ADILOVA RAZMISLJANJA PRED SAMI POCETAK AGRESIJE

SABAH 16.02.2002

Kada sam ja prvi put rekao da je bosnjacki narod vecinski narod u Bosni i da smo mi kicma drzavnosti BiH, onda su
mene upozoravali i govorili: "Pazi se vodice te u zatvor, sta ti govoris kakava drzavnost i kakav drzavotvorni narod". 

SABAH: Prije nego sto je doslo do raspada Jugoslavije trazila su se odredjena rjesenja da se ona ocuva u bilo kom
obliku. Dugo vremena su uzaludno predsjednici republika razgovarali o tome. Vi ste u jednoj grupi predstavnika
Slovenije i Hrvatske imali usaglasen zajednicki stav kakva bi Jugoslavija trebala da izgleda i kako ce te nastupiti
prema Slobodanu Milosevicu. Mozete li to malo detaljnije objasniti nasim citaocima, i zbog cega se nije islo u tom
pravcu? 
A. Zulfikarpasic: U tome je bilo moje stavnoviste jasno. Kada smo mi drzali zajednicke govore - ja i Alija Izetbegovic
i uopce SDA, ja sam uvijek naglasavao konfederaciju i rekao: Mi hocemo konfederaciju koju sam ja u isto vrijeme
tacno precizirao i rekao - Konfederacija znaci suverenitet naroda, suverenitet je u nama. Vi ako hocete zajednicku
drzavu vi dajete jedan dio svoga suvereniteta. Naprimjer pristajete na zajednicku armiju, na zajednicku administraciju,
pristajete na zajednicku monetarnu politiku, pristajete na neke zajednicke granice. 
Ali, vi ne mozete da se odricete svoga suvereniteta niti mozete da ga poklonite nego mozete privremeno da ga date,
naprimjer da imate zajednicku granicu, medjutim ako se i oko toga ne slozite mozete to povuci. Sto se tice Federacije
tu se prije svega radi o jednoj centraliziranoj politici, i taj centar nam daje pravo da mi radimo na primjer odredjenu
prosvjetnu politiku, i neke druge poslove. U tom slucaju suverenitet nije u nasim rukama nego je suverenitet u centru.
Ja sam bio za to da svaki narod ima svoj suverenitet i ja sam tu ideju zastupao i u emigraciji a i u demokratskoj
alternativi i kad sam dosao i vratio se u Jugoslaviju, ja sam otovreno iznosio tu moju ideju o konfederaciji.
Konfederacija moze da znaci i savez drzava. Meni je bilo jasno da ne moze biti Bosne koja nije ravnopravna
Hrvatskoj i Srbiji. Ja nikada u tome nisam ni za jednu jotu, ni u jednom govoru, ni u jednom clanku ni u jednom
nastupu odstupio. Bosna i Hercegovina mora u svemu da bude ravnopravna. 
Ja ne zelim nikoga kriviti, ali to je u bosanskoj politici bilo nepoznato. Ljudi oko Alije i SDA nisu imali razradjene
pojmove Federacije, Konfederacije, saveza drzava. Nisu shvacali u cemu se sastoji suverenitet naroda. Kada sam ja
dosao u BiH Hrvati su imali svoju viziju Hrvatske, Srbi su imali svoju viziju Velika Srbija. Mi Bosnjaci i nas narod
nismo imali jasne vizije o svojoj BiH kao drzavi. Ljudi su se bojali o tome govoriti. Kada sam ja prvi put rekao da je
bosnjacki narod vecinski narod u Bosni i da smo mi kicma drzavnosti BiH, onda su mene upozoravali i govorili: "Pazi
se vodice te u zatvor, sta ti govoris kakava drzavnost i kakav drzavotvorni narod". Onda su oni govorili o nekoj
labavoj Federaciji. Ja odgovorno tvrdim da u Bosni i u bosanskom narodu nije postojala vizija bosanske drzave.
Govorili su: "Treba sa armijom, armija ce nas braniti od cetnika", te trebamo sa onima, trebamo sa onima. Ja sam bio
za to da kazem o svakome sta mislim. Nikako nisam bio za to da mi presutimo da mi polazemo pravo na bosansku
drzavu pravo na suverenitet Bosne i jednakost Bosne prema Bosni i Srbiji. 
Te stavove i svoju drzavu vizije su imali Slovenci i kao sto sam vec rekao Srbi i Hrvati. Makedonci su se malo kolebali
u tome, a mi muslimani Bosnjaci nismo imali tu viziju i izbjegavali smo o tome govoriti. Mi smo trazili surogate u tome.
Kada bi vi danas pregledali stampu i tadasnje novine. Vi bi vidjeli kakve papazanije se tamo o tome govore. I politicari
koji danas imaju velika imena o cemu oni govore, i kako se postavljaju prema svemu tome. Vidite u tome sam ja vidio
jednu opasnost. Ja sam vidio da mi idemo jednom sukobu prije svega izmedju Srba i Bosnjaka. 
Ja sam bio svjestan sta to znaci, jer ja sam iz Foce. Moj jedini brat poginuo je od cetnika i 40 clanova moje familije.
Ja nisam pravio iluzije kakav kriminalni i razbojnicki potencijal egzistira na Balakanu kod naroda Balkana. Ja sam bio
svjestan i kakav potencijal prestupa i zlocina postoji jer sam prije svega vidio sta se sve dogadjalo u Drugom
svjetskom ratu. 
Ustase koje su stavili Srbe van granice, cetnike koje su Bosnjake proglasili izdajicama i koji su htjeli da ih ubijaju od
reda a sto su zvanicno i poceli da ciste Sandzak i istocnu Bosnu od Bosnjaka. Ja sam bio svjestan da se takva
situacija u BiH ne smije dogoditi ono sto sam ja tvrdio i radio nije nikako drugacije mislio ni Alija Izetbegovic niti ostali
intelektualci. Oni su znali i bili svjesni da postoji JNA i da nas ta armija moze unistiti, ali oni nisu smjeli ni pomisliti da
je ta armija SRPSKA ARMIJA. 
Oni su cak sta vise toj armiji pripisivali da ce nas ona braniti od cetnika, to su cak javno govorili. Ja sam bio svjestan
da ce ta armija ako mi ne napravimo sporazum sa Srbima biti izvor naseg unistenja da ce oni napasti na nas i da ce
ona biti vazan faktor u veliko-srpskoj politici. Noramalna stvar ja nikada nisam pregovarao sa generalima te armije. Ja
sam odbio svaki sastanak sa njima. Smatrao sam da generali ne smiju da vode politiku u Jugoslaviji i da se moraju
staviti van politike. Ja sam jedne prilike bio prisiljen da napravim otvoreno pismo generalima i to sam uradio. Ali sam
izbjegao svaki sastanak sa Kadijevicem i Adzicem. 
Tada su mi neki ljudi predlagali da ja stupim s njima u kontakt i razgovaram. Ja sam rekao da armija nema sta da
trazi u politici. Oni nisu moji partneri. Armija mora braniti Jugoslaviju kao cjelinu a ne da napada narod. Ja sam bio
protiv angaziranja armije u nacionalne obracune sto je bila intencija Srba i oni su prijetili sa tom armijom uvijek. Ja
kad govorim o ovom, ja mislim da su svi bili svjesni da se rat mora izbjeci a u isto vrijeme gajile su se iluzije da do tih
sukoba nece doci. Ja nikome ne zelim umanjiti njegovu zelju da pomogne svom narodu, ali je bio veliki problem
poznavanja situacije. Ja imam protokole sa sjednica konferencija gdje ministar vanjskih poslova kada je bio
referendum u BiH kaze: "Ako nas prizna toliko i toliko clanica UN-a UN ce nas braniti ako nas neko napadne."
Smijesna stvar. 
Clanice UN-a, odnosno drustva naroda, su bile i Engleska i Njemacka pa su zaratile. Bilo je tu mnogo naivnosti i
mnogo nepoznavanja stvari. Srbi su isli na dobijanje vremena i lomljenje otpora. Ko je god dao inicijativu za sastanke
predsjednika republika ta inicijativa je bila nezakonita. Jedino parlamenti mogu da formiraju delegacije koje ce
pregovarati a to parlamenti nikada nisu uradili. Odjedanput je poceo pozivati Milosevic, a oni su mu svi dolazili da se
vide sa njim jedanput u Srbiji, drugi put u Hrvatskoj pa u Bosni, Crnoj Gori i tako dalje. 
To je bio jedan cirkus a koji je ljudima stvarao nadu da ce ipak oni rijesiti taj problem koji je prisutan u Jugoslaviji i vec
tada su pregovarali o podjeli Bosne i o stvaranju Velike Srbije. Milosevic je gledao gdje su slabosti tih pojedinaca, da
li ce Tudjman ici s njim protiv Izetbegovica i kakav je stav Slovenaca po tom pitanju. 

Intervju vodio: Rasid NUHANOVIC

SABAH 16.02.2002
Intervju: Adil Zulfikarpasic