GIOVANNI BOCCACCIO ( 1313. – 1375.

ŽIVOTOPIS
Boccaccio se najvjerojatnije rodio u Parizu kao nezakoniti sin Francuskinje i bankara iz Certalda, gradića
blizu Firence gdje je proveo djetinjstvo i dio života. Otac ga je pokušao uputiti u bankarske poslove, no to ga
nije zanimalo pa je studirao pravo i posvetio se književnosti.( po dogovoru s ocem morao je 6 godina učiti
trgovinu i bankarstvo, 6 godina pravo, a tek se onda mogao posvetiti književnosti za koju je već bio
predodređen, kako je sam rekao, u majčinoj utrobi) Živeći u Certaldu ( tada jednom od glavnih talijanskih
humanističkih središta) Boccaccio se kretao u društvu učenih ljudi i otmjena svijeta u ozračju svečanih
zabava i ljubavnih pustolovina. Takav način života odrazio se i na njegovu književnost.
Veći dio života proveo je u Firenci- sugrađani su ga cijenili ; obavljao je različite službe ( njegovom
zaslugom je 1357.osnovana u Firenci katedra za proučavanje Homera, važna za razvoj humanističkog
pokreta u Europi)i odlazio na putovanja kao poklisar.Obavio je i nekoliko važnih političkih misija za grad i
tako upoznao mnoge važne osobe. Tako je dospio u Napulj, tada veseo i raskošan grad gdje se upoznao s
Petrarkom koji mu je postao prijatelj jer ih je povezivalo intelektualno razumijevanje, zanimanje za antiku i
pjesništvo. ( dopisivali su se latinskim jezikom) . U Napulju je upoznao i Mariu d'Aquino koja će postati
Fiammetta( Plamenka) ,jedna od pripovjedačica u Dekameronu.Ona je bila njegova životna muza i ljubav.
Vidio ju je u crkvi sv. Lovre ( imala je plavu kovrčavu kosu, crne trepavice i oči, bila visoka i plemenita i bila
je udovica. Njihova ljubav nije bila platonska, ubrzo su postali ljubavnici. Boccaccio se nije ženio, ali je imao
petero nezakonite djece ( nijedno ga nije nadživjelo). Nakon što mu je otac bankrotirao, obitelj je upala u
financijske teškoće i pisac se morao vratiti u Firencu , a zatim preseliti u Certaldo gdje je i umro u lošim
materijalnim prilikama iako mu je papa dodijelio status kanonika zbog časnog života.
Epidemija kuge se zbila za njegova života i u njoj su umrli i otac mu i Fiametta.

STVARALAŠTVO
Boccaccio je talijanski predrenesansni književnik, utemeljitelj novele. Njegov književni opus je opsežan.
U svoje je doba bio više poštovan zbog svojih humanističkih djela, napisanih na latinskom jeziku:
O ZNAMENITIM ŽENAMA ( životopisi slavnih žena)
O ZNAMENITIM LJUDIMA (životopisi slavnih muškaraca)
RODOSLOVLJA POGANSKIH BOGOVA ( djelo u kojem tumači drevne mitove i iznosi mišljenje o poeziji
kao usrećiteljici ljudi ne manje važnoj od religije)

Njegova predrenesansna djela su :

RIME – zbirka poezije
TESEIDA – ep
ELEGIJA GOSPE
FILOSTRATO – roman
FIAMETTA – roman

Njegovo najbolje djelo je zbirka novela

DEKAMERON
( grč. deka hemeron = 10 dana; ime je složio prema heksameronu – heksa hemeron = 6 dana – traktat o
stvaranju svijeta)
Dekameron je zbirka novela koja se sastoji od 100 novela. Dekameron je UOKVIREN niz priča, uzor za tip
novele koja zanimljiv događaj oblikuje u sažetoj i stilski dotjeranoj formi
Okvirna priča govori o kugi koja je 1348.poharala Firencu. Pripovijedanje započinje opisom haranja kuge. 7
djevojaka ( PAMPINEA – bujna, FILOMENA – voli pjevanje, razborita ,srdačna, EMILIJA – laskavica,
zamamna, LAURETTA – aluzija na Petrarkinu Lauru i lovor kojim su krunili pjesnike, NEIFILE – novo
zaljubljena, ELISSA- nesretno zaljubljena i FIAMMETTA – vatrena) i 3 mladića ( PAUFILO – sretan
ljubavnik, FILOSTRATO – nesretan ljubavnik, DIONEO – razbludni ljubavnik) bježe na posjed izvan grada.
Da im prođe vrijeme svaki dan mora svatko od njih ispričati priču.
10 dana x 10 novela = 100 novela ( 100 je savršen broj)
Svakog dana netko drugi je kralj ili kraljica koji zadaju temu svih novela toga dana ( sreća, ostvarenje
ljubavnih želja, tragične ljubavi i smrt, nezgode, podvale žena muževima, velika djela itd.)
Svaka novela okvir je za jednu etičku poruku koja hrani sve ljudsko , spontano, prirodno i inteligentno, a
ismijava i kritizira licemjerje, lažni moral, prijetvornost i glupost.
Dvije osnovne teme Dekamerona su TEMA LJUBAVI i TEMA INTELIGENCIJE

RENESANSNA OBILJEŽJA:
 Teme i likovi iz svakidašnjeg života
 Svi društveni slojevi
 Najzastupljeniji su likovi iz građanskog sloja jer taj slog doživljava uspon
 Kritika crkvenih ljudi – nema među njima pobožnosti i svetosti, nego samo blud, lakomost,
proždrljivost, zavist, oholost, škrtost
 Sukobi i kontrasti pameti i gluposti ; sposobnosti i nesposobnosti; istina i laž
 Nema alegorija, nema asocijacija na drugi svijet
 Realističnost – svijet je i opak i plemenit; nema crno- bijele tehnike
 Razotkrivanje mana / kritika društva
 Slobodno prikazivanje životnih užitaka
 Tema ljubavi je jedna od glavnih i pjesnik prikazuje ljubav u svim njenim aspektima ( čvrsta, stalna,
vječna, zabranjena, strastvena, uzvišena plemenita)
 Ljubav je prikazana kao vrlina, a ne kao grijeh
 Veličanje ljudskog
 Pohvala mladosti
 Hvale se sposobni, okretni, lukavi, domišljati ljudi koji pobjeđuju ljudsku glupost
 Ures čovjeka je znanje, a um ga spašava od pogibelji
 Pohvala čovjekove snalažljivosti, sposobnosti
 Divljenje prirodi
 Isticanje prevrtljivost Fortune ( Tvrdi da su Fortuna i Priroda vladarice svijeta)

MANE DEKAMERONA:
 Nema individualnih razlika među pripovjedačima
 Nema osobnog odnosa prema priči

Priče iz Dekamerona poslužile su kao izvor za motive i teme mnogim književnicima ( Shakespeare, Marin
Držić) i slikarima ( Botticelli)