Srednja ekonomska škola Sarajevo

Predmet: Bosanski jezik

“Madam Bovari”- Roman – Gustave Flaubert

Predmetni profesor: Dženana Tanović - Hamzić Učenik: Fahrija Hrnjić

1.Teza
a) Biografija
Gustave Flaubert (Rouen, 12. decembra 1821. – imanjeCroisset, Rouen, 8. maja 1880.),
francuski prozaist, jedan od najvećih svjetskih romano pisaca.
Sin liječnika, Flaubert upisuje studij prava koji ne završava, putuje sjevernom Afrikom, formira
krug pariških prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom živi na imanju Croisset u
Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon adolescentske ljubavi prema udatoj Elise
Schlesinger, koju nije nikad zaboravio, imao je više erotskih veza, od kojih je najpoznatija s
pariškom spisateljicom Louise Colet, no, nikad nije zasnovao vlastituobitelj.
Flaubertov odjelo je, može se reći bez ikakve ograde, središnji narativni opis 19. stoljeća.
Iako su veliki ruski romanopisci poput Tolstoja iDostojevskog popularniji I utjec ajniji kod širega
čitateljstva, te iako je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji I uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje
nenadmašivim, uzornim majstorom. Kao što je za Velazqueza rečeno da je bio slikar za slikare,
tako se za Flauberta može kazati da je pisac za pisce, veliki učitelji mjerilo majstorstva.
Raznovrsnosti Inventivnost piščevadjela zapanjuju: na njega se pozivaju kako naturalistička I
realističkaškola, od Maupassanta, Zole, Uptona Sinclaira do nebrojenih američkih I europskih
naturalista, tako I simbolistička struja radikalnoga esteticizma koja inzistira na formalnome
savršenstv unarativne mjetnine, utjelovljena u Proustu I Joyceu.

b) Bibliografija

Svoje najpoznatije djelo, Madamme Bovary, Flaubert je skicirao tijekom putovanja po Istoku, a priču

zasniva na temi »mističke i zemaljske neutažive ljubavi«. Po povratku u Croisset počeo je pisati roman i

na njemu je radio pet godina. Flaubert je, naime, težio stilskoj, jezičnoj i strukturnoj iznimnoj

dotjeranosti teksta. Predano je i marljivo radio na pisanju i stilizaciji izraza. Autor u romanu detaljno

realistički oslikava društvo i običaje u provinciji, a lik glavne junakinje precizno i fino nijansira tako da

stvara novu stvarnost – bovarizam. Pojmom bovarizma (za koji je zaslužan filozof Jules de Gaultier) do

danas se označava sklonost pojedinca da poput Eme Bovary osjeća kako je stvoren za drukčiji život od

onoga u kojem se našao te ne prihvaća okolnosti vlastita života. Romanom Gospođa Bovary, ističe Ingrid

Šafranek (1995) Flaubert je »obnovio roman psihološke analize, stvorio novu poetiku romana i prvi

postavio zahtjev za svjesnom umjetnošću pisanja«. Kad je roman objavljen, 1856. godine u časopisu

Revue de Paris, uzburkao je francusku javnost i optužen je za povredu javnog morala. Moralistima nije
bilo prihvatljivo književno tematiziranje ženskoga preljuba i ljubavnog utočišta koje je junakinja nalazila

izvan braka. Nije bilo prihvatljivo ni tematiziranje junakinje koja odbija ulogu koju društvo pred nju

postavlja, ne nalazi radosti ni u supružništvu ni u majčinstvu. Vodio se sudski proces koji je u veljači

1857. okončan za roman oslobađajućom presudom. Roman potom izlazi kao samostalna knjiga i

doživljava velik uspjeh. Javna sablazan i sudski proces nisu mu naškodili; dapače, bili su mu izvrsna

reklama. Gospođa Bovary najpoznatije je Flaubertovo djelo. Premda su mu i kasnija djela zapažena i

hvaljena, sva su ostala u sjeni tragične priče o Emi Bovary koja je nadahnjivala brojne umjetnike, te je

višestruko obrađivana i u drugim medijima – filmu, kazalištu, operi. Ostala su Flaubertova djela: romani

Salammbô (1862.), Sentimentalni odgoj (L’Éducation sentimentale, 1869.), Iskušenje sv. Antuna (La

Tentation de saint Antoine, 1874.); Tri pripovijetke (Trois contes, 1877.); knjiga putopisa Po poljima i

žalima (Par les champs et par les grèves, 1886.); kazališni komad Kandidat (Le Candidat, 1874.) s kojim

na sceni nije imao uspjeha.

C) Romantizam u Evropi
Romantizam se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno shvaćanje koje se može izraziti na
mnogo načina: romantično, nestvarno, nerealno. Riječ "romantizam' je izvedena iz
popularnosti koju su krajem 18. vijeka uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama (romani znači da su
napisani na jednom od romanskih jezika), a rođeno je iz čežnje za emocionalnim doživljajem.
Romantičari su prirodu doživljavali kao bezgraničnu, divlju promjenjivu, uzvišenu I slikovitu. (Kad bi se
čovjek ponašao "prirodno", nagonski, nestalo bi zla i sreca bi bila potpuna.

Romantičar je obožavao slobodu, moć, ljubav, snagu, stare Grke, srednji vijek, dok je zapravo samo
osjecanje bilo cilj. Obnova. Ponovno otkriće i primjena dotad zanemarenih oblika postali su stilsko
obilježje romantizma. Romantizam kao umjetnički pravac (poston u književnosti, muzici pozorištu i
likovnoj umjetnosti) se javlja krajem 18. stoljeca, a vrhunac mu je od 1820- 1850. god.. iako je potrajao
do kraja stoljeća, te se osjeća i u kasnijem djelovanju historicizma.

Romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na ideologiju umjetnost prethodnog razdoblja -

klasicizma, odnosno racionalizma. Nasuprost klasicističkoj poetici, cesto Sablonizirano stegnutoj u uska
racionalistička pravila i propise stvaranja, romantizam ističe potpunu slobodu mašte. invencije i tematike
suprotstavljajuci se svim oblicima normiranog stvaralasiva Razm su

događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturi pokret: Francuska revolucija i pad Napoleona:
mista što je obecano nije ispunjeno, msu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje.

Osobing romantizma: smisao i zanimanje za histonju (posebno sredrijosjekovne egzotične zemlje i

primitivne narode) istraživanje narodne predaje i usmenog podrijetlu maionulih literatura istraživanje
mitologija i to folklora politicki socjialni angažman romantičara, vezan za stvranje nacionalnog jezika I
nacionalne države i sticanje osjecaju nasuprot razumu, mašte nasuprot racionalističkoj filozofij isticanje
osobnog pjesničkog nadahnuća pjesničke slabode, odnosno načela originaliteta nasuprot oponašanju
nominiranih oblika novo poimanje ljepote koje uključuje estetiku ružnoga, miješanje tragičnog i
komičnog grotesknog i usvišenog, realističnog I ideliziranog čovjek želi pobjeći od krute stvarnosti,
odbacuje razum, prepušta se mašti

Postoje dvije skupine romantičara:

aktivni - barem djelomično sagledavaju stvarnost i pokušavaju utjecati na rješavanje društvenih

problema,

Pasivni- oni ne sagledavaju probleme već bježe i povlače se u sebe, u svijet svojih problema I emocija.
Oduševljava ih priroda

Početke romantizma nalazimo već u djelima francuskog prosvjetitelja Jean Jacquesa Rousseaua koji je
svojim djelimu ( Julija I ispovijesti) ukazivao put romanticarskom subjektivizmu osjecajnosti. Friedrich
Schiller je u svojoj drami Razbojnicima oblikovao lik pobunjenika razbojnika koji se bori protiv drustvene
nepravde, izražavajući raspoloženje probuđenog građanstva a koje se pobuni protiv feudalnog
apsolutizma. Ruski romanizam je oblikovao nekoliko izrazitih likova u poemama Liermontova Meiri I
Demon I u Puškinovim poemama Cigani I Kavalski zarobljenik. Sve su to bajronske ličnosti gonjene
sudbinom, plemenite u svojim nastojanjima I čeznjama, tragične u svojoj izuzetnosti I neshvaćenosti.
Lermoritovljev Pečorin iz romana Junak našeg doba i Puškinovk Jevgenij

Onjegin iz istoimenog romana likovi su suvinšnih ljudi koji su se javljaju u eri surovoga nikolajevskog
režima.

Najčešće knjževne vrste: piema. lirika, roman u stihovima, dnevnik.

Predstavnici romantizma:

Njemačka- Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller

Francuska - Alphonse de Lamartine i Victor Hugo

Rusija - Aleksandar Sergejevič Puškin i Mihail Jurjevič Ljermontov

Engleska- George Gordon Byron

2. Teza
a) Fabula
Roman započinje likom Charlesa Bovaryja. On samo zbog upornosti svoje majke uspijeva završiti
gimnaziju i školu za liječnike. Nakon što ga zaposli u obližnjem mjestu, majka mu je namijenila i buduću
ženu za koju bi se trebao vjenčati. Ubrzo se i vjenča s udovicom koja se konstantno žali na nedostatak
pažnje i bolove u prsima.Nakon nekog vremena Charlesova majka koja sve mora znati, posvađa se sa
snahom te Charlesova žena ubrzo umire od srčanog udara. Nakon što gazdi s obližnjeg imanja zatreba
liječnička pomoć radi slomljene noge, Charles ga odlazi liječiti. Kako vrijeme prolazi, shvati da je sve
češće gost njegovog imanja zbog njegove kćerke Emme.Charles zaprosi Emmu te se nakon žalovanja
vjenčaju. Emma udovoljava mužu na sve načine, bavi se uređivanjem kuće i uživa u braku. Ipak, Emma
shvati da nije sretna. Pošto je živjela dugo u samostanu bila je zanesena pročitanim ljubavnim
romanima, a ništa manje nije očekivala niti od svog života. Nije voljela život na selu. Željela je uzbuđenje
i strast, a dočekao ju je jednoličan život u braku.Jednom prilikom Markiz d'Andervilliers zatrebao je
Charlesove usluge u svom obližnjem dvorcu. Prilikom plaćanja računa, on upoznaje Emmu te ga zadivi
njezina otmjenost. Pozove bračni par na bal. Emma uživa na balu među plemstvom i pomalo se srami
Charlesa. Nakon bala, Emma sve više razmišlja o tome kako joj teško pada život uz Charlesa. Zanemaruje
svoje dužnosti, a pate i njezini izgled i zdravlje. Blijeda je te osjeća lupanje srca i vrtoglavicu. Charles se
seli s Emmom u veće mjesto, iz Tostesa odlaze u Yonville-l'Abbeye. Emma saznaje i da je trudna. U
novom većem mjestu bračni par upoznaje ljekarnika Homaisa kojem je u interesu da Charles prepisuje
svojim pacijentima njegove lijekove. Upoznaju i odvjetnika, pripravnika Leona Dupuisa. Emma u
razgovoru s njima pronalazi brojne zanimljive, zajedničke teme koje ne može voditi sa suprugom. Rodi
ubrzo djevojčicu kojoj dade ime koje je čula na balu, Berte. Odvjetnik Leone se divi Emmi i zaljubljuje se
u nju. Isto tako vrlo je popularna u društvu te joj se dive i mnoge žene zbog štedljivosti, uspješnog
vođenja kućanstva i brige za siromašne i bolesne. Emma je sve više nezadovoljna te utjehu pokušava
pronaći u crkvi. No, bezuspješno. Leone ubrzo seli u Pariz, odustajući od Emme smatrajući je
nedostižnom. Emmi svekrva zabranjuje čitanje romana, smatrajući da su oni krivi za njezino stanje.
Emma igrom slučaja upoznajte gospodina Rodolphea Boulangera, a između njih uskoro plane obostrana
ljubav. Ubrzo su postali ljubavnici i Emma je od tada u zanosu. Charles joj kupuje konja te ona zajedno s
Rodolpheom jaše na njegovom imanju. Charles ništa ne sluti. Emmu počinje mučiti savjest i razmišlja o
tome ne bi li bilo bolje da je zaljubljena u Charlesa. Sve to događa se zbog činjenice da je Rodolph više ne
osvaja pa ona ne osjeća onaj početni zanos. Ipak, zbog razočarenja u Charlesa nakon neuspjele operacije
pacijenta, sve je više ponovo zanesena Rodolpheom. Više ne skriva svoju zaljubljenost pa je postala i
glavni predmet ogovaranja. Dogovara sa svojim ljubavnikom bijeg, a planiraju povesti i njezinu kćerkicu
Berte. Rodolphe se predomišlja u zadnji čas i u pismu joj objašnjava da je sudbina kriva za sve. Emma
nakon toga oboli te četrdeset i tri dana provodi u vrućici. Charles sve više ima problema s novcem koji se
ubrzano troši. Emma se počinje oporavljati, no potpuno se posvećuje Bogu, a usredotočena je i na
kćerkicu i muža. Charles je odvodi u Pariz na predstavu gdje ponovo susreće Leonea. Charles ih ostavlja
same u društvu. Emma se ubrzo počinje nalazi s Leoneom i živi za taj trenutak. Sve se više zadužuje i
ponaša raskalašeno, a Leone zaključuje kako njezin ritam više ne može pratiti. Emma se sve više zadužuje
i dalje te nikako ne može vratiti dugove. Nitko joj ne želi pomoći te ona uzima arsen iz ljekarnikova
spremnika za lijekove. Napiše Charlesu pismo te on kada shvati što se događa, Emma umire. Charles
počinje shvaćati što je Emma sve činila no ništa joj ne zamjera. Sve više propada te naposljetku i umire.
Pronalazi ga mrtvog njegova kćerkica Berte. Berte kasnije živi kod bake, a nakon njene smrti kod tete
koja joj je pronašla posao u tvornici pamuka.

b) Analiza dva lika

Analiza Emme
Emma Bovary od rane mladosti sanja o visokom društvu kojem bi jednog dana mogla pripadati, čita
romantičarske romane i poeziju koji se protive strogim načelima života u samostanu u kojem je tada
boravila. Oslobođenje i priliku za drugačijim životom od onoga kojeg je vodila s ocem na selu, nalazi u
Charlesu za kojeg se kasnije i udaje. Ubrzo se uvjerila da su njezina očekivanja prevelika i da se nikako ne
poklapaju sa stvarnošću u kojoj se nalazila. Dosadu života na selu i manjka strasti u braku pokušava
nadomjestiti ljubavnicima Rodolpheom i Léonom, ali ni u njima ne pronalazi potpunu sreću i
zadovoljstvo. Budući da nije vidjela izlaz iz brojnih dugova koje je učinila, pojede arsen i umire. Emma je
bila hirovite ćudi, ništa je nije moglo usrećiti na duže vrijeme i uvijek je težila boljem, sanjala o većem
nego što je mogla imati. Prilično je zaokupljena materijalnim, kroz dobro odijevanje i opremanje kuće
pokušava pokazati kako pripada višem staležu

Anliza Charlesa
Veoma dobar čovjek, prostodušan, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava Emmu I kada na kraju sve
saznaje istinu o svojoj ženi za koju je smatrao da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije
usreći I jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronašla sreću.Emma i Charles bilisukontrasti

C) Jedan sporedni lik

Šarl Bovari – u prvom dijelu romana čitalac ima priliku da

Prati Šarlovo odrastanje I obrazovanje. Uporan je I trudi se, često šuti I kloni se problema pa marljivim
radom uspijeva da završi ruensku gimnaziju. Potpuno je pasiva nlik, pa je prihvatio da mu osim
zanimanja, roditelji pronađu I ženu. Majka mu je odredila udovicu Dubuk s kojom je bio nesrećan u
braku. Nakon njene smrti shvatio je da mu se sviđa Ema. Htio je da je zaprosi, no bio je jako nervozan.
Teško se odlučivao na nove korake u životu, pa je do braka s devojkom došlo tek kad je njen otac preuzeo
stvar u svoje ruke. Cijeli život je proveo u laži majer je slijpo vjerovao Emi, bio je nesvjestan njenog
dvostrukog života I prave naravi.

3.Teza
a) Emma Bovari, to sam ja!
‘Emma Bovary, to sam ja’ – izjavio je Flaubert, boležljivi francuski realist. Njegov roman uznemirio je
duhove visokih krugova, pa su ga optužili za povredu javnog morala. A on je samo namjeravao pisati
djela koji trebaju biti ‘ogledalo duše, slika života’

b) Emma I Evgenija
Ema I Evgenija dijele tragičnu sudbinu, objesu bile nesretne. Razlika je u tome što je Evgenijai skreno
voljela Šarla, jedina prepreka je bio njen otac. Zatim je Šarl nakon godina I godina odlučio neispuniti
svoje obećanje I oženiti drugu ženu. Evgenija je ipak došla sebi I ostala dobra osoba. Ema je imala
previsoka očekivanja za svoj brak I afere pored tog braka, nije se osjećala upotpunjeno htjela je nešto
posebno nešto o čemu se Može samo u knjigama čitati. Ova dva lika imaju istu osobinu u tome sto obje
zele neku ljubav, ali samo jedna od njih želi iskrenu I pravu ljubav.

c) Književni elementi
Književni rod: epika

Književna vrsta: psihološki roman

Vrijeme radnje: 19. vijek

Mjesto radnje: sjever francuske provincije

Ideja: Aktivno I obimno čitanje nas može dovesti do većeg broja novih saznanja I upoznavanja o samom
životu, ali nas može dovesti I do velikog broja nerealnih razmišljanja koja bi mogla promijeniti naš pogled
na svijet.

Tema djela: Emmina ljubav I njen nerealan pogled na život zbog toga što je u svojoj mladosti čitala puno
ljubavnih romana.