siromatvo koje je u skladu sa zakonom prirode je veliko bogatstvo. A zna li koje nam granice postavlja ovaj zakon prirode? Ne gladovati, ne biti edan, ne nazepsti. Da glad i e odagna nije ti potrebno opsjedati vrata oholih ljudi ni strogu namrtenost niti, naprotiv, sramotnu blagost podnositi, nije ti potrebno na more kroiti niti u vojni pohod krenuti; ono to priroda zahtijeva na dohvat je ruke i pripravno. 11. A za suvino se ljudi znoje. To je ono to nam togu izlizuje, to nas prinuuje da starimo pod vojnikim atorom, to nas tjera na strane obale. Ono to je dovoljno nalazi nam se pri ruci. Tko se dobro sa siromatvom slae, bogat je. OSTAJ MI ZDRAVO.

14. O razlozima za povlaenjem iz svijeta

Seneka pozdravlja svog prijatelja Lucilija 1. Priznajem da nam je uroena ljubav prema naem tijelu; priznajem da se mi za njega brinemo. Ne poriem da ga treba njegovati; kaem da mu ne treba robovati. Rob e naime biti mnogima onaj tko robuje tijelu, koji se za nj previe boji i koji po njemu sve prosuuje. 2. Tako se moramo ponaati ne kao da moramo ivjeti zbog tijela, nego kao da bez tijela ne moemo ivjeti. Prevelika nas ljubav prema njemu uznemiruje strahovima, optereuje brigama i izlae uvredama. Malo vrijedi estitost onome kome je tijelo previe drago. O njemu neka se vrlo pomno vodi briga, no ipak tako da ga, kad to bude zahtijevao razum, dostojanstvo ili vjernost, poaljemo i u vatru. 3. Koliko najvie moemo izbjegavajmo neprilike, ne samo opasnosti i povucimo se na sigurno stalno promiljajui ime moemo odagnati ono to nam zadaje strah. Ako se ne varam, tri su vrste toga straha: bojimo se neimatine, bojimo se neimatine i plaimo se onoga to se dogaa zbog nasilja monika. 4. Od svega toga nita nas vie ne pogaa kao ono to nam prijeti od strane sile; ona dolazi naime uz veliku buku i nemir. Prirodna zla koja spomenuh,

Kalendarska se godina kod Rimljana raunala prema konzulima koji su te godine obavljali svoju slubu Kasije Hereja, prefekt pretorijanaca, ubio je cara Kaligulu godine 41. na Palatinu Uzeto je iz Epikurovih vrtova

141

TVRTKO MILUNOVI SENEKA - ODABIR IZ MORALNIH PISAMA LUCILIJU Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 139-143

neimatina i bolest prikradaju se u tiini niti oima ni uima zadaju strah. Velika je pojava onog drugog zla. Oko tog su zla oruje, lanci i gomila zvjeradi koja se puta na ljudsku utrobu. 5. Pomisli ovdje i na zatvor, kri, sprave za muenje, na kuku i kolac nabijen u ovjeka tako da mu izae van kroz usta, na udove razvuene kolima potjeranih na razne strane, na ono odijelo koje prodire plamen i na sve drugo povrh toga izmiljeno u bijesu. 6. Nije stoga udo ako najvei strah zadaje ovo ija je raznovrsnost velika i oprema strana. Kako muitelj naime vie postie to predoi vie sredstava za muenje pogled na njih slama zaista i one koji su ustrajno podnosili muenje tako od onog to nam svladava i obuzdava um vie postie ono to nam to moe i pokazati. Nisu manje strane one druge nevolje, mislim na glad, e, ireve na elucu i groznicu koja nam pri samu utrobu. No, one su prikrivene i nemaju nita ime bi prijetile i to bi nam predoavale. Ovo je zlo kao veliki ratovi samim pak pogledom na njega i na njegovu opremu izvojevalo pobjedu. 7. Potrudimo se stoga da se suzdrimo od uvreda. Ponekad je narod taj kojeg bismo se trebali bojati, ponekad su to utjecajni ljudi u senatu ako je dravni sustav takav da sve odluke provodi senat; ponekad pojedinci kojima je dana ljudska vlast i vlast nad narodom. Teko je sve ove imati za prijatelje, dovoljno je ne imati ih kao neprijatelje. Zato mudar ovjek nee nikada izazivati srdbe monika, nego e se svakako ukloniti isto kao i kod plovidbe od oluje. 8. Putujui na Siciliju, morao si premostiti tjesnac. Nepromiljeni kormilar prezreo je prijetnje junog vjetra, a to je onaj koji uzburkava sicilsku morsku puinu i stvara vrtloge; ne dri se ni lijeve obale, nego one blie Haribdi koja kovitla more4. A onaj oprezniji pita one koji poznaju ova mjesta kakva je plima i to predskazuju oblaci; on dri smjer daleko od ovih podruja poznatim po vrtlozima. Tako isto postupa mudrac: izbjegava mo koja mu moe nauditi, ali je ponajprije na oprezu da se to ne uoi. Jedan je dio naime sigurnosti i u tome ne za njom oito teiti jer ono to netko izbjegava netko osuuje. 9. Moramo stoga uvidjeti kako bismo mogli biti sigurni od svjetine. Najprije ne poelimo nita isto to i ona jer izmeu takmaca izbija svaa; nadalje, ne posjedujmo nita to bi nam se moglo oduzeti u veliku korist onoga koji na to vreba; neka na tvom
4 5 6 7 8

tijelu bude to manje plijena za pljaku. Nitko ili barem malo njih ne tei ljudskoj krvi zbog nje same. Vie njih rauna na svoj dobitak nego to zapadaju u mrnju. ovjeka praznih ruku razbojnik proputa; i po cesti sa razbojnikim zasjedama siromaan mirno prolazi.5 10. Tri se stvari napokon po starom pravilu moraju izbjegavati: mrnja, zavist i prijezir. Samo e mudrost pokazati kako se to moe dogoditi. Teko je doista biti umjeren i treba se pribojavati da nas strah od zavisti ne navede na prijezir i da se ne ini da nas se moe gaziti dok mi ne elimo gaziti druge. Mnogima je razloge za strah dala spoznaja da se mogu bojati.6 Odasvud se povucimo; ne teti manje biti prezren nego biti cijenjen. 11. Stoga treba se utei filozofiji; ona slui kao sveenika vrpca, ne kaem samo kod dobrih ljudi, ve i kod umjereno loih. Javno naime govornitvo i sve ostalo to pokree narod ima svoje protivnike; filozofija je mirna i bavi se svojim poslovima. Ne moe je se prezirati jer je od svih umijea i najgori ljudi tuju. Zlo nee ojaati nikad do te mjere, nikad nee skovati tako urotu protiv vrlina da ne bi ime filozofija ostalo vrijedno potovanja i sveto. 12. Pa zato?, kae. ini li ti se da Marko Katon umjereno filozofira, on koji svojom misli suzbija graanski rat? Tko posreduje izmeu oruja bijesnih poglavara? Tko istodobno napada i jedne i druge: one koji su protiv Pompeja i one koji su protiv Cezara? 13. Netko moe prigovoriti je li u ono vrijeme trebao mudrac obavljati dravnike poslove. to eli, Marko Katone? Ne radi se ve o slobodi koja je jednom upropatena. Postavlja se pitanje da li da dravom upravlja Cezar ili Pompej; kakve veze ti ima s tom borbom? Nijedna stranka nije tvoja; izabire se gospodar. to ti je vano tko e pobijediti? Bolji moe pobijediti, ne moe ne biti gori onaj koji pobijedi.7 Dotakao sam posljednju Katonovu ulogu; ali ni prijanje godine nisu bile takve da bi filozofu dozvolile pristup u takvu pljaku drave. to je Katon drugo mogao osim podignuti glas i uputiti ljutite rijei budui da ga je sad narod uzdizao na rukama pa popljuvao te ga uklonio s trga i odredio za progonstvo, a sad iz senata strpao u zatvor? 14. No, kasnije8 emo vidjeti da li se mudar ovjek treba truditi oko dravnikih poslova; u meuvremenu ti panju skreem na one stoike koji

Scila je bila stijena na talijanskoj strani tjesnaca. Haribda je bila vrtlog na sicilijskoj strani. usp. Juvenal X, 22 cantabit vacuus coram latrone viator usp. poslovicu necesse est multos timeat quem multi timent, koju pronalazimo kod Seneke, De ira, II, 11, 4 i esto drugdje usp. Tacit Historiae, I, 50 inter duos quorum bello solum id scires, deteriorem fore qui vicisset. usp. Seneca, Epist. XXII

142

TVRTKO MILUNOVI SENEKA - ODABIR IZ MORALNIH PISAMA LUCILIJU Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 139-143

su se izvan dravnih poslova povukli da prouavaju ivot i da ljudskom rodu odrede zakone bez da ikoga od monika uvrijede. Mudar ovjek nee remetiti narodne obiaje niti e novim nainom ivota protiv sebe okrenuti narod. 15. to onda? Hoe li onaj tko e se povesti za tim naumom biti pod svaku cijenu siguran? Ne mogu ti to vie obeati nego to mogu obeati dobro zdravlje umjerenom ovjeku premda umjerenost omoguuje dobro zdravlje. Neka laa propada u luci; no to ti misli da se dogaa na otvorenom moru? Kolikom je opasnou okruen onaj koji mnogo toga radi i trudi se, a koji nije siguran ni na odmoru? Ponekad ginu nevini; tko kae da ne ginu? Ipak ee ginu oni koji su krivi. Onome koji je napadnut tamo gdje se najmanje oekuje ne dovodi se u pitanje vjetina. 16. Napokon, mudrac gleda namjeru svega, a ne ishod. Poetak je u naoj moi, o ishodu odluuje sudbina kojoj ne doputam prosuditi o sebi. Ali donosi mi neke tegobe i neke nevolje. Razbojnik ne trpi kaznu kad ubija. 17. Sada prua ruku za svakodnevnim darom. Opskrbit u te zlatnim darom i poto ve govorim o zlatu posluaj kako da ti draa bude korist i njegov plod: Najvie uiva u bogatstvu onaj tko ga je najmanje potreban.9 Navedi mi, kae, autora. Da spozna kako sam dobrohotan, namjera mi je pohvaliti neto strano; ovo je Epikurova izreka ili Metrodorova ili neija iz one kole. 18. I zato je vano tko je to rekao? Rekao je svima. Onome kome je bogatstvo potrebno boji se za nj. A nitko ne uiva u dobru koje mu donosi nemir; nastoji mu jo neto nadodati. Dok razmilja o njegovom poveanju, zaboravio ga je iskoristiti. Prima raune, juri po trgu i preokree knjigu dunika.10 Od gospodara postaje upravitelj. OSTAJ MI ZDRAVO.

LITERATURA
Manuskripti:
REYNOLDS, L. D. (1965): The Medieval Tradition of Senecas letters, Oxford.

Izdanja:
GUMMERE, Richard M. (2002): Seneca: Epistles, Loeb Classical Library, reprint izdanje 2002. ; Harvard University Press, Cambridge.

Jezine analize:
ALEXANDER, W. H.: Senecas Epistulae Morales, The Text Emended and Explained, Univ. Calif. Publ. Vol. 12, pp. 57 88; 135 164 FOERSTER, Otto (1936): Handschriftliche Untersuchungen zu Senekas Epistulae Morales..., Stuttgart. MAURACH, G. (1970): Der Bau von Senecas Epistulae Morales, Heidelberg.

Biografije:
MOTTO, Anna Lydia (1970): Seneca Sourcebook: Guide to the Thought of...., Amsterdam. GRIFFIN, Miriam T. (1965): Seneca: A Philosopher in Politics, Oxford. Opa Enciklopedija, LZ Miroslav Krlea, sv. 7; Zagreb 1977. Leksikon antikih autora, kiljan, eelj, Novakovi; MH, Zagreb, 2000.

9 10

Epicurus, Ep. III, p. 63. 19 Usener Knjiga se zvala kalendarium jer se kamata raunala prema kalendama svakog mjeseca

143