ZAŠTO SIMBOL PONAVLJANJA HISTORIJE

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

ZAŠTO SIMBOL PONAVLJANJA HISTORIJE

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

1
2
3
4
5
MMKS: Odbijen zahtjev Dragoljuba Kunarca
Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) ponovo je odbio zahtjev za
prijevremeno puštanje na slobodu Dragoljuba Kunarca iako je odslužio dvije tredine svoje
28-godišnje zatvorske kazne za zločine počinjene u Foči.
Predsjednik Mehanizma sudija Carmel Agius je naveo u odluci da, iako Kunarac ispunjava
uslove za prijevremeno puštanje na slobodu, “mnogi faktori se kose s tim”.

“Kunarčev neuspjeh da u dovoljnoj mjeri pokaže rehabilitaciju i težina njegovih zločina u

velikoj mjeri pretežu protiv njegovog prijevremenog puštanja na slobodu”, naveo je Agius u
svojoj odluci, dodavši da nema dovoljno dokaza koji pokazuju uvjerljive humanitarne razloge
za poništavanje ove negativne ocjene.

Mehanizam je i 2017. godine odbio Kunarčevu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu.

“Iako je Kunarac izdržao dvije tredine svoje kazne na dan 1. novembra 2016., konkretne
okolnosti njegovog predmeta, uključujudi veliku težinu krivičnih djela, te činjenicu da
Kunarac nije pokazao dovoljno znakova rehabilitacije, pretežu protiv njegovog
prijevremenog puštanja na slobodu u ovoj fazi”, stoji u tadašnjoj odluci sudije Theodora
Merona.

Prema Statutu MMKS-a, nakon izdržane dvije tredine kazne osuđenik ima pravo na
pomilovanje ili ublažavanje kazne. Država u kojoj osuđenik izdržava kaznu, o tome
obavještava Mehanizam, a predsjednik odlučuje o zahtjevu na temelju interesa pravde i
pravnih načela.

U Pravilniku MMKS-a se navodi da prilikom utvrđivanja da li je primjereno osuđenog

pomilovati, ublažiti mu kaznu ili ga prijevremeno pustiti, predsjednik uzima u obzir težinu

6
krivičnog djela, postupa prema zatvorenicima u sličnoj situaciji, u kolikoj mjeri je zatvorenik
pokazao da se rehabilitovao, kao i eventualnu značajnu saradnju zatvorenika s tužiocem.

Kunarac zvani “Žaga” i “Dragan” od 12. decembra 2002. godine se nalazi u Njemačkoj na
izdržavanju zatvorske kazne po presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju
(MKSJ), a Tužilaštvo BiH ga po tri tačke optužnice tereti za zločine protiv čovječnosti.

Kunarac je 1998. uhapšen i prebačen u Haag, gdje je osuđen na 28 godina zatvora za više
silovanja u Foči, te za porobljavanje dvije žene, koje je potpuno lišio kontrole nad njihovim
životima i prema njima postupao kao prema svom vlasništvu.

Tužilaštvo BiH ga tereti da je, u svojstvu komandira specijalne jedinice Vojske Republike
Srpske (VRS), zajedno s drugim uniformisanim i naoružanim pripadnicima “Žagine” jedinice,
27. i 28. jula 1992. godine, na području sela i zaselaka Kobilja Ravan, Luke i Falovidi –
Podpede, u okviru progona učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba, te mučenju i
nanošenju snažne fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima, kao i u deportaciji civilnog
stanovništva bošnjačke nacionalnosti.

Optuženi Kunarac se tereti i da je učestvovao u paljenju kuda i imovine.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je u augustu prošle godine
pisala kako epidemiološka situacija izazvana koronavirusom dodatno onemogudava pristup
Kunarca Sudu BiH, kako bi se izjasnio o optužbama za zločine počinjene u Foči, te je u toku
procedura upudivanja zamolnice za međunarodnu pravnu pomod nadležnom organu u
Njemačkoj, u svrhu potencijalnog organizovanja ročišta.

Foča, grad gdje su žene tokom rata u BiH bile zatočene i silovane...

7
Ratno seksualno nasilje u BiH: Veza sa trgovinom ljudima
Istraživanje presuda Haškog tribunala i sudova zemalja u bivšoj Jugoslaviji otkriva prethodno
neistražene veze između ratnog seksualnog nasilja i trgovine ljudima, ali i to da su mnogi
počinioci ostali nekažnjeni.
Trgovina ljudima je široko raširen savremeni fenomen, a njegov najzastupljeniji oblik je
trgovina radi seksualne eksploatacije - u javnosti poznata i kao seksualna trgovina – gde su
žrtve vedinom žene.
Ali o seksualnom porobljavanju žena i devojaka u ratu u Bosni i Hercegovini 1990-ih godina,
iako ima sve elemente trgovine ljudima, nikada nije diskutovano u tom kontekstu.
Novi izveštaj „Seksualno porobljavanje u ratu u Bosni i Hercegovini i njegove veze sa
savremenim konceptom trgovine ljudima“ analizira presude sa suđenja održanih pred
Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i sudovima u Bosni i Hercegovini
i Srbiji.
Istraživanje se fokusira na slučajeve seksualnog porobljavanja u ratu u BiH u kontekstu
trgovine ljudima sa ciljem seksualne eksploatacije, jer ove dve pojave imaju mnogo
zajedničkih karakteristika. Analizirani su slučajevi trgovaca ljudima osuđenih u Srbiji između
2005. i 2018. godine kako bi se utvrdilo da li su optuženi takođe učestvovali u ratnim
zločinima.
Prva presuda u Hagu
Postoje različite procene o broju žena i devojaka koje su tokom rata u BiH iskusile neki oblik
seksualnog nasilja i one se kredu u rasponu od 20.000 do 50.000.
U pogledu ratnog seksualnog nasilja, rat u BiH poznat je i po postojanju takozvanih ‘logora za
silovanje’ i drugih oblika seksualnog ropstva koji su ponekad efektivno uključivali i prisilne
brakove, kao i prisilne trudnode, fenomen koji je znatno manje istražen. Kako nijedna ženska
žrtva nije vršila nikakvu kontrolu nad svojim životom, može se smatrati da su one bile u
ropskom položaju.
Najpoznatiji slučaj, a ujedno i prva presuda MKSJ-a koja je seksualno ropstvo i silovanje
tretirala kao zločin protiv čovečnosti, bila je presuda komandantu Vojske Republike Srpske
(VRS) Dragoljubu Kunarcu i njegovim podređenima Radomiru Kovaču i Zoranu Vukovidu.
Nakon što su snage bosanskih Srba u prolede 1992. godine zauzele Foču, muškarci bošnjačke
nacionalnosti su zatočeni u lokalnom zatvoru, dok su žene i deca držani na različitim
lokacijama, gde su u više navrata silovani.
Vojnici su ih povremeno odvodili i u druge privatne kude i stanove, gde su silovani, seksualno
eksploatisani i zlostavljani. Neke žrtve su imale samo 12 ili 15 godina. Počinitelji su tri žene i
devojčice prodali drugim vojnicima.
U Srbiji su zločini koji obuhvataju seksualno porobljavanje bili uključeni u slučaj Skočid
procesuiran pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. U ovom predmetu su
pripadnici srpske paravojne formacije „Simini četnici” optuženi za uništenje džamije u
Skočidu, selu u blizini Zvornika, i za ubistvo 27 civila romske nacionalnosti, 1992. godine.
U optužnici je rečeno da su paramilitarci u stvarnom ropstvu držali tri žene, od kojih su dve
imale 13 i 15 godina, koje su bile prisiljene da kuvaju, čiste kude, peru uniforme vojnicima i
rade sve što im se kaže pod pretnjom smrdu. Istovremeno su ih teško tukli, silovali i
seksualno ponižavali. U sličnim uslovima držane su još tri devojke koje su prethodo bile
zarobljene u ratu. Tri od šest žrtava udale su se za svoje otmičare.
Elementi seksualnog ropstva uključeni su i u presudu koju je Sud Bosne i Hercegovine izrekao
pripadniku Hrvatskog vijeda obrane (HVO) Josipu Tolidu kojom je osuđen za nehumano
postupanje i ubistvo srpskih civila u zatočeničkim objektima u Odžacima i Bosanskom Brodu.

8
Tolid je takođe proglašen krivim za odvođenje nekoliko žena srpske nacionalnosti iz jednog
zatočeničkog objekta i za njihovo silovanje.
Počinioci tvrde da su žrtve pristale
Šta je zajedničko ovim slučajevima? Prvo, niko od optuženih u početku nije priznao ove
zločine. Odbrana je obično tvrdila da su žrtve pristale na seksualni odnos i da ih počinitelji
nisu na to prisiljavali.
Neki optuženi su izjavili da su bili u vezi sa žrtvom dok su je držali u zatočeništvu. Kunarac je
čak tvrdio da ga je žena koju je silovao zapravo zavela.
Najekstremniji ishodi ovog vida seksualnog iskorištavanja bili su (prisilni) brakovi između
silovatelja i žrtava, kao u slučaju Skočid.
Kad su bili primorani da priznaju da su se dogodili ‘kontakti seksualne prirode’, počinitelji su
tvrdili da to nije bilo nasilno, ved uz dogovor. Takođe su izjavljivali da su žrtve davale takve
iskaze, jer su bile izmanipulisane od strane tužilaštva – u širem diskursu predstavljanja
procesuiranja ratnih zločina kao lov na veštice usmerenog na etničku grupu počinitelja – ili
da je tužiteljka iznela takve tvrdnje, jer je ona u biti zla.
Seksualno iskorišdavanje retko je dolazilo samo; ono je išlo u kombinaciji sa radnom
eksploatacijom seksualno zlostavljanih žena, koje su morale da čiste, kuvaju, peru rublje i
obavljaju druge zadatke dok su bile u zatočeništvu.
Mnoge Bošnjakinje prisilno su ‘pokrštavane’ ili su njihova imena formalno ili neformalno
menjana u srpska imena.
Odbrana je obično pokušavala da dovede u pitanje kredibilitet žrtava koristedi se raznim
taktikama pri čemu je navodila da su one bile promiskuitetne u periodu pre ili nakon
izvršenja dela kao dokaz da su žrtve pristale na seksualno zlostavljanje. Međutim, promene
pravila koje su očito usvojene kako bi se pratila praksa MKSJ-a znače da pred Sudom BiH više
nisu dozvoljena pitanja o prethodnim seksualnim iskustvima žrtava.
Ali iako je Sud BiH usvojio pristup MKSJ-a, nastavio je da dopušta pitanja o seksualnom
ponašanju žrtava nakon počinjenog zločina. Timovi odbrane su ovo koristili kako bi ojačali
stereotip o „idealnim žrtvama“ koje izgledaju i deluju na specifične načine, time aludirajudi
da, ako se one ne uklapaju u idealnu sliku, njihova patnja ne treba da bude prepoznata.
Timovi odbrane počinitelja trgovine ljudima koristili su slične strategije.
Veze između ratnih zločinaca i trgovine ljudima
Postoji nekoliko dokumentovanih slučajeva kasnijeg učešda osuđenih ratnih zločinaca u BiH u
trgovini ljudima.
Zanimljivo je da se u osuđujudim presudama za jednu vrstu dela ne spominju osuđujude
presude za drugu vrstu dela. To se protivi uobičajenoj praksi sudova, da se u osuđujudim
presudama navode prethodne osuđujude presude, pri čemu njihovo pominjanje ili
nepominjanje deluje kao olakšavajuda ili otežavajuda okolnost prilikom donošenja presude.
Ivana Radovic
Ivana Radovid je istraživačica iz Beograda. Ovaj članak predstavlja sažetak istraživačkog rada
koji je autorka izradila u saradnji sa BIRN-om. Ceo rad možete pročitati ovdje:
https://balkaninsight.com/wp-content/uploads/2020/12/BIRN-Ivana-Radovic-FINAL-edited-
1.pdf

9
10
11
Džamija Defterdara Memišahbega,poznata još pod imenom Nazorova

FOČANSKE PRIČE : TAJ DAN KAD JE NAZOROVA DŽAMIJA GORJELA

https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/01/focanske-price-taj-dan-kad-je-nazorova-
dzamija-gorjela/

Bio sam prisutan kad je gorjela Nazorova džamija. Sin mi je šetao okolo, sakupljao čahure od
protivavionskog mitraljeza. Taj koji je nekad pucao sa zgrade gdje je stanovao Brale. I on je
došao da nam kaže da gori džamija. Srbi su se okupili sokak prije i gledali. Nisam vidio da je
iko divljao ili pjevao. To su uglavnom bila zabrinuta lica. Vatrogasno auto je stajalo na drumu,
čuvalo da se neka kuda ne zapali. Dimilo se puno iz minareta ali je džamija gorjela…

zabilježio:Kenan Sarač

Džamija Defterdara Memišahbega

Džamija Defterdara Memišahbega,poznata još pod imenom Nazorova, pokazuje u oblicima i

tehničkoj izvedbi bolji primjer bosanskih džamija kamenog tipa. Unutrašnji prostor ima dosta
veliku površinu, iznosi 11,15X10,95 m,a same stijene s po dva prozora sa svake strane imaju
debljinu od 75 cm. Kamena pak munara u svom podnožnom dijelu izlazi iz stijene džamije u
obliku devetorokuta i također pokazuje dobre i proporcije i izvedbu. Predvorje, koje u širini
od 6,00 m natkriva zajednički džamijski četvero strešni krov, i koje je, kao obično, uzdignuto
od tla, uokviruje kolonada od dvanaest visokih drvenih stupova kvadratičnog presjeka (20X20
cm), koja pročelju daje lagan ugođaj. Viša zanatska sprema i veda materijalna sredstva, koja
su ulagana u taj objekt,opažaju se posebno na koru (mahfilu) u desnom stražnjem dijelu
unutrašnjosti, koji počiva na sistemu vrlo ukusno obrađenih kamenih stupova s bazama od
istoga materijala, te, još više, na minberu, koji je također izveden od kamena i upriličnoj
mjeri detaljiziran nizom klesarskih ornamenata u samome kamenu. Taj posljednji elemenat,
minber, potpuno je propao u posljednjem ratu pa je zamijenjen drvenim posve jednostavne
izrade. Od ostalih građevnih elemenata na tome objektu posebnu pažnju pobuđuju dvije
nepomične drvene rešetke, koje zatvaraju dva prozora u trijemu. Kako se vidi iz priloženog
tehničkog snimka,rešetka ili, kako se zove u narodu, m u š e b a k,sastavljena je iz velikog
broja komada tvrđeg drveta, profiliranih po unaprijed smišljenom planu cijelog polja. Ploha,
koja je sastavljena iz tih komadida daje vrlo pregledan ornamenat. Ne zna se,iz kojeg doba
upravo potječu te rezbarije, ali su u svakome slučaju dokaz, da je u Foči bilo majstora rezbara
koji su znali vrlo vješto i rezbariti i komponirati.Džamija natpisa nema, pa se tako ne zna ni
godina gradnje objekta, ali je sigurno nastao negdje u drugoj polovini šesnaestog stoljeda, a
prije god.1569., jer se te godine ved javlja u osnivačevoj zakladnici za medresu, što demo je
kasnije detaljnije prikazati. O samome osnivaču Defterdaru Memišahbegu možemo redi, na
osnovu ved same oznake zanimanja uz ime, da je bio viši službenik na dvoru cara ili kojeg
pokrajinskog sandžakbega.Prema usmenom saopdenju Hazima Šabanovida,koje se bazira na

12
arhivalnoj građi, bio je jedno vrijeme defterdar u Temišvaru. Kadid pak ima podatak, da je
1563./64. bio bosanski alajbeg,zapovjednik spahija,a iz njegove zakladnice za medresu iz god.
1569. vidimo također iz titulacije,da je bio još feudalac višeg reda, zaim. Sami pak drugi
njegov nadimak Nazor, pod kojim imenom je i danas poznata njegova džamija i okolna
mahala, upuduju, da je vršio službu, kao i njegov prethodnik Hasan Nazir, nadzornika carskih
ha-sova. Umro je god. 1585. u Foči i pokopan s desne strane svoje džamije, gdje mu se
nadgrobni spomenik s natpisom do danas sačuvao.

(ING. ARH. ALIJA BEJTID – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI)

priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač

VIŠE OD 600 ZAVRŠENIH SUĐENJA: 6.828 GODINA ZATVORA ZA 752 RATNA ZLOČINCA

https://stav.ba/vise-od-600-zavrsenih-sudjenja-6-828.../

STAV, 02.12.2019.

Piše: Izet PERVIZ

13
Pripadnicima VRS-a, MUP-a RS-a, članovima političkih struktura RS-a, paravojnih jedinica
SDS-a i onih pod kontrolom Vlade Srbije, kao i pripadnicima JNA izrečeno je ukupno 4.342
godine zatvorskih kazni i 12 doživotnih

Koliko je zločina počinjeno tokom te četiri godine rata, odnosno agresije na Bosnu i
Hercegovinu? Da je savremeni čovjek prije tridesetak godina bio na takvom stupnju razvoja,
pa bio u mogudnosti razapeti iznad cijele Bosne, od Brčkog do Trebinja, od Bihada do
Srebrenice, od Višegrada do Livna, jedan ogromni objektiv koji bi uhvatio svaku sliku i svaki
pokret i na kraju svaki odbljesak mržnje i granulu zla, tada bi tek do kraja spoznali i bili svjesni
svakog zločina. Ili da je barem u ono vrijeme, kao danas, iza svakog doška vrebala na čovjeka
kakva kamera.

Ovako izgleda da nikada nedemo modi izbrojati svaki ratni zločin. I što je još žalosnije, mnogi
de ostati neosvijetljeni svjetlom ovosvjetske pravde i neupisani u sudske presude jer
svjedoka nema ili su ved otišli s ovog svijeta. A i same ljude krvavih ruku smrt, iz godine u
godinu, sve snažnije žanje ispred ruke pravde, sustavno i neumoljivo, baš onako kao što su
oni bili neumoljivi prema svojim žrtvama.

Ovakva ili slična pitanja, po svoj prilici, morit de nas još dugo, a za utjehu barem demo svojim
savjestima modi ponuditi odgovore iz utješne bjeline sudskih presuda. Pa hajde da vidimo šta
kaže jedno podrobno istraživanje presuda svih sudova na kojima se do sada sudilo za ratne
zločine počinjene u Bosni.

Za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini ukupno je do sada izrečeno 6.349 godina
zatvorskih kazni. Pored toga, izrečeno je i 12 doživotnih. Pretvore li se doživotne u kazne od
40 godina, dobije se još 480 godina, tako da na kraju dobijemo ovakav rezultat: Ukupno je u
BiH za ratne zločine izrečeno 6.828 godina zatvora. One su izrečene za 752 osuđenih. Sudilo
se u 631 predmetu, kojima je obuhvadeno 1.071 osoba, od kojih je oslobođeno 319.

GENOCID I SISTEMATSKI ZLOČINI

Pripadnicima VRS-a, MUP-a RS-a, članovima političkih struktura RS-a, paravojnih jedinica SDS
a i onih pod kontrolom Vlade Srbije, kao i pripadnicima JNA izrečeno je ukupno 4.342 godine
i 3 mjeseca zatvora. Doda li se ovome i 7 doživotnih kazni izrečenih u Haškom tribunalu, kao i
one četiri izrečene Nikoli Jorgidu za genocid u Doboju na sudu u Njemačkoj, te kad se one
pretvore u brojke kao kazne od 40 godina, onda se dobije još 440 godina, pa de krajnja cifra
do sada izrečenih kazni za zločine pripadnika vojnih i civilnih struktura RS-a i Srbije iznositi
4.782 godine. Osuđeno je ukupno 427 lica. Kroz 363 sudnice prošlo je 619 osoba. Od toga je
osuđeno 427, a oslobođeno 192.

Evo kako to izgleda po sudovima. Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene tokom rata
od VRS-a, MUP-a RS-a, paravojnih formacija pod kontrolom SDS-a, političkog vrha RS-a,
članova SDS-a i kriznih štabova, predstavnika institucija RS-a, pripadnika JNA, paravojnih
snaga iz Srbije te političkih zvaničnika iz Srbije pokrenuto je 35 sudskih postupaka, kojima su

14
obuhvadene 54 osobe, od toga je 51 osoba osuđena, 50 pravosnažno i jedna prvostepenom
kaznom. Dvije su osobe oslobođene, i to Vojislav Šešelj i Momčilo Perišid. Haški tribunal
izrekao je ukupno 775 godina zatvora i 7 doživotnih kazni, od toga je ona Ratku Mladidu
nepravomodna (njega je Županijski sud u Zadru u odsutnosti osudio na 20 godina za zločine u
Hrvatskoj).

Na sudu BiH do sada je protiv pripadnika oružanih snaga RS-a presudama okončano 157
sudskih postupaka, kojima je obuhvadeno 248 osoba. Krivima je proglašeno 158, od toga
pravosnažno 154 i četiri nepravomodno, dok je 90 osoba oslobođeno, i to 89 pravosnažno i
jedna nepravosnažno. Izrečeno je 2.036 godina zatvora.

Na Višem sudu u Beogradu do sada je okončan 31 sudski postupak protiv pripadnika

oružanih snaga RS-a. Njima je obuhvadeno 47 osoba. Od toga je 34 osuđeno, i to 29
pravosnažnim presudama i pet nepravosnažnim. Oslobođeno je 13 osoba. Izrečeno je 348
godina i 2 mjeseca zatvora. U Srbiji je suđeno i na Višem sudu u Sremskoj Mitrovici, gdje je
jedna osoba osuđena na 6 godina, doduše za ubistvo, ali nema nikakve sumnje da je riječ o
ratnom zločinu.

Evo kako su sudovi u RS-u sudili pripadnicima civilnih i vojnih struktura RS-a. Okružni sud u
Banjoj Luci do sada je presudama završio 46 predmeta, kojima je obuhvadeno 98 osoba. Od
toga je 70 oglašeno krivima, i to 61 pravosnažno i 9 nepravosnažno. Oslobođeno je 28 osoba,
i to 27 pravosnažno i jedna nepravosnažno. Izrečeno je ukupno 410 godina i 10 mjeseci
zatvorskih kazni. Okružni sud u Doboju do sada je presudama dovršio 13 predmeta, kojima je
obuhvadeno 14 osoba. Devet ih je proglašeno krivima, svi pravosnažno, a pet ih je
oslobođeno, i to tri pravosnažno i dvije nepravosnažno. Izrečene su 34 godine i 6 mjeseci
zatvora. Okružni sud u Sarajevu do sada je presudama okončao 9 sudskih procesa, kojima je
obuhvadeno 11 lica. Dvije osobe proglašene su krivima, i to jedna pravosnažno, a jedna
nepravosnažno, i izrečena im je ukupna kazna od 7 godina zatvora. Devet osoba oslobođeno
je, i to sve pravosnažno. Okružni sud u Bijeljini presudio je u 12 predmeta, kojima je
obuhvadeno 16 osoba, četiri su osuđene, a 12 oslobođeno, svi pravosnažno; izrečeno je 25
godina i 10 mjeseci zatvora. Vojni sud u Trebinju stavio je u jednom predmetu na
optuženičku klupu četiri osobe i sve četiri proglašene su krivima te im je izrečena ukupna
kazna od 9 godina i 4 mjeseca, doduše, suđeno im je za ubistvo, ali nema nikakve sumnje da
se radi o ratnom zločinu.

Osnovni sud u Brčkom vodio je 15 predmeta protiv pripadnika vojnih i civilnih struktura RS-a.
Njima je bilo obuhvadeno 18 osoba. Od toga ih je 13 osuđeno, a 5 oslobođeno, svi
pravosnažno. Izrečeno je 55 godina i 6 mjeseci zatvora.

U Federaciji je pripadnicima civilnih i vojnih struktura VRS-a suđeno na šest kantonalnih

sudova. Sud u Bihadu okončao je presudama 26 predmeta. Njima je obuhvadeno 44 osoba.
Od toga je 34 proglašeno krivima, i to 32 pravosnažno i dvije nepravosnažno. Oslobođeno je
10 osoba, svi pravosnažno. Izrečeno je ukupno 278 godina zatvora. Na sudu u Sarajevu

15
presudama je do sada okončano 28 sudskih postupaka. Njima je obuhvadeno 28 osoba. Od
ovog broja, 21 osoba proglašena je krivom, i to 19 pravosnažno i dvije nepravomodno.
Sedam je osoba oslobođeno, šest pravosnažno i jedna nepravosnažno. Izrečeno je ukupno
111 godina i 8 mjeseci zatvora. Sud u Novom Travniku presudio je u jednom predmetu,
jednom licu, pravosnažno osuđenom na 6 godina. Sud u Livnu presudio je u tri predmeta,
kojima su obuhvadena tri lica, jedno je osuđeno, a dva oslobođena, svi pravosnažno;
izrečene su 4 godine zatvora. Sud u Zenici presudio je u pet predmeta, kojima je obuhvadeno
sedam lica, dvoje je osuđeno, pet oslobođeno, svi pravosnažno; izrečeno je 12 godina
zatvora. Sud u Tuzli presudio je u četiri predmeta, kojima je obuhvadeno osam lica, sedam je
osuđeno, a jedna osoba oslobođena, svi pravosnažno; izrečeno je 29 godina i 3 mjeseca
zatvora.

U Crnoj Gori pripadnicima VRS-a suđeno je u dva slučaja. Viši sud u Bijelom Polju jednu je
osobu pravosnažno osudio na 15 godina, a Viši sud u Podgorici u jednom predmetu pet
osoba osudio je pravosnažno na 100 godina. U Hrvatskoj je presuđeno u pet predmeta. Na
Županijskom sudu u Zagrebu presuđeno je u dva predmeta, koja su obuhvatala dvije osobe,
obje su proglašene krivima, jedna pravosnažno i jedna nepravosnažno, izrečeno im je 20
godina zatvora. Županijski sud u Osijeku pravosnažno je osudio jednu osobu na 15 godina
zatvora. Županijski sud u Šibeniku u jednom je predmetu dvije osobe pravosnažno osudio na
16 godina zatvora. Županijski sud u Splitu jednu osobu osudio je pravosnažno na 14 godina.

Pripadnicima VRS-a suđeno je i u Njemačkoj. Vrhovni sud u Münchenu sudio je u dva

predmeta, kojima je bilo obuhvadeno dvoje lica, jedna je osoba oslobođena, a druga
proglašena krivom i osuđena na 5 godina, obje pravosnažno. Vrhovni sud u Düsseldorfu
presudio je u dva predmeta. Jednoj osobi izrečena je četverostruka doživotna kazna, a drugoj
zatvorska u trajanju od 9 godine.

PRESUDE PRIPADNICIMA HVO-A

Pripadnicima HVO-a i HV-a za zločine u Bosni suđeno je u 113 predmeta, u sklopu kojih je
166 optuženih posjednuto na optuženičku klupu. Od toga ih je 125 proglašeno krivima, a 41
je oslobođeno. Izrečeno je 897 godina i 8 mjeseci zatvorskih kazni. Doda li se ovom i
doživotna kazna Džeku Arklovu izrečena u Švedskoj, te se pretvori u broj na 40 godina, dobije
se 937 godina i 8 mjeseci.

U Haškom tribunalu pripadnicima HVO-a suđeno je u 9 predmeta, koji su obuhvatili 22

osobe. Od toga je 18 proglašeno krivima, a četverica su oslobođena. Izrečeno je 267 godina
zatvora.

ZLOČINCI IZ FOČE

PREUZETO sa portala STAV, od 22.09.2020.

16
NA HAŠKOJ LISTI NALAZI SE 71 OSUMNJIČENI ZA ZLOČINE POČINJENE U FOČI

Na haškoj listi nalazi se 71 osumnjičeni za zločine počinjene u Foči. Od aktuelnih optužnica,

jedno suđenje završeno je i izrečena je prvostepena presuda, dva su u toku i jedno u
pripremi, jedan optuženi izležava dugogodišnju kaznu zatvora u Njemačkoj, a trojica su
nedostupni bosanskohercegovačkom pravosuđu.

Za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima na području opdine Foča do sada je, kako smo ved
pisali, na šest sudova izrečeno 19 osuđujudih presuda, kojima je 28 direktnih izvršilaca
pripadnika Vojske RS-a i MUP-a RS-a osuđeno na ukupnu kaznu od 392 godine zatvora.
Pored njih, i za zločine u Foči osuđeni su predsjednik RS-a Radovan Karadžid (doživotni
zatvor), potpredsjednica Biljana Plavšid (11 godina), predsjednik Narodne skupštine Momčilo
Krajišnik (20 godina) i komandant VRS-a Ratko Mladid (prvostepeno osuđen na doživotni
zatvor).

To nije konačan bilans sudskog progona počinilaca zlodjela u Foči tokom Agresije na Bosnu i
Hercegovinu. Trenutno je aktuelno devet optužnica kojima se terete deveterica pripadnika
Vojske RS-a. Jedno suđenje završeno je i izrečena je prvostepena presuda, dva su u toku i
jedno u pripremi, jedan optuženi izležava dugogodišnju kaznu zatvora u Njemačkoj, a trojica
su nedostupni domadim sudskim organima.

OSMERICA OPTUŽENIH

U ponedjeljak, 14. septembra 2020. godine, pred Sudom BiH izrečena je prvostepena
presuda Saši Durčidu, optuženom za silovanje. Osuđen je na pet godina. Durčida je SIPA
uhapsila 27. marta 2018. godine. U optužnici stoji da je neutvrđenog dana između 3. i 18.
jula 1992. godine Dragan Zelenovid iz Srednjoškolskog centra u Foči izveo tri djevojke,
zaštidene svjedokinje S1, S2 i još jednu osobu, te ih je sa Sašom Durčidem odveo u jednu
kudu, u kojoj je Durčid, piše u optužnici, svjedokinju S1 uveo u zasebnu sobu i silovao je.
Dragan Zelenovid osuđen je pred Haškim tribunalom na 15 godina zatvora na osnovu
priznanja krivice. Bio je vođa paravojnih formacija i organizirao je višestruka silovanja
Bošnjakinja. Godine 2015. pušten je na prijevremenu slobodu i danas živi u Foči. S njima je
bio i Milomir Davidovid, osuđen pred Sudom BiH na 7 godina zbog silovanja. On je iz zatvora
doveden u sudnicu 19. novembra 2019. da svjedoči.

Za silovanje u Foči pred Sudom BiH sudi se i Radovanu Paprici i Slavku Ognjenovidu. Njih je
SIPA uhapsila 16. septembra 2019, a suđenje je počelo 23. decembra. U optužnici piše da je
Slavko Ognjenovid zvani Mačak izveo svjedokinju A-1 iz kude u Staroj Koloniji u Miljevini i
odveo je u prazan stan, gdje ju je silovala osoba pod imenom Neđo. Kada se spremala da
izađe, ušao je Ognjenovid, potrgao joj odjedu i silovao je uz nekoliko šamara i prijetnji da
nikome ne smije redi. Kada se i drugi put spremala da napusti stan, ušao je Radovan Paprica
zvani Papro i silovao je, udarivši joj nekoliko šamara. On joj je zaprijetio da ne smije napuštati
stan jer de oni opet dodi, ali ona je uspjela iskočiti kroz prozor i pobjedi. Suđenje je u fazi
izvođenja svjedoka odbrane.

17
Suđenje je počelo i Slobodanu Durčidu. Optužnicom od 5. septembra 2018. Tužilaštvo BiH ga
tereti da je tokom 1992. godine za vrijeme napada na selo Hum ubio dvoje civila bošnjačke
nacionalnosti, te da je učestvovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju žena i djevojaka. U
maju 2019. Durčid se jednostavno prestao pojavljivati u sudnici. Nastanjen je u Crnoj Gori i za
njim je raspisana međunarodna potjernica.

Domadim pravosudnim institucijama nedostupan je i Nikola Brčid. Tužilaštvo BiH ga tereti za

višestruka silovanja u Karamanovoj kudi, a u nekoliko presuda označen je kao jedan od
zaduženih za ovaj logor.

Nedavno je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv još jednog silovatelja iz Foče. Ranko
Radulovid optužen je da je, kao pripadnik VRS-a, tokom jula i augusta 1992. godine
učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti i uništavanju njihove
imovine u velikim razmjerama, da je uzimao taoce, da je učestvovao u nezakonitom
hapšenju i zatvaranju civila, da je pomagao u prisiljavanju djevojaka bošnjačke nacionalnosti
na seksualni odnos, te da je počinio više silovanja. Radulovid je rođen u Nišu i državljanin je
Crne Gore.

SILOVATELJ KUNARAC OPET DE NA OPTUŽENIČKU

Silovatelja Dragoljuba Kunarca ved je dotakla ruka pravde. Haški tribunal osudio ga je na 28
godina. Oglašen je krivim za porobljavanje, mučenje i silovanje. Mnoge je žene i djevojke, od
kojih su neke imale samo dvanaest godina, odvodio iz logora u privatne kude na grupno
silovanje i govorio da je to “jedan od načina da se postigne nadmod i pobjeda nad
Muslimanimaˮ. Kaznu izdržava u Njemačkoj. Sudija Haškog tribunala Theodor Meron odbio
je da ga 2016. godine pusti na prijevremenu slobodu “zbog težine krivičnih djela i zbog toga
što nije pokazivao dovoljno znakova rehabilitacijeˮ. Kada izađe iz zatvora, opet ga čeka
optuženička klupa. Sud BiH je 11. januara 2019. potvrdio novu optužnicu protiv njega.
Optužnica ga tereti da je, u svojstvu komandira specijalne jedinice VRS-a, koja je dobila naziv
po njegovom nadimku Žaga, 27. i 28. jula 1992. na području sela i zaselaka Kobilja Ravan,
Luke i Falovidi – Podpede učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba, te mučenju i
nanošenju strašne fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima, kao i deportaciji civilnog
stanovništva bošnjačke nacionalnosti.

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu i protiv komandanta Taktičke grupe Foča VRS-a Marka
Kovača. Optužnica od 12. decembra 2019. tereti ga da je planirao, naredio, poticao,
pomagao u planiranju i pripremanju zločina, kao nadređena osoba znao da su počinjeni ili da
de biti počinjeni, te nije poduzeo mjere da se spriječe ili kazne počinioci. U okviru progona
bošnjačkog i hrvatskog stanovništva tokom 1992. i 1993. nezakonito je držao zatočeno više
stotina civila u KPD Foča, Srednjoškolskom centru, Sportskoj dvorani Partizan, vršeno je
mučenje, prisilno preseljenje i deportacija stanovništva, ubistva i prisilni nestanak više od
190 osoba, silovanja, te druga nečovječna djela, kao i paljenje i uništavanje kuda i imovine, te
kulturno-sportskih i kulturnih objekata. Marko Kovač nastanjen je u Kragujevcu u Srbiji.

18
Njegov podređeni Goran Mojovid, koji je trenutno nedostupan, odgovarat de za rušenje
Aladža džamije. Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv njega 28. decembra 2018. Ona ga tereti
da je, u svojstvu načelnika inžinjerijske jedinice Taktičke grupe Foča VRS-a, 2. augusta 1992.
godine s još jednim vojnikom koji je poginuo 1993. godine digao Aladžu u zrak. U optužnici se
navodi da je navečer došao u prostorije TG Foča u Velečevu te vojnicima prenio naredbu da
se sruši Aladža. Dvojica vojnika navodno su odbila da to učine, dok je Rajko Miloševid pristao,
te je otišao s Mojovidem do vojnog magacina Livade, gdje su preuzeli potreban materijal.
Eksploziv su, tvrdi se u optužnici, postavili na odgovarajuda mjesta u džamiji i oko nje i
aktivirali.

Pred Okružnim sudom u Trebinju sudi se Danku Vladičidu zvanom Pide i Džakara. Optužnica
podignuta 26. februara 2018. tereti ga da je 18. augusta 1992. godine, između 22 i 24 sata,
naoružan puškom i crnom kremom namazan preko lica, došao do stana u barakama u Brodu
na Drini, u kojem su živjeli V. R. i V. T. i ubio ih tako što je u svaku ispalio po jedan metak.
Njihova tijela nisu pronađena do dana podizanja optužnice.

HAŠKA LISTA

Privođenju osumnjičenih za zločine počinjene na području opdine Foča ni izbliza se ne nazire

kraj. Samo na haškoj listi nalazi se njih 71. U kategoriji A ih je 33 (oznaka A Tužilaštvu Haškog
tribunala značila je da postoji dovoljno dokaza po međunarodnim standardima za osnovanu
sumnju da je osoba počinila teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava): Njegoslav
Boškovid (pominje se u knjizi Genocid nad Bošnjacima na području opštine Foča 1992–1995
Preljuba Trafe i dr. Bedira Macida kao jedan od učesnika u zločinu nad Bošnjacima u
Miljevini), Momo Čančar (ratni rezervni policajac u Foči), Dragomir (Milosava) Obrenovid
zvani Obren, rođen 1957, i Zoran Matovid zvani Zoka i Milomir Marid zvani Mara (stražari u
KPD), Milorad Vukovid Mido (zet Blagoja Eleza, bliskog rođaka samozvanog vojvode Pere
Eleza, za kojeg se pisalo da je poginuo u kamionu koji je naletio na minu, kamion za čišdenje
mina koji su vozili Bošnjaci je prošao, a kamion u kojem je bila vojska naletio je na minu i
poginulo je 40 vojnika i u Foči je oglašena trodnevna žalost), Nebojša Jankovid zvani Čičak
rođen 1959. (Esad Mujkanovid, dvadesetšestogodišnji mladid, svjedočio je, kako su pisali
mediji 1992, da je Nebojša Jankovid iz sela Trnovača i Brod na Drini, skupa s nekim četnicima
i mještanima iz svog sela, odveo grupu svojih komšija, 12 ljudi, na most ma Drinu i strijeljao
ih, Esad je skočio s mosta i tako se spasio), Velibor Miletid zvani Veso (zaštideni svjedok 87 iz
Trošnja, koji je 1992. imao 15 godina, na suđenju Draganu Zelenovidu svjedočio je kako je
Veso Miletid dolazio sa Zelenovidem i ispitivao ga), Zdravko Vasiljavid (Tafro i Macid ga u
svojoj knjizi navode kao jednog od počinilaca zločina u MZ Trnovača-Brod), Zoran Samardžid
(brat je Neđe Samardžida osuđenog na 24 godine, u čijoj se presudi navodi da je s njim
učestvovao u nezakonitom privođenju i premladivanju komšija bošnjačke nacionalnosti u
Rataju), Miško Savid (po kazivanju svjedoka, učestvovao je u nezakonitom privođenju
muškaraca i odvođenju u KPD, a neki ga vezuju i za silovanje u Karamanovoj kudi), Risto
Trifkovid (nastavnik Likovne kulture u Miljevini, pripadnik jedinice Pere Eleza, za njega u

19
Udruženju Žrtava rata Foča 92–95 kažu da je u maju 1992. u Poljicama zaklao dva svoja
učenika, bradu Almira i Aldina Barlova iz Jeleča, kao i da je umiješan u ubistvo Sade i Zule
Barlov), Milenko Vukovid (Tafro i Macid navode da se u ključne zločince Miljevine ubrajaju još
i Miljenko Vukovid…), Rajko Bojat (advokat iz Foče, mediji su pisali da je bio predsjednik
prijekog suda osnovanog od strane Kriznog štaba Srpske opštine Foča), Jezdimir Mališ (neki
svjedoci ga pominju kao onog koji je privodio civile u KPD Foča), Dragan Stankovid, Radomir
Draškovid, Durko Dubljevid, Miroslav Elez, Luka Elez, Željko Elez, Gojko Lalovid, Zdravko
Mijanovid, Nedeljko Matovid, Duško Pržulj, Borivoje Sladoje, Uroš Radovid zvani Jure, Saša
Gagovid, Stojan Blagojevid zvani Stole, Radenko Pljevaljčid, Vladimir Trivun, Mladen Živanovid
i Radenko Pejovid.

U kategoriji B (za njih je Haško tužilaštvo smatralo da ne postoji dovoljno dokaza) nalaze se
četverica osumnjičenih: Slaviša (Petka) Jojid rođen 25. marta 1959, Miroslav Pjano, Stanimir
Vasiljevid zvani Beban i Savo Elez.

U kategoriji C (kategorija u kojoj su oni za koje tužitelj Haškog tribunala nije u mogudnosti
dati mišljenje bez dodatnih dokaza) nalazi se 20 osumnjičenih: Radivoje Markovid (pominje
se u optužnici Radovanu Stankovidu: “Jednom prilikom Radovan Stankovid je doveo jednog
srpskog vojnika koji se zvao Radivoje Markovid i rekao mu da siluje FWS-75ˮ), Dragan Mašid
(policajac u KPD Foča, iz sela Orahova, bio je među optuženim i suspendiranim policajcima
kojima je suđeno za pomaganje pri bijegu Radovana Stankovida i zbog toga je na kraju, kada
je oslobođen, naplatio odštetu od entiteta u visini od 19.721 KM; Brankica Davidovid i Ranka
Dragičevid priznale su krivicu), Rajko Milutinovid, rođen 20. oktobra 1936. (mnogi svjedoci
navode da je pljačkao i palio kude u Jeleču i da je na vrlo okrutan način ubijao civile,
uglavnom muškarce), Neđo Mitrid (Tafro i Macid pišu da se, prema kazivanju preživjelih,
istakao u ubijanju mještana sedam sela mjesne zajednice Vitoč), Zoran (Marinka) Pavlovid,
rođen 4. septembra 1965. (Tafro i Macid ga pominju kao jednog od počinioca zločina u MZ
Trnovača), Slobodan Pejid zvani Boban rođen u Foči 28. decembra 1964. (na suđenju
Miloradu Krnojelcu, upravniku KPD, bivši zatočenik svjedočio je: “Po cijeli dan su dolazili i
odvodili i tukli. Najčešde je dolazio jedan mladi stražar, Slobodan Pejid, zvali su ga Boban.ˮ),
Miladin Pejovid (Miladin Pejovid zvani Krs, konobar iz Jošanice, ubio je Muhameda Bašida,
pisao je u Danima Faik Tafro), Đoko Vukovid (nekoliko svjedoka svjedočilo je da je Đoko
Vukovid učestvovao u napadu i spaljivanju sela Kosman), Zdravko Jokovid (Tafro i Macid ga
spominju kao jednog od zločinaca u MZ Ustikolina, u kojoj je ubijeno ili se vodi kao nestalo
199 Bošnjaka), Neđo Golubovid (Tafro i Macid pišu da je, “skupa sa Pavlom Elezom, na
Mitrovom Vrelu ubio Murisa Hrbinida, Hamida Muhovida, Ahmeta Ramovida i jedno romsko
dijeteˮ, a zaštidena svjedokinja A-3 je 17. februara 2020. na suđenju Radovanu Paprici i
Slavku Ognjenovidu kazala da je čula da su A-1 silovali optuženi i Neđo Golubovid, za kojeg je
kasnije čula da je poginuo), Grujo Lalovid (bio je predsjednik SDS-a i predsjednik Kriznog
štaba Kalinovika, u Udruženju Istina Kalinovik kažu da je odmah nakon rata u Novom Sadu
otvorio pogon proizvodnje namještaja, a da u Bijeljini ima pilanu), Borivoje Arsenid, Zoran
Ivanovid, Milorad Miletid zvani Žuti, rođen 13. februara 1960, Slavko Paprica, Ljubomir

20
Ristanovid, Predrag (Jove) Stevanovid zvani Predo, rođen 17. augusta 1951, Milovan Vukovid
zvani Crni, rođen 19. februara 1954, Radovan Vukovid zvani Žuti i Rade, rođen 20. juna 1937,
i Radomir Radovid.

U kategoriji E (predmet ne spada u nadležnost ICTY-a ) jesu četverica osumnjičenih: Zdravko

(Straje) Matovid, rođen 4. februara 1966. (u ratu bio zatvorenik u KPD Foča; predsjednik je
Udruženja fočanskih rafting klubova; u policijskoj izjavi od 1. septembra 2015. stoji da je
Zdravko Matovid zapalio auto svog sina Straje, a ovaj njegov), Sreten Vujadin, rođen 6.
januara 1944. (Trafo i Macid pominju Sretena Vujadina iz sela Tulovidi kao jednog od izvršioca
zločina u Lukama), Ljubo Ostovid, rođen 1. januara 1960, i Milorad Kovačevid.

OSLOBOĐENI OPTUŽBE

Do sada je oslobođeno devet pripadnika VRS-a optuženih da su počinili zločine na teritoriji

opdine Foča. Radoman Fundup je pred Sudom BiH oslobođen optužnice da je, kao pripadnik
1. fočanske lake pješadijske brigade VRS-a, 10. juna 1992. u poslijepodnevnim satima bio s
još dvojicom vojnika VRS-a u Ulici Dušana Fundida u Čohodor Mahali, kada su u avliji ubijeni
supružnici Nasifa i Latif Purušid, a u kudi porodice Dželilovid ubijena Emina Dželilovid i ranjena
svjedokinja C1, te iz kude Hamida Merdana izvedena Ifeta Merkez i njeno dvoje maloljetne
djece, Almedina od 13 i Almir od 6 godina, te strijeljani pred kudom. Presuda je pravosnažna
od aprila 2017, a u oktobru Fundup je tužio državu i zatražio 41.500 KM odštete.

Sud BiH oslobodio je Radmila Vukovida optužnice koja ga teretila da je 10. juna 1992. iz stana
u Miljevini izveo A, odveo je u drugi stan i silovao, a onda joj naredio da svaki put na njegov
poziv mora dodi u taj stan, pa je to trajalo sve do 24. ili 28. augusta, nakon čega je
zatrudnjela. Iz Miljevine je protjerana 20. februara 1993. i u goraždanskoj bolnici rodila je
muško dijete. Prvostepenom presudom od 16. aprila 2007. bio je osuđen na 5 godina i 6
mjeseci, pa je pravosnažnom presudom od 13. augusta 2008. oslobođen.

Ranko Vukovid i Rajko Vukovid oslobođeni su pred Sudom BiH optužbe da su krajem maja
1992, u grupi od dvadesetak pripadnika VRS-a, došli do sela Podkolun i, skupa s Rankom i
Blagojem Golubovidem, ubili Avdiju (Hasana) Hukaru (1909) i Mejru (Hasana) Bekriju (1927).
Prvostepenom presudom od 4. februara 2008. bili su osuđeni na po 12 godina, ali je ta
presuda ukinuta 2. septembra 2008, da bi pravosnažnom od 1. jula 2009. bili oslobođeni. Za
ovaj zločin bila je podignuta optužnica i protiv Blagoja Golubovida, ali ju je Sud BiH odbio.

Okružni sud u Trebinju oslobodio je četvericu pripadnika VRS-a. Zoran Trivkovid oslobođen je
optužbe da je u junu 1992, sa Zoranom Pljevaljčidem, koji je istom presudom oglašen krivim i
osuđen na 5 godina, i još jednim nepoznatim licem došao u jedno dvorište u Foči i
ukudanima koji su bili napolju zaprijetio da uđu u kudu i da je onda od Pljevaljčida zatražio da
ubaci bombu, od čega je jedna osoba poginula, i da je sam, nakon što su ušli u kudu, ubio
jednu i ranio drugu osobu koja je uspjela pobjedi. Presuda je pravosnažna od 18. juna 2009.

21
Živko Miletid oslobođen je optužbe da je u maju 1992. učestvovao u nezakonitom hapšenju
civila u selu Jeleč i u junu i julu u selu Rataje. Presuda je pravosnažna od 17. aprila 2008.

Momir Skakavac oslobođen je optužbe da je u junu 1992. odveo civilnu osobu bošnjačke
nacionalnosti u pravcu policijske stanice u Miljevini, od kada joj se gubi svaki trag, da je od
augusta do novembra 1992. godine dolazio u takozvanu javnu kudu Karaman u Miljevini i u
njoj silovao zatočenu osobu, te da je učestvovao u odvođenju žena na prinudan rad – muža
krava na farmi u selu Ocrkavlje. Presuda je pravosnažna od 3. aprila 2007.

Dragoje Radanovid oslobođen je optužbe da je 11. aprila 1992, s još deset do dvanaest
vojnika obučenih u uniforme JNA i naoružani puškama, ušao u Dom zdravlja u Foči i tražio
oružje, da je, pošto nisu našli oružje, nezakonito lišio slobode četiri lica bošnjačke
nacionalnosti zaposlena u Domu zdravlja u Foči, direktora A. Š., dežurnog ljekara I. K i vozače
saniteta M. H i G. K, da ih je tjerao da prvo telefonom pozivaju ugledne Bošnjake Foče da
predaju oružje, da je natjerao direktora A. Š da se popne na prozor dječijeg dispanzera i da
tako poziva Bošnjake iz okolnih kuda da predaju oružje i da je učestvovao u njihovom
odvođenju u logor L., gdje su predani drugim vojnicima koji su ih zatočili u hangar s drugim
civilima bošnjačke nacionalnosti. Prvostepenom presudom od 9. decembra 2005. bio je
osuđen na 2 godine, da bi pravosnažnom od 22. marta 2007. bio oslobođen.

Piše: Izet PERVIZ

STAV, 22.09.2020.

NEKAD DRINOM POTEČE I PRAVDA *STAV, 22.09.2020.+

https://stav.ba/nekad-drinom-potece-i-pravda/

22
23
24
25
Objavljeno: 04.12.2015.

BRČKO - Na suđenju Salaj Redžepu tužilac Radmilo Ivanovid danas je skandalozno zatražio da
glavni tužilac Zekerija Mujkanovid svjedoči u korist optužbe protiv Salaj Redžepa, kazao je
advokat optuženog Osman Mulahalilovid.

Mulahalilovid ističe da prema odredbi člana 24. Zakona o Tužilaštvu Brčko distrikta BiH,
glavni tužilac rukovodi Tužilaštvom, odnosno upoznat je sa svim spisima, uključujudi i spis
Salaj Redžepa.

"Postupajudi tužilac Radmilo Ivanovid je bio dužan u smislu odredbe člana 29. stav 1 tačka d)
u vezi sa članom 34 stav 1 Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta BiH izuzeti glavnog
tužioca iz ovog predmeta ako je namjeravao da svjedoči u korist optužbe. Međutim, to nije
uradio. Ovo je pravosudni skandal!", kazao je Mulahalilovid, dodajudi da je glavni tužilac
upoznat sa predmetom.

"Po Zakonu o tužilaštvu upoznat je sa svim predmetima, a onda na traženje postupajudeg

tužioca Ivanovid Radmila svjedoči u korist optužbe. Postupajudi tužilac Ivanovid Radmilo

26
nema rješenje da je glavni tužilac izuzet iz ove krivične stvari. Pojednostavljeno kazano glavni
tužilac ne smije biti upoznat sa sadržajem predmeta u kojem se pojavljuje kao svjedok",
kazao je Mulahalilovid.

(infobrcko.com)

27
Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milid, sudija, Mišo
Jovičid, advokat, i Slobo Starovid, automehaničar.

https://focanskidani.wordpress.com/.../u-foci-je-izvrsen.../

Posted on 18 Oktobra, 2018

U FOČI JE IZVRŠEN GENOCID : KO POKUŠAVA IZMIJENITI KARAKTER RATA?

https://focanskidani.wordpress.com/.../u-foci-je-izvrsen.../

28
29
30
VATERPOLISTA

Pred Okružnim sudom u Trebinju sudi se Danku Vladičidu zvanom Pida i Džakaro. Optužnica
podignuta 26. februara 2018. tereti ga da je 18. augusta 1992. godine, između 22 i 24 sata,
naoružan puškom i crnom kremom namazan preko lica, došao do stana u barakama u Brodu
na Drini, u kojem su živjeli V. R. i V. T. i ubio ih tako što je u svaku ispalio po jedan metak.
Njihova tijela nisu pronađena do dana podizanja optužnice.

NEKAD DRINOM POTEČE I PRAVDA

https://arhiv.stav.ba/nekad-drinom-potece-i-pravda/

31
Zig Sone
https://www.facebook.com/zig.sone
Zig Sone - fočanski četnik / ratna fotografija

32
Organizovani skup ili sijelo fočanskih četnika.

33
34
35
36
37
38
FOČA, 06.01.2021.

CILJANI METAK kasno popodne je pao pred kudu povratnika Šerifa Halilovida u fočanskom naselju
Vojnoge.

Halilovid kaže da je metak pred njegovim vratima završio u slobodnom padu nakon što je ispaljen u
zrak, ali to ne umanjuje nelagodu koja se osjeda u ambijentu u kojem se uz praznike oružje masovno
koristi.

- Čula se pucnjava, ali sam izašao napolje da unesem drva i nađem metak pred vratima. Meci su
zviždali iznad krovova. Atmosfera je manje više kao ratna. Obavijestio sam policiju, koja je izlazila na
teren i sačinila službenu zabilješku. Nije bilo namjere da se neko direktno gađa, ali toliko se to oružje
koristi da je očekivati da te na svakom koraku zrno opali u glavu. Razgovarao sam i sa komšijom
Srbinom, prošle godine je jedan čovjek ranjen od zalutalog metka, pa se ne smije nigdje madi dok sve
ne utihne. Zato mislim da bi se trebalo povesti računa da se ovakva praksa konačno prekine ...

39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
ZLOČIN U FOČI - Kazneno popravni dom «Foča»
Predmet: Mitar Raševid i Savo Todovid
Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine
Sud BiH
Broj predmeta: X-KRO-06/275
Optužnica broj: KT-RZ-162/06

51
ZLOČIN U FOČI - Kazneno popravni dom «Foča»
Predmet: Mitar Raševid i Savo Todovid
Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine
Sud BiH
Broj predmeta: X-KRO-06/275
Optužnica broj: KT-RZ-162/06

52
ZLOČIN U FOČI - Kazneno popravni dom «Foča»
Predmet: Mitar Raševid i Savo Todovid
Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine
Sud BiH
Broj predmeta: X-KRO-06/275
Optužnica broj: KT-RZ-162/06

53
54
55
Posted on 9 Maja, 2018
Fočanski kreatori genocida (DANI, broj 375 od 20.08.2004.)
https://focanskidani.wordpress.com/.../focanski-kreatori.../
Posted on 22 Maja, 2017
FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE NAJBOLJE PRIJATELJE,
KUMOVE, ZETOVE… (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/.../foca-zlocinci-iz.../
FOČANSKI ČETNICI (2) *dossier+
https://www.academia.edu/.../FO%C4%8CANSKI_%C4%8CETNICI_2...
FOČANSKI ČETNICI (2) *dossier+
https://www.scribd.com/.../FO%C4%8CANSKI-%C4%8CETNICI-2...

56
Posted on 9 Maja, 2018
Fočanski kreatori genocida (DANI, broj 375 od 20.08.2004.)
https://focanskidani.wordpress.com/.../focanski-kreatori.../
Posted on 22 Maja, 2017
FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE NAJBOLJE PRIJATELJE,
KUMOVE, ZETOVE… (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/.../foca-zlocinci-iz.../
FOČANSKI ČETNICI (2) *dossier+
https://www.academia.edu/.../FO%C4%8CANSKI_%C4%8CETNICI_2...
FOČANSKI ČETNICI (2) *dossier+
https://www.scribd.com/.../FO%C4%8CANSKI-%C4%8CETNICI-2...

57
58
59
60
61
objavljeno : 13. July 2019.

TRAŽIMO 627 NESTALIH – UBIJENIH (FOČA 1992. – 1995.)

Prošlo je 27 godina, a za nas nisu prošle.

Za nas je i sada ‘92. godina i sada su nam prijetnja oni Srbi koji ne daju da obilježimo mjesta
na kojima su nas ubijali. Mi još uvijek tražimo kosti naših najdražih. Oni ne žele da govore o
tome. Ali, mi smo tu da pričamo…

Grad Foča još uvijek nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.godine. Ko je i od koga je
oslobodio Foču? U čije ime je ubijeno 3.000 civila? Ko je i u čije ime silovao djevojčice od 11 i
12 godina? Ko je i u čije ime silovao preko 600 djevojčica,djevojaka,žena,nena? Gdje su
ubijeni-nestali Fočaci za kojima se još uvijek traga? Gdje je 627 nestalih? Gdje smo to danas?
Kakva je bududnost koja se temelji na lažima i zločinima iz prošlosti?

627...

https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/912521359102782/

62
63
64
65
Enisa Salčinovid, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (VIDEO)
https://www.flickr.com/.../26496338040/in/photostream/
Enisa Salčinovid, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/.../enisa-salcinovic.../
defter.bosnjaci.agency/enisa-salcinovic-prezivjela-zrtva-logora-partizan-u-foci-video

66
67
68
69
70
71
72
Šokantne ispovjesti žrtava torture - TV1 HD
https://youtu.be/wrlK0VeBZD4

73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
"Želite li da uništite jednu civilizaciju, na raspolaganju su vam tri načina:
1. Uništite porodicu
2. Uništite odgoj i obrazovanje
3. Obezvrijedite uzore.
Porodica se uništava omalovažavanjem uloge majke, pa se žene počinju stidjeti zato što su
majke, ili što su domadice!
Umanjite vrijednost i poštovanje učitelja u društvu, tako da ih učenici preziru!
Kako biste uklonili uzore, smanjite vrijednost učenih ljudi i niko ih nede slušati i slijediti!"

87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
Preuzeto,
Evo IOM i ovi sto se brinu za migrante da im pokažem kako je to bilo našim izbjeglicama.

Preuzeto,
Evo IOM i ovi sto se brinu za migrante da im pokažem kako je to bilo našim izbjeglicama.

113
114