Šeki Radončić, novinar i publicista

Srijeda, 28. Maj 2008.| 12:03

CRNOGORSKA HAJKA NA BOŠNJAKE

SLIČILA JE NACISTIČKOM LOVU NA
JEVREJE
Autor: Esad Krcić
Bošnjaci.Net: Gospodine Radončiću, prije 16 godina, hapšenjem
izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji su pokušali naći utočište u
Crnoj Gori, crnogorska vlast je i zvanično stala na stranu
Miloševićeve zločinačke i genocidne politike. Godišnjica je od tog
gnusnog zločina te je i vrijeme podsjećanja na ovaj zločin i
naravno svih onih koji se suosjećaju sa stradalima u bolu njihovih
porodica.
Poroteklih godina vi ste sa tekstovima i dokumentarnim filmovima
nastojali otrgnuti od zaborava ovaj stravičan zločin o kojem su
mnogi šutjeli a crnogorski vlastodršci vješto su ga gurali pod
crveni tepih. Recite nam, šta se ustvari dešavalo tih majskih i
junskih dana 1992. godine kada su se Bosna i Hercegovina i
bošnjački narod našli u vrtlogu aresorsko-genocidnog pakla?
Šeki Radončić: S proljeća 1992. godine, bježeći od strahota rata, veliki
broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine potražio je spas u susjednoj
Crnoj Gori. Prognani i uplašeni ljudi smjestili su se kod svojih rođaka,
kod prijatelja, ili kod plemenitih neznanaca. Neki su se sklonili u Šeki Radončić, novinar
odmarališta bosanskih firmi na crnogorskom primorju, imućniji u svoje i publicista
stanove i vikendice. To je bila greška: protivno crnogorskoj tradiciji i
etici, ili bar onom što se vjerovalo da crnogorska etika jeste, protivno Ustavu, zakonu i svim
međunarodnim konvencijama, crnogorski policajci su uhapsili više od stotinu
bosanskohercegovačkih izbjeglica i svezanih ruku ih isporučili dželatima Radovana Karadžića.
Većina je ubijena, baš kao i dvije tročlane porodice, Klapuh i Avdagić, izbjegle iz Foče, koje su
Karadžićevi specijalci ubili u Crnoj Gori.

Lov na izbjeglice trajao je danima i odvijao se na gotovo čitavom prostoru Crne Gore. Nesrećni
ljudi hapšeni su duž crnogorskog primorja od Ulcinja do Herceg Novog, i u unutrašnjosti od
Podgorice do Pljevalja. Po svojoj organizovanosti, selektivnosti i mržnji, hajka na Bošnjake
sličila je nacističkom lovu na Jevreje. Racije su sprovođene po ulicama i trgovima, kućama i
vikendicama, kafanama i hotelskim sobama…
 Nacistički lov na Bošnjake

Većina je ubijena,
baš kao i dvije
tročlane porodice, Klapuh i
Avdagić, izbjegle iz Foče, koje su
Karadžićevi specijalci ubili u Crnoj
Gori.
Lov na izbjeglice trajao je danima i
odvijao se na gotovo čitavom
prostoru Crne Gore. Nesrećni ljudi
hapšeni su duž crnogorskog
primorja od Ulcinja do Herceg
Novog, i u unutrašnjosti od
Podgorice do Pljevalja. Po svojoj
organizovanosti, selektivnosti i
mržnji, hajka na Bošnjake sličila je
nacističkom lovu na Jevreje. Racije
su sprovođene po ulicama i
trgovima, kućama i vikendicama,
kafanama i hotelskim sobama…
Ministar izdao naredbu
Organizovan državni ratni zločin
Bošnjaci.Net: Kako ste rekli, nakon hapšenja izbjeglica
uslijedila je deportacija zločincu Karadžiću i njegovim
hordama. Po vašem istraživanju ko je odgovoran za
ovaj slučaj, odnosno ko je donio odluku o hapšenju a ko
o deportaciji?
Šeki Radončić: Pismenu naredbu o nezakonitom hapšenju i
deportovanju izbjeglica izdao je tadašnji ministar
crnogorske policije Pavle Bulatović. Na osnovu toga lako
se da zaključiti da se radi o organizovanom državnom
ratnom zločinu.
Bošnjaci.Net: O kojem broju se radi? Koliko ih je bilo
uhapšenih i gdje su deportovani?
Šeki Radončić: Ja sam uspio da otkrijem da je u tom
ratnom zločinu crnogorske policije ubijeno najmanje 86
Bošnjaka. Mislim da se pravi broj nikada neće saznati jer
MUP CG, Skupština CG i ostali državni organi su, u strahu
od tužbi, uništili dokumentaciju o tom zločinu.

Pismenu naredbu o Bošnjaci.Net: Zašto su crnogorski zvaničnici izdali

nezakonitom naredbu hapšenja ljudi koji su imali izbjeglički status,
hapšenju i deportovanju izbjeglica što govori da su po svim ljudski, moralnim i najzad
izdao je tadašnji ministar crnogorske međunarodnim normama satkani u Ženevskoj
policije Pavle Bulatović. Na osnovu konvenciji morali biti zaštićeni?
toga lako se da zaključiti da se radi o Šeki Radončić: Zato što su tada bili najbliži saradnici
organizovanom državnom ratnom ratnog zločinca Slobodana Miloševića i zato što su tada,
zločinu. zajedno sa njim, pravili genocidnu tvorevinu, koju su tada
zvali SR Jugoslavija.
Državni aparat sakrio Bošnjaci.Net: Javnost je upoznata da su porodice žrtava
dokumentaciju podnijele tužbu protiv Države Crne Gore. Šta ustvari ta
tužba znači porodicama stradalih a šta državi BiH?
Ja sam uspio da Šeki Radončić: Porodici deportovanih ljudi i sedmorica
otkrijem da je u tom Bošnjaka, koji su preživjeli deportaciju, trebaju dobiti
ratnom zločinu crnogorske policije moralnu, materijalnu i svaku drugu satisfakciju kroz
ubijeno najmanje 86 Bošnjaka. presudu koja mora biti u njihovu korist. Država BiH će tom
Mislim da se pravi broj nikada neće presudom dobiti potvrdu da je i Crna Gora učestvovala u
saznati jer MUP CG, Skupština CG i agresiji na tu državu.
ostali državni organi su, u strahu od
tužbi, uništili dokumentaciju o tom Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog
zločinu. ratnog zločina

Bošnjaci.Net: Iako je država CG već izgubila nekoliko

Presudom će se utvrditi da je procesa po ovom predmetu, ipak se tu radi o nekoj
Crna Gora učestvovala u agresiji minornoj nadoknadi u novcu. Značili to da je
na BiH ponižavanje žrtava i njihovih porodica?

Porodici
deportovanih ljudi i
sedmorica Bošnjaka, koji su
preživjeli deportaciju, trebaju dobiti
Šeki Radončić: Ponižavanje i šikaniranje porodica deportovanih ljudi traje već godinama. Crna
Gora je, kako je dobro rekao pravni zastupnik porodica, advokat Dragan Prelević, u ratu sa tim
ljudima. Vidite, sudski procesi se otežu beskrajno, iznosi koji se presuđuju porodicama su
minorni, crnogorski ambasador u Sarajevu, Ramiz Bašić, zatvara vrata svoje ambasade pred
majkama poklane djece, a crnogorski predsjednik Filip Vujanović veli da je Crna Gora bosanske
izbjeglice dočekivala širom raširenih ruku i srećno ispraćala kućama i pored toga što većini od
deportovanih ljudi ni kosti ne možemo da pronađemo…To se zove cinizam jedne vlasti.

Bošnjaci.Net: Zašto Vlast u CG vec 16 godina izbjegava da saopći istinu o 86 Bošnjaka,

odnosno opstruira da privede zločince licu pravde?
Šeki Radončić: Zato što nije odgovarala za agresiju na Hrvatsku i Dubrovnik, zato što se
zahvaljujući proglašenju suverenosti izvukla od tužbe BiH za genocid, pa sada Crna Gora hoće
da opere ruke i od svog autohtonog ratnog zločina nad izbjelicama iz BiH. Ako to i ovog puta
uspije, ispast će da je Mloševićeva Crna Gora tokom rata dijelila ruže a ne bila saučesnik u
osvajačkim Miloševićevim ratovima.

Povlačenje tužbi protiv MUP-a CG jednostavno nije moguće

Bošnjaci.Net: Po vašem istraživanju ko su najodgovrniji u CG za ovaj slučaj?

Šeki Radončić: U mojoj knjizi Kobna sloboda naveo sam sve ljude, koji su u tom periodu
obavljali najznačajnije funkcije u crnogorskoj državi, policiji, pravosuđu, tužilaštvu… Ako se
hoće, lako se može utvrditi ko su nalogodavci a ko izvršioci tog zločina.

Bošnjaci.Net: Ipak u zadnje vrijeme česte su grupice Đukanovićevih mešetara koji se upute
ka Bosni i Hercegovini sa namjerom da se najveći bošnjački uglednici ‘smiluju’ dželatima i
da nagovore porodice da povuku tužbu. Koliko je to moguće?
Šeki Radončić: Povlačenje tužbi protiv MUP-a CG jednostavno nije moguće. Za tako nešto niko
nema niti može dobiti mandat. To bi značilo da porodice pobijenih ljudi izvrše zločin nad svojim
najbližim. To, dakle, neće proći ma koliko se trudili minister crnogorske policije i još nekoliko
poštenih muslimana iz CG da se tužbe povuku.

Bošnjaci.Net: Znamo da ste u čestim kontaktima sa porodicama žrtava. Recite nam gdje i
kako žive te porodice, da li imaju pomoći od državnih organa BiH?
Šeki Radončić: Te porodice su rasute širom svijeta, od Amerike, preko evropskih zemalja do
Bosne i Hercegovine. I, vjerujte mi, najteži dio mog istraživanja je bio da pronađem sve te
porodice koje, manje –više, žive veoma skromno, neke čak i siromašno.

Bosansko tužilaštvo još ništa nije preduzelo po ovom slučaju

Bošnjaci.Net: Koliko je zvanična vlast BiH zainteresirana da sazna šta se dogodilo sa

građanima BiH koji su prije 16 godina uhapšeni i deportovani?
Šeki Radončić: Bosansko tužilaštvo još ništa nije preduzelo po ovom slučaju, iako se direktni
egzekutori nalaze u BiH.

Bošnjaci.Net: A bošnjački predstavnici?

Šeki Radončić: Mislim da bošnjački lideri veoma pažljivo prate sve što se u Crnoj Gori dešava
sa ovim slučajem, ali prepuštaju Crnogorcima da sami očiste svoje dvorište.
 “Crnogorska
Srebrenica” u
isčekivanju Vilija
Branta

Bošnjaci.Net: Zar nije čudno da bošnjački zvaničnici u BiH već

nekoliko godina u zvanične posjete primaju one koji su direktno
umiješani u ovaj zločin?
Šeki Radončić: Političari moraju da sarađuju i kontaktiraju. Meni, kao
borcu za ljudska prava, samo smeta što bh. zvaničnici eksplicitnije ne
zahtijevaju da se zločin nad najmanje 86 Bošnjaka napokon
sankcioniše moralno, materijalno i krivično. Možete samo zamisliti
kako bi, da je kojim slučajem obrnuto, reagovale crnogorske, srpske ili,
recimo, američke vlasti.

Bošnjaci.Net: Jedini svjedok u ovom slučaju je Slobodan Pejović, Nadam se da će doći

bivši policijski zvaničnik CG koji je po "depeši" na početku dan kada će godišnjice
učustvovao u hapšenju i nakon toga progovorio o ovom zločinu, ovog zločina
zbog toga je česta meta u CG. Kako gledate na njegova obilježavati crnogorska
svjedočenja, pa i na njegov status u crnogorskom društvu? vlast. Nadam se da će
Šeki Radončić: Slobodan Pejović je dragocjeni svjedok ovog doći dan kada će ovaj
državnog zločina. Znate, mi imamo brojne svjedoke - članove familija zločin, koje nazivam
pred čijim je očima crnogorska policija odvodila njihove najbliže, ovog “Crnogorska
zločina, ali Pejovićevo svjedočenje je dragocjeno jer je on bio Srebrenica” biti
službenik MUP-a i učesnik te akcije. I sami znate sa koliko mržnje i sankcionisan, moralno,
prezira projektanti i izvođači ratnih zločina gledaju na ljude koji materijalno i krivično. I
svjedoče protiv njih, posebno na ljude iz redova njihovog naroda ili nadam se da će Crna
službi. Zbog toga njima Slobodan Pejović i smeta, pa pokušavaju na Gora jednog dana imati
sve načine da ga uplaše ili čak fizički uklone. Zbog svog svjedočenja takvog predsjednika
on je dobio otkaz u MUP-u CG, na njega su pokušana dva atentata, koji će pasti na koljena,
prije nekoliko mjeseci je napadač pokušao da mu metalnom šipkom i poput Vilija Branta,
slomi lobanju…Nije to mala žrtva. Kamo sreće da imamo bar još zamoliti porodice
jednog Slobodana Pejovića na prostoru bivše Jugoslavije. pobijenih ljudi i Bosnu i
Hercegovinu za oprost,
Mogu da me ubiju, ali ne mogu da unište dokaze o ratnim a ne Filipa Vujanovića
zločinima i zločincima koji krajnje
bezosjećajno i cinično
Bošnjaci.Net: Kao glavni dokaz o ovom zločinu koriste se vaši tvrdi da je crnogorska
pisani i video materijali, poput Crna kutija u dva dijela, zatim vlast pobijene ljude
Kobna sloboda, te posebno dokumentarni film Karneval koji je srećno slala svojim
pobrao nekoliko svjetskih priznanja. Javnost je upoznata da ste kućama.
često na udaru crnogorskih zvaničnika. Bačana je bomba na vašu porodičnu kuću, pucano
je na vašu majku u suprugu, vi ste prvi novinar osuđen u Crnoj Gori zbog suprotstavljanja
ratu. Zašto vlast CG to čini?
Šeki Radončić: Dobro pitanje: zašto to vlast čini? I ja sam ubijeđen da iza svih tih
institucionalnih presuda i vaninstitucionalnih dešavanja stoje moćni djelovi vlasti.

Bošnjaci.Net: Prema onome što uporno radite ipak govori da vas nisu uspjeli zastrašiti. Da
li smo upravu?
Šeki Radončić: Mislim da nisu. I mislim da su zakasnili: sada mogu i da me ubiju, ali ne mogu
da unište dokaze o ratnim zločinima i zločincima koje sam pribavio i ovjekovječio.
 Ko će zamoliti za oprost za “Crnogorsku Srebrenicu”?

Bošnjaci.Net: U povodu 16.godišnjice šta želite poručiti javnosti?

Šeki Radončić: Nadam se da će doći dan kada će godišnjice ovog zločina obilježavati
crnogorska vlast. Nadam se da će doći dan kada će ovaj zločin, koje nazivam “Crnogorska
Srebrenica” biti sankcionisan, moralno, materijalno i krivično. I nadam se da će Crna Gora
jednog dana imati takvog predsjednika koji će pasti na koljena, i poput Vilija Branta, zamoliti
porodice pobijenih ljudi i Bosnu i Hercegovinu za oprost, a ne Filipa Vujanovića koji krajnje
bezosjećajno i cinično tvrdi da je crnogorska vlast pobijene ljude srećno slala svojim kućama.

Bošnjaci.Net: Hvala vam!

Šeki Radončić: Hvala i vama i želim vam mnogo uspjeha u radu.

Izvod iz biografije

Šeki Radončić, publicista, novinar i scenarista autor je

veoma zapaženih knjiga, tekstova i dokumentarnih filmova o kršenju ljudskih prava na prostoru
bivše Jugoslavije.

Sredinom 1994. godine u Crnoj Gori je osuđen zbog tekstova u podgoričkom nedeljniku
“Monitoru” kojima je dokumentovano pisao tome kako su komandanti Jugoslovenske narodne
armije (JNA) tokom agresije na Hrvatsku pljačkali Dubrovnik. Zbog serije tekstova o politickim
suđenjima iste godine su mu nepoznati počinioci pucali na majku i suprugu, srećom bez većih
posljedica. Zbog pisanja o ratnim zločinima na kucu mu je, takoder od nepoznatih pocinioca,
bačena bomba. Više puta je tužen od poznatih ratnih huškača ili četničkih vojvoda. Bio je
izložen brojnim javnim i tajnim prijetnjama.

Šeki Radončić je dobitnik nagrade za ljudska prava Medijska organizacija jugoistočne Evrope
(SEEMO), sa sjedištem u Beču, koju sačinjavaju izdavači, izvršni direktori i najpoznatiji
novinari.

Zahvaljujuci Radončiću i njegovom petnestogodišnjem istraživanju, gotovo do kraja je

rasvijetljeno hapšenje i deportovanje bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su crnogorske
vlasti nezakonito uhapsile i predale koljacima ratnog zločinca Radovana Karadžića. U toj akciji,
kako je otkrio Radončic, ubijeno je 86 Bosnjaka iz Bosne i Hercegovine.

Tokom rada na svojoj knjizi “Kobna sloboda” uspio da prikupi potrebna dokumenta kao i da
ubijedi, okupi i organizuje porodice ubijenih ljudi da tuže MUP Crne Gore za zločin nad
njihovim najbližim. Nakon što je organizovao sudski proces protiv MUP-a Crne Gore, na
Radončićevu kuću u Sarajevu je bačena bomba, a nekoliko mjeseci kasnije u Podgorici, i
demoliran automobil. Počinioci nisu otkriveni.

Tokom promocije “Kobne slobode”, 30. maja 2005.godine, Radončić je po prvi put organizovao
je obilježavanje godišnjice tog zločina. Tom prilikom je inicirao da se u Herceg Novom, gdje se
nalazio Sabirni centar iz kojeg je većina izbjeglica iz BiH odvedena u smrt, podigne spomenik i
zatražio da Crna Gore svakog maja obilježava "Dan sjećanja" na žrtve te kobne deportacije.
Radončić već godinama uporno insistira na pokretanju krivične odgovornosti za organizatore i
počinioce tog zločina.

Nakon što je u “Kobnoj slobodi” objavio svjedočenja i dragocjena dokumenta o tom zločinu,
čije su kopije u međuvremenu uništili crnogorski MUP i Skupština Crne Gore, crnogorsko
tuzilaštvo je protiv šestorice službenika MUP-a Crne Gore pokrenulo krivični postupak sa
kvalifikacijam da su učestvovali u ratnom zločinu.