Radovi FF Historija 2014 PDF

FACULTE DES LETTRES ET DES SCIENCES HUMAINES
DE SARAJEVO
TRAVAUX
TOME 3
(Histoire, Histoire de lart, Archologie)
SARAJEVO
2014
FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU
RADOVI
KNJIGA 3
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)
Ova knjiga Radova posveena je

prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)
SARAJEVO
2014
RADOVI
Filozofskog fakulteta u Sarajevu
Knjiga 3
2014.
Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)
REDAKCIONI ODBOR
Salih Foo, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi, Zijad ehi, Vesna Mueta-
Aeri, Husnija Kamberovi, Salmedin Mesihovi, Senadin Musabegovi,
Asja Mandi, Aida Abadi-Hodi, Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj
REDAKCIJA
Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi,
Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra ai, Adnan Kaljanac,
Haris Dervievi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi
SEKRETAR REDAKCIJE
Emir O. Filipovi
UREDNIK
Esad Kurtovi
auna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,

N
a ne nuno i Redakcije asopisa.
vaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti

O
Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2013. godinu.
IN MEMORIAM
prof. dr. Ibrahim Karabegovi
(1931-2011)
5
sadraj
Sadraj
Rije redakcije.............................................................................................. 15
Amila Kasumovi, ivotni put prof. dr. Ibrahima Karabegovia
(5. juni 1931 27. august 2011)............................................................................... 17
OKRUGLI STOL
ENE U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Pejo okovi, Krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika....................... 23
Elmedina Duranovi, ene iz Bosne na tritu roblja u Dubrovniku 1279-1301....... 47
Enes Dedi, Uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni................................ 63
Narcisa Semi, Predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj Bosni....................... 75
Slaven Tadi, Nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj Bosni...................................... 85
Irfan Teskeredi, Dvorske dame u srednjovjekovnoj Bosni....................................... 93
Nedim Rabic, Maria ...von Bosnien, bosanska vojvotkinja njemaka grofica...... 105
Amer Sulejmanagi, Anna de Bosna, de regno Dalmacie
Ana od vidnice (1339-1362).................................................................................. 131
Denan Dautovic, Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka
Ludovika I Velikog i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania............................. 141
Amer Dardagan, O bugarskim princezama na bosanskom
dvoru sa posebnim osvrtom na kraljicu Doroteju...................................................... 159
Emir O. Filipovic, Kcerka i unuk bosanskog vladara?
Prilog prosopografiji i heraldici Kotromanica........................................................... 169
Marjan Drma, Kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj Bosni................ 185
Husein Sejko Mekanovi, Portret i nadgrobna ploa bosanske
kraljice Katarine Kotromani (1425-1478) u Rimu............................................... 199
Senja Mahini, ivotni put posljednje bosanske kraljice Mare,
nakon propasti Bosanskog kraljevstva....................................................................... 211
Semir Hambo, Samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije
bosanske vojvotkinje: Jelena Hrani i Jelena Nelipi............................................... 225
Esad Kurtovi, Najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u
Dubrovniku i dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vijeku.......................... 235
7
sadraj
Devad Drino Benjamina Londrc, Posebnost pravnog poloaja

ene u bosanskom srednjovjekovlju............................................................................ 253
LANCI I RASPRAVE
Amra ai, Mithraism in the territory of todays Herzegovina............................... 263
Edin Veletovac, Kasnoantike bazilike u Bosni i Hercegovini.................................. 277
Esad Kurtovi, Vlasi Pilatovci.................................................................................. 301
Amila Kasumovic, ovjek iz sjene: Eugen Sladovic pl. Sladoeviki........................ 311
Mitsutoshi Inaba, Obitelj u modernoj Bosni i Hercegovini iz
perspektive pedagogije Herberta Spencera................................................................. 321
Amir Kliko, Prilog prouavanju stradanja Bonjaka i
Hrvata Prijedora 1992............................................................................................. 341
Mesud adinlija, Prsten za glavu adaje: Sarajevo u
stratekim ciljevima Republike Srpske 1992-1995................................................... 355
PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI

Ivana Boi, Veljko Pakvalin, Antiki sepulkralni spomenici s
podruja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj. LXXXIII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012, 543 str....................... 387
Denan Brigi, Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja
borba, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 495 str.................................. 392
Edin Veletovac, ,
IV i V , , ,
. 26, , 2002, 220 str................................................................................. 395
Midhat Dizdarevi, , . ,
, 3, , 2005, 224 str............ 400
Midhat Dizdarevi, ,
| Jewelry from Novo Brdo
From the Archaeological Collection of the Late Middle Ages,
, , 2006, 301 str.................................................................. 405
Senja Mahini, Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja, knj. I, sv. 1,
Sarajevo, 2012, 162 str............................................................................................. 409
8
sadraj
Emir O. Filipovi, Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel lterer Schriften.

Philologisch-linguistische Studien | Bosna u ogledalu starije pismenosti.
Filoloko-lingvistike studije, Liaunigg, Wien, 2013, str. 172.................................. 412
Enes Dedi, Zrinka Peorda Vardi, U predvorju vlasti. Dubrovaki antunini
u kasnom srednjem vijeku, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku
Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Dubrovnik, 2012, 240 str........................... 415
Irfan Teskeredi, Dubravko Lovrenovi, Bosanska kvadratura kruga,
Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2012, 495 str.............................................................. 418
Enes Dedi, Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika, Svezak 1:
Korijeni, struktura i razvoj dubrovakog plemstva, Svezak 2:
Vlasteoski rodovi (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi (M-Z), Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Serija:
Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, Knjiga 17, Svezak 1-3,
Zagreb-Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336, 384 str.................................................. 421
Enes Dedi, Zbornik radova: Stjepan Tomaevi (1461.-1463.) slom
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, ur. Ante Birin, Hrvatski institut
za povijest Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu,
Zagreb Sarajevo, 2013, 294 str............................................................................. 425
Nedim Rabi, Miroslav Palameta Miro Ragu Marinko utalo,
Tajna Boljuni | The Mystery of Boljuni, Stolac, 2012, 170 str................................. 429
, ,
, , , 2011, 254 ............................. 432
Lorens Kugi, Mustafa Spahi Osman Lavi, Reis Mehmed
Teufik efendija Azabagi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280 str............................ 435
Lorens Kugi, Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi (Zbornik radova),
Institut za istoriju, Posebna izdanja, Knjiga 9, Sarajevo, 2012, 259 str.................. 438
Sanja Gladanac, Davor Kovai, Redarstveno-obavjetajni sustav
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, 328 str................................................................ 441
Mitsutoshi Inaba, Stefan Willer Sigrid Weigel Bernhard Jussen (Hg.),
Erbe bertragungskonzepte zwischen Natur und Kultur,
Suhrkamp, Berlin, 2013, 274 str.............................................................................. 444
Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963. 2013. (istorijat i
bibliografija izdanja), ur. Devad Juzbai, prir. Melisa Fori Minela elmo,
ANUBiH CBI, Sarajevo, 2013, 170 str.......................................................................... 450
9
sadraj
Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i

povijest okolia, br. 6, Zagreb Samobor, 2010, 271 str.......................................... 453
Denan Dautovi, , . 1,
, , 2013, 348 str................... 456
AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU

Kemal Abdi, Okrugli stol Zemlje antikog Ilirika prije i poslije
Milanskog edikta, Filozofski fakultet u Sarajevu, 7. maj 2013. godine................... 463
Denan Dautovi, esta bijenalna konvencija Asocijacije za izuavanje
perzijaniziranih drutava (Sixth Biennial Convention of Persianate
Societies), Sarajevo, 1 6. septembar 2013. godine.................................................. 469
Denan Dautovi, Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije za 2012. i 2013. godinu..................................... 473
Denan Dautovi, Okrugli stol ene u srednjovjekovnoj Bosni,
Filozofski fakultet u Sarajevu, 29. novembar 2012. godine...................................... 477
Denan Dautovi, Obiljeavanje 550 godina od pada
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva (1463 2013)........................................... 481
Amila Kasumovi, Znanstveni skup Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini Nova istraivanja i perspektive | Die Deutschen in
Kroatien und Bosnien und Herzegowina Neue Forschungen
und Perspektiven, Filozofski fakultet u Sarajevu,
4-5. oktobar 2013. godine......................................................................................... 487
In memoriam
Emir O. Filipovi, In memoriam Tibor ivkovi.................................................... 495
Diplomirani studenti Prvog i Drugog ciklusa po Bolonjskom sistemu

studiranja na Odsjeku za historiju, Katedri Historija umjetnosti i
Katedri Arheologija (2012-2013)............................................................... 499
Spisak suradnika........................................................................................ 505
Upute autorima za oblikovanje priloga....................................................... 506
10
sadraj
Contents
A word from the Editor.......................................................................................................15
Amila Kasumovi, The Life Path of prof. dr. Ibrahim Karabegovi
(5th June 1931 27th August 2011)........................................................................... 17
ROUND TABLE
WOMEN IN MEDIEVAL BOSNIA
Pejo okovi, Krstjanice, Bosnian nuns, in the eyes of contemporaries.......................23
Elmedina Duranovi, Women from Bosnia on the Slave Market in
Dubrovnik 1279-1301............................................................................................... 47
Enes Dedi, Frequency of Female Names in Medieval Bosnia................................... 63
Narcisa Semi, Representations of Women on the Steci of Medieval Bosnia............. 75
Slaven Tadi, Jewellery and Clothing of Women in Medieval Bosnia........................ 85
Irfan Teskeredi, Court Ladies in Medieval Bosnia................................................. 93
Nedim Rabic, Maria von Bosnien: Bosnian Dutchess German Countess......... 105
Amer Sulejmanagi, Anna de Bosna de Regno Dalmacie
Anna of Schweidnitz (1339-1362).......................................................................... 131
Denan Dautovic, Relations between Bosnia and Hungary through the
prism of the Marriage between Louis the Great and Elizabeth,
the Daughter of Stjepan II Kotromani..................................................................1441
Amer Dardagan, Bulgarian Princesses on the Bosnian Court with
special regard to Queen Doroteja.............................................................................. 159
Emir O. Filipovic, The Daughter and Grandson of a Bosnian ruler?
A Contribution to the Prosopography and Heraldry
of the Kotromani dynasty....................................................................................... 169
Marjan Drma, Royal Nuptial Festivities in Medieval Bosnia................................. 185
Husein Sejko Mekanovi, The Portrait and Tombstone of Bosnian
Queen Katarina Kotromani (1425-1478) in Rome............................................... 199
Senja Mahini, The Life of the Last Bosnian Queen Mara after the
fall of the Bosnian Kingdom...................................................................................... 211
Semir Hambo, The Independece in Business Initiative of two Bosnian
Dutchessess: Jelena Hrani and Jelena Nelipi........................................................ 225
11
sadraj
Esad Kurtovi, Breastfeeding for Hire and the upbringing of Under-Age

Children in Dubrovnik and its Hinterland in the Late Middle Ages...................... 235
Devad Drino Benjamina Londrc, The Particularity of the Legal
Position of Women in Medieval Bosnia.................................................................... 253
ARTICLES AND TREATISES

Amra ai, Mithraism in the territory of todays Herzegovina............................... 263
Edin Veletovac, Late Antique Basilicas in Bosnia and Herzegovina....................... 277
Esad Kurtovi, The Pilatovci Vlachs........................................................................ 301
Amila Kasumovic, The Man from the Shadows:
Eugen Sladovi pl. Sladoeviki.................................................................................. 311
Mitsutoshi Inaba, The Family in Modern Bosnia and Herzegovina
from the perspective of the Pedagogy of Herbert Spencer........................................... 321
Amir Kliko, A Contribution to the Study of the Suffering of
Bosniaks and Croats of Prijedor in 1992.................................................................. 341
Mesud adinlija, A Ring for the Head of a Dragon: Sarajevo in the
Strategic Goals of Republika Srpska 1992-1995...................................................... 355
BOOK REVIEWS AND RECENSIONS

Ivana Boi, Veljko Pakvalin, Antiki sepulkralni spomenici s
podruja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj. LXXXIII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012, 543 str....................... 387
Denan Brigi, Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja
borba, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 495 str.................................. 392
Edin Veletovac, ,
IV i V , , ,
. 26, , 2002, 220 str................................................................................. 395
Midhat Dizdarevi, , . ,
, 3, , 2005, 224 str............ 400
Midhat Dizdarevi, ,
| Jewelry from Novo Brdo From the
Archaeological Collection of the Late Middle Ages, ,
, 2006, 301 str.............................................................................................. 405
12
sadraj
Senja Mahini, Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje

srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja, knj. I, sv. 1,
Sarajevo, 2012, 162 str............................................................................................. 409
Emir O. Filipovi, Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel lterer Schriften.
Philologisch-linguistische Studien | Bosna u ogledalu starije pismenosti.
Filoloko-lingvistike studije, Liaunigg, Wien, 2013, str. 172.................................. 412
Enes Dedi, Zrinka Peorda Vardi, U predvorju vlasti. Dubrovaki antunini
u kasnom srednjem vijeku, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku
Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Dubrovnik, 2012, 240 str........................... 415
Irfan Teskeredi, Dubravko Lovrenovi, Bosanska kvadratura kruga,
Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2012, 495 str.............................................................. 418
Enes Dedi, Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika, Svezak 1:
Korijeni, struktura i razvoj dubrovakog plemstva, Svezak 2:
Vlasteoski rodovi (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi (M-Z), Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Serija:
Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, Knjiga 17, Svezak 1-3,
Zagreb-Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336, 384 str.................................................. 421
Enes Dedi, Zbornik radova: Stjepan Tomaevi (1461.-1463.) slom
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, ur. Ante Birin, Hrvatski institut
za povijest Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu,
Zagreb Sarajevo, 2013, 294 str............................................................................. 421
Nedim Rabi, Miroslav Palameta Miro Ragu Marinko utalo,
Tajna Boljuni | The Mystery of Boljuni, Stolac, 2012, 170 str................................. 429
, ,
, , , 2011, 254 ............................. 432
Lorens Kugi, Mustafa Spahi Osman Lavi, Reis Mehmed
Teufik efendija Azabagi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280 str............................ 435
Lorens Kugi, Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi (Zbornik radova),
Institut za istoriju, Posebna izdanja, Knjiga 9, Sarajevo, 2012, 259 str.................. 438
Sanja Gladanac, Davor Kovai, Redarstveno-obavjetajni sustav
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, 328 str................................................................ 441
Mitsutoshi Inaba, Stefan Willer Sigrid Weigel Bernhard Jussen (Hg.),
Erbe bertragungskonzepte zwischen Natur und Kultur,
Suhrkamp, Berlin, 2013, 274 str.............................................................................. 444
13
sadraj
Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije

nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963. 2013. (istorijat i
bibliografija izdanja), ur. Devad Juzbai, prir. Melisa Fori Minela elmo,
ANUBiH CBI, Sarajevo, 2013, 170 str.......................................................................... 450
Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i
povijest okolia, br. 6, Zagreb Samobor, 2010, 271 str.......................................... 453
Denan Dautovi, , . 1,
, , 2013, 348 str................... 456
ACTIVITIES OF THE HISTORY DEPARTMENT

Kemal Abdi, Round table The Lands of the Ancient Illyricum before and after
the Edict of Milan, Faculty of Philosophy in Sarajevo, 7th of May 2013.................. 463
Denan Dautovi, Sixth Biennial Convention of Persianate Societies,
Sarajevo, 1st 6th of September 2013........................................................................ 469
Denan Dautovi, Report about the Activities of the Society for the
Study of Medieval Bosnian History for 2012 and 2013........................................... 473
Denan Dautovi, Round table Women in Medieval Bosnia,
Faculty of Philosophy in Sarajevo, 29th of November 2012....................................... 477
Denan Dautovi, Marking of the 550th Anniversary of the fall
of the Bosnian Kingdom (1463 2013).................................................................. 481
Amila Kasumovi, Scientific conference Germans in Croatia and
Bosnia and Herzegovina New research and perspectives,
Faculty of Philosophy in Sarajevo, 4th 5th of October 2013..................................... 487
In memoriam
Emir O. Filipovi, In memoriam Tibor ivkovi......................................................... 495
Graduate students of the First and Second cycle of the Bologna

system of education at the History Department, the Chair
for the History of art and the Chair for Archaeology (2012-2013)............. 499
List of contributors.................................................................................... 505
Instructions for authors.............................................................................. 506
14
rije redakcije
Rije Redakcije
Potovani itaoci.
Trei broj naih Radova odraava praksu dvogodinjeg izlaenja koja postaje
prepoznatljivom i ustaljenom. Ovaj broj posveujemo naem nedavno preminulom
prof. dr Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011). Iako kao ve dokazani i istaknut na-
uni radnik, profesor Karabegovi doao je na Odsjek za historiju kada je to bilo
najpotrebnije, u presudnim trenucima ratne opsade Sarajeva. Njegovo ranije bogato
nauno i radno iskustvo u Institutu za istoriju sa veim brojem iskusnih i mlaih
naunih saradnika omoguilo mu je lake prilagoavanje u novoj sredini i rad sa
kolegama i studentima koji su ga svesrdno prihvatili. Profesor Karabegovi ostavio
je znaajnog traga u preivljavanju, stabilizaciji imida i nastavnoj i naunoj obnovi
Odsjeka za historiju. Kao ef Odsjeka istrajno se zalagao za njegovo pozicionira-
nje meu najvanijim naunim institucijama u Bosni i Hercegovini. Ovim brojem
Radova izraavamo duboku zahvalnost naem efu i Profesoru. Biranim rijeima o
profesoru Karabegoviu dr. Amila Kasumovi otvara stranice naeg asopisa.
Rubrike koje nudi na asopis i koje odraavaju djelatnost Odsjeka za historiju i
katedri Historija umjetnosti i Arheologija zapoinjemo prezentacijom izlaganja sa
okruglog stola posveenog temi ene u srednjovjekovnoj Bosni kojeg je organiziralo
i njegove rezultate za tampu pripremilo Drutvo za prouavanje srednjovjekovne
bosanske historije. Ustaljenim rubrikama u kojima je svoj doprinos dao vei broj
autora, studenata svih ciklusa, saradnika i nastavnika, pripadaju lanci i rasprave,
Prikazi, recenzije i osvrti, Izvjetaji i pregled Aktivnosti Odsjeka za historiju. Na
kraju asopisa, u rubrici In memoriam, prisjeamo se nedavno rano preminulog ista-
knutog djelatnika i naeg prijatelja dr. Tibora ivkovia.
U ime Redakcije koristim priliku da se zahvalim autorima na njihovim dopri-
nosima i naoj kui, Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na omoguava-
nju izlaenja ovog broja. Za oekivati je da e ponueni sadraji opravdati uloene
napore i predstavljati prijatne trenutke za ljubitelje historije, historije umjetnosti i
arheologije.
Esad Kurtovi
Urednik
15
amila kasumovi
ivotni put prof. dr. Ibrahima Karabegovia
(5. juni 1931 27. august 2011)

Postoje ljudi koji ostave dubog trag u naem sjeanju. To su ljudi ije ale, zgode
i nezgode rado prepriavamo, ijoj se jednostavnosti i neposrednosti uvijek iznova
divimo. Njihov odlazak ostavlja prazninu i sjetu.
Profesora Karabegovia srela sam prvi put kao studentica etvrte godine. Mojoj
generaciji je ostao u sjeanju po lakoi kojom je pripovijedao povijest Jugoslavije,
ubacujui uzgred neku prikladnu alu i anegdotu. Nedugo nakon toga smo postali
kolege; istina, vrlo kratko jer je profesor otiao u penziju, a ja sam naslijedila njegov
kabinet: soba broj 139. Sudbina je htjela da povodom profesorova odlaska u penziju
upravo ja napiem njegovu biografiju i bibliografiju. Tada sam dola na ideju da ura-
dimo i jedan intervju, koji neu nikada zaboraviti. Taj mi je intervju dao mogunost
da doivim Ibrahima Karabegovia kao ovjeka, a ne samo kao profesora. Upravo
zbog toga, nikada mi nee biti teko pisati o profesoru Karabegoviu.
Profesor Ibrahim Karabegovi roen je 5. juna 1931. godine u Modrii, gdje je
zavrio osnovnu kolu. Srednjokolsko obrazovanje je nastavio u Banjoj Luci, Doboju
i Derventi. Studij historije je upisao na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sa-
rajevu. Diplomirao je 1956. godine. Postdiplomski studij je nastavio na Filozofskom
fakultetu u Beogradu, gdje je 1966. godine odbranio magistarski rad Rascjep u rad-
nikom pokretu BiH 1919-1920. godine. Deset godina poslije je odbranio i doktorsku
disertaciju Reformizam u radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska
rata (1919-1941). Disertacija je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Nakon zavrenog studija historije, profesor Ibrahim Karabegovi se vratio u rod-
ni kraj, gdje je radio kao profesor historije u osnovnoj koli i gimaniziji. Godine
1963. je primljen na mjesto asistenta na Institutu za istoriju radnikog pokreta (da-
nas Institut za istoriju). Zvanje naunog savjetnika je stekao 1985. godine. U nared-
nom periodu je biran na poziciju direktora Instituta, u dva navrata. Takoer, bio je
glavni i odgovorni urednik asopisa Prilozi, koje je izdaje Institut za istoriju.
Od 1994. godine je bio angairan na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u
Sarajevu. Biran je u zvanje redovnog profesora. Drao je nastavu iz predmeta Istorija
17
amila kasumovi
Jugoslavije. Profesor Karabegovi je bio mentor za nekoliko magistarskih radnji i

doktorskih disertacija. Takoer, bio je i lan komisija za odreeni broj magistarskih
i doktorskih radnji koje su odbranjene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te Filo-
zofskom fakultetu u Zadru.
Predmet profesorovog naunog interesovanja predstavljali su problemi iz so-
cijalne povijesti i povijesti reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovi-
ni. Rezultat njegova naunog angamana su dvije knjige (Radniki pokret u Bosni
i Hercegovini izmeu revolucionarne i reformistike orijentacije 1909-1929. godine,
Svjetlost, Sarajevo1973; Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercego-
vine 1919-1941, Svjetlost, Sarajevo 1979). Pojavio se kao koautor u jo est izdanja,
objavio je znaajan broj naunih i strunih radova, prikaza i ocjena u respektabilnim
asopisima kao to su Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Prilozi
Instituta za istoriju, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika i sl.
Nagrade Veselin Maslea i 27. juli predstavljaju krunu profesorova naunog i
drutvenog angamana.
Umro je 27. augusta 2011. godine, sedam godina nakon to je penzioniran. Osta-
vio je dubok trag u sjeanjima svojih kolega i prijatelja, ostavio je toplinu u srcima
onih koji su ga poznavali, ostavio je djeli svoje ljudskosti da nas podsjea na ono to
je uistinu bitno.
18
OKRUGLI STOL
ENE U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)
27-87.645-055.2(497.6)04/14
Pejo okovi
Krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika*

Apstrakt: Rad je zamiljen kao prilog razmatranju velike teme o poloaju i ulozi ene u
srednjovjekovnom bosanskom drutvu. S obzirom na injenicu da je ta tema iznimno iroka
i sveobuhvatna, autor je svoju znatielju usmjerio prema posebnoj skupini koja je svojim
ivotnim pozivom i djelovanjem u slubi drugih uivala veliki ugled, ali joj sve to nije osigu-
ralo pozornost suvremenika. Rije je o eni u crkvi, tonije o bosanskim redovnicama, kako
onima u katolikoj Bosanskoj biskupiji tako i onima koje se poslije javljaju kao krstjanice
u okviru heterodoksne Crkve bosanske. Prednost mukih lanova crkve je izrazita, ene su
neizbjene pratilje koje u tiini obavljaju svoje enske poslove i pomau redovnicima u
ispunjenju svojega poslanja. Svakodnevni ivot je pred njih znao stavljati svakovrsna isku-
enja, napose u vremenima kada je poputala stega i razmahale se strasti, to je mjeovitim
redovnikim zajednicama nanosilo velike i nepopravljive tete, pa su crkvene i redovnike
vlasti nalagale izbjegavanje sumnjivih prilika koje su poslije u zlobnim prepriavanjima su-
vremenika usporeivane s tekim scenama biblijskih iskustava. Stvarni ivot je oduvijek bio
drukiji kako u nesebinoj plemenitosti tako i u neokajanoj grjenosti, pobonost je bila
protokol kojega su se iskreno drali bogobojazni, a oni drugi su vie brinuli o ovozemalj-
skim dobrima i udobnostima ivota. Benediktinsko naelo ora et labora podijelilo je po-
slove i dnevne obveze drutvene zajednice oratores i preporodilo privredni ivot Zapadne
Evrope. Bosanske redovnice su pod starost i u bolestima bile upuene na dobrotu i pomo
drugih. Je li njihova poslovina pobonost prezrela ovozemaljska dobra ili je siromatvo
stalea iz kojega dolaze lanovi njihova reda i Crkve ozbiljno pritiskalo osobito nemone,
ostaje u ovom trenutku bez odgovora.
Kljune rijei: Bosanska biskupija, bosanske redovnice, krstjanice, krstjani, povijesna
vrela, ena, bosansko drutvo, poloaj, uloga
Abstract: The paper is conceived as a contribution to the study of a larger topic about
the role and position of women in the medieval Bosnian society. Considering that this su-
bject is extremely broad and all encompassing, the author only directed his curiosity towar-
ds the members of a distinct group which did not draw much attention of contemporaries
* Rad je izvadak iz veega rukopisa.
23
Pejo okovi
despite of their great reputation achieved by their life calling and work in the service. This
concerns females in the Church, more specifically Bosnian nuns, those within the Catholic
Bosnian bishopric, as well as those which appear later as Krstjanice within the heterodox
Bosnian Church. The advantage of male Church members was obvious, females were sim-
ply their inevitable followers who quietly performed their female chores and helped
the monks in the fulfilment of their mission. Everyday life placed in front of them various
lures, especially in those times when discipline slackened and passions flared, which inflic-
ted great and irreparable damage to the mixed monastic communities, so the Church and
monastic authorities ordered the avoidance of suspicious circumstances which were later
compared by contemporaries to the difficult scenes of Biblical temptations. The real life
was always different in the altruistic dignity but also in the unrepentant sinfulness, piety
was a protocol which was strictly adhered to by god-fearing individuals, while others took
more care about worldly goods and the comforts of life. The Benedictine motto ora et
labora divided jobs and daily tasks of the social community of oratores and revived the
economic life of Western Europe. Bosnian nuns in their old age and sickness were depen-
dent on the goodness and help of others. The question whether they rejected the worldly
goods because of their proverbial piety or whether this was merely a result of the poverty
of their class still remains unanswered.
Key words: Bosnian bishopric, Bosnian nuns, krstjanice, krstjani, historical sources,
women, Bosnian society, position, role
Redovnitvo pravovjernoga i heretikoga usmjerenja na podruju srednjovjekov-

ne bosanske drave pokazalo se iznimno izazovnom i zahvalnom temom te je o nje-
mu nastala opsena struna i popularna literatura. Moglo bi se stoga olako pomisliti
kako su sva vana pitanja s tom problematikom u cijelosti istraena i znanstveno
obraena te da vie generacija povjesniara nee dulje vremena imati potrebu baviti
se njima. Ipak, nije ba tako! Dok je primjerice o redovnicima, heterodoksnim kr-
stjanima i pravovjernim franjevcima mnogo pisano i puno se toga o njima saznalo
ali, ni priblino sve to bismo o njima rado eljeli znati o redovnicama oba usmje-
renja, koliko nam je poznato, nije posebice pisano, a o krstjanicama nije napisan
nijedan samostalan rad. Usmjeravanjem pozornosti prema eni, njezinu poloaju i
ulozi u srednjovjekovnom drutvu u velikim historiografijama otvoreno je istrai-
vanju novo veliko podruje prolosti u kome je smjeten i od oiju javnosti sakriven
itav jedan svijet u kojemu eni pripada sredinje mjesto. Zanimanje za enu i enske
zajednice u srednjovjekovnom bosanskom drutvu, kako za one laikoga tako i za
one klerikoga statusa, u dananje vrijeme takoer je u porastu i za oekivati je da se
i na tom polju razmaknu granice saznanja i smanji prostor mranoga srednjega vije-
ka. Ovim radom pokuat emo pridonijeti tom nastojanju tako to emo svoju istra-
ivaku radoznalost ciljano usmjeriti prema onoj malobrojnoj skupini bosanskih
24
krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika
ena koje su odluile ivjeti pobonim i svetim ivotom, a suvremeni ih izvori na-
zivaju krstjanicama. Okolnosti u kojima se rodila ideja za ovu temu te prigodni ka-
rakter rada nameu ogranienja zbog kojih se naslovljena problematika nee moi
cjelovito zahvatiti i iscrpno obraditi tako e se i nakon ovoga rada traganje za izgu-
bljenom prolou bosanskih redovnica moi nastaviti ugledajui se na entuzijazam
s kojim su znani i neznani pisali o Crkvi bosanskoj, uz upozorenje da budui istra-
ivai koji se budu bavili djelovanjem bosanskih redovnica nee biti u tako dobrom
poloaju kao oni koji su napisali tolike radove o bosanskim redovnicima. I u toj se
injenici jasno oitava podreeni poloaj ene u drutvu i njezina potpuna iskljue-
nost iz vrenja javnih, graanskih i crkvenih slubi.
Pravna i teoloka shvaanja te tadanja prirodoznanstvena miljenja o eni ostavila
su vidljivoga traga na stupanj nae obavijetenosti o naslovljenoj temi. Unato tome
vrlo oskudna svjedoanstva njihovih suvremenika ipak pruaju nepobitan dokaz da
su redovnice na podruju srednjovjekovne bosanske drave doista postojale, da su ih
tretirali potpuno ravnopravno stavljajui ih uz bok mukim lanovima reda te da im
je, prema oekivanju, molitva propisana pravilom njihove redovnike zajednice bila
jedna od glavnih obveza. Krstjani su inili okosnicu Crkve bosanske, bili su nosioci
njezina javnog i duhovnog djelovanja i sva je pozornost crkvene i drutvene javnosti
bila usmjerena prema njima, pa stoga suvremena izvorna svjedoanstva biljee samo
njihove nastupe i istiu ugled koji su uivali ne samo u bosanskome drutvu nego i
ire, kako se primjerice hvalio i u toj ulozi uivao gost Milutin Crnianin. Protivno
njima, o krstjanicama se uope nije govorilo, kao da ih suvremenici nisu primjeiva-
li, njihov doprinos duhovnosti kao da nisu cijenili, a zbog utnje izvora moglo bi se
pomisliti da ih uope nije ni bilo ili da im je pojava u srednjovjekovnom bosanskom
drutvu ostala potpuno nevana. Sve to valja staviti u iri drutveni kontekst polo-
aja i uloge ene u drutvu toga doba u kome je za nju i njezino djelovanje bio re-
zerviran zatvoreni prostor uglavnom omeen sa etiri kuna zida, a ona svedena na
domaicu i roditeljicu u laikim te moliteljicu u crkvenim krugovima. S obzirom na
injenicu da je prostor za djelovanje srednjovjekovne ene, prema tadanjim shvaa-
njima, openito bio vezan uz kuu, voenje kuanstva i obavljanje svih uobiajenih
poslova, redovnicama je, kao osobama posveenim Bogu, bila nametnuta obveza
dnevne molitve. Ostavi zatvorene unutar samostanskih zidina,1 one nisu mogle na
sebe svratiti pozornost suvremenika koji bi o njima i njihovim djelima zabiljeili
poneku zanimljivu pojedinost i tako na njih sauvali uspomenu i otrgnuli ih od
1
ak je i Franjo Asiki nalagao enama da ostanu zatvorene meu samostanskim zidovima, usp.

Raoul Manselli, Sveti Franjo Asiki, Svjetlo rijei, Franjevaka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo,
2011, 250. Strah pred enom kao moguom zavodnicom nagnao je najvie crkvene vlasti da zabrane
klericima da posjeuju ene, da ih zadravaju kod sebe ili da s njima zajedno stanuju, od zabrane su
izuzete njihove majke, sestre ili druge enske osobe koje su radi poodmakle ivotne dobi bile izvan
svake sumnje, Codex iuris canonici Pii X, 32, can. 133.
25
Pejo okovi
potpunoga zaborava. Njihove molitve koje su po svojoj redovnikoj obvezi bile du-
ne moliti u odreene sate u toku dana i u sve dane u tjednu, mjesecu i liturgijskoj
godini bile su jednostavnije i ogranienije od molitava i liturgijskih obreda pridra-
nih mukim lanovima njihova reda, one su u molitvama obvezno sudjelovale, ali ih,
po svemu sudei, nisu predvodile. U takvim okolnostima uobiajeni kuni, to jest
samostanski poslovi za potrebe svoje redovnike zajednice ispunjavali su najveim
dijelom njihovu svakodnevicu, a to se njihovim suvremenicima, kako laicima tako i
klericima, inilo obinim i nevrijednim da bi o tome ostavili traga u svojim spisima
i djelima. Taj opsegom i raznovrsnou svoga sadraja vrelima ne opisani posao mo-
gao bi se, ini nam se, najprikladnije usporediti s onim kakav je obavljala posluga na
vlastelinstvima s veim brojem lanova.
Jedan od razloga zato o krstjanicama nije ni znanstveno ni popularno pisano
treba potraiti u injenici da o njima gotovo uope nema vijesti u sauvanim po-
vijesnim vrelima na temelju kojih bi se moglo govoriti o njihovu ivotu i radu te
izvoditi cjeloviti i pouzdani zakljuci. Objanjenje takvog stanja u izravnoj je vezi s
tadanjim shvaanjima ene i njezina podlonog poloaja u drutvu u kojemu je ona
bila iskljuena iz javnih slubi, iako su se od vremena razvijenoga srednjega vijeku
mogli sve ee uti glasovi koji su zagovarali njezinu punu ravnopravnost s mukar-
cem. Prvi spomen redovnica u srednjovjekovnoj Bosni zabiljeen je u Bilinopoljskoj
izjavi od 8. travnja 1203, gdje se za njih jednostavno kae da su ene naega reda
za koje se priori krstjanskih samostana obvezuju pred papinskim legatom Ivanom
de Casamarisom da e ubudue one biti odvojene od mukaraca u spavaonicama i
blagovaonicama.2 Potpuno je suglasna tom obeanju bosanskih redovnika odred-
ba parike sinode iz 1212. ili 1213, odrana zauzimanjem kardinala i papinskoga
legata u Francuskoj Roberta Courona, kojom se zabranjuju posjeti enskih osoba
redovnicima,3 uz napomenu da su istovjetne zabrane nale svoje mjesto u pravilima
nekih prosjakih redova, poput Reda manje brae, utemeljitelja Franje Asikoga,
koji je svojim sljedbenicima, uz druge propise, strogo zapovijedao da se nasamo ne
drue i ne razgovaraju sa enama i da ne ulaze u samostane redovnica, kako zbog
2
Femine vero, que de nostra erunt religione, a viris separate erunt, tam in dormitoriis quam refectoriis,
et nullus fratrum solus cum sola confabulabitur, unde possit sinistra suspicio suboriri, Augustin
Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia (= Monumenta
Slavorum) I, Osnabrck, 1968, 20; usp. Joseph Koller, Historia epsicopatus Quinqueeccelsiarum
I, Posonii, 1782, 311; Tadija Smiiklas, Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije (= CD), III, Zagrebiae, 1905, 25; Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora
o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, knj. 270, Zagreb, 1949, 128; Pejo okovi, Interpretacija
Kniewaldova kritikog izdanja Bilinopoljske izjave, Prilozi, br. 32, Institut za istoriju, Sarajevo,
2003, 114.
3
Karl Joseph von Hefele, Conciliengeschichte, nach den Quellen bearbeiter V, Freiburg im Breisgau,
1866, 867; usp. Leo Petrovi, Krani bosanske crkve, Hrvatski narodni kalendar br. XXXV,
Napredak, Sarajevo, 1944, 186, bilj. 290.
26
toga meu njima ne bi nastala sablazan.4 Oito loa iskustva iz ranije prakse redov-
nikih zajednica i novih pokreta s vjerskim predznakom utjecala su na najvie crkve-
ne vlasti da preventivno porade na suzbijanju negativnih pojava i neodgovornoga
ponaanja meu svojim posveenim lanovima.
Na jedini pisani izvor nepobitno potvruje da je na podruju katolike Bosan-
ske biskupije potkraj XII. i u poetku XIII. st. na duhovnom polju djelovalo redov-
nitvo, ali nita odreeno ne kae kojemu su crkvenom redu pripadali bilinopoljski
krstjani i ene njihova reda, kako su ih sami u spomenutome spisu nazvali. To je
pitanje zaokupljalo povjesniare od samih poetaka zanimanja za vjerske i crkvene
prilike u srednjovjekovnoj Bosni, pa su pokuavali na njega dati odgovor, ali jedin-
stveno rjeenje jo nije pronaeno jer bi se slinost koju bi u njih nali, rasplinula kad
kod bi ih gledali oima velikih crkava.5 Tu nemo u sagledavanju zorno je i nehotice
izrazio Dragutin Kniewald napisavi da se za krstjane s kraja XII. i poetka XIII. st.
jedva moe pretpostaviti da su redovnici a njihova zajednica samostan u zapadnom
ili istonom znaenju te rijei.6 Upravo gledanje na bosanske redovnike oima veli-
kih crkava onemoguivalo je istraivaima da kau to su i kakvi su oni uistinu bili
jer ih je u svakom pokuaju usmjeravalo da istiu kod njih ono to oni nisu. Ukratko,
oni nisu lanovi nijedne od dviju velikih crkava, njihova vjera koju vjeruju je vjera
bosanska (la fede bosignana), a crkva kojoj pripadaju je Crkva bosanska.
to se stanja povijesnih vrela tie i njihovih vijesti relevantnih za naslovljenu
temu, nakon sporazuma predstavnika krstjana s papinskim legatom de Casama-
risom na Bilinom Polju i njegove potvrde pred kraljem Emerikom na dunavskom
otoku Csepelu 30. travnja 1203, gdje su u ime bosanskoga redovnitva obveze pre-
uzeli njihovi priori Ljubin i Draeta (Brageta),7 krstjani i krstjanice, odnosno ene
njihova reda koji su djelovali na podruju i u sastavu katolike Bosanske bisku-
pije vie se ne spominju. Unato postignutome sporazumu i preuzetim obvezama
4
a zabrana nalazi se u oba Franjina pravila, onom nepotvrenom pravilu (Prvo pravilo) iz 1221.
T
i potvrenom pravilu (Drugo pravilo) iz 1223, usp. Franjevaki izvori, 168, 195. Na strah od
kompromitacije upuuje otar prijekor biskupa Marboda iz Rennesa koji je uputio Robertu
d Arbrisselu to u svom pokretu ima iznimno velik priliv ena, napomenuvi u duhu poznate izreke
da je teko, ako ne i nemogue zamisliti, da se ne zapali slama blizu vatre. Manselli, Sveti Franjo
Asiki, 241.
5
Daniele Farlati, Illyricum sacrum IV, Venetiis, 1769, 46, je pretpostavljao da su krstjani Bilinopoljske
izjave po svoj prilici bili bazilijanci. Traganja za odgovorom nastavljena su a da neslaganja nisu
prevladana, usp. Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005,
241-242, 246-247, napose bilj. 54-66, gdje su navedeni vaniji autori.
6
Kniewald, Vjerodostojnost, 138; usp. Aleksandar Hoffer, Dva odlomka iz poveeg rada o
kranskoj crkvi u Bosni, Spomen knjiga iz Bosne, Zagreb 1910, 80.
7
Theiner, Monumenta Slavorum I, 20; usp. Koller, Historia I, 312; Smiiklas, CD III, 25; okovi,
Interpretacija, 114-115.
27
Pejo okovi
pred hrvatsko-ugarskim kraljem Emerikom,8 crkveni je ivot u zemlji bana Kulina

nastavio, po svemu sudei, tei bez bitnih promjena jer se u vrelima nepunih dvadeset
godina poslije ponovo govori o jaanju krivovjerja u Bosni, gdje heretici kako je pisao
papa Honorije III. svojemu legatu Akociju i ostrogonskome nadbiskupu Ivanu javno
propovijedaju bludnje svoje zloe na veliku tetu stada Gospodnjega,9 ali u tim vijestima,
kao i onima to su slijedile potom, nema spomena ni krstjanima ni krstjanicama.
Potkraj vladavine bana Prijezde u njegovoj se dravi pojavila nova crkvena orga-
nizacija iz suvremenih vrela XIV. i XV. st. poznata kao dualistika Crkva bosanska sa
svojim redovnicima krstjanima i redovnicama krstjanicama. O njima izrijekom
govori najpoznatiji lan crkvene hijerarhije, gost Radin Butkovi u svojoj oporuci
od 5. sijenja 1466. Prema njemu pravi krstjani i prave krstjanice su krteni i
prave su vjere apostolske za koje navodi da su se sastajali na odreenim mjestima
radi molitve svaki veliki dan u sve nedjelje, petke i velike blagdane tijekom itave
godine, a s obzirom na podrijetlo dolazili su iz oba drutvena stalea, iz reda selja-
tva (kmetova) i plemstva (dobri mui). Osim tih podataka, gost Radin u oporuci
navodi po imenu tri krstjanice, bratuedu Vukavu, sinovicu brata mu Tvrtka, zatim
sestrinu Vukavu mlau, ker sestre Vukne i Milisavu, koja s njim nije rodbinski
povezana nego je pripadala uskom krugu onih crkvenih osoba zajedno s dvojicom
krstjana, Radojem i Radanom, za koje se kae da su poli za njim.10 Po stilizaciji tog
8
obligavit, quod si de cetero supradictos vel alios homines in heresi scienter manutenere vel
defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti persolvet, quarum medietas vobis, altera
vero fisco nostro medietas obvenit, Theiner, Monumenta Slavorum I, 22; Smiiklas, CD III, 36-
37. Odorico Raynaldi, Annales ecclesiastici ab anno 1198. ubi desinit Cardinalis Baronius I, Lucae
1747, 120-121, ispravu je objavio pod 1202. godinom, a Georgius Pray, Annales regnum Hungariae
ab anno Christi 997 ad annum 1564 I, Vindobonae, 1763, 192; i J. P. Migne, Patrologiae cursus
completus, ser. secunda, Patrologia latina CCXV, Prope Portam Lutetiae Parisiorum, 1855, 240;
CCXVI, 289-290, navode 1204. kao godinu njezina izdavanja. Usp. Vjekoslav Klai, Poviest Bosne
do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 43-64; , ,
, . 15, 1903, 364, Marko Perojevi, Ban Bori i ban Kulin, u:
Poviest Hrvatskih zemalja BiH od najstarijih vremena do godine 1463. I, HKD Napredak, Sarajevo,
1942, 213-214, navode da je obveze u ime bosanske strane, uz plaanje novane kazne od 1000
srebrenih maraka ako bi se hereza u zemlji ponovno javila ili bi sumnjieni bosanski redovnici
otpali od katolike vjere, preuzeo banov sin koji se nalazio na ugarskome dvoru. Franjo Raki,
Bogomili i patareni, , .LXXXVII, , .
38, 1931, 395, je pogreno ustvrdio da je tom prigodom u Ugarsku iao sam ban Kulin,
a , , , , . CXXIX,
. 53, 1940, 173, bilj. 1, izrijekom upozorio na njegovu pogreku.
9
sicut audivimus, in partibus Bosnie tamquam in cubilibus structionum heretici receptati, velut
lamie nudatis mammis catulos suos lactent, dogmatizando palam sue pravitatis errores in enorme
gregis dominici detrimentum, Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram
illustrantia (= Monumenta Hungarorum) I, Osnabrck, 1968, 31; Smiiklas, CD III, 196.
10
iro Truhelka, Testamenat gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju, GZM, knj. 23, Sarajevo,
1911, 371-375 i Tab. I-IV; Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975,
170-172; Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13. 15. st.), Zagreb,
28
dijela oporuke dalo bi se pomisliti da se tu oporuitelj namjeravao pobrinuti za du-

hovne osobe, krstjane i krstjanice. Uz neka tu navedena imena, poput Stojsave mla-
e moje, Radinove sestre Vukne i njegove sinovice Vuice, oznaka o njihovoj redov-
nikoj pripadnosti nema, pa se pred istraivaima otvara iroko polje mogunosti u
kojemu plodno niu nesigurne pretpostavke, stoga je ovdje dovoljno upozoriti na
Truhelkino miljenje da bi i one mogle biti redovnice.11 Toj pretpostavci protivi se
spominjanje oporuiteljeve sestre Vukne koja je bila udana ena i imala potomstvo,
njezina je ker spomenuta krstjanica Vukna mlaa. Vijesti o krstjanicama u oporuci
gosta Radina mnogo su vanije kao podloga za pretpostavku da je njihov ukupan
broj morao biti razmjerno velik, ak da ih je bilo vie od samih krstjana, budui da
je samo ua rodbina najpoznatijega lana hijerarhije Crkve bosanske dala dvije re-
dovnice, a jo jedna se vezala slubom uz njega. Podlogu za takvo promiljanje prua
porast raspoloenja u tadanjih ena koje su osjeale potrebu da slue redovnicima i
sveenicima, a oni da ih zauzvrat tite i paze na stegu, odnosno iskrena elja velikog
broja mukarca i ena da provode ivot potpuno predan Bogu.12
Tim pojedinanim imenima krstjanica moglo bi se, uz duan oprez, pridodati jo
ime krstjanice Beoke (Bjelka, Bjeloka) koje se, prema efiku Belagiu,13 spominje
u natpisu na njezinu nadgrobnom spomeniku pronaenom u selu Vlaholju kraj
Kalinovika. Na oprez pri koritenju toga podataka upozorio je Marko Vego, prema
kojemu se u natpisu ne govori i krstjanici Beoki nego o Krstjainu, njezinu muu.14
Prihvati li se Belagievo itanje navedenoga natpisa, podatak o toj krstjanici obogatio
bi nae poznavanje Crkve bosanske jednim podatkom vie i postao bi upotrebljiv za
2003, 362-367, s prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, a Alexandar Solovjev, Le testament du

gost Radin, Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, Mandiev zbornik, br. 1, Rim 1965,
152-155, objavio ga je u francuskom prijevodu i uinio dostupnim znanstvenim krugovima na
Zapadu.
11
Truhelka, Testamenat gosta Radina, 367. Aleksandar Solovjev, Gost Radin i njegov testamenat,
Pregled knj. 2, Sarajevo,1947, 316; Isti, Le testament, 148, ne dvoji da su sva navedena imena bili
pravi krstjani.
12
Usp. Jacques Dubois, Monaki redovi, Novi Sad, 1988, 7.
13
efik Belagi, Nekoliko novopronaenih natpisa na stecima, GZM, Nova serija (Arheologija),
knj. 14, Sarajevo, 1959, 242-243; Isti, Steci i njihova umjetnost, Sarajevo, 1971, 96; Isti, Leksikon
steaka, Sarajevo, 2004, 68, 129.
14
Marko Vego, Novi i revidirani natpisi II, GZM, Nova serija (Arheologija), knj. br.15-16, Sarajevo,
1961, 231; Isti, Novi i revidirani natpisi III, GZM, Nova serija (Arheologija), knj. br.17, Sarajevo,
1962, 201-202; Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine III, Sarajevo, 1964, 51,
br. 186; Isti, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980, 215, 266-267. Tek su
rijetki povjesniari obratili pozornost na ta neslaganja, usp. John V. A. Fine Jr, Bosnian Church: A
New Interpretation. A study of the Bosnian Church and Its Place in State and Society from the 13th to
the 15thCenturies, New York London, 1975, 286, bilj. 149. ,
, , 1988, 152, 163, Beoku
jednostavno naziva gospojom, kako se oslovljavaju ugledne svjetovne osobe.
29
Pejo okovi
dokazivanje teze o drutvenom podrijetlu njezinih lanova, dotino da je ta crkvena

zajednica primala svoje lanove iz kruga bosanskoga plemstva.
Oekivali bismo da bogata graa Dravnog arhiva u Dubrovniku u svome obilju
i raznovrsnosti ponudi istraivaima poneki podataka o krstjanicama, ali njima u
dubrovakim vrelima nema ni traga. Takvo stanje treba ponajprije potraiti u i-
njenici da su Dubrovani iz praktinih razloga pomno biljeili svoje poslovne veze
i sklapanje unosnih poslova s ljudima iz zalea te da im bosanske redovnice u tome,
koliko je danas poznato, nisu bile poslovni partneri niti su im se obraale nekim
poslom. Na temelju poznatih dubrovakih vijesti o krstjanima15 razlono se namee
pitanje jesu li narudbama i isporukama dubrovake robe bile rjeavane i njihove
potrebe. Takvo razmiljanje ini se vjerojatnim, to nas vodi na pomisao da su one
boravile sa krstjanima u istim hiama ime bi ve spominjana elja pobonih ena da
slue redovnike i sveenike, a da oni o njima brinu i da ih tite, dobila svoje ispunje-
nje u opem stremljenju drutva da svaki pojedinac nae svojega zatitnika.16
Dubrovake vijesti o trgovini robljem iz Bosne, koje su uglavnom inile ene, dje-
vojke i djeca, ne mogu se niti u jednom poznatom primjeru dovesti u izravnu vezu
s bosanskim redovnicama, iako je drutveno priznato opravdanje za takvu trgovinu
bila tvrdnja da su prodavane osobe bile sljedbenice patarenske vjere ili uz neki drugi
izraz opravdanja iz kojega je suvremenicima vidljiva povezanost prodavanih osoba s
bosanskim krivovjerjem.17 Naprotiv, u brojnim sudskim postupcima se esto doka-
zivalo da su dotine osobe bile roene od kranskih roditelja, nerijetko katolikih,
nakon ega su oslobaane, kako to pokazuje primjer Grlice, Stojane i Tvrdisave.18
Tvrdnje koje sam svojedobno iznio o Dragoslavi, prodanoj u roblje 7. listopada
1392. i Tvrdisavi, prodanoj u roblje 14. travnja 1394, nisu vrste da bih i dalje bra-
nio njihovu pripadnost krstjanicama, rije je naprosto o neophodnom uvjeravanju
druge strane u poslu da je dotina trgovina dozvoljena i da se prodaja moe valjano
obaviti.19 Isto vrijedi i za izvore nastale u drugim sredinama, na primjer u Barceloni,
u povodu prodaje bosanskoga roblja. U tim ispravama javljaju se pojmovi bosan-
ski i patarenski u razliitim jezinim cjelinama, ali u svijesti suvremenika imaju
isto znaenje20 te ne pruaju nikakav oslonac za razmatranje nae problematike.
15
ajveim dijelom objavio ih je , III, , ,
N
1967, 181-236.
16
Usp. Hefele, Conciliengeschichte, V, 867; Petrovi, Krani bosanske crkve, 186; usp. Marc Bloch,
Feudalno drutvo, Zagreb, 2001, 240, 337.
17
Npr. de natione et genere Bosinensium patarenorum; dicentem se esse patarenam; generis
patarenorum, , III, 54, 57, 75.
18
, III, 63-64; usp. ,
. 1661. GZM, Nova serija (Drutvene nauke), knj. 1, Sarajevo, 1946, 148.
19
okovi, Crkva bosanska, 29.
20
, XIV XV ,
30
Za nau temu neobino je vaan stav Srpske pravoslavne crkve koja je bila neprija-
teljski raspoloena prema Crkvi bosanskoj koju je smatrala krivovjernom te je njezine
redovnike i redovnice i obine vjernike osuivala kao zle heretike. To je najsnanije
dolazilo do izraaja u nomokanonu ili krmiji, slubenom zborniku graanskih i cr-
kvenih propisa i sinodicima, slubenim crkvenim propisima koji su sadravali ispovi-
jedanje pravoslavne vjere i osudu krivovjerja, a itali su se u svim sabornim (patrijarij-
skim i episkopskim) crkvama za vrijeme liturgije u prvu nedjelju korizme (Veliki post)
za koju se uobiajio naziv nedjelja pravoslavlja. Ovom prigodom bismo upozorili da
oskudne vijesti o Crkvi bosanskoj, njezinim krstjanima i krstjanicama upotpunjuju na
svoj nain opu predstavu koja je o tome vladala na irem junoslavenskom prostoru.
Tako se primjerice podatci sadrani u Sarajevskoj krmiji iz prve polovice XIV. st. ne
tiu izravno nae naslovljene teme, ali su vani za njezino promatranje u irem kon-
tekstu uzrono-posljedinih veza, jer se u glosi srpskoga redaktora masalijani nazivaju
uiteljima bogumila, a oni se pak izjednauju s babunima.21
Sljedei korak u tom povezivanju predstavlja poistovjeivanje babuna s bosan-
skim hereticima krstjanima i krstjanicama. O tom postupku svjedoe dopune srp-
skoga preraivaa unesene u sinodik pravoslavlja danas dostupnom u tri prijepisa
njegove srpske redakcije. Pljevaljski prijepis, nastao u posljednja dva desetljea XIV.
st. najprije donosi etiri ope anateme upuene protiv zlih heretika, prokletih ba-
buna i lanih krstjana koji se rugaju pravoj vjeri, zatim protiv onih koji vjeruju
u babunsku vjeru i prihvaaju uenje babuna, protiv onih koji primaju babune u
svoju zemlju i tite ih te protiv onih koji ne proklinju heretike babune. Nakon tih
navoda i vjene pameti Savi jeromonahu slijede anateme pojedinaca, meu kojima
se izrijekom navode, dobro poznati Rastudije bosanski, zatim potpuno nepoznati
Radomir, Drailo, Tolko, Tvrdo te svi oni koji se zovu krstjani i krstjanice a ne
klanjaju se svetim ikonama i asnome kriu, a drugom je rukom naknadno anate-
miziranima dopisano ime hercegova gosta Radina.22 Zagrebaki prijepis sinodika,
nastao prema Vladimiru Moinu najvjerojatnije 1380-ih godine,23 takoer sadri
, . XXVIII, , 1981, 37; usp. ,
, , . 10, ,
1982, 7-32.
21
Aleksandar Solovjev, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu, Godinjak
Istorijskog drutva BiH, br. V, Sarajevo, 1953, 32-33; usp. Dominik Mandi, Bogomilska crkva
bosanskih krstjana, Chicago, 1962, 39-40.
22
, , ,
. XVI, , 1959, 301-302; Isti, Rukopis pljevaljskog sinodika pravoslavlja, Slovo, br. 6/8,
Zagreb, 1957, 158-161; usp. , , .
. . . , , . LVI, ,
1922, 25-28; Solovjev, Svedoanstva, 54-64.
23
Moin, Rukopis, 155, bilj. 6; usp. Solovjev, Svedoanstva, 54-64; Jaroslav idak, Dananje
stanje pitanja Crkve bosanske u historijskoj nauci, Historijski zbornik, br. 7, Zagreb, 1954, 133 i
bilj. 19 (= Studije, 75, bilj. 19).
31
Pejo okovi
srpsku dopunu s osudama heretika, najprije openito svih krivovjeraca, a potom sli-
jede dvije skupine pojedinano navedenih osoba, u prvoj su Belizmenac, Rastudije,
Drailo, Tvrdo, Dobrko, Radosim, Rastina gost, pop Drug, Tvrdto, pop Braten i
Hote te svi krivovjerci bosanski i humski, a u drugoj Vojihna, Prijezda, Nelipac,
Stogin, Boroje i Lepin. Nakon to je navedeno jo nekoliko opih anatema, opet se
pristupilo poimeninom proklinjanju poznatih heretika nama danas uglavnom pot-
puno nepoznatih kao to su Vuko, Grubein otac i mati mu Radoslava te Neradova
baka Gradislava, pojedinci Prvoslav, Brego, Stogin, Vojihna i Rastudije te dvije
ene, Vlahinja i Voljavica, a u njihovu drutvu naali su se i bosanski ban Stjepan i
snaha mu Protomara.24 Deanski prijepis sinodika je najmlai, potjee iz XVI. st.,
najslabije je prouen i poznat je samo po ispisima koje je 1864. objavio arhimandrit
Serafim Risti,25 a danas mu se zametnuo svaki trag. Poput prethodna dva prijepisa
i ovaj sadri naelne anateme protiv svih heretika, napose se izdvajaju ikonoborci,
pavliani, bogumili te svi bosanski i humski krstjani. Potom se pojedinano navo-
di prvih devet imena za koja zna i Zagrebaki prijepis sinodika, to su Belizmenac,
Rastudije, Drailo, Rastima gost, pop Tvrdo, Dobrko, Radosim, Tvrtko i popo
Braten. Znaajnija razlika izmeu popisa anatemiziranih imena u ta dva prijepisa
je u tome to je u Deanskome prijepisu Tvrdo naveden kao pop te to su u njega
unesena jo tri nova imena, to su poznata lica iz bosanske srednjovjekovne povijesti,
Vlah Dobrovojevi i Vlah Opankovia s bratom Beloem.26
S puno razloga spominjanje krstjana i krstjanica moe se uzeti tako kao da se ti
podatci odnose na redovnike i redovnice Crkve bosanske, ali nam ne mogu pomoi da
bolje upoznamo ustroj, djelovanje ili organizaciju njihove redovnike zajednice. Tome
nas ne mogu pribliiti ni podatci o etiri ene koje se spominju meu anatemiziranim
osobama u Zagrebakome prijepisu sinodika. Za prve dvije sa sigurnou se zna da nisu
bile redovnice krstjanice nego svjetovne osobe, tad ve u starijoj ivotnoj dobi, koje
su imale svoje obitelji i potomstvo, mlaa Radoslava, imala je sina Grubeu, a starija
unuka Nerada. O druge dvije ene jo je tee neto odreeno rei, Aleksandar Solovjev
je dopustio mogunost da je tu rije o jednoj osobi Vlahinji Voljavici te da podatak
o velikaima Dobrovojeviu i Opankoviu potvruje da su i Vlasi bili zahvaeni
krivovjerjem.27 Ma u kom se smjeru tragalo za njihovim povijesnim identitetom,
24
, II, 345-346; . ,
, , . XXXI, , 1898, 5; usp. Solovjev, Svedoanstva, 53-54, 60-64;
Vladimir Moin, irilski rukopisi Jugoslavenske akademije 1, Zagreb, 1955, 59-61; idak, Dananje
stanje, 133 i bilj. 20 (= Studije, 75, bilj. 20).
25
, , , 1864, 24-26.
26
, , 26; usp. Solovjev, Svedoanstva, 54, 61-64; ,
II, 348; idak, Dananje stanje, 133 i bilj. 20 (= Studije, 75, bilj. 20).
27
Solovjev, Svedoanstva, 67, bilj. 169. Ova dvojica su podanici i suvremenici banova Stjepana II.
Kotromania i Tvrtka, usp. Jaroslav idak, Bogumilstvo i heretika Crkva bosanska, Historijski
32
njihovo mjesto u Crkvi bosanskoj, po svemu sudei, valja traiti u irokom krugu
njezinih vjernika kao to su to bila i spomenuta dvojica velikaa.
Navedena izvorna svjedoanstva ipak nepobitno potvruju da se izmeu Srpske
pravoslavne crkve koja ima pravu vjeru apostolsku i Crkve bosanske koja svoju
vjeru takoer smatra pravom vjerom apostolskom isprijeio teko premostivi jaz
mjeren snagom najtee duhovne osude prokletstvom. Gledano oima drugih, su-
protna strana je uglavnom doivljavana kao neto strano, loe i neprihvatljivo, re-
eno rjenikom naih izvora tamo su zli heretici i lani krani. Na isti nain
doivljavali su ove pravovjerne oni koji su na njih gledali s druge obale pri emu je
suprotstavljenost postala potpuna, a suvremenici zamagljena pogleda nisu u svojoj
iskljuivosti proputali proklinjanjem osuivati i ene.
U djelima humanistikih pisaca na Zapadu spominju se neke ene, tonije ugled-
ne gospoe koje su iz zavjeta, uz suglasnost svojih mueva, odlazile u manihejska
obitavalita i provodile ondje neko vrijeme sluei tamonje redovnike. Te vijesti
potjeu od humanista i povijesnoga pisca Eneje Silvija Piccolominija, poznatijega
kao papa Pio II. Kao vrhovnom crkvenom poglavaru i glavnom zagovorniku protu-
turske politike u vidokrug njegove politike ulo je Bosansko Kraljevstvo s tadanjim
vladarima Stjepanom Tomaem i sinom mu Stjepanom Tomaeviem te se potrudio
stei dobar uvid u sloene politike i crkve prilike u toj zemlji s kojom je imao svoje
planove. Saznao je tako papa da su vjerske i crkvene prilike u zemlji Kotromania
vrlo zamrene i da su izostanak svakog snanijeg politikog angairanja bosanski
vladari opravdavali strahom za svoj vladarski poloaj koji bi im ugrozili sljedbeni-
ci dualistike Crkve bosanske. Piui o bosanskim krivovjercima papa ih u maniri
Rimske kurije naziva manihejcima, govori o njima kao redovnicima monasima,
spominje njihova obitavalita samostane, odnosno hie (domus christianorum),
reeno rjenikom domaih i dubrovakih vrela, a zna i za neke negativne pojave koje
se s njima i sa spomenutim enama dovode u vezu zbog ega su u katolikim sredi-
nama doli na zao glas. Za te manihejske samostane papa pie da se nalaze smjeteni
po zabitim planinskim uvalama i da u njima ive redovnici (monachos),28 koje on
pregled, knj. 4, vol. 2, Zagreb, 1958, 104; Isti, O pitanju heretikog pape u Bosni 1223. i 1245.,
Razsprave SAZU, 5 (Hauptmannov zbornik), Ljubljana, 1966, 152, bilj. 24 (= Studije, 93-94, bilj.
19, 217, bilj. 24).
28
Taj prigovor katolika strana je esto upuivala krstjanima, tako primjerice ini katoliki polemiar,
vjerojatno bosanski franjevac, kad u zamiljenom dijalogu zamjera bosanskome patarenu to su
se odcijepili od Rimske crkve i pobjegli u bosanske planine, odnosno predbacuje im da borave u
brdima i umama meu grmljem, za razliku od franjevaca koji se nalaze u gradu, gdje su biskupi i
ueni ljudi, usp. anjek, Krstjani u povijesnim vrelima, 176; Raki, Prilozi za povijest bosanskih
patarena, Starine, knj. 1. Zagreb, 1869, 113; Isti, Bogomili i patareni, 517; Sima irkovi,
Bosanska crkva u bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, I, Drutvo i privreda
srednjovjekovne bosanske drave, ANU BiH, Posebna izdanja, knj. LXXIX, Odjeljenje drutvenih
nauka, knj. 17, Sarajevo, 1987, 213, bilj. 66.
33
Pejo okovi
naziva svetim ljudima (sanctos viros) i bili su veoma potovani u Bosanskome Kra-
ljevstvu. K njima su, kako smo ve naveli, s privolom svojih mueva dolazile ugledne
gospoe koje su se u tekim bolestima zavjetovale da e, kada budu ozdravile, neko
vrijeme ondje sluei ispuniti svoja zavjetna obeanja. Papa nije propustio primijeti-
ti kako one tamo ive zajedno s redovnicima i provode s njima razvratan ivot,29 to
je u njegovim oima potpuno neprihvatljivo i teko kompromitira one koji se tako
ponaaju ili se na njihov raun iznose uobiajene objede.
Te podatke preuzimali su od njega poslije mlai povijesni pisci koji su ih ugrai-
vali u svoja djela uz neznatne prerade. Tako je primjerice papin mlai suvremenik
Marcantonio Sabellico unio u svoje povijesno djelo opis manihejskih samostana,
to jest krstjanskih hia, izvjetaj o neobinom obiaju zavjetovanja bolesnih ena
u Bosni, koje su u tim samostanima u zabitim mjestima ivjele neko vrijeme s ta-
monjim redovnicima i sluile im,30 ali nije ponovio onu zlobno intoniranu papinu
primjedbu o njihovu razvratnome ivotu. Najmlai od tri zapadna humanista Rafa-
el Volaterrano gotovo je u potpunosti preuzeo papine navode o krstjanskim samo-
stanima, redovnicima i zavjetima uglednih ena, iako izravno ne spominje njihov
razvratan ivot, ipak snano osuuje njihovo zavjetovanje te istie da ta sramota i
sada traje.31
Posredovanjem Sabellica i Volaterrana tim podatcima se potom posluio i du-
brovaki povijesni pisac Mavro Orbini. On je ustvrdio da su u Bosni postojale dvije
hereze, jedna je bila patarenska, a druga manihejska. Sljedbenike prve pokrstio je
bosanski biskup, bivi vikar Bosanske vikarije, Peregrin Saksonac. Pripadnike druge
naziva manihejcima i ponavlja ono to su o njima zabiljeila spomenuta dva huma-
nistika pisca. Tako primjerice pisac ponavlja da su manihejci stanovali u samostani-
ma smjetenim u dolinama i zabaenim mjestima te da su tamo obiavale iz zavjeta
ii ugledne gospoe (matrone) kad bi ozdravile od neke bolesti da ondje kroz neko
29
horum coenobia in abditis montium conuallibus sita feruntur, in quibus aegrotantes matronae
seruituras sanctis uiris, si euaserint, ad certum tempus Deo vouent. Redditae sanitati permittentibus
uiris uota persoluunt, promiscue inter monachos praefinito tempore uiuentes, Enea Silvie
Piccolomini, Cosmographia Pii Papae in Asiae et Europae eleganti descriptione, Parrhisiis, 1510,
103r i 102r; usp. Josip Matasovi, Tri humanista o Patarenima,
, I, , 1930, 245; Mandi, Bogomilska crkva, 191, bilj. 68; okovi, Crkva
bosanska, 262.
30
Cubant matronae morbo liberatae in templis, quae sunt in conuallibus, ex uotoque uiuunt
aliquandiu cum monachis uirorum permissu, Marco Antonio Coccio Sabellico, Rhapsodiae
historicae ab Orbae condto, tomus II, Opera omnia, Basileae, 1560, 949; usp. Matasovi, Tri
humanista, 237; Petrovi, Krani, 206; Mandi, Bogomilska crkva, 191.
31
Coenobia in abditis montium conuallibus habent: vbi matronae quae ex voto servire se dicunt:
atque ita inter monachos mixtae vna viuunt: quae quidem labes adhuc durat, Raphaelis Volaterrano,
Commentarii urbanorum libri octo et triginta, Basileae, 1603, 289; Matasovi, Tri humanista, 240;
Petrovi, Krani, 206; Mandi, Bogomilska crkva, 191; Fine, Bosnian Church, 67-69.
34
vrijeme slue spomenutim redovnicima ili, bolje rei, hereticima te zna da se taj obi-
aj odrao do 1520. godine.32 Orbini je nedvojbeno bio vrstan poznavalac bosan-
ske srednjovjekovne povijesti te vjerskih i crkvenih prilika u irem dubrovakome
zaleu tako da nije osjeao potrebu u cijelosti preuzeti pisanje uenoga pape Pija
II. Mljetski benediktinac nije ponovio onaj papin pomalo zajedljivi podatak kojim
se cilja na nedolian ivot uglednih gospoa s moralno jo uglednijim bosanskim
redovnicima.
Pria o enama koje slue heretike u Bosni i tako opsluuju svoj zavjet koji su
obeale u tekoj bolesti, iako je zlobno ispriana i sugerira katolikom suvremeniku
i itatelju zakljuak o razbludnom ivotu manihejskih monaha, odnosno bosanskih
redovnika krstjana, bila je potkraj 1450-ih dobro poznata u susjednom Dubrovni-
ku, gdje je u govornom jeziku postojao naziv babiza de Patarinis33 koji je, uz druge
s vrlo slinom porukom, sluio kao uvreda. O tome svjedoi dubrovaki podatak
prema kojemu je 5. veljae 1457. vlastelin Nikola Marina Guetia uvrijedio Anu-
klu, suprugu Nikole Alojzija Gutetia rekavi joj da je putana de bordello, batessa
di bordello i babiza de Patarinis.34
S obzirom na nau temu umjesno je ovdje postaviti pitanje to su bile te ugledne
gospoe o kojima su s neskrivenom zlobom pisali navedeni humanistiki pisci, a Du-
brovani aludirajui na njih duboko vrijeali svoje sugraanke dobacujui im neku od
navedenih uvreda. Iako je vie nego jasno da ene o kojima govore spominjani podatci
nisu bile bosanske redovnice krstjanice, jer se navodi vie elemenata iz kojih jasno
proistjee da su one ivjele obiteljskim ivotom, da su se iz pobonih pobuda u bole-
sti zavjetovale na sluenje svetim ljudima, to je u njihovih katolikih suvremenika
nailazilo na neodobravanje i osudu te da je njihovo sluenje trajalo odreeno vrijeme
do ispunjenja zavjeta. Govorei o toj pojavi Dominik Mandi naglaava da je takvih
zavjeta doista moglo biti te da se obiaj zavjetovanja u bolesti odrao kod katolika
u Bosni i Hercegovine do u suvremeno doba, ali su se odnosili samo na mukarce.
Mogunost takve prakse kod redovnika Crkve bosanske, on je vidio u postojanju nje-
zinih dvostrukih samostana.35 Iz prilino nejasno sroene njegove reenice o uesta-
lom spominjanju enskih lanova bosanskih krstjana u polovici XV. st. te da bi one
morale biti brojne i da su boravile u mnogim mjestima, dalo bi se zakljuiti da je on
32
Mauro Orbini, Il Regno de gli Slavi, 354 (= , 146).
33
M , , , . X, , 1959,
85 (= , , 1969, 200), istie da izraz pripada jeziku obrazovanih
ljudi, a ne narodnom govoru.
34
, II, , 1978, 278, bilj. 129; usp. ,
, : , , , 1968, 344;
idak, Studije, 332; okovi, Crkva bosanska, 262. Opirnije je o tim uvredama pisao ,
, 77, 83-85 (= , 184, 198-201).
35
Mandi, Bogomilska crkva, 191.
35
Pejo okovi
u svim spomenutim enama, koje se dovode u vezu sa samostanima, vidio bosanske

redovnice krstjanice. Navedena povijesna vrela spominju manihejske samostane i u
njima redovnike kojima im ondje iz zavjeta privremeno slue ugledne gospoe. Vijesti
koje su do nas dospjele nisu imale namjeru svjedoiti o mrei i organizaciji samostana
Crkve bosanske i djelovanju njezinih redovnika i redovnica. Vrela su ovdje nedvosmi-
slena, spominju manihejske samostane, redovnike i neke ene koje samostanima ne
pripadaju, ali ondje iz odreenoga razloga borave, bacajui mrlju na samostanski ivot.
Krstjanice su pripadale tom svijetu, ali su ostale skrivene i neporone, njih zlobne pri-
mjedbe kranskih suvremenika nisu pogaale, na njih se prigovori nisu odnosili, iako
su i one u dvostrukim samostanima ivjele posveenim ivotom u trajnoj opasnosti da
ne nastane sumnja i izbije sablazan.
ini se, ipak, da se s pravom moe pretpostaviti kako su u Bosni redovnici i redov-
nice, ali i mnoge druge osobe, uspijevale nadvladati probleme koje je mnogima donosio
ivot pod istim krovom. Na takvu pomisao upuivali bi navodi u pismu pape Eugena
IV. koje je 3. travnja 1446. uputio Fabijanu iz Baa, vikaru bosanskih franjevaca i nje-
govoj subrai. Papa im je pisao kako je razumio da na podruju njihove vikarije stanuju
mnoge muke i enske osobe zajedno u stanovima koje im je odredio biskup ili u svo-
jim privatnim kuama, ive u istoi i pokori i ne pripadaju nijednom od odobrenih
crkvenih redova.36 U tim je ljudima Dominik Mandi vidio bosanske redovnike kr-
stjane i redovnice krstjanice koji su nakon obraenja na katoliku vjeru, prema njemu,
eljeli nastaviti ivjeti istim i pokornikim ivotom kakav su vodili dotada.37 Iz samoga
se pak pisma vidi da papa govori o onima koji ive u dodijeljenim domovima kao i o
onima koji su ostali ivjeti u svojim obiteljskim kuama. Pismo potjee iz vremena po-
jaane katolike inicijative u zemlji Kotromania i valja ga promatrati i irem kontekstu
koje su odreivali kraljevo ureivanje odnosa s Rimskom kurijom, pristajanje uz Kato-
liku crkvu i enidba s Katarinom Kosaom te krunidba. U novim okolnostima dolazi-
lo je do promjene u ponaanju bosanskih podanika, da su u tome prednjaila istaknutija
vlastela i krugovi najblii vladaru i dvoru, pa je, sasvim razumljivo, bilo i sluajeva na-
putanja vjere bosanske i pristajanja uz katoliku vjeru, ali Crkva bosanska u polovici
1440-ih nije bila rastoena, kako svjedoi ljutnja franjevaca na kralja Tomaa kojega su
optuivali da iskazuje ast krstjanskim prvacima i odlinicima zbog ega je papa Eugen
IV. naloio 11. studenoga 1445. Tomi Tommasiniju, svojemu legatu u Bosni da pomno
ispita osnovanost franjevakih optubi, to je ovaj i obavio prihvativi kraljevo objanje-
nje da je poklon inio po starome bosanskom obiaju i iz uljudnosti.38
36
Ulrich Hntemann, Bullarium Franciscanum continens constitutiones epistolas diplomata romanorum
pontificum Eugenii IV et Nicolai V ad tres ordines S.P. N. Francisci spectantia, Nova series, I. (1431-
1455), Ad Claras Aquas (Quaracchi) prope Florentiam, 1979, 496-497; Luke Wadding, Annales Mi-
norum seu trium ordinum a. s. Francisco institutorum, XI, Romae, 1734, 260-262.
37
Mandi, Bogomilska crkva, 191-192.
38
Farlati, Illyricum sacrum IV, 257-258; usp. Raki, Bogomili i patareni, 456-457; Mandi, Bogomilska
36
Sve dostupne vijesti o Crkvi bosanskoj i njezinim krstjanima i krstjanicama

upuuju na duboke promjene kroz koje je ona prolazila pratei smjer kojim su se
razvijale bosanske politike i ekonomske prilike. Zaokret koji su crkvene strukture
napravile odveo ih je u slubu vlastele, trgovaca i obrtnika, a sluenje ih je inilo sve
slinijima onima koji su traili njihove usluge. Ta nova uloga i poloaj u bosanskome
drutvu mnogima su godili i time su se ponosili, poput ve spominjanoga gosta Mi-
lutina Crnianina39. Promjena o kojoj izvori svjedoe nije ostavila ravnodunima ni
susjedne Dubrovane koji su se uspjeno bavili trgovinom i stjecali silno bogatstvo,
a njihov je prigovor najbolje sroio Benedikt Kotruljevi zabiljeivi da je na njegove
sugraane loe djelovalo ponaanje Bosanaca koji slijede manihejski obiaj pa aste
bogate i rado ih primaju u svoje gostinjce, a tjeraju siromane, tvrdei da slijede red
Boga i Sree (Fortune).40 Jesu li i krstjanice pole putem novih izazova, ugledajui
se na krstjane, napustivi skueni prostor svojih hia, na temelju dostupnih vrela jo
uvijek se ne moe sa sigurnou odgovoriti. Neizvjesnost oko Beokine pripadno-
sti enskom krilu reda krstjana umanjuje mogunost za takva razmiljanja, a krug
poznatih krstjanica vezanih uz gosta Radina potvruje da su one ostale jo uvijek
crkva, 201-202; Pejo okovi, O dolasku Stjepana Tomaa na vlast i njegovom meunarodnom
priznanju, Istorijski zbornik, knj. V, Banja Luka, 1985, 29; Isti, Bosanska Kraljevina u prijelomnim
godinama 1443-1446, Banja Luka, 1988, 111.
39
Vego, Zbornik III, 53. Natpis je u vie navrata objavljivan i opisivan, pa u tom pogledu usp.
, ,
, . 46, . 2 1934, 79-82; iro Truhelka, Bosanska narodna (patarenska) crkva,
u: Poviest hrvatskih zemalja BiH I, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 778; 781; 788;
, ?, GZM, Nova serija, knj. III, Sarajevo, 1948, 91;
Isti, Le symbolisme des monuments funraries bogomiles, Cahiers d tudes cathares, 6, vol. 18,
Arquas, 1954, 99; Alija Bejti, Povijest i umjetnost Foe na Drini, Nae starine knj. III, Saraje-
vo 1956, 28-29; Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine III, GZM, Nova serija
(Arheologija), knj. XIX, Sarajevo, 1964, 207-208; Isti, Iz historije, 273-274; Isti, Zbornik III, 53;
Belagi, Steci kultura, 249; Isti, Leksikon, 119-120; Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani i
katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975, 189; Isti, Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima, 371; M. D. Lambert, Medieval heresy. Popular movements from Bogomil to Hus,
London, 1977, 145; , , , .
4, . IV, , 1983, 16-18. Najopirniji opis nadgrobnog spomenika gosta Milutina Crni-
anina dala je Maja Mileti, I Krstjani di Bosnia alla luce dei loro monumenti di petra, Orienta-
lia christiana analecta, no. 149, Roma, 1957, 124-178; usp. Georg Wild, Bogumilen und Katharer
in ihrer Symbolik I. Die Symbolik des Katharertums und das Problem des heterodoxen Symbols im
Rahmen der abendlndischen Kultureinheit, Wiesbaden 1970, 28-29.
40
Et specialmente nella nostra patria, la quale tracho non s che dal ritto d i Bosnesi, liquali
seguon l costume de Manichei, honorando li ricchi, et ricevendoli volontieri nelli loro sospity,
et discacciando li poveri, allegando seguir in ci l ordine di Dio et della fortuna, .
, , , .
LXXX, . 47, , 1909, 101, bilj. 1; Benko Kotruljevi, O trgovini i savrenu
trgovcu, JAZU, Djela znanosti Hrvastke, sv. 1, Zagreb, 1985, 196; usp. Milan Loos, Dualist Heresy
in the Middle Ages, Praha, 1974, 325, bilj. 79; Fine, Bosnian Church, 329-330; irkovi, Bosanska
crkva, 238; okovi, Crkva bosanska, 222.
37
Pejo okovi
daleko od njegova bogatstva i ugleda. Rodbinska povezanost s njim uinila ih je

poznatima, inae bi i one bile dio nae povijesti o kojoj se u vrelima ne govori.
S obzirom na stanje izvora o Crkvi bosanskoj i njezinim redovnicima, Dominik
Mandi je upozorio da se nakon propasti srednjovjekovne bosanske drave u kasno
proljee 1463. u zapadnim vrelima o njima prestaje govoriti, sudbina im je bila
zapeaena, a povijest zavrena.41 Dugogodinji kroniar historiografske literature
o toj temi, hrvatski povjesniar Jaroslav idak pomaknuo je tu granicu na 1466, go-
dinu pisanja poznate oporuku gosta Radina Butkovia, najvrjednijeg svjedoanstva
kojim zavrava poznati dio povijesti dualistike Crkve bosanske. Nakon toga sudbi-
na te crkve i njezinih krstjana i krstjanica koja je snano obiljeila posljednja dva i
pol stoljea bosanskoga srednjovjekovlja utonula je u utnju jedne prolosti koja je
mrtva.42 Preostalo je jo uglavnom varljivo pamenje na donedavno ivu stvarnost
to se naglo rasplinula u nepovratnoj prolosti koja se, u oima onih koji se kao su-
vremenici jo sjeaju ili onih to po kazivanju drugih pamte, pokazala gruba i nepra-
vedna jer je krstjanima i krstjanicama dala primjerice prokletoga kralja za kojega
je u defteru iz 1530. zabiljeeno kako je u naselju Orahovici u nahiji Neretvi odu-
zeo krstjanima neku parcelu zvanu Babino brdo i dao je tamonjim stanovnicima.43
Osmanski izvori katastarski defteri u rasponu od 1468. do 1588, koje je ispisao i
1960. objelodanio Tyyib Oki, spominju na vie mjesta krstjane kristyane i na
taj su nain sauvali uspomenu na Crkvu bosansku i njezine sljedbenike.
Prema podatcima tih pisanih spomenika u njima se oko ezdesetak puta spomi-
nju krstjani i krstjanice, uglavnom vezano uz nasljedna zemljita, te se tako doznaje
za krstjanske batine, oranice, vinograde ifluke i selita, te da su krstjanske skupine
spominjane u osmanskim vrelima tretirane kao obina raja. Jedini poznati izuzetak
u tom pogledu predstavlja status poznatog i vie puta spominjanoga gosta Radina
Butkovia kojemu su nove vlasti priznale mulk-ifluk,44 a u selu Didevo zabiljeena
su u poimeninom popisu hercegovakoga sandaka iz 1477. etiri vinograda od
41
ominik Mandi, Bosanski krstjani u turskim izvorima, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske
D
povijesti, Rim, 1963, 568.
42
Jaroslav idak, Bosanska crkva. Problem bosanskog bogumilstva i sredovjena Crkva
bosanska, Suvremenik br. 26, vol. 11, Zagreb, 1937, 393.
43
Taib Oki, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie d aprs des documents indits),
Sdost-Forschungen XIX, Mnchen, 1960 128 (= Bosanski kristijani (bogumili) prema nekim
neobjavljenim osmanskim izvorima, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XXI-XXII, Sarajevo,
2003 152); usp. objanjenje toga podatka u Mandi, Bosanski krstjani, 574-575 i Muhamed
Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske (Nacrt za jednu studiju), Historijski zbornik, br.
XXV-XXVI, Zagreb 1974, 465.
44
Nedim Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj.
VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 5, Sarajevo, 1970, 151; Isti, Islamizacija u Bosni i
Hercegovini, Teanj, 2005, 94.
38
kojih je jedan na temelju carske naredbe bio dodijeljen gostu Radinu.45 Kad su u
pitanju osmanska izvorna svjedoanstva pada u oi da se u njima nigdje ne spomi-
nju posjedi Crkve bosanske, ali valja istaknuti da zamjetan broj krstjanskih batina
predstavlja individualni posjed pojedinih krstjana te da na takvim batinama, kao
na crkvenim zemljoposjedima nisu zabiljeena duhovna lica, niti su upisani seljaci
koji su ih obraivali niti njihovi vlasnici uivaju olakice koje su korisnicima do-
nosile obine seljake batine.46 Zahvaljujui defterima danas se zna da su krstjani
postojali ili su, barem kroz imena koja upuuju na njih, zabiljeeni na irem podru-
ju, u Zemlji Pavlovia (nahije Olovci i Bora), u Kraljevoj zemlji (nahije Sarajevo,
Visoko, Dubrovnik i Brod) i u Humskoj zemlji (nahije Neretva, Konac polje, Bi-
strica, Borovac, Vrabac i Samobor).47 U poimenini popis hercegovakoga sandaka
iz 1477. uneseni su novi podatci koji se odnose na podruje Bosne i Hercegovine, a
od interesa za nau temu napose je zanimljiv spomen jedne ene, krstjanice Jelosave,
koja je u svojemu posjedu imala vinograd.48 Naalost, iz objavljenoga se podatka ne
moe dokuiti gdje se spomenuti vinograd nalazio, odnosno u kojemu bi dijelu bo-
sanske drave trebalo traiti njezino boravite. to se tie vijesti osmanskih izvora o
krstjanima i krstjanicama ve je u historiografskoj literaturi utvreno da se njihovo
biljeenje meu seoskim stanovnitvom ne odnosi na redovnike i redovnice Crkve
bosanske nego na njihove sljedbenike, odnosno vjernike u irem smislu, pa ni kue
kojima su na elu bili obini krstjani nisu istovjetne hiama u kojima su obitava-
le njihove redovnike zajednice.49 Tako primjerice, po nainu na koji je navedena
krstjanica Jelosava, jedina ena s tom oznakom u dostupnim osmanskim vrelima,
moe se s velikom sigurnou pretpostaviti da ni ona nije bila redovnica sad ve pot-
puno razgraene Crkve bosanske nego njezina sljedbenica u irem smislu, odnosno
obina vjernica.
Znaenje pojmova krstjani i krstjanice u dostupnim osmanskim vrelima bilo je
predmet rasprave u strunoj literaturi, pa je s tim u vezi iznesemo vie razliitih mi-
ljenja. Ispisujui vijesti o krstjanima (kristiyan) Tyyib Oki je ustvrdio da se pod
tim nazivom iskljuivo misli na bosanske redovnike, odnosno na savrene lano-
ve Crkve bosanske, a za pripadnike dviju velikih kranskih crkava za katolike i
45
hmed S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut, Monumenta
A
turcica Historiam Slavorum Meridinalium Ilustrantia, tomus sextus, serija II, Defteri, knj. 3,
Sarajevo, 1985, 178; usp. okovi, Crkva bosanska, 55, 259 s pripadajuom literaturom.
46
Nedim Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godinjak, knj. XIII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 11, Sarajevo, 1976, 402.
47
Oki, Les Kristians, 118 (= Bosanski kristijani, 149).
48
Oki, Les Kristians, 126 (= Bosanski kristijani, 158); usp. Hadijahi, Zemljini posjedi, 467.
49
Usp. Mandi, Bosanski krstjani, 570-573; idak, Problem Crkve bosanske u novijoj

historiografiji, Historijski zbornik, knj. XXVII-XXVIII, Zagreb, 1975, 168 (= Studije, 309, 333,
363).
39
Pejo okovi
pravoslavne upotrebljavani su nazivi gebr i kafir,50 ali kao da nije bio siguran u
svoja zapaanja pa je prilino kaotino zakljuio da su se tako nazivani pripadnici svih
vjera koje se nisu uzdignule do stupnja krstjana (pravovjernih bogumila) ne uklju-
ujui tu obine bogumile.51 Tu nesigurnost otklonio je Muhamed Hadijahi koji se
izrazio puno jasnije napisavi da su osmanski izvori ukupno uzevi u gebre i kafire
najee ukljuivali i krstjane.52 Okievim rezultatima pozabavio se Dominik Man-
di koji je vijesti osmanskih izvora stavio u poznati kontekst Crkve bosanske, u kojemu
vano mjesto zauzimaju redovnici i redovnice koji ive u celibatu u svojim samostan-
skim zajednicama, a u kuama koje se spominju ive obiteljski ljudi.53 Mandi je s tim
u vezi zakljuio da se veina podataka o krstjanskoj pripadnosti nekretnina svakako
odnosi na bosanske redovnike, ali veina zemljita morala je biti u rukama krana
katolika, koji se u izvorima nazivaju krstjani kao i bosanski krstjani bogomili.54
Na stavove Nedima Filipovia i Tyyiba Okia osvrnuo se Jaroslav idak upozo-
rivi da je ve Dominik Mandi ispravno dokazao da se pod krstjanima osmanskih
vrela ne mogu podrazumijevati samo savreni bogumili, ali mu je promaknulo da
se tim imenom zovu i vjernici Crkve bosanske. idak se slae s Okiem da krstjani
koje spominju defteri nisu pripadali ni Katolikoj ni Pravoslavnoj crkvi.55 Bavei
se drugom zgodom pitanjem vjernika Crkve bosanske, autor je ustvrdio da su oni
sebe zvali kranima (krstjani), kako su to inili i vjernici drugih kranskih crkava.
Pod tim nazivom u uem znaenju rijei suvremenici su u srednjovjekovnoj Bosni i
susjednom Dubrovniku uvijek mislili na redovnike Crkve bosanske.56
Iako bez izravnoga uinka na nau temu treba ipak upozoriti da vijesti o krstja-
nima u osmanskim vrelima koja je istraio Tyyib Oki seu do poetka XVII. sto-
ljea.57 I zapadni svijet se jo dugo susretao sa sljedbenicima Crkve bosanske, kako
je upozorio Marko unji pronaavi u Dravnom arhivu u Veneciji podatak s kralja
XVII. st. koji spominje neku skupinu ljudi koji su pobjegli ispod Osmalija u Dalma-
ciju te da mnogi od njih nisu ni katolikoga ni pravoslavnoga obreda, a sami sebe na-
zivaju krstjanima.58 Vijesti o bosanskom krivovjerju stizale su u Rim u izvjetajima
50
ki, Les Kristians, 131 (= Bosanski kristijani, 164); usp. Mandi, Bosanski krstjani, 569.
O
51
Oki, Les Kristians, 115 (= Bosanski kristijani, 146-147)
52
Hadijahi, Zemljini posjedi, 462-463.
53
Mandi, Bosanski krstjani, 570-573.
54
Mandi, Bosanski krstjani, 575.
55
idak, Studije, 309-310, 333-334.
56
Jaroslav idak, Samostalna crkva bosanska i njezini redovnici, Nastavni vijesnik, br. 50, Zagreb,
1941-1942, 3; Isti, Oko pitanja Crkve bosanske i bogumilstva, Historijski zbornik, knj. III, br.
1-4, Zagreb, 1950, 371 (= Studije, 18).
57
Oki, Les Kristians, 129 (= Bosanski kristijani, 162).
58
unji, Biljeka o Dravnom arhivu u Veneciji, Glasnik arhiva i Drutva arhivista Bosne i
Hercegovine, br. 1, Sarajevo, 1961, 215.
40
trebinjsko-mrkanskih biskupa, Antuna Righija iz 1703. i Sigismunda Tudievia iz

1751, koje je objavio Bazilije Pandi,59 ali ih nije posebice tumaio. Na Tudieviev
izvjetaj pozornost je svratio Josip Lui nastojei tim podatcima potkrijepiti svoju
tezu o nestanku bosanskih patarena,60 a dvije godine poslije Righijeve i Tudievieve
navode pretresao je Marko Vego nastojei potkrijepiti svoju tezu o obmanama koje
su s terena stizale u Rim o vjerskom stanju stanovnika na podruju Bosne i Her-
cegovine te zakljuuje kako spomenuta dva trebinjsko-mrkanska biskupa nazivaju
pravoslavne krane patarenima, manihejcima i hereticima, a njihovu vjeroispovijest
sektom, ak su i pravoslavni monasi bazilijanci proglaeni patarenima.61
***
Prouavajui drutvene tokove, pa i one iz razdoblja srednjega vijeka s njihovim
feudalnim obiljejima, uoavaju se drutvene strukture na kojima poivaju tadanji
razvojni procesi. Upadljivo je da su nosioci gotovo svih javnih nastupa bili mukarci
te da se ena javlja iznimno rijetko i to ponajprije u najviim drutvenim krugovi-
ma, primjerice ako je lanica vladajue dinastije ili vlastelinka koju uinkovito titi
njezin drutveni poloaj. S obzirom na to da je naa pozornost usmjerena prema
specifinoj drutvenoj zajednici, to jest prema krugu crkvenih ljudi, sastavljenom
od klerika, duhovnika i redovnika, meu kojima je ne mali brom iznimno uenih,
zaogrnutih neupitnim moralnim autoritetom i dubokim uvjerenjem u neporonost
njihova ivota, oekivali bismo s razlogom neogranieno polje jednakosti i ravno-
pravnosti. Ipak, u takvom ozraju ni krug pobonih i svetih ljudi nije ivio iako su iz
te sredine upuivane utjene poruke kako su svi ljudi djeca Boja. Antiko nasljee
te pravna i teoloka shvaanja koja su stvarala novi mentalitet bila su presnana da bi
ustuknula pred nenametljivim porukama o jednakosti svih ljudi. Tu ideju ljudi stro-
go podijeljenoga drutva nisu mogli razumjeti ak i kada su uviali da su promjene
potrebne. Poput laikoga drutva i Crkva je uredila odnose meu svojim lanovima,
tako da je i ovdje eni preputen vrlo skroman prostor za djelovanje i javno pokazi-
vanje. Podjela drutva po spolnoj pripadnosti pokazala se najdublje ukorijenjenom
te ni danas nisu poniteni svi njezini uinci.
Bosansko se drutvo u tom pogledu nije bitno razlikovao od drugih drutava o
kojima se puno vie zna, bilo je moda zatvorenije ili smo naprosto o njemu slabi-
je obavijeteni, ali je zasigurno imalo svoje heroine. Ma kako gledali na poznate i
nepoznate zgode i ocjenjivali pojave kroz koje nas se predstavlja bosansko drutvo
59
Bazilije Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi, Romae, 1959, 129-137, 144-157.
60
Josip Lui, Prilog pitanju nestanka bosanskih bogumila (Patarena), Historijski zbornik, knj. XIV,
Zagreb, 1961, 239-242; usp. ocjenu idak, Studije, 310, bilj. 72.
61
Marko Vego, Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheolokih spomenika, GZM, Nova serija
(Arheologija) br. XVIII, Sarajevo, 1963, 210-211 (= Iz historije, 334-335); usp. ocjenu idak,
Studije, 355; usp. Fine, Bosnian Church, 376.
41
Pejo okovi
srednjega vijeka, ena u njemu bila podjednako dobro uvana unutar zidova vlasti-
toga doma ili tvrdih zidina samostana i dobro zakljuanih samostanskih vrata pod
budnim okom mua ili samostanske poglavarice. Ve na samom poetku nae prie,
bosanski redovnici s kraja XII. i poetka XIII. st. brinu o enskoj grani svojega reda,
ak su i fiziki preblizu, pod isti krovom dvogubih samostana, to su crkvene vlasti
gledale s nepovjerenjem zbog grjenih prigoda kojima je teko odoljeti i glasine koje
je nemogue kontrolirati. Ipak, to zajednitvo se nije dalo lako dokinuti, krstjani
Bilinopoljske izjave su obeali papinskome legatu promjenu u tom pogledu, ali kr-
stjani heterodoksne Crkve bosanske, izgleda, nisu zazirali od stare prakse. Ako ih
stavimo u kontekst vjerskih pokreta toga doba, u kojima je sudjelovanje ena bilo
brojno, a poloaj povoljniji, ivot krstjana i krstjanica unutar hia ini se potpuno
prihvatljiva formula.
Najmjerodavnije podatke o krstjanicama Crkve bosanske dao je gost Radin But-
kovi koji ih po svemu stavlja ravnopravno uz bok mukim lanovima reda. One su
prema njemu bile obvezne u odreene dane na molitvu, kao i krstjani. Gledano oi-
ma benediktinaca ovim obavijestima doznali bismo okvirno za polovicu njihova i-
votnoga sadraja, onaj drugi ispunjen mjerljivim radom ostaje nedefiniran, odnosno
preputen je naim domiljanjima kunih poslova koje su krstjanice svakodnevno
radile. Naalost, odsutnost vrela onemoguuje da se sa sigurnou govori o konkret-
nim sadrajima, ak i kad su oni vrlo izgledni, primjerice poput vezenja ili runoga
rada u irem smislu gdje se traila spretnost i umijee da se izradi neto lijepo. Ako su
primjerice naruitelji obrednih knjiga eljeli da one budu dostojno ukraene, zato
ne pretpostaviti da i crkveno ruho ne bi bilo ukusno i umjetniki izraeno jer i ono
sudjeluje u slavljenju Boga, a i njemu je lijepo milo.
Crkva bosanska je sa svojim sljedbenicima bila pod snanom prismotrom kran-
skih suvremenika, osobito od 1450-ih godina kada su se oko njih otimali franjevci i
pravoslavni kler, nastojei ih u to veem broju privoljeti na svoju stranu. Suvremene
vijesti potvruju da su se franjevci i pravoslavni sveenici optuivali za ometanja
u radu i da su se ne bez preuveliavanja hvalili uspjesima. Tom vremenu pripadaju
vijesti o uglednim gospoama koje su iz zavjeta odlazile krstjanima da im slue, iza-
zivajui time nepovjerenje suvremenika sklonih da prenose vlastitim dometanjima
dopunjene vijesti koje su ionako lako zapaljivale matu govornika. Je li slijepa vjera
u ozdravljenje i ispunjavanje zavjeta zaogrnuta bezazlenou bila u stanju odoljeti
iskuenjima koje prua grjena prigoda, kako su priali jedni, ili je neporonost osta-
la nepovrijeena, kako su vjerovali drugi, izmie naoj provjeri. Bosanske redovnice
krstjanice nisu predmet tih ogovaranja, one su u tim primjerima sauvale svoju
neporonost. Aluzije realizirane kroz uvrjedljive rijei u kojima se spominju krstja-
ni, suvremenici su nepogrjeivo razumjeli, moralni ugled se istopio a s njih je uskoro
nestalo i onih su se svojim moralnim autoritetom ponosili i sluili. Nakon propasti
42
srednjovjekovne bosanske drave u proljee 1463. rijetki su pojedinci kojima pripa-

da status bosanskih redovnika krstjana, a jedina krstjanica koju izvori spominju
pod njezinim osobnim imenom nije redovnica Crkve bosanske nego njezina sljed-
benica u irem smislu vjernica.
43
Pejo okovi
Pejo okovi
Krstjanice Bosnian nuns in the eyes of contemporaries
Summary
Through the study of social currents, even those from the Middle Ages with
their feudal distinctions, one can discern social structures which carry the evolu-
tional processes of the time. It is conspicuous that the bearers of almost all social
categories were males and that females appear seldom, chiefly in the higher social
strata, for instance if she was a member of the ruling dynasty or a noblewoman who
was effectively protected by her social position. Considering that our attention is di-
rected towards a specific social community, i.e. towards a group of people gathered
around a church, consisting of clerics and monks, among which a certain number
was extremely educated, coated in a shroud of unquestionable moral authority, be-
lieved to have led pure lives, we could have reasonably expected an unlimited field
of equality and fairness. However, even in those surrounding the circle of spiritual
and saintly individuals did not live according to the consolatory messages that all
people are children of God. The ancient heritage, as well as legal and theological un-
derstanding which created a new mentality, was too strong to bow down in front of
the unobtrusive messages about the equality of all men. People of a strictly divided
society could not comprehend this idea even when they acknowledged that changes
were necessary. Just as the lay society, the Church also ordered the relations between
its members, and the woman was left only with a humble space for action and pu-
blic presentation. The division of society according to sex has shown to be the most
deeply rooted and its effects have not been negated even today.
The Bosnian society in that regard did not differ from the other societies of
which we know incomparable more. It might have perhaps been somewhat more
closed, or we are simply poorly informed about it, but it certainly had its heroi-
nes. How ever we choose to view the known and unknown events, and evaluate
the occurrences through which we are presented with the Bosnian society of the
Middle Ages, the woman was equally well kept within the walls of her own home
or the strong walls and locked doors of a monastery, under watchful surveillance of
her husband or the prior of the monastery. Already on the beginning of our story,
the Bosnian monks from the end of the 12th and the beginning of the 13th century
took care about the female branch of their order. They were adjudged to have even
been physically too close, under the same roof of dual monasteries, a situation not
looked upon kindly by the Church authorities because of the sinful temptations
which were difficult to resist and because of the rumours which were difficult to
control. Despite of that, this collectiveness was not abolished easily. The Krstjani of
the abjuration from Bilino Polje in 1203 promised the papal legate change in that
44
sense, but the later Krstjani of the heterodox Bosnian Church did not abstain from
the old practice. If we place them in the context of religious movements of the time,
in which the activities of women were numerous and their position much more
favourable, the life of Krstjani and Krstjanice within their monasteries seem as a
completely acceptable principle.
The most relevant information about the nuns of the Bosnian Church was given
by gost Radin Butkovi who placed them equally next to the male members of the
order. According to him they were bound to pray on certain days, just as men were.
Viewed through the eyes of Benedictines we would only know the contents of one
half of their lives, whereas the other half, which was supposed to be filled with me-
asurable work, remains undefined. We can only imagine the various domestic tasks
which the nuns performed every day. Unfortunately, the lack of sources prevents us
to talk about concrete issues, even when they are objectively possible, such as em-
broidery or handcrafts in a broader sense which required ability and knowledge to
create something pretty. If, for example, clients ordering prayer books wanted them
to be adequately decorated, we can assume that the clothes of ecclesiastics were also
tastefully and beautifully crafted because they too were a part of celebrating God
who likes beauty.
The Bosnian Church and its members were under close scrutiny of their Chri-
stian contemporaries, especially from the 1450-ies when the Franciscans and the
Orthodox clergy battled over them, attempting to attract them to their side. That
was also the time when we have information about distinguished ladies who vowed
to join the Krstjani in order to serve them, causing the mistrust of contemporaries
who conveyed this news coupled with their own opinions. We cannot determine
whether blind faith in recuperation and the fulfilling of vows were capable to re-
sist temptation which was offered by a sinful occasion, as was thought by some, or
whether their chastity remained untouched, as was thought by others. The Bosnian
nuns Krstjanice were not subjected to this kind of gossip, and in those examples
they preserved their virtuousness. Contemporaries unmistakeably understood the
allusions recognized from the insults which mention the Krstjani, so their moral
reputation waned and soon all those who prided on that moral reputation also va-
nished. After the collapse of the medieval Bosnian state in the spring of 1463, there
number of those who enjoyed the status of Bosnian monks decreased significantly,
and the only nun mentioned in the sources by her personal name was not a nun of
the Bosnian Church, but a female believer in the broader sense of the word.
45
343.431-055.2(497.5 Dubrovnik)1279/1301
elmedina duranovi
ene iz Bosne na tritu roblja u Dubrovniku 1279-1301.

Apstrakt: Trgovina robljem u srednjem vijeku, uope ustanova ropstva, fenomen je koji
se moe posmatrati sa vie aspekata: ekonomskog, drutveno-socijalnog, kulturnog, pa i
vjerskog. Na osnovu postojeih postavki u dosadanjoj historiografiji, slijedei raspoloivu
izvornu grau nastojali smo u naem radu razmotriti ustanovu ropstva u kontekstu eko-
nomske i drutvene historije srednjovjekovne Bosne. Poseban akcenat posvetili smo polo-
aju i ulozi ena u srednjovjekovnom drutvu s obzirom da je u trgovakom prometu bilo
puno vie ena nego mukaraca.
Kljune rijei: Bosna, ene, ropkinje, Dubrovnik, trgovina
Abstract: Slave trade in Middle Ages and slavery in general is a phenomenon that can
be viewed from many aspects: the economic, social, cultural and even the religious one.
On the basis of existing achievements of earlier historiography and following the available
source material, we attempted to consider the institution of slavery within the context of
economic and social history of medieval Bosnia. Particular attention is devoted to the po-
sition and role of women in medieval society considering the fact that more women than
men were traded in the slavery business.
Key words: Bosnia, women, slaves, Dubrovnik, trade
U drugoj polovini 13. stoljea, kada nema zvaninih trgovakih sporazuma

izmeu Bosne i Dubrovnika, nalazimo prve podatke o konkretnim artiklima
koji su bili predmet trgovine izmeu ove dvije zainteresirane strane. Rije je prije
svega o roblju. Kao najnii drutveni sloj, roblje je postojalo kroz cijeli srednji
vijek. Iako termin koji se upotrebljava za oznaavanje ovog sloja stanovnitva
podsjea na antiki period, moramo istaknuti kako je postojala velika razlika
izmeu antikog i srednjovjekovnog roblja.1 Ona se prvenstveno ogledala u nainu
1
J edan od problema koji se javljaju prilikom prouavanja ovog pitanja je i terminologija. Naime, sam
termin rob neizmjerno podsjea na antiku iji je derivat i srednjovjekovno roblje. Meutim, pored
termina servus koji se koristi da oznai srednjovjekovnog mukog roba, te ancille da oznai ropkinju
u izvorima se mogu nai i drugi nazivi. S obzirom da je rije o latinskim nazivima vrlo esto dolazi
do zabune prilikom traenja odgovarajueg termina u naem jeziku. U dosadanjoj historiografiji
47
elmedina duranovi
koritenja radne snage. U srednjem vijeku poljoprivredna proizvodnja nije se bitno

oslanjala na ropstvo kao u starom vijeku kada je roblje koriteno za teke fizike
poslove. Robovi su uglavnom nabavljani za kunu poslugu.2 Bitna razlika izmeu
antikih i srednjovjekovnih robova bilo je pravo gospodara na ivot robova, koje u
srednjem vijeku nije postojalo. Meutim, njihov pravni poloaj bio je gotovo isti.
Srednjovjekovni robovi su u sutini bili neslobodni ljudi, nisu imali pravo svjedoiti
pred sudom, sloboda kretanja bila im je ograniena, kao i pravo na imovinu, nisu
slobodnom voljom mogli sklapati brakove, njihov poloaj bio je nasljedan, a mogli
su biti prodavani, davani u zalog, miraz, na poklon i sl. Uz to, gospodar je imao
pravo da fiziki kanjava svoje robove.
Izvori ropstva u srednjem vijeku bili su mnogostruki. ovjek je mogao na
razne naine izgubiti svoju slobodu i postati robom: zarobljavanjem, prodajom,
zaduivanjem, ali i dobrovoljnom prodajom. Roditelji su mogli prodati svoju djecu,
muevi nevjerne ene, mnogi su se sami prodavali da bi u vrijeme gladi mogli da
preive, a nisu bili rijetki sluajevi nasilnog hvatanja i prodavanja u roblje.3 Jedan od
najstarijih naina porobljavanja slobodnog stanovnitva bilo je ratno zarobljenitvo.
Podaci o velikom broju heretika koji su nakon ugarskih ratovanja u Bosni za vrijeme
bana Ninoslava odvedeni u Ugarsku, ustvari su pokazatelji da je tada veliki broj
bosanskog stanovnitva odveden u roblje.4 Kada je rije o prodavanju, najee su to
bili siromani i neuki stanovnici, to govori o Bosni kao nerazvijenom i siromanom
podruju plodnom za pretvaranje ljudi u robove.
Historiografija je ponudila dosta radova koji su temu srednjovjekovnog ropstva
posmatrali sa vie razliitih aspekata. Pitanjem ropstva na ovom prostoru prvi
se pozabavio Boidar Petranovi u radu proitanom na sjednici filosofiko-
pravoslavnoga razreda jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti davne 1871.
godine.5 U okviru dubrovakih trgovakih odnosa Kosta N. Kosti je pisao i o trgovini
najee je za oznaavanje neslobodnog sloja stanovnitva u srednjem vijku koriten termin rob.
Meutim, N. Budak smatra da ovaj termin treba odbaciti jer on podrazumijeva potpuno bespravnu
osobu to po njemu nije sluaj sa srednovjekovnim robljem, odnosno servima (termin za koji se on
opredjeljuje). Neven Budak, Pregled literature i objavljenih izvora o problemu serva i famula u
srednjovjekovnim drutvima na istonom Jadranu, Radovi, br. 17, Sveuilite u Zagrebu, Institut
za hrvatsku povijest, 1984, 5.
2
, . 1661, Glasnik Dravnog muzeja u
Sarajevu, Nova serija, Drutvene nauke sv. 1, Sarajevo, 1946, 142.
3
-,
, Filozofski fakultet, Novi Sad, 1995, 17.
4
August Theiner, Vetra Monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Tomus primus (1216.-
1352.), Romae, 1863, 452. Up. Anto Babi, Drutvo srednjovjekovne bosanske drave, Prilozi za
istoriju Bosne i Hercegovine, I, Privreda i drutvo srednjovjekovne bosanske drave, Posebna izdanja,
Knj. LXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, Knj. 17, ANUBiH, Sarajevo, 1987, 72.
5
Boidar Petranovi, O robstvu. Po srpskim spomenicima i tatutima prim. dalm. gradova, Rad
48
ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.
bosanskim robljem to predstavlja jednu od najstarijih studija koje govore o ovom

pitanju.6 Trgovinom robovima bavio se i Aleksandar Solovjev, pa je u njenom razvoju
uoio tri faze to predstavlja prvi pokuaj periodizacije ove trgovine.7 Meutim, nije
koristio svu raspoloivu grau pa je u svojim radovima iznio nekoliko pogrenih
zakljuaka vezanih za srednjovjekovno ropstvo.8 Njegova pogrena konstatacija da su
srednjovjekovni robovi imali pravo da svjedoe pred sudom izazvala je reakciju Gregora
remonika, zahvaljujui ijim radovima smo bolje upoznati sa pravnim i socijalnim
poloajem roblja u srednjem vijeku.9 Nainom dolaska ljudi u ropstvo, kupoprodajnim
ugovorima, cijenama robova, njihovim pravnim poloajem i drugim slinim temama
vezanim za ropstvo bavio se i Vuk Vinaver.10 Trgovina robljem predstavljala je i vrlo
vaan segment migracija slavenskog stanovnitva u srednjem vijeku. Iz tog razloga,
ovom pitanju panju su posvetili Marko unji,11 Pavo ivkovi,12 Nenad Feji13
i Duanka Dini-Kneevi.14 U jednom od svojih radova P. ivkovi je pokuao da
podatke o roblju iskoristi i za prouavanje pitanja historijske geografije.15
JAZU, knj. XVI, Zagreb, 1871, 59-75. Neven Budak je dosta strogo okarakterizirao ovaj rad kao
neupotrebljiv. Neven Budak, Pregled literature, 7.
6
Kosta N. Kosti, Trgovinski centri i drumovi po srpskoj zemlji u srednjem i novm veku. Istorijsko-
geografska rasprava, Beograd, 1899.
7
Neven Budak je takoer predloio periodizaciju trgovine robljem, smatrajui da prva faza zavrava
krajem 13. stoljea. Neven Budak, Trgovina random snagom na istonom Jadranu razvoj i
znaaj, Historijski zbornik knj. XXXVII, sv. 1, Zagreb, 1984, 105-137.
8
, . 1661, 139-162.
9
Gregor remonik, Nae roblje u srednjem veku, Jugoslovenska njiva, br. 6, Hrvatski tamparski
zavod, Zagreb, 1922, 21-26; Isti, Dubrovaka kancelarija do god. 1300 i najstarije knjige dubrovake
arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br. 39, Sarajevo, 1927, 231-253; ,
?, , . 44, II ( ),
, 1932, 57-61; Isti, Pravni poloaj naeg roblja u srednjem veku, GZM, Nova Serija,
Drutvene nauke, sv. II, Sarajevo, 1947, 69-73, Isti, Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa
u naim zemljama srednjeg vijeka, Istorijsko-pravni zbornik, br. I, Pravni fakultet, Sarajevo, 1949,
148-162.
10
Vuk Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali, II, Historijski
institut JAZU, Dubrovnik, 1953, 125-147; , (1250-1650),
, . I, , 1954, 37-39.
11
Marko unji, O migraciji de partibus Sclavonie u Markama do polovine XV. stoljea (Anco-
na), Radovi Filozofskog fakulteta, knj. VIII (1974-1975), Sarajevo, 1976, 487-500.
12
, ,
, br. XXI-XXVII, , 1976, 51-58.
13
, XIV XV ,
, . XXVIII, , 1981, 27-48.
14
Duanka Dini-Kneevi, Prilog prouavanju migracija naeg stanovnitva u Italiju tokom XIII i
XIV veka, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, XVI/I, 1973, 39-62; , .
15
Pavo ivkovi, Podaci o roblju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovjekovne Bosne, Prilozi,
br. 10/2, Institut za istoriju, Sarajevo, 1974, 333-340.
49
elmedina duranovi
Meutim, rijetki su radovi koji su tretirali pitanje ena u srednjovjekovnom rop-

stvu. Izuzetak predstavlja rad Duanke Dini-Kneevi koja je enama, ropkinjama,
dala odgovarajue mjesto u sklopu prouavanja poloaja ena u Dubrovniku.16
Na osnovu naprijed iznesenog moemo vidjeti da se prouavanju pitanja
srdnjovjekovnog roblja posveivala znaajna panja koja je rezultirala velikim bro-
jem radova i priloga koji predstavljaju vaan doprinos historiografiji. Ovom naem
prilogu nije cilj da posebno obrauje problematiku roblja, ve nam je zadatak da
na primjeru enskog roblja porijeklom iz Bosne doprinesemo poznavanju poloaja
ena u srednjem vijeku. Vjerski aspekt, koji se najee vee za trgovinu robljem smo
izostavili jer bi to otvorilo niz drugih pitanja koja izlaze iz okvira postavljene teme.
Smatrali smo da je to opravdano na osnovu injenice da se rijei patereni ili bogumili
uz imena bosanskog roblja u izvorima pojavljuje tek u drugoj polovini 14. stoljea.
Problem u izuavanju bosanskog roblja je, kao i veini drugih srednjovjekovnih
tema, nedostatak izvora koji bi omoguili da bolje upoznamo ovu pojavu unutar
same Bosne. Prvi podatak koji Bosnu vee za roblje potie iz perioda bana Kulina.
Papski legat Tebald je u pismu upuenom bosanskom banu 1180. godine, izmu
ostalog, traio da ban Kulin papi poalje dva roba.17 Znatno vie podataka o roblju iz
Bosne doznajemo iz prvih notarskih i kancelarijskih knjiga nastalih u Dubrovniku.
U posljednjim decenijama 14. stoljea u ukupnom privrednom prometu u primor-
skim gradovima najee spominjani trgovaki artikl je roblje. Bosanski dokumenti,
malobrojni uope, nisu sauvali podatke o ropstvu, ali u dubrovakim poslovnim
dokumentima iz 13. stoljea spominje se roblje ije se porijeklo vee za Bosnu i po-
jedine njene dijelove. Svi ti podaci potvruju da je Bosna bila najvei izvoznik roblja
u navedenom periodu. Pored nedostataka informacija o ropstvu u samoj Bosni, nije
teko zakljuiti da je roblje bilo znatno razvijeno s tim da se ne smije gubiti iz vida
injenica da je odreeni broj slobodnog stanovnitva pretvaran u robove nasilnim
hvatanjem.18 Prisustvo roblja u Dubrovniku u velikoj mjeri zavisio je od prilika u
samom gradu, potreba trita, i mjera koje je dubrovaka vlada poduzimala po tom
16
-, u XIII XIV , ,
. CDLXIX, . 2, , 1974.
17
Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II (1101-1200),
JAZU, Zagreb, 1904; Isti, CD III (1201-1235), 168-169. Up. Babi, Drutvo, 70. U dokumentu
je upotrebljen izraz famula, to se odnosi na osobu koja za platu obavlja poslove u kui, odnosno
slugu, slukinju, momaka i ne odgovara u potpunosti pojmu serva koji se koristio da oznai
srednjovjekovnog roba, osobu bez line slobode. Jozo Marevi, Hrvatsko-latinski enciklopedijski
rjenik, II svezak, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997, 2328; Mirko Divkovi, Latinsko-hrvatski rjenik
za kole, Zagreb, 1900, 401. Meutim, poloaj famula se nije bitno razlikovao od poloaja serva.
I jedni i drugi predstavljali su radni dio stanovnitva koji je u manjoj ili veoj mjeri bio zavisan od
gospodara. Vlasnik ih je mogao prodavati, poklanjati, mijenjati, davati u zakup i sl. Budak, Pregled
literature, 5-6; Isti, Trgovina, 114-115, 126.
18
Vinaver, Trgovina, 126.
50
pitanju, ali svakako da je izvoz roblja iz Bosne zavisio od njihovog brojanog stanja u
zemlji porijekla i prilika koje su tamo vladale. Smjena kriznih i neto boljih perioda
uticala je na koliine izvoza.19 Brojnost robova bosanskog porijekla na jadranskom
tritu dovoljno govori o razvijenosti ropstva unutar Bosne, koje se razlikovalo u
odreenim segmentima od ropstva u dalmatinskim gradovima. Te razlike bile su
uslovljene razliitim drutvenim, politikim, vjerskim i ekonomskim prilikama.
Dokumenti iz kasnijeg perioda jasno ukazuju na nasljedni robovski poloaj, od-
nosno na injenicu da je u Bosni postojao sloj ljudi koji je smatran za robove po
roenju.20 Pored toga, meu robljem u Bosni bilo je i stranaca, ljudi porijeklom iz
znatno udaljenijih zemalja.21 Vano je istai da postojanje roblja nije karakteristika
vezana samo za srednjovjekovnu Bosnu i njene susjede, ve da je ovakva vrsta roblja
postojala irom tadanje Evrope.22
Osnovnu grau za prouavanje trgovine robljem na ovim prostorima u srednjem
vijeku prua Dravni arhiv u Dubrovniku, ali tek od 70-ih godina 13. stoljea, od
vremena kada je dubrovaka vlada donijela odluku da se trgovaki poslovi koji pre-
laze 10 perpera moraju pismeno sklapati.23 Pored ovog zakona, vrlo vana uloga u
nastanku i ouvanju Dubrovakog arhiva pripada Italijanu Tomazinu de Savere,
prvom svjetovnom licu koji je obavljao funkciju opinskog notara u Dubrovniku.
Zahvaljujui njegovoj predanosti radu, te tanosti i urednosti prilikom obavlja-
nja svojih dunosti, sauvao se znaajan broj dokumenata, koji su uz sve to lahko
pregledni.24 Vrlo vani izvori za prouavanje ovog pitanja su i statuti dalmatinskih
gradova koji jasno reguliu trgovinu robovima, kao i njihov poloaj. Statut kao nor-
mativni tekst propisuje to se treba postii, stoga ne odraava uvijek stvarnost. Zato
odredbe statuta tek u kombinaciji sa podacima koje nam nude drugi dokumenti,
kakve nalazimo u Dubrovakom arhivu, daju pravu sliku ustanove ropstva.25
19
Budak, Trgovina, 110.
20
Paula Pinelli, Od Dubrovnika do Firenze: biljeke o novaenju posluge u 15. stoljeu, Anali
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, sv. 46, Dubrovnik, 2008, 74. Primjeri u
, , III, , , 1967, 84-85, 99.
21
Dini-Kneevi, Prilog, 41.
22
Dini-Kneevi u svom radu spominje nekoliko primjera oslobaanja ropkinja iz Marseja i Italije,
gdje se roblje takoer koristilo prvenstveno kao kuna posluga. , 14-15.
23
Ovu odluku donio je dubrovaki knez Petar Tiepolo uz saglasnost Malog i Velikog vijea na
javnom zboru. remonik, Dubrovaka kancelarija, 231.
24
Isto, 231-233; Isti, Kada je postao dubrovaki arhiv, 60-61.
25
Na rad smo bazirali prije svega na remonikovim izdanjima izvora koji su prikupljeni iz najsta-
rijih knjiga Dubrovakog arhiva iz 13. stoljea. ,
(1278-1301), , Beograd, 1932. Isti, Spisi dubrovake kancelarije, Knjiga I, JAZU, Za-
greb, 1951. Zatim zbirkama izvora koje je priredio i objavio Josip Lui, Spisi dubrovake kancela-
rije, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1984; Spisi dubrovake kancelarije, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1988.
51
elmedina duranovi
***
Svaka imunija kua u Dubrovniku imala je svoje robove. Roblje su posjedovali
u prvom redu dubrovaki plemii, zatim zanatlije i trgovci,26 a do njih su dolazili
uglavnom kupovinom.27 U periodu od 1279. do 1301. godine u dubrovakoj no-
tarskoj kancelariji sklopljeno je 416 ugovora koji su tretirali pitanja roblja, bilo da
je rije o kupovini, prodaji, dobrovoljnom prodavanju, oslobaanju roblja, davanju
roblja u zalog, u miraz, na poklon i sl. Iako sklopljeni ugovori ne mogu biti i zva-
nini podaci o ukupnom broju roblja na ovom prostoru, jer je sigurno bilo sluajeva
koji nisu zabiljeeni u zvaninim knjigama, oni nam daju dobru osnovu za stvaranje
predstave o koliini i nainu trgovanja robljem.
Vrste ugovora Br. ugovora

Prodaja ili kupovina roblja 275
Oslobaanje roblja 43
Dobrovoljno prodavanje u roblje 24
Davanje roblja u zalog 4
Davanje roblja na poklon 3
Miraz 38
Druge vrste ugovora 29
UKUPNO 416
Tabela 1. Vrste ugovora sklopljenih u periodu od 1279. do 1301. godine
u dubrovakoj notarskoj kancelariji
Na osnovu podataka koje nam nude kancelarijski i notarski spisi Dubrovakog

arhiva vidimo da je u Dubrovniku krajem 13. stoljea bilo mnogo bosanskoga ro-
blja.28 Neki istraivai smatraju pretjeranim naglaavanje bosanskog porijekla veine
26
inaver, Trgovina, 130. Dini-Kneevi, Poloaj ena, 12. Iako nemamo podataka o stanju unutar
V
same Bosne, moemo gotovo sa sigurnou pretpostaviti da je stanje bilo isto ili vrlo slino. Podaci
iz kasnijeg perioda su bogatiji informacijama pa znamo da su robove posjedovali bosanski kraljevi,
lanovi kraljevske porodice i vlastela. Babi, Drutvo, 71.
27
Kupoprodajni ugovori sklapali su se u notarijatu, dravnoj instituciji u kojoj su se sklapali i svi drugi
poslovni ugovori. Pojavljivanje sudija u ovim dokumentima naveli su Solovjeva na zakljuak da su
se kupovine, odnosno prodaje roblja odvijale pred dubrovaim sudom, te da su robovi imali pravo
svjedoenja. Na ovu pogrenu konstataciju Solovjeva upozorio je remonik. Pravni poloaj, 69-70.
28
Ono to je naroito vano istai jeste da je vie od polovine pomenutog roblja bilo porijeklom iz
Bosne (62,74 %), ostalo roblje je bilo porijeklom iz neposrednog zalea Dubrovnika, a najmanje
ih je bilo iz Srema, Hrvatske i Ugarske. Ovdje su ubrojani i krajevi koji u navedenom periodu nisu
bili u sastavu Bosanske banovine, kao to su Sana, Vrbas i Usora. Ako bismo izdvojili te podatke,
opet bi broj roblja iz Bosne(203, odnosno 60,8 %) premaivao broj roblje iz svih ostalih poznatih
mjesta zajedno (131, odnosno 39,2%)
52
roblja koje se nalazilo u dalmatinskim gradovima, objanjavajui to vjerskim prili-

kama unutar Bosne i njihovim vienjem stranaca. Meutim, konkretno vezivanje za
vjersku situaciju nalazimo tek od kraja 14. stoljea, pa ta brojnost ustvari upuuje na
zakljuak da je ropstvo u Bosni bilo jako razvijeno, gotovo na istim principima kao
i u dalmatinskim gradovima, s odreenim razlikama uslovljenim razliitim politi-
kim, drutvenim, ekonomskim, pa i vjerskim prilikama. Osim toga, nije bilo rijei
samo o domaem roblju, ve je meu njima postojalo i stranaca koji su na nama
nepoznat nain stizali u Bosnu.29
Zahvaljujui odredbama statuta dalmatinskih gradova, najvei broj sauvanih
ugovora odnosi se na prodaju, odnosno kupovinu robova. Naime, statuti su pred-
viali da svaki graanin koji je za sebe kupio roba ili ga prodao morao imati cartu
servitutis, dokument kojim je dokazivao svoju vlast nad odreenim robom. Svaka
karta morala je imati potpis notara i njegov stalni znak ovjere, te potpis jednog su-
dije.30 Kako u Bosni trgovanje robljem nije bilo regulisano na ovaj nain, ovakve
isprave sastavljane su po dolasku roblja u Dubrovnik ili neki drugi dalmatinski grad.
Tada bi kupac dao izjavu da je roba kupio ili prodao, a rob bi tu izjavu potvrdio i
onda bi se sastavljala carta servitutis.31 Pogreno bi bilo shvatiti da je rob imao pravo
svjedoenja pred sudom, jer bi to u potpunosti mijenjalo njegov poloaj u drutvu,
izjednailo bi ga sa vlasnikom ili slobodnim ovjekom. Naime, ova vrsta poslova
obavljala se pred javnim notarom u prisustvu suca kao svjedoka, a ne sudije.32
Podaci koje nam nude kupoprodajni ugovori nisu previe bogati informacijama.
Gotovo svaki dokument ima istu formulu u kojoj nalazimo datum kupovine/proda-
je, ime prodavaa, nekada porijeklo ili zanimanje, zatim ime roba, u veini sluajeva
i njegovo porijeklo, ime kupca, njegovo porijeklo ili zanimanje, te cijene robova. Ri-
jetki su dokumenti koji sadre neki detalj vie, kao to je na primjer jamenje biveg
29
S auvano je nekoliko primjera stranog roblja u Bosni iz kasnijeg perioda. ,
, 14, 25, 36, 50, 51. Up. Dini-Kneevi, Prilog, 41.
30
remonik, Pravni poloaj, 70.
31
Vinaver, Trgovina, 143. Imamo primjer kada bosanski ban 18. jula 1281. godine poklanjanja roba
Benku Gunduliu. (, , 58) Da je u Bosni ustanova
ropstva bila regulisana kao u dalmtinskim gradovima, Prijezda bi zajedno sa robom poslao Benku
i zvanini dokument kartu servitutis. Meutim, kako takvo neto nije postojalo u Bosni, morao
se formalni dokaz, da je Radovan Benkov rob, napraviti tek u Dubrovniku. Zato je Radovan pred
notarom morao lino potvrditi da je rob Benkov, a na osnovu te izjave Benko je dobio zvanino
dokument o svom pravu (carta servitutis). remonik, Pravni poloaj, 70.
32
Ove izjave svjedoka pred sudijama navele su A. Solovjeva na zakljuak da su robovi imali pravo da
svjedoe na sudu. (Solovjev, Trgovanje bosanskim robljem, 147) Na ovu pogreku Solovjeva uka-
zao je G. remonik. Naglaavajui da se poslovanje sa robovima (prodavanje, kupovanje, zamjena,
oslobaanje..) nije odvijalo pred dubrovakim sudom nego u notarijatu, dravnoj instituciji u kojoj
su se sklapali svi poslovni ugovori (o kuama, zadubini, stupanju u zanat, mirazima...), a sudije se
tu javljaju u ulozi svjedoka. remonik, Pravni poloaj, 69-70.
53
elmedina duranovi
vlasnika da rob nee pobjei. Bjeanje ropkinja nije bila rijetka pojava zbog toga se
kupac nastojao na sve mogue naine osigurati. Vrlo esto se sam prodavac obavezi-
vao da ropkinja nee pobjei u odreenom roku. U suprotnom, bio je obavezan vra-
titi odbjeglu ropkinju ili platiti odreeni iznos (vrijednost ropkinje).33 I pored toga,
ovi dokumenti su od izuzetne vanosti jer nam proiruju znanje o toj vrsti trgovine,
te openito o drutvenim odnosima u srednjem vijeku.
Veliku veinu bosanskog roblja, kao i osoba koje su stupale u slubu, inile su
ene. Broj ena meu robovima bio je odreen vrstom poslova koju su obavljali. Za
obavljanje kunih poslova, bile su potrebne uglavnom ene i to mlae, sposobnije za
rad. Tako da je potranja za njima bila vea, pa samim tim je u prometu bilo vie ena
nego mukaraca. Od ukupno 428 osoba koje se spominju u navedenim ugovorima,34
363 bile su ene (84,8 %), a mukaraca je bilo tek 65 (15,2 %).35
Osim standardnih kuanskih poslova kao to su pranje, ienje i kuhanje, ropki-
nje su obino brinule kako o djeci tako i o odraslim osobama u domainstvu. One su
kupale, eljale i oblaile svoje gospodare. Ropkinje su esto obavljale poslove babica
ili dojilja. Iako su smatrane dijelom kune posluge, imale su poseban status.36
Mukarci su u srednjem vijeku gotovo redovno imali nalonice koje su izdravali.
To se najee deavalo sa enama koje su jo kao djeca stupale u slubu s ciljem da
sebi zarade za miraz. One sluavke koje su postajale nalonice, gazda je udavao i to
sa dobrim mirazom. Meutim, bilo je sluajeva da su i ropkinje koritene kao nalo-
nice, ali njihove prie imale su drugaiji epilog.37 Nerijetko su ropkinje sa svojim vla-
snicima imale i djecu. Iako im je otac bio gospodar oni su inili dio obespravljenog
stanovnitva u veini sluajeva.
33
etog oktobra 1282. godine Gregorius Vysclaui prodaje svoju ropkinju Milosclauam porijeklom
P
iz Bosne i istovremeno se obavezuje da e novac koji je dobio za prodaju vratiti ukoliko ropkinja
pobjegne od svog novog gospodara u naredinih godinu dana. ,
, 91. Jo primjera u Isto, 73, 173 i sl. Dobar primjer je prijava zidara Petra (17. juli
1280.) da mu je pobjegla ropkinja Stana za koju je garantovao Pascije sin Predimira i to na dvije
godine. U ovom sluaju bio je duan dati drugu ropkinju. remonik, Dubrovaki spisi, I, 82-83.
34
U 11 ugovora spominju se po dvije osobe, odnosno dva roba. Nekoliko primjera: U tubi Gligorija
Vislavia protiv Krvaa Buinia od 26. juna 1279. godine spominju se dvije ropkinje bosanskoga
bana. , , 22. Petnaestog decmbra 1280. godine za
novac su osloboeni jedna ropkinja i jedan rob nepoznata porijekla. Isto, 41. Jednim dokumentom
potvreno je oslobaanje ropkinje i njenog sina 22. jula 1283. godine. Isto, 106-107.
35
Vinaver je izraunao da je u 13. stoljeu od ukupnog broja ljudi prodavanih u roblje bilo samo 10%
mukaraca. Vinaver, Trgovina, 139.
36
Statut grada Dubrovnika, Sastavljen godine 1272, (priredili i na hrvatski jezik preveli: A. olji, Z.
undrica, I. Veseli), Dravni arhiv, Dubrovnik, 2002, 359.
37
Izvjesna Stana je 18. jula 1282. godine izjavila pred sudom da ju je gazda Marin drao kao nalonicu,
a ne kao ropkinju kako ju je on eli predstaviti. , , 83.
54
Porijeklo Broj ene Mukarci

Bosna 203 179 24
Usora 24 22 2
Sana 18 15 3
Vrbas 12 12 -
Trebotii 3 2 1
Uskoplje 3 3 -
Vrhbosna 1 1 -
Druga mjesta 38 32 6
Nepoznato 126 97 29
UKUPNO 428 363 65
Tabela 2. Porijeklo roblja, brojani odnos mukaraca i ena
Uoljiva je velika oscilacija u cijenama robova i ropkinja jer je cijena zavisila od

osnovnih karakteristika roba kao to su starost, visina, pol, zdravstveno stanje, zatim
od mjesta gdje se kupuju i niza drugih okolnosti.
Pred sudom se naao jedan sluaj gdje je ropkinja s manom prodata kao zdrava
osoba, pa kada je kupac uoio manu traio je da kupljenu ropkinju zamijeni drugom
u skladu sa cijenom koju je platio ili da mu se vrati novac.38 Starost roblja je sasvim
sigurno bio vaan detalj u odreivanju cijene. Meutim, na osnovu raspoloivih do-
kumenata s kraja 13. stoljea nismo u mogunosti utvrditi prosjenu starost ropkinja
koje su bile prisutne na tritu. S obzirom na posao koji su obavljale, nije pogreno
pretpostaviti da su mlae ene bile na veoj cijeni. Situacija je po tom pitanju jasnija u
kasnijem periodu kad vidimo da je ensko roblje bilo uglavnom vrlo mlado. Ropkinje
iznad 25 godina uope su se rijetko prodavale.39 Na cijene robova uticalo je kako stanje
u Dubrovniku, tako i stanje u unutranjosti s tim da moramo imati na umu da su cijene
robova u unutranjosti bile manje od onih na dubrovakom tritu s obzirom da je
rije o preprodaji.
38
dovica Palme Gaco traila je 24. jula 1280. godine da joj Matija Predragov vrati novac ili da drugu
U
ropkinju, jer je ova koju je prodao mjesearila (cadit per lunam). remonik, Spisi dubrovake
kancelarije, 84. Up. -, , 13.
39
55
elmedina duranovi
Godina Mukarci ene

1280. - 6,78
1281. 8,5 8,7
1282. 9,14 10,09
1283. 8,78 9,84
1299. - 19
1300. - 20,94
1301. - 18
Tabela 3: Prosjene cijene po godinama40
Roblje se nije kupovalo samo za novac. U sauvanim kancelarijskim i notarskim

spisima izmeu ostalog moemo nai podatak da je ropkinja kupljena za jednog
konja.41
Koliko je ova vrsta trgovine bila razvijena govore nam i odredbe Dubrovakog
statuta koje predviaju plaanje carine za svakog prodatog roba koji je bio vii od dva
lakta. Jedino su Mleani, iju je vlast priznavao Dubrovnik, bili osloboeni carina.
Carina se plaala na dan prodaje, a bila je predviena i carina za robove koji su se
izvozili.42 Dio carine pripadao je knezu.43
Trgovina robljem nije uvijek tekla ravnomjerno. Bilo je perioda kad su zabiljee-
ni porasti, kao i padovi ove vrste trgovine to je bilo posljedica nekih izvanrednih
okolnosti kao to su godine gladi kada se broj ljudi koji su se sami prodavali u roblje
naroito poveavao. Situacija na tritu zavisila je od okolnosti u dubrovakom zale-
u koje je nudilo, uslovno reeno, viak stanovnitva, ali i u gradu koji ga je u veoj
40
ijene robova, odnosno ropkinja izraene su u solidima i dubrovakim dinarima do 1299. godine,
C
a dalje u perperima. Za pojedine godine u okviru navedenog perioda nije bilo mogue izraunati
prosjek zbog nepostojanja dovoljnog broja izvornih podataka. U izraunavanju prosjenih cijena
najvei problem predstavlja pojavljivanje cijene sastavljene od pola, treine ili nekog drugog dijela
dinara iako se novac u tim vrijednostima nije kovao. Pola dinara se moglo platiti sa 15 mina (1
dinar = 30 mina). Meutim, pitanje je kako se isplaivala npr. etvrtina od dinara kada se 30
mina ne moe dijeliti na etiri bez ostataka. , , I
( ), , . XLVIII, .
18, , 1924, 39-40. I raniji istraivai pokuavali su izraunati prosjenu cijenu robova.
Nae rezultate uporedili smo sa rezultatima do kojih je doao Neven Budak i moemo zakljuiti
da se ne postoje velike razlike, pa i pored svih potekoa sa kojima smo se susretali moemo rei da
smo dobili barem priblino taane prosjene cijene. Budak, Trgovina, 108.
41
Rije je o dokumentu u kojem se Bratoslav Maleti obavezao da e sa svjedocima doi pred
dubrovaki sud kako bi dokazao da je ropkinju Radoslavu kupio u Bosni za jednog konja.
, I, 144.
42
43
Statut grada Dubrovnika, 99.
56
ili manjoj mjeri potraivao uz komponentu mediteranskog trita to je naroito

vano za Dubrovnik koji je sluio kao neka pretovarna stanica za mnoge trgovake
artikle, pa tako i roblje. U Dubrovniku nije postojala posebna kategorija trgovaca
koji su se iskljuivo bavili prodajom robova. Obino su trgovci koji su se bavili ne-
kom drugom vrstom trgovine usput nabavljali i robove, a nerijetko je pojedinac koji
je imao potrebu za robovima sam odlazio po njih. Meutim, to ne moemo rei za
trgovce koji su dolazili iz udaljenijih mjesta kao to su Italija, Levant ili panija.44
Dio bosanskih robova dolazio je u Dubrovnik preko bosanskih trgovaca koji su
izvozili svoju robu na trite,45 ali uloga bosanskih trgovaca u Dubrovniku u odno-
su na broj dubrovakih trgovaca bila je mala. Prema procjenama Vuka Vinavera od
ukupne prodaje roblja 1281. godine bosanski trgovci su uestvovali samo 20%.46
On je u raunanje tog procenta uzeo u obzir podruja koja su znatno kasnije dola u
sastav Bosanske banovine, tako da je stvarni broj bosanskih trgovaca u navedenom
periodu bio gotovo zanemariv.
Broj roblja dovezenog u Dubrovnik premaivao je potrebe grada te je roblje, po-
rijeklom iz Bosne poelo da se izvozi i u druge zemlje. To je bio i najei nain da
stanovnitvo sa ovoga prostora odlazi u zemlje koje su prilino udaljene. Prvi podaci
koji govore o izvozu roblja iz Dubrovnika potiu iz 1253. godina.47 Izvozilo se roblje
razliitog porijekla, a kako je openito najvie roblja bilo porijeklom iz Bosne, tako se
najvie tog roblja nalo na stranom tritu. Ropkinje bosanskog porijekla najee su
izvoene u Veneciju i Bari,48 ali bilo je sluajeva da se izvozilo i u Palestinu, na Krit i sl.49
s tim da tek od 50-ih godina 14. stoljea biljeimo znaajan porast izvoza roblja iz dal-
matinskih gradova u Italiju i dalje na zapad.50 Izvoz roblja u Italiju, kao i druge zemlje,
predstavljao je unosan posao u kojeg je bio ukljuen i sam bosanski ban Prijezda.51
44
45
Primjer Vislavia, poznatog trgovca roblja, koji je kao povjerenik bana Prijezde uestvovao u sporu
oko preprodaje njegovih ropkinja u Dubrovniku. Vinaver, Trgovina, 127.
46
Isto.
47
Prva prodaja roblja zabiljeena je u tubama konavoskog kneza rnomira 1253. godine, kojom se
ali na Dubrovane zbog otmice njegovih ljudi. Franc Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia
Historiam Serbiae Bosna Ragusii, Viennae, 1858, 42. Up. Vinaver, Trgovina, 132, Dini-Kneevi,
Prilog, 40; Budak, Trgovina, 107.
Znatno ranije zabiljeeni su podaci koji govore o izvozu roblja iz Dalmacije. Marko Kostreni,
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I (743-1100), JAZU, Zagreb, 1967,
43-44. Up. Budak, Trgovina, 105-106.
48
Vinaver, Trgovina, 132; , , 27-48.
49
50
51
Dana 26. juna 1279. godine odrano je roite u tubi Grgura Vislavia protiv Krvaa Buinia koji
je prodao dvije ropkinje bosanskog bana umjesto da ih je izvezao u Apuliji kako je bilo dogovoreno.
, , 22.
57
elmedina duranovi
Odmah iza kupoprodajnih ugovora, po brojnosti, slijede ugovori o oslobaanju

robova, na osnovu ega zakljuujemo da oslobaanje robova nije bila rijetka pojava.
Ovaj se posao, takoer, vrio pred notarom i tada je sastavljan dokument o osloba-
anju carta libertatis. Robovi su svoju slobodu mogli sami otkupiti,52 ali to je bilo
teko izvodivo s obzirom da uglavnom nisu raspolagali potrebnim novcem. Zato je
Obrada iz Trebotia svoju slobodu otkupila novcem kojeg je uzela na ime stupanja
u slubu kod novog gospodara. Dakle, ona je ve unaprijed uzela novac od Marina
Cerepia za slubu u narednih sedam godina kako bi mogla otkupiti svoju slobodu
od brae Beraja.53 Pored isplaivanja odreenog novanog iznosa, esto su robovi i
dalje ostajali vezani za svoje bive gospodare. Tako je Dobraja iz Bosne otplatila svo-
ju slobodu za 12 solida, ali i dalje je morala da pere glavu svom bivem gazdi i njego-
vim sinovima.54 Robove je mogao otkupiti i neko od njegovih roaka, pa je Premila
iz ropstva otkupio njegov otac za 4 solida.55 Dosta esto se deavalo da su gospodari
radi spasa svoje due pred smrt ili oporukom oslobaali poslugu bez ikakve nado-
knade.56 Primjer ropkinje Dobrosti iz Usore 1281. godine pokazuje da su robovi
mogli stei svoju slobodu ukoliko gospodaru nabave nekog ko e njih mijenjati u
dotadanjim poslovima.57 Bilo je i drugih uslova koje su robovi morali ispuniti da bi
stekli slobodu. Marin Peeni je 13. januara 1281. godine oslobodio svoju ropkinju
Dobrost pod uslovom da ona nastavi prodavati njegovo vino.58 To ujedno govori
da ropkinje nisu koritene iskljuivo kao kuna posluga, ve su radile i u gazdinim
poslovnim objektima kao to su krme.
52
ana 16. jula 1282. godine Petar (de Mauressia) oslobaa svoju robinju Radoslavu i njene potomke
D
porijeklom iz Bosne za 8 solida. Isto, 82-3.
Dana 30. augusta 1282. godine Obrad (koji se ranije zvao Radoslav) otkupljuje svoju slobodu kod
krojaa Obrada za 8 solida. Isto, 87-88.
53
Isto, 76-77.
54
Isto, 101-102. Up. -, , 16. Meutim, bilo je i drugih uslova. Desa,
udovica Grgura Petrania, oslobaa roba Antuna, sina ropkinje Peruce, ali pod uslovom da ga
niko drugi ne smije uzeti u ropstvo bez njene dozvole. U suprotnom on mora biti vraen njoj.
remonik, Dubrovaki spisi, 150-151.
55
Dokument sastavljen 14. novembra 1280. godine. remonik, Dubrovaki spisi, 96. Dana 4.
decembar 1282. godine ropkinju Dobrau iz Bosne otkupila je njena sestra za 10 solida od Matije
Predragovia. , , 97.
56
Ungara Krusi-Crni je oporukom (16. mart 1281) za spas svoje due oslobodila ropkinju Sabatelu
i njenog sina Radovana, a uz to su dobili i 10 perpera. remonik, Dubrovaki spisi, 136. Marija,
udovica Levcija Nikolia oporukom (21. maj 1282) oslobaa dvije ropkinje, Dragu i Milost koja je
ranije pobjegla. remonik, Isto, 293-294.
57
Dana 2. januara 1281. godine ropkinja Dobrost oslobodila se ropstva tako to je svojoj gospodarici,
udovici Desai iz Dubrovnika, nabavila drugu ropkinju po imenu Radost. Dobrost se obavezala
da e u sluaju da Radost pobjegne isplatiti odreeni iznos, u suprotnom se ona morala vratiti u
slubu Desai. Isto, 42.
58
Isto, 42-43.
58
Jednom osloboeni robovi postaju slobodni odluivati o svojoj daljnoj sudbini.

Nerijetko su se oni opet prodavali u roblje, ak i istim gospodarima ili su se besplatno
stavljali u njihovu slubu.59 Takav je primjer Desae iz Bosne iju je slobodu otkupi-
la njena sestra, ali se Desaa odmah nakon toga stavila u slubu drugog gospodara.60
Razlozi za ovo su vrlo jasni. Nemogunost pronalaska novog posla i sticanja uslova
za normalni ivot tjerali su osloboenike da se ponovo stavljaju u slubu drugih lju-
di i na taj nain izgube svoju slobodu radi egzistencije. Sudbina veine osloboenika
bila je ista. injenica je da su oni osobno postajali slobodni, ali zbog imovinskog
stanja, prije svega, bili su prinueni da se prodaju u robove ili, u boljem sluaju, da
dobrovoljno stupaju u slubu novih gospodara, ali ovaj put uz odreenu novanu
nadoknadu.61 U dostupnim dokumentima nali smo ak 24 sluaja dobrovoljnog
stupanja u ropstvo.62 Konkretne razloge za taj in ne moemo nai u dokumentima,
ali ono to je tjeralo slobodno stanovnitvo da se samo daje u ropstvo moglo je biti
samo neimatina i siromatvo.63
Nije bio rijedak sluaj davanja robova u zalog, to je predstavljalo izvrstan nain
da se izmire dugovi.64 Davanje robova u zalog, kao i njihovo poklanjanje dokazi su
kako su gospodari slobodno po svojoj volji raspolagali sa ovim slojem stanovnitva.
Bosanski ban Prijezda koji je uestvovao i u trgovini robovima, poklonio je jednog
svoga roba Dubrovaninu Benku Gunduliu 1281. godine.65 Osim ovoga, zabiljee-
na su jo dva sluaja davanja robova na poklon.66
Do poetka 14. stoljea uz svaku vlasteosku ker prilikom udaje u miraz je ila i
jedna ropkinja.67 Dubrovakim statutom odreeno je da mu prilikom prihvatanja
miraza izda ispravu eni ili onome ko mu urui miraz. Zahvaljujui tome sauvalo
se niz dokumenata iz kojih saznajemo ta je sve moglo ii u miraz. Za nas je ovom
prilikom zanimljivo da se u tim mirazima redovno spominju i ancille, odnosno
59
Statut grada Dubrovnika, 353.
60
, , 97-98.
61
Desaa iz Bosne, nakon to ju je iz ropstva otkupila njena sestra Cveta, stupila je u slubu kod
Vita Getaldia. Ugovor je sklopiula na etiri godine za 2 solida. ,
, 76-77, Up. -, , 16
62
Bogdana sa ipana 28. decembra 1280. godine stupa dobrovoljno u ropstvu Klementu Mostai,
remonik, Dubrovaki spisi, 116.
63
Krajem 13. stoljea broj osoba koje su dobrovoljno stupale ropstvo znaajno se poveao. Primjeri:
, , 172-174, 176-179.
64
Izvjesni Jovan dao je svoju ropkinju Dobroslavu porijeklom iz Bosne u zalog na dvije godine. Isto,
38, Up. -, , 14.
65
, , 58.
66
Petog februara 1282. godine izvjesna Stana je poklonila svog roba porijeklom iz Bosne svojoj brai,
Isto, 72. etvrtog septembar 1282. godine Bona ena Petra de Batalla poklonila je Raduu iz Bosne
svojoj kerci Dragoslavi. Isto, 88.
67
-, , 20.
59
elmedina duranovi
ropkinje.68 To je odredbom iz 1235. godine postala obaveza,69 to je uvrteno i u

Statut grada Dubrovnika.70 U Statutu se o mirazu govori dosta detaljno s namjerom
da osigura enin miraz od bilo kakve malverzacije, pa iako se muu dozvoljavalo
da njime raspolae ipak ga on nije mogao prodati, pokloniti ili na neki drugi nain
otuiti od ene bez njene saglasnosti. Isto je vailo i za roba, ili ropkinju u veini
poznatih sluajeva.71
Pored kupovine ili poklona, to moemo smatrati uobiajenim nainom sticanja
roblja, nisu bile rijetke prevare, krae ili druge malverzacije koje su slobodno sta-
novnitvo pretvarale u roblje. Ipak, to je bio sporedan nain sticanja robova, jer je
legalnim putem bilo lake doi do roblja, te omoguavalo dalju njihovu preprodaju
bez ikakvih problema.
Umjesto zakljuka
Koliina podataka sa kraja 13. stoljea navodi nas na zakljuak kako je trgovina
robljem bila najrazvijenija upravo u tom periodu. Zbog nedostatka izvora iz vremena
koji je prethodio sreivanju poslovanja u dubrovakoj kancelariji ne moe se rei ka-
kvog je intenziteta trgovina robljem bila na primjer u prvoj polovini 13. stoljea. Do
tada su knjige nemarno voene, a bili su esti sluajevi kada se neto proputalo zapisa-
ti. Njihov broj je bio znatno vei nego je nama poznato, jer treba uzeti u obzir i one ija
prodaja nije registrovana u notarijatima dalmatinskih gradova. Podaci koji nam govore
o prisutnosti bosanskog roblja u primorju jasan su pokazatelj da je ustanova ropstva
bila razvijena i u Bosni. Iako na osnovu raspoloivih izvora ne moemo govoriti o broj-
nom stanju robova u bosanskoj dravi, moemo rei da taj broj nije bio zanemariv. Sva-
ka iole imunija porodica u Dubrovniku imala je roblje za obavljanje kunih poslova
i brigu o lanovima domainstva. Te poslove uglavnom su obavljale ene, pa je ensko
roblje bilo prisutnije u trgovakom prometu. Izraunate prosjene cijene mukaraca i
ena ne pokazuju da su ene zbog toga bile na veoj ili manjoj cijeni. Naprotiv, cijene
se ne razlikuju mnogo. Prisutne oscilacije zbog uzrasta, zdravlja, porijekla i niza drugih
okolnosti prisutne su kako kod mukaraca tako i kod ena.
Nakon 1300. godine broj robova se osjetno smanjuje, a njihovu ulogu preuzima
slobodna radna snaga, odnosno osobe koje su se zapoljavale po ugovoru. U ovom
sluaju postojala je mogunost da dobivaju platu za izvravanje svojih radnih
68
remonik, Dubrovaki spisi, 110, 124, 124, 166, 171, 182, 201, 212, 217, 220, 227, 228, 234-235,
278, 293.
69
Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III (1201-1235),
JAZU, Zagreb, 1905, 435-438.
70
-, , 13.
71
Statut grada Dubrovnika, 241-242. O mirazu vie u: Zdenka Janekovi-Rmer, Rod i grad.
Dubrovaka obitelj od XIII do XV stoljea, HAZU, Dubrovnik, 1994, 77-89.
60
obaveza, meutim ona je bila jako niska i nedovoljna za osnovne ivotne potrebe.
U sutini, ova posluga samo je formalno bila slobodna, jer se s njom postupalo kao
sa robovima. Od 1300. godine zaista opada i izvoz roblja, odnosno ne moe se
nai podatak o masovnom izvozu. Stranim trgovcima se vie isplatilo da uzimaju u
viegodinju slubu slobodnu radnu snagu za minimalnu naknadu. Iako u manjoj
mjeri robljem se ipak trgovalo i dalje. Zanimljivo je da, kao i u sluaju roblja, tako i u
sluaju ove nove radne snage veinu ine ene i to bosanskoga porijekla.
61
elmedina duranovi
Elmedina Duranovi
Women from Bosnia on the Slave Market in Dubrovnik 1279-1301
Summary
The amount of records from the end of the 13th century brings us to the conclu-
sion that slave trade was most developed during this period. Due to the lack of sour-
ces from the period prior to the regulation of business in the Ragusan chancery, we
cannot speak of the intensity of slave trade, for instance, in the first half of the 13th
century. Until then the account books were kept irresponsibly and some things were
often not recorded. The number of slave transactions must have been significantly
bigger than we are aware of, since we need to take into consideration those cases
which were not registered by the notaries of the Dalmatian towns. The data which
mentions the presence of Bosnian slaves at the coast is a clear hint that slavery was
developed in Bosnia. Even though we cannot speak about the number of slaves in
the Bosnian state on the basis of available sources, we can say that their number
was not negligible. All rich families of Dubrovnik owned slaves for the upkeep of
households and the caring for the household members. These activities were mainly
performed by women, and therefore female slaves were more present in the trade.
The figures of the average prices of women and men do not show that women were
valued more because of this. Actually the prices do not differ too much. The osci-
llations in prices were present because of the growth, health condition, origin and a
series of other circumstances in cases with male as well as with female slaves.
After the year 1300 the number of slaves significantly decreases, and their role
was assumed by free labour force i.e. the persons who were hired by a contract. In
this case, there was a possibility for the workers to receive a salary but it was very
small and insufficient for basic living needs. Actually, they were only formally free,
because they were treated as slaves. From the year 1300 the slave export decreases,
i.e. there is no information on mass export of slaves. Foreign merchants considered
it no longer reasonable to hire free labour force for longer periods on a minimum sa-
lary. The slavery trade still continued, but to a much smaller extent. It is interesting
to note that just as in the case of slaves, the new labour force was made up women
of Bosnian origin.
62
81373.231-055.2(497.6)04/14
enes dedi
Uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni

Apstrakt: Na osnovu dostupne izvorne grae i literature autor u radu razmatra pitanje
uestalosti enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni. Daljnjom analizom autor donosi odgovor
na pitanje koliki je uticaj imao drutveni rang osobe na dodjelu imena, te pravi komparaciju
uestalosti enskih imena u razliitim geografskim regijama srednjovjekovne Bosne. U radu se
reokonstruira i pitanje dodjeljivanja imena enskim osobama kod razliitih religijskih skupina.
Kljune rijei: enska imena, srednjovjekovna Bosna, robinje, vlastela, kranstvo.
Abstract: Based on available sources and literature, the author considers the frequency
of female names in medieval Bosnia. With further analysis, he answers the question to what
extent did the social rank of a person influence the giving of the name and he also compares the
frequency of female names in different geographic regions of medieval Bosnia. The paper also
reconstructs the question of giving names to women belonging to various religious groups.
Key words: female names, medieval Bosnia, slaves, nobility, Christianity
Tokom srednjeg vijeka na prostoru bosanske drave formirao se fond enskih

imena koji je dijelio odreene slinosti sa imenima u susjednim dravama Hrvatskoj
i Srbiji. Za ovu temu, kao i za brojne druge teme bosanskog srednjovjekovlja proble-
me predstavljaju turi i fragmentarni izvorni podaci. Na pomanjkanje izvorne grae
aludira i drutveni poloaj srednjovjekovne bosanske ene,1 kada je njena linost
marginalizirana, te je ona identifikovana po mukarcu, ocu u mladosti, te neto ka-
snije po muu ili bratu, a u sluaju robinja i po vlasniku.2 Ponajvie izvorne grae
za prouavanje enskih imena srednjovjekovne Bosne prua nam Dravni arhiv u
1
Probleme sumornog stanja srednjovjekovnih ena autorica nalazi u proklamovanju Evinog biblij-
skog grijeha kao grijeha enskog roda, a zatim u injenici da su ene imale mogunost mukarca du-
hovno i fiziki oslabiti bludnim radnjama, to je izazivalo strah kod jaeg pola, ,
, , br. 52 , 2010, 179-184.
2
Kada se pojavljuju u srednjovjekovnim izvorima ene najee pored imena nemaju prezimena niti
nadimaka koji ih poblie identifikuju. Njihova prva odrednica je mukarac, a zatim mjesto ili oblast
iz koje dolaze.
63
enes dedi
Dubrovniku.3 Historiografija ne raspolae sa adekvatnim radovima koji sistematski

tretiraju problematiku nadijevanja imena enskoj djeci u srednjem vijeku.4 Jedan od
glavnih razloga jeste svakako i injenica da su ene openito kod starijih generacija
istraivaa bile u sjeni drugih sfera prolosti.5
Kako na stil ivota, drutvene promjene ili na umjetnost jednog naroda utiu dodiri
s drugim etnikim skupinama, takav je sluaj i kod nadijevanja imena. Te promjene
se mogu manifestovati na razliite naine, a najvie su vidljive tokom migracija
stanovnitva, trgovinske razmjene ili ratnih okolnosti. Dolaskom na nove prostore
juni Slaveni su sa sobom iz pradomovine donijeli i karakteristian sistem nadijevanja
imena, koji ni danas nije potpuno naputen i sastavni je dio nae svakodnevnice. Na
formiranje takvog sistema ulogu su imali razliiti faktori kao to su izgled tijela djeteta,6
biljni i ivotinjski svijet,7 vremenske prilike,8 boja kose,9 karakterne crte.10 ivot u
neposrednom susjedstvu sa Grcima i Latinima, te neto docnije primanje kranstva
su faktori koji su uveliko izmijenili i obogatili fond imena junih Slavena.11 Veliki broj
grkih ili greciziranih enskih linih imena uao je u staroslavenski jezik morfolokom
3
ovom radu smo se koristili razliitim zapisima Dubrovake kancelarije i notarijata objavljenim
U
u zbirkama: , -
1278-1301, , ,
( ), , 1932; ,
III, , , , . XXII,
, 1967; Kao izvor enskih imena treba jo spomenuti i rad , Izvori za
istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naim zemljama srednjega veka, - I,
, 1949, u kojem autor donosi isjeke zapisa dubrovakog notarijata iz knjige Debita nota-
riae I iz 1310. godine. Openito posmatrajui izvore u kojima se spominju enska imena u najvie
sluajeva su to oporuke, tube, te za imena robinja kupoprodajni ugovori.
4
O linim imenima u Hrvatskoj znaajni radovi su objavljivani u zbornicima Folia Onomastica
Croatica u izdavatvu Zavoda za lingvistika istraivanja HAZU u Zagrebu od 1992. godine. U
ovim je studijama akcent na lingvistikom istraivanju dok uestalosti linih imena kroz historiju
nisu obraivana; O historiografiji o enama vidi Mirjana Gross, Suvremena historiografija-korijeni,
postignua, traganja, Historiae, knj. 2, Zagreb, 1996, 343-349.
5
Ako pratimo bibliografiju objavljenih radova o srednjovjekovnoj Bosni primjetiemo ipak da po-
stoji odreena grupa autora koja je prouavala i tematiku ena u srednjem vijeku. No najvei pro-
blem za nau temu lei u injenici da su obraivane samo ene iz onih najviih vlastelinskih stalea.
6
Ovoj skupini imena pripadaju Njena, Malena, Tanka. Mate imundi, Rjenik osobnih imena,
Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1988, 7.
7
ivei u harmoniji s prirodom, potujui i plaei se je stari Slaveni su nadijevali i imena poput
Dunja, Ljiljana, Bosiljka, Isto, 7.
8
Gromka, Ledenka, Rosna, Isto, 7.
9
Bijela, Gola, Svjetlana, Isto,7.
10
Ova grupa imena je u srednjovjekovnoj Bosni jako zastupljena: Blaga, Dobra, Mila, Draesna,
Milosna, Tihana.
11
imundi, Rjenik, 10.
64
uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj bosni
adaptacijom, kao to su imena Barbara (Varvara), Marta, Elena, Teodora, Elisaveta.12

Pridobijanjem veeg broja sljedbenika obje crkve, katolika i pravoslavna su vrile jaku
propagandu meu narodom s ciljem ukorijenjivanja kranskih, odnosno biblijskih,
svetakih i bogonosnih imena.13
Ovakve okolnosti u sferi nadijevanja enskih imena zatekle su i prve pomene
o srednjovekovnoj bosanskoj dravi. Uticaj crkve, bilo da se radi o pravoslavnoj ili
katolikoj, na nadijevanja imena u Bosni najuoljiviji je kod viih vlastelinskih sloje-
va.14 I kod ovih drutvenih skupina u neto ranijem periodu javljaju se imena slaven-
skog, odnosno domaeg porijekla, dok se krajem 14. i u 15. stoljeu sve vie afirmiu
kranska, najee katolika imena. Tako su kod navedene skupine najea enska
imena Jelena,15 Katarina,16 Doroteja.17 U neto manjem broju nailazimo na ime-
na poput Elizabeta,18 Mara19, ili Marija,20 dok su najrijea imena Anka,21 Draga,22
12
Navedena imena su preuzeta iz staroslavenskih spomenika, jevanelja, zbornika i misala,
, , -
, . 56, , 1985, 13.
13
imundi, Rjenik, 10.
14
Pod pojmom viih vlastelinskih slojeva srednjovjekovne Bosne podrazumijevat emo enske lano-
ve dinastije Kotromania, te ene i keri utjecajnijih vojvoda, hercega, knezova ili upana.
15
Dubravko Lovrenovi, Jelena Nelipi, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi Zavoda za
Hrvatsku povijest, vol. 20, Zagreb, 1987, 183-193. Ime Jelena bi se moglo smatrati i slavenskim,
poistovijeujui ga sa nazivom ivotinje, no ono se kod Slavena udomailo iz grkoj jezika od ime-
na Helene- sjaj, blistavost, imundi, Rjenik, 158; U ovome radu smo se koristili metodolokim
pristupom po kojem za jedno ime navodimo jednu publikaciju, iako se takva imena pojavljuju i na
drugim mjestima.
16
, (1425-1478),
2, (ur. ) , 1997, 73-112; Ime Katarina nalazimo i u la-
tinskom obliku Catharina, a preuzeto je iz grkog jezika Aikaterine- ista, imundi, Rjenik, 172.
17
Pavao Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik zemaljskog muzeja, sv. XXVII-
XXVIII, Sarajevo, 1973, 377-395; Ime Doroteja spada meu ona sa teokratskim predznakom, preu-
zeto je adaptacijom grkog Dorothea-koja je boji dar, daron-dar, theos-bog, imundi, Rjenik, 82.
18
, , ,
, 1964, 36; Od lat. Elisabeta, preuzeto od grkog Elisabet, El-bog, eva-sedamm, niba-
kunuti se, imundi, Rjenik, 101.
19
, () , X
, , 1998, 393; Ovo ime nam ukazuju na vanost trgovinske razmjene kao
elementa primopredaje kulturnih tekovina. Ime Mara je preuzeto iz italijanskog jezika gdje se
udomailo iz hebrejskog Marah-gorina, ogorenost, imundi, Rjenik, 209.
20
Boris Nilevi, Iz ivota posljednjih Pavlovia, Godinjak Drutva istoriara BIH, Godina XXVIII-
XXX, Sarajevo, 1979, 64; Javlja se i kod Grka u obliku Maria, a smatra se da potjee od hetitskog
Marya, Mari- koplje, imundi, Rjenik, 210.
21
, . ,
u: , , , (ur. ), Equilibrium, 1997, 333;
Radi se o izvedenici imena Ana, imundi, Rjenik, 17.
22
, , , , , . III, . III, , 1891, 226.

65
enes dedi
Jelica,23 Vojsava.24 Kod neto nieg vlastelinskog sloja ustaljeni sistem nadijevanja
enskih imena se u odreenoj mjeri razlikuje od vladajueg. Tako su enske osobe u
ovoj skupini najee nazivane imenima Ana,25 Jelena,26 Margarita,27 Teodora,28 Do-
roteja.29 Uobiajena su im imena Barbara,30 Milica,31 Vukosava,32 Grubaa,33 dok su
najrijea Stana,34 Beoka,35 Bolja,36 Ancila,37 Cecilija,38 Stanislava.39 Razlike izmeu
ove dvije skupine su sasvim oite. Naime, dok se kod prve skupine slavenska (doma-
a) imena javljaju veoma rijetko, kod nieg plemstva ona su mnogo ea, reklo bi se
ak i uobiajena. Kada se raspravlja o vladajuim krugovima, odnosno o najistaknu-
tijim lanovima vlastele, moemo istai da su oni esto pripadnici kranstva, bilo
23
Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, Institut za istoriju, Sarajevo, 1981, 23.
24
Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna; Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe
(1377.g.), Eminex, Zagreb, 1994, 71.
25
Pejo okovi, Crkva Bosanska u XV stoljeu, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005, 17; Ime Ana je u
srednjem vijeku jako zastupljeno kako u Bosni tako i drugim dravama, nalazimo ga u latinskom
Anna, grkom Hanna, te u hebrejskom Hannah-milost, imundi, Rjenik, 12.
26
, , ,
, , 2002, 78.
27
, , u: , (ur.
), Equilibrium, , 2003, 744; Grki Margarithus- biserno zrno, lat. Margarita,
imundi, Rjenik, 210.
28
Milko Brkovi, Srednjovjekovna humska kancelarija, u: Hum i Heregovina kroz povijest, (ur. Ivica
Lui), knj. I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 561-601; Grki Theodora, Theodoros,
Theos-bog, doron-dar, koja je boiji dar, imundi, Rjenik, 336.
29
Milko Brkovi, Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i
velmoa, Ziral, Zadar-Mostar 1998, 348.
30
Pavo ivkovi, Ekonomsko socijalne promjene u bosanskom drutvu u XIV i XV stoljeu, Tuzla 1986,
107; Od gr. Barbara-tua, inozemna, imundi, Rjenik, 28.
31
Esad Kurtovi, Dileme oko titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak, br. 34, Centar za
balkanoloka ispitivanja ANUBIH, Sarajevo, 2007, 255.
32
, , DBR International Publishing-
, , . 10, , 1996, 49.
33
Dubravko Lovrenovi, Steci-bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 207.
34
efik Belagi, Steci-Kataloko-topografski pregled, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 210.
35
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009, 80.
36
, , 118.
37
, , ,

, 1987, 36; Lat. Ancilla-sluavka, slukinja,
imundi, Rjenik, 1336; Lat. Ancilla-sluavka, slukinja, imundi, Rjenik, 13.
38
Petar Vranki, Hercegova zemlja od propasti Bosne do defitivnog pada pod Turke u svjetlu
suvremenih bizantskih i osmanskih izvora, u: Hum i Heregovina kroz povijest, (ur. Ivica Lui), knj.
I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 712.
39
, , , , br. 3/4,
, 2006, 45.
66
da se radi o rimokatolikoj ili pravoslavnoj crkvi. Meutim problem lei u injenici

to su mnogi od njih s vremena na vrijeme varirali izmeu slubenog kranstva i
Crkve bosanske, te je s toga odreivanje konfesije na osnovu imena jako osjetljiva
metoda i lako nas moe navesti na krivi put. Kada se kod vlastele javlja ensko ime
koje je potvreno kao pravoslavno onda je ono najee Jelena.40 Usporedimo li ovaj
podatak sa najeim enskim imenima srednjovjekovne Srbije, ije je stanovnitvo
u najveem broju pravoslavno dobit emo gotovo identine podatke. Naime u lozi
Nemanjia najupeatljivije ime je Jelena, a zatim su jo esta Ana, Teodora, Milica.41
Kao to se moe primijetiti izmeu srednjovjekovnih vladajuih krugova Bosne i Sr-
bije nema puno razlika u nadijevanju imena enskim osobama, iako su one u prvom
sluaju najee pripadnice katolike Crkve i Crkve bosanske, a u drugom pravoslav-
ne vjere. Zanimljivi su sluajevi kada djevojka prilikom udaje mijenja svoje ime, ali je
ponekad teko konkretno odrediti razloge ovakvih dogaaja. Spomenimo na ovom
mjestu sluaj kraljice Jelene koja je u izvorima spominjana i kao Mara.42 Zagonetniji
je sluaj bosanske kraljice Jelene (1395-1398), koja je jo nazivana i Gruba. Ako
bismo izvodili neki skupni zakljuak za enska imena srednjovjekovne bosanske vla-
stele rekli bismo da su najea imena Jelena i Katarina, te da se u najveem broju
sluajeva radi o imenima kranskog porijekla.
Uestalosti enskih imena u epitafima na stecima obratit emo panju kao na po-
sebnu cjelinu. Naime, osim katalokih zbirki natpisa,43 struka ne raspolae radovima
koji bi detaljnije analizirali ovaj problem. Imena enskih osoba na stecima se pojav-
ljuju u nekoliko desetina sluajeva. Najuestalija su: Jerina,44 Stana, Divna, Marija,
Radosava, Vladislava, dok su manje esta imena: Radaa, Grubaa, Beoka, Dena,45
Goislava,46 Rua, Stanisava, Tvara, Veselica. Od navedenih imena veina ih je slaven-
skog porijekla, osim imena Jerina i Dena koje su preuzete iz grkog jezika. Uzevi u
obzir kompletan fond enskih imena sa steaka konstatujemo da su domaa (narodna)
i kranska imena podjednako zastupljena. Na osnovu osoba za koje moemo utvrditi
40
ijana Kora, Religijske prilike u humskoj zemlji od XIII stoljea do pada pod osmansku vlast,
D
u: Hum i Heregovina kroz povijest, (ur. Ivica Lui), knj. I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,
2011, 488.
41
Ovu tvrdnju zasnivamo na osnovu popisa princeza kod ,
, , , 1996.
42
, (),
3, (ur. ), , 2002, 30-31.
43
U ovome radu koristili smo se publikacijama: efik Belagi, Steci-Kultura i umjetnost, IP Veselin
Maslea, Sarajevo, 1982, Isti, Leksikon steaka, Svjetlost, Biblioteka kulturno nasljee Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 2004; Isti, Steci-kataloko-topografski pregled; Marko Vego, Zbornik
srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1962.
44
Od lat. Erina, preuzeto od grkog Eirene-mir, imundi, Rjenik, 159.
45
Od lat. Denaj, preuzeto od grkog deanios-dugovjena, Isto, 72.
46
Rije je imenu slavenskog porijekla u kojem se susree stara imenica goj-mir. Isto, 127.
67
enes dedi
religijsku pripadnost, zakljuujemo da se na stecima pojavljuju imena pripadnika

razliitih konfesija. Pripadnicama pravoslavne konfesije potvreno pripadaju imena
Dena, Divica, Goisava, Marija, Marta i Radaa, dok su imena krstjanki Beoka i Bjel-
ka. U toku istraivanja nismo nailazili na sluajeve za koje bismo mogli utvrditi da
predstavljaju istovjetna imena kod razliitih konfesija. Zbog kratkih podataka teko
je odrediti kojemu je drutvenom sloju pripadalo odreeno ime, samo se u nekoliko
sluajeva moe odrediti da se radi o vlastelinkama (Katarina, Tvara, Marija). U neko-
liko se sluajeva navodi da se radi o monahinjama (Marija, Marta, Radaa). Upravo je
sluaj Radae zanimljiv iz razloga to ona mijenja svoje ime u monako Polihranija.47
S najveim brojem enskih imena srednjovjekovne Bosne raspolaemo kada su u
pitanju robinje. Fondovi arhiva u Dubrovniku raspolau sa stotinama imena robinja
koje su odvedene iz Bosne u Dubrovnik, gdje su bile dalje preprodavane. Uzimanje
krana za roblje bilo je strogo zabranjeno od strane Crkve, no bilo je dozvoljeno
porobljavati one koji su smatrani paganima.48 Pod ovim geslom mahom su poroblja-
vani pripadnici Crkve bosanske. Krstjanice robinje su u Dubrovniku nazivane kao
patarinam, paganam, infidelem et incredalam fidei cristiane.49 Robljem su trgovali
profesionalni trgovci, inostrane vojske, domaa vlastela, te razni dobavljai speci-
jalizirani upravo za ovu vrstu poslova.50 Cijena enskog roblja iz Bosne u Dubrovni-
ku kretala se izmeu 4 i 20 perpera.51
Analiziranjem imena robinja od 13. do 15. stoljea dolazimo do zakljuka da su
primjetne odreene oscilacije, te s toga njihova se imena moraju tretirati u zaseb-
nim cjelinama. Naime u prvom periodu, koji bi se vremenski protezao do kraja 13.
stoljea najvei broj imena enskog roblja se zavrava na -ost. To su najee imena
Radost, Dragost, Dobrost, Milost, Drugost, Prvost, Vlkost, Negost. Imena sa ovim
zavretkom ima oko jedne petine od ukupnog broja.52 Najvie robinja sa imenom
Radost dolazilo je iz Sane, Usore i Vrbasa. Od ostalih imena najea su Mila, Pre-
mila, Milorada, Milua, Miloslava, Milica, Milna, Radoslava, Rada, Radua, Radica,
Dobroslava, Dobrica, Dobra, Ljuba, Bratoslava, Dragoslava, Stana.53 Nakon ovog
perioda uoljive su odreene promjene, kao to je promjena zavretka imena. Naime,
47
adi se o natpisu sa steka u Velianima u Popovu Polju. ene su u najveem broju sluajeva
R
stupale u samostane nakon muevlje smrti, ,
, , . IV . IV, 1892, 279-285, 280.
48
Vinaver Vuk, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV stoljea u Dubrovniku, Anali historijskog
instituta u Dubrovniku, god. II, Dubrovnik, 1953, 126.
49
Tomislav Zdenko Tomek, Krstjani i trgovina robljem na sredozemlju izmeu 13. i 15. stoljea, u:
Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, (ur. Franjo anjek), Sarajevo-Zagreb, 2005, 323.
50
Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 126.
51
Isto, 142.
52
Isto, 138.
53
Isto, 138.
68
kako je u periodu do kraja 13. stoljea dobar dio imena zavravao nastavkom -ost
u 14. i 15. stoljeu gotovo da vie i nema takvih imena. U ovom neto kasnijem peri-
odu najvei dio imena zavrava na rije -slava. Na imena ovoga tipa otpada gotovo
treina od ukupnog broja. Tako se u navedeneom vremenskom razdoblju najee
pojavljuju imena Bogoslava, Bratoslava, Dobra, Dobroslava, Dragoslava, Gojislava,
Miloslava, Peroslava, Radoslava, Stana, Stanica, Stanislava, Stojna, Tvrdislava.54 Ne-
to rjea imena su Bogdana, Deva, Divka, Dobrica, Draga, Gojna, Krajina, Marija,
Milica, Miroslava, Premila, Pribislava, Radica, Tvrdica. Imena koja su najmanje bila
u upotrebi kod ove skupine su Agnesa, Bela, Bjelna, Bjelosava, Bogua, Borka, Bosa,
Bratna, Cveta, Dabrana, Desa, Desna, Doberka, Dragana, Draginja, Dragna, Drah-
na, Draesna, Grivna, Grlica, Gruba, Godomila, Hvalica, Jana, Ljuba, Ljupka, Mar-
na, Mirna, Nenja, Obrada, Pripna, Rudica, Slavica, Stabinja, Zoja, Zorica, ivka.
Kao to se moe primjetiti robinje su u velikom broju sluajeva nosioci slavenskih,
odnosno narodnih imena. Od ovih imena bitnije se nisu razlikovala niti imena robi-
nja iz susjedne Hrvatske ili Srbije.55
Jedan ugovor o prodaji robinje porijeklom iz Albanije ilustruje da su one i tamo
bile nosioci slinih imena kao u Bosni.56 Usporedimo li iznesena imena robinja sa
imenima krstjanki koje navodi gost Radin u svome testamentu, zakljuit emo da su
istovjetna.57 Dogaalo se da pojedine robinje na sudu u Dubrovniku uspiju doka-
zati svoju pripadnost katolianstvu, te bi u tom sluaju bivale oslobaane. Takav je
sluaj robinja Dese, Dobrice i Drage, ijim je vlasnicima, nakon to je dokazano da
su katolkinje, nareeno da budu osloboene.58 Zanimljiva je i pojava promjene ime-
na robinje. Naime, kada bi dolazile u Dubrovnik, robinje su u rijetkim sluajevima
dobijale nova, latinska imena. Tako je primjera radi 1397. godine robinja Gojna iz
Usore preimenovana u Simona.59 Najprije e biti da je do promjene imena dolazilo
54
Najvei fond imena robinja sadre zbirke ugovora o prodaji roblja u Dubrovniku. Kao izvore ime-
na robinja u ovom radu koristili smo se zbirkama: , III;
, -
1278-1301, te radovima: Isti, Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naim ze-
mljama srednjega veka; ,
, , god. XXI-XXII, , 1976.
55
Ego quidem Bogussa filia Budislaui de Cheruatia confiteor quod sum ancilla diffinte usque
ad mortem Bogoe de Librica... U drugom se ugovoru spominje Stanislauam filiam Pripchi de
Cheruatia, , III , 14, 23.
56
Ego Bogauch Cuiauich confiteor quod de mea bona voluntate manumisi et a servitute liberavi
Radacam filia q. Jon de Albania... Isto, 59-60.
57
Aleksandar Solovjev, Gost Radin i njegov testament, Pregled, sv. I-II, knj. II, god. II, Sarajevo,
1947, 316.
58
, , 111.
59
Sclavice dictam Goyna et latine Symona, de Usora de Bossina, patarene de genere servorum,
Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 139.
69
enes dedi
kako bi kupljena robinja to lake prihvaena u odreenoj drutvenoj sredini. Pro-

mjena imena mogla je biti uzrokovana i prihvatanjem nove vjere, ali taj postupak
ih nije oslobaao ropstva.60 No, kako ovi sluajevi nisu esti, ne predstavljaju vei
problem u istraivanju imena kod bosanskih robinja. U ovo vrijeme robinje iz Bosne
nemaju prezimena kao identifikacionu odrednicu, ve se za njih kae ije su keri i
ponekad odakle potiu.61 Zbog nedovoljnog broja navoda porijekla robinja, a kada
bi se to i inilo podatak bi se odnosio na veu geografsku oblast, nemogue je odre-
diti dodjelu imena po regijama srednjovjekovne Bosne. U 14. stoljeu pojavljuje se
dobrovoljno stupanje u slubu, koje potiskuje ustaljeni sistem ropstva.62 No, upravo
emo analizom imena enskih osoba utvrditi da se i dalje radi o pripadnicama istog
drutvenog sloja. Tako se najuestalija imena dobrovoljnih slukinja ne razlikuju od
robinja, a to su imena Radoslava, Miloslava, Stojna, Milica, Stanica.63
enska imena kod vlakog stanovnitva takoer se mogu posmatrati kroz nekoli-
ko drutvenih slojeva. Naime, ene su kod ove skupine stanovnitva zastupljene du
cijele drutvene ljestvice, od katunarki preko slobodnih ena, do sluavki i robinja.
Uistinu samo je jedan sluaj kada se u izvorima sree ena na elu katuna. Njeno
ime je Jelena i bila je katunarka vlaha Vragovia stacioniranih uz konavosku granicu
u Povrima.64 Ovo ime esto sreemo i kod bosanskih vlastelinki, koje su takoer
pripadale vladajuem sloju stanovnitva. Pojedini autori su kao osnivaa katuna Ku-
javia zamiljali ensku osobu Kujavu, to ne moemo uzeti kao validnu konstataciju
imajui u vidu neutemeljenost u izvorima.65 Najuestalija imena robinja kod vlakog
stanovnitva su Bogdana, Gruba, Milost, Mona, Radaa, Radoslava, Stanislava.66
I u ovom sluaju robinje su nosioci narodnih imena, te nema nekih veih razlika u
60
aola Pinelli, Od Dubrovnika do Firence: biljeke o novaenju posluge u XV stoljeu, Anali, br.
P
46, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 2008, 68.
61
Kada se robinje javljaju u izvorima njihovi podaci se najee navode na slijedei nain: Ego
quidem Goycha filia Radoslaui de Bossina confiteor quod sum serva empticia et perpetualis
Oberchi Petercouich ex eo quod emit me a Nicola Milosesseuich meo domine de Bossina.... Radi
se o ugovoru iz 25. novembra 1377. godine, , III, 36.
62
remonik, Izvori za istoriju roblja, 149.
63
Pinelli, Od Dubrovnika do Firence, 73, 75, 76.
64
....nolle quod isti boni homines destruuntur , nos ducemus nos ad domum nostram et faciemus tibi XII
compatres et faciemus. quod Jelena, catunara nostra, jurabit, quod ipsi non sunt culpabiles.
, , , . XI, , 1892, 84;
Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957, 131.
65
. , , u:
, (ur. . ),
, , . II, , 1963, 88-89.
66
Odreene propuste autor je napravio ne navodei izvore koji su koriteni prilikom sakupljanja
enskih imena vlakog stanovnitva, ve se samo navodi kako su imena preuzeta iz grae
Dubrovakog arhiva, ,
, , . XXXII, , 1985, 22.
70
imenima vlakih i ostalih robinja. Iako raspolaemo sa manjim brojem imena sluav-
ki kod Vlaha, njihova imena kao to su Pribuda i Radoslava takoer su slavenskog
porijekla.67 Najvei broj imena Vlahinja imamo upravo iz reda slobodnog stanovni-
tva. Najee su one nosioci imena Gojna, Glubna, Radosava, Radoslava.68 Kod ove
skupine stanovnitva neto su rijee u upotrebi imena Bijelna,69 Bogna, Dovolja,70
Dobra, Gledna, Glubna, Milica, Pribislava, Perva, Pribisava, Stojka, Stojna, Tola,
Velna, Vesela, Visna, Vukosava, Vojesava.71 Iz navedenih imena primjeujemo da se
imena robinja kod Vlaha ne razlikuju od imena ostalih slobodnih ena. To su goto-
vo identina imena kao i kod onog dijela stanovnitva koje su Dubrovani markirali
kao patarenski sloj. Neprekidni viestoljetni kontakt Slavena i Vlaha uvjetovao je i
preuzimanje slavenskih elementa, u ovom sluaju imena. Na osnovu imena poput
Glubna, Velna i Marena, koja vrlo rijetko sreemo kod ostalog stanovnitva sred-
njovjekovne Bosne, primjeujemo zadravanje romanskog elementa, iako je ono
vremenom sve vie nestajalo. Meusobni uticaji izmeu Vlaha i Slavena u sistemu
nadijevanja enskih imena svakako bi mogli biti predmet panje jedne zasebne stu-
dije, pogotovo imajui u vidu neistraenost teme.
***
Izvrena analiza pokazuje kako su kod razliitih drutvenih, ekonomskih i kon-

fesionalnih struktura stanovnitva kalemili novi elementi na domae korijene. Na-
dogradnja fonda enskih imena ni izbliza nije zahvatala sve drutvene slojeve u istoj
mjeri. Dok se kod povlatenih slojeva imenski fond pred kraj postojanja srednjo-
vjekovne bosanske drave sastoji gotovo iskljuivo od imena preuzetih od Grka ili
Latina, kod niih slojeva zadrala su se narodna, domaa imena. Osnovni uzroci
ovakvog stanja su vjerske i kulturne prirode. Naime, u najveoj su mjeri kulturni
odnosi srednjovjekovne Bosne i ostatka Evrope vreni preko vladajue kue Kotro-
mania, mada iz ovih tokova ne treba iskljuiti niti ostalu vlastelu. Prihvatanjem
kranstva kao kulturne tekovine srednjovjekovnog Zapada najvie su vladajui
krugovi prihvatili i njihov sistem imenovanja. Jedan od znaajnih razloga ovakvog
stanja jesu svakako i trgovake veze to ih je bosanska vlastela odravala sa Dubrov-
nikom i Mlecima. Jasne dokaze za ovakvu konstataciju nalazimo su sprovedenoj
analizi porijekla latinskih imena. Najnii slojevi, koji u sutini predstavljaju najvei
67
Isto.
68
Isto, 22-23; Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske histo-
rije, Posebna izdanja knj. I, Monografije sv. I, Sarajevo, 2012, 78, 79.
69
Esad Kurtovi, Sitni prilog o vlasima Vlahoviima, Godinjak BZK Preporod, knj. V, Sarajevo,
2005, 52.
70
Esad Kurtovi, Vlasi Nenkovii, Godinjak CBI ANUBiH, br. 36, Sarajevo, 2009, 60.
71
Osim oznaena dva, ostala imena iz , , 22-23.
71
enes dedi
broj stanovnitva, su ostali izvan ovih tekovina, te kod njih ne dolazi do depopulari-
zacije narodnih imena. Primjetna je injenica i promjene imena kod enskih osoba.
Ovakvih sluajeva pronalazimo kod gotovo svih drutvenih skupina, ali sa razlii-
tim motivima. Najee su ti motivi uzrokovani konfesionalnim elementima, dok se
rijee kao uvjet javlja promjena sredine. Zanimljiva je i injenica da srednjovjekovna
praksa nadijevanja enskih imena u Bosni ne poznaje imenovanje po roditeljima ili
brai dodavanjem glasa a na kraju imena, to je primjetno u modernom dobu. Na
ovome podruju nije se ustalila ni praksa dodjele nadimaka enskim osobama, koje
zapaamo u susjednom Dubrovniku krajem srednjeg vijeka. Ako bismo donosili sud
na osnovu ukupne prikupljene grae o enskim imenima, ostavljajui po strani bilo
kakve podjele, mogli bismo konstatovati da su najuestalija enska imena srednjo-
vjekovne Bosne: Jelena, Katarina, Radoslava, Stana i Bogoslava.
Prilog I: Tabelarni prikaz najeih i najrijeih imena kod razliitih

drutvenih skupina srednjovjekovne Bosne
Vlastela Najuestalija Uobiajena Najmanje uestala
Via vlastela Jelena, Katarina, Elizabeta, Mara, Anka, Draga,
Doroteja Marija Jelica, Vojsava
Nia vlastela Ana, Jelena, Margarita, Barbara, Milica, Stana, Beoka, Bolja,
Doroteja, Teodora Vukosava, Grubaa Ancila, Cecilija,
Stanislava
Robinje Najuestalija Uobiajena Najmanje uestala
Do kraja 13. Radost, Dragost, Do- Mila, Premila, Milua, Bratoslava, Ljuba,
stoljea brost, Milost, Drugost, Miloslava, Milica, Milorada, Rada,
Prvost, Vlkost, Negost Milna, Radoslava, Radica
Radua, Dobroslava,
Dobrica, Dobra,
Dragoslava, Stana
14-15 Bogoslava, Bratoslava, Bogdana, Deva, Divka, Agnesa, Bjelna,
stoljee Dobra, Dobroslava, Dobrica, Draga, Bjelosava, Bogua,
Dragoslava, Gojislava, Gojna, Krajina, Marija, Borka, Bratna, Desa,
Miloslava, Peroslava, Milica, Miroslava, Doberka, Dragana,
Radoslava, Stana, Sta- Premila, Pribislava, Draginja, Draesna,
nica, Stojna, Tvrdislava Radica, Tvrdica Grivna, Grlica,
Gruba, Hvalica,
Ljupka, Mirna, Nenja,
Obrada, Pripna,
Slavica, Stabinja,
Zorica, ivka
72
Vlasi Najuestalija Najmanje uestala

Slobodne Gojna, Glubna, Radosava, Radoslava Bijelna, Bogna, Dovolja, Dobra,
ene Gledna, Glubna, Pribislava,
Perva, Stojka, Stojna, Tola,
Velna, Vesela, Visna, Vukosava,
Vojesava
Robinje i Bogdana, Gruba, Milost, Mona, Pri-
sluavke buda, Radaa, Radoslava, Stanislava
Najuestalija Najmanje uestala
Imena sa Jerina, Stana, Divna, Marija, Radaa, Grubaa, Beoka, Dena,
steaka Radosava, Vladislava, Goisava, Rua, Stanisava, Tvara,
Veselica
73
enes dedi
Enes Dedi
Frequency of Female Names in Medieval Bosnia
Summary
The analysis shows that different social, economic and confessional structures of
the population engrafted new elements on domestic roots. The available corpus of
female names does not even closely include all social layers to the same degree. Whe-
reas, near the end of the medieval Bosnian state, the upper layers almost exclusively
used names borrowed from Greeks or Latins, the lower layers preserved folk, dome-
stic names. The basic causes for such a condition are of religious and cultural nature.
Namely, the cultural relations between medieval Bosnia and the rest of Europe were
to the greatest extent executed by the ruling house of Kotromani, even though we
should not exclude other members of the nobility from these courses. With the
acceptance of Christianity as the cultural legacy of the medieval West, the ruling
circles mostly accepted their system of giving names. One of the most significant
reasons for this state were the trade connections maintained between the Bosnian
nobility, Dubrovnik and Venice. We find clear evidence for this statement in the
conducted analysis of the origin of Latin names. The lowest layers, that represen-
ted the majority of the population, remained outside this legacy and preserved the
popular folk names. The change of female names is also noticeable. We find these
examples in almost all social groups but with different motives. The most frequent
motives were caused by confessional elements and a rare reason was the change of
the surroundings. It is interesting that the medieval practice of giving female names
in Bosnia did not discern the naming after the parents or after brothers by adding
the vocal a at the end of the name which is present in the modern period. The habit
of giving persons female nicknames had not been established in this region, which
is noticeable in the neighbouring Dubrovnik at the end of the Middle Ages. If we
should reach a conclusion based on the whole collected material on female names,
leaving aside any divisions, we can say that the most frequent female names of medi-
eval Bosnia were: Jelena, Katarina, Radoslava, Stana i Bogoslava.
74
726.825(497.6)
narcisa semi
Predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj Bosni

Abstrakt: U radu se analiziraju predstave ena na stecima u srednjovjekovnoj Bosni.
Koristei dosadanja historiografska dostignua i dostupni slikovni materijal, autorica raz-
matra prikaz pojedinanih enskih figura i njihovu ulogu kao dijelova vee kompozicije.
Osim slabe ouvanosti reljefa na stecima, primjeuje se da su prikazima enskih figura kle-
sari posveivali manje panje nego mukim.
Kljune rijei: Bosna, steak, ena, simbolika, efik Belagi, Nada Mileti, Marian
Wenzel
Abstract: The paper analyses the representation of women on the tombstones in medieval
Bosnia. Using the results of historiography and the available picture material, the author con-
siders the depictions of individual female figures and their role within larger compositions.
Apart from the poor preservation of reliefs on the tombstones, the author also notes that artist
devoted less attention to the depiction of female figures than to the male ones.
Key words: Bosnia, steak, woman, symbolism, efik Belagi, Nada Mileti, Marian
Wenzel
Predstave ena na stecima nisu detaljno prouavane, ali su bile predmet panje
efika Belagia,1 Nade Mileti2 i Marian Wenzel.3 Njihovi zakljuci su razliiti, pr-
venstveno zbog pitanja da li su figuralne kompozicije na stecima scene iz svakod-
nevnog ivota ili je rije o predstavama koje su izraz vjerskog kulta, koje prema tome
imaju sloeniju simboliku. U radu e na nekoliko primjera biti ilustrirani razliiti
stavovi pojedinih autora.
Razlog razliitih tumaenja jeste slaba itljivost reljefa, koja je uvjetovana razlii-
tom kvalitetom izrade i ouvanosti. Mnoge predstave su izraene primitivno, naivno i
u disproporciji sa ostatkom kompozicije. U veini sluajeva enske figure su prikazane
1
efik Belagi, Steci kultura i umjetnost, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982.
2
Nada Mileti, Steci, Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb-Mostar, 1982.
3
Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea, Sarajevo, 1965; Ista, Some Reliefs
Outside the Vjetrenica Cave at Zavala, Starinar, Nova serija, XII, Beograd, 1961, 21-34.
75
narcisa semi
samo na osnovu kontura, bez bilo kakvih detalja. Kada se desi sluaj neto detaljnije
izrade, esto ne moemo sa sigurnou odgonetnuti znaenje prikazanog.
efik Belagi je ustanovio da na stecima postoji 31 enska figuralna predstava i
147 mukih figura, pri emu nije teko razlikovati pol.4 enske figure su prikazane
u dugim haljinama ili suknjama, koje mogu biti stegnute u pojasu, nekada sa nazna-
enim crtama lica, kosom ili kapama. Predstave ena na stecima se mogu nai kao
pojedinane i kao dio vee kompozicije. Bilo da se radi o prvom ili drugom sluaju,
uoljive su znatne razlike, prvenstveno u poloaju ruku, u sluajevima kada su ruke
naznaene. Neke enske figure imaju ruke povijene na bokovima, nekima su ruke ra-
irene, a nekima uzdignute prema nebu. esto je samo jedna ruka visoko podignuta,
a druga stavljena na bok.5 U velikom broju sluajeva enske figure dre oruje poput
maa, tita, luka, koplja; ili neki drugi predmet kao to su krst ili kruni vijenac. Na
osnovu ovih atributa mogue je rei neto vie o znaenju ovih predstava.
Pojedinane enske figure

U Premilovu Polju, nedaleko od Ljubinja, prikazana je ena, sa tordiranim vi-
jencem oko glave, koja desnu ruku dri u visini grudi, a lijevu je povila i izdigla do
visine glave. Na licu je mogue raspoznati oi, nos i usta. Dobija se utisak kao da se
radi o predstavi plesaice (slika 1).6 Podignute ruke nisu karakteristine za enske
figure, jer ih je veina predstavljena sa rukama na bokovima. Jedan zanimljiv sluaj
podignute i uveane ruke u odnosu na ostatak figure je na spomeniku iz Grovita.
Samostalnoj enskoj figuri je lijeva ruka znatno uveana, a u desnoj ruci dri obru,
koji bi mogao predstavljati vijenac ili prsten (slika 2).
Slika 1: Premilovo Polje, Ljubinje Slika 2: Groviste

(Beslagic, Stecci, sl. 130) (Benac, Siroki Brijeg, sl. 25)
4
Belagi, Steci, 300.
5
Isto.
6
Isto, 306.
76
predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj bosni
Pojedinane ljudske predstave na stecima uglavnom se smatraju portretima po-

kojnika izraenim dosta nevjeto.7 Podignuta ruka se tumai kao molitva, pozdrav
Bogu, ali i kao znak vlasti i prijetnje za osvetom, a upravo je daleko manji broj en-
skih figura sa podignutom i uveanom rukom naveo Belagia na ovakvu pretpo-
stavku, te injenica da ima razlike u poloaju ruku svetaca i ktitora na freskama u
Srbiji, skulpturama u Dalmaciji i stecima.8 Ipak, ovaj problem ostaje otvoren, jer
se ovakva argumentacija ne ini dovoljnom. Analizom mukih figura sa podignu-
tom rukom se bavio Miroslav Palameta, zakljuivi da je rije o predstavama svetaca,
konkretnije sv. Vida na stecima u Radimlji.9
enske figure kao dio vee kompozicije

Mnogo je vei broj enskih predstava koje su dio scene,
bilo da je rije o paru figura ili veem broju. Vrlo je zani-
mljiva predstava ene sa djetetom, na steku u Boljunima
(slika 3). Ovo je najvjerovatnije spomen na zajedniku
smrt majke i djeteta, kao to je to ustanovljeno pri iskopa-
vanju u grobu ispod steka u Grborezima kod Livna, gdje
su majka i dijete sahranjeni zajedno.10
Drugi primjer figura u paru je reljef na spomenicima Slika 3: Premilovo Polje,
na Ravanjskim vratima kod Kupresa (slika 4) i u Hodo- Boljuni (Beslagic, Stecci,
vu kod Stoca (slika 5), na kojem su predstavljene enska sl. 130a)
i muka figura. Moe se
pretpostaviti da muki i
enski parovi predstavljaju
sreni brani par.11
Ova dva primjera pred-
stavljaju parove koji se dre
za ruke i ne djeluju stati-
no, pa moemo pretposta-
viti da se radi o plesu.
Slika 4: Ravanjska Vrata, Kupres (Beslagic, Kupres, sl. 38)

7
Isto, 313.
8
Isto.
9
Miroslav Palameta, Kranska likovnost na stecima s Radimlje, Spomenica Filipa Potrebice, (ur.
Mirjana Matijevi Sokol), Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Podrunica
za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest, Zagreb, 2004, 115-131.
10
efik Belagi, uro Basler, Grborezi. Srednjovjekovna nekropola, Sarajevo 1964, 16.
11
Belagi, Steci, 309.
77
narcisa semi
Slika 5: Hodovo, Stolac (Wenzel, Slika 6: Dabarsko Polje, Stolac

Ukrasni motivi, XCI, sl. 10) (Wenzel, Ukrasni motivi, XCIII, sl. 20)
Slika 7: Mirkova Kosa, Kalinovik Slika 8: Radimlja

(Beslagic, Stecci, sl. 139) (Benac, Radimlja, sl. 56)
enske figure su vrlo esto predstavljene kao dio kola, to je poznat motiv na
stecima. Preovladava stanovite da je rije o posljedici starog paganskog obiaja,
koji je nastavljen i u srednjem vijeku. Moe biti rije o enskom kolu poput kola na
steku u Dabarskom polju kod Stoca (slika 6), Mirkovoj Kosi kod Kalinovika (slika
7) i Radimlji (slika 8), ali i mjeovitom kolu poput onog na Ravnom, gdje se znae-
nje ovih predstava dodatno komplikuje jer dio kola ini ivotinja. Na spomeniku iz
Barevita, kod irokog Brijega u mjeovitom kolu muka figura dri tit, to upuuje
na znaajnu ulogu ovog predmeta, ali koja nam ostaje nejasna.
Na stecima u Radimlji i Vranjevom Selu kod Neuma izgleda da su prikazane
tipine srednjovjekovne teme. U Radimlji je rije o borbi dva viteza koju posmatraju
enske figure sa utvrenja (slike 9 i 10), to je poznata scena sa radova u slonovai iz
XIV stoljea u Francuskoj. Funkcija ove scene na nadgrobnom spomeniku nije ja-
sna.12 U Vranjevom Selu (slika 11) prikazana je enska figura i konjanik sa kopljem,
pa se dobija dojam da je rije o predstavi para.
12
Wenzel, Ukrasni motivi, 364.
78
Slika 9: Radimlja Slika 10: Radimlja

(Benac, Radimlja, sl. 59) (Wenzel, Ukrasni motivi, CV, sl. 2)
Slika 11: Vranjevo Selo (Wenzel, Ukrasni motivi, C, sl. 2)
Nekoliko reljefa sa predstavom ena ine jo sloeniji problem, kao to je to

sluaj sa spomenikom iz Turinovia kod irokog Brijega. ena se nalazi izmeu dva
konjanika, od kojih se ini da jedan odlazi. Ona u ruci dri ma koji je nesrazmjeran
sa njenom figurom, kao da je klesar htio da neto naglasi takvim uveavanjem maa
(slika 12 i 13). Pretpostavlja se da je ena smjetena izmeu boraca zapravo arbitar
dvoboja, za koji izgleda da je zavren i da pobijeeni konjanik odlazi.13 Meutim,
postoje i potpuno suprotna vienja ovakvih scena. Marian Wenzel misli da ena
izmeu dvojice konjanika gotovo sigurno predstavlja boginju podzemlja.14
13
Belagi, Steci, 345.
14
79
narcisa semi
Slika 12: Vranjevo Selo Slika 13: Turcinovici, Siroki Brijeg

(Wenzel, Ukrasni motivi, C, sl. 2) (Benac, Siroki Brijeg, sl. 11)
Slika 14: Nekuk, Stolac Slika 15: Gvozno, Kalinovik

(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXII, sl. 5) (Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXII, sl. 7)
Sline scene sa enom izmeu dva konjanika ista autorica je dovela u vezu sa
votivnim tablicama iz 2. stoljea n.e, povezavi ove predstave sa kultom Dioskura.15
Reljef na spomeniku iz Nekuka kod Stoca sadri predstavu ene izmeu dvije ivo-
tinje (slika 14), dok je ista scena na spomeniku iz Gvoznog kod Kalinovika proirena
jo jednom mukom figurom koja dri ma i jednom figurom ivotinje (slika 15). Na
reljefu iz Turmenta kod Trebinja je predstavljena ena koja izgleda vodi neku ivotinju
(slika 16). Na ovakve scene se nadovezuje predstava iz drijelovia kod Trebinja, gdje
ena jae na jelenu (slika 17). Belagi je ukazao na narodna predanja o vili koja jae na
jelenu i na motiv antike Dijane koja takoer jae na jelenu, te na njihovu povezanost
sa kultom smrti.16 Slian stav po ovom pitanju je iznijela i Wenzel, koja tvrdi da je ena
izmeu ivotinja klasina Potnia theron, Mona boginja, ponekada zvana Gospodarica
ivotinja.17
15
Wenzel, Some Reliefs Outside the Vjetrenica Cave at Zavala, 74.
16
Belagi, Steci, 329.
17
80
Tri ene za koje moemo gotovo sigurno tvrditi da su orante, su prikazane na

reljefu iz Gvozna kod Kalinovika, gdje je sva panja usmjerena na njihove uveane
ruke (slika 18). Na steku iz Gornjih Bara kod Kalinovika je prikazana itava po-
grebna povorka: dvije muke figure na konjima, koji nose nosila sa pokojnikom, dok
je trea figura vjerovatno enska sa podignutim rukama (slika 19). Naglasak je na
enskoj figuri u prednjem dijelu scene sa uveanim i podignutim rukama, takoer
u stavu orans.
Slika 16: Turment, Trebinje Slika 17: Zdrijelovici,

(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXII, sl. 2) Trebinje (Beslagic,
Stecci, sl. 145)
Slika 18: Gvozno, Kalinovik Slika 18: Gornje Bare, Kalinovik

(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXVII, sl. 10) (Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXVII, sl. 8)
Umjesto zakljuka
Iz prethodno izloenog se moe uoiti da ne postoji jedinstveno i konano tumae-
nje predstava ena na stecima. Tumaenje se svodi na analizu pojedinanih predstava,
tanije pokuaj njihovog uklapanja u ono to ve znamo o srednjovjekovnoj Bosni,
koja je prvenstveno dio kranske Evrope tog vremena. O tome svjedoe primjeri sce-
na koje su poznate irom Evrope, poput Opsade Grada ljubavi na steku u Radimlji.
81
narcisa semi
Meutim, ne bi trebalo zaobii scene za koje je vrlo mogue da predstavljaju ostatke

paganskih vjerovanja. Detaljnija prouavanja bi mogla dati neka nova rjeenja.
Analizu ovih predstava todatno komplikuje injenica da je kvalitet ovih reljefa,
zbog izrade i ouvanosti, poprilino lo. To su veinom primitivne i sumarne pred-
stave, sa minimalnim brojem detalja. Ipak, i na osnovu ovakvog materijala moe se
zakljuiti da je mukim figurama posveena mnogo vea panja nego enskim. To je
oigledno kada uzmemo u obzir brojani odnos mukih i enskih figura. Isti je slu-
aj za kvalitetom izrade reljefa: postoji vei broj mukih predstava koje su kvalitetnije
izraene. Sasvim je prihvatljiv Belagiev zakljuak da je to odraz srednjovjekovnih
drutvenih odnosa i shvatanja.18
Usamljene figure mogu se smatrati pokuajima portreta pokojnika, a razlog ne-
dostatka individualnih karakteristika treba traiti u samoj izradi spomenika i (ne)
spretnosti klesara. Ipak postoje i neto drugaiji stavovi: tako Wenzel smatra da
muke figure mogu biti portreti, osim u nekoliko sluajeva kada je oigledno da su
to svetaki likovi.19 Ona je istakla da enske figure predstavljaju tei problem nego
muke i da se u samo nekoliko sluajeva one mogu identifikovati kao portret. Svim
ostalim predstavama pripisuje nadzemaljsko znaenje.20
Prije donoenja konanog zakljuka, treba imati na umu razvoj nadgrobne skul-
pture kasnog srednjeg vijeka irom srednjovjekovne Evrope, pa prema tome i mo-
gunosti uticaja s te strane. Ne bi trebalo zanemariti ni uticaj freskoslikarstva na
nadgrobne spomenike. Ipak, ostaje veliki broj scena koje se ne mogu objasniti por-
tretiranjem pokojnika.
18
Belagi, Steci, 313.
19
20
Isto, 308.
82
Narcisa Semi
Representations of Women on the Steci of Medieval Bosnia
Summary
There is no unified and final interpretation of the images of women represented
on the steci of medieval Bosnia. The explanations were reduced to the analysis of
individual representations with attempts to contextualize them into the already exi-
sting knowledge of medieval Bosnia as a part of Christian Europe.
The analysis of these depictions is additionally complicated by the fact that the
quality of reliefs is quite poor. These are usually primitive and simplified pictures
with a minimal number of details. However, even on the basis of this material it
can be concluded that more attention was devoted to the male figures. This is espe-
cially obvious regarding the number of the depictions, where male images prevail.
According to efik Belagi, this was a reflection of medieval social relations and
understandings. The lone figures can be considered as attempts to depict the por-
trait of the deceased, and the reasons for the lack of individual characteristics has to
be attributed to the technique of carving the tombstone and the skills of the artist.
In the final conclusion we have to take into consideration the development of
sepulchral architecture of the later Middle Ages throughout Europe, and the influ-
ences coming from those areas. We should also be wary of the influence of fresco
paintings on tombstones and a significant number of monuments remain which
cannot be explained as portraits of the deceased.
83
739.2(497.6)04/14
391.2(497.6)04/14
slaven tadi
Nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj Bosni

Abstrakt: Autor predstavlja historiju nakita i nonje u srednjovjekovnoj Bosni. Na
osnovu ouvanih artefakata i arheolokog istraivanja, on istie ulogu ovih predmeta u sva-
kodnevnom ivotu ljudi tokom srednjeg vikeka. Nakit, kao i odjea, nisu imali samo prak-
tinu ulogu, nego su bili i pokazatelj ekonomskog i drutvenog poloaja pojedinca.
Kljune rijei: nakit, odjea, nonja, ukrasi, srednjovjekovna Bosna
Abstract: The author presents the history of jewellery and costumes in medieval Bosnia.
On the basis of preserved artefacts and archaeological research, he highlights the role of those
objects in the everyday life of people during the Middle Ages. Jewellery, as well as clothes, did
not only have a practical role, they were also indicators of economic and social standing.
Key words: jewellery, clothing, costume, decorations, medieval Bosnia
Razvoj nonje i nakita uvjetovani su drutvenom diferencijacijom, praktinou,

ali i uporabnom svrhom samih predmeta. Tako je drutveno-kulturni razvoj omo-
guio i usavravanje izrade raznovrsnih predmeta za odijevanje, kako u mukaraca
tako i u ena. U radu emo nastojati dati prikaz nonje i nakita ena u srednjovje-
kovnoj Bosni. Kako nonja nije ista u svim povijesnim razdobljima, ukratko emo
se osvrnuti na nonju i nakit od prijelaza iz antike u srednji vijek pa sve do kasnog
srednjeg vijeka.
Za izuavanje ove teme jako bitni, a ponekada i jedini podaci, nalaze se na osta-
cima materijalne kulture, likovnim prikazima sa steaka, zatim iluminiranim ru-
kopisima koji u malom broju pomau u rekonstruiranju navika i kulture oblaenja
ljudi srednjovjekovne Bosne. Prijelaz iz antike u rani srednji vijek je na podruju
dananje Bosne i Hercegovine obiljeila vladavin Istonih Gota. Nalazi iz grobo-
va ovog vremena uglavnom pripadaju u skupinu nakita ili ukrasnih predmeta uz
nonju, te ne daju potpunu sliku same nonje. Nalazi nakita uglavnom su razne
fibule i kope, prstenje te naunice raznih vrsta materijala kojima se pridruuju
85
slaven tadi
ukosnice, kope za pojas.1 Ovi nalazi upuuju da je nakit osim ukrasne imao i prak-
tinu svrhu, pridravajui odreene dijelove odjee, prije svega marame na glavi i
ogrtae preko ramena, a sastavni dio nonje, kako muke tako i enske, inio je pojas
oko struka, ukraen najee kopama od metala i plemenitih metala.
enska nonja u Gota sadravala je maramu ili veo, a haljina je bila bez rukava
dok je kosa padala slobodno. Iz gotskog perioda u nakit pripadaju ogrlice, naunice,
narukvice i prstenje dok fibule, ukosnice i kope moemo pripisati nonji.2 Iz vre-
mena avarskog kaganata na podruju dananje Bosne i Hercegovine nema dovoljno
arheolokih dokaza za rekonstrukciju nonje osim nekoliko nalaza zlatnog nakita.3
Rani srednji vijek i period doseljenja Slavena ostavlja malo ili nimalo tragova za
rekonstrukciju nonje jer nisu sauvani ni najoskudniji ostaci tekstila. Prema naj-
starijim pisanim izvorima koji opisuju Slavene, mogu se razabrati materijali koje su
koristili prilikom izrade odjee, to su; koa, vuna i platno, dopunjeni kod balkanskih
Slavena tkaninama od finijeg materijala i bogato ukraeni raznim vezovima.4
enska nonja sastojala se od dugake rubae i jedne gornje haljine s uskim ru-
kavima, izraena od sukna ili vune i privrena pojasom. Ovo je osnovni tip nonje
koji e vremenom evoluirati i dobivati sve dekorativniji izgled koritenjem skupo-
cjenijih materijala. Osim toga, nalazi fibula u nekropolama ili dugmadi na desnom
ramenu upuuju na postojanje plata, dok se kasnije javlja vez i drugi ukrasi kojima
se naglaavaju rubovi na dijelovima odjee.5
Nakit i nalazi u ranom srednjem vijeku mogu se svrstati u vie kulturnih grupa,
a meu najznaajnijim su bjelobrdska i dalmatinskohrvatska kulturna grupa.6 Ove
dvije kulturne grupe rasprostranjene su na gotovo cijelom podruju dananje Bosne
i Hercegovine, a najei nalazi nakita su; naunice, prstenje, ogrlice i privjesci, te
1
ada Mileti, Rani srednji vijek, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
N
pada naih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, 379.
2
Neki od nalaza iz Gotskog perioda spadaju; zlatna ogrlica iz Gornjeg Turbeta kod Travnika, zatim
skupocjeni nakit otkriven u Potocima kod Mostara (zlatni lanac s privjescima, srebrene pozlaene
fibule, zlatne naunice, dva para srebrenih i pozlaenih lunih fibula s aldmandinskim ulocima
iz Gornjih Peina kod Travnika i Mihaljevia kod Sarajeva, razne ogrlice, fibule raznih oblika,
naunice, ukosnice, prstenje, kope. Vidi: Ista, Rani srednji vijek, 383-389.
3
Isto, 390.
4
Isto, 408.
5
Vidi Nada Mileti, Rani srednji vijek, 408; Moglo bi se ak rei da ukraavanje odjee najjae i
najdosljednije odraava specifinosti pojedinog kraja ili socijalne grupe; izbor materijala, naime,
bio je u to doba relativno ogranien, a kroj postepeno prima utjecaje sa strane i pokazuje tendenciju
izjednaavanja u okviru irih kulturno-geografskih regiona. Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne
Bosanske drave, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, 537.
6
Za lokalitete bjelobrdske kulturne grupe vidi: Nada Mileti, Nakit i oruje IX XII veka u
nekropolama Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1963, 162, a za lokalitete
dalmatinskohrvatske grupe vidi: Isto, 167-168.
86
nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj bosni
rjee kope i dugmad kao dijelovi odjee.7 Smjetanjem slavenskih plemena na Bal-
kanski poluotok zapoinje proces raslojavanja i stvaranja prvih politikih organiza-
cija, to e se odraziti i na nain odijevanja kod Slavena na prostoru srednjovjekovne
Bosne. Vii slojevi koristili su luksuzni tekstil i ukrase od dragog kamenja, kao i
bogatiji vez, a vrlo rano se usvaja i dvorski ceremonijal.
Tek od 12. stoljea moemo bolje pratiti gospodarska i kulturno-drutvena
kretanja i to zbog pojave kancelarija i organiziranije vlasti, kao i sve veeg dodira s
istono-jadranskom obalom, prije svega Dubrovnikom. Vijesti koje moemo pratiti
uglavnom se odnose na povlatene slojeve, feudalce, ali i kao takve mogu nam poslu-
iti za rekonstrukciju zbivanja, gospodarskog napretka, kao i promjene ili kontinu-
itet u uporabi odjee i nakita u ivotu ovjeka srednjovjekovne Bosne. Osim toga,
kao ilustracija nonje i odjevnih navika ovjeka srednjovjekovne Bosne mogu nam
posluiti i reljefni prikazi na srednjovjekovnim bosanskim spomenicima, stecima.
Individualnim predstavama ljudi ukraeno je oko 400 steaka, dok grupnoj ka-
tegoriji scena pripadaju motivi sa dvije ili vie figura ljudi, ivotinja ili udruenih
jednih i drugih figura, a javljaju se u 550 primjeraka.8 enske figure prikazane su sa-
mostalno stojei, izmeu konjanika ili ivotinja te u kolima, enskim ili mjeovitim.
Muko-enske figure u parovima uglavnom su predstavljene tako da enska figura
ima dugu ravnu koulju ili haljinu do glenja, ili zemlje, s pasom oko struka ili bez, a
muka figura s kraom kouljom do iznad koljena, vezanom uglavnom pojasom.9 Na
steku iz Bukovina u Foi prikazan je par s naboranim kouljama/haljinama ispod
pasa, a duge su neto malo ispod koljena.10 Uoljiva je injenica da enske figure pri-
kazane u kolima ee nemaju pojas oko struka, osim u par sluajeva.11 Ova pojava
bi mogla znaiti sudjelovanje samo udanih ili neudanih ena, ili karakteristiku koja
predstavlja obiaj u folkloru. enske figure samostalno prikazane imaju pojas oko
struka to opet ne daje jasnu sliku da li je to udata ena ili djevojka te ostavlja pro-
stor etnolozima za daljnja prouavanja. Na steku u Premilovom polju kod Ljubinja
prikazana je enska figura u haljini ili koulji koja see do glenjeva, a oko struka
opasana je pojasom, kosa je svezana u pletenice u dva reda u obliku aureole.12 Figure
ena prikazane na stecima uz konjanike predstavljene su u smislu nonje identino,
7
Nada Mileti, Rani srednji vijek, 412-418.
8
efik Belagi, O umjetnosti steaka, Radio Sarajevo, Trei program, br. XII/40, Sarajevo,
1983, 332.
9
Vidi steak u Hodovu, Glavica, Stolac, Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1965, 341; vidi takoer; efik Belagi, Leksikon steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 80.
10
Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, 343.
11
Na stecima iz Goia Hana, Konjic i Baina, Ploe kao i nekropole Radimlje kod Stolca i
Nebuka kod Stolca enske figure prikazane su sa pasom oko struka. Wenzel, Ukrasni motivi na
stecima, 353 i 359.
12
Vidi: efik Belagi, Narodne i borbene igre na stecima, katalog izlobe, Sarajevo, 1986.
87
slaven tadi
samostalno ili u paru, bez uoljivijih detalja, a predstavljene su uglavnom izmeu

dva konjanika, kako pridravaju uzde konja, s kolom u pozadini i slino.
Pavle Vasi postavio je pitanje prikazuju li steci nonju razliitih drutvenih slo-
jeva u Bosni, na to je dijelom i odgovorio smatrajui steke pristupanim i donjim
slojevima.13 Miljenja smo da steci kao monumentalni spomenici, svojom velii-
nom, ukrasima i nainom izrade, ipak nisu bili dostupni svim kategorijama drutva
u Bosni srednjeg vijeka. Ovi spomenici uglavnom su klesani za vii sloj feudalne
gospode, kao i sve prisutniji sloj trgovaca koji postaju bitan initelj i nositelj gospo-
darskog razvoja srednjovjekovne Bosne, a to neposredno dokazuje i injenica da se
steci sve ee pojavljuju gospodarskim jaanjem srednjovjekovne Bosanske drave.
Ipak, to ne umanjuje mogunost da ukrasi na stecima predstavljaju narodnu no-
nju, tj. nonju svih slojeva kao i obiaje koji se ogledaju u predstavama kola. Naa-
lost, zbog materijala od kojih su steci izraeni, oni nam ne pruaju detalje izgleda
nonji kod svih slojeva koji su tu prikazani.
Na scenama vitekih turnira, u Radimlji kod Stoca, ena je prikazana u zvonastoj
haljini, ija je forma uproena; ipak se u njoj prepoznaje vrsta suknje (fr. souque-
nie) koja je vjerojatno slavenskog podrijetla.14 Vii feudalci pod jakim su utjecajem
zapada, dok iri slojevi plemstva ostaju uglavnom vjerni narodnim tradicijama pa se
njihova odjea samo po ljepoti izrade i bogatstvu ukraavanja razlikuje od nonje
seljaka.15 ene iz niih slojeva nose haljinu na struk, njihove haljine ne dopiru do
zemlje, veliku ulogu ima pojas koji osim praktine svrhe ima i ukrasnu, a najvjerojat-
nije potjee iz ranijih vremena.16
Gospodarskim napretkom srednjovjekovne bosanske drave od 14. stoljea do-
lazi do trgovinske razmjene, najvie s Dubrovnikom preko kojega se trguje i raznim
tkaninama. U Bosnu se uvozi skupocjena talijanska tkanina, pamuk, svila i druge vr-
ste tkanina koje se ne mogu nai u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovanjem tkaninama
u Bosnu pristiu kulturni utjecaji srednje i zapadne Europe: u arhitekturi, skulpturi,
umjetnikom zanatstvu i stilu odijevanja bogatijih trgovaca i zanatlija.17 Osim siro-
vina, koje se uvoze, iz Bosne se izvoze preraevine od vune, grube domae tkanine,
13
Pavle Vasi, O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, Radovi sa simpozija Srednjovjekovna
Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Izdanja Muzeja grada Zenice III, Zenica, 1973, 257
14
To je gornja haljina bez rukava koja se navlai preko donje haljine uzanih rukava, u donjem delu
zapaa se lep. Kako se moe razaznati frizura, to znai da su u pitanju devojke, jer su udate ene
bile zabraene, ili bar pokrivale kosu kao supruga bana ubia na reljefu rake sv. imuna; Vasi, O
nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, 257.
15
Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 544.
16
Vidi: Vasi, O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, 258; Ps kraljice Jelene, kraljice
Grube srebren je i pozlaen, Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 531.
17
Dubravko Lovrenovi, Srednjovjekovna Bosna i srednjoeuropska kultura (Proimanja i akultura-
cija), Forum Bosnae, br. 5, Sarajevo, 197.
88
pokrivai (rassa i schiavine kojim se oznaava podrijetlo ovih tkanina) koje se alju
u Veneciju, Apuliju, zatim u Ankonu, Rimini i ostale gradove Marke.18 Kao vrije-
dan predmet trgovinske razmjene, ali i statusnog simbola, nije rijedak sluaj da se
tkanina poklanjala, a koliko je bila vana trgovina tkaninama govori podatak da su
Dubrovani razvijali svoju proizvodnju tkanina namijenjenih izvozu, prvenstveno
dubrovakom zaleu.
Vie je primjera poklanjanja skupocjenih tkanina bosanskim vladarima i feudal-
noj gospodi, tako su Dubrovani poklonili Stjepanu II mletake tkanine,19 mladoj
kraljici Doroteji Gorjanskoj jednu peu grimizne svile raene u tehnici plia, jednu
peu aleksandrijske svile raene u tehnici velura te etiri smotka krzna od sure vje-
verice.20 Osim evidencije odjevnih predmeta prilikom poklanjanja neto o izgledu
i materijalu nonje kod viih slojeva saznajemo i u oporukama. U oporuci kralji-
ce Katarine iz 1478. godine spominje se meu ostalim i njezin kraljevski plat od
pozlaenog sukna, koji je ostavila jednoj crkvi u Rimu.21 Jelena, supruga Sandalja
Hrania pohranila je 1440. godine u Kotoru dvije haljine od crvenog velura, po-
stavljene hermelinom; jedna je bila ukraena biserom i nije imala rukava, a druga je
imala zlatom izvezene rukave.22 Premda burgundska moda u velikoj mjeri odreuje
stil odijevanja u 15. stoljeu, pojavom specifinog bosanskog stila (al modo de Bo-
snia), uz upotrebu skupocjenih tkanina iz Italije, turske svile, srebrenih pojaseva,
kolajni od zlata s dragim kamenjem, orujem okovanim u skupocjeni metal, izgled
bosanskih plemia odvaja se djelomino od tipinog gotikog naina odijevanja koji
je vladao u Budimu i srednjoj Europi.23
Kao to je spomenuto za nie slojeve drutva tee je detaljno opisati i pribliiti
izgled odjee osim da je ona izraivana od grubljih materijala kao to su vuna, lan
i sukno te je slabije ukraena nego je to sluaj s plemikom nonjom. Vii slojevi
ostavili su vie tragova iz kojih se moe dobiti uvid u izgled nonje koja se nije u
mnogome razlikovala od nonje istih slojeva drutva srednjovjekovne Europe. Tako
supruga Stjepana Kotromania i ki imaju haljinu veoma visokog struka, a supruga
18
esanka Kovaevi-Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji izmeu bosanske drave i talijanskih
D
gradova u XIV i XV vijeku, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, br. XXXV, Saraje-
vo, 1984, 39; Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 540; usp. Bojana Radojkovi,
Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Radovi sa simpozijuma: Sred-
njovjekovna Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Izdanja Muzeja grada Zenice, III,
Zenica, 1973., 220-224.
19
Kovaevi-Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 36; Radojkovi, Zapadni uticaji na
primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, 225-226.
20
Pavao Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija,
sv. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1972/1973., 381.
21
22
Isto, 548.
23
Lovrenovi, Srednjovjekovna Bosna i srednjoeuropska kultura, 194-195.
89
slaven tadi
bana ubia nosi haljinu podijeljenu na dva dijela razliite materije i ara, dok na
glavi ima kapu nalik skufiju koja bi mogla biti bosanski komad odijela; ogrta slian
njenom, koji je privren fibulom na sredini grudi, nose i tri keri kraljice Jelisa-
ve.24 Na nadgrobnom spomeniku kraljice Katarine takoer su vidljivi dijelovi nonje
koju su imali vii slojevi, prije svega kraljevska obitelj. Kraljica je obuena u dugaku
haljinu, iji blagi nabori seu do stopala. Gornji dio, neto dubljeg proreza okovrat-
nika haljine, ukraen je trostrukim nizom dekorativnih elemenata krunog oblika,
iroki pojas s nizom kvadratnih dekorativnih motiva vjerojatno je autohtonog bo-
sanskog podrijetla.25 Materijali koji su koriteni prilikom izrade odjee viih slojeva
i kraljevske obitelji su izuzetne vrijednosti i kvalitete. Ostaci brokata pronaeni su u
Arnautoviima kod Visokog, a zlatom vezeni grb bosanskih kraljeva Kotromania
potvruje da se tu nalazila kraljevska grobnica.26
Raznovrsnost nakita pokazuje da je trgovina dragocjenim metalima, kao i
izraevinama od istog, bila rasprostranjena u srednjovjekovnoj Bosni. Najei na-
lazi nakita su naunice, prstenje i ogrlice koje su uvozili, ali bilo je i izraevina doma-
ih majstora, posebno zlatara koji su esto izuavali zanat u primorskim gradovima:
Zadru i Dubrovniku. Prstenje s kraja 14. i 15. stoljea pronaeno na prostoru Bosne
i Srbije moe se podijeliti u dvije grupe: prstenje s prikazom fantastinih ivotinja i
prstenje gotskog oblika sa heraldikim znakom na peatnjaku.27 Zlatarski proizvodi
sluili su srednjovjekovnom ovjeku, bilo kao isti ukras bilo funkcionalno kao
ukraeni predmeti ili dijelovi nonje, oruja i bojne opreme, pokustva, crkvenog
namjetaja, knjiga i slika.28 Osim ukrasne i funkcionalne vrijednosti nakit je, ba kao
i odjea, pokazivao drutvenu pripadnost odreenom sloju.
Smatramo da narodna nonja katolkinja ireg prostora srednje Bosne, a koja je
bila u svakodnevnoj upotrebi do 70-ih godina 20. stoljea, velikim dijelom vue ko-
rijene iz srednjeg vijeka. Usporedba ove nonje s prikazima i pisanim zapisima daje
povoda za iznoenje ovakvog miljenja, ali i ostavlja prostor za daljnja istraivanja.
Narodna nonja katolkinja sastojala se od koulje bijele boje, koja je padala do ispod
24
asi, O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, 251-252; Banica ubi prikazana je po
V
gotskoj modi i duhu gotike, Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV
i XV veku, 225.
25
Anelko Zelenika, Nadgrobni spomenik bosanske kraljice Katarine Kosaa-Kotromani u Rimu,
Hercegovina, br. (1) 9, Mostar 1995., 121-122.
26
Koliko se moe suditi po grai arheolokih nalaza i likovnih izvora, brokatne tkanine su preteno
sluile viim slojevima feudalnog drutva i crkvi. Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske dra-
ve, 539; Isti, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautoviima kod Visokog, GZM, Arheologija, sv.
XVII, Sarajevo, 1962., 165.
27
Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. 214-216; Posebnu
grupu prstenja, koje je tipino za Bosnu, ini bronzano prstenje, koje nije raeno za bogatu bosan-
sku vlastelu, ve za znatno siromanije slojeve, ista 216.
28
90
koljena preko donjeg vea gaa te je u struku vezana pasom koji je imao metalne
zakake pavte; koulja je imala iroke duge rukave, a preko nje ila je erma, na no-
gama su bile vunene arape s podvezama.29 Zimi se koristio dugi kaput gunj koji
je ukraen gajtanom, vezom crvene boje. Ovakav nain nonje s dugom kouljom,
opasanom oko struka, donjim veom koji se najee vidi, kratkim kaputom bez ru-
kava, najee crne boje, i zimi kaputom, kod katolkinja i pravoslavki ini osnovu na
irem podruju dananje Bosne, bez Hercegovine, prema sjeveru do Save. Odreene
varijacije odjee su razliite, ogledaju se u materijalu izrade, boji nonje i razliitom
vezu koji ukraava odjeu.30
Nonja kao i nakit kroz cijeli srednjovjekovni period razvijala se i evoluirala srod-
no s jaanjem gospodarske moi srednjovjekovne bosanske drave, te je predstavljala
statusni simbol to je uoljivo u dosada izloenom. Gospodarsko jaanje omoguilo
je trgovinsku razmjenu s udaljenim krajevima, uglavnom zapadne Europe, te na taj
nain nabavku tekstilnih predmeta skuplje vrijednosti i vee kvalitete. Osim nabav-
ke materijala za izradu odjee, u vie slojeve drutva srednjovjekovne Bosne dopire
i moda rasprostranjena u tadanjoj Europi, pa bosanski feudalci u tom pogledu ne
odskau od viih slojeva srednjovjekovne Europe. Kada je nakit u pitanju, oduvijek
je imao ukrasnu ulogu, ali i predstavljao statusni simbol, pa se nerijetko nabavljao
iz uvoza; osim uvoza, proizvodnja nakita rasprostranjena je i u samoj Bosni od ruku
domaih majstora. Nakit je takoer imao, osim ukrasne svrhe i statusnog simbola, i
funkcionalnu stranu, kada je koriten kao dio odjee.
Nonja ena niih slojeva i openito nonja niih slojeva zadrala je primitiv-
nu izradu i uporabu materijala manje vrijednosti i vee pristupanosti. Ova nonja
podreena je prije svega funkcionalnosti, a isticanje unutar niih slojeva vreno je
ukraavanjem odjee raznovrsnim vezovima. Nakit niih slojeva manje je poznat,
ali po nalazima svakako je bilo prisutno u upotrebi prstenje, naunice i razne kope
kao prepoznatljiv detalj koji je sluio za vezivanje pojasa. Velika je vjerojatnoa da
su ostaci nonje srednjovjekovnih ena u veoj ili manjoj mjeri preivjeli u obliku
narodnih nonji ena Bosne i Hercegovine sve do 20. stoljea, to bi trebalo detalj-
no ispitati analizom izvorne grae, ostacima naziva pojedinih dijelova nonje, dakle
jezinom analizom sa stanovita etnologije.
29
razgovoru s Marom Tadi (88) koja i danas nosi narodnu nonju epakog kraja i Nikom Tadi
U
(84) saznali smo nazive pojedinih dijelova nonje i dobili uvid u izgled nonje. Takoer iz razgovora
smo saznali da je bilo odreenih razlika u enskoj nonji izmeu udatih ena i djevojaka, a ogledale
su se u vezovima (gajtanom) kojima je ukraena nonja prije svega erma i izgleda pokrivala za
glavu marame koju su nosile djevojke, a koturae ene. Intervju obavljen 7. 8. 2012.
30
Usp. Zorislava Markovi, Narodna nonja u okolini Travnika, GZM, Nova serija Etnologija, sv.
IX, Sarajevo, 1954, 115, Zorislava uli, Narodna nonja u Posavini, GZM, Nova serija Etnolo-
gija, sv. XI, Sarajevo, 1956, 71.
91
slaven tadi
Slaven Tadi
Jewellery and Clothing of Women in Medieval Bosnia
Summary
Costume and jewellery in the Middle Ages developed and evolved along with the
growth of economic power of the medieval Bosnian state, and therefore represented
a status symbol. The economic growth enabled commercial exchange with far away
lands, mainly of Western Europe, and this facilitated the acquirement of valuable
and quality textiles. Apart from the materials for the creation of clothes, the higher
strata of Bosnian society was also influenced by European fashion of the time. The-
refore the Bosnian nobility does not differ much from its European contemporaries
in that regard. Jewellery always had a decorative role but was also a symbol of social
status. It was usually acquired by importing, but domestic craftsmen created some
jewellery too. Jewellery was also used as a decorative element of the clothing.
The clothing of women from lower strata of society remained primitive since it
was made from less valuable materials. These clothes were made for functionality,
while the decorations were made by embroidery. The jewellery worn by these wo-
men is less known, but according to archaeological findings it was nonetheless used,
especially rings, earrings and various buckles as a characteristic detail for the faste-
ning of belts. There is a great possibility that the clothing of medieval women more
or less remained preserved in the form of the folk costumes of women in Bosnia and
Herzegovina to the 20th century. This should be examined in more detail according
to the available sources and linguistic analysis.
92
929.731(497.6) 04/14
irfan teskeredi
Dvorske dame u srednjovjekovnoj Bosni

Apstrakt: Autor u radu pokuava definisati pojam dvorske dame. Pratit e se razvoj
dvorske kulture, koja se irila iz Franake drave na ostatak srednjovjekovne Evrope. Njihov
drutveni poloaj e se uporediti sa onim koji su dvorske dame uivale na ostalim dvoro-
vima nekih evropskih drava. Dati e se imena pojedinih dvorskih dam koje se veu za
srednjovjekovnu Bosnu.
Kljune rijei: dvor, dvorske dame, meunarodna dvorska kultura, kraljica Katarina.
Abstract: In this paper, the author attempts to define the term court lady. He traces the
development of court culture which spread from the Frankish Kingdom to the rest of medi-
eval Europe. The social position of Bosnian court ladies is compared with the one enjoyed
by their contemporaries on other courts of some European countries. The author mentions
names of several court ladies that are related to medieval Bosnia.
Key words: court, court ladies, international court culture, Queen Katarina
Definisati pojam dvorske dame na prvi pogled se ini tekim. Pokuamo li po-
blie pojasniti obje rijei neovisno jedna od druge, odnosno nakon toga ih sastaviti
u jedan pojam, vidjet emo koliko takav pristup ima smisla. Rije dvor u prijevo-
du znai kua (dom).1 Tako dvorovi predstavljaju kue vlastele, kao i obinih lju-
di, dok je dvorite prvobitno mjesto kue.2 Dvorani se u toku vremena razvijaju u
dvorsku vlastelu.3 Kada je u pitanju rije dama, ona potie od francuske rije dmo,
koja je izvedena od latinskog domina.4 Ova zadnja rije se prijevodi kao gospoa,
1
Vladimir Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik, JAZU, Zagreb, 1908, 298,
(pretisak Informator, Zagreb, 1975); , ,
, , Equilibrium, , 1997, 436.
2
, , 436.
3
, ,
, . 2, , 1997, 1; , ,
436.
4
Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1962, 282; Milan Vujaklija,
Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1980, 188.
93
irfan teskeredi
gospodarica.5 Obje rijei, dvor i dama su spojive, odnosno imaju slinosti sa latin-
skim domus i dominus, u kojem prva znai kua (dom), a druga rije gospodar.6 Pre-
ma ovome dolazimo do zakljuka da su dvorske dame, ustvari kune gospoe, u
najirem smislu sve ene na jednom dvoru, ali ako suzimo kriterije, radi se ustvari o
sviti koju ima supruga ili majka bana/kralja, odnosno supruga ili majka vlastelina.7
Kakvo je bilo ureenje dvora u ranom i razvijenom srednjem vijeku? Kada bu-
demo odgovarali na ova i slina pitanja, koja e se postavljati u nastavku, moramo
naglasiti da se ne mogu svi odgovori izravno proicirati na srednjovjekovnu Bosnu,
odnosno drugim rijeima reeno vrit e se komparativna metoda radi razumije-
vanja ono malo sauvane izvorne grae bosanske provenijencije za temu ovoga rada.
Poredit emo dvorsku kulturu ostatka srednjovjekovne Evrope sa Bosnom. Ono
je mogue zato to je ona bila dio Istono-Centralne Evrope, a sa Ugarskom su izme-
u ostalog postojale kulturoloke veze.8 Kada je u pitanju dvorska kultura imamo na
jednoj strani franako-anglo-normansku, dok na drugoj imamo rimsko-bizantsku,
odnosno meunarodnu dvorsku kulturu koja se javlja u kasnom srednjem vijeku.9
Sve ovo je uticalo na razvitak dvorske kulture u Bosni.10
5
Jozo Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, I svezak, Matica Hrvatska, Zagreb, 2000,
785; Alba Alvis, Latinsko-srpski renik, JRJ, Beograd, 2000, 652; Jozo Marevi, Hrvatsko-latinski
rjenik, kolska knjiga, Zagreb, 1994, 72; Klai, Rjenik stranih rijei, 350; Vujaklija, Leksikon
stranih rei i izraza, 238.
6
Alois Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, Carl Winters Universittsbuchhandlung,
Heidelberg, 1910, 240-241; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, I, 786-787; Petar
Skok, Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, knjiga II, Jugoslovenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb, 1971, (dom 424., gospod 594.).
7
: ,
. ,
, ,
. 30, , 2001, 285-304, 288.
8
Srednjovjekovnoj Bosni je doprinjela injenica da je batinla rimsku, ilirsku, avarsku i slavensku
kulturu, to je izmeu ostalog imalo utjecaj na dalji razvoj. Vidi: Vesna Mueta Aeri, Za novi
pristup bosanskom srednjovjekovlju, Nauni skup: Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-
a odran 19. decembra 2006 u Sarajevu, ANU BiH, Posebna izdanja knjiga CXXIV, Odjeljenje
drutvenih nauka knjiga 37, (ur. Muhamed Filipovi) Sarajevo, 2007, 335; Dubravko Lovrenovi,
Srednjovjekovna bosanska drava, Istina o Bosni i Hercegovini injenice iz istorije BiH, Alterme-
dia d.o.o. i Narodna i Univerzitetska Biblioteka BiH, Sarajevo, 1991, 7; Za utjecaj Ugarske. Vidi:
Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463,
Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 397; Sima irkovi, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni
krajem Srednjeg veka, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i Evropska kultura, (ur. Fi-
kret Ibrahimpai), Izdanje Muzeja grada Zenice, Zenica, 1973, 36.
9
Larry D. Beson, Courtly Love and Chivalry in the Late Middle Ages, u: Fifteenth-Century Studies:
Recent Essays, (ed. R. F. Yeager), Hamden, Conn., Archon, 1984, 241; Beson je preuzeo od: Gervase
Mathew, The Court of Richard II, Norton, New York, 1968, 1-11.
10
irkovi, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni, 37-38.
94
dvorske dame u srednjovjekovnoj bosni
Za karolinko razdoblje jedan od glavnih izvora u kojem se opisuje dvor, jeste

rukopis Ginkmara Rajmskog O ureenju dvora.11 Tu se u jednom dijelu izriito
spominje, da je kraljici bio podvrgnut camerarium,12 tj. komornik.13 Znamo da je
rije camerarium mukog roda. Meutim da li se ovdje radilo samo o mukom oso-
blju, bez bilo kakvog uea en, ne moemo rei. Bili su zadueni za prikladno
snadbijevanje dvora, kao i za nakit kralja, te su unaprijed morali predvidjeti sve to
je sa tim povezano, da poslije ne bi bilo nedostataka.14
U narednom razdoblju dolazi do promjene, koja se oituje u djelu Konrada Me-
genberskog Ekonomika, pisanom sredinom 14. stoljea.15 Za razliku od svoga pret-
hodnika, on poznaje curiae maiores i curiae minores,16 odnosno veliki i mali dvor.17
Ova podjela se odnosila na broj i znaaj osoblja koje je bilo zaposleno na nekom dvo-
ru. Nije se mislilo na samu veliinu dvora kao graevinskog objekta. Poseban odlo-
mak obrauje sluavke kneevskog dvora, gdje ponovo navodi dvije vrste, ancillae
maiores i ancillae minores,18 to jeste vie i nie sluavke.19 U vie sluavke je ubrajao
11
erner Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, Curialitas - Studien zu Grundfragen der
W
hfisch-ritterlichen Kultur, (Hrsgb. von Josef Fleckenstein), Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen,
1990, 171-231, 179.
12
De honestate vero palatii seu specialiter ornamento regali nec non et de donis annuis militum,
absque cibo et potu vel equis, ad reginam praecipue et sub ipsa ad camerarium pertinebat, et
secundum cuiusque rei qualitatem ipsorum sollicitudo erat, ut tempore congruo semper futura
prospicerent, ne quid, dum opus esset, ullatenus oportuno tempore defuisset. Monumenta
Germaniae Historica Fontes Iuris Germanici Antiqui III, Hinkmar von Reims De ordine palatii,
(Hrsgb. und bersetzt von Thomas Gross und Rudolf Schieffer), Hahnsche Buchhandlung,
Hannover, 1980, 72/74. Podvukao I. T.
13
Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik, 521; Marevi, Latinsko-hrvatski
enciklopedijski rjenik, 379. U MGH III, Hinkmar von Reims De ordine palatii, 73, preveli su
Kmmerer, to takoer znai komornik. Vidi: Ursula Hermann, Die neue deutsche Rechtschreibung,
Bertelsmann Lexikon verlag, Mnchen, 1996, 529; Njemako-bosanski i bosansko-njemaki rjenik,
(priredio Mario Vuki), Svjetlost, Sarajevo, 1996, 229.
14
Vidi napomenu 12.
15
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 197.
16
Monumenta Germaniae Historica Staatsschriften des spteren mittelalters 500-1500 III, Konrad von
Megenberg konomik, buch I, (Hrsgb. Sabine Krger), Anton Hiersemann, Stuttgart, 1973, 162.
17
Za curiae vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 215; Maurani, Prinosi za hrvatski
pravno-povijesni rjenik, 298; Alvis, Latinsko-srpski renik, 622; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklo-
pedijski rjenik, 658; Michiel de Vaan, Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages,
BRILL, Leiden-Boston, 2008, 157. Za maiores vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch,
456; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II svezak, 1846. Za minores vidi: Walde,
Lateinisches etymologisches wrterbuch, 486; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II
svezak, 1924; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 381.
18
Capitulum quinquagesimum de ancillis dominarum. MGH III, Konrad von Megenberg
konomik, buch I, 258.
19
Za ancillae vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 39-40; Marevi, Hrvatsko-latinski
rjenik, 235; Alvis, Latinsko-srpski renik, 568; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik,
152; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 41.
95
irfan teskeredi
domicellae palasticae, peullae curiensis i magistra curiae.20 Prva dva pojma u sutini
predstavljaju sinonime, jer domicellae u prevodu znai djevojka, neudata ki, dok se
peullae prevodi kao cura, mlada ena, neudana djevojka, a ista stvar je sa palasticae i
curiae/curiensis, gdje se oba pojma veu za prevod dvor, dvorski.21
Meutim zadnji pojam, magistra curiae, istie se svojim prevodom, koji glasi
upraviteljica dvora.22 Ona je nadgledala sve ene na dvoru, te je izmeu ostalog pa-
zila da sauvaju svoje dostojanstvo, a isto tako je odgajala djevojke u lijepom pona-
anju.23 De iure upraviteljica dvora je bila ispod kneginje, a de facto istovjetna kada
je bilo u pitanju odravanje domainstva.24 U nie sluavke izmeu ostalog ubrajale
su se focarie, clavigere et pedisseque simplicium dominarum.25 Focaria je predstavljala
kuharicu,26 dok je clavigera bila kljuarica.27 Kao to vidimo poetna defincija dvor-
ske dame ne odudara od izvora ranog i razvijenog srednjeg vijeka, jer se u sutini
dobijaju isti prijevodi, zbog koritenja sinonima.
Iz kojeg drutvenog sloja su poticale i gdje su obrazovane dvorske dame? Veina
dvorskih dama poticala je iz stalno nastanjenog plemstva, ali imamo primjera kada su
20
MGH III, Konrad von Megenberg konomik, buch I, 258.
21
Za domicellae vidi: Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 785. Za puellae vidi: Marevi,
Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II, 2546; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and
other Italic Languages, 572. Za palasticae vidi: Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik,
II, 2197; Marevi, Hrvatsko-latinski rjenik, 54; Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni
rjenik, 298. Za curiae vidi napomenu 17. Rsener domicellae palasticae prevodi kao dvorske dame
(Hofdamen), dok puellae curiensis prevodi kao dvorske gospoice. Vidi napomenu 114 u Rsener,
Die hfische Frau im Hochmittelalter, 198.
22
Drugi mogui prevodi su predstojnica, nadstojnica, poglavarica, uiteljica. Vidi: Marevi,

Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II, 1841; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and
other Italic Languages, 358-359. Rsener magistra curiae prevodi kao Hofmeisterin, to odgovara
gore napisanim moguim prevodima, Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 199.
23
Magistra curie auctoritatem habet regendi omnes palesticas peullas, qui magistra est omnium
puellarum, nutrix eciam, ut sic expedit, omnium virtutum. Nutriat igitur pia doctrix et magistra
teneras puellas in omnium facesiab morum, quibus decencia pingi poterit muliebris venustatis, quia
femella sine moribus veraciter est bimonstruosa. MGH III, Konrad von Megenberg konomik,
buch I, 259.
24
Monumenta Germaniae Historica Staatsschriften des spteren mittelalters 500-1500 III, Konrad
von Megenberg konomik, buch II, (Hrsgb. Sabine Krger), Anton Hiersemann, Stuttgart,
1977, 165.
25
MGH III, Konrad von Megenberg konomik I, 258.
26
Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 1125. Focus predstavlja osnovni oblik rijei,
a prevodi se kao ognjite. Vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 302; De Vaan,
Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 228.
27
Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 485. Clavis predstavlja osnovni oblik rijei,
a prevodi se kao klju. Vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 167; De Vaan,
Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 119.
96
pored toga dovoene iz puka.28 Nadovezujui se na nie sluavke vrijedi spomenuti

Margaretu, ker viteza Reniera Mona, koja je radila kao konobarica na henegauskom
dvoru, poetkom drugog desetljea 13. stoljea.29 Kao to se vidi ona je bila plemi-
kog porijekla. Obrazovanje su dobijali na dvoru, a koliko se tome posveivalo panje
vidi se po uvenom traktatu O odgajanju kraljevske djece, Vinseta Bovea, posveenog
francuskom kralju Luju IX Svetom (1226-1270).30 Na prvom mjestu bilo je vano
sauvati nevinost djevojaka. Da bi se to postiglo trebale su gotovo iskljuivo boraviti
u kui gdje bi se neim pozabavile, da ne bi kojim sluajem dole na druge misli.31 Jed-
nostavno kazano oekivalo se da rade, mole i ue. Pod radom se podrazumjevalo da
savladaju predenje, tkanje i ivanje.32 Znamo primjer Hedvige Andeks-Meranin, ka-
snije vojvotkinja lezije, da je kao djevojka bila poduavana tekstilnom zanatu, to joj
je kao odrasloj osobi pomoglo da motri rad svojih dvorskih dama.33 to se tie molitve
i uenja, to se prvenstveno odnosilo na sveto pismo i literarna djela vjerske tematike,34
ali se takoer pazilo da se ita i svjetovna knjievnost.35
28
Die meisten Hofjungfrauen stammten aus dem eingesessenen Adel. Die Grfin Anna von
Katzenelnbogen (gest. 1439) nahm um 1410 aber auch die verwaiste Tochter eines Frankfurter
Brgers an ihren Hof, um sie zu einer mayde zu ziehin. Dabei ist jedoch nicht klar, ob die junge
Frau als einfache Magd oder im Fraunzimmer dienen sollte. Gerrit Deutschlnder, Diene lernen,
um zu herrschen-Hfische Erziehung im ausgehenden Mittelalter (1450-1550), Hallische Beitrge
zur Geschichte des Mittelalters und der Frhen Neuzeit, Band 6, Akademie Verlag, Berlin, 2012, 73.
29
30
Pisac De eruditione filiorum regalium imao je izmeu ostalog svoje temelje u dopisima sv. Jeronima
sa razliitim rimskim gospoama, u kojim daje prijedloge za odgajanje keri, Joachim Bumke,
Hfische Kultur Literatur und Gesellschaft im hohen Mittelalter, band 2, Deutscher Taschenbuch
Veralg, Mnchen, 1986, 470; Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 219.
31
Bumke, Hfische Kultur, 471.
32
Isto, 473.; (1242-1310)
, 1268.
I .
, ,
. , ,
, !
,
. -, , ,
(1168-1371), , Mnchen, 1981, 20. On ne navodi tano gdje je to
naao kod Pahimera. Dok na drugu stranu moemo ograniiti da se takav opis nalazi kod Pahimera
na osnovu: ,
, , . XLVI, , 2009, 179-200.
33
34
Isto, 218.
. , , ,
, 1996, 13. Primjer iz bizantskog carstva.
35
Beson, Courtly Love and Chivalry in the Late Middle Ages, 241; Za sada imamo sa prostora
srednjovjekovne Bosne sauvanu jednu knjigu sekularne knjievnosti, a radi se o Aleksandridi.
97
irfan teskeredi
Po pravilu je za literarno obrazovanje bio zaduen dvorski kapelan; posebno za

to uposlen kuni uitelj; ili su mlade djevojke slate u oblinje redovnike ustanove.36
Iz svega ovoga trebale su postati skromne i duhovno iste, ponizne, uzdrljive, te
znati se lijepo ponaati.37 Mukarac bi kod takvih ena uoio dvorsku naobrazbu
to bi i naglasio.38 Ovo sve se ispoljavalo najoitije na dvorskim igrama, gozbama,
plesovima, kao i na vitekim turnirima, kada su sa prozora ili zidina bodrile svoje
miljenike.39
Takoer su na spomenutim deavanjima dvorske dame bile te koje su imale finu
rije za nekog gosta. One bi ponekad doekale posebnog gosta, te bi mu se posebno
posvetile.40 Neke od njih su bile vine plesu, pjevanju i poeziji, te bi svoje goste ili
ukuane obradovale nekim performansom.41 Ovdje emo usput spomenuti tzv. po-
jam dvorska ljubav,42 koji je proizvod srednjovjekovne dvorske kulture.43
Ovakvi romani nisu slavenska ili balkanska specifinost; ne samo da je takvih romana bilo po
cijeloj Evropi nego su to najee i isti romani, koji su nastajali u nekom kulturnom sreditu, bivali
prevoeni, preraivani i dopunjavani, tako da su postajali opa evropska kulturna batina. Herta
Kuna, Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Forum Bosn, Sarajevo, 2008, 260.
36
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 218;
. ,
, 286 primjer iz bizantskog carstva; Bumke, Hfische Kultur, Band 2, 472.
37
Mojca Kovai, Viri za zgodovino ensk v srednjem veku, Zgodovinski asopis, let. 62, 2008, 330-
332; Deutschlnder, Diene lernen, um zu herrschen 73; Bumke, Hfische Kultur, 2, 477-483 ;
In the new instructions in courtly etiquette, cleanliness became a mark of distinction for courtly
people. Herbert Moller, The Meaning of Courtly Love, The Journal of America Folklore, Vol. 73,
No. 287, 1960, 48.
38
Andreas De amore libri tres Von der Liebe. Drei bcher, (redaktor Fritz Peter Knapp), Walter de
Gruyter, Berlin - New York, 2006, 128-129.
39
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 209; im Zusammenhang mit Ritterspielen
und Hoffesten, von hfischen Damen die Rede ist. Bumke, Hfische Kultur, Band 1, 78, i Band
2, 466-470; Kenneth McRobbie, Woman and Love: Some Aspects of Competition in Late
Medieval Society, Mosaic 2, 1971/1972 Winter, 146.
40
Bumke, Hfische Kultur, Band 2, 468; Moller, The Meaning of Courtly Love, 47.
41
Bumke, Hfische Kultur, 468.
42
Prema nekima prvi je ovaj termin koristio Gaston Paris 1883. godine. Vidi: Alexander J. Denomy,
Courtly Love and Courtliness, Speculum, Vol. 28, No. 1, 1953, 46; John C. Moore, Courtly
Love: A Problem of Terminology, Journal of the History of Ideas, Vol. 40, No. 4, 1979, 622; The Art
of Courtly Love by Andreas Capellanus, (ed. John Jay Parry), Columbia University Press, New York,
1960 gdje se u orginalnom latinskom tekstu ne pojavljuje naziv amour courtois, ali on daje svome
dijelu naziv The Art of Courtly Love (vidi: Moore, Courtly Love, 626); Na drugu stranu imamo
miljenje da termin ne potie od Gastona Parisa, ve se on od ranije susree u srednjovjekovnoj
Italji Beson, Courtly Love and Chivalry in the Late Middle Ages, 239.
43
Joan M. Ferrante, CortesAmor in Medieval Texts, Speculum, Vol. 55, No. 4, 1980, 688; Bumke,
Hfische Kultur, band 1, 78; Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 222.
98
***
Da li imamo usporedbe vezane za srednjovjekovnu Bosne koje se podudaraju sa
ovim gore napisanim? Odgovor je potvrdan.
Kada je u pitanje djelo koje se odnosi na obrazovanje tj. odgajanje djece, postoji indi-
cija da je supruga ugarskog kralja Ludovika I (1342-1382), Elizabeta Kotromani, napi-
sala ba tako neto.44 U djelu viteza efroa de la Tura, koje je posvetio odgoju svojih keri,
navodi se: Si les devoit len tout au commencement prendre chastier courtoisement par
bonnes exemples et par doctrines, si comme faisoit la Royne Prines, qui fu royne de Hongrie,
qui bel et doulcement savoit chastier ses filles et les endoctriner, comme contenu est en son
livre. 45 Zna se da je efroa de la Tur bio suvremenik Elizabete Kotromani, jer je svoje
djelo dovrio 1371/72. godine.46 Da li je on bio dobro upuen, to ne moemo potvrditi,
ali isto tako opovrgnuti, jer iz navedenog zakljuujemo da se odnosi na ugarsku kraljicu
u kojem kontekstu on koristi rije kraljica (kraljica kao supruga ili majka kralja), ostaje
otvoreno pitanje. Od ranije nam je poznat franaki utjecaj na ugarskom dvoru.47
Prema sljedeem poreenju moramo se suzdrljivo odnositi. Radi se o narodnoj pre-
daji zabiljeenoj u okolini Visokog koja govori o kolu u kome posljednji bosanski kralj
Stjepan igra sa djevojkama, dok ga mlada kraljica promatra sa visokog grada.48 Meu-
tim, narativni izvori imaju nedostatake, a to je da ne znamo tano vrijeme nastanka i ko-
liko su se izmjenili u toku vremena. Krajnije je pitanje sa koliko vjerodostojnih podataka
raspolaemo? Ono to ide u korist spomenutom bodrenju sa prozora ili zidina, jesu dva
prikaza turnira na stecima. Tako na jednom steku u Radmilji, dvije ene sa balkona
dvorca gledaju dvoboj vitezova na konjima.49 Dok u Krekovima kod Nevesinja izmeu
dvojice konjanika stoji ena.50
Nastavljamo sa imenima pojedinih dvorskih dama, te potvrujemo injenicu
da su morale biti plemikog porijekla. U oporuci kraljice Katarine od 20. oktobra
44
he idea of the vernacular an anthology of Middle English literary theory 12801520, (edited by:
T
Jocelyn Wogan Browne, Nicholas Watson, Andrew Taylor, Ruth Evans), Pennsylvania,Penn State
Press, 1999, 203.
45
Geoffroy chevalier de La Tour Landry,Le Livre du Chevalier de La Tour Landry pour lenseignement
de ses filles, (diteur Anatole de Montaiglon), Chez P. Jannet, Paris, 1854, 2.
46
Isto, xiv.
47
1186 heiratete der ungarische Knig Bla III. (1173-1196) Margarethe Capet (1197), die
Schwester Knig Philipps II. August und Stiefschwester Maries von Champagne. Dadurch
kam erstmals massiv die franzsische Kultur ins Land an Donau und Thei. Das Knigspaar ,
errichtete in Gran einen neuen Palast Der Adel bernahm westliche hfisch-ritterliche Sitten.
1195/96 fand sogar der Trobador Peire Vidal am Knigshof bereitwillige Aufnahme. Andreas De
amore libri tres, 600-601.
48
Pavao Aneli, Bobovac i kraljeva Sutjeska, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973, 259-260.
49
efik Belagi, Leksikon steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 110.
50
Isto.
99
irfan teskeredi
1478. godine, sastavljenu u Rimu, navodi se nekoliko dvorkinja koje su bile u njenoj
slubi, a to su Paula Mirkovi, Helena Semkovi, Marija Miljenovi.51
Paula Mirkovi je poticala iz vlasteoske porodice Mirkovia.52 Pored nje znamo
za kneza Batia Mirkovia, jer se na lokalitetu Kopoii nalazi steak sa njegovim
natpisom.53 Meutim, imamo i njegovog imenjaka koji se navodi u nekoliko pisanih
dokumenata. Njega susreemo kao svjedoka u mirovnom ugovoru izmeu Bosne i
Dubrovnika 1405. godine.54 Odnosno javlja se jo u martu 1419. godine, gdje kralj
Stjepan Ostoji (1418-1421) potvruje Dubrovanima stare povlastice,55 a krajem
iste godine u potvrdi darivanja upa Konavle i grada Sokola.56 Naredne 1420. godi-
ne, spominje se u gradu Podvisoki.57 Isto tako se navodi izvjesni Vukoslav Mirkovi
1426. godine.58 Imamo stav da je knez sa natpisa u Kopoiima, sasvim druga linost
od istoimenjaka u pisanim izvorima.59 Na osnovu ega je donesen ovaj zakljuak nije
nam jasno.60 Uglavnom znamo da se radilo o plemikoj porodici!
51
dam Paulam Marosani Mirchovich, dam Helenam Iohannis Semphovich, et dam Mariam
Georgii Misglenovich. Augustino Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium, I,
Romae, 1863, 510.
52
Krunoslav Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica (Katarina Kosaa), Povodom

500-godinjice njezine smrti (25.X.1478), Sarajevo, 1978, 44. Preuzeto iz ,
(1425-1478), , . 2,
, , 1997, 97;
, , ,
, , .
, 97.
53
se lei knez bati milostu boiom i slavnoga gospodina krala tvrtka knez nad bosanskim
visokim na svomu zemlitu plemenitom. ,
, Glasnik zemaljskog muzeja, br. IV, Sarajevo, 1891, 392.
54
Fr. Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum
Braumller, Viennae, 1858, 256.
55
Isto, 282.
56
Isto, 294.
57
Isto, 305.
58
P. Eusebius Fermedin, Monumenta spectanta historiam Slavorum Meridionalium Acta Bosnae
potissimum ecclesiastica cum insetis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum
1752, Zagrabiae, 1892, 124.
59
Grad i steak sa natpisom govore o vrlo uglednom feudalcu iz druge polovine XIV vijeka.
Belagi, Leksikon steaka, 40. Odnosno na drugom mjestu pie: Po paleografskim osobinama i
nekim drugim okolnostima, natpis kneza Batia potjee iz druge polovine XIV ili iz prve polovine
XV vijeka. Isto, 114.
60
, , 395 on ostavlja otvoreno pitanje ko mu
je dodjelio kneevsku titulu; oko Mazali, Starine po okolini Sarajeva, GZM, br. LI, sv. 1,
Sarajevo, 1939, 15-36 on na drugu stranu smjeta veinu steaka sa te nekropole u prvu polovinu
XV stoljea. Oba rada je koristio Belagi, kada je pisao o lokalitetu Kopoii.
100
Helena Semkovi sestra Marije Miljenovi, bila je udata za Ivana Semkovia.61

Ona je podigla oktobra 1479. godine u crkvi sv. Jeronima spomenik svojoj prijate-
ljici Pauli Mirkovi.62 Marija Miljenovi bila je ker kneza Jurja Miljenovia.63 On
se navodi ve 1434. godine kao knez u sanskoj upi,64 a poslije ,
.65 Ne znamo ime njenog
mua, ali znamo da je imala sina Petra, kome je svakako u oporuci ostavila vei dio
svoje imovine, a isto tako je mislila na sina Paule Mirkovi, Jeronima, kome je osta-
vila jedan srebreni krst za spas due.66
Poznato nam je jo nekoliko dvorskih dama, a to su: Praksina, Ana i Margarita.67
Tako je kraljicu Katarinu pri jednom putovanju za vrijeme izbjeglitva u Italiji pra-
tila svita sastavljena od pet ena i dva mukarca.68 Ipak se treba naglasiti da ove tri
prethodno spomenute dvorske dame nisu imale isti znaaj, jer se one ne spominju u
oporuci kraljice Katarine.69 Na drugoj strani, kao izvritelj opuruke javlja se izmeu
ostalog i Paula Mirkovi, te samim time uoavamo kakva je bila slubena ljestvica.70
Ta slubena ljestvica je moda izgledala tako, da je Paula Mirkovia bila magistra
curiae, dok su Helena Semkovi i Marija Miljenovi bile domicellae palasticae ili pu-
ellae curiensis? Ostale tri pripadale su ancillae minores, odnosno niim sluavkama.
Naglaavamo da se ovakvi pojmovi ne javljaju u oporuci kraljice Katarine!
Da je na bosanskom dvoru bilo pored stalnih i povremenih stanovnika, ima dokaza.
Ovdje se prvenstveno misli na djecu. Oni su se u okruenju vladara uili udvornosti,
61
, , (
) , , 98.
62
Isto.
63
Isto, 97.
64
dj Sane knezj }ran Milenovij z vratjmj, Miklosich, Monumenta Serbica, 397;
, , 97.
65
, , 97.
66
Isto.
67
Bazilije Pandi, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine odran 24. i 25. Listopada 1978. u Sarajevu, (ur. Josip
Turinovi), Sarajevo, 1978, 19; , , 98.
68
U gradu Akvili bio je god. 1472. svean prijenos kostiju sv. Bernardina Sijenskog u novu crkvu
njemu u ast napravljenu. Za tu crkvu dao je god. 1457. svoj prinos i kralj Stjepan Toma. Katarina
je htjela prisustvovati prijenosu, pa se zaputila iz Rima u Akvilu. Pratilo ju je pet ena i dva
dvorjanika. Pandi, Katarina Vuki Kosaa, 20.
69
Theiner, Vetera monumenta, 509-511.
70
Isto, 509-511; Za izvritelje oporuke imenovala je dubrovakog kanonika Matu de Raguis, koji je
tada bio u slubi kardinala Julijana Rovere, Paulu Mirkovi i Radia Klei. Pandi, Katarina
Vuki Kosaa, 23; , ,
,
. ,
, 98.
101
irfan teskeredi
tj. svemu onome to je bilo potrebno za ivot plemia.71 Bribirski knez Grgur, sin bana
Pavla ubia, alje svoju 15 godinju ker na dvor bosanskog vladara Stjepana Tvrtka.
Odgoju i obrazovanju se posvetila majke Tvrtkova majka Jelena, koja je bila lan
porodice ubi.72 Dubrovani su kneza Pavla Radinovia podsjeali da je kao malian
boravio na dvoru kralja Tvrtka (1377-1391), gdje su se prema njemu ophodili kao da
je njihovo dijete.73
***
Kada hoemo dodatno podkrijepiti injenicu da je srednjovjekovna Bosna pri-

padala meunardnoj dvorskoj kulturi, pored svega napisanog, valjalo bi navesti vi-
teki turnir odran krajem maja i poetkom juna 1412. godine u Budimu. Ovdje
namjerno mimoilazimo politiku predigru i jednom sebi dajemo slobodu da je u
potpunosti zanemarimo. Radilo se o nesvakidanjom dogaaju,74 a bosanski velikai
ostavili su itekako dobar dojam.75 Takoer imamo primjer kako su za Stjepana Vuk-
ia radili zlatari Rambolt i Rajmund Vahter iz Bria i kada je izvren obraun svih
uzajamnih poslova, ovaj je ostao duan 5000 dukata zlatarima iz Bria.76
Umjesto zakljuka
Krenuvi od toga da se sama definicija dvorske dame inila tekom, ipak smo
pojasnivi obje rijei odvojeno, te sklopivi ih u jednu cjelinu doli to toga da se radi
o kunoj gospoi, odnosno kunim gospoama. Indirektno izitavajui iz oporuke
kraljice Katarine, moe se uoiti kakva je bila hijerarhija unutar njezinog dvora za
vrijeme izbjeglitva u Italiji. Takoer, ona je poznavala vie i nie sluavke, samo to
ih nije onako imenovala kako je to uradio Konrad Megenberski. O knjizi koju je
moda napisala Elizabeta Kotromani, mogu se voditi rasprave. Temeljno pitanje bi
bilo koliko je efre de la Tur bio dobro ili loe obavijeten i na koji nain koristi rije
kraljica? Meutim, ako se radi o tanom podatku, dodatno dokazujemo neposrednu
vezu koju je vrila dvorska kultura jednog podruja, u ovom sluaju srednjovjekovne
71
, , 436.
72
Franjo anjek, ena u hrvatskom srednjovjekovlju, Bogoslovna smotra 60, 3-4, 1991, 176-191, 183.
73
erj si ivqlj wd mala dqtete u dvoru stopoivjago kral tvrjtka i wij te imae
i drjae koliko svo dqte ... , , I-1,
- , ( ), ,
2006, 246.
74
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za Istoriju, Sarajevo, 2009, 188.
75
Emir O. Filipovi, Viteke sveanosti u Budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika,
Spomenica Marka unjia (1927-1998), (ur. Dubravko Lovrenovi), Filozofski fakultet u Sarajevu,
Sarajevo, 2010, 285-306, 305.
76
, , ,
- CCCDXXVI, - 48, , 1964, 137.
102
Francuske, na dvorsku kulturu Ugarske. Dodamo li ovome jo narodno predanje,

prema kojem je bosanski kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463) igrao kolo sa
djevojkama, a sa bedema ga je pratila supruga, odnosno dva prikaza turnira gdje sve
to prate ene, imamo temelj na kojem moemo dalje graditi. On se ogleda u tome, da
se jedan vitez iz francuske osvre na ugarsku kraljicu koja je iz dinastije Kotromania,
a ona pak pie knjigu posveenu odgajanju enske djece, to je na drugu stranu
zahtjevalo izvjesno intelektualno znanje. Ovdje se postavlja jedno prosto pitanje. Je
li meunarodna dvorska kultura poznavala granice? Ako je meunarodna dvorska
kultura poznavala granice, kako je onda mogue da su bosanski plemii pozvani
na budimski turnir, te tako bili u centru dogaaja spomenute kulture. Odakle su
znali bosanski plemii kako da se ponaaju na takvim deavanjima? Kako je mogao
jedan bosanski plemi da pozove zlatare iz dalekog Bria? Drugim rijeima, kako
je saznao za njih, jer se nije radilo o ljudima iz neposrednog susjedstva?! Odnosno
odakle zna jedan vitez ta se dogaa ne jednom stranom udaljenom dvoru, te kako
jedna Elizabeta Kotromani zna i moe da napie djelo posveeno odgajanju enske
djece? Odgovor je jednostavan granice nisu postojale, jer se dvorska kultura irila
sa franakog podruja na ostatak evropskog kontinenta, te je tako ostavila traga i na
prostoru srednjovjekovne Bosne.
103
irfan teskeredi
Irfan Teskeredi
Court Ladies in Medieval Bosnia
Summary
A court lady, broadly speaking, is a lady of a household. From Queen Katarinas
testament, we can indirectly observe the hierarchy of her court at the time of her
refuge in Italy. She also discerned higher and lower servants. It is necessary to discuss
the reported fact about the book that might have been written by Queen Elizabeta
Kotromani on the upbringing of court ladies. Court culture from one region, in
this case from medieval France, exerted influence on the court culture of Hungary.
Did, therefore, international court culture distinguish any borders? If it did, how
is it then possible that Bosnian nobles were invited to the tournament in Buda and
were at the centre of events of the mentioned culture? How did they know how to
behave at such events? The answer is simple there were no boundaries, since court
culture spread from the Frankish region to the rest of Europe and thus left its traces
on the area of medieval Bosnia.
104
929 Marija, bosanska vojvotkinja
nedim rabi
Maria ...von Bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica
Es hat immer Aufsehen erregt, dass eine bosnische Frstentochter
einst auf der Feste Helfenstein gewohnt haben sollte.
Alle die Jahrhunderte (...) hat man immer von ihr gesprochen,
und ihr Gedchtnis ist nie ganz erloschen.
Burkhardt, Maria von Bosnien, 33.
Apstrakt: Rad istrauje porijeklo i ivot jedne bosanske vojvotkinje koja se sredinom
14. stoljea udala za grofa Ulricha X od Helfensteina iz njemake pokrajine vapske. U
radu se analiziraju domai, ugarski i njemaki izvorni podaci kao i informacije koje prua
hroniar helfentajnskih grofova Oswald Gabelkover, ali i drugi hroniari 15. i 16. stoljea.
Posebna panja poklanja se literarnoj grai veim dijelom nepoznatoj domaoj akademskoj
javnosti. Izraeno je nastojanje da se genealoki problem rijei na nain vezivanja porijekla
Marije za bosanskog bana Stjepana II Kotromania koji bi prema ovakvoj postavci bio njen
otac. Ovim radom se ukazuje na zaboravljenu znaajnu ensku linost bosanskog i njema-
kog srednjeg vijeka koja se u brojnim njemakim izvorima navodi kao Maria Grfin von
Helfenstein Herzogin von Bosnien.
Kljune rijei: Bosna, Njemaka, Ulrich X od Helfensteina, vapska, Oswald Gabelko-
ver, Stjepan II Kotromani, Marija grofica od Helfensteina i bosanska vojvotkinja
Abstract: This paper examines the origin and life of a mid 14th century Bosnian Duchess
who married count Ulrich X von Helfenstein from the German region of Swabia. The author
analyses domestic, Hungarian and German data as well as information provided by Oswald
Gabelkover, the chronicler of the Helfenstein counts, and also other chroniclers from the 15th
and 16th century. Particular attention is devoted to literature material that is to a great extent
unknown to the domestic academic community. The author emphasized the attempt to re-
solve the genealogic problem by linking the origin of Marija to the Bosnian Ban Stjepan II
Kotromani who, according to such arrangement, should be her father. The paper hints at
the forgotten significant woman of Bosnian and German Middle Ages who is in numerous
German sources mentioned as Maria Grfin von Helfenstein Herzogin von Bosnien.
Key words: Bosnia, Germany, Ulrich X of Helfenstein, Swabien, Oswald Gabelkover,
Stjepan II Kotromani, Marija countess of Helfenstein and dutchess of Bosnia
105
nedim rabi
Marija, supruga grofa Ulricha X od Helfensteina iz njemake pokrajine vap-

ske, spada u red linosti iz prolosti srednjovjekovne Bosne o kojima se sporadino
pisalo i openito malo znalo. Ta njena marginaliziranost u domaoj historiografiji
djelomino moe nai opravdanje u injenici to je ona udajom za njemakog grofa
podijelila sudbinu sa mnogim bosanskim enama iz redova plemstva, koje je sakra-
ment braka predodredio za putovanje u daleke zemlje u kojima su esto, bez blieg
kontakta sa domovinom ostajale do svoje smrti.
Najopirniji tekst o Grfin Maria Herzogin von Bosnien kako se ona potpisi-
vala u njemakoj izvornoj grai napisao je Lajos Thallczy krajem 19. stoljea.1
U ovom lanku, u kojem maarski historiar obrauje mnogo ire tematske oblasti
iz srednjovjekovne historije Bosne i Srbije, u jednom njegovom dijelu kritiki se
osvrnuo na linost ove bosanske princeze. Detaljnim i iscrpnim pristupom koji je
pored literarne obuhvatio i teko dostupnu njemaku arhivsku grau, Thallczy je
za dui vremenski period onemoguio bilo kakav istraivaki poduhvat u tom prav-
cu. U spomenutom radu prvi puta objavljeni su izvodi iz djela, skraenog naziva
Geschichte der Grafen von Helfenstein Oswalda Gabelkovera (1539-1616) koje je
napisano u drugoj polovini 16. stoljea.2 Pored ovog djela Thallczy je stekao uvid
1
ajos Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora bosanske historije, Glasnik Zemaljskog muzeja u
L
Bosni i Hercegovini, br. V, sv. 2, Sarajevo, 1893, 175-229. (= Bruchstcke aus der Geschichte der
nordwestlichen Balkanlnder, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina,
Band III, Wien, 1895, 298-371; = Bosnyk nemzedkrendi tanlmnyok (Mria, bosnyk
herczegn, grf Helfenstein Ulrikn s a Kotromn-csald. Nagy-Lajos s a Kotromnok.
Kotromnovics Katalin. Danica), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye
13, 1895-1, Budapest, 1895, 5-17)
2
Oswald Gabelkover je roen 3. IX 1539. u Memmingenu, a umro 31. XII 1616. godine u Stuttgartu.
Studirao je medicinu u Tbingenu i Bologni. Godine 1580. stigao je u Stuttgart kao privatni ljekar
vojvode Ludwiga, kod kojeg je, s obzirom na uenost, obavljao funkcije bibliotekara i historiara.
Pored nezavrene virtemberke hronike, Gabelkover je napisao djelo koje je u historiografiji
poznato pod nazivom Die Chronik der Grafen von Helffenstain. Ovo djelo je nastalo po narudbi
grofa Ulricha (u. 1570), a ne grofa Rudolfa V (u. 1601) od Helfensteina, njegovog sina, kako je
historiografija najee tvrdila. Ovaj potonji je Gabelkovera samo novano potpomogao kako
bi on zavrio svoje djelo. On je to naposljetku i uinio, ali zbog nedovoljnog broja subskribenata
(predbrojnika) nije nikada puteno u tampu. Vidi, Paul Fridrich von Stlin, Gabelkover:
Oswald S., u: Allgemeine deutsche Biographie, Band 8, Friedrich I. von Sachsen-Altenburg
Gering, Leipzig, 1878, 290-291; Isti, Beschreibung des Oberamts Geislingen, Kniglich statistisch-
topographisches Bureau, J. G. Cottasche Buchhandlung, Stuttgart, 1842, 140-141. Hronika se
uva u ustanovi Landesarchiv Baden-Wrttemberg arhivski odjel Hauptstaatsarchiv u Stuttgartu
(dalje: HS) pod signaturom J 1 48c. Izvorni naslov hronike je: Historia und Beschreibung de uralten
herrlichen Geschlechts der Grafen von Helfenstain von anno 860 bis 1604 HS J 1 48c fol. 2. Pored nje
postoje jo dva prijepisa, od kojih se jedan nalazi u Landesbibliothek Stuttgart pod signaturom
Cos. Host. Fol. 393, a drugi u Frstenbergische Bibliothek Donaueschingen sa signaturom HS
591 sa izvodima HS 128 309-407. Bibliographie der Wrttembergischen Geschichte, bearbeitet von
Wilhelm Heyd, Zweiter Band, Verlag von W. Kohlhammer, Stuttgart, 1896, 417; Michael Klein,
Die Handschriften der Sammlung J 1 im Hauptstaatsarchiv Stuttgart, u: Die Handschriften der
106
maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica
u publikacije objavljenih izvora i nekih historijskih djela koje se odnose na historiju

vapske, prije svih Historije grofova od Helfensteina Heinricha Friedricha Kerlera.3 U
njima je naao nekoliko podataka o politikoj djelatnosti Marije u njenoj novoj do-
movini. Tridesetih godina 20. stoljea Jovan Radoni je napisao lanak (bez naunog
aparata) o ovoj bosanskoj vojvotkinji.4 Njegov pristup, koji se u potpunosti oslanja
na literarnu grau obojen je smjelim i nedovoljno argumentiranim konstrukcijama.
Pored njegovog rada domaa historiografija vie nije ponudila niti jedan rad koji bi
detaljnije raspravljao o ovoj temi. Sve to se u narednom stoljeu o Mariji pisalo refe-
riralo se na spomenuti Thallczyjev rad sa svim njegovim dobrim i loim stranama.5
S druge strane njemaka historiografija je pokazala neto vie zanimanja za li-
nost Marije von Bosnien, ali je taj interes uglavnom bio ogranien izvornim mate-
rijalom koji se odnosio na njene ivotne prilike u Njemakoj. Pored starijih autora
njemake historiografije koji su bili dostupni Thallczyju, mi smo u ovaj rad inkor-
porirali rezultate istraivaa do kojih on nije mogao doi, tu prvenstveno mislimo
na radove Theodora Schna6 i Georga Burkhardta.7 Nadamo se da emo neto irim
sagledavanjem literarne i izvorne grae, posebno one njemake provenijencije, do-
puniti prethodna istraivanja.
Pitanje porijekla: sestra ili ki bana Stjepana II Kotromania?

Zbog proturjenih izvornih podataka maarskog i njemakog porijekla, na koje
se mi u radu oslanjamo, znatno je oteano iznalaenje rjeenja koje bi poivalo is-
kljuivo na znanstvenoj podlozi. Suvino je napominjati da je takvo stanje u izvornoj
Staatsarchive in Baden-Wrttemberg 1, (ur. Michael Klein), Wiesbaden, 1980, 120. ovom prilikom
se zahvaljujemo Dr. Peteru Schifferu koji nas je uputio na posljednje citirano djelo.
3
Heinrich Friedrich Kerler, Geschichte der Grafen von Helfenstein, Verlag der Stettinschen

Buchhandlung, Ulm, 1840.
4
Mi smo se koristili izdanjem: , ,
u: , ,
, 1938, 111-121. iako je ovaj rad prvotno objavljen u: (
), . 107, CCCXXXVI, . 2, , 1933.
5
Vidi: Marko Perojevi, Ban Stjepan II. Kotromani, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine,
I, Sarajevo, 1942, 282-283; Juraj Kujundi, Tvrtkova krunidba 1377. godine, Dobri pastir, god.
XXVI, sv. I-II, Sarajevo, 1976, 236-237; Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave,
u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku
vlast, Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, 471-473, 547-548; Dubravko Lovrenovi, Na klizitu
povijesti: Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006,
450, 557, 675.
6
Theodor Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, geborene Prinzessin von Bosnien, auf
Burg Ueberkingen bei Geislingen, Pastoralblatt fr die Dizese Hottenburg, X. Jahrgang,
Dizesan=Archiv, LBSW 9, Stuttgart, 1892, 82-87.
7
Georg Burkhardt, Maria von Bosnien, Geschichtliche Mitteilungen von Geislingen und Umgebung,
12. Heft, Helfenstein = Heft I, Geislingen, 1949, 33-57.
107
nedim rabi
grai proizvelo razliite interpretacije u historiografiji, koja se, meutim, najee

odnose na Marijino porijeklo. Oko njenog porijekla razilaze se, ne samo miljenja
historiara, nego i izvorna obavjetenja.
Prvi dokumentirani podatak o njenom porijeklu, i uope o njenom spomenu,
ini se naizgled jasnim i nespornim jer se u povelji ugarskog kralja Ludovika od 26.
aprila 1352. godine ona navodi kao sestra [sororem] gospodina Stjepana kneza
bosanskog.8 (Slika 1) Meutim ova informacija je u suprotnosti sa dosadanjim
obavjetenjima o genealogiji Kotromania na osnovu koje je poznato da je Stjepan
II imao dva brata: Ninoslava i Vladislava, i jednu sestru Katarinu koja je bila udata
za humskog upana Nikolu.9 Iako nije iskljueno da je imao jo brae i sestara koji u
izvorima nisu zabiljeeni.
Slika 1: Marija se navodi kao sestra Stjepana II Kotromania,

Maarski Dravni Arhiv (MOL DL 4277)
Prihvatanjem postavke da je Marija sestra ovog bosanskog bana povlai za sobom

itav niz problematinih rjeenja. Naime, ako pretpostavimo da je najmlae dijete
svoga oca Stjepana I, za kojeg se obino uzima da je preminuo izmeu 1310. i 1314,
onda je u vrijeme udaje za njemakog grofa ona morala imati oko etrdeset godina,
a u vrijeme smrti preko devedeset. Pored toga znailo bi da je djecu iz braka sa gro-
fom Ulrichom X od Helfensteina, a bilo ih je ukupno devet (est sinova i tri keri),
raala najranije do svoje pedesete godine to je, moemo slobodno rei, u domenu
8
(...) dominam Mariam sororem domini Stephani ducis Boznensis proximam nostram carissimam
domino Helseneerio[!] federe matrimoniali copulatam, ad civitatem Pazzowye prenotatam honestis
baronibus regni nostri eidem proxime nostre comitantibus suo nupti sociandam transmisissemus
(...) (26.04.1352) Magyar Orszgos Levltr [Maarski dravni arhiv] (dalje: MOL),
Diplomatikai Levltr [Diplomatiki arhiv](dalje: DL) 4277; Gyrgy Fejr, Codex diplomaticus
Hungariae ecclesiasticus ac civilis, IX/2, Budae, 1833, 139; Imre Nagy, Anjoukori okmnytr, V,
Codex diplomaticus Hungaricus Andegavensis (1347-1352), Budapest, 1887, 577; Eusebius
Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab
anno 925 usque ad annum 1725, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (dalje: JAZU),
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, XXIII, Zagreb, 1892, 31; Na ovom
mjestu u potpunosti prihvatamo Thallczyjeve stavove da iako su se u srednjem vijeku srodniki
stepeni apostrofirali, ali [da] ova netanost nije nikad tako daleko zadirala, da se soror pisalo, a filia
mislilo. Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 18. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 310).
9
Vidi, Jakov Lukarevi, Copioso ristretto degli annali di Rausa, Venetia, 1605, 45; Ljubomir Stojano-
vi, Stari srpski rodoslovi i letopisi, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjiev-
nost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku, Knjiga XVI, Sr. Karlovci, 1927,
24, 60, 494, 528.
108
nemogueg. Protiv te pretpostavke je i injenica to niti jedan izvor, pa ni hronike ne

spominju njenu, za te prilike ipak neuobiajenu ivotnu dob. Prije nego je spome-
nuti izvorni podatak iz povelje kralja Ludovika puten u opticaj, u historiografiji
i drugim izvornim podacima nije postojala ni najmanja sumnja u Marijinu, po ovoj
postavci, veoma visoku dob. Navodni natpis koji se nalazio na njenom grobu, uope
ne spominje njene godine. To je veoma zauujue, s obzirom da bi Marija, ukoliko
je premaila 90-tu godinu ivota, bila ubjedljivo najstarija osoba u cijelom pozna-
tom rodoslovu Helfentajnovaca.10
S druge strane, Ulrich je teko mogao imati vie od trideset godina u vrijeme
vjenanja sa Marijom, jer se tek 1343. godine prvi put pojavljuje u svojstvu svje-
doka.11 Poto je bilo skoro nemogue objasniti situaciju prema kojoj bi se relativno
mladi njemaki grof koji nije imao nasljednika uputao u brak sa starijom enom
a da se ne doe u koliziju sa izvorom koji Mariju proglaava sestrom Stjepana
II historiari su morali razviti nove pristupe. Dva motiva prednjae u odnosu na
ostale. Prema prvima, relativno visoki miraz s kojim je ova vojvotkinja otpremljena
u Njemaku bio bi zapravo nain da se mlaeg grofa privoli na vjenanje.12 Druga
pretpostavka koja se direktno vee za prethodnu, temelji se na finansijskim razlo-
zima. Naime, Ulrich se ovim brakom trebao da rijei visokih dugova.13 Meutim,
kako emo vidjeti, niti jedna od ovih konstrukcija nije ispravna.
Hroniar Oswald Gabelkover u svojem djelu u kojem istrauje prolost plemen-
skog roda Helfensteina eksplicitno tvrdi da je Marija mlaa ki Stjepana II Kotro-
mania. On kae kako je gospoica Elizabeta, vojvode Stjepana od Bosne (...) stari-
ja kerka, te da je ona imala sestru Mariju.14 (Slika 2) Prema tome, ona bi morala
biti roena nakon 1335. godine, odnosno nakon starije sestre Elizabete, to znai da
u vrijeme udaje nije mogla imati vie od 16-17 godina.15 Poto je Elizabeta roena iz
10
11
12
Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 83.
13
14
(...) frauenlin Eliabeth Herzog Stephans von Bona (welchem etliche auch dem knigstitel gebn die weil
Bona vor vil jaren ain knigreich geween) elterer tochter dies hatt noch ain schwester Mariam gut(?) so
bay knig Ludwig gmahel irer schwester im frauen Zimmer gewesen. HS J 1 48c, fol. 171v.
15
Nakon to je 1319. godine imao dogovoren brak za kerkom Meinharda I. Ortenburkog, nije
nam poznat brani status bana Stjepana II, sve do 1329. kada se oenio bugarskom princezom
nepoznatog imena, kerkom bugarskog cara Mihaila III imana (Lajos Thallczy, Istraivanja o
postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, GZM, XVIII,
sv. 4, Sarajevo, 1906, 406-407). Ona mu je rodila jednog sina (Monumenta Ragusina, V, Libri
reformationum, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, JAZU, Zagreb, 1897,
375.), a ne etvrtog, kako vei dio historiografskih radova pogreno tvrdi, a na ta je ve davno
ukazao , , , ,
, . XIII, . 1-2, , 1933, 76. Posljednja poznata supruga bosanskog
109
nedim rabi
braka Stjepana II i Elizabete, kerke kujavskog vojvode Kazimira II Pjasta, znailo bi

da je i Marija imala istu majku. Dakako, nije iskljuena mogunost da je Marija ro-
ena iz jednog od prethodnih brakova Stjepana II, s obzirom da ne znamo kvalitetu
izvorne podloge kojom se hroniar sluio.
Slika 2: Marija se spominje kao ki vojvode Stjepana od Bosne,

Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 171v.)
Problematina je i postavka, iji je pronositelj Moritz Wertner, prema kojoj je

Marija ki Stjepanovog brata Vladislava.16 Prema miljenju Lajosa Thallczyja, ta je
mogunost malo vjerovatna jer bi u tom sluaju Marija imala najvie 13-14 godina,
budui je brak izmeu Vladislava i Jelene ubi sklopljen oko 1338/1339. godine.17
Za razliku od Thallczyja smatramo da spomenuta dob u ovom sluaju nije
sporna, jer je u plemikim, za razliku od niih drutvenih slojeva, granica branog
bana je Elizbeta ( Jelisaveta), kerka kujavskog vojvode Kazimira II Pjasta, s kojom se vjenao
1335. godine. (Mon. Rag., II, 1882, 360; Up. Anto Babi, Diplomatska sluba u srednjevjekovnoj
Bosni, Radovi, Knjiga XIII, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, Knjiga 5, Nauno drutvo
NRBiH, Sarajevo, 1960, 35). Iz ovog braka roena je Elizabeta, a nakon nje Marija, naravno, pod
uslovom da je gornja tvrdnja Gabelkovera ispravna.
16
M. Wertner je smatrao, ve citirani navod, da je Marija sestra (soror) Stjepana II, iz povelje Ludovika
I iz 1352. problematinim, te je pretpostavljao da se u tom sluaju navjerovatnije mislilo na blisku
rodicu, koju je on pronaao u kerci Stjepanovog brata Vladislava. Moritz Wertner, Glossen zur
bosnischen Genealogie, Organ der k.k. heraldischen Gesellschaft Adler, Jahrgang XIX-XX (1889-
1890), Jahrbuch XVI-XVII, Wien, 1890, 219. f. 5.
17
Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 23. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 313.)
110
sazrijevanja bila mnogo nia, posebno kod enske djece.18 Jo manje je izgledna
pretpostavka prema kojoj je ova bosanska princeza bila ki Stjepanovog drugog
brata Ninoslava.19 Ocjenu da Marija nije iz loze Kotromania, takoer smatramo
neispravnom jer je izvorna obavjetenja razliite provenijencije dovode u usku vezu
sa bosanskom vladarskom lozom. Istovremeno ne postoje drugaije naznake.20
Mljetski opat Mavro Orbini u svom djelu je osporio mogunost da je ban imao
druge keri osim Elizabete.21 Takav navod je jo krajem 19. stoljea negirao Ilarion
Ruvarac, utvrdivi da je ban Stjepan II imao jednu drugu kerku Katarinu, koja se
udala za celjskog grofa Hermana I (1332/1334-1385).22 Do tada se pogreno vje-
rovalo da je ona bila ki bosanskog vladara Tvrtka I.23 Ovaj Orbinijev navod stoga
moramo odbaciti kao netaan.
Uobiajena praksa meu feudalnom gospodom je nadijevanje imena djeci prema
bliskim roacima. Stoga smatramo ispravnim Thallczyjevo opaanje, da se ne radi
o sluajnosti to je Stjepanova ki, ugarska kraljica Elizabeta, svojim kerkama dala
imena po svojim sestrama (Marija i Katarina).24 Marija je s druge strane prihvatila
tradicionalna, uobiajena imena iz loze Helfenstein.
Podatak koji je dosadanjim historiarima koji su se osvrtali na ivot ove ose-
bujne historijske figure promakao mogao bi definitivno razrijeiti pitanje Marijine
18
rema kanonskom pravu uzrast od 12-13 godina bio je dovoljan za sklapanje brane veze
P
( -, , : , (. ),
Clio, , 2007, 312), mada je bilo sluajeva da se zaruke obave i izmeu nedorasle djece koja
su navrila sedam godina. 2 ( ),
, Clio, , 2001, 120.
19
Ovu varijantu je bez ikakvog objanjenja plasirao Wilhelm Karl von Isenburg i njegovi nastavljai
Frank Baron Freytag von Loringhoven i Detlev Schwennicke, Europische Stammtafeln. Neue Folge:
Stammtafeln zur Geschichte der europischen Staaten, Schwaben, Bd. 12, Marburg, 1982, Tafel 58.
20
U poglavlju o Kotromaniima, P. okovi tvrdi da izvori spominju da je [Marija] bila ki vojvode
Pavla, te stoga odbacuje mogunost da je Marija pripadala rodu Kotromania, s obzirom da se
meu lanovima bosanske dinastije nije nalazio nijedan s tim imenom. Pejo okovi, u: Hrvatski
biografski leksikon, s. v. Kotromanii. S obzirom na karakter teksta nije jasno kojim se izvorom
autor sluio, te ovaj navod ne moemo uzeti poblie u razmatranje.
21
, , ( . , . , .
, . .), , 1968, 39.
22
Vie o Katarini vidi kod: Ilarion Ruvarac, Katarina, ki Tvrtka I. bana (od 1353. 1377.) i od
1377.1391. kralja bosanskoga, GZM, knj. III/4, Sarajevo, 1892, 205-211. (= Katharina, die
Tochter Tvrtkos I, 1353-1377 Banus und 1377-1391 Knigs von Bosnien, Wissenschaftliche
Mitteilungen, II, Wien, 1894, 173-178); Ignacij Voje, Odnos Celjskih grofova prema politikim
prilikama u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Radovi sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna
i evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Muzej grada Zenice, Zenica, 1973, 53-67; Isti,
Katarina Celjska Kotromanika in njen peat, Celjski zbornik 19771981, Celje, 1981, 287-292.
23
U istom radu Ruvarac je dokazao da Stjepan II nije imao ki koja se zvala Draga, Ilarion Ruvarac,
Draga, Danica, Resa, GZM, br. III/3, Sarajevo, 1891, 225-229.
24
111
nedim rabi
ivotne dobi, jer bi ispravno saznanje o njenim godinama moglo potvrditi ili negira-
ti navod iz Ludovikove povelje da je Marija sestra Stjepanova. Taj podatak se nalazi
kao dodatak Gabelkoverove hronike i sastavni je dio danas izgubljenog izvornog
dokumenta koji je nastao najvjerovatnije neposredno nakon vjenanja. Autor ove
obavijesti je Marijin suprug Ulrich koji nam saopava da je navedeni miraz donijela
moja mlada ena iz Ugarske (podvukao N.R.).25 (Slika 3) Iz ovog opisnog pri-
djeva nam je sasvim jasno da se u Marijinom sluaju radilo o mlaoj, a ne o osobi u
zrelijim godinama.26
Slika 3: Marija se navodi kao mlada ena (junge Fraw),

Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 345)
Ovdje moemo i dodati da visina miraza od 10.000 ugarskih forinti s kojim je

ispraena s ugarskog dvora, o kojem emo kasnije vie pisati, nepobitno upuuje na
to da se radilo o kerki bosanskog vladara, a ne nekog bliskog roaka. Naime, ogro-
mna vrijednost miraza, koja je i za ugarskog kralja predstavljala povei iznos, govori
o ugledu koji je Marija na osnovu svoga oca uivala. Ne zaboravimo da je do sredine
14. stoljea, odnosno krajem vladavine bana Stjepana II, bosanska drava proivlja-
vala ekonomski, kulturni i politiki procvat.
Porijeklom svoje bake Marije kitio se Johannes, sin Friedricha od Helfenstei-
na i Agneze od Weinsberga, koji je obnaao funkciju dekana u biskupskoj crkvi u
Strasbourgu. Umro je 1455. godine. Na njegovom grobu u istoimenom gradu sto-
ji natpis Frigida Joannis lapis hic tegit ossa decani, Ex atavis regum Ungarorum
sanguine natus etc.27 Georg Burkhardt smatra da se Johannes nije mogao hvaliti
krvnim srodstvom preko Marije, jer je ona sa ugarskom kuom bila povezana samo
25
Nota di (...) hausgert bracht mein junge fraw von Ungern. HS J 1 48c, fol. 345.
26
Iako se poziva na povelju, nije jasno da li se navod Man hat noch ein Verzeichni von
Gerthschaften, welche min alter Herr, Herr Ulrich von Gerhusen (nach Hiltenburg) gebracht,
worunter sich insbesondere die Stcke welche Ulrichs junger Gemahlin, einer Prinzessin von
Bosnien angehrten, durch Kostbarkeit auszeichen. odnosi na sadraj dokumenta ili se radi
o slobodnoj autorovoj interpretaciji, Johann Daniel Georg von Memminger, Beschreibung des
Oberamts Blaubeuren, Kniglich statistisch-topographisches Bureau, Stuttgart-Tbingen, 1830,
157, jer isti dokument opisuje i Ottmar F. H. Schhuth, Die Burgen, Klster, Kirchen und Kapellen
Wrttembergs und der Preuisch-Hohenzollernschen Landestheile mit ihren Geschichten, Sagen und
Mrchen, Zweiter Band, Stuttgart, 1860, 137. ali s razlikom to on pod navodnike stavlja i dio koji
Mariju opisuje kao mladu enu.
27
Burkhardt, Maria von Bosnien, 56-57.
112
preko braka Elizabete i Ludovika.28 To naravno ne moe biti tano jer je baka Stje-
pana II bila Katarina, ki ugarskog kralja Stjepana V i supruga Stefana Dragutina.29
Pripadnost Marije bosanskoj dinastikoj lozi potvruje objavljeni arhivski mate-
rijal za prolost grada Ulma.30 Poevi od 1365. godine, pa do 1399, koliko moemo
na osnovu grae pratiti Marijine aktivnosti, ona se potpisivala kao Maria Herzogin
von Bosnien.31 S obzirom da je dolazila iz kue koja je u hijerarhijskom smislu bila
uglednija od one u koju se udala, esto je isticala svoje plemenitije porijeklo. Stoga
pored titule Grfin (grofica) redovno stavljala i titulu Herzogin (vojvotkinja). Za
osobu koja se kiti titulom vojvotkinja/Herzogin podrazumijeva se da potie iz vla-
darske porodice.32
Iako su Marijina djeca prema nasljednom pravu mogli u kasnije vrijeme biti ba-
tinici bosanske krune,33 iz dostupnih izvora nisu zabiljeeni podaci koji bi mogli
potvrditi da su njeni nasljednici imali tu ambiciju, kao to su je imali potomci druge
Stjepanove kerke, Katarine.34
Sagledavanjem ope slike ini nam se da zacrtani pravac koji se bazira na gore
spomenutoj povelji, prema kojoj je Marija sestra Stjepana II, stvara mnogo vie kon-
tradikcija nego to ini vjerovatnija mogunost, da je Marija bila ki bosanskog bana
iz jednog od njegovih brakova. Razlog zato se uz Mariju u Ludovikovoj povelji
nalazi termin sororem ne omoguava da se iznae argumentirano objanjenje, ali se
28
Isto, 57.
29
Vidi genealoku tabelu kod: Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 13. (= Bruchstcke aus der
Geschichte, 305-306.)
30
Sauvan je i njen peat, o kojem u ovom radu neemo dalje govoriti, opirnije vidi kod: Thallczy,
Prilozi k objanjenju izvora, 23. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 314.) up. Kujundi,
Tvrtkova krunidba 1377. godine, 236; Emir O. Filipovi, Lajos Thallczy i bosanska heraldika,
Radovi, Knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Filozofski fakultet u
Saraejvu, Sarajevo, 2010, 180.
31
Naziv Bosna u njemakom govornom podruju imao je razliite varijacije. Najee se upotrebljavao
termin Bosnien, koji je i danas oficijelni. Pored njega, u kasnosrednjovjekovnim izvorima uglavnom
sreemo Botztzen, Bossen, Wossen i dr. Interesantna injenica koja se vee za Hroniku grofova od
Helfensteina jest da hroniar Gabelkover, prilikom navoenja Marijine domovine, konstantno
navodi oblik Bona. To objanjavamo jakom tradicijom o bosanskoj vojvotkinji koja je preivjela
kod njenih nasljednika, gdje se usadio izvorni termin Bona koji je bio neodvojiv od Marijinog
imena, kako uostalom pokazuje izvorni materijal.
32
Vidi, , , u: , Knowledge, , 1999,
774-776.
33
Takvu mogunost je ispravno postavio Gerhard Raff, Hie gut Wirtemberg allewege: das Haus
Wrttemberg von Graf Ulrich dem Stifter bis Herzog Ludwig, Deutsche Verlags-Anstalt, Stuttgart,
1988, 175.
34
O pokuaju okrunjenja bosanskom krunom Fridrika II Celjskog, praunuka Stjepana II vidi, Pejo
okovi, Fridrik II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje, Prilozi Instituta za istoriju u
Sarajevu, br. 35, Sarajevo, 2006, 11-29.
113
nedim rabi
sigurnou moe rei da se Marija u vrijeme udaje nalazila u krajnjem sluaju u svojim
dvadesetim godinama, a ne na pragu pete decenije kako se do sada vjerovalo. Prema
tome nije mogue da je ona bila sestra bosanskog bana Stjepana II Kotromania.
Vjenanje: brak izmeu nejednakih

Naglaena otvorenost Bosne prema prostoru Istono-centralne Evrope uspostav-
ljena je u vrijeme snane vladarske linosti bana Stjepana II. To se posebno oituje u
njegovoj branoj politici. Na isti nain kao to je uspostavljao brane kontakte sa ne-
koliko evropskih dvorova, tako je i svoje kerke udavao po istom obrascu. Ovaj vid
brane strategije vladajue bosanske loze podudara se sa istovjetnim stremljenjima
dinasta na drugim evropskim dvorovima. Razlog zbog kojeg je bosanski ban svoje
kerke drao na ugarskom dvoru moemo potraiti u injenici to je ovaj dvor bio
jedno od velikih arita evropske kulture i najbolja posrednika destinacija za brak
njegovih kerki sa predstavnicima uglednijih dinastija.
Brani savez meu feudalnom gospodom prije svega znaio je mir i pomirenje,
osobito nakon otvorenog sukoba ili rata. Pomjeranja na porodinoj ahovskoj tabli
su vrena i u svrhu obnavljanja prijateljskih veza izmeu dvije plemike loze. Me-
utim u sluaju braka bosanske vojvotkinje i njemakog grofa, ta vrsta veze nije po-
stojala. Oito su prevladavali drugi motivi o svrsi ovog braka. No, krenimo redom.
Oskudnost izvorne grae dovela je do razliitih interpretacija o vremenu i mje-
stu odvijanja svadbene sveanosti, ali i o inicijatoru braka izmeu njemakog gro-
fa i bosanske princeze. Solidno obavijeteni hroniar Gabelkover je zbog toga to
nije raspolagao preciznijim izvorima morao pribjei slobodnijem tumaenju ovog
dogaaja.35 Gabelkover je bez imalo dvojbe smatrao Elizabetu, suprugu ugarskog
kralja Ludovika, starijom sestrom Marije. Poto mu je bila poznata godina vjenanja
ugarskog kralja i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania, ovaj hroniar je bio mi-
ljenja da se svadba Ulricha i Marije morala desiti nakon toga dogaaja. Iz toga pro-
izlazi da je Gabelkover vjerovao da je Marija dola zajedno sa Elizabetom na ugarski
dvor. Prema njemu, to se nije moglo desiti mnogo prije Elizabetinog vjenanja.36
35
So sai knig Ludwig nach absterben seiner erste gmahlin, fraw Margarethe kaiser Carloli de IV tochter,
die ime kaine kinder hinderlaen, sich ohngfarlich umm das jar christi 1353. (...) zum hayrat mit frauenlin
Eliabeth Herzog Stephans von Bona (welchem etliche auch dem knigstitel gebn die weil Bona vor vil
jaren ain knigreich geween) elterer tochter dies hatt noch ain schwester Mariam... HS J 1 48c, fol. 171v
36
Mariam (...) so bay knig Ludwig gmahel irer schwester im frauen Zimmer gewesen. Als machn knig
Ludwig ain rais im Bhmen fr genommen Caiser Carolis sein vorigem Schwager zu besuchen und villeicht
allerdan geschafft si baiden knigraich und land betreffend auszumachen(?) jar ir auch sain gmahlin und
di froenlin Mariam mit sich genommen. Ob sie nuhn am hinweg raien Inn Caiser Caroli gmahlin (...)
frauen Zimmer geblibn oder noch vor knig Ludwigs verraisen Graf Ulrich von Helfenstain versprochen sey
worden, dessen hat man kain gewiheit. Di aber ist au irem epitaphio gwi das sie mit knig Ludwig Irem
schwester mann u Ungarn herauf gebracht ist worden. HS J 1 48c, fol. 171v-172.
114
Meutim u historiografiji se uzima da je Elizabeta i prije svog vjenanja ve ivje-

la na dvoru ugarskog kralja, zajedno sa drugim princezama.37 Prema toj postavci,
opravdano je vjerovati da je sa njom na dvoru boravila i njena mlaa sestra Marija.
Ve navedeni izvorni podatak od 26. aprila 1352. godine nam potvruje tu kombi-
naciju, barem u sluaju Marije.38 Navedenog datuma, kako stoji u povelji, Marija je
u pratnji baruna ugarskog kraljevstva poslana u Passau.39 U tom gradu je Ulrich mo-
gao preuzeti mladu i nakon toga izvriti branu sveanost. Kada se drugi puta spo-
minje u povelji kralja Ludovika od 25. marta 1353. godine, ona je ve udata ena.40
Iz gore svega iznesenog ostaje nejasnoa kada je dolo do zaruka izmeu buduih
suprunika. Suvremene hronike prave jasnu razliku izmeu ova dva pojma. Izvorna
obavjetenja pokazuju da vremenski razmak izmeu zaruka i svadbe na prostoru za-
padne i centralne Evrope bio razliit i da je ovisio od raznih okolnosti, meu kojima
su prednjaili politiki razlozi i geografska udaljenost.41
37
akvu mogunost u romansiranoj verziji potvruje Mavro Orbini:
T
15 ,
, ,
. ,
.
. .
, , , ,
,
. , , .
.
, ,
, , ,
, . , , 147. Prema
ovoj podrobnoj historiji udaje Elizabete, znailo bi, pod uslovom da zanemarimo Orbinijevu
hronoloku greku prema kojoj je smrt bana, a prema tome i njena udaja bila 1357, da se Elizabeta
na ugarskom dvoru nala krajem 1350. godine. Svakako ako u obzir uzmemo i pripovijedanje
mljetskog opata o ratu srpskog kralja Stefana Duana i bosanskog bana Stjepana II Kotromania
1350. godine kada se tokom osvajanja (...) ,
, ... , , 39; Up.
, , , , , 1968, 307, 344.
38
DL 4277; Fejr, Codex diplomaticus IX/2, 139; Nagy, Anjoukori okmnytr V, 577; Fermendin,
Acta Bosnae, 31.
39
ad civitatem Pazzowye prenotatam honestis baronibus regni nostri eidem proxime nostre
comitantibus suo nuptui sociandam transmisissemus (26.04.1352) DL 4277; Fejr, Codex
diplomaticus IX/2, 139; Nagy, Anjoukori okmnytr V, 577; Fermendin, Acta Bosnae, 31.
40
... et domina Maria, domino de Helphstayr (!) tradita extitissent, illie una cum domina consorte
sua et tota sua familia honorifice proficiscendo. (25.03.1353) DL 4340; Fejr, Codex diplomaticus
IX/2, 218; rmin Friss, Magyar-zsid oklevltr, I, Monumenta Hungariae Judaica (1092-1539),
Budapestini, 1903, 70.
41
2, 120.
115
nedim rabi
Dosadanja historiografska nastojanja imala su razliite predodbe o moguem

inicijatoru, odnosno posredniku ovog braka. S obzirom na veliku udaljenost izme-
u Bosne i vapske, opravdano se postavlja pitanje posrednika braka. ak i veza
izmeu Ugarske i postojbine grofova od Helfensteina koja je sasvim sigurno bila
postojanija od bosanske pretpostavke, ne omoguava da se doe do rjeenja koje
bi ponudilo zadovoljavajui odgovor. Meutim, kada pogledamo ire okruenje iz
koje na povrinu isplivavaju dvije markantne linosti, ugarski kralj Ludovik I i rim-
sko-njemaki kralj Karlo IV Luksemburki (od 1355. car Svetog rimskog carstva),
dolazimo do sigurnije postavke. Naime, Karlo IV je bio dovoljno ubjedljiva spona
izmeu ugarskog kralja i njemakog grofa.42 Sa Ludovikom ga je vezivao brak sa
njegovom kerkom, a sa Ulrichom vazalne obaveze vapskog grofa. Intenzivniji kon-
takti sa Karlom IV koji su prerastali i formu saveznitva neposredno prije vjenanja
Ulricha nalaze potvrdu u izvorima.43 Stoga se moe iznijeti pretpostavka da Karlo
nagrauje svog vjernog plemia posrednikom ulogom preko koje je bio omoguen
brak sa enom iz ugledne kue. Pozivajui se na njemu dostupnu dokumentaciju,
Gabelkover primjeuje kako je Ulrich zasigurno uivao ugled i bio veoma omi-
ljen kod cara Karla.44
Uobiajena praksa vitekog stalea i gradske aristokratije, osobito tokom 14. i 15.
stoljea, bila je obiljeena injenicom sklapanja braka ena iz vieg drutvenog sloja
sa muem iz nieg stalea. Promatranjem iz Ulrichove perspektive jasnije uoavamo
motive koji su nagnali ovog njemakog plemia za brak sa bosankom Marijom. Te-
njom da sebi i svom rodu prigrabi vii staleki ugled, Ulrich je brak nastojao isko-
ristiti za vertikalno pomjeranje na drutvenoj ljestvici. To je esto vieno, uporno
nastojanje da se dobrom enidbom nie plemstvo napoji krvlju vieg, kako bi sebi
i svojoj lozi uzdiglo drutveni rang.45 Toj zacrtanoj tenji savreno je odgovarala ki
tada veoma poznatog bosanskog vladara. Marija pripada onoj kategoriji ena sred-
njeg vijeka za koje Georges Duby kae da postoje one preko kojih se stie ugled, a ne
nasljeuje zamak.46
U razvijenom srednjem vijeku, meu plemikim staleom, vladao je obiaj da se
mukarac eni tek kada se priblii tridesetoj godini sa enom koja je, u veem broju
sluajeva, bila mlaa od deset godina. Ovakvo shvaanje branog modela zasnivalo
se na miljenju da e mukarac na taj nain raspolagati veim autoritetom i da e
42
S jedne strane prva supruga Ludovika bila je Margareta, prvoroena ki Karla, koja je nakon
etverogodinjeg braka umrla 1349. godine, a s druge strane Karlo je 1353. godine oenio Anu od
Schweidnitza, Stlin, Beschreibung des Oberamts, 151
43
Ulmisches Urkundenbuch, II/1, Die Reichsstadt, Von 1315 bis 1356, Heinrich Kerler, Verlags-
Conto, Ulm, 1898, 326-327, 328-329.
44
HS J 1 48c, fol. 173-173v
45
2, 114-115.
46
2, 115.
116
imati ljepu djecu.47 Ovom konceptu braka u potpunosti odgovara zavjetna veza
Marije i Ulricha, koji ispunjavaju tadanje vaee drutvene norme branog ina.
Igra darova bogatstvo miraza

Kako prelazak ene iz jedne porodice u drugu ne podrazumijeva samo njeno
fiziko premjetanje nego i prebacivanje bogatstva koje joj pripada, posebna panja
u historiografiji je poklonjena Marijinom mirazu. Visina miraza je tokom historije,
vremenom dobivala sve vie na znaaju.48 Prvotna smisao da se eni u sluaju smrti
njenog mua obezbijedi adekvatno ekonomsko pokrie, sve vie je gubila na znaaju,
dok su u prvi plan izbijale tenje da se u ovoj igri darova zadovolje meuporodini
odnosi. Poto u ovom sluaju, prije svega zbog velike geografske udaljenosti, po-
rodine veze nisu imale primarnu vanost, a zemljini posjedi gubili svaki znaaj,
prednost ovog branog zavjeta je bio sadran u uglednijem porijeklu Marije i nje-
nom mirazu.
Hroniar Oswald Gabelkover, koji se sluio tada jo postojeim izvornim mate-
rijalom, uz opirni popis svih stvari koje je Marija imala uz sebe kada je stigla u svoju
novu postojbinu, posebno je bio impresioniran sumom od 10.000 ugarskih forinti
koji su bili dio miraza.49 Ovaj hroniar nije propustio napomenuti kako bi taj iznos
u njegovo vrijeme premaivao brojku od 100.000 forinti.50 Pored ove sume naveden
je i popis stvari meu kojima se nalaze predmeti za svakodnevnu upotrebu, ali i ra-
zne dragocjenosti. (Prilog 1.)
Kako je znaaj miraza tokom 14. stoljea rastao, tako se on i novano smanjivao.
Stoga novano davanje ugarskog kralja u ovom visokom iznosu zavreuje osobitu
panju, posebno kada se uzme u obzir da udaja, trgovaki reeno, mnogo kota. Ve-
liki iznos koji je Ludovik bio spreman izdvojiti kako bi na zadovoljavajui nain
udao ker svoga budueg punca, ne treba olako prihvatiti za injenicu. Ona mnogo
vie govori o tada vaeim politikim odnosima na relaciji izmeu bosanskog bana i
ugarskog kralja, u koje na ovom mjestu neemo dublje zalaziti.
47
-, , 313.
48
Women in Medieval Society, (ed. Susan Moscher Stuard), University of Pennsylvania, Philadelphia,
1993, 4; Women and Power in the Middle Ages, (ed. Mary Erler, Maryanne Kowaleski), University
of Georgia Press, Athens, 1988, 130.
49
Od 12. stoljea znaajno se poveao iznos miraza i on je postepeno poeo da dobiva na znaaju
prilikom sklapanja braka. Ve u 14. i 15. stoljeu on je predstavljao najvanije davanje i bio temelj
imovinskog odnosa izmeu suprunika. Ova praksa posebno snano se osjea na prostoru gdje se
izrazitije sprovode odredbe rimskog prava, -, , 305-306.
50
Nun hat sie ain stattlich Zugelt gehabt, nmlich 10 000 Ungarisch, zur selbigen Zeit wohl so vil oder
villeicht mehr gewest, als jez 100 000 sein mchte HS J 1 48c, fol. 195; Thallczy je svojevremeno,
oslanjajui Cibrariovom mjerilu, izraunao 24-struku vrijednost Thallczy, Prilozi k objanjenju
izvora, 24. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 314.)
117
nedim rabi
Prilog 1: Miraz Marije,

Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 345)
118
Poto se u ovom sluaju radi o jedinstvenom podatku o linim stvarima jedne ene
iz vladajue dinastije, neki historiari su se njime sluili kako bi dopunili kulturne i tr-
govinske veze Bosne sa zapadnoevropskim ekonomskim centrima sredinom 14. stolje-
a.51 Iako ne sporimo takvu mogunost, smatramo da se na osnovu Marijinog miraza
te veze teko mogu dokazati, upravo iz injenice to je ona otpraena sa budimskog,
a ne bosanskog dvora.52 Stoga bi porijeklo navedenih predmeta, zajedno sa novanim
prilogom, trebalo traiti prije u Ugarskoj, a ne u Bosni, iako ne odbijamo mogunost
da se u listi nalaze i pojedine stvari koje je Marija ponijela sa sobom iz Bosne.
Drutveni i politiki ivot u grofoviji

Kako je ovim brakom Marija u hijerarhijskom smislu deklasirana, smatramo da
je s druge strane ona uivala odreene beneficije, odnosno neuobiajene slobode
za enu toga doba. Krajem srednjeg vijeka trend je iao ka razvlaivanju ene jer
su one mirazom istisnute s oevine (u korist brae) koja im po teoriji pripada. Ona
vremenom gubi pravo da potpuno raspolae svojim imanjem kojeg je donijela sa
sobom u branu zajednicu, kojeg ak i kao udovica ne moe zavjetavati po svojoj
volji. Meutim, u sluaju Marije zatiemo znatno drugaije okolnosti. Na prostoru
helfentajnske grofovije ona se istie u mnogo autonomnijoj ulozi nego je to sluaj
kod drugih ena slinog drutvenog stalea. Razloge za ovakav njen poloaj vidimo
u hijerarhijskoj prednosti u odnosu na mua i njenoj linoj sposobnosti da iz takvog
poloaja stekne za sebe veoma komforan poloaj.53
Kako se iz izvornih podataka vidi, Marija je nedugo nakon vjenanja poela da
pokazuje aktivnu inicijativu u politikom i drutvenom ivotu grofovije. Ve 1356.
godine mlada helfentajnska grofica je utjecala na svog supruga da ue u proceduru
podjele grofovije, jer je do tada njome zajedniki upravljao sa svojim mlaim roakom
Ulrichom (u historiografiji poznatim pod imenom Ulrich Mlai).54 Spomenute godi-
ne izvrena je podjela posjeda na dva jednaka dijela, s tim to su Marijinom suprugu
pripala znaajnija mjesta kao to su Helfenstein, Wiesensteig i Geislingen.55 (Slika 4)
51
neli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, 471-473, 547-548; Lovrenovi, Na klizitu
A
povijesti, 450, 557, 675.
52
Gabelkover kae gwi das sie (...) u Ungarn herauf gebracht ist worden. HS J 1 48c, fol. 172.
53
Sline primjere nalazimo u Francuskoj i Engleskoj, vidi Linda E. Mitchell, Family life in the Middle
Ages, Greenwood Press, Westport, Connecticut London, 2007,139.
54
Vidi, Kerler, Geschichte der Grafen von Helfenstein, 55-56.
55
Pored navedenih mjesta Ulrichu Starijem su pripale i naseobine: Hiltenburg, Spitzenberg,
Westerheim, Hofstett-Emerbuch, Rogensteig, Altenstadt, Deggingen, Trkheim, Sontbergen,
Stubersheim, Schalkstetten i dr., dok je njegov imenjak dobio jugoistoni dio grofovije sa
spomenutim mjestima: Giengen, Heidenheim i Blaubeuren i dr. Ulmisches Urkundenbuch, II/1,
439-440; Up. Heinrich Friedrich Kerler, Urkunden zur Geschichte der Grafen von Helfenstein,
Verlag der Stettinschen Buchhandlung, Ulm, 1840, 11.
119
nedim rabi
Slika 4: Opsada tvrave Helfenstein 1552. godine (pogled sa zapadne strane), suvremeni crte
Ovom posljednjem gradu Ulrich je 1367. godine uveo jednu vrstu statuta pomou
kojeg je definiran zakonodavni sistem.56 Kao odani pristalica cara Karla IV, za kojeg je
uestvovao u veem broju ratova, uspio je svoj posjed i proiriti.57 O dobrim odnosima
sa carom svjedoi i veliki broj povelja u kojima je Ulrich navoen u popisu svjedoka.58
Marija i njen suprug su se isticali raznim donacijama koje su se odnosile na grad-
nju i odravanje vjerskih objekata, kao i izdanim poklonima koje su uruivali za
spas due. Meu objekte posebne namjene izdvaja se hospicij, kojeg su 1364. godine
podigli u Wiesensteigu.59 U Deggingenu i Reichenbachu su 14. oktobra 1361. za-
jedno donirali 9 Jaucharten (mjera za zemljini posjed u junoj Njemakoj) obradi-
vog zemljita.60 Pored spomenutih donacija u kojima je uestvovala Marija, Ulrich
je izmeu 1350. i 1370. u mnogim dokumentima navoen kao donator. Ove dona-
cije su bile finansijski veoma iscrpljujue, ali su se carevom naklonou lako mogle
kompenzirati. Meutim, nakon smrti Ulricha, posjed se poeo poput kule od karata
ruiti. Unato ogromnim finansijskim restrikcijama u kojima se Marija nala, ona je
ipak pronalazila nain da crkvenim ustanovama udjeli znaajnija sredstva.61
56
Kerler, Urkunden zur Geschichte, 14-19; Stlin, Beschreibung des Oberamts Geislingen, 151.
57
58
59
Burkhardt, Maria von Bosnien, 46. Ova graevina jo uvijek stoji u ovom gradiu, a na njoj se
nalazi i natpis u ast njenim donatorima.
60
Ir bergabe auch noch da jars [1361] donnerstag vor S. Gall tag mit beteilligung seiner gmahelin fr
Maria geborener Herzogin zu Bona dem hailigen zu Detbingen(!) fnf jauchar ackern und 4. jauchar
ackerns zu Reichenbach gelegen (...) samt dem klainen Zehnten zu Hausen an der Fils. HS J 1 48c, fol. 173v.
Up., Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 83; Burkhardt, Maria von Bosnien, 45.
61
Pred kraj ivota, 1400. godine Marija je upnoj crkvi sv. Marije u Geislingenu uruila znaajnu
donaciju za altar i novac za kapelana crkve, Stlin, Beschreibung des Oberamts Geislingen, 127.
Vidi i Diakonus. Klemm, Die Stadtkirche in Geislingen, Wrttembergische Viertelsjahrhefte fr
Landesgeschichte, Jahrgang I, Stuttgart, 1878, 114.
120
S obzirom na poloaj i ugled koji je uivao kod rimsko-njemakog cara, Marijin

suprug je bio primoran da esto putuje. Frekventna destinacija bio je dvor u Pra-
gu. Prema dostupnim podacima izvjesno je da se Marija nerijetko nalazila u pratnji
mua prilikom ovih i slinih putovanja.62
Finansijska nestabilnost imala je kao rezultat injenicu da su se od est sinova,
njih trojica posvetila duhovnoj slubi, a od preostale trojice samo se jedan oenio.
Smatramo ovu pojavu direktnom mjerom njihove majke koja je nastojala, nakon
mueve smrti, izbjei dodatno rasparavanje posjeda.
Roenje dobrih i zdravih nasljednika predstavljao je veliki izazov u vremenu
kojem smrt nanosi teke i este udarce. Iz braka Ulricha i Marije rodilo se est si-
nova: Friedrich (r. 1357), Ludwig, Wilhelm, Konrad, Ulrich i Hans, i tri kerke:
Agnes, Beatrix i Maria.63 Nakon smrti Ulricha 1372. godine njegov sin Konrad (u.
1402.) je preuzeo upravu nad grofovijom.64 Njemu se kasnije pridruio i Friedrich
kada je postao punoljetan. (Slika 5)
Slika 5: Sjednica vijea koju sazvao grof Eberhards od Wrttemberga, 16. stoljee,
Kopija izgubljene slike (Tafelgemlde) iz sredine 15. st., Grof Friedrich von Helfenstein
se nalazi s lijeve strane crkvenog lica u crnoj odjei
( Landesarchiv Baden-Wrttemberg, WLM Inv. Nr. 2735)
62
63
HS J 1 48c, fol. 178v; Schn smatra izvjesnog Johanna moguim najstarijim sinom ovog para,
Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 83.
64
Kerler, Geschichte der Grafen von Helfenstein, 63; Detaljniji opis dogaaja koji su doveli do
Ulrichove smrti donosi, Carl Reichard, Geschichte der Kriege und der Brgerbewaffnung Ulms von
testen bis auf die jetzigen Zeiten, Druck un Verlag von I. D. Wagner, Ulm, 1832, 25-26. s razlikom
to on kao datum njegove smrti navodi 1. maj 1373. godine.
121
nedim rabi
Na Ludwiga se nije moglo raunati jer se on ve ranije opredijelio za duhovnu

slubu, a 1382. godine postao je kao veoma mladi zareenik kaloki nadbiskup, to
bi se moglo objasniti Marijinom vezom sa ugarskim dvorom. Prema podacima do
kojih je doao Lajos Thallczy izvjesno je da je Ludwig bio i najstariji od Marijinih
i Ulrichovih sinova.65 Kao veoma mlad stigao je na ugarski dvor gdje je, uz kraljevu
pomo izgradio uspjenu karijeru. Prije nego je postao nadbiskup Kalocze, ugarski
kralj Ludovik je sa svojom enom, kraljicom Elizabetom Ludwigovom tetkom
pokuao preporuiti svoga imenjaka papi Urbanu, frijulskim gradovima i gradu
Udineseu za patrijarha u Akvileji.66 Do svoje smrti 1393. godine, Ludwig se redovno
nalazio u svojstvu svjedoka na poveljama ugarskog kralja.67
Nakon smrti Ulricha 1372. nastaje prijelomno razdoblje kue Helfenstein. Od
ranije akumulirani dugovi postali su preteak teret njegovim nasljednicima. Vjero-
vatno nije sluajnost to su iste godine, njegova dvojica sinova Friedrich i Konrad,
zbog duga od 37.000 ugarskih forinti morali vei dio svog posjeda zaloiti gradskoj
opini susjednog Ulma. Unutar ovog zemljita se nalazio i posjed koji je Marija tre-
bala da dobije u nasljedstvo.68 Poto i nakon etrnaest godina nisu uspjeli isplatiti
zalog, bili su prinueni da 1396. godine polovinu imanja ustupe gradu Ulmu, kako
bi sauvali barem dio svoga nekada velikog posjeda.69 Mada iz dokumentarne grae
ne vidimo koju je ulogu imala Marija tokom ovih dogaaja, iz regesti koje je svoje-
vremeno objavio Lajos Thallczy, izvjesno je da njena uloga nije bila zanemariva.70
Stoga nije sluajno to je u okolini Ulma preivjelo predanje koje su, zabiljeili
hroniari Felix Fabri (1438/1439-1502) i Martin Crusius (1526-1607). Prema nji-
hovoj interpretaciji, Marija je nakon podjele posjeda 1396. godine nazvala stanov-
nike Ulma svojim sinovima, jer su oni, preuzevi posjede koji su joj pripadali, postali
njeni nasljednici.71
65
rema Gabelkoveru, Marijin i Ulrichov sin Ludwig je dobio ime po ugarskom kralju. S obzirom
P
na dalju karijeru Ludwiga nije bezrazlono i prihvatiti ovu, prema svemu sudei, pretpostavku
helfentajnskog hroniara.
66
67
On se navodio kao Lodouico Colocensi, a jendom i kao Lajos Elefanty, vidi: DL 52571
(12.12.1387.); DL 30301 (28.03.1388.); Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dal-
matiae et Slavoniae, vol. XVI, JAZU, Zagreb, 1976, 354, 356, 365, 436, 468, 473, 474.
68
69
Povelja objavljena kod Kerler, Urkunden zur Geschichte, 23-33.
70
Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 25-26. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 315-316.).
71
Venditione porro Helffenstainia facta: comitissa Helffenstainensis (...) Ulmenses appellare sole-
bat filios suos. Quare? Quia ipsi (inquit illa) nostri haredes erunt. Martin Crusius, Annales Suevici,
Francoforti, 1596, 322. Vidi i prijevod ovog djela na njemaki jezik koji je izdao Johann Jacob Mo-
ser, Schwbische Chronick, Zweyter Band, Frankfurt, 1733, 12. Izvorni rad Felixa Fabrija, pod na-
slovom Descriptio Sueviae objavljen je kao Historia Suevorum u knjizi koju potpisuje Melchior Gol-
dast, Suevicarum rerum scriptores aliquot vetere, partim primum editi, Francoforti, 1605, 254-255;
122
Smrt
Posljednje godine ivota Marija je provela u dvorcu Bhringenu iznad berkin-
gena. Ovaj posjed ona je dobila na koritenje prema svom pravnom statusu udovice,
koji joj prema branom ugovoru pripada. Za razliku od njenog roenja i porijekla,
datum njene smrti je poznat, to je 27. april 1403. godine.72 Marija je, pod uslovom
da je roena iz jednog od brakova Stjepana II, u trenutku smrti imala izmeu 55 i
70 godina. Pokopana je najvjerovatnije u crkvi u berkingenu. Na njenom grobu
nalazio se vei nadgrobni spomenik na kojem je postojao natpis, ali koji se, bilo fi-
zikim ili vremenskim oteenjem, jo sredinom 16. stoljea nije mogao nazrijeti.73
Historiar Kerler je sredinom 19. stoljea u svojoj knjizi koja obrauje historiju gro-
fova od Helfensteina objavio ovaj natpis, ali naalost nije naveo ta je koristio kao
izvor. Za razliku od Lajosa Thallczyja, priklanjamo se uvjerljivijem miljenju Ge-
orga Burkhardta da se u ovom sluaju ne radi o grobnom natpisu. U prilog toj tezi
ide i injenica to je sam tekst predug za namjenu nadgrobnog natpisa. Ali i opirno
navoenje dobroinstava uinjenih crkvi i njenim institucijama, odudara od uobia-
jene forme tekstualnog prikaza na grobu.74
Historijski dokumentiran je Marijin testament kojeg je objavilo vie autora.75
(Prilog 2.). Na osnovu njega se mogu prepoznati pojedinane stvari koje su bile dio
njenog miraza, koje se nakon njene smrti ostavljaju drugim linostima. Ove linosti
ine osobe od povjerenja i pripadaju njenom uem krugu.
Tradicija i reputacija
Posebna vrsta obavjetenja o bosanskoj princezi Mariji je tradicija koja je u okoli-
ni Geislingena iva i nakon vie od est stojea. Stoga je Theodor Schn krajem 19.
stoljea mogao zabiljeiti i predanje o bosanskoj vojvotkinji koje glasi: Sie hat uns
Slian navod se nalazi i kod Christofo Besoldo, Discursus politicus de incrementis imperiorum eo-
rumque amplitudine procurand, Argentorati, 1623, 46.
72
Prema T. Schnu (Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 86) i G. Burkhardtu (Burkhardt, Maria
von Bosnien, 50) datum smrti je 27. april, a ne kao to je mislio O. Gabelkover 28. mart, kojega slijedi i
L. Thallczy, , Prilozi k objanjenju izvora, 29. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 318.)
73
Gabelkover o tome kae slijedee: (...) ist [Marija op. N.R.] zu Ueberkingen begraben. Gleichwol jeziger
Zeit weder Stain noch Tafeln oder ainiche Anzaigung Begrebnus inn derselbigen Kirchen mehr vorhanden
sind, prema Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 86.
74
G. Burkhardt spori da se ovaj tekst nalazio na njenom grobu, ali zapravo ne negira izvornost teksta,
kojeg pripisuje Georgu Pluntheru iz Kirchheima. Ovaj kapelan je 1418. godine u svom proznom
djelu spomenuo Mariju rijeima: mir sait min Frow Fraw Maere [Marija op. N.R.] Herzogin von
Helfenstain, prema Burkhardt, Maria von Bosnien, 49.
75
HS J 1 48c, fol. 346v; Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 86; Thallczy, Prilozi k
objanjenju izvora, 26-27. fus. 3 (= Bruchstcke aus der Geschichte, 316-317. fus. 3); Burkhardt,
Maria von Bosnien, 49-50.
123
nedim rabi
Prilog 2: Testament Marije,

Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 346v)
124
das Steinle geben, Gott geb ihr das ewige Leben!76 Navedeno usmeno predanje se
odnosi na zemljite koje je Marija darovala kao Allmand (jedna vrsta zajednikog
vlasnitva), koje je narod zvao Steinle. Ova donacija je putem usmenog predanja
ostala u memoriji stanovnika ove oblasti koji je se sjeao kroz molitvu.
esto citirana hronika Oswalda Gabelkovera nosi i teret vremena i okolnosti u
kojima je nastala. To posebno dolazi do izraaja oko odgovornosti, koja se pripisiva-
la Mariji za propast kue Helfensteina. Naime, rod Helfensteina doao je do vrhunca
slave sredinom 14. stoljea, upravo u vrijeme Marijinog supruga Ulricha. A koinci-
dencija je da su se posjedi ovog grofa, ali i njegovih manje utjecajnih roaka, nakon
vjenanja Marije i Ulricha poeli osipati. Upravo ta podudarnost bila je presudna u
tome da legenda o Marijinoj krivici iz Gabelkoverove hronike ue u historiografiju,
gdje se odrala do 20. stoljea. Kasnija istraivanja su pokazala da su uzroci finansij-
ske propasti kue bili mnogo sloeniji i usko povezani sa tadanjim opim drutve-
nim odnosima, jaanjem gradova i gradskih opina, te na kraju loom ekonomskom
politikom Ulricha i njegovih prethodnika.77
Postoji niz razloga zato je upravo Marija postala ozloglaena figura kojoj je hro-
niar Gabelkover pripisao propast uglednog roda. Na jednom mjestu u hronici Ga-
belkover kae kako je ovakav brak donio vie tete ovom rodu, nego koristi, ali je
to i uobiajeno u neravnopravnih brakova (...) potrebno je mnogo sree kada se eni
iznad vlastitog stalea.78 Pored toga Gabelkover joj je pripisao i rasipan stil ivota, u
kojem je i vlastite kerke odgojila.79
Druga polovina 16. stoljea, u kojoj je Gabelkover pisao svoju hroniku, na po-
druju virtemberke regije obiljeena je nemirima koji su direktna posljedica tzv.
njemakih seljakih ratova u vrijeme reformacije.80 Ovaj period je i karakteristi-
an po lovu na vjetice u kojem se snanim enskim drutvenim linostima, po-
put Marije, davala negativna reputacija. Grof Rudolf (u. 1601), jedan od kasnijih
potomaka Ulricha i Marije, i finansijer Hronike koju je pisao Gabelkover, imao je
76
77
Burkhardt, Maria von Bosnien, 52-57.
78
Doch hat solcher Heyrat disem Gschlecht vil mehr Schaden, als Nuzen gebracht, wie dann gmainlich ode
doch gar offt in den ungleichen Heyraten zu geschehen pflegt. Dann sie [Maria op. N.R.] nicht allain fr
ir Person sich gar stattlich und wohl frstlich gehabt, sondern hat auch ihre Tchtern also uffgezogen und die
nicht ringer austeuern wllen, als sie selb ugesteurt worden. Das ist nuhn bey Lebzeiten irs Herren [Ulricha
op. N.R.], als der inn ain groen Thun und beii Kayserlicher Majestt in sondern Gnaden und Ansehen
wol hingangen. Als aber der gut Herr umkommen -, sich hin und wider groe Schulden gefunden haben, da
hat sich erst je lenger je mehr erzaigt und befunden, das vil Glck darbey seyn mu, wo man ber sein Stand
heyraten wel. HS J 1 48c, fol. 172-172v.
79
(...) sondern hat auch ihre Tchtern also uffgezogen und die nicht ringer austeuern wllen, als sie selb
ugesteurt worden (...) HS J 1 48c, fol. 172.
80
Wolfgang v. Hippel, Die Beuernbefreiung im Knigreich Wrttemberg, Band I, Darstellung, Ha-
rald Boldt Verlag, Boppard am Rhein, 1977, 213.
125
nedim rabi
strievia Schweickharta (1539-1599) koji je u jednom iluminiranom rukopisu pri-

kazan kako 1583. godine pali 20 ena optuenih za vjetiarenje. (Slika 6) U takvoj
atmosferi, koja je bila pogorana sve veim slabljenjem roda jer 1627. umire, ve
znatno osiromaeni, njihov posljednji potomak po mukoj liniji tragalo se za lino-
u kojoj se bezbolno mogla priiti krivica za situaciju u kojoj se nala grofovija kra-
jem 16. stoljea. Kroz prizmu tih dogaaja hroniar je, vjerovatno i na tragu tadanje
porodine tradicije, u Mariji naao najpozvaniju linost, upravo iz razloga to su se u
njeno vrijeme desili prethodno opisani prijelomni dogaaji, obiljeeni rasparavanjem
i gubitkom posjeda. Svakako je u takvim okolnostima lako bilo nai krivicu u eni,
pored toga jo i strankinji koja je dolaskom u grofoviju igrala znaajnu ulogu za
propast nekada uglednog roda ija se loza moe pratiti unazad do sredine 9. stoljea.
Slika 6: Grof od Helfensteina spaljuje 26. septembra 1583. godine u Weissensteinu

20 ena pod optubom da su vjetice, isjeak iz rukopisa, crte u boji 10,4 x 16,5 cm
( Zentralbibliothek Zrich, INVNR: Ms F 31, Bl 151r)
Napomenimo na kraju, da danas u Geislingenu postoji ulica Marije od Bosne, a u

njenu ast se redovno odrava mjuzikl pod nazivom Marija od Bosne vjenanje i
jedan smrtni sluaj. Na taj nain je i nakon vie od 600 godina uspomena na Mariju
u ovom njemakom gradiu ostala iva.
Zakljuak
Na prethodnim stranicama izraeno je nastojanje da se uz ponovno pretresanje
izvorne i suvremenije literarne grae, uglavnom nepoznate domaoj akademskoj
javnosti ukae na znaaj, pomalo zaboravljene, snane enske figure bosanskog ali i
njemakog srednjeg vijeka. Udajom sa helfentajnskog grofa Ulricha, Marija se nije
samo udaljila od svoje domovine, ona je time, skoro u potpunosti, nestala i iz doma-
e historiografije.
126
Poto je veoma dobar i opiran rad Lajosa Thallczyja s kraja 19. stoljea bio
posljednji pokuaj u domaoj historiografiji da se o vojvotkinji Mariji napie cje-
loviti osvrt smatrali smo potrebnim da nakon viedecenijske historiografske utnje
rehabilitiramo njegov napor kojeg smo osnaili, a djelomino i revidirali, osvrtima
Theodora Schna i Georga Burkhardta. Kritikom analizom radova spomenutih
autora ali i brojnih drugih, te izvornih obavjetenja koji su nam bili dostupni, doli
smo do saznanja koje smo u veoma saetom obliku ovdje izloili. Skreemo panju
da smo obilato koristili hroniku Oswalda Gabelkovera, koju je Thallczy posljednji
koristio prije vie od 120 godina. Iz nje smo donijeli vei broj izvoda. Stoga ovaj rad
nema namjeru da se iscrpno osvre na ivot bosanske vojvotkinje Marije, nego prije
da pokua rasvijetliti one aspekte njenog ivota koji su do sada bili najmanje poznati
i najvie problematizirani.
Shodno problematici, najvie prostora posveeno je Marijinom porijeklu. Za ra-
zliku od prethodnih osvrta, u ovom radu iznesena je pretpostavka da je Marija ki
bosanskog bana Stjepana II Kotromania, te da nikako nije mogla biti ki njegovog
oca Stjepana I, kako je u historiografiji preteno prevladavalo stremljenje. Uraen
je i osvrt na njeno vjenanje, ali i na ivot obiljeen politikim i drutvenim anga-
manom u Njemakoj. Dovedena u neugodan poloaj nejednakog branog spoja,
Marija je bila suoena sa raznim izazovima i dunostima u grofoviji. Nakon smrti
njenog mua Ulricha 1372. godine, isticala se kao vodea figura grofovije iako su
njeni sinovi, u skladu sa nasljednim pravom, postepeno poeli da preuzimaju vode-
u ulogu. Zahvaljujui brojnim njemakim arhivskim izvorima mogue je neto pre-
ciznije ocrtati njen drutveni ivot proet estim i izdanim donacijama crkvenim
ustanovama. Rodila je ukupno devetero djece, est sinova i tri keri. Umrla je 1403.
godine. Pokopana je najvjerovatnije u grobnoj kapeli u berkingenu, ali se njenom
grobu zameo trag. Na njemu je navodno stajao natpis, kojeg smo s obzirom na du-
inu i karakter teksta, negirali kao takvog. Naposlijetku, smo pokuali dati odgovor
na pitanje zbog ega je Marija od hroniara Gabelkovera, a za njim i mnogih drugih
autora, etiketirana kao glavni krivac za propast kue Helfenstein.
Nauno-historijski gledano, Mariji ...von Bosnien (kako se esto potpisivala) pri-
pada mnogo znaajnije mjesto nego joj je domaa historiografija do sada priznavala.
Njena dugotrajna i solidno dokumentirana aktivnost, doputa da se i u naredno vri-
jeme oekuju novi historiografski pristupi o ovoj temi.
127
nedim rabi
Nedim Rabi
Maria von Bosnien: Bosnian Dutchess German Countess
Summary
Re-examining of source material and contemporary literature, mainly unknown
to the domestic academic public, we emphasized the significance of a somewhat
forgotten, strong female figure of Bosnian but also German Middle Ages. With her
marriage to the Helfenstein Count Ulrich, Marija did not only move away from her
homeland but also completely vanished from domestic tradition and historiography.
Since L. Thallczys good and detailed article from the end of the 19th century
was the last attempt in domestic historiography to give a complete review about
Duchess Marija, we considered it necessary to rehabilitate his efforts after a
historiographic silence of many decades. We strengthened it and partly refreshed
it with the reviews of T. Schn and G. Burkhardt. With a critical analysis of papers
of these two mentioned authors and numerous others and on the basis of source
reports which were available to us, we came to the discovery which we presented here
in a very short form. We stress that we largely used the chronicle of O. Gabelkover
which for the last time was used by Thallczy 120 years ago. A great number of
our abstracts derive from it. Therefore, this paper does not aim to comprehensively
review the life of the Bosnian Duchess Marija, but rather to disclose those aspects of
her life which were less known and mostly problematized. In this sense, for the full
understanding, we will consult the cited articles and complete the knowledge of this
unique figure of Bosnian history.
According to the problem, the greatest attention is devoted to Marijas origin.
Compared to earlier reviews, we make a strong assumption that Marija was the
daughter of the Bosnian Ban Stjepan II Kotromani and by no means the daughter
of his father Stjepan I, as this opinion prevailed in historiography. We reviewed her
wedding, but also her life that was marked with political and social engagement in
Germany. Brought to an uncomfortable position due to the unequal marital bond,
Marija was faced with different challenges and duties in the county. After the death
of her husband Ulrich in 1372, she became the leading figure of the county, even
though her sons, according to the succession law, gradually assumed the leading role.
By the virtue of numerous German archival sources it is possible to precisely outline
her social life imbued with frequent and generous donations to church institutions.
She gave birth to nine children, six sons and three daughters. She died in 1403. She
was buried in the sepulchral chapel in berkingen, but there is no trace of her grave
today. Allegedly, there was also an inscription on her tombstone, but because of the
dubious length and character of the text we deemed it as inauthentic. Finally, we
128
attempted to provide an answer to the question why Marija was labelled as the main
culprit for the destruction of the house of Helfenstein by the chronicler Oswald
Gabelkover, and after him by many other authors.
Looking at it from a scientific and historical point, Marija von Bosnien (as
she frequently signed documents) deserves a more significant place than domestic
historiography recognized it until now. Her long and well-documented activity,
allows us to expect new historiographic approaches to this subject in future.
129
929 Ana od vidnice
amer sulejmanagi
Anna de Bosna de Regno Dalmacie Ana od vidnice
(1339-1362)

Abstrakt: Praka katedrala je znaajan izvor za povijest srednjovjekovne Bosne. Tamo
se nalazi i reljef bista Ane od vidnice s pripadajuim natpisom u kojem se u okviru Aninog
naslova spominju Bosna i Kraljevstvo Dalmacija. Autor razmatra pitanje porijekla naziva
tih dvaju zemalja u Aninoj tituli iz tri gledita: realnih rodbinskih veza, naslova ugarskih
vladara i slavenske tradicije vezane za kuu Luksemburg u koju se Ana udala.
Kljune rijei: Bosna, eka, Ugarska, Prag, Kotromanii, Luksemburgovci
Abstract: The cathedral of Prague is a significant source for the history of medieval
Bosnia. It houses a relief bust of Anna of Schweidnitz with the corresponding inscription
where within Annas title Bosnia and the Kingdom of Dalmatia are mentioned. The author
considers the origin of the names of these two lands in Annas title from three aspects: real
blood relations, the titles of Hungarian rulers and the Slav tradition linked to the Luxem-
burg house where Anna was married to.
Key words: Bosnia, Bohemia, Hungary, Prague, the Kotromani dynasty, dynasty of
Luxembourg
Uvod
U triforiju katedrale sv. Vida u Pragu nalazi se reljef bista Ane od vidnice (*1339
1362) tree ene cara Karla IV i majke Vaclava (Vencela) IV ekog i rimskog
(njemakog) kralja. Iznad njene biste je natpis koji glasi: Anna de bosna. de regno /
dalmacie. mater domini / Wenczeszlai. regis. romanorum / et boemie.1 Lijevo od Anine
glave je grb vidnice (crveno-crni orao na srebreno-zlatnom titu), a desno je grb
Svetog rimskog carstva (crni orao na zlatnom titu).2
1
August Ambros, Der Dom zu Prag, Prag, 1858, 222.
2
Ant. Podlaha Kamil Hilbert, Metropolitni chrm Sv. Vta v Praze, Praha, 1906, 108.
131
amer sulejmanagi
Carica Svetog Rimskog carstva

Anini roditelji su vojvoda Henrik II od vidnice-Javora (Schweidnitz-Jauer) iz leske
grane dinastije Pjastovaca i Katarina Ugarska, ker kralja Karla Roberta. Anin je otac
umro kada je imala etiri godine pa je brigu o njoj preuzeo stric Boleslav II. Obrazovanje
je stekla u Viegradu u Ugarskoj. Kada je imala 11 godina zaruena je za Vaclava (Ven-
cela) novoroenog sina i nasljednika tada jo kralja Karla IV. Nakon Vaclavljeve smrti
(1351) i smrti njegove majke Ane Falake (Karlova druga ena, *1329 - 1353) Karlo
IV je zaprosio sinovljevu zarunicu za sebe u sklopu strategije stjecanja kontrole nad su-
sjednim zemljama. Anin ujak (polubrat njezine majke) ugarski kralj Ljudevit I se kao sin
Elizabete Poljske odrekao svoga prava na vidnicu u korist kue Luksemburg pomaui
tako svojoj sestrini. Ana se kao unuka ugarskoga kralja Karla I udala 1353. za tadanjeg
njemakog kralja, a od 1355. godine i cara, Karla IV nakon dispenze pape Inocenta VI
zbog bliskog srodstva izmeu mlade i mladoenje. Njenom vjenanju je prisustvovao
u svojstvu svjedoka i njen ujak, ugarski kralj Ljudevit I. U julu 1353. Ana je u Pragu
okrunjena za eku kraljicu, a u februaru 1354. godine u Ahenu za njemaku. Zajedno sa
svojim suprugom je 5. aprila 1355. godine u Rimu okrunjena kao carica Svetog rimskog
carstva. Ana je 1358. godine rodila ker Elizabetu, a u februaru 1361. u Nrnbergu pre-
stolonasljednika Vaclava koga su krstila tri nadbiskupa. Okrunjenje svoga sina Ana nije
doekala. Umrla je na porodu 11. jula 1362. u 23. godini.
Anina bista i natpis

Anina se bista nalazi u triforiju prake prvostolnice zajedno s jo 20 bista meu
kojima su, osim onih koje predstavljaju nadbiskupe, kanonike i graditelje katedrale,
i biste pripadnika luksemburke dinastije, pa i Karla IV, te Vaclava IV. Od svih bista
samo est predstavljaju enske osobe. Natpisi iznad etiri od njih govore o prika-
zanim osobama kao o kraljicama: kao kraljice eke i Rimljana opisane su Blanka
Valoa (1. ena Karla IV), Ana Falaka (2. ena Karla IV), Johana Bavarska (ena
Vaclava IV), a kao kraljica eke Elizabeta Pemislova (majka Karla IV). Niti jedna
od prve dvije Karlove ene nije rodila nasljednika koji je sjeo na tron. Ostale dvije bi-
ste predstavljaju 3. i 4. enu Karla IV (jedine dvije koje su rodile carske nasljednike):
Anu od vidnice majku Vaclava IV i Elizabetu Pomeransku majku Sigismunda
Luksemburkog. Natpisi iznad bista ovih ena uope ne govore (niti Anin niti Eli-
zabetin) o njima kao o caricama ili kraljicama: Anna de bosna * de regno dalmacie *
mater domini wenczeslai * regis * romanorum et boemie; odnosno: Elizabet de steti-
na3 filia ducis bohuslai * mater sigismundi regis * ungarie et marchionis brandeburgesi
* Iohanis duc(is) Gorliczenis et * Anne regine anglie. Izgleda da je vanije bilo naglasiti
njihove carske nasljednike nego njihove realne carske i kraljevske naslove.
3
ito grad ein u Pomeraniji ije je prvobitno ime (od ranog XII. stoljea) na pomeranskom
O
jeziku bilo Stetin odakle dolazi njemako Stettin.
132
anna de bosna de regno dalmacie ana od vidnice
Bosna i Dalmacija u Aninoj tituli

Naslov s natpisa iznad biste Ane od vidnice: Anna de Bosna (ablativ) de Regno
Dalmacie (dativ) ... protumaiti emo kao: Ana od Bosne (zemlje koja pripada ili se
nalazi u) Kraljevstvu Dalmaciji, pa emo mu pristupiti u kontekstu formule: Dal-
macija je kraljevina ugarske krune, a Bosna (iako kraljevina) pripada Kraljevini Dal-
maciji; odnosno prema rangu tih triju kraljevina: 1. Ugarska; 2. Dalmacija; 3. Bosna.
Prostor srednjovjekovne Bosne je pripadao antikoj rimskoj provinciji Dalmaciji pa
je srednjovjekovna zapadna recepcija tu provinciju Dalmaciju mogla poistovjetiti s
tadanjom Kraljevinom Dalmacijom, a prema tome i Bosnu uvrstiti u njezin opseg.
Dalmacija i Bosna se kao kraljevine nalaze u naslovima arpadovskih ugarskih kra-
ljeva od Kolomana (isprave iz 1102. godine, od kojih se krivotvorinom smatra ona u
kojoj je Bosna prvi puta spomenuta u tom kontekstu) do Andrije III, zadnjeg vladara
iz te kue. I u ispravama kasnijih ugarskih kraljeva iz drugih dinastija oblik Rama ozna-
ava Bosnu. Oblik Bosna se javlja kasnije kod Habsburgovaca i to ne u diplomatikoj
grai nego u legendama pojedinih peata i u opisima slubene heraldike.
Od samih poetaka Dalmacija figurira kao dragulj u ugarskoj kruni jer se, uz ne-
koliko najranijih izuzetaka do 1169. godine, u vladarskoj intitulaciji uvijek nalazi na
drugom mjestu odmah iza Ugarske, a prije Hrvatske, Rame i drugih zemalja. Arpa-
dovii su bili ti koji su ujedinili dvije antike rimske provincije Dalmaciju i Panoniju
i ostavili tragove svoga uspjeha u diplomatikom i numizmatikom materijalu. Naziv
Dalmacija se javlja u vladarskim naslovima, a Panonija na njihovom novcu od sv. Stje-
pana (1000-1038) do najmanje sv. Ladislava (1077-1095).4 Politika Arpadovia nije
bila usmjerena prema moru, pa Dalmacija svoje pravo, strateko, mjesto u ugarskoj
politici dobija kasnije pod Anuvincima kojima je osim zbog rivaliteta s Venecijom
bila potrebna i za odranje veza i utjecaja u svojoj junotalijanskoj postojbini. Tada
Dalmacija dobija od jednog ugarskog kralja svoj slubeni grb reljefni kameni grb
iz kastruma Ostrovica kao produkt reforme stanja Kraljevina Dalmacije i Hrvatske
krajem 1360. godine koju u Dalmaciji u ime Ljudevita I Anuvinca provodi njegova
majka Elizabeta i iznosi njegova kraljevska prava (reformacione status regnorum Dal-
macie et Croacie, nec non iurium nostrorum regalium extirpacione (!)...).5
Anu od vidnice historiografija utemeljena na realnom obnaanju vlasti ne pove-
zuje s Ugarskom, Dalmacijom i Bosnom. Ipak, treba imati na umu da i eventualne
pretenciozne intitulacije ostavljaju u spomenicima jednako stvarne tragove kao i one
koje su plod realnog obnaanja kraljevske vlasti. Poetnoj formulaciji s natpisa i pitanju
porijekla naziva naih dviju kraljevina u Aninoj tituli pristupit emo iz tri pravca:
1. realna rodbinska veza Ane s bosanskom dinastijom Kotromania;
4
Ladislaus Rthy Gnther Probszt, Corpus nummorum Hungariae, Graz, 1958.
5
(28. XII. 1360) Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Vol.
XIII, Zagreb, 1915, 86, 62.
133
amer sulejmanagi
2. naslov ugarskih kraljeva (i kraljica) koji su nosili brojni Anini srodnici i kre-
tanje te titule meu njenim prethodnicima;
3. slavenska tradicija vezana za kuu Luksemburgovaca u koju se Ana udala.
Slika 1: Natpis iznad biste (Poprsi v triforiu) Slika 2: Relief bista Ane od vidnice
Ane od vidnice u katedrali sv. Vida u Pragu 6 u prakoj katedrali
(Peter Parler 1379. 1386.) 7
Slika 3: Detalj relief biste Ane od vidnice u prakoj katedrali 8
Anina veza s Kotromaniima

Zajedniki pra-pradjed Ane od vidnice i Elizabete Bosanske (keri bana Stjepa-
na II Kotromania i ene Ljudevita I Ugarskog) bio je Kazimir I Kujavski. Elizabeta
se za Ljudevita udala 1353. godine, a manje od mjesec dana ranije Ana se udala za
Karla IV emu je jedan od svjedoka bio upravo njezin ujak Ljudevit I. Tih je godi-
na Ljudevit stjecao kontrolu nad Dalmacijom nakon to je od Knezova Bribirskih
preuzeo kastrum Ostrovicu kod Zadra. Politika enidbenog stvaranja saveznitava i
stjecanja zemalja donijela mu je Bosnu kao miraz. Realna vlast se poklopila sa starim
6
Podlaha Hilbert, Metropolitni chrm Sv. Vta v Praze, 109.
7
Isto, 109.
8
Ferdinand Seibt, Kaiser Karl IV. Staatsmann und Mzen. Katalog der Ausstellung in Nrnberg
und Kln 1978/79, Mnchen, 1978, slika 13.
134
vladarskim titulama. Izmeu nekadanjih pretenzija i nove stvarnosti, barem u kru-

gu anuvinske i luksemburke kue, nije bilo razlike. Bosnu, koju su dobili, mogli su,
kao i mnoge druge svoje posjede, meusobno dodjeljivati.
Rodoslovlje Ane od vidnice i njezinih bliskih srodnika9

I.
. A. Kazimir I. Kujavski ( 2. brak) Konstanca Vroclavska
. B. Sjemomislav Kujavski () Saloma Pomeranska
. C. Kazimir II. Kujavski () ???
. D. E
lizabeta Kujavska banica bosanska () ban Stjepan
II Kotromani
. E. E lizabeta Bosanska* () Ljudevit I Ugarski* (njegov 2. brak)
II.
. A. Kazimir I Kujavski ( 3. brak) Eufrozina Opolska
. B. Vladislav I Lokitek poljski kralj () Hedviga od Kalia
. C. Kazimir III Veliki
. C. Elizabeta Poljska* () Karlo I Ugarski* (njegov 3. brak)
. D. Ljudevit I. Ugarski* ( 1. brak) Margareta* ki Karla IV (iz 1.braka)
. C. Kunigunda Poljska () Bernard od vidnice
. D. Henrik II od vidnice () Katarina Ugarska
" E. Ana od vidnice () Karlo IV rimski kralj (njegov 3. brak)
- D. Katarina Ugarska () Henrik II od vidnice
- C. Karlo I Ugarski* ( 1. brak) Marija od Bitoma*
- B. Karlo Martel Anuvinski* () Klemencija Habsburka*
- A. Karlo II Napuljski () Marija Ugarska
Put titule ugarskog kralja (i kraljice)

Naslov ugarskog, dalmatinskog, bosanskog itd. kralja (ili kraljice) nosili su, osim
onih navedenih u rodoslovlju, i brojni drugi Anini preci. Ne treba uditi to se njime
raspolagalo slobodno i to su pojedine tamo pobrojane zemlje pripale i naoj Ani. Pra-
djed i prabaka Ane od vidnice, Karlo Martel Anuvinski i Klemencija Habsburka
9
Zvjezdicom su oznaene osobe koje su nosile titulu kralja ili kraljice Ugarske (te samim tim i Dal-
macije i Bosne); kosim i pojaanim slovima su data imena osoba vezanih za Bosnu; a kosim i kosim
podvuenim zajedniki preci
135
amer sulejmanagi
(Austrijska), su nosili titulu ugarskoga kralja i kraljice.10 Klemencija Habsburka je bila

ker Rudolfa I prvog habsburgovca na tronu kralja Njemake. Sestra Klemencije
Habsburke Judita (Juta) Habsburka udala se za ekog i poljskog kralja Vaclava
Vencela II i iz njihovog braka je potekao Vaclav Vencel III, ugarski kralj od 1301.
do 1305. godine.11 Sestra Bernarda, djeda Ane od vidnice, Juta od vidnice udala se
za bavarskoga vojvodu Stjepana I brata Ota III Bavarskog (ili Bele V) ugarskog kra-
lja (od 1305. do 1307) iz kue Wittelsbach.12 Prva ena Ota III Bavarskog, Katarina
Habsburka, bila je sestra Klemencije Habsburke ene Karla Martela Anuvinskog.
Djed Ane od vidnice je bio ugarski kralj Karlo I (Karlo Robert sin Karla Martela
Anuvinskog i Klemencije Habsburke).13 Karlova ker Katarina Ugarska udala se za
Henrika II od vidnice i iz tog braka potie Ana od vidnice. Sestra Anine prabake
Kunigunde Poljske bila je ugarska kraljica Elizabeta Poljska, ena Karla I (Karla Ro-
berta) i majka ugarskog i (od 1370) poljskog kralja Ljudevita I Anuvinca.
Slavenska tradicija kue Luksemburg

Pitanju Bosna Dalmacija u kontekstu natpisa iznad Anine biste pristupit emo
i u svjetlu realne, ali i fiktivne, slavenske tradicije vezane za kuu Luksemburgovaca,
iji je bez sumnje najznaajniji vladar bio car Karlo IV mu Ane od vidnice. Ju-
noslavenski katoliki i protestantski protoilirizam 16. i poetkom 17. stoljea meu
slavenske nacionalne heroje ubraja samo trojicu rimsko-njemakih careva: Karla IV
i njegove sinove (Vaclava iz treeg braka s Anom od vidnice i Sigismunda iz etvr-
tog braka s Elizabetom od Pomeranije) svi iz kue Luksemburg.14 Ubrajanje care-
va iz kue Luksemburg meu Slavene ne iznenauje s obzirom na njihovu vezanost
za Prag i zemlje eke krune koje su im i davale mo. Osim njima vladali su jo samo
svojom malenom batinom (Luksemburg, Limburg i Brabant), te od 1373. godine
nita veim Brandenburgom. Uostalom, i na novcu nizozemskog vojvodstva Gelre
s aversnom predstavom ekog lava (iji se uticaj oituje i na velikom bosanskom
10
Karolus primogenitus illustris Jerosolimi st Sicilie regis, dei gracia Ungarie, Dalmacie, Croacie,
Gallicie, Rame ... Rex ... (Napulj, 1. XII. 1292), Ivan Kukuljevi Sakcinski, Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku, knj. VII, Zagreb, 1863, 21, XV.
11
Nos Wencezlaus dei gracia Boemie, Ungarie et Polonie rex... (Prag, 28. VI. 1305. god.), M. Perl-
bach, Pommerellisches urkundenbuch, Danzig, 1882, 559, 563, 634, 640.
12
Otto dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame ... rex ... (1306), Imre Nagy, Codex diploma-
ticus hungaricus andegavensis, I. ktet, Budapest, 1878, 117, 109.
13
Karolus dei gracia Vngarie, Dalmacie, Croacie, Rame ... Rex ... (3. IX. 1307), Nagy, Codex diplo-
maticus hungaricus andegavensis, I, 131, 124.
14
Vinko Pribojevi, De origine successibusque Slavorum, Venetia, 1532; Adam Bohori, Arcticae horulae
succisivae de Latinocarniolana literatura ad Latinae linguae analogiam accomodata, unde Moshoviti-
cae, Rutenicae, Polonicae, Boemicae et Lusaticae linguae, cum Dalmatica et Croatica cognatio, facile de-
prehenditur, Wittembergae, 1584; Mavro Orbini, Il regno degli Slavi hoggi corrottamento detti Schia-
voni, Pesaro, 1601, cit. prema: Zrinka Blaevi, Ilirizam prije ilirizma, Zagreb, 2008, 110, 132 n. 53.
136
etverostrukom dukatu) Vaclav IV (ili moda Karlo IV) je tituliran samo ekom
titulom kao MA(I)ES(TAS) BOEMMELLENES.15
Ova meu Slavenima prihvaena legenda oito ima eko porijeklo i realno osli-
kava Sigismundovu nevinost u sluaju Jana Husa. Iz naklonosti i ljubavi prema sla-
venskom narodu je car Karlo IV u Zlatnoj buli zavjetovao nasljednicima izbornih
knezova uenje slavenskoga jezika te odredio da ljudi slavenskog roda od tada
zauvijek na slavenskom jeziku obavljaju i slave slubu Boju.16
Legenda je utemeljena na stvarnom dogaaju. Godine 1348. (prema nekim au-
torima 1346) car Karlo IV je u novom prakom gradu osnovao benediktinski samo-
stan posveen sv. Jeronimu. Utemeljenje samostana odreenog za centar slavenske
liturgije (i radi obnove iste) u zemljama eke krune je potvrdio papa Klement VI.
Karlo je u Prag doveo i velikoduno podravao redovnike iz Dalmacije kojima je
slavenski crkveni jezik bio blizak. Bez dvojbe, radi se o dalmatinskim i bosanskim
glagoljaima.17 Samostan je ime Emaus dobio pri posveenju samostanske crkve
1372. godine. Izvorno je, od osnutka 1348. godine, nazivan kod Slavena (na Slo-
vanech). Karlo IV je dijelio tada opeprihvaeno miljenje da je sv. Jeronim iz Stri-
dona bio slavenskog porijekla i da je preveo Bibliju na slavenski jezik.18 U fundaci-
onalnoj ispravi iz 1347. godine car Karlo je odredio da se u emauskom samostanu
slube vre na slavenskom jeziku iz potovanja prema svetom Jeronimu, prevodiocu
Svetog pisma s hebrejskog na latinski i slavenski jezik (ob reverentiam et memoriam
gloriosissimi Confessoris Beati Jeronymi Strydoniensis Doctoris egregii et transaltoris
interpretisque eximii sacre scripture de Ebraica in Latinam et Sclavonicam linguas).19
Prevodioca Svetog pisma na latinski jezik (Vulgata), antikog Dalmatinca iz Strido-
na, je Rimska crkva jo ranije priznala i za tvorca posebnog slavenskog pisma o emu
svjedoi pismo pape Inocenta IV. iz 1248. godine upueno senjskom biskupu Filipu
u kojem kae da mu je isti biskup pisao o posebnom pismu za koje klerici te zemlje
(Sclavonia prim. A. S.) kau da im potjee od svetoga Jeronima (littera specialis
quam illius terre clerici se habere a beato Jeronimo asserentes).20 Dalmacija i Panonija
15
alph S. Walker, Reading Medieval European Coins second edition, Fairfield, SAD, 2000, 6;
R
Amer Sulejmanagi, Srednjovjekovna bosanska drava pod turskim pritiskom (1414. 1463.)
monetarni aspekt, Numizmatike vijesti, br. 60, Zagreb, 2007, 146-147.
16
Blaevi, Ilirizam prije ilirizma, 149.
17
O glagoljici i glagoljatvu u srednjovjekovnoj Bosni vidjeti u najnovijim djelima: Herta Kuna,
Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Forum Bosnae 45, Sarajevo, 2008; Jagoda Juri-Kappel, Bo-
snien im Spiegel lterer Schriften / Bosna u ogledalu starije pismenosti, Be, 2013.
18
Otakar Odloilk, The Privilege of Alexander the Great for the Slavs, Folia diplomatica I, Brno,
1971, 239-251.
19
Vjekoslav tefani, Tisuu i sto godina od moravske misije irila i Metodija, Slovo, br. 13, Zagreb,
1963, 35.
20
Isto, 35.
137
amer sulejmanagi
se, kao kod Arpadovia, susreu i u gradu Stridonu. Rodno mjesto sv. Jeronima
smjeta se na granicu tih rimskih provincija u okviru talijanske dijeceze i prefekture.
Nije tano ubicirano, pa se pretpostavke kreu od Slovenije i Hrvatske do okoline
Tuzle u samoj Bosni.21
Emauska Darovnica Aleksandra Velikog

U samostanu Emaus u Pragu je 1592. godine pronaena krivotvorina poznata
pod imenom Darovnica Aleksandra Velikog Slavenima kojom ovaj veliki Makedonac
daruje Slavenima zemlje od Sjevera (obala Arktikog mora) do June Italije. Dana-
nja historiografija prihvaa 1443. godinu kao vrijeme prve pojave Priviligium Slavi-
cum kao dodatka kodeksu nastalom 1438. godine u svrhu opravdanja i podrke kan-
didaturi slavenskog princa (maloljetni poljski princ Kazimir IV Jagelovi) za eki
tron u trenutku smjene carskih dinastija, tj. nasuprot Sigismundovom zetu Albertu
II Habsburkom. Miljenje da je Aleksandrova darovnica nastala, tj. krivotvorena, u
14. stoljeu u naim krajevima i da su kopiju slavenski (bosanski i dalmatinski) bene-
diktinci donijeli u Prag nije odbaeno.22 Ova epizoda jasno ukazuje na proslavenski i
antihabsburki politiki angaman Karlovih emauskih redovnika.
Zakljuak
Ljudevit I je kao sin Elizabete Poljske i sestri poljskog kralja Kazimira III postao
1370. godine poljski kralj. Namjeravao je ugarsku i poljsku krunu ostaviti kerki
Mariji i Sigismundu Luksemburkom, ali je Poljska pripala njegovoj drugoj keri
Hedvigi. U Aninoj se tituli, kao pripadnici leske grane dinastije Pjastovaca, nije
moglo nai ime Poljske. Njezin ujak Ljudevit I je nije ni mogao, niti ju je elio umije-
ati u poljsko naslijee, nego joj je kao miraz u naslov dodijelio zemlju Bosne smje-
tenu u Kraljevini Dalmaciji, to su nazivi koji su ve bili udomaeni u njegovoj in-
titulaciji.Ana je ovaj naslov mogla stei kao fiktivni dar od luksemburke kue 1353.
godine, ili kao stvarni miraz od svoga anuvinskog ujaka uskoro po vjenanju, te kao
naslov ve desetljeima udomaen kod njenih predaka i srodnika. S obzirom da je u
to vrijeme Bosna jo bila banovina, te da vrijeme izrade same biste i natpisa dobrim
dijelom pada u doba Tvrtkovog i Ljudevitovog kraljevanja, mogli bismo zakljuiti
da Anin bosanski kraljevski naslov, barem s ugarsko-njemakog stanovita, nije bio
samo formalnog znaenja.
Iako natpis iznad Anine biste ne sadri rije regina ona tu, gotovo bez dvojbe,
figurira kao kraljica Bosne u Dalmaciji, za razliku od natpisa Elizabete Pomeranske
21
on Frane Buli, Stridon (Grahovopolje u Bosni) rodno mjesto Svetoga Jeronima rasprava
D
povjesno-geografska, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, knj. XLIII, Split, 1920.
22
Odloilk, The Privilege of Alexander the Great for the Slavs, 248.
138
koji kraljevsku ast uope ne sugerira. Nazive tih zemalja date na latinskom u
ablativu i dativu treba prevesti naim genitivom kao: Ana (kraljica) od Bosne od
Kraljevstva Dalmacije. Aninu bistu i natpis izradio je Peter Parler izmeu 1379. i
1386. godine23 u vrijeme vladavine njezinog sina Vaclava IV kao ekog i rimskog
(njemakog) kralja. Vaclav u tom natpisu uredno navodi svoje kraljevske naslove.
Meutim, svoju majku ne navodi kao enu svoga carskog oca, niti spominje njene
realne kraljevske titule, kao ni carsku. Sigurno nije bez znaajnog razloga odluio
da svoju majku Anu titulira upravo kao kraljicu Bosne u, za rang vie uzdignutoj,
Dalmaciji, pri emu je Bosna ue vezana za kraljiinu osobu od same Dalmacije.
23
http://www.wga.hu/frames-e.html?/html/p/parler/ (05. III. 2013.)
139
amer sulejmanagi
Amer Sulejmanagi
Anna de Bosna de Regno Dalmacie Anna of Schweidnitz (1339-1362)
Summary
Louis I as the son of Elizabeth of Poland and a nephew of the Polish King Ca-
simir III became a Polish King in 1370. He intended to leave his Hungarian and
Polish crown to his daughter Mary and Sigismund of Luxembourg but his other
daughter Hedwig received Poland. In Annas title, as the member of the Silesian
branch of the Piast dynasty, the name of Poland was not present. Her uncle Louis I
could not and did not want to include her into the Polish heritage but instead gran-
ted her as dowry the land of Bosnia placed in the Kingdom of Dalmatia, which are
the names already established in his title.
Even though the inscription above Annas bust does not contain the word regina,
she figured there undoubtedly as the Queen of Bosnia in Dalmatia, compared to
Elizabeth of Pomerania whose inscription does not suggest royal honour at all. The
names of our lands given in Latin in the ablative and dative cause should be transla-
ted as: Anna (Queen) of Bosnia of the Kingdom of Dalmatia. Annas bust and
inscription were made by Peter Parler between 1379 and 1386 during the rule of her
son Vaclav IV as Czech and Roman (German) King. In the inscription, Vaclav cited
all his royal titles. However, he does not refer to his mother as the wife of his father
the Emperor; neither does he mention her actual royal nor her imperial titles. He
certainly did not decide to refer to his mother Anna exactly as the Queen of Bosnia
in a rank more elevated Dalmatia, whereby Bosnia is more important for the figure
of the Queen than Dalmatia.
Anna could have received this title as a fictive present from the Luxembourg
house in 1353 or as an actual dowry from her Anjou uncle immediately after the
wedding as the title which was for decades established in the names of her ancestors
and relatives. Considering the fact that at the time, Bosnia was a banate and that
the creation of the bust with the inscription belongs to a great part to the period
of Tvrtkos rule under Louis supervision, we could conclude that Annas royal title,
at least from the Hungarian-German aspect was not only of a formal significance.
140
94(497.6) 1353/1387
denan dautovi
Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka
Ludovika I Velikog i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania

Abstrakt: U radu se analizira utjecaj kraljice Elizabete/Jelisavete na bosansko-
ugarske odnose od njene udaje za ugarskog kralja Ludovika I 1353. godine do smrti
1387. godine. Najznaajniji dogaaji na kojima se posmatra problem su: predaja
Huma Ugarskoj kao Elizabetinog miraza i borbe oko ugarskog prijestolja koje su
nastupile nakon smrti Ludovika I. Autor razmatra i kulturno-historijski segment
profila linosti ove bosanske princeze i ugarske kraljice. Osnovni problemi koji su
se pokuali osvijetliti: pravni status miraza izmeu dvije dinastije, odnos bosanske
princeze prema interesima dinastije iz koje potie, poloaj ene-vladara u drugoj po-
lovini 14. stoljea.
Kljune rijei: Elizabeta, Ludovik I Anjou, zapadni Hum kao miraz, meudina-
stiki odnosi Bosne i Ugarske, Tvrtko I.
Abstract: The paper analyzes the influence of Queen Elizabeth on Bosnian-Hungarian

relations from her marriage to the Hungarian King Louis I in 1353 until her death in 1387.
The most significant events which the problem is considered from are the submitting of
Hum to Hungary as Elizabeths dowry and the struggle for the Hungarian throne which
occurred after Louis death. The author considers the cultural and historical segment of
the personality profile of this Bosnian Princess and Hungarian Queen. The basic problem
which we attempted to disclose was the legal status of the dowry between the two dynasties,
the relation of the Bosnian Princess towards the interests of the dynasty she originated from
and the position of the woman-ruler in the second half of the 14th century.
Key words: Elizabeth, Louis the Great, Western Hum as dowry, inter-dynastic relations
of Bosnia and Hungary, Tvrtko I
Historiografija o bosanskoj vladarskoj dinastiji Kotromania nije bogata. Mnogi

od vladara srednjovjekovne Bosne jo nemaju svojih biografa, pa tako ne udi to
veina enskih lanova te porodice nije nauno istraena. Elizabeti, kerci bana Stje-
pana II Kotromania, do sada je bio posveen svega jedan struni rad ija je jedina
141
denan dautovi
uloga bila utvrivanje njene djelomine pripadnosti lozi Nemanjia,1 nekoliko ra-
dova iz pera historiara umjetnosti koji su vezani uglavnom za njene pokroviteljske
aktivnosti,2 te par manjih priloga enciklopedijskog i novinskog karaktera,3 koji po
svojoj prirodi i ogranienom prostoru nisu mogli detaljnije utvrditi uticaj ove kralji-
ce na bosansko srednjovjekovlje.
Elizabeta je bila starija kerka iz braka bosanskog bana Stjepana II Kotromania
(1323-1353) i Elizabete, kerke Kujavskog vojvode Kazimira,4 sklopljenog 1323.
godine.5 Taan datum Elizabetinog roenja u izvorima nije sauvan, no iz izlaganja
Mavra Orbinija (1555/56-1610) u njegovom djelu Il regno de gli Slavi, uzimajui u
obzir sve njegove mane u izlaganju hronologije dogaaja, o emu e vie rijei biti
kasnije, moemo zakljuiti da se to desilo izmeu 1335. i 1339. godine, s tim da smo
skloniji ranijim godinama ovog raspona.6
Kao i za veinu linosti srednjovjekovne Bosne, niti za Elizabetu u izvorima nisu
sauvane vijesti vezane za njeno najranije djetinjstvo. Osnovanim se ini pretpostav-
ka da je na bosanskom dvoru prola neku vrstu odgoja i obrazovanja svojstvenog
vladarevoj kerki. Postojanje sline prakse dokazano je na primjerima pojedinih
istaknutih bosanskih velikaa,7 a injenice da su Elizabetini maniri primijeeni i na
1
, -

( ),
, . 28, , 1983, 129-133.
2
Od njih najsveobuhvatniji je: Ana Munk, Kraljica i njezina krinja. Lik ugarske kraljice Elizabete,
roene Kotromani (oko 1340. 1387.), u historiografiji i na krinji svetog imuna u Zadru,
u: ene u Hrvatskoj, enska i kulturna povijest, (ur. Andrea Feldman), Institut Vlado Gotovac,
enska infoteka, Zagreb, 2004, 77 - 104.
3
. , , , (03. VIII 1969.). ore Zelmanovi, u:
Krleijana 1 (A LJ), s. v. Kotromani Jelisaveta (Elizabeta, Erszebet Anjou); Pejo okovi, u:
Hrvatski bibliografski leksikon, s. v. Elizabeta.
4
Historiografska zabluda o postojanju kerke bana Stjepana II imenom Drage izdrala je samo do
pojave prve ozbiljnije analize: , , , , Glasnik Zemaljskog mu-
zeja, knjiga III, Sarajevo, 1891, 225-229. Meutim, u reenom braku roena je jo jedna kerka
Katarina, koja se 1361. godine udala za celjskog grofa Hermana I. O njoj vie u: ,
, I. ( 1353. 1377.) 1377. 1391. , GZM,
knj. III, Sarajevo 1892, 205-211; i Ignacij Voje, Katarina Celjska Kotromanika in njen peat,
Celjski zbornik 1977-1981, Celje, 1981, 287-292.
5
Marko Perojevi, Ban Stjepan II. Kotromani, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do godine 1463, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 253.
6
Ustvari, oprez je moda i suvian i temelji se samo na pretpostavci da je Orbini nekako znao da je
1357. godine Elizabeta imala 18 godina. Svi ostali dokazi podatak da je na ugarski dvor dola sa
15 godina te da se nakon tri godine udala za Ludovika, to znamo da se desilo 1353. godine, ukazuju
da kao godinu Elizabetinog roenja moemo istaknuti 1335.
7
Zna se da su na bosanskom dvoru u djetinjstvu boravili Pavle Radinovi i Ivani Pavlovi, dok se isto
pretpostavlja i za Sandalja Hrania. Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa,
Institut za istoriju, Sarajevo, 2009, 20.
142
bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete
ugarskom dvoru, te da postoje vijesti da je ona sama za svoje kerke napisala traktat
o primjerenom ponaanju, o emu e biti rijei kasnije, govore u prilog ovakvom za-
kljuivanju.8 Budui je njena majka dola s uglednog vojvodskog dvora iz podruja
Poljske, vjerovatno su na taj nain veliki uticaj na odgoj Elizabete imali glavni tokovi
dvorske kulture istono-centralne Evrope.
Kao kerka sve monijeg vladara, koji je vidno jaao svoju dravu na politikom i
na ekonomskom planu, Elizabeta je bila veoma zanimljiva za sve oblinje dinastike
porodice. Prvi vladar za kojeg se spominje da je bio zainteresiran za Elizabetinu ruku
bio je srpski car Duan (1331-1355), koji ju je htio za enu svom sinu Urou. Miraz
koji bi bosanska princeza donijela sa sobom bila bi Humska zemlja. Ovaj region
inae je bio kamen spoticanja u odnosima Stjepana II i Duana i ta enidba bila je
jedini mogui nain miroljubivog razrjeenja spora. Kako do nje nije dolo, ratni
sukob bio je neizbjean. Upravo taj kontekst bosansko-srpskog rata iz 1350. godi-
ne i navodno Duanovo opsjedanje Bobovca u koji se bila sklonila Elizabeta,9 jeste
historijska realnost u okviru koje se javljaju prve vijesti o poloaju mlade princeze u
komplikovanim meudinastikim odnosima.10
Nakon ovih, nerealiziranih planova srpskog vladara prema Elizabeti, sudbono-
snim e se pokazati interesovanje koje je za nju pokazala ugarska kraljica istog imena
Elizabeta, majka kralja Ludovika I Velikog (1342-1382). Orbinijevo kazivanje o
ovom dogaaju je na vie naina interesantno za nau temu:
15
, ,
, .
,
8
odgoju enske djece u srednjem vijeku i znaaju didaktike literature u tom procesu, vie pogledati
O
u: Mojca Kovai Dadi, iveti in umreti mora z njim, pa kakrenkoli e je! Vzgoja in izobrazba
elitinih ensk v srednjevekih mest, Zgodovinski asopis, let. 64, Ljubljana, 2010, 3-4, 262-324.
9

, . ,
, .
, , ..., ,
, , , 1968, (pr: Zdravko undrica), 38-39.
10
O tome vie u: , , , , 1964,
119-120. Autori su razliito tumaili Orbinijeve vijesti o prijedlogu zaruka Elizabete i Uroa. o-
rovi odbijanje tog prijedloga od strane Stjepana II navodi kao razlog za otpoinjanje opteg rata
( , , , ,
CXXIX, 53, , 1940, 271.), dok V.
Klai tu ideju pripisuje Mleanima i Dubrovanima kao nain okonanja neprijateljstava (Vjekoslav
Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 139). Ilarion Ruvarac je izuzetno zanimlji-
vom metodologijom sruio jo jednu historiografsku zabludu koja se vee za ovaj niz dogaaja izjed-
naavanje Bobovca sa Travnikom ( , ,
, , , , 1934, 257-289).
143
denan dautovi
.
.
. , , ,
,
, . ,
, .
.
, ,
,
, , , .
,
.
, , 1357. .
, , .
, .11
Ovaj odlomak za nas je znaajan jer u njemu imamo prvi slikovit opis Elizabete
i svih dogaaja koji su prethodili njezinoj udaji za Ludovika, u tom momentu naj-
monijeg evropskog vladara.12 Pored toga, Orbinijeva greka u hronologiji davno je
uoena,13 jer je Stjepan II zasigurno preminuo 1353. godine, u tijeku priprema za
odlazak ili na samom putu na kerkino vjenanje.14 Vjenanje Ludovika i Elizabe-
te odrano je 20. juna 1353. godine.15 Ovaj dogaaj je u svojoj hronici opisao Jan
Dugosz, poljski ljetopisac, zahvaljujui kojem je sauvan opis ceremonije.16
11
, , 147.
12
Iako za nau temu nije toliko zanimljivo pisanje Iospehusa Podhradczkyog, u Chornicon Budense,
Budae, 1838, koje su ranije iskoristili Ruvarac i Rokai, ipak treba spomenuti da i to djelo obrauje
ovaj brak.
13
, , u: , , 344.
14
Vjerovatno su se Orbinijem vodili Raki i Klai kada su ustvrdili da je ban Stjepan II prisustvovao
ceremoniji vjenanja, to je uoio i ispravio jo Ruvarac ( ,
(1353. 1377.), GZM, br. VI, sv. 2, Sarajevo, 1894, 226).
15
Antal Por, Nagy Lajos 1326-1382, II, Budapest, 1892, 291.
16
Anno 1353 vigesima mensis Iunii Ludouicus Hungariae rex, nepos Casimiri Poloniae regis, Vi-
rginem Elisabeth, filiam Stephani, regis Bosniae, quem Hisupusban vocant, elegantis formae foe-
minam desponsat, et summo pontifice permittente, matrimonialiter sibi coniungit, celebratis ex
more apud Budam nuptiis. Geneuerat siquidem praefatam Elisabeth, Ludouici nuptam, Elisabeth,
filia Casimiri, Gniwokouiensis Ducis, soror patruelis, reginae Hungariae, Elisabeth senioris Ger-
mana, Caroli relictae, et Ludouicum quarta consanguinitatis linea contingebat. Georgii Fejer,
Codex diplomaticvs Hvngariae ecclesiassticvs ac civilis, tom IX, vol. II, Budae, 1833, 239-240. Nije
nam poznato na kojim izvorima se temelji tvrdnja da je vjenanju prisustvovala majka bana Tvrtka
domina Helena sa sinom Vukom (Milko Brkovi, Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih
vladara izdane Dubrovniku, Anali, sv. 28, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,
Dubrovnik, 1990, 58.). Mogue je da je dolo do konfuzije sa svadbom Tvrtka I i bugarske princeze
144
Zbog bliskog srodstva,17 brak je hitno morao dobiti dispenzu pape,18 to je i ispo-
slovano krajem augusta 1353. godine.19
Nema sumnje da je ovim brakom ostvareno mnogo ciljeva sa obje strane. Ludovik
je pored dinastikih interesa imao na umu i dravne, te je elio to vre uz sebe vezati
bosansku vladajuu kuu, a bez dileme je na umu imao i bogat miraz.20 U isto vrijeme,
bez obzira to se odnosi izmeu dviju dinastija nisu umnogome popravili, ugled koji
je bosanska vladajua porodica Kotromania na ovaj nain postigla znaio je veoma
mnogo u srednjovjekovnom svijetu.21 Elizabeta je rodila dvije kerke, Mariju budu-
u kraljicu Ugarske i Hedvigu buduu kraljicu Poljske. Meutim, irenje Kotroma-
nike krvi meu vladajuim porodicama Evrope stat e na njih dvije. Marija e umrijeti
u kasnom stepenu trudnoe, 17. maja 1395. godine,22 dok je Hedviga 1399. godine,
zajedno sa svojim novoroenetom, podlegla na poroditeljskoj postelji.23
Doroteje ( , I , , -
LVI, - 22, , 1925, 37).
17
Elizabetina prabaka Katalina, supruga srpskog kralja Dragutina, bila je roena sestra Marije,
supruge napuljskog kralja Karla II, pradjeda Ludovikovog. , -
, 132.
18
Dispensa, dispenza: . Oslobaanje od zakona u pojedinim sluajevima. Jeronim etka, Hrvatska
kranska terminologija, Split, 1976, 67.
19
Significant sanctitati vestre devoti filii Ludovicus rex Ungarie et Elizabet, nata nobilis viri domini
Stephani ducis Boznensis, quod ipsi rex et Elizabeth ex certis causis sanctitati vestre exponendis
scientes se quarto consanguinitatis gradu ex utroque parente fore coniunctos, matrimonium
inuicem contrauerunt carnali inter eos copula subsecuta. Cum autem ex ipsorum separacione, si
fieret, possent uerisimiliter grauia scandala prouenire, supplicant eidem sanctitati, quatenus ipsos
ab excommunicationis sentencia, si quam ex premissis contraxerunt, absoluere et cum eis et [iam]
dispensare dignemini, ut in sic contracto matrimonio licite ualeant remanere, prolem susceptam
et suscipiendam etc. et cum aliis clausulis oportunis. Fiat et iniungatur eis salutaris penitencia per
vicecancellarium arbitranda. G. Datum apud Villam novam Avinionensis diocesis, II. kalendis,
septembris anno primo. Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae, XII, Zagreb, 1914, 194.
20
, , 272-273; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 140-141; Franjo
Raki, Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i poetkom XV. stoljea, Rad JAZU, br. IV,
Zagreb, 1868, 82.
21
, e, 121.
22
Marki Sandor, Maria magyarorszag kiralyneja 1370-1395, Budapest, 1885, 188; Nada Klai,
Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb, 1976, 659. O Mariji je jo
u srednjem vijeku napisano epsko djelo Carmen seu historia Carolo il cognomento Parvo Rege
Hungariae, od strane venecijanskog diplomate Lorenza Monacia. O tome vie u: Ilona Edit
Ferenczy, Poetry of Politics: Lorenzo Monacis Carmen (1387): The daughter of Louis I, Queen Mary
of Hungary, in Venetian Eyes, VDN Verlag, Stuttgart, 2009, 72.
23
Marianne Saghy, Jadwiga, u: Women and Gender in Medieval Culture An Encyclopedia, (ed. M.
Schauss), Routledge, London New York, 2006, 421. Naalost, monografska studija o mlaoj
kerki Elizabete nam je ostala nedostupna: Oscar Halecki, Jadwiga of Anjou and the Rise of East
Central Europe, A Polish Institute of Arts and Sciences of America, Atlantic Studies on Society in
145
denan dautovi
***
Centralno pitanje bosansko-ugarskih odnosa u godinama nakon vjenanja Lu-
dovika i Elizabete bilo je pitanje Huma. U historiografiji se pojavilo mnogo suprot-
nih miljenja o nainu na koji je Hum preao pod ugarsku vlast, da li je osvojen prisi-
lom ili kao dio Elizabetinog miraza. Pogledajmo najprije t je o tome pisao Orbini:
,
. , ,

. ,
,

.
, ,
.24
Za nau tematiku vaan je jo jedan suvremeni izvor, pismo Beinskog arhiako-
na Gala (Ivan Kkle).25 Ovaj crkveni velikodostojnik boravio je na ugarskom dvo-
ru i prisustvovao dogovoru Ludovika i Tvrtka, te ovim pismom on obavjetava svog
nadreenog, zagrebakog biskupa, o rezultatima dogovora ustupanju zapadnog
dijela Huma Ludoviku i potvrivanje banske titule Tvrtku.26
Change, No. 73, East European Monographs, No. CCCVIII, Columbia University Press, 1991,
400. Pogledati i u Jerzy Besala, Najsynniejsze Mioci Krlw Polskich, Warszawa, 2009, 31-52.
Takoer, nepoznato je ostalo porijeklo i vjerodostojnost Hedviginog portreta objavljenog u: Iwo
Cyprian Pogonowski, Poland, An Illustrated History, Hippocrene Books Inc, New York, 2003, 40.
24
, , 147.
25
Ovo pismo prvi put je objavio Ivan Kukuljevi-Sakcinski u: Arkiv za povestnicu jugoslavensku
II, Zagreb 1852, 35, no Ruvarac je bio prvi koji ga je ispravno datirao u 17. juli 1357. godine
(, , 231). O tome vie vidjeti u Mladen Ani, Putanja klatna,
Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Djela
Knjiga 9, Zadar Mostar, 1997, 156-157, i napomena 41.
26
Domine et pater reuerende Scire velit vestra paternitas, quod inter dominum regem et Thurkonem
wanum Woznensem huiusmodi facta est concordia et compositio, quod idem wanus totam terram
Holmi cum omnibus Castris in eadem existentibus pro iuribus domine regine iunioris eidem
resignauit. E conuerso autem idem dominus rex wanatum Wozne et Wzure eidem wano et fratri
suo confirmauit; Ita uidelicet, quod idem wanus omnes paterenos et hereticos de terra sua eiicere
teneatur, sicut fide . . . mediante. Et quod omnem fidelitatem exhibet domino regi et in omni
expeditione sua fideliter tenebitur seruire [quando per] dominum regem fuerit requisitus, et
ipse vel frater suns continuam in curia regia facient residentiam personalem; praeterea licet idem
dominus rex, sicut decreuerat, vos in curiam Auinionis destinare voluerit, tamen quia in litteris
papalibus domino regi directis expresse habebatur, quod dominus Paulus episcopus Kurchiensis
in legationibus apostolicis proxime foret venturus. Ideo prestolatur aduentus Episcopi prenotati.
Ecce enim dominus rex cum domina sua consorte in hiis diebus canicularibus pro evitandis
caloribus estivis versus Zolyum intendit proficissci et ibidem pausabit, quamdiu dies ibi caniculares
expirabunt. Ceterum sciatis, quod et filius Mykch condam bani emulus et ecclesie vestre persecutor
146
Miljenja smo da ova dva izvora kazuju da je Tvrtko predao Hum kao Elizabetin
miraz, dakle, ne kao posljedicu oruane prisile ve kao dio dravno-pravnih odnosa
izmeu dvije srednjovjekovne dinastije. Ako se iz prezentiranih izvora i moe prepo-
znati odreeno nesnalaenje i iznenaenost mladog bana, oni nita ne govore o po-
remeaju odnosa izmeu bana i kralja,27 otvorenom sukobu,28 prisiljavanju Tvrtka
na tegobne uslove,29 strahu od velike kraljeve vojske,30 barem po pitanju Huma kao
miraza. Sasvim je logino da je Ludovik elio zatititi svoje novoosvojene posjede u
Dalmaciji31 i ponovo ustanoviti ugarsku premo u Humu, te da su to osnovni razlozi
njegovog potezanja pitanja Humske zemlje, na koju su Kotromanii izgubili pravo od
kada je postala dio Elizabetinog miraza.32 Mladen Ani ak pretpostavlja postojanje
odreenog, danas u izvorima izgubljenog, sporazuma izmeu Stjepana II i Ludovika I
u kojem je ureeno pitanje teritorijalnog dijela Elizabetinog miraza.33
Da bismo u potpunosti razumjeli svu irinu problema Elizabetinog miraza, mo-
ramo najprije sagledati koje je to predjele on obuhvatao, a zatim i osnovne principe
koji su tokom srednjeg vijeka vladali po pitanju davanja dravnog teritorija u miraz.
U historiografiji je odavno postignut konsenzus da Ludoviku nije ustupljen cijeli
Hum, nego samo njegov zapadni dio, izmeu rijeka Neretve i Cetine. Ostanak Bla-
gaja, politikog centra Huma,34 unutar bosanske teritorije, dao je za pravo Tvrtku da
se i dalje naziva Hljmjski g[ospo]d[i]nj.35
vnam civitatem Wlrici de Rosumberk condam captiui domini regis Krysnyan vocata cum castro
in Istria domino regi subiugauit, in cuius expugnatione duo nobiles boni spiritum exalarunt et
alii complures ex fidelibus domini regis extiterunt vulnerati. De conualesscencia autem corporis
vestri deum orationibus iugibus exorabo. Valete in domino. Datum Wude in festo sancti Alexii
confessoris. Per Galium archidiaconum de Wexin. Lajos Thallczy, Studien zur Geschichte
Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Munchen Leipzig, 1914, 336-337; Pismo je djelomino
objavljeno i u Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 145.
27
, I , 6.
28
Nada Klai, Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne, Prilozi, br. 14, Institut za istoriju,
Sarajevo, 1978, 72.
29
V. Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 145.
30
, , 281-282.
31
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 414.
32
Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.),
Eminex, Zagreb, 1994, 233.
33
Ani, Putanja klatna, 158-159. Moramo istai da su ove pretpostavke na razini nagaanja, no ipak
se ini sasvim moguim da su dvije drave na ovaj nain uredile meusobne razmirice oko teritorija
koji je nekada pripadao Ugarskoj, a zatim pao pod prevlast Bosne.
34
Pavao Aneli, Bie i Blagaj, politiki centar Humske zemlje u srednjem vijeku, Hercegovina, br.
1, Mostar 1981, 41-72.
35
-, (1366, 13,
), , . 2, , 2003, 169.
147
denan dautovi
Teorija da je miraz ukljuivao i podruje desno od obale Vrbasa, plod je maarske

historiografije.36 To podruje se vie odnosi na jedan potpuno drugi politiko-histo-
rijski okvir, unutar koga Ludovik na svoju stranu privlai Donjokrajske Pavlovie-
Hrvatinie i drugu vlastelu, a da se ne uklapa u priu o mirazu potvruje i estoka
Tvrtkova reakcija,37 koja je izostala na primjeru Huma. Ako je Ludovik silom oteo
Hum, onda se postavlja pitanje zato Tvrtko na isti nain nije preoteo barem naju-
nosniji dio svoje drave trg Drijeva, nakon to je do nogu porazio ugarskog kralja
1363. godine,38 ili u 70-im godinama 14. stoljea kada se osjeao dovoljno snanim
da se krunie za kralja. Mislimo da odgovor lei upravo u pravnom poloaju tog
dijela Huma kao Elizabetinog miraza.
Pravna priroda miraza u srednjem vijeku veoma je komplikovana. Glavne karak-
teristike miraza kao pravne kategorije unutar ugarskog prava, obradio je jo Antun
Dabinovi u prolom stoljeu,39 meutim na primjer je utoliko specifian to se
radi o mirazu izmeu dvaju kraljevstava. U srednjem vijeku smatralo se da kralj za
suprugu treba uzeti enu kraljevskog ili visokog plemikog porijekla, ija e porodi-
ca biti u stanju da ponudi bogat miraz i politike pogodnosti.40 U osnovi, vladalo
je pravilo da to je vei drutveni poloaj princeze, to miraz treba biti vei. Tako
moe izgledati da je bosanski ban, ustupanjem Huma, platio previsoku cijenu za
ostvareni drutveni ugled to ga je nosilo vjenanje njegove kerke sa ugarskim vla-
darom.41 Meutim, neki suvremeni primjeri pokazuju da se odnos prema teritoriji
koja je ukljuivana u miraz moe i drukije promatrati. Naime, brojni poznavaoci
ius commune naglaavaju da po postulatima Rimskog prava ena i njena porodica
zadravaju vlasnitvo nad imovinom koju ona donosi u brak u vidu miraza.42
36
tome vie u: Pal Engel, The Realm of St. Stephen, I. B. Tauris, New York, 2001, 162; Idem, Neki
O
problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i
drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, br. 16, Zadar, 1998, 62.
37
O tome vie u: Ani, Putanja klatna, 174; Pejo okovi, u: Hrvatski biografski leksikon, s. v.
Hrvatinii; -, ,
, , 2002, 63-65.
38
Dubravko Lovrenovi, Kralj Tvrtko I Kotromani (1353-1391): vladar u europskim okvirima
spomenik jednoj mogunosti, u: Bosanska kvadratura kruga, Synopsis, Sarajevo Zagreb 2012, 358.
39
Antun Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest, Matica Hrvatske, Zagreb, 1990 (2. ed.), 363-
366. Niz zanimljivih podataka, vezanih za pravne norme u vezi miraza u dalmatinskim komunama,
moe se pronai u radu Boena Glavan, Miraz u Zadru u XIV stoljeu, Historijski Zbornik,
god. LXI, br. 2, Zagreb, 2008, 269-288, dok za poloaj miraza u srpskom srednjovjekovonom
obiajnom pravu i Duanovom zakoniku pogledati ,
, , , 2002, 397-516.
40
Nuria Silleras-Fernandez, Money isnt everything: concubinage, class and the rise and fall of
Sibilla de Fortia, Queen of Aragon (1377-87), u: Women and Wealth in Late Medieval Europe,
(ed. Theresa Earenfight), Palgrave MacMillan, New York 2010, 67.
41
Ani, Putanja klatna, 152-153.
42
Philip L. Reynolds, Marrying and its Documentation in Pre-Modern Europe: Consent, Celebration
148
Primjeri ovakve prakse postoje kako u srednjovjekovnoj Evropi,43 tako i u Bo-

sni.44 Mnogo je okolnosti koje upuuju da je i Elizabetin miraz u Humskoj zemlji
bio upravo ovakve prirode. Naime, sauvani su izvori da je lino ona upravljala hum-
skim poslovima,45 a nakon Ludovikove smrti u septembru 1382. godine, vrlo brzo
se predati gradovi vraaju pod bosansku upravu i to bez ikakvih zabiljeenih sukoba
ili prigovora s ugarske strane.46
and Property, u: To have and to hold, Marrying and its Documentation in Western Christendom,
400-1600, (ed. Philip L. Reynolds), Cambridge University Press, Cambridge 2007, 36.
43
Jedan od slikovitijih primjera je brak izmeu kastiljske kraljice Marije i aragonskog kralja Alfonsa V
u kojem je Marija zadrala upravu nad markizatom Villene, posjedima Andujara i Medellina,
lenima utvrenja Arande i Portilla. Svi ti posjedi su postali dio aragonskog kraljevstva u sklopu
miraza. Sam kralj Alfonso nije smatrao da te kraljiine teritorije nisu dio njegovih posjeda, ve
da njima upravlja kraljica preko slubenika koje je sama postavila. Theresa Earenfight, Royal
Finances in the Reign of Maria of Castile, Queen-Lieutenant of the Crown of Aragon, 1432-53,
u: Women and Wealth in Late Medieval Europe, (ed. Theresa Earenfight), Palgrave MacMillan,
New York, 2010, 237.
44
U Bosni moemo prepoznati nekoliko primjera ovakve prakse: kratkotrajnu vladavinu tepije Ba-
tala nad upom Sanom, za koju mu ju je kao miraz donijela njegova ena Resa, kerka kneza Vukca
Hrvatinia. , , , , 235-236, vidjeti i u: Amir Kliko, Tepija Batalo,
gospodar upa Sane i Lave, Divan, br. 45, BKZ Preporod, Travnik, 2004, 19-20. Zatim imamo
pitanje Omia kojeg u miraz Hrvoju Vukiu Hrvatiniu donosi Jelena Nelipi, da bi ga nakon
Hrvojeve smrti odluila predati bratu Ivaniu Nelipiu, Dubravko Lovrenovi, Jelena Nelipi,
splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi, vol. 20, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1987,
187-188 (donekle ovu teoriju o Omiu kao batini Jelene Nelipi podrava i ,
, , . LIV, ,
2007, 141). Jo jedan analogan primjer jeste dolazak Ostrovice i Skradina pod vlast Sandalja Hra-
nia Kosae, kao dio miraza koji mu je donijela Katarina, kerka Vuka Vukia. Vidljivo je da, dok
je brak trajao, ovim posjedima zajedniki upravljaju Sandalj i njegova punica banica Anka. Du-
bravko Lovrenovi, Kako je bosanski vojvoda Sandalj Hrani doao u posjed Ostrovice i Skradi-
na, Radovi, vol. 19, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1986, 231-236, takoer i Kurtovi, Veliki
vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 150, 164, 182.
45
Elizabet dei gratia junior reina Hungarie, fideli suo Konya bano regnorum Dalmacie et Crouacie
et vicecomiti eiusdem in terra Kolum nunc constituto et in futurum constituendo salutem et gra-
tiam. Cum dominus rex conthoralis et nos fideles nostros Goyak et fratres eiusdem cum possessi-
onibus suis vniuersis in dicta terra Kalum vbilibet habitis quas pro fidelibus eorum seruicis potens
et magnificus Stephanus banus felicis recordationis genitor noster carissimus donauit et contulit
ad nostram recepimus protectionem et tutelam, quare fidelitate uestre precipiendo mandamus qu-
atenus dictos Goyak et fratres eiusdem in possessionibus et libertatibus eorum vice nostre persone
conseuare et protegere debeatis nullam molestiam aut impedimentum infferere a verantibus et aliis
debeatis et aliud in premissis non facturi. Datum in Lorav, die dominica post festum sancti Micha-
elis archangeli, anno domini MIIIcLXVII, sub sigilo nostro secreto. (3. oktobar 1367. Lorav) An-
i, Putanja klatna, prilozi 2, 261-262.
46
Ve 1. decembra 1382. godine kao vayvoda de Imota spominje se Tvrtkov ovjek Veselko Perfi.
. , , . 1, , ,
, , . XV, , 1951, 274; ,
, , . VIII, , 1964, 238-239. to se tie
Drijeva, postojalo je vie dilema oko vremena njihovog vraanja u okvire Bosne, no sa velikom
149
denan dautovi
***
Godine koje su uslijedile nakon vjenanja Ludovika i Elizabete obiluju dinami-
nim odnosima Bosne sa Ugarskom, no kroz sauvane izvore ne moemo rekonstru-
isati ulogu kraljice Elizabete u njima. To pogotovo nije mogue uraditi za dogaaje
vezane za veliku ugarsku ofanzivu na Bosnu iz 1363, ali ima osnova za pretpostav-
ku da je ona uticala na naklonost koju je na ugarskom dvoru Tvrtko imao tokom
pobune vlastele protiv njega, do koje je dolo 1366. godine. Zanimljivo je da je-
dan dio autora ba Elizabeti daje kljunu ulogu u Ludovikovom neutralnom stavu
i preutnom prihvaanju Tvrtkove krunidbe iz 1377. godine.47 Najdalje u toj teoriji
otiao je uro Basler, koji je istakao da je to ono izrazito feudalistiko shvaanje
politike u kojem su porodini momenti bili jai od nacionalnih. Kraljiini postupci
izazvali su mrnju kod jednog dijela maarskog plemstva. Prisjetimo se koliko joj
je to plemstvo priivalo loih ljudskih osobina, kao to su brzopletost, gramzivost i
astoljublje....48 Ova analiza uglednog arheologa i historiara apsolutno ima svoju
podlogu. Moemo s razlogom pretpostaviti da je Elizabeti godilo to se porodica
iz koje je ona potekla izdigla u kraljevsku ast. Meutim, dvojbeno zakljuivanje
da je iz tog razloga ona inila neto na utrb Ugarske. Udajom za Ludovika, interesi
nove porodice su lizabeti postali prioritetni u odnosu na njeno porijeklo, to e se
lijepo vidjeti u njenim kasnijim politikim potezima.
Iz izvornih podataka moemo izvui i nekoliko informacija o Elizabetinoj linosti,
njenim afinitetima i sposobnostima. Da je bila blisko vezana za oca, bana Stjepana
II, pokazuje i koveg sv. imuna, koji se danas uva u istoimenoj crkvi u Zadru (slika
1). Koveg je izraen 1380. godine, a Elizabeta ga je naruila od milanskog zlatara
Francesca di Sesta.49 Na kovegu je prikazano kako Elizabeta neceremonijalno
tuguje, bez kraljevskih oznaka, u jednostavnoj odjei rasputene kose. Taj je prizor,
pak, bez presedana u bilo kojoj kraljevskoj ikonografiji zbog neuobiajeno intimnog
i osobnog sadraja.50 Meu dananjim historiarima umjetnosti prevladava stav
sigurnou kao indikator tog dogaaja moemo uzeti datum ukidanja solnog trga u Novom 2. de-
cembar 1382. godine. , , , ,
1987, 54; . , , , . XLVII,
, 1938, 124-125. Mada se o autorovoj pretpostavci o pripremanju prepada Tvrtka na Dri-
jeva moe raspravljati.
47
uro Basler, Proglaenje Bosne kraljevinom 1377. godine, Prilozi, br. 11-12, Institut za istoriju,
Sarajevo, 1975-1976, 53; Dubravko Lovrenovi, Proglaenje Bosne kraljevstvom 1377. (pokuaj
revalorizacije), Forum Bosnae, br. 3-4, Sarajevo, 1999, 280; Ani, Putanja klatna, 198-199.
48
Basler, Proglaenje Bosne kraljevinom 1377. godine, 53.
49
Natpis na kovegu, u slobodnom prijevodu, glasi: imun ovaj pravedni, koji u naruju drae Isusa
od Djevice roena, mirno poiva u ovoj krinji koju prinese blagim zavjetom kraljica Ugarske, mona,
slavna i uzviena Elizabeta mlaa, godine 1380. Ovo djelo uini Franjo iz Milana. Snjeana Mutapi,
Likovni portret bana Stjepana II Kotromania, evak, br. 5, Srebrenik, februar 2011, 49.
50
Munk, Kraljica i njezina krinja, 92.
150
da je na kovegu prikazana smrt Stjepana II oko ijeg se tijela okupila bosanska

vlastela, te da ova krinja moe posluiti i kao izvor za prouavanje gotike nonje
kod bosanske vlastele. Koliko je kraljici bilo stalo do izgleda kovega i autentinosti
detalja na njemu, dokazuje i to da je od umjetnika traila predloke i crtee koji e
se na njemu nai.51
Slika 1: Koveg sv. imuna u Zadru
Zahvaljujui radu Lajoa Thallczyja sauvan je i analiziran grb kraljice Elizabe-

te, koji se nalazi u sastavu njenog peata na povelji od 2. maja 1386. godine.52 Istina,
Thallczyjeva teza da lik viteza na konju, na lijevoj strani od kraljiina prijestolja,
predstavlja ranu fazu grba Kotromania, danas se smatra pogrenom.53 (Slika 2)
Jo jedna veoma interesantna epizoda iz kulturne historije vezana je za Elizabetu.
Naime, vitez Geoffroi de la Tour Landry u svojoj knjizi, poznatoj kao Chevalier de
la Tour Landry, posveenoj odgoju svojih kerki govori o jo jednom djelu slinog
sadraja koje je napisala ugarska kraljica svojim kerkama.54 Naalost, pored vijesti
51
ovoj krinji pisali su mnogi historiari i historiari umjetnosti. Pored navedenog djela Ane Munk,
O
za vie podataka pogledati u: Planinka Mikuli, Bosna i Europska Gotika, Dijalog, br. 4, Sarajevo,
1998, 194; Ivo Petricioli, krinja sv. imuna u Zadru, Monumenta Artis Croatie 3, Zagreb, 1983,
107; , , p
, . 1, , 1995, 68; Pavle Vasi, O nekim vidovima srednjovjekovne
nonje u BiH, u: Radovi sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret
Ibrahimpai), III, Zenica, 1973, 245; , , 275; Lovrenovi, Na klizitu
povijesti, 557.
52
Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 282.
53
O tome vie u: Emir O. Filipovi, Lajos Thallczy i bosanska heraldika, Radovi Filozofskog fakul-
teta (Historija, Historija Umjetnosti, Arheologija), knj. XVI/1, Sarajevo, 2010, 476. i Lovrenovi,
Na klizitu povijesti, 476.
54
Rebeca Barnhouse, The Book of the Knight of the Tower. Manners for Young Medieval Women,
Palgrave Macmillan, New York, 2006, 33-34.
151
denan dautovi
da je to djelo napisala oko 1382. godine,55 drugih pojedinosti o ovom interesantnom

podatku nemamo.
Slika 2: Peat kraljice Elizabete. Natpis: S . ELIZABETH . DEI . GRACIA . HVNGARIE .

DALMACIE . CROACIE . RAME . SERVIE . GALLICIE . LODOMERIE.
Inae, veliki problem u rekonstruisanju Elizabetinih aktivnosti predstavlja to to

nosi identino ime sa svojom svekrvom, kraljicom Elizabetom, majkom Ludovika I.56
Starija Elizabeta je u historiji ostala upamena po dinaminim aktivnostima u meu-
dravnim odnosima, te kao jedan od najveih graditelja Ugarske. Ta injenica je i kod
slavnog knjievnika Miroslava Krlee prouzrokovala zabunu, kada je mlaoj kraljici
pripisao niz graditeljskih poduhvata kraljice-majke. Interesantno je da uveni pisac
ovu aktivnost naveo kao dokaz Elizabetinog snobizma i kompenzacije za osjeaj ma-
nje vrijednosti jedne manihejske mladenke na dvoru Anuvinaca.57 Tako smo osu-
eni da i u onako malom broju podataka, ogranienih uglavnom na visoko-dravne
poslove,58 konstantno budemo na oprezu da ne bi dolo do zamjene identiteta.
55
ovai Dadi, iveti in umreti mora z njim, pa kakrenkoli e je!, 267. Ista autorica je slinu
K
temu i ranije obradila: Mojca Kovai, Viri za zgodovino ensk v srednjem veku, Zgodovinski
asopis, let. 62, Ljubljana, 2008, 3-4, 323-349.
56
Jo jedan zanimljiv primjer zamjene identiteta ove dvije kraljice obrazloen je u radu: Ante Nazor,
O Pismu ugarsko-hrvatske kraljice Elizabete (Zadar, 3. studenoga 1383.), Vjesnik, br. 98, Zagreb
2005, 243-249.
57
Miroslav Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, sv. 3, Sarajevo 1975, 106-107, preuzeto iz
Munk, Kraljica i njezina krinja, 83, napomena 17.
58
Jedna od rijetkih vijesti vezanih za odnose Elizabete prema Bosni po jednom pitanju koje nije vezano
za visoke dravne poslove se moe nai u pismu pape Urbana V kralju Ludoviku i kraljici Elizabeti
da ne dozvole plan Tvrtka da kerku Grgura, sina pokojnog hercega Pavla, uda za sina izmatinog
rakog kralja. Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, knj. XIV,
Zagreb, 1916, 249-250; Dubravko Lovrenovi, Modeli ideolokog iskljuivanja: Ugarska i Bosna
kao ideoloki protivnici na osnovi razliitih konfesija kranstva, Prilozi, br. 33, Sarajevo, 2004, 41.
152
***
Ludovik I Veliki je umro 11. septembra 1382. godine, a sedam dana kasnije za
novog vladara Ugarske krunisana je njegova 13-godinja kerka Marija.59 Budui da
je u srednjem vijeku jedini mogui nain da kerka naslijedi posjede bio da je otac u
oporuci istakne kao mukog nasljednika, velika je vjerovatnoa da je Ludovik upra-
vo to uinio.60 Budui jo uvijek nije bila punoljetna,61 u ime Marije kraljevstvom je
vladala Elizabeta. Vladanje ovih dviju kraljica mnogo je bilo analizirano u hrvatskoj
i maarskoj historiografiji, naroito s osvrtom na velike bune hrvatskog plemstva,62
tako da emo se mi ovdje ograniiti samo na kontakte koje je Elizabeta u to burno
vrijeme odravala sa kraljem Tvrtkom.
Dranje kralja Tvrtka prema svim nemirima u Ugarskoj vrlo je teko definisati.
Skloniji smo onom dijelu historiografije koji smatra da je bio pomirljiviji nego se
openito misli, no i da je istovremeno vrlo budno pratio sva deavanja na jugozapad-
nim granicama njegovog kraljevstva.63 Da su Elizabeta i Marija strijepile nad Tvrt-
kovom reakcijom dokazuje da su mu se i tokom odreenih nesuglasica obavezno
obraale sa gospodinu kralju Rake i Bosne.64
No, kao u tom momentu najmoniji vladar jugoistone Evrope, Tvrtko je i u danim
okolnostima morao traiti pogodnosti za svoju kraljevinu. Najprije je bio odluio da
razjasni odnose sa Dubrovakom republikom. Krajem 1382. i poetkom 1383. godi-
ne, Tvrtko je od Dubrovnika traio jednog ovjeka koji bi bio vrhovni nadzornik svih
njegovih tvrava i gradova,65 unaprijed znajui da je to zahtjev na koji oni nikada nee
pristati. Kada je stigla odbijenica, nareeno je otvaranje solnog trga u Novom kao je-
dinog naina da bosanski kralj konkretizuje svoje ciljeve unutar solne politike, koja je
za Bosnu bila arini problem od 1357. godine i ustupanja solnog kumerka u Drijevi-
ma kao dijela Elizabetinog miraza. Smatramo da su Tvrtkovi agresivni potezi, poput
59
Engel, The Realm of St. Stephen, 195.
60
Janos M. Bak, Queens as Scapegoats in Medieval Hungary, u: Queens and Queenship in Medieval
Europe, (ed. Anne Duggan), The Boydell Press, Suffolk, 2002, 229.
61
ena je postajala punoljetna sa 16 godina, a imala pravo da odbije starateljstvo sa 24. Dabinovi,
Hrvatska dravna i pravna povijest, 361. Usporediti sa: Aleksandar Solovjev, Punoletstvo
dubrovakih graana, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, br. XII, Beograd, 1932, 179-181.
62
Treba spomenuti da je itava jedna obimna studija Rakog posveena ovim dogaajima (Raki,
Pokret na slavenskom jugu), no i to da je velika veina tih radova orijentirana na hrvatsko ili
ugarsko plemstvo, a niti jedna na poloaj Elizabete u tim dogaajima. Odlina kritika dotadanje
historiografije i potenciranje motiva i rezultata Elizabetine politike dato je u radu Munk, Kraljica
i njezina krinja, 99-103. Takoer vidjeti i poglavlje The Years of Crises (1382-1403) u: Engel,
The Realm of St. Stephen, 195-208.
63
, , 151; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljev-
stva, 169; Ani, Putanja klatna, 230.
64
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 275.
65
, I , 318.
153
denan dautovi
otvaranja trga soli u Novom te formiranja bosanske mornarice, vie bili usmjereni da
izazovu ustupke od strane ugarskih vladarica, nego to su mu bile u planu aspiracije pre-
ma Dubrovniku. Kraljice su se u poetku pokuale oduprijeti, tako da 15. aprila 1383.
godine izdaju zabranu da se sol dovozi u Novi,66 a zatim se i ale Veneciji zbog njihove
uloge u formiranju Tvrtkove mornarice.67 Treba istai da je ponaanje Elizabete u ovim
krizama, tipino ponaanje jednog ugarskog vladara. Ona nastupa kao kraljica svoje dr-
ave, ne marei za porijeklom i interesima dinastije iz koje potie. Da je Tvrtko ispravno
ocijenio svoje snage u ovim diplomatskim igrama, pokazuje injenica da je u njih uao
bez ijednog solnog kumerka unutar svoje vlasti, da bi na kraju iz njih izaao sa dva.
Pored Drijeva, koja su se, prema gore navedenoj elaboraciji, automatski vratila u
sastav Bosne po okonanju braka Elizabete i Ludovika, drugi trg soli o kojem je rije,
bio je Kotor. Veina autora je slona da je Kotor bio cijena koju je Elizabeta morala
platiti kako bi zadrala Tvrtka na svojoj strani u odnosu na ustanike voe u Dalma-
ciji.68 Iako nije direktno zabiljeeno u izvorima, smatra se da je Tvrtko dobio Kotor
nakon sastanka sa palatinom Nikolom Gorjanskim marta 1385. godine u Sutjesci.69
Tom prilikom Tvrtko je izdao povelju kojom se obavezao na vjernost svom kumu
i prijatelju Nikoli Gorjanskom i ugarskim kraljicama Elizabeti i Mariji.70 Na ovaj
nain, bosanski kralj je ispunio svoje ciljeve, te je u narednom periodu bio na strani
Elizabete i njene kerke. Odnos Elizabete i Tvrtka u daljem toku dogaaja vrlo je
teko pratiti. Nemogue je istai da li je bosanski kralj okrenuo lea svojoj rodici i
priklonio se ustanicima zbog njenog uea u organiziranju atentata na posljednjeg
66
Ivan Kukuljevi Sakcinski, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1861, 150-151;
Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 161; , I , 57-58.
67
ime Ljubi, Listine o odnoajih izmedju Junog Slavenstva i Mletake republike, knj. IV, Zagreb
1874, 206-207; Milko Brkovi, Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara Veneciji,
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, br. 53, Zadar, 2011, 85.
68
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 35; Ani, Putanja klatna, 230; , I
, 62; Brkovi, Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara Veneciji, 85;
, 13 16. , , , 2008, 84.
69
Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 162-163; Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 36.
70
Nos Stephanus Tuarthco, dei gratia Rex Rasie, Bosnie etc. memorie mandates tenore presencium
significamus. quibus expedit, vniuersis, quod matura deliberacione prehabita, puraque fide et sincera
veritate, absque aliquali dolo et fraude Nicolao de Gara, regni Hungarie Palatino et iudici Cumano-
rum, karissimo amico et compatri nostro, in omnibus amodo et deinceps totam fidelitatem contra
quamlibet personam, locis et temporibus opportunis, demptis tamen saluis et antepositis semper se-
ruiciis et fidelitatibus per nos illustrissimis dominabus, predilectisque sororibus nostris, Elizabeth et
Maria Hungarie etc. ac Hedwigis, Polonie reginis obseruatis et perhempnaliter obseruandis, vsque
vitam nostram iuxta posse exhibere, obseruare promittimus et assumimus, ac nihilominus ad omnia
praemissa obseruanda nos obligamus. In cuius rei testimonium presentes concessiumus litteras no-
stras pedentis sigilli nostri munimine roboratas. Datum in aula nostra regali Sutischa. Anno Dom. M.
CCC. LXXX. quinto. Vicesima octaua die mensis Martii. Georgii Fejer, Codex diplomaticvs Hvnga-
riae ecclesiassticvs ac civilis, tom X, vol. I, Budae, 1834, 260.
154
pripadnika anuvinske dinastije Karla Drakog 24. februara 1386. godine.71 Tvrtko
svakako nije ni imao vremena na konkretnije akcije, jer samo est mjeseci kasnije, 25.
jula 1386. godine u bitci kod Gorjana, poginuo je Nikola Gorjanski, dok su kraljice
zarobljene i sprovedene najprije u Gumnik, grad jednog od voe ustanika, zagreba-
kog biskupa Pavla, a zatim su preko Krupe sprovedene u tvravu Novigrad nedaleko
od Zadra.72 U toj svojoj tamnici ivot je okonala Elizabeta, bosanska princeza i
ugarska kraljica.73 Poetkom januara 1387. godine, okrutno je zadavljena74 pred oi-
ma svoje kerke Marije.75 Njeno tijelo je najprije ukopano u samostanu sv. Krevana
u Zadru, da bi zatim bilo prenijeto u Ugarsku.76
Umjesto zakljuka
itav spektar informacija o odnosima ugarske kraljice Elizabete sa svojom rod-
nom domovinom pokazuju kako je njeno dosadanje zanemarivanje u historiogra-
fiji bilo plod neprepoznavanja njenog znaaja, zamagljenog odlaskom na inostrani
dvor. Bilo da se ti podaci odnose na visoke meudravne odnose, koje je Elizabeta
za ivota Ludovika donekle usmjeravala, a nakon njegove smrti direktno diktirala,
bilo da se oni tiu svakodnevnih situacija ili patronatstva nad umjetnikim djelima,
nekadanja bosanska princeza bila je vrlo aktivna kraljica Ugarske, koja je teila da
bude ukljuena u sve aktualne poslove. Centralna tema naeg izlaganja jeste pitanje
Huma kao Elizabetinog miraza, teritorija koji je kao nekadanji ugarski posjed iza-
zivao razdor u meususjednim odnosima, tanije pokuaj promocije teorije da je
taj miraz bio privremena rtva bosanskog bana, kojom je osigurao svojoj dinastiji
ugledno mjesto u kolau evropskih vladajuih porodica. Vijesti iz izvora, pravna
podloga i praksa iskazana kroz poznate primjere, pokazuju da je ponueni zakljuak
utemeljen. Najburniji odnosi Elizabete i Bosne javljaju se nakon smrti njenog mua,
71
, I , 64; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 169.
72
okovi, Elizabeta, 32.
73
Boravku dviju kraljica u zarobljenitvu u Novigradu posveena je jedna stara i pomalo zaboravljena
rasprava: Giuseppe Alaevi, La prigionia delle regine Elisabetta e Maria nel castello di Novigrad,
Bullettino di archeologia e storia dalmata, 2-4, 1879.
74
Postoji vie teorija o tome ko je bio naredbodavac ovog okrutnog ina. Raki i Alaevi prenose
predanje da je rije o Ivanu Horvatu (Raki, Pokret na slavenskom jugu, 135-136; Alacevic, La
prigionia, 135), Nada Klai optuuje Ivana Palinu (Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem
vijeku, 657); dok je nama ostala nepoznata identifikacija Giornard of Croatia koju donosi jedna
opirna enciklopedija biografija iz XIX stoljea ( Joseph Thomas (ed.), The Universal Dictionary of
Biography and Mythology, Vol. II, New York, 2009 (2nd edition.), 839).
75
Engel, The Realm of St. Stephen, 199; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 168; ,
, 154;
76
Raki, Pokret na slavenskom jugu, 136; Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 657;
Memoriale Pauli de Paulo patritii Iadrensis (1371-1408), (prir. Ferdo ii), Vjestnik kraljevskog
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, god. VI, sv. 1-2, Zagreb, 1904, 22.
155
denan dautovi
tj. za vrijeme obavljanja regentske uloge. Bosanski vladar u tim je dogaajima mnogo
vie profitirao, budui je dobio grad Kotor i ustvari ve tada poeo svoju ekspanziju
na primorske komune Jadrana. Kraljica Elizabeta imala je veoma ambiciozne plano-
ve, a to to su oni propali, prije treba pripisati historijskom vremenu u kojem se ona
pojavila, vremenu velikih osvajaa poput Ludovika I ili Stjepana II i Tvrtka I, nego
li njezinoj nesposobnosti. Ova kraljica tako ostaje tragini lik bosansko-ugarskih
odnosa druge polovine 14. stoljea, lik u kojem su se ispreprele sve slinosti i razlike
dvaju susjednih srednjovjekovnih drava i drutava.
156
Denan Dautovi
Relations between Bosnia and Hungary through the prism of the Marriage
between Louis the Great and Elizabeth, the Daughter of Stjepan II Kotromani
Summary
Elizabeth (1335? 1387) as the daughter of one of the most powerful Bosnian
rulers, ban Stjepan II Kotromani and the wife to one of the most glorious
Hungarian King Louis I, was in the centre of complex inter-dynastic relations of
two neighbouring countries. From the first mentions in the sources, this princess
was linked to the area of Western Hum in the context of the dowry she would
bring to the family of her future husband. This was fulfilled after her marriage to
the Hungarian ruler in 1353. That part of Hum, between the rivers Neretva and
Cetina remained under Hungarian rule until Louis death in 1382 after which it
was, most probably via legal inter-dynastic relations, reclaimed by Bosnia. As Queen
of Hungary, Elizabeth showed her affection toward the dynasty she originated from
and some authors even attribute the passivity of Hungary on Tvrtkos coronation
in 1377 to her influence on the court. With her arrival on the throne, as Queen
regent on behalf her minor daughter Mary, Elizabeth began a difficult struggle
for the maintenance of rule and thus started a big crisis in Hungary which would
finally end with the change of the ruling dynasty. At the same time, in the field
of Hungarian-Bosnian relations, it was the time when Bosnia, led King Tvrtko I,
reached the peak of its power and when maybe for the first time in history Bosnia
dictated the conditions of her relations with Hungary. In the whirl of events,
Elizabeths life ended tragically and for a long time she represented a paradigm of
failure of a woman on the throne. The truth seems somewhat different because
Elizabeth proved to be a very skilful and ambitious ruler whose ideas and plans for
the future of the Hungarian Kingdom failed because of a successfully conducted
ambush by rebels. The marital connections of the two dynasties in Middle Ages
remain a subject which deserves a research based on a broader basis since the
present state of historiography is very scarce. This article represents a first attempt
in Bosnian historiography to present a complete review of the life of Elizabeth, the
Bosnian princess on the Hungarian court.
157
94(497.6)13
347.62(497.6)13
929 Doroteja, bosanska kraljica
amer dardagan
O bugarskim princezama na bosanskom dvoru sa
posebnim osvrtom na kraljicu Doroteju

Apstrakt: U radu se opisuju enidbene veze bosanskih vladara Stjepana II i Tvrtka I za
bugarske nevjeste to su ujedno pouzdani pokazatelji ivih veza izmeu bosanskog i bugar-
skog dvora. Dalje, utvruju se razlozi i motivi sklopljenih brakova, diplomatska aktivnost
koja je do njih dovela, te se pokuava odgonetnuti to vie o identitetu bugarskih princeza
sa posebnim osvrtom na ivotni put Doroteje Vidinske od statusa bugarske princeze preko
nezavidnog poloaja zatvorenice i taoca na ugarskom dvoru, pa sve do ponovnog uzdizanja
do statusa prve bosanske kraljice (1374-1390).
Kljune rijei: Stjepan II, Mihajlo iman, Grgur Stjepani, nepoznata bugarska prin-
ceza, Ludovik I, Tvrtko I, Doroteja, Elizabeta Kotromani, Trnovo, Vidin, Trstivnica, e-
nidbene veze.
Abstract: This paper describes the marital relationships of Bosnian rulers Stjepan II
and Tvrtko I with Bulgarian brides which are at the same time reliable indicators of the
existing links between the Bosnian and Bulgarian court. Next, we determine the reasons
and motives of marriages and the diplomatic activity that has led to them. We attempt to
figure out more about the identity of Bulgarian Princesses with a special emphasis on the
life of Doroteja of Vidin started from her status of a Bulgarian Princess to her position as
the prisoner and hostage on the Hungarian court and finally to the re-elevation of her noble
status when she assumed the position of the first Bosnian Queen (1374-1390).
Key words: Stjepan II, Mihajlo iman, Grgur Stjepani, unknown Bulgarian Princess,
Ludovic I, Tvrtko I, Doroteja, Elizabeth Kotromani, Trnovo, Vidin, Trstivnica, marital
relationships.
Iako se do sada pojavilo nekoliko studija i monografija, koje obrauju odnose iz-
meu Bosne i njenih susjeda, takvi su odnosi sa zemljama u daljem okruenju, usljed
nedostatka relevantnih izvora, prezentirani u naoj historiografiji sa svega nekoliko
159
amer dardagan
pojedinanih radova. U ovu kategoriju zasigurno da ne ubrajamo bosansko-ugarske ili

bosansko-mletake odnose iji se kontakti mogu pratiti putem brojnog diplomatikog
materijala, za razliku od onih srednjovjekovnih zemalja za koje postoje snane indicije
da su takoer odravale veze sa Bosnom, ali za koje naalost nemamo vrste podloge u
historijskim izvorima prvog reda. U takve srednjovjekovne zemlje svakako ubrajamo i
Bugarsku, pa tako do danas nije sauvana niti jedna povelja, akt ili prepiska izmeu bo-
sanskog i bugarskog dvora. To je najvjerovatnije i najvaniji razlog zato odnosi Bosne
i Bugarske nisu do sada obraivani kako u naoj, tako niti u bugarskoj historiografiji.
Naime, interesovanje za ovu temu svodilo se uglavnom na parcijalne i usputne opaske
istraivaa o poznatim historijskim injenicama i fragmentima odnosa koji nasluuju
dublje politike, ekonomske, vjerske i kulturne veze. U tom smislu, tumaenje i defi-
nisanje odnosa dvije srednjovjekovne drave, posebice od druge polovine 14. stoljea
kada su najvei bosanski vladari stupili u enidbene veze sa bugarskim princezama,
izazovan je, ali opet, i vrlo zahtjevan zadatak.
enidba bosanskih vladara Stjepana II i Tvrtka I za bugarske nevjeste prvi su pouz-
dani pokazatelji ivih veza izmeu bosanskog i bugarskog dvora iza kojih se krije du-
blja politika pozadina vjerovatno nastala kao rezultat ranije ustaljenih odnosa. Ipak,
do prve polovine 14. stoljea ne moe se govoriti o bosansko-bugarskim odnosima u
pravom smislu te sintagme. Tek enidbom bosanskog bana Stjepana II (1322-1353)
s bugarskom princezom u ljeto 1329. godine moemo govoriti o direktnim vezama
izmeu bosanskog i bugarskog dvora. Izvor koji nam sugerie da je do vjenanja zai-
sta dolo predstavlja povelja bosanskog bana Stjepana II velikom knezu Grguru Stje-
paniu 1329/1330. godine, koja pripada grupi povelja bana Stjepana II iz arhiva u
Krmendu, koje je poetkom prolog stoljea u dva navrata objavio Lajos Thallczy.1
Informacije o poslanstvu Grgura Stjepania i sklopljenom braku izmeu bosanskog
bana i bugarske nevjeste upotpunjavaju i podaci iz Dubrovakog arhiva.2
Za neto kasniji period druge polovine 14. stoljea znaajne su informacije
koje pronalazimo u hronikama, iji su autori u svoja djela ugraivali kasnije nestali
izvorni materijal i izgubljene spise drugih autora, to ih i danas ini referentnim.
Meu njih ubrajamo Mavra Orbinija ( 1614)3 i bugarskog grofa Julijana Pejaevia
(1833-1906),4 tvorca porodine hronike Pejaevia u vidu genaolokog istraivanja
1
judevit Thallczy, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje
L
kermendskog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, br. 18, Sarajevo, 1906; Isti, Studien zur Geschichte
Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen und Leipzig, 1914.
2
Monumenta Ragusina, Libri reformationum, JAZU, Monumenta spectantia historiam Sclavorum
meridionalium, vol. XIII, sv. II, Zagrabiae, 1882).
3
, , , , 1968.
4
Julijan Graf Pejacsevich, Forschungen uber die Familie der Freiherren und Grafen Pejacsevich und die
stammverwandten Freiherrn von Parchevich, Czerkiczy, Knezevich und Thoma-Gionovich (Illustr.).
Bd. 1-4, Wien, 1876.-1890.
160
o bugarskim princezama na bosanskom dvoru
bugarske plemike porodice Kneevi-Parevi, iji su pojedini lanovi mogli ima-

ti odreene veze sa bugarskim i ugarskim dvorom, te ije su aktivnosti vezane za
bugarsku proncezu Doroteju u vrijeme njenog suanjstva na dvoru ugarskog kralja
Ludovika I.
enidba bana Stjepana II za bugarsku princezu prvi je jasan i pouzdan pokazatelj
direktnih veza izmeu dvaju vladajuih dinastija, Kotromania u Bosni i imana u
Bugarskoj. Pomenuti brak bosanskog bana bio je zapravo izraz i garant saveza sa
bugarskim carem Mihajlom imanom (1323-1330), te ga je stoga potrebno posma-
trati u irem politikom kontekstu, naroito u odnosu dvaju zemalja prema Srbiji
poetkom 14. stoljea.5
Naime, krajem 13. stoljea srpska ekspanzionistika politika bila je usmjerena
u pravcu sjeverne Makedonije, a nastavljena je i za vladavine srpskog kralja Miluti-
na i brata mu sremskog kralja Dragutina. Njihove zajednike vojske sjedinjene na
Moravi 1284. godine duboko su prodrijele sve do Svete gore i dalje do same granice
Makedonije i Trakije. Neuspjena nastojanja vizantijskih imperatora Mihajla VIII
i Andronika II da zaustave prodor srpskih snaga uzrokovana su prvenstveno anga-
manom vizantijske vojske u Maloj Aziji to je rezultiralo da se srpsko-vizantijska
granica pomjerila daleko na jug ime je Vizantija izgubila gradove: Strumicu, Pro-
sek, Prilep i Ohrid.6
Vizantija, pa tako i Bugarska, nisu znale adekvatno odgovoriti na agresivnu srpsku
ekspanzionistiku politiku, koja je davala rezultate kako na vojnom planu, tako i na
polju diplomatije. Znaajna diplomatska pobjeda kralja Milutina u odnosu na Vizan-
tiju i Bugarsku ogledala se u tome to je Vizantija zvanino prihvatila srpska osvajanja
u Makedoniji, a jo vanija je odluka da se srpski kralj Milutin oeni Simonidom, ker-
kom vizantijskog cara Andronika II.7 Ovakvim stanjem ustvari najvie je bila pogoe-
na Bugarska koja, nakon srpsko-vizantijskih pregovora 1297-1299. godine ne samo da
je ostala bez teritorija prema kojem je imala pretenzije u odnosu na vizantijsku vlast u
Makedoniji,8 ve je ostala u potpunosti usamljena i bez mogunosti da aktivno sudje-
luje u dogaajima oko nje. Nakon propasti bugarskog plana da se jedna bugarska prin-
ceza uda za srpskog kralja Milutina i tako kupi mir sa ratobornim srpskim kraljem,9
a kada je slian pokuaj dogovora sa vizantijskim dvorom propao nakon to se kralj
Milutin oenio kerkom vizantijskog cara Andronika II, ovakvo stanje stvari prosto je
natjeralo bugarski dvor da trai savez u svom daljem okruenju.
5
-, II.
1329./1330. , , . 3, 2004, 24.
6
, XIV , , 1986, 12
7
Isto, 13
8
, , , 2001, 55.
9
, , 13.
161
amer dardagan
Bugarski car Mihajlo iman je tokom 1329. i prve polovine 1330. godine inio
ozbiljne pripreme za obraun sa Srbima. Prvo je kupio za svoju vojsku tatarske i oset-
ske najamnike, a nakon toga poeo je sa traenjem saveza protiv srpskog kralja Stefana
Deanskog.10 Utvrdio je savez sa Grcima, vlakim knezom Jovanom Basarabom,11 na-
kon smrti vizantijskog cara Andronika II sa novim carem Andronikom III, a nekad u
prvoj polovini 1329. godine postoje indicije da je takav savez vjerovatno sklopljen i sa
Bosnom bana Stjepana koja se poela politiki i ekonomski uzdizati.
S druge strane u Bosni, nakon to se uspjeno oslobodio pritiska ubia, ban
Stjepan II osmislio je ambiciozan plan osvajanja Zahumlja od srpske vlasti. U tom
zapadnom dijelu srpske drave odmetnula se plemika porodica Branivojevia na
podruju od dubrovakog zalea do Neretve, koje se nalazilo u neposrednom su-
sjedstvu bosanskog bana. Ugroenim su se osjeali i Dubrovani pa su sklopili savez
sa banom Stjepanom II, te su udruenim snagama potukli Branivojevie. Srpski kralj
Stefan se u taj rat nije mijeao, ali se nije pomirio sa posljedicama kada je uvidio da
su Dubrovani zadrali Ston i da je bosanski ban zaposjeo dolinu Neretve. Uspjeno
ratovanje protiv Branivojevia donijelo je Bosni znatan dio Huma, ime je Bosna po
prvi put izbila na obalu Jadranskog mora i dobila jedan od najvie koritenih puteva
iz Primorja u unutranjost.12 Banovo irenje na raun Srbije bilo je vee od zemalja
Branivojevia, a nakon to se poeo i u svojoj slubenoj tituli nazivati gospodar
humski bio je izloen rastuem neprijateljstvu Srbije. Ubrzo je uslijedio rat protiv
Srbije za koji se sa tanom sigurnou ne moe govoriti kad je poeo, ali odreeni
podaci ukazuju da je trajao tokom 1328. i 1329. godine.13 Rat Bosne i Srbije u ovom
periodu pogodovao je Bugarskoj cara Mihajla, koja je upravo tada traila savez pro-
tiv srpskog kralja Stefana.
Na osnovu povelje bana Stjepana II velikom knezu Grguru Stjepaniu 1329/1330.
godine,14 poznato je da je ovaj bosanski velika, koji je vjerovatno uivao veliki ugled
kod bosanskog bana, predvodio poslanstvo bosanskog vladara na dvoru Mihajla i-
mana u Trnovu. Tamo je u okviru svoje vjerne slube imao zadatak da dovede bugar-
sku princezu, a buduu bosansku banicu iz Bugarske u Bosnu. Sa obzirom da su brane
veze bile odraz politikih odnosa, veliki knez je ovom prilikom vjerovatno odigrao i
diplomatsku ulogu. Grgur je ispunio svoju dunost, te je doveo bugarsku princezu
na bosanski dvor kao to nam to i sugerira povelja bana Stjepana 1329./1330. godine
rijeima: To mu dasmo za njegovu vjernu slubu, tada kada ga poslasmo pred naom
10
, , I, 55.
11
, , , 2. , , 1997, 111.
12
, , , 1964, 90.
13
, , 111.
14
Thallczy, Istraivanja, 406-407
162
vlastelom po gospou moju caru bugarskom, i u tome nam poslui pravo i vjerno.15 O po-
slanstvu Grgura Stjepania i o vremenu kada je brak bana Stjepana i bugarske princeze
sklopljen govore podaci i iz Dubrovakog arhiva. Tako je 3. juna 1329. godine zabi-
ljeeno da je bosanski ban proslavio dolazak svoje mlade,16 to bi odgovaralo opim
prilikama tog vremena. Stoga bi misija velikog kneza bila obavljena barem mjesec dana
ranije, s obzirom da je putovanje do Trnova i nazad trajalo vie od mjesec dana.17
S obzirom da smo prethodno govorili o politikom kontekstu sklopljenog braka,
sada bi panju usmjerili na linost bugarske princeze o kojoj naalost nemamo goto-
vo nikakvih podataka, pa nam stoga nije poznato ak niti njeno ime. Postoji teorija
da se radi o kerki bugarskog cara Mihajla imana, meutim u naoj se povelji ne
kae ija kerka je bila banova nevjesta, odnosno nije pouzdano da je u pitanju ker-
ka bugarskog cara. Naime, iz prvog braka sa srpskom princezom Anom, car Mihajlo
nije imao kerke, a iz drugog braka sa vizantijskom princezom Teodorom imao je
kerku nepoznatog imena, ija je sudbina, poslije 1330. godine nepoznata.18 Carev
brat Belaur nije imao poroda za koji se zna, a careva sestra Keraca Petrica, ena des-
pota Sracimira, imala je dvije kerke: jedna je Jelena, supruga cara Duana, a druga
je Teodora o kojoj se osim imena nita ne zna.19 Sljedee bi pitanje bilo da li je brak
sa bugarskom nevjestom potrajao due od bitke na Velbudu 28. juna 1330. godine i
da li je iz tog braka bilo djece. Odgovor bi mogao da bude potvrdan, jer dubrovako
Veliko vijee 7. februara 1333. godine donosi odluku da se banu poalje poklon u
ast roenja njegovog sina.20 Tano o kom sinu se radi ne moe se tano odrediti jer
je ban Stjepan II imao vie sinova o emu govore i podaci iz Dubrovakog arhiva
gdje se spominju sinovi i nasljednici, a to nam sugerira i banova povelja Dubrovni-
ku od 15. februara 1333. godine.21
Brak sa bugarskom nevjestom trajao je oko est godina 1329-1335, a okolnosti
koje su dovele do njegovog okonanja nisu nam poznate. Do prekida braka moglo je
doi eventualnom smru banice, a mogao je zavriti i usljed promjenjenih politikih
okolnosti koje su bana Stjepana II okrenuli od vojno i politiki oslabljene Bugarske.
Naime nakon poraza bugarske vojske kod Velbuda (ustendil) 28. juna 1330. godine
Bugarska je u potpunosti poraena. Poslije ove loe sudbine Bugarske, raspao se i savez
usmjeren protiv Srbije, a iji je pokreta bio bugarski car Mihajlo iman. Raspad ovog
saveza imao je direktne implikacije na politiki sklopljen brak izmeu Stjepana II i
15
-, II. , 24.
16
Monumenta Ragusina, II, Zagrabiae, 1882, 323.
17
-, II. , 25.
18
Isto.
19
Isto.
20
Isto.
21
Isto.
163
amer dardagan
bugarske princeze nepoznatog imena. Poznato je da se bosanski ban oenio i po trei

put, 1335. godine, sa Jelisavetom, kerkom kujavskog kneza Kazimira, ime je uvrstio
svoj odnos prema ugarskom kralju Karlu Robertu (1302-1342).22
Bugarska princeza Doroteja,23 kerka je vidinskog cara Ivana Stracimira i njego-
ve ene Ane, kerke vlakog kneza Nikole, a roena je oko 1355. godine u Vidinu.
Povelja bana Tvrtka izdana u Ilijinom selu 8. decembra 1374. godine povodom
njegovog vjenanja sa bugarskom princezom Dorotejom dragocjen nam je izvor
koji nam prvi govori o novoj bosanskoj banici i kasnijoj prvoj bosanskoj kraljici, a
sadraj ove povelje nam je poznat zahvaljujui papi Grguru IX. koji je istu potvrdio
31. oktobra 1375. godine.24
Doroteja kao prva bosanska kraljica javlja se i kao svjedok u sveanoj Tvrtko-
voj povelji od 10. aprila 1378. godine, a za nas je vaniji drugi dio povelje koji je
napisan u Trstivnici gdje su dodane zakletve obiju kraljica, majke Jelene i supruge
Doroteje. Ova neobino sveana potvrdnica dubrovakih povlastica sadri mnoga
obeanja bosanskog kralja, a sva obeanja Tvrka I Dubrovanima potvruje i s bo-
godarovannoju mi kraljevstvu materiju, gospoom kira Elenom i s gospom kraticom kira
Dorotiom i s izbrannimi vlasteli kraljevstva mi.25 U povelji je zabiljeeno takoer da
su kraljice u Trstivnici poloile zakletvu v crkvi svetago Grgura i s naimi vlasteli.26
Ova se povelja inae uzima u historiografiji kao dokaz o Tvrtkovu brzom uivljava-
nju u novi politiki ivot. Ona je naime odraz preuzetih pravnih normi i dvorskog
ceremonijala srpskih vladara, pa je tako Tvrtkova majka u novom sjaju morala po-
stati od potene gospoe gospoa kira Elena, a njegova ena je sada gospoja
kraljica kira Doroteja.27
Bez izvora danas je teko rei koji su motivi rukovodili Tvrtka u ovoj enidbi, me-
utim postoje odreeni nagovjetaji koji sugeriu da su njegovu odluku uvjetovale
ili barem pomogle utjecajne linosti van bosanskog dvora. Jedna od takvih znaaj-
nih linosti mogao bi biti ugarski kralj Ludovik I koji je od 1365. godine uspostavio
znaajan i gotovo presudan utjecaj kako na bosanskom tako i na bugarskom dvoru,
to je bilo u skladu sa njegovim ekspanzionistikim planovima da osigura politiki i
22
Isto.
23
U bugarskoj literaturi osim Doroteja, moe se ponegdje pronai i ime Doroslava ( ,
, , 2006)
24
Tabular. vatican. secret. Gregorii XI. Reg. an. V. libr. 286. fol.186 (Eusebius Fermendin, Acta Bosnae
potissium ecclesiastica, Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium, vol. XXIII,
Zagreb,1892,40)
25
Franz Mikloi, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae 1858.
(Graz 1964), 186.
26
Isto, 186.
27
Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1994, 264.
164
ekonomski monopol nad vladarima na ovom prostoru.28 Naroito je Ludovik I ostavio

beskrupulozan i okrutan dojam na bugarski dvor i lanove bugarske kraljevske po-
rodice, meu kojima i na bugarsku princezu Doroteju. Naime, Ludovik I je prvo od
bugarskog cara Ivana Stracimira traio da prizna vazalni odnos prema Ugarskoj, a
nakon to je dobio negativan odgovor iz Bugarske, poeo je sa pripremama za njeno
osvajanje. Ugarska vojska je 1. maja 1365. godine dola do Vidina, a ve sljedeeg
dana zauzeta je bugarska prijestolnica.29
Ivan Stracimir je zajedno sa porodicom odveden iz prijestolnice i zatvoren u ta-
mnicu Humnik u Slavoniji.30 Vjeruje se da je bugarski car ostao etiri godine za-
robljen, te je 1370. godine vraen na prijestolje kao ugarski vazal, a zauzvrat je bio
prinuen ostaviti svoje keri na ugarskom dvoru kao garanciju njegove vjernosti i
odanosti ugarskom kralju. Orbini spominje da je Doroteja postala neka vrsta dvor-
ske dame (damigella) ugarske kraljice i da je Tvrtko bio upozoren na nju s te strane.
Nije do kraja jasno koja je kraljica skrenula bosanskom banu panju na bugarsku
princezu, tj. da li se radilo o kraljici Elizabeti, majci Ludovika I, ili kraljici Elizabeti,
eni pomenutog kralja. Vjerovatnija je pretpostavka da se ipak radilo o supruzi Lu-
dovika I, kraljici Elizabeti koja je bila mnogo blia bosanskom dvoru zbog injenice
da je i sama iz dinastije Kotromania. S obzirom da je Doroteja bila dvorjanka kra-
ljice Elizabete na ugarskom dvoru, nije iskljuena mogunost da je ugarska kraljica
posredovala kod kralja Ludovika da se Doroteja pusti iz suanjstva, te da postane
ena bosanskog bana Tvrtka. Svakako je enidba Tvtka I za ovu bugarsku princezu
odgovarala i kralju Ludoviku I koji bi na taj nain ostvario tjenju vezu i kontrolu
nad ovim esto nestabilnim prostorom nad kojim je imao politike i ekonomske in-
terese. Ipak, ideja o enidbi sa Dorotejom mogla je doi vrlo lako i od samog Tvrtka,
koji bi na taj nain stvorio jedan prijateljski front, koji bi obuhvatao Bosnu, Srbiju
i Bugarsku, to nije bila nimalo zanemariva stvar, pogotovu u vrijeme kada je ta-
kav savez bio neophodan budui je s istoka nadirao jedan opasan neprijatelj, mo-
na osmanska imperija. ak i u odnosu prema Ugarskoj dravi ovaj zajedniki front
mogao je samo biti od koristi. I Stracimir i Tvrtko postali su 1365. godine vazali
Ludovika I samo iz nude, a ujedinjeni jakom prijateljskom i rodbinskom vezom
28
odlonost bosanskog bana Tvrtka prema ugarskom kralju Ludoviku I poslije pobune vlastele
P
1365/1366. u Bosni bila je neupitna. Pomo koju mu je tada pruio ugarski kralj, za bosanskog
bana je znaila jedan novi, gotovo vazalni odnos, koji se u potpunosti razlikovao od onog odnosa
koji je ban imao u periodu 1363-1365. kada se Bosna nakon pobjeda nad ugarskom vojskom mogla
smatrati gotovo samostalnom. Do ovakvog zakljuka moemo doi prostom usporedbom titule
bosanskog bana iz 1363. godine koja je glasila bojom milou ban itave Bosne sa onom iz 1366.
godine bojom gospodina naeg Ludovika kralja milou ban Bosne, koja govori sama za sebe.
29
, 1761 ,
, , 1977,133.
30
Isto, 134.
165
amer dardagan
oni su mogli i u tom odnosu dobiti slobodniji zamah i po potrebi jednog dana, bez
mnogo opasnosti, biti rijeeni svih neprijatnih obaveza prema Ugarskoj. Rad na to
tjenjem prijateljstvu izmeu ovih slavenskih drava mogao je biti samo od koristi, a
vjerovatno je ta enidba s kerkom jednog cara trebala Tvrtku i radi linog prestia.
U putanju bugarske princeze iz suanjstva moda je uestvovao bugarski plemi
rodom iz Bosne, Andrija Parevi. Prema hronici grofa Julijana Pejaevia, Parija je
imao dvojicu sinova: Nikolu Parevia-Kneevia i Andriju Parevia-Kneevia,31
koji su aktivno uestvovali u politikom ivotu Bugarske. Tako je Nikola uestvovao
u bici kod ernomena 26. septembra 1371. godine protiv Osmanlija, a zabiljeeno
je da je Parijin mlai sin Andrija neko vrijeme bio i poslanik u jednoj izrazito
vanoj diplomatskoj misiji na ugarskom dvoru Ludovika I gdje ga je kao svog am-
basadora poslao lino bugarski car Ivan Stracimir.32 Postoje indicije da je Andrijina
misija na dvoru ugarskog kralja bila usko povezana sa pokuajem bugarskog cara
da oslobodi svoju kerku Doroteju iz suanjstva, nakon to je primio vijest da mu
je druga kerka umrla na ugarskom dvoru. Naime, sin Parije Kneevia, Andrija
Parevi-Kneevi je vjerovatno elio iskoristiti svoje bosansko porijeklo i trenutni
poloaj na bugarskom dvoru kako bi isposlovao njeno putanje iz suanjstva. Rezul-
tati misije Andrije Parevia vidljivi su nekoliko godina poslije u vidu kompromisa
kada je Doroteja napustila ugarski dvor, ali se nije vratila u Bugarsku ocu, ve je
ugarski kralj Ludovik I ugovorio da ona ode u Bosnu i da se tamo 1374. godine uda
za bosanskog bana Tvrtka.33
Organizaciju vjenanja preuzela je na sebe majka bana Tvrtka, Jelena koja je e-
ljela da ono proe to velianstvenije. Tako je zabiljeeno da je poslala 16. novem-
bra 1374. godine poziv Splianima da prisustvuju slavlju, a jednake pozive mora
da je poslala na sve strane.34 Tom prilikom ban se ve bio izmirio sa svojim bra-
tom Vukom, koji je zajedno s majkom prisustvovao vjenanju i svadbi. Tako je dana
8. decembra 1374. godine, u prisustvu majke Jelene, brata Vuka, bosanskih velikaa
i poslanika susjednih zemalja i gradova obavljeno sveano vjenanje bana Tvrtka,
31
Izvjesni ndrija Kneevi se pominje u Fojnikom grbovniku, te da je 1370. godine bio u dvorskoj
slubi bana Tvrtka. Indikativno je da grb Kneevia u Fojnikom grbovniku odgovara grbu
bugarskih Kneevia u hronici grofa Pejaevia.
32
, - ., , 2008, 81
33
U hronici grofa Julijana dalje se navodi da je stariji Parijin sin Nikola I zbog rastue osmanske
opasnosti i pritiska bio prinuen da se preseli iz zamka Knee u sami grad iprovec. On je imao
sina Petra, a ovaj pak sina Nikolu II koji je ime dobio po djedu. Dalje se navodi da je Nikola II
uestvovao u pohodima ugarskog kralja Sigismunda protiv Osmanlija i da je imao sina Giona,
koji je pak imao etvoricu sinova: Ivana, Dimitrija, Stefana i Tomu. Tako prema hronici poznate
bugarske plemike porodice: , , i vode svoje staro
porijeklo iz srednjovjekovne Bosne. Isto, 84.
34
Marko Perojevi, Ban Stjepan Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
godine 1463, 2. Izdanje, HKD Napredak, Sarajevo, 1991, 310.
166
a Dubrovani izvjetavaju da je ono bilo lijepo i sveano.35 Izvori nam naalost ne

sugeriu da li je na vjenanju i svadbi bilo poslanstvo sa bugarskog dvora.
Tako je Doroteja prola jedan dinamian put od priviligovanog statusa bugarske
princeze (1355-1365) preko nezavidnog poloaja zatvorenice u tamnici Humnik u
Slavoniji (1365-1369) i taoca na ugarskom dvoru kralja Ludovika I (1369-1374) pa
sve do ponovnog uzdizanja do statusa prve bosanske kraljice (1374-1390) u dravi
koja se ubrzano razvijala na politikom, ekonomskom i kulturnom planu uz ambici-
oznog suverena koji se putem ove enidbe povezao sa irim regionalnim okruenjem.
Zakljuna razmatranja
Neznatan broj izvora i relevatnih historiografskih radova koji su interpretirali me-
usobni odnos Bosne i Bugarske u srednjem vijeku na primjeru enidbenih i dinasti-
kih veza upuuje na potrebu aktualiziranja ovog problema pravilnim intepretiranjem
poznatih injenica i fragmenata, te stavljanjem istih u iri historijski kontekst. U radu
se koristila dostupna literatura kako domaih, tako i bugarskih historiara, ime se uz
sveobuhvatnu kritiku revalorizaciju postojeih historiografskih dostignua, pokuao
ponuditi novi okvir tumaenja odnosa Bosne i Bugarske u srednjem vijeku na temelju
istraivanja vezanih za ulogu i poloaj bugarskih nevjesta prije i nakon njihovog dola-
ska na bosanski dvor.
enidba bosanskog bana Stjepana II za bugarsku princezu nepoznatog imena u
ljeto 1329, godine prvi je pouzdan pokazatelj direktnih veza izmeu bugarskog i bo-
sanskog dvora. Pomenuti brak bio je zapravo izraz i garant saveza sa bugarskim carem
Mihajlom imanom, te je u radu posmatran u odnosu dvaju zemalja prema Srbiji
poetkom 14. stoljea. Na osnovu povelje bana Stjepana II iz 1329/1330, naalost
nismo mogli nita rei o identitetu bugarske princeze, pa nam je ak zagonetno i njeno
ime. Brak sa bugarskom nevjestom trajao je oko est godina 1329-1335, a nije do kraja
jasno da li je zavren usljed promjenjenih politikih okolnosti koje su bana Stjepana
II okrenuli od vojno i politiki oslabljene Bugarske ili je do okonanja braka dovela
iznenadna smrt bugarske nevjeste.
Politiki trougao izmeu Bosne, Bugarske i Ugarske ini se da je bio kljuan u
zakljuivanju braka izmeu bana Tvrtka i princeze Doroteje 1374. godine. U tome
su, po svemu sudei, znaajnu ulogu odigrali ugarska kraljica Elizabeta Kotromani i
moda jedan bugarski plemi rodom iz Bosne, Andrija Parevi Kneevi koga je jo u
vrijeme Dorotejinog zatoenitva, na ugarski dvor kao svog ambasadora poslao lino
bugarski car Ivan Stracimir u vezi jedne izrazito vane diplomatske misije. Tako je
Doroteja prije dolaska u Bosnu prola jedan nesvakidanji put od privilegovanog sta-
tusa bugarske princeze, preko nezavidnog poloaja zatvorenice u tamnici Humnik u
Slavoniji i taoca na ugarskom dvoru kralja Ludovika I pa sve do ponovnog uzdizanja
do statusa prve bosanske kraljice.
35
Isto.
167
amer dardagan
Amer Dardagan
Bulgarian Princesses on the Bosnian Court with special
regard to Queen Doroteja
Summary
Several sources and relevant historiographic articles that interpreted the relati-
onship between Bosnia and Bulgaria in Middle Ages from the aspect of marital and
dynastic connections indicate the need of updating this problem by proper inter-
pretations of familiar facts and fragments and placing them in a broader historical
context. In this paper, we used available domestic literature but also consulted the
works of Bulgarian historians. Through the revalorization of the existing achieve-
ments of historiography, we attempted to offer a new framework for the analysis
of relations between Bosnia and Bulgaria in Middle Ages on grounds of research
linked to the role and position of Bulgarian brides before and after their arrival to
the Bosnian court.
The marriage of Bosnian Ban Stjepan II with the Bulgarian Princess of an un-
known name in the summer of 1329 is the first certain indicator of direct relations
between the Bulgarian and Bosnian court. The mentioned marriage was actually an
expression and a guarantee for the alliance with the Bulgarian Emperor Michael
Shishman, and therefore the author considers it within the context of the relation of
these two countries towards Serbia at the beginning of the 14th century. On the basis
of the charter of Ban Stjepan II from 1329/1330, we unfortunately could not say
anything about the identity of the Bulgarian Princess and therefore even her name
remains undisclosed. The marriage with the Bulgarian bride lasted for six years
(1329-1335), and it is not clear whether it was ended due to the change of political
circumstances which turned Ban Stjepan II away from the military weakened Bul-
garian state or was the marriage ended by the sudden death of the Bulgarian bride.
The political triangle between Bosnia, Bulgaria and Hungary seems to have been
crucial for the marital bond between Ban Tvrtko and Princess Doroteja in 1374. A
significant role in this was assumed by Elizabeth Kotromani, and probably also by
a nobleman of Bosnian origins, Andrija Parevi Kneevi, who was at the time of
Dorotejas captivity sent personally by the Bulgarian Emperor Ivan Stracimir as his
ambassador to the Hungarian court because of an extremely important diplomatic
mission. In this way, before her arrival in Bosnia, Doroteja passed an unusual path
from the privileged status of a Bulgarian Princess to the non-envious position in the
dungeon of Humnik in Slavonija and a hostage on the court of the Hungarian King
Louis I to her re-elevation to the status of the first Bosnian Queen.
168
94(437.3)14
emir o. filipovi
Kerka i unuk bosanskog vladara?
Prilog prosopografiji i heraldici Kotromania*

Apstrakt: U ekoj historiografiji se ve odavno barata podatkom, koji je inae nepoznat
domaim historiarima, da se u testamentu vojvode Pemeka Opavskog (1366-1433) spomi-
nje njegova trea supruga Jelena (Helena), batinica bosanske krune. Tako formuliran naslov
ove ene naveo je jednog njemakog historiara umjetnosti na pomisao da se tu zapravo radi
o kerki jednog od bosanskih kraljeva. Prema tome bi i sin kojeg je ona imala sa ekim plemi-
em bio unuk bosanskog kralja koji je imao pravo na prijestolje Bosanskog kraljevstva. Poto
su njegovu tezu preuzeli i eki heraldiari i historiari, u radu se na osnovu rezultata eke hi-
storiografije predstavljaju pojedinosti o ovoj prii, te se detaljnije propituje osnovanost nekih
pretpostavki iznesenih o potomcima jednog od bosanskih vladara u ekoj.
Kljune rijei: Vojvoda Pemek Opavsk, kneginja Jelena, Kralj Tvrtko I Kotromani,
Opava (njem. Troppau)
Abstract: Czech historians have long been aware of the information, otherwise un-
known to domestic historians, that the testament of Duke Pemek of Opava (1366-1433)
refers to his third wife Jelena (Helena) as the successor of the Bosnian crown. The title
of this woman, formulated in this way, served as a basis for one German historian of art to
think that she was a daughter of a Bosnian ruler. According to this, the son that she had
with the Czech nobleman would also be the grandson of the Bosnian King who could cla-
im his right to the throne of the Bosnian Kingdom. Since Czech heraldists and historians
accepted his thesis, the author uses results of Czech historiography to present details about
this story and additionally questions the grounds for some assumptions introduced about
the heirs of a Bosnian ruler in the Czech lands.
Key words: Duke Pemek of Opava, Duchess Helena, King Tvrtko I Kotromani, Opa-
va (German: Troppau)
*
oristim ovu priliku da izrazim duboku zahvalnost kolegi Adinu Ljuci koji mi je pomogao u
K
pribavljanju literature neophodne za nastanak ovog rada.
169
emir o. filipovi
Sklapanje branih veza bilo je osnovno sredstvo iroko zamiljene dravne politi-
ke srednjovjekovnih vladara, u okviru koje su formirana manje ili vie korisna save-
znitva sa udaljenim zemljama. Ta opeprihvaena praksa tadanjeg vremena, koja
je nalagala da se plemenite kerke i sestre, kao i druge dvorjanke, udaju u blie i dalje
susjedstvo, podrazumijevala je da one na taj nain rtvuju sopstvenu sudbinu radi
viih dravnih interesa. Takvi brakovi, iji nam dublji politiki smisao zbog nedo-
statka izvora ponekad nije posve jasan, sklapani su zbog razliitih motiva a najee
su ovisili o trenutnom politikom kontekstu i odnosu snaga koji je vladao u regiji.1
U historiji srednjovjekovne Bosne imamo mnogo poznatih primjera brakova
sklopljenih na taj nain i s navedenim ciljevima, ali za neke sluajeve nam uope nisu
sauvani nikakvi tragovi u historijskim dokumentima. Poto se ve due vremena
smatra da je glavnina genealokih i prosopografskih pitanja o Kotromaniima, vla-
darskoj dinastiji Bosanskog kraljevstva, ve rijeena, pronalazak a potom i ponovna
analiza manje poznatih podataka, predstavljaju rijetkost koja moe obogatiti i upot-
puniti naa dosadanja saznanja.2
Jedan takav podatak je ve due vremena operativan u ekoj historiografiji. Nai-
me, u testamentu vojvode Pemeka I Opavskog, koji je preminuo 1433. godine, spo-
minje se njegova trea supruga Jelena, izvorno Helena, batinica bosanske krune.
Tako formuliran naslov ove ene naveo je njemakog historiara umjetnosti Edmunda
Wilhelma Brauna (1870-1957) na pomisao da se tu zapravo radi o kerki jednog od
bosanskih vladara.3 Prema tome bi i sin kojeg je ona imala sa ekim plemiem bio
unuk bosanskog kralja koji je imao pravo na prijestolje Bosanskog kraljevstva. Njegove
stavove prihvatio je i promovirao eki heraldiar Frantiek Chocholat nakon kojeg
su ih preuzeli i brojni drugi eki historiari.4 Poto oni do sada nisu bili poznati naoj
historiografiji,5 ti stavovi svakako zasluuju da im posvetimo detaljniju panju.
1
poredi primjere skupljene u radu ,
U
XV , u: 1459. , (ur.
), , , . CXXXIV, ,
. 32, , 2011, 203-214.
2
U posljednje vrijeme genealogiju dinastije Kotromania pokuao je upotpuniti Sran Rudi uka-
zujui na spominjanje brae kralja Stjepana Tomaa u izvorima. Usp. ,
, ,
. 5, , 2008, 149-156.
3
Edmund Wilhelm Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der
Przemisliden, Zeitschrift fr Geschichte und Kulturgeschichte Schlesiens, 13. Jg., Troppau, 1918, 73-83.
4
O tome u nastavku teksta.
5
Iako se kratko osvrnuo i na period srednjega vijeka tokom kojeg dolazi do prvih potvrenih
historijskih podataka o vezama izmeu ekih zemalja i Bosne, uvaeni eki historiar Ladislav
Hladk nije imao saznanja o ovoj temi. On je samo istaknuo da je Barbara, druga ena ekog
kralja Sigismunda Luskemburkog, bila [pra]unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromania, te
da je nakon suprugove smrti ostatak ivota provela u rezidenciji udovica ekih kraljeva u zamku
170
kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania
Pemek I Opavski
Vojvoda Pemek I roen je oko 1365. godine kao deseto i najmlae dijete Mi-
kula II, vojvode ratiboskog i opavskog, iz opavske grane dinastije ekih Pemi-
slovia.6 (Slika 1) Ova grana osnovana je 1269. godine kada je eki kralj Pemysl II
Ottakar (1253-1278) dodijelio provinciju Opava (njem. Troppau) u ekom dijelu
leske svom prvoroenom nezakonitom sinu Mikulu I, iji je sin Mikul II tu
provinciju 1318. uzdigao na rang samostalnog vojvodstva (Slika 2). Dakle, vojvoda
Pemek I bio je praunuk ekog kralja Pemysla II Ottakara po nezakonitoj liniji
(Slika 3). Nakon smrti svoje starije brae, Pemek je kao petnaestogodinjak naslije-
dio njihove posjede, ali i neizmirene dugove. Nizom odlunih poteza, te uspjenom
branom politikom, uspio je povratiti dignitet porodice, uspostaviti suverenitet i
utjecaj nad utvrenjima koje je drao njegov otac te tako ojaati svoju poziciju meu
leskim plemstvom. Bio je pristalica dinastije Luksemburgovaca te se nakon smrti
ekog kralja Vaclava IV stavio u slubu njegovog brata Sigismunda ime je una-
prijedio svoju mo, bogatstvo i utjecaj. U Sigismundovoj slubi je uestvovao i u
Husitskim ratovima u Moravskoj te je bio pasionirani pristalica krune u borbi protiv
ekih Husita.7
Slika 3: Avers i revers peata ekog kralja Pemysla II Ottakara (1253 i 1373)
Mlnice. Ladislav Hladk, Odnos eha i eke Republike prema Bosni i Hercegovini, Prilozi, br.
31, Sarajevo, 2002, 165.
6
Najbolju monografiju o vojvodi Pemeku Opavskom napisao je Martin apsky, Vvoda Pemek
Opavsk (1366-1433). Ve slubch poslednch Lucemburk, Matice moravsk Slezsk univerzita
v Opav, Brno Opava, 2006. To je zapravo njegova doktorska disertacija odbranjena na Filo-
zofskom fakultetu Masarykovog univerziteta u Brnu 2005. godine. Ve je dosta zastarjelo djelo
Franz Kopetzky, Geschichte und Genealogie der Premyslidischen Herzoge von Troppau, Archiv
fr sterreichische Geschichte, Bd. 41, Wien, 1869, 38-50. Usp. takoer i rodoslovno stablo dinastije
Premisliden in Troppau und Leobschtz u: Hermann Grotefend, Stammtafeln der Schlesischen
Frsten bis zum Jahre 1740, Breslau, 1889, t. XI, p. 20, komentar na p. 57-58.
7
O tome iscrpno apsky, Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), posebno poglavlja Do slueb
Zikmunda Lucemburskho, 157-211 i Na okraji husitskho svta, 213-300.
171
emir o. filipovi
Slika 1: Rodoslovno stablo dinastije Premisliden in Troppau und Leobschtz

prema: Hermann Grotefend, Stammtafeln der Schlesischen Frsten bis zum Jahre 1740,
Breslau, 1889.
172
Slika 2: Lokacija Opave u granicama moderne eke Republike
Helena Bosanska
Vojvoda se ukupno enio tri puta, prvi put neto prije 1397. sa Annom od Lutza,8
zatim je drugi put izmeu 1407. i 1410. godine oenio Katarinu od Mnsterber-
ga ( 23. aprila 1422),9 sestru Mnsterberkog vojvode Ivana, koji je bio posljednji
vojvoda iz leske dinastije Pjastovia,10 i trei put je oenio izvjesnu Helenu kojoj
emo u nastavku izlaganja posvetiti neto vie panje. Naime, o vojvodinoj treoj
supruzi se ne zna mnogo ali je izvjesno da je brak sklopljen nepunu godinu dana
nakon smrti druge supruge jer se Helena prvi put spominje ve 23. marta 1423.
godine u jednom dokumentu nastalom u kancelariji pape Martina V, bez detaljni-
jih odrednica, samo kao vojvodina supruga.11 Naredni put je u historijskim doku-
mentima susreemo u testamentu kojeg je vojvoda Pemek sastavio 18. septembra
8
rantiek Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk (Nkter aspekty ovlivujc jeho postoje v obdob
F
husitskch vlek), u: Sbornk pspvk z II. setkn genealog e heraldik, Ostrava 15.-16.10.1983,
Klub genealog a heraldik Ostrava, Ostrava, 1984, 104.
9
Isto. O njenoj smrti svjedoi biljeka u nekrologu cistercitskog samostana u leskom Henrykowu
zapisana 23. aprila 1422. godine: It. d. Katherina de Monsterberg ducissa Opavie, a. d.
MCCCCXXII. Wilhelm Wattenbach, Schlesische Nekrologien, Zeitschrift des Vereins fr
Geschichte und Alterthum Schlesiens, Bd. 4, Breslau, 1862, 288.
10
Frantiek Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, Zpravodaj Ostravsk
poboky Genealogick a heraldick spolenosti v Praze, islo 20, Ostrava, 1984, 67.
11
Nobili viro Pemislao, duci Opaviensi, et Helenae, eius uxori, indulgenur, ut aliquem idoneum
et discretum presbyterum in cofessorem sibi eligere possint, Monumenta Vaticana res gestas Bohe-
micas illustrantia, VII/2 Acta Martini V (1423-1431), (ed. Jaroslav Eril), Praha, 1998, 429, br.
1038. Dokument je Datum Rome apud s. Petrum decimo kal. Aprilis a. sexto, tj. 23. marta 1423.
godine. Usp. Martin apsk, Cesta vvody Pemka Opavskho mezi familianty budnskho dvo-
ra. Pspvek k vytven uhersk strany v pedveer husitsk revoluce, u: Evropa a echy na konci
stedovku. Sbornk pspvk vnovanch Frantiku mahelovi, Centrum medievistickch studi,
Praha, 2004, 184; Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 104.
173
emir o. filipovi
1433. godine, neposredno pred smrt koja je uslijedila deset dana kasnije.12 Taj nam
dokument zapravo otkriva neto vie pojedinosti o njegovom ivotu, djeci, braku i
linosti posljednje supruge.
Prema onome to saznajemo iz njegovog sadraja, Pemek je sastavio svoj te-
stament, kako bi izbjegao eventualne prepirke sinova Vaclava, Vilima i Ernesta, sa
njegovim najstarijim plemiima i gradskim slubenicima. U testamentu on od njih
trai da sauvaju jedinstvo, zajednitvo i snagu vojvodstva a najstariji sin Vaclav bio
je odreen za predvodnika porodice, sa zadatkom da vodi rauna da ne upadne u
dugove, te da skuplja godinje tribute.
U segmentu oporuke koji je posveen vojvotkinji Heleni, ona se spominje kao
dedika bosanska, to bi prijevodom na suvremeni rjenik zapravo znailo bo-
sanska batinica, odnosno nasljednica.13 To je prvi i jedini put da u dokumentima
nailazimo na podatak koji upuuje na njeno porijeklo.14 Za njeno izdravanje odre-
12
okument je prvi put objavljen na njemakom jeziku u Codex Diplomaticus Silesiae, Bd. VI
D
Registrum St. Wenceslai, (Hrsg. Wilhelm Wattenbach Colmar Grnhagen), Breslau, 1865, 54-
55. eku verziju objavio je Jan Kapras, Testament kniete Pemka Opavskho a jeho proveden,
Vstnik Matice opavsk, islo 15, Opava, 1907, 1-7. Usp. regest u: Franz Kopetzky, Regesten zur
Geschichte des Herzogthums Troppau (1061-1464), Archiv fr sterreichische Geschichte, Bd. 45,
Wien, 1871, 230.
13
knny Heleny, ddiky Bosensk, manelky nai mil. Kapras, Testament kniete Pemka
Opavskho a jeho proveden, 2. Usp. Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opav-
skho, 70.
14
U starijoj historiografiji je Helenino eventualno bosansko porijeklo primano s dosta rezerve.
Izdavai njemakog izdanja Vojvodine oporuke su eki tekst protumaili navodei znak
upitnika uz pridjev bosanska: Das Liebgendinge der Herzogin Helena, diediczky Bosenskey
(aus Bosnien?) seiner, Przemieks Gemahlin, Codex Diplomaticus Silesiae, Bd. VI, 54-55. Franz
Kopetzky je ve 1869. godine izrazio sumnju u taj podatak: Sie heisst im Testamente Bosenska,
was das bedeuten soll, weiss ich nicht; an Bosnien zu denken, wie es Cod. dipl. Sil. VI Nr. 187
geschehen, ist unwarscheinlich, eine bessere Erklrung ist aber schwer zu finden, Kopetzky,
Geschichte und Genealogie der Premyslidischen Herzoge von Troppau, p. 49 n. 2. Njegovo
miljenje je pet godina kasnije ponovio i Gottlieb Biermann napisavi: Im Cod. dipl. Sil. VI, Nr,
187 wird Helena diediczky Bosenskey genannt; ob sie aus Bosnien war, wie der Herausgeber des Reg.
S. Wenc. vermuther, bleibt doch sehr fraglich, Gottlieb Biermann, Geschichte der Herzogthmer
Troppau und Jgerdorf, Teschen, 1874, 195, nap. 5. Slino je postupio i Hermann Grotefend koji je
u komentaru porodinog stabla Pemislida u Opavi i Leobschtzu napisao: Helena. Ob Bosenska
etwa nicht von Bosnien?, Grotefend, Stammtafeln der Schlesischen Frsten, 57. Ovdje valja
skrenuti panju i na jedno miljenje za koje nismo uspjeli pronai uporite u izvorima i literaturi.
Naime, prema tvrdnjama Dr. Josefa Gebauera, iznesenim na slubenoj web stranici opine Opava,
Pemek Opavski je svoj trei brak sklopio sa Helenom Jagelonskom, kerkom Dimitra Korybuta,
i sestrom husitskog kapetana Sigismunda Korybutovia, roakinjom poljskog kralja Vladislava
Jagella. Gebauer zakljuuje da je ona nosila titutlu bosanske nasljednice zbog kaotinih prilika u
Bosni kada je za vrijeme poljsko-litvanske unije kralj Tvrtko II boravio u Poljskoj, te u odgovoru
na pisanja kasnijih historiara napominje da bosanski vladar nije imao kerku koja se zvala Helena.
Usp. Dr. Josef Gebauer http://www.opava-city.cz/scripts/detail.php?id=2544. Publikovno dne
22.6.2006. Meutim, Helena Jagelonska je 1407. godine bila udata za kneza Ivana II. Ratiborskog
174
ena joj je utvrda Viktejn u opavskoj regiji (Slika 4), koja se nalazi na strmoj litici
iznad rijeke Moravice (Slika 5),15 skupa sa onim to tvravi pripada, tj. orujem
i pokretnom imovinom, kao i prihod od Opave, te dvor augustinskih monaha u
Opavi,16 kojeg je vojvoda njoj prepisao nakon to mu je ona pozajmila novac kad je
bio u nevolji. Vojvoda takoer spominje i druge dugove, o kojima Helena posjeduje
isprave, i koje joj sinovi trebaju bez prepreka ostaviti i platiti.17
Slika 4: Dananje stanje tvrave Slika 5: Pokuaj rekonstrukcije tvrave

Viktejn Viktejn
koji je umro 1424. godine. Prema tome ona nije mogla biti trea supruga vojvode Pemeka
Opavskog jer se njegova supruga Helena u izvorima javlja u martu 1423. godine. Usp. apsky,
Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), 261.
15
Frantiek Chocholat, Hrad Viktejn a jeho drba v dob opavskch pemyslovc, Zpravodaj
Ostravsk poboky Genealogick a heraldick spolenosti v Praze, Ro. II, Ostrava, 1979, 88-92.
16
U Opavi nije bilo augustinskog samostana, pa se po svoj prilici misli ili na franjevce ili dominikance.
Kopetzky, Regesten zur Geschichte des Herzogthums Troppau, p. 230 n. 2. Usp. Emil Rzehak, Zur
alten Geschichte der ehemaligen Burg und Stadt Grtz a. d. Mohra, von 1031 bis 1500, Zeitschrift
fr Geschichte und Kulturgeschichte sterreichisch-Schlesiens, Jg. 3, Troppau, 1907/1908, p. 78 n. 3.
17
Item naped vno osvcen knny Heleny, ddiky Bosensk, manelky nai mil, zejmna
hrad Vitkenstein, se vim jeho pisluenstvm a plat na Opav zapsan, dvr nkdy Augustinv
pred Opav, kter jsme j na penzech v na piln potrbu pojench zapsali, i jin jeji dluhy,
n kter listy nae m, maji je synov nai svrchupsani spolene a svobodn pustiti, platiti a bez
velijakch zmatkv platy vnne vydavati a ji bez pikazy adn, laskav, mile a ochotn na jeji
vno na hrad Vitkenstein se vi jeji zbroji a farychavem provoditi. Kapras, Testament kniete
Pemka Opavskho a jeho proveden, 2; Usp. Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka
Opavskho, 70. Das Liebgendinge der Herzogin Helena, diediczky Bosenskey (aus Bosnien?)
seiner, Przemieks Gemahlin, nemlich die Burg Wickenstein (Wiegstein) mit Zubehr, und den
auf Troppau verschriebenen Zins, den Hof einst der Augustiner vor Troppau, welchen der Herzog
ihr fr das in seiner Noth ihm geliehene Feld verschrieben, und andere Schulden, worber sie
des Herzogs Briefe hat, sollen die Shne ihr ohne Hinderniss lassen und zahlen. und nach der
Burg Wickenstein sewssih gegij zbrogi a farychawen schaffen (mit allen ihren Waffen und ihrer
fahrenden Habe). Codex Diplomaticus Silesiae, Bd. VI, 54-55.
175
emir o. filipovi
Ukoliko Helena jeste bila nasljednica bosanskog prijestolja, ili kerka jednog od
bosanskih vladara, ili ak ukoliko to i nije bila, brak sa plemkinjom iz udaljene zemlje
je zasigurno podigao ugled vojvodi Pemku.18 Nije iskljueno da je u sklapanje ove
veze bio na neki nain upetljan i ugarski kralj Sigismund, vojvodin politiki zatitnik.19
To se posebno ne smije zanemariti ukoliko se u obzir uzmu Sigismundova brojna ali u
konanici neuspjela nastojanja da obezbijedi utjecaj u Bosanskom kraljevstvu.20
eki heraldiar Chocholat je, razmiljajui o Heleninom porijeklu, pretposta-
vio da je ona uistinu i bila kerka jednog od bosanskih kraljeva s kraja 14. i poetka
15. stoljea. Mislio je da bi ona mogla ak biti kerka kralja Tvrtka I, te da je roena
neposredno pred njegovu smrt, tj. oko 1391. godine. Prema pogrenim postavkama
historiografije koja je slijedila izlaganje Sigismundovog biografa Eberharda Win-
deckea, i Chocholat je pomislio da je Helena skupa s bratom Tvrtkom II 1408.
godine odvedena na ugarski dvor u Budim te da ju je od tamo kralj Sigismund udao
za ekog plemia.21 On je u tome iao tako daleko da je pretpostavio da je Helena,
tj. Jelena, nosila ime svoje bake, Tvrtkove majke Jelene ubike.22
U oporuci se ne spominju djeca koja je vojvoda Pemek imao sa Helenom ali
iz dokumenata nastalih u kasnijem vremenu saznajemo da su imali sina Pemysla-
va.23 On nije naveden u tekstu jer je vjerovatno bio veoma mlad, meutim, naslijee
njegove majke, prema testamentu nije pripalo njemu nego vojvodinim sinovima iz
prvih brakova.24 Dakle, Viktejn ve 7. marta 1435. godine dre Pemkovi sinovi
Viliam i Ernest, i prema tome se taj datum moe uzeti kao terminus ante quem za
datiranje Helenine smrti.25
Pemyslav II Opavski (cz. Pemysl II. Opavsk)

O Pemyslavu II, sinu vojvode Pemka i Helene bosanske imamo daleko vie
podataka nego o njegovoj majci. Nakon oeve smrti 1433, Pemyslavov stariji brat
18
Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 105.
19
Isto, 104. apsky, Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), 187, smatra da je Sigismund Luksemburki
tim brakom svom tieniku obezbijedio poziciju pretendenta na bosansko prijestolje.
20
O tome Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska
1387-1463, Synopsis, Zagreb Sarajevo, 2006, 76-81, 143-168.
21
Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 70. Uz ovu tezu pristaje i apsky,
Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), 261. Jo je Mihailo Dini u radu
, , . I, . 1-2, , 1935,
352-367, utvrdio da Tvrtko II nije bio odveden 1408. godine u Ugarsku.
22
23
Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 68, od nekud zna da je Helena
vojvodi Pemeku pored sina rodila i ker Hedvigu, ali za to ne navodi izvor.
24
Chocholat, Hrad Viktejn a jeho drba v dob opavskch pemyslovc, 90.
25
176
Vaclav je preuzeo starateljstvo svoje troje mlae polubrae. Iako im je otac naglasio
u svojoj oporuci da se njegova zemlja ne bi trebala dalje dijeliti, braa su svakako
podijelila svoje nasljedstvo ve 1435. godine. Poto Pemyslav u toj podjeli nije do-
bio nikakav posjed, pretpostavlja se da je on jo od ranije bio odreen za crkvenu
karijeru. Naime, znamo da je Pemyslav od 1446. bio lan bratislavskog katedralnog
kapitula. Od 1447. studirao je teologiju u Krakovu, a od 1450. godine i u Beu.26
Nakon studija se vratio u Bratislavu gdje je 1465. dobio poziciju kanonika, te postao
kantor kolegija crkve sv. Kria u Bratislavi.27 Po smrti biskupa Jota od Romberka,
12. decembra 1467. godine, imenovan je jednim od administratora dijeceze i kan-
didatom za biskupsko mjesto. Protukandidat mu je bio papinski legat za Njemaku
i eku, Rudolf od Rdesheima. Kandidatura je zavrila bezuspjeno jer je Rudolf
imao jae preporuke od pape Pavla II, poljskog kralja Kazimira i gradske uprave.28
Pemyslav je ivio u Bratislavi gdje je imao kuu i gdje je 1472. godine moda bio
ukljuen i u istragu o krivotvorenju novaca.29 Bio je veliki poznavatelj umjetnosti,
skladao je pjesme na grkom i latinskom, a smatran je uenim iz podruja teologije
i alhemije. Poznat je i po tome to je napisao i traktat o astronomiji i astrologiji,
naslovljen Practica verissima ad faciendam veram et perfectam lunam, koji naalost
nije sauvan.30
Iako je bio sveenik, nije prestao biti formalni suvlasnik opavskog vojvodstva sa
svojom braom, na peatu kojim je ovjeravao svoja pisma i dokumente pisalo je: S.
Przemeslai ducis Opavie.31 Meutim, eki kralj Juraj Podjebradski ga je 1464. godine
26
rantiek Chocholat, Nhrobnk kanovnka Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, Zpravo-
F
daj, islo 32, Klub genealog a heraldik Ostrava Domu kultury ROH VSKG, Ostrava, 1987,
17. Poznate su i neke pojedinosti o Pemekovim studijima u Beu gdje je sklopio prijateljstvo sa
leskim plemiem Protasom z Boskovicom (1482) koji je kasnije postao olomoucki biskup. Obo-
jica su se tokom studijskih dana isticali kao pjesnici na latinskom jeziku. Alois Vojtch embera,
Historie pn z Boskowic a hradu Boskowa w Moraw, W Brn, 1836, 35.
27
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 78. Usp.
Chocholat, Nhrobnk kanovnka Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, 17.
28
Isto.
29
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 79.
30
Isto. Usp. Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 107-108; Chocholat, Nhrobnk kanovnka
Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, 17.
31
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 79. Sta-
riji istraivai bili su zavedeni injenicom da u priblino isto vrijeme ive i djeluju dvojica opavskih
vojvoda istog imena te su podatke o njima stapali u jednu linost. Npr. Kopetzky, Geschichte
und Genealogie der Premyslidischen Herzoge von Troppau, 50. Zapravo, radi se o neaku naeg
Pemyslava II koji se takoer zvao Pemyslav i koji je kao i stric imao zavidnu crkvenu karijeru. On
je bio dekan i pastor crkve u Mdlingu, nedaleko od Bea, gdje je sluio sve do smrti 17. februara
1493. godine, i gdje mu se nalazi nadgrobna ploa. Zbog toga se i u suvremenim zapisima znalo po-
red njihovih imena nai odrednica junior ili senior dux kako bi se mogli razlikovati. Chocho-
lat, Nhrobnk kanovnka Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, 16-19.
177
emir o. filipovi
primorao da se odrekne svojih prava na opavsko vojvodstvo ali je Pemyslav i dalje una-
to tome nastavio koristiti titulu opavskog vojvode (z Bo milosti kne Opavsk).32
Pemyslav nije bio oenjen i nije imao potomstvo za koje se zna. Umro je 16. juna
1478. godine i sahranjen je u crkvi sv. Kria u Bratislavi gdje mu se i nalazi nadgrob-
ni spomenik u obliku ploe od pjeanika.33
Slika 6: Nadgrobna ploa Pemyslava II Opavskog iz crkve sv. Kria u Bratislavi
32
rantiek Chocholat Genealogie opavskch Pemyslovc 1255-1525, Listy Genealogick a he-
F
raldick spolenosti v Praze, Vol. 6, Praha, 1978, 143. Unato ovoj injenici Faustin Ens, Geschichte
des Herzogthums Troppau, Wien, 1835, koji je meu prvima pisao o ovoj vojvodskoj porodici ne
poznaje kanonika Pemeka.
33
Spomenik je prvi objavio: Herman Luchs, Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, Verlag von
Eduard Trewendt, Breslau, 1872, No. 30, 1-4. Nakon njega sumarni opis nadgrobnog spomenika
sa itanjem natpisa ponudio je i Hans Lutsch, Verzeichnis der Kunstdenkmaler der Provinz
Schlesien, I. Stadt Breslau, Verlag von Wilh. Gottl. Korn., Breslau, 1886, 180. Koristei njihove
opise, detaljnu analizu spomenika dao je Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer
Frstenhauses der Przemisliden, 75-79.
178
Ta ploa je smjetena u koru gornjeg dijela crkve i prikazuje pokojnika u stvarnoj

veliini. Figura, grbovi i natpis su izraeni u reljefu i bili su dosta dobro ouvani
(Slika 6).34
Na nadgrobnom spomeniku vojvoda je prikazan kao snaan ovjek u srednjoj
dobi, na glavi nosi herceku krunu, stoji sa stopalima naslonjenim na lavu, kao to
je to est obiaj u kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. Iza lava sto-
ji pas propet na zadnjim nogama dok su prednje ape postavljene na vojvodino
bedro. Pemyslav je obuen u dugu albu, na kojoj je dalmatika sa dvostrukim ru-
kavima. Lijeva ruka se odmara na prsima, a u desnoj dri tap koji na vrhu zavrava
gotskom cilindrinom krunom.35 Oko nadgrobne ploe tee natpis koji u prijevodu s
latinskog jezika glasi: Sjajni knez, vojvoda Pemyslav, vojvoda Opave, stariji, kanonik
katedrale, i ove crkve kantor, ovdje pokopan, umro u godini gospodnjoj 1478. 16. juna. U
miru poiva.36
Ono zbog ega je ovaj nadgrobni spomenik zapravo najzanimljiviji u kontekstu
naeg izlaganja jesu grbovi koji su na njemu prikazani. Naime, heraldiki desno od
figure vojvode Pemyslava nalazi se podijeljeni tit Opavskog vojvodskog grba sa
ljemom, na kojem je plat, i bivoljski rogovi. Lijevo je drugi grb sa desnom kosom
prugom i po tri ljiljana sa obje njene strane. Desni grb je poznat kao crveno-bijeli
grb opavskog vojvodstva i njega je vojvoda koristio na jednom svom peatu sa pove-
lje koja se nalazi u bratislavskom dijecezanskom arhivu.37 Dakle, naslijedio ga je od
oca. Drugi grb je nama daleko poznatiji i imamo osnova pretpostavljati da ga je na-
slijedio od majke. Njemaki uitelj i historiar umjetnosti Herman Luchs (1887)
je smatrao da ovaj grb pripada staroj leskoj porodici Wrben (Wrbna) (Slika 7),38
ali je Braun ovu teoriju odbacio istaknuvi da je wurbenski grb, kojeg nalazimo na
peatima od sredine 13. stoljea, uvijek imao tit sa horizontalnom prekom koja ni
u jednom sluaju nije bila kosa.39 On je, po naem shvatanju, ovom grbu ispravno
pripisao bosansko porijeklo, ime se tek poklapaju razbacani fragmenti u jednu sliku
i uspijeva povezati vojvodu Pemyslava s majkom Helenom, dedikom bosanskom.
34
Luchs, Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, No. 30, 1-4.
35
36
Illustris princeps dux przemislaus dux Opavie senior canonicus maioris et huius ecclesie
Cantor hic tumulatus Obiit Anno dni Mcccclxxviii xvi Junij qui in pace quescat. Luchs,
Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, No. 30, 4.
37
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 75-76.
38
Luchs, Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, No. 30, 4. Usp. Leonard Dorst, Schlesisches
Wappenbuch oder die Wappen des Adels im Souverainen Herzogthum Schlesien, der Grafschaft Glatz
und der Oberlausitz, Bd. II, Grlitz, 1847, 92, No. 285 (Graf von Wrbna und Freudenthal).
39
179
emir o. filipovi
U daljem zakljuivanju Braun je slijedio pisanje Otta Forst-Battaglie koji je pret-

postavio da bi Helena po svoj prilici mogla biti kerka bosanskog kralja Stjepana
Ostoje.40 On je kao prilog ovoj tvrdnji naveo i grb Tvrtkovia iz Fojnikog grbovni-
ka kao istovjetan onome koji se nalazi na nadgrobnoj ploi u Bratislavi (Slika 8), a
njegov trag slijedio je i ve spominjani Chocholat.
Slika 7: Grb grofa od Wrbne i Freudenthala prema Slika 8: Grb Tvrtkovia iz

Grbovniku leskog plemstva Fojnikog grbovnika
Leonarda Dorsta iz 1847. godine
On je, koristei djelo Pave Anelia o srednjovjekovnim peatima u Bosni i

Hercegovini,41 doao do zakljuka da su grb s ljiljanima koristili samo Tvrtko I i
Dabia, dok su Ostoja i Tvrtko II koristili druge grbove, s obzirom na to da je Tvrtko
II bio premlad da bi se hronoloki uklopio u ova razmatranja, onda je Chocholat
zakljuio da je Helenin otac morao biti Tvrtko I.42
40
Prema podacima iz knjige Vjekoslava Klaia, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882,
Otto Forst-Battaglia, Ergnzungen und Berichtigungen zu Grotefend-Wutke, Stammtafeln der
schlesischen Frsten (2. Aufl. 1911), Zeitschrift des Vereins fr Geschichte Schlesiens, Bd. 47, Breslau,
1913, 329, zakljuio je: Helene war allem Anscheine nach Tochter des Stefan Ostoja von Bosnien.
Usp. Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 76.
41
Pavao Aneli, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Djela ANU BiH, knj. XXXVIII,
Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 23, Sarajevo, 1970.
42
Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 68; Chocholat, Vvoda Pemek
Opavsk, 104.
180
Zakljuak
Helena koja se u testamentu svog supruga naziva dedikom bosanskom, moe, ali
i ne mora biti kerka jednog od bosanskih vladara. Ukoliko to i jeste bila, ne moemo
znati na osnovu ega je navedena s tim naslovom batinice, odnosno nasljednice, i da
li je ona uope pretendirala na bosansku krunu. Poznavajui princip naslijeivanja pri-
jestolja Bosanskog kraljevstva u okviru porodice Kotromania, ne moemo rei da li
je ona na to uope imala pravo kao, recimo, najstarija kerka nekog bosanskog kralja.
ini nam se izglednim da je ona to i mogla biti ali da je njen naslov batinice zapravo
imao sasvim odreenu funkciju i sluio je da njoj neposredno, ali i njenom suprugu
posredno, osigura vei ugled u drutvu koje ih je okruivalo. Sigurno je da takav na-
slov u jednoj udaljenoj zemlji i nije mogao predstavljati nita drugo do pukog ukrasa.
Svakako ne bismo smjeli iskljuiti ni upletenost ugarskog i ekog kralja Sigismunda
Luksemburkog, ne samo na sklapanje ovog braka, nego i na sve eventualne politike
konotacije koje je on u vezi s Bosnom mogao kasnije imati.
to se tie linosti Heleninog oca, to pitanje e svakako ostati otvoreno i bit e
veoma teko rijeiti ga bez dodatnih pokazatelja. Ukoliko prihvatimo da joj je otac
uistinu i bio jedan od bosanskih kraljeva, i ako se uzmu dva kljuna podatka iz njenog
ivota; prvi njen spomen u dokumentima kao udate ene u martu 1423. i okvirni
datum njene smrti, neto prije marta 1435. godine, dobijamo nekoliko opcija za
utvrivanje identiteta njenog oca. Naime, u opticaju su svakako ve spominjani
Tvrtko I Kotromani koji je umro 1391. godine, zatim Dabia koji je umro 1395, te
Stjepan Ostoja, bosanski kralj u dva navrata, od 1399. do 1404. i od 1408. do 1418, i
za kojeg znamo da je u trenutku smrti imao zrelog sina Stjepana Ostojia sposobnog
da sam preuzme i naslijedi prijestolje. Iz kombinacije bismo mogli iskljuiti kralja
Tvrtka II Tvrtkovia jer je bio veoma mlad kada je prvi put doao na prijestolje
1404. godine. Prema onome ime trenutno raspolaemo, najvea vjerovatnoa
je da je Helena bila kerka kralja Stjepana Ostoje, neovisno od toga to se grb na
nadgrobnoj ploi njenog sina razlikuje od onoga kojeg je kralj Ostoja koristio na
svojim peatima. Naime, grb sa est ljiljana bio je u upotrebi tokom cijelog trajanja
Bosanskog kraljevstva, a rauna treba voditi i o injenici da je nadgrobna ploa
svakako izraena poetkom druge polovice 15. stoljea kada je u Bosni bio koriten
onaj grb koji je na njoj i prikazan.
U tom pogledu nam i linost vojvode Pemyslava II ostaje nejasna. Ne znamo da
li je on dao da se na njegovu nadgrobnu plou postavi grb Bosanskog kraljevstva,
ili je to uinio nakon vojvodine smrti neko ko je poznavao njegovo porijeklo. Mi
takoer ne moemo znati da li je on uope bio svjestan tog svog bosanskog porijekla
jer ga u drugim dokumentima nikada nije ni isticao. Meutim, unato tome, moe-
mo postaviti pitanje da li je ikada razmiljao o kandidaturi na bosansko prijestolje.
Moda ga je u tim nastojanjima sprijeila njegova crkvena karijera i dostojanstvo.
181
emir o. filipovi
Bilo bi korisno znati da li je Pemyslav poznavao jezik i kulturu zemlje iz koje je po-
ticala njegova majka iako je ona, prema svemu sudei, umrla dok je on jo bio veoma
mlad; da li je odravao veze sa svojim roacima; da li je bio upoznat sa deavanjima
u Bosni, da je Bosna pala 1463, da Bosansko kraljevstvo vie nije postojalo u vrijeme
kada je on bio kanonik u Bratislavi? Odgovore na ova pitanja bismo mogli oekivati
tek nakon pronalaska novih podataka koji bi bacili neto vie svjetlosti na ivot i
djelatnost vojvode Pemyslava II.
182
Emir O. Filipovi
The Daughter and Grandson of a Bosnian ruler?
A Contribution to the Prosopography and Heraldry of the Kotromanii
Summary
In the testament of Duke Pemek of Opava (Troppau) (1366-1433) there is a
mention of his third wife Helena, the heiress of Bosnia. This fact, otherwise un-
known to researchers of Bosnian history, has been often cited in Czech historio-
graphy. One German historian of art followed this trace and even concluded that
she could have been a daughter of one of the medieval Bosnian kings. Therefore, the
son that she had with the Czech Duke would have been entitled to sit on the throne
of the Bosnian Kingdom. This paper analyses the available information on Helena
and her son Duke Pemyslav II (1478), especially focusing on written sources and
the results of Czech historiography. The author concludes that Helena could have
indeed been a daughter of a Bosnian monarch and a further testament of this is pro-
vided on the tombstone of her son, Duke Pemyslav II, which is to be found in the
choir of the Church of the Saint Cross in Bratislava. A coat of arms can be seen on
the tombstone which closely resembles the one used by the medieval Bosnian royal
dynasty of Kotromanii as the arms of the Bosnian Kingdom.
It is apparent that the title of Bosnian heiress which Helena bore in her new
surroundings after she married Duke Pemek of Opava, could not have had any real
impact on internal politics of Bosnia, and that it only served to augment her own
reputation but also to increase the standing of her husband. As for the identity of
Helenas father, this issue will remain open to discussion unless new information
comes to surface. Among the possible candidates for this role we can point to King
Stjepan Ostoja (1418) as the most likely one according to the various chronologi-
cal correspondences during his reign.
The character of Duke Pemyslav II will continue to elude us. We cannot be sure
that it was he who had the Bosnian coat of arms placed on his tomb slab, or whether
someone who knew of his origins did so after his death. It cannot also be known
whether he was aware of this Bosnian heritage since he never stressed it in availa-
ble documents. However, despite of that, we can still allow ourselves to pose the
question whether he was familiar with the language and the culture of his mothers
country, whether he maintained contacts with his relatives, whether he knew what
was going on in Bosnia or whether he was aware that the Bosnian Kingdom ceased
to exist at the time that he was a canon in Bratislava.
183
392.51(497.6)04/14
marjan drma
Kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj Bosni

Abstrakt: O svadbama u doba srednjovjekovne Bosne gotovo da nije ni pisano. Usput-
ne opaske pojedinih historiara vezene za vjenanja i brakove su prilino rijetke, ali ipak do-
voljne da bi se mogla nazrijeti izvjesna slika vezana za sadraj svadbenih zbivanja toga doba.
Od rijetkih historiografskih tekstova vezanih za ovu temu vano mjesto zauzima pisanje
Jaroslava idaka, koji donekle rjeava ovu problematiku.1 Upravo e njegovo pisanje poslu-
iti kao osnova iz koje e se dalje razvijati ovo pisano izlaganje. U tom smislu e se nastojati
poblie prezentirati procedura vezana za kraljevske svadbene sveanosti onodobne Bosne u
onoj mjeri koju bude omoguavala izvorna graa vezana za temu.
Kljune rijei: Svadbene sveanosti, ceremonija, vjenanje, brak, kralj, kraljica.
Abstract: There are almost no writings about weddings in medieval Bosnia. Several
occasional mentions by individual historians related to weddings and marriages are rare,
but they are still sufficient to get an image of the content of nuptial activities of that time.
One of the rare historiographic texts that refers to this topic and deserves an important
place is the work of Jaroslav idak who to some extent resolved this problem. His writings
will actually serve as the basis for our interpretation. In this sense, we will attempt to closely
present the procedure of royal festivities of medieval Bosnia as far as available source mate-
rial for this topic allows it.
Key words: nuptial festivities, ceremony, wedding, marriage, king, queen.
Da bi smo izbjegli eventualne nejasnoe odmah e se na poetku pokuati rijeiti

odreeni problemi kada je rije o samom pojmu svadbe. Ovdje se prirodno namee
pitanje ta to sve u uopenom smislu podrazumijeva svadba i kako omeiti njen
poetak i kraj? enidba, vjenanje, svadba i brak su razliiti pojmovi, ali uglavnom
1
okviru svog rada idak u estom poglavlju govori o braku u srednjovjekovnoj Bosni. Jaroslav
U
idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca, u: Rad Jugosla-
venske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga CCLIX, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti (dalje: JAZU), 1937, 93-97.
185
marjan drma
povezani prirodnim slijedom.2 Obzirom da e se u izlaganju javiti potekoe u razd-

vajanju svih navedenih situacija, olakica e biti da se po potrebi koristi samo jedan
opi termin za svaku od reenih okolnosti. U tom smislu, svrsi bi ponajblie odgo-
varao pojam svadbene sveanosti, koji bi podrazumijevao sve generalije koje se zbiva-
ju od same pronje mladenke do zabave koja obino slijedi nakon zakljuenja braka.
Na drugom mjestu postavlja se pitanje kojih vrsta svadbenih sveanosti je uopte
bilo u srednjovjekovnoj Bosni. Da li se u doba Bosanskog Kraljevstva ova procedura
mora izriito posmatrati na opisani nain i vezati za bilo koju crkvenu instituciju ili
ona ima neto drugaiji karakter. Prati li se odgovarajua izvorna graa, moe se doi
do odgovora na reena pitanja.
iro Truhelka je na osnovu Testamenta gosta Radina (iz 1466) napisao kako
bosanski patareni nisu branili enidbu svojim sveenicima kao ni obinom puku.
Po njegovom miljenju jedina razlika u shvaanju enidbe izmeu njih i ostalih
kranskih konfesija bila je ta da su ovi enidbu smatrali drutvenom, a ne crkvenom
institucijom i poricali je kao sakrament.3 Po ovom tumaenju se moe zakljuiti
kako pristalice Crkve bosanske brak nisu smatrali crkvenom nego svjetovnom
ustanovom. Na tu se priu nadovezuju i naredne vijesti, ali takoer i stav Rimske
crkve spram spomenutih okolnosti.
Oko 1371/72. godine vikar bosanskih franjevca Bartol de Alvernia je traio di-
rektive od Svete stolice u vezi sa misionarskim djelovanjem Male brae na prostoru
Bosanske vikarije, a jedno od njegovih pitanja odnosilo se i na enidbu. Pitanje je
glasilo: Budui da Bosanci uzimaju ene pod uvjetom ako mi bude dobra (si eris
mihi bona) i s nakanom da ih otpuste ako im se ne budu svidjele, to je vie nego
oito kad se zna da izuzev obraenika od stotinu njih tek jedan zadri prvu, moe
li se ovo nazvati pravom enidbom, jer ovi dodue opsluuju sveanost vjenanja i
namjeravaju zakonito zajedno ivjeti, ali se ne ele obavezati na trajnu vezu. Odgo-
vor pape Grgura XI 1373. godine na Bartolovo pitanje glasi: Budui da je enid-
ba sjedinjenje mua i ene koje iziskuje neraskidivo ivotno drugovanje s nakanom
trajnog ivljenja zajedno, jer prema Kristovoj izjavi u Evanelju: to Bog zdrui o-
vjek neka ne rastavlja (Matej 19,6), nema nikakve sumnje da je pod onim uvjetom
enidba nezakonita.4
2
Anselm Grn, enidba (Blagoslov za zajedniki ivot), Kranska sadanjost, Zagreb, 2003, 5-6.
3
iro Truhelka, Testament gosta Radina, u: Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), br. XXIII,
Sarajevo, 1911, 367.
4
cum Bosnenses uxores accipiant cum condicione si eris mihi bona et intencione dimmittendi
quando sibi uidebitur, et hoc est manifestum, quia uix de centum unus retinet primam, exceptis
conuersis, queritur: si debet dici uerum matrimonium, quia licet obseruentur sollempnitates
nupciarum et legitime conhabitare intendant, tamen nolunt obligari ad perpetuam copulam,
sed semper condicionem retinent? Respondemus quod cum matrimonium sit uiri mulierisque
coniunctio indiuiduam uite consuetudinem retinens cum proposito cohabitandi perpetue, quia
186
kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni
Testament komornika hercega Stefana, Pribislava Vukotia (iz 1475) govori o

braku kao narodnom obiaju. On izrazito naglaava da ena u Bosni ne donosi mi-
raz u brak, ve se ona uzima iz ljubavi, radi njene dobrote i potenja rodbine iz koje
potie. Drugim rijeima, Vukotieva ena Doroteja, po bosanskom obiaju nije do-
nijela nikakav miraz svome muu.5 Po ovakvom primjeru se moe zakljuiti da ena
nije predstavljala nikakav vrijedan ekonomski faktor, tako da ni brak nije mogao biti
ravnopravan odnos ene i mua. Ovaj neravnopravni sistem se u tradiciji balkanskih
naroda ouvao jo od vremena starih Slavena, gdje je ena bila potinjena muu.
Brana vjernost se tretirala tako da je samo ena bila ta koja je obavezna da je se pri-
drava ali ne i mu koji je mogao, ukoliko bi mu se prohtijelo, da kupi i ima vie ena.
U itavom slavenskom svijetu se tokom razvijenog srednjeg vijeka izdaju odredbe,
kojima se staro obiajno pravo nastoji zamijeniti crkvenim.6
Nasuprot tome u nekim sluajevima imamo suprotne situacije gdje je sklapanje
brakova imalo politiku pozadinu. Brak je ponekad bio nain kojim su se ostvarivali
vei zemljini posjedi. Primjerice vojvoda Sandalj Hrani je takvim putem dobio
Ostrovicu i Skradin, utvrenja nadomak Zadra i ibenika. Drugim rijeima, dobio
ih je kao miraz kada se u proljee 1405. oenio Katarinom, kerkom hrvatskoga
bana Vuka Vukia koji je prvobitno drao te utvrde.7 Srpski pisani spomenici su
puni podataka iz kojih se oituje koliko je panje drava i crkva posveivala uvoe-
nju kranskog shvaanja braka. Nema se razloga sumnjati u to da je u Bosanskom
kraljevstvu bilo sklapanja brakova i po ortodoksnim obredima.
U ikoj hrisovulji iz 13 stoljea propisane su kazne za prekraj zapovijedi o ne-
razrjeivosti braka.8 Da je crkva teko prodirala u obiajne sfere shvatanja o braku
pokazuje i Duanov zakonik koji izmeu brojnih pravila govori i o onima vezanim
quod deus coniunxit homo non separet secundum Christi sentenciam et euangelicam ueritatem,
non dubium quod nullum est matrimonium sub illa condicione, que est contra substanciam
matrimonij inter eos. Augustino Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam
illustrantia, Vol. II, Zagreb, 1875, 327-328; Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora
o bosanskim krstjanima, u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga CCLXX,
JAZU, Zagreb, 1949, 158; Franjo anjek, ena u hrvatskom srednjovjekovlju, Bogoslovska smotra,
Vol. 60, No. 3-4, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1990, 181.
5
Item in Bosina non e usanza de tuor dota da donne, ma le se tuole es per amor et per bontade et per
honor de parentadi, queste io dico perche da la mia donna Doratia non havi cosa alguna in dota,
ma io la tolsi per so bontade et per esser de bon parentade. Lajos Thallczy, Studien zur Geschichte
Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen und Leipzig, 1914, 437.
6
, X ( . . ),
, 1924, 79-81.
7
Dubravko Lovrenovi, Kako jebosanski vojvoda Sandalj Hrani doao u posjed OstroviceiSkra-
dina, u: Radovi, Vol. XIX, Sveuilite u Zagrebu-Centar za povijesne znanosti, Zagreb, 1986, 231.
8
i gospodsko zaprqeni bjstj, ne razloyatj se moyoy wtj ene i enq wtj moya Franz
Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858, 14.
187
marjan drma
za enidbu i svadbu.9 Sutina je ta da je crkva morala nametnuti starom pravnom

shvaanju svoje vlastito o sakramentalnom obiljeavanju braka. Slian primjer na-
lazimo i 1384. godine, kada je Dubrovaka vlada naredila Stonskom knezu da po-
mogne, ako treba i oruanom silom franjevce u Stonu da se u praksi do kraja zavede
crkveni sakrament enidbe.10
Prema miljenju Jaroslava idaka u srednjovjekovnoj Bosni institucija braka nije
imala nikakve veze sa samim doktrinama Crkve bosanske, nego se tu radilo o starom
pravnom shvaanju, koje se uspjelo sauvati u drutvu bosanskog srednjovjekovlja.11
Na ovo valja nadodati i onaj dio prie u kojem je upadljivo da je Rimska kurija nasto-
jala preko Male brae uvesti promjene u svijest stanovnitva onodobne Bosne na nain
da se pojam braka pone sagledavati kao obavezni Crkveni sakramenat. Nema sumnje
ni u to da je intenzitet crkvene ambicioznosti u ovom smislu bio mnogo vei kada je
rije o tome da bi trebalo privoliti odreenog vladara da se pridrava Njenih pravila.
Iz crkvenog ugla gledano brak je predstavljao strogo razgranienje izmeu odli-
nih krana (redovnika, djevica i udovica) i vodee crkvene elite (biskupa, sveenika
i akona) od zajednice obinih vjernika. Kraljevski i velikaki brakovi sklapali su se
uz mnogo sjaja i bogate gozbe. Svadbene sveanosti graana su bile neto skromnije,
dok se vjenanja seljaka istiu asistencijama, gdje su uzvanici bili duni ponijeti sa
sobom jelo i pie.12 Meutim, svadbena povorka koja se odvijala izvan crkvenih zi-
dina bila je popratna ceremonija koja je spadala u profani dio slavlja u koji se crkva u
pravilu nije mogla mijeati.13
Kroz naredne dogaaje ne ostaje velik prostor za kojekakve improvizacije kada
je rije o nainu obavljanja centralnog svadbenog obreda u srednjovjekovnoj Bosni
u onim situacijama u koje se uspijevala umijeati Rimska crkva. U pisanom svjedo-
anstvu iz hrvatskog srednjovjekovlja sauvani su tekstovi koji ukazuju na to kako je
mogao izgledati obred vjenanja u podrujima koja su bila pod papinskom ingeren-
cijom. Naime, u glagoljskim misalima Bartola Krbavca iz prve polovine 15. stolje-
a moe se pratiti drutvena namjena kodeksa, prema pitanjima koja se postavljaju
9
itanje prema prizrenskom prepisu Duanova zakonika: O enitvq. 2. Vlastqle i proi
l~di da se ne ene ne blagoslovive se oy svoego arhierea, ali oy teh-zi da se blagoslove,
koi soy izabrali doyhovnikj arhierei., O svadbq. 3. I niedina svadba da se ne oyinj bez
bqnania; ako li se oyinj bezj blagoslobenia i oyproenia crjkbe, takovj da se razloye.
, 1349 1354,
. , , 1898, 7-8.
10
Nikola Zvonimir Bjelovui, Povijest poluotoka Rata (Peljeca) sa dijelom povijesti Zahumlja
(Hercegovine) i Dubrovake republike, Leonova tiskara, Split, 1921, 72.
11
idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca, u: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 97.
12
anjek, ena u hrvatskom srednjovjekovlju, u: Bogoslovska smotra, 179.
13
Johan Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Naprijed, Zagreb, 1991, 101.
188
mladencima tokom sakramenta vjenanja. U Berlinskom misalu (pisanom 1402)

vidi se da sveenik pri vjenavanju feudalne gospode postavlja pitanja: Vlasteline
ljubii li su gospodinu...Gospoe, ljubii li sega vlastelina? Za razliku od toga u Ro-
kom misalu (pisanom 1421) pri obredu vjenanja traei meusobnu privolu mla-
denaca, sveenik postavlja pitanja: Junae ljubii li su dvoiku s(e)b za enu i za
druga...I ree. Ljublju, a nju pita: Dvoiko ljubi li ti sega junaka? U ovom sluaju se
vidi da su pred sveenika doli zarunici iz obinog puka.14 Nema dileme da se slina
obredna procedura primjenjivala i kada je kraljevsko vjenanje u pitanju, naravno
pod uslovom da je vreno po katolikim kanonima.
Kraljevske svadbene sveanosti u srednjevjekovnoj Bosni

Za prvi primjer uzet e se svadbena sveanost bana Tvrtka I 1374. godine koja je
upriliena na biskupskom imanju Sv. Ilija (Zenthilie). U tom mjestu je odran i dio nje-
gova svadbenog slavlja nakon to se vjenao sa Dorotejom, kerkom vidinskog bugar-
skog cara Stracimira. Da bosanski ban vjenanju pristupa kao vjernik Katolike crkve
vidi se i u obrazloenju darovnice Tvrtka I bosanskom biskupu Petru, gdje pie kako
on to ini za ozdravljenje i spas nae i dua naih roditelja i prethodnika, kao i na slavu
i ast svetih apostola Petra i Pavla. U historiografiji nije do kraja lociran ovaj posjed
Zenthilie, ali se ipak zna da se nalazio negdje u Slavoniji, odnosno prostoru koji je bio
pod ugarskom vlau.15 Ovdje se postavlja pitanje zato bi ban Tvrtko pored bosanskih
crkava iao tako daleko da obavi obred vjenanja? ini se da su pritisci Rimske crkve na
pravovaljana vjenanja europskih vladara toga doba sve ee uraali+ plodom. U tom
smislu Katolika crkva je na ugarskim prostorima bila u potpunosti na svom terenu.
Vjenanje se je u tom sluaju jednostavnije moglo obaviti po uobiajenim katolikim
kanonima, a ne po nekoj iskrivljenoj liturgiji i na prostoru gdje dominiraju heretiki
vjerski dunosnici, gledano oima Rimske kurije tog vremena.
Vrijedna spomena je pria kralja Stjepana Ostoje koji je jo prije izbora za kral-
ja bio oenjen s nekom Vitaom, koju je odluio ostaviti i uzeti si drugu enu. O
tom prvom braku se ne zna gotovo nita, tako da se o okolnostima i nainu nje-
gova sklapanja moe samo nagaati. Zna se samo da se kraljica Vitaa u septem-
bru 1399. godine u dubrovakim spisima naziva otputenica sadanjega gospodina
14
arija Panteli, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, u: Radovi Staroslavenskog instituta,Vol. 5,
M
No. 5, Staroslavenski institut, Zagreb, 1964, 15-33.
15
Eusebuis Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum
regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Vol. XXIII, Zagreb 1892, 41; Lovrenovi, Na
klizitu povijesti, 626. Stanko Andri, Mjesto svadbe bana Tvrtka I. i Franjevaki samostan Sveti
Ilija, u: Scrinia Slavonica 4, Hrvatski institut za povijest, Podrunica Slavonski Brod, Slavonski
Brod, 2004, 107; Marko Perojevi, Ban Stjepan Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih
vremena do godine 1463, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1998, 310, bilj. 96 a.
189
marjan drma
kralja bosanskoga.16 Uskoro je kralj Ostoja uzeo drugu enu, Kujavu, koja je bila
roakinja kneza Pavla Radinovia. Ona se prvi put spominje u povelji upuenoj
Dubrovanima 5. februara 1399, upravo u vezi sa svojim vjenanjem.17 Nesumnjivo
je da se ta svadba obavila u Sutjesci prema katolikom obredu. Na to ukazuje dio
liturgije koji je spomenut u povelji. Naime, pri vjenanju kralj i kraljica su rukom
prisegli na evanelje i asni kri gospodnji, a pred Svetim trojstvom su se zakleli na
in samog obreda.18 Ova procedura se ini kao uobiajeno katoliko vjenanje uz
koje se jo dodaju sveenike molitvene obredne fraze. Osim ovoga, Ostoja je zas-
novao i trei brak u oktobru 1416. godine. Tom su prilikom Dubrovani javili kralju
Sigismundu, da je kralj Ostoja oenio Jelenicu, udovicu velikog vojvode bosanskog
Hrvoja Vukia, nakon to se rastavio (facto divortio) s ranijom enom, te da je Je-
lenica prolog ljeta dola k svome muu Ostoji, i da je darovala svome bratu knezu
Ivanu Cetinskomu grad Omi.19
U sljedeem primjeru nametnulo se vjenanje kralja Tvrtka II Tvrtkovia i Doro-
teje Gorjanske koje se odigralo 1428. godine. O ovoj svadbenoj sveanosti u odnosu
na prethodne imamo neto vie vijesti. Tvrtkova budua ena bila je ugarska plemki-
nja Doroteja Gorjanska, koja je u vrijeme pregovora o enidbi, u proljee 1428, bo-
ravila na podruju Peujske biskupije.20 Nema se razloga sumnjati da se upravo sa tog
mjesta kasnije zaputila u Bosnu u susret svome vjereniku. Vano je znati da je ona
bila rodica ugarskog kralja Sigismunda koju je ovaj koristio za istrajavanje u svojim
politikim namjerama. Na ovu svadbu su bili pozvani brojni zvaninici tog doba,
meu njima i Dubrovani koji su odluili uputiti na kraljev dvor jednog ili dvojicu
16
icolai Iorga, Notes et extraits pour sevir a lhistoire des croisades au XVe sicle, Vol. II, Paris, 1899, 76.
N
17
Perojevi, Stjepan Ostoja, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 376.
18
...Wstoq i z bogodarovano-mi gospoiomj kralicomj kirj Kuqvomj postavivje ruci na
stomj evanjeli i na jsnomj krjsti gospodjnq i S vlasteli kralevjstva mi S voevodomj
Hrjvoemj s knezomj Pavlomj Radinoviemj s tepaiomj Batalomj s voevodomj Sanjdalemj
s voevodomj Pavlomj Kleiemj...da e kletj Bogomj wcemj i sinomj i svetimj...pisano
u Sutisci va slavnomj dvo kralevstva mi pod lqti roastva Hristova...
, , , , ,
2006, 426; Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, 236-237.
19
Rex vero Ostoya cepit uxorem suam Jelenizam olim uxorem Crevoje, facto divortio cum uxore
prima.....Ista aestate praeterita accedens dicta Jeleniza ad dictum virum suum Hostojam donavit
comiti Ioani de Cetines fratri suo castrum Almissae spectans et pertinens serenitati vestrae.
, 1395. 1423.
, , (dalje:
), , , 1858, Primjedbe XVII;
Gelcich Jzsef s Lajos Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno
Hungariae Raguza s Magyarorszg sszekttetseinek oklevltra, Kiadja A M. Tud. Akadmia,
Budapest, 1887, 261-262.
20
O Doroteji Gorjanskoj napisana je krai rad u skladu sa mogunostima koje je dozvoljavala izvorna
graa vezana za tu temu. Pavao Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, 376-395.
190
svojih ljudi. U pismu od 6. jula 1428. godine dubrovaki izaslanici su izvijestili svo-
ju vladu da se kralj sprema doekati buduu suprugu. Pred nevjestu je uputio svoje
ljude, a sam je odluio da u Milodrau 12. jula doeka kraljicu kamo je trebala stii.21
Dubrovaka vlada je svojim ljudima naredila da im mladenka stigne tamo, odmah
jave vijest u Dubrovnik. Poslanici su zadatak odgovorno shvatili, pa su pratili kralja
iz pravca Visokog putem prema Milodrau i redovno slali izvjetaje.22
U njihovom izvjetaju od 13. jula vidna je mogunost da se kraljeva svadba obavi
u samom Milodrau, ali ipak o vjenanju na tom mjestu nema potvrde u izvorima.
injenica je da se kralj sa dubrovakim poslanicima zadrao u Milodrau oko sedam
dana i da je dolaskom kraljice i njene pratnje na to mjesto mogao otpoeti svadbeni
ceremonijal. Meutim, nemamo vijesti o tome kad i kako je kraljica dola u Mi-
lodra. Sve to znamo iz pisama dubrovakih poslanika upuenih njihovoj vladi i
uzvraenih odgovora svodi se na to da su se nakon kraljiinog dolaska u Milodra
svatovi zaputili u Sutjesku. To je moglo biti oko 18. ili 19. jula jer se zna da su dubro-
vaki poslanici ve 20. jula boravili na kraljevskom dvoru u Sutjeskoj, nakon to su
kralj i nova kraljica stigli tamo.23
Iz narednih izvjetaja je jasno da se tamo trebala odrati centralna svadbena sve-
anost.24 Vojvoda Sandalj Hrani je 21. jula kod Dubrovana traio i dobio dva svi-
raa koji su trebali uljepati svadbeno veselje.25 Dubrovako Veliko vijee i Vijee
umoljenih je 23. jula takoer odredilo da dva sviraa otputuju na kraljev dvor i tamo
daju svoj doprinos svadbenoj zabavi.26 Dubrovani su narednih dana poeli slati
21
Doroteja je u Milodra doputovala velikim drumom koji je iao kroz Hrvatsku i Bosnu, a vodio
je u Carigrad. Taj put je prolazio kroz Jajce, dolinu Lave i Lepenicu. Constantin Jireek, Die
Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien whrend des Mittelalters, Prag, 1879, 84-85.
22
Putna trasa koja je spajala Visoko i Milodra, vodila je pravcem: Visoko-Motre-Gomioniko
brdo-Gromiljak-Milodra. To je inae poznati srednjovjekovni putni pravac koji je spajao fojniku
rudarsku oblast s dolinom Bosne. Enver Imamovi, Rimske rudarske ceste na podruju Bosne i
Hercegovine, Prilozi, XX, 21, Institut za istoriju, Sarajevo, 1985, 40; Pavo ivkovi, Tvrtko II.
Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV stoljea), Institut za istoriju, Sarajevo, 1981, 122-123.
23
Le 31, la Rpublique rpond leurs lettres, dates du 13 et du 17, de Milodrasi, et du 20, de
Sutiescha. Ils devront demander au roi que lordre touchant le bollo soit retir, sils le trouvent
senza granda occupacion et matto de piacer e dalegrasi. Ils donneront des nouvelles Raguse,
arivando in Sotto Visochi la noviza, zo la regina. Iorga, Notes et extraits pour sevir a lhistoire
des croisades au XVe sicle, Vol. II, 242; ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV
stoljea), 123, nap. 68; Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara
u XIV i XV stoljeu), Sarajevo publishing, Sarajevo, 2004, 288.
24
O svadbenoj sveanosti ire u: Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, 101.
25
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009,
259.
26
ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV stoljea), 123, nap. 70; Aneli, Bosanska
kraljica Doroteja Gorjanska, 381; Isti, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, u: Visoko i
okolina kroz historiju 1, Skuptina optine Visoko, Visoko, 1984, 152.
191
marjan drma
razne poklone kralju i kraljici, a sve sa ciljem da isposluju odreene trgovake privi-
legije za sebe. Svirai i pokloni su bili uvertira u centralni svadbeni ceremonijal koji
je mogao biti obavljen tokom augusta 1428. godine u Sutjeskoj.27
to se tie ove svadbene sveanosti nemamo razloga sumnjati u to da je i ovaj in
vjenanja obavljen po katolikom obredu. Razlog je jasan po tome to je Tvrtko II
prethodno zatraio dozvolu od pape Martina V. za svoje vjenanje, gdje se sam izja-
snio kao katolik. Rekao je kako bi, prema obiaju i obredu reene svete rimske crkve,
sklopio legitimni brak s plemenitom gospoicom Dorotejom. Za nju se znalo da je
katolkinja i nije bilo prepreke za vjenanje. Meutim u Bosni tog doba bilo je dosta
heretika tako da se kralj morao deklarirati kao katolik (bio on to ili ne) ukoliko je e-
lio ovu dozvolu. Podredivi se katolikim kanonima (to je moralo podrazumijevati i
obred vjenanja) dozvola mu je bila odobrena 9. aprila 1428. godine.28
Zanimljivo je napomenuti kako je Dragutin Kniewald krivo shvatio dio jednog
teksta Franje Rakog, pa je napisao kako je Tvrtko I (1353-1391) uzeo enu niska
roda pod uvjetom, ako mu bude dobra i vjerna.29 Meutim, da je sa malo vie opre-
znosti itao, shvatio bi da se u ovom sluaju zapravo radi o kralju Stjepanu Tomau.
U jednom pismu pape Eugena IV iz 1445. spominje se kako je kralj Stjepan Toma
prvi brak sklopio sa enom (Vojaom) po obiaju svoje zemlje: ako mu bude dobra i
vjerna.30 Papa je u ovoj epizodi razrijeio kralja od obeanja, to ga je bio dao Vojai
i iznio proglas da ga se nije duan drati.31 Kralj je morao i u ovom sluaju planirati
katoliku varijantu vjenanja. Sticajem politikih okolnosti nametnula se zgodna
kombinacija u kojoj bi kralj Stjepan Toma oenio kerku vojvode Stjepana Vukia,
Katarinu Kosau. Ovo e ujedno biti i posljednji primjer u nizu vezan za kraljevske
svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj Bosni.
27
, , , ,

1964, 260; ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV stoljea), 123; Marko unji,
Bosna i Venecija (odnosi u XIV. i XV. st.), HKD Napredak, Sarajevo, 1996, 190; Marjan Drma,
Doek kraljevskih svatova u Milodrau 1428. godine, Fojnika krinja, br. XIII, Hrvatsko kato-
liko prosvjetno drutvo Rodoljub, Fojnica, 2012, 16.
28
Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 142-144.
29
Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, 152; Franjo Raki, Bogo-
mili i Patereni, u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga VIII, Zagreb, 1869,
JAZU, 146-147.
30
quod dudum ante tui ad culmen regium assumptionem cupiens propter inimicos et invidos
ortum tuum occultari, ut sic facilius, que imminebant, pericula evitares, quandam infimo geaere
mulierem etiam ad carnis copulam tibi associasti, eique iuxta morem patrie, quod si tibi bona
et fidelis esset ac bene faceret, cum ipsa matrimonium contraheres, promisisti. Theiner, Vetera
monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, Vol. I, Romae, 1863, 388-389.
31
Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine
1463, 511.
192
Tokom aprila 1446. u Bosni se uurbano radilo na pripremama za predstojee

svadbene sveanosti koje su se trebale obaviti u Milodrau. Vijesti o tome su stigle u
Dubrovnik, pa je o tim novostima raspravljalo Vijee umoljenih na svojoj sjednici od
21. aprila, kada je odlueno da se na bosanski dvor upute dva poslanika s prigodnim
darovima za kralja i kraljicu u namjeri da kralju izraze lijepe elje u povodu njegove
enidbe.32 Dogovoreno je da e ti poslanici ponijeti kralju dar u vrijednosti od 800 i
kraljici od 400 perpera. Na istoj sjednici Vijee umoljenih je odredilo poslanike koji
e sa prigodnim darovima poi vojvodi Stjepanu Vukiu (u Blagaj), kao i svirae i
zabavljae.33 Oni su trebali otpratiti vojvodinu ker u Milodra gdje se trebala odrati
svadba. Dubrovani su narednih dana bili zauzeti otpremanjem svojih poslanika u Bo-
snu, koji su bili zadueni da u njihovo ime prisustvuju kraljevom enidbenom slavlju.
Tom prigodom su, u drugoj polovici maja, u Milodrau Dubrovane zvanino pred-
stavljali Junije Gradi i Jakov ori. Prema dubrovakim izvjetajima kralj Toma je
toga mjeseca ve boravio u Milodrau i doekivao goste i uzvanike.34
Dana 19. maja je u pratnji kienog plemstva u Milodra doputovao kraljev tast
Stjepan Vuki gdje je bio sveano doekan i lijepo primljen.35 Sa njim je stigla i ker
Katarina, budua kraljica, tako da nije bilo razloga koji bi sprijeavao da uskoro za-
pone svadbeno slavlje. Ipak, u pisanim izvorima nema mnogo podataka o samom
toku svadbene sveanosti, tako da je teko precizno odrediti njen poetak i kraj.
32
Pejo okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, Institut za istoriju u Ba-
nja Luci, Banja Luka, 1988, 103; ,
15. , m , , 1905, 248, nap. 1; -
, , 260.
33
Le 21, ils fixent les instructions des envoys vers Stipan et votent lambassade vers le roi occaxione
nuptiarum suarum; deus nobles porteront au roi un prsent de 800 perpres en drap et autres et un
autre de 400 la reine. Les ambassadeurs vers Stipan et le roi seront accompagns de joueurs de fifre
et de flte. Iorga, Notes et extraits pour sevir a lhistoire des croisades au XVe sicle, vol. II, 418, nap.
5; Anto Babi, Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni, Radovi, Knjiga XIII, Odjeljenje
istorisko-filolokih nauka, Knjiga 5, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1960, 35;
, , , . CCCLXXVI,
, . 48, , , 1964, 92.
34
. , , , CCXXXI,
, , . 13, , , 1955, 77; Junni Resti, Chro-
nica Ragusina Junii Resti (ab origine urbis usque ad annum 1451), Monumenta Spectantia Histo-
riam Slavorum Meridionalium XXV, Scriptores, Vol. II, JAZU, Zagrabiae, 1893, 295; okovi,
Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 104.
35
Scritta questa fin qul a di 27 dl questo zoe di sera per Pribigna corier recevessimo un ultra vostra
scritta in Milodraxe ale III del presente per Iaqual abiamo visto et intexo come ale XVIII detto
zonsi voyvoda Stipan con molta bella zente in puncto et como la maiesta di re predetto con lo detto
voyvoda Stipan se ano amorizato et se amorixano insembre grandementecon grandissimi honori
1un 1 altro , , 78; , Barones regni
i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, u: , XI-XII, 11-12,
, , 1975-1976, 47.
193
marjan drma
Interesantno je i to da nam je poznatije tko sve nije bio prisutan od velikaa na svad-
bi, nego tko jeste. Prema tome dozu loe atmosfere svadbenom ambijentu doprinije-
lo je neprisustvo Ivania Pavlovia i Petra Vojsalia, koji su zamjerali kralju Tomau
zbog izmirenja sa Kosaom.36 Odsutan je takoer bio i kraljev brat Radivoj, koji je
gajio vladarske pretenzije prema batini Kotromania.37
U obavjetenju koje su dvojica Dubrovana sa kraljevog dvora u Milodrau do-
stavili svojoj vladi pismom od 23. maja govori se, izmeu ostalog, da bi kralj s kra-
ljicom trebao radi krunidbe poi u Mile.38 Osim toga kralj je imao namjeru da se
nakon svadbenih sveanosti odri dravni stanak dok je vlastela rusaga bosanskog
jo bila na kupu.39 Iz nama potpuno nepoznatih razloga ini se da nije odran ni
Tomaev planirani stanak, kao ni krunidba u Milima, pa se kralj umjesto toga 25.
maja naao u Sutjesci. Tu je izdao povelju kojom je uzeo pod svoju zatitu Doroteju,
udovicu kneza Ivania Blagajskog i njezinog sina Mikloua sa svim njihovim dobri-
ma.40 Prema ovim podacima nema sumnje da je prije toga obavljeno njegovo vjen-
anje sa Katarinom. Sredinja svadbena sveanost je vjerovatno odrana u subotu i
nedjelju, odnosno 21. i 22. maja 1446. godine.41 Za vrijeme boravka u Milodrau
kralj je, osim poslova vezanih uz svadbeno slavlje, takoer vodio i poslovne razgo-
vore s gostima i uzvanicima. Tako su primjerice dubrovaki poslanici saznali u kra-
ljevoj blizini da se vojvoda Stjepan u razgovoru s Tomaem alio na neke postupke
njihovih sugraana, te da mu je ovaj obeao da e se o tim pitanjima raspravljati na
stanku, koji se na kraju nije ni odrao.42 Nakon to se svadbeno slavlje u Milodrau
privelo kraju uzvanici i gosti su se poeli polako razilaziti i vraati svojim kuama.
Meu prvima koji su napustili kraljev dvor bio je upravo vojvoda Stjepan koji nije
namjeravao da se poslije svadbenog ceremonijala kod Tomaa due zadrava, nego se
sa svojom pratnjom zaputio kui. Njegov primjer su potom slijedili i ostali velikai
koji su se iz istih razloga nali zajedno na okupu.43 Da je ovo vjenanje bilo inspiraci-
ja i pjesnicima uoljivo je iz stihova koje je zabiljeio Andrija Kai-Mioi.
36
oris Nilevi, Vojvoda Ivani Pavlovi, u: Prilozi Instituta za istoriju, XIV/14-15, Sarajevo, 1978,
B
359; , , 281.
37
okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 106.
38
E per lo simel sopra la fato de la incoronation de lo re et de la rayna, laqual dixeti dover esser a Mile,
ne dareti aviso di tuto particularmente quanto seguira ,
, 79.
39
, , 92; , Barones regni i dravno vijee
srednjovjekovne Bosne, u: , 35, nap. 21.
40
Thallczy, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest, 1897, 342-345.
41
okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 105, nap. 10; ,
, u: , . 2, ,
, 1997, 78.
42
, , 92.
43
okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 110-111.
194
Od kada je Lika i Krbava, Slavna Bosna, viteka drava, I od kad je ravna Un-
garia, Dalmacia, i s njom Bulgaria, Nisu lipi svati sakupljeni, Ni plemii lipi sastav-
ljeni, to su svati kralja bosanskoga, Po imenu Kristia Stipana. I njegove lipe zaru-
nice, Dievojke Kate Hercegovke, Koja bie skoro izproena, od velika roda i plemena.
Lipa kerca Hercega Stipana, Slavna sada Katarina zvana, Koje tilo u Rimu pribiva,
A duica u miru poiva...44
to se tie ranije spomenutog krunjenja kralja i kraljice u Milama, tu se zapravo ra-

dilo o predvienom obredu koji se trebao upriliiti novom krunom koju je papa (Eu-
gen IV) spremio za Tomaa kao nagradu povodom prelaska na katolianstvo i obavezu
proganjanja paterana. Da je to tako govori i injenica prema kojoj je kruna ve bila
poslana iz Rima i nalazila se u Splitu, u riznici crkve Sv. Dujma. Dana 20. jula 1446.
godine sa tog mjesta je predata hvarskom biskupu Tomi.45 Prema ovome datumu se
moe zakljuiti da kruna nije ni donesena u Bosnu kako je bilo planirano. ini se da
do krunjenja ovom krunom nije dolo jer je protiv toga u Bosni izvren velik pritisak
na kralja Tomaa od strane vlastele. Politike okolnosti toga doba su bile takve da bi
ovo krunjenje znailo potpuni vjerski preokret u Bosni protiv ega je pruen jak otpor.
Meutim evidentno je kako je Tomaeva politika bila katoliki orijentirana, pa je mo-
da i sam obred njegova vjenanja u Milodrau obavljen u tom duhu.
Umjesto zakljuka
Iz izloenog se moe zakljuiti kako su svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj
Bosni imale svoj razvojni put i transformaciju. Jo od slavenskih vremena na balkan-
skim prostorima se sauvao obiajni sistem svadbe, koji nije bio vezan ni za kakvu
vjersku instituciju. Muka dominantnost u odnosu na enu se osjetila kroz stoljea,
44
Andrija Kai-Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Razpoilja knjiara A . Jaki, Zagreb,
1862, 92.
45
Reverendus dominus frater Thomas Dei et apostolice sedis gratia episcopus Farrensis delegatus
apostolicus in partibus Bosne sponte fuit confessus et contentus ac asseruit in presentia testium
examiriatoris et notarii infrascriptorum habuisse et recepisse ac sibi datam et reassignatam fuisse
a nobilibus viris ser Rayrerio Laurentii et ser Nicola Gonosolich de Spalato thesaurariis ecclesie
sancti Duymi Spalatensis dantibus et consignantibus unam coronam auream fulcitam perlis et la-
pidibus preciosis etc. depositatam in thesauria ecclesie predicte et per manus dictorum thesaurari-
orum per ipsum dominum episcopum delegatum sive per venerabilem virum, dominum Johannem
de Marostita presbyterum et nuntium apostolicum nomine et pro parte sanctissimi domini nostri
pape dandam et referendam screnissimo regi Bosne ut dicebatur. De qua quidem corona prefatus
dominus episcopus delegatus fecit supradictis thesaurariis recipientibus et stipulantibus finem qui-
etationem et absolutionem de amplius in futurom non petendo nec peti faciendo dictam coronam
absolvens et liberans suprascriptos thesaurarios etc. Prema prijevodu Milana ufflaya u: Thallczy,
Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1527., Zagreb, 1916, 48, bilj. 3; ,
, 35-36.
195
marjan drma
pa je bez sumnje i sistem braka imao koncept kakav bi odgovarao jaem spolu. To-
kom razvijenog srednjeg vijeka Rimska kurija nastoji preko franjevaca na samom
terenu upriliiti svoj koncept vjenanja, a to je da je ono Sveti sakramenat. Svaki
katolik kroz odreene ivotne etape pristupa odreenim sakramentima od kojih je
in vjenanja jedan od njih. itav period srednjeg vijeka Rimska crkva nastoji ostva-
riti svoju dominantnost u svjetovnim sferama (to joj je dobrim dijelom i polazilo
za rukom) u zemljama centralne i zapadne Europe, dobrim dijelom zatirui svjetovne
vladare tog doba pod svoje noge. To se moe objasniti injenicom prema kojoj su pape
davale i priznavale krune europskim vladarima, koji su se zauzvrat morali zaklinjati
na vjernost. To je bilo oruje zbog kojeg su europski vladari u rijetkima sluajevima
iskazivali neposlunost crkvi. U tom smislu vladari tadanje Europe su uglavnom
potovali crkvene kanone. Kako se moglo vidjeti, na osnovi izvorne grae, ova prak-
sa nije zaobilazila ni bosanske kraljeve koji su uglavnom podlijegali tadanjim poli-
tiko-vjerskim trendovima latinske Europe.
196
Marjan Drma
Royal Nuptial Festivities in Medieval Bosnia
Summary
In this paper the author writes about royal nuptial festivities in medieval Bosnia.
Marriages in Bosnia during the Middle Ages had their own path of development
and certain transformations. During the early Middle Ages, the institution of marri-
age in Bosnia had mainly a secular character and was as such based on the custom
law and this practice was also preserved in Bosnia during the period of Bosnian
Kingdom. In mid 14th century, with the arrival of Franciscans in Bosnia, the practice
of performing the wedding according the Catholic customs was introduced. The
Roman Church used the Franciscan order skilfully as an instrument that attempted
to influence as many people as possible. In this sense, the first to set an example were
the Bosnian rulers who seemed to have followed the trend of the Latin Europe of
that time.
197
904:726.82(450 Rim)
929 Kotromani K.
husein sejko mekanovi

Portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice
Katarine Kotromani (1425-1478) u Rimu

Apstrakt: Autor lanka raspravlja o nadgrobnoj ploi bosanske kraljice Katarine Kotro-
mani (1425-1478) u rimskoj bazilici Santa Maria in Aracoeli i kraljiinom portretu u vati-
kanskoj dvorani antikog rimskog cara Konstantina Velikog, koji je spomenuo dubrovaki
kroniar Giacomo di Pietro Luccari (1550-1615). Pokuava odgovoriti na pitanja kad, kako
i zato je kraljica postala lanica Konstantinove kue i zato je bila pokopana u neposrednoj
blizini posmrtnih ostataka Konstantinove majke Svete Helene? Na temelju Luccarijevih
rijei i kraljiine najvjerovatnije falsificirane oporuke njen portret traio je na fresci Kon-
stantinova darovnica rimskom papi Silvestru I. S tim portretom mogue je inae povezati
i hipotezu hrvatskog polihistora Ivana Kukuljevia Sakcinskog (1816-1889) o kraljiinom
portretu u rimskoj Kapitolinskoj galeriji.
Kljune rijei: Bosna, Rim, kraljica Katarina Kotromani, Konstantin Veliki, Rastko
Nemanji, Giacomo di Pietro Luccari, Ivan Kukuljevi Sakcinski, portret, nadgrobna ploa,
epitaf.
Abstract: The author of this article discusses the tombstone of the Bosnian Queen Ka-
tarina Kotromani (1425-1478) in the Roman basilica Santa Maria in Aracoeli and the
Queens portrait in the Vatican hall of the ancient Roman Emperor Constantine the Great
which was mentioned by the Ragusan chronicler Giacomo di Pietro Luccari (1550-1615).
He attempts to answer the questions when, how and why the Queen became a member
of Constantines house and why was she buried in the vicinity of posthumous remains of
Constantines mother Saint Helen? Based on Luccaris words and Queens most probably
forged testament he searched for it on the fresco Donation of Constantine to the Roman
Pope Sylvester I. It is possible to connect a hypothesis by a Croatian polyhistor Ivan Ku-
kuljevi Sakcinski (1816-1889) with this portrait to the Queens portrait in the Roman
Capitoline gallery.
Key words: Bosnia, Rome, Queen Katarina Kotromani, Constantine the Great, Ras-
tko Nemanji, Giacomo di Pietro Luccari, Ivan Kukuljevi Sakcinski, tombstone, epitaph
199
U Ljubljani u mjesecu novembru 1993. godine prvi put vidio sam portret djevojke
iz rimske Kapitolinske galerije, koji je 1857. godine u Zagrebu hrvatski polihistor Ivan
Kukuljevi Sakcinski (1816-1889)1 predstavio kao portret bosanske kraljice Katari-
ne Kotromani. Naao sam ga u znamenitom pregledu historije slovenakog naroda,
koji je 1910. godine u Klagenfurtu objavio slovenaki historiar Josip Gruden (1869-
1922).2 Zbog tog djevojakog portreta, kojeg brojni Bosanci i danas smatraju kao
kraljiin portret, upisao sam studij historije umjetnosti na ljubljanskom Filozofskom
fakultetu 1994. godine. I tako je poelo moje istraivanje portreta, nadgrobne ploe i
kraljiinog ivotnog puta. Inae, svoj prvi lanak posveen kraljiinom portretu i nad-
grobnoj ploi objavio sam u jednom vedskom listu 2006. godine.3 Tamo sam citirao
i lanak, koji je 1936. godine u Zagrebu objavio hrvatski historiar umjetnosti Arthur
Schneider (1879-1946).4 Naime, on je dokazao da portret mlade, otprilike dvadese-
togodinje djevojke nije kraljiin portret. Nakon to je u svom lanku citirao neke
ugledne istraivae renesansnog slikarstva portret djevojke oznaio je kao rad jednog
od predstavnika ferrarske slikarske kole i datirao ga u isto vrijeme kad i znamenitu
Leonardovu Mona Lizu.5 Osnovni podaci o tom portretu ak ni u zadnjih dvadesetak
godina nisu bili bitno izmijenjeni. Osim toga, Arthur Schneider jo je upozorio da su
Ivan Kukuljevi Sakcinski i maarski historiar Lajos Thallczy (1857-1916) traili
kraljiin portret vjerovatno na temelju jedne reenice iz djela, koje je napisao dubro-
vaki kroniar Giacomo di Pietro Luccari (1551-1615): Il suo ritratto al naturale si
vede depinto nel palazzo del Papa nella Sala di Costantino.6
Iako sam pozitivno ocjenio sve Schneiderove zakljuke, u svom lanku nisam e-
lio potpuno odbaciti mogunost da se radi o kraljiinom portretu. Bio sam uvjeren
da je portret djevojke kao kraljiin portret mogue predstaviti samo u sluaju kad bi
imali sasvim jasne dokaze da je oko 1500. godine neki naruilac kod nekog ferrar-
skog slikara naruio kraljiin portret, i uz to jo traio da bude kraljica naslikana kao
rosno mlada djevojka. Na alost, dosad takvih jasnih dokaza nisam uspio otkriti.
O tome sam neto rekao i prole godine u mjesecu novembru u okviru referata na
meunarodnom simpoziju historiara u Jajcu.7
1
I van Kukuljevi Sakcinski, Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim s osobitim obzirom
na slavensku knjievnost, umjetnost i starine, Zagreb 1857, 81.
2
Josip Gruden, Zgodovina slovenskega naroda 1, Druba Svetega Mohorja, Klagenfurt 1910, 335.
3
Husein Sejko Mekanovi, Portret bosanske kraljice?, Kvinna/ena. List bosansko-hercegovakog
saveza ena u vedskoj, Skvde, 2006, 16-18.
4
Arthur Schneider, O portretu bos. kraljice Katarine, Hrvatska revija 9, Zagreb, 1936, 491-494.
5
Isto, 493.
6
Giacomo di Pietro Luccari, Copioso ristretto degli anali di Ragusa (libro terzo), Antonio Leonardi,
Venecija, 1605, 108, 109.
7
Husein Sejko Mekanovi, Portret bosanske kraljice Katarine Vuki Kotromani, http://www.
youtube.com/watch?v=0WHl4XHzwC8&feature=related (stanje na dan 10.12. 2012. godine).
200
portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice katarine kotromani
Ove godine uspio sam odbaciti zaista svaku mogunost da Kapitolinska galerija
uva kraljiin portret. Naime, u jednom lanku, koji je objavio italijanski historiar
umjetnosti Lorenzo Bonoldi (roen 1976) portret djevojke iz rimske Kapitolinske
galerije bio je dosta uvjerljivo predstavljen kao portret znamenite kerke ferrarskog
vojvode Ercola I D Este (1431-1505) i ene mantovanskog vojvode Francesca II
Gonzaga (1466-1519) Isabelle (1474-1539).8 Osim toga, na jednom predavanju u
sarajevskom Bosanskom kulturnom centru upozorio sam da je bila kraljica lanica
kue antikog rimskog cara Konstantina Velikog (306-337) odnosno da je bio u pra-
vu Giacomo di Pietro Luccari, kad je tvrdio, da se u vatikanskoj dvorani Konstan-
tina Velikog nalazi kraljiin portret u prirodnoj veliini.9 Kljuni dokaz naao sam
u jednom lanku njemakog slaviste Michaela Arndta objavljenom u Mnchenu
1977. godine.10 Radi se ustvari o rukom napravljenim latinskim, odnosno slaven-
skim zapisima na prvom listu inkunabule Johannesa Tortelliusa, koja se danas uva
u biblioteci wrzburkog Univerziteta. Latinski zapis, koji se nalazi na vrhu prvog
lista inkunabule Johannesa Tortelliusa mogue je predstaviti ak i kao prvobitni epi-
taf na kraljiinoj nadgrobnoj ploi u rimskoj baziliki Santa Maria in Aracoeli, te kao
najstariji zapis u kojem je bila kraljica predstavljena kao lanica kue Konstantina
Velikog.11 Te hipoteze temelje se na slavenskom inae irilicom sastavljenom zapisu
na prvom listu inkunabule Johannesa Tortelliusa, ali i na latinskom odnosno slaven-
skim zapisima, koje je u 16. stoljeu objavio rimski kaligraf Giovambattista Palati-
no.12 Ovdje moram posebno upozoriti da su od druge polovine 16. do poetka 18.
stoljea i neki inae po imenu poznati evropski kroniari tvrdili, da je bila kraljica
lanica porodice Konstantina Velikog.13 Zanimljivo je, da u strunoj literaturi uope
8
Lorenzo Bonoldi, Galleria dei Ritratti di Isabella d Este (1474-1539), http://www.engramma.
it/engramma_v4/rivista/galleria/34/galleria_isabella_d_este.html (stanje na dan 10.11. 2012.
godine).
9
Husein Sejko Mekanovi, Portret bosanske kraljice Katarine, http://sejko-hm.blogspot.

com/2012/05/portret-bosanske-kraljice-katarine-moje.html(stanje na dan 3.10. 2012. godine). O
tome vidjeti i: Husein Sejko Mekanovi, Careva darovnica i kraljiina oporuka, http://sejko-hm.
blogspot.com/2012/06/normal-0-21-careva-darovnica-i.html (stanje na dan 10.12. 2012. godine);
Husein Sejko Mekanovi, Od gospodine Kataline do Katarine Velike, http://www.radiosarajevo.ba/
novost/84478/od-gospodicne-kataline-do-katarine-velike (stanje na dan 10.12. 2012. godine).
10
Michael Arndt, Die ursprngliche Grabinschrift der bosnischen Knigin Katharina, Sdost-
Forschungen, Bd. 36, Mnchen, 1977, 211-223.
11
Isto, 211, 213.
12
Giovambattista Palatino, Libro di M. Giovambattista Palatino cittadino romano: nelqual
sinsegna scriuer ogni sorte lettera, antica & moderna, di qualun que natione, con le sue regole,
& misure, & essempi : et con vn breve et vtil discorso de le cifre, http://www.archive.org/details/
librodimgiovamba00pala (stanje na dan 16.12. 2011. godine).
13
Marcos De Lisboa, Delle croniche de Frati Minori del Serafico P. San Francesco III, Venecija, 1591,
209. LAnno 1478. d 25 dOttobre passo di questa vita la deuotissima Regina della Bosna, Dna
Chaterina dell Terz ordine di S. Fran. Che fu figliola del Duca di Savec, e di Helena del sangue
201
nije raspravljano o njihovim tvrdnjama, a na njih se nisu pozivali ak ni bosanski

franjevci.
Kada, kako i zato je kraljica postala lanica Konstantinove kue i zato je bila
pokopana u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka Konstantinove matere Svete
Helene? Smatram, da je prvi dio odgovora na ta pitanja u tijesnoj vezi s biografijom
brata kraljiine prabake Jelene, srpskog kneza Stefana Lazarevia (1377-1427).
Autor Stefanove biografije, Bugarin Konstantin Filozof (1380?-1431?), je pretke
lanova srpske porodice Nemanji traio u porodici cara Konstantina Velikog.14
Meu najznamenitije lanove porodice Nemanji inae je mogue ubrojiti i
Rastka (1175?-1235?), koji je u literaturi poznat i kao Sveti Sava. Od 1237. do
1594. godine bili su Rastkovi posmrtni ostaci pokopani u znamenitom srpskom
samostanu Mileeva. U istom samostanu, uvane su i freske, koje je mogue ubrojiti
meu najkvalitetnije evropske freske datirane u 13. stoljee.15 Te freske vane su i
zbog portreta lanova porodice Nemanji i portreta cara Konstantina Velikog. Jesu
li bili Nemanjii ve u trinaestom stoljeu predstavljeni, kao lanovi porodice cara
Konstantina Velikog? Poto je bio samostan Mileeva dugo vremena u bosanskoj
Kraljevini razumljivo je, da je bila s njim povezana i titula kraljiinog oca Stipana
Vukia Kosae (1404-1466): herceg humski i primorski odnosno herceg od
di Csttino Imperatore; Pedro Salazar y Mendoza, Coronica y historia de la fundacion y
progresso de la provincia de Castilla de la Orden del Bienaventurado padre San Francesco, Madrid,
1612, 415. Doa Catalina Reyna de Bosna, hija q fue del Duque de Sabee, y de Elena de linaje
de Costtino Emperador; Girolamo Comboni, Legendario delle vite dei Santi, Bergamo, 1648,
315. LAnno 1478.a 21 DOttobre passo di questa vita la deuotissima Regina della Bosna Donna
Caterina del Terz Ordine di S. Francesco che fu figliuola del Duca di Sauec e di Helena del sangue
di Constantino Imperatore.(!) moglie de Re di Bosna, doppo; Carlo Bartolomeo Piazza, La
Gerarchia cardinalizia, Rim 1703, 570. Caterina Regina della Bosna, moglie del Re Tomaso,
Sorella di Stefano Duca di S.Sabba; del sangue di S. Elena; Benedetto Mazzara, Legendario
francescano overo Istorie de Santi, Beati, Venerabili, ed altri Uomini illustri che siorirono nelli tre
Ordini istituiti dal serafico padre San Francesco, Venecija, 1722, 350. La divotissima Regina della
Bosna Dona Caterina Moglie di Tomaso Re di Bosna, Sorella di Stefano Duca di San Saba, figlia
del Principe Stefano, e di Elena del sangue di Costantino Imperadore.
14
Radovan Pilipovi, Kult cara Konstantina Velikog u srednjovekovnoj Srbiji, http://pravoslavlje.spc.
rs/broj/1080/tekst/kult-cara-konstantina-velikog-u-srednjovekovnoj-srbiji/ (stanje na dan 3.10.
2012. godine). Veliki Konsta (Konstancije Hlor) rodi tri sina: Konstantina, Konstantija i Konstu
i ker Konstantiju, koju veliki Konstantin dade Likiniju za enu, i njemu grki deo carstva odeli, jer
sluae o muiteljskom ruenju i injae neprijateljstva. A ovaj Likinije bee dalmatijski gospodin,
rodom Srbin, i rodi od Konstantije sina Belu-Uroa, a Bela-Uro rodi Tehomila, a Tehomil rodi
Svetoga Simeona, a Sveti Simeon rodi sa suprunicom tri sina: Stefana Prvovenanoga kralja, i
Vukana velikoga kneza, i Rastka, posle nareenoga Savu, prvoga arhiepiskopa srpskogaI mnogo
procveta ta loza, da li Konstantinom, da li i Likinijem, nije udno.
15
Svetozar Radoji, Staro srpsko slikarstvo, Nolit, Beograd, 1966; Svetozar Radoji, Mileeva.
Reprodukcije fresko slikarstva, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1967; Tvrtko Doli, Apostol
Rastko Nemanji, http://tvrtkodolic.bloger.index.hr/post/apostol-rastko-nemanjic/6202623.
aspx (stanje na dan 5.12. 2012. godine).
202
Svetoga Save.16 Ta titula nalazi se i na prvom listu inkunabule Johannesa Tortelliusa

i na kraljiinoj nadgrobnoj ploi.
Drugi dio odgovora na pitanja kad, kako i zato je kraljica postala lanica Kon-
stantinove kue i zato je bila pokopana u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka
Konstantinove majke Svete Helene mogue je traiti u kraljiinoj najvjerovatni-
je falsificiranoj oporuci, jer je rimskim papama poklonila bosansko Kraljevstvo.17
Neto slino je naime u znamenitoj darovnici rimskom papi Silvestru I napravio i
Konstantin Veliki: rimskim papama poklonio je itav zapadni dio rimskog Carstva.
Zanimljivo je, da su Konstantinovu darovnicu, kao falsifikat iz osmog stoljea pred-
stavili ba kraljiini neto stariji suvremenici Nikola Kuzanski i Lorenzo Valla.18 Na
njihova otkria vie puta pozivali su se protestanti, koji su se maem i perom borili
protiv rimskih papa. Priblino dvije godine nakon to je Martin Luther na vratima
crkve u Wittenbergu predstavio devedeset i pet teza o katolikoj Crkvi rimski papa
Lav X odluio je da svim sredstvima brani katoliku Crkvu i Konstantinovu darov-
nicu. Jednu od vatikanskih dvorana (koja je bila zbog brojnih portreta rimskih papa
poznata pod imenom Sala dei Pontefici), ukrasio je s prizorima iz ivota Konstan-
tina Velikog, odnosno s freskama najznamenitijeg predstavnika umbrijske slikarske
kole Raffaella Santija (1483-1520). Po tim freskama dobila je spomenuta dvorana
svoje dananje ime: Sala dei Constantini. I ta injenica dovela me je do zakljuka,
da je kraljiin portret stvarno potrebno traiti u vatikanskoj dvorani Konstantina
Velikog odnosno na fresci Konstantinova darovnica rimskom papi Silvestru I i nje-
govim nasljednicima, koja je zajedno s tri freske na kojima izrazito prevladavaju
muki likovi glavni ukras dvorane Konstantina Velikog. Do kraja svog ivota Raffa-
ello Santi uspio je napraviti samo crtee za spomenute freske, koje su do 1524. go-
dine na zidove dvorane prenijeli njegovi uenici. Najee su bili kao autori fresaka
spomenuti Giulio Romano (1499-1546) i Gianfrancesco Penni (1496?-1528).19 O
kraljiinom portretu na fresci Konstantinova darovnica rimskom papi Silvestru I
i njegovim nasljednicima ovdje ne elim detaljnije raspravljati, jer u taj kraljiin
portret predstaviti u jednoj ljubljanskoj reviji i u posebnom lanku.
16
S ima M. irkovi, Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, SANU, knj. CCCLXXVI, Beograd
1964, 106-108.
17
Bazilije Pandi, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), u: Povijesno-teoloki simpozij u povodu
500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, (ur: Josip Turinovi), Sarajevo, 1979, 22-23; Kre-
imir Regan, Bosanska kraljica Katarina. Pola stoljea Bosne (1425-1478), Breza, Zagreb, 2010,
71-72, 178-182.
18
Kevin Knight, Donation of Constantine, http://www.newadvent.org/cathen/05118a.htm (stanje
na dan 10.12. 2012. godine).
19
Kenneth Gouwens, Clement VII: prince at war, u: The Papacy since 1500 From Italian Prince
to Universal Pastor (ed. James Corkery-Thomas Worchester), Cambridge, 2010, 39; John Pope
Hennessy, Raphael, University Press, New York 1970.
203
injenice, koje sam ovdje spomenuo nisu vane samo za kraljiin portret ve i
za kraljiin epitaf i nadgrobnu plou. Da su kraljiini posmrtni ostaci zaista bili po-
kopani ispred glavnog oltara znamenite bazilike o tome i danas svjedoi inae dosta
problematian latinski epitaf na kraljiinoj nita manje problematinoj nadgrobnoj
ploi. U vrijeme nekih veih graevinskih radova u prezbiteriju bazilike 1590. godi-
ne epitaf i nadgrobna ploa uzidani su u jedan stub iznad ambona gdje se i danas na-
laze, a kraljiin grob zajedno s kraljiinim posmrtnim ostacima bio je odstranjen.20
Koliko mi je poznato, dosad je samo Arthur Schneider raspravljao o kraljiinom liku
s krunom na glavi, koji se nalazi na njenoj nadgrobnoj ploi. On je upozorio da sim-
bolini lik kraljice nije djelo nekog znamenitog majstora, odnosno da bi bilo previe
smjelo tvrditi da su crte kraljiinog lica uistinu autentine. Pri tom se je pozivao i na
djelo panskog dominikanca Alphonsusa Ciacconiusa (1540-1599) u kojem je bila
objavljena najstarija dosad poznata reprodukcija kraljiine nadgrobne ploe.21 Radi
se inae o nedatiranom bakrorezu po imenu nepoznatog autora.
Taj bakrorez dragocjeno je umjetniko djelo jer je samo na njemu sasvim jasno
mogue vidjeti heraldike simbole i grbove na kraljiinoj nadgrobnoj ploi. Neda-
vno sam otkrio jedan vrlo zanimljiv podatak, koji e sasvim sigurno biti od velike
koristi u raspravama o spomenutom bakrorezu i kraljiinoj nadgrobnoj ploi. I o
tom podatku raspravljao sam u mojem ve spomenutom ljubljanskom lanku. Je li
mogue kao vezu izmeu kraljice i Konstantina Velikog predstaviti i lik konjanika
na kraljiinoj nadgrobnoj ploi? Tko je isklesao kraljiin lik na nadgrobnoj ploi
odnosno kad je bila ploa postavljena na kraljiin grob? Smatram, da se datiranju
kraljiine nadgrobne ploe u petnaesto stoljee osim ilirskih grbova i sadraja
skoro kao kvadrat oblikovanog epitafa protivi jo i bogato profilirani okvir ukraen
koljkom, bakljama, volutama, aneoskom glavicom i kriem. Nema sumnje da je
autor kraljiine nadgrobne ploe poznavao djela koja je stvorio znameniti firentin-
ski kipar Donatello (1386?-1466). Jedno Donatellovo djelo bilo je postavljeno i u
baziliki Santa Maria in Aracoeli 1433. godine. Radi se o nadgrobnoj ploi akvilej-
skog arhiakona Giovannija Crivellija.22 Bar to se tie poloaja epitafa kraljiina
nadgrobna ploa blizu je nadgrobnoj ploi sienskog sveenika Giovannija Peccija,
koju je od 1426. do 1452. godine stvorio Donatello.23 Kraljiin inae dosta istrljani
lik na nadgrobnoj ploi mogue je usporediti i s likom rimskog pape Siksta IV, koji
je na Sikstovom nadgrobnom spomeniku napravio znameniti firentinski kipar An-
20
.F. Casimiro Romano, Memorie istoriche della chiesa e convento di S. Maria in Araceli di Roma,
P
Rim, 1736, 128.
21
Alphonsus Ciacconius, Vitae et res gestae Pontificum Romanorum, Vol. III, Romae, 1677, 41.
22
Rober Munman, Optical Corrections in the Sculpture of Donatello, The American Philosophical
Society, Philadelphia, 1985, 33.
23
Robert Munman, Sienese Renaissance Tomb Monuments, The American Philosophical Society,
Philadelphia, 1993, 28-34.
204
tonio del Pollaiuolo (1432?-1498).24 U svakom sluaju kraljiina nadgrobna ploa

zahtijeva dosta opsenu znanstvenu raspravu.
Slika 1: Portret mlade djevojke iz rimske Kapitolinske galerije u knjizi

slovenakog historiara Josipa Grudena
Leopold David Ettlinger, Pollaiuolos tomb of Pope Sixtus IV, Journal of the Warburg and Courtauld
24
Institutes 16 (3/4), London, 1953, 239-274.
205
Slika 2: Portret mlade djevojke iz rimske Slika 3: Runo napravljeni tekstovi na prvom
Kapitolinske galerije listu inkunabule Johannesa Tortelliusa
Slika 4: Palatinovi prijepisi i prijevodi Slika 5: Konstantin Veliki

epitafa na kraljiinoj nadgrobnoj ploi freska iz samostana Mileeva)
206
Slika 6: Freska Konstantinova darovnica rimskom papi Slika 7: Kraljiina nadgrobna

Silvestru I. i njegovim nasljednicima u ploa u rimskoj baziliki Santa
vatikanskoj dvorani cara Konstantina Velikog Maria in Aracoeli
Slika 8:Bakrorez nepoznatog umjetnika odnosno najstarija Slika 9: Donatello, Nadgrobni spo-
dosad poznata reprodukcija kraljiine nadgrobne ploe menik Giovannija Crivellija u rimskoj
objavljena je 1677. godine u djelu Alphonsusa Ciaconniusa. baziliki Santa Maria in Aracoeli
207
Slika 10: Donatello, Nadgrobni spomenik Giovannija Peccija
208
Husein Sejko Mekanovi

The Portrait and Tombstone of Bosnian Queen
Katarina Kotromani (1425-1478) in Rome
Summary
There is an extensive bibliography about the Bosnian Queen Katarina Kotro-
mani (1425-1478). Researchers also discussed her maiden portrait from the Ro-
man Capitoline gallery which was presented as Queens portrait in Zagreb in 1857
by Croatian polyhistor Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816-1889). The author of the
article is convinced that he has presented several very interesting information ba-
sed on which it can be concluded that the Ragusan chronicler Giacomo di Pietro
Luccari (1550-1615) was right when he claimed that Queens portrait was placed in
the Vatican hall of the Roman Emperor Constantine the Great. Based on Luccaris
words and Queens most probably forged testament he searched for it on the fresco
Donation of Constantine to the Roman Pope Sylvester I which was originally a
work of the eminent painter Raffaello Santi and his students Giulio Romano and
Gianfrancesco Penni.
He attempted to answer the questions when, how and why the Queen became a
member of Constantines house and why was she buried in the vicinity of posthu-
mous remains of Constantines mother Saint Helen? The author argues that the first
part of the question lies in the narrow connection with the biography of the brother
of Queens grandmother Jelena, the Serb Duke Stefan Lazarevi (1377-1427). The
author of his biography was Constantine the Philosopher (1380?-1431?) from Bul-
garia who searched for the predecessors of the Serb Nemanji family in the family of
the Emperor Constantine the Great. The second part of the answer lies in Queens
most probably fake testament by which she granted the Bosnian Kingdom to the
Roman Popes. Something similar was done in the prominent fake donation to the
Roman Pope Sylvester I. Namely in it the ancient Roman Emperor Constantine the
Great granted the western part of the Roman Empire to Pope Sylvester I and to his
successors.
209
929 Mara, bosanska kraljica
senja mahini
ivotni put posljednje bosanske kraljice Mare nakon propasti
Bosanskog kraljevstva

Apstrakt: Rastua osmanska sila, polovinom 15. stoljea, nala se u poziciji da ugro-
zi samostalnost bosanske srednjovjekovne drave. Nedugo zatim, godine 1463, Bosansko
kraljevstvo nestalo je sa politike karte evropskih zemalja. U zbrci i haosu koji je snaao Bo-
snu, bosansko plemstvo kao i lanovi bosanske dinastije Kotromania, traili su mogunost
spasa irom okolnih krianskih drava. Posljednja bosanska kraljica Mara, nala je utoite
u Dubrovniku oktobra 1463. godine, da bi nedugo zatim prela u mletaki Split. Pod nepo-
znatim okolnostima, deset godina kasnije, nalazila se u Osmanskom carstvu gdje je i ostala
ivjeti. Namjera nam je da u ovom radu prikaemo vijesti koje se tiu se ivota kraljice Mare
u izbjeglitvu, njenog odnosa sa Dubrovanima i ophoenja prema lanovima svoje porodi-
ce, odnosno intriga koje su je pratile sve do njene smrti.
Kljune rijei: kraljica Mara, Bosanska kraljevina, Brankovii, Jeevo, Osmansko carstvo.
Abstract: The growing Ottoman force during the mid 15th century endangered the
sovereignty of the Bosnian medieval state. Shortly after, in 1463, the Bosnian Kingdom
disappeared from the political map of European countries. In this chaos, the Bosnian no-
bility and the members of the Bosnian dynasty Kotromanii looked for the possibilities of
salvation in the neighbouring Christian countries. The last Bosnian Queen Mara found at
first shelter in Dubrovnik in October 1463 and then moved to the Venetian Split. Under
unknown circumstances, ten years later, she was to be found within the Ottoman Empire
where she remained. Our intention in this paper is to present the data related to the life of
Queen Mara in refuge, her relationship with the Ragusans and her family members, i.e. the
intrigues that followed her all up to her death.
Key words: Queen Mara, Bosnian Kingdom, Brankovii, Jeevo, Ottoman Empire
211
senja mahini
Posmatrajui historijat istraivanja ivota posljednje bosanske kraljice Mare, jo

krajem 19. stoljea Ilarion Ruvarac pokuao je u kratkom lanku dati vjerodostojan
prikaz njenog djelovanja, zasnovan na tada dostupnim izvorima i literaturi.1 Bio je
to prvi konkretniji osvrt na kraljiin ivot. Narednih godina rijetko je historiografija
pridavala znaaja ovom pitanju. Teko je rei da li je to bilo usljed manjka intere-
sovanja ili moda nedostatka novih podataka koji bi dali jasniju sliku. U nekoliko
naunih sinteza koje su tretirale problematiku srednjovjekovne Bosne, dat je kratki
osvrt bez namjere da se dublje ue u sutinu problema, to je zauujue s obzirom
na irinu nekih od ovih djela.2 Jedan od onih koji je promjenio tu praksu je uro
Toi, koji se aktivnije pozabavio ovim pitanjem s aspekta dotadanjih istraivanja
uz detaljniju analizu objavljenih izvora, zapravo nastavljajui tamo gdje je Ruvarac
stao.3 Zadatak ovog rada jeste da analizira dosadanje rezultate struke i pokua pro-
niknuti u one aspekte ivota bosanske kraljice koji su samo djelimino obraeni.
Osvrnut emo se na informacije koje su ranijim istraivaima promakle ili im nisu
pridavali panju koju zasluuju. Osnovni izvori koji su nam posluili u razmatranju
ove tematike razliitog su znaaja, s obzirom na njihovo porijeklo i vrijeme nastan-
ka. To su u prvom redu dokumenti iz Dubrovakog arhiva, bez kojih ovo istraiva-
nje ne bi bilo mogue. Meu njima se po znaaju istiu odluke dubrovakih Vijea i
pisma upuena Dubrovniku od strane osmanskih zvaninika objavljena u zbirkama
irilskih pisama i povelja.4 Osim tih podataka, spomenut emo kratke vijesti u djelu
Dubrovanina Mavra Orbinija,5 informacije iz srpskih ljetopisa,6 kao i dokumente
iz Mletakog arhiva.7 Takoer, istiemo podatke izloene u traktatu Teodora Span-
dounesa, veoma znaajne za ideje koje smo izloili na iduim stranicama.8
1
, , Glasnik zemaljskog muzeja, god. V, br. 3, Sarajevo,
1893, 565-574.
2
Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882; ,
, , , 1940; Marko Perojevi, Stjepan Tomaevi, u: Povijest
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Napredak, Sarajevo, 1998, 555-592.
3
, (),
3, , 2002, 29-60.
4
Franc Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Viennae, 1858;
, , . 1, II,
, , 2006; iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovake arhive, Gla-
snik zemaljskog muzeja, god. XXIII, knj. 1-3, Sarajevo, 1911, 1-162, 303-350, 437-484.
5
, , (: ), ,
, 1968.
6
, , , .
XVI, , 1927.
7
ime Ljubi, Listine o odnoajih Junog Slavenstva i Mletake Republike, X, Zagreb, 1891.
8
Theodor Spandounes, On the origin of the Ottoman Emperors, (trans. Donald M. Nicol), Cambridge,
1997.
212
ivotni put posljednje bosanske kraljice mare
Bosanska kraljica Mara,9 porijeklom je poticala iz porodice srpskih plemia i des-

pota Brankovia. Njen otac bio je despot Lazar Brankovi (1421-1458), a majka
Jelena Paleolog (1431-1473), kerka morejskog despota Tome Paleologa (1409-
1465).10 Mara je roena najvjerovatnije 1447. godine,11 kao prvo dijete iz njihovog
braka.12 Sa tek 12 godina, udala se u Smederevu 1. aprila. 1459. godine,13 za sina
bosanskog kralja Stjepana Tomaa (1443-1461), da bi dvije godine kasnije nakon
njegovog dolaska na prijesto postala bosanska kraljica. Njihov brak bio je rezultat
politike potrebe Bosne i Srbije uz blagoslov ugarskog kralja Matije Korvina (1458-
1490). Ideja je bila da se sauva srpska drava nakon smrti despota Lazara, na nain
da se bosanski princ Stjepan Tomaevi (1461-1463) postavi za njegovog nasljed-
nika i time stvori odbrambeni savez Srbije, Bosne i Ugarske, nasuprot nadiruem
Osmanskom carstvu, koji dugorono nije pokazao rezultate.14
Pratei odluke dubrovakih Vijea maja i juna 1463. godine mogla se oslikati dra-
ma koja se odigravala u susjedstvu Republike. U strahovitom naletu osmanskih trupa
za nekoliko dana nestalo je srednjovjekovne Bosanske drave, a njen posljednji vladar
Stjepan Tomaevi ubijen je naredbom sultana Mehmeda II (1451-1481). lanovi
vladarske kue Kotromania i bosanskih feudalnih porodica pokuavali su spas nai u
primorskim gradovima, meu kojima je Dubrovnik ulijevao najveu sigurnost. Vijesti
koje bi nas uputile o kretanju kraljice Mare tih dana, nalaze se u zapisima odluka du-
brovakog Vijea umoljenih, primjetno turih s obzirom da te odluke nisu bile praene
irim elaboracijama. U Dubrovniku se jo 14. juna oekivao dolazak hercega Stjepana
Vukia Kosae i bosanske kraljice Katarine, to je u ranijoj historiografiji unijelo za-
bunu da se podatak odnosi na kraljicu Maru.15 Odluka dubrovakog Vijea umoljenih
datirana 9. jula 1463. godine, prva je vijest o kraljici Mari nakon pada Bosanske drave,
9
eki od autora tvrdili su da je nakon proglaenja bosanskom kraljicom 1461. godine dobila novo
N
ime, Mara, to po svemu sudei nije istinito. Naime, u izvorima i prije nego je dola u Bosnu nazivana
je tim imenom. U radu emo je oslovljavati Marom, radi lakeg razumjevanja i preglednosti teksta.
Vie o tome u: , , 30-31.
10
Njih dvoje su imali jo dvije kerke, Milicu udatu za Leonarda III Toka gospodara Santa Maure i Ire-
nu iji mu je bio Jovan Kastriot sin Skenderbega. ,
, Clio, , 1999, 645-646; , , 30.
11
, , 568.
12
, , 644.
13
Isto, 631.
14
Detaljnije o tome u: Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska
1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 329-331; , ,
32-34;
15
iro Truhleka, Dubrovake vijesti o godini 1463, GZM, god. XXII, Sarajevo, 1910, 16; Truhelka
je u svom radu unio zabunu smatrajui da se ova odluka Vijea umoljenih odnosila na kraljicu
Maru. Vie o tome: , ,
, god. XIV, , 1964, 214.-215.
213
senja mahini
pomou koje saznajemo da je kraljica preivjela osmanski napad. Tom odlukom Vijee
je dozvolilo Mari da se skloni na neki od dubrovakih otoka, istiui kako e razgo-
varati sa njom o nekim bitnim pitanjima kako za njih tako i za kraljicu.16 Nije nam
poznato koje teme su bile predmet tih razgovora. Meutim, postoje pretpostavke da
su Dubrovani namjeravali razgovarati sa kraljicom o pitanju kupovine relikvija sv.
Luke, koje su predstavljale veliku dragocjenost.17 Takoer i Mletaka Republika na-
stojala je domoi se relikvija, koje je bosanska kraljica prilikom pada Smedereva 1459.
godine prenijela u Bosnu. To im je uz pomo bosanskog vlastelina Ivania Vlatkovia,
a uz doputenje bosanske kraljice, na kraju i uspjelo.18 U kontekstu ovih dogaaja, 24.
augusta 1463. godine pisala je kraljica Ivaniu Vlatkoviu da pokua vratiti relikvije sv.
Luke jer joj je ugarski kralj za njih ponudio tri ili etiri grada u Ugarskoj.19 Relikvije su
ipak ostale u rukama Mleana, tako da nije dolo do dogovora bosanske kraljice i ugar-
skog vladara. Nedugo zatim, 5. oktobra kraljica se nalazila na teritoriju Dubrovake
Republike. Iz odluke Vijea umoljenih saznajemo da su joj Dubrovani dali novac za
hranu, po tri perpera za est dana s tim da je Vijee zakljuilo kako e u sluaju kralji-
inog produenja boravka raspravljati o dodjeli novih sredstava.20 Takoe, odredili su
joj pomo u hrani u vrijednosti od 30 perpera kada bude naputala grad. Oito da je
kraljica jo prije nego to je kralj Stjepan zarobljen, najvjerovatnije ve krajem mjeseca
maja, krenula sa svojom pratnjom put slobodnog teritorija bez jasne naznake gdje bi
to moglo biti.
16
Prima pars est de exeusando se voyvode Vladissauo a petitione soldatorum. Prima pars est de dando
libertatem domino rectori et suo minori consilio respondendi litteris regine Mare, scribendo sibi,
quod posit venire ad aliquam ex insulis nostris. Et deinde habebimus colloquium cum ipsa de his,
que erunt suo meliori et nostro. Franjo Raki, Dubrovaki spomenici o odnoaju dubrovake obine
naprema Bosni i Turskoj godine razspa bosanske kraljevine, Starine JAZU, knj. VI, Zagreb, 1874, 9;
Truhelka, Dubrovake vijesti, 19, (9. 7. 1463.)
17
Truhelka, Dubrovake vijesti, 4.
18
Vie o tome: , , 45-50.
19
Franjo Raki, Prilozi sa sbirku srbskih i bosanskih listina, Rad JAZU, br. 1, Zagreb, 1867, 160-161.
20
Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo minori consilio respondendi Ninacio,
ambassiatori Schenderbeghi, offerendo sibi facilitates emendi duas barchas et conducendi vsque
ad quatuor magistros caca.
Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo minori consilio mittendi regine relicte
regis Stephani pro diebus sex in rebus cibariis omni die ab. yperp. tribus infra et si stabit vltra
dies sex, rursus venire debeat ad consulendum super hoc. Prima pars est de honorando predictam
reginam in rebus cibarijs, quando discedet Ragusio expendendo vsque ad yperperos treginta.
Prima pars est de expendendo in die gr. 30 honorando vxorem, que fuit Vlatichi Cherzegovich,
quousque stabit Ragus. et quando recedit iperp. decem. Prima pars est de expendendo iperp.
triginta in honorando reginam relictam regis Thome, quando recedet de Ragusio. Prima pars est
de acceptando remunerationem, quam facit in minibus dominii nostri ser Marinus de Restis de
domibus et terrenis olim regis Bosne, incipiendo die prima presentis. Prima pars est, quod camerarii
cras debeant exigare intratas dictarum domorum et terrarum. Raki, Dubrovaki spomenici, 9, (5.
10. 1463.); Truhelka, Dubrovake vijesti, 21, (5. 10. 1463.)
214
Jo je starija historiografija dala znaaja vijesti koju donosi Dubrovanin Mavro Or-
bini.21 Opisujui pad Bosne, on pie kako je Mariju (Maru) prilikom bjega zarobio hr-
vatski ban Pavao Sperani protivnik njenog mua, ali se ona uslijed napada Osmanlija
na njegove posjede uspjela spasiti, pa preko Istre domoi Ugarske, gdje joj je prebivala
majka.22 Slinu informaciju o kraljiinom bjegu u Ugarsku donosi Seenski ljetopis.
Naime, pod godinom 1463. u ljetopisu se kae kako je sultan Mehmed II krenuo na
Bosnu zarobivi kralja, a za to vrijeme je despotica Elaa djti Lazareva sa svojom
riznicom pobjegla u Ugarsku.23 Jedino Orbini spominje epizodu sa njenim zaroblja-
vanjem od strane slavonskog bana, to u kontekstu injenice da je Pavao Sperani ve
u junu iste godine bio u osmanskom zarobljenitvu, daje malo povjerenja u ovakav
razvoj dogaaj.24 Teko bi bilo povjerovati da je u okolnostima osmanske opasnosti
mogao politiki profitirati drei bosansku kraljicu u zarobljenitvu.
Regina Bosnae Margarita Traditur

Dicase templum Margaritae Virgini,
Olim beata cum fuere saecula,
Id nune sacellum transtulere provide
Patres, fremente Marte circum moenia,
Cum classe Cypro Rex Selymus imminet.25
Foto:
Emir O. Filipovi
21
Klai, Poviest Bosne, 339; Perojevi, Stjepan Tomaevi, 584.
22
, , ,
, .
, . ,
, , ,
.
.
, . ,
, 172; Orbinijeva tvrdnja da je Mara otila svojoj majci, davno je pobijena, jer se
u to vrijeme Jelena Paleolog nalazila na Santa Mauri, gdje se zamonaila. ,
, 644.
23
, , 246, . 744 d. Ovdje je srpski ljetopisac pogrijeio,
zamjenivi njeno ime sa majinim.
24
, , 44.
25
Natpis na crkvi sv. Margarite u Dubrovniku koju je dala sagraditi bosanska kraljica Mara.
215
senja mahini
Kraljica nije produila svoj boravak u Dubrovniku, ve se sklonila u samostan sv.

Stjepana u blizini zidina grada Splita, koji se nalazio pod suverenitetom Mletake Re-
publike. Dozvolu da se nastani na njihovom teritoriju dobila je kraljica, najverovatnije,
kao protuuslugu zbog prijenosa relikvija sv. Luke u Veneciju.26 Odlukom od 11. decem-
bra. 1466. godine mletako Vijee umoljenih ukazivalo je splitskom knezu da kraljicu u
samostanu posjeuju Bosanci i Ugri, to se Veneciji inilo opasnim po njihove interese,
te su takve aktivnosti izazvale njenu sumnjiavost. Dalje je Vijee nalagalo knezu da
pod izgovorom loih ivotnih uvjeta predloi kraljici preseljenje u ibenik, ili na neki
od otoka s namjerom da je trajno uklone sa svog teritorija.27 Politika pozadina ovih
posjeta kraljici Mari ne moe se osporiti, samo je upitno pod kojim motivima su se od-
vijali ti sastanci.28 Pomenuti izvjetaj mletake vlade daje teinu vijestima o kraljiinom
odlasku u Ugarsku. Primjeujemo da sva tri izvora dovode kraljicu u vezu sa Ugrima.
Samim time bilo bi pogreno odbaciti izvjesnu mogunost da je kraljica nakon pritisaka
Mletake vlade napustila njihov teritorij i svoje utoite nala u Ugarskoj kraljevini.
Da li je Mara prilikom boravka u Dalmaciji nastupala kao legitimna nasljednica
bosanske krune i da li je isticala neka svoja posebna prava? Dok je bila u Dubrovniku
kraljica Katarina je urgirala da joj gradske vlasti isplate stonski dohodak, koji su plaali
bosanskom vladaru jo od vremena bana Stjepana II Kotromania (1322-1353).29
Takoer, ugarski kralj Matija Korvin, nakon zauzea Jajca, 1464. godine traio je
od Dubrovana da mu predaju imovinu kralja Stjepana Tomaevia, smatrajui sebe
legitimnim nasljednikom bosanske krune.30 Naprotiv, Mara je izbjegavala postaviti bilo
26
Ivani Vlatkovi je od Mletakih vlasti dobio kuu u Splitu stupivi za novanu nadoknadu u
njihovu vojnu slubu; , , 49.
27
Comiti Spaleti. Accepimus superioribus diebus litteras vestras, quibus intercetera tetigistis, reginam
olim Bossine monasterium sancti Stephani prope muros istius civitatis nostre inhabitare, complu-
resque Bosnenses nec non Hungaros visitationis greatia ad illam sepe accedere, que res nobis et suspi-
ciosa et periculosa videtur. Quamobrem vobis cum nostro consilio rogatorum respondents dicimus,
nos statuisse, illam inde omnino amovere. Verum ut aliquot honesto modo hoc facere videamur, vo-
lumes, ut captato tempore, et quanto cicius facere poteritis, sua cum serenitate esse debeatis, illique
dicere, nos ob novitiates, que istis in partibus fuere, intellexisse, suam serenitatem non habere illas
commoditates et maxime vietus, quas illam habere vellemus, et in aliis civitatibus et locis nostris ha-
beret, ideo pro commoditate sua statuisse, quod aut Sibinicum aut in quamlibet aliam insularum seu
locorum nostrorum maritimorum, qui sue serenitati magis placuerit, se curabitis, quod istinc omnino
recedat, quia sic est penitus intention nostra. Quam nostrum intentionem omni vestra dexteritate et
prudential exequi studeatis, ne videamur aliqua suspitione sed potius sua commoditate illam ex eo
loco amovere. Ljubi, Listine o odnoajih, 384-385, br. CCCLXXXXV.
28
Vie o tome: Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 382;
29
U odluci od 8. 10. 1463. Dubrovani su odbili ovaj Katarinin zahtjev. Lovrenovi, Na klizitu
povijesti, 382.
30
Imenovao je kralj Junija oria svojim zastupnikom po tom pitanju, ali su Dubrovani vjetim
politikim manevrisanjem izbjegavali bilo kakvo plaanje. O tome detaljnije: ,
, 216-217.
216
kakve zahtjeve pred Dubrovane. Njena prava kao legitimne predstavnice kraljevine
nisu bila manja nego Katarinina, ali ona nije nala za shodno da pokrene bilo kakvo
pitanje zaostavtine bosanske drave. Razlog moemo traiti u njenoj mladosti znajui
da je 1463. godine imala tek 16. godina i da se jo uvijek nije snala u ulozi bosanske
kraljice, a niti u okolnostima koje su naglo promjenjene. Smrt mua i gubitak drave
morali su ostavit posljedice na njenu linost.
Pisao je nepoznati autor politike historije Carigrada od 1391. do 1578. godine
kako je sultan Mehmed II bosansku kraljicu Maru zarobio i odveo u Carigrad, gdje
je uivala zatitu sultana do svoje smrti.31 Prema istom izvoru, kraljica je tamo imala
tetku Maru Brankovi, kojoj je sultan ustupio u batinu selo Jeevo u oblasti Sera.32
Carica Mara, kako je sama sebe oslovljavala u dokumentima, bila je kerka srpskog
despota uraa Brankovia (1427-1456) odnosno sestra Katarine, Lazara, Grgura i
Stefana Brankovia i jedna od ena sultana Murata II (1404-1451).33 Njoj se u Jee-
vu jo 1469. godine, nakon dugog lutanja irom evropskih drava, pridruila sestra
Katarina Brankovi, ena grofa Urliha Celjskog.34 Da su rijei pomenutog autora o
kraljiinom odlasku u Osmansko carstvo istinite, govori podatak iz cetinjskog lje-
topisa. U kratkoj informaciji iz 1476. godine kae se kako Lazareva kerka (kraljica
Mara), opade gospog~ Kantakoyzinu oy cara, i odoyze ~ carj, i mui ~.35 Gos-
poa Kantakuzina zapravo je bila njena tetka, ve spomenuta Katarina Brankovi,
poznata na Istoku i pod tim imenom.36 Potvrdu ovome dogaaju donosi Katarinino
31
habuit et neptem, quam Mechemet, Bosnae regno et omni circumjacente regione potitus, accepit,
occiso ipso etiam rege. Hanc vero reginam Constantinopolim deportavit, eique victum quotidia-
num praebendum ad omnes dies vitae ipsius curavit. Cum autem eadem domina amitam ibi habe-
ret, Mariam nomine, quae sultani Murati uxor fuerat et sultani Mechmet noverca erat, assignavit
hic ei multa loca, juxta Serras, unde alimenta haberet nempe Ezobam et finitimum agrum omnem.
Ita vixit cum potestate haec regina usque ad finem vitae suae. Citirano prema: ,
, 569-570.
32
Sultan joj je tada ustupio i selo Mravince, ali pomenuti autor to nespominje. ,
. , , . XXIV, ,
1977, 107; U Jeevu je carica Mara organizovala svoj dvor sa kancelarijom po uzoru na one u srpskoj
despotovini. Oko sebe je okupila srpsku vlastelu i monahe, te je odravala bogatu korespondenciju
sa svim znaajnijim dravama jugoistone Evrope; , , 82.
33
Jo je 1457. godine pobjegla na Portu u Osmansko carstvo zbog politikog sukoba unutar srpske
Despotovine. Borba Osmanskog carstva i Ugarske kraljevine lomila se preko interesa Srbije. Carica
Mara stala je na stranu osmanske struje. , , , . XXV
XXVI, , 1979, 69; Takoer, bila je izuzetno uticajna ena sa jakim politikim vezama i
potovana od osmanskih sultana. Mehmed II u dokumentima naziva prva meu hrianskim
gospoama, a Bajazit II u svojim ispravama ponos hrianskog naroda. Vie o tome: Isto, 82-83.
34
, , 52; Mu joj je nastradao od ruke Janjoa Hunjadija u
Beogradu 1456. godine. , , 574.
35
, , 251, . 774.; , , 569.
36
, () , X
, , 1998, 393.
217
senja mahini
pismo grofu Leonardu Gorikom datirano 1477. godine u kojem se alila da je mue
i tuku.37 Ne znamo ta je uzrokovalo ovaj lini sukob, ali podatak potvruje da je
Mara bila u ivotu i sedamdesetih godina 15. stoljea. Deceniju nakon odlaska iz
samostana sv. Stjepana pojavila se na sasvim drugoj strani u Osmanskom carstvu. Da
li je bosanska kraljica prilikom dolaska u Carstvo svoje utoite nala u Carigradu ili
Jeevu? Dilema postoji jer ni jedan izvor izriito ne spominje njen odlazak u Jeevo,
ali s druge strane uoavamo da veina vijesti koje se odnose na kraljicu, a potiu iz
ovog perioda njenog ivota, dovode je u vezu sa njenim tetkama. To ne moe biti
sluajno. Iz tog razloga smatramo da je kraljica saznavi da se Mara Brankovi zajed-
no sa djelom srpske vlastele i monaha, nalazila u Serskoj oblasti, oduila napustiti
Ugarsku i uputiti se u Jeevo. Teko bi bilo zamisliti da je ivei u Carigradu mogla
doi u lini sukob sa Katarinom. Vjerujemo da je upravo taj dogaaj bio snaan
motiv da ona napusti Jeevo i preseli se u osmansku prijestolnicu. Sve izreeno u
domenu je pretpostavki jer koliina izvornog materijala ne daje sigurniju bazu za
vre kontekstualizacije.
Stalni sukobi i tuakanja, sa svima onima od kojih je mogla izvui kakvu materi-
jalnu korist, karakteriu fazu ivota kojeg je provela u Carstvu. Obrativi se Dubrov-
anima 24. oktobra. 1484. godine, pisao je sultan Bajazit II (1481-1512) kako mu
je na Portu dolazila despota Lazara ki, kralica bosjnsjka. Traila je da joj se vrati
poklad njenog djeda, despota uraa Brankovia, koji je bio uvan u Dubrovni-
ku.38 Naime, zahtjevala je treinu poklada, odnosno 353 litre zlata koje su pripadale
njenom ocu despotu Lazaru, a koje nisu po njenom prianju bile vraene.39 Zbog
toga sultan alje u Dubrovniku sklava svog roba kapii kasjma po kojemu su Du-
brovani trebali poslati dugovanje kraljici Mari. Ako bi imali ta protiv, dozvolio
im je Bajazit da dou na Portu i daju dokaze suprotne kraljiinim.40 Mjeseca marta
idue godine, ponovo se sultan pismom obratio Dubrovanima na osnovu kojeg sa-
znajemo da su oni poslali poklisare na Portu sa pismom i peatom despota Lazara,41
kojim se potvruju njihove tvrdnje da su sva dugovanja njemu i njegovoj brai ispla-
ena. Ipak, kraljica bosanska i nekoliko l~di dwjbrehj i veruvanehj koi zna~
peat despotovu osporili su autentinost pisma i peata despota Lazara. Drei kra-
ljiinu stranu, sultan je naredio Dubrovanima da njegovom sklavu Kasumu moraju
isplatiti 2000 dukata. Dokaz tome da je kraljica pokuala na prevaru da se domogne
37
, , 52; , , 644.
38
, , 299, . 895; Njena majka, Jelena Paleolog, za vrijeme boravka
u Dubrovniku 1462-1463. godine, takoe je traila novac od poklada despota uraa, ali Dubrov-
ani joj nisu dali traeni novac. , , 644.
39
Vie o tome: , , 393-393.
40
, , 299, . 895.
41
Isto, 302-303, . 898.
218
spomenutog novca nisu samo pisma despota Lazara,42 ve i njegovog brata Stefana
Brankovia,43 u kojima je oito da su sva dugovanja prema njima bila isplaena. Ne
znamo jesu li Dubrovani na kraju isplatili novac kraljici, ali poznavajui njihovu
upornost teko da je na ovome zavrilo.
Obraanje sultana Bajazita II u korist Mari ini realnom pretpostavku da je njen
status kraljice dvadeset godina nakon propasti bosanske drave imao uticaja i znaaja
kod tadanjih osmanskih vlasti. Nakon smrti carice Mare 1487. i Katarine 1490. godi-
ne, bosanska kraljica je dobila u nasljedstvo, shodno erijatskom pravu, imovinu svojih
tetaka, to potvruje jedan osmanski ferman i dva hudeta (presude) koji su sauvani
u arhivu Lavre u Svetoj gori.44 Kraljica se ubrzo pobrinula da se domogne dviju ikona
koje je carica Mara ustupila manastiru Lavre. S obzirom da kao ena nije imala pravo
pristupa na Svetu Goru, tek uz insistiranje sultana Bajazita 1492. godine uspjela se
domoi eljenih predmeta.45 Nedugo zatim pozvala je Mara na erijatski sud monahe
manastira Kseropotomu na Svetoj Gori pod optubom da je neki Anastasije ukrao
30000 florina u vrijeme dok je sluio njenoj tetki Katarini. Za ovakve teke optube
Mara nije imala dokaza tako da novac koji je traila nije dobila.46
Moda zbog teke materijalne situacije ili neeg drugog, kraljica je otvorila novi
spor sa Dubrovanima. Ovaj put u vezi prava na stonski dohodak, koji je u iznosu od
500 perpera Dubrovnik plaao caru Duanu za ustupljeni teritorij Stonskog rata i
Stona, kao i primorja izmeu Kurila i Stona.47 Naime, car Duan poklonio je stonski
dohodak manastiru sv. Arhanela Mihaila i Gavrila u Jerusalemu, koji se za vremena
carice Mare ugasio. Nakon propasti srpske Despotovine o isplati stonskog dohotka
brinula se carica Mara, a poslije njene smrti Katarina Brankovi. Sada je kraljica kao
zakonita nasljednica njihove ostavtine, traila za sebe taj iznos, meutim, u tu priu
oko novca upleli su se kalueri dva manastira na Svetoj gori, Hilandara i Sv. Pavla. O
ovim dogaajima svjedoi pismo Ahmed-pae Hercegovia iz 1501. godine, upue-
no Dubrovakoj Republici. Pisao je Ahmed-paa kako su na Portu dolazili kalueri
pomenutih manastira, alei se da im Dubrovani ne isplauju stonski dohodak, kao
42
Miklosich, Monumenta Serbica, 476, br. CCCLXXIX; 478, br. CCCLXXX; ,
, 159, . 734; 160, . 735.
43
, , 157, . 732; Miklosich, Monumenta Serbica, 478, br. CCCLXXXI.
44
, , 394; Nije jasno da li je ona dobila pravo na svu imovinu
svojih tetaka ili samo na dvije-treine imovine kako je to bilo regulisano erijatskim zakonom. Vie o
tome: , Despina Mara Brankovi and Chilandar: between the desired and the
possible, u: : . , , ,
, (: ), . XCV,
, . 27, , 2000, 97.
45
, , 394.
46
, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 97.
47
, , 75.
219
senja mahini
to su to ranije inili. Kao njihov vjerni priatelj, sprijeio je kaluere da se obrate

sultanu, savjetujui Dubrovanima da nastave plaati sporni iznos jer im idui put
nee biti u stanju pomoi.48 U pismu se dalje kae kako je neka zla ena nqkoimj
vuhovjstvomj sprijeila kaluere u primanju dohotka.49 Zla ena u oima kaluera
bila je bosanska kraljica Mara o emu svjedoi uputstvo iz 1485. godine dato Du-
brovakim poklisarima koji su ili na Portu u kojem im se poruuje:

. ,
.50
Nakon smrti sestara Brankovi Dubrovani nisu namjeravali bilo kome davati
stonski dohodak, naroito ne bosanskoj kraljici kojoj su se obzirom na prijanje ne-
suglasice imali dodatnog razloga revanirati. Iako je carica Mara u nekoliko navrata
dala stonski dohodak svetogorcima, to nije raeno u legalnoj formi. Da bi zadrali
tu nemalu svotu novca za sebe, oni su se posluili falsifikovanim dokumentom na-
vodno izdatim od carice Mare 1479. godine, u kojem se pomenuti dohodak pre-
bacuje njima.51 O autentinosti ovog dokumenta u historiografiji postoje razliita
gledita.52 Mi ne znamo da li su Svetogorci pokazali Ahmed-pai ovaj dokument
ili su se njime posluili naknadno, jer on ga u pismu ne spominje. Bez obzira na
to, takmac u ostvarivanju njihovih elja bila je bosanska kraljica i tek je njena smrt
omoguila da ostvare svoje namjere. U tome su imali svesrdnu pomo Ahmeda Her-
cegovia koji je svojim autoritetom izvrio pritisak na Dubrovane. Kalueri su tek
nakon kraljiine smrti uspjeli prebaciti stonski dohodak na Svetogorske manastire.53
Prema tome, ako znamo da su Dubrovani od 1500-1501. godine davali pomenu-
ti dohodak svetogorskim manastirama, onda bi to bio terminus ante quem, nakon
kojeg bosanska kraljica nije bila iva. To bi znailo da smrt kraljice Mare moemo
pribilino datirati pred sami kraj 15 stoljea.
Naposljetku, otvara se pitanje izvora podrke koju je kraljica oito uivala od stra-
ne osmanskih vlasti pa i samih sultana Mehmeda II i Bajazita II. Status kraljice nije
48
Miklosich, Monumenta Serbica, 545, br. CDLXIX.
49
, , 357, . 960.
50
, , 395; Slino uputstvo dobili su dubrovaki poslanici
upueni na Portu i tri godine kasnije u kojem pie: 500
. ,
, . Isto.
51
Foti, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 9.
52
, , 75-79, branila je autentinost ovog dokumenta; Foti s druge strane istie
da je manastirima carica Mara davala stonski dohodak ali ne u legalnoj formi, poentirajui da
prije 1500-1501 u zapisima dubrovakih knjiga nepostoji dokaz isplaivanju pomenutog dohotka
svetogorcima. Foti, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 98.
53
Foti, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 98.
220
mogao biti dovoljan za tako intenzivnu podrku koju je neosporno imala. Kako to
da carica Mara, oslovljavana prva meu hrianskim gospoama, nije bila u stanju
zatiti sestru Katarinu od optubi bosanske kraljice, ili da Bajazit II uprkos Marinim
dokazanim lanim tvrdnjama, zahtijeva od Dubrovana da joj isplate 2000 dukata?
Teodor Spandounes savremenik osmanskih osvajanja Balkana, u djelu posveenom
historiji tog napredovanja,54 prilikom opisa pada Bosne za bosansku kraljicu kae da
je tada zarobljena i kasnije data za enu jednom spahijskom starjeini. Spandounes
dalje iznosi, kako bosanska kraljica nije imala djece, to je i zadnja informacija o
njoj.55 Prije nego kategorino odbacimo pisanje pomenutog autora, kao to su radili
dosadanji historiari, osvrnut emo se kratko na njegov ivot i porijeklo ne bi li
uspjeli dati znaaj Spandounesovom prianju.56 Teodor Spandounes vodio je pori-
jeklo iz porodice bizantskih izbjeglica, koje su prije osmanskog osvajanja Konstan-
tinopolja svoj spas nale u Veneciji, na ijem tlu su zapoele novi ivot. Teodorova
majka Eudokia Kantakuzen udala se najvjerovatnije 1460. godine za Mateja Span-
dounesa.57 Eudokijin pradjed Teodor Kantakuzen Paleolog, bio je otac Jerine Kan-
takuzen ene despota uraa Brankovia. Iz toga proizilazi da je Tedor bio roak
carice Mare, a samim tim i bosanske kraljice. Porodice Brankovii i Spandounes bile
54
Spandounes, On the origin; Prva verzija njegovog djela napisana na Italijanskom jeziku izmeu
1509. i 1519. godine posveena je francuskom kralju Luju XII. Narednih godina doradio je tekst
i predao ga na uvid papi Lavu X. Izmjenjenu verziju istog rada zavrio je 1538. godine i na osnovu
te redakcije uraen je prijevod na Engleski jezik. Isto, xvii-xviii.
55
When the Turk heard this, he sent his Beylerbey to negotiate with Stephen, promising him his
possession and his life if he would surrender. But Mehmed intervened, brook his promise and had
Stephen decapitated. His Queen was captured and given to one of the Sultans courtiers, an officer
of the Spahis who made her his wife; but she remained sterile. Spandounes, On the origin, 45; U
verziji na Italijanskom jeziku tekst glasi: Volltosi poi et entro nel Regno de Bosna, dove era il Re
Stefano, lo quale havea per moglie una figliola de Lazaro de Servia nominata Maria; era entrato
in animo ad un principale del regno de volerse far Re de Bosna, per questo ando al Re d Ungaria
adimandando ajuto, et allegava ch il Re Stefano s intendeva col Turco per havere la figliola de
Lazaro Despoto, et anco che de la maggior parte era chiamato Re per non volere loro il Re Stefano
per signor, onde il Re d Ungaria le dono una sua nipote per moglie e mando seco uno buono
esercito, il quale comincio crudelmente a pugnare col Re Stefano; onde il Turco vedendo questo,
ch altro no desiava che loro divisioni, mando il suo Belerbei avanti, che posse assedio al Re Stefano,
il quale presto s arrese salvo l havere e la persona, ma sopravenendo Mahumet, il fece tagliar la
testa, non servandoli quello che l avea promesso il suo Beclherbei, e fece pigliare la Regina e la
donola al suo cortigiano, lo quale la tolse per moglie. Charles Hopf, Chroniques Greco-Romanes,
Berlin, 1873, 333.
56
, , 570. On odbacuje mogunost da se bosanska kraljica preudala;
, , 51. ()
,
1463. ,
, .
57
Spandounes, On the origin, ix.
221
senja mahini
su u izuzetno prisnim vezama.58 Kao djeaka Matej Spandounes poslao je svog sina
Teodora iz Venecije u Jeevo njegovim pratetkama carici Mari i Katarini.59 Tamo je
Teodor proveo nekoliko godina svog ivota, te je upoznao osmanske obiaje i jezik.
Po svemu sudei Teodor nije bio samo puki prepisiva dokumenata koji nama nisu
bili dostupni o historijskim zbivanjima toga vremena, ve i direktni svjedok dogaaja
s obzirom da je dugi niz godina proveo sa sestrama Brankovi. Stepen obavijetenosti
Teodora Spandounesa sigurno je bio znaajan, te vijest koju donosi u svom traktatu
obzirom na njegovo porijeklo i ivot, ne moemo zanemariti. Teodor jedini isprav-
no navodi imena kerki despota Lazara Brankovia i imena njihovih mueva, te se
dosadanja historiografska saznanja slau s tim podacima, to ide u prilog njegovoj
obavjetenosti.60 Dogaaji koji su se odvijali prilikom pada Bosne bili su Spandounesu
relativno daleki, a i savremenicima nejasni, pa ih je lako mogao pogreno interpretirati.
Moda je pria o njenom zarobljavanju bila skrojena da se svidi onima za koje je djelo
pisano jer jedna od verzija njegovog djela predstavljena je papi Lavu X (1475-1521).61
Kako bi drugaije moglo biti objanjeno da se jedna krianska kraljica svojevoljno
preudala za osmanskog asnika, nego zarobljavanjem, odnosno prinudom.
Kada bi odbacili podatak da je Mara jedno vrijeme provela u Jeevu, to ne bi
promijenilo mogunost da je Teodor neto znao o kraljiinom ivotu od svojih tu-
torica. Meutim, zato Teodor ako je ve imao informacije iz prve ruke, nije dao iri
opis ivota bosanske kraljice? Uporeujui informacije o njoj sa onim vijestima koje
donosi o Katarini i carici Mari, uviamo da ni one nisu dobile puno vei prostor u
njegovom traktatu. Najvjerovatnije da nije smatrao potrebnim iznositi svaki detalj
o njihovim ivotima, jer traktat je pisan s namjerom da se prikae uspon Osmanske
drave, te bi takvo pisanje razvodnilo samu sutinu njegovog djela. U prilog izne-
senim tvrdnjama o njenoj preudaji ide injenica da je bosanska kraljica prilikom
dolaska u Osmansko carstvo bila u ranim dvadesetim to je sigurno uticalo na njenu
odluku. Pod kojim okolnostima, kada i za koga se udala kraljica Mara, nemogue je
bilo ta kategorino tvrditi, osim upustiti se u nagaanja.62
58
tome svjedoi podatak kako je 1488. godine Katarina Brankovi poklonila Beogradsku tvravu
O
u Furlaniji Teodorovom ocu Mateju. Spanodunes, On the origin, xv; Ovu informaciju navodi i
Spremi ali ne kae izriito kome je poklonila tvravu. , , 644.
59
Spandounes, On the origin, ix-x.
60
The aforementioned Lazar had, as reported, three children: the first, Maria, married King Stephan
of Bosnia while her father was still alive; the second, Milica, married Leonardo Tocco; the third,
Eirene, married John Kastriotes, who was the son of Skanderbeg whom we have mentioned. Isto,
40; Vie o tome: , , 30.
61
Spandounes, On the origin, xviii. Teodor je bio savjetnik i povjerenik ak etvorici papa, Lavu X,
Klementu VII (1523-1534) i Pavau III (1534-1549). Isto, viii.
62
Jo polovinom prolog vijeka, Vitalien Lurent, iznio je zanimljivu pretpostavku da je bosanska kra-
ljica bila udata za poznatog sultanovog pau koji je uestvovao u ubistvu grofa od Jafe, na Rodosu
1463. godine. Znajui sa sigurnou, da prije 1466. Mara nije naputala Dalmaciju, ne ostaje nam
222
Umjesto zakljuka
Sumirajui dosad izreeno moemo uvidjeti da je ivot kraljice Mare bio proet
sumornom stvarnou, poevi od gubitka mua i drave, pa do teke izgnanike
sudbine koja ju je zadesila. Krenuvi iz Bosne preko Dubrovnika, Splita i Ugarske,
kraljica Mara svoj spas, ironijom sudbine, nala je u Osmanskom carstvu, uivajui
zatitu Osmanske drave do svoje smrti. Ukorijenjeno je miljenje u historiografiji
da je Mara pokazivala u docnijem vremenu sasvim suprotne karakterne osobine koje
je teko povezati sa skromnou iz njene mladosti. Ne vidimo tu nita iznenaujue,
s obzirom na okolnosti kakve su je zadesile i teku stvarnost kojoj je svjedoila. Poli-
tiki aspekt vremena u kojem je Mara postala kraljicom nije joj bio naklonjen, i tek
osjetivi snagu svoje pozicije kao veoma mlada kraljica, izgubila je osmanskim upa-
dom oslonac na kojem je poivao taj status. Po dolasku Katarine Brankovi u Jeevo,
Mara se ko zna zbog ega sukobila sa njom, te su njenu tetku zbog toga zatvorili i
muili. Sve idue epizode u kojima je imala glavnu ulogu svodile su se na novane
sporove. Traila je da joj se vrati ve davno isplaeni poklad despota ura, u emu
je po svemu sudei uspjela. Pred kraj ivota nastojala je kao nasljednica zaostavtine
svojih tetaka zadrati stonski dohodak za sebe, to su joj Dubrovani onemoguili.
Kraljica se najvjerovatnije preudala u Carigradu za nekog spahijskog starijeinu s
ime bi se moglo objasniti zato je u svim konfliktnim situacijama imala podrku
sultana. Zanimljivo je da su osmanske vlasti i 30 godina nakon propasti Bosanske
drave Maru nazivali kraljicom, to svjedoi u korist toga da je u novim okolnostima
zadrala status koji je ranije imala. Nesumnjivo, kraljica je bila kontroverzna linost,
otrgnuta od svog matinog podneblja, uspjela je meu savremenicima, ali i u histo-
riografiji izgraditi reputaciju nemoralne osobe. Nadamo se da e podaci i zakljuci
ovdje izneseni uticati da se interesovanje o ivotu bosanske kraljice Mare povea i
pomoi u nekom novom istraivakom radu na ovoj problematici.
nita drugo nego da odbacimo iznesene tvrdnje. Vitalien Laurent, La Vaticanus Latinas 4789;
Historie et alliances des Cantacuzenes Aux XIV-XV siecles, Revue Studes byzantines Tome IX,
Anno 1951, Institut Francais dstudes Byzantines, Paris, 1959, 97.
223
senja mahini
Senja Mahini
The Life of the Last Bosnian Queen Mara after the fall of the Bosnian Kingdom
Summary
To sum up the exposed text, we can see that Queen Maras life was imbued with
ruthless reality, starting with the loss of husband and country all up to the hard peri-
od in exile. Starting from Bosnia over Dubrovnik, Split and Hungary, Queen Mara
ironically found her salvation in the Ottoman Empire enjoying the protection of
the Ottoman state. A deeply rooted opinion prevails in historiography that in the
later period Mara showed totally opposing features which are hardly related to the
modesty of her youth. We cannot consider it surprising regarding the circumstances
of the tough reality she witnessed. The political aspect of the period when Mara
became Queen was not favourable. Just when she sensed the power of her position
as a very young Queen she lost it after the Ottoman invasion. Upon the arrival of
Katarina Brankovi to Jeevo, Mara confronted her and as a result her aunt was
imprisoned and tortured. All the future episodes in which she played the main role
were reduced to disputes over money. She insisted that she should be reimbursed
from the deposit of Despot ura, and it seems that she most probably succeeded
in this endeavour. Near the end of her life she attempted, as the heiress to the legacy
of her aunts, to keep the income from Ston, which Ragusans prevented. She most
probably got married in Istanbul to a Sipahi elder which could explain why she
enjoyed the support of the Sultan in these conflicting circumstances. It is interesting
to note that the Ottoman rule even after thirty years after the fall of the Bosnian
state called Mara the Queen which again proves that she maintained the status she
had earlier. The Queen was undoubtedly a contradicting personality, cut off from
her homeland she survived among her contemporaries but also succeeded to leave in
historiography a reputation of an unmoral person. We hope that the presented data
and conclusions will influence the interest for the life of the Bosnian Queen Mara
to grow and will help some new research about this problem.
224
94:65.011.1(497.6)14
929 Hrani J.
929 Nelipi J.
semir hambo
Samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje:
Jelena Hrani i Jelena Nelipi

Apstrakt: Nerijetko se kroz izvorni materijal susreemo s vijestima koje potvruju po-
slovnu aktivnost ena u srednjovjekovnoj Bosni. Znaajan dio angamana bosanskih ena
u poslovnom svijetu usko je vezan s pozicijom koju su dotine ene obnaale kao banice,
kraljice, supruge ili sestre, vladara ili velikaa. Zadatak ovog rada je da fokusira samostalnu
djelatnost dvije, moda i najreprezentativnije ene srednjovjekove Bosne kada je poslov-
na inicijativa u pitanju. Na osnovu raspoloive izvorne grae i literaturne podloge pratit
emo poslovno ponaanje Jelene Hrani nakon smrti njezinog supruga Sandalja Hrania.
Od 1435. godine pa do Jelenine smrti uoljiva je apsolutna samostalnost ove bosanske voj-
votkinje u sklapanju poslovnih veza, naroito s Kotorom. S druge strane, paralela u poslov-
noj samostalnosti primjetna je u liku Jelene Nelipi, supruge bosankog vojvode Hrvoja
Vukia Hrvatinia. Za svog ivota Jelena Nelipi je na osnovu svog porijekla, drutvenog
poloaja i poslovnog umijea stekla nemala novana sredstva, koja je aktivno umnoavala
posuivanjem uz kamatu. Zapaena je njezina autoritativnost, nezavisnost i sposobnost u
procesu poslovnih inicijativa, to je uz Jelenu Hrani ini jednom od najprepoznatljivijih
ena bosanskog srednjeg vijeka, naroito u segmentu poslovne djelatnosti.
Kljune rijei: Jelena Hrani, Jelena Nelipi, posao, samostalnost, ulaganje, novac, de-
pozit, posuivanje.
Abstract: It is not rare that we come across source material with records that confirm
business activities of women in medieval Bosnia. A significant part of their engagement in the
business world is closely connected to the positions these women performed as queens, wives
or sisters of rulers or noblemen. Our task is to focus on the independent activities of two,
maybe most representative women of medieval Bosnia when related to the business initiative.
Based on available source material and literature we will follow behaviour in business of Jelena
Hrani after the death of her husband Sandalj Hrani. From 1435 until her death we observe
absolute independence of this Bosnian Duchess in creation of business connections especially
with Kotor. On the other side, a parallel in business independence is also noticeable in the
225
semir hambo
person of Jelena Nelipi, the wife of the Bosnian Duke Hrvoje Vuki Hrvatini. During
her life Jelena Nelipi, on the basis of her ancestry, social position and business skills gained
an amount of money that she increased trough borrowing with an interest. Her authority,
independence and skill are noticed in the process of business initiatives which made her along
with Jelena Hrani one of the most prominent women of Bosnian Middle Ages, especially in
the segment of business activities.
Key words: Jelena Hrani, Jelena Nelipi, business, independence, investment, money,
deposit, borrowing
Poslovne aktivnosti u srednjovjekovnoj Bosni kao in individualnog angamana,

prepoznajemo kod veine bosanskih vladara i pripadnika vlastele. Ti poslovi najee
su bili finansijske prirode, realizirani kroz ugovorne odnose s Dubrovnikom i nekim
drugim primorskim gradovima. Iako je dosadanja historiografija na odreeni nain
zaobilazila to pitanje, izvori nam potvruju da su i ene, nerijetko bile aktivni poslovni
partneri i sudionici vanih poslovnih djelatnosti sa izraenom samostalnou. U ovom
radu pokuat emo uporediti aktivnosti Jelene Hrani i Jelene Nelipi, fokusirajui
se na segment samostalnosti u njihovoj poslovnoj komunikaciji. Pratit emo u kojem
trenutku su se odvojile postavi prepoznatljive ene u poslovnom svijetu srednjovje-
kovne Bosne i regije. Do danas ne postoji nijedna konkretna studija koja tretira pitanje
samostalnosti poslovnih ena u srednjem vijeku. Veina saznanja o tome smjetena je u
okvirima sinteza, koje nedovoljno naglaavaju njihov poslovni angaman. Tek usputni
spomen takvih vijesti pokazuje da su odreene bosanske ene bile dovoljno nezavisne,
poduzetne i prepoznatljive, ne samo kao supruge, majke ili kerke vladara i velikaa ve
i na osnovu linih zasluga u poslovnom svijetu.
Ipak, postoje autori koji su kvantitativno manjim, ali ne i manje vrijednim rado-
vima doprinijeli da se slika poslovnih ena u srednjovjekovnoj Bosni jasnije podcrta.
Lazar Stjepevi i Risto Kovijani jo sredinom prolog stoljea u radu o Hraniima-
Kosaama naglasili su ulogu Jelene Hrani kao aktivnog poslovnog sudionika u Koto-
ru.1 Pored toga, Baria Kreki jednim radom osvrnuo se na ulogu bosanskih vojvotki-
nja prilikom dubrovake kupovine Konavla. Predmet analize bile su angamani Jelene
Hrani i Teodore, supruge Radosava Pavlovia u pregovarakom procesu oko Kona-
vla.2 Dubravko Lovrenovi je u radu o Jeleni Nelipi saeto predstavio, izmeu osta-
log i njezinu poslovnu aktivnost.3 Djelimino u pojedinim radovima Mladena Ania
1
- , - ,

, . 5 (1954-1955), 1955, 311-321, 314-315.
2
Baria Kreki, Dva priloga bosanskoj istoriji orve polovine petnaestog vijeka, Godinjak Drutva
istoriara BiH, god. 37, Sarajevo, 1986, 129-142.
3
Dubravko Lovrenovi, Jelena Nelipi, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi Zavoda
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, vol. 20, Zagreb, 1987, 183-193; ,
226
samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje
nalazimo istaknute vijesti o primjetnom poslovnom angamanu Jelene Hrani.4 U

novije vrijeme Esad Kurtovi svojim radom dao je veliki doprinos u rasvjetljavanju po-
slovne strane Jelene Hrani u segmentu njezinog bankarskog djelovanja.5 Pored toga,
uro Toi je takoer jednim radom istakao poslovnu samostalnost Jelene Hrani u
periodu nakon smrti njezinog supruga.6
Obje gore istaknute bosanske vojvotkinje potjeu iz uglednih vlasteoskih poro-
dica, to im je bila osnova i preduslov za poslovnu karijeru koju su uspjele izgraditi.
Njihova komparacija je uzeta i zbog njihove ne male slinosti i povezanosti. I Jelena
Hrani i Jelena Nelipi ivjele su na prelazu iz 14. u 15. stoljee, u vrijeme pojave
oblasnih gospodara sa ekonomskom moi, gdje su istaknute bosanske vojvotkinje
bile dio tog sistema.7 Nijedna nije roena u Bosni ali najznaajniji dio svog ivota,
a prije svega onog poslovnog, veu za Bosnu. Jelena Hrani kerka je srpskog kne-
za Lazara Hrebeljanovia. Bosanskom vojvotkinjom postala je udavi se za jednog
od najmonijih bosanskih feudalaca, velikog vojvodu Sandalja Hrania ( 1435).8 S
druge strane Jelena Nelipi kerka je Ivana II Nelipia i sestra vladara Cetine Iva-
nia Nelipia.9 Vezu s Bosnom ovjerila je sklapanjem braka s bosanskim velikaem
i splitskim hercegom Hrvojem Vukiem Hrvatiniem ( 1416).
Svoju poduzetnost Jelena Hrani i Jelena Nelipi zasnivale su na finansijskom
obrtu, koji je podrazumijevao ulaganje novca na dobit, njegovo deponiranje,10 po-
suivanje uz kamatu,11 ubacivanje novca u privredne tokove poput kupovine njiva,
vinograda, maslinjaka, solila i sl.12
?, , . VII, . 7,
, , 1986, 195-198.
4
Mladen Ani, Jedan fragment iz ivota Sandalja Hrania, Prilozi, br. XVIII/19, Institut za
istoriju, Sarajevo, 1982, 253-260; Isti, ,
, , . XXXIII, , 1986, 37-56.
5
, ,
, . 5, 2008, 89-113; Isti, Veliki vojvoda bosanski San-
dalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009; Isti,
, , , . 59, , 2010;
Isti, Bosanski velika u modernim bankarskim tokovima srednjovjekovlja, Godinjak BZK Prepo-
rod, god. I, Sarajevo, 2001, 147-155.
6
, , ,
. XLI, , 2004, 423-440.
7
Pavo ivkovi, Ekonomsko socijalne promjene u bosanskom drutvu XIV i XV stoljeu, Univerzal,
Tuzla, 1986, 27-35.
8
Kurtovi, Veliki vojvoda, 45, napomena 122.
9
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 183,184
10
, , 121.
11
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 185.
12
, , I/1, , 2006, 396.
227
semir hambo
***
Poslovnu aktivnost Jelene Hrani pratimo od 1423. godine, kada je Sandalj Hra-
ni na ime svoje supruge otvorio poseban depozit u Dubrovniku, to je bila osnova
za njezino dalje djelovanje.13 Iako su mnogi poslovi glasili na Jelenino ime, teko
je pretpostaviti da se Sandalj drao po strani i da je preputao svojoj supruzi svu
slobodu. Jelenina individualna poslovna karijera zapoinje nakon smrti Sandalja
Hrania 1435. godine. Do tada, Jelena je dobila vie nego solidne preduvjete za li-
nu djelatnost. Tek tada mogla je da pokae sposobnost, snalaenje i mudrost u po-
slovnom svijetu. Olakavajua okolnost bila je volja njezinog supruga da kao prvog
nasljednika, koji e ubirati kamatu od uloenog novca na dobit, na njegovo ime u
Dubrovniku, bude njegova udovica Jelena. U periodu od 1435. pa do 1442. godine,
koliko je ubirala kamatu, Jelena je ostvarila dobit od oko 4500 dukata,14 koje je uba-
civala u bankarske tokove u Kotoru. To je bila destinacija kojoj se Jelena okrenula
na poetku svog samostalnog poslovnog angamana. Tome je doprinijela i politika
dubrovakih vlasti, koje joj nisu dozvolile ulaganje novca na dobit, uprkos nekoliko
pokuaja pa i intervencija njezinog supruga.15
U Kotoru je na jednoj drugoj osnovi zasnivala svoje poslovanje, ali s istim mode-
lom koji je Sandalj primjenjivao u Dubrovniku. Razlika je u tome to je Jelena u Ko-
toru novac deponirala i ulagala na dobit kod privatnih lica,16 u odnosu na Dubrovnik
gdje je gradska vlast bila ugovorna strana. Samostalnu poslovnu inicijativu realiziranu
u Kotoru Jelena Hrani najvie je vezala za saradnju s kotorskim bankarom Lukom
Palutinoviem. Godinu dana nakon smrti svog supruga, tanije 26. novembra 1436.
godine Jelena ulae 1000 mletakih dukata na dobit, kod spomenutog Palutinovia.
Posao je obavio Jelenin poslanik Brajan koji je sklopio ugovor na etiri godine, s godi-
njom kamatom od 7 %. Tako je Jeleni za godinu trebalo biti isplaivano u dvije rate po
35 dukata.17 irinu i ozbiljnost Jeleninog angamana u Kotoru potvruje i broj njezi-
nih zastupnika koji su u ime nje podizali dobit na uloenih 1000 dukata. Tako se kao
13
, , 91; dandi et accipiendi omnes scripturas neccessarias et oppurtunas

tam pro deposito voiuode Sandalii quam domine Jelene uxoris sue. (18.2.1423.), Dravni arhiv u
Dubrovniku, Cons. Rog., sv. III, f. 142 citirano prema: Kurtovi, Veliki vojvoda, 243, napomena
866.
14
Isti, , 112.
15
, , 389-391, faciendi pulchro modo excusando domino Pribisouao
per ducatis quos domina Jella consors voiuode Sandagl petebat et volebat nobis dare et ponere
in depositum ad prode, (15.3.1435.), DAD, Cons. Rog., sv. V, f. 248, citirano prema: Kurtovi,
, 94, napomena 27. , , 424.
16
-, -, 314.
17
a magnifica domina domina Helena, relicta quondam magnifici domini domini Sandali, olim
voivode Bossine seu caloiero Braiano eius notario ducatos mille boni auri et iusti ponderis ad
cuneum venetum ducatos septaginta auri de lucro. citirano prema: -,
-, 314-315. , , 427.
228
poslanici javljaju Radac Marojevi koji je podigao dobit za drugu godinu, zatim Vu-
koslav Radiev za treu fiskalnu godinu. Glavnicu od uloenih sredstava naplaivali su
Jelenini zastupnici Miladin urevi, kancelar Doberko Marini,18 kao i Ivani Mri.
Osim ulaganja na dobit Jelena je kod istog bankara novac i ostale dragocjenosti
ostavljala u depozit, na uvanje. Preko svog poslanika Sladoja Raia 19. maja 1438.
godine Jelena je pohranila u depozit 397 dukata. Palutinovi je tom prilikom izdao
priznanicu koja je garantovala uvanje novca i njegovo podizanje kada to klijent za-
trai.19 Dragocjenosti koje je Jelenin komornik Doberko Marini ostavio u depozit
kod Palutinovia su: pojas obloen crvenim perlama s dvije srebrene glave, svilen pojas
sa srebrom i pozlatom, pojas od plave svile s pozlaenim srebrom, dva srebrena pehara s
pozlaenim poklopcima, dva posluavnika s pozlaenim srebrom, srebreni ibrik, kaika,
osam srebrenih tanjira, odjeu s dijelovima izvezenim od zlata i slino.20 Sve istaknute
vrijednosti teko da bi posjedovala osoba koja nije izgradila poseban drutveni sta-
tus, naroito s aktivnom poslovnom inicijativom kakvu je posjedovala Jelena Hrani.
Nema sumnje da je ona veliki dio svog bogatstva naslijedila od svog supruga Sandalja,
to ne umanjuje njezin znaaj poslovne ene koji je dokazala u Kotoru. A koliko je
Jelena potovala Sandalja, iako nije ostala njegov nasljednik u politikom smislu, go-
vori injenica da je za prvog nasljednika svojih poslova u Kotoru odredila Sandaljevog
sinovca Stjepana Vukia.21
U njenom testamentu nalazimo da je Jelena ulagala u vinograde, njive, masline
i solila u Baru, kao i to da je poslovala s Lovrom igoviem s kojim je uloila u trg
600 dukata.22 Jelena je uloeni novac u taj trg oporuno ostavila crkvi u Gorici kod
18
Doberku Mariniu detaljnije u: Esad Kurtovi, Doberko Marini, poslanik bosanskog kralja
O
Stjepana Tomaa, Stoljea Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova: Znanstveni skup Stoljea Kraljeve
Sutjeske, (ur: Marko Karamati), Kraljeva Sutjeska, 17. i 18. Listopada, 2008, Franjevaki samo-
stan Kraljeva Sutjeska, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Sarajevo, Kraljeva Sutjeska-
Sarajevo, 2010, 91-104. E. Kurtovi smatra da je spomenuti Doberko Marini, poslanik kralja
Tomaa, ustvari ista osoba koju izvori spominju kao poslanika Jelene Hrani, to je s obzirom na
okolnosti i godine njihova djelovanja realna mogunost.
19
-, -, 315.
20
Isto, 316; Sve to potvruje i Jelenin testamen, , , 394; Esad Kurtovi
smatra da dotini testament nije otvoren 25.11.1442. godine kako je to zabiljeeno kod Stojanovia,
ve 5.4.1443. godine. , , 103.
21
iman moegw da me tvrbdo i nepokolebim nga i ngove deice sade reena gospog
elna in~ b za ivota moi dobrei svsti u moki ako vi mi se pluila sambrbt da uzbme
gwdnb bovoda stepanb one dve svite u nike tamaka i o kuntub zlatwm figuranb i
da gwdnu vovodi stepanu i kgla vel i pet catb dukatb koi su u luke palutinovik ...
, , 395
22
a o e postaleno u tg u lovra igovik u baru e-satb dukatb tizi dukati da sto ckbi
novoi u goici o sam uinila psvetoi ... i vinogradi koi su u bQsehb o samb kupila... i
utakmila vinogradi i nive i maslice u baru i solila toi ... Isto, 396; ,
, 429, 430.
229
semir hambo
Skadarskog jezera, iju je gradnju finansirala i gdje je trebala biti ukopana. To dokazuje
da je Jelena ustrajala u svojim namjerama u izgradnji crkve, koju je eljela graditi dosta
ranije pored Dubrovnika, meutim nije joj bilo dozvoljeno.23 in finansiranja gradnje
crkve upuuje nas na razmiljanje da Jelenina jedina preokupacija nije bila stjecanje
to vee materijalne koristi, ve i da je vodila rauna i o duhovnoj strani svog ivota.
Primjer toga jeste podatak od 18. maja 1441. godine kada je Jelena preko poslanika
Doberka Marinia poslala kotorskom zlataru Andriji Isatu zahtjev za izradu pozlae-
nih korica za knjigu sa likom Isusa. Jelena je poslala i oko 1 kg srebra za tu namjeru.24
Ovi primjeri ilustruju Jelenu Hrani kao formiranu samostalnu linost u poslovnom
smislu, ija su inicijativa i angaman oslikani na poslovanju u Kotoru.
***
Osnova poslovne samostalnosti Jelene Nelipi zasnivala se na stabilnom finan-
sijskom obrtu. Rod Nelipia i udaja za jednog od najmonijih bosanskih feudalaca
Hrvoja Vukia Hrvatinia, nesumnjivo su Jeleni donijeli vie nego solidna novana
sredstva. Kao enu koja je prepoznala znaaj poslovanja i ulaganja, Jelenu sreemo
u svojstvu dominantnog privrednika, ne samo Bosne ve i srednjovjekovne Hrvat-
ske.25 Izvori otkrivaju njezinu aktivnost kroz posuivanje novca uz kamatu.26 Po-
etke njenog djelovanja kao nezavisnog poslovnog aktera biljeimo u Splitu, gdje je
provela jedan dio svog ivota.
Tako se na iznos od 300 dukata kod Jelene zaduio ser Dujam,od ega je njegov
sin Andrija 5. maja 1412. godine platio Jeleninom poslaniku 30 dukata kamate za
drugu godinu od posuivanja.27 Ako je kamata za jednu godinu iznosila 30 dukata,
23
ak je i Sandalj pokuao intervenisati da Dubrovnik odobri izgradnju crkve i bolnice ije bi se

finansiranje ostvarilo iz dobiti od 5 % na uloenih 6000 dukata, koje je Sandalj planirao investirati
u tu svrhu. Ipak dubrovake vlasti nisu dozvolile tu inicijativu Jelene Hrani. ,
, 95; Cons. Rog., sv. V, f. 230, (12. 11. 1434.); Prima pars est de acceptando et offerando
domino Pribbisavo Poqualize aambaxiatori voivode Sandagl secundum peticionem suam quam
fecit. Videlizet de dando sibi locum quem commode et habiliter repperire poterit dominuim no-
strum ubi eccllesiam et hospitale facere possit semper habendo auctoritatem et licenciam ab illis
prelatis ad quos hoc talis licencia et conyesio spectat. Et de acceptando in Commune nostrum
ducatis sex mille ad prode de quinque pro centenario omni anno quos ponere vult ipse voivoda in
nostrum Commune pro dotacione ipsius ecclesio et hospitalis. Secunda pars est de excusando nos.
Captum per XXXV contra I. citirano prema: Ani, Jedan fragment, 256.
24
-, -, 316; fabricare copertam unius libri cum imagine
Salvatoris ad formam ymaginis altenius libri sibi dati pro forma, , , 108.
25
Jelena Nelipi se ne moe uporediti s Jelenom Hrani po nainu i vrsti poslovanja, ali ih vee
injenica da su to dvije najupeatljivije ene iz srednjovjekovne Bosne, kada je individualna
poduzetnost u pitanju.
26
27
5.V.1412, Dominus Ciuithcus comes fecit quietationem ser Andree filio ser Duymi stipulanti
nomine dicti ser Duymi de ducatis 30 auri quos fuit ... ipso ser Andrea dante pro lucro ducatis
230
kao to je navedeno, i ako pretpostavimo da je kamata od prve godine takoer 30

dukata, to je est sluaj u procesu kamatnih obraunavanja, dobijemo da je iznos
dobiti na 300 posuenih dukata otprilike 20 % na ukupan novani iznos. To je izu-
zetno visok procenat koji Jelenu Nelipi prikazuje kao vjetog poslovnog ulagaa.
Jelena je posudila novac i ser Antoniu Johanisu, koji je 17. maja 1412. godine na
ime kamate vratio 40 dukata.28 Uz ovu dobit taan iznos posuenog novca mogao je
biti priblino 200 dukata, iako je sve zavisilo od konanog ugovora izmeu kreditora,
u ovom sluaju Jelene Nelipi i njezinog klijenta. Godinu dana kasnije, zabiljeeno
je da je Jelena preko svog poslanika Cvitka Tolihnia naplatila stari dug Mihe Madija
koji je iznosio 150 dukata.29 Time je potvren kontiuitet njezine poslovne aktivnosti.
Podatak o posuivanju novca svom suprugu Hrvoju Vukiu, Jelenu Nelipi
definitivno potvruje kao samostalnog finansijskog aktera. Naime, pred odlazak u
Budim 1408. godine na susret s kraljem Sigismundom, Hrvoje Vuki Hrvatini,
iako vezan branom zajednicom s Jelenom Nelipi, uzima od nje na zajam 6000
dukata.30 ista profesionalnost prilikom tog postupka postavlja upitnik i nad mo-
tivima njihova braka. Sve upuuje na politiki konstruisano vjenanje koje je oito
i jednoj i drugoj strani donijelo korist. Kada od nje najjai bosanski feudalac s kraja
14. i poetka 15. stoljea posudi izreenu svotu novca, dovoljan je pokazatelj fi-
nansijske snage i nezavisnosti. Svoj dug Jelena je naplatila tako to je dobila kuu u
Dubrovniku koja je bila u vlasnitvu Hrvoja Vukia Hrvatinia.31 Time je pokazala
fleksibilnost u nainima poslovnog komuniciranja.
Koliko je Jelena Nelipi bila prepoznatljiva i uticajna ne samo u Bosni ili Splitu,
ve i u korespondenciji s stranim poslanikim delegacijama ilustrativno pokazuje
primjer iz maja 1413. godine kada je pored svog supruga, Jelena istaknuta kao osoba
kod koje treba posebno intervenisati.32 Firentinac Ivan Andreozo je trebao rijeiti
CCC auri quos dictus ser Duymus habet de dicte domine ducisse et hoc pro secundo anno...
Historijski arhiv Zadar, Splitski arhiv, III, 11/E, 128. citirano prema: Lovrenovi, Jelena Nelipi,
185, napomena 11.
28
17.V.1412, Ser Paulus Volcini promixit ser Antonio Johanis...ipse faciet sibi finem quietationem
de ducatis XL auri quos dedit pro lucro dicte domine ducisse... HAZ, SA, III, 11/F, 139. citirano
prema: Lovrenovi, Jelena Nelipi, 185, napomena 12.
29
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 186, napomena 14.
30
kada hwtvhwmo poiti na ugre gospodniu kral~ igbmundu ... na ti putb greduk zasmo
u gospog lene bogomb danomb mi herbcegwvnce i navlastitahb pnezi estb tisuk
dukatovb zlatvhb... , 1395 1423. I, , 1858, 176;
Marko Perojevi, Stjepan Ostoja (opet), u: Povijest BiH od najstarijih vremena do godine 1463,
(ur: Krunoslav Draganovi), knj. I, Drugo izdanje, HKD Napredak, Sarajevo, 1998, 429.
31
, I, 549.
32
2. mai. 1413. Instructions de Jean d Andreozzo Orlandi, envoye par la Republique de Florence a
Venise et a Spalato pour recueillir l heredite de Renier de Pierre de Bernard Chiarini de Davanzati,
Florentin, ne a Venise et citoyen venitien aussi. A Spalato lenvoye visitera lillustre signore et duca et
231
semir hambo
problem svog sugraanina Bernarda, koji je ovaj oigledno imao u Splitu a druga
osoba kojoj se obraa dotini poslanik je Jelena Nelipi. Sve to ukazuje na njezinu,
ne samo finansijsku ve i politiku sigurnost i uticaj.
Pravi ispit Jelenine samostalnosti, politike mudrosti i promiljenosti desio se ne-
dugo nakon smrti Hrvoja Vukia Hrvatinia 1416. godine. Udajom za ovog bosan-
skog velikaa, u svojstvu miraza Jelena je svom suprugu donijela grad Omi.33 Tek je
Hrvojeva smrt pokazala da je zaposjedanje tog grada bio strateki cilj velikog broja
interesanata. Vjerovatno voeni pretpostavkom da Jelena Nelipi ostavi udovica,
nee biti sposobna voditi ispravnu politiku i sauvati Omi u svojoj vlasti, Dubrov-
nik, Mletaka republika, bosanski kralj Ostoja, Trogir i Split ispoljili su pretenzije
za kontrolu nad omikom tvravom.34 Ipak Jelena se nije eljela lako odrei svog
grada a u tome je nije sprijeio ni sklopljeni brak s bosanskim kraljem Ostojom, koji
nije na to ime izdejstvovao pravo za vlau nad Omiom. Velika diplomatska bor-
ba voena je izmeu Dubrovana i Mleana koji su se nastojali domoi Hrvojevog
miraza.35 Dosljednost, potovanje prema pokojnom suprugu, ali i svojoj porodici
Jelena je ispoljila time to je Omi predala u vlast svog brata Ivania.36 Sve to na-
glaava Jelenine nezavisne i principijelne stavove i otkriva politiku sposobnost ove
bosanske vojvotkinje.
***
Istaknuti primjeri poslovne inicijative dvije bosanske vojvotkinje naglaavaju nji-
hov individualni aspekt. Bez obzira na porijeklo i poloaj, koje ih je nesumnjivo zna-
ajno podstaklo na poecima poslovnog djelovanja, Jelena Hrani i Jelena Nelipi
pokazale su sposobnost samostalnog ulaganja i ne malog finansijskog angamana.
Obrt novca, njegovo umnoavanje kroz ulaganje u dobit i posuivanje uz kamatu
najbolje predstavljaju umijee poslovanja bosanskih ena. Rezultati njihovog djelo-
vanja nisu im donijeli samo finansijsku sigurnost ve i drutveni ugled, prepoznatlji-
vost kao i status osoba koje su mogle utjecati na ira drutveno-politika deavanja.
la duchesse et leur recommandera laffaire: laleul de Renier, Bernard, avait ete loro nobile cittadino
di Spalatro. Il demandera aussi leur appui a messer Giovanni, conte di Cettina, et il conte Civitico,
uficiali e vero luogotenenti del detto duca, et come nostri buoni amici gli saluterai. Nicola Jorga,
Notes et extraits pour servir a lhistoire des croissades au XV siecle, serie II, Paris, 1899, 141.
33
34
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, knj. III, Matica
Hrvatska, Zagreb, 1972, 93; Ferdo, ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba 1350-
1416, MH, Zagreb, 1902, 235-236.
35
ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake republike, knj. VII, Zagreb,
1882, 219-220, 222-224.
36
29.6. 1416. ... et ad presens habeatur, quod illud castrum devenit ad manus comitis Johannis de
Cetines, qui est subditus sive adherens regis Hungarie..., Isto, 224.
232
Mada su bile obiljeene historijskim znaajem svojih mueva Sandalja Hrania i Hr-
voja Vukia Hrvatinia, samostalnim poslovnim potezima Jelena Hrani i Jelena
Nelipi uspijeno su otrgnule breme prepoznatljivih supruga bosanskih velikaa te
su i same izgradile pozicije vrijedne posebnog istraivanja.
233
semir hambo
Semir Hambo
The Independece in Business Initiative of two Bosnian
Dutchessess: Jelena Hrani and Jelena Nelipi
Summary
Jelena Hrani and Jelena Nelipi belong to the circle of most prominent women
of the Bosnian Middle Ages. Apart from marital bonds with the leading Bosnian
feudalists from the end of the 14th and beginning of the 15th century, Sandalj Hrani
and Hrvoje Vuki Hrvatini, both Duchesses succeeded to achieve their own inde-
pendent business careers. Jelena Hrani is in sources recognized as an exceptionally
active business partner in Kotor where she conducted the majority of her commer-
cial activities. She invested money for profit in small amounts with the banker Luk-
a Palutinovi from Kotor. Apart from that she also deposited numerous valuables
with the same banker. The scope of her business in Kotor also proves investments in
salts, markets and olive groves in Bar.
On the other side, we learn about Jelena Nelipi as an active businesswoman
who proved her initiative with borrowing money with interest. Source material pri-
marily from the archives of Split confirms the debts of many citizens to Jelena Nelip-
i and debts she successfully recovered. The information that her husband Hrvoje
Vuki Hrvatini appears as her debtor with an amount of six thousands ducats
emphasizes sufficiently the seriousness of her independent business initiative.
The mentioned instances of the business initiatives of these two Bosnian Duche-
sses emphasize their individual aspect. Regardless of their descent and position,
which significantly motivated them at the beginnings of their business activities,
Jelena Hrani and Jelena Nelipi illustrated skills for independent investments and
a great financial engagement. The flow of money, its increase trough investment for
profit and borrowing with an interest represent the commercial skills of Bosnian
women. The results of their actions did not only bring them financial security but
also social respect, prominence as persons who could have influenced broader social
and political events.
234
613.22:37.018.1(497.5 Dubrovnik)04/14
esad kurtovi
Najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u Dubrovniku i
dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vijeku

Apstrakt: Kroz pronaene ugovore i tube razmatrano je pitanje najmljenog dojenja i
odgoja malodobne djece u Dubrovniku i dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vije-
ku. Ugovori ukazuju na uhodanost i uestalost ovih aktivnosti na koje se, iz razliitih pobu-
da opredjeljuju ugovorene strane. U pozadini ovih suhoparnih ugovora kriju se raznorazne
ivotne prie kojima je obiljeena bogata svakodnevnica u odnosima Dubrovnika i zalea,
a mjesto posebnog isticanja je profesija ene dojilje.
Kljune rijei: najmljeno dojenje, odgoj malodobne djece, srednji vijek, Dubrovnik,
zalee
Abstract: On the basis of a few newly discovered contracts and litigations this paper
considers the issue of hired breastfeeding and the upbringing of abandoned children in Du-
brovnik and its hinterland during the late Middle Ages. The contracts show the frequency
of these activities which the contractual parties entered into due to various causes. The con-
tribution pays attention to the background of these arid contracts which hide various life
stories and the rich history of everyday life in the relations between Dubrovnik and its hin-
terland. The presented examples also illustrate the practice of buying and selling children.
Key words: Breastfeeding for hire, adoption of abandoned children, Middle Ages, Du-
brovnik, hinterland
Svakodnevni promet izmeu Dubrovnika i zalea u razvijenom srednjem vijeku

u irokom spektru omoguava praenje razliitih poslovnih aktivnosti. Gotovo da se
ne moe zamisliti ta se sve iz neposrednog zalea ne slijeva u Dubrovnik, a isto tako
i iz njega izvozi u zalee. U tom kontekstu ivot ini svoje pa je niz uobiajenih dea-
vanja izraz ivotne, svakodnevne prakse. Te aktivnosti su odraz meusobne ovisnosti
koja je trajala, odravala se, bila ivotnom i pretvarala u tradicionalne i obiajne okvire
odnosa meu susjedima. Na ovom mjestu skreemo panju na jednu specifinu dje-
latnost koja sama po sebi pokazuje kolika je bila raznovrsnost neposrednih veza Grada
podno Sra sa svojim prvim komijama. Radi se o najmljenom dojenju. Ovdje je ono
235
esad kurtovi
prezentirano kroz nekoliko zabiljeenih, ouvanih i pronaenih primjera u knjigama

Dravnog arhiva u Dubrovniku. To su ugovori o dojenju, ishrani i zdravom odgoju
djece, plaanje tih aktivnosti i tube zbog neispunjavanja pojedinih odredbi tih ugo-
vora. Njihova specifinost, poslovna uhodanost i injenica da ouvane informacije ne
oznaavaju i ne predstavljaju sve mogue situacije, upuuju na relativno uobiajenu
formu kojom se u neposrednim vezama meu susjedima rjeavao i pokuavao rijeiti
kritini problem nedostatka mlijeka za dojenje djece ili nemogunost dojenja.1
Ugovori o najmljenom dojenju

krte informacije iz ugovora o najmljenom dojenju ponekad ne dozvoljavaju ira
elaboriranja. Ipak same po sebi one su znaajan odraz odreenih deavanja o koji-
ma moemo imati odreena promiljanja. Tako se marta 1356. godine Dobroslava,
supruga Dobroslava iz Popova obavezala apotekaru Jakobu da e godinu dana do-
jiti mlijekom jednog njegovog sina uz naknadu od 16 dubrovakih dinara.2 Ugo-
vor podrazumijeva da je apotekar Jakob traio dojilju i da je uspio da je pronae na
podruju Popova, ali ne i da je i sam bio u potrazi na terenu, niti da je Dobroslava
morala nuno da bude prisutna u Dubrovniku pri sklapanju ovog ugovora. Potraga
se mogla svoditi na razgovor sa susjedima iz zalea koji su prispjeli svojim poslovima
u Dubrovnik i koji su mogli Jakoba da upute na pravu adresu.
Oktobra 1391. godine izvjesna Mirka izjavljuje da je bila dojilja i odgojiteljica
sina Franciska Milana iz Firence te da je za svoj posao isplaena u iznosu od 13 per-
pera dubrovakih dinara.3 Prema cijeni radilo bi se o jednogodinjoj brizi.
U naredenom ugovoru kojeg imamo pred sobom ne znamo starost djeteta no
moglo bi se raditi i o dojenju. U svakom sluaju, januara 1401. godine Milohna To-
mi primio je od Tripe Jurjevia iz Kotora jednu modrinu (toga, plava haljina) a na
ime ishrane sina Tripuna de Gazolana. Milohna se obavezao da nee vie nita traiti
od Tripe niti od njegove ene sve dok se ne pojavi Tripun, otac djeteta.4
1
I scrpna analiza profesije dojilje u, Zrinka Nikoli, Profesija - hraniteljica: dojilje u dalmatinskim
gradovima u srednjem vijeku, u: 4. Istarski povijesni biennale. Filii, filiae ...: Poloaj i uloga djece na
jadranskom prostoru, (ur: Marija Mogorovi Crljenko), Zbornik radova, Svezak 4, Zaviajni muzej
Poretine, Pore, 2011, 97-113.
2
Dobrosclaua uxor Dobrosclaui de Papoa presente dicto eius marito volente et consentiente facit
manifestum quod ipsa promittit et se obligat Jacobo speciario de lactando quedam eius filium
I anno pro yperperis XVI grossos Ragusii (20.03. 1356.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje:
DAD), Diversa Cancellariae, sv. XVIII, f. 116.
3
Mircha baiula que fuit Francischi Milani de Florentia seu nutrix sui filii in Barolo facit manifestum
quod ipsa habuit et recepit a Mile aurifice procurator dicti Franceschi soluente dicte nomine dicti
Francischi pro completa solutione mercedis sue yperperos tredecim grossorum de Ragusio (13.10.
1391.), DAD, Div. Canc., sv. f. XXIX, 238.
4
Millochna Thomich facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Tripe de Georgio de Chatharo
unam modrinam pro nutrimento filii Triphonis de Gaolana quem tenuit dictus Millochna,
236
najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu
Jula 1403. godine Radoslava, uz saglasnost supruga Ozerka, ovjeka dubrova-

kog vlastelina Blaa Marina Menetia, primila je na dvogodinju ishranu kerku
Dobroslava Mrgia. Ugovor je predviao isplatu deset perpera dubrovakih dinara
poslije prve godine, a jo toliko po isteku ugovora, tj. na kraju druge godine. Speci-
finost ovog ugovora je njegova surova poslovnost koja je podrazumijevala i okol-
nost smrti djeteta a u tom sluaju hraniteljica bi trebala da bude isplaena za onoliko
vremena svoga rada (sui laboris) do kada je dijete bilo u ivotu. I ukoliko bi se ta
aktivnost iz nekog drugog razloga prijevremeno prekinula, plaanje bi se podrazu-
mijevalo do vremena prekidanja.5
(28.07. 1403.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 10
Aprila 1405. godine uz saglasnost svog supruga Radie Bogavia, Ljubisava se

obavezala ljekaru (magistro cyrugico) Ivanu iz Pavije da e dvije godine dojiti jednu
djevojicu. Za dojenje i ishranu (lactatione et nutrimento) poslije prve godine treba-
la je Ljubisava dobiti 16 perpera a poslije isteka druge godine jo 12 perpera dubro-
vakih dinara. Radia je u ime supruge Ljubisave za naznaenu aktivnost unaprijed
dobio predujam za prvu godinu u iznosu od 4 perpera. Na slian nain tako mu je
isplaivano u naredne dvije godine. Prema svemu navedenom ne vidi se da je ova
promictens ipse Millochna nichil alliud petere a Tripe de Georgio predicto nec ab usore sua donec
venerit Tripcho de Gazolana, pater dicti pueri. Renuntiando (18.01. 1401.), DAD, Div. Canc., sv.
XXXIV, f. 62.
5
Radoslaua uxor Oserchi hominis ser Blasii Marini de Menciis cum consensu et voluntatem dicti
Oserchi facit manifestum habuisse et recepisse a Dobroslauo Mergich pro nutriendo unam filiam
dicti Dobroslaui et allendo eam duobus annis pro parte solucionis primi anni perperos decem et
in fine alterius anni habere debet allios perperos decem pro integra solucione sui laboris dictorum
duorum annorum. Cum conditione quod si dicta fillia moriretur quod absit infra terminum dic-
torum duorum annorum dicta Radoslaua nutrix habere debet solutionem pro rata temporis quo
teneatur ipsam filiam. Et similiter sit in quolibet alio causa quo ipsam Radoslauam apporteret di-
mitere dictam filiam et restituere dicto Dobroslauo per aptay renunciando quidquid acceperit ab eo
diffalcata tamen racionem temporis de quo eidem Radoslaua filiam debeat. Renuntiantes (28.07.
1403.), DAD, Div. Canc., sv. XXXV, f. 10.
237
esad kurtovi
djevojica bila i kerka ljekara Ivana iz Pavije. Teko je znati, da li je dijete bilo nee-
ljeno, vanbrano ili bez ivih roditelja, ali je naznaeno da je ljekar Ivan iz samilosti
(za ljubav Boju) ipak odluio da ga odgoji (amore Dei accepire ad elleuandum) i
da je ovaj ugovor zbog toga sainio i do kraja finansijski sprovodio.6 Dalje od nave-
denog motivi su nepoznati. Hirurg Johanes de Papia bio je ljekar na dravnoj plai
u Dubrovniku krajem XIV i poetkom XV stoljea7 i vjerovatno je morao da vodi
brigu o svome imidu u dubrovakoj sredini.8
6
Liubislaua uxor Radisse Bogauich cum voluntate eius mariti presentis et consentientis conuenit
et se obligauit magistro Johanni de Papia cyrugico presenti et conuenienti tenere, alere et nutrire
et lactare unam puellam pauperem lactantem quam dictus magister Johannes amore Dei accepire
ad elleuandum et dedit ipsi Liubislaue ad lactandum usque ad duos annos proxime futuros. Pro-
mittens et se obligans dicta Liubislaua dictam puelam bene lactare, nutrire et tractare usque ad
dictum terminum duorum annorum. Et hoc quia dictus magister Johannes promixit et se obligauit
dicte Liubislaue pro dicta lactatione et nutrimento ipsam lactando et nutriendo pro primo anno
yperperos sexdecim et pro secondo anno yperperos duodecim. Liubislaua et Radissa suprascripti
fuerunt confessi recepisse a suprascripto magistro Johanne pro parte solucioni nutrimenti primi
anni perperos quatuor. Item die XI augusti 1405 Radissa suprascriptus fuit confessus recepisse pro
dicto nutrimento alios perperos quatuor. Item die primo nouembris 1405 Radissa suprascriptus
recepisse pro dicto nutrimento alios perperos quatuor. Item die VII marzii 1405 [?, 1406] Radissa
predictus recepisse pro resto nutrimenti primi anni perperos quatuor. Item die --- [ne vidi se, oito
prijem 4 perpera] Item die VIIII januarii 1407 Radissa predictus fuit confessus recepisse pro
complemento solucionis seconde anni nutrimenti dicte puele perperos octo (17.04. 1405.), DAD,
Div. Canc., sv. XXXV, f. 171.
7
Poznat je i po tome to je u dva navrata boravio u Bosni da lijei kneza Pavla Radinovia i kralja
Stjepana Dabiu 1395. godine, Vojka Besarovi, Italijani dubrovaki ljekari u srednjovjekovnoj
Bosni, Prilozi, br 21, Institut za istoriju, Sarajevo, 1985, 249-250; magistro Johanni de Papia
ciroyco salariato comunis Ragusii (11.02. 1377.), ,
, . I, , ,
, , . 15, 1951, 71, 164; , , .
III, , ,
, , . 22, 1967, 34; , , .
II, , ,
, , . 21, 1964, 170, 470; Nella Lonza Zdravko undrica,
Odluke dubrovakih vijea 1390-1392, HAZU, Zavod za povijesne znanosti, Posebna izdanja,
Monumenta historica Ragusina 6, Zagreb-Dubrovnik 2005, 104, 135, 292, 336, 350, 373, 388;
magistro Johanni condam magistri Marchi de Papia (09.11. 1389.), DAD, Diversa Notariae, sv.
X, f. 77; magistro Johanne de Papia cyruico salariato Ragusii (06.10. 1390.), DAD, Div. Canc.,
sv. XXIX, f. 140v; magistro Johanne condam M. Marchi de Papia cirugico (04.01. 1393.), Isto,
XXX, 176v; Milleta Bogzich de Puncta Stagni fracit manifestum quod ipsi locat se et oppera sua
magistro Johanni de Papia ciroxicho sallariato comunis Ragusii (02.03. 1407.), DAD, Div. Canc.,
sv. XXXVI, f. 152, 152.
8
Ljekar Ivan imao je kerke za udaju to je spomenuto 1390. godine i bile su vjerovatno u Italiji jer je
predviano odsustvo zbog njihovih udaja: Prima pars est de confirmando magistrum Iohannem de
Papia cirugicum salariatum nostrum ... quod possit ire ad maritandum filias transacto mense augusti
proxime venturi, non livrando soldum pro toto tempore quo vaccaverit (03.03. 1390.), N. Lonza
Z. undrica, Odluke dubrovakih vijea 1390-1392, 104. Prema jednoj kasnijoj testamentarnoj
odluci saznajemo da je Ivan bio oenjen Pervulom, ali ne znamo od kada. Imao je sina Tomasa
238
Januara 1407. godine Ivana, supruga Pripe Dobrohnia, a dojilja kerke Zanina
Guetia, izjavljuje da je za svoj rad plaena sa 12 perpera. Isplatila ju je dubrovaka
vlastelinka Blava, udovica Unue Mateia.9
Juna 1409. godine Radoslava, udovica izvjesnog Radina, sklopila je ugovor sa
majstorom Danielom Pisinijem iz Verone, koji je bio na opinskoj slubi u Dubrov-
niku, o trogodinjem slubi prije svega o odgoju njegove kerke. Radoslava se oba-
vezala da e se za Danielovu kerku brinuti kao da ju je rodila (ut si proprie de utero
meo nata esset) i to svugdje gdje Dasniela put nanese, a za svoju trogodinju slubu,
pored hrane i odjee bit e plaena 21 perper.10
(Tomaa) takoer ljekara koji je bio nasljednik Pervule. Pervula i Ivan su umrli prije 1423. godine,
pri emu je Ivan umro prije Pervule koju nije oporuno obezbjedio: Testamentum Peruule olim
magistri Johannis de Papia. MCCCCXXIII indictione prima die XXVIIII nouembris, Ragusii.
Hec est ordinatio yperperorum quingentorum facta per dominum Rectorem et minus consilium
ciuitatis Ragusii secundum ordines et statuta ciuitatis pro quarta parte bonorum quondam Peruule
filie olim Paulum speciarii et uxor olim magistri Johannis de Papia medicii que obit intestata inter
infrascriptas personas ... Quam ordinationem magister Thommas magistri Johannis medicus
tanquam succesor bonorum dicte olim Peruule soluere debeat unicumque tenorem ordinationis
predicte (29.11. 1423.), DAD, Testamenta Notariae, sv. XI, f. 90v. Kod Vojke Besarovi pogreka
u dataciji testamenta (1432), V. Besarovi, Italijani dubrovaki ljekari u srednjovjekovnoj Bosni,
250. Prema poznatom ovaj ugovor je zadnji spomen ljekara Ivana. Kasnije se u vie navrata on
spominje samo kao Tomaev otac. Vie primjera u, Tatjana Buklija, Per relationem medicorum
- povijesnomedicinska graa u dubrovakim kaznenim spisima iz 15. stoljea (1421-1431), Anali,
br. 39, Dubrovnik 2001, 52 i dalje.
9
Johanna uxor Pripze Dobrochnich nutrix filie Zanini de Goze facit manifestum quod habuit
et recepit a domina Blaue relicta ser Vuncii de Matessa pro parte sui sallari perperos duodecim
(18.01. 1407.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 139. Mateii nisu imala nasljednike,
pa se moe pretpostaviti da je udovica Blava na ovaj nain pomagala sugraane. O rodu Matea,
Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika. Vlasteoski rodovi (M-Z), sv. 3, Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Posebna izdanja, prilozi povijesti
stanovnitva Dubrovnika i okolice 17, Dubrovnik 2012, 30
10
Ego Radoslaua uxor condam Radini baiula seu nutrix magistri Danielis de Pasinis de Verona ad
presens sallariati comunis Ragusii sponte et ex certa mei sciencia et non per erorrem loco me et
opperas meas dictomagistro Danieli presenti et me conuenienti ad standum sechum pro nutriendo
filiam suam et sibi fideliter seruiendo usque ad tres annos procxime venturos, promictens fideliter
nutrire dictam eius filiam et diligenter custodire ut si proprie de utero meo nata esset et furtum
non comitere nec volenti comitere consentire. Et teneor ex pacto ire cum dicto magistro Daniele
Veneciarum, Veronam et ad omnes alias partes ad quas idem magister Danielire voluerit et non
recusare ire cum eo aliquo modo, racione, vel causa. Et pro predictis firmiter atendendis et
obseruandis vollo et contentor quod dictus magister Daniel vel alter pro eo possit me personaliter
conuenire Ragusii, Jadre, Anchone, Veneciarum, Padue et Verone et generaliter in quacumque alia
ciuitatis, castro, villa et mercato ubi inuenta fuero et de predictis requisita. Et econuerso ego Daniel
predictus promicto et me obligo dare dicto Radoslaue victum corporis et pro salario et vestibus
yperperos viginti unum grossorum de Ragusio. Judex ser Lucas de Bona et Ruschus magistri
Christofori testis (21.06. 1409.g.), DAD, Div. Canc., sv. XXXVIII, f. 78.
239
esad kurtovi
Oktobra 1413. godine Stojka, hraniteljica kerke majstora Ivana iz Rekanatija

izjavljuje da je u potpunosti isplaena od strane majstora Ivana. Nije navedeno koli-
ko je njena sluba trajala niti o kojem iznosu se radi.11
Prema navedenom da se uoiti da ugovori o dojenju i odgoju malodobne djece
nisu esti. Ipak, ima situacija u kojima se pojavljuju isti akteri to govori u prilog
da se radi o uobiajenoj pojavi i uestaloj praksi. Poetkom 1422. godine Radoslav
Ozrisali i njegova ena Anukla iz Uskoplja u Konavlima, u onom dijelu te upe
kojeg je dubrovaka vlada do tada ve bila stekla kupoprodajom od vojvode Sandalja
Hrania Kosae (de parte dominationis Ragusii), sklopili su ugovor sa dubrovakim
kancelarom i notarom Franciskom Boskom o dojenju i odgoju njegove kerke
Antonije uz cijenu od 15 perpera dubrovakih dinara godinje.12 Krajem maja
naredne godine registriran je ugovor izmeu izvjesne Vukne i istog kancelara
11
Stoicha nutrix unius puelle magistri Johannis de Rechanato facit manifestum quod ipsa est
contenta et confessa habuisse et recepisse a dicto magistro Johanne quiquid habere debeat usque
ad hanc diem. Renuntiando (15.10. 1413.), DAD, Div. Canc., sv. XXXIX, f. 39.
12
Radossauus Osrisaglich de Uschoplia de Canali de parte dominationis Ragusii confessus et
contentus fuit habuisse et recepisse a ser Francischo de Boscho cancellario et notario Ragusii pro
parte lactis et nutrimenti et educationis Antonie filie dicti ser Francisci educande et enutriende per
uxorem dicti Radossaui ad rationem yperperorum quindecim in anno incepto die XVIII januarii
proxime preteriti yperperos quinque grossorum. Pro quibus yperperos quinque Anucola uxor
Radosii se constituit pleziam et principalem pagatricem insolidum et ad meliustenendum in casu
quo ipse Radossauus et uxor sua non possint vel non vellent casu aliquo tantum temporis seruire
et tenere dictam puellam quantum ascendunt dicti yperperis quinque ad rationem predictam.
Renuntiando. Et die VII mai dictus Radossauus confessus et contentus fuit habuisse et recepisse
a dicto ser Francisco pro parte dicti nutrimenti yperperos tres. Renuntiando etc. (08.02. 1422.),
DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 6v.
240
Franciska ali o odgoju njegovog drugog djeteta, sina Marina, a uz cijenu od jednog
perpera mjeseno.13
(30.05. 1422.), DAD, Diversa Cancellariae, XLII, 50v)
Sredinom augusta 1423. godine Vlatko Pomenovi, brat pokojne Ljubisave, do-
jilje sina Benedikta Schierisa iz Prata, dubrovakog kancelara, primio je od istoga
Benedikta kao ostatak isplate za dojenje njegovog sina 30 perpera, 10 groa i 15
parvula.14
(15.08. 1423.), DAD, Diversa Cancellariae, XLII, 171)
13
Volchna baiula et nutrix Marini filii naturalis ser Francisci de Buscho cancellarii Ragusii confessa
fuit et asseruit se locasse et conuenisse cum ser Francisco predicto ad standum in domo dicti ser
Francisci ad nutriendum et baiulandum Marinum puerum suum predictum pro salario yperperum
unuius pro quolibet mense, incipiendo ab ultimo die mensis aprilis preteriti proxime. Et qualiter
recepit pro parte ab ipso ser Francisco yperperos tres. Et quod ipsa promisit stare tantum temporis
pro salario predicto quantum placuerit dicto ser Francisco. Que omnia obseruare et attendere
eidem ser Francisco per aptay. Renuntiando (30.05. 1422.), DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 50v.
14
Vlatchus Pomenouich frater quondam Jubissaue lactatricis filii ser Benedicti quondam Mathey
de Schieris de Prato cancellari comunis Ragusii, confessus fuit habuisse et recepisse a dicto ser Be-
nedicto yperperis tredecim grossos decem et paruulum XV pro resto et completi solutionem tacti
in lactando dictum puerum quam etiam quarumcumque aliarum rationum. Et ideo fecit dicto ser
Benedicto finem remissionem, quietationem et pactum perpetuum de ulterius non petendo etc.
Et hoc quia dixit se bene pagatum et contentum esse a dicto ser Benedicto ut supra. Renuntiando
(15.08. 1423.), DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 171.
241
esad kurtovi
Aprila 1426. godine dubrovaki kancelar Baptista iz Firma sklopio je ugovor sa

Bogdanom Baletiem iz Ljubokova kod Trebinja po kome e Bogdanova ena Bu-
dislava dojiti jednu godinu njegovu kerku. Ugovorena cijena bila je 9 perpera a za est
mjeseci unaprijed Bogdan je primio iznos od etiri perpera.15 Decembra 1455. godine
Andreas Kontareno Mleanin koji je ivio u Dubrovniku, sklopio je ugovor sa Katari-
nom, kerkom Andrije Dapkovia iz Broza o dvogodinjoj slubi dojilje i odgojateljice
njegovog sina (bene et diligenter nutrire et baiulare filium ipsius domini Andree). Uko-
liko bude potrebno Katarina bi morala ii i u Veneciju, a za svaku godinu slube, pored
hrane, smjetaja i brige o zdravlju kao zaradu primala bi po 20 perpera.16
Odgoj malodobne djece

Slinu praksu pratimo i u neto kasnijem vremenu, a njihova specifinost omo-
guuje da pratimo i drugaije a opet uobiajene ivotne situacije. Pronaeni primje-
ri pokazuju da se radilo o naputenoj djeci smjetenoj u posebnim ustanovama na
podruju Dubrovnika. Djeje nahodite osnovano je u Dubrovniku 1432. godine.17
15
Bogdan Balletich de Gliubochoua promisit super se et omnia sua bona ser Baptiste de Firmo
cancellario presenti et stipulanti facere, nutrire et lac prebere per Budissauam uxor suam uni puella
Gheruisse nutricis ipsius ser baptiste. Et hoc usque ad unum annum proxime futuros. pro quo sibi
dare et soluere promisit idem ser Baptista yperperos nouem ex quibus confessus fuit ipse Bogdan
recepisse yperperos quatuor grossorum. Et quod usque ad sex menses proxime sibi alios denarios
petere non possit. Renuntiando (27.04. 1426.), DAD, Div. Canc., sv. XLIV, f. 13v.
16
Spectabilis et circumspectus vir dominus Andreas condam domini Jacobi Contareno patricius
Venetus ad presens moran trahens in ciuitate Ragusii conduxit et accordauit Catharinam Andree
Dapchouich de Broze districtus Ragusii pro annis duobus proxime futures pro baiula et nutrice in
domo ipsius domini Andree. Promittens dicta Catharina toto dicto tempore annorum duorum
stare et habitare in domo ipsius domini Andree pro baiula et nutrice. Et si dictus dominus Andreas
volet conducere Venetias dictam Catharinam quod ipsa teneatur ire Venetias cum dicto domino
Andrea et ibi stare et habitare cum ipso usque ad complementum dictorum annorum duorum. Et
promittens ipsa Catherina bene et diligenter nutrire et baiulare filium ipsius domini Andree et
facere omnia que spectant et pertinent ad baiulam et nutrice et esse bona et fidelis et non furari
nec furari volentibus consentire. Qui dominus Andreas super se et omnia eius bona promisit et se
obligauit tenere dictam Catharinam in domo ipsius domini Andree tam egram quam sanam et sibi
facere expensas oris et sibi dare et soluere yperperos viginti monete grossorum Ragusii quolibet et
singulo anno. Cum hoc, quod si dicta Catharina contra voluntate ipsius domini Andree recederet
de eius domo et nolet habitare cum ipso domino Andrea ante complementum dictorum annorum
duorum aut non iret Venetias quod tunc dicta Catharina non debeat habere aliquam solutionem
de tempori quo ipsa stetisset cum dicto domino Andrea aut si aliquid habuisset teneatur illud
restituere ipsi domino Andrea. Et quod dicta Catharina non posit nutrire et baiulare alium vel
aliam nisi filium ipsius domini Andree durante dicto tempore annorum duorum. Et quod
completo dicto tempore annorum duorum si dicta Catharina volet reuerti Ragusium quod dictus
Andreas teneatur omnibus suis expensis ipsam remitere Ragusium (23.12. 1455.g.), DAD, Div.
Canc., sv. LXV, f. 142v.
17
Risto Jeremi-Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika II, Biblioteka
Centralnog higijenskog zavoda, Beograd, 1939, 199. Iscrpnu analizu problematike vidi u, Zdenka
242
Novembra 1497. godine Vlakua Nikoli iz naselja Lisac u Novim zemljama (Slan-
sko primorje) izjavljuje da je u potpunosti isplaeno dojenje i hranjenje djeteta koje
je obavljala njegova supruga Jela. Jela je dojila i hranila djeaka po imenu Toma,
starosti oko tri godine. Dobila ga je na dojenje od hospitalaca milosrdnika gdje su
se nalazila naputena djeca, a ispostavilo se, ustvari, od Luke Hijeronima iz Firence,
koji je bio zainteresiran za dijete, koji je isplatio trokove dojenja i kome je, na kraju,
djeak Toma sporazumno na zadovoljstvo obje strane bio predat.18 Cijena dojenja
nije navedena, a po svemu sudei Luka nije bio Tomin otac nego se radilo o usvaja-
nju koje je omogueno pokrivanjem trokova njegovog dotadanjeg odgoja.
(09.11. 1497.), DAD, Diversa Cancellariae, XCIIb, 19
U ovom vremenu nalazimo i jasniji primjer uzimanja djeteta iz doma za na-

putenu djecu i njihovog novog udomljavanja. On potkrepljuje i pojanjavanje ope
Janekovi Rmer, O naputanju, udomljavanju i posvajanju djece u srednjovjekovnom Dubrov-

niku i Dalmaciji, u: 4. Istarski povijesni biennale. Filii, filiae ...: Poloaj i uloga djece na jadranskom
prostoru, (ur: Marija Mogorovi Crljenko), Zbornik radova, Svezak 4, Zaviajni muzej Poretine,
Pore, 2011, 15-32.
18
Vlacussa Nicolich de Terris Nouis de loco nuncupato Lisaz uxorem cuius nomine Hielam dixit
nutricsse et lactasse unum puerum nomine Thomam annorum trium vel circa, quem accepit ipsa
Hiela tunc temporis ad nutricandum ab officialiis Scripte hospitalis missericordie et postea in-
tellexisse quod nutrire debeat ad instantiam Luce. Hiero. Florentini et pro qua Hiela uxore sua de
rato promisit. Ad interogationem igituri ipsius Luce Hiero. de Florentia ibi presentis, confessus
et contentus fuit habuisse et recepisse ab ipso Luca integram et completam solutionem mercedis
dicte Hiele uxoris sue pro labore suo et nutricatorum dicti pueri Thome per elapsum usque in pre-
sentem diem et quem puerum ipse Lucas Hie. Florentinus fuit contentus et confessus rehabuisse
ab ipso Vlacussa et ab uxore sua Hiela suprascripta. Et sic in vicem pro causa predicta contente
et satisfacte sunt ipse partes. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (09.11.
1497.), DAD, Div. Canc., sv. XCIIb, f. 19.
243
esad kurtovi
brige o naputenoj djeci koju Dubrovani strogo sprovode. Januara 1498. godine
oficijali prihvatilita dozvolili su ivanu Boikoviu da iz prihvatilita uzme tro-
godinju Katarinu koju ivan obeava usvojiti, tj. uzeti kao kerku, koju e drati,
hraniti i odijevati i koju e, kada za to doe vrijeme, udati prema njenom statusu.
No ukoliko njen otac ili majka ili bilo tko drugi bude htio uzeti Katarinu od ivana
morae platiti za sve vrijeme koje je ivan drao Katarinu kod sebe u iznosu od po
25 perpera po godini, te trokove prihvatilita in educationem reene Katarine.19 Na-
vedeni ugovori pokazuju da su svi oni koji su naputali svoju djecu mogli kasnije da
je povrate, ali samo ukoliko su bili spremni na plaanje relativno visokih trokova od
svoje strane zapostavljenog djeijeg odgoja. Iako su bili roditelji, bez dovoljno novca
nisu imali posebne prednosti u odnosu na ostale koji su eljeli njihovo usvajanje.
***
Pronaeni primjeri pokazuju da je, osim najmljenog dojenja koje je krae trajalo
i posinjavanja, tj. uzimanja djece u okrilje drugih porodica za due vrijeme, kada
su enska djeca bila do udaje, bilo i ugovora o odgoju na odreeno vrijeme. Jedan
takav primjer iz februara 1393. godine je specifian a zasluuje da se sazna njegova
prethistorija i da se djelimino bolje razumije ta sve ivot nosi sa sobom. Ugljea
Galjuovi iz Brtanika sklopio je ugovor sa epitropima umrlog Ostoje Mileevia o
dranju dvoje njegove djece. Epitropi su upravljali Ostojinom imovinom i brigom
o njegovom nasljeu o uvanju i odgoju njegove dvoje djece, sina i kerke. Ugljea
se obavezao da e na pet godina djecu drati, hraniti, odijevati i uvati a zauzvrat
e dobiti 100 perpera. Ukoliko djeca ranije umru Ugljea je trebao izvriti povrat
za onoliko vremena za koje nije izvrio predvieni ugovor.20 Sve je to samo tako
19
Officiales de Scripta hospitalis misericordie, videlicet, ser Siluester Mar. de Zamagno et socii
dederunt Ziuano Bosigchouich vergezerio presenti et recipienti unam ex puellis dictis hospitalis
nomine Catherinam etatis annorum trium vel circa, quam dictus Ziuan promisit tenere, nutrire,
vestire et calciare et illam habere in filiam et quando venerit ad etatem nubilem illam maritare iuxta
conditionem suam, declarantes ipsi officiales si reperiendo pater vel mater dicte Catherine qui vel
que eam vellet accipere de manibus dicti Ziuani quia per dictum patrem aut matrem eius qui ipsam
Catherinam vellet accipere dicto Ziuano teneatur soluere sibi ad rationem yperperorum 25 in anno
pro toto tempore quo ipse Ziuan eam tenuisset et de pluri expensis hospitalis factis in educationem
dicte Catherine. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (03.01. 1498.), DAD,
Div. Canc., sv. XCIIb, f. 48.
20
Ego Uglessa Gagliusouich confiteor quod super me et omnia bona mea habui et recepi a
Radino Hyliich, Jurcho Ghinouich et Helya Tripetich epitropis condam Ostoye Milleeuich et
gubernatoribus eius heredium et de bonis dicte epitropie et filiorum dicti Ostoye dantibus et
soluentibus yperperos centum pro quibus me obligo et promicto tenere, allere, nutrire, pascere
et vestire duos filios dicti Ostoye, videlicet, unum maschulum et I feminam usque ad quinque
annos proxime futuros condecenter secundum condicionem ipsorum peuri et puelle omnibus
meis expensis. Cum pacto quod si ambo dicti filii Ostoye morirentur ante quatuor annorum nunc
proxime futurorum quod tenear dictis epitropis restituere per rationem id quod eis tangeret de
244
postavljeno i samo po sebi slui za promiljanje. Meutim, ouvane su informacije

koje pojanjavaju kontekst ovog ugovora. Navedeni Ugljea Galjuovi, prema dru-
gim dokumentima Galievi, Galesali i Galisali, trgovac je koji je pored Brtanika
djelovao i u Drijevima 1393. i 1394. godine.21 Prema testamentu Ostoje Milevia
(u testamentu Milevi) iz maja 1392. godine, a ija su djeca predmetom ugovaranja
poslije Ostojine smrti, saznajemo da je Ostoja takoer ivio i djelovao u Brtaniku.
Imao je majku Stanku i brata Radoslava, te enu Velku, sina Ivana i kerku Maruu
kojima ostavlja dio svoje imovine. Supruzi ostavlja 250 perpera a djeci zajedno 400
perpera.22 Poslije Ostojine smrti Velka se ponovo udala. Zapravo jula 1392. godine
ranije spominjani Ugljea Galievi iz Brtanika oenio je Velku.23
Ako bi smo ovu kratku priu pokuali da rezimiramo i da joj damo malo boje
putem pretpostavki, proizilazilo bi da su se svi spominjani meusobno poznavali
za ivota Ostoje Milevia (Mileevia), jer su zajedno ivjeli u Brtaniku. Poslije
Ostojine smrti su se njegova supruga i djeca nala kod Ugljee Galievia. Ostoja je
jasno propisao da njegova djeca dobijaju dio imovine, pa su epitropi putem ugovora
o odgoju titili interese djece dajui ouhu njihov novac za odgoj, a time i majci nje-
nu djecu. Majka i djeca dirigiraju Ugljeino ponaanje a epitropi nemaju nita protiv
da Ostojina udovica Velka i njen novi suprug Ugljea preuzmu brigu nad Ostojinom
dictis yperperis centum per me pro dictis expensis habitis et receptis. Et si unus solus decederet
ante dictum terminum quod tamen propter mortem unius nichil nobis teneatur restituere. Et
similiter si post quatuor annos ipsi ambo filii morirentur quod nichil tenear restituere pro temopre
quo restaret ad complementum V annorum. Et si alius esset de me ante complementum dictorum
quinque annorum quod super bonis meis debeant habere expensas usque ad dictum terminum
quinque annorum. Ser Clemens Marini de Goe judex et Ratchus Velloeuich testis (23.02. 1393.),
DAD, Div. Canc., sv. XXXI, f. 54v.
21
Ego Uglessa Gallisseuich de Berstanicho confiteor etc. dare et soluere ser Martolo Junii de Zrieua
ducatos auri nonaginta quatuor grossos sex usque ad sex menes proxime futuros. Et sit de presenti
viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Ser Andreas Dobre de Binzolla judex et ser Junius Tripe
de Georgio testis (27.02. 1393.), DAD, Debita Notariae, sv. XI, f. 8; Ego Uglessa Gallessallich
mercator in Narento confiteor quod super me et super omnia bona mea obligo me dare et soluere
ser Sthefano de Lucaris ducatos auri centum nonaginta duos cum dimidio usque ad unum mensem
proxime futuros. Et de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Ser Michael de Babalio
judex et Helyas de Trippe testis (04.11. 1393.), Isto, 47v; ,
, , br. 21-27, , , 1976, 46-
47; , , , , 1987, 104.
22
Testamentum de Ostoya Mileuich. MCCCCLXXXXII, indictione XV, die XIII mensis maii ...
quia Ostoya Milceuich olim habitator Berstanichi in nostra presentia fecit ultimum testamentum sic
dictos: In Christi nomine amen. Anno domini millessimo trecentessimo nonanta dui, die venti quatro
del mese dapril nel merchato de Berstanich. Io Ostoya Mileuich fao lo mio ultimo testamento cum
la mia sanita e cum bona mente ... ancora lasso a madre mia Stancha cum so fio Radoslau perperi
cento, ancora lasso a Velcha mia mulglier perperi IICL, ancora lasso a la mia fiola Marussa e al mio fiol
Iuan a traumbi duy per meo perperi IIIIC (13.05. 1392.), DAD, Test. Not., sv. VIII, f. 21.
23
. , , 72 47.
245
esad kurtovi
djecom. Sve nam to ukazuje da nije bilo nikakvih nedoputenih ili diskutabilnih
ponaanja od strane udovice Velke, majke dvoje djece, ili njenog novog supruga
Ugljee, jer su epitropi za ovaj novac u suprotnom sluaju mogli da angairaju i dru-
ge osobe. To je prethistorija ugovora kojim Ugljea ugovara za novac odgoj dvoje
djece, kojima sada znamo i imena (Ivan i Marua), djece svoje supruge Velke, ranije
supruge Ostoje Milevia (Mileevia), koji su mu pastorci i kojima je on ouh pa
ta poetna ugovorna jednostavnost u ovom irem kontekstu daje sasvim drugaiju,
praktinu, moguu svakodnevnu ivotnu pozadinu.
Biljeimo jedan sluaj hranjenja i brige za malo starije dijete, kada se ne radi o
dojenju. Aprila 1437. godine ljekar Jakob iz Mesane (Sicilija) dao je svoga estogo-
dinjeg sina Cvjetku Brajkoviu iz Majkova (Slansko primorje), ovjeku dubrovake
vlastele brae Laurencija i Jakoba Sorkoevia, za poetak, na jednomjeseno hra-
njenje i brigu (puerulum pascere et nutrire in domo suam et eum humaniter pertracta-
re). Dogovorena cijena bila je jedan kopel ita i 10 dubrovakih dinara. Odmah je
dat kopel ita, za 15 dana obeana je siplata pet groa a ostatak na kraju mjeseca.24
Adopcija posinjavanje malodobne djece

Po strani od navedene problematike su sluajevi posinjavanja, adopcije, ugovorene
sporazumom izmeu biolokih roditelja i usvojitelja. Sa jedne strane u takvim situ-
acijama bioloki roditelji su motivirani raznim polazitima, a najee ekonomskog
karaktera. Na drugoj strani usvajatelji, najee oni koji ne mogu imati djecu, spremni
su da za njih daju izvjesne kompenzacije biolokim roditeljima. Iako je to oita poza-
dina adopcije to se u dokumentima jasno i ne vidi. Navodimo jedan primjer koji je in-
teresantan za razmiljanje jer podrazumijeva odgoj usvojene djece vrlo malog uzrasta.
Novembra 1454. godine Bjelosava iz Trebinja dala je svoga dvogodinjeg sina Tomu
na usvajanje Ivanu de Bononia, stanovniku Svetog Severa koji nije mogao imati na-
sljea (ipse Johannes ut asseruit caret liberis ex se genitorum). Ivan se obavezao da e se
brinuti o Tomi kao vlastitom sinu, odgajajui i usmjeravajui ga potrebnim vjetinama
i dostojnim obiajima kako to ini otac prema svome sinu (ad bonas artes et bonos ac
laudabiles mores prout tenetur pater filio). Majka Bjelosava morala se obavezati da vie
24
Dominus Jacobus de Messana miles et medicus locauit et ad nutriendum dedit unum eius pue-
rulum etatis annorum sex vel circa quem amore Dei et intuitu pietatis accepit super se Cuietcho
Braychouich in Maliquoe homini ser Laurentii et Jacobi de Sorgo pro uno mense proxime futuros
et tantum plus quantum voluerint ambe partes. Promittens idem Cuietchus dictum puerulum pas-
cere et nutrire in domo suam et eum humaniter pertractare. Et econurso dictus dominus Jacobus
promisit dare et soluere dicti Cuietcho pro salario et nutrimento dicti pueruli unum copellum
frumenti et grossos X, videlicet, frumentum nunc et grossos quinque hinc ad XV dies proxime
futuros et alios grossos V in fine mensis. Et ex nunc confessus fuit dictus Cuietchus habuisse et
recepisse a dicto domino Jacobo copellum unum frumenti. Renuntiando (13.04. 1437.), DAD,
Div. Canc., sv. L, f. 188.
246
nikad ni u kakvom sluaju ne moe traiti Tomu od Ivana nego da ga mora smatrati
Ivanovim sinom.25 Pozadina ovog sluaja nije jasno izraena a ona moe biti svakovr-
sna, naroito s obzirom na uzrast djeteta. Oito je da se radi o prodaji djeteta i da su se
takve situacije deavale. Sigurno je da je Ivan traio dijete odgovarajueg uzrasta i da je
uspio da ga pronae zahvaljujui finansijskim sredstvima.
***
este su situacije da su sluavke bile i nalonice svojih gospodara, te da je iz
takvih odnosa stvarano potomstvo koje je zahtijevalo trajnu brigu. Jedan primjer
pokazuje kako se pokuavalo rijeiti pitanje potomstva izmeu gospodara i sluav-
ke. Septembra 1407. godine knez i sudije u Dubrovniku su raspravljali i donijeli
presudu u sluaju izmeu gospodara, oca Naljeka vrtlara i njegove bive slukinje
Bogoslave, majke, te njihovog etvorogodinjeg sina. Naljeko je traio sina za sebe,
a Bogoslava je zauzvrat traila da joj se plati etvorogodinja briga nad djetetom.
Knez i sudije su presudile da ukoliko Naljeko eli sina da mora Bogoslavi platiti 36
perpera, te nadalje svake godine po deset perpera.26
Na financijskoj osnovi zasniva se i rjeavanje jednog kasnijeg sluaja. Maja 1431.
godine Stanislava, koja je bila sluavka Juliana Marka iz Prata, a trenutno supruga
Vukmira Radosalia, uz saglasnost svoga supruga (de consensu, voluntate et licentia
ipsius viri sui), daje izjavu da je u potpunosti isplaena za poslove sluenja kod gos-
podara Juliana, te za odgoj i dojenje Ivana, njenog i Julianovog sina (concepti cum ea
Stanissaua). Stanislava se obavezala da nee vie nita traiti od Juliana i njegovih
nasljednika po pitanju sluenja, kao i odgoja i dojenja njihovog dijeteta Ivana (dicti
25
Bielossaua de Tribigne non vi nec victu sed ut asseruit ex certa scientia et spontanea voluntate
dedit, cessit et donauit Tomam filium ipsius Bielossaue annorum duorum vel circa in filium adop-
tium Johanni de Bononia habitatori terre Sancti Seueri, presenti et acceptanti ipsum Tomam in
filium et pro filio adoptiuo. Cum sit quod ipse Johannes ut asseruit caret liberis ex se genitorum
promittens ipse Johannes ipsum Tomam tenere, habere, reputare et tractare pro filio ac ipsum To-
mam si vixerit et pro ipso Toma non desit instruere et dirigere ac instrui et diuigi facere ad bonas
artes et bonos ac laudabiles mores prout tenetur pater filio. Et ipsa Bielossaua promittens quod
nula unquam causa dictum Tomam accipiet ab ipso Johanne sed ipsum Tomam ipsi Johanni di-
mittet tanquam filium proprium ipsius Johannis. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis
ut supra (06.11. 1454.), DAD, Div. Not., sv. XXXIX, f. 137v.
26
Cum coram domino Matheo de Gradi Rectore Ragusii et judicibus curie ser Symeoni de Bona, ser
Junii Tripe de Georgio et ser Marino de Resti conparuerit Nalischus ortolanus petens a Bogoslaua
olim eius famula unum puerum etatis annorum quatuor quem dicta Bogoslaua confessa fuit
habuisse cum dicto Nalischo. Que Bogoslaua respondit soluas michi expenssas quatuor annorum
et ego dabo puerum. Unde dictus Rector cum dictis judicibus per sententiam judicauit quod dictus
Nalischus si vult filium teneatur dare dicte Bogoslaue eius matri perperos treginta sex et ab hodie
in antea si voluerit dictum filium teneatur dare perperos decem singulo anno et ad rationem anni.
Et hoc inteligatum ultra dictos perperos treginta sex superius expresse (23.09. 1407.), DAD, Div.
Canc., sv. XXXVI, f. 228.
247
esad kurtovi
Johannis filii ipsius Juliani et dicte Stanissaue).27 Stanislava i njen suprug Vukmir su
odluili da u dalji ivot idu drugim putem, neovisno od ranijeg Stanislavinog odno-
sa sa gospodarom Julianom i djetetom roenim u takvim okolnostima. Mada visina
sume za koju je Stanislava pristala ustupiti svoje dijete nije navedena, svakako je to
iznos koji je dobro doao za brak Vukmira i Stanislave.
Tube i sporovi
Kao i sve druge poslovne aktivnosti u odnosima na dubrovakom podruju i na-
roito u odnosima sa susjedima i dojenje je ponekad bilo predmetom tubi. Iz tubi
saznajemo da ugovori ponekad nisu potovani. Poetkom februara 1402. godine
dubrovaki vlastelin Damjan Marina Gunduli podigao je tubu protiv Pribislava
Pribilovia iz enice (u Popovu) zbog nepotivanja ugovora o dojenju njegovog
sina. Iako se Pribisav obavezao da e Damjanov sin biti kvalitetno dojen, zdravo
hranjen i primjerno odgajan (de bono lacte et sano faceret nutriri victum eius filium
et bene tractare eum), Damjan je saznao da je Pribislavljeva supruga trudna ve est
mjeseci, da njeno mlijeko time nije kvalitetno za dojenje njegovog sina (quod illud
lac iam corruptum etiam ita corrupit ipsum puerum filium dicti ser Damiani), te da
je njegovo dijete time oslabljeno gotovo do smrti (ipse puer quasi ad mortem infir-
matus est).28 U drugom poznatom sluaju, marta 1446. godine Boidar Boitkovi
podigao je tubu protiv Milorada ikria (Xicrich) iz Ljubomira i njegove supruge
Gojke a zbog toga to je Gojka ubila njegovog sina (dicta Goicha mactauit dictum
27
Stanissaua que fuit famula et seruicialis Juliani Marci de Prato et nunc uxor Vuchmir Radosalich,
de consensu, voluntate et licentia ipsius viri sui, sponte, libere et ex certa scientia fuit contenta,
confessa et manifesta se habuisse et recepisse a dicto Juliano de Prato integram et completam
solutionem pro omni mercede et labore quam egit toto tempore quo stetit et seruiunt et famulata
est cum dicto Juliano, necnon baiulata est et pro omni nutrimento filii sui Johannis concepti
cum ea Stanissaua usque in diem presentem. Et ideo ipsa Stanissaua fecit finem, remissionem et
quietationem dicto Juliano de non petendo sibi quoquam ullo tempore occaxione lactationis et
nutrimenti dicti Johannis filii ipsius Juliani et dicte Stanissaue. Absoluens, liberans et eximens
eundem Julianum suosque heredes et bona a predictis seruiciic, lactatione et nutrimento dicti
eorum filii per omnem modum liberatorium. Renuntiando (08.05. 1431.), DAD, Div. Not., sv.
XVII, f. 36.
28
Ser Damianus Marini de Gondola coram domino Rectore ser Vita de Restis fecit lamentum supra
Pribisauum Pribilouigh de Stienia, dicens quod cum ipse ser Damianus dedisset dicto Pribisauo
unum eius filium ad nutriendum et ipse Pribisauus promisisset ipsi ser Damiano quod de bono
lacte et sano faceret nutriri ictum eius filium et bene tractare eum, in fine ipse ser Damianus
reperit quod uxor ipsius Pribisaui erat grauida iam ex sex mensibus. Quo effectum est, quod illud
lac iam corruptum etiam ita corrupit ipsum puerum filium dicti ser Damiani. Quod ipse puer quasi
ad mortem infirmatus est. [Testes:] Mladinus Cuietcouigh tabernarius, Ziuicus rullus riuerius
comunis, Vela uxor Nicolai ortolai, Marussa uxor de Radoe de Ombla, homo ser Marini Micaelis
de Bona, Radoe etiam predictus (01.02. 1442.), DAD, Lamenta de foris, sv. XV, f. 95.
248
puerum) kojeg je on dao na dojenje uz cijenu od tri perpera dubrovakih dinara.29

Specifina situacija zabiljeena je oktobra 1423. godine. Na traenje Radika Ra-
dosalia i njegove ene Ljubisave novanog iznosa od 36 perpera za odgajanje jedne
kerke od Vitosave, ene ribara Matka, ista Vitosava se pravdala da kao ena ne moe
po dubrovakim obiajima to platiti. Knez i sudije su presudile da Vitosava plati pet
perpera koliko se ena moe po dubrovakim obiajima obavezati da plati. Dalje je
naloeno da Vitosava moe platiti 14 perpera a ostatak svake godine po tri perpera,
meutim, sve dok god ne isplati sav dug ne moe dobiti svoje dijete nazad.30
Dojilje
Dojilje, hraniteljice malodobne djece svojom djelatnou predstavljaju ope-
drutveno prihvatljivo rjeenje za prevazilaenje problema nedostatka mlijeka za
dojenje djece ili nemogunost dojenja. U realnim okvirima brige za potomstvo to je
spasonosno rjeenje i ono u svakom vremenu ima odliku cijenjenog i potenog po-
sla. Ta dimenzija odraava se u pravnim aktima, ugovorima u kojima se precizira kao
29
Bosidar Bositchouich coram domino Rectore domino Aluixio de Goze fecit lamentum supra
Millorath Xicrich de Glubomira et Goicham uxorem dicti Millorath, dicens quod dederat sibi
unum filium ipsius Bosidar ad lactandum, dicens quod et decepit ipsum in tribus yperperis et in
pannis dicti pueri unde etc. [Testes:] Radouanus Miochouich, Stiepanus Ostoich (06.03. 1446.),
DAD, Lam. de for., sv. XX, f. 72.
30
Per nobilemm et sapientem virum dominum consulem ser Nicola P. de Poza et juratis judices sue
curie dominum Pasqualem de Resti, ser Natalem de Proculo, ser Theodorum de Prodanello, ser
Andream Bla. de Menze et ser Junium de Bona, audita petitione Radichi Radossaglich et eius uxor
Glubissaue petentium a Vitossaua uxor Matchi piscatoris yperperos triginta sex pro nutrimento
unius sue filie quam ipsa Vitossaua eis dedit ad nutriendum, et responsione ipsius Vitossaue, con-
fitentis se dedisse dictam suam filiam illis ad nutriendum, scilicet, se non habere unde soluat et
quod ipsa est mulier et non potint obligari secundum ordinem Ragusii, et visus omnibus et etc.
sententium fuit quod dicta Vitossaua soluat statim dictis actoribus yperperos quinque grossorum
in quibus mulier obligari potint secundum ordinem Ragusii et pro resto usque quo satisffiat eis
teneatur apud se puella, verum si ipsa Vitossaua dederit eis nunc yperperos quatuordecim et pro
resto soluere sibi ad yperperos tres in anno usque ad integram solutionem dicti resti tunc predicti
actores sibi reddant dictam puellam (28.10. 1423.), DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 199.
249
esad kurtovi
zanimanje poput svih drugih zanimanja sa prateim elementima zatite ugovorenih

strana.
Hraniteljica i odgajateljica je ostajala u dobrom sjeanju. Jedan primjer o tome
govori iz kruga porodice uvenog Hanua (Hansa) Sasinovia. Jelua, supruga i
udovica Hanua Sasinovia marta 1411. godine darovala je hraniteljici Radoslavi,
supruzi Bogdana Spintre iz Stona, svoj komad zemlje na podruju Stona, sa kojim
je dalje Radoslava mogla samostalno da raspolae.31 Ovaj izraz zahvalnosti primjer
je znaaja, mjesta i uloge kojeg su dojilje ostavljale na pojedine porodice kojima su u
kljunim trenucima odravale potomstvo.
Umjesto zakljuka
Specifini okviri razmatrane grae i koliina prikupljenih podataka nam ne daju
odgovore na sva pitanja koja imamo. Ugovori o najmljenom dojenju, ishrani i od-
goju djece na dubrovakom podruju i neposrednom zaleu pokazuju raznovrsnost
ivotne svakodnevnice u razvijenom srednjem vijeku. Zajedno sa prateim tubama
zbog neispunjavanja ugovora ovi ugovori ukazuju na uhodanost, uobiajenu praksu i
uestalost ovih aktivnosti. U prvoj polovini XV stoljea godinje dojenje imalo je ci-
jenu izmeu 9 i 15 perpera dubrovakih dinara (tj. 3-5 zlatnih dukata), a uobiajeno
31
Ego Jellussa relicta Canussii Sassinouich dando et concendo Radoslaue uxori Bogdani Spintra de
Stagno et nutrici mee unam meam zuntam positam in Stagno in vino incipiendo a domnicula in qua
olim stetit dicta Radoslaua. Et sic in sursun versus montem usque ad apicem montis totam teram
ipsam imperpetuam nichil soluendo michi nec successoribus meis, scilicet, ipsa zunta sit libera et
absoluit dicte Radoslaue et suorum heredum et sucessorum et possit de ipsa in vita et in morte facere
omnem suam voluntatem tanquam de re sua propria sine contradicione alicuis persone. Et pro se
habeat omnem fructum, utilitatem et comodum percipiendorum ex ipsa zunta. Ser Johanes de Volcio
judex et Laurentius de Risa testis (19.03. 1411.), Div. Canc., sv. XXXVIII, f. 179.
250
je to dojenje trajalo jednu ili dvije godine. Poticaji za davanje djece na dojenje mogu
biti razliiti. Uobiajeno bi bilo da je u pitanju nedostatak mlijeka, i pretpostavlja-
mo da je to glavnim razlogom za najmljeno dojenje. Oduvijek je dojenje djeteta bilo
i u sferi afiniteta majke, naroito u bogatijim slojevima drutva, pa pretpostavljamo
da ni to nije bilo strano plemkinjama i bogatijim graankama u Dubrovniku. No,
za krajnost se u naim primjerima potrudio ljekar Ivan iz Pavije koji je oito bio u
situaciji da sam odluuje o sudbini jednog djeteta te se odluio da finansira njegov
odgoj putem najmljenog dojenja. Primjeri isplata iz ugovora pokazuju da se ova za
brojno potomstvo hvalevrijedna majinska aktivnost, a ujedno i adekvatna poslovna
transakcija za porodicu dojilje, uspjeno realizirala i predstavljala znaajan djeli u
lepezi arolikih odnosa Dubrovnika i zalea. Isto tako, kroz date tube zbog neispu-
njavanja ugovora o dojenju vidimo da je bilo i drastinog zapostavljanja ispunjavanja
obaveza iz ovih poslovnih transakcija.
251
esad kurtovi
Esad Kurtovi
Breastfeeding for Hire and the upbringing of Under-age Children in
Dubrovnik and its Hinterland in the Late Middle Ages
Summary
Contracts about breastfeeding for hire, nursing and upbringing of under-age
children in the area of Dubrovnik and its hinterland, show the variety of everyday
life in the late Middle Ages. Giving children to wet nurses for breastfeeding was
principally caused by lack of milk, but it was also a custom practised by the richer
social layers in Dubrovnik. Breastfeeding contracts are often only an arid reflection
of the business like nature of the practice. However, they still illustrate various life
stories on the basis of which, through the dimension of a happy or sad context, the
Middle Ages do not differ much from the contemporary times.
252
342.72/.73-055.2 (497.6)04/14
devad drino benjamina londrc

Posebnost pravnog poloaja ene u bosanskom srednjovjekovlju

Abstrakt: U svjetlu pravnih normi evropskog srednjovjekovlja ena je nesumnjivo gra-
anin drugog reda, to predstavlja odsjaj obiaja i propisa antike, mada je u Rimu poloaj
ena bio jo i bolji u odnosu na, primjerice, Grku. ena nema politika prava niti aktivno i
pasivno pravo glasa, nije mogla biti sveenik, poslovna sposobnost je dugo ograniena, do-
biva imovinska prava jedino onda ako je ispunila ulogu supruge i majke. Iz pravnih vrela bo-
sanskog srednjovjekovlja pomaljaju se neke naznake drugaijeg odnosa ene u bosanskom
srednjovjekovlju, drugaijeg u odnosu i na poloaj ene u susjednim feudalnim dravama,
ali i na evropsko srednjovjekovlje u cjelini. Ove posebnosti se javljaju prvenstveno u oblasti
branih i nasljednih odnosa, ali i irih imovinskih prava i ukazuju na drugaiju utemeljenost
cjelokupnih drutvenih odnosa.
Kljune rijei: bosansko pravo, pravni poloaj ene, srednjovjekovno pravo, rimsko pravo
Abstract: In the light of legal norms of the European Middle Ages, the woman was
undoubtedly a second-grade citizen, which is a reflection of the customs and rights from
ancient times, even though the position of women in Rome was far better when compared,
for instance, to Greece. A woman does not have political rights, nor the active or passive
right of vote. She could not be a priest, her business activities were restricted for a long time,
and she received her proprietary rights only if she fulfilled the role of a wife and mother.
From the legal sources of medieval Bosnia there are traces of a different approach to women
compared to the neighbouring feudal lands and Europe in general. These particularities
appear primarily in the domain of marital and inheritance relations, but also in the broader
proprietary rights thus indicating a different basis of the complete social relations.
Key words: Bosnian law, legal position of women, medieval law, Roman law
Prva pominjanja ene u najstarijim spisima Starog istoka, Mesopotamije odnose

se na Evu kransku pramajku, islamsku Havu, odnosno hurijsko-hetitsko boan-
stvo ivota i smrti Hebat. I prvi mitovi govore o boginji Inanni koja je odluila da
se dokopa boanskih zakona: Ukrcava se u nebesku lau i kree za Eridu, prijesto-
nicu boga En-Ki, u elji da prevarom otme zakone i dopremi ih u svoju prijestonicu
253
grad Uruk, biblijski Ereh, i uini ga najbogatijim i najslavnijim gradom. On u pijan-

stvu daje boanske zakone, zvane me, naziv slian egipatskom pojmu pravde maat,
kod Akaana mumm.1 U svjetlu pravnih normi rimskog prava poznati pravnik Pa-
pinijan zakljuuje: Po mnogim odredbama naeg prava gori je poloaj ene od mu-
karca (D.1.1.9.), dok Ulpijan smatra da muki pol ima vie dostojanstva (D.1.9.1.),
to je osnovica stava Tome Akvinskog da je ena neto manjkavo i nesavreno.2 Po
starom rimskom pravu nije mogla sainiti testament. Zakon iz 133. godine stare
ere dodjeljuje svakoj porodici po 250 jugera zemlje na svakog odraslog sina. Na-
sljedno pravo enske djece je nedovoljno jasno, ali praksa ukazuje da se iscrpljivalo
mirazom, dok je supruga meu posljednjima pozivana na nasljee, enska djeca su
mogla biti iskljuena iz nasljea opom formulom (sve do Justinijana), dok su muki
potomci morali biti poimenino navedeni. Poslovna sposobnost ene je dugo ogra-
niena dok je neudata potinjena je starjeini porodice, udajom dolazi pod vlast
(manus) mua, presumcio Muciana (prema pravniku Kvintu Muciju Scevoli) kao
pravna pretpostavka navodi da sva njena imovina, osim miraza, vodi porijeklo od
muevljevih poklona i da, u sluaju razvoda naravski pripadaju njemu.3
U kasnijem srednjovjekovlju, u tom vojnikom i mukom drutvu, ena je ap-
solutno nie bie, u prvobitnom grijehu ona je inkarnacija zla, pravni akti 12. i 13.
stoljea ukazuju na pogoranje njenog poloaja, bar to se tie upravljanja dobrima.
Tadanja podjela na javno i privatno u sferi drutvenog ivota bila je znatno druga-
ija nego danas brani i porodini odnosi su se nalazili pod stalnom drutvenom
brigom, pa tako moral i nain ponaanja pojedinca nisu smatrani nikakvim linim
pravima.
***
Pravni poloaj ene bosanskog srednjovjekovlja u mnogome odudara od srednjo-
vjekovnog obrasca, i sam brak na bosanski nain dok bude dobra i vjerna (si eris
mihi bona), po Dubiji bosanskih franjevaca iz 1373. godine, ne predstavlja brak u
crkvenom smislu. Prema irkoviu upravo u sferi braka i porodice dolaze do izraa-
ja obiajno pravo i narodna shvatanja.4 Crkvena enidba je obavezna u pravoslavnoj
1
Marko Vii, Knjievnost drevnog Istoka, Unireks, Podgorica 2008, p.57.
2
Justinijan, Digesta, Prva knjiga, (prev: Antun Malenica), drugo izdanje, Beograd 2003, 17.
3
ire o nasljednom pravu staroga Rima vidi u: Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb, 1974, 179;
Mila Jovanovi, Avgustovo brano zakonodavstvo, Pravni fakultet u Beogradu, 1994, 22-54; Antun
Malenica, Rimsko pravo, Novi Sad, 1999, 315-373; Lujo Margeti, Rimsko pravo-izabrane studije,
Rijeka, 1999, 43-67; Miroslav Miloevi, Rimsko pravo, Beograd, 2005, 190-212; Obrad Stanojevi,
Rimsko pravo, Sarajevo, 2000, 286-295; Za nasljedno pravo u anglosaksonskom sistemu precedenta
konsultuj udbenik autora Sir Henry S. Theobalda, Law of Wilis, Wadham College, Oxford, 1927.
4
, , , ,
1964, 241.
254
posebnost pravnog poloaja ene u bosanskom srednjovjekovlju
crkvi od 893. godine naredbom cara, osim za nie stalee, ali od 10. stoljea za sve,
ak i za robove; a u katolikoj crkvi od 11-12. stoljea proglaenje braka sakramen-
tom dovelo je do naela nerazrjeivosti brane zajednice-protivno postavkama rim-
skog prava.5 Budui da su brak i brani odnosi izvan sfere interesa Crkve Bosanske,
nalazili su se iskljuivo u zoni obiajnog prava, oito je da nema odlunog uticaja
kanonskog prava, pa niti brane smetnje razlike u vjeroispovjesti cultus disparitas.
Bosansko pravo, kao i cjelokupno slavensko pravo nije znalo za negaciju poslovne
sposobnosti enskih osoba kao ni za obavezno starateljstvo nad njima, to je vrije-
dilo u rimskom, a kasnije i germanskom pravu.6 Pokojni akademik Lujo Margeti
analizirao je brak na bosanski nain u svjetlu izvora: pisma pape Grgura iz 1235.
godine poznate Crkvene dvojbe Dubia ecclesiastica bosanskih franjevaca iz 1372.
godine i pisma pape Eugena IV bosanskom kralju Tomau iz 1445. godine. Njegovi
zakljuci su originalni prema njegovoj analizi nakon nestanka rimske (i ostrogot-
ske) vlasti nad Bosnom pa sve do 12. stoljea, niti jedna susjedna vlast nije se uspjela
nametnuti u Bosni, pa tako da su se ovdje zadrala rimskopravna naela o raskidi-
vosti braka. Pri tom upozorava da je ak i Justinijan u svojoj velikoj Noveli XXII iz
535. godine izriito naglasio da je brak razrjeiv i dao obrazloenje da se svaka, pa i
brana obaveza, moe raskinuti ligatum omne dissolube.7
U Bizantu Ekloga cara Lava III Isaurijskog iz 726. godine prihvata gledite crkve
da je grean svaki spolni odnos izvan brane veze, koja se sklapa iskljuivo u crkve-
nom obredu.8 Srpsko srednjovjekovno pravo prihvaa ovaj vid. Zakonopravilo (No-
mokanon) Sv. Save, slavenska verzija bizantskog pravnog zbornika Prohiron (objav-
ljen izmeu 870. i 879. godine), kao i Sintagma Matije Vlastara, pravni zbornik iz
kasnije 1335. godine, obimno reguliu brojnim odredbama moral, brak i porodicu
gdje pravila o obaveznom sklapanju crkvenog braka potiskuju i iskljuuju obiajno
pravo.9 U Sintagmi se ponavlja Modestinova definicija braka koja je ula u bizantski
zbornik Epanagoga, XV, 1, dok Duanov zakonik u lanu devet propisuje izriitu
zabranu braka s katolikom. Katolicizam je takoer smatrao razliku u religiji smet-
njom za sklapanje braka pa jedino bosansko srednjovjekovno pravo predstavlja izu-
zetak u cijeloj regiji to pouzdano ukazuje na sasvim drugaiji drutveni kontekst.10
5
onsultuj djela: Nikodim Mila, Crkveno pravo, Beograd, 1926; August Francen, Pregled povijesti
K
crkve, Zagreb, 2009.
6
Teodor Taranovski, Uvod u istoriju slavenskih prava, (drugo preraeno i dopunjeno izdanje), Beo-
grad, 1993, 32.
7
Lujo Margeti, Brak na bosanski nain (si sibi placuit), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.
55/3-4, Zagreb, 2005, 717-731.
8
Lujo Margeti, Ekloga iz 726. godine i njena vanost za nau pravnu povijest, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveuilita u Rijeci, br. I/1980, Rijeka, 1980, 205-215.
9
Sran arki, Srpsko srednjovekovno pravo, Matica Srpska, Novi Sad, 1996.
10
Konsultuj radove iz Zbornik u ast 600-te godinjice zakonika cara Duana, Beograd, 1951.
255
Ukupno uzevi, prema pravnoj historiarki Biljani Markovi, poloaj ene u patri-
jarhalnom drutvu srednjovjekovne Srbije nije bio toliko znaajan ona je socijalno
i pravno vezana za sudbinu mukarca i nije imala pravo samostalnog odluivanja.11
Srpsko nasljedno pravo nam, naalost, ne govori izriito da li je naslijee nekretnina
bilo ogranieno iskljuivo na muko potomstvo, ali praksa iroke zadrune porodice
apsolutno ukazuje na to.
Na drugoj strani, pravo ranohrvatske feudalne drave u svojim najstarijim izvori-
ma (npr. oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. godine) ukazuje da je ena samo
plodouivatelj, ali ne i nasljednik.12 Ovdje vidimo potvrdu rijei Le Goffa da postoji
strana maa i strana preslice,13 jer je upravo u najstarijem pravu ranohrvatske dr-
ave vidljivo da je ena samo plodouivatelj, ali ne i nasljednik.14 O odnosu prema
eni najbolje govore odredbe dubrovakog statuta (ali i kotorskog) koje reguliu
krivino djelo ubistva trovanjem. Iz inkriminacije djela je vidljivo da je zakonoda-
vac mislio da izvritelj moe biti iskljuivo ena!15 U hrvatskom srednjovjekovnom
pravu nailazimo na ustanovu preferiranja djece.16 Osnovne odredbe o preferiranju
jednog sina postoje i u langobardskom pravu Liber papiensis, Liutprandovo po-
glavlje (edikt) 113 to ga je donio 729. godine, dok kralj Abistulf proiruje 755. go-
dine preferiranje jedne kerke na tetu drugih kerki, ako ostavitelj nije imao muke
djece. Prelazak kune imovine se vri s oca na sina (ne i ker); zbornik ugarskog
obiajnog prava Tripartit regulie kunu zajednicu oca i sinova, dok Poljiki statut
(glava 49. b) utvruje moguu diobu imovine oca i sinova.17 Statuti istonojadran-
skih gradova donose razliite odredbe, ali kerkino pravo na nasljee se uglavnom
iscrpljuje ustanovom miraza: Krki statut (II, 77) precizira da miraz moe iznositi
11
, ,

: , (: - ),
3. 2000. 650. ,
, Beograd, 2005.
12
Lujo Margeti, Nae najstarije oporuke i rimsko pravo, Zbornik radova Pravnog fakulteta u
Zagrebu, br. XXXI/1981, Zagreb, 1981, 109-1114.
13
Jacques Le Goff, Srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope, (prev: Dobrila Stoi), Izdavaki
zavod Jugoslavija, Beograd, 1974, 334.
14
Lujo Margeti, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Narodne novine, Zagreb,
1996, 27.
15
Nevenka Bogojevi-Gluevi, Iz pravnog ivota srednjovjekovnih primorskih gradova, Podgorica,
2002.
16
U klasinom rimskom pravu preferiranje djece je postojalo samo u posebnom sluaju udovice s
djecom iz prvog braka, na Zapadu je car Majoran (457-461.) svojom Novelom VI iz 458. godine
zabranio udovicama preferiranje jednog djeteta, na Istoku je stotinu godina kasnije car Justinijan
svojm Novelom II, C. 1. iz 538. godine potvrdio isto. Preferiranje djece postoji u vizigotskom
pravu-Lex Visigothorum, IV, 51, ali i u franakom-Lex Ripuaria, 59, 9.
17
Poljiki statut, (ur: Miroslav Pera), Split, 1988.
256
najvie onoliko koliko iznosi djetetov dio. Mletako pravo,18 razraujui odredbe o
mirazu, precizira; otac daje kerki miraz i time je isplauje od nasljedstva, ako su na-
sljednice samo kerke, ona koja je udata dijeli s neudatom uz obraun miraza. U vezi
enine poslovne sposobnosti za vrijeme braka, dalmatinski pravni sistem apsolutno
se odavaja od rimsko-bizantskog prava, ena je pod muevom vlau. Zanimljivo
je poreenje s langobardskim pravom: Rotarov edikt (204.) utvruje da ena nije
mogla sklapati pravne poslove bez saglasnosti svoga zatitnika mundoalda (adiu-
tora). Dubrovaki statut utvruje da je neudata ena, nakon oeve i majine smrti,
pod vlau svoje brae (IV, 26), dok udovica koja uva krevet i neporono ivi bez
preudaje, ima pravo upravljanja imovinom. Osnovno naelo dalmatinskog statu-
tarnog nasljednog prava jeste da imovina treba pripasti mukoj djeci Dubrovaki
statut utvruje u knjizi V,6, Kotorski glava 139, Trogirski-ref. II, 22. po pravnom
povjesniaru Antunu Cvitaniu radi se o reliktu nekadanjeg slavenskog zadrunog
prava koje se ispoljava u tenji da nekretnine ostanu kolektivu (rodu), iji je pred-
stavnik umro.19
U drugom dijelu hrvatskog srednjovjekovnog prava, postoji porodinopravna
ustanova ugarskog i slavonskog prava, tzv. djevojaka etvrtina (quarta puellaris),
koja svoju osnovu ima u odredbama Zlatne bule Andrije II iz 1222. godine: ako
ostavitelj nema mukog potomka zemljite (nekretnina) se kao oastno vraa kralju,
a ostalim se kerkama priznaje pravo samo na djevojaku etvrtinu.20
Zakljuak
Sumirajui naprijed reeno, pravni poloaj ene u bosanskom srednjovjekovlju
jasno odudara od uobiajenih stereotipa ali i pravnih standarda susjedstva. Sagle-
davajui samo elemente nasljednog prava vidljiv je drugaiji poloaj ene koja npr.
ima pravo tzv. nunog dijela (njem. noterbecht), dok se u Dubrovniku primjerice
isti uvodi tek u 17. stoljeu.21 Uostalom, bosanska ena jeste i bosanska kraljica, i
kraljica-majka, i banica, i plemkinja, i gospoja, i bogati depozitar cjelokupan
drutveni habitus se pojavljuje u obliku skupa naela i obiaja prema kojima pri-
padnici bosanskog srednjovjekovnog drutva ravnaju svoje postupke u odnosu ka
eni. U srednjovjekovnom bosanskom pravu takav odnos se oito podrazumijeva,
ostaje neizgovoren i nezapisan uivajui status drutvenog aksioma, pa se nikada
formalnopravno i ne iskazuje kroz normu niti zakon, to postaje oiti bosanski spe-
cifikum i razlika u odnosu na pravni ivot susjeda. Nalazimo ga kroz rijetke primjere
18
Mletaki, tzv.Tiepolov statut iz 1242. godine.
19
Antun Cvitani, Iz dalmatinske pravne povijesti, Knjievni krug, Split, 2004.
20
Margeti, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, 303.
21
Vojislav Spai, Nasljedno pravo u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak Pravnog fakulteta Sarajevo,
br. I/1953, Sarajevo, 1953, 107.
257
sauvanih testamenata, notarskih ugovora i obveznica pri emu se treba oteti za-
mkama inherentnih pokuaja da se temeljem modernih pravno-povijesnih shva-
anja analiziraju i ralanjuju elementi bosanskog srednjovjekovnog prava koji su
oito obiajnopravnog porijekla i ukazuju na sasvim drugaiju drutvenu strukturu
i vrijednosti. U jednoj povelji vojvode Sandalja Hrania od 24. juna 1419, definira
se pojam batinskog nasljednika kao natraje nae,22 dok kralj Toma u darovnici
logotetu Stjepanu od 14. oktobra 1458. godine dariva imanja ...da ih ima u batinu
i njegova djeca i muka i enska,23 to ini pravni odraz jasne posebnosti ene bo-
sanskog srednjovjekovlja.
22
iro Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u srednjem vijeku, u: Povijest Bosne i

Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo,
1998, 596.
23
Isto, 596.
258
Devad Drino - Benjamina Londrc

The Particularity of the Legal Position of Women in Medieval Bosnia
Summary
The legal position of a woman in Bosnian Middle Ages clearly differs from the
usual stereotypes but also legal standards of the neighbourhood; considering only
the elements of the succession law we can discern a different position of a woman
who, for instance, has the right of the so called necessary part (German: noterbecht),
while the same right was introduced in Dubrovnik only in the 17th century. The Bo-
snian woman is also the Bosnian Queen, and queen mother and a noble woman and
a dame, and the rich depositor the complete social habitus appears in the form
of a set of principles and customs according to which the members of the Bosnian
medieval society acted towards a woman. In medieval Bosnian law, such a relation
is obviously implied, remains unspoken and unrecorded enjoying the status of the
social axiom and is never formally and legally expressed in a norm or regulation
which becomes an obvious Bosnian specificum and a difference to the legal life of
neighbours. We find it in rare examples of preserved testaments, notary contracts
and bonds whereby we should escape the traps of inherent attempts to analyse and
decompose the elements of the Bosnian medieval law which on the basis of modern
legal and historical understandings since they obviously originate from custom laws
and indicate a totally different social structure and value. In the charter of Duke
Sandalj Hrani from the 24th of June 1419, the term heritage successor is defined as
natraje nae, while King Toma in a donation to Logothete Stjepan from the 14th
of October 1458 grants him the privilege that his property may be inherited by his
male and female children alike, which makes the legal reflection of the clear specifi-
city of a woman of the Bosnian Middle Ages.
259
LANCI I RASPRAVE
mithraism in the territory of todays herzegovina
Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)

904:[726.1:2-162.4(497.6)
amra ai
Mithraism in the territory of todays Herzegovina

Abstract: The cult of Mithras has been present for three centuries in Herzegovina. Its
significance for classical history and civilization is reflected through the fact that it conti-
nued to exist in the territory of todays Herzegovina after Roman emperor Theodosius I
prohibited any forms of pagan religions in 392. Numismatic findings from the temple of
Mithras in Konjic can be used as a proof. In this temple, coins from the reign of the empe-
ror Arcadius (Flavius Theodosius Augustus 395 408) were found. Research in this paper
is mainly focused on the fact that the cult of Mithras retained longer inside the Roman
province of Dalmatia than it was previously assumed in the historiography, and that its spe-
cificity can be seen through the typical local iconology and epigraphic orthography.
Keywords: Mithraism, epigraphic orthography, distorted form of the name Metheri,
Deus, relief, votive ara, religious municipality, Mithraic ritual, dedicant, linguistic localism,
Orientals, Theodosius I, Arcadius
Apstrakt: Mitrin kult u Hercegovini bio je prisutan puna tri stoljea. Njegov znaaj
za klasinu historiju i civilizaciju se ogleda u injenici da je nastavio egzistirati na prostoru
dananje Hercegovine i nakon to je rimski car Teodosije I 392. godine zabranio sve oblike
paganske religije. Jedan od dokaza za to jeste numizmatika graa pronaena u mitreju u
Konjicu. U tom hramu pronaen je novac iz vremena vladavine cara Arkadija (Flavius The-
odosius Augustus 395408). Istraivanje ove teme je usmjereno na injenicu da se kult Mitre
u unutranjosti rimske provincije Dalmacije zadrao due nego to se do sada u historiogra-
fiji pretpostavljalo, te da se njegova specifinost moe sagledati kroz karateristinu lokalnu
ikonologiju i epigrafsku ortografiju.
Kljune rijei: Mitraizam, epigrafska graa, iskrivljeni oblik imena - Metheri, Deus, re-
ljef, votivna ara, vjerska opina, mitraistiki obred, dedikant, lingvistiki lokalizam, orijen-
talci, Teodosije I, Arkadije
The cult of Mithras in the territory of todays Herzegovina is just another foreign
cult from the classical period that represented a piece of religious mosaic of that area
in Bosnia and Herzegovina. Its important to emphasize that the cult was present
263
amra ai
only in eastern Herzegovina, in a part of the micro-region where the Romanization

process was rather slow because of its geographical isolation. Research history for
this topic is quite poor, so authors like: Patsch, Gabrievi, Sergejevski, Zotovi,
Wilkes, Imamovi, Bojanovski and Pakvalin1 engaged with the topic in the scope
of general analysis and votive items comparison.
Literal sources, like testimonials of ancient writers, are not giving any factual
knowledge about existence of this cult in eastern part of the Roman province of
Dalmatia. Epigraphic votive monuments2 are the only unquestionable proof that
Mithras cult existed in the land of Herzegovina. Mithraism spread to Western Bal-
kans from the area of Aquileia, and thats the reason Mithras sanctuaries from Her-
zegovina, conditionally said, are considered monuments of western group.3 Argu-
ment that supports this thesis is the age of the monuments of Mithras from Eastern
Herzegovina. In fact, modern historiography, archeology and epigraphy their dating
is not questionable at all since they are considered to date from the 4th century AD.
Because starting point for spreading the cult has been geographically and culturally
distant from todays territory of Eastern Herzegovina, Mithraism is not reaching
its zenith until 4th century AD, although it appeared in 2nd century AD. While
relief shape with pointed arch can relate to Aquileia, because until now theyve been
found only in western provinces of the Empire, irregular form of the name Meteri
1
arl Patsch, Mithraeum u Konjicu, Glasnik Zemaljskog muzeja, year IX, No. 4, Sarajevo, 1897,
C
629-645; Idem, Rimska mjesta u Knjikom kotaru, GZM, year XIV, Vol. III, Sarajevo, 1902, 303-
333; Idem, Arheoloko epigrafska istraivanja o povjesti rimske pokrajne Dalmacije, GZM,
year XVI, Vol. I. Sarajevo, 1904, 33-59; Branimir Gabrievi, Liturgijsko znaenje prikaza na
reversu Mitrine kultne slike, GZM, Vol. VII, Sarajevo, 1952, 19-25. Idem, O nekim mitraistikim
natpisima Sarajevskog muzeja, GZM, Vol. VIII, Sarajevo, 1952,141-144; Idem, Studije i lanci o
religijama i kutovima antikog svijeta, Knjievni krug, Split,1987, 161-210; Dimitrije Sergejevski,
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo,1955, 97-98; Ljubica Zotovi,
Mitraizam na tlu Jugoslavije, Posebna izdanja arheolokog instituta XI, Beograd, 29-30; J.J. Wilkes,
History of the provinces of the Roman empire - Dalmatia, Routlenge & Kegan Broadway House,
London, 1969, 276; 400-402; Enver Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne
i Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo, 1977, 278-286; Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u
antiko doba, ANU BiH, Djela LXVI, CBI, 6, Sarajevo, 1988, 139-143; Veljko Pakvalin, Antiki
sepulkralni spomenici s podruja Bosne i Hercegovine, ANU BiH, Djela, LXXXIII, CBI, 9, Sarajevo,
2012, 283-285.
2
Votive monuments belong to the group of so called dedicatory inscriptions (votum, vota - a vow)
raised in honor of a specific deity, often as an act of gratitude and fulfillment of the requirements a
person has done in a specific situation. They were named after the final formula V(otum) S (olvit)
L (ibens), which means Vow gladly fulfill.
3
Ljubica Zotovi defined in her work Mithraism in Yugoslavia on the basis of epigraphic and
iconographic analysis two separate groups of Mithras monuments on the territory of the former
Yugoslavia. (Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 131-115). Its noteworthy that the area of Lisiii
near Konjic is considered by Zototi utmost eastern border to which has spread mentioned cult
from Aquileia. To this conclusion Zotovi came using comparative historical method by analyzing
the overall material and comparing it with neighboring Balkan provinces of the Roman Empire.
264
that appears only in the valley of the river Neretva, points to cultural distance from
parental location of the cult. In the name of the fact, expansion of Mithraism in the
Western Balkans should be considered centuries-long historical process, opposite to
religious or social phenomenon.
When we talk about Herzegovina, we can say that only four epigraphic monu-
ments dedicated to the cult of Mithras have been found until now. Although num-
ber of these monuments might seem insignificant, its value is relatively important.
First it must be said that all monuments have been discovered in the upper course
of the river Neretva. Two of them have been found in Konjic, third in Lisiii (also
the municipality of Konjic) and the last one in Potoci (the municipality of Mostar).
All mentioned toponyms are located in the valley of the river Neretva, which can
confirm its importance for communication in the process of Mithraism expansion.
Four monuments of Mithras that have been found in the upper course of the river
Neretva lead to conclusion that Konjic, Lisiii and Potoci make spatial triangle in
which the deity of Mithras was worshipped.4
At the end of the 19th century, archaeologist Karl Patsch did systematic field
research of Mithras sanctuary that existed on the right bank of the stream Trstenica
which flowed into the river Neretva.5 Unlike the usual practice of building Mithras
sanctuaries in natural or artificial caves, sanctuary from Konjic was located above
the ground in the woods, which still gave it some level of protection. Also, this area
has been on quite a steep slope that was inaccessible. Patsch gave detailed descripti-
on of the sanctuarys appearance and size. The sanctuary was built in the shape of a
rectangle. North side of the temple was the natural slope of the hill, while the other
three were artificially built. It can be assumed that for practical reasons entrance had
to be on the west side.6 In accordance with the usual practice that existed in the Late
4
mra ai, Kulturno-historijski razvoj ilirskog naroda Naresa (civitas Narensium), Godinjak
A
CBI, br. 41, ANU BiH, Sarajevo, 2012, 97-112.
5
Patsch, Mithraeum u Konjicu, 630.
6
Interior dimensions of the sanctuary are 9,00 x 500 m. On the eastern side, wall is preserved to a
height of 1,10 m without any openings. Near the northeast corner of the building a stone arch of
the lintel was found, based on whose construction Patsch concluded that entrance was wide (0,60
m). According to iron hignes he concluded that the door was made of wood, 4 cm thick. Since the
stone stairs have not been found, it can be assumed that wooden ones were used. The floor was out
of packed ground mixed with sand and fine crushed stone. Wall thickness varies from 0,50 m to
0,60 m. At 1,30 m from the north wall and 1,60 from the base of the temple starts subsequently
built wall, that goes to the west having the length of 2,70 m and then turns at a right angle and
leans completely along the northern wall, with the length of 1,40 m. Patsch assumed that there was
a podium inside the sanctuary which had become rotten over time.(Patch, Mithraeum u Konji-
cu, 631-633; Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 29) Its interesting to note that although 4th
century is in question, that the walls were made of drywall without using concrete. Similar style of
construction is evident in the Roman locality Delilovac near Travnik to indicate that such style of
masonry was present in Bosnia and Herzegovina in late antiquity.
265
amra ai
Roman Empire regarding construction of the Mithras sanctuaries, this one was very
small too. The reason for this lies in the fact that the followers of Mithras wanted to
build sanctuary in Konjic that was as similar as possible to traditional underground
Mithras temples. It seems that this sanctuary was partially buried too. Since there
are no signs of fire and violent destruction of the sanctuary, assumption that the
temple was destroyed during centuries-long collapsing seems reasonable.7 Therefore
it can be concluded that mentioned eastern cult gradually disappeared from the
religious scene of that part of Roman Dalmatia.
Figure 1: Draft of Mithras sanctuary from Konjic (taken from Patsch, Mithraeum u Konjicu, 631)
Within the temple of Mithras in Konjic were found two monuments one relief
with epigraphic inscription and one epigraphic ara. It should be pointed out that
the relief from Konjic is one of the most significant monuments of its kind, not only
in Bosnia and Herzegovina, but also in the European context. It belongs to the so
called complex iconography and less than ten such monuments have been found by
now across Europe, mainly in the Danube and the Rhine region.
The main characteristics of this relief from Konjic is that it is painted on both
sides it has obverse and reverse. Gabarievi thinks based on this relief its possi-
ble to analyze the religious rituals of Mithras followers and dogmatic background of
the religious act.8 Before the discovery of equestrian relief, in archeology were known
only representations of feasts by Mithras and Sol, while in this relief feast of Mithras
followers can be seen.9 Relief was not fixed to the wall of the sanctuary, but was hung
7
Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 29.
8
Gabrievi, Liturgijsko znaenje prikaza na reversu Mitrine kultne slike, 19.
9
This finding is particularly significant because it represents the first archaeologically documented
subjective news of early Christian writers of St. Justin (Justin Martyr) and Tertullian (Quintus
Septimus Florens Tertullianus) who noted in their subjective representations that Mithras followers
266
in order to allow Mithras followers from both sides to gain insight into the content
of the relief. On the front side of the relief there is a four picture composition, which
is quite rare in the Western Balkans.10 Scientists believe that this represents reincar-
nation of Mithras. On the other side of the relief there is a major cult scene, which
describes detailed religious ritual.11 According to some historians, like Cumont, one
of the figures on the relief represents a person of Persian origin. Also, the ritual itself
is associated with the ancient Persian religion. In fact, the ancient Persians believed
in the resurrection of the dead and the followers of Mithras believed in the prophecy
in which on the last day on Earth hero Saoshyant will kill a bull and make potion of
immortality.12 Gabrievi made a precise comparison of Mithraic ritual with Christi-
an liturgy by analyzing the relief from Konjic. Since Mithras relief from Konjic could
rotate it indicates that religious ritual itself consisted of several parts, as well as Chri-
stian service, which consists of two separate parts. Another parallel is the dinner where
bread and wine are transformed into the body and blood of Christ13, as the blood of
the holy bull is converted to elixir of immortality, as Mithras followers believed. Blood
has a special liturgical significance in both ceremonies.
Besides iconographic significance of the relief, monumental inscription is also
an important historical source. On the arch of the monument following inscription
have sacrament, thereby accusing them of Satanism, because the feast was considered imitation of
the Holy Christian Communion.
10
One picture shows tauroctony. Between the forelegs of a bull rises a snake that goes to the wounds
he received during the sacrifice. Right from the snake, in height of a wound, are preserved the
head and front paws of a dog. On the bulls genitals is shown a scorpion. On the left side of the
upper arch is shown a raven. Left of the scene with the bull is shown dadophor with crossed legs,
which holds downed torch. In upper right corner can be seen the remains of Luna in the form of
a crescent. At the bottom of the composition is visible figure of a man holding a ram for its last
legs pressed against his back. On the opposite side is the same person wearing a boar on their back.
Right field is adorned by a young mans representation, dressed in oriental outfits that over the
altar with holy fire probably offers the sacrifice. (Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 29-30;
Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 279-280).
11
On the relief was a scene that clearly shows the ambience of celebrating religious ritual. In the middle
of the scene is a bed (bed for dining in a laying position in antiquity) upholstered with rams fleece
with clearly distinctive head of a ram. For it seated two male individuals. People are bareheaded and
dressed in chitons with long sleeves. With their left hand they rely on the bed, and right one is raised
high. In front of them is a tripod with four cakes. To the left of the table is shown some animal, which
Zotovi assumes is the lion while Imamovi has a dilemma whether it is a lion or a dog. Towards
the table from the left and the right side two people are moving with their arms extended in front
of them. The first person to the table on the left holds rhyton and the one on the right holds larger
bowl. Figures closer to pillars are wearing animal masks - the one on the left ravens and another one
lions. The person in front of the raven has a Phrygian cap. (Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije,
30; Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 279-280)
12
Gabrievi, Liturgijsko znaenje prikaza na reversu Mitrine kultne slike, 22.
13
Ibid. 24.
267
amra ai
is engraved:
Deo Soli Inv[ict]o Met[h]er[i]14
God SunInvincible Metheri
Besides the usual attributes that follow the name of Mithras (Deo, Soli, Invicto)
this inscription is important in onomastical sense because the name of the deity is
written in disorted form Metheri. Since the inscription found in Potoci near Mo-
star has the same form of the name, it can be concluded that it is related to muta
cum liquida (a specific linguistic phenomenon of narrow geographical area) for
the valley of the river Neretva. Comparing other Mithraic monuments found in the
area of Western Balkans, Gabrievi concluded that the monument dates from the
period after the reign of a Roman emperor Gallienus (260 - 268), because attribute
Deus appears mostly in the Balkan provinces in this period.15 Imamovi also thinks
that relief from Konjic dates from 4th century.16 For classical historians this dating
is extremely important because it proves that in the Dalmatian inland Christianity
spread relatively slowly in the aftermath of the so called Edict of Milan after year
313, and that Mithraism retained on the historic scene of this part of Europe almost
to the early Middle Ages.
Figure 2: Obvers of the relief from Konjic (taken from Patsch, Mithraeum u Konjicu, 658, Tab. II)
14
CIL III, 14617 = CIMRM 1896; fig. 490 u. 491.
15
Gabrievi, O nekim mitraistikim natpisima Sarajevskog muzeja, 144.
16
Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 284.
268
Figure 3: Reverse of the relief from Konjic (taken from Patsch, Mithraeum u Konjicu, 659, Tab. III)
In addition to the aforementioned relief, bones of wild boar, lamb, cattle, birds,
animals that were most likely sacrificed, and coins of various Roman emperors17
were also found in the temple of Mithras in Konjic, indicating the centuries-long
presence of the cult in the valley of the river Neretva. The finding of 90 coins appa-
rently originates from the common sanctuarys treasury.18 Dating of money is quite
simple and it confirms that this sanctuary has existed since the beginning of the 2nd
to the end of the 4th century AD. The presence of Arcadian money confirms that
the cult of Mithras possibly existed in Herzegovina after year 392 and Theodosius
prohibition of paganism. The assumption is realistic if we take into account the
fact that its related to one of the most isolated geographical areas in the province
17
Money of the following emperors was found: Trajan (Imperator Caesar Nerva Traianus Divi Nervae
filius Augustus 98 - 117), Hadrian ( Publius Aelius Traianus Hadrianus Augustus 117 - 138),
Antonius Pius (Titus Fulvius Aelius Hadrianus Antoninus Augustus Pius 138 - 161), Gordian II
(Marcus Antonius Gordianus Sempronianus Romanus Africanus Augustus 238), Gailienus (Publius
Licinius Egnatius Gallienus Augustus 253 - 268) Claudius II Gothicus (Marcus Aurelius Valerius
Claudius Augustus 268 -270), Aurelian (Lucius Domitius Aurelianus Augustus 270 - 275), Tacitus
(Marcus Claudius Tacitus Augustus 275 - 276), Florianus (Marcus Annius Florianus Augustus,276),
Probus (Marcus Aurelius Probus Augustus 276 - 282 ), Numerianus (Marcus Aurelius Numerius
Numerianus Augustus 282 - 284), Diocletian (Marcus Aurelius Numerius Numerianus Augustus 285
- 305), Maximian (Marcus Aurelius Valerius Maximianus Herculius Augustus 286 - 310),Galerije
(Gaius Galerius Valerius Maximianus Augustus 305 - 311), Constantine I the Great (Flavius Valerius
Aurelius Constantinus Augustus 306 - 337), Licinius (Gaius Valerius Licinianus Licinius Augustus
308 - 324), Constantine II (Flavius Claudius Constantinus Augustus 337 - 340), Constantius
(Flavius Julius Constantius Augustus 337 - 361), Constans (Flavius Julius Constans Augustus 337
- 350), Julian (Flavius Claudius Julianus Augustus 361 - 361), Valentinian I (Flavius Valentinianus
Augustus 364 - 375), Valens (Flavius Julius Valens Augustus 364 - 378), Gratian (Flavius Gratianus
Augustus 375 - 383), Valentinian II (Flavius Valentinianus Augustus 375 - 392), Theodosius I
(Flavius Theodosius Augustus 379 - 395) and Arcadius (Flavius Arcadius Augustus 395 - 408).
18
Patsch, Mithraeum u Konjicu, 649-654.
269
amra ai
of Dalmatia. Significant finding alongside relief and money is votive ara with this
epigraphic inscription:
S(oli) I(nvicto) M(ithrae)
V[e]tur(isu)
Lucius /
v(otum) s(olvit) 19
God SunInvincible Metheri, Venturius Lucius, vow fulfills.
Unlike the aforementioned relief, on this votive ara there is a name of dedicant who-
se onomastics points to oriental origin.20 Since the monument is dedicated to Mithras,
whose cult has been very popular in military circles, its possible Veturius was a soldier
who was in the valley of the river Neretva. It strange that only one votive ara was found
in the temple of Mithras although sanctuary has existed for many centuries. Explana-
tion can be taken in two ways. In fact, if its assumed that in the area existed religious
municipality of Mithras followers21, lack of this type of votive monuments shows their
making didnt came alive in practice for that local religious municipality. In this case,
Veturius ara would actually represent an exception that proves the rule. Another possi-
ble reason is purely of a practical nature votive monuments were used as a secondary
building material due to their regular shape in historical eras that followed.
As arguments for the existence of organized religious municipality or commu-
nity in the upper course of the river Neretva can serve the following facts. On the
relief from Konjic although there is an epigraphic inscription engraved, name of
the dedicant is not, which goes in favor of a thesis that its ordered by a community
whose monument was common good. Size of the temple of Mithras and discove-
red archaeological material in it is a good indicator that this is a public religious
19
CIL III, 14222, 1. = CIMRM 1898.
20
Onomastic term Veturius in the form of cognomen in the province of Dalmatia occurs a total of only
two monuments, and in the form of gentile nomen appears on six epigraphic monuments. (Andrs
Mcsy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et Galliae Cisalpine cum indice inverso,col.
Dissertations Pannonicae, Elte Egszeti Tanszk, Budapes,1983, 310) This is an old Italic name,
derived from the genus to which it belonged to the mother of the Roman hero Coriolanus from the
5th century BC. It was quite widespread in Italy (Gza Alfldy, Die Personnennamen in der rmischen
Provinz Dalmatia, BzN, N.F. Beiheft 4, Heidelberg, 1969, 136). The name is probably derived from
the Latin word vetus (vetus, veteris m - old) (Fritz Lochner von Httenbach, Diermerzeitlichen
Personennamen der Steiermark, Leykam, Graz, 1989, 180) If the above is kept in mind, Veturius from
Konjic is likely originating from the western provinces of the Roman Empire.
21
Imamovis attitude is that the concentration of Mithraic findings located on one narrow region
or locality clearly indicates that they were organized religious municipalities (Imamovi, Antiki
kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 231). In the area of the upper flow of the
river Neretva Mithras cult is present in three different locations with specific local characteristics
such as irregular naming of the deity.
270
object. This sanctuary was probably visited by the followers of the cult from the
area around Konjic and Mostar. One of the confirmations for this hypothesis are
archaeological finds in Lisiii near Konjic. Patsch, by having the opportunity to
use the method of archaeological survey, has found that there was a sanctuary in this
part of the rivers flow. Its dimensions were smaller than the sanctuarys from Konjic,
but the position of the building was mostly the same.22 The most significant finding
from that archaeological site is a votive monument consisting of embossed panel
and votive formula.23 Opposite the relief from Konjic, image from Lisiii is one-
sided and the whole composition is located in an area that surpasses an arch created
in deeper relief that would in aesthetic sense point to a cave where the sacred ritual
was performed. The inscription is below the visual presentation of Mithraic ritual:
L(ucius) Antonius Menander Aphro
disieys (i)nvicto
Avg(usto) v(otum) f(ecit)24
Lucius Antonius Menander Aphrodisias, invincible sublime, vow fulfill.
In the case of this monument, dedicant is a person of oriental origin too. Its
concluded based on onomastic analysis of the second part of the dedicants name.25
Cognomen Mender is of a Greek origin and is a Latinized form of Hellenic name
. Addition to the name Aphrodisieys26 reveals that Menders origin is from
a city Aphrodisias located in Caria in Asia Minor. Although the cult of Mithras binds
to the army, possibility that the person whose name is stated on the monument in the
valley of the river Neretva came as a craftsman or sculptor should not be dismissed,
because in the name of a city there are graphemic elements characteristic for Hellenic
- speaking region.
22
Patsch, Rimska mjesta u Konjikom kotaru, 319.
23
Height of embossed plate is 0,44 m and width 0,565 m. Mithras is killing a sacred bull on the relief,
sticking with his right hand a knife to his throat. Hes dressed in short chiton, with cloak thrown
over his shoulders and fluttering, facing the viewer while wearing a Phrygian cap. On the left of
Mithras is Cautes and on the right Cautopates. The two of them as torchbearers or dadophors
symbolize sunrise and sunset. Both torchbearers are dressed as Mithras. In the upper corners can
be seen busts of Sol and Luna. As well as on the relief from Konjic sacred animals appear on the
monument: scorpion, snake and dog drinking blood erupting from the bulls wound inflicted by
Mithras. (Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine ,456)
24
CIL III, 14617 = CIMRM 1896; fig. 490 u. 491.
25
Mscy in its nomenclature from 1983 did not include the name Menander.
26
Occurrence of the Greek grapheme Ypsilon (Y) instead of Latin (i) confirms that the person is
an immigrant from the Greek - speaking area. It is possible that dedicant was also the sculptor of
the monument. Also, if Menander wasnt a stone mason of monuments, it is likely that the stone
mason was an immigrant of oriental origin.
271
amra ai
Figure 4: Votive monument from Konjic

(taken from Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 456)
Figure 5: Mithraic relief from Lisiii (taken from Patsch, Rimska mjesta u Knjikom kotaru, 319)
The southernmost point to which, according to archaeological finds, the cult of

Mithras has spread in Herzegovina are Potoci near Mostar. In this area, epigraphic
monument was found which by its shape doesnt fit classical votive ara and it repre-
sents a beautiful example of primitive late antique, provincial epigraphy.27 Evidence
of dogmatic specialty of the cult of Mithras in Herzegovina is visible in the inscrip-
tion of the monument from Potoci mentioned above. The name of the Persian deity
Mithra in this case is written in the characteristic form Meteri as on the monument
from Konjic. Unlike inscriptions from the monuments found in Konjic and Lisiii,
27
he board is 0,78 m high, 0,325 m wide and 0,135 m thick. The front side is divided into three
T
areas. Across all three areas is carved a votive formula in a single row. (Imamovi, Antiki kultni i
votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 452)
272
this inscription from Potoci is more complicated because in addition to usual votive
formula theres also a graffito. The monument wasnt created in stone carving shop,
but its a work of an amateur. Patsch believes that its the work of one of the three
people whose name is mentioned on the monument.28
Deo S
oli Invicto
Met(h)ri
Aur(elius) Maximinus
Flavi(us) Marcellinus
Flavi(us) Marcellus29
God SunInvincible Metheri, Mithras, Aurelius Maximinus, Flavius Marcellinus,
Flavius Marcel Graffito: Ruman
Marcianus IV P[i]n[us] II, ficus X
Ruman (or Roman), Marsian four pine fig, ten.
Figure 6: Votive monument from Potoci (photo by: A. ai)
Onomastic analysis shows that the people represented on the monument are
of oriental origin and that their gentile nomen Flavius belongs to the dynasty of
another Flavians founded by Constantius Chlorus (Marcus Flavius Valerius Con-
stantius Herculius Augustus, 293 - 306) and Constantine the Great (Flavius Vale-
rius Aurelius Constantinus Augustus 306 - 377).30 Through this monument can be
28
Patsch, Rimska mjesta u Konjikom kotaru, 35.
29
ILJug I, 112 = AE 1906, 0184 = CIMRM 1892.
30
Names Maximinus, Marcellinus and Marcellus are relatively often showing on epigraphic monu-
ments in the province of Dalmatia. Maximus is a name for which Mscy proved it appears on
170 inscriptions in the Roman province of Dalmatia (Mscy, Nomenclator provinciarum Europae
273
amra ai
traced social stratification of Mithras followers in Herzegovina. Dedicants of these

monuments belong to the upper class of society and they have probably spent only
a short period in the valley of the river Neretva. Its possible that after theyve left
comes to engraving of the graffito. Authors of the graffito show little knowledge of
the language and there is a high probability that one of the names is written. That
the graffito wasnt created for the purpose of monuments destruction but for the
votive reasons, tells the fact that next to the names there are also words pinus (pine)
and ficus (fig) 31 that represent attributes of the cult of Mithras. Besides these words,
numbers two and ten are also carved. Also, there are hands on sacred panel from
Potoci, which can be interpreted in the context of the religious ceremony. It seems
that Ruman and Marsian saw four pines and ten figs as a form of sacrificial ritual
to Mithras, and stated it on the monument that has already been there. Occurrence
of a dish on the panel is interpreted by Patsch as a symbol of water, one of the four
elements in Mithraic belief and ritual.
Conclusion
The cult of Mithras, as a form of religious consciousness of the Roman world,
was present in Herzegovina from the beginning of the 2nd century to the beginning
of the 5th century AD. That long continuity of existence of this Persian cult in ea-
stern part of the Roman province Dalmatia is confirmed by finding treasury in the
temple from Konjic. At that locality money is found that dates from the period of
the Roman Emperor Trajan (98 - 117) to the period of the Emperor Arcadius (Fla-
vius Theodosius Augustus 395 - 408). In the 4th century, when Christianity slowly ta-
kes primacy in the Roman Empire, the cult of Mithras culminated. In this area, it is
not a sporadic phenomenon practiced by individuals, but a cult that has fully orga-
nized religious municipality of its followers. This thesis is confirmed by existence of
three Mithraea in the upper course of the river Neretva. Relief that was found in the
sanctuary in Konjic is undoubtedly a common good of religious community that
existed in that area. This community was without a doubt associated with Mithras
Latinarum et Galliae Cisalpine cum indice inverso,183), while Marcellinus is present in a form of
cognomen on 36, and Marcellus on 33 monuments. (Mscy, Nomenclator provinciarum Euro-
pae Latinarum et Galliae Cisalpine cum indice inverso, 178). All these names are characterized by
Httenbach and Alfldy throughout the Roman Empire. Name Ruman on graffiti is not common
in the Roman onomastical system and its possible that stone carver made a mistake and that name
is actually Roman. Another name on graffito, Marcianus, is spelled correctly. It appears on 9 mo-
numents in the province of Dalmatia. (Mscy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et
Galliae Cisalpine cum indice inverso,178).
31
The fig tree rarely appears as a symbol on the Mithras monuments. Here it can be associated with
the legend of the birth of the Persian deity. Fig tree grew along the river in which from the rock
was born Mithras. According to mythology, Mitra was hiding in the fig tree where he ate its fruit,
and its leaves used as clothes.
274
followers in Lisiii and Potoci. In favor of this reasoning goes characteristic appea-
rance of Mithras name on the monuments from that area in disorted form Metheri.
Possibility that this was a mistake produced during stone carving shouldnt be di-
smissed, although the assumption of linguistic localism seems justified. If this is a
stonemasons fault, it would represent a confirmation that Mithras followers used
the service of the same workshop and that they were all connected and organized.
Followers of the ancient Persian God Mithra in Herzegovina didnt made temples
in caves, although it was a generally accepted practice. Sanctuaries in Konjic, Lisiii
and Potoci were built near running water, close to the river Neretva. If this fact is con-
sidered from dogmatic perspective than the impression is made that Mithras believers
who lived in Herzegovina in ancient times, had chosen water as a key element in their
ritual. As a confirmation of this can be taken appearance of the sacral panel from Poto-
ci, where spring water is shown as a small fountain. Due to its climate conditions, the
valley of the river Neretva was ideal for planting fig, which represented sacred plant
in Mithraic dogma and thats one of the reasons fig appears as Mithras symbol on the
monument from Potoci, while it was a rarity in the rest of the Empire.
Special importance of long duration of Mithras cult in the Neretva valley lies in
the fact that the process of Christianity expansion in the 4th century should be taken
with reserve. Its not possible that Mithras cult continued to exist in this geographi-
cally relatively isolated part of the Roman Empire after Theodosius prohibition of
practicing polytheistic religions in the empire from year 392. If one takes into account
that some of the monuments, such as milestones, in this part of the empire were not
subjected to damnatio memoriae although it was strictly ordered, it is quite reasonable
to assume that the cult of Mithras continued to be practiced even at the beginning of
the 5th century. Arcadian money that was found in treasury of the Mithraea from Ko-
njic would be a realistic argument that would go in favor of this hypothesis.
Finally, we can conclude that the cult, which came from a distant Persia, has
taken an important place in diverse religious mosaic of the ancient world in the
territory of todays Herzegovina.
275
amra ai
Amra ai
Kult Mitre na tlu dananje Hercegovine
Saetak
Na prostorima dananje Bosne i Hercegovine, mitraistiki nalazi se manifestiraju
kroz pronaene mitreje, reljefne likovne predstave i epigrafske spomenike. U Herce-
govini, do sada su pronaena samo etiri epigrafska spomenika posveena Mitrinom
kultu. Iako je broj spomenika na prvi pogled minoran, njihov historijski znaaj je
veliki. Kult se javlja samo u istonom dijelu Hercegovine, odnosno u onom dijelu te
mikroregije gdje su se procesi romanizacije i irenja kranstva dosta sporije odvijali
zbog geografske izoliranosti prostora. U klasinom historijskom razdoblju ovaj kult
se na prostor dananje Hercegovine proirio sa zapada, iz pravca Akvileje. U skladu
s tim, ovi spomenici se mogu svrstati u uslovno reeno zapadnu skupinu mitraisti-
kih spomenika. Onomastika formula imena boanstva, koja se na hercegovakim
natpisima u dolini Neretve pojavljuje u obliku Meteri, ukazuje na kulturoloku
udaljenost od matinog kultnog sjedita. Nepravilnost u navoenju Mitrinog imena
naenog na natpisima u Konjicu i Potocima kod Mostara moe se okarakterizirati
kao muta cum liquida (specifian lingvistiki fenomen ueg geografskog podru-
ja). Reljef sa dva lica, naen u svetilitu u Konjicu datira se u IV. stoljee nove ere,
te je za historiare klasinog razdoblja ova datacija iznimno znaajna, jer dokazuje
da se u unutranjosti Dalmacije kranstvo relativno sporo irilo, ak i u razdoblju
nakon uvenog Milanskog edikta (Edictum Mediolanense) iza 313. godine i da se
mitraizam zadrao na povijesnoj sceni Europe gotovo do ranog srednjeg vijeka. Ve-
lika koncentracija Mitrinih sljedbenika u gornjem toku rijeke Neretve rezultirala je
nastankom vjerske opine Mitrinih sljedbenika na prostoru dananjeg Konjica. Kao
argumenti za postojanje organizovane vjerske opine ili zajednice na tom prostoru
mogu posluiti i sljedee injenice. Naime, na reljefu iz Konjica, iako ima epigrafski
tekst, ime dedikanta nije uklesano, to bi nedvojbeno ilo u prilog tezi da je naru-
ilac spomenika neka zajednica iji je spomenik bio ope dobro. Veliina mitreja i
naenog arheolokog materijala u njemu dobar je pokazatelj da je rije o javnom sa-
kralnom objektu. Tom svetitu su vjerovatno gravitirali i sljedbenici kulta iz okoline
Konjica i Mostara. Jedna od potvrda toj tezi su i arheoloki nalazi u Lisiiima kod
Konjica. Sljedbenici staroperzijskog boga Mitre u Hercegovini nisu pravili hramove
u peinama kako je to bila opeprihvaena praksa. Svetilita u Konjicu, Lisiiima i
Potocima bila su podizana pored tekue vode, u neposrednoj blizini rijeke Neretve,
pa je stoga vjerovatno voda bila kljuni element u njihovom obredu. Numizmatiki
materijal pronaen u mitreju u Konjicu dokazuje da je kult Mitre potovan na pro-
storu Istone Hercegovine od vremena rimskog princepsa Trajana, pa sve do Arka-
dija, dakle i nakon zabrane paganskih religija.
276
kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

27-523.4(497.6)03/05
904(497.6)03/05
edin veletovac
Kasnoantike bazilike u Bosni i Hercegovini

Apstrakt: U tekstu se obrauje pitanje kasnoantikih bazilika sa prostora dananje Bo-
sne i Hercegovine. Period kojem pripadaju ove graevine, mogu se smjestiti u jedan dui
vremenski period izmeu IV VI stoljea. Rad e biti podijeljen na est glavnih cjelina na
osnovu hodoloke metode. Nakon to veliki dio nalaza ovih crkvenih objekata bude bio
izloen, autor e u analizi predstaviti zakljuke do kojih je doao prilikom pisanja o ovom
problemu.
Kljune rijei: kasna antika, bazilike, IV. st., V. st., VI. st., Bosna i Hercegovina, kranstvo
Abstract: In the text, we treated the issue of late antique basilicas from the territory of
present Bosnia and Herzegovina. The erection of these buildings can be placed in a long
period between the 4th and 6th century. The paper is dived into six main units on the basis of
the hodological method. After the presentation of a great number of findings of these chur-
ch objects, the author will present conclusions he reached while writing about this problem.
Key words: late antique, basilicas, 4th, 5th, 6th century, Bosnia and Herzegovina, Christianity
Uvod
Iako se na ovom podruju vie od pet stoljea odravala rimska vlast, materijalni
ostaci nisu ni priblino brojni, kao na primjer u primorskom dijelu provincije Dal-
macije. ta je razlog tome? Izmeu ostalog moe se istai preteno planinska kon-
figuracija tla, koje oteava prodor stranih uticaja. Takoer, tu se ne smije zaboraviti
ni velika konzervativnost tadanjih stanovnika, koji su se vie od dva stoljea borili
za svoju nezavisnost, dok najzad nisu pokleknuli pred rimskim osvajaima. Jedini
vei uticaj proces romanizacije je imao na podruju istone i sjeverozapadne Bosne
gdje su se nalazila velika rudnika postrojenja, te u jugozapadnoj Bosni gdje su bile
stacionirane vojne jedinice.
Tema koja e se obraivati u ovom radu je pitanje materijalnih ostataka bazilika
u doba kasne antike na podruju dananje Bosne i Hercegovine. Pitanje arheolokih
istraivanja bazilika na ovom podruju je u poslednjih dvadeset pet godina postalo
277
edin veletovac
politiko pitanje, dok je kasnoantiki period u potpunosti zanemaren. Naalost,

zbog ogranienja u broju stranica, autor nije bio u mogunosti da u tekstu obradi
sve nalaze i lokalitete kasnoantikih bazilika, iako je to bio prvobitni plan. Ipak, u
analizi na kraju rada u obzir e biti uzeti svi nalazi ovih sakralnih objekata sa pro-
stora Bosne i Hercegovine, a ne samo oni koji su primarno izloeni u samom tekstu.
Kroz historiografiju, mnoga eminentna imena bavila su se nauno istraivakim
radom po pitanju kasnoantikih bazilika. Pioniri u ovoj oblasti su bili austrougarski
naunici meu kojima se istiu Vaclav Radimksy1, iro Truhelka2 i Carl Patsch3.
U posljednjih pedesetak godina vei broj naunih radnika je uveliko doprinio ra-
svjetljavanju ove problematike, a vrijedilo bi izdvojiti uru Baslera sa svojim djelom
Arhitektura kasnoantikog doba4, Ivu Bojanovskog i njegovo istraivanje bazilike
u Vrbi na Glamokom polju5, te Veljka Pakvalina i njegovu monografiju Kran-
stvo kasne antike u zaleu Salone i Narone - Arheoloka istraivanja kasnoantikog
kranstva u Bosni i Hercegovini .6
Sjeverozapadna Bosna
Teritorij sjeverozapadne Bosne je geografski veoma prostrano podruje. Gradovi koji
se nalaze na ovom teritoriju, a spadaju u domenu obrade ovog rada su: Biha, Kotor
Varo, Banja Luka, Mrkonji - Grad, Klju. Broj bazilika naenih na ovim prostorima
pokazuje da je kranstvo sebi postavilo prilino jake osnove za budue irenje vjere na
stanovnitvo ove regije. Otkopano je ukupno est bazilika, a jedan nalaz je nesiguran.7
Bazilika u selu Doljani kod Bihaa je otkrivena krajem XIX stoljea. Prvi koji je
objavio izvjetaj o tome nalazu je bio Kosta Kovaevi, a iskopao i oistio ju je ta-
monji paroh Stevan Kovaevi.8 Ta starokranska crkva je bila od davnina poznata
stanovnicima tog mjesta. U crkvi je naeno nekoliko epigrafskih ploa, koje su bile
1
aclav Radimsky, Ostanci rimskih naseobina u ipragi i Podbrgju, zatim starobosanski steci u
V
ipragi i uz Vrbanju u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja, god. IV, sv. I, Sarajevo, 1892, 75.
2
iro Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine, GZM, god. IV, sv. IV, Sarajevo,
1892, 340.
3
Carl Patsch, Epigrafsko pabirenje, GZM, god VII, sv. II, Sarajevo, 1895, 285.
4
uro Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea, Sarajevo, 1972.
5
Ivo Bojanovski, Kasnoantika bazilika u Vrbi na Glamokom polju, GZM, NS, sv. XXXV/
XXXVI, Sarajevo, 1981, 195 211.
6
Veljko Pakvalin, Kranstvo kasne antike u zaleu Salone i Narone - Arheoloka istraivanja kasno-
antikog kranstva u Bosni i Hercegovini, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2003.
7
Za nalaz u Velagiima kod Kljua ne moe se sa sigurnou rei da li su ostaci koji su iskopani zapra-
vo materijal bazilike. Potrebno je izvriti sistematska istraivanja na tom podruju da bi se dobilo
vie informacija i dalo neko odreeno miljenje.
8
Kosta Kovaevi Carl Patsch, Ruevina u selu Doljanima i rimski natpisi ondje naeni, GZM,
god. VII, sv. II, Sarajevo, 1895, 232.
278
ispisane na latinskom jeziku, a kao i jedna urna koju je u svom radu objavio Carl
Patsch.9 Ovoj urni je Sergejevski pridao veliku panju i detaljno je opisao u svom
lanku.10 Na sredini bazilike su otkrivene i dvije grobnice u kojima su se nalazila
dva ljudska kostura, ali za koja se ne zna kome su pripadala. Prema nainu gradnje
i nalazima, zgradu je mogue datirati u kasnoantiko doba u V ili VI stoljee n. e.11
U avkiima kod Bihaa 1954. godine je naena jedna starokranska crkva.
U blizini ove bazilike su pronaeni ostaci od vie antikih graevina, kao i jedna
srednjovjekovna crkva.12 U bazilici je otkriven vei broj arhitekturnih fragmenata i
manjih nalaza, poput oltarnih pregrada i kapitela.13 U ostacima crkve je takoer ot-
kopano vie ornamentiranih ploa (pluteja).14 Gledajui pluteje, moe se vidjeti po
nainu izrade da su bile djelo nekog ne toliko strunog i vjetog klesara. Ove pluteje
krase dvije karakteristike, a to su: pljosnati reljef i crtama urezani motivi.15 Bazilika
se po nainu gradnje i nalazima fragmenata moe datirati u V stoljee.16
Krajem XIX stoljea u ipragu kod Kotor Varoa sasvim sluajno je otkrivena
jedna ranokranska crkva. Crkvu je igrom sluaja iskopao baron Schweiger. Me-
utim, on je otkrio samo neke njene dijelove, poput vanjskih zidova i apside, dok je
unutranjost bila neotkrivena. Crkva je dugaka (bez apside) 18,42 metra, a iroka
14,20 metara.17 Prvobitnim iskopavanjima je prisustvovao i Vaclav Radimsky koji
je prvi objavio nacrt te crkve i nalaze koji su se nali u njoj te je to bio ujedno i prvi
publikovan rad o prvoj naenoj bazilici na prostoru Bosne i Hercegovine.18 Unutar
bazilike je naen i impost sa vrlo lijepom ornamentikom koju ine krst i estokraka
rozeta. Objekat se moe datirati u V ili VI stoljee n. e.19
Preostale tri bazilike se nalaze na lokalitetima u Ramiima kod Banja Luke
(IV st. VI st.), Majdanu kod Mrkonji-Grada (V ili VI st.) i iuljama kod Volaa
(V ili VI st.).20
9
Kovaevi Patsch, Ruevina u selu Doljanima, 233.
10
Dimitrije Sergejevski, Japodske urne, GZM, sv. IV/V, Sarajevo, 1950, 60.
11
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1988, 15.
12
Osim ranokranske bazilike otkopana je i jedna antika kua sa hipokaustnim kanalima, dok se
sa ostacima ostalih graevina moe samo nagaati kojim su objektima pripadali. O tome: Irma
remonik, Arheoloka istraivanja u okolici Bihaa, GZM, NS, sv. XIII, Sarajevo, 1958, 117.
13
remonik, Arheoloka istraivanja, 125.
14
Dimitrije Sergejevski, Pluteji iz bazilike u Zaloju, GZM, NS, sv. XIII, Sarajevo, 1958, 137.
15
Sergejevski, Pluteji iz bazilike, 143.
16
remonik smatra da se crkva moe smjestiti u period V stoljea. remonik, Arheoloka istra-
ivanja, 127; dok je Sergejevski neodreeniji i nesigurniji te pluteje koji su naeni unutar bazilike
smjeta u V stoljee, pa ak i u poetak VI stoljea. Sergejevski, Pluteji iz bazilike, 143
17
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 115.
18
Radimsky, Ostanci rimskih naseobina u ipragi i Podbrgju, 75.
19
AL BIH, II, 128.
20
Isto, 143.
279
edin veletovac
Srednja Bosna
Za razliku od ostalih podruja Bosne i Hercegovine, ova oblast nikad nije bila toliko
u fokusu interesovanja rimskih vlasti kao npr. istoni i sjeverozapadni rudonosni dije-
lovi ove drave. Ipak, ne treba uditi vei broj naenih bazilika u ovom regionu, kada
se zna da su ovdje postojala naselja poput Aque S21 u Sarajevu ili Bistue Nova u Zenici.
Ostaci kasnoantikih bazilika su rasporeeni oko vie veih mjesta: ipovo, Kupres,
Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Zenica, Travnik, Vitez, Kakanj, Kiseljak, Vare, Sarajevo,
Prozor i Breza. Pronaeno je ukupno dvadeset lokaliteta, dok se za etiri nalaza od uku-
pnog broja ne moe definitivno zakljuiti da pripadaju graevinama starokranskih
crkvi, jer je potrebno jo istraivakog i arheolokog rada da bi se donijelo jedno defini-
tivno miljenje, pa e tako ostalih esnaest bazilika ovdje biti obraeno u tekstu.22
Na lokalitetu u selu Mujdii kod ipova je otkrivena jedna starokranska crkva
koja svojim dimenzijama 27 x 24,5 metara pripada onim najveim koje su pronae-
ne na prostoru Bosne i Hercegovine. Ipak, ono to ne ide u korist naunika je to da
su ruevine dosta oteene te je dosta materijala nestalo, jer je okolno stanovnitvo
redovno kroz stoljea uzimalo kamenje iz ruevine kao graevni materijal na svojim
kuama, talama itd. Isto tako su veoma esto prekopavali zemljite gdje se nalazila
ruevina u svrhu ravnijeg tla. Crkva se sastojala od vie prostorija, to je i razumljivo
kada se uzme veliina objekta.23
21
rema novijim istraivanjima postoje indicije da se colonia, odnosno res publica Aque S, zapravo
P
zvala samo Aque, to bi se moglo zakljuiti na osnovu epigrafskog natpisa iz Krivoglavaca. Vie:
Salmedin Mesihovi, Antiqvi Homines Bosnae, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2011, 111.
22
U Volarima kod ipova otkriveni su ostaci ruevine u koju je ugraeno dosta rimskih opeka i spolija,
a takoer je naeno i neto ornamentiranog kamenja. Uz objekat je pronaen i grob u kojem su se
pronala tri skeleta. Prema svemu otkrivenom, opravdano se pretpostavlja da je na ovom lokalitetu
nekada bila kasnoantika bazilika.
Zukii kod Travnika je lokalitet gdje je iskopana prvo jedna grobnica na svod, pa su onda naeni
ostaci temelja neke graevine. Iskopana je i jedna stela, na kojoj se nalazi brani par. Opravdano
se smatra da su grobnice na svod veinom graene uz ranokranske crkve, jer postoji brojan niz
primjera u Bosni i Hercegovini koji to dokazuju, pa se tako i za ovaj objekat kojem se vide teme-
lji moe pretpostavljati da pripadaju kasnoantikoj crkvi. Vie: Veljko Pakvalin, Kasnoantiki
objekti iz Osatice, Karahoda i Vinjice, GZM, NS, sv. XXXVIII, Sarajevo, 1983, 111.
Ono to je reeno za ostatke u Zukiima isto vrijedi i za nalaz u Begoviima kod Kiseljaka. Istrai-
vanja je vrio Veljko Pakvalin koji je takoer naiao na jednu grobnicu na svod i ostatke neke vee
graevine iju rekonstrukciju nije mogao uraditi. Ipak na osnovu zakljuaka da grobnice na svod
veinom vode i do nalaza bazilika, tako se i ovdje moe opravdano pretpostavljati da se radi o tim
sakralnim graevinama. Vie: Pakvalin, Kasnoantiki objekti, 118.
Na lijevoj obali rijeke Stavnje kod Breze, na lokalitetu Sr iskopan je sklop zidova za koje je mogue
da predstavlja narteks i dio lae nekog crkvenog objekta. Ipak, kako na ovom mjestu nisu izvrena
sistematska istraivanja to je sve to se zna o njemu, pa se iz tih razloga ne moe donijeti definitivan
zakljuak u vezi namjene graevine.
23
Bazilika se sastojala od osam prostorija, s tim to se apsida graevine nije otkrila, a isto tako se
i ne naziru njeni ostaci, pa se opravdano sumnja da li je apsida uopte postojala. Vie: Dimitrije
Sergejevski, Kasnoantiki spomenici iz okolice Jajca, GZM, god. L, Sarajevo, 1938, 52-53.
280
Otkriveni su malobrojni nalazi, a izmeu ostalog ostatke kapitela, gesimsa i jed-

ne naunice. Uz crkvu je u njenoj okolici otkriveno i pet grobnica.24 Sergejevski koji
je dolazio i istraivao ovaj lokalitet (makar veoma turo) nije dao nikakvo vremen-
sko odreenje gradnje ove crkve. Pakvalin na osnovu otkria jedne zemljane lampe
kojoj analogiju nalazi u Rimu, a pripada razdoblju IV stoljea, tvrdi da bi se bazilika
mogla datirati upravo u taj period.25
U Otinovcima kod Kupresa je pronaena trobrodna bazilika, koja je bila izdu-
enija nego ostale crkve i svaki od brodova se zavravao polukrunom apsidom,
od kojih je ona u sredini bila najvea. U narteksu i junoj bonoj lai su zateene
grobnice na svod. Duina bonih strana je iznosila 24,50 metara, dok je irina bila
14,15 metara. Ovdje je uz ostatke crkve otkriveno nekoliko epigrafskih nalaza.26 Po
ostatku gara moe se pretpostaviti, da je graevina dosta nastradala u poaru, ako ne
i potpuno unitena. Ipak, za ovaj jako interesantan nalaz ne postoji vie informacija,
a razlog tome je nedostatak arheolokog istraivanja. Po svemu otkrivenom za ovaj
kranski sakralni objekat moe se vidjeti da se on ni po emu ne izdvaja od ostalih
bazilika datiranih u V ili VI stoljee, a nisu naeni nikakvi manji arheoloki nalazi
koji bi opovrgli ovo miljenje, pa zato nema razloga da se ne smjesti u taj period, sve
dok se novijim istraivanjima ta datacija ne utvrdi preciznije.
Grudine kod Bugojnog (ipuljii) je lokalitet gdje je otkriven jo jedan nalaz ba-
zilike. Inae, ovaj lokalitet je vrlo bogat i drugim arheolokim ostacima.27 Dimenzije
crkve su nepoznate, a prilikom istraivanja nalazita iskopane su zidane grobnice u
narteksu crkve, kao i grobnice na svod. Takoer je u sjevernom dijelu otkriven i ma-
uzolej. Od manjih nalaza, naeni su komadi stakla, keramike, kao i verige.28 Veoma
vaan nalaz koji je otkriven, predstavlja ploa na kojoj se nalazi natpis Bistues, prema
kojem se dolo do zakljuka da se na ovom teritoriju locira municipij Bistues.
24
jednom od grobova naao se sarkofag, a posebno znaajno otkrie predstavlja ploa na kojoj
U
je otkriven prvi starokranski natpis koji je pronaen u Bosni i Hercegovini. Vie: Sergejevski,
Kasnoantiki spomenici, 57.
25
Pakvalin, Kranstvo kasne antike, 119. On se takoer poziva na Sergejevskog koji je jedan natpis
sa oblinjeg antikog groblja protumaio kao kranski i datirao ga u IV stoljee. Pakvalin,
Kranstvo kasne antike, 119, fusnota 86; Bojanovski smatra da je piscina koja je bila izgledom u
obliku latinskog krsta premala da bi se u njoj krstile odrasle osobe, ve samo djeca, to bi znailo
da je crkva napravljena tek u vrijeme kada je kranstvo potpuno zavladalo u ovim krajevima, a to
se odnosi na V i VI stoljee. Ivo Bojanovski, Kasnoantike grobnice na svod u itluku i njihova
prethodna konzervacija, Nae starine, god. IX, Sarajevo, 1964, 103.
26
Patsch, Epigrafsko pabirenje, 286.
27
Tu su izmeu ostalog otkriveni ostaci naselja iz eljeznog doba, zatim rimsko naselje i dijelovi
zgrada, a nali su se i nalazi srednjovjekovne crkve i nekropola.
28
Vie: Jozo Petrovi, Arheoloki referati iz Bugojna i Ljubije Japra, GZM, NS, sv. XIII, Sarajevo,
1958, 268-269.
281
edin veletovac
Nalazi novca koji su pronaeni u sklopu lokaliteta, odreuju precizniju dataciju

bazilike u drugu polovinu IV stoljea.29
Velika bazilika koja je iskopana na Bilimiu u Zenici, predstavlja rijedak primjer
ouvanosti i bogatstva nalaza na ovim prostorima. Poznato je da je prije uvoenja
kranstva kao dravne religije, ovdje u pagansko doba boravio sacerdos kulta Urbs
Roma, a Zenica je vjerovatno tad bila religijski centar, pa se moe pretpostaviti da je
i u kransko doba ona imala takvu ulogu. Prva iskopavanja je obavio zeniki oficijal
Cerny, dok je iro Truhelka prvi objavio rad vezan za nalaze otkrivene na ovom
lokalitetu, mada to se tie same crkve, izvjetaj kojeg je objavio je bio veoma tur.30
Ova bazilika je jedna od rijetkih u Bosni i Hercegovini, a da je bila dvojna (basilica
gemina). Dimenzije graevine iznose 24,10 x 22,40 metara. Objekat je takoer veo-
ma bitan iz razloga to je on vjerovatno bio sjedite episkopa Andrije iz biskupije Bi-
stua Nova, koji se spominje na Salonitanskim koncilima iz 530. i 533. godine. Zgra-
da se sastojala od vie prostorija to je i razumljivo kada se uzme njezina veliina.31
Otkriven je vei broj materijalnih nalaza, poput namjetaja, pluteja, ornamentiranih
ploa, dijelova bazamenta, kapitela itd.32 Bazilika je vjerovatno izgorjela u poaru.
Datiranje ove starokranske crkve, moe se najsigurnije smjestiti prije 530. godine,
pa samim time objekat je najvjerovatnije sagraen u V stoljeu.
U Malom Mounju kod Viteza se nalazila kasnoantika crkva koja nikad za i-
tavo ovo vrijeme nije bila ozbiljno istraena. Truhelka je vie puta posjeivao ove
antike ruevine. Jedan od prvih istraivaa koji je dao izjetaj sa dotinog lokaliteta
je bio Ivan Kujundi.33 O nacrtu i planu ove graevine ne moe se dakle nita odre-
eno rei. Ipak na prostoru oko crkve je otkriveno dosta materijala poput odlomaka
menze, kapitela, zatim dijelovi cipusa, imposta, kao i jedna reljefna ploa.34 Ispod
poda crkve je iskopana i kasnoantika grobnica na svod, dok je jo jedna pronaena
u njenoj neposrednoj blizini. Na ovom lokalitetu takoer je naen vei broj grobova
iz raznih perioda.35 Datiranje bazilike je teko odrediti, prvenstveno zbog toga to
manjka dodatnih istraivanja, koja bi ovo pitanje mogla dovoljno rasvijetliti.
29
ovci pripadaju carevima: Konstantinu II. (Flavius Claudius Constantinus Augustus, 337. god.
N
340. god.), Jovijanu (Flavius Jovianus Augustus, 363. god. 364. god.), Valentinijanu II. (Flavius
Valentinianus, 375. god. 392. god.).
30
Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji, 340.
31
Vie: Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 127 128.
32
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 128 133.
33
O. Ivan Ev. Kujundi D. I., Najnovije rimske iskopine u Mounju, GZM, sv. XXVIII, Sarajevo,
1917, 477.
34
Vie: Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 95 97.
35
Vie: oko Mazali, Hrianski niani u okolini Travnika. Evidencija vanijih spomenika i
predlozi za zatitu, NS, god. IV, Sarajevo, 1957, 97.
282
Crkva se okvirno moe staviti u razdoblje izmeu IV i VI stoljea.36

U Turbetu kod Travnika 1893. godine je iskopana prilino velika bazilika za ovo
podneblje. Njene dimenzije su bile 29,50 x 16,65 metara. Iz nacrta se moe vidjeti
da se sastoji od deset prostorija, ime i tako premauje vei broj istih graevina iz
Bosne i Hercegovine. Prema najnovijem tlocrtu koji je uraen moe se primijetiti
da je ovo zapravo dvojna bazilika. Prvi koji je istraio ovu baziliku i dao njen opis te
publicirao rad je bio iro Truhelka.37 Ispod bazilike naknadno su naene tri grob-
nice na svod, sa prilinom koliinom materijala unutar njih.38 Ovaj nalaz iznova
dokazuje, da se u najveem broju sluajeva uz naenu baziliku moe oekivati i nalaz
grobnica na svod. Na prostoru same crkve je otkriven jo jedan veoma zanimljiv
materijal, a to je bio zlatni nakit, od ega se sauvala ogrlica sa osamnaest medaljona
i mali krst. Truhelka je baziliku datirao u IV vijek, a kao razlog navodi svjetiljku od
crvene ilovae, za koju smatra da pripada najranijem periodu kranstva, a takoer
navodi i ostatke stakla od isto rimskih posuda.39 Ipak, to su nedovoljni dokazi da
bi se graevina smjestila u ovo razdoblje, pa bi period izgradnje trebalo staviti u
V stoljee, kada kranstvo vri najvei uticaj na ovim prostorima.
U Dabravinama kod Varea je naena kasnoantika bazilika koja je vrlo detaljno
ispitana. Prvi koji je objavio rezultate istraivanja je bio Vaclav Radimsky.40 Nakon Ra-
dimskog nalaz je zakopan, a ponovo ga je otvorio Dimitrije Sergejevski 1954. godine i
rezultate objavio u posebnoj publikaciji.41 Dimenzije bazilike su 15,80 x 12,80 metara.
Crkva je jednobrodna i sastoji se od trodijelnog narteksa, naosa sa apsidom, dvije june
prostorije te baptisterija koji se prema istoku zavravao apsidom. Prisustvo baptisterija
odraava misionarsku djelatnost na terenu, gdje se za dugo vremena odralo krtenje
starijih osoba.42 Piscina se odlikuje sa dvojakom mogunosti tj. za krtenje odraslih,
kao i djece. Otkriveni materijal je veoma raznolik, pa su se tu nali ostaci kamenog
36
asler datira ovu crkvu u IV stoljee dosta nesigurno. Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 97.
B
37
iro Truhelka Carl Patsch, Iskopine u dolini Lave Rimski natpisi iz doline Lave, GZM,
god. V, sv. IV, Sarajevo, 1893, 695.
38
Vie: Mihovil Mandi, Turbe kod Travnika, GZM, sv. XXXVI, Sarajevo, 1924, 88 90.
39
Truhelka Patsch, Iskopine u dolini Lave, 698 699. Truhelka navodi da se svjetiljka od crvene
ilovae nalazi samo u crkvama ranijeg doba te da su fragmenti stakla od isto rimskih posuda.
Teorija da su se samo do kraja IV stoljea koristili isto rimski predmeti nije validna, jer ovo
podruje tj. unutranjost provincije Dalmacije je region gdje su se moda i najdue odrali vidovi
rimske uprave, a samim time i svega to ima veze sa rimskom kulturom i uticajem. Ako se pogledaju
kada su sagraene ostale dvojne bazilike u Bosni i Hercegovini, tj. u V stoljeu, onda se i na osnovu
toga moe zakljuiti, da je i to jedan od dokaza, da je bazilika pripadala tom vremenu.
40
Vaclav Radimsky, Crkvena razvalina kod Dabravine u kotaru Visokom u Bosni, GZM, god. IV,
sv. IV, Sarajevo, 1892, 372.
41
42
Isto, 80.
283
edin veletovac
namjetaja, zatim monolitnih stupova, kao i ostaci oltarske pregrade.43 Stupovi su

ukraeni raznim motivima kao npr. vinovom lozom. Crkva je nestala u poaru, to se
moe vidjeti po prilinoj koliini gara. U ruevini crkve je pronaena i jedna avarska
strelica, dok je u neposrednoj blizini objekta naen novac cara Justina I. (Flavius Iu-
stinus Augustus, 518. god. 527. god.) ili Justinijana I. (Flavius Petrus Sabbatius Iusti-
nianus Augustus, 527. god. 565. god.). Dakle, bazilika je najvjerovatnije sagraena u
V ili poetkom VI stoljea, dok se moe pretpostavljati da je unitena u najezdi Avara
ili Slavena, krajem VI ili poetkom VII stoljea.
U selu Varvare kod Prozora je 1905. godine vreno iskopavanje starokranske cr-
kve. Od objekta nije bilo sauvano mnogo (samo zapadni zid i to u temeljima). Crkva
je graena od lomljenog kamena sa vrlo slabim malterom. Zgrada se sastojala od na-
osa, narteksa i jo dvije prostorije. Unutar bazilike je naena zidana grobna komora
sa presvoenim svodom. U grobnici su otkrivena dva kostura, a od priloga se nalazi-
lo nekoliko ostataka eljeza i kotana drka od noa. Nikakvih vrijednijih nalaza nije
bilo, osim etiri spolije: jedna itava i tri fragmentirane nadgrobne stele.44 Na ovim
stelama se etiri puta spominje ime Flavius, a dvojica od njih su bili dekurioni muni-
cipija BIST...45 Crkva je oito kasnoantikog porijekla, a moda je bila u upotrebi i u
razdoblju srednjeg vijeka.46 Analogijom nalaza sa drugih lokaliteta kao npr. u Saloni,
Sagvaru u Maarskoj i Intercisi, bazilika se moe datirati u kraj IV stoljea.47
Ostali lokaliteti na kojima su otkriveni nalazi su Oborci kod Donjeg Vakufa (V st.),
itluk kod ipova (V ili VI st.)48, arampovo kod Gornjeg Vakufa (V ili VI st.)49, selo
Doboj kod Kaknja (IV ili V st.)50, Gradac kod Kiseljaka (V ili VI st.), Gornji Kotorac
na Ilidi (V ili VI st.), Breza II. (VI st.)51 i Bukovica kod Travnika (V ili VI st.).
Istona Bosna
Region dananje istone Bosne je po svim pokazateljima, privredno bio daleko
najrazvijenija oblast Bosne i Hercegovine u periodu kasnog principata i ranog do-
minata. Tome je najvie kumovalo rudno bogatstvo koje je bilo jako veliko, te stoga
Rimljani nisu puno ekali da bi poeli sa masovnom eksploatacijom tog rudono-
43
Vie: Isto, 80 81.
44
Vie: Carl Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja povjesti rimske provincije Dalmacije,
GZM, god. XVIII, sv. II, Sarajevo, 1906, 153 155.
45
Taj municipij se zasigurno zvao BISTVE VETVS.
46
47
Pakvalin, Kranstvo kasne antike, 115.
48
Sergejevski, Kasnoantiki spomenici, 49 64.
49
50
Basler, Isto, 85.
51
Basler, Isto, 73.
284
snog podruja.52 Ipak, ono to iznenauje je mali broj bazilika, s obzirom na ogro-
mnu vanost ovog podruja u tadanje vrijeme. Broj od svega est bazilika koji su se
nali na ovom podruju sigurno nije konaan i u budunosti se moe oekivati da e
se pojaviti jo nalaza materijalnih ostataka ranokranskih crkvi. Meutim, ono to
karakterie ovo podruje u odnosu na ostala su iskopine trobrodnih bazilika, dok se
u ostatku zemlje u velikoj veini pojavljuju jednobrodne bazilike. Nalazi su skonce-
trisani oko samo tri mjesta, a to su: Srebrenica, Vlasenica i Foa.
Skelani kod Srebrenice su osim to su jako bogati epigrafskim nalazima, poznati
po tome to su na tome podruju naene i dvije kasnoantike bazilike. Ostatke je prvi
posjetio i opisao Carl Patsch, a rezultate je objavio u radu Arheoloko epigrafska
istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije.53 Dvije crkve su se nalazile jako
blizu jedna drugoj, ali su bile razliitih dimenzija. Prva (vea) je bila 23,96 x 21,88
metara, dok je druga (manja) bila veliine 18,94 x 15,50 metara. Vea crkva se sastojala
od sedam prostorija, dok manju tvori pet soba, to se moe vidjeti iz nacrta crkvi.54
Patsch navodi kako je manja crkva propala uslijed poara.55 Po ostacima se vidi kako je
ona bila dosta siromanija od vee bazilike. Crkve vjerovatno pripadaju istom vremen-
skom periodu te s obzirom na razvijenost ovog mjesta u odnosu na ostale i bri prodor
uticaja, vremenski bi se trebale smjestiti u kraj IV ili poetak V stoljea.
Bazilika iz Kumjenovia kod Foe je jedna od vrlo rijetkih koje odstupaju od
uobiajenih naina gradnje ovih sakralnih objekata na prostoru Bosne i Hercegovi-
ne. Ovo je trobrodna bazilika, to je samo po sebi veoma specifino s obzirom da je
pronaeno veoma malo ovakvih graevina i sa dva broda na itavom teritoriju dra-
ve. Dimenzije ovog objekta su 24 x 17 metara, ime se moe primijetiti da odstupa
od standardne veliine bazilika sa ovih prostora. U centralnoj apsidi iznad prostora
za mensu naen je tzv. palestinski bronzani krst (enkolpion), koji je datiran izme-
u IX i XI stoljea.56 Otkriveni su brojni fragmenti kamene plastike te prozorskog
stakla. Unutar crkve je pronaena grobnica na svod, dok se okolo crkve nalazi jedna
srednjovjekovna nekropola. Ipak, s obzirom na karakteristinost ovog lokaliteta nije
obavljeno dovoljno istraivanja da bi se dobilo neka konano i sigurno miljenja.
Ova bazilika, iako se po nainu gradnje razlikuje od veine ostalih, moe se datira-
ti u V stoljee, ili poetak VI stoljea kada na ovim prostorima vlada Ostrogotsko
kraljevstvo.
52
d dolaska dinastije Severa na prijesto Rimskog Carstva, ovdje se je nalazilo sjedite prokuratora
O
za rudnike provincija Dalmacije (Dalmatia) i Panonije (Pannonia Inferior).
53
Carl Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije, GZM,
god. XIX, sv. IV, Sarajevo, 1907, 460 463.
54
55
Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja, 463.
56
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom III, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1988, 120.
285
edin veletovac
U Ustikolini kod Foe naen je jo jedan primjer trobrodne bazilike, to

postaje karakteristika ovog regiona. Bazilika je bila duine 21 metar. Uz oltar je ot-
krivena grobnica, dok se od ostalih nalaza mogu spomenuti ostaci kamene plastike,
rimskog stakla te grobnica sa bavastim svodom. Osim istraivanja koje je 1978. i
1979. godine obavio Kajmakovi, naalost na ovom lokalitetu se nisu vrila nikakva
daljnja ispitivanja koja bi mogla dati vie informacija o ovom vrlo vrijednom nala-
zu. Sergejevski je u svom lanku Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice
pogreno pretpostavio da crkva pripada periodu srednjeg vijeka.57 Ovaj nalaz e se
vremenski smjestiti u V ili poetak VI stoljea, kao i prethodni iz Kumjenovia.
Dvije bazilike su pronaene jo na lokalitetima Staroglavice kod Srebrenice (V ili
VI st.) i u Nikoliima kod Vlasenice (V ili poetak VI st.)58.
Istona Hercegovina
Podruje istone Hercegovine je oduvijek bilo bogato najrazliitijim materi-
jalnim ostacima iz razliitih razdoblja historije Bosne i Hercegovine. Od toga ne
odudara ni rimsko doba, konkretnije kasnoantiko doba. Ovdje je osim prilinog
broja naenih ranokranskih crkvi, istraen i veliki broj epigrafskih spomenika.59
Nalazi bazilika su rasporeeni oko tri vea mjesta: Gacko, Stolac i Konjic. Ukupno
je naeno pet takvih objekata, dok se za ostalih pet nalaza moe pretpostavljati, ali
ne moe definitivno rei da pripadaju starokranskoj arhitekturi, ali se sa velikom
sigurnou mogu datirati u kasno antiko doba.60
57
imitrije Sergejevski, Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice, GZM, god. XLVIII,
D
Sarajevo, 1936, 4.
58
Branimir Gabrievi, Izvjetaj sa probnog iskopavanja ranohrianske bazilike u Nikoliima kod
Vlasenice, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. X, Tuzla, 1973, 74.
59
Vie o tome: Amra ai, Antiki epigrafski spomenici istone Hercegovine, rukopis magistarskog
rada, 2011.
60
U Strupniima kod Stoca je iskopan lokalitet koji sigurno pripada rimskom i kasnoantikom
periodu, to se moe vidjeti i po ostacima opeka i drugog materijala, dok se u blizini nalazi jedna
graevina za koju se smatra da je bazilika, ali se ne moe dati definitivno miljenje, sve dok se
lokalitet pomno ne istrai.
Raziima kod Konjica je takoe iskopan jedan lokalitet na kojem su se nali kasnoantika grobnica i
neka graevina za koju se smatra da je bazilika. Meutim, ni tu se sa sigurnou ne moe izrei jedan
definitivan zakljuak zbog oskudice informacija i nedostatku istraivanja.
Na mjestu Jeeprasina kod Konjica otkriven je lokalitet u kojem je prvobitno vrio ispitivanja
Pavao Aneli, koji je ujedno i iskopao kasnoantiku grobnicu. Osim ovog nalaza dokazano je da
se ovdje nalazilo jedno kasnoantiko utvrenje, dok se za jednu graevinu pretpostavlja da je to
ranokranska crkva, to bi imalo smisla. Ipak, ni ovdje se kao ni u prethodna dva sluaja ne moe
dati jedno sigurno miljenje sve dok se detaljno ne ispita mjesto nalaza.
Isti sluaj je i sa mjestom Ocrkavlje kod Nevesinja. Ovdje je otkriveno jedno rimsko naselje, kao i
kasnoantika grobnica, koja se nala u temeljima graevine za koju se smatra da je bazilika. Takoe,
u blizini su pronaeni i ostaci srednjovjekovne crkve.
286
Jedno od rijetkih nalazita na ovom podruju o kojem postoji prilian broj po-
dataka je ono u Barama kod Konjica.61 Graevina je dosta detaljno istraena te iz tog
razloga postoji i njen nacrt.62 Uobiajenih je dimenzija 20,9 x 15,4, naina gradnje
i organizacije unutranjeg prostora, dok je orijentacija bila istok zapad.63 Temelj
crkve je dosta dobro ouvan, pa se tako moe lijepo vidjeti raspored soba koje su
se nalazile u njoj. Ovaj starokranski objekat ima dosta slinih karakteristika kao
i veina ostalih ove vrste u Bosni i Hercegovini te se moe govoriti da je postojao
jedan sistem po kojem su ove crkve podizane. Krov bazilike je graen na dvije vode,
a po ostacima crijepa vidi se da je bio prekriven istim. Unutranji prostor se moe
podijeliti u tri dijela: sjeverni, srednji i juni. Po broju informacija i nalaza koji su
pronaeni na ovom lokalitetu mnogo je lake datirati ovu crkvu, ali meutim ni
tada to nije lagan zadatak. Tihomir Glava je dataciju uspostavio po baptismalnim
piscinama koje su izmjenjene kada se poelo sa krtenjem djece koje on stavlja u VI
stoljee, dok zidanje same piscine, a ujedno i bazilike smjeta najkasnije u V stolje-
e.64 S obzirom na datiranje prethodnih spomenika starokranske arhitekture, ova
datacija u potpunosti odgovara tom vremenskom periodu.
Ostali nalazi za koje je utvreno da su ostaci starokranskih sakralnih objekata
su ili u jako loem stanju ili je lokalitet u potpunosti zanemaren, te se znaajniji po-
daci o njima ne mogu rei. Ti lokaliteti su: Avtovac kod Gacka (V ili VI st.)65, Crnii
(V ili VI st.), Banova Glavica (V ili VI st.) i Pjeivac Greda kod Stoca (V ili VI st.).
Zapadna Bosna
Zapadna Bosna obuhvata teritorij na kojem je u predrimsko i rimsko doba ivio
ilirski narod Delmata (Delmatae). Isto tako, po rimskom osvajanju na ovom po-
druju su bile stacionirane rimske legije, a zatim auksilijarne - auxiliaris (pomone)
jedinice. S toga ne treba da udi da je ovdje naen veliki broj razliitih spomenika
jesto Borojevii kod Stoca, otkriva jo jedan sluaj nedovoljnog ispitivanja kasnoantikih ostataka
M
od kojih jedan pripada kasnoantikoj grobnici. Neki naunici sa odreenom dozom opreznosti
pretpostavljaju za graevinske ostatke da pripadaju kasnoantikoj bazilici. Vidi; Ivo Bojanovski,
Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji
(s posebnim obzirom na podruje Bosne i Hercegovine), Godinjak, knj. XVII, Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. 15, Sarajevo, 1978, 91. ; Dimitrije Sergejevski, Rimska cesta na
Nevesinjskom polju, GZM, NS, sv. III, Sarajevo, 1948, 53.
61
Na ovom nalazitu sistematska istraivanja su vrili kustos Tihomir Glava i Pavao Aneli. Vie
informacija o ovom nalazu; Tihomir Glava, Starokranska bazilika u Barama kod Konjica,
GZM, NS, sv. XL/XLI, Sarajevo, 1986, 113.
62
Glava, Starokranska bazilika, 115.
63
Isto, 116.
64
Isto, 126.
65
AL BiH, III, 142.
287
edin veletovac
duhovne kulture, kako kultnih, tako i votivnih, posebno u vrijeme politeizma.66

Kada je kranstvo postala dravna religija, na ovim prostorima zapoinje proces
kristijanizacije, a zapadna Bosna je bila posebno plodno tlo zbog blizine Jadranskog
mora i glavnih centara provincije Dalmacije, poput Salone, Traguriona itd. Po broju
otkrivenih bazilika i onih za koje se to jo uvijek pretpostavlja i koje su nekad tu sta-
jale moe se vidjeti da je tu postojao prilian broj ovih kranskih bogomolja. Nalazi
su otkriveni u blizini dva vea centra, a to su: Glamo i Duvno. Dakle od ukupno
osam lokaliteta, do sada je za njih pet definitivno utvreno da pripadaju ovim sa-
kralnim objektima, dok za ostala tri nalaza to nije mogue sa sigurnou tvrditi, jer
su ostaci previe oskudni ili arheolokog materijala vie uopte nema.67
Na lokalitetu Vrba Borak kod Glamoa vreno je trogodinje istraivanje ka-
snoantike bazilike (1974, 1975, 1976). Samim time su rezultati u ovom sluaju i
vie nego konkretni i jasni. Ova crkva spada meu vee koje su pronaene na teri-
toriju Bosne i Hercegovine, a njene dimenzije iznose 28,50 x 19,10 metara. Pripa-
da najeem tipu bazilika V i VI stoljea koji se nalaze u unutranjosti provincije
Dalmacije, tzv. bosanskom tipu crkvene graevine. Sastoji se od tri dijela: naosa,
narteksa i prezbiterija odnosno sanktuarija.68 Ukupno je imala devet prostorija, to
samo po sebi odraava veliinu graevine. U sjevernoj prostoriji naena je zidana
grobnica koja je vrlo kvalitetno uraena. Unutar grobnice je pronaen skelet, koji je
oigledno pripadao starijoj osobi. Kompletna bazilika je prilino kvalitetno sagra-
ena, mada se na nekim dijelovima mogu vidjeti odreene nepravilnosti. Bazilika u
Vrbama je prilino siromana kamenim namjetajem s obzirom na njenu veliinu i
znaaj. Otkriveni su fragmenti impost kapitela, zatim ulomci dva pilastra, ulomci
66
ie: Enver Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, Veselin
V
Maslea, Sarajevo, 1977.
67
U Vinicama kod Duvna zapaaju se obrisi graevine, a prilikom oranja nailo se na obraeno kame-
nje sa ostacima zidnog maltera. Na lokalitetu su naene bronzane aplike sa teatralnom maskom. U
istoj dolini je naeno poklopaca od sarkofaga i fragmenata nadgrobnih spomenika. Vaclav Radimsky,
Starine kotara upanjakog u Bosni, GZM, god. VI, sv. II, Sarajevo, 1894, 317. Konture u obliku
crkve, upuuje na ostatke starokranske crkve, ali je to premalo da bi se dalo jedno sigurno miljenje.
Na groblju Karaula kod Duvna otkriveno je nekoliko komada ukraenog kamenja, koje je
najvjerovatnije porijeklom iz starokranske crkvene graevine, koja po svom obliku pripadaju
ukrasima sa ovih prostora. Takoer je naen kapitel sa prikazom ptica na uglovima. Motiv ukrasa
sa ovog kapitela lii nekim primjercima iz Dabravine. Ipak, to je sve to je pronaeno na ovom
mjestu, te s toga iako ovo nesumnjivo ukazuje na postojanje ranokranske crkve, ne moe se vie
nita rei o ovom lokalitetu, pa zato treba saekati dodatna istraivanja, koja bi ubudue mogla
pomoi da se donese jedan konkretniji zakljuak.
Na Mastrinama kod Duvna vide se ostaci crkvene graevine od pravilno tesanih blokova s konturom
apside. Oko objekta su otkriveni brojni grobovi. Ovdje se ne postavlja pitanje i uopte ne dolazi u
dvojbu da li je ovo crkvena graevina, zato to je to oigledno, ali se zbog zanemarenosti lokaliteta
od strane arheologa i historiara, ne moe donijeti konano miljenje, kojem vremenskom periodu
ovaj objekat pripada: kasnoj antici ili srednjem vijeku.
68
Vie: Bojanovski, Kasnoantika bazilika u Vrbi, 197 201.
288
ploe od oltarske menze, nogare menze te ulomci stupova, praga i vie ulomaka za
koje se ne moe potvrditi namjena.69 Od sitnijeg nalaza su pronaeni dijelovi sta-
kla, fragmenti keramike, mala bronana fibula s povijenom nogom, kruna eljezna
kopa i krsti latinskog oblika od bronzanog lima.70 Veliki uticaj na izgled bazilika u
Bosni i Hercegovini dolazio je iz Salone, a jedan od takvih primjera je i ovaj objekat
iz Vrbe. Dakle, ako se zna da je bazilikalni oblik u Bosni Hercegovini bio pod utica-
jem centara iz primorja, pogotovo Salone, a ova starokranska crkva je isti primjer
toga, onda je ovaj objekat sagraen krajem V ili poetkom VI stoljea. Bazilika je
stradala u poaru to se moe vidjeti u unutranjosti ruevine, a to se najvjerovatnije
desilo krajem VI stoljea za vrijeme provale Avara.
U Prisoju kod Duvna iskopana je kasnoantika bazilika na kojoj su vrena zatit-
na istraivanja. Crkva je bila dimenzija 21,50 x 15,30 metara, to je srednja veliina
za bazilike sa ovih prostora. Naalost, objekat je teko stradao tokom godina, pa su
nalazi veoma limitirani. Najvaniji dio crkve, njen sanktuarij, potpuno je uniten, pa
se o prezbiteriju, njegovom izgledu i odnosu prema naosu i apsidi, ne moe uopte
govoriti.71 Na lokalitetu su naeni ostaci dekorativne plastike, plastinih spirala, kao
i stupii od mramora. Takoer je otkrivena i jedna nadgrobna natpisna ploa Elie
Severe.72 Veoma vano otkrie je natpis civitas Delminium, koji potvruje da se ovaj
stari centar ilirskog naroda Delmata nalazio upravo na podruju Duvna. Od manjih
nalaza su pronaene spolije, kao i komadi stakla i neto fragmenata opeke i crijepa.
Crkva vjerovatno potie iz vremena kada i veina ostalih sa ovog prostora, a to je
period V. ili VI. stoljea.
U Crvenici kod Duvna je otkrivena jedna starokranska crkva, koju je 1965. go-
dine istraivao Ivo Bojanovski.73 Crkva je imala razmjere 24,52 x 9,69 metara. Imala
je tri lae, od kojih je ona srednja bila najira. Zavravala se sa upisanom piscinom,
dok su se unutra nalazile pomone prostorije, kao i krstionica sa piscinom u obliku
latinskog krsta te vjerovatno i konsignatorij i memorija. Objekat se dosta razlikuje
od ostalih kasnoantikih bazilika sa ovih prostora, zbog oblika apside i izduenih
prostorija. Oko crkve se nalazilo groblje koje je vremenski smjeteno u doba Justini-
jana I. Bazilika je najvjerovatnije pripadala razdoblju V ili VI stoljea, kao i vei broj
ostalih sa prostora Bosne i Hercegovine.
69
Vie: Isto, 202 204.
70
Vie: Isto, 204 206.
71
Ivo Bojanovski, Prisoje Buko Blato, Duvno kasnoantika bazilika, Arheoloki pregled, br. 10,
Beograd, 1968, 165.
72
Vie: Veljko Pakvalin Anelko Zelenika, Arheoloki nalazi iz Karlova Hana kod Duvna, GZM,
NS, sv. XIX, Sarajevo, 1964, 213.
73
Ivo Bojanovski, Crkvina, Crvenica, Duvno kasnoantika bazilika, Arheoloki pregled, br. 7,
Beograd, 1965, 135 140.
289
edin veletovac
Jo dvije bazilike su otkopane na podruju zapadne Bosne i to obje u blizini

Glamoa: Glavice (V ili VI st.) i Halapii (VI st.).74
Zapadna Hercegovina
Zapadna Hercegovina je za razliku od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine dosta
izloenija uticajima sa Jadranskog mora, pa tako i sa Apeninskog poluotoka gdje se
nalazila prijestolnica Rimske imperije i to se zadralo kroz skoro pet stoljea rimske
uprave. Materijalni ostaci i nalazi starokranskih crkvi bazilika koncentrisani su
oko vie mjesta: iroki Brijeg, itluk, Mostar, Grude, Ljubuki, apljina, Posuje i
Neum. Po geografskom rasporedu ovih gradova, moe se primijetiti da je to jedno
prilino iroko podruje. Sveukupno je pronaeno i otkriveno dvadeset i dva nala-
zita. Od ukupnog broja, za osamnaest nalaza je definitivno utvreno da su osta-
ci bazilika, dok se za ostala etiri nalaza, na osnovu naenih ostataka i fragmenata
pretpostavlja da su dijelovi kasnoantikih crkava.75
U erinu kod itluka nalaze se ostaci kasnoantike bogomolje, a koju je prvi opi-
sao Radimsky, mada nije prepoznao da se tu radi o ostacima iste.76 Na tom prostoru
pronaen je vei broj manjih fragmenata, kao i zidovi graevine. U ruevini je kao
spolija otkrivena ara sa dvostrukom posvetom: Dijani i Silvanu i s figuralnim pred-
stavama.77 Unutar ruevine je naen i jedan kameni sarkofag sa reljefnim prikazom
74
75
U Kutima kod Mostara su otkriveni razni nalazi poput opeke, obraenog kamena i keramike. Ono
to je karakteristino i to omoguava da se ovaj nalaz dovede u vezu sa bazilikom je otkrivena
piscina, koja je bila popoena malterom. Takoer su otkriveni i neki crkveni reljefi, koji ukazuju na
porijeklo graevine. Ipak, ovdje se nee ulaziti u dalju analizu jer bi to zbog nedostatka informacija
bilo nezahvalno i neozbiljno.
U Mlinareviima (Baine njive) kod Gruda se nalazi ostaci dvije graevine jedna manja, dok je
druga vee povrine. To je ve 1893. godine zabiljeio iro Truhelka u svom lanku. iro Truhel-
ka, Rimske iskopine u Vitini, GZM, god. V, sv. IV, Sarajevo, 1893, 678; Tu se po Marku Vegi na-
laze i ostaci jedne kasnoantike bazilike, a pria se da je tu zakopano i veliko blago. Ivo Bojanovski,
Rimski natpisi u dolini Trebinjice, Tribunia, br. 3, Trebinje, 1977, 101. Zbog neistraenosti tog
prostora i samog objekta, ne moe se nita vie rei, osim da je u blizini naeno 14 steaka.
Doci, Crveni Grm kod Ljubukog je jo jedno mjesto gdje je naeno dosta ostataka graevine
i fragmenata keramike i neobraenog kamena. Naziru se zidovi, a ouvan je i jedan stub, pa se
pretpostavlja da je na tom mjestu nekad stajala kasnoantika bazilika. Meutim, sve dok se na
lokalitetu ne obave sistematska istraivanja, miljenja mogu ostati samo na pretpostavkama, jer ne
postoji dovoljno informacija da se izloi jedna sigurna teza.
Petrovii kod Posuja uvaju uspomenu na postojanje starokranske crkve, a mjetani tog sela do u
moderno doba mole se kod te ruevine, te vjeruju da je to ruevina crkve sv. Marka. Od graevine se
vidi mnogo, ali se moe primijetiti, da je jedan zid izveden polukruno kao apsida crkve. Ne moe
se iskljuiti da je nekad prije ovdje stajala kasnoantika bazilika, ali ovo to se dosada zna je previe
turo da bi se moglo dati bilo kakvo odreeno miljenje.
76
Vaclav Radimsky, Arheoloke crtice, GZM, god. IV, sv. II, Sarajevo, 1892, 122 123.
77
AL BiH, III, 291.
290
kria.78 Iz zidova crkve izvueni su i neki fragmenti obraenog kamenja iz I IV sto-

ljea, oito upotrijebljeni kao spolija u graevini V i VI stoljea.79 Iako je u pitanju
kranski sakralni objekat, ovaj nalaz itekako dokazuje da je stara vjera (paganizam)
jo duboko u kasnoantiko doba sauvala svoje korijene u tradiciji stanovnitva ovih
prostora te samim time to je ploa Silvana i Dijane ugraena u ranokransku cr-
kvu omoguava primjedbu da je zvanina vjera Rimskog Carstva veoma agresivno i
nasilno postupala u kristijanizaciji ovog podruja.
Lokalitet Gradac kod Posuja takoer uva jedan jako zanimljiv nalaz, a u pita-
nju je dvojna bazilika. Sastojala se od dvije crkve (vee i manje). Vea crkva je imala
dimenzije 17,40 x 11,20 metara, dok je manja bila razmjera 13,10 x 4,60 metara.
Manja crkva je bila naslonjena na veu. Zgrada koja je imala vee dimenzije se sasto-
jala od prezbiterija, naosa, narteksa, baptisterija, akonikona i jo jedne prostorije za
koju se ne zna namjena, dok se manja sastojala samo od prezbiterija i naosa. Unutar
objekta je naena jedna grobnica na svod i veliki broj grobova, ak deset.80 Na pro-
storu ove dvojne crkve naen je vei broj kamenog namjetaja, poput mramornih
stupia, mramornih greda, kao i komadi ploa od miljevine, dok je od metalnih
izraevina pronaena srebrna fibula, eljezna strijela i eljezni jeziac.81 Ono to je
sigurno je to da ove dvije crkve nisu sagraene u isto vrijeme. Vjerovatno je da je
vea crkva sagraena poetkom V stoljea, dok je manja podignuta krajem V ili po-
etkom VI stoljea. Ono to ne dolazi u pitanje je vrijeme njihovog nestanka. To se
oigledno desilo krajem VI ili poetkom VII stoljea u najezdi Avara, a moe se po
sauvanom materijalu vidjeti da su nestale u poaru.
U Mokrom kod Mostara, Marko Vego i Dimitrije Sergejevski su vrili iskopava-
nja na jednoj gromili iz rimskog perioda za koju su ustanovili da se na tom mjestu
nekada nalazila jedna kasnoantika bazilika. Ova starokranska crkva je bila jako
oteena zbog toga to su okolni mjetani iz sela koristili ostatke sa te gromile kao
graevinski materijal. Crkva se sastojala od pet dijelova, kao to se moe lijepo pri-
mijetiti iz nacrta objekta: naos sa apsidom, krstionica sa apsidom, predsoblja krsti-
onice, june prostorije i narteksa. Karakteristino za ovu baziliku je to to je ona
zapravo ira nego dua (18,20 x 22,80), a to je odlika koja krasi solidan broj bazilika
u Bosni i Hercegovini. Od manjih nalaza koji su pronaeni mogu se primjetiti osta-
ci kapitela, ornamentiranih ploa, stubova itd.82 Takoe se mogu primijetiti razni
motivi na ornamentima, poput listova akanta. Bazilika se po nainu i planu gradnje
78
79
Isto, 135.
80
Vie: Petar Ore, Ranokranska dvojna crkva u Gracu kod Posuja, GZM, NS, sv. XXXVII,
Sarajevo, 1982, 62 65.
81
Isto, 67 76.
82
Dimitrije Sergejevski, Bazilika u Mokrom, GZM, NS, sv. XV/XVI, Sarajevo, 1961, 217.
291
edin veletovac
koji je istovjetan sa veinom ostalih pronaenih na teritoriju Bosne i Hercegovine

moe datirati u V stoljee.
Nalaz u itomisliima kod Mostara je karakteristian sam po sebi, jer nije pronae-
no mnogo dvojnih bazilika (basilica gemina) u Bosni i Hercegovini, pa ni u susjednim
zemljama. Crkva se dijeli na dvije: sjevernu i junu crkvu, a svaka od njih se sastoji
od vie dijelova.83 Po nacrtu (17 x 25,57) moe se primjetiti da je i ova crkva, kao i
ona iz Mokrog puno ira nego dua. Iskopavanjem je rukovodio Tomislav Aneli sa
svojim saradnikom Pavlom Aneliem. Nekoliko metara od crkve je otkrivena zgrada
za stanovanje to nije karakteristika vezana samo za ovaj nalaz. Prilikom iskopavanja
bazilike su naeni brojni ostaci kamene plastike sa raznovrsnom ornamentikom, kao i
raznog manjeg keramikog i metalnog materijala te ostataka stakla.84 Bazilika u ito-
misliima vremenski e se smjestiti u V ili najkasnije u VI stoljee.85
Okolina Mostara je kao to se moe iz prethodnog teksta vidjeti veoma bogato
podruje ostacima bazilika, a jo jedan nalaz koji je otkriven u njegovoj iroj okolini
je onaj u Cimu. Od davnina se smatralo da na tom prostoru postoji stara crkva, pa je
tako 1966. godine pokrenuto istraivanje sa svrhom da se ispita taj lokalitet.86 Otkri-
veno je jedno bogato nalazite na kojem se nala pored bazilike i kasnoantika zgra-
da za stanovanje. Bazilika se sastoji od est dijelova: narteksa, naosa, prezbiterijuma,
baptisterijuma, akonikona, protezisa; kao i dvije vanjske prostorije. Mjere bazilike
su 24,80 x 15 metara. Objekat ima sve karakteristike koje krase bazilike kasnoanti-
kog vremena iz Bosne i Hercegovine. Takoe, uz baziliku je pronaena grobnica na
svod, kao i sepulkrum. Na lokalitetu je naeno dosta manjih nalaza, poput kamenih
ulomaka, nakita, keramike, eljeznih predmeta, kao i novca. Od pet novia koji su
sauvani, etiri pripadaju IV stoljeu, dok jedan ide u drugu polovinu III stoljea,
to dosta govori o vremenu nastanka ovog objekta. Da je prva bazilikalna graevina
nastala u IV stoljeu ili eventualno u poetku V stoljea govori sam otkriveni novac,
pa i sama kamena plastika iji bi se ornament mogao smjestiti u V stoljee.87
Godine 1893. iro Truhelka je objavio u svom lanku otkrie starokranske
bazilike u Borasima kod Ljubukog.88 Samo nekoliko metara od nalaza crkve nalazio
83
S jeverni dio crkve se sastoji od: naosa sa prezbiterijem, baptisterija, narteksa, akonikona i protezi-
sa. Juni dio crkve ine: naos i narteks.
84
Tomislav Aneli, Kasnoantika dvojna bazilika (basilica geminata) u itomisliima kod Mosta-
ra, GZM, NS, sv. XXXII, Sarajevo, 1978, 298.
85
Tomislav Aneli je baziliku u itomisliima smjestio u V ili VI stoljee vodei se planom gradnje i
ornamentikom kamenih ulomaka, a takoer je obratio panju i na stilske elemente na kamenu, koji su
bili tipina kasnoantika sakralna ornamentika. Vidi: Aneli, Kasnoantika dvojna bazilika, 313.
86
Iskopavanja je na tom mjestu poduzeo Muzej Hercegovine na elu sa Tomislavom Aneliem.
87
Tomislav Aneli, Kasnoantika bazilika u Cimu kod Mostara, GZM, NS, sv. XXIX, Sarajevo,
1976, 220.
88
Truhelka, Rimske iskopine, 676.
292
se jedan nadgrobni spomenik posveen rimskom veteranu Marku Antoniju Maksi-

mu.89 Ovi ostaci su zapravo jedna minijaturna crkvica (oratorijum), kojoj su mjere
bile svega 6,50 x 5,70. Materijal koji je naen unutar ove crkve su kamena klupa i
ostaci oltara. Unutar ruevina ove crkve otkriven je jo jedan veoma bitan nalaz. To
je nesumnjivo ambon u najprimitivnijoj svojoj formi, sa koga se sabranim vjernici-
ma italo i tumailo evanelje.90 Crkva je po nainu i stilu gradnje primitivna, ali
e i ovaj nalaz biti smjeten u V ili poetak VI stoljea, jer ne mora znaiti da iako
je graevina primitivnijeg oblika sama po sebi morala biti i starijeg vremena. Takvo
to e se jednostavno pripisati zaostalosti kompletnog unutranjeg dijela provincije
Dalmacije, do ega je doveo manjak zainteresovanosti rimske vlasti, kao i sama kon-
zervativnost tadanjeg stanovnitva.
Mogorjelo kod apljine je veoma bogat lokalitet na kojem su se osim kasnoan-
tike bazilike nali i mnogobrojni drugi nalazi.91 Objekat u Mogorjelu kod apljine
je specifian, jer je to zapravo dvojna bazilika koja se sastojala od sjeverne i june
zgrade. Sjeverna bazilika (18,15 x 14,05) je bila neto vea od june (18,00 x 10,40).
Ona vea se sastoji od sedam prostorija kao i od grobne komore, dok se manja sastoji
od dvije prostorije. Juna bazilika je po svojoj prirodi puno jednostavnija od sjeverne
te odraava klasinu gradnju koja je specifina za ovo podneblje. Iskopani su mno-
gobrojni dijelovi arhitekture koji su solidno ouvani, pa tako daju bolji uvid u samu
prirodu i karakter bazilike.92 Bitno je navesti da je mnogo tete buduem istraivanju
bazilika nanio Karl Patsch, koji je elio da istrai jedan vojni logor, dok je veliki dio
bazilika unitio. Pored crkve se je nalazilo i starokransko groblje. Gradnja bazilika
se moe smjestiti u kraj V ili poetak VI stoljea.93
Vranjevo Selo kod Neuma je lokalitet gdje su pronaeni brojni arheoloki nalazi.
Na tom mjestu je izmeu ostalog iskopana i jedna kasnoantika bazilika. Ruevine
na ovom polju opisuje u svom radu i iro Truhelka, mada veoma turo.94 Iako je
otkriven solidan broj nalaza, ovom lokalitetu nije posveen nijedan nauni rad koji
bi mogao da same sve ono to je na ovom mjestu pronaeno. Na lokalitetu je isko-
89
ladislav Skari, Iz rimske prolosti, GZM, god. XXXV, Sarajevo, 1923, 83; Veljko Pakvalin,
V
Rimski nadgrobni spomenik iz Borasa, GZM, NS, sv. XV/XVI, Sarajevo, 1961, 325.
90
iro Truhelka, Starokranska arheologija, Narodna prosvjeta, Zagreb, 1931, 103.
91
Na mjestu gdje su se nalazile bazilike, bila je sagraena velika rimska vila. Vie: Basler, Arhitektura
kasnoantikog doba, 38. Na istom lokalitetu je otkrivena i menora (sedmokraki svijenjak), koji
predstavlja jedan od dokaza da su na ovim prostorima ivjeli pripadnici jevrejske populacije. Ovaj
predmet je takoer imao i kultno znaenje. Vie: Imamovi, Antiki kultni i votivni, 287.
92
Iskopani su dijelovi nadvratnika, stuba, zatim prag u vratima naosa sjeverne bazilike, imposti vie
tipova itd. Vie: uro Basler, Bazilike na Mogorjelu, NS, god. V, Sarajevo, 1958, 52.
93
Basler baziliku datira u drugu polovinu V stoljea, a kao dokaz toga on navodi da se oigledno
primjeuje prema gradnji crkve tadanje stanje u Zapadnom Rimskom Carstvu, tj. vrijeme
potpunog dravnog i drutvenog rasula. Vie: Basler, Bazilike, 57.
94
Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji, 362.
293
edin veletovac
pan veliki broj graevinskog materijala iz rimskog perioda, kao i keramike. Takoer
je pronaeno nekoliko urni, kao i nadgrobni spomenik. Uz baziliku je otkriven i
stup s kriem oltarne pregrade, kao i impost s kriem u vidu rozete. Dimenzije ove
graevine nisu poznate. Crkva e se okvirno smjestiti kao i veina koje su pronaene
na ovom irem regionu, u kraj V ili poetak VI stoljea.
iro Truhelka je u svom radu iz 1893. godine objavio da je posjetio mjesto u-
pnice (Klobuk) kod Ljubukog.95 Ipak, to je bio prekratak opis prema onome ta
se tamo u stvari krilo. On spominje da se tamo nalaze dvije antike ruevine, ali
nije uspio da prepozna njihovu namjenu. Na ovom prostoru je u rimsko doba bilo
smjeteno jedno vee naselje. Godine 1952. istraivaka ekipa Zemaljskog muzeja je
izvrila iskopavanje ovog lokaliteta.96 Objekat se sastoji od sedam prostorija, ali on
je ipak za ove prostore srednje veliine. Unutar ruevina je naeno dosta fragmenata
ornamentiranih arhitekturnih komada.97 Takoer je pronaeno dosta sitnih nalaza
keramike, stakla, kao i eljeznih sitnica. Bazilika je najvjerovatnije sagraena u dru-
goj polovini V stoljea.
Od ostalih lokaliteta treba spomenuti Biograci kod irokog Brijega (V ili VI st.),
Donje Blatnice kod itluka (V st.), Sutina (V ili VI st.), Potoci (V ili VI st.)98 i
Humiliani kod Mostara (V ili VI st.), Petrovii (V ili VI st.) i Vinjani kod Posuja
(V ili VI st.), Vitine kod Ljubukog (V ili VI st.) i Nerezi kod apljine (kraj V ili
poetak VI st.)99.
Analiza i zakljuak
Svaki lokalitet i svaki nalaz bazilika koji je obraen u dosadanjem radu nosi
sa sobom odreene karakteristike koje daju jednu odreenu teinu te pomau da
se bolje shvati ovo doba koje je slabije istraeno u odnosu na prethodna razdoblja.
Zato e se ovdje izvriti analiza iz razliitih uglova, koja e donijeti nove rezultate, a
tiu se prouavanja ranokranske vjere i njenog prodiranja na ove prostore.
Dakle, u unutranjem dijelu provincije Dalmacije, tanije u Bosni i Hercegovini
pronaeno je ukupno sedamdeset i tri kasnoantike bazilike, to predstavlja sasvim
solidan broj kada se uzme u obzir koliko je ovo podruje sa svojim stanovnicima
bilo konzervativno i koliko je tee do njih dopirao uticaj ne samo kranstva, ve i
svih ostalih kroz prethodna stoljea, za razliku od primorskih podruja koja su bila
irom otvorena za razne novotarije koje su dolazile iz Rima i ostalih najveih centara
95
Truhelka, Rimske iskopine, 677.
96
Dimitrije Sergejevski, Starohrianska bazilika u Klobuku, GZM, NS, sv. IX, Sarajevo, 1954, 189.
97
Isto, 194.
98
Nada Mileti, Izvetaj o zatitnom iskopavanju u Potocima kod Mostara, GZM, NS, sv. XVII,
99
Dimitrije Sergejevski, Bazilike u Nerezima i Docu, GZM, NS, sv. XIV, Sarajevo, 1959, 167 168.
294
Rimskog Carstva. Od ova sedamdeset i tri nalaza za ukupno pedeset est se sa naj-
veom sigurnou moe rei da pripadaju graevinskim ostacima starokranskih
crkava, jer su tu naeni konkretni dokazi poput samih temelja crkve, ostataka crkve-
nog kamenog namjetaja te raznih drugih, manjih i veih nalaza koji potvruju ove
injenice. Za razliku od ovih oiglednih dokaza i materijalnih ostataka, za ostalih
sedamnaest nalaza ne postoji definitivno i sigurno miljenje oko kojeg bi se sloili
svi nauni radnici, jer prevashodno nedostaje dodatnog istraivakog rada na tim
lokalitetima da bi se te pretpostavke predoile u istinitu tvrdnju. Prije svega, treba
se navesti da na velikoj veini lokaliteta zaista postoje nalazi i ostaci koji upuuju na
postojanje ovih sakralnih objekata i najvjerovatnije da se tu oni zapravo i stvarno
nalaze. Meutim, pretpostavka i nauna istina nisu jedno te isto, pa zato te pretpo-
stavke treba potvrditi naunim injenicama i dokazima. Sve dok se to ne bude desilo
te tvrdnje e zapravo samo i biti tvrdnje, a ne nauna istina.
Kada se pogleda nain gradnje kasnoantikih bazilika, dolazi se do zakljuka da
su one skoro sve sagraene po jednom istom principu te da pripadaju tzv. bosan-
skim bazilikama po nainu gradnje. Od ukupno pedeset est sigurnih nalaza, ita-
vih pedeset i tri su jednobrodne bazilike, dok ostale tri pripadaju tipu trobrodnih
bazilika (Otinovci kod Kupresa, Kumjenovii i Ustikolina kod Foe). Dakle, kao to
se moe vidjeti, u Bosni i Hercegovini nedostaju bazilike dvobrodnog tipa, a razlog
zbog ega je takva situacija ne moe se dati. Takoer, jako je interesantna injenica
da je na podruju Bosne i Hercegovine, otkriveno pet nalaza dvojnih bazilika (ba-
silica gemina). Isto tako zanimljivo je da su bosanske bazilike u prilinom bro-
ju sluajeva imaju veu irinu nego duinu ili da su graene tako da su im stranice
uglavnom jednake, tj. u obliku kvadrata. Jedna od karakteristika ovih bazilika je ta
da se krstionice u najveem broju pojavljuju u sjevernom dijelu objekta, a orijentaci-
ja istok zapad je gotovo redovna pojava kod veine crkvi ove zemlje. Najdosljedniji
dodatak kasnoantikim bazilikama su grobnice na svod. Veliki broj starokranskih
sakralnih objekata u sebi krije jednu ili vie ovakvih vrsta grobnica i kao da je po-
stalo uobiajeno u sluaju otkria ove graevine, da e se uz nju veoma esto nai i
grobovi na svod i obrnuto. Ako se pogleda vremensko razdoblje nastanka bazilika,
onda se tu moe dati samo jedan odgovor, a to je da preko 90 % ovih zgrada potie iz
V ili VI stoljea, dok se za samo neznatan njihov broj moe konstatirati da datiraju
iz IV stoljea. Razlog tome je ve ranije navedena konzervativnost stanovnitva sa
ovih prostora koji su se najdue odupirali vanjskim uticajima i novotarijama te geo-
grafska odsjeenost od primorja i njegovih centara gdje su prvobitni uticaji najprije
dolazili, a odatle se zatim irili prema unutranjosti provincije. Iako prve sakralne
graevine kranske vjeroispovijesti potiu iz IV stoljea, njihov broj je zanemariv
te se ovo razdoblje ne moe uzeti kao period gdje ova religija vri neki znaajniji uti-
caj. Vjerovatnije je da su ove crkve predstavljale neku vrstu bastiona za njen budui
295
edin veletovac
pohod u irenju vjere. Svoj takorei crkveni bum i potpuni uspjeh i pobjedu nad
paganizmom kranstvo je doivjelo u V i VI stoljeu, kada iz korijena istiskuje staru
vjeru i njihove bogove.
O nekim komparacijama izmeu crkvi iz IV stoljea sa onim iz V i VI stoljea
ne moe se govoriti, jer je broj crkvi iz prvog stoljea kranstva kao zvanine vje-
re u Rimskom Carstvu neuporedivo manji sa onim iz narednih stoljea. Meutim,
ono to se moe prikazati je smjer prodiranja, kretanja i irenja kranstva. Kako
se moe vidjeti, najvei broj nalaza potie iz regija zapadne Hercegovine, zatim za-
padne i srednje Bosne. To je sasvim razumljivo, kada se zna da su upravo zapadna
Bosna i zapadna Hercegovina najblie primorskim dijelovima. Takoer je optepo-
znata injenica da su ba ove dvije oblasti redovno od prvih godina rimske uprave
bile ono tranzitno podruje kroz koje je prolazila sva roba, a zatim trgovci i vojska
koja se kretala prema unutranjosti. Najvjerovatnija slika irenja kranstva je ta da
je ono poelo prodirati sa primorja kroz ove dvije navedene regije, nakon ega se
kretala prema unutranjosti tj. prema srednjoj Bosni, a iz tog regiona se irila prema
svim stranama Bosne i Hercegovine. Ono to upada u oi je to da je region istone
Bosne veoma siromaan nalazima kasnoantikih bazilika, ukoliko se zna kakav je
znaaj ovo podruje imalo sa svojim centrom u Domaviji. Meutim, isto tako od
IV stoljea pa nadalje nestaje onog interesovanja koje je vladalo za tu oblast, jer se
rudari iz tog mjesta preseljavaju na druga, bogatija rudonosna podruja u Carstvu.
Jo jedan veoma bitan razlog, ako ne i vaniji je taj da esti pljakaki pohodi barbar-
skih plemena ometaju rad rudnika te im nerijetko nanose i veliku tetu, mada ih ne
unitavaju u potpunosti. Isto tako, moe se zapaziti da je teritorij sjeverne Bosne u
potpunosti odsutan nalazima starokranskih bazilika. Jedan od moguih razloga je
taj to je ovo podruje kroz itav period rimske uprave bilo bez nekih veih centara,
a to je ujedno znailo da rimski interesi tu nisu imali nikakve primamljive koristi,
pa tako i nisu gradili neka vea naselja i gradove. Bez centra koji je bio politiko i
upravno sredite jednog odreenog teritorija, nije bilo ozbiljnih temelja koji bi po-
drali prodor nove religije meu lokalnim stanovnitvom, pa se tako nisu ni gradile
kasnoantike bazilike. Stupanje kranstva na prostor unutranjeg podruja provin-
cije Dalmacije, tj. teritorija dananje Bosne i Hercegovine, nije bio tako jednostavan
politiki i vjerski in kako bi se moglo pomisliti. Zapravo to je bio jedan dugotrajan
proces, koji je tek stoljee poslije proglaenja kranstva kao jedne od zvanino pri-
znatih religija, doivio ekspanziju i zatim ubrzano poeo mijenjati konfesionalnu
sliku meu tadanjim stanovnitvom.
Prouavanje kasnoantikih bazilika na podruju dananje Bosne i Hercegovine
je izuzetno kompleksno pitanje. Prvi i danas moda najbitniji razlog tome je taj,
to je to oigledno postalo politiko pitanje zbog ega monopol nad istraivanjima
ostataka ovih objekata ima katolika crkva. Takva situacija onemoguuje dobivanje
296
novijih i kvalitetnijih informacija iz ovog jo uvijek veoma mranog perioda histo-

rije Bosne i Hercegovine, ne samo vezanih za istraivanje poetaka i prvih prodora
kranske vjere, ve historije tog vremena openito.
Karte
Karta I: Nalazi kasnoantikih bazilika na prostoru Bosne i Hercegovine

Kartu izradio E.Veletovac
297
edin veletovac
Karta II: Mogui nalazi kasnoantikih bazilika na prostoru Bosne i Hercegovine

Kartu izradio E.Veletovac
298
Edin Veletovac
Late Antique Basilicas in Bosnia and Herzegovina
Summary
From the late 19 century onwards, seventy Late Antiquity basilicas were dis-
th
covered on the territory of Bosnia and Herzegovina. Fifty-four of those seventy

constructions can most certainly be identified as sacral, while the remaining sixte-
en findings need to undergo a more thorough, systematically-oriented research in
order to confirm their affiliation with that specific type of architecture. Five more
findings of double basilicas or basilica gemina were also registered on the Bosnian
and Herzegovinian soil. In terms of the construction style in question, basilicas fo-
und in this particular area belong to the so-called type of the Bosnian basilicas. Re-
garding the time period, more than 90 % of the Early Christian churches were built
in the course of the 5th and the 6th century, while only a few can be dated back to
the 4th century. The reason behind this practice lies in the fact that the population
inhabiting the territory was fairly conservative and committed to their prior religi-
on, reluctant in accepting new ideas, as well as the Christian dogma. The research
of the Late Antiquity basilicas in Bosnia and Herzegovina is a rather complex issue.
The primary and most important cause of this sensitivity is todays obvious political
connotation. As a result, this prevents further acquisition of new information about
this still considered dark period of Bosnian and Herzegovinian history, not
only concerning the beginning and infiltration of Christianity on the territory in
question, but also the history of that period in general.
299
929.52 PIL
esad kurtovi
Vlasi Pilatovci

Apstrakt: Vlasi Pilatovci pripadaju vlakim zajednicama koje su popraene manjim bro-
jem pokazatelja i iji historijat ostaje u sjeni veih i znaajnijih vlakih skupina. Prikupljene
informacije na ovom mjestu predstavljaju pokuaj njihovog isticanja i bjekstva od zaborava.
Povezani su za naselje Pilatovci kod Bilee. Spominju se od 1403. godine. Bili su vazali bo-
sanskog kralja, a kasnije vlastele iz roda Kosae. Bave se karavanskom trgovinom, uzgojem i
radom sa stokom po ugovoru, kreditnom trgovinom i drumskim razbojnitvom.
Kljune rijei: Vlasi, Vlasi Pilatovii, Bilea, Dubrovnik, Kosae
Abstract: The Pilatovci Vlachs belong to the Vlach communities which are followed
by a small number of indicators and whose history remains in the shadow of greater and
more important Vlach groups. The collected information represents an attempt of their
emphasis and escape from oblivion. They are connected to the settlements Pilatovci near
Bilea. They deal with caravan trade, breeding and work with cattle on contracts, crediting
trade and highway robbery.
Key words: Vlachs, Pilatovii Vlachs, Bilea, Dubrovnik, Kosae
Informacije o vlasima Pilatovcima su dosta rijetke i nepovezane. To je bilo razlo-

gom da u dosadanjoj literaturi budu usput spominjani ili da ostaju potpuno nepo-
znati.1 Mada prikupljeni podaci ne omoguavaju odgovore na uobiajena pitanja
koja se daju za druge vee i znaajnije katune i vlake skupine, smatramo da je prav-
ljenje neke vrste presjeka znanja o njima dobra polazna osnova za daljnja istraiva-
nja. Dakle, na ovom mjestu slijedi prvo zasebno razmatranje o vlasima Pilatovcima.
Pilat
U izvorima se ovi vlasi navode kao Pilatovii i Pilatovci. Oito je da je i u njiho-
vom sluaju lino ime starjeine (Pilat) koji je zasnovao katun predstavljalo osnovu
za njihovo kasnije imenovanje, kao prezime Pilatovi i kao naziv njihove skupine
1
Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo 1957, 90.
301
esad kurtovi
Pilatovii i Pilatovci.2 U ovom radu mi emo ih imenovati kao Pilatovce. Taj predak
sa imenom Pilat vjerovatno je ivio u drugoj polovini XIV stoljea. Njemu bi se
pripisalo izdvajanje zajednice u zaseban katun. Konkretne informacije o njemu ipak
izostaju. Inae ime Pilat je egzistiralo meu Vlasima i nije im bilo strano. Tako se
poetkom 1412. godine spominje Pilat meu Vlasima Rianima.3 Decembra 1428.
godine spominje se jedan Vlah iz Kozice Pilat Radovani. On je prodao jednog cr-
nog konja Radovanu Vratiiu za dvadeset perpera.4 Ne znamo kojem katunu ili
vlakoj skupini je pripadao.5
Pilatovii
Prve ouvane arhivske informacije o Vlasima Pilatovcima su iz septembra 1403.
godine. U vrijeme bosansko-dubrovakog rata bio je prekinut promet meu ovim dr-
avama pa i uee Vlaha u karavanskoj trgovini. Sa stabiliziranjem prilika Vlasima
je dolazak omoguavan posebnim odobrenjima od strane dubrovake vlade. Tako je
poetkom septembra 1403. godine data dozvola Ugarcima i Pilatovcima, Vlasima bo-
sanskog kralja, da mogu slobodno doi u Dubrovnik i kupiti sol kako je ve to bilo
odobreno i drugim Vlasima.6 Ova informacija nam pokazuje da su Vlasi Pilatovci bili
vazali bosanskog kralja, kao skoro svi Vlasi u okviru Bosanskog kraljevstva krajem
XIV i poetkom XV stoljea, da su bili poznati - prepoznatljivi i bavili se uobiajenim
poslovima karavanskog prijevoza karakteristinim za Vlahe na ovim podnebljima.
2
, , u:

, (: . ), ,
2, - 1, , 1963, 123, 127.
3
Ser Pasqualis de Resti coram domino Marino de Bona Rectore conqueritur supra Dobrouoy Suba et
super duos suos nepotes et supra homines de Versigna, super vlachos Rigyani. Eo quia die IIII presenti
menses per vim acceperunt sibi trecentos oues in Paprat in Canali (08.01. 1412.), Dravni arhiv u
Dubrovniku, Lamenta de foris, sv. II, f. 135v. Ispod: Predictus ser Pasqualis etiam infrascriptus fuisse
cum suprascriptis [ne vidi se] Radiceuich, Tassoua eius frater de Versigne homines Sumine,
Obrad [ne vidi se] vlachus Rigyani et duos eorum nepotes nomine Dobercho et [ne vidi se]
et duos nepotes Dragossii Rigyani nomine Pilat et Dobrasin. Et dixit soluisse pro sobina yperperos
XV, Isto.
4
Pilatus Radouanich vlacchus de Cosiza nomine vendicione dedit, vendidit et tradidit unum equum
nigrum Radoano Vratisich, presenti et ementi, pro precio yperperorum viginti, quod precium
dictus Pilatus confessus et manifestus fuit habuisse et recepisse a dicto Radoano, renuntiando, et
promittens dictus Pilattus Radouanich pro se et suos homines dictum equum ut supra venditum
dicto emptori deffendere et autorizare, guarentare et disbrigare ab omni persona (11.12. 1428.),
DAD, Diversa Cancellariae, sv. XLV, f. 144v.
5
Na dubrovakom podruju u jednom ugovoru registriran je izvjesni Pilat Stjepojevi: Pilatho
Stiepoeuich ... Pilatus ... Pilato (21.02. 1408.g.), DAD, Div. Canc., sv. XXXVII, f. 12.
6
Prima pars est de faciendo gratiam turmis Ugarzich et Pillatouich vlachis regis Bossinenses quod
possint venire securi a gentibus nostris cum eorum rebus penes ciuitatem Ragusii et ipsos vendere
et emere de sale nostri comerchi prout data fuit fides aliis (03.09. 1403.), DAD, Reformationes, sv.
XXXII, f. 167.
302
vlasi pilatovci
Juna 1405. godine spominju se Vlasi sa prezimenom Pilatovi i Vlasi iz katuna

Pilatovi. Naime, tada su Vukac Pilatovi, Mili Brajkovi i Vladoje Pilatovi, ozna-
eni da su iz katuna Pilatovi (vlachi de cathono Pillatouich) sainili ugovor o prije-
vozu 12 tovara soli Andruka Lavriia do trga Ustikolina. U sluaju da ne ispune
ugovor bili su spremni prihvatiti kaznu od deset perpera po tovaru.7 Cijena ovog pri-
jevoza nije navedena. U sluaju prijevoza soli ona je bila polovina prevoene soli, a
ovdje e ponajprije biti da su za prijevoz ovih dvanaest tovara na ime cijene prijevoza
Vlasi dobili drugih dvanaest tovara soli. Na osnovu ovog pokazatelja, osim potvrde
da se poetkom XV stoljea Vlasi Pilatovci nalaze u uobiajenom poslu karavanskog
prijevoza robe izmeu Dubrovnika i zalea, poput brojnih drugih vlakih katuna i
skupina, panju moramo posvetiti i drugim stvarima koje proizilaze iz istog. To se
odnosi na spominjane, moda brae, Vukca i Vladoja Pilatovia te moda nasljedni-
ka oca i katunara Pilata, koji je njima dao prezime a katunu ime. Svakako ovaj prvi
spomen katuna sa izvedenim prezimenom Pilatovi ukazuje na njegovu starost u jo
jednoj generaciji unazad, tj. u drugu polovinu XIV stoljea.
Nakon dva fragmentarna spomena iz poetka XV stoljea Vlahe Pilatovce tako
naznaene ne nalazimo nekoliko decenija. Vlasi Pilatovci dalje se spominju tek u
toku Konavoskog rata, juna 1430. godine, meu optuenima od strane Dubrovana
za napad na njihove vojne postrojbe koje su logorovale na Brgatu.8 Ni tada se oni ne
navode zasebnim imenima. Optuba je upuena prema vojvodi Sandalju Hraniu
Kosai, pa se pitanje seniora Vlaha Pilatovaca, moda i od ranije, ali od 1430. godine
nadalje zasigurno, moe povezivati sa Kosaama.
Pored ranije navoenih, prezime Pilatovi batine i drugi Vlasi. U pismu vojvodi
Sandalju Hraniu poetkom augusta 1430. godine Dubrovani daju dozvolu Nikoli
Pilatoviu i njegovim ljudima (Nicola Pilatouich e suoi) da mogu doi u Dubrovnik.9
Ova dozvola je u vezi ranijeg napada koji je na sve Vlahe navukao teke dubrovake
7
Volchez Pillatouich, Millich Braichouich, Vladoye Pillatouich} vlachi de cathono Pillatouich
faciunt manifestum habuisse et recepisse ab Andruscho Lauriich duodecim salmas salis quas
promictunt et se obligant insolidum et ad melius tenentem per aptay renuntiando portare cum
equis eorum ad mercatum Ustichuline usque ad nouem dies proxime futuris. Et in casu quod non
essent in dicto mercato cum dicto sale teneatur soluere pro qualibet salma yperperos decem dicto
Andruscho nomina pene. Renuntiando (22.06. 1405.), DAD, Div. Canc., sv. XXXV, f. 195.
8
tutti quelli de Versigna fornno con quelli de Tribigna contra li nostri. Et a man salua esse de Versigna
preseno piu di nostri i quali di puo ucidirno et una gran parte dele arme di nostri arobanno et tolsino
et ogi in de anno. Et per lo simile fornno di certo con essi de Tribigna duo turme de vlachi Pilatouzi i
quali tolsino et arobanno lo nacharado del capitano nostro et molte arme di nostri. E duo altre turme
de vlachi Crisoeuichi i quali per lo simile tolsino et arobanno piu e piu arme ali nostri. E questo oltra
li altri vlachi di quali per altre vi scriuessimo ... deli homeni del conte Gregore come per le prime vi
scriuessimo e questo vi dicemo di certo (10.06. 1430.), DAD, Lettere di Levante, sv. X, f. 153v.
9
demo piena fede a Nicola Pilatouich e suoi che possano vegnir a Ragusi (01.08. 1430.), DAD,
Lett. di Lev., sv. X, f. 187v.
303
esad kurtovi
optube. Vlasi su se preko svoga seniora Sandalja Hrania uspijevali vratiti svojim
uobiajenim poslovima karavanskog prijevoza. Navedena je jo jedna vrlo znaajna
potvrda o Kosaama kao seniorima vlaha Pilatovaca. Spominjani Nikola Pilatovi je
oito vaan predstavnik meu Pilatoviima, moda ak i katunar s obzirom da se uz
njega spominju i njegovi ljudi. Nismo uspjeli pronai pokazatelje koji bi u odreenim
poslovima potvrdili prisutnost Nikole Pilatovia u Dubrovniku 1430. godine. Dobije-
na dozvola davala mu je dobru garanciju koju je on najvjerovatnije i iskoristio.
Septembra 1432. godine Nikola Pilatovi je zasigurno u Dubrovniku. Malo vijee
donijelo je odluku da mu dravni salinari kao dar daju dva modija soli zato jer kupuje
120 tovara soli.10 Takva vrsta darivanja predstavlja svojevrstan podsticaj, a visina dara
se odreuje prema visini kupljene soli. Veinom se za kupljenih 50 modija na dar dobi-
ja jedan modij soli. Kupovina soli od strane Vlaha koju odobrava Malo vijee se obino
zasnivala na kreditu kojeg je pratio zalog u srebru ili jemstvo nekog uglednog Dubrov-
anina. Ono to nas posebno na ovom mjestu interesuje je injenica da se u ovakvim
odlukama i u ovakvom kontekstu redovno nalaze istaknuti predstavnici katuna, esto
i sami katunari. Moemo pretpostaviti da je Nikola Pilatovi istaknuti predstavnik ka-
tuna i da je u direktnom srodstvu sa ranije navedenim Vukcem i Vladojem Pilatoviem
iz 1405. godine. Na slian nain, septembra 1434. godine spominju se Stanko Vuki
i Bogdan Bogdanovi, vlasi Pilatovci koji su kupili 150 modija soli i stoga dobili tri
modija soli na poklon.11 I za njih bi vrijedilo ista konstatacija da vjerovatno pripadaju
istaknutijim predstavnicima u katunu vlaha Pilatovaca.
Drugi osoba koju smo nagovijestili sa prezimenom Pilatovi, a etvrta u nizu,
jeste Vlatko Pilatovi. Obrisom dostupnih izvora on je najupeatljivije predstavljen.
Septembra 1435. godine Ostoja Vuki i Medo Bogeti, oznaeni kao Vlasi iz ka-
tuna Vlatka Pilatovca (de catuna Vlatchi Pilatoua) i Juraj Bratkovi i ain Mirosali
iz katuna Jurina Mirosalia Bukvia obavezali su se Miloradu Radainoviu da e do
10
Captum fuit quia salinarii nostri dare debeant dono modia tria salis Pascasio Mirilouich qui emit
salmas salis CL. Item dono dare debeant modia duo salis Nicole Pilatouich qui emit salmas salis
CXX (03.09. 1432.), DAD, Consilium Minus, sv. V, f. 219.
11
De mandato domini Rectoris ser Petri de Bona vigore partis capte die 26 mai proxime preteriti,
Milobrat Voizinouich et Bratugl Braicouich vlachis Bormasi qui leuauerunt modia 190 salis dono
modia tres salis (06.09. 1434.), DAD, Cons. Min., sv. VI, f. 167. Ispod: Die suprascripto Radogne
Vochaceuich et Vocha Milosseuich vlachis Prira qui leuauerunt modia 300 salis dono modia 6
salis. Die 9 septembris Braian Banzich catunario qui cum sociis leuauit modia 150 salis modia
tres salis dono. Die X septembris Stancho Vochzich, Bogdano Bogdanouich vlachis Pilatouzi
qui leuauerunt modios CL salis modia 3 salis. Die 15 septembris Vladislauo Rachoeuich et Nixe
Vitomirich vlachi Borma qui leuauerunt modia 200 salis dono modia 4 salis. Die 16 septembris
Radman vlacho Dropgnach qui leuauit modia 100 salis dono modia salis duo. Die 21 septembris
Voichna Pocraicich, Giurach Gorzich vlachis Predoeuich qui leuauerunt modia ducentos salis
dono modia quatuor salis. Die 27 septembris Stancho vlacho de Bochuich de Malessa qui leuauit
modia CL salis in dono modia tres. Die ultimo septembris Vitomir Prirada vlacho qui leuauit
modia CXXX salis dono modia duos salis, Isto.
304
vlasi pilatovci
praznika svete Lucije u oktobru doi u Dubrovnik i da e dovesti jednog vola koji je
bio Miloradovo vlasnitvo. Ukoliko to ne uine do predvienog termina trebali su
da plate 12 perpera. Septembra naredne, 1436. godine, zavedeno je da je zbog duga
Ostoja Vuki bio zatvoren u Dubrovniku.12 U navedenom prepoznajemo da se ra-
dilo o ugovoru o radu sa volom koji do predvienog termina nije bio vraen. Najva-
nija informacija je prvo zasigurno imenovanje katunara meu Vlasima Pilatovcima.
ini se da su Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) i Vlatko Pilatovi
(1435) braa i da su imali katunarsku poziciju koju su naslijedili od svoga oca. Ista-
knuto se to ini za Nikolu, a izvjesnim za Vlatka Pilatovia. Navedeni Ostoja Vuki
(1435-1436) mogao bi biti u rodbinskim vezama sa ranije spominjanim Stankom
Vukiem (1434). Dalje informacije o Pilatoviima kao najistaknutijim meu Vla-
sima Pilatovcima izostaju. Teko je raspoznavati sljedeu generaciju s obzirom da se
prezimena Pilatovi na njih vie ne odnose nego su patronimikom promijenjena.
Pilatovci
Meu vlasima Pilatovcima koji se hronoloki dalje mogu upratiti je Radivoj Ku-
kikop (Kukjekop). Zajedno sa Radovcem Konjevodiem, ovjekom Radia Vuko-
via iz naselja Grebci, te Vukcem Raiem i Balom Radoviem iz Bobana (moda
Vlasi Bobani) on je optuen augusta 1436. godine od strane Milia Boikovia iz
Oraca zbog pljake dva ovna.13 Desetak godina kasnije, tj. maja 1445. godine, vlah
Pilatovac Radivoj Kukjekop i Vuka Nikoli iz Mirua optueni su da su u Kame-
nom brdu napali i opljakali Budea Petkovia oduzevi mu niz stvari i robe koju je
12
Hostoia Vochzich et Medos Bogetich vlachi de catuna Vlatchi Pilatoua et Giurag Bratchouich et
Sain Mirosalich vlachi de catuna Giurini Mirosalich Buchuich} omnes ad melius tenentem super
se et omnia cuiuslibet eorum bona promiserunt et in hanc forma dare et consignare se obligauerunt
Milorad Radassinouich presenti et recipienti hinc ad festum sancte Luce de mense octobris proxime
venturis in Ragusio dare et consignare ipsi Milorad unum bouem qui fuit dicti Milorad et quem
bouem ipse Milorad dicet fuisse suum. De quo boue fides plenaria suo simplici verbo ad habeatur
dicto Milorad se ipse dicet dictum non esse eius bouem quem vero nisi dederit in dicto termino vel
ante terminum quia ipsi vlachi ad meliustenentem ut supra pro valore et precio ipsius bouis dare
et soluere teneantur yperperos duodecim grossos Ragusii predicto Milorad. Renuntiantes omnes.
Judex ser Nicola de Georgio et Nicola Stella testis (21.09. 1435.), DAD, Diversa Notariae, sv.
XX, f. 72v. Ispod: Die 18 septembris 1436 Milorad Radasinouich creditor suprascriptus coram
domino Rectore ser Nicola de Georgio dixit se tenere velle pro debito suprascripto supra Hostoiam
Vochzich unum ex predictis debitoris, qui Hostoia carceratus fuit pro ipso debito, Isto.
13
Milich Bosigchouich de Orasaz coram domino Rectore conqueritur supra Radoaz Cognouodich
hominem de Radiz Vuchouich de Grepze et Vuchaz Racich de Bobani vlacchum et Radiuoy
Chuchichop de vlachis Pilatouzi et Bale Radoucich de Bobani. Eo quia furati fuerunt de eius domo
de Orasaz duas pecudes ante Sanctum Illiam proxime futuris pro duos dies. Et dixit dedisse sozbine
iperperis duo infrascripto. Testes: Radoaz Cognouodich et eius uxore et filio (12.08. 1436.),
DAD, Lam. de for., sv. XI, f. 168v.
305
esad kurtovi
imao sa sobom.14 Mjesto pljake Kameno brdo smjeteno je u blizini Bilee, Cernice
i Kljua. Na istom mjestu opljakan je Radoje Radulinovi. Za pljaku robe i stvari
on je juna 1445. godine optuio vei broj Vlaha Pilatovaca meu kojima Mirosava
i Budisava Pilatovia te Dobru Obradovia, Dejana Nonkovia i Juraka Brajanovi-
a.15 Barem bi smo mogli zakljuiti da je Kameno brdo blizu Vlasima Pilatovcima.
A ovi Pilatovii, Mirosav i Budisav Pilatovi, bi mogli biti u srodstvu sa ranije navo-
enim Pilatoviima.
Oktobra 1446. godine zbog napada, ranjavanja i pljake Brajko i Boiko Petro-
vi iz Konavala optuili su vei broj Vlaha pod upravom izvjesnog Paskaa, a koji
nisu ba najjasnije nazvani Pilatovcima (vlachi vocati Patoui sub gubernacione de
Paschas vlach). Spomenuti su Vladoje Kiii, Radi Nikoli, Vukain Dejanovi,
Klapac Miokovi i Brajan urovi.16 Prema pokazatelju iz oktobra 1459. godine
Vlasi Pilatovci su dali ime naselju Pilatovci kod Bilee. Tada je spomenut Radoje
Boikovi iz tog naselja.17
Marta 1465. godine Milica, supruga krznara Radohne Radosalia podigla je
tubu protiv Vlaha Pilatovaca brae Dragia i Vignja Bogdanovia, brae Radoja
i Radia Budisalia te Vukia Klikojevia oznaenih da su vazali kneza Vladislava
14
Bude Petchouich coram domino Rectore ser Nicola de Poza fecit lamentum supra Vuxam Nico-
lich de Mirus et Radiuoi Chuchiechop de Pillatouci, dicens quod acceperunt sibi per vim olleum
preci yperperis quatuor, ferum yperperis trium, unam zupam, unam camisiam, unam gonellam,
unum capellum, unum par caligarum, unum par sotularium, unum par bixachiarum, unum man-
tellum et unum par tangliarum et ipsum verberauerunt. Et hoc fuit in Chameno brdo (02.05.
1445.), DAD, Lam. de for., sv. XIX, f. 69.
15
Radoe Radulinouich coram domino Rectore ser Johanne de Volzo fecit lamentum, dicens quod
fuerunt sibi per vim accepte pelles, cera et vestes et tres pelles martoree et quatuor vulpine et alia ad
valorem yperperorum XXX in Cameno berde. Dixit quod fuerunt quinque, videlicet, Mirosauus
et Budisauus Pilatouichi et Dobrie Obradouich et Deian Nonchouich et Giurach Braianouich de
Pilatouci. [Testes:] Stanichna Radasinouich, Bosidar Sochouich (27.06. 1445.), DAD, Lam. de
for., sv. XIX, f. 117.
16
Braichus de Bosigcho Petrouich de Canali coram domino Rectore ser Jacobo Ju. de Sorgo fecit
lamentum supra Vladoe Chicicich et Radi Nicolich et Vochasinum Deianouich et Clapa Mio-
chouich et Braianum Surouich, dicens quod ipsi sunt vlachi vocati Patoui [?, moda: Pilatouci],
sub gubernacione de Paschas vlach, et verberaurunt et vulnerauerunt dictum Braichum cum una
curtella de taio supra caput et vulnerauerunt ipsum supra manu et inciserunt sibi unum digitum
et acceperunt sibi unam sptam et unam curtellesiam per vim. Et hoc fuit eundo cum carauana in
Tribigne. [Testes:] Radoe Radolinouich, Dabisii Albanensis, Milorat fantus ser Orsati P. de Sorgo
(18.10. 1446.), DAD, Lam. de for., sv. XX, f. 230v.
17
Radoe Bosigchouich de villa Pilatouzi ad Bilechia omni jure, via, modo et forma quibus melius
poterit dedit, cessit et renuntiauit Gliubissaue suis sorori ibi presenti et uxori Ziuchi Milichou-
ich ibi presentis et ad uxoris sue constitutis et pro se suisque Gliubissaue herdeibus et successores
acceptanti omnes actiones reales et personales ... in dote et in bonis ac sucessione Vuchossaue filie
olim dicti Radoe et olim uxoris Ziuchi Medosseuich de Breno ponens ipse Radoe dictam Gliubis-
sauam injus et rerum suum et faciens eam ... in rem propriam ita quia ipsa Gliubissa possit etere et
exigere (24.10. 1459.), DAD, Div. Canc., sv. LXIX, f. 16.
306
vlasi pilatovci
Kosae, a zbog otimanja i prodaje Radosave i Radivoja, djece njene sestre Vladisave.18
Aprila 1467. godine Radivoj Pustipukovi iz upe dubrovake podigao je tubu
protiv Vlaha Pilatovca Juriena Brajanovia zbog pljake kobile od njegovog sina
Petra a koja je izvrena na podruju Brgata.19
Augusta 1470. godine Vlahe Pilatovce nalazimo i u kreditnoj trgovini. Zajed-
no sa Radivojem Vitojeviem iz Dubrovnika Vlasi Pilatovci Radosav Radovanovi,
Vukdrag Tomaevi i Dragia Ivanievi zaduuju se kod lanara Luke Stojsalia na
41 perper i tri groa. Obavezali su se da e u etiri rate, sa predvienim vremenom,
otplatiti svoje zaduenje.20
Oktobra 1473. godine prokuratori Ivana Pripinovia, Ratko Vukosali i Jurak Prip-
inovi, podigli su tubu zbog napada protiv neimenovanog katunara meu Vlasima
Pilatovcima te pripadnicima toga katuna Vukaina Vukia i Radivoja Vukosalia.21
18
Millia uxor Radochne Radossaglich sartoris coram domini judicibus de criminalis quorum caput
fuit ser Vladissaus de Goe in locum ser Nicola P. de Gondola grauiter conquesta fuit contra Vigagn et
Drachich fratres Bogdanouich et Radoe Budissaglich et Radicium fratrem dicti Radoe et Vochichium
Clicoeuich omnes de vlachis Pillatouci jurisdictionis comitis Vladissaui, dicens et exponens quod
cum ipsa secum habet in domo sua in Ragusio Radossauam et Radiuoium heredes et filium filiaquam
Vladissaue sue sororis et uxoris Radasini fratris condam Vlatchi dicti Zuzorina habitatoris in
Vermo super teritorio herceg et cum sit quod dictus Radassinus ipsi dicte Millice misisset petittum
dictos Radiuoium et Radossauam ut eos videret eo quod eos suos dictos filios non viderat Millia
misisset venerunt predicti Vigagn, Dragich, Radoe et Radicius et eos prenominatos Radiuoium et et
Radossauam tamquam robci et assassini derobarunt et eos voluerunt vendere suprascripto Vochichio
Clicoeuich (07.03. 1465.), DAD, Lam. de for., sv. XXXVI, f. 189.
19
Radiuoius Pustipucouich de Brenno coram dominis judicibus de criminali quorum caput fuit
ser Marinus Ju. de Gondola lamentum fecit contra Giurienum Brayanouich de vlachis Pilatouci,
dicens quod dictus Giurienus per vim derobauit Petro filio eius Radiuoi unam cabalam in Vergato
iam sunt quia duo anni et eam duxit secum et fecit de ea quiduid voluit (21.04. 1467.), DAD,
Lam. de for., sv. XXXVIII, f. 234.
20
Nos Radiuoi Vitoeuich de Ragusio et Radossauus Radouanouich et Vuchdrag Tomaseuich et
Dragissa Iuanisseuich omnes de Pilatouaz confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus
nos dare et soluere Luchxe Stoysalich lanario perperos XLI et grossos III ad hoc terminus, videlicet,
iperperos X ad festum sancti Luce proxime futuros et iperperos X ad festum Natiuitatis domini et
iperperos X ad Carnisprium proxime futuros et iperperos XI et grossos 3 ad festum sancti Georgii
proxime futuros. Sub pena X pro cento. Et si falliremus unam pagam quod possimus cogi pro toto
dicto debito. Tenente se etc. Renuntiando etc. Hec autem etc. Judex et testis ut supra (31.08. 1470.),
DAD, Debita Notariae, sv. XXXIX, f. 50v. Ispod: Die XXVII octobris 1470 predictum Luchxa
Stoyssalich confessus fuit a dictis debitis habuisse et recepisse yperperos dexem pro prima paga
predicti debiti. Renuntiando. Die X decembris 1470 suprascriptus Luchxa confessus fuit habuisse et
recepisse yperperos duodecim et pro parte dicte obligationis, Isto.
21
Ratchus Vocossaglich et Giurag Pripcinouich tanquam procuratores Johannis Pripcinouich com-
paruerunt coram domini judicibus de criminalis quorum caput fuit ser Stephanus de Georgio no-
mine procuratorio quo sibi et eorum querelam siue lamentum detulerunt contra et aduersus [pra-
zan prostor] cathonarium in vlachis Pilatouci sic dictis et contra Vocassinum Vochsich, Radiuoium
Vocossaglich de vlachis Pilatouci, dicentes ipsi predicti procuratoris nomine predictis quod eum sit
quod dictus Johannes his diebus proxime decursis iret versus Planich, supranominati vlachi eum
307
esad kurtovi
Vlasi Pilatovci
1405 Vukac Pilatovi, Mili Brajkovi, Vladoje Pilatovi
1430-1432 Nikola Pilatovi
1434 Stanko Vuki, Bogdan Bogdanovi
1435 Vlatko Pilatovi, Ostoja Vuki, Medo Bogeti
1436-1445 Radivoj Kukikop (Kukjekop)
Mirosav i Budisav Pilatovi, Dobro Obradovi, Dejan Nonkovi,
1445
Jurak Brajanovi
Paska, Vladoje Kiii, Radi Nikoli, Vukain Dejanovi,
1446
Klapac Miokovi, Brajan urovi
1459 Radoje Boikovi
braa Dragi i Viganj Bogdanovi, braa Radoje i Radi Budisali,
1465
Vuki Klikojevi
1467 Jurien Brajanovi
1470 Radosav Radovanovi, Vukdrag Tomaevi, Dragia Ivanievi
1473 Vukain Vuki, Radivoj Vukosali
Zakljuak
Vlasi Pilatovci nalaze se na margini spoznaje o Vlasima. Prikupljeno na ovom
mjestu predstavlja nekoliko skromnih pokazatelja njihovog spominjanja, a to je
ujedno sve to se o njima zasad moglo pronai. Njihova teritorijalizacija i smjetaj
povezani su za naselje Pilatovci na podruju Bilee, kako se to navodi u dokumentu
iz oktobra 1459. godine (de villa Pilatouzi ad Bilechia). Tome u prilog ide i njihovo
uee u dvije pljake na oblinjem lokalitetu Kamenom brdu (maja i juna 1445).
Porijeklo Vlaha Pilatovaca je mogue u pretpostavci demonstrirati poput izra-
stanja drugih katuna. Najvanijim predstavnicima ovih Vlaha pripadao bi mogui
rodonaelnik Pilat, koji je u drugoj polovini XIV stoljea oito izdvajanjem katu-
na obezbjedio katunu ime i porodici nasljednu katunarsku poziciju. Njegovi na-
sljednici mogli bi biti Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) i Vlatko
Pilatovi (1435). Neto dalja vremenska distanca nas sprjeava da pretpostavimo
da su Mirosav i Budisav Pilatovi (1445) u istom srodstvenom redu. Mogli bi biti
predstavnici tree generacije. Nikola Pilatovi je bio uglednija linost meu Vlasima
Pilatovcima, jer je imao odreenu odgovornost predvodnitva (Nicola Pilatouich
e suoi). Jedini izvorom zasvjedoeni katunar meu Pilatovcima je Vlatko Pilatovi
agressi fuerunt cum armis et eum persequiti fuerunt et totam eius comittiuam et nisi aufugissent
(09.10. 1473.), DAD, Lam. de for., sv. XLIII, f. 266v.
308
vlasi pilatovci
(de catuna Vlatchi Pilatoua). Kasnije se spominju Vlasi Pilatovci pod upravom iz-
vjesnog Paskaa (1446) (vlachi vocati Patoui sub gubernacione de Paschas vlach).
Prvi spomen Vlaha Pilatovaca je iz 1403. godine a tada je navedeno da su bili va-
zali bosanskog kralja. Kasnije se navode kao vazali roda Kosae (1430, 1465). Poput
drugih vlakih katuna i skupina oni se bave karavanskom trgovinom (1405, 1430,
1432, 1434), uzgojem i radom sa stokom po ugovoru (1435), kreditnom trgovinom
(1470) i drumskim razbojnitvom (1436, 1445, 1465, 1467, 1473).
309
esad kurtovi
Esad Kurtovi
The Pilatovci Vlachs
Summary
The Pilatovci Vlachs are at the margins of our knowledge about Vlachs. The pre-
sented data constitutes only some modest indicators of their mentions and that is
at the same time everything that could have been found about them. Their territo-
rialisation and settlement are connected to a place Pilatovci in the area of Bilea, as
is mentioned in a document from October 1459 (de villa Pilatouzi ad Bilechia). To
the knowledge about them also contributes their involvement in two robberies in
the vicinity of Kameno brdo (in May and June 1445). The origin of Pilatovci Vlachs
is possible to demonstrate in an assumption like the appearance of other katuns.
To the most important representative of these Vlachs belongs the possible head of
the kinsmen, Pilat who in the second half of the 14th century by separating of the
katun gave his name to the katun and the family the revisionary katun position. His
successors might be Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) and Vlatko
Pilatovi (1435). A somewhat further time distance does not prevent us to suppo-
se that Mirosav and Budisav Pilatovi are in the same relative line. They might be
the representatives of the third generation. Nikola Pilatovi was an esteemed figure
among the Pilatovci Vlachs since he had a certain responsibility of a leader (Nicola
Pilatouich e suoi). The only resident of the katun amongst the Pilatovci recorded
in a source is Vlatko Pilatovi (de catuna Vlatchi Pilatoua). Later The Pilatovci
Vlachs are mentioned under the rule of certain Paska (1446) (vlachi vocati Patoui
sub gubernacione de Paschas vlach). The first mention of Pilatovci Vlachs stems from
the year 1403 and it is said that they were vassals of the Bosnian King. Later they are
referred to as vassals of the Kosaas (430, 1465). Like other Vlach katuns and gro-
ups they were involved with caravan trade (1405, 1430, 1432, 1434), breeding and
work with cattle on contracts (1435), crediting trade (1470) and highway robbery
(1436, 1445, 1465, 1467, 1473).
310
929 Sladovi E.
94(497.6)1906/1918
amila kasumovi
ovjek iz sjene: Eugen Sladovi pl. Sladoeviki

Apstrakt: U radu se nastoji ukazati na pojedine segmente inovnikog ivota u Bosni
i Hercegovini u doba austrougarske uprave, na primjeru djelovanja Eugena Sladovia. Na
osnovu dostupne grae nastojala se izvriti rekonstrukcija njegovih svakodnevnih kance-
larijskih aktivnosti, odnosa s domaim stanovnitvom, posveenost pisanju i profesorskom
pozivu. Iako nije spadao u red visokopozicioniranih slubenika, Sladovi se izdvojio iz i-
novnike mase injenicom da je dao znaajan doprinos razvitku historije drave i prava u
Bosni i Hercegovini.
Kljune rijei: Eugen Sladovi, inovnitvo, Zemaljska vlada, dravno pravo, Austro-
Ugarska
Abstract: The paper attempts to highlight certain segments of clerical life in Bosnia
and Herzegovina during the Austro-Hungarian administration, on the example of Eugen
Sladovi. On the basis of available sources we attempt to reconstruct the daily routines of
his office activities, relations with the domestic population, his dedication to writing and
the teaching profession. Even though he was not considered a high-ranking official, Sla-
dovi stood out from the clerical mass since he gave a significant contribution to the deve-
lopment of the history of state and law in Bosnia and Herzegovina.
Key words: Eugen Sladovi, clerks, Provincial government, state law, Austro-Hungary
Do sada su u bosansko-hercegovakoj historiografiji o Eugenu Sladoviu uglav-

nom pisali pravnici, bilo da su isticali njegov doprinos izrastanju historije drave i pra-
va u naunu i nastavnu disciplinu u Bosni i Hercegovini,1 bilo da su davali osvrt na
1
ustafa Imamovi, Izgradnja historije drave i prava Bosne i Hercegovine kao nacionalne naune
M
i nastavne discipline do kraja tridesetih godina XX stoljea, Ljudska prava-Revija za ljudska prava,
god. 3, br. 1-4, Sarajevo, 2002, 13-19; Amra Mahmutagi, Poeci europske pravne misli i njihov
uticaj na modernu pravnu misao u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
god. 44, 2/2007, Split, 2007, 299-303. Treba naglasiti da je rije o vrlo kratkim prilozima, gdje je
Sladoviu poklonjeno malo prostora.
311
amila kasumovi
njegov doprinos odreenom segmentu pravne struke.2 Stoga je Sladoviev profil prav-
nika manje-vie poznat, ali je period njegove slube, kao inovnika Zemaljske vlade u
austro-ugarskom periodu, ostao izvan historiografskih razmatranja. O inovnikom
sloju drutva u Bosni i Hercegovini na prijelomu 19. i 20. stoljea se pisalo openito.3
Meutim, inovnitvo je ostalo oslikano u obrisima i depersonalizirano: kako su ti lju-
di zaista ivjeli, kako je protjecao njihov ivot u tuoj zemlji, kako su provodili slobod-
no vrijeme, samo su neka od pitanja pred kojima bi se trebao nai istraiva. Poeljna
vrsta izvora, koja bi nam omoguila uobliavanje odgovora na postavljena pitanja, bili
bi memoari pojedinaca-inovnika. U Sladovievom sluaju smo se morali osloniti na
slubene dokumente, koji istina, nude ograniene informacije, ali su bili korisni pri
rekonstruiranju njegova ivota u Bosni i Hercegovini u navedenom periodu. Zato
od svih inovnika ba Eugen Sladovi pl. Sladoeviki? Sladovi nije spadao u red viso-
kih vladinih zvaninika, ali, opet, nije bio ni obian inovnik. Njegova fasciniranost
pravom i pisanjem ga izdvaja u odnosu na ostale inovnike. Bio je izuzetno kvalifici-
ran, dobro je poznavao pravo, obiaje i ljude Bosne i Hercegovine i samoincijativno je
prireivao prirunike, udbenike, lanke i sline sadraje koji su bili izuzetno vani za
razvoj upravnog i dravnog prava u Bosni i Hercegovini. Iako je Sladovi mnogo vie
stvarao po povratku u Zagreb, naa ideja je bila da predstavimo njegov rad i djelovanje
u periodu kada je bio slubenik Zemaljske vlade u Sarajevu (1906-1918).
Eugen Sladovi je roen 22. novembra 1882. godine u Jelsi na Hvaru. Srednju
kolu i studij prava je zavrio u Zagrebu.4 Nakon okonanog studija prava stupio
je u upravnu slubu u Bosni i Hercegovini 1906. godine gdje se zadrao do kraja
Prvog svjetskog rata.5 Predavao je na erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu u periodu
izmeu 1915. i 1920. godine. Po povratku u Zagreb je predavao bosansko pravo
na Pravnom fakultetu od 1921. do 1930. godine.6 Bio je i redovni profesor Eko-
nomsko-komercijalne visoke kole punih dvadeset godina (1925-1945), pri emu
je obavljao i slijedee funkcije vezane za ovu ustanovu: predstojnik Pravno-poli-
tikog instituta (1931), dekan Ekonomsko-komercijalne visoke kole (1934/36.) i
2
nes Durmievi, Officials specialized in Shariah Law during the Austro-Hungarian Period in
E
Bosnia i Herzegovina (1878-1918), Annals of the Faculty of Law in Belgrade, International Edition
3, Beograd, 2010, 54-67.
3
Ferdinand Schmid, Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns, Veit &
Comp., Leipzig, 1914, 54-73; Todor Kruevac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom, Muzej grada
Sarajeva, Sarajevo, 1960, 15-35; Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave
(1878-1918), Arhiv grada Sarajeva, Sarajevo 1969, 37-39.
4
Pravni fakultet u Zagrebu, knj. III, Nastavnici Fakulteta, sv. 2, (ur: eljko Pavi), 1874-1926, Pravni
fakultet, Zagreb 1997, 543.
5
60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb 1980, 288. Postoji
podatak da je u upravnoj slubi ostao do 30. septembra 1920. Arhiv Bosne i Hercegovine (Dalje:
ABiH), Zbirka personalnih dosjea-Eugen Sladovi pl.Sladoeviki.
6
Pravni fakultet u Zagrebu, knj. III, 543.
312
ovjek iz sjene: eugen sladovi pl. sladoeviki
rektor (1938/44). Nakon sloma Nezavisne drave Hrvatske uklonjen je sa sveuili-

ta. Umro je 8. oktobra 1960. godine.7 Pored maternjeg, Eugen Sladovi je aktivno
poznavao njemaki i italijanski jezik. Izjanjavao se kao rimokatolik. Bio je oenjen
i u vrijeme slube u Bosni i Hercegovini je imao jedno dijete.8
Sladovievo slubovanje u Bosni i Hercegovini je poelo 1906. godine i nije
ilo pravolinijskom putanjom. Bio je esto premjetan, a iskustvo je sticao po seo-
skim kotarskim uredima, kotarskim ispostavama, pri Zemaljskoj vladi, da bi se opet
vraao slubovanju pri niim organima vlasti. U slubu je primljen 25. juna 1906.
godine. Imenovan je perovodnim vjebenikom (Conzeptspraktikant)9 pri seoskom
kotarskom uredu u Banja Luci 19. jula 1906. godine.10 Nakon manje od dvije godi-
ne slubovanja unaprijeen je u funkciju politikog pristava (Adjunkt, II) drugog
razreda pri istom seoskom kotarskom uredu u Banja Luci.11 Jedno kratko vrijeme
je bio premjeten da radi pri Zemaljskoj vladi, da bi ponovo bio vraen seoskom
kotarskom uredu u Banja Luci.12 Uskoro je bio unaprijeen u politikog pristava
prvog razreda.13 Kotarskoj ispostavi u Doboju je prebaen 1911. godine. Tamonji
upravnik ekspoziture, Schreiber, je bio ve u godinama, ali je bio i ocijenjen kao slu-
benik pogodan da mu se povjeri uprava kotara. Budui da je Sladovi bio profiliran
kao slubenik sa dobrim kvalifikacijama, dobrom izobrazbom u upravnoj slubi, te
pogodnim za samostalnu upravu, povjereno mu je voenje kotaske ekspoziture u
7
Isto, 544-545. Usp. 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 288.
8
ABiH, Zemaljska vlada (ZV), 1911, . 10-556, br. 33 987.
9
Za ovakvu vrstu slubenika se trailo apsolviranje praktinog ispita za politiko-administrativnu
slubu. Ispit je uveden naredbom Zemaljske vlade od 8. augusta 1910. godine i bio je potreban kako
radi dostizanja stalnog slubenog namjetenja, tako i radi dostizanja slubenog namjetenja iz IX
platnog razreda u politikoj slubi. Da bi se moglo pristupiti ovom ispitu, koji je bio podijeljen na
pismeni i usmeni dio, morala se provesti najmanje jedna godina na mjestu vjebenika. Ferdinand
Schmid, Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns 60.
10
Dekret Zemaljske vlade od 19. jula 1906, br. 121 879. Usp. ABiH, ZMF, 1906, br. 8392. Pregovori
oko primanja Sladovia u slubu su poeli jo u aprilu 1906. godine. ABiH, ZV 1906, . 5-1412.
Fajl sadri prepisku Zemaljske vlade i Zajednikog ministarstva finansija u pogledu ovog predmeta
kao i sluaja perovodnog vjebenika Nagy-a koji je ocijenjen kao nepodoban za slubu. Priloena
je i Sladovieva zakletva pri stupanju u slubu 25. juna 1906. godine.
11
Dekret Zemaljske vlade od 22. januara 1908, br. 11 983. Usp. ABiH, ZMF, 1908, br. 1460. na
kouljici ovog dokumenta je zapisan vrlo znaajan komentar da za osloboena mjesta perovodnih
vjebenika nema domaih interesanata i da se isti ne oekuju u dogledno vrijeme. Domai juristi
nisu imali potrebne kvalifikacije, te se zbog toga trebalo pribjegavati dovoenju ljudi iz Monarhije.
12
Pri Zemaljskoj vladi je radio u periodu od 3. septembra 1909. do 11. februara 1910. godine.
Pogledati naredbe Zemaljske vlade br. 39 747 i 27 508. Usp. ABiH, ZMF, 1909, br. 3476. Sladovi je
bio pozvan kao zamjena vladinom koncipisti Sokrates Petroviu, koji je bio imenovan za kotarskog
predstojnika u Konjicu. Na raniju poziciju je vraen naredbom od 11. februara 1910. Usp. ABiH,
ZMF, 1910, br. 2624. Ovo premjetenje je takoer bilo uslovljeno pomjeranjima nekih drugih
slubenika. Konkretno, premjetaj Nikole Ladia iz kotarskog u okruni ured u Banja Luci.
13
ABiH, ZMF, 1910, br. 12 467 i 16 416.
313
amila kasumovi
Doboju.14 Upravu kotarske ekspoziture je preuzeo 29. aprila 1911. godine.15 Dvije
godine kasnije je opet bio vraen na slubu pri Zemaljskoj vladi.16 Bio je dodijeljen
V odjeljenju (Bogotovlje i nastava), uz godinju platu od 2800, te doplatak od 1200
K, koji mu se od 1. oktobra 1913. trebao isplaivati putem Bosansko-hercegovake
potanske tedionice u Sarajevu u jednakim mjesenim obrocima unaprijed. Tako-
er, bio mu je obezbijeen i predujam za putne trokove u iznosu od 500 K. Sladovi
je novom poloaju trebao pristupiti 15. novembra 1913. godine.17
Sladovi je od strane nadreenih redovno ocjenjivan kao marljiv i odgovoran
slubenik. Takoer, nerijetko je isticana i njegova kvalificiranost za posao koji obav-
lja. Krajem 1910. godine se odluio podnijeti molbu za primanje u definitivnu ci-
vilnu upravnu slubu. U prilog njegovoj molbi su ile osobine izraene u toku dota-
danjeg slubovanja.18 Negdje u isto vrijeme Sladovi je bio unaprijeen u IX platni
razred, te je 1. decembra 1913. prebaen na vii platni stepen.19
Iako je Sladovi dosta radio, njegov ivot u Bosni je morao znaiti puno vie od pu-
kog slubovanja. Meutim, na osnovu dostupne grae je teko rekonstruirati njegov
drutveni ivot i svakodnevnicu. Prilikom posjete Franje Josipa Bosni i Hercegovini,
dr. Sladovi je bio prisutan na veeri u Konaku, uz druge istaknute linosti, koja je
odrana trei dan posjete, odnosno 1. juna 1910. godine.20 Meutim, Sladovi je puno
vie dolazio u dodir sa obinim ljudima, uglavnom zbog prirode posla kojim se bavio.
Taj kontakt je imao i pozitivne i negativne trenutke koji su ostali zabiljeeni u slube-
nim dokumentima. Sladovi je 1912. godine bio pod lupom javnosti zbog interpela-
cije koju je protiv njega Zemaljskoj vladi podnio narodni poslanik dr. Ljubo Simi.
Sr problema se sastojao u tome da je Sladovi na jedan dopis, koji je bio sastavljen
14
ABiH, ZMF, 1911, br. 4378.
15
ABiH, ZV, 1911, . 10-556, br. 106 181.
16
ABiH, Zbirka personalnih dosjea-Eugen Sladovi pl.Sladoeviki.
17
ABiH, ZV, 1913, . 10-589/5, br. 286 879 i 234 386.
18
ABiH, ZV, 1911, . 10-556, br. 33 987. Na alost, nije priloen odgovor Zemaljske vlade na ovu molbu.
19
ABiH, ZV, 1913, . 10-589/5, br. 304 442. Plae slubenika su bile podijeljene u XI razreda.
Unutar svakog razreda su postojali platni stepeni. to znai da dva inovnika iz istog razreda nisu
morala nuno imati i istu plau. Nakon isteka tri godine provedene u odreenoj funkciji, postizao
se vii platni stepen unutar istog razreda. Nakon to je slubenik proao sve platne stepene unutar
jednog razreda, to je podrazumijevalo i odreeni broj godina provedenih u slubi na odreenoj
poziciji, prelazio je u slijedei. Najnii je bio XI razred, sa rasponom plata od 1600 do 2200 K. U X
razredu plate su se kretale izmeu 2200 i 2800, a u IX izmeu 2800 i 3600 K. Naredba Zemaljske
vlade od 17. juna 1908, br. 104 322. Dosta nesreene prilike vezane za inovnike plae regulirane
su 1896. godine i to tako da se podudaraju sa plaama c.kr. dravnih austrijskih inovnika. Doplaci
bosanskohercegovakih inovnika u Sarajevu su bili jednaki onima u Beu. Za drugi platni stepen
je trebalo protei 5, a za prvi deset godina slube. Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine, Kraljevska
zemaljska tamparija, Zagreb, 1906, 28.
20
Zijad ehi, U mojoj Bosni. Povodom stogodinjice posjete cara Franje Josipa I Bosni i Hercegovini od
30. maja do 4. juna 1910, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 103.
314
i napisan irilicom, odgovorio latinicom. Zbog toga je bio optuen za nepotivanje

irilice i lo odnos prema pravoslavnom stanovnitvu.21 Zemaljska vlada je pokrenula
istragu koja je pokazala da Sladovi nije bio pristrasan prema pravoslavnom dijelu sta-
novnitva. Istina, pokazalo se i da nije djelovao u duhu okrunice Zemaljske vlade od
5. oktobra 1909, br. 155 898, kojom je bilo odreeno da se na dopise odgovara onim
pismom kojim su isti i bili sastavljeni. Meutim, ti Sladovievi propusti nisu dovedeni
u vezu njegova eventualnog negativnog stava prema irilici ili pravoslavnom stanov-
nitvu, nego su, prema miljenju Zemaljske vlade, bili izriito vezani uz koliinu posla
koju je Sladovi obavljao. Zbog toga je Zemaljska vlada bila miljenja da na interpela-
ciju i ne treba odgovarati, ali je Zajedniko ministarstvo finansija insistiralo na krat-
kom odgovoru.22 Odgovor je zaista dat u duhu uputa Zajednikog ministarstva. Bio
je kratak i iao je tragom priznanja neispravnosti u Sladovievom postupku, ali se ta
neispravnost opravdala vrevom poslova.23 Pored ovoga, bilo je i svjetlijih trenutaka,
koji su zabiljeeni 1913. godine. Tada je grupa graana iz Dervente, na elu sa tada-
njim gradonaelnikom emsibeg Abdulah Efendiem, podnijela molbu Zemaljskoj
vladi da u sluaju promjene kotarskog predstojnika u Derventi, na ovu poziciju bude
imenovan Sladovi, koji je stekao potovanje i simpatije naroda bez razlike vjere, bez
razlike narodnosti i stalea te poloaja. Uz navedeno su bile istaknute i neke njegove
osobine: marljivost, odgovornost, te poznavanje mjesnih prilika i ljudi.24 I u Sarajevu
je Sladovi dolazio u dodir sa obinim ljudima, istina, po slubenoj dunosti. Kada je
u decembru 1916. godine umro podvornik erijatske sudake kole, Muharem Katica,
Zemaljska vlada je poslala upravo Sladovia kao svog predstavnika na denazu.25
Pretjerana optereenost poslom se odrazila na Sladovievo zdravstveno stanje.
Od 1911. godine je mogue pratiti njegovu stalnu borbu sa bronhijalnim katarom
(bronhitisom), koji se javio nakon preleane influence. Prema lijenikom savjetu,
bio mu je potreban oporavak u mjestu blage klime, u trajanju od vie sedmica. Odla-
zak na, kako se ponekad i istie, zaslueni odmor, bio je esto vezan uz stres oko put-
nih i drugih trokova, te oko pronalaenja slubenika koji bi preuzeo voenje po-
slova u Sladovievom odsustvu. Njegova bolest je bila oteavajui faktor do poetka
Prvog svjetskog rata. Poslije ovog perioda ne nalazimo vie informacija o tome.26
21
ABiH, ZMF, 1912, br. 2320.
22
Isto.
23
Stenografski izvjetaji o sjednicama Bosansko-hercegovakog Sabora 1912/13, Prilozi, III Zasje-
danje, 15.
24
ABiH, ZV, 1913, . 10. 589/5, br. 236 476. Dokument nije datiran.
25
ABiH, erijatska sudaka kola Sarajevo (1887-1945), k. 49 (odnosi se na period 1888-1937),
Deavanja u koli 1916/1917.
26
ABiH, ZV, 1911, . 10-556, br. 290 172 i 272 987; 1912, . 10-600 (dva telegrama vezana za dopust);
1913, . 10-589/5, br. 215 923 (Ovaj put mu je dodijeljena i novana potpora od 200 K); 1914, br.
203 220.
315
amila kasumovi
Naredbom Zemaljske vlade br. 60 802, od 21. aprila 1916. godine, Sladovi je
bio dodijeljen erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu radi dranja nastave na pred-
metima dravno i upravno pravo.27 Nastavnikom zboru se pridruio 25. aprila,
jer je dan ranije prestao sa radom sudski savjetnik J. ukac. Nastavu iz spomenutih
predmeta je drao uenicima III-3 i IV-2 razreda, pet sati sedmino.28 U erijatskoj
sudakoj koli je djelovao do sredine 1920. godine.29
Jedna od najzanimljivijih aktivnosti, koja Sladovia izdvaja u odnosu na ostale
inovnike, jeste njegova posveenost pisanju. Ovdje smo se posvetili onome to je
pisao do kraja Prvog svjetskog rata. Dosta lanaka je 1917. i 1918. godine objav-
ljivao u Sarajevskom listu. U periodu izmeu 1915. i 1918. je objavio tri knjige:
1. Prirunik zakona i naredaba za upravnu slubu u Bosni i Hercegovini (vjerovat-
no izala 1915); 2. Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine (1916), te
Subjektivna javna prava dravljana i njihovo zakonsko ureenje u objema dravama
Austro-Ugarske Monarhije (1918).30
Sladovi je sam doao na ideju da sastavi Prirunik zakona i naredaba (u daljem tek-
stu Prirunik) u interesu politiko-administrativne slube. elio je ovaj Prirunik sa-
mostalno izdati, uz odobrenje Zemaljske vlade, dodjelu novane subvencije i prethod-
nu provjeru djela koje je sastavio. Zemaljska vlada je bila stava da bi provjera Prirunika
iziskivala dosta vremena, a predstavljala bi i finansijski troak, jer bi se licima koja bi
djelo pregledala morao isplatiti honorar. Bila je spremna podrati izdavanje djela uz
autorovu odgovornost, bez klauzule Izdato sa odobrenjem Zemaljske vlade, jer djelo
ne bi bilo podvrgnuto pregledu. Kada je u pitanju novana potpora, Zemaljska vlada
je bila spremna otkupiti vei broj primjeraka Prirunika, u sluaju da Sladovi sam
poduzme reviziju rukopisa.31 Nakon to je djelo 1915. godine ugledalo svjetlo dana,
Sladovi se posvetio novom projektu koji je podrazumijevao prevoenje Prirunika
i na njemaki jezik. Posao je elio poduzeti sam, uz honorar koji bi iznosio 5000 K.
Ovog puta je Zemaljska vlada bila spremna podrati Sladoviev projekat, budui da
27
olaznici ove kole nisu izuavali samo predmete orijentalno-islamske orijentacije, nego i one
P
karakteristine za evropski srednjokolski sistem. Za ovaj drugi dio gradiva su bili angairani
uitelji iz javnih srednjih kola i rjee zemaljski inovnici kao honorarni uitelji. Sreko Daja,
Bosna i Hercegovina u austrougarskom periodu (1878-1918), Ziral, Mostar-Zagreb 2002, 137.
Osim to su bili osposobljavani da preuzmu slubu erijatskih sudija, polaznici ove kole su stjecali
i ope obrazovanje za slubenike u javnom ivotu. Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni
i Hercegovini do 1918, Veselin Maslea, Sarajevo 1983, 262.
28
ABiH, S (1887-1945), k. 49, Spisak nastavnikog zbora; Deavanja u koli 1915/16.
29
Spomenica eriatske sudake kole u Sarajevu (1887-1937), Islamska dionika tamparija, Sarajevo
1937, 70.
30
Pravni fakultet u Zagrebu, IV, Graa za bibliografiju nastavnika Fakulteta, sv. 1, 1776-1926,
Zagreb 1997, 591 i 593. Posljednja navedena knjiga nam nije bila dostupna.
31
ABiH, ZMF, 1914, br. 136 (Priloen dopis Zemaljske vlade od 25. decembra 1913. godine). Zajed-
niko ministarstvo finansija je podralo vladin stav o ovom pitanju.
316
je na ranijim radio posve sam. Osim toga, smatralo se da je postojanje jednog takvog
Prirunika i na njemakom jeziku vie nego poeljno.32 Iz Sladovievih kasnijih dopisa
se moe vidjeti da je imao podrku visokih slubenika Zemaljske vlade da se Prirunik
prevede na njemaki jezik, pogotovo to je on namjeravao i sadrajno proiriti Priru-
nik na njemakom jeziku, te dati potpun sadraj odreenih naredbi. Djelo je do kraja
1917. godine bilo i gotovo, a Sladovi je bio spreman isto predati Zemaljskoj vladi uz
isplatu neto veeg honorara: 10 000 K uz prelazak prava vlasnitva njemakog izdanja
na Zemaljsku vladu.33 Sladovi je visinu traenog honorara pravdao injenicom da se
nije radilo o pukom prijevodu Prirunika na njemaki jezik, nego i o proirenju sadr-
aja, te injenicom da bi bio spreman prodati autorska prava. Zemaljska vlada je bila
svjesna svih navedenih injenica i zagovarala je otkup autorskih prava od Sladovia, te
izrazila namjeru Zajednikom ministarstvu finansija da djelo tampa u 1500 primje-
raka budui da se djelo doivljavalo kao novina u koju je uloeno puno truda i iz kojeg
se vidi strunost autora. Osim toga, sve to je bilo bitno za upravno pravo Bosne i Her-
cegovine nalo se na jednom mjestu.34 Zajedniko ministarstvo finansija je smatralo da
ovo djelo ne moe biti tampano iz vie razloga: honorar je bio previsok (ve su prije
istakli ocjenu da prevoenje ne moe iznositi 5000, nego 3240 K), javila bi se potreba
da se djelo izda i na maarskom jeziku to bi bilo povezano sa novim trokovima, a tu
su bila i djela nekih drugih slubenika koja su takoer ekala odreene subvencije, i to
dugo vremena.35 Tako Prirunik preveden na njemaki jezik nikada nije bio tampan.
U Sladovievoj zaostavtini su pronaeni korekturni arci sa rukopisnim ispravcima,
koji se odnose na ovo djelo.36
Prirunik zakona i naredaba za upravnu slubu u Bosni i Hercegovini na ze-
maljskom jeziku je objavljen, kako je i bilo dogovoreno sa Zemaljskom vladom, u
vlastitom izdanju autora, uz svesrdno zalaganje vladinog komesara za glavni grad
Sarajevo, dr. Edmunda Gerdea. Djelo je posveeno vladinom savjetniku Mihajlu
Murku. Autor je u Predgovoru naglasio kako se u svakodnevnom obavljanju poslo-
va osjealo pomanjkanje jedne prirune knjige, koja bi sadravala sve danas na snazi
stojee zakonske i naredbene propise. Sakupljena graa je sloena po abecednom
redu radi lakeg snalaenja. Neki vaniji propisi su dati u ekstenzivnom obliku, jer su
bili ee u upotrebi. Pored onih zakona i naredbi koji su bili objavljeni u Glasniku
zakona i naredaba je uz broj i datum objave bila navedena i stranica u Glasniku. Na
421 stranici, koliko je imao Prirunik, zahvaljujui kratkom i zbijenom slogu koji je
32
BiH, ZMF, 1916, br. 7082. (Dopis Zemaljske vlade od 31. maja 1916). Zajedniko ministarstvo
A
je podralo inicijativu, ali je i istaklo stav da je 5000 K prevelik honorar za prevoenje, te da bi
realna cijena iznosila 3240 K.
33
ABiH, ZMF, 1917, br. 20 492 (Sladovi-Zemaljska vlada, 7. septembar 1917).
34
Isto. (Zemaljska vlada-Zajedniko ministarstvo finansija, 11. decembar 1917).
35
ABiH, ZMF, 1917, br. 20 492 (Zajedniko ministarstvo-Zemaljska vlada, 7. februar 1918).
36
Pravni fakultet u Zagrebu, IV, 613.
317
amila kasumovi
utjecao na utedu prostora, doneseno je obilje grae pravnog karaktera koja se ticala
razliitih pitanja: od acetilena, agrarnih propisa, brodarenja, carina, preko kartanja,
opina, poljoprivrede do steaja, pirita i zemljarine. Vrlo je vano naglasiti da je ovo
djelo moralo biti od koristi svim slubenicima austrougarske uprave, ali je ono pre-
vazilo autorove intencije i danas je Prirunik jednako tako koristan i istraivaima
koji se bave pojedinim pravnim pitanjima iz austrougarskog perioda.
Djelo Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine nastalo je radi
potreba Sladovieva angamana pri erijatskoj sudakoj koli. Tu se upravno pravo
izuavalo prema skriptama koje je izradio Adalbert Schek sve dok 1916. godine nije
izala Upravna nauka.37 Djelo, koje ima 414 strana, je izdala Zemaljska vlada. Au-
tor ga je posvetio reis-ul-ulemi hadi Mehmed Demaluddin ef. ueviu. Upravna
nauka je podijeljena na Openiti i Posebni dio. U Openitom dijelu (3-66) autor
se osvre na ope karakteristike uprave i daje povijesni presjek postanka unutranje
uprave i njenog razvoja od starog vijeka do savremenog doba. Posebni dio (66-414)
je podijeljen na vie poglavlja: Upravno pravo Bosne i Hercegovine, I. Administra-
tivno odjeljenje, II. Financijalno odjeljenje, III. Pravosudno odjeljenje, IV. Privred-
no odjeljenje, V. Odjeljenje za bogotovlje i nastavu i VI. Tehniko odjeljenje.38 Po-
glavlja koja se odnose na pojedina odjeljenja Zemaljske vlade posveena su analizi
njihovih aktivnosti, ingerencija, zadataka i poslova. Posebno je interesantan dio koji
se odnosi na ope crte upravnog prava Bosne i Hercegovine (66-113), gdje je dat
osvrt na izvore osmanskog zakonodavstva, zakonodavnu vlast u Bosni, bosansko-
herecgovaki zemaljski sabor, pitanje proglaenja zakona i naredbi, vrhovnu upravu
Bosne i Hercegovine (c. i kr. Zajedniko ministarstvo finansija u Beu), Zemaljsku
vladu i Raunsku komoru Bosne i Hercegovine.39
Sladovieva djela nastala do 1918. godine su bila izuzetno znaajna u svakodnev-
noj upravnoj praksi austro-ugarske vlasti, u nastavnom procesu, ali i za ope razumi-
jevanje odreenih pravnih pitanja posebno vezanih za Bosnu i Hercegovinu.
***
Shvatanje mehanizama funkcioniranja odreenog drutva u odreeno vrijeme
olakano je analiziranjem pojedinih drutvenih grupacija i drutvenih slojeva. U
naoj historiografiji ne postoji studija koja se bavila analizom inovnitva u Bosni
i Hercegovini u austrougarskom periodu. Struktura slubenika, njihovo porijeklo,
sluba u novoj sredini, ivot izvan sivila kancelarije predstavljaju samo neka od pi-
tanja o kojima bi se moglo pisati i o kojima je potrebno pisati jer stav nove vlasti o
37
ABiH, S (1887-1945), k. 49, Izvjetaji o nastavnim kadrovima 1917. Usp. Hamdija Kreevljako-
vi, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave, 46.
38
Eugen Sladovi pl. Sladoeviki, Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1916.
39
Isto.
318
svim ovim pitanjima donekle nam rasvjetljava i njenu politiku u Bosni i Hercegovi-
ni. Iz naizgled bezline mase mnogobrojog inovnikog kora pojedinci su se izdigli
i istakli zahvaljujui visokim pozicijama i angamanu u politikom ivotu zemlje:
zemaljski poglavari, civilni adlatusi, vladini savjetnici i sl. Izazov je bio pokuati pro-
drijeti u svijet obinog inovnika, ovjeka iz sjene. Graa obino nudi osnovne bio-
grafske podatke i zabiljeke o napredovanju u slubi, dok je svakodnevni ivot ovih
ljudi teko rekonstruirati. Sladovi se ipak izdvojio iz mase inovnika zahvaljujui
svom pisanju i angamanu na polju moderniziranja prava u Bosni i Hercegovini.
Njegovo djelovanje nam govori da on nije bio samo obini inovnik i da je, iako
nije bio povezan sa donoenjem vanih politikih odluka, ostavio dubok trag u ra-
zvoju modernog prava na tlu Bosne i Hercegovine. Njegova djela su korisna i danas,
gotovo stotinu godina poslije: olakavaju rad povjesniarima koji se bave razliitim
pitanjima iz povijesti Bosne i Hercegovine pod austrougarskom upravom.
319
amila kasumovi
Amila Kasumovi
The Man from the Shadows: Eugen Sladovi pl. Sladoeviki
Summary
The understanding of mechanisms in which a certain society functions during a
specific time is made easier by analysing certain social groups and layers. In our hi-
storiography there is no study which deals with the analysis of clerks in Bosnia and
Herzegovina during the Austro-Hungarian period. The structure of officials, their
origin, service in the new surroundings, their life outside of the drab of the office
represent only some of the issues which deserve to be written about because the atti-
tude of the new government on these questions also highlights its policy in Bosnia
and Herzegovina. From the seemingly amorphous mass of the numerous clerical
corps, individuals rose and stood out by the virtue of their high positions and their
engagement in the political life of the country: provincial governors, civil adlatus,
government counsellors, etc. The challenge was to attempt to break into the world
of the ordinary clerk, the man from the shadows. The sources usually offer the ba-
sic biographical information and notes about the advancements in service, whereas
the everyday life is much harder to reconstruct. Sladovi still managed to stand out
from the crowd of clerks due to his writings and his work in the field of moderni-
zation of law in Bosnia and Herzegovina. His activities tell us that he was not only
an ordinary clerk and that, even though he was not connected to the passing of
important political decisions, he left a deep trace in the development of modern law
in Bosnia and Herzegovina. His works are useful even today, almost a hundred ye-
ars later: they simplify the job of historians who deal with different issues from the
history of Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian administration.
320
37:94(497.6)19
371.4 Spancer H.
mitsutoshi inaba
Obitelj u modernoj Bosni i Hercegovini iz
perspektive pedagogije Herberta Spencera

Apstrakt: Herbert Spencer je pisao brojne radove o razliitim oblastima, tj. psihologiji,
biologiji, sociologiji, etici i metafizici. Njegov nazor o pedagogiji i njegov utjecaj na peda-
gogiju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je predmet ovog rada, napose njegov utjecaj na
nazor o odnosu izmeu roditelja i djece. Razlog za razgranienje teme i fokusiranje na ovaj
dio njegovog rada je zbog toga to je ve ranije njegov utjecaj na poljima evolucionistike
psihologije, metafizike i biologije bio predmet istraivanja.
Kljune rijei: Herbert Spencer, Bosna i Hercegovina, pedagogija, psihologija
Abstract: Herbert Spencer wrote many works in different fields, i.e. psychology, biology,
sociology, ethics and metaphysics. This paper focuses on his views about pedagogy and his
influence on pedagogy in Bosnia and Herzegovina and Croatia, especially on his influence
on the opinion about the relationship between parents and children. The reason for defining
of the topic and concentrating on this part of his work is down to the fact that his influence
on the fields of evolutionary psychology, metaphysics and biology was previously researched.
Key words: Herbert Spencer, Bosnia and Herzegovina, pedagogy, psychology
Uvod
Antun Cuvaj, koji je sakupljao grau za kolstvo u Hrvatskoj i Slavoniji, napisao
je da se doprinos pedagogiji Ljudevita Dvornikovieva moe pronai u uvoenju
darvinizma.1Ovdje se moramo pitati: kakav je darvinizam on upoznao s tadanjim
pedagozima i pedagoginjama, Charlesa Darwina, Alfreda R. Wallesa, Ernsta Haec-
kelaili Augusta Weismanna? Mladen Bevanda pokazuje da je on bio pod utjecajem
Comte-a, Haeckela i Spencera.2 U ovom radu panja se posveuje utjecaju Herberta
1
Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do
danas, sv. IX, Zagreb, 1913, 403.
2
Mladen Bevanda, Pedagoka misao u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1941, Filozofski fakultet, Sa-
rajevo, 2001, 212.
321
mitsutoshi inaba
Spencera, jer je Dvornikovi napisao dva lanaka o njemu, a o Weltrtsel-u odnosno

Haeckelu je napisao samo po jedan lanak. I u svom pismu Davorinu Trstenjaku on
istie Spencerov utjecaj na svoje oblikovanje darvinistikog nazora o svijetu.3
Spencer je pisao brojne radove o razliitim oblastima, tj. psihologiji, biologiji, so-
ciologiji, etici i metafizici. Njegov nazor o pedagogiji i njegov utjecaj na pedagogiju
u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je predmet ovog rada, napose njegov utjecaj na
nazor o odnosu izmeu roditelja i djece. Razlog za razgranienje teme i fokusiranje
na ovaj dio njegovog rada je zbog toga to je ve ranije njegov utjecaj na poljima
evolucionistike psihologije, metafizike i biologije bio predmet istraivanja.4 Iako
Daliborka kipina spominje njegov lanak u njezinom magistarskom radu, dosada
se nije konkretno istraivalo pitanje kakav je utjecaj imala Spencerova pedagogija na
misao u Bosni i Hercegovini.5 Napominjem da su tadanju inteligenciju u Bosni i
Hercegovini i Hrvatskoj uglavnom inili pedagozi i pedagoginje. Takoer, tadanji
struni listovi u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj bili su uglavnom pedagoki. Da-
kle, njihov interes se uglavnom fokusirao na pedagogiju, iako se tadanja panja nije
obraala samo na pedagoku misao u Spencerovom sistemu misli.6
Dosada se u historiografiji moderne pedagogije ili modernog kolstva u Bosni
i Hercegovini panja obraala samo na historijski kontinuitet u geografskom pro-
storu kao to je Bosna i Hercegovina. Ipak, napretku pedagoke teorije i prakse u
Bosni i Hercegovini nije doprinijelo samo iskustvo koje se skupljalo unutar Bosne i
Hercegovine, nego i priljev uiteljstva i misli iz Hrvatske. Dosada se nije dovoljno
istraivalo o tom utjecaju, napose utjecaju misli iz Hrvatske. Iako ne u potpuno-
sti, ovaj rad bi mogao ispuniti tu istraivaku prazninu. Istodobno se nije dovoljno
istraivalo o promjeni koja je bila uzrokovana pedagokom misli izvan politike kol-
stva. Posebno nedostaje historiografija pojmova, tj. istraivanje o promjeni koja se
deavala preko priljeva moderne pedagogije iz Hrvatske i sredstava koje su oni tada
koristili, drugim rijeima, pojmovima i nazorima o svijetu. Promjena pojmova ili
promjena smisla pojedinih pojmova mijenja stav ili pretpostavku kako se oni moraju
3
ismo Davorinu Trstenjaku 1909. XI 8, Arhiv Hrvatskog kolskog muzeja, HR-HM-50 Davorin
P
Trstenjak, A-1913 Pismo Ljudevita Dvornikovia.
4
Mitsutoshi Inaba, The Human Concept in fin-de-sicle Bosnia and Herzegovina, Prilozi 40, In-
stitut za istoriju, Sarajevo, 2011, 97-133.
5
Daliborka kipina Znaaj staleke organizacije uitelja za kolstvo i razvoj pedagokih ideja u Bosni i
Hercegovini (1878-1918), Magistarski rad, Pale, 2011, 128.
6
Na primjer, u krasnkom krugu panja ili kritika se posveivala Spencerovoj etici. Katinov, Her-
bert Spencer: Razvojna nauka i etika, Hrvatska straa, god VIII, Senj, 1910, 551-569; Ign. Radi,
Herbert Spencer: Razvojna nauka i etika, Hrvatska straa, god, IX, Senj, 1911, 33-48; Isti, Her-
bert Spencer i socijalna etika evolucijonizma, Hrvatska straa, god. IX, Senj, 1911, 193-205; I
Gjuro Arnold je koristio miljenje Spencera pri etikoj analizi domoljublja u njegovom djelu Etika i
povijest ve 1879. godine. Ivana Skuhala Karasman, Gjuro Arnold o domoljublju, Filozofska istra-
ivanja, god. 32, sv. 2, Zagreb, 2012, 205-210.
322
obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera
ili mogu ponaati s vanjskim svijetom, jer ne moemo primjeivati svijet bez jezika
ni pojmova. Ili po rijeima Giorgio Agamben-a historija se nalazi samo u jazu izme-
u semiolokog bia i semantikog kod ovjeka.7 Dakle, istraivanje o drutvenim
i politikim promjenama bez tog istraivanja o promjeni (smisla) pojmova bilo bi
jednostrano.
U ovom radu se istrauje kako se mijenja pojam djetinjstva, koje je objekt ana-
lize i prakse kod obrazovanja, odnosno kako se mijenja pojam oko odnosa izmeu
roditelja i djece preko analize utjecaja Herberta Spencera. U ovom radu se ne uzi-
ma u obzir razliit utjecaj te promjene na naine miljenja kod pojedinih naroda.
Na primjer, to se tie injenice da muslimani pokazuje manji interes od ostalih
naroda kod upisa aka u kolu, razlog se trai u muslimaskom nazoru o drutvu
ili svijetu.8 Iako zaista postoji nesrazmjer tog upisa meu pojedinim narodima, u
ovom radu se panja vie posveuje injenici da je neredovno pohaanje kole bilo
ope pitanje za sve narode. U tadanjim lancima pedagokih asopisa to pitanje
se razmatra bez obzira na pojedine narode. Drugim rijeima, u ovom radu se raz-
matra promjena diskursa o djetinjstvu unutar odnosa izmeu roditelja i djece, ne
promjenamuslimanskog (ili ostalih naroda) diskursa o djetinjstvu, jer bi se onda
ova promjena ticala ne pitanja o diskursu djetinjstva nego samo pitanja o musliman-
skom (ili ostalih naroda) drutvu.
Glavni izvori za ovaj rad su bili lanci u tadanjim asopisima i knjige u kojima se
moglo vidjeti kako se koristilo miljenje Herberta Spencera o odnosu izmeu peda-
gogije i njenog objekta, tj. djetinjstva, ili o odnosu izmeu roditelja i djece.
1. Historijski kontekst oko misli o djetinjstvu prije Prvog svjetskog rata

1-1. kolstvo i uiteljstvo u Bosni i Hercegovini za austrougarske vladavine
Kada je austrougarska vlast dobila pravo upravljanja Bosnom i Hercegovi-
nom1878. godine, ona je preuzela i kolsku mreu izgraenu za vrijeme osmanske
uprave. Ta mrea je bila ureena uglavnom prema pojedinim religijama. Konkretno,
to se tie srpskih osnovnih kola, tada ih je bilo 56 sa 75 uitelja i 3523 aka,9 kato-
likih osnovnih kola bilo je 54 sa 56 uitelja i 2295 aka,10 a to se tie musliman-
skog kolstva, prema javnom popisu iz 1876. godine, bilo je 917 mekteba sa 40779
7
Giorgio Agamben, Youjiki to Rekishi, (prevod. Uemura Tadao), Tokio, 2007, 8. (Originalni naslov:
Infanzia e storia: Distruione dellesperienza e origine della storia)
8
Elvira Islamovi, kolstvo i obrazovanje na podruju okruga Biha za vrijeme austrougarske uprave,
Bonjaka zajednica kulture Preporod, Biha, 2008, 180.
9
Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918), Ve-
selin Maslea, Sarajevo, 1972, 24.
10
Isto, 30.
323
mitsutoshi inaba
aka.11 Za uprave Osman erif pae (1861-1869) uspostavila se prva svjetovna kola
u Sarajevu 1864. godine. To je bila Rudija, iji obrazovani program odgovara suvre-
menoj graanskoj koli u Europi. Mrea rudija se proirila tako brzo da ih jeprema
objavljenom austrougarskom izvoru 1878. godine bilo 18 u cijeloj Bosni.12 Da bi se
obezbijedilo uiteljstvo nuno za tu kolsku mreu, uspostavlja se1869. Dar-ul-mu-
alimin kao muslimanska uiteljska kola.13
Nakon to je austrougarska vlast dobila pravo upravljanja Bosnom i Hercego-
vinom, ona se trudila pomagati mreu javnih kola. Ali se ta aktivnost nije dobro
zavrila zbog finansijskih tekoa. Posebno je nedostajalo uiteljstvo, koje je bilo
upueno u modernu misao. Istovremeno, ono je moralo znati jezik domaeg stanov-
nitva. Zato su nakon okupacije podoficiri zapoljavani kao uitelji osnovnih kola.
Ipak to je bilo samo privremeno sredstvo, a malo po malo oni su se morali zamje-
njivati s redovnim uiteljstvom. Tada austrougarska vlast dobavlja veinu uiteljstva
iz njenih srpskohrvatskih oblasti, jer je ona bila na oprezu od utjecaja Srbije na Bo-
snu i Hercegovinu.14 Takva austrougarska politika o zapoljavanju uiteljstva imala
je jasan politiki cilj, posebno na polju njene nacionalne politike. Na drugoj strani
se ne smije zaboraviti da ta politika donosi poveavanje puteva preko kojih su se
irile razliite struje moderne zapadnoeuropske misli u Bosni i Hercegovini.15 Ov-
dje nas ne interesira pitanje koliko se takva zapadnoeuropska misao proirila meu
tadanjim obinim stanovnitvom. Za nas je vanije to to se tada poeo formirati
temelj irenja zapadnoevropske misli. Na primjer, iako su u Sarajevu 1881. godine
nastavnici gimnazije iz Hrvatske i Slavonije drali nedeljna popularna predavanja
iz pojedinih znanstvenih struka, ona su bila beskorisna za graanstvo koje ih nije
moglo razumjeti.16
Kada je obavezna nastava stupila na snagu 1912. godine, radila je 331 dravna
kola.17 Da bi se popunila uiteljska mjesta za ove osnovne kole, pored zapoljava-
nja uiteljstva iz austrougarskih oblasti izvan Bosne i Hercegovine, radilo se na od-
goju uiteljstva i unutar Bosne i Hercegovine. U kolskoj godini 1882/83. se uspo-
stavlja trogodinji kurs uiteljstva kao obrazovalite za pomone uitelje. U kolskoj
godini 1886/87. to obrazovalite prerasta u uiteljsku kolu.18 Ne moe se porei da
11
Isto, 35-36.
12
Isto, 37.
13
Isto, 38.
14
Sreko Daja, Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918) Die In-
telligentsia zwischen Tradition und Ideologie, Verlag Oldenbourg, Mnchen, 1994, 117.
15
Isto, 127.
16
Todor Kruevac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom 1878-1918, Muzej grada Sarajeva, Saraje-
vo, 1960, 404.
17
Papi, kolstvo, 51.
18
Isto, 72-73.
324
je ova uiteljska kola bila centar irenja moderne zapadnoeuropske misli u Bosni i
Hercegovini, jer oni, koji su bili budue uiteljstvo osnovnih kola, drugim rijeima
vaan dio inteligencije, bili su pod utjecajem nastave te kole. Osim gramatike bo-
sanskog jezika udbenici u toj koli bili su isti kao u uiteljskoj koli u Hrvatskoj.19
Na primjer, u obrazovalitu za pomone uitelje 1884. godine se koristilo djelo Stje-
pana Basarieka kao udbenik pedagogije.20Iako se u svom pristupu dotie samo
pedagogije, Mladen Bevanda pokazuje da je uiteljska kola u Sarajevu bila centar
irenja zapadnoeurospke pedagoke misli.21 Nova struja sadravala je pragmatizam,
evolucionistiku teoriju, eksperimentalnu psihologiju i eksperimentalnu pedagogi-
ju itd. Ove nove misli su imale vie ili manje utjecaja na Bosnu i Hercegovinu.22
Ovdje se koriste godinji izvjetaji uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne
djake kole kao vjebaonice u Sarajevu kao izvori da se razumije kakvi su udbenici
pedagogije koriteni u uiteljskoj koli. Prvi izvjetaj, koji je autoru bio dostupan, je
esti izvjetaj (kolska godina 1893/ 94). Tu se spominju Basariekove etiri knji-
ge, tj.Uzgojoslovlje, Obe obukoslovje, Posebno obukoslovje i Povijest pedagogije, isto
kao 1884.godine.23 Iako u etrnaestom izvjetaju (kolska godina 1901/02) iezava
Uzgojoslovlje, ostale tri knjige se jo spominju kao udbenici pedagogije.24 A u dva-
desetprvom izvjetaju (kolska godina 1908/09) kao udbenik pojavljuje se Dvor-
nikovieva knjiga Temelj psihologije.25 Ova knjiga se jo ne spominje u devetnaestom
izvjetaju (kolska godina 1906/07).26 to se tie te knjige, on u njegovom pismu
svjedoi da Basariekova misao ne odgovara suvremenoj psihologiji.27 Nadalje, on je
poduavao predmet pedagogiju i historiju u uiteljskoj koli.28
Nebi bilo uvijek ispravno iskljuivati vjerske kole iz utjecaja te moderne misli.
Na primjer, u erijatskoj sudakoj koli se pouavalo znanje ravno srednjoj koli u
19
Isto, 91.
20
Mitar Papi, Tragom kulturnog nasljea, Sarajevo, 1976, 80.
21
Bevanda, Pedagoka misao, 46, 57.
22
Isto, 57-58.
23
Godinji izvjetaj uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne djake kole kao vjebaonice u Sarajevu,
esti (kol. god. 1893 / 94), 16.
24
etrnaesti (kol. god. 1901 / 02), 24.
25
dvadesetprvi (kol. god. 1908 / 09), 41.
26
devetnaesti (kol. god. 1906 / 07), 34. Na alost, autor nije mogao pronai dvadeseti izvjeaj. Da-
kle, nije jasno da li se Dvornikovia psihologija prvi put javlja u dvadesetprvom izvjetaju.
27
Pismo Davorinu Trstenjaku 1910. I 28, Arhiv Hrvatskog kolskog muzeja, HR-HM-50 Davorin
28
dvadesetprvi (kol. god. 1908 / 09), 11.
325
mitsutoshi inaba
zapadnoj Europi.29 Ulema-medlis u Bosni i Herecgovini je 2. jula 1917. godinepri-

hvatio upotrebu Basariekove pedagogije kao udbenika uz uvjet da se nekoliko re-
enica modificira prema Islamu.30 U vjerskim kolama je Johann Friedrich Herbar-
tova pedagogija inila jezgro pedagoke misli.31 I u Vrhbosanskoj visokoj teolokoj
koli se koristilo est knjiga neoskolastike misli Josipa Stadlera.32 Moe se pretpo-
staviti da prilivu moderne zapadnoeuropske misli u Bosnu i Hercegovinu doprinosi
Zemaljski muzej, jer su izloeni i iskopavani predmeti bili upotrebljivni kao nastavni
objekti u gimnazijama.33
Od 20. stoljea se poveava broj uenika koji su birali Zagreb kao mjesto studi-
ranja. Dok je 1900. godine bilo 13 bosanskih studenata u Zagrebu, taj broj 1911.
raste na 145.34 Na ovaj nain su razliite zapadnoeuropske misli preko inteligenci-
je iz Hrvatske dolazile u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, stanje misli u Hrvatskoj se
ne moe razlikovati od onog u Bosni i Hercegovini, posebno nakon uspostavljanja
austrougarske vladavine.
1-2. Drutvo i obitelj u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeu

Nakon to su bosanski i hercegovaki uenici bili prognani iz konvikta u Beu
zbog njihovog politikog djelovanja 1901. godine, javljaju se aktivnosti za pomo
tim prognanim uenicima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Iz tih aktivnosti se poste-
peno formiraju drutva za pomo obrazovanju mladih ljudi i za narodnu prosvjetu
(po narodima).
Usprkos tome nisu se te aktivnosti za pomo obrazovanju mladih ljudi razvile
tako dobro kao to su osnivai predvidjeli. Posebno se ne poveava broj aka koji idu
u osnovnu kolu, kao temelju za cjelokupnu narodnu prosvjetu. Moe se pretposta-
viti da se jedan od razloga za to nalazi u ekonomskom stanju domainstva, gdje su
djeca morala biti koritena kao radna snaga. A bilo je onih koji nisu priznavali vri-
jednost troka za obrazovanje.35 Ali tadanja inteligencija je prilazila tom pitanju s
drugog stanovita. Na primjer, Dvornikovi tvrdi da je prekomjerna ljubav roditelja,
posebno majke, prema djeci jedna vana prepreka pribliavanju doma i kole.36 I je-
dan referat 1909. godine zahtijeva da se roditeljima koji ne upiu djecu ili ih ne alju
29
Daja, Sreko S.,a. a. O., S. 136.
30
Arhiv Bosne i Hercegovine, . 67-71, ZVS-118 1917
31
Bevanda, Pedagoka misao, 261.
32
Inaba, The human Concept, 102.
33
Naune ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, (priredio: Hamdija Kapidi)
Sarajevo, 1973, br. 63 (22. februar 1895. godine).
34
Daja, Sreko S., a. a. O., S. 184.
35
Isto, 138.
36
Ljudevit Dvornikovi, kola i dom, kolski vjesnik, Sarajevo, 1905, 587.
326
redovno u kolu odreuje novana kazna ili zatvor od kotarskog ureda, na prijavu
i prijedlog kole.37 Ukratko pronaen je jedan uzrok otvaranja pitanja oko kole u
odnosu izmeu roditelja i djece.
Ovakav nazor, po kojem su roditelji odnosno dom prepreka obrazovanju, moe
se pronai ve za vrijeme Kalajeve uprave (1882-1903). Kalaj je u viim enskim
kolama vidio sredstvo razaranja porodice kao tvrave tradicionalnog naina ivota
i miljenja.38 Za njega kolsko obrazovanje predstavlja medijum proirenja novog
naina ivota i misli u dom. Kao to se pokazalo, pojedina narodna drutva su se
bavila pitanjem kako poveavati broj aka u osnovnoj koli od 20. stoljea. U hrvat-
skom drutvu za pomo uenicima i narodnu prosvjetu, Napretku, blagajnik je mo-
lio roditelje da daju djecu pod Napretkov nadzor, da idu u kolu.39 Ovdje se moe
pronai tenja da vanjska institucija na polju obrazovanja smije igrati vanu ulogu
umjesto roditelja. I ta se naklonost nazire preko injenice da Napredak preuzima
funkciju medija izmeu drutva i majstora kao dunost, to se tie ivotnog stanja
egrta.40 Iza tenje da vanjska organizacija smije nadomjetati roditeljsku funkciju
stoji nazor odnosno nepovjerenje prema domainstvu ili odnosu izmeu roditelja i
djece. Uzrok bjeanja egrta kuama se traio ne u samom egrtu, nego u injenici da
je bio razmaen od strane roditelja.41 Na drugoj strani, u srpskom drutvu za pomo
uenicima i narodnu prosvjetu, Prosvjeti, znaajno se poveava broj njenih lanova
i svota novanih priloga tom drutvu. Usprkos tome, i Prosvjeta smatra da se uzrok
prepreke obrazovanja egrta, posebno njihovog bjeanja kuama nalazi u utjecaju
roditelja na djecu.42 Nadalje, uspostavlja se komisija sa Ristom Jeremiem na elu
da se vodi rauna u kakavim uslovima stanuju aci-stipendisti.43 I u muslimanskom
drutvu za pomo uenicima i narodnu prosvjetu, Gajretu, bili su ponaanje tih
stipendista kao i njihove nastavne ocjene pod nadzorom drutvenog povjerenika.44
Meu svim ovim drutvima se moe primijetiti da ona nisu dosljedno priznavala
37
aliborka kipina, Uiteljska drutva u Bosni i Hercegovini o problemu obaveznog (obligatnog)
D
polaska djece u kolu (1878-1918), Zbornik radova, Uiteljski fakultet u Uicu, god.14, br.13,
2011, 111.
38
Tomislav, Kraljai, Kalajev Reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Veselin Maslea, Sarajevo,
1987, 248.
39
Tomislav Iek, Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine
(1902.-1918.), Institut za istoriju, Sarajevo, 2002, 88.
40
Isto, 97.
41
Isto, 100.
42
Boidar Madar, Prosvjeta srpsko prosvjetno i kulturno drutvo 1902-1949, Akademija nauka i umjet-
nosti Republike Srpske, Monografije knj. II, Odjeljenje drutvenih nauka knj. V, Banja Luka-Srpsko
43
Isto, 101.
44
Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941),
Veselin Maslea, Sarajevo, 1986, 10.
327
mitsutoshi inaba
objektivnu ni racionalnu vrijednost tadanjeg opeg stava roditelja prema djeci. Kri-
tika o prekomjernoj ljubavi prema djeci se moe pronai i u tadanjoj medicinskoj
oblasti. Tu se napose kritizira majina pogrena briga za djecu.45 U izvjetaju o up-
ravi Bosne i Hercegovine iz 1906. godine se savjetuje da se roditeljsko postupanje s
djecom mora poboljavati u segmentu djeije njege i djeije hrane.46 U izvjetaju iz
Tuzle 1912. godine se tvrdi da jo uvijek vlada zloupotreba (Abusus) da se dijete doji
neobino dugo, ali s obzirom da je dolo do poveanja potronje brana za djecu mo-
glo bi se zakljuiti da se poela koristiti racionalnija djeija hrana.47 I u izvjetaju
iz Sarajeva iste godine se kritizira da je dugorono dojenje tetno za majku i dijete.48
U diskursu o domainstvu u Bosni i Herecegovini u 20. stoljeu se moe pri-
mijetiti kritiki stav prema tadanjem odnosu izmeu roditelja i djece. Ali se tu ne
odbacuje vrijednost samog domainstva ili roditelja, nego se pojavljuje diskurs koji
dozvoljava aktivno mijeati u domainstvo izvanjskog faktora. Autor ovog teksta
smatra da su oni osjeali drutvenu krizu kao da je samo dom bio velika prepreka
tjelesnom i duevnom razvoju djece.
2. Roditelji i dijete u Bosni i Hercegovini iz perspektive

Spencerove pedagogije
2-1. Pogled na odnos izmeu roditelja i djeteta u Hrvatskoj za 1880-ih godina
to se tie Spencerove pedagogije, Basariek, koji je bio urednik pedagokog lista
Napretka, objavio je kritiku 1886. godine. Po rijeima Dvornikovia, pozitivizam
se, koji ostavi njegova sveca Herbarta po strani, njemu ne svia.49 Iako se ne moe
u potpunosti prihvatiti Dvornikoviev sud o Basarieku, njemu u potpunostinije
zaista odgovarala struja novih misli.50 On kritizira Spencerovu tvrdnju o
paralelnosti izmeu filogenije i ontogenije. Po Spencerovom miljenju, ako postoji
redoslijed po kojem ovjeanstvo stie razliita znanja, postoji posebna sposobnost
za razumjevanje dotinih znanja kod djeteta prema tom redosljedu. Za to vae
raznovrsni faktori odreivanja filogenetikog redosljeda i za pojedinog individuuma
45
andesregierung fr Bosnien und die Hercegovina (Hg.), Das Sanittswesen in Bosnien und der
L
Hercegovina 1878-1901, Sarajevo, 1903, 40.
46
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine za 1906. godinu, 91.
47
ABiH, . 99-21, ZVS-326 1912, Kreisberde Tuzla, Nr. 3991 Jahresbericht pro 1911 am 24. Februar
1912.
48
ABiH, . 99-21, ZVS-326 1912, Kreisbehrde Sarajevo, Zahl 8758 Jahresbericht pro 1911 am 9.
April 1912.
49
Pismo Davorinu Trstenjaku 1900. I 20, Arhiv Hrvatskog kolskog muzeja, HR-HM-50 Davorin
50
Mirko Luka, Obiteljski odgoj u Hrvatskoj Razvoj ideja od 1850. do 1918. godine, Hrvatsko futuro-
loko drutvo, Rijeka, 2010, 48.
328
poput ovjeanstva.51 Na toj osnovi se tvrdi da prilikom umnog obrazovanja

moramo prolaziti jednak put s kulturnim razvojem ovjeanstva. A Basariekova
kritika je udna, jer on neposredno ne porie njegovo miljenje. Istiui da je prije
njega bilo onih koji su iznijeli isto miljenje, on usvaja strategiju relativiziranja
vrijednosti njegovog doprinosa pedagogiji. Ovdje se spominje konkretno isticanje
paralelnosti izmeu ljudske historije i individualnog razvoja od strane Herbarta i
Tuiskon Zillera. Po miljenju Herbarta cijela prolost se nalazi u svakom pojedinom
ovjeku. Za to je snaga svega onoga, to su ljudi ikad osjetili, izkusili i mislili,
jedini pravi uzgojitelj. Drugim rijeima, veli on, u obe treba da svadja ovjeka
na ovjeanstvo, dio na cielost.52 Nakon pokazivanja toga slinog miljenja izmeu
Herbartovaca i Spencera kritizira on da kod Spencera nedostaje pogledna to zato
se nastavno gradivo valja ureivati po tom redosljedu. Dakle, Spencer misli samo o
formalnoj strani poput razvitka od empirinog znanja do racionalnog.53
Basariek ne odbacuje miljenje o paralenosti izmeu ljudske historije i indivi-
dualno grazvoja. Ali autor (M.I) smatra da se kod njega Herbartovo miljenje pre-
cizno ne razlikuje od Spencerovog. Historija ljudskog znanja se po miljenju Her-
barta zasniva na akumulaciji intelektualnog razvoja pojedinaca. Dakle, ba sadanji
pojedinci pripadaju ljudskoj vrsti, i oni su mogli dospjeti do sadanjih inteletualnih i
znanstvenih postignua samo preko te iste akumulacije. To znai paralelnost izmeu
ljudske historije i napretka svjesne individue. Na drugoj strani, Spencer postavlja
njegovo miljenje na pretpostavku da se u pojedinom djetetu nalazi neka odree-
na akumulacija, tj. sklonost, ve pri raanju preko nasljeivanja steenih svojstava.
Ba ovdje se nalazi paralelnost izmeu ljudske historije i individulanog razvoja. Bilo
kako bilo Basariek smatra da pedagogija prije Spencera priznaje opravdanost mi-
ljenja o toj paralelnosti izmeu ljudske historije i individualnog razvoja.
Sljedee godine Dvornikovi je objavio jedan lanak gdje se usporeuju Spencer i
Herbart. Po Herbartovoj psihologiji uzrok razlike meu acima ne moe se nalaziti
u njihovoj dui, jer se ne pretpostavlja uroena sklonost. Zato se individualna
razlika svodi na tjelesnu razliku. Ukoliko to (tjelesno) sudjelovanje stvara svojim
uplivom na duu brzi ili laganiji ritam u gibanju predoaba, utoliko se razlikuje
duevna sposobnost pojedinaca.54 Na toj temeljnoj pretpostavci stvara se teorija
kulturno-historijskih stupnjeva. Ovdje se istie Zillerov doprinos tom stvaranju.
Da se dokae ta teorija, ovdje se kao primjer koristi djelovanje mate. U tenji za
sluanjem narodnih pria pokazuje se paralelnost izmeu individulanog djetinjstva i
51
S tjepan Basariek, Pedagogija Herberta Spencera, Izvjetaj Kr. Preparandije i Vjebaonice u Za-
grebu, koncem kolske godine 1885 / 86, Zagreb, 1886, 15.
52
Isto, 16.
53
Isto, 17.
54
Ljudevit Dvornikovi, Herbart i Spencer, Napredak, Teaj 28, 1887, 67.
329
mitsutoshi inaba
narodnog djetinjstva.55 Ovdje je nejasno da li Dvornikovi tvrdi paralelnost izmeu

individuuma i naroda, a ne ovjeanstva kao kod Zillera. Nadalje se objanjava
njegov nazor o apercepciji. Iako nastupa novi pojam kada nova predstava nailazi na
slian pojam postajui ve u dui, apercepciji ne doprinosi nita drugo nego objekt
koji ispunjava matu kada ona najjae djeluje pri individualnom razvoju. Za vrijeme
djetinjstva, kada mata djeluje najjae, matu ispunjava slobodno i neobuzdano
spajanje mnogih predstava.56 Ukratko, rijeju narod se ne moe ukazivati na
odreenu grupu niti ljudsku vrstu. Radije se vie panje obraa na proces kao da se
sistematizirano znanje postepeno razvija iz prvih neodreenih znanja. Dvornikovi
zbilja istie da pojedina predstava mora dosljedno pronai svoje mjesto u sistemu
znanja kako bi se ona mogla pretvoriti u volju.57
On, iako prihvata Spencerovo miljenje o kulturno-historijskim stupnjevima,
kritizira ga zbog toga to on ne koristi to miljenje za biranje nastavnog gradiva, isto
kao to je ve kritizirao Basariek.58 Spencer svodi te stupnjeve na dva momenta. To
znai upotrebljavanje darvinistikog miljenja o nasljedstvu i prijenosu u pedagogi-
ji. Iz redosljeda po kojem ovjeanstvo dobija sadanje znanje mora se tvrditi da se
prema tom redosljedu razvija sposobnost za dobivanje tog znanja i meu pojedin-
cima. U tom smislu se nalazi premisa nastave po kulturno-historijskim stupnjevima
ve u ljudskom tjelesnom sustavu bez obzira na sadraj nastavnog predmeta i na
vrijednost tog predmeta.59 Meutim, izgleda da njegovo tumaenje lii na Basarie-
kovo, u ovom tumaenju teite se premjeta na promjenu tjelesnog sustava i naslje-
ivanje te promjene. Dakle, porijeklo paralelnosti se pronalazi ba u nesvijesnom i
tjelesnom sustavu bez obzira na izuavani predmet. Herbartova se teorija ne osniva
na batinjenoj ni prenesenoj uroenosti pojedinaca, ve na bitnosti ovjeje due,
koja bitnosti nije proizvodom drugoga niza pretvorbina ljudskoga znanja, ve je od
postanka svoga napram vanjskim pojavama uvijek u istoj dispoziciji, mijenjajui se
samo prema dojmu kakvoe i kolikoe pojava. to je dakle i po Herbartu ovjeji
duh pristupan usvajanju tih vanjskih pojava, samo u onom su sljedu, u kojem ih je
primio i sav ljudski rod tekom historijskoga si razvoja, tomu nije uzrok u priroenoj,
steenoj te naslijeenoj sposobnosti ljudskoga duha, ve u samom susljednom nago-
milanom gradivu, koje u duhu ljudskom ne moe da uhvati mjesta drugim redom,
negoli onim, kojim se je samo u spoznaji ljudskoj razvilo, tako bi rei stvorilo.60
55
Isto, 82.
56
Isto.
57
Isto, 83.
58
Isto, 115.
59
Isto, 130.
60
Isto, 131.
330
I Spencer veli da moramo posluati taj redosljed. Tada se postavlja teite ne na

uroenu sposobnost, nego na nastavne predmete i njihov historijski razvitak. U tom
smislu Spencerovo miljenje lii na Herbartovo.61 Ovdje se namjerava poreenje vri-
jednosti Spencerovog miljenja, istiui razliku izmeu njega i Herbarta, nego dava-
nje vieg doprinosa pedagogiji preko pomirenja njh obadvojice. Dakle, naprotiv on
onu taku koju kritizira Basariek potuje kao vor za pomirenje.
U drugoj polovini 1880-ih godina, Spencerov disident Basariek i njegov pri-
stalica Dvornikovi, smatrali su da individualni razvoj dolazi paralelno s ljudskom
historijom. Kako su oni razumjeli odnos izmeu roditelja i djece posebno u kunom
odgoju na osnovu tog nazora o razvoju? Basariek pri kritiziranju Spencerovog mi-
ljenja o naravnoj kazni spominje taj odnos.62 Po Spencerovom miljenju pravna
kazna je ne ona kojoj roditelji podvrgavaju nego ono kojoj sama priroda podvrgava.
Dakle, kritizira se pretjeran nadzor roditelja nad djecom.63
Protivno ovom miljenja Basariek kritizira da nemoralno djelo uvijek ne uzro-
kuje neprijatnu posljedicu naravnom kaznom. Napose ako je loa posljedica dola
sa velikim zakanjenjem, naravna kazna ne moe imati utjecaj na dijete. I djeji um
je tako nerazvijen da treba nadzor odgojitelja.64 Zato se u Spencerovom djelu zbilja
moe pronai spis ne samo o naravnoj kazni nego i o pozitivnoj kazni.65 Autor misli
da on uvijek ne porie naravnu kaznu, jer on tvrdi da najsgodnije su one nagrade i
kazne, koje se najvema pribliavaju naravnim posljedicam dobra i zla ina.66 Dakle,
radije se kritizira laissez-faire u nastavnoj strategiji koja se oslanja samo na djeiji
samostalni razvoj, jer dijete je umno tako nerazvijeno da ne moe suditi samostalno
i umjesno. Ali na drugoj strani on savjetuje da gdje se pome sumnjati u znanje, po-
tenje ili dobru namjeru uzgojitelja, tamo prestaje svaka poslunost.67 On pretpo-
stavlja pristunost nekog stepena porasti djejeg uma kao uvjet za odgoj poslunosti.
Kako god, djeija nastava za Basarieka 1880-ih godina znai odgajanje djeje po-
slunosti drugoj volji.68 Iako se u radu o Spenceru posebna panja ne obraa na od-
nos izmeu roditelja i djece, u njegovoj knjizi o pedagogiji Basariek se malo osvre
na majinu i oevu ulogu pri kunom odgoju. Pozitivno ocjenjujui majinu ljubav,
61
Isto, 131.
62
U tadanjim lancima se koriste dva izraza prirodna kazna i naravna kazna. U ovom radu se kori-
sti prirodna kazna uglavnom po srpskoj verziji Spencerove knjige, iako se potuje izraz pojedinih
pisaca.
63
Basariek, Pedagogija Herberta Spencera, 32.
64
Isto, 33.
65
Isto, 34.
66
Stjepan Basariek, Pedagogija I. dio: Uzgojoslovje, Zagreb, 1880, 176.
67
Isto, 171.
68
tefka Batini, Crna pedagogija u hrvatskim djejim asopisima 19. stoljea, Anali za povijest
odgoja, br. 4, Zagreb, 2004, 41.
331
mitsutoshi inaba
on tvrdi da otac mora biti autoritet djeci komu se ona dragovoljno pokoravaju.
Nadalje, bez oeve strogosti majina ljubav bi mogla uroditi zlim plodom.69 Zato se
teite kunog odgoja nalazi u staranju o djeijoj poslunosti. U Basariekovoj peda-
gogiji moe se pronai samo shema u kojoj djetetom kao inferiornim biem rukovode
odrasli, bilo uitelj bilo roditelji. Po rijeima tefke Batini, koja istrauje djeje aso-
pise u Hrvatskoj u 19. stoljeu, tada je bilo korjenitog nepovjerenja u dijete i neshva-
anje djeteta.70 I taj stav je odreivao tadanju psiholoku pozadinu tjelesne kazne koja
je postojala u koli i u domu.71
Dvornikovi u radu o Spenceru manje od Basarieka spominje odnos izmeu
roditelja i djece. On i priznaje prisutnost tjelesne kazne, iji uzrok se nalazi u tome
to se ta kazna odrava kao tradicija preko mnogih pokoljenja i ne trai se efikasnije
nastavno sredstvo od te kazne u koli i u domu.72 Protiv te kazne Spencer usvaja
naravnu kaznu na osnovu principa samostalnog razvoja djeteta. Dvornikovi kri-
tizira da ta kazna vai samo u domu i da kola zahtijeva neki autoritet, jer disci-
plina ne nastupa spontano od djejeg uvjerenja o toj nunosti.73 Dakle, ne mogu
ba nastavnici eliminirati sve tjelesne kazne iz kolske prakse, iako oni sumnjaju u
tjelesnu kaznu. I ta kazna se odrava dok dom otpoetka bez ibe ne odgaja dijete
po racionalnom nastavnom principu.74 Ukratko, Dvornikovi ne porie apsolutno
vrijednost naravne kazne, ali smatra da ta kazna nije praktina u kolskoj nastavi.
Napokon on spominje Spencerovo isticanje da se pri kazni djeiji motiv mora uzeti
u obzir.75 Ovdje se uvoenje racionalnog odgoja u dom posmatra kao pretpostavka
ukidanja tjelesne kazne u koli. On misli da je ba neracionalni odgoj u domu vana
prepreka kolskoj nastavi. Ali on ovdje konkretno ne pokazuje kako se dijete mora
odgajati u domu, pretpostavlja se da njegovo miljenje o nunosti autoriteta u koli
za odravanje discipline nije daleko od Basariekovoga. Njegov cilj u tom radu je
dopunjavanje Herbartove pedagogije Spencerovom. On pokazuje da je nastavni cilj
obojice isti - obrazovanje socijalnog ovjeka - iako je sam povod toga obrazovanja
drukiji.76 Ali Herbart ne ostavlja etiki utjecaj uitelja na uenika, premjeta on
teite etike nastave na obuku ograniavajui efektivni opseg tog utjecaja.77 On ba
tu najvie pronalazi prednost Herbartove pedagogije. I tu stegu on smatra samo kao
69
Basariek, Pedagogija, 220-221.
70
Batini, Crna pedagogija, 44.
71
Isto, 47.
72
Dvornikovi,Herbart i Spencer, 209-210.
73
Isto, 210.
74
Isto.
75
Isto.
76
Isto, 6.
77
Isto, 50.
332
drugorazredno sredstvo odgoja.78 Ovdje se nastavno pitanje svodi na spomenuti tok

djejeg umnog razvoja. Zahtjeva se prirodno obrazovanje poput obuke protiv pri-
silnog i mehanikog obrazovanja.79 Tada se prema toj prirodnosti uloga nastavnika
ureuje nastavnom metodom i nastavnim gradivom.80 Smatra se da se ovdje skree
panja uglavnom na odnos izmeu uiteljstva i djece u koli jer se takva prirodnost
ne moe uzeti u obzir u ivotu u domu. A iz njegovog miljenja o tjelesnoj kazni
pretpostavlja se da je racionalni odnos prema djeci u njegovom nastavnom idealu
trebalo uspostaviti bilo u koli bilo u domu. U tom smislu se odrasli ovjek zamilja
kao pomonik koji neprisilno vodi dijete na ispravan put prema prirodnom razvoju,
isto kao to to pokazuje Basariek. Ali taj odnos prema djeci nije nikada ravnopra-
van, nego se djeca moraju uvijek pokoravati odraslim kao njihovom autoritetu, a taj
zakljuak se moe pretpostaviti iz miljenja o nunosti discipline u kolskoj nastavi.
2-2. Pogled na odnos izmeu roditelja i djeteta u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeu
lanci u ijim naslovima se nalazi rije Spencer pojavljuje se u bosanskoherce-
govakoj periodici od poetka 20. stoljea. Kada je Spencerova pedagoka knjiga
prevedena na srpski 1912. godine, knjievna smotra u Bosanskoj vili preporuuje je
kao knjigu korisnu za sve koji brinu za obrazovanje kao vano ivotno pitanje.81 Ova
prevedena knjiga je druga verzija, a prva je bila publikovana devet godina ranije. I
tada se u Bosanskoj vili naglaavala vanost itanja te knjige, jer se pedagoki temelj
u Engleskoj i u Americi zasnivao na njoj.82
Herbartova pedagogija je stvorila glavnu struju u Hrvatskoj, to se moe pretpo-
staviti iz spomenutih radova u kojima se analizira i s njom usporeuje Spencer. Zato
se kulturno-historijski stupnjevi kod Herbartovaca spajaju sa Spencerovim evoluci-
onizmom. Ovakvo spajanje je imalo utjecaj na tok misli u Bosni i Hercegovini, koja
je bila pod utjecajem iz Hrvatske. Ali, ipak se tu moe primijetiti suptilna razlika
uzrokovana vremenskim razmakom od 20 godina. to se tie te razlike, autor (M.I)
kao argument koristi lanak u Nadi, koji analizira Spencerovo miljenje o historiji
glazbe. Dijete pokazuje svoju radost neuobiajenom vikom ili pokretom. Ovaj zvuk
ili pokret se estim i pravilnim ponavljanjem malo po malo pretvaraju u glazbu ili
ples. Zato se nije pronaao povod tom pretvarenju u divljakom narodu ije drutvo
ne poznaje stalno i redovno pravilo. Ali i tu se ipak nailazi na glazbu ili ples, samo
78
Isto, 51.
79
Isto, 114.
80
Isto, 146-147.
81
Anonim, O vaspitanju umnom, moralnom i tjelesnom, Bosanska vila, god. XXVII, br. 3, 47, (15.
II 1912.).
82
Anonim, O vaspitanju, Bosanska vila, god. XVIII, br. 5, 97, (15. III 1903.).
333
mitsutoshi inaba
to je to u tim drutvima predstava rata ili lova, ne izraz radosti.83 Ovdje se smatra da
se povod napretku ka glazbi ili plesu nalazi samo u drutvenoj diferencijaciji. Tvrdi
se da se ovacija za gospodara, koja je spontani izraz afekta i ponosa isto kao odnos
djeteta prema roditeljima, postepeno pretvara u redovan obred kao to pokazuju
obiaji meu poluciviliziranim narodima.84 Po tom miljenju dijete se ne nalazi na
istoj razini s prostim divljakom nego s poluciviliziranom divljakom.
Da se odgovori na pitanje kako je nastupila ta promjena, koristi se Dvornikovi-
ev lanak o Spenceru iz 1904. godine. Po Spencerovom miljenju presudnu ulogu za
evoluciju ljudskog uma ima okolnost akumulacije vee mase znanja. Iz toga proistie
umna razlika izmeu divljaka i civiliziranog ovjeka. I to se predstavlja u paralelno-
sti izmeu individualne porasti i razvoja pojedinog roda. Dok god razvoj civilizacije
pojedincu daje obilna iskustva i jo iskustva drugih ljudi, bilo mrtvih bilo ivih, do-
sljednost pojmova i sposobnost miljenja napreduju. 85 Ukratko umna razlika izmeu
divljaka i civiliziranog ovjeka znai kvantitativni diferencijal iskustva steenih preko
mnogih pokoljenja. Ovaj diferencijal se pokazuje ne samo u kulturnom blagu nego
se i nasljeuje preko preobliivanja ivanog sistema.86 Spencer tim filogenetskim mi-
ljenjem odbacuje iluziju o ravnopravnosti meu svim ljudima.87 I ovdje Dvornikovi
tvrdi da Spencerovo miljenje o paralelnom umnom razvoju izmeu individuuma i
narodaodgovara kulturno-historijskim stupnjevima kod Herbarta.88 Pojedinac mora
prolaziti cijeli razvoj ovjeanstva u skraenom obliku, jer se ljudski um oslanja do
postepenog ureenja znanja prema razvoju ljudskog roda. Dakle pojedinac moe ra-
zumjeti jedan stepen znanja, dok ne dospije do stepena razvoja dotiog znanja.89 Ali,
to se tie granice mogunosti tog razvoja, postoji razlika meu ljudima. Tu se teite
premjeta na nervno diferenciranje, jer on veli da prirogjene naime sposobnosti jesu
tekovina iskustva cijelog roda, ili filogenetskog razvoja i da je ideja kulturno-historij-
skih stupnjeva u Herbarta utvrgjena samo kontatovanjem psihikih injenica bez
njihove veze sa fizikim razvojem.90 Dakle, ukoliko ne slijedimo njegovo miljenje ne
moemo odgovoriti na pitanje zato otpoetka postoji duevna razlika meu ljudi-
ma.91 Ta potencijalna razlika se predstavlja sklonou pojedinaca.
83
nonim, Herbert Spencer o razvoju plesova i muzine umjetnosti, Nada, god. VI, br. 20, 317.
A
(15. X 1900.).
84
Isto, 317.
85
Ljudevit Dvornikovi, Herbert Spencer, kolski vjesnik, Senj, 1904,131.
86
Isto, 130.
87
Isto, 132.
88
Isto.
89
Isto, 356.
90
Isto, 132.
91
Isto, 356.
334
Istodobno u kolskom vjesniku je objavljen jedan lanak koji usporeuje Her-

bartovu pedagogiju i psihologiju sa Spencerovom. Tu se posebna panja usmjerava-
na Spencerovu psihologiju koja istie neprekidnu psiholoku evoluciju od ivotinja
do ovjeka i gradi se na osnovu ivanog razvoja i meusobnog odnosa izmeu doj-
ma i pojma. ivotno djelovanje poinje tek od meudjelovanja izmeu tjelesne unu-
tranjosti i vanjtine. I evolucija znai razvoj prilagoavanja tjelesne unutranjosti i
vanjtine.92 Konkretnije ona znai diferenciranje funkcije i organa za tu prigodbu i
integraciju tih organa preko centralnog ivanog sistema. U tom ivanom sistemu
se nalazi uroeni odnos prema izvanjtini po kojem se ovjek moe ponaati s vanj-
skim dojmovima automatino tek nakon roenja. Djelovanje tog mehanizma stoji
do kvantiteta iskustva koja su se do tada akumulirala preko mnogih pokoljenja. Ta
iskustva se nasljeuju dodavanjem novog iskustva kao kamate pojedinog pokoljenja
dotadanjim iskustvima koja se ponavljaju preko prethodnih pokoljenja.93 Iz toga
se zakljuuje da pojedino dijete ve nakon roenja stoji na razlinim razinama uma
prema kulturnom razvoju. Zato obrazovanje ne znai stvaranje individuuma nego
ono doprinosi njegovom razvoju. Ovdje je interesantno isticanje da je najvei defekt
u ueniku roditeljska mana.94 Razlog zato se ovo istie se moe lake pronai u spo-
menutom tumaenju o mehanizmu ivotnih i psiholokih pojava. Zaista, to se tie
neurednog polaska kole, pretpostavlja se da je jedan od uzroka bolest nasljeena od
roditelja koja sprjeava tjelesni i duevni razvoj aka nuan za njihovo kolovanje.95
Dalje se razmatra kako su oni tada razmiljali o djetinjstvu preko Spencerove
misli u diskursu Bosne i Hercegovine. Jedan rad O moralnom vaspitanju po Spen-
ceru, iz kojeg bi se mogao pronai jedanod odgovora, objavljen je 1908. godine u
Srpskoj rijei. Kao to pokazuje naslov, tu se razmatra moralno vaspitanje po Spence-
rovom miljenju. Taj rad istie da se nastavni cilj posveuje ne samo umnom obrazo-
vanju nego i prepremi za samostalni ivota u drutvu preko moralnog vaspitanja. Za
tu spremu poetak se nalazi u djejem usvajanju ispravnog miljenja o kazni. Kazna
znai sredstvo za popravljanje ili spreivanje opasnih djelovanja za moralni i tjelesni
razvoj i zdravlje. Uope je pojam o kazni bio pod vladavinom autoritativnosti koja
se zasnivana roditeljskoj tvrdoglavosti i predrasudi bez razmiljanja. Zato tu nastupa
ne nuni i neodgovarajui strah djeteta od roditeljskog autoriteta. Protiv tog opeg
pojma o kazni, kazna se po Spencerovom miljenju tumai kao neizbjena posljedi-
ca djejeg loeg postupka.96
92
B. Krmari, Herbart i Spencer, kolski vjesnik, Senj, 1900, 63-64.
93
Isto, 65.
94
Isto, 191.
95
Petar Vrban, Uzroci neuredna polaska kole i kako bi se tome pomoglo, kolski vjesnik, Senj, 1900,
562.
96
P. Sl., O moralnom vaspitanju po Spenceru, Srpska rije, god. IV, br. 82, 16, (13.VI 1908.).
335
mitsutoshi inaba
Njegovo moralno vaspitanje na osnovu kazne kao prirodne posljedice podrava

ono to se zamilja da se nita moralno ne osniva na sili, vanjskoj i nerazumljivoj,
nego na prijatnom, simpatijskom osvajanju.97 I do tada roditelji nisu mogli razu-
mjevati da roditeljska iznenadna revnost zbunjuje djecu i da njihov kapric, pored
povjerenja u njihovu ljubav, u djejoj dui uzrokuje mrnju prema njima. Dakle, tu
se preporuuje naravna kazna po kojoj dijete moe doivljavati prirodnu posljedicu
svog loeg djela i po kojoj roditelji nadziru i opominju dosljedno i prijateljski.98
Iako bi roditeljski autoritet meu djecom treba biti veliki, istodobno se tvrdi
da se on ne moe uspostavljati tamo gdje oni pred djetinjim oima as prijateljski
opominju, miluju, ljube, as psuju i tjeraju, as tuku, izdiru se i isto s neke visine
prijete djetetu svojom apsolutnom moi.99 Neodgovarajua metoda nastave sprje-
ava djeju individualnost i samostalnost, i zato dijete postaje marioneta koja se bez
razmiljenja pokorava drugoj volji. Suprotno od toga, prirodna metoda pomae ra-
zvoju djeje volje i samostalnosti. Moralnom vaspitanju potrebna je samokritika i
samokontrola. Da bi moralno vaspitanje uspjelo, roditelji se sa svojim djecom mora-
ju ponaati prijateljski isto kao i sa odraslima.100
Ovdje se dosljedno tvrdi da je cilj nastave obrazovanje moralno samostalnog o-
vjeka. Ovakav cilj nije svojstven Spenceru. Moralno samostalni ovjek se zove karak-
ter ili znaaj, koji se uvijek spominje kao zadnja svrha nastave nakon 1850-ih godina
kada su se pojavili pedagoki asopisi i pedagoke monografije na hrvatskom.101 Tu
je interesantno miljenje o odnosu izmeu roditelja i djece. Iako se priznaje nunost
roditeljskog autoriteta u odosu prema djeci, odbacuje se to to taj autoritet postaje
despotizam. Umjesto toga se zahtijeva da odnos roditelja prema djeci treba da bude
isti kao stav prema odraslim prijateljima. Dakle, savjetuje se da se roditelji ne mijea-
ju u djeje ponaanje nego da ga po potrebi nadziru i da ih opominju.
U radu iz 1910. godine Adolf Lindner i J. Loos tvrde da Spencer donosi novu
perspektivu primjenom evolucije kao prirodoznanstvene metode u pedagogiji.102
On istie da se razvoj obrazovanja ostvaruje malo po malo. Zato se skokovit uzgoj
kritizira kao nemogue. Ali nastavni ideal se ne odbacuje. Kao to je ve reeno, tu
se obrazovanje moralno samostalnog ovjeka posmatra kao taj ideal. Za ostvarivanje
toga cilja on je nastavnicima predstavljao novi uvjet, t.j. nasljedstvo steenih svoj-
stva. Sklonost, ija osnova je iskustvo prethodnih pokoljenja, nasljeuje pojedino
97
Isto, 16.
98
Isto.
99
Isto.
100
Isto, 17.
101
Inaba, The human Concept, 114-116.
102
Gustav Lindner i Loos, J, Herbert Spencer, (prir: P. Divljan), Uiteljska zora, god.VI, Sarajevo,
1910, 88.
336
dijete. Zato se ta sklonost uvijek mora uzeti u obzir pri obrazovanju. Istodobno se
spominje prirodna kazna.Prirodnim se kaznama ne uzbugjuju odvie ni roditelji ni
djeca, jer se pitomac, postupa li se kako valja, osvjedoava o potrebi kazne i o skla-
du izmegju uzroka i uinka, te se upotrebom ovih kazna odnos izmegju roditelja i
djece ne poremeuje, jer roditelji nijesu vie instrumenti kazne.103 Nadalje se istie
da roditeljsko nezadovoljstvo ima uinak kada se ne poremeuju prijateljski odnosi
izmegju roditelja i djece.104
to se tie Spencerove pedagoke misli, za tadanje uiteljstvo je bila zanimlji-
va njegova pedagoka metoda kao naravna prirodna kazna. Na primjer, uiteljica
u Graanici Sofija Komadinova tvrdi, na osnovu njenog iskustva, da krivnji koja se
ini pri odsustvu roditelja nije najbolje popravno sredstvo kazna nego sramota ili
nedoumica koja se osjea kada je krivica otkrivena.105 Iako ona ne spominje Spence-
rovo ime, tu se teite popravke postavlja na djeju svijest o grijehu, ne na tjelesnu
kaznu. Pored prirodne kazne tada se prijateljstvo izmeu roditelja i djece isticalo
kao vaan pedagoki faktor. Po Spencerovom miljenju kazna se mora izvriti pri-
rodno bez obzira na roditeljsko raspoloenje niti roditeljsku presudu.106 Preko isku-
stva te prirodne kazne djeca mogu nauiti prirodnu posljedicu svoga djela, drugim
rijeima prirodni princip izmeu uzroka i uinka.107 Ovdje se smatra da prirodna
kazna promie razvoj djeije samostalnosti i samokontrole i omoguuje obrazova-
nje karaktera kao krajnjeg cilja nastave.108 Pored Dvornikovia i poznati darvinist
Davorin Trstenjak pri diskusiji o obrazovanju preko dragovoljnog djela u Hrvatskoj
koristi Spencerovo miljenje.109 On tvrdi da nita ovjeku nije gotovo dano, nita
darovano; sve je on sebi stvorio sam svojim radom i trudom kroz neizmjerni broj
godina i pokoljenja.110
Onda kakav odnos ima prirodna kazna s pojmom o prijateljstvu izmeu roditelja
i djece? Kao odgovor na to pitanje donosi se dui Spencerov citat: Kad rodite-
lji, mesto da uine, da im deca osete mune posledice svoga sopstvenog neuputnog
rada, dosuuju ovima druge vetake kazne, onda oni ine dvojaku tetu. Umnoa-
vajui ovako broj uredaba domaih i izjednaujui svoj ugled i svoje dostojanstvo sa
103
Isto, 89.
104
Isto.
105
Sofija Komadinova, Kuni uzgoj djece, Uiteljska zora, god. II, Sarajevo, 1906, 136.
106
Herbert Spencer, O vaspitanju umnom, moralnom i telesnom, (prevod. J. Miodragovi), Beograd,
drugo izdanje, 1912, 147.
107
Isto, 151.
108
Isto, 174.
109
Josip Balabani, Darvinizam u pedagokom djelu Davorina Trstenjaka, u: Zbornik radova tree
simpozije iz povijesti prirodne znanosti i njihove primjene krajem 19.i poetkom 20. stoljea u Hrvat-
skoj, (ur: arko Dadi), Zagreb, 1981, 89-93.
110
Davorin Trstenjak, Herbert Spencer, Napredak, Teaj 45, Zagreb, 1904, 129.
337
mitsutoshi inaba
sredstvima za odranje njihovo u snazi, svaki prestup onda postaje za njih uvreda i
uzrok za ljutnju. Drugo, iz ovoga opet nastaje i druga nevolja, to roditelji, muei
se sami ili troei mnogo novaca, ove tetne posledice tovare na lea vie sebi nego
pravim krivcima. Tako je gotovo i u dece. Kazne, koje dolaze kao neizbena posledi-
ca stvari, kazne, koje im dodeljuje bezlini uzrok, izazivaju u njih srazmerno slabo i
prolazno ogorenje; naprotiv kazne, koje izriu otac i mati po svojoj volji, te ih stoga
smatraju kao da su oni krivi za njih, proizvode vee i trajnije ogorenje.111 Ne roditelj-
sko mijeanje u djeje djelo nego prijateljski odnos doprinosi odravanju meusobnog
povjerenja jer roditeljska ljutina zbog djejeg prestupa i djeije nezadovoljstvo zbog
roditeljskog mjeanja postaju zamana prepreka dobrom odnosu izmeu njih preko
idejne asocijacije s neprijatnim osjeajem.112 B. Krmari tvrdi da je roditeljska uloga
ta preko koje dijete naui prirodnu posljedicu.113 Ovdje se ne preporuuje roditeljsko
mijeanje pri djejem obrazovanju. U pozadini te preporuke postoje dva razloga. Prvi
je kritika roditeljskog ponaanja s djecom po trenutnim osjeajima, a drugi je kritika
roditeljskog despotizma.114Ali kritika roditeljskog mijeanja ne znai laissez-faire u na-
stavi djece. Radije se istie da razumna ljubav115 mora biti princip u kunom odgoju.
I Dvornikovi tvrdi da se razlog nesporazuma kole i doma moe pronai u beskrajnoj
ljubavi roditelja prema djeci, napose majke.116
Iz perspektive nasljedstva steenih svojstva panja bi se usmjeravala na tjenji od-
nos izmeu roditelja i djece. Drugim rijeima, dijete bi se moglo posmatrati kao
dio roditelja, ne kao samostalno bie. Na drugoj strani bilo je i diskursa koji istiu
da taj odnos mora biti prijateljski umjesto toga tjenjeg odnosa. Ali, temelj obaju
diskursa se nalazi u istom miljenju o nasljedstvu. Jedan lanak, ije gledite se na-
slanja na drugi diskurs, koristi se kao primjer. Prolost se prostire kao neizmjerno
dugorono spremanje za sadanjost. I oni, koji e iza nas doi, mogu ivjeti ljepe
i misliti slobodnije.117 Iz toga se savjetuje da nai sinovi ne smiju biti puste kopije
nas samih, ako hoe svojim nainom doprinjeti daljnjemu napretku.118 Na osnovu
nasljedstva steenih iskustva po kojem ljudsko bie moe s vremenom dospijevati
do savrenstva, savjetovalo bi se da se u sadanjom drutvu treba s djetetom ponaati
kao biem postojeem ve na nekom stepenu razvoja, ne kao istim biem poput
tabula rasa-a. Onda se pri djejem prestupu istie dunost roditelja vie od djeije,
111
Spencer, O vaspitanju,153-154.
112
Isto, 155.
113
Krmari, Herbart i Spencer, 1900, 192.
114
Spencer, O vaspitanju, 172.
115
Stevan Samardi I, Kua i kola, Srpska kola, god. II, sv. 9, 335, (20. V 1909.).
116
Dvornikovi, kola i dom, 587.
117
Bauer, Stjepan, Stari i novi uzgoj, Uiteljska zora, Sarajevo, god. X, 1914, 102.
118
Isto, 147.
338
jer se uzrok djeije sklonosti nalazi u prolosti, t.j. roditeljima. Zaista, Spencer spo-
minje nasljedstvo roditeljske mane na djeci.119 Istodobno se primjeuje da je bilo
nepovjerenja u roditelje nasuprot nepovjerenju u dijete, kao to se isticalo 1880-ih
godina. Spencer roditeljima jasno savjetuje da nee ispitivati samo deje pobude
nego i svoje sopstvene i izmeu njih razlikovati one, koje potiu iz tvoje prave rodi-
teljske brige, i one, koje potiu iz tvoga samoljublja, iz tvoje tenje za mirom i tvoje
elje da zapoveda.120
Zakljuak
U tadanjim diskursima je teko pronai jasan odnos izmeu kunog odgoja i
Spencerovog evolucionizma. Radije se skretala panja na dva momenta, tj. prirodnu
kaznu i prijateljski odnos izmeu roditelja i djece. Ali, ovdje se mora istai da je
njegov pojam o nasljedstvu steenih svojstva bio jedna vana tema kada se analizira
njegova misao u pedagokim ili psiholokim lancima. U ovom radu se ne moe
pronai posredni odnos izmeu toga pojma o nasljedstvu i dva ostala momenta.
A zajedniko meu ta sva tri momenta je nepovjerenje u roditelje.
Poto je poloaj Spencerove pedagoke misli u modernoj Bosni i Hercegovini
predmet ovog rada, njegova pedagoka knjiga, koja je bila prevoena na srpski i
publikovana u 20. stoljeu, analizira se uglavnom u okviru bosansko-hercegovake
struje misli. Njegovu knjigu na hrvatski je preveo Ivan irola jo 1883. godine. Zato
se ne moe rei da je njegova pedagoka misao bila nepoznata do 20. stoljea u krugu
srpskohrvatskog jezika. Radije se ovdje mora pokazati gdje se postavljalo teite u
bosansko-hercegovakoj periodici pri analizi odgoja, odnosno kunog odgoja izgle-
dita Spencerove pedagogije. Zbog toga smo se trudili da se teite postavi na zago-
varanje prirodne kazne i na eliminiranje roditeljskog mijeanja u djeije postupke.
Istodobno je meu pojedinim drutvima za narodnu prosvjetu bilo diskursa koji
su isticali da je dom jedna prepreka kulturnom napretku u Bosni i Hercegovini u
20. stoljeu. I dom se posmatrao kao prepreka to se tie prevencije zaraznih bo-
lesti. Takvi diskursi ne predstavljaju tadanje stanje doma u Bosni i Hercegovini.
Naprotiv, moramo vidjeti da oni pokazuju tadanju elju kakav bi dom morao biti.
Ta elja nije htjela zatvarenje doma kao privatnog prostora prema izvanjtini, nego
pretvarenje doma u otvoreni prostor za vanjsko mijeanje. Zato se kuni odgoj esto
kritizirao s nepovjerenjem u roditelje. Pedagogija Herberta Spencera je igrala jednu
vanu ulogu u takvom diskursu.
119
Spencer, O vaspitanju, 137.
120
Isto, 177-178.
339
mitsutoshi inaba
Mitsutoshi Inaba
The Family in Modern Bosnia and Herzegovina
from the perspective of the Pedagogy of Herbert Spencer
Summary
This paper analyzes Spencers pedagogical theory in modern Bosnia and Her-
zegovina through his pedagogical book which was translated into Serbian and pu-
blished in the 20th century. His book was translated into Croatian by Ivan irola as
early as 1883. Therefore it cannot be said that his theories were unknown until the
20th century in the Serbo-Croatian speaking domain. Thus the focus must be shif-
ted towards the Bosnian and Herzegovinian periodical publications in the analysis
of upbringing, i.e. upbringing at home from the perspective of Spencers pedagogy.
Therefore, we attempted to position the focus on the advocation of natural punis-
hment and the elimination of parental intereference in the childrens work.
At the same time among certain societies for popular enlightement there was
discourse which pointed out that the home was the only obstacle to the cultural
progress in Bosnia and Herzegovina in the 20th century. Home was also considered
as an obstacle to the prevention of various contigeous diseases. Such discourse does
not represent the situation in the homes of Bosnia and Herzegovina at that time.
On the contrary, we must see that they show the desire what a home should be like.
This desire did not want the closing of the home as a private space, but turning it
into an open space for external interference. Therefore, upbringing at home was
frequently criticized with mistrust towards parents. The pedagogy of Herbert Spen-
cer played an important role in such a discourse.
340
94(497.6 Prijedor)1992
341.311(497.6 Prijedor)1992
amir kliko
Prilog prouavanju stradanja Bonjaka i Hrvata Prijedora 1992.

Apstrakt: Velikosrpska agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. obiljeena
je tekim stradanjem nesrpskog stanovnitva, odnosno, genocidom. Intenzitet i metode njego-
vog provoenja ovisile su o demografskoj slici na terenu, odnosno, srpskim planovima naspram
mogue podjele Bosne i Hercegovine po nacionalnom kriteriju. Mogunost realizacije ovisila je
o organizaciji i snazi agresora, ali i branitelja. Bosanska krajina znakovit je primjer srpskog geno-
cida nad Bonjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Autor na primjeru Prijedora prezentira
svoje rezultate istraivanja stradanja bonjakog i hrvatskog stanovnita dokazujui nasilno stva-
ranje dugorone srpske prevlasti kroz genocidom izazvane demografske promjene.
Kljune rijei: Agresija, odbrana, genocid, logori, izbjeglice.
Abstract: The Serbian aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina from
1992 to 1995, was marked with heavy sufferings of the non-Serb population, i.e. with genoci-
de. The intensity and methods of its implementation depended on the demographic image on
the field, that is to say on Serb plans towards the possible division of Bosnia and Herzegovina
according to the national criterion. The possibility of realization depended on the organi-
zation and strength of the aggressor, but also of the defenders. The Bosnian Frontier region
(Bosanska Krajina) is a significant example of the Serb genocide committed against Bosniaks
and Croats in Bosnia and Herzegovina. On the example of Prijedor, the author presents his
results in research of sufferings of the Bosniak and Croat population and proves the violent
creation of the long term Serb predominance and demographic changes caused by genocide.
Key words: Aggression, defense, genocide, camps, refugees.
etiri od est republika Socijalistike federativne republike Jugoslavije (SFRJ)

izabrale su do kraja zime 1992. dravnu nezavisnost kao svoj budui put, to je ujed-
no znailo i raspad zajednike drave. Meu njima je bila i Bosna i Hercegovina.1
1
Zijad ehi, Eksperiment u svjetskoj laboratoriji Bosna. Meunarodna diplomatija u vrijeme disolucije
SFRJ i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovini (do Vaingtonskog sporazuma 1994.), Dobra knjiga,
Sarajevo, 2013, 63-74, 105-114.
341
amir kliko
S tim stanjem srpski nacionalisti se nisu mogli pomiriti i odluili su iskoristiti svo-
je tadanje prednosti u odnosu na zagovornike bosanskohercegovake nezavisnosti,
njene teritorijalne cjelovitosti i ravnopravnosti naroda. Te prednosti oitovale se u
argumentu vojniki jaeg, ali i neadekvatne meunarodne uloge u procesu disoluci-
je Jugoslavije. Imajui glavninu osebujnog arsenala opreme i materijalno-tehnikih
sredstava Jugoslovenske narodne armije ( JNA), raspolaui veinom njenih obue-
nih i kolovanih kadrova, mobiliziranih, i na hrvatskom ratitu prekaljenih, jedini-
ca te armije, a prethodno razoruavi Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine
(TOBiH), iji vei dio oruja su uzeli sebi, i oslanjajui se na primarnu zauzetost
meunarodne zajednice u oekivanju posljedica raspada SSSR i njeno sekundarno
bavljenje posljedicama raspada SFRJ, Srbi su se odluili na vojniko rjeenje.2 Meu-
tim, ono dugorono nije znailo mnogo ukoliko se ne promijeni i demografsko sta-
nje na terenu u njihovu korist. Radi toga je velikosrpska agresija obiljeena stranim
nasiljem nad bonjakim i hrvatskim stanovnitvom, odnosno, genocidom. Agresija
JNA i drugih srpskih snaga poela je s prvim danima aprila 1992. borbenim dejstvi-
ma u istonoj Bosni, Posavini i napadom na glavni grad Republike.
Situacija u kojoj se nala Bosanska krajina u proljee 1992. bila je krajnje teka
za njenu odbranu od velikosrpske agresije. Na njenim sjevernim i zapadnim rubovi-
ma, to su ujedno i dravne granice Bosne i Hercegovine, jo od jeseni 1991. bile su
formirane paradravne teritorije pobunjenih hrvatskih Srba tako da je bilo nemogu-
e povezivanje sa slobodnom hrvatskom teritorijom to bi, vjerovatno u znaajnoj
mjeri, pomoglo snagama odbrane. Osim toga, JNA je izvodila agresiju na Hrvatsku
iz Bosanske krajine3 zbog ega su odbrambene mogunosti legitimnih organa bo-
sanskohercegovake vlasti na tom podruju jo vie umanjene, pa ak i onemogue-
ne na veem dijelu teritorije, radi velike koncentracije jedinica i tehnike JNA, ali i
njene strateke vezanosti za Bosansku krajinu, kako zbog buduih borbenih dejstava
na bosanskohercegovakoj teritoriji tako i radi ovladavanja hrvatskom teritorijom
u korist Srba. Nakon povlaenja iz Hrvatske znaajan dio snaga JNA se koncentri-
rao u Bosanskoj krajini to je uvelike povealo i onako bogat arsenal i brojno stanje
2
iegodinje slabljenje TOBiH, s namjerom uruavanja odbrambene snage republike vlade,
V
planski je provodila JNA preko Saveznog sekreterijata za narodnu odbranu (SSNO) i uz pomo
svojih kadrova u vrhu komandne strukture Teritorijalne odbrane (TO), prvenstveno onih srpske
nacionalnosti. U periodu 1986-1992. intenzivno i konstantno je vrena reorganizacija TO ime
je smanjivan broj njenih pripadnika. Vrhunac njene destrukcije desio se u maju 1990. kada joj je
JNA oduzela naoruanje. Ovim procesom rastakanja TO u svrhu olakanja JNA u njenoj teren-
skoj provedbi velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu nauno se bavio Mesud adinlija iji
rezultati istraivanja na tu temu su objavljeni u knjizi Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine
1986-1992.
3
Mesud adinlija, Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine 1986-1992, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2013, 212.
342
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
ljudstva te vojske u tom podruju.4 U bosanskokrajikim opinama u kojima su Srbi

bili veinsko stanovnitvo (Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, Glamo,
ipovo, Mrkonji Grad, Skender Vakuf, elinac, Banja Luka, Bosanska Gradika,
Bosanska Dubica i Bosanski Novi) JNA i druge srpske snage imale su potpunu kon-
trolu teritorije od jeseni 1991. i na taj nain su u proljee naredne godine lahko
odsjekle Bosansku krajinu od drugih dijelova Bosne i Hercegovine.5
Najkritinija situacija bila je u Bosanskoj Krupi, Kljuu, Sanskom Mostu i Pri-
jedoru. Te opine, zbog izraeno visokog procenta bonjakog stanovnitva, srpske
vlasti nisu mogle preuzeti (Bosanska Krupa i Prijedor) ili dugorono zadrati (San-
ski Most i Klju) na nain na koji su to mogle i uradile s opinama u kojima su Srbi
bili apsolutna veina.6 Prema Kutiljerovom planu iz marta 1992. godine Bosna i
Hercegovina je trebala biti podijeljena u tri konstitutivne jedinice zasnovane na naci-
onalnom principu i uz uvaavanje ekonomskih, geografskih i drugih kriterija, u postoje-
im granicama. Time je nastala ozbiljna mogunost podjele zemlje po nacionalnom
kriteriju to e agresoru biti signal da otpone agresiju i vojnim putem promijeni
4
asim I. Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991.-1996.),
K
Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, 15-21; adinlija, Teritorijalna odbrana..., 212, 216, 228.
5
Od aprila 1991. godine Srpska demokratska stranka (SDS) je poela udruivati u Zajednice optina
one opine u kojima je pobijedila na izborima 1990. Krajem ljeta 1991. godine Zajednice optina
su prerasle u Srpske autonomne oblasti (SAO) i Autonomnu regiju (AR) Krajina. Opine tih oblasti
i AR Krajine preimenovane su u Srpske optine, a one su se dijelile na manje teritorijalne jedinice,
Srpske mjesne zajednice. U opinama u kojima SDS nije dobio vlast na izborima, izdvajani su
dijelovi opina nastanjeni srpskim stanovnitvom i proglaavani, takoer, Srpskim optinama. U
svim Srpskim optinama formirane su jedinice TO koje su naoruanje dobile od JNA. Na osnovu
rezultata protustavnog plebiscita, odranog poetkom novembra 1991. godine, SDS je pokuao
legalizirati svoje dotadanje postupke proglaavajui 9. januara 1992. paradravnu tvorevinu Srpsku
republiku Bosnu i Hercegovinu (SrRBiH). U Srpskim mjesnim zajednicama, optinama, oblastima
i AR Krajina vlast su vrili Krizni tabovi. Na nivou SrRBiH formirane su sve paralelne strukture
vlasti. Od aprila 1992. u toj paradravini, nekadanji Centri slubi bezbjednosti (CSB) i Stanice
javne bezbjednosti (SJB) Ministarstva unutranjih poslova (MUP) preli su u slubu srpskih
vlasti ime se definitivno zavrio proces formiranja svih paralelnih struktura vlasti. U ljeto 1992.
godine SDS je preimenovao svoju republiku u Srpsku Republiku (SR), zatim u Republiku Srpsku
(RS). Detaljnije u: Begi, Bosna i Hercegovina, 55-69; Smail eki, Agresija na Republiku Bosnu
i Hercegovinu, planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Knjiga 1, Sarajevo, 2004, 477-572; Mesud adinlija, Za Sarajevo, za Bosnu
svoju. Od 13. novosarajevske do 111. Viteke brdske brigade, Udruenje 1. Slavna 111. Viteka
brigada, Sarajevo, 2010, 20; Amir Kliko Fikret uski, 17. Viteka Krajika brdska brigada Armije
Republike Bosne i Hercegovine, Udruenje 17. VKbbr Klju, Drugo izdanje, Sarajevo, 2011, 13;
adinlija, Teritorijalna odbrana..., 134, 220.
6
Stanovnitvo prema popisu iz 1991: Bosanska Krupa: 73,9% Muslimana, 23,7% Srba, 1,2%
Jugoslovena, 0,9% Ostalih i 0,2% Hrvata; Klju: 49,5% Srba, 47,3% Muslimana, 1,5% Jugoslovena,
0,9% Hrvata i 0,7% Ostalih; Sanski Most: 46,7% Muslimana, 42,1% Srba, 7,2% Hrvata, 2,1%
Jugoslovena i 2,1% Ostalih; Prijedor: 43,9% Muslimana, 42,3% Srba, 5,7% Jugoslovena, 5,6%
Hrvata i 2,5% Ostalih. ( Jakov Gelo, Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav po
naseljima, Zagreb 1995).
343
amir kliko
demografsku sliku u srpsku korist, na podrujima koja je elio osvojiti i zadrati i

time meunarodne posrednike i legalnu bosanskohercegovaku vladu dovede pred
svren in.7 Biha, Bosanska Krupa, Cazin, Prijedor, Sanski Most i Velika Kladua
imali su izraenu bonjaku veinu dok je u Kljuu srpska veina bila neznatna u
odnosu na Bonjake.8 Reakcija srpskih vlasti bila je nasilna promjena demografske
slike koju e realizirati tokom 1992. metodama genocida koje se prepoznaju u ma-
sovnim ubistvima, zatvaranjima u logore, silovanjima, otkazima s posla i progonima
nesrpskog stanovnita.9
Snage TO RBiH, MUP RBiH i Patriotske lige iz Cazinske krajine, kako se inae
najee naziva ui dio Bosanske krajine, su - zbog veoma visokog procenta i uku-
pnog broja bonjakog stanovnita i neupitne vlasti Stranke demokratske akcije
(SDA) koja je tada vrsto stajala na pozicijama dravne nezavisnosti i suvereniteta,
tanije reeno, bila njen zagovornik i politiki organizator otpora velikosrpskom
agresoru, to je najdirektnije utjecalo na bolje mogunosti organizacije odbrane -
uspjele poduzeti potrebne radnje i suprostaviti se agresoru i u toj borbi istrajati do
Dejtonskog mirovnog sporazuma.10
Iako je agresor zauzeo vei dio teritorije bosanskokrupske opine u aprilu 1992,
znatan dio je odbranjen (Buim i teritorij do centra grada s lijeve strane rijeke Une).11
Bonjaci Kljua pokuali su odbraniti teritoriju na dijelu opine gdje je njihovo
stanovnitvo bilo veinsko i uvezati se sa bonjakim selima Sanskog Mosta koja gra-
vitiraju tom podruju.12 Poslije manjih oruanih okraja sa srpskim snagama, od kraja
7
Begi, Bosna i Hercegovina..., 83-108.
8
Na tom podruju (bez Kljua), prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, ivjelo je 278 788
Bonjaka, 102 558 Srba, 19 652 Jugoslovena i Ostala, te 17 030 Hrvata. Gelo, Stanovnitvo Bosne
i Hercegovine).
9
U Sanskom Mostu tokom 1992-95. ubijena je 771 osoba bonjake i hrvatske nacionalnosti, Kljuu
tokom istog perioda preko 600 Bonjaka i u Prijedoru oko 3227 Bonjaka i Hrvata. (Kliko uski,
17. Viteka Krajika..., 10, nap. 30 i 11, nap. 33). Nemamo podatke o broju ubijenih Bonjaka u
Bosanskom Novom i Bosanskoj Krupi.
10
Pod Cazinskom Krajinom podrazumijeva se Bosanska Krupa, Biha, Cazin i Velika Kladua. esto
se u literaturi i javnoj upotrebi za to podruje moe naii i na nazive Bihaka krajina, Ua krajina,
Gornja krajina i Ljuta krajina.
11
Taj slobodni dio bosanskokrupske opine zajedno s ostale tri opine Cazinske krajine tvorio je
kasniji Okrug Biha s ijeg podruja su borci 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine
(ARBiH) koji su uz velike rtve tokom troipogodinje velikosrpske agresije odbranili cijeli teritorij
svog okruga i 1995. godine oslobodili Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Klju i Sanski Most.
(Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 16-17, 273-282).
12
Organizirali su se na dijelu opine koji su Srbi svojim planom podjele Bosne i Hercegovine u martu
1992. predloili muslimanskom kantonu. (Mapa SDS po tom planu objavljena je u Osloboenju
13. marta 1992. Kao prilog Mapa 3, Karta mogueg razgranienja po prijedlogu SDS objavio ju je
i Begi u spomenutom djelu). U tom djelu Bosanske krajine Srbi su nudili Bonjacima enklavu
koja bi obuhvatala manje dijelove opina Klju, Sanski Most i Prijedor (Vidi: Mapa 3 u: Begi,
344
maja do poetka jula 1992, bili su poraeni. Spletom sretnih okolnosti, nekoliko stoti-
na branitelja uspjelo se prebaciti na teritorij Cazinske krajine gdje su nastavili borbu.13
U Bosanskom Novom nije bilo nikakvog otpora, ali je cjelokupno bonjako i
hrvatsko stanovnitvo protjerano i nad njim su izvrena brojna masovna ubistva.
Nekoliko hiljada ljudi zatoeno je na nogometnom stadionu Mlakva i u nekim dru-
gim mjestima zatoenja.14 Poslije nasilnog skupljanja nesrpskog stanovnitva s pod-
ruja opine i masovnih ubistava, uslijedila je organizirana deportacija.15
Na osnovu izbornih rezultata 1990. godine SDA je u Prijedoru, osim mjesta
predsjednika skuptine optine, dobila nekoliko znaajnih funkcija u opinskoj
vlasti, Stanici javne bezbjednosti (SJB) i Optinskom tabu Teritorijalne odbrane
(OpTO). Meutim, loa organizacija odbrane i ogromna koncentracija jednica
JNA, te drugih srpskih vojnih i policijskih snaga na podruju opine nisu dopusti-
le uspjenu odbranu teritorije i zatite nesrpskog stanovnitva.16 Aktivni i rezervni
Bosna i Hercegovina). U skladu s tim prijedlogom, Bonjaci su formirali Optinu Bosanski Klju
uz pristanak lokalnog SDS-a koji je pobijedio na kljukim opinskim izborima 1990. Bez obzira na
tu injenicu, srpski agresor je upravo na tom podruju kljuke opine poinio najstranije zloine
ubivi preko 600 civila razliite starosti i spola. U logoru Manjaa muen je i ubijen i lider Optine
Bosanski Klju Omer Filipovi (Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 14-15).
13
Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 14.
14
ICTY, MUP SR, CSB Banja Luka, Izvjetaj, 18.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Bosanski Novi,
Izvjetaj, 15.8.1992.
15
ICTY, UNHCR, Faks poruka, 5000 Muslimana iz Bosanskog Novog, Zagreb 29.5.1992; ICTY,
UN, Sektor sjever, Zabiljeka, CIV/AFF/17, 6.6.1992; ICTY, Crveni krst optine Bosanski Novi,
Obavijest o iseljavanju, broj: 01/3-259/92, 7.6.1992; ICTY, Optina Bosanski Novi SrRBIH,
Krizni tab, Obavijest o iseljavanju, broj: 01/1-223-85, 8.6.1992; ICTY, UN, Sektor sjever,
Zabiljeka, CIV/AFF/06/24, 8.6.1992, Izvjetaj o istrazi o raseljenim osobama primjeenim u
Bosanskom Novom, 8.6.1992; ICTY, UN, Sektor sjever, Zabiljeka, CIV/AFF/06/26, 9.6.1992;
ICTY, UN, Sektor sjever, Memorandum, Civilni poslovi 06/47, 16.6.1992; ICTY, Kantonalni
sud u Bihau, Zapisnik, broj: KRI-66/98, 28.10.1998; ICTY, FBiH, USK, Kantonalna bolnica
Dr. Irfan Ljubijanki, Obdukcioni zapisnici za masovne grobnice Blagaj Japra i Maslovare kod
Bosanskog Novog, broj: 66/98, 17-19.11.1998.
16
Odsjek srpskog Ministarstva odbrane Prijedor u periodu april-juni 1992. godine izvrio je
potpunu mobilizaciju svih raspoloivih vojnih obveznika. tako je u odredjenom momentu (prilikom
preuzimanja vlasti i izvodjenja borbenih dejstava u Optini) na teritoriji optine Prijedor bilo
cirka 12.000 vojnih obveznika u jedinicama vojske, 1700 vojnih obveznika u jedinicama milicije
(ICTY, Republika Srpska, Ministarstvo odbrane, Odsjek Prijedor, str.pov.broj: 03/1-80-10,
INFORMACIJA o izvrenoj mobilizaciji i stanju popune struktura odbrane u optini Prijedor,
1.11.1993, 3). Srpske procjene o broju i naoruanosti Bonjaka i Hrvata na dan 18. maj 1993. bile
su: Podruje MZ Ljubija i Donja Ljubija jaine voda naoruana uglavnom streljakim naoruanjem
i snajperima, Podruje MZ Rizvanovii, Hambarine i Biani jaine jedne ete naoruane
streljakim naoruanjem, minobacaima i bestrzajnim topovima, Podruje MZ arakovo jaine
voda naoruana uglavnom streljakim naoruanjem, Podruje MZ Kozarac i Kozarua jaine ete
naoruane streljakim naoruanjem i minobacaima. (ICTY, SJB Prijedor, broj: 11-12-01-1-1975,
18.5.1992). Dakle, prema srpskim informacijama i procjenama s njihove strane pod orujem je bilo
345
amir kliko
sastav srpske SJB Prijedor bez borbe je preuzeo vlast 30. aprila 1992. i blokirao
grad.17
Vjerovatno raunajui na mirno rjeenje problema na viim razinama, ukoliko
doe do formiranja kantona po nacionalnim kriterijima, a koje se prema Kutilje-
rovom planu kretalo u korist Bonjaka Prijedora, te istovremeno pritisnut jakom
koncentracijom srpskih snaga i nemoi vlastitih, smjenjeni predsjednik skuptine
optine Prijedor, Muhamed ehaji, pozvao je preko radija Prijedorane na suzdra-
nost i Gandijevski otpor: Potovane graanke i graani optine Prijedor, musliman-
ske, hrvatske i ostalih nesrpskih nacionalnosti koji ivite na ovim prostorima. Jutros je
SDS, uz pomo vojske i ostalih naoruanih formacija, preuzela vlast na naoj optini.
Budite mirni i dostojanstveni - mada e u narednim vremenima to biti veoma teko.
Ne naputajte svoja radna mjesta i svoje domove, budite mirni i strpljivi i borite se na
miran, Gandijevski nain, protiv onoga to e naii. Ovako dugo ne moe potrajati,
ni jedna vlast uspostavljena silom nije dugo trajala. Nae je da se nadamo i ekamo
rjeenja koja e se donijeti na nivou Republike Bosne i Hercegovine.18
Za razliku od Engleza koji su gandijevicima u Indiji zabranili ekspolataciju vlasti-
te soli, Srbi su u svom odgovoru na bonjako-hrvatski Gandijevski otpor postu-
pili mnogo surovije. Uskoro su poeli s hapenjem funkcionera bonjake i hrvatske
nacionalnosti meu kojima i ehajia kojega su potom i ubili.19 Bonjaci i Hrvati
dobijali su otkaze na svojim radnim mjestima i to ne spontano i pojedinano nego
planirano i kolektivno.20 Poetkom maja smjenjena je Bonjakinja s mjesta sekretara
angairano oko 13 700 ljudi naspram dva voda i dvije ete branitelja. O razlici u opremljenosti,
naoruanosti, vrsti i tipu naoruanja, te borbenoj neprekaljenosti prijedorskih branitelja prema
srpskom okupatoru ija je perjanica bila 343. motorizovana brigada JNA (VSrRBiH VRS), s
godinu dana odlinog borbenog iskustva na hrvatskom ratitu u rejonu Okuana, nepotrebno je
govoriti. Da se radilo samo o sukobu dva voda i dvije ete, makar bili opremljeni kao ameriki
marinici, s dijelovima dobro prekaljene motorizovane brigade JNA, bez raunice i desetak hiljada
drugih borbeno angairanih srpskih vojnika, dovoljan je argument u prilog potpunoj inferiornosti
branitelja prema agresoru.
17
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, br.str.pov: 11-12-38, 4.8.1992.
18
Nusret Sivac, Kolika je u Prijedoru arija. Zapisi za nezaborav, Sarajevo, 1995, 74.
19
Protiv ehajia i 15 drugih lica bonjake nacionalnosti SJB Prijedor podnijela je 3. juna 1992.
krivinu prijavu radi oruane pobune. (ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo
za unutranje poslove Sarajevo, Autonomna regija Krajina, Centar slubi bezbjednosti Banja Luka,
Stanica javne bezbjednosti Prijedor, broj: 11-12/02-, 3.6.1992. Ubrzo nakon hapenja, ehaji je
ubijen. (Ni krivi ni duni, Knjiga nestalih opine Prijedor, Drugo izdanje, Sanski Most, 2000).
20
Krizni tab AR Krajina donio je odluku da se na svim rukovodnim mjestima, na mjestima gdje je mogu
dotok informacija, na uvanju drutvene imovine odnosno na svim mjestima koja imaju vaan znaaj za
funkcionisanje privrednog subjekta mogu nalaziti iskljuivo kadrovi srpske nacionalnosti. Ovo se odnosi
na sva drutvena preduzea, dioniarska drutva, dravne institucije, javna preuzea, Ministarstva
unutranjih poslova i vojsku Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Takoe se na ovim radnim mjestima
ne mogu nai ni radnici srpske nacionalnosti koji to nisu potvrdili Plebiscitom ili jo nisu ideoloki raistili
346
Optinske konferencije Crvenog krsta i postavljen Srbin. Ova smjena e dobiti na

znaaju kada se ta konferencija aktivno stavi u slubu progona i iseljavanja Bonja-
ka i Hrvata to zorno pokazuje pomno planirane genocidne namjere srpskih vlasti
najmanje mjesec prije borbenih dejstava.21 Pobunu i preuzimanje vlasti u Prijedoru
planirao je Krizni tab Srpske optine Prijedor to je realizirao sa snagama srpske
SJB Prijedor, JNA, koja je bila glavni oslonac i snaga okupacije, i drugih naoruanih
jedinica.
Poslije srpskog preuzimanja vlasti u gradu, pri emu nije bilo oruanog otpora,
poelo je vojniko osvajanje ostatka opine. Bonjaci i Hrvati su pokuali odbraniti
podruja pojedinih mjesnih zajednica u kojima je njihovo stanovnitvo bilo vein-
sko. Napad srpskih snaga na Hambarine poeo je 22. maja 1992. Potom je slijedio
napad na Jakupovie, Kozarac, Kozaruu, Trnopolje i Kamiane 24. maja 1992.22
Poslije tri dana borbi, 27. maja 1992, nadjaan brojnou i tehnikom superiornou
srpskih jedinica, otpor branitelja je slomljen.23
da je jedini predstavnik srpskog naroda Srpska deomokratska stranka. (ICTY, Srpska Republika Bosna i
Hercegovina, Autonomna regija Krajina, Krizni tab, broj: 03-531/92, 22.6.1992).
21
ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska optina Prijedor, Izvrni odbor, broj: 02-111-
64/92, 4.5.1992; ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska optina Prijedor, Izvrni
odbor, broj: 02-111-65/92, 4.5.1992. O vrlo aktivnom ueu Optinske konferencije Crvenog
krsta iz Prijedora u dobro planiranom i efikasno izvoenom procesu protjerivanja nesrpskog
stanovnita, pored drugih obimnih i jasnih dokaza, svjedoi i depea SJB Prijedor upuena
CSB Banja Luka kao odgovor na njegov upit o detaljima poznatog masovnog ubistva nekoliko
stotina prijedorskih Bonjaka na Korianskim stijenama kod Skender Vakufa, a koje su izvrili
pripadnici te SJB. U depei se kae: ...Stanica javne bezbjednosti nije bila organizator tih konvoja,
ve je samo davala odredjen broj milicionara za fiziko obezbjedjenje po ispostavljenom zahtjevu
vojske i Crvenog krsta. (ICTY, SJB Prijedor, Izvrni odbor, Depea broj: 11-12-2267, 14.9.1992).
Ovaj dokument najdirektije optuuje prijedorski Crveni krst, zajedno s VRS, za sauenitvo s
policijom u genocidu nad Bonjacima Prijedora. Da je ovaj dogaaj bio incidentan, vjerovatno
bi se prekinula saradnja Crvenog krsta s policijom i vojskom na tim prljavim poslovima etnikog
ienja. Meutim, prijedorski Crveni krst nije ak ni upozorio, a kamo li osudio zloince, nego
je saradnja i dalje uspjeno nastavljena. Vojska, policija i razne druge naoruane srpske jedinice su
terorizirale nesrpsko stanovnitvo, ubijale ga, hapsile i zatvarale u koncentracijske logore. Potom
je nastupao lokalni Crveni krst kao tobonji spasitelj nudei preivjelim nesretnicima izlazak
na slobodnu teritoriju nakon to srpskim vlastima pismenim ugovorima ostave sav svoj imetak i
dobiju od njih potvrdu da im nita ne duguju. Ali, i na tom putu nije bilo nikakve sigurnosti, te su
se deavale situacije poput Korianskih stijena, na koje Crveni krst nije reagirao iako je organizator
tog turobnog puta, te je nastavio raditi s policijom i vojskom na isti nain.
22
ICTY, 1. KK VRS, Politiko-bezbedonosna situacija u Bosanskoj krajini, op.pov.broj: 459-3,
26.5.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, dep.broj: 11-12-1-2102/92, 5.7.1992.
23
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993. Osim jakih
snaga policije, u napadu na ova sela uestvovala je i 343. mtbr Vojske Srpske republike Bosne i
Hercegovine (VSrRBiH), ojaani motorizirani bataljon, s dvije baterije haubica 105 mm i drugim
pripadajuim sredstvima mehaniziranog bataljona. Jo poetkom maja 1992. JNA je izvrila
pripreme za zauzimanje Kozarca, Ljubije i drugih dijelova opine Prijedor kojom prilikom je
postavila spomenute baterije haubica i jednu protivoklopnu artiljerijsku bateriju u rejon Kozarca.
347
amir kliko
Srpske jedinice ubijale su stanovnike po naseljima. Pokuaji spaavanja bijegom

preko Bosanske Gradike u Hrvatsku nije bio mogu jer je na tom pravcu bila VSrR-
BiH, srpski teritorijalci i policija koji su ih presretali i ubijali. Manje grupe pokuale
su se skrivati na Kozari.24 Ni tu nije bilo sigurnosti jer su ih srpske snage, istei taj
teren, likvidirale. Prema izvjetaju SJB Prijedor na Kozari je boravila grupa Bonjaka
do 20. aprila 1993. kada je izvren posljednji pretres terena.25 Od poetne grupe
nekoliko stotina Kozarana koji su se sakrili na Kozari, manji dio se uspio probiti
do slobodne hrvatske teritorije.26 Nakon ovih borbi, agresor je imao kontrolu nad
cijelom opinom. Ipak, otpor prijedorskih Bonjaka i Hrvata nije bio u potpunosti
slomljen. U noi 29/30. maja 1992. manja i slabo naoruana grupa Bonjaka i Hrva-
ta uspjela se probiti do centra grada i neprijatelju nanijeti gubitke.27 Meutim, iako
hrabar, taj pokuaj otpora i njegovi rezultati nisu znaili nita u haosu izazvanom
masovnim ubistvima bonjakog i hrvatskog stanovnitva. Sljedei pokuaj otpora
desio se u Ljubiji tokom jula 1992.28 U sveukupnoj konstelaciji odnosa snaga, ot-
por u kozarakim i drugim spomenutim selima, napad na Prijedor i otpor u Ljubiji
mogu se smatrati podvizima.
(ICTY, 5. K JNA, b/i, str.pov.broj: 44-1/127, 3.5.1992). Nositelj zadatka okupacije, iako se u
izvjetajima SJB Prijedor naglaava njena uloga, bila je 343. mtbr JNA to se vidi iz njenih priprema
poetkom maja. Ta jedinica je, poslije transformacije JNA u VSrRBiH, preimenovana u 343.
mtbr VSrRBiH, a kasnije u 43. mtbr Vojske Republike Srpske (VRS). Jedinice te vojske imale su
5 poginulih, 20 ranjenih i oteen tenk T84 u borbama oko Kozarca. (ICTY, 1. KK VSrRBiH,
Likvidacija Zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, op.str.pov.broj: 44-1/150-1, 27.5.1992).
Na prijedorskom podruju, od poetka borbenih dejstava 22.5.1992. do 20.6.1992. poginulo je
45 pripadnika prijedorske policije. (ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Spisak poginulih boraca,
broj: 11-12, 22.6.1992).
24
ICTY, 1. KK VSrRBiH, Likvidacija zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, op.str.pov.broj: 44-
1/150-1, 27.5.1992.
25
S mukarcima su se nalazile njihove ene i djeca. Svi su ubijeni prilikom etiri pretresa terena.
(ICTY, CSB Banja luka, Detaman SNB Prijedor, Plan odbrane u sluaju agresije na podruje RO
Prijedora, 14.5.1993).
26
Ostatak grupe na Kozari prezimio je u iskopanim zemunicama s ono malo hrane koju su u prvim
mjesecima rata uspjevali nou uzimati iz naputenih muslimanskih kua potkozarskih sela. Kada je
posljednja poznata grupa krenula prema Hrvatskoj, oktobra 1992, ve je nedostajalo hrane. Kako su se
snalazili oni koji su ostali, s hranom, hladnoom, higijenom i raznim bolestima koje ih u takvoj situaciji
nisu mogle zaobii nee se nikada saznati jer ih je VRS i SJB Prijedor od februara do 20. aprila 1993.
sve poubijala. Veina mukaraca koji su se skrivali na Kozari sa sobom su poveli svoje ene i djecu. O
njima svjedoi i dokument SNB Prijedor koji govori o njihovoj likvidaciji. (ICTY, CSB Banja Luka,
Detaman SNB Prijedor, Plan odbrane u sluaju agresije na podruje RO Prijedora, 14.5.1993).
27
Tu no poginulo je 12 pripadnika VSrRBiH i 5 pripadnika prijedorske policije. (ICTY, MUP
SrRBiH, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993). Napad na Prijedor izvrile
su dvije grupe koje su za ovaj poduhvat ujedinile, manja grupa s Hegia Brda i vea iz Ljubije koju je
vodio Eimovi Slavko. (ICTY, SJB Prijedor, SM Ljubija, Slubena zabiljeka, 2.6.1992). (radi se o
dva razliita dokumenta bez spoljnih elemenata razlikovanja).
28
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Informacija i podaci, br.str.pov: 11-12-38, 4.8.1992.
348
Nakon to su uspostavile potpunu kontrolu u Kljuu, Sanskom Mostu, Prijedoru,

dijelu opine Bosanska Krupa i Bosanskom Novom, srpske vlasti su krenule s provoe-
njem genocida nad bonjakim i hrvatskim stanovnitvom tih krajeva. Koridor na prav-
cu Beograd - Knin, juno od rijeke Save, morao je biti etniki ist od tog stanovnitva.
Na tom koridoru su se, poslije posavskih gradova, nali i krajiki. U svim okupiranim
dijelovima Bosanske krajine provoen je teror nad nesrpskim stanovnitvom, masovna
ubistva, silovanja, fizika zlostavljanja kao i zatvaranje u koncentracione logore.29 Srpski
obavjetajac pod pseudonimom M I L O u svom izvjetaju od 16. septembra kae:
Nismo se posebno interesovali za zloine koje su poinili naoruani Srbi na ovom podruju,
ali smo i pored toga saznali da je veliki broj graana, prvenstveno, muslimanske nacio-
nalnosti nastradao, a i danas strada van borbenih dejstava to srpski narod etiketira kao
zloinaki, genocidni i faisoidni.30 M I L O u jednom drugom izvjetaju kae: Pojedinci
kolju i likvidiraju po svom nahoenju, pale i pljakaju sve do ega stignu.31 Ni komanda
1. KK VRS nije bila neupuena u razmjere i monstrouznost zloina svojih pripadnika
i SJB Prijedor te u Informaciji od 22. augusta 1992. tvrdi: Njeni pripadnici su se istakli
(misli na Izviako-diverzantsku etu Zorana Karlice op.a.) i u akciji ienja arakova
i to time to su ubijali civile, enama upali naunice iz uiju...32 Kako se broj ubijenih
poveavao tako je rastao problem skrivanja tragova zvjerstava od oiju meunarodne
zajednice koja bi, po nekim srpskim bojaznima, mogla vojno intervenirati i Srbe etikira-
ti kao zloince. Srpski obavjetajci bili su ve u septembru 1992. veoma zabrinuti zbog
neprikrivanja lokacija masovnih grobnica i njihovog poslijeratnog utjecaja na svjetsku
sliku o srpskom narodu. Tako M I LO izvjetava: Ono to je posebno opasno to su prie
o lokaciji masovnih grobnica koje bi jednog dana, po zavretku rata, mogle postati predmet
interesovanja svjetskih i drugih humanitarnih organizacija koji bi na istim mogli graditi
miljenje o srpskom narodu kao genocidnom i faizoidnom. Sve bi ovo moglo ostaviti teke
posljedice na meunarodnom planu, a moglo bi biti povod i za vojnu intervenciju.33
29
ICTY, M I L O , broj: 372/92, 7.9.1992.
30
ICTY, (B 0079273), M I L O , broj: 407/92, 16.9.1992.
31
ICTY, M I L O (270), broj: 167/92, 29.5.1992.
32
ICTY, 1. KK VRS, Informacija, str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992.
33
ICTY, (B 0079274), MILO, broj 372/92, 7.9.1992. Upravo u vrijeme nastanka ovog rada
(novembar 2013.) otkopava se masovna grobnica u rudniku Tomaici za koju postoji pretpostavka
da krije leeve nekoliko stotina prijedorskih Bonjaka i Hrvata koji su pobacani u jame povrinskog
kopa, a zatim zatrpani s desetak metara uta, jalovine, otpada i zemlje. Na osnovu miljenja strunjaka
angairanih na iskopu i informacija kojima raspolau, mogue je da e se do kraja iskapanja pokazati
da je Tomaica masovna grobnica s najveim brojem rtava u Bosni i Hercegovini. (http://www.klix.
ba/tagovi/tomasica/10033). Dosadanja istraivanja su pokazala da su 373 lea iz primarne masovne
grobnice Tomaica u meuvremenu prebaena na lokalitet Jakarina kosa u sekundarnu masovnu
grobnicu to Tomaicu uz, do danas otkrivnih preko 400 leeva, ini najveom s primarnim brojem
od oko 800 rtava. (http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/296205/Masovna-grobnica-Tomasica-
jedna-od-najvecih-u-BiH.html).
349
amir kliko
ivot Bonjaka i Hrvata na okupiranim teritorijama nije vrijedio nita. Dovoljno

je bilo da Srbin prijavi Bonjaka ili Hrvata za neko zlo koje mu je ovaj navodno ura-
dio, ili da je ekstremist, i da optueni bude ubijen.34
Jedna od vanijih namjera masovnih ubistva bila je zadati to vei strah preivje-
lim. Iz tog razloga zloinci se nisu trudili sakriti svoje zloine nego upravo suprotno,
da ih pokau. Ubistva nisu vrena samo zbog zadovoljavanja nastrane zloinake
potrebe nego i zbog odravanja krvave predstave preivjelim, a sve u svrhu njihovog
zastraivanja kako bi trajno napustili Bosnu i Hercegovinu. O vrenju genocida nad
Bonjacima Prijedora nije imao sumnje ni komandant 22. lpbr VRS Boko Peuli
koji je izvijestio svoju pretpostavljenu komandu o zloinu koji je uinila prijedorska
i sanska policija 21. augusta 1992. na Korianskim stjenama kod Skender Vakufa:
Dana 21.08.1992. godine oko 16.30 asova kombinovani konvoj izbeglica se je kretao
pravcem Sk. Vakuf - Vlai - Travnik. Pratnju konvoja vrila je milicija CSB Prijedor i
Sanski Most. U navedeno vreme kolona se je ustavila u rejonu Korianske stijene, izvela
150-154 izbeglica, te izvrila genocid nad civilima ubijajui ih na razne naine, baca-
njem u kanjon reke Ilomska, a tad nastavila kretanje ka prevoju Smet. U likvidaciji je
uestvovalo oko 10 pripadnika milicije.35
Uporedo s tim deavanjima, vreno je protjerivanje, pljakanje i unitavanje
imovine i vjerskih objekata muslimana i katolika.36 Glavni pokretai sveg zla bili su
34
Od mnotva dokaza koji potvruju ova deavanja navest emo samo dva prijedorska primjera.
Rodi Dragoje je Ratnoj stanici milicije (RSM) Prijedor II 22.7.1992. dojavio da se Enes Kadiri
skriva kod roaka Muharema Kadiria, te da su obojica muslimanski ekstremisti. U dopuni izjave,
Babi Vaskrsije za Enesa je dodao da od Srba zasluuje samo smrt. Enes Kadiri u svojoj izjavi, koja je
priloena zapisniku RSM Prijedor II, negira da je imao bilo kakve veze s SDA, posjedovanjem oruja,
otputanjem Srba s posla i primanjem Turaka to mu je stavljeno na teret. To ga ipak nije spasilo, iako
Srbi nisu imali nikakvih dokaza za suprotno. (ICTY, RSM Prijedor II SrRBiH, Slubena zabiljeka
22.7.1992). Oba Kadiria su potom uhapena i ubijena. (Ni krivi ni duni..., 206, 209). Salih eremet,
roen 1928. u Kljuu, stalno nastanjen u Prijedoru, bio je optuen poput Kadiria. U Slubenoj
zabiljeci SJB Prijedor utvreno je da nema dokaza za eremetovu krivnju, te je puten uz opasku da
je blizu njegove kue poginuo rezervni policajac. Meutim, bilo je dovoljno uenje Tankosi Uroa i
Muti Mile, direktora Kozarskog vjesnika, da je eremet puten jer je veoma opasan ekstremist, pa da
bude ponovo uhapen. (ICTY, RSM Prijedor II SrRBiH, Slubena zabiljeka, 15.6.1992, zabiljeku
sainio Kovaevi Ranko). Sutradan, 16.6.1992. eremet je ubijen u logoru Trnopolje. (Ni krivi ni
duni, Knjiga nestalih opine Prijedor, drugo izdanje, Sanski Most 2000, 340).
35
ICTY, 22. lpbr VRS, v/i op.broj: 21/8, pov.broj: 41/1, 21.8.1992. U ovom masovnom ubistvu
Prijedorana ubijeno je 200-250 osoba.
36
Do 23.10.1992. s podruja opine Prijedor protjerano je oko 38000 Bonjaka i Hrvata. Uz progon
stanovnitva unitavana je sva njihova imovina i vjerski objekti. Na desetine sela bilo je gotovo
potpuno uniteno i pusto (arakovo, Zecovi, Hambarine, Rizvanovii, Biani, Rakovani,
Kozarua, Kozarac, Kamiani, Babii, Kevljani i dr). Neka sela su bila djelomino unitena (Gornji
Garevci, ela, ejreci, Donja Puharska, Trnopolje, Donja Ljubija, Gornja i Donja Ravska,
urkovac, Brievo, une, Gornji Volar, stari dio Prijedora i dr). (ICTY, CSB Banja Luka, Sektor
SNB, op. radnik: Duko Jelisi, 23.10.1992).
350
Krizni tabovi srpskih optina, a terenski provoditelji njihovih zamisli bili su srpski
teritorijalci - nakon objedinjavanja s JNA pripadnici VSrRBiH - policijske struktu-
re srpske SJB, paravojne jedinice i JNA koja je svojim potencijalima to omoguila.
Ponavljao se isti scenarij kao u istonoj Bosni i Bosanskoj posavini. Bonjako sta-
novnitvo okupiranih dijelova Bosanske krajine pretrpjelo je najvee stradanje izvr-
enog genocida tokom velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.37
U svim okupiranih krajevima Bosanske krajine osnivani su koncentracijski logori
za nesrpsko stanovnitvo.38 Da bi se osigurao pravni okvir i legaliziralo njihovo po-
stojanje, zatoenici su tretirani kao ratni zarobljenici bez obzira na to da li su zaista
bili u nekoj vojnoj jedinici. Prema raspoloivim podacima, nastalim od strane srpskih
istranih organa, najvei broj logoraa bili su ustvari civili.39 Srpske vlasti se time nisu
previe zamarale. Njihovo tretiranje logoraa kao ratnih zarobljenika, a ne kao civila,
i logora za civile kao logora ratnih zarobljenika, bilo je samo u svrhu pravnog lega-
liziranja i maskiranja provoenja genocida. Uostalom, da se zaista i radilo o ratnim
zarobljenicima, postoje meunarodne konvencije koje su ih trebale zatititi od onoga
to im se deavalo u logorima. Niega od toga srpske vojne i civilne vlasti se nisu pridr-
avale u logorima koje su osnovale na cijelom okupiranom podruju Bosanske krajini,
niti je najvei broj logoraa prije svog zatoenja imao ikakve veze s oruanim otporom
velikosrpskoj agresiji. Logori za civilno stanovnitvo po meunarodnom pravu i va-
eim konvencijama se ne smiju osnivati, te su se agresorske vlasti lukavo posluile
s mogunou da se logori za civile tretiraju logorima ratnih zarobljenika, a logorai
ratnim zarobljenicima. Prilikom hapenja nesrpskog stanovnitva bilo je dovoljno da
muka osoba priblino odgovara vojno sposobnoj, te da bude uhapena i sprovedena
u logor. Ukratko reeno, prilikom hapenja vrena je mobilizacija Bonjaka i Hr-
vata u kojekakve, najee izmiljene, bonjake i hrvatske jedinice to je, sa stajalita
agresora, bilo dovoljno da ih zatoi u logore kao ratne zarobljenike. (najee su op-
tuivani da su pripadnici Zelenih beretki ili Hrvatskih obrambenih snaga HOS-a).
To je bio nain da se formalno pravno osigura mogunost njihovog zatoenja. Da se
ne radi o pripadnicima odreenih vojnih jedinica, govore i podaci da se meu logo-
raima nalazio znaajan broj djeaka i staraca. Takoer, karakteristian je primjer da
su esto zarobljavane i ene i odvoene u logore, posebno s podruja opine Prijedor.
enama je, kao i mukarcima, stavljano na teret da su uestvovale u oruanoj pobuni
37
aan broj ubijenih Prijedorana nije utvren, a 3227 osoba, meu njima 228 ena i 123 djece,
T
vodili su se do 2000. godine kao nestali. (Ni krivi ni duni...).
38
ICTY, MUP SR, CSB Banja Luka, Izvjetaj, 18.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Bosanski Novi,
Izvjetaj, 15.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Sanski Most, Izvjetaj, broj: 11-14, 18.8.1992;
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Izvjetaj, 15.8.1992; ICTY, MUP RS, CSB Banja Luka, SNB,
Izvjetaj o radu detamana SNB Prijedor za period 1.1. do 31.12.1992. godine, 20.1.1993.
39
ICTY, 1. KK VRS, Selekcija ratnih zarobljenika u LRZ Manjaa, str.pov.broj: 21-50, 6.8.1992;
ICTY, 1. KK VRS, Informacija, str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992.
351
amir kliko
protiv legalnih organa srpske vlasti. One su esto i silovane. Uvjeti u logorima su bili
daleko ispod nivoa ljudskog dostojanstva, ukoliko se bilo kakvo dostojanstvo uope
smije spomenuti kada se govori o srpskim logorima u Bosanskoj krajini.40 Ljudi su
svakodnevno mueni i ubijani.41 Nekada pojedinano i nasumino, a nekada grupno
i po nekom ustaljenom redu. Od nekoliko desetina mjesta zatoenja i logora, po bro-
ju logoraa, torturama i broju ubijenih, mogu se izdvojiti: Manjaa kod Banje Luke;
Krings, Betonirka i Sanakeram u Sanskom Mostu; Omarska, Keraterm i Trnopolje u
Prijedoru; nogometni stadion Mlakva u Bosanskom Novom; Stara Gradika i Kame-
nica kod Drvara. Zajednika karakteristika svih, spomenutih i nespomenutih, jeste da
su u njima Bonjaci, Hrvati, Albanci i Romi bili sistematski mueni i ubijani s ciljem
njihovog trajnog odstranjenja s teritorije Bosanske krajine. Osim ubijanja, vjerovatni
cilj je bio i da se to vei broj nesrpskog stanovnitva uputi u logore, da tamo bude pod-
vrgnut najteim torturama, i da, ako preivi logor, zbog trauma i straha trajno napusti
Bosnu i Hercegovinu.
Do maja 1993. etnika slika okupiranih dijelova Bosanske krajine, prema procje-
nama CSB Banja Luka, drastino se izmijenila u korist Srba.42 Iseljavanje Bonjaka
i Hrvata s podruja Bosanske krajine, iako su to srpske vlasti pokuavale predstaviti
kao dobrovoljni odlazak, vreno je nasilno, tako da se nikako ne moe govoriti o ise-
ljavanju nego o protjerivanju. U nekim sluajevima Bonjaci i Hrvati su zaista traili
da im se od strane srpskih vlasti omogui odlazak s okupirane teritorije, ali samo iz
razloga to su ih te iste vlasti, svojim oruanim jedinicama i policijom, svakodnevno
ubijale, pljakale i uznemiravale i time prisiljavale na odlazak. Predstavnici srpskih
40
O srpskim koncentracijskim logorima u Bosanskoj krajini opirnije u: Roy Gutman, Svjedok
genocida, Zenica, 1995.
41
O vrenju odmazde, masovnim ubistvima civila u logorima, te neadekvatnom ponaanju prema
logoraima i civilnom stanovnitvu bila je upoznata i komanda 1. Krajikog korpusa (KK)
VSrRBiH. (ICTY, 1. KK VSrRBiH, op.pov.broj: 488-2, 4.6.1992; ICTY, 1. KK VRS, Informacija,
str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992).
42
Podaci o protjerivanju Bonjaka i Hrvata iz Bosanske krajine do maja 1993: Biha (s teritorije pod
srpskom okupacijom): 8000 Bonjaka; Bosanska Dubica: 4500 Bonjaka, 400 Hrvata; Bosanska
Gradika: 9500 - 10000 Bonjaka, 1000 Hrvata; Bosansko Grahovo: 12 Bonjaka, 200 Hrvata;
Bosanska Krupa (s teritorije pod srpskom okupacijom): 43300 Bonjaka, 143 Hrvata, 256 Ostalih;
Bosanski Novi: 13000 Bonjaka, 40 Hrvata; Bosanski Petrovac: 3200 Bonjaka; Glamo: 1500
Bonjaka, 210 Hrvata; Jajce: 15958 Bonjaka, 14922 Hrvata; Klju: 14000 - 15000 Bonjaka
(ostalo jo 1000 - 1500), 200 Hrvata (ostalo jo 100 - 130); Laktai: 504 Hrvata, Mrkonji Grad:
146 Bonjaka, 47 Hrvata; Prijedor: 42000 Bonjaka, 2000 Hrvata; Prnjavor: 2053 Bonjaka, 923
Hrvata, 308 Ostalih; Sanski Most 24000 Bonjaka, 3000 Hrvata; Srbac: 120 Bonjaka, 6 Hrvata;
ipovo: 2400 Bonjaka. Podaci o naseljavanju Srba u Bosansku krajinu do maja 1993: Biha
(na teritoriju pod srpskom okupacijom): 5000, Bosanska Dubica: 2500, Bosanska Gradika:
3781, Bosansko Grahovo: 1000, Bosanski Novi: 3400, Bosanski Petrovac: 4000, Glamo: 700,
Jajce: 550, Klju: 2000-3000, Laktai: 2063, Mrkonji Grad: 1426, Prijedor: 14000, Prnjavor:
2500, Sanski Most: 5000 i ipovo: 478. (ICTY, MUP RS, CSB, Sektor SNB Banja Luka, Pregled
odseljenih i doseljenih graana na podruja koja pokriva sektor, maj 1993).
352
vlasti iz sedam bosanskokrajikih gradova: Biha (Srpska optina, op.a.), Bosanski

Petrovac, Srpska Krupa (Bosanska Krupa, op. a.), Sanski Most, Prijedor, Bosanski
Novi i Klju 7. juna 1992. od komandanta 1. KK VSrRBiH, rukovodstva SrRBiH
i Kriznog taba AR Krajina ultimativno su zahtijevali da se iz srpske vojske i sa svih
bitnih rukovodeih mjesta odstrane Bonjaci i Hrvati. Takoer su zahtijevali da se
protjeraju svi Bonjaci i Hrvati s podruja tih sedam opina do nivoa koji e Srbima
omoguiti da neometano ostvare i odravaju efikasnu vlast. ak su zaprijetili, ukoliko
se ne ispune njihovi zahtjevi, da e oni organizirati deportaciju i prevesti sve Bonja-
ke i Hrvate s podruja svojih opina u centar Banje Luke.43
43
I CTY, Zakljuci sa sastanka SUB REGIJE (politiki predstavnici srpskih optina), Sanski Most
7.6.1992.
353
amir kliko
Amir Kliko
A Contribution to the Study of the Suffering of Bosniaks and
Croats of Prijedor in 1992
Summary
The Serbian aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina from
1992 to 1995, was marked with heavy sufferings of the non-Serb population, i.e.
with genocide. The intensity and methods of its implementation depended on the
demographic image on the field, that is to say on Serb plans towards the possible
division of Bosnia and Herzegovina according to the national criterion. The po-
ssibility of realization depended on the organization and strength of the aggressor,
but also of the defenders. The Bosnian Frontier region (Bosanska Krajina) is a si-
gnificant example of the Serb genocide committed against Bosniaks and Croats in
Bosnia and Herzegovina. On the example of Prijedor, the author presents his results
in research of sufferings of the Bosniak and Croat population and proves the violent
creation of the long term Serb predominance and demographic changes caused by
genocide.
354
94(497.6 Sarajevo)1992/1995
341.311(497.6 Sarajevo)1992/1995
mesud adinlija
Prsten za glavu adaje:
Sarajevo u stratekim ciljevima Republike Srpske 1992-1995

Apstrakt: U poznatom dokumentu, koji je pod naslovom Odluka o stratekim ciljevi-
ma srpskog naroda u Bosni i Hercegovini1 slubeno objavljen 26. novembra 1993. godine,
a usvojen u Banja Luci 12. maja 1992. na 16. sjednici Skuptine srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, podjela Sarajeva na srpski i muslimanski dio definirana je kao peti od est po
prioritetu navedenih stratekih ciljeva. U prevratnikoj euforiji, o kojoj svjedoi stenogram
banjaluke sjednice, vojni i politiki prvaci koji su ovom skupu obrazlagali strateke ciljeve
agresije na Bosnu i Hercegovinu ostavili su nam dokaz o porijeklu ovog dokumenta, koji je
na kraju dospio pred skuptinu da bi mu se dala nekakva pravna forma i da bi dobio bosan-
sko-hercegovaki rodni list. Politiki izvrilac radova na nasilnoj uspostavi srpske drave
zapadno od Drine, Radovan Karadi na banjalukoj skuptini je naglasio izniman znaaj
Sarajeva za realizaciju ostalih stratekih ciljeva. Njegovo i Mladievo izlaganje vrst su i ne-
oboriv dokaz da brutalna opsada Sarajeva, njegovo varvarsko razaranje i zloini poinjeni
nad njegovim stanovnicima nisu nusprodukt i neeljena posljedica razvoja borbenih dejsta-
va u i oko Sarajeva, ve projektni zadatak u funkciji ostvarenja pomenutih stratekih ciljeva.
U ovom radu emo, na osnovu vjerodostojnih dokumenata, rekonstruisati znaaj Sarajeva
i njegove opsade kao stratekog cilja, i kao sredstva za realizaciju cjeline definisanih strate-
kih ciljeva Republike Srpske tokom ratnih operacija voenih na tlu Bosne i Hercegovine u
periodu 1992-1995.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Sarajevo, rat 1992-1995, Republika Srpska, strateki
ciljevi.
1
U naslovu rada koristili smo odrednicu strateki ciljevi Republike Srpske umjesto odrednice iz naslo-
va dokumenta strateki ciljevi srpskog naroda iz oiglednih razloga. Sve i da je mogue u nekoj vrsti
razumne procedure definisati strateke ciljeve cijelog jednog naroda, u ta u principu imamo ozbiljne
sumnje, u konkretnom historijskom primjeru, to e u dovoljnoj mjeri biti vidljivo i na stranicama
ovog rada, radi se o stratekim ciljevima kreatora i politikih i vojnih izvrilaca politikog projekta
zvanog Republika Srpska.
355
mesud adinlija
Abstract: In the well-known document titled The decision about strategic goals of the
Serb people in Bosnia and Herzegovina,2 which was officially published on the 26th of No-
vember 1993, and adopted on the 16th Assembly of the Serb people in Bosnia and Herze-
govina in Banja Luka on the 12th of May 1992, the division of Sarajevo into the Serb and
Muslim part was defined as the fifth strategic goal out of six. In the subversive euphoria,
documented by shorthand from the Banja Luka assembly, the military and political lea-
ders who explained the strategic goals of the aggression on Bosnia and Herzegovina at this
meeting, left proof of the origin of this document, which ended up in the Assembly only to
receive a legal form and to gain the Bosnian-Herzegovinian birth certificate. The political
executor of the activities for the violent establishment of the Serb state westwards from
the River Drina, Radovan Karadi emphasized at the Banja Luka assembly the extreme
importance of Sarajevo for the achievement of other strategic goals. His and Mladis in-
terpretations are firm and irrefutable evidence that the brutal siege of Sarajevo, its barbaric
destruction and crimes committed to its inhabitants are not a by-product and the unwanted
consequence of the development of battles in and around Sarajevo, but a project aim in the
function of realization of the mentioned strategic goals. In this paper, based on authentic
documents, we will reconstruct the importance of Sarajevo and its siege as the strategic goal
and the instrument for the realization of the whole of defined strategic goals of Republika
Srpska during the war operations led on the territory of Bosnia and Herzegovina in the
period 1992-1995.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, war 1992-1995, Republika Srpska, stra-
tegic goals
Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. Sarajevo je bilo taka fokusa pa-
nje domae i svjetske javnosti, u takvoj mjeri da je potiskivalo u vie ili manje du-
boku sjenu stanje i razvoj dogaaja u ostalim dijelovima Bosne i Hecegovine. Takva
njegova pozicija nije samo puka posljedica statusa glavnog grada drave u kojoj je,
gotovo uz direktan prijenos svjetskih medija, voen najkrvaviji rat u Evropi druge
polovine 20. stoljea. Ona nije ni rezultat autonomnog i uvijek neizvjesnog razvoja
ratnih operacija, koje bi svojim posljedicama po grad i stanovnitvo skrenule panju
javnosti na njega. Po nainu na koji je uspostavljena, najprije blokada, a zatim i kla-
sina vojna opsada Sarajeva, po vidljivim nastojanjima da se takva pozicija po svaku
cijenu odri i pogora u odnosu na grad i ivote njegovih stanovnika, po povezano-
sti dogaaja u i oko Sarajeva sa opim razvojem politike i vojne situacije u Bosni
2
I n the title of the paper we used the term strategic goals of Republika Srpska instead of the term
strategic goals of the Serb people from obvious reasons. Even if it is possible, in some kind of a
reasonable procedure, to define the strategic goals of one whole nation, which we seriously doubt,
on a concrete historic example, which will be noticeable on the pages of this paper, it is about the
strategic goals of the creators, political and military executors of the political project known as
Republika Srpska.
356
prsten za glavu adaje:sarajevo u stratekim ciljevima republike srpske 1992-1995
i Hercegovini i statusom bosansko-hercegovake krize u okvirima meunarodne

diplomatije, ve su savremenici mogli pretpostaviti postojanje nekakvog plana po
kojem je Sarajevo dovedeno u takvu situaciju i raspoznati njegove osnovne elemente
i mehanizme realizacije. Danas smo u prilici da elemente tog plana rekonstruiemo
na osnovu dostupnih historijskih izvora.
U sklopu borbe za stvaranje srpske drave koja bi minimalno ukljuivala sve te-
ritorije za koje je srpska politika i vojna, te vei dio intelektualne elite, smatrao da
pripadaju srpskom narodu na teritorijama Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i
Hrvatske, to je u javnom diskursu legendirano nastojanjima da se u moguoj mjeri
ouva Jugoslavija, vrene su i temeljite pripreme da se ovi ciljevi, u sluaju sasvim iz-
vjesne potrebe, ostvare oruanom silom. Dio tih priprema bilo je i tajno naoruavanje
pristalica srpske ekstremne nacionalistike politike na podruju Bosne i Hercegovine i
Hrvatske, organizovanih u lokalne politike stranke sa srpskim nacionalnim predzna-
kom. Nosilac ovih aktivnosti bila je Jugoslovenska narodna armija (JNA), a dopunja-
vale su je u potrebnoj mjeri politike i policijske strukture Srbije. Utvrujui mjesto i
ulogu Sarajeva u planovima za stvaranje nove srpske drave kroz ovu vrstu aktivnosti,
znaajno je uoiti da je u toku 1991. i do kraja marta 1992. godine, od ukupno 61.198
dobrovoljaca, uglavnom pristalica Srpske demokratske stranke (SDS) na podruju
Bosne i Hercegovine, kojima je JNA podijelila vojno pjeadijsko naoruanje, 33.200
dobrovoljaca, dakle vie od polovine, dobilo naoruanje u zoni sarajevskog 4. korpusa
JNA. Podatak treba dopuniti sa 6.500 cijevi pjeadijskog naoruanja koje je 4. korpus
JNA do poetka 1992. godine podijelio Srbima u opinama Foa, Kalinovik, Gorade
i ajnie, koje su sa vojnog aspekta znaajne za poziciju Sarajeva, a koje su nakon toga
ule u zonu novoformirane 4. vojne oblasti JNA, te sa 400 automatskih puaka koje su
podijeljene vojnim penzionerima u uem gradskom jezgru Sarajeva.3 Veina ovog na-
oruanja podijeljena je u opinama sa srpskom veinom i u dijelovima drugih opina
na podruju Grada Sarajeva u kojima je postojao znaajan procenat srpskog stanov-
nitva.4 Poseban znaaj imala su suburbana podruja koja okruuju sam grad. Nave-
denom broju naoruanih ljudi u Sarajevu i njegovoj okolini treba pribrojati aktivni
i rezervni sastav 4. korpusa JNA, ukupne brojnosti 8.183 pripadnika, 5 kao i jedinice
3
ICTY - online baza sudskih dokumenata (dalje: ICTY), Komanda 2. VO, Zakljuci iz procene stanja
na prostoru BiH u zoni odgovornosti 2. VO, Str.pov.broj 908-1, 20.03.1992. (http:\\icr.icty.org)
4
Prema popisu stanovnitva iz 1991. u opinama Grada Sarajeva Srbi su inili apsolutnu veinu
samo na Palama i relativnu veinu u Ilijau. Jakov Gelo i dr., Stanovnitvo Bosne i Hercegovine:
narodnosni sastav po naseljima, Dravni zavod za statistiku, Zagreb, 1995. Aktivnosti o kojima je
rije provoene su u mjesnim zajednicama i naseljima sa veinom ili sa znaajnim procentom srp-
skog stanovnitva u opinama Stari Grad, Vogoa, Hadii, Ilida, Novi Grad i Novo Sarajevo. Od
znaaja su i aktivnosti na vojnom i paravojnom organizovanju u teritorijalno bliskim i povezanim
opinama koje nisu pripadale Sarajevu, poput Sokolca i Rogatice.
5
ICTY, Komanda 2. VO, Referat o stanju borbene gotovosti komandi, jedinica i ustanova 2. VO, Str.
pov. broj 09/63-26, 23.01.1992.
357
mesud adinlija
teritorijalne odbrane, aktivnog i rezervnog sastava milicije u opinama i dijelovima

opina pod vlau i kontrolom SDS, iji pripadnici nisu uraunati u navedene brojeve
dobrovoljaca i pripadnika sastava JNA. Na ova podruja je do poetka rata izvuena i
veina efektiva JNA iz kasarni u gradu. Sa ovog prostora kao osnovice i sa navedenim
snagama, brzo je i snano poetkom rata uspostavljena opsada Sarajeva.
Osim aktivnosti na naoruavanju srpskog stanovnitva u i oko Sarajeva, srpski
politiki i vojni lideri nastojali su sprijeiti svaku mogunost da znatnije koliine na-
oruanja i sredstava za rat dou u posjed legalnih organa vlasti Bosne i Hercegovine.
Do maja 1992. izvreno je izmjetanje ratnih materijalnih rezervi iz skladita JNA
na teritorije sa srpskom veinom stanovnitva, na kojima je apsolutnu vlast imala
SDS.6 Tokom aprila mjeseca JNA je iz skladita Faletii otuila i na teritoriju pod
vlau SDS izvukla preko 30.000 cijevi pjeadijskog naoruanja jedinica Teritorijal-
ne odbrane (TO) sa podruja Sarajeva. Pod svojom kontrolom je zadrala veliko
skladite ratnih materijalnih rezervi u unovnici kod Hadia, te pogone namjen-
ske industrije i skladita njenih gotovih proizvoda u Vogoi, Rajlovcu i Hadiima.7
Na taj nain je pripreman teren i postignut odnos snaga za ono to e postati ratna
sudbina Sarajeva. Konkretni planovi su sazrijevali od oktobarskih Karadievih vizija
iz 1991. da e grad, u sluaju proglaenja bosansko-hercegovake nezavisnosti, postati
karakazan u kome e izginuti 300.000 Muslimana,8 do potpuno artikulisane strategi-
je koja je prvi put u irem krugu predstavljena u Banjaluci 12. maja 1992. na 16. sjedni-
ci Skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Tada su poslanicima objelodanjeni
i obrazloeni strateki ciljevi vladajue srpske politike elite u Bosni i Hercegovini,
kojima je zatim data forma skuptinske Odluke. Ti ciljevi, navedeni po prioritetu, bili
su: 1. Dravno razgranienje od druge dve nacionalne zajednice. 2. Koridor izmeu
Semberije i Krajine. 3. Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno elimini-
sanje Drine kao granice izmeu srpskih drava. 4. Uspostavljanje granica na rekama
Uni i Neretvi. 5. Podela grada Sarajeva na srpski i muslimanski deo i uspostavljanje u
svakom od delova efektivne dravne vlasti. 6. Izlaz Republike Srpske na more.9
6
rema podacima u citiranom dokumentu od 20. marta, u ovim skladitima na podruju Bosne i
P
Hercegovine se jo uvijek nalazilo 30.000 cijevi pjeadijskog naoruanja, 40.000 tona municije i
minsko-eksplozivnih sredstava, te 25.000 tona pogonskog goriva iz zaliha JNA. U istima se jo
uvijek nalazilo i 78.400 cijevi pjeadijskog naoruanja i 1.500 tona municije koji su bili otueno
vlasnitvo TO Bosne i Hercegovine. ICTY, Komanda 2. VO, Zakljuci iz procene stanja na prostoru
BiH u zoni odgovornosti 2. VO, Str.pov.broj 908-1, 20.03.1992.
7
Mesud adinlija, Prvi korpus ARBiH: nastanak i razvoj 1992-1995, Ministarstvo za boraka pitanja
Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2008, 16.
8
ICTY, Robert J. Donia, Od izbora do mrtve take: geneza opsade Sarajeva, 1990-1994, Izjava vjeta-
ka u predmetu IT-98/29/1 tuilac protiv Dragomira Miloevia u skladu s Pravilo 94bis (Prijevod),
decembar 2006, 19.
9
Odluka o stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, Slubeni glasnik Republi-
ke Srpske, br. 22, 26. novembar 1993, 866. Paljiviji italac e ve povrnom analizom primjetiti
358
Prije nego se vratimo razmatranju statusa Sarajeva u okvirima navednih strate-

kih ciljeva Republike Srpske (RS), skrenuemo panju na znaajno svjedoanstvo o
putu nastanka ovog dokumenta koje nam daje stenogram skuptinske sjednice. O
tome nema pomena u izlaganjima Radovana Karadia, Momila Krajinika, niti
drugih lanova ueg rukovodstva SDS. Poneen prevratnikom euforijom, kojom
je skup odisao, o tome se izrekao politiki nedovoljno peeni general Ratko Mla-
di. Obraajui se skuptinskim poslanicima sa pozivom da se postave ciljevi koji se
mogu realizovati, a ne ciljevi s kojima e se propasti, Mladi je naglasio da ponavlja
ono to je rekao prije nekoliko dana u Nevesinju pred najuim rukovodstvom Srp-
ske Republike Bosne i Hercegovine i jo uim rukovodstvom politikim u Beogradu
kad smo se sreli. Stavljajui ovaj iskaz na vremenskoj osi obrnutim redoslijedom, on
nam kazuje da su navedeni strateki ciljevi srpske politike razmatrani i definisani u
krugu ueg politikog rukovodstva u Beogradu, zatim su razmotreni u krugu ueg
rukovodstva SDS, da bi formulisani i obrazloeni bili izneseni na banjalukoj skup-
tini 12. maja 1992., na kojoj su dobili neku vrstu pravne forme i bosansko-hercego-
vaki politiki rodni list.10
Potvrdu tome, sa detaljnijim podacima o navedenim sastancima, nalazimo u
objavljenim biljenicama generala Ratka Mladia. Sastanke sa jo uim rukovodstvom
u Beogradu Mladi je zapoeo sa generalom Blagojem Adiem, sa kojim je 5. maja
razgovarao o transformaciji JNA u Bosni i Hercegovini u Vojsku Srpske Republike.11
Razgovori na ovu i s njom vezane politike teme, nastavljeni su u Beogradu 6.
maja navee. Na njima su uestvovali, osim Mladia, Radovan Karadi, Momilo
Krajinik, Blagoje Adi i grupa generala iz Bosne i Hercegovine.12 Na ovom sastanku
je Karadi izvjestio da u Sarajevu kontrolie srpska naselja i da ih i dalje iri, da su
Njemaka i SAD prihvatile stvaranje srpske drave na teritoriji Bosne i Hercegovine, i
da e ta drava nakon njenog stvaranja biti ujedinjena sa SRJ, a da nee biti pripajanja
Srbiji.13 Konsultacije i usaglaavanja su nastavljeni i 7. maja, kada je odran sastanak
u Predsjednitvu SFRJ. Na ovom sastanku je Branko Kosti, potpredsjednik
naknadnu redakciju teksta Odluke. Naime, u taci 6. navodi se kao strateki cilj izlaz Republike
Srpske na more. U vrijeme donoenja Odluke naziv Republika Srpska nije postojao u upotrebi, ve
je koriten slogan Srpska Republika Bosna i Hercegovina. Takoe se kao potpisnik Odluke navodi
Momilo Krajinik, kao predsednik Narodne skuptine, a ne kao predsjednik Skuptine srpskog
naroda koja je Odluku usvojila.
10
ICTY, Magnetofonski snimak sa 16. sjednice Narodne skuptine Republike Srpske odrane 12. maja
1992, 26.
11
ICTY, Biljenica Ratka Mladia za period od 14.02.1992. do 25.05.1992., 249-250.
12
Ibid, 259.
13
Ibid, 261. Karadi je naredne godine na slinom sastanku jo ueg rukovodstva u Beogradu go-
vorio da se osmjehuje ujedinjenje sa Srbijom (o tome u nastavku ovog teksta). Ova dijametralno
suprotna strateka opredjeljenja pokazuju da Radovan nije bio potpuno obavijeten o stvarnim
ciljevima ukupne srpske nacionalne politike i da nije bio odluujui faktor u njihovoj artikulaciji.
359
mesud adinlija
Predsjednitva, istakao da su teka srca donijeli odluku o angaovanju Mladia u Bosni

i Hercegovini, zbog njegovih zasluga i steenog povjerenja na prethodnoj dunosti
u Kninu. 14 Drugi lan Predsjednitva, Jugoslav Kosti, istakao je da je SRJ samo
prelazna faza i temelj budue zajednike drave. 15 U pogledu stratekih ciljeva, njihov
prvi zadokumentovan trag, u skladu sa u Mladievom govoru naznaenom putanjom
nastanka, nalazimo zabiljeen u izlaganju Momila Krajinika u nastavku razgovora sa
jo uim rukovodstvom u Beogradu 7. maja u popodnevnim satima. Tom prilikom
general Mladi ih je zabiljeio u ovom obliku: l. Da se zauvek razdvojimo od Hrvata
i Muslimana; 2. Napraviti Koridor Krajina - Srbija; 3. Uspostaviti vezu sa Srbijom na
Drini, a presei vezu za Muslimane/Sandak; 4. Neretva - prirod. granica sa Hrvatima;
5. Deo Sarajeva da bude na. - Neka Muslimani imaju svoj deo grada i vezu sa svojom
teritorijom; 6. Da imamo izlaz na more. 16
Sastanci sa najuim rukovodstvom Srpske Republike Bosne i Hercegovine na
koje se Mladi pozivao na skuptini, prema njegovoj biljenici odrani su na Palama
i u Nevesinju 10. i 11. maja 1992. godine.17
Detaljnije obrazloenje stratekih ciljeva na skuptinskom zasjedanju 12. maja
dao je Karadi. O znaaju Sarajeva u ukupnoj strategiji i o buduem odnosu prema
gradu govorili su i Karadi i Mladi.
Karadi je, nakon uvodnih besmislica o tome kako je Sarajevo izgraeno srpskim
novcem na zemlji koja je katastarski gledano srpska, obrazloio stvarne elemente
koji odreuju, po njegovim rijeima, strateki i taktiki znaaj Sarajeva. Istakao je
da su borbe u Sarajevu i za Sarajevo od presudne vanosti, jer ne daju uspostavljanje
ak ni privida bosansko-hercegovake drave. Alija nema dravu dok mi imamo dio
Sarajeva. Nema Vladu, nema Skuptinu, nema funkcionisanje... Meutim, borbama
za Sarajevo, drimo borbe daleko od Krajine, daleko od Drine, daleko od Semberije,
daleko od svih onih krajeva gdje bi se mogli, eventualno, sukobiti sa Muslimanima.
Jer, borbe oko Sarajeva odluuju sudbinu BiH...18
Osim donoenja Odluke o stratekim ciljevima i Odluke o formiranju Vojske
Srpske republike Bosne i Hercegovine (VSrRBiH), ovo zasjedanje obiljeila je
i Mladieva tvrdnja da ostvarenje postavljenih ciljeva, na nain koji su zahtijeva-
li govornici na skuptini, predstavlja genocid i da on ne zna kako e to Karadi i
Krajinik objasniti svijetu. U pogledu Sarajeva konstatovao je da stvorena pozicija
ima veliki znaaj za kontrolu onih dijelova Bosne i Hercegovine u kojima brojnije
14
Ibid, 265.
15
Ibid, 266.
16
Ibid, 267.
17
Ibid, 291-292.
18
1992, 8.
360
muslimanske enklave ive u okruenju jakih srpskih snaga. Uzimajui kao primjer
nekoliko muslimanskih sela u svom rodnom Kalinoviku, koja u to vrijeme jo nisu
bila napadnuta i u kojima je vladao relativni mir, on je ustvrdio da to ne treba mi-
jenjati i da e oni biti mirni zato to nemaju kud, a najvie zato jer je glava adaje
fundamentalizma ispod naeg ekia, mislei naravno na Sarajevo.19 Naglasio je i
da, po onome to je do tada vidio, nije zadovoljan. eki, oito, nije bio dovoljno
veliki. Pojanjavajui, general je ustvrdio da se Sarajevo ne moe osvojiti pljucka-
njem iz minobacaa i iz poneke haubice po njemu, da se tako ne mogu dobiti ak
ni pregovori. Da bi prisilili Muslimane na predaju, tvrdio je general, oko Sarajeva se
mora naikati odmah 300 cijevi artiljerijskog naoruanja kalibra od ZOLJE do
ORKANA i raketa R-65, poznatih kao LUNA. Upoznao je prisutne poslanike i o
ostalim metodama kojima, sem ekiem artiljerije, namjerava staviti glavu adaje
u prsten. Naravno, rije je o uskraivanju osnovnih humanitarnih potreba stanov-
nitvu Sarajeva. Mi ne smijemo kazati, mi emo unititi Sarajevo, ne mi neemo,
mi hoemo da sauvamo Sarajevo, nama Sarajevo treba. Mi neemo kazati da emo
sruiti dalekovod ili vodu iskljuiti, ne jer to Ameriku die na noge, ali gospodo, mi
vas molimo sve u redu, e, jednog dana nema vode u cijelom Sarajevu. ta je, ne zna-
mo, havarija, da mi opravimo, ne mi emo opraviti, polako. Pa tako isto sa strujom.20
Iz prethodno navedenih ideja zloinakog uma moe se jasno i lahko iitati
osnovna matrica narativa o Sarajevu kojim su uglavnom bili ispunjeni svjetski me-
diji tokom rata u Bosni i Hercegovini. Neselektivno granatiranje, snajperska vatra,
masakri stanovnika, nestaice vode, struje, hrane, energenata. Zatim beskrajno pre-
govaranje o tome i iivljavanje birokratskom pedantnou nad ljudskom nesreom
predstavnika UN-a u Bosni i Hercegovini. Time se kupovalo vrijeme, utvrivala
pregovaraka pozicija i, ako ne u potpunosti borbe, a ono bar panja svjetske javno-
sti, dosta uspjeno drala daleko od Krajine, daleko od Podrinja i svih drugih mjesta
na kojima je vreno besprimjerno nasilje i zloini. Istovremeno to je i potreban i
dovoljan dokaz da ratno stradanje Sarajeva, njegova teka sudbina taoca beogradske
ekspanzionistike politike, od prvog do zadnjeg dana rata nije bila rezultat nikakvog
razvoja vojnih operacija u i oko grada, niti bilo kojih aspekata politike dravnih or-
gana Republike Bosne i Hercegovine. ta god da su u Sarajevu radili ili govorili,
politiari, vojnici, graani, Mladi bi glavu adaje stezao u svom smrtonosnom pr-
stenu sve do ostvarenja postavljenih stratekih ciljeva. U tome ga je mogla sprijeiti
samo vojna sila jaa od one kojom je raspolagao. Potvrdu za to moemo nai u zna-
aju koji je davan Sarajevu kao stratekom cilju i kao faktoru u ostvarenju preostalih
stratekih ciljeva od prvog do zadnjeg dana rata.
19
Ibid, 29.
20
1992, 29-32.
361
mesud adinlija
Odmah nakon banjaluke skuptine i preuzimanja komande nad netom u Voj-

sku Srpske Republike Bosne i Hercegovine preimenovanim snagama 2. vojne oblasti
JNA, general Mladi demonstrirao je stvarni sadraj svoje vizije odnosa prema Sa-
rajevu. Druga polovina maja 1992. bila je period suoavanja grada sa besprizornom
brutalnou. Potpuno neselektivno cjelodnevno dejstvo koncentrisanom vatrom
naikanih artiljerijskih orua, imalo je kao iskljuivi cilj razaranje grada i ubijanje
ljudi i njihove volje da ive i pruaju otpor. Ovaj metod rezultirao je tokom maja
1992. prvim velikim masakrima civilnog stanovnitva u gradu, a sam Mladi ga je u
jednoj od njegovih najuvenijih ratnih sentenci definisao kao taktiku da ne mogu
da spavaju, da razvuemo pamet njihovu, koja predstavlja dio njegovog poznatog
razgovora u kojem je nareivao svom potinjenom Veleie tuci i Pofalie tuci,
tamo nema srpskog ivlja mnogo.21
Poetkom juna Glavni tab VSrRBiH izdao je svoju direktivu broj 1, kojom je
definisana dinamika i teini pravci ostvarenja stratekih ciljeva na ratitu u Bosni i
Hercegovini. Uz ouvanje do tada zaposjednutih teritorija, jedinicama su dati zada-
ci da ofanzivnim djelovanjem poprave operativno-taktiki poloaj na irem podru-
ju Sarajeva, u sjevernoj i istonoj Bosni.22 Prioriteti su dati koridoru kroz Posavinu
i vrem stezanju obrua opsade oko Sarajeva. Tokom prve faze operacije jedini-
ce VSrRBiH trebalo je da zauzmu i oiste iri rejon aerodroma, presjeku Sarajevo
pravcem Nedarii-Stup-Rajlovac i zauzmu Dobrinju, Sokolovi Koloniju, Butmir,
Mojmilo i Zlatite. Osim daljeg stezanja prstena opsade u dijelu na kojem je on bio
najtanji, oiti cilj napada trebalo je biti potpuno ovladavanje zonom aerodroma, je-
dinom preostalom kapijom kojom je bilo mogue dostaviti pomo gradu. Opsadu
Sarajeva trebalo je dodatno pojaati ovladavanjem komunikacijom Trnovo-Sara-
jevo. Zadatak je postavljen Sarajevsko-romanijskom korpusu (SRK), uz sadejstvo
Hercegovakog korpusa (HK) na trnovskom pravcu.23
Tokom duge polovine maja i poetkom juna mjeseca 1992. godine trajali su pre-
govori o iseljenju preostalih snaga JNA iz kasarni u Sarajevu. Kasarne su iseljene, a
manje koliine naoruanja i municije zateene u njima preuzele su snage TO RBiH
na podruju grada. Osokoljene ovim plijenom, jedinice TO su poetkom juna
21
ICTY, Razgovor voen dana 28. 05. 1992. godine izmeu Mladi Ratka i Vukainovi Mirka.
ICTY, G VSrRBiH, Direktiva za dalja dejstva, Str.pov.broj 02/5-22, 06. 06. 1992. Ovaj doku-
22
ment mogao bi ui u udbenike kao kolski primjer vrhunskog cinizma. Njegov potpisnik, koji je
tri nedelje ranije provedbu usvojene strategije oznaio kao genocid, sada deklarira da je cilj opera-
cija kojima provodi tu istu strategiju da zatite srpski narod od genocida i istrebljenja. Isti ovjek
koji tri nedelje ranije navodi da e kao sredstva za postizanje vojnih i politikih ciljeva u Sarajevu
koristiti uskraivanje osnovnih ivotnih potreba, sada nareuje ienje ire zone Aerodroma Sara-
jevo od zaostalih grupa i pojedinaca neprijatelja, radi omoguavanja bezbjednog slijetanja letjelica
za dostavu humanitarne pomoi i normalnog snabdijevanja stanovnitva hranom i lijekovima.
23
Ibid.
362
takoe krenule u dosta stihijan pokuaj proboja iz okruenja du gotovo cijele linije
opsade. Kako su ispred sebe naile na Mladieve jedinice u punoj borbenoj gotovo-
sti za presjecanje i zauzimanje velikog dijela grada, razvile su se estoke borbe koje
su voene do kraja juna i tokom kojih je VSrRBiH, od sebi postavljenih ciljeva u
Sarajevu, uspjela jedino ovladati Zlatitem. S druge strane, snage TO RBiH nisu
izvrile proboj iz okruenja ali su oslobaanjem brda Orli izale na plato ui, a
oslobaanjem Mojmila i stabilizacijom odbrane na njemu, deblokirale Dobrinju i
unekoliko popravile svoj operativno-taktiki poloaj u cjelini.24
Angaovanje velikih snaga na proboju koridora u Posavini kao i trajanje i inten-
zitet borbi oko Sarajeva, onemoguilo je VSrRBiH da uputi vea pojaanja svojim
snagama u Podrinju. To je omoguilo konsolidaciju odbrane Gorada, kao i konso-
lidaciju i meusobno povezivanje snaga branilaca srednjeg Podrinja.25 Tih junskih
dana sa obje strane Drine se iekivala meunarodna vojna intervencija u cilju zau-
stavljanja agresije na meunarodno priznatu dravu Bosnu i Hercegovinu, inicira-
na krizom stvorenom odbijanjem srpske strane da omogui otvaranje sarajevskog
aerodroma. Situacija u Podrinju u takvom eventualnom razvoju dogaaja, nije ila u
prilog Srbiji i ekponentima njene politike u Bosni i Hercegovini. Stoga je G VSrR-
BiH 23. juna 1992. izdao Direktivu za irenje koridora izmeu Romanije i Semberije
i oslobaanje komunikacija u srednjem toku Drine. U iekivanju vojne intervencije
i u periodu jaanja snaga branilaca Podrinja, srpske borce je, kako nalae direkti-
va, trebalo kuraiti informacijama da SRK uspjeno dri Sarajevo pod opsadom, a
da Vojska Jugoslavije (VJ) dovrava pripreme za likvidaciju muslimanske pobune u
Sandaku i iptarske na Kosovu, te za odbijanje poetnog udara NATO u oekiva-
noj vojnoj intervenciji.26
Iznenadni dolazak francuskog predsjednika Miterana u Sarajevo 28. juna 1992.
oznaio je kraj junskih borbi za Sarajevo i kraj iekivanjima vojne intervencije Zapada.
Otvaranje sarajevske zrane luke za slijetanje aviona sa humanitarnom pomoi i njeno
stavljanje pod kontrolu UN, dva dana nakon Miteranove posjete, bio je znak da Zapad
24
Mesud adinlija, Za Sarajevo, za Bosnu svoju: od 13. novosarajevske do 111. Viteke brdske brigade,
Udruenje 1. Slavna - 111. Viteka brigada, Sarajevo, 2010, 51-58.
Sa osloncem na Srebrenicu, meusobno nepovezani dijelovi teritorije, na kojima je pruen jai ot-
25
por i odbranjeno civilno stanovnitvo, su tokom juna poeli da se povezuju. Naser Ori, Srebrenica
svjedoi i optuuje: genocid nad Bonjacima u istonoj Bosni (srednje Podrinje), april 1992. - septem-
bar 1994, Srebrenica, 1995, 157-170.
26
Zadaci srpskih snaga bili su da nakon uspostavljanja i obezbjeenja komunikacija kroz srednje
Podrinje, pristupe ienju ustaa sa prostora selo Drinjaa, Milii, Srebrenica, Bratunac, rijeka
Drina i Vlasenica, Kladanj, Olovo i Sokolac. Svi zadaci koji su ovdje navedeni, i koje je VRS na
elu sa Mladiem uspjela konano realizovati tek u julu 1995. presuenim genocidom u Srebreni-
ci, imali su navodni cilj da se titi srpski narod u BiH od daljeg genocida. ICTY, G VSrRBiH,
irenje koridora izmeu Romanije i Semberije i oslobaanje komunikacija u srednjem toku Drine,
Direktiva, Str.pov.broj 02/5-35, 23.06.1992.
363
mesud adinlija
u ovoj fazi bosansko-hercegovake krize oito nee dozvoliti da graani Sarajeva umru
od gladi. Od svega drugog iz Mladievog repertoara smrti mogli su nastaviti da umiru.
Srpska vojska s obje strane Drine mogla je rjeenje problema u Podrinju odgo-
diti za kasnije. Tim prije to je u kratkom vremenskom periodu nakon toga, novom
engleskom diplomatskom inicijativom dolo do potpisivanja primirja u Londonu i
zakazivanja nove mirovne konferencije. U Glavnom tabu VSrRBiH prvobitno su
smatrali da su Karadievim prispjeem za pregovaraki sto zadobili meunarodnu
verifikaciju svoje oruane akcije u Bosni i Hercegovini, da su zaposjeli teritorije koje
su smatrali svojim i stvorili uslove svome politikom i vojnom rukovodstvu da dalje
pregovore oko budueg ustrojstva Bosne i Hercegovine vodi sa pozicije jaeg.27 Ubrzo
je srpski vojni vrh realnije sagledao perspektive koje nudi period ekanja Londonske
konferencije,28 pa su se poetkom avgusta naglo predomislili i u pogledu teritorija koje
smatraju svojima i u pogledu koliine pregovarake moi. Za sticanje i jednog i drugog
recept je bio isti: odrati i stegnuti obru oko Sarajeva i ostvariti dalja teritorijalna
osvajanja u pravcima definisanim stratekim ciljevima. Oito je da su u pogledu Lon-
donske konferencije, u odnosu na poetnu suzdranost, njihova oekivanja narasla,
pa su pred sebe postavili nerealne ciljeve koje je VSrRBiH trebala ostvariti do poetka
konferencije. Zadatak snaga oko Sarajeva bio je da pod svaku cijenu sprijee deblokadu
grada i da aktivnim dejstvima oslobode za saobraaj komunikaciju Sarajevo-Trnovo. U
daljem razvoju situacije, aktivnom i upornom odbranom, SRK je morao sprjeavati
prodore ka Sarajevu i Trnovu i postepeno suavati obru oko Sarajeva.29
Iako su borbe voene i na ostalim direktivom definisanim pravcima, teite je
ponovo bilo na sarajevskom bojitu. Bezuspjene pokuaje proboja iz okruenja koje
su naizmjenino preduzimale snage Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR-
BiH) iz Sarajeva tokom jula mjeseca, vezujui time znaajne snage SRK na odranje
opsade grada, iskoristile su snage ARBiH s vanjske strane prstena opsade i osvojile
neke od dominantnih kota na Igmanu, a krajem mjeseca sa pravca Igmana oslobodi-
le Trnovo i ovladale prevojem Rogoj.30 Nakon toga, snage ARBiH u drugoj polovini
27
I CTY, G VSrRBiH, Naredne aktivnosti Vojske Srpske Republike BiH, Direktiva, Str.pov.broj
02/5-72, 22.07.1992.
28
Brendan Simms, Najsramniji trenutak: Britanija i unitavanje Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003, 17.
29
Snage sa prostora Krajine trebale su postii zamiljene granice na Uni i Savi, razbiti preostale dije-
love Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (OS RBiH) u Posavini, ovladati Jajcem, Gra-
dacem i Bugojnom, te izbiti na liniju Tesli-Teanj-Graanica-Srebrenik. Srpske snage sa podruja
Semberije trebale su razbiti preostale snage odbrane Bosanskog amca i Oraja, ovladati Majevicom
i izbiti na liniju Srebrenik-Tuzla-Simin Han-Kalesija-Kladanj. Zadatak srpskih snaga sa podruja
Hercegovine bio je da ofanzivno djeluju ka Neretvi, gornjem toku Drine i slivu Bistrice, izbiju na
lijevu obalu Neretve od Konjica do apljine i u sadejstvu sa SRK ovladaju Goradem i Trnovom.
ICTY, G VSrRBiH, Direktiva za dalja dejstva op.broj 3, Str.pov.broj 02/5-92, 03.08.1992.
30
adinlija, Prvi korpus, 22. U nastavku dejstava osloboen je dio teritorije opine Foa, preko ko-
jeg je uspostavljen teak i nesiguran, ali djelotvoran kopneni koridor sa slobodnom teritorijom
364
avgusta krenule su u novi pokuaj deblokade Sarajeva poznat kao operacija JUG-
92. Teite operacije ovaj put je bilo na deblokadi grada snagama izvana, iz pravca
Igmana i Hrasnice i pomonim snagama pravcem Visoko-Ilija-Sarajevo. Snage iz
okruenja trebale su krenuti u odluan napad tek poslije ostvarenog proboja snaga
izvana.31 Do toga nije dolo i nije ostvaren proboj obrua opsade. Korist iz borbi
oko Sarajeva izvukle su opet snage ARBiH u gornjem i srednjem Podrinju, koje su
ostvarile znaajne vojne uspjehe i znatno proirile slobodnu teritoriju.
Do polovine septembra 1992. ofanzivna mo snaga ARBiH na sarajevskom
bojitu bila je potpuno iscrpljena. Bio im je nuan predah, pregrupisavanje snaga i
sveobuhvatne pripreme za novi pokuaj deblokade grada, koja se s dolaskom jeseni
nametala kao krajnji imperativ ARBiH. Grad je bio svakodnevno tuen iz artilje-
rijskih i pjeadijskih orua i oruja svih kalibara, a snabdijevanje strujom, vodom
i energentima krajnje ogranieno i povremeno u potpunosti prekidano. U takvoj
situaciji izgledi za potpuni slom i humanitarnu katastrofu tokom zime bili su vie
nego oigledni. Zato se proboj opsade i deblokada nametala kao nunost. Vrene su
opsene pripreme, a u nastojanja da se obezbjede dovoljne koliine ratnog materijala
ukljuio se sam dravni vrh Republike Bosne i Hercegovine.
Snage VSrRBiH su znale za pripremanu operaciju, te su od polovine septembra
do polovine oktobra preduzele niz napada sa ciljem da poprave svoj operativno-
taktiki poloaj, nanesu gubitke i iscrpe snage ARBiH u Sarajevu, koje su od 1. sep-
tembra objedinjene u 1. korpus ARBiH, ime su pokuavale da ometu pripreme za
operaciju deblokade. Napadi su izvoeni jakim oklopno-mehanizovanim snagama
na Stup, Stupsko brdo, Otes, Azie, u, Igman i Kijevo. Teke borbe voene su na
svim navedenim pravcima, a posebno teke i brutalne bitke voene su za brdo Orli
na platou ui, na kojem su srpski vojnici koristili zarobljene civile - logorae iz Vo-
goe kao ivi tit u napadima na poloaje ARBiH.32
U najkritinijem trenutku priprema operacije, i vjerovatno ne sluajno, dolo je
do tekog pogoranja odnosa ARBiH i Hrvatskog vijea obrane (HVO), napada
HVO na snage ARBiH u Prozoru i krajnje zategnutosti na prostoru Hercegovine i
srednje Bosne. To je za posljedicu imalo prekid komunikacija i linija snabdijevanja
ARBiH, to se odrazilo ne samo na pripreme operacije deblokade Sarajeva, ve i na
mogunosti odbrane Jajca, koje je do kraja oktobra palo u ruke VRS. Prethodno je
poetkom mjeseca pao Bosanski Brod i slobodna teritorija Bosne i Hercegovine uz
rijeku Savu svedena na Oraje. Nikako ne bez duboke veze sa svim ovim dogaaji-
ma, polovinom oktobra je objavljen Vens-Ovenov plan za rjeenje krize u Bosni i
Gorada. Amir Kliko, Fikret uski, 17. Viteka Krajika brdska brigada ARBiH, Udruenje 17.
VKbbr Klju - Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 2010, 51-52.
31
adinlija, Za Sarajevo, 65.
32
adinlija, Za Sarajevo, 67-72.
365
mesud adinlija
Hercegovini.33 Osim nabrojanih tekoa objektivne prirode, u jedinicama i posebno

komandama koje su vrile pripremu operacije do izraaja je doao itav niz slabosti
subjektivne prirode.
U susret novom krugu meunarodnih pregovora i pred oekivanom ofanzivom
ARBiH na podruju Sarajeva, VRS je dobila zadatak da stvori uslove politikom
rukovodstvu RS da sa to povoljnijih pozicija uestvuje u rjeavanju krize u BiH,
tako to e na terenu postii preostale postavljene strateke ciljeve.34 SRK je zanovio
svoj stalni i primarni zadatak da odsudnom odbranom dri Sarajevo u blokadi i,
prema razvoju situacije, stee obru, presjeca i izoluje pojedine dijelove grada i okol-
nih naseljenih mjesta. U sadejstvu sa Hercegovakim korpusom (HK) i Drinskim
korpusom (DK) trebao je probiti i za saobraaj osposobiti koridor Sarajevo-Trnovo-
Foa. Dijelom snaga aktivnim dejstvima na pravcu Pale-s.Praa-Gorade vezati sna-
ge ARBiH i pomoi DK, koji je dobio i posebne zadatke, u razbijanju armijskih sna-
ga u Podrinju.35 U cilju odravanja opsade i odbijanja predstojee ofanzive ARBiH
jedinicama SRK nareeno je i dodatno utvrivanje linija koje dre grad u blokadi.36
Do poetka decembra planirane aktivnosti ARBiH na pripremi operacije de-
blokade Sarajeva, poznate pod kodnim imenom KOVERTA, nisu bile dovrene.
Pripreme VRS jesu, pa je njena komanda procijenila da je vrijeme da se preduzmu
planirani napadi s ciljem presjecanja i osvajanja pojedinih dijelova grada. Snanim
artiljerijsko-tenkovsko-pjeadijskim udarima od 1. do 4. decembra 1992. godine,
Kasim I. Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991.-1996.),

33
Bosanska knjiga i Pravni centar Fonda otvoreno drutvo Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1997, 104.
34
1. krajiki korpus (1.KK) je trebao aktivnim dejstvima na pravcima Jajce-Turbe, Jajce-Bugojno i na
prilazima Doboju vezivati snage ARBiH i HVO, a na irem frontu spojiti se sa ozrenskim brigada-
ma, produiti sa napadima na Maglaj, Graanicu i Gradaac i zauzeti ih. 2. krajiki korpus (2.KK)
trebao je izvesti ofanzivna dejstva na pravcima Petrovac-Biha i Petrovac-Bosanska Krupa, te dije-
lom snaga na pravcu D.Vakuf-Bugojno-G.Vakuf. Istono-bosanski korpus (IBK) je dobio zadatak
da zauzme Oraje, razbije snage ARBiH i HVO u Brkom i odbaci ih to dalje od koridora. HK je
imao aktivnim dejstvima na pravcu Trebinje-Dubrovnik zauzeti Konavle i prevoj Ivanjicu, te izbiti
na morsku obalu. ICTY, G VSrRBiH, Direktiva op.broj 4, Str.pov.broj 02/5, 19.11.1992.
35
Ibid. Posebni zadaci Drinskog korpusa VRS, osim odsudne odbrane Viegrada i Zvornika, bili
su da ostalim snagama mora iznurivati neprijatelja, nanositi mu gubitke i prisiliti ga da sa musli-
manskim stanovnitvom napusti prostore Bira, epe i Gorada. Prethodno je trebao ponuditi
razoruanje naoruanih mukaraca, a ako ne pristanu unititi ih. Posljednjih dana februara 2012.
godine, na suenju Radovanu Karadiu pred hakim tribunalom, raspravljalo se o gotovo iden-
tinom stavu iz Direktive broj 7 iz marta 1995. Navedeni dio iz Direktive broj 4 nedvosmisleno
govori o tome da je ono to je uraeno u julu 1995. u Srebrenici, bio zadatak postavljen jedinicama
VRS od poetka rata.
36
Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu (dalje: AIIZ) Inv.broj 2-3962 (Komanda SRK, Zapovjest za dalja dejstva Op.broj 11/92,
Str.pov.broj 10/74-667, 26.11.1992.).
366
srpske snage zauzele su naselje Otes.37 Otvaranje mogunosti da oklopno-mehani-

zovane snage prodru u grad iz pravca Stupa, njegovom glavnom komunikacijskom
linijom, prinudila je tab Vrhovne komande (VK) OSRBiH da naredi poetak
dejstava po operaciji KOVERTA prije okonanja priprema i sa nesaniranim stanjem
odnosa sa HVO u Hercegovini i srednjoj Bosni.
To je bio jedan od presudnih faktora za konaan ishod borbi. Mada su jedinice na
gotovo svim predvienim pravcima imale velike poetne uspjehe i s vanjske strane
prstena opsade postigle duboke prodore u raspored snaga VRS, sa pravca Jahorine
stigavi do padina Trebevia, a sa pravca Visokog do prigradskih naselja Ilijaa, ne-
dostajao je uvijek onaj zadnji korak i snaga za zavrni udarac. Isti scenario ponovio se
i u napadima 1. korpusa tokom decembarskih pokuaja proboja iz okruenja, kako
na pravcu Trebevia, tako i na pravcu ui, gdje su ipak postignuti najkonkretniji
i najznaajniji borbeni rezultati tokom operacije KOVERTA. Osloboen je cijeli
plato ui i otvorena vrata ulaska jedinica 1. korpusa u Vogou, ali se na istim stalo
zbog nedostatka svjeih snaga i materijalno-tehnikih sredstava (MTS) za dalju ek-
sploataciju uspjeha. Do polovine januara 1993. obustavljena su dejstva po operaciji
KOVERTA i sa unutranje i sa spoljne strane prstena opsade.38
Januar druge ratne godine oznaio je kraj vojnih nastojanja za omoguavanje na-
stavka normalnog ivljenja Sarajeva i poetak nove faze mirovne konferencije u ene-
vi pod predsjedavanjem Vensa i Ovena, kojom se rjeenje za mir u Bosni i Hercegovini
pokualo iznai diplomatskim putem. Sami kopredsjednici, poveavajui pritisak na
pregovarae, konferenciju su nazivali posljednjom ansom. Ponuene mape i prijed-
log ustavnog rjeenja za Bosnu i Hercegovinu u potpunosti su odgovarale politikim i
vojnim strukturama Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Zagrebu i HVO-a u
Bosni i Hercegovini, oni su ih prihvatili i nastojali odmah provesti na terenu, pod bilo
kakvim okolnostima i ak upotrebom oruane sile. Predsjednitvo i Vlada Republike
Bosne i Hercegovine su plan u naelu prihvatili, uz odreene zahtjeve u pogledu nad-
lenosti predvienih za centralne organe vlasti i uz uslov da ih prihvati i Karadiev
SDS, te da budu implementirana na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Karadiu i
njegovim mentorima u Beogradu ovo rjeenje nije odgovaralo, jer im je umjesto elje-
ne drave nudilo vie provincija, koje nisu bile povezane meusobno, ve objedinjene
pod nekom vrstom centralne vlasti Bosne i Hercegovine. Zato su plan odbili.39
Ozbiljnost s kojom je plan predstavljen poetkom januara u enevi, izvjesni na-
govjetaji vojne intervencije snaga NATO u sluaju neuspjeha pregovora, zbog kojih
Arhiv ARBiH (dalje: AARBiH), K1K 1/2-90 (Komanda 1. korpusa: Razvoj b/d na Otesu u vreme-
37
nu od 01.-04.12.1992. godine, Izvjetaj, str.pov.broj 1383, 11.12.1992.).

38
adinlija, Za Sarajevo, str. 82-94; Vahid Karaveli, Zijad Rujanac, Sarajevo: opsada i odbrana 1992.
- 1995, Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 2009, 213-232.
39
Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma, 121-125.
367
mesud adinlija
je predsjednik SR Jugoslavije Dobrica osi javnosti upuivao dramatine apele na

jedinstvo40 i zbog kojih su pitanja podrinjskih enklava, spoja Sarajeva sa Hercegovi-
nom i proirenja posavskog koridora postala urgentna, zadale su posla srpskim voj-
nim tabovima s obje strane Drine. Za vrijeme borbi oko Sarajeva, tokom decembra
1992. i januara 1993, iskoristivi prenapregnutost jedinica VRS, snage ARBiH u
srednjem i gornjem Podrinju bile su aktivne i izvodile intenzivna i uspjena borbena
dejstva.41 Nakon toga i nakon okonanja borbi oko Sarajeva, te nakon naglog no-
vog zaotravanja odnosa i poetka sukoba ARBiH i HVO, proizvedenog odlukom
HVO da odmah primjeni rjeenja koja je nudio nacrt Vens-Ovenovog plana, srp-
ske snage okrenule su se Podrinju. VRS i VJ, s pridodatim jedinicama Ministarstva
unutranjih poslova (MUP) RS i i Dravne bezbednosti (DB) Srbije, zapoele su
do tada najjau ofanzivu izvedenu pod kodnim imenom UDAR-93.42 Do 18. aprila
1993. premonim snagama slomljen je otpor branilaca Podrinja i zauzeti Cerska i
Konjevi Polje, a slobodna teritorija Srebrenice svedena na sam grad i uu okolinu.
Srebrenica je proglaena zonom pod zatitom UN. Nakon vojnog slamanja Srebre-
nice, srpske snage usmjerile su svoje djelovanje prema epi i Goradu. Smanjujui
slobodnu teritoriju, presjecajui meusobne veze i koridor prema Goradu, dovele
su snage ARBiH u enklavama u krajnje nepovoljan operativno-taktiki poloaj i
pripremile operativnu osnovicu za novu ofanzivu na Sarajevo, koja je trebala zadati
zavrni udarac Bosni i Hercegovini kao dravi.43
Takve izglede jo vie je poticao razvoj dogaaja unutar meunarodnih diplo-
matskih krugova involviranih u rjeavanje bosansko-hercegovake krize. Umjesto
najavljivanog kanjavanja srpske strane koja je u potpunosti odbila Vens-Ovenov
mirovni plan i pominjane vojne intervencije, meunarodna zajednica se opredijelila
za to da, tzv. akcionim planom za mir u Bosni i Hercegovini, akcenat stavi na obu-
stavljanje i ograniavanje sukoba, a da se politika i ustavna rjeenja trae naknad-
no.44 To je bilo gotovo izravno obeanje sankcioniranja zateenog stanja na terenu,
40
J anko Velimirovi i dr, Hronologija 1990-1995., Dokumentacioni centar Republike Srpske, Banja
Luka, 2002, 109.
Snage iz Srebrenice do polovine januara su izbile na dravnu granicu na Drini u duini od 20 kilo-
41
metara i bile na prilazima Bratuncu. Ori, Srebrenica svjedoi i optuuje, 168.

42
AIIRZ, Inv.br.2-3961 (Komanda Drinskog korpusa, Analiza izvoenja borbenih dejstava u ope-
raciji pod kodnim nazivom UDAR) O ueu jedinica sa teritorije Srbije u borbama na teritoriji
Podrinja u Bosni i Hercegovini u periodu januar-april 1993 u: Balkan Battlegrounds: A Military
History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995, Volume I, CIA, Office of Russian and European
Analysis (Washington, DC), 2002, 184. O neposrednom ueu jedinica Vojske Jugoslavije, lo-
gistikoj podrci i koritenju teritorije Srbije za napade na Bosnu i Hercegovinu, niz dokumenata
Uikog korpusa VJ na: http:\\icr.icty.org.
43
adinlija, Prvi korpus, 31; Ori, Srebrenica svjedoi i optuuje, 171-183; Hamid Bahto, Sa branioci-
ma Sarajeva i Gorada, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2008, 183-188.
44
Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma, 125.
368
i snano je potaklo srpsku politiku da naloi svojim oruanim snagama da to stanje

im prije poprave u svoju korist i zadaju zavrni udarac. U tom pogledu i u pogledu
podjele Bosne i Hercegovine na etnike zone, postignuta je saglasnost srpske strane
sa HVO 20. juna 1993. tokom sastanka Karadia i Mate Bobana u Herceg No-
vom.45 Dodatni poticaj odluci davale su srpske strateke procjene, koje su govorile
da ARBiH dobija rat u srednjoj Bosni i da e, nakon to porazi HVO i ojaa za-
plijenom njegovog naoruanja, svoje jedinice usmjeriti prema VRS, a prvenstveno
prema Sarajevu i podrinjskim enklavama.46
Kljuni element itave zamisli bilo je stavljanje Sarajeva u duboku izolaciju sua-
vanjem unutranjeg i proirivanjem spoljnjeg prstena opsade. Taj zadatak dobio je
SRK u sadejstvu sa HK i DK, dok su ostali korpusi VRS dobili zadatak da upui-
vanjem 1-2 brigade ojaaju snage SRK u operaciji. Zadatak SRK sastojao se u tome
da trajno obezbjedi vojno-industrijski kompleks u Vogoi i Rajlovcu zauzimanjem
platoa ui, a da sa spoljanje strane zauzimanjem planinskih masiva Igmana, Bjela-
nice i Treskavice, kao i prostora izmeu njih, to je podrazumijevalo zauzimanje Tr-
nova i otvaranje komunikacije Foa-Trnovo-Sarajevo, i odbacivanjem snaga ARBiH
prema Ivan sedlu, trajno obezbjedi Hadie, stavi Sarajevo u duboku i nepovratnu
blokadu i stvori uslove za ovladavanje gradom.47
Ova operacija, izvoena pod kodnim imenom LUKAVAC-93, zapoeta je po-
etkom jula napadima iz pravca Jahorine, Foe i Kalinovika prema Trnovu, Igmanu
i Bjelanici. Na unutranjoj strani prstena opsade teite napada VRS bilo je na pla-
tou ui. Enormnom koncentracijom artiljerijske vatre na malom prostoru i uza-
stopnim pjeadijskim napadima, snagama VRS je uspjelo da do 27. jula ovladaju
jednim dijelom linije odbrane i da se ponovno popnu na plato ui. Nisu uspjeli
da snage 1. korpusa potpuno odbace sa platoa i, zadravi svoje poloaje na Orliu i
dijelu Golog brda, one su jo uvijek bile u taktiki boljem poloaju od napadaa. Na
trnovskom pravcu VRS je primjenjivala istu taktiku jake i na mali prostor koncentri-
sane artiljerijske vatre i upornih napada, tamo gdje je to bilo neophodno, a gdje god
je to mogla, manevar i obuhvat snagama na irokom prostoru koji je napadala. Kre-
i dosta slabo organizovanu odbranu inferiornijih snaga ARBiH ispred sebe, do 12.
jula snage VRS ovladale su Trnovom, a do 2. avgusta Treskavicom, vrhom i veim
dijelom Bjelanice, te veim dijelom Igmana. Put prema Ivan sedlu bio im je otvo-
ren i bili su nadomak spajanja sa svojim snagama iz Hadia, ime bi bio presjeen
45
Velimirovi, Hronologija, 127. Na dogovor postignut tokom ovog sastanka G VRS se poziva u
preambuli Direktive broj 5.
46
ICTY, G VSrRBiH, Direktiva za dalja dejstva VRS op.broj 5, Str.pov.broj 02/2-479, 25.06.1993.
Dva krajika korpusa i IBK dobili su zadatke vezane za ostvarenje stratekih ciljeva u posavskom
47
koridoru, kao i zadatak da u maksimalnoj mjeri preuzimaju poloaje i naoruanje snaga HVO, te
tako sprijee ARBiH da zauzme ove poloaje i doe do naoruanja i MTS-a. ICTY, G VSrRBiH,
Direktiva za dalja dejstva VRS op.broj 5, Str.pov.broj 02/2-479, 25.06.1993.
369
mesud adinlija
jedini slobodni prilaz Sarajevu kopnom preko Igmana. U posljednji as upuena po-
jaanja jedinicama ARBiH iz srednje Bosne i iz Sarajeva, povlaenje predsjednika
Izetbegovia iz pregovora u enevi i njegovo uslovljavanje prihvatanja Oven-Stolte-
nbergovog plana zaustavljanjem napada na Sarajevo, te prijetnja udarima NATO avi-
jacije, zaustavili su VRS i omoguili ARBiH da zadri posljednje mogue poloaje
odsudne odbrane Igmana i igmanskog puta za Sarajevo.48
Za vrijeme ljetnje ofanzive VRS grad Sarajevo je ponovo trpio svakodnevna ra-
zaranja, a njegovi stanovnici bili su izloeni, osim pogibeljnoj vatri srpske artiljeri-
je, i prekidu snabdijevanja vodom i strujom, a dostava humanitarne pomoi bila je
znatno oteana i usporena. Oekivalo se da ovakav tretman grada, uz vojna osvaja-
nja na njegovim prilazima, prinude rukovodstvo Republike Bosne i Hercegovine
na konano prihvatanje Oven-Stoltenbergovog plana o uniji tri etnike republike
i ponuene mape teritorijalnog razgranienja. Gradu je nakon ofanzive dat i pri-
vremeni predah od svakodnevnih dejstava u toku kojeg je sazvana Skuptina Repu-
blike, koja je ipak odbila da verifikuje mirovni plan. Politiko rukovodstvo Bosne
i Hercegovine odbilo je prihvatiti i neto uminkaniju verziju plana ponuenu u
septembru 1993. na britanskom brodu Invisibl. U pokuaju da se u ovom trenutku
najnie take politike i vojne moi Republike Bosne i Hercegovine, potpuno dero-
gira politiki legitimitet njenih dravnih organa i institucija, aktiviran je i projekat
pobune Fikreta Abdia u Velikoj Kladui.
U takvoj situaciji srpsko politiko i vojno rukovodstvo je, predviajui mogu-
nost daljeg odbijanja legalnih organa vlasti Republike Bosne i Hercegovine da pri-
znaju teritorijalna osvajanja i predviajui mogunost kraja strpljivosti Hrvatske u
pogledu dalje egzistencije srpske paradrave na njenoj teritoriji i vojnog rjeenja tog
pitanja, to je najavljivala septembarska akcija Hrvatske vojske u Medakom depu,
planiralo dalja ofanzivna dejstva sa ciljem skraivanja linija svog fronta i oslobaanja
dijela snaga za koje je raunalo da e biti potrebne u sluaju vojne akcije Hrvatske,
kao i postizanja preostalih stratekih ciljeva kojima bi primorala rukovodstvo Bosne
i Hercegovine i meunarodnu zajednicu na prekid neprijateljstava na dostignutim
linijama i politiki sporazum finaliziran na toj osnovi. Kao prioritetni, VRS su po-
stavljeni sljedei zadaci: a) zauzimanje Sarajeva; b) definisanje granice RS na Neretvi
i izlazak na obalu mora u sektorima Neum-Zaton i Cavtat-Prevlaka; c) definisanje
granica RS u slivu Une; d) proirenje teritorije RS jugo-zapadno od Brkog i vre
povezivanje sa Srbijom.49
48
adinlija, Prvi korpus, 33-34.
49
Definisanje granice na Uni podrazumijevalo je unitavanje 5.korpusa ARBiH i uspostavljanje
granice sa Autonomnom pokrajinom Zapadna Bosna (APZB) Fikreta Abdia. Na podruju Sa-
rajeva, poetni zadatak VRS bio je da odsudno brani prilaze gradu i posebno teritorije osvojene
tokom prethodne ljetne ofanzive. ICTY, VK OSRS, Direktiva za dalja dejstva op.broj 6, Str.pov.
broj 02/2-934, 11.11.1993.
370
Navedeni zadaci, koje je pred VRS postavio njen vrhovni komandant Radovan
Karadi u novembru, sadrani su i u zajednikom planu upotrebe VJ, VRS i Srpske
vojske Krajine (SVK) koji je u decembru 1993. usvojen pod kodnim imenom DRI-
NA. Plan je predviao dvije faze operacija, od kojih je prva bila izvrna odmah, a za
VRS podrazumijevala je ofanzivna dejstva s ciljem izvrenja prethodno navedenih
zadataka, dok je druga faza imala nastupiti u sluaju hrvatskog napada na RSK i
podrazumijevala je, osim trenutnog upuivanja est brigada VRS na teritorij Hrvat-
ske, i angaovanje Vojske Jugoslavije u operacijama u Bosni i Hercegovini sa krajnje
radikalnim ciljevima potpune okupacije zemlje.50
Ofanziva VRS zapoeta u novembru 1993. nije davala dobre poetne rezultate.
Otvaranje zavrnog kruga meunarodne mirovne konferencije pod predsjedava-
njem Ovena i Stoltenberga, poticalo je vojno i politiko rukovodstvo u Beogradu
i na Palama da ubrzaju realizacija zadataka iz direktive broj 6, kao i da ih preciznije
odrede.51 Rok za njihovo izvrenje je dat do 21. decembra, datuma nastavka mirov-
nih pregovora. Novo suenje goradanske enklave, ovladavanje komunikacijom u
dolini Bosne i rasjecanje glavnih snaga Armije RBiH u rejonu Olova, kao i dalje
suavanje smrtonosnog prstena opsade Sarajeva, bili su dodatni argumenti sa kojima
se Karadi namjeravao pojaviti u enevi.
Miloeviev glavni kratkoroni pregovaraki cilj bio je skidanje ili ublaavanje
ekonomskih sankcija nametnutih njegovoj dravi zbog agresije na Bosnu i Hercego-
vinu. Na otvaranju nastavka mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji, 29. novembra
1993. u enevi je izjavio da su sankcije uvedene SR Jugoslaviji zloin protiv itavog
naroda kao odmazda za agresiju koju oni nisu izvrili.52 Nepune dvije nedjelje ka-
snije, 13. decembra u Beogradu je sazvao vojno, politiko i policijsko rukovodstvo
Srbije i RS radi dogovora o zajednikom nastavku vojne kampanje u Bosni i Herce-
govini.53 Sarajevo je ponovo oznaeno kljuem rata i neophodnim stratekim ciljem.
50
ICTY, G VSrRBiH, Izvod iz direktive za upotrebu VRS DRINA, decembar 1993.
51
Zadaci koji su imali biti ostvareni bili su sljedei: na podruju Gorada trebalo je zauzeti domi-
nantne objekte na lijevoj obali Drine radi oslobaanja komunikacije prema Palama i Ustiprai, te
zauzeti desnu obalu Drine na podruju samog Gorada; na podruju Olova trebalo je ovladati
komunikacijom Vare-Olovo-Han Pijesak i presjei vezu izmeu 2. i 3. korpusa ARBiH; zauzeti
lijevu obalu Bosne i grad Maglaj, ime bi komunikacija u dolini Bosne od Doboja do Zavidovia
bila stavljena pod kontrolu VRS; u cilju skraivanja linije fronta trebalo je razbiti i snage ARBiH
na podruju Teoaka i Vitinice. Na unutranjoj strani prstena opsade Sarajeva trebalo je zauze-
ti objekte u i Mojmilo, radi stvaranja to povoljnijih pozicija za pregovore o podjeli Sarajeva.
ICTY, G VRS, Borbeno nareenje za izvoenje narednih b/d (dopuna Direktive broj 6), Str.pov.
broj 02/2-1015, 12.12.1993.
52
Velimirovi, Hronologija, 140.
53
Sa srbijanske strane su sastanku prisustvovali Slobodan Miloevi, Momilo Perii, Zoran So-
kolovi, Jovica Stanii, Radovan Stojii Bada, Milan Tepavevi i Mile Mrki. Iz rukovodstva
bosanskih Srba sastanku su prisustvovali Radovan Karadi, Momilo Krajinik, generali Ratko
371
mesud adinlija
U trenutku iekivanja odluujuih pregovora pod meunarodnom medijacijom,

ocijenjeno je kao neophodno osvajanje dvaju kljunih objekata odbrane Sarajeva:
ui i Mojmila, ime bi odbrana bila faktiki slomljena, i protivnik bio primoran
da pristane na podjelu grada. Slobodan Miloevi je na ovom sastanku posebno
naglasio politiki znaaj Sarajeva, te da operaciju treba paljivo planirati i izvriti
koncentraciju snaga radi sigurnog uspjeha. Zbog toga je planirana operacija u dolini
Prae i prema Goradu odgoena za kasnije, a poetak sarajevske operacije vezan za
ishod pregovora. Miloevi je razvijajui misao o politikoj osjetljivosti operacija na
podruju Sarajeva, i potvrujui svoje ogromno politiko lukavstvo, naloio svojim
potinjenim u Bosni i Hercegovini da dopuste Muslimanima da pregaze Hrvate
kod Viteza, Busovae, Gornjeg Vakufa, kao i Kiseljaka i Kreeva. Naloio je genera-
lu Periiu da za realizaciju operacija ustupi sve to nee ugroziti borbenu gotovost
vojske u Srbiji. Na samom sastanku je obeana pomo u vidu 30 tenkova T-34, izvje-
snog broja topova ZIS i granata za topove ZIS i B-1. Miloevi je obeao dijelu svoje
vojske u Bosni i 500 tona goriva i eventualno 100 tona benzina iz dravnih robnih
rezervi.54 Osim materijalne pomoi operacijama, na sastanku je dogovoreno i uee
specijalnih jedinica MUP-a Srbije sa oko 300 ljudi, DB Srbije sa oko 120 ljudi i VJ
sa oko 200 ljudi. Na narednom sastanku u Beogradu, odranom 27. decembra, Peri-
i je obavjestio Mladia da su svi njegovi materijalni zahtjevi odobreni, te da mu je
odobreno i 8 aerosolnih avio-bombi i jedan lanser za ispaljivanje ovih bombi velike
razorne moi uz pomo dograenih raketnih motora.55
Percepciju Sarajeva kao kljua rata i kao cilja ijim je postizanjem mogue okon-
ati rat, potvrdio je Radovan Karadi na sastanku sa starjeinama VRS odranom
u Vlasenici 29. januara 1994. Tvrdio je: Najvanija taka je Sarajevo... Blokadom
Sarajeva mi smo stvorili dravu. Ovo je argumentovao ponavljanjem svojeg ranijeg
stava da je Sarajevo mozak bosanske drave i da je Alija Izetbegovi uspio povezati
Sarajevo sa Zenicom, on ne bi ni sa kim pregovarao. Ako bi ga mogli uzeti, mi bi ih
porazili i to bi bio kraj rata...56
Mladi i Manojlo Milovanovi sa najbliim saradnicima, te ispred MUP-a RS Mio Stanii i

Tomo Kova. ICTY, Biljenica Ratka Mladia za period od 28.10.1993. do 15.01.1994., 53.
54
ICTY, Biljenica Ratka Mladia za period od 28.10.1993. do 15.01.1994,53-57.
55
Mirha Dedi, Za Karadia i Miloevia Sarajevo je bilo prioritet i klju rata, Slobodna Bosna,
04.11.2010, 22-27
ICTY, Biljenica Ratka Mladia za period od 09.01.1994. do 21.03.1994, 76. Karadieva izjava
56
ujedno predstavlja potvrdu injenice da bi snage VRS i jedinice koje su u svrhu pomoi stizale iz
Srbije i Crne Gore, bez ikakve sumnje vojno zauzele Sarajevo da su bile u stanju slomiti odbranu
njegovih branilaca. To je vidljivo i iz citiranih dijelova dokumenata koje smo prethodno naveli u
ovom radu. injenica da su vojna opsada i teroriziranje grada koriteni kao sredstvo i mehanizam
za postizanje cjeline stratekih ciljeva RS, ne znai da VRS nije eljela zauzeti grad, i to je iz pre-
doenih dijelova dokumenata dovoljno vidljivo. Nadogradnju ove lai predstavlja i danas u srpskoj
javnosti dosta prisutna tvrdnja da opsade Sarajeva nije ni bilo, da je postojala samo odbrana srpskih
372
Miloevi je, kako smo vidjeli, u decembru 1993. posebno naglaavao politiku
osjetljivost pitanja Sarajeva, te je insistirao da sarajevska operacija pone tek ako
pregovori ne uspiju i ne doe do skidanja sankcija koje je UN nametnuo Srbiji i Cr-
noj Gori. Mada su prilike izgledale krajnje povoljno, a Karadiu se ak inilo da se
osmjehuje ujedinjenje sa Srbijom,57 enevski pregovori na Oven-Stoltenbergovoj
platformi su propali ponajvie zahvaljujui izostanku amerike podrke.58 VRS je
odmah nakon toga zapoela napade na Sarajevo.
Napadi su izvoeni teino na rajlovakom i vogoanskom pravcu, sa ovladava-
njem platoom ui kao glavnim ciljem. Aktivne su bile i druge linije na unutranjoj
strani prstena opsade, kao i linija na Mojmilu koja je bila drugi postavljeni cilj VRS.
Ponovo je koritena enormna koliina artiljerijske vatre, ukljuujui i municiju punje-
nu hemijskim sredstvima, ali pjeadijski napadi nisu rezultirali nikakvim pomacima.
Do kraja decembra i tokom cijelog januara 1994. odravan je tempo ofanzive, ali re-
zultata nije bilo, osim na spoljnoj strani prstena opsade, u vidu privremenog prodo-
ra prema selu Kruevu, na olovsko-varekom bojitu, koji su snage 1. korpusa ubrzo
neutralizirale i povratile izgubljene poloaje.59 Posljedice decembarskog brifinga kod
Miloevia bile su vidljive ne samo po dugotrajnim artiljerijskim kanonadama muni-
cijom kojom je snabdjevena VRS i po manevru snaga na irem prostoru, koji ne bi bio
mogu bez pogonskog goriva koje je Miloevi dodjelio svojim izvriocima u Bosni
i Hercegovini. Oito je bilo da se na sarajevkom bojitu pojavila i obeana pomo u
ljudstvu iz vojnih i policijskih snaga Srbije. U napadu na Orahov brijeg i Sjeniku kosu
iz pravca Vogoe, 27. decembra 1993. uestvovala je jedinica iz sastava 72. specijalne
brigade VJ.60 Nakon to je razbijena, na strani branilaca ostalo je neizvueno 6 tijela
poginulih pripadnika ove jedinice, od kojih su dvojica bili oficiri.61 Pouzdano znamo i
to da su modifikovane avio-bombe velike razorne moi, koje je Momilo Perii ispo-
ruio Mladiu, ispaljivane tokom januara 1994. na ui.62
dijelova Sarajeva, koja se pokuava dokazivati upravo lanom tvrdnjom da je VRS mogla ali nije
eljela zauzeti Sarajevo.
57
ICTY, Biljenica Ratka Mladia za period od 28.10.1993. do 15.01.1994, 53.
58
Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma,160.
59
adinlija, Prvi korpus, 38; adinlija, Za Sarajevo, 138-141.
Rije je o specijalnim snagama, sastavljenim od profesionalnih oficira, podoficira i vojnika po ugo-
60
voru. U vrijeme angaovanja u Vogoi, jedinica je bila stacionirana u kasarni VJ na Avali kod
Beograda. Jedinicu je u Vogou doveo pukovnik VJ Milorad Stupar. U Vogou je stiglo 50 speci-
jalaca s punom opremom. U napadu 27. decembra uestvovalo je njih 30. ICTY, Suenje Momilu
Periiu, IT-04-81-T, 15. mart 2010, Svjedok: Zlatko Danilovi, Transkript, str. 11037-11039.
AARBiH, Komanda 1. korpusa, Dnevni borbeni izvjetaj, Str. pov. broj 05/6-545, 27.12.1993;
61
AARBiH, Komanda 1. Smtbr, Dnevni borbeni izvjetaj, Str. pov. broj 87-298, 27. 12. 1993.
62
AARBiH, Komanda 1. korpusa, Dnevni borbeni izvjetaj, Str. pov. broj 16/9-26, 26. 01. 1994.
373
mesud adinlija
Ni vatrena mo naikane artiljerije, ni specijalci, nisu rezultirali pomacima

na bojitu. Artiljerijska vatra srpskih snaga sve ee je tokom januara i poetkom
februara prenoena sa borbenih linija na podruje grada. U jednom od tih dejstava,
5. februara 1994. godine, artiljerijska granata je pogodila pijacu Markale i rezultirala
stravinim masakrom civila.63
Nakon masakra koji je izazvao zgraanje svjetske javnosti, uz posredovanje
UNPROFOR-a postignut je sporazum o primirju, povlaenju teke artiljerije i nje-
nom stavljanju pod kontrolu UN u krugu 20 kilometara od Marin Dvora. Sporazum
je stupio na snagu 10. februara. Kljuni argument njegove provedbe bio je NATO
ultimatum da e, u sluaju ne stavljanja tekog naoruanja pod kontrolu, izvriti
zrane udare po poloajima VRS oko Sarajeva. Kontrolni mehanizam obezbjeen
je razmjetanjem snaga UN na kontrolne take du linije razdvajanja. Srpske snage
su, kao i uvijek tokom realizacije nekog od mnogobrojnih sporazuma za Sarajevo,
sa mnogo galame, teatralnih izjava i naglaavanja ustupaka, a sutinski izigravajui
uslove sporazuma,64 skretale panju domae i svjetske javnosti od svojih aktivnosti
u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovaj put, po planu utanaenom i odo-
brenom u Beogradu, na redu je bilo Gorade. Napadna operacija prema Goradu
voena je pod kodnim imenom ZVIJEZDA-94.65
Februarsko primirje i sporazum o tekom naoruanju, nisu olabavili stegnuti obru
oko Sarajeva. Ipak, intenzitet dejstava po civilnim objektima i stanovnitvu u gradu u
periodu nakon njega bio je znatno smanjen. Dolo je i do poboljanja snabdijevanja
grada osnovnim potrebama, strujom i vodom. Koliko je krhko bilo ovo olakanje i sla-
be garancije koje je UN mogao dati Sarajevu, pokazao je odnos VRS prema zahtjevi-
ma UN prilikom aprilske kulminacije goradanske krize. Nakon najjaeg granatiranja
Gorada i okolnih naseljenih mjesta izvrenog 11. aprila, avioni NATO su na zahtjev
UN-a izvrili simbolino dejstvo po oklopnim snagama VRS na prilazima gradu. Ni
ova opomena, ni snaan meunarodni pritisak, nisu zaustavile VRS. Njen komandant
je dan nakon dejstava NATO izdao nareenje svojim potinjenim: Gurajte energino
63
februarskom masakru na Markalama ubijeno je 68, a ranjeno 163 civila. Zagovornici i danas i-
U
vih imbecilnih teorija o namjetanju masakra od strane muslimanskih snaga, preuuju da je meta
srpske artiljerije i dan ranije bila pijaca u naselju Dobrinja. 4. februara na njoj je minobacakim
granatama ispaljenim iz Lukavice ubijeno 9 civila. Merisa Karovi, Zloini na Markalama, Prilozi
za prouavanje historije Sarajeva, br. 6, Muzej Sarajeva, Sarajevo, 2008, 97-108.
64
AIIZ, Inv.broj 2-3959 (G VRS, Nareenje, Str.pov.broj 03/4-114, 09.02.1994.) Ovim aktom je
nareeno SRK da hitno dovuku na poloaje oko Sarajeva sva neispravna artiljerijska orua, koja su
kasnije prikazali UN-u i stavili ih pod kontrolu. Ispravna su trebala biti maskirana i pripravna. Nare-
enjem je takoe predvien napad na snage UNPROFOR-a u sluaju zranih udara NATO avijacije.
Tokom ove operacije snage VRS su zauzele sve dominantne zemljine objekte na desnoj obali rijeke
65
Drine i ovladale rubnim goradanskim naseljima, a na lijevoj obali ovladali najznaajnijim objektima
kojima su uspostavili i obezbjedili kontrolu teritorije u dolini Prae i takoe uli u rubna gradska na-
selja Gorada. adinlija, Prvi korpus, 39; Bahto, Sa braniocima Sarajeva i Gorada, 199-209.
374
naprijed. Ne osvrite se na ovo to se oko nas deava. Turci moraju nestati sa ovih
prostora.66 Ovo, naravno, osim nesigurnosti garancija UN-a, pokazuje i da su Mla-
dieva rana predvianja o neophodnosti genocida da bi se ostvarili strateki ciljevi RS
bila tana, da su postala dio svjesnog djelovanja i istrajne namjere glavnokomanduju-
eg generala srpske vojske u Bosni i Hercegovini.67
Februarski sporazum iz 1994. nije predstavljao prekretnicu u pogledu odnosa
VRS prema Sarajevu. Stanje stvoreno njegovom provedbom i dogaaji koji su uslije-
dili, ipak su u drugom pogledu donijeli bitnu promjenu u odnosu snaga i toku borbi
za Sarajevo. Naime, zadnjih dana ljetne ofanzive VRS, 30. jula 1993. probijen je tu-
nel ispod piste sarajevskog aerodroma od Dobrinje do Butmira. Ovim putem izale
su snage 1. korpusa koje su uspostavile nove linije odbrane grada na padinama Igma-
na. Ovim putem su u jesen 1993. upuena i odreena pojaanja snagama ARBiH na
olovsko-varekom bojitu. Nakon smirivanja borbi u gradu i razmjetanja posma-
traa UN na kontrolne take du linije razdvajanja, zbog izbijanja goradanske krize
Komanda 1. korpusa je izmjestila znaajne snage na prostor Pazaria i Tarina, sa
namjerom da otpone dejstva prema Goradu i tako olaka poloaj njegovih brani-
laca i civilnog stanovnitva. Izuzetno loi vremenski uslovi onemoguili su planirani
manevar, ali su snage izvuene izvan grada tamo i ostale. Tokom ljeta su dodatno
pojaane i bolje organizovane. Iste mjere preduzete su na olovsko-varekom dijelu
zone 1. korpusa. Time je 1. korpus ARBiH u proljee 1994. trajno prebacio teite
borbe za Sarajevo na spoljanju stranu prstena opsade.68
U vrijeme navedenih deavanja, pod amerikim pokroviteljstvom voeni su i
dovreni politiki pregovori, koji su predstavljali stvarnu prekretnicu rata u Bosni
i Hercegovini. Kao rezultat, 18. marta 1994. potpisan je Vaingtonski sporazum ko-
jim je stvorena Federacija Bosne i Hercegovine i zaustavljen sukob ARBiH i HVO.69
Karadi je ispravno procijenio da nova situacija za Srbe nosi dvije opasnosti: po-
novno uspostavljanje hrvatsko-muslimanskog vojnog saveza i potpuno naputanje
enevskih pregovora u taci kulminacije njegove pregovarake moi.70 Ovo je isto-
vremeno znailo i prestanak vaenja strategijskih procjena mogunosti, naina i vre-
mena okonanja rata koje je svojim direktivnim aktima predviala Vrhovna koman-
da srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, pa je njen Glavni tab naao za potrebno da
66
IIZ, Inv.broj 2-3960 (VRS, TG Viegrad-IKM Krievac, Nareenje za dalja dejstva u operaciji
A
ZVIJEZDA-94, Str.pov.broj 01-198/94, 12.04.1994.)
67
Istu namjeru, i gotovo istim rijeima iskazanu, vidimo u njegovoj izjavi datoj u kameru u asu ula-
ska VRS u Srebrenicu 11. jula 1995, da su se konano, nakon Kosova, osvetili Turcima na ovim
prostorima. Naravno, tako to je ponovo naredio, i to su njegovi potinjeni izvrili nareenje, da
ih nestane sa ovih prostora.
68
adinlija, Za Sarajevo, 144-147; Karaveli i Rujanac, Sarajevo: opsada i odbrana 1992. 1995, 275.
69
Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma,165.
70
Karadi u izjavi za pariki Liberasion 03.03.1994. Velimirovi, Hronologija, 152.
375
mesud adinlija
izvri reviziju procjena razvoja situacije na ratitu. To je uinio direktivom od 31. marta
1994. kojom je naroit naglasak dat na snage ARBiH koje su osloboene prestankom
sukoba sa HVO i posebno njihova mogua upotreba u pokuaju deblokade Sarajeva i
spajanja sa podrinjskim enklavama. Na pravcu Visoko-Ilija-Sarajevo, VRS je predvi-
ala mogunost oslobaanja 8-9 brigada ARBiH sa podruja srednje Bosne i njihovu
upotrebu prema Sarajevu.71
Tokom maja 1994. godine poela je diplomatska aktivnost u okviru nove mirov-
ne inicijative Kontakt grupe. Novi autoritativan meunarodni pristup pregovorima,
kao posljedica amerike agilnosti, uticao je na smanjenje intenziteta borbenih dejstava
tokom ljeta. Ovo zatije iskoriteno je za opremanje i snabdijevanje jedinica ARBiH.
Nazirao se poetak uspostave vojne ravnotee na bosansko-hercegovakom ratitu.
Tim prije to su meunarodne sankcije oslabile Srbiju toliko da vie nije mogla u do-
voljnoj mjeri pothranjivati svoj istureni ealon zapadno od Drine. Srpsko rukovod-
stvo na Palama ipak je odbilo prihvatiti mirovni plan Kontakt grupe. Jedina najavljena
kontramjera iz diplomatskih krugova zainteresovanih zapadnih sila bila je nastavak
sankcija pod kojima je ekonomski klecala Srbija. Slobodan Miloevi je pokuavao da
skine teret sa svog vrata, pa je objavio da uvodi ekonomske sankcije i blokadu na Drini
za prolazak roba, izuzev humanitarne pomoi. Karadi je odgovorio da e on uvesti
jo vru blokadu muslimanima da im ptica ne proleti sve dok svijet ne prisili Srbiju
da ukine svoje sankcije.72 Naravno, u tom lancu sankcija trebala je pui najslabija ka-
rika, jedino mjesto u koje je samo ptica, i to ona elina sa oznakama UN, mogla da
donese ono to je neophodno za ivot njegovih stanovnika. To je bilo Sarajevo. Tako
je, nakon perioda relativne otvorenosti komunikacija za snabdijevanje grada tokom
ljetnjeg primirja, Karadiev zaokret i najava zatvaranja puteva opskrbe jo jednom
istakao poziciju Sarajeva kao taoca srpske politike u Bosni i Hercegovini, ali i taoca
pasivnog stava meunarodne zajednice.
Bilo je jasno da samo novi odnos snaga na ratitu moe promijeniti takvu poziciju.
Nakon isteka jednomjesenog primirja potpisanog poetkom juna, snage ARBiH su na
pojedinim dijelovima ratita prele u ofanzivu. Sarajevsko bojite u tom periodu je uglav-
nom mirovalo. Borbe su na olovsko-varekom dijelu bojita zapoele u drugoj polovini
avgusta, a tokom septembra su intenzivirane. VRS je izvela napadnu operaciju koja je
imala znaajnog uspjeha. Nakon toga, konsolidovane snage 1. korpusa u nizu uzasto-
pnih napada su do kraja godine potpuno povratile izgubljenu teritoriju i znatno je proi-
rile u odnosu na poetak operacija. Na treskaviko-bjelanikom bojitu, snage 1. korpu-
sa su od poetka oktobra do kraja godine nanijele teke poraze snagama VRS, ovladale u
potpunosti planinom Bjelanicom, veim dijelom i dominantnim visovima Treskavice.73
71
ICTY, G VRS, Str.pov.broj 02/2-53, 31.03.1994.
72
73
adinlija, Prvi korpus, 41-42; Karaveli i Rujanac, Sarajevo: opsada i odbrana 1992. 1995, 281-283.
376
U toku novembra, u jeku najveih poraza VRS na spoljnoj strani prstena opsade,
srpske snage su pokuavale ispoljiti jaa dejstva po gradu Sarajevu, pokuavajui teite
borbi vratiti na unutranji prsten opsade,74 kao i toliko puta od poetka rata. Silina
napada ARBiH na spoljnjoj strani prstena, prinudila ih je da sve vlastite snage usmje-
re na odbranu u ovom dijelu. Za jai pritisak na sam grad u tom trenutku nisu imali
moi. Tim prije to su jedinice ARBiH na svim dijelovima ratita tokom novembra
1994. bile u izrazitoj ofanzivi, sa velikim uspjesima na pojedinim pravcima, kakav je
predstavljalo oslobaanje Kupresa u sadejstvu sa HVO.
Radovan Karadi je, nezadovoljan aktuelnim meunarodnim mirovnim ponu-
dama i novonastalim stanjem na ratitu, prijetio da e okrenuti list u svojoj dota-
danjoj mirotvornoj politici i ii na potpuni poraz muslimana.75 Uspjeha u novoj
ratobornoj politici imali su samo u Krajini, gdje su udruenim snagama SVK, VRS,
DB Srbije i pobunjenikih snaga Fikreta Abdia,76 restaurirali APZB u Velikoj Kla-
dui i vojno ugrozili Biha.
Nakon bihake krize, smirena su i ostala bojita u Bosni i Hercegovini. Uz posre-
dovanje UN, posljednjeg dana 1994. godine potpisano je etveromjeseno primirje, u
kojem je trebalo uiniti napore za obnavljanje mirovnih pregovora na platformi plana
Kontakt grupe. Obje strane su se ipak spremale za to da nakon isteka primirja obnove
rat, a ne mir.
Sudei po direktivi za dalja dejstva koju je poetkom marta izdao za 1995. godi-
nu, dajui ratoborne izjave krajem 1994. Karadi nije blefirao, stvarno je vjerovao
da je jo uvijek u stanju vojno poraziti ARBiH. Direktiva broj 7 koju je potpisao kao
vrhovni komandant VRS 8. marta 1995. predviala je postizanje svih nerealizovanih
stratekih ciljeva nizom vojnih operacija strategijskog i operativnog nivoa, kojima bi se
porazile snage ARBiH i njeno politiko rukovodstvo primoralo na okonanje rata na
dostignutim linijama.77 Ubrzo nakon potpisivanja ove Direktive, uslijedila je operacija
ARBiH kodnog imena DOMET-1, kojom su snage 7. korpusa izale na plato Vlaia i
ovladale njegovim vrhom. Bio je to jedan od najteih poraza VRS u dotadanjem toku
74
75
76
Prethodno su, tokom ljetnje ofanzive 5. korpusa, snage APZB potpuno razbijene i njihovi osta-
ci su prebjegli na teritoriju Hrvatske pod kontrolom SVK, a snage ARBiH oslobodile su Veliku
Kladuu. Vojna akcija s ciljem vraanja Fikreta Abdia u Veliku Kladuu izvedena je po direktnom
nareenju Slobodana Miloevia. Imala je cilj oivjeti Abdievu politiku poziciju, jer je Miloevi
raunao da e Abdi sigurno dobiti mjesto u nastavku mirovnih pregovora, to bi opet ojaalo nje-
govu i Karadievu poziciju. S druge strane, vojniki cilj je bio suzbiti snage 5. korpusa i uspostaviti
jau kontrolu na teritoriji izuzetno vanoj za odbranu Srpske Krajine. O tome u Mladievom dnev-
niku, zapis sa sastanka u Dobanovcima, 07.10.1994. Prisutni: Slobodan Miloevi, Jovica Stanii,
generali Momilo Perii, Milan eleketi i Ratko Mladi. ICTY, Biljenica Ratka Mladia za
period od 04.09.1994. do 29.01.1995., str. 81-101.
77
ICTY, VK OSRS, Direktiva za dalja dejstva op. broj 7, Dt.br. 2/2-11, 08.03.1995.
377
mesud adinlija
rata i bolno suoavanje sa stvarnou promijenjenog odnosa snaga na ratitu. Zato je

bila nuna korekcija direktivnog akta, koja je u odreenoj mjeri uvaila novu realnost s
kojom se VRS suoavala, skratila listu pobjednikih elja i preciznije odredila priorite-
te, ali je osnovno opredjeljenje u pogledu potpunog vojnog poraza protivnika, sa istim
osnovnim nizom planiranih napadnih operacija zadrano.78
Prva od planiranih strategijskih operacija nosila je kodno ime SADEJSTVO-95
i odnosila se na teritoriju sjeverno od Tuzle. U dijelu koji se odnosi na borbena dej-
stva oko Sarajeva, osim temeljnog zadatka odravanja opsade i sprijeavanja deblo-
kade grada, bilo je planirano izvoenje druge strategijske operacije kodnog imena
PROZOR-95. Njome je trebalo postii odsjecanje i stavljanje Sarajeva u duboko
okruenje snaga VRS ovladavanjem dolinom rijeke Zujevine i gornjim tokom rije-
ke Neretve. Prije poetka operacije PROZOR-95 trebalo je realizovati manje ope-
racije: ZVIJEZDA-95, kojom je trebalo unititi preostale snage ARBiH u enklavi
Gorade, i operaciju LUKAVAC-95, kojom je trebalo vratiti pod kontrolu VRS
prethodne godine izgubljene poloaje na Bjelanici i Treskavici i odbaciti snage 1.
korpusa prema Ivan sedlu, a zatim ovladati Tarinom, Pazariem, Ivan sedlom i u
irem rejonu Konjica spojiti snage SRK i HK.79
Veliki problem za VRS u vezi planiranih operacija na sarajevskom bojitu, ogle-
dao se u pomenutom odnosu nastalom izlaskom znatnih snaga 1. korpusa van
gradskog podruja. U ljeto 1993. bilo je mogue napadima na u i dejstvima po
gradu vezivati snage ARBiH i panju meunarodne javnosti, istovremeno lomei
inferiornije snage Armije na podruju van grada. U proljee 1995. bilo je jasno da
su snage 1. korpusa na bojitima van gradskog podruja Sarajeva nadmone, i to se
nije moglo lahko promijeniti ni pojaanjima iz drugih korpusa VRS, stalno prisut-
nim na sarajevskom bojitu od jeseni 1994. godine. Stoga je Komanda SRK uporno
traila nain da teite borbenih dejstava prenese na sam grad i borbene linije na
unutranjoj strani prstena opsade Sarajeva. Njima je eljela vezati snage 1. korpusa
za sam grad, unutar kojeg su one bile u inferiornoj operativno-taktikoj poziciji u
odnosu na SRK, i skrenuti panju sa planiranog prodora prema Ivan sedlu. Zato su
do kraja aprila isplanirali napadno borbeno dejstvo pod tajnim nazivom TALAS,
sa vie izvedbenih varijanti. Njegova sutina bila je u napadu na izabrane objekte radi
nanoenja to veih gubitaka snagama 1. korpusa i civilnom stanovnitvu Sarajeva,
radi vezivanja snaga 1. korpusa za linije na unutranjoj strani prstena opsade i posti-
zanja psiholokih efekata prema stanovnitvu i borcima ARBiH. Da bi se to posti-
glo, planirana je upotreba koncentrisane artiljerijske vatre na izabranim objektima i
koritenje modifikovanih avio-bombi teine 250 kilograma opremljenih raketnim
78
ICTY, G VRS, Direktiva za dalja dejstva op. broj 7/1, Dt.br. 2/2-15, 31.03.1995.
79
ICTY, VK OSRS, Direktiva za dalja dejstva op. broj 7, Dt.br. 2/2-11, 08.03.1995; Komanda SRK,
Zapovjest za dalja dejstva Op.br. 1/95, Str. pov. broj 20/02-1, 27. 03. 1995.
378
motorima, koje su ispaljivane s mobilnih lansera.80 Ovim napravama velike razorne

moi nije se moglo ostvariti precizno vatreno dejstvo, ali to nije brinulo planere
ovog zloinakog napada.
Napad je poeo 16. maja 1995. u jutarnjim satima, s koncentracijom na objek-
te Debelo brdo i Grdonj. Snage VRS nisu uspjele u svojim namjerama da zauzmu
napadnute objekte i narednih dana nastavile su dejstva po svim linijama odbrane i
neselektivno po gradu. Time su postigle planirani efekat vezivanja snaga 1. korpusa
u veem obimu za unutranje linije odbrane grada, ali su neplanirano proizveli i
odlunu reakciju posmatraa UN, koji su zbog krenja sporazuma o kontroli tekog
naoruanja i granatiranja civilnih objekata 25. maja traili i dobili dejstva avijacije
NATO po izabranim artiljerijskim ciljevima SRK oko Sarajeva. Reakcija VRS na
akciju NATO nije bila spontani izljev bijesa. Njene snage reagovale su upravo ona-
ko kako je to naredila njihova komanda, i kako je bilo planirano jo kada je u pita-
nju bila prijetnja djelovanjem avijacije NATO u februaru 1994: zarobljavanjem vie
stotina pripadnika meunarodnih snaga UN-a, koje su rasporedili i vezane drali
kao taoce na vojnim objektima koji bi mogli posluiti kao meta za napade NATO
avijacije. Snage VRS preuzele su sve poloaje i kontrolne punktove UN-a, zaplije-
nivi njihovo naoruanje i opremu, a 27. maja dobile su i nareenje za preuzimanje
kontrole nad sarajevskim aerodromom.81
Nakon toga uslijedio je poznati vaar bombastinih izjava, neumjerenih zahtjeva,
ucjena i natezanja ivaca sa predstavnicima UN i zapadnim diplomatima od strane
politikih i vojnih lidera sa Pala. U igru se ukljuio i Miloevi, uputivi svog efa
DB Jovicu Staniia na Pale, da oslobodi grupu vojnika UN i demonstrira svoju
benevolentnost prema meunarodnoj zajednici. Mnogo retorike praine i mnogo
ponienja velikim vojskama Zapada, bilo je sve do ega su mogli dobaciti. Udari
NATO avijacije jesu zaustavljeni, ali su u Bosnu i Hercegovinu stigle kopnene trupe
NATO u vidu Snaga za brzu intervenciju, sa zadatkom da tite snage UN.
Bez obzira na to to su dejstvima po gradu i talakom krizom skrenuli panju na
Sarajevo i vezali dio snaga 1. korpusa, snage VRS nisu uspjele realizovati planove
povrata teritorije na treskaviko-bjelanikom bojitu i prodora prema Ivan sedlu,
ve su, suprotno oekivanjima, poetkom juna izgubile cijeli plato Treskavice. Cijela
pria sa zarobljenim mirovnjacima potrajala je do polovine juna, kada je poela po-
sljednja operacija s ciljem deblokade Sarajeva koju je izvela ARBiH.
Izvedena pod kodnim imenom TEKBIR, ova operacija je angaovala najvee
snage i sredstva koje je tokom cijelog rata koncentrisala ARBiH na nekom zadatku.
Pored toga, i pored znatnih uspjeha na pojedinim pravcima, operacija nije postigla
80
ICTY, Komanda SRK, Pripreme za dejstvo TALAS-1, Str.povbroj 20/04-133, 21.04.1995.
81
379
mesud adinlija
konani cilj, deblokadu grada.82 Okonana je pod tekom sjenkom tragedije Sre-
brenice. VRS je uspjela, takoe velikom koncentracijom snaga i sredstava na sara-
jevskom bojitu, odolijevati poetnim napadima snaga ARBiH. Problem je bio u
tome to oni nisu prestajali, a i druga bojita, irom Bosne i Hercegovine, takoe
su aktivirana. U takvoj situaciji, VRS nije imala snage da zada odluujui udarac ni
na jednom od aktivnih bojita i preuzme inicijativu, a vrijeme joj nije bilo saveznik.
Zato se vojni i politiki vrh RS odluio stvoriti iluziju pobjede napadom na onoga
ko se nije mogao braniti, na srebreniku enklavu - demilitarizovanu zonu pod zati-
tom UN. Do 11. jula 1995. snage VRS zauzele su Srebrenicu i nakon toga poinile
genocid nad njenim bonjakim stanovnitvom.
U drugoj polovini jula su dejstva ARBiH u pokuajima proboja opsade Sarajeva
postepeno jenjavala. Smanjeni intenzitet u dejstvima 1. korpusa je trajao i tokom
veeg dijela avgusta mjeseca. S druge strane, snage VRS krenule su krajem jula na
bjelaniko-treskavikom bojitu u kontraofanzivu, koja je okonana brzo i sa vrlo
ogranienim uspjehom. Na unutranjoj strani prstena opsade jo od incidenata u
maju, gotovo konstantno je trajalo artiljerijsko i snajpersko dejstvo srpskih snaga
po gradu. Pogotovo u vrijeme izvoenja napada ARBiH na spoljnoj strani prstena
opsade. Tako je nakon obnovljenog napada 1. korpusa na treskavikom pravcu, za-
poetog 25. avgusta, artiljerija SRK poela sa intenzivnijim dejstvima po gradu, koja
su potrajala i nekoliko narednih dana.83 Sa 8 mina iz minobacaa 120 milimetara,
28. avgusta gaan je centar grada, podruje mosta Drvenija, Narodno pozorite i
pijaca Markale.84 Granata koja je pogodila Markale nainila je novi masakr i ubila 43
i ranila 89 graana Sarajeva.85
Dogaaji koji su uslijedili kao posljedica avgustovskog masakra u Sarajevu po-
znati su. Dejstvima NATO avijacije iz zraka i Snaga za brze intervencija sa zemlje,
prvi put je srpskim opsadnim snagama oko Sarajeva zadat ozbiljan udarac. Ovim
dogaajima prethodio je raspad srpske paradrave na tlu Hrvatske pod naletom
OLUJE, a zatim i niz tekih vojnih poraza VRS u srednjoj i zapadnoj Bosni. Prije
poetka dejstava NATO oko Sarajeva, Komanda 1. korpusa je bila upozorena od
strane predstavnika UN da se njene snage potpuno uzdre od bilo koje vrste dejstava
dok traje kampanja meunarodnih snaga.86
Nakon prestanka dejstava NATO i sve do kraja rata, na podruju grada nije
bilo intenzivnijih borbi, niti su njegovi graani bili izloeni uobiajenoj ratnoj
torturi, to je samo pokazalo da su svi ranijih godina iskazani razlozi za izostanak
82
adinlija, Prvi korpus, 45-46; Karaveli i Rujanac, Sarajevo: opsada i odbrana 1992. 1995, 289-297.
83
adinlija, Prvi korpus, 47.
84
AARBiH, Komanda 1. korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj, Str.pov.broj 02/2-250, 28.08.1995.
85
Karovi, Zloini na Markalama, 101.
86
AARBiH, Komanda 1. korpusa, Nareenje, str.pov.broj 01/3-219, 30.08.1995.
380
meunarodne vojne intervencije bili samo surovi izraz licemjerja viih laboranata u
krvavom balkanskom laboratoriju.87
Politika koja je kao svoj cilj imala unitenje drave Bosne i Hercegovine i njeni
vojni i politiki akteri, posljednji put su iskoristili Sarajevo kao cilj i kao sredstvo
svoje strategije u toku provedbe dejtonskog mirovnog ugovora na teritoriji grada.
Prije reintegracije dijelova gradskih opina koji su tokom rata bili pod kontrolom
VRS, poetkom 1996. godine, intenzivnom propagandnom kampanjom i uz an-
gaovanje sredstava VRS, pokrenuli su srpsko stanovnitvo na masovno iseljenje iz
svojih domova, elei time zadati zavrni udarac samoj ideji zajednike multietnike
drave, iji je najjai simbol bio upravo njen glavni grad Sarajevo.
87
O viziji svjesno kreiranog vojno-diplomatskog laboratorija u ijim su retortama trajali ratovi u Hr-
vatskoj i Bosni i Hercegovini, iji smo naslov parafrazirali, u: Vinja Stareina, Vjebe u laboratoriju
Balkan, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
381
mesud adinlija
Mesud adinlija
A Ring for the Head of a Dragon:
Sarajevo in the Strategic Goals of Republika Srpska 1992-1995
Summary
In the well-known document titled The decision about strategic goals of the Serb
people in Bosnia and Herzegovina, which was officially published on the 26th of No-
vember 1993, and adopted on the 16th Assembly of the Serb people in Bosnia and
Herzegovina in Banja Luka on the 12th of May 1992, the division of Sarajevo into
the Serb and Muslim part was defined as the fifth strategic goal out of six. In the
subversive euphoria, documented by shorthand from the Banja Luka assembly, the
military and political leaders who explained the strategic goals of the aggression on
Bosnia and Herzegovina at this meeting, left proof of the origin of this document,
which ended up in the Assembly only to receive a legal form and to gain the Bosni-
an-Herzegovinian birth certificate. The political executor of the activities for the
violent establishment of the Serb state westwards from the River Drina, Radovan
Karadi emphasized at the Banja Luka assembly the extreme importance of Saraje-
vo for the achievement of other strategic goals. His and Mladis interpretations are
firm and irrefutable evidence that the brutal siege of Sarajevo, its barbaric destructi-
on and crimes committed to its inhabitants are not a by-product and the unwanted
consequence of the development of battles in and around Sarajevo, but a project
aim in the function of realization of the mentioned strategic goals. In this paper,
based on authentic documents, we will reconstruct the importance of Sarajevo and
its siege as the strategic goal and the instrument for the realization of the whole of
defined strategic goals of Republika Srpska during the war operations led on the
territory of Bosnia and Herzegovina in the period 1992-1995.
382
PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI
prikazi
Veljko Pakvalin, Antiki sepulkralni dao analizu na osnovu likovnog i dekorativ-

spomenici s podruja Bosne i nog sadraja, onomastike, kronologije, teri-
Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj. torijalne rasprostranjenosti. Poseban znaaj
LXXXIII, Centar za balkanoloka rada ogleda se u katalokoj promociji nalaza,
ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012, postojanju karti sa prikazom rasprostranje-
543 str. nosti pojedinih tipova i varijanti nalaza, te
prikupljenoj fotodokumentaciji.
Tenja svakog autora prilikom rada na
Djelo je podjeljeno u 11 poglavlja. U prva
svom ivotnom djelu svakako je da doivi
tri poglavlja autor uvodi itatelja u predmet
objavljivanje i uspjeh istog. Uslijed poslje-
istraivanja djela, daje kratki pregled dota-
dica ratnih deavanja u Bosni i Hercegovini
danjeg historijata istraivanja, te govori o
1992-1995, te bolesti, a kasnije i smrti, dr.
elementima koji pomau u dataciji epigraf-
Veljko Pakvalin nije uspio ostvariti svoju
skih sepulkralnih spomenika. Govorei op-
tenju. Zahvaljujui lanovima njegove obi-
enito o pregledu istraivanja sepulkralnih
telji, te djelatnicima ANUBiH-a kao i nje-
spomenika autor navodi neke autore tipa J.
govim kolegama u sklopu serije Djela ANU-
Klinkenberg, F. Koepp, G. Florescu, E. Es-
BiH, Centra za balkanoloka istraivanja,
perandieu koji piu o spomenicima odree-
u novembru 2012. godine, posthumno je
nih podruja Rimskog carstva. Kada je rije
izdat rad pod nazivom Antiki sepulkralni
o prostoru bive Jugoslavije ne postoje mo-
spomenici sa podruja Bosne i Hercegovine.
nografije koje se bave ovim pitanjem. Autor
Rad predstavlja kompilacijski prikaz i spominje tek pojedine autore, kao to su B.
analizu sepulkralnih spomenika koji je pr- Josifovska, N. Vuli, K. Prijatelj, N. Cambi,
vobitno pisan kao doktorska disertacija pod D. Rendi-Mioevi, C. Patsch, D. Sergejev-
nazivom Sepulkralni spomenici rimskog doba ski, I. remonik, Z. Mari i drugi, koji se
s podruja Bosne i Hercegovine, obranjena bave spomenicima odreenog podruja ili
1984. godine na Filozofskom fakultetu u odreenog tipa. Prilikom datacije autor se
Zagrebu. Nadgrobni spomenici predstavlja- morao pozvati na odreene elementa koje
ju izniman materijal za istraivanje odree- je naveo u posebnom poglavlju svog rada.
nog perioda i prostora, uvid u zagrobni i sva- Rije je o povijesno-epigrafskim elementi-
kodnevni ivot, kao i obiaje stanovnitva. ma na vojnim natpisima, te onomastikim
Mnogi od ovih spomenika bili su samo evi- i sepulkralnim formulama. Kada je rije o
dentirani i djelomino obraeni u zasebnim vojnim natpisima dataciju uvelike olakava
radovima pojedinih autora. Cilj ovog rada spomen vojnih jedinica (npr. legio VII, legio
bio je sistematski prikupiti i istraiti raspo- IX, legio I Adiutrix, legio II Adiutrix, coh III
loivi materijal, te napraviti sintezu dobi- Alpinorum, coh Belgarum, coh II militaria
venih rezultata. U djelu je obraeno 287 dalmatarum) za koje se zahvaljujui histo-
spomenika koji su klasificirani prema tipo- rijskim injenicama zna kada su obitavale na
lokom obliku: tituli, stela, urna, cipus, ara, prostorima provincija Dalmacije i Panonije.
mauzolej, sarkofag te primjeri sepulkralnih Poseban znaaj imaju legije VII i XI za koje
spomenika arhitekture. Autorov rad nije bio je poznato da 42. g.n.e. dobivaju poasni
zasnovan samo na prikupljanju spomenika. naziv Cl(audia) p(ia) f(idelis) te je poznato
On je pristupio sistematskom istraivanju do kada su se zadrale na ovim prostorima.
istih, te je za svaki od navedenih spomenika
387
prikazi
Na veini natpisa jasno je ouvana onoma- ouvanost, te sadraj spomenika. Osim toga
stika formula koja se kroz odreene histo- uz svaki od njih pie gdje se trenutno nalazi te
rijske periode mjenjala (trolana, dvolana a ukoliko je poznata godina i mjesto pronala-
ponekad i jednolana). Ovisno o tome da li ska. U podnaslovima koji slijede iza katolo-
je na natpisu prisutan praenomen, cognomen ke obrade autor zalazi u dublju klasifikaciju i
ili spomen tribusa i domiciliuma spomenik analizu ranije navedenih spomenika. Podna-
se moe datirati u period I-IV st. n.e. Veliki slov Tipologija spominje sve do tada definisa-
znaaj za dataciju predstavlja i carski genticilij ne vrste spomenika kojim se to poglavlje bavi.
(Iulius, Flavii, Ulpii, Aelii, Aurelii) koji jasno Najbolji primjer ove tipoloke klasifikacije
precizira u kojem periodu tj. za kojeg je cara vidljiv je u poglavlju koji obrauje stele gdje
odreeni podanik Carstva dobio graansko je jasno definirano 8 tipova stela oznaenih
pravo, ime se odreuje terminus ante quem slovima od A do H. Podnaslovi koji se bave
i terminus post quem za datiranje. Posebnu likovnom i onomastikom analizom jako su
pozornost autor je obratio i na sepulkralne detaljni. Autor nastoji svaki spomenik po-
forme koje su se ustalile u odreenom peri- dijeliti na njegove sastavne dijelove: ascija,
odu a kroz ostale periode su ili nestale ili je edikul, friz, bordure i zabati te pojasniti svaki
dolazilo do varijacija istih. Za primjere autor motiv koji se moe pronai na njemu. Kada
navodi poetnu formulu D(is) M(anibus), te je rije o onomastikoj analizi autor izdvaja
zakljunu formulu H(ic) S(itus) E(st) koje svako ime koje je pronaeno na odreenom
prolaze kroz razliite varijacije u periodu od spomeniku, nastoji dati njegovo etimoloko
I. do IV. st. n.e. Osim ovoga postoje odreeni porijeklo te na osnovu toga izvodi zakljuke
oblici (parentes, parentibus) ili izrazi koji go- o porijeklu osobe. Jedna od posebnosti ovog
vore o moralnim kvalitetima (pientissimus, rada su podnaslovi koji govore o kronologi-
infelicissimus) koji se koriste samo u odree- ji i rasprostranjenosti datih spomenika. On
nom historijskom periodu. Znaaj ovih pone samo da nastoji datirati godinu njihovog
glavlja je u tome to se vidi autorov napor i nastanka ve se trudi pojasniti na osnovu
elja da itaoca to vie uvede u problematiku kojih podataka je doao do datog zakljuka.
onoga ime se djelo bavi te da stvori osnovu Na osnovu podataka o njihovoj rasprostra-
za to bolje razumjevanje daljnjih poglavlja njenosti moe se pratiti u kojem geografskom
koja sistematski obrauju tipove sepulkralnih podruju su zastupljeniji razliiti tipovi spo-
spomenika. menika. U zakljunim razmatranjima svakog
U narednih est poglavlja autor zaseb- poglavlja autor daje kratak pregled cijelog po-
no obrauje sve ranije navedene tipoloke glavlja i najbitnije zakljuke do kojih je doao.
oblike sepulkralnih spomenika. Poglavlja Nakon detaljne analize kroz svaki od gore
su jasno definisana i kroz cijeli rad prati se navedenih podnaslova nalazi se karta raspro-
osnovna formula jednog poglavlja. Poetni stranjenosti i slikovni katalog u tom poglavlju
podnaslov predstavlja kataloka obrada spo- spomenutih spomenika. Posljednje tj. jeda-
menika, tipologiju, likovnu i onomastiku naesto poglavlje knjige predstavlja zakljuno
analizu, kronologiju i rasprostrajenost, te na razmatranje o svemu iznesenom u ranijim
kraju zakljuna razmiljanja o svakom od tih poglavljima ovog djela te daje tu posljednju
tipova. Unutar Kataloke obrade dat je opis misao koja zaokruuje cijeli autorov rad.
odreenog spomenika tj. veliina spomenika,
388
prikazi
U etvrtom poglavlju autor pristupa lizira svaki od tih spomenika. Ovo poglavlje
obradi titula koje definie kao kamene ploe kada bi se izdvojilo iz cjelokupnog djela mo-
etvrtastog oblika sa uokvirenim natpisom, glo bi predstavljati zaseban rad zahvaljujui
a ponekad s dekorativnom bordurom koja tome to je autor unutar svakog podnaslova
uokviruje natpis. Autor daje prikaz 20 spo- pratio osnovnu formulu cijelog djela. Svaki
menika ovog tipa te naglaava da u ovu kate- od ovih tipova ima svoju kataloku a potom
goriju ubraja i spomenike koji prema karak- i likovnu i onomastiku analizu te odreiva-
teristikama ne odgovaraju definiciji titula ali nje teritorijalne rasprostranjenosti i preci-
prema veliini da. Ove spomenike mogue je zne datacije. Na osnovu svega spomenutog u
klasificirati u tri osnovne grupe: kamena plo- ovom poglavlju jasno je vidljivo da osnovnu
a pravokutnog oblika i okomitog poloaja, likovnu i dekorativnu ulogu imaju prika-
pravokutnog oblika i vodoravnog poloaja zi pokojnika, konjanika, poprsja, Meduze,
te oni koji sadravaju rudimentalne ostatke kao i delfina, ptica, lezbijskog himationa,
stela. Ove kamene ploe bile su ukraavane krilatih figura, lira , Atisa te vegetabilnih i
motivima vegetabilnog (rascvjetane roze- geometrijskih ornamentalnih motiva. Svi ti
te, akantusovo lie, rascvjetale rue unutar motivi rasporeenji na razliitim dijelovima
medaljona) i geometrijskog oblika te tabula stela (edilulu, frizu, bordurama) popraeni
anstante i lezbijskog himationa. Prema auto- razliitim biljnim motivima te epigrafskim
rovom miljenju tituli pravokutnog oblika i natpisima daju znaaj i posebnost, i olakava
vodoravnog poloaja su vezani za postojanje tipoloku podjelu. Na nekim od spomeni-
veih grobnih konstrukcija, dok se ostala 2 ka, posebno vojnim, esta je pojava i lavova,
tipa mogu smatrati samostalnima na grob- orlova, pa ak i prikaz oruja. Onomastika
nim parcelama. Prouavajui onomastike analiza stvara jasniju sliku o etnikoj pripad-
podatke sa pronaenih spomenika lako je uo- nosti stanovnitva koje podie te spomeni-
iti da se ovaj oblik u poetku vee za vojsku ke. Veliki je broj vojnika i veterana koji po-
i prve doseljenike. Pronalazak imena poput diu spomenike, vidljiv je i keltski element
BATO, TEUTA, VIETIS, CALLO, ZO- a dosta je esta i pojava autohtonih imena.
RADA, PINNES koja su ilirska, te drugih Poseban znaaj ove onomastike analize je
koja predstavljaju keltska i rimska gentilna u tome to je na osnovu nje mogue pratiti
imena dokazuje da je na ovom podruju i- proces doseljavanja neilirskog stanovnitva
vjelo dosta domaeg ali i doseljenikog sta- kao i proces romanizacije ovih prostora. Na
novnitva. Ova vrsta spomenika datira se u osnovu pojave i razvoja ovog tipa sepulkral-
period od I. do IV. stoljea. nih spomenika moe se pratiti i pojava te
Najvei prostor ovog djela zauzima peto razvoj vjere ovjeka u zagrobni ivot. Osim
poglavlje u kojem se autor bavi analizom toga oni su dobar primjer uticaja grkih i
stela. Autor svoju analizu zapoinje dajui rimskih doseljenika jer esto se kao deko-
kratki historijat istraivanja u kojem navodi rativni elementi pojavljuju motivi vezani za
osnovne autore koji su se bavili ovom tema- grku i rimsku mitologiju i religiju. Dolazak
tikom te daje tipoloku podjelu stela. On u rimske vlasti na ove prostore predstavlja
ovom poglavlju pronaenih 107 stela klasi- poetak pojave ove vrste sepulkralnih spo-
ficira prema tipu i oznaava ih slovima od A menika, tako da ovisno o kojem tipu stele
do H te unutar podnaslova koji slijede ana- govorimo datacija se moe ograniiti na
389
prikazi
period od 9. godine n.e. pa sve do IV. stolje- klasifikacije. Kada je rije o likovnom i de-
a. Zbog velikog broja nalaza stela jasno je korativnom sadraju cipusa, ovisno o tipu
vidljivo da su bile zastupljene irom Bosne i istog, najei ukrasni motivi su Eroti tj.
Hercegovine ali ovisno od tipa kojem pripa- geniji, stablo i ptice, akanutusovi listovi,
daju mogu se preciznije ograniiti prostori granice te prikazi Atisa, delfina, lavova, sce-
rasprostranjenosti. Tako se npr. stele tipa ne lova kao i mnogi drugi mitoloki likovi,
C u veoj koncentaciji javljaju samo na po- prikazi nagih ili odjevenih figura te poprsja
druju istone Bosne (Podrinja) i u okolini pokojnika. Bordure tj. ivice cipusa najee
Konjica, stele tipa E oko Konjica, Kiseljaka su ukraeni biljnim motivima u obliku vi-
i Skelana i sl. nove loze i grozdova, brljana, rozete u vi-
Iako je rije o samo jednom nalazu ovog jencu ili motivima zvonia, ueta i spirala.
tipa autor, u estom poglavlju, pristupa obra- Postoje i cipusi koji ne sadravaju nikakvu
di grobne are. Rije je o dobro ouvanom i vrstu ukrasa. Pojava ovog oblika sepulkral-
odlino izraenom sepulkralnom spomeni- nih spomena na naem prostoru vee se za
ku u obliku rtvenika iz Dretelja (apljina). dinastiju Falvijevaca i cara Hadrijana. Prate-
Ovaj spomenik koriten u svrhu prinoenja i dataciju svakog od spomenika vidjljivo je
rtve pokojniku na sredini ima okruglo udu- da se ovaj oblik javlja od kraja I. stoljea pa
bljenje za deponiranje pokojnikovog pepela sve do III., a moda i IV. stoljea. Za razliku
a na vrhu je ukraen dekorativnim pulvina- od junih dijelova Bosne i Hercegovine, tj.
ma. Prema sadraju natpisa tj. nedostatku prostora koje su u rimskom periodu nase-
formula D(is) M(anibus) i H(ic) S(itus) ljavali Delmati (Glamoko, Duvanjsko i Li-
E(st) te na osnovu onomastike formule s vanjsko polje), Daorsi (Diluntum) i Naresi
filijacijom M(arcus) VINCINIUS M(arci) (Konjic), u kojem je ovaj oblik spomenika
F(ilius) MASURIANUS autor datuje ovaj dosta zastupljen; na sjeveru tj. podruju Ja-
natpis u kraj I. ili poetak II. stoljea. Poseb- poda, Dezidijata i drugih ilirskih naroda na-
nost ovog poglavlja u djelu je u tome to na laze se tek mjestimino spomenici ovog tipa.
osnovu ovog primjera moe se vidjeti razlika Izuzetak predstavlja podruje Podrinja gdje
izmeu ove vrste sepulkralnog spomenika i se na osnovu nalaza moe vidjeti postojanje
njemu slinog cipusa. veeg sjedita (municipium) ili pak klesarske
radionice na tom prostoru.
I pored toga da autor navodi da postoji
velika slinost izmeu grobne are i cipusa Kamene urne, koje su predmet obrade u
ipak se u ovom radu odluio da ih odvoji te osmom poglavlju, na ovim prostorima pred-
je nakon analize jedine pronaene grobne stavljaju sepulkralne spomenike etvrtastog
are sedmo poglavlje posvetio analizi cipusa. oblika (ponekad i kocke), ili sanduka pravo-
Budui da naa terminologija nema odgova- kutnog oblika a ponekad i malog sarkofaga,
rajui naziv koristi se latinski izraz cippus koji koji se koriste u ritusu incineracije. Unutar
oznaava nadgrobni spomenik ispod kojeg ovog djela autor ih grupira u dvije cjeline na
se u veini sluajeva uva pepeo pokojnika. osnovu teritorijalne rasprostranjenosti na
On navodi 49 cipusa i klasificira ih prema urne sa prostora sjeverozapadne Bosne tzv.
obliku na 3 osnovna tipa (u obliku kocke, u Japodski sepulkralni spomenici te urne sa
formi stupa i onaj sa piramidalnim zavret- prostora jugozapadne Bosne. Sve ukupno je
kom) koji opet unutar sebe imaju dodatne pronaeno 77 kamenih urni od kojih 31 na
390
prikazi
prostoru sjeverozapadne Bosne a 46 na pro- analizu svakog od tih tipova. Na paganskim

storu jugozapadne Bosne. U mnogo emu sarkofazima od likovnih motiva pojavljuju se
se moe oitovati razlika izmeu urni s ovih razliiti portreti, eroti, maske i Hora kao per-
prostora. Za poetak kada je rije o urnama sonifikacija godinjih doba te ornamentalni
sa prostora sjeverozapada vidljive su tri vari- motivi, motivi medaljona, vinove loze, akan-
jante a sa prostora jugoistoka dvije varijante. tusa i rozete, ueta kao i valova. Kada je rije
Na urnama sa podruja Japoda esti su moti- o kranskim sarkofazima dijele se na tri tipa:
vi zmije, polumjeseca, rozete i geometrijskih sarkofazi bez ukrasa, sarkofag u obliku sandu-
oblika, predstave majstora drvodjelca sa ala- ka te sarkofag s kriem. Na samo jednom od
tom i stabla s pticom a od posebnog znaaja sarkofaga (sarkofag iz Prenja) se nalazi natpis
je prikaz proces obreda libacije. Za razliku na osnovu kojeg je vidljivo da ga je dao napra-
od toga na urnama s podruja Delmata viti doseljenik i pojava sarkofaga na prostoru
vidljivi su prikazi pokojnika, Erota s girlan- Bosne i Hercegovine vee se za njhovu pojavu
dom, vinove loze, sloenih listova, akantusa u veim centrima poput Salone, Narone i du
i tabule ansate te razliite kombinacije ve Panonije. Govorei o vremenskom periodu
navedenih prikaza i motiva. Kada je rije o sarkofazi se javljaju od kraja II. pa do IV. sto-
dataciji ovih spomenika za podruje Japoda, ljea. Pronalasci sepulkralnih spomenika ove
kao i podruje Delmata, openita datacija je vrste uglavnom su vezani za prostor Livna,
od I. do III. stoljea. Govorei o koncentra- Duvna, Posuja, apljine, ipova, Banja Luke
ciji kamenih urna za Japode se moe prtpo- i par nepoznatih nalazita.
staviti da su imali dva vea naselja u blizini U desetom poglavlju autor se osvre
Golubia i Pritoka, a za podruje Delmata na sepulkralne spomenike arhitekture koji
najvea koncentracija je na tri polja: Gla- predstavljaju dijelove mauzoleja ili monu-
moko, Duvanjsko i Livanjsko u ijoj se blizi mentalnih grobnica a koji do tada nisu bili
nalazilo vee naselje. Izmeu ostalog bitno sistematski istraivani. Rije je o pet fra-
je spomenuti da se autor u ovom poglavlju gmenata koji predstavljaju dio zabata, nad-
fokusirao i na ostatke poklopaca te je pravio vratnika ili mauzeoleja, a na jednom od tih
klasifikacije i na osnovu njih. fragmenata ouvan je i epigrafski natpis s ta-
Proces incineracije postepeno se na pro- bulom ansatom. Na osnovu ovih nalaza na-
storu Bosne i Hercegovine zamjenjuje pro- stoji se pretpostaviti izgled formi mauzoleja
cesom inhumacije i u tom periodu dolazi i grobnica. Na tim fragmentima nalaze se i
do pojave sarkofaga, teme devetog poglavlja. likovni prikazi u vidu portreta pokojnika,
Ovdje je rije o pojedinanim nalazima,a Erota, Meduze, Nereida, Tritona te motivi
ponekad tek i ulomcima, koji se dijele na pa- ivotinja (zec, ptica i delfin). Autor u ovom
ganske i kranske. U ovom dijelu prikazano poglavlju ide korak dalje te nastoji pojasniti
je 13 nalaza od kojih ak etiri nikada nisu koji su to sepulkralni spomenici arhitekture
objavljena. Govorei o paganskim sarkofa- ija je pojava bila vezana za prostor Bosne i
zima, veim dijelom ulomcima, autor daje Hercegovine. Iz tog razloga on na primjeru
podjelu na pet tipova (arhitektonski tip, tip fragmenata, a i informacija koje su mu pozna-
sarkofaga bez arhitektonskog raslanjivanja, te od ranije, pie o mauzoleju, memorijama
panonski tip, salonitanski tip te poklopci (zidane u crkve), hipogejama (zidane grob-
sarkofaga) i u zasebnim podnaslovima daje nice na svod) te o grobnim konstrukcijama
391
prikazi
zidanim na dvije vode. Teko je na osnovu je to najea vrsta antikih epigrafskih spo-
postojeih fragmenata, pronaenih u ipovu, menika radovi iz ove tematike stalno se do-
Pitoci, Podgradini, Trbuu i Glamou, izvr- punjuju zahvaljujui novim otkriima.
iti preciznu dataciju ali autor u svom djelu Rad predstavlja novinu u smislu to nije
navodi da ovi oblici sepulkralnih spomenika rije samo o katalogu sepulkralnih spomeni-
se na prostoru Bosne i Hercegovine javljaju ka, ve je posveena znatna panja njihovoj
od kraja II. stoljea pa ak do VI. stoljea. analizi na vie nivoa. Stvara osnovu za istra-
Poslijednje poglavlje ovog djela pred- ivanja na razliitim naunim poljima od
stavlja opa razmatranja nastala na osnovu arheologije, preko historije umjetnosti do
podataka iznesenih u prethodnim poglav- epigrafije, kao i za daljnju dopunu tj. uvrta-
ljima. Tu se stvara jedna openita slika faza vanje onih spomenika koje autor ne navodi
procesa romanizacije na prostoru Bosne i u ovom radu.
Hercegovine, kolika je bila zastupljenost
ivana boi
odreenih boanstava i kultova, te govore-
i o stanovnitvu koliki je udio autohotnog
stanovnitva a koliko doseljenika. Prati se ne
samo nastanak ve i razvoj vjere u zagrobni
ivot, prelazak sa ritusa incineracije na ritus Salmedin Mesihovi, Rimski vuk
inhumacije. Nastoji se na osnovu rasprostra- i ilirska zmija. Posljednja borba,
njenosti razliitih sepulkralnih spomenika Filozofski fakultet u Sarajevu,
potvrditi ili negirati informacija o posto- Sarajevo, 2011, 495 str.
janju odreenje klesarske radionice. Svaku Knjiga Rimski vuk i Ilirska zmija. Po-
iznesenu misao unutar opih razmatranja sljednja borba je izuzetno vrijedno djelo koje
prate primjeri iz prethodnih poglavlja rada obrauje period Velikog Ilirskog ustanka
koji ujedinjeni u jednu cijelinu daju odgo- 6-9. godine nove ere. Ona predstavlja vr-
vor na pitanja koja autor nastoji rijeiti. hunac dosadanjeg istraivanja navedene
Uslijed oteanog pristupa radovima koji problematike, te samim time vai za neza-
govore o pojedinanim nalazima, u perio- obilazanu literaturu daljnjeg naunog istra-
du kada nije postojao internet kao sredstvo ivanja. Djelo je izalo u digitalnom izdava-
pretraivanja i kada je postojao ogranie- nju Filozofskog fakulteta u Sarajevu 2011.
ni broj primjeraka radova, autor nije bio u godine, to dodatno potvruje napredak
mogunosti ovim radom obuhvatiti sve do Filozofskog fakulteta ka modernijem vidu
tada pronaene sepulkralne spomenike. Ve- izdavanja knjiga. to se tie samog djela,
like potekoe u istraivanju predstavljala je ono predstavlja samo dio doktorske diser-
i autorova bolest koja je onemoguila daljnja tacije prof. Mesihovia Dezitijati: kulturna
putovanja i prikupljanja. Jedan od primjera i narodnosno-politika zajednica u Iliriku i
koji se moe navesti kao argument koji po- osvajanja Oktavijanova doba, odbranjene na
tvruje prethodnu zamjerku je i japodska Filozofskom fakultetu u Zagrebu 30. janua-
urna o kojoj u svom radu pie Irma remo- ra 2007. godine, iz jednostavnog razloga to
nik 1957. godine. Bitno je naglasiti da je ovo je disertacija preobimna pa je autor odluio
djelo tek jedna od znaajnijih faza u procesu posebno izdati navedena poglavlja u obliku
istraivanja ove problematike. S obzirom da knjige. Samo djelo se sastoji od 495 stranica,
392
prikazi
sa 1018 napomena, kao i 14 ilustracija koje ske mukarce u auksilijarne jedinice rimske
se konkretno nadovezuju na temu, te obi- vojske, tj. bespotedno ih novaili. Autor na
mnim spiskom koritenih izvora i literature. osnovu pisanih i materijalnih izvora donosi
Autor u knjizi predstavlja izraz nezado- zakljuke, da je zapravo rije o neplanskoj
voljstva Ilira prema Rimskoj vlasti, te iscrpno pobuni u smislu da nije postojala unaprijed
navodi uzroke koji su doveli do pobune, kao definisana ideologija slobode Ilira, nego da
i naine na koji sama pobuna izbija osvrui se ta ideja javila prilikom sakupljanja ilirskih
se neprestano na izvore, od kojih najvaniju vojnika koji su trebali da se uvrste u auksili-
ulogu imaju Velej Paterkul, kao savremenik jarne jedinice Tiberijevog pohoda na Makro-
i uesnik u ratu, i Dion Kasije, kao budui mane u Germaniji. Naime, autor je posvetio
provincijski namjesnik u provinciji Dalma- dosta panje samim uzrocima pobune, po-
ciji i Gornjoj Panoniji. Naime, sama koncep- kuavajui da prikae nepodnoljivo stanje
cija djela prati hronoloki tok dogaaja gdje u kojem su ivjeli Iliri, i da su zapravo takvi
autor tei da prikae realno stanje i ilirsko ne- uslovi ivota doveli do zahtjevanja slobode.
zadovoljstvo kroz prizmu sprovoenja rim- Kao vrijedna potvrda prikazanom stanju, je-
skog sistema na terenu, odnosno njegovog ste zapravo i poznata reenica koju je Baton
zloupotrebljavanja. Pored uvoda, djelo je po- Dezidijatski izgovorio, a koju je Dion Kasi-
dijeljeno na vie poglavlja, od kojih prvo nosi je zabiljeio, nakon to ga se predao Tiberi-
naziv Izvorna graa. Dakle, autor je posve- ju, koji ga je zbunjeno upitao razlog dizanja
tio dosta prostora o raspravi vjerodostojno- pobune. Baton je odgovorio da su Rimljani
sti koritenih izvora i temeljnoj analizi istih, poslali vuka da uva njihova stada, umjesto
kako bi doao do to objektivinijeg kritikog pastira, iz ega se zakljuuje da su ilirski na-
sagledavanja sauvanih pisanih podataka. mjesnici sprovodili razne vidove zloupotreba
Nain na koji je autor pristupio kritici izvo- nad ilirskim stanovnitvom koje su kulmini-
ra pokazuje ozbiljnost jer su ponekad izvori rale pobunom.
kontradiktorni i subjektivni. Samim time oni Prije glavnog dijela u kojem autor govori
zahtjevaju ozbiljan pristup i analizu kako bi o samoj pobuni i njenom toku, posveena
se utvrdila vjerodostojnost podataka, u emu je panja Dezitijatima i Breucima kao
je autor svakako uspio. nosiocima ustanka, odnosno njihovom
Idue poglavlje nosi naslov Illyricum politikom ureenju i voama koji su,
ante rebellium, gdje autor daje realnu sliku sluajno ili ne, obojica nosila ime Baton.
stanja u kojem su ivjele ilirske etnike za- Naime, rije je o dvojici istaknutijih linosti
jednice, nakon to su pale pod rimsku vlast. unutar svojih zajednice, koji su pod svojom
Ilirsko nezadovoljstvo (autor unaprijed daje kontrolom drali ustanike u Dalmaciji (Baton
objanjenje termina Ilira kao jedinstvene Dezidijatski) i Panoniji (Baton Breuki),
etnike skupine, razlikujui, u geografskom a njihova jurisdikcija u toku ustanka je
smislu, Panone od Ilira u Dalmaciji) nije na- prelazila granice onog naroda kojem su
stalo iz niega, nego se javilo kao posljedica pripadali kontroliui i predvodei na taj
sistema koji je rimske podanike dovodio u nain vei broj ilirskih etnikih zajednica.
nezahvalane i teke pozicije. Naime, porezi Nakon uvoda u sami ustanak i obrazloenja
su bili teki, ali jo tee je padala injenica to uzroka pobune, autor je nekoliko poglavlja
su Rimljani u znaajnoj mjeri odvodili ilir- posvetio samom izbijanju ustanka, njegovom
393
prikazi
toku, bitkama i naposlijetku padu ustanika, ujedno predstavljalo i kraj ustanka. Batonova
odnosno razloga koji su doveli do njegova asna predaja i njegove akcije tokom ustanka,
sloma i rimske pobjede. Ustanak se jako brzo Tiberiju su pokazale da je rije o velikom
proirio i ve iste, 6. g. n. e., uzima maha vojskovoi te ovaj odluuje da ga ostavi u
meu mnogim ilirskim stanovnicima kako ivotu, i daje mu asno suenje, da bi ga
u Dalmaciji tako i u Panoniji. Cilj stanika nekoliko godina kasnije doveo u Rim kako bi
bio je oslobaanje teritorije od stacioniranih trijumfalno proslavio tu veliku pobjedu nad
rimskih trupa, koje su u znaajnijoj mjeri Ilirima i ouvao mir u carstvu.
oslabljene jer je Tiberije odveo glavninu Zavrna poglavlja ove knjige, autor je po-
vojske prema Germaniji. Ve okupljena ilirska svetio problematiziranju biolokog stanja
vojska iz svih krajeva trebala je da se pridrui populacije za vrijeme ustanka, nastojei da
Tiberijevom pohodu, meutim Baton analizom podataka o broju ustanika i rim-
Dezidijatski je iskoristio tu priliku da vojsku skih legija dobivenih iz izvora, doe do to
podstakne na oruani sukob sa Rimljanima, realnije slike stvarnog stanja. Dakle, Velej Pa-
u emu je i uspio. Pobunjenici pod vodstvom terkul, kao savremenik ustanka, preuveliava
Batona Dezidijatskog su napredovali prema broj ustanika kako bi Tiberijevu pobjedu
jugu teei osvajanju Salone, dok su Panoni uinio to velianstvenijom, govorei o cifri
pratili Batona Breukog u napad na Sirmijum, od 800.000 pobunjenih dua, od kojih su
kao dvije znaajne administrativno-upravne 200.000 bili vojnici. Ipak, na osnovu realnog
sredine. Ipak, ustanici ne uspijevaju zauzeti brojanog stanja, prvenstveno rimskih legija
ove utvrene rimske gradove, jer Tiberije kojih je zabiljeeno 15 angaovanih za gue-
sklapa sporazum sa Makromanima i kree u nje ustanka i to ne u punom sastavu od 6.000
susret pobunjenicima, a takoer pojaanje je ljudi, iji broj ne bi bio u stanju da parira sa
stizalo sa istoka iz Mezija, iji namjesnik je bio brojem ustanika koje Velej Paterkul navodi,
Cecina Sever. Suoeni sa prvim porazima i autor dolazi do mogue cifre od oko 100.000
neuspijelim pohodima, kao i sa nadolazeom ustanika. Nakon kritike analize broja usta-
zimom, moral ustanika je opadao ali je nika i rimskih legionara, autor zavrava svoje
odlunost za nastavak borbe pokazana ve djelo naslovom Post rebellium, u kojem je
naredne 7. g. n. e. Naime, Rimljani pod prikazan Tiberijev trijumf u Rimu, kao i sud-
vodstvom Tiberija a kasnije i Germanika, bine ustanikih voa, ujedno navodei uzro-
pokreu protuustanike ofanzive s ciljem ke i posljedice samog ustanka te na koji se
suzbijanja i daljeg irenja pobune, u emu i to nain odrazilo na daljnju budunost Ilira
uspijevaju nakon samostalne predaje Batona unutar Rimskog carstva.
Breukog i pada Panonije, nakon ega je
Ono to ovom djelu daje veliki znaaj
Baton Dezidijatski ostao u nezavidnom
jeste zapravo autorov kritiki pristup i pro-
poloaju. Nedugo zatim, Tiberije se naao
blematiziranje odreenih dogaaja i lino-
u poziciji opsade Andertije unutar koje se
sti. Naime, autor tei sagledavanju realnog
krio Baton Dezidijatski i ostali ustanici,
stanja, navodei argumente i pretpostavke u
ali uvidjevi da odugovlai neizbjeno te
korist rijeavanja odreene polemike, te ih
da ostaje bez ljudstva, Baton Dezidijatski
naposlijetku sumirao i donio zakljuak koji
odluuje da se preda Tiberiju i time je pao
bi nuno proizaao iz takve metode. Imajui
idejni pokreta i glavni nosioc ustanka, to je
u vidu manjak pisanih i materijalnih podata-
394
prikazi
ka, koji bi pomogli lakem shvatanju uzroka, ,

toka i sloma ustanka, potrebno je istaknuti IV i V ,
znaaj ovog djela iz prostog razloga to ono ,
donosi jednu novu sliku i drugaije poglede , . 26, ,
na jedan od najznaajnijih ratova voenih 2002, 220 str.
na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine.
Dakle, rije je o djelu koje na historijsku po- Izuavanje kasnoantikog razdoblja u
zornicu iznosi nova imena i nova saznanja okviru klasinih studija na prostoru jugoi-
o Velikom Ilirskom ustanku, koji je prema stone Evrope je dugo vremena bilo zanema-
rijeima Svetonija, vaio za najtei od svih reno i stavljeno na marginu nauno-istrai-
izvanjskih ratova poslije punskih. Naravno, vakog rada. Jedan od primarnih razloga za
sukob Rimljana sa Kartagom se ne moe po- takvo stanje je taj to se period kasne antike
rediti, ali injenica da su pobunjeni narodi prvenstveno gleda kroz prizmu prelaznog
bili nadomak dananje Italije, sigurno nije stanja izmeu klasine rimske i grke kultu-
bila prijatna. Kad se jo svemu tome doda re prema ranosrednjovjekovnom periodu.
uloga Germanika, kao lana ue porodice Upravo zbog takvih i slinih primjera, ovaj
Augusta koji se trebao proslaviti na ilirskom dio historije je ostao u velikoj mjeri osa-
ratitu, kako bi naslijedio titulu cara, na na- kaen za prilino veliki broj radova koji bi
in da to bre i to uspijenije okona usta- umnogome pomogli da se rasvijetle neki
nak, naspram Tiberija, ovjeka starog kova bitni povijesni trenuci, koji su od esencijalne
kako to autor primjeuje, koji je teio manje vanosti za historijski razvitak kako doma-
krvolonijem putu za guenje ustanka, dobije eg, tako i susjednog podneblja. Takav ne-
se jedna politika dimenzija iz samog Rima, dostatak je prije neto vie od deset godina u
koja je direktno uticala na budue dogaa- manjoj mjeri nadoknaen studijom ugledne
je. O vanost ilirskog ustanka u politici cara naunice doc. dr. Nade Zeevi, pod nazi-
Augusta, svjedoi i njegovo pojavljivanje na vom IV i
ilirskom tlu kako bi proslavio tu veliku po- V .
bjedu Rima nad ilirskim ustanicima. Knjiga dotine autorice bazira se na
Bez sumnje, knjiga Rimski vuk i Ilirska vremenskom periodu od prve godine sa-
zmija. Posljednja borba predstavlja veliki na- mostalne vladavine Konstantina I Velikog
predak u daljnjem izuavanju historije Ilira, a (Flavius Valerius Aurelius Constantinus Au-
dodatnu vrijednost predstavlja i zavidan nivo gustus), a zavrava sa odlaskom Greuthunga
autorovog poznavanja rimske historije, koja se (Ostrogota) na podruje Apeninskog po-
neprestano protee kroz djelo, dajui mu na luotoka. Preciznija datacija oznaava jedno
taj nain jedan drugaiji pristup. Poznavanje vee vremensko razdoblje (324-489) koje
rimskog sistema, rimskih legija i naina voje- bi obuhvatalo raspon od 165 godina. Dje-
vanja, kao i rimske hijerarhije koja se u slua- lo se sastoji tri glavne tematske cjeline, koje
ju Germanika i Tiberija pokazala kljunom, zauzimaju i najvei dio rada: Krug rata i
zajedno sa ostalim vjetinama, ine ovo djelo mira (33-93), Podanici istog Cara dru-
vrhuncem u dosadanjoj historiografiji koja se govi u gozbi, saborci i saradnici (95-143) i
bavi pitanjem Velikog Ilirskog ustanka. Maske, ivotinjske koe i vuci (145-200).
Na samom poetku se nalazi poprilino obi-
denan brigi man popis koritenih izvora i literature sa
395
prikazi
odgovarajuim skraenicama (11-22), na- sam naziv kae, ovo su bila jako turbulentna
kon ega slijede uvodna razmatranja autorice vremena u odnosima Istonog Rimskog
(23-32). Posljednje stranice knjige zauzimaju Carstva (Bizanta) sa obje gotske makrogru-
zakljuak (201-203), saetak na engleskom pe. Historiari su ovu fazu okarakterisali
jeziku (205-208) i Index (209-220). kao stalnu smjenu rata i mira, to je sasvim
Kao to je ve na poetku navedeno, ispravno kada se pogleda realna situacija na
knjiga je podijeljena na tri glavne cjeline. terenu. Autorica je sistematino i detaljno
Sam naziv djela sugerie da je primarni cilj pristupila obraivanju odnosa izmeu dvije
rada bio da se rekonstruiu odnosi izmeu sukobljene strane. Na osnovu malobrojnih
Gota i Istonog Rimskog Carstva na prosto- historijskih izvora, u prvom dijelu ovog po-
ru Balkana, u periodu posljednja dva stolje- glavlja ona nastoji da to je mogue vjernije i
a postojanja zapadnog dijela rimske drave. autentinije prui stvarnu hronoloku sliku
Autorica je za razliku od uobiajenih podje- sukoba. Dakako da je to u odreenoj mjeri
la gotskih naroda na Ostrogote (Greuthun- nemogue, jer o nekim dogaajima izvori
ge) i Vizigote (Thervinge), u svojoj mono- daju samo fragmentarne informacije, te ga
grafiji izvrila pomalo neuobiajenu, nadasve samo uzgredno spominju. Tokom ove faze,
zanimljivu podjelu. Ona je ovaj narod po- Zeevi konstatuje da su provincije Gornja
dijelila na dvije makrogrupe, ali koje nije (gotska makrogrupa iz V. stoljea) i Donja
odredila njihovim etnikim supstratom, ve Mezija (gotska makrogrupa iz IV. stoljea),
hronologijom, pa je tako izvrila diobu na bila podruja koja su najvie bila pogoena
gotske skupine koje vremenski pripadaju IV. gotskim upadima, iako se u tekstu moe pri-
stoljeu i na one koje karakteriu V. stoljee. mijetiti da su oni bili kratkotrajnog karak-
Obje makrogrupe su prole kroz tri vremen- tera. Osnovno obiljeje tih provala nije bilo
ske faze u stoljeima kojem pripadaju, pa se namjerno slabljenje istonog dijela rimske
tako i svako poglavlje bavi po jednim perio- drave, ve pljakanje ivotnih namirnica,
dom. Meutim, kako se moe vidjeti itajui to samo po sebi implicira da su najvie tete
knjigu, slika odnosa izmeu istonog dijela doivjele seoske oblasti, koje su bile bogatije
rimske drave i gotskih naroda na Balkanu je itaricama i stokom. Ono to se moe pri-
u mnogo emu sloenija nego to se na prvi mijetiti u odnosu Konstantinopolja prema
pogled moe initi. Iz toga razloga, autorica Gotima u istoj ovoj fazi, ali koja se deava
je svojom pronicljivou uoila zajednike tokom V. stoljea je promjena strategije u
karakteristike izmeu ove dvije skupine kroz pristupu. Istoni car za razliku od ranijeg
svako od tri vremenska razdoblja koje su one vremena gdje su bili dominantni ratni su-
prole u odnosima sa Konstantinopoljom, kobi poveava diplomatsku ofanzivu, koja
pa ih je zato zajedniki, a ne zasebno vezala ima za cilj smanjiti gubitke u ljudstvu i re-
u jednu tematsku cjelinu. sursima. Jedno od glavnih orua u ovom
pristupu je bila crkvena diplomatija, a mo-
Prvo poglavlje koje nosi naslov Krug
da najbolji primjer toga daje uveni Got ari-
rata i mira obuhvata period 324-376. za
janskog uenja Ulfila, koji je Sveto pismo
skupinu Gota iz IV. stoljea i 370-454 za
preveo na gotski jezik, a indikativno je da su
Gote iz V. stoljea. Od sve tri faze, ova dva
slova koja je on za tu priliku izumio skoro
vremenska razdoblja su najdua, pa samim
u potpunosti identina sa grkim alfabetom.
time zauzimaju i najveio dio knjige. Kao to
396
prikazi
U ovoj fazi, tanije tokom IV. stoljea (332- IV. stoljeu na prostoru Donje Mezije,
347. i 350-366), zabiljeeni su tragovi tr- dok se u V. stoljeu naseljavaju na teritori-
govine, gdje autorica pravilno uoava da ji Panonije. Goti koji su naselili balkanske
ovakva aktivnost koincidira kada se sukobi provincije u saglasnou sa dvorom iz Kon-
izmeu dvije strane ne spominju u pisanim stantinopolja su dobili status federata, ali su
izvorima. Rimski autori u ovom periodu su oni zauzvrat imali ulogu da brane granina
imali vrlo maglovito i nejasno poimanje o podruja Carstva, ime su barem formalno
imenu i porijeklu Gota, pa se tako oni veo- priznali lojalnost istonorimskom caru. Ze-
ma esto poistovjeuju sa Skitima. Njihove evi odlino zapaa, kako je Istono Rim-
karakteristike su u djelima tadanjih pisanih sko Carstvo za vrijeme dok su se gotski na-
vrela bile u velikoj mjeri fabrikovane i jako rodi nalazili u stanju mirovanja tokom ove
stereotipizirane sa peorativnim znaenjima faze, primjenjivalo poznatu rimsku taktiku
u kojima su Goti izmeu ostalog oznaava- divide et impera meu monim gotskim li-
ni kao divljaci, barbari, laovi, prljavi, glupi, derima. Najbolji primjeri za takvu konstata-
grubi i zli. Naravno, autorica u ovom dijelu ciju pokazuju sukobi Fritigerna i Atanarika,
rada ubjedljivo pobija rimske izvore i njiho- Fravite i Eriulfa, a u kasnijem periodu to se
vu sliku o gotskom narodu, dokazujui da je oigledno primjeuje prilikom zvaninog
ona najveim dijelom sluila u isto propa- titulisanja i favorizovanja vojskovoe Tri-
gandne svrhe. jarija i njegovog sina Teoderika Strabona
Drugo poglavlje pod nazivom Podanici u odnosu na trojicu brae iz roda Amalaca
istog Cara drugovi u gozbi, saborci i sarad- (jedan od njih je bio i Teoderik Veliki), iako
nici obrauje period koji je znatno krai od su ovi potonji imali vei ugled meu Goti-
prvog i traje od 382. do 395. i od 454. do ma. to se tie percepcije gotskih skupina i
473. godine. Kako sam naslov sugerie, ovo u ovom periodu su oni u veinskom dijelu
razdoblje obiljeava postupno smirivanje okarakterisani kao barbari, divlje zvijeri te
ratnih sukoba izmeu dvije neprijateljske slinim pogrdnim imenima. Najvei prezir
strane to je u konanici dovelo do zajed- i mrnju prema njima su prevashodno izra-
nikog ivota dva dijametralno suprotna avale aristokratska elita i urbano stanov-
kulturno civilizacijska svijeta na prostoru nitvo. Takva osjeanja se moda najbolje
Balkanskog poluotoka. Kao i u prvoj cjeli- mogu vidjeti kod kasnoantikog pisca Temi-
ni autorica se prvobitno bavi hronolokim stija, gdje on zajedljivo istie kako Goti sada
problemom dogaaja. Vano je istai da se zajedno sa Rimljanima jedu za istim sto-
u ovom dijelu sa mnogo vie panje pristu- lom, ive u rimskim kuama kao u svojim
pa analizi gotske makrogrupe iz IV. stoljea, itd. Meutim, autorica na osnovu jednog
dok se ona koja pripada narednom stoljeu podatka kod Amijana Marcelina iznosi za-
obrauje sasvim usputno. Kao dva kljuna nimljivu predodbu, prema kojoj je siroma-
dogaaja ove faze mogu se sasvim sigurno no i potlaeno stanovnitvo, poput kolona
izdvojiti prelazak Gota preko Dunava 376. i rudara iskazivalo simpatije prema gotskim
godine i bitka kod Hadrijanopolja 378. napadaima. Iako je taj podatak izoliran, ta-
godine. Gotske skupine se u ovoj fazi na- kva teorija se ne bi smjela odbaciti, jer kako
stanjuju na prostorima pograninih isto- pokazuju pojedini izvori sa podruja Zapad-
norimskih provincija na Balkanu i to: u nog Rimskog Carstva, to je bila uobiajena
397
prikazi
pojava meu tamonjim seljacima, koji su kao pripadnici kranske ekumene, dok se u
ak vrili i prebjege meu barbarske narode. elitistikim krugovima slika o njima nije bit-
Posljednje, tree poglavlje u studiji Nade nije izmijenila. Strah i mrnja koju su oni pro-
Zeevi, obrauje konanu fazu u odnosima pagirali i dalje su bili jedni od glavnih faktora
Istonog Rimskog Carstva i gotskog naroda uticaja na stanovnitvo istone prijestolnice,
koja je trajala i najkrai vremenski period i to to je neminovno vodilo ka jo veoj i dubljoj
od: 395. do 401. i od 473. do 489. godine. odbojnosti i preziru prema njima. Na kraju,
Kako literarna vrela iz toga vremena sugeriu, obje ove faze su zavrene konanim odlaskom
moe se tvrditi, da se tokom ovog razdoblja gotskih makrogrupa sa podruja balkanskih
odvijaju najintenzivniji kulturno-politiki provincija u zapadne oblasti. Kljuno je istai
odnosi izmeu dvije strane. Uobiajeno, kao da je na migraciju i jedne i druge skupine uti-
i u prethodne dvije cjeline, autorica prvobit- cala diskretna ili indiskretna sugestija isto-
no obrauje hronoloki slijed dogaaja, to je nog dvora. Tako se moe konstatovati, da je
od izuzetne vanosti za konciznije posmatra- istoni dio rimske drave za vrijeme III. faze
nje same tematike. Tokom ove faze, Goti iz grupacije iz IV. stoljea, namjerno ili ne, di-
obje grupacije (IV. st. i V. st.) ire svoj radi- rektno uticao na dalje slabljenje svoga zapad-
jus kretanja i privremenog nastanjivanja na nog pandana. Isto tako se moe primijetiti i
nove oblasti: Makedonija, Helada, Novi Epir, u posljednjem inu skupine iz V. stoljea, ali
Panonija. Za vrijeme tih selidbi, pljaka je i sa bitnom razlikom, gdje su oni iskoriteni u
dalje ostala osnovna djelatnost, mada je sada svrhu ne samo radi oslobaanja balkanskog
mogue vidjeti da su postojale elje i namjere podneblja od njihovog prisustva, ve i u po-
za stalnom nastambom na nekim odreenim litike i imperijalne ciljeve na prostorima koji
teritorijama, kao i aspiracije prema inkorpo- su nekad pripadali zapadnom dijelu Rimskog
riranju u urbana sredita. Zeevi je takoer Carstva.
panju obratila na jedan zanimljiv proces, Nakon sumarnog pregleda glavnog sadr-
koji se za vrijeme ove faze deavao u prijestol- aja problematike koja se obrauje u studiji,
nici Konstantinopolja, a to je bila infiltra- u narednim reenicama panja e se obratiti
cija gotskih visokih dunosnika na neke od na odreene propuste koji se mogu primijeti-
najmonijih pozicija u Istonom Rimskom ti tokom itanja djela autorice Nade Zeevi.
Carstvu. Slian slijed dogaaja se odvijao i Prva primjedba u monografiji dotine autori-
na zapadnom dvoru u Raveni, ali sa jednom ce odnosi se na problem koji je terminoloke
kljunom razlikom. Dok se istoni dio carstva prirode. Tokom cijelog itanja knjige susre-
(na krajnje okrutan nain) uspio osloboditi e se termin Romej/Romeji (gr. /
ambicioznih i pohlepnih gotskih monika, / / / Romaioi). Ne bi
koji su prijetili potkopavanjem suvereniteta bilo niega sporno u ovom nazivu da se on
i moi cara iz Konstantinopolja, zapadni vla- u tekstu ne koristi u potpunosti proizvoljno.
dari nisu bili dovoljno jaki da se tog uticaja Ime Romej/Romeji se kao odrednica upotre-
oslobode, to je na kraju bio jedan od vanijih bljava za stanovnitvo koje je ivjelo na pro-
razloga koji su doveli do faktikog pada za- storu Istonog Rimskog Carstva i primarno
padnog dijela rimske drave. U ovom razdo- govorilo grkim jezikom. Iako se koristio i
blju, kako se moe vidjeti iz odreenih crkve- tokom V. stoljea, svoju potpunu afirmaciju
nih izvora, Goti su napokon bili prihvaeni i konano preovlaivanje u odnosu na termin
398
prikazi
Romanoi (gr. P) on postie tokom U tom razdoblju se na spomenutom prosto-

VI. stoljea. Meutim, ono to je termino- ru desilo nekoliko veoma bitnih dogaaja,
loki u potpunosti neprihvatljivo je kada au- koji bi nesumnjivo bili od velike pomoi za
torica pod zajednikim imenom Romeji (35. jo dublju analizu odnosa izmeu gotskih
str.) naziva stanovnike Rimskog Carstva za skupina i dvora na Konstantinopolju. Na
vrijeme princepsa Marka Aurelija (Marcus osnovu izvora (Kasiodor Senator, Jordanes)
Aurelius Antoninus Augustus), koji je vladao se zna da je nakon vjenanja Valentinijana
od 161. do 180. god. n. e. U tom razdoblju, III. (Flavius Placidius Valentinianus Augu-
pa i dugo vremena nakon toga, samo jedan stus) i Licinije Eudoksije (Licinia Eudoxia)
naziv moe biti ispravan, a to je Romani (gr. 437. godine veliki dio (moda kompletna)
P, Rimljani). Zeevi se ne zaustavlja tadanje Ilirike (Panonske) dijeceze preao
samo na tom periodu, ve kasnije tokom ita- pod vlast istonog rimskog cara. Mogui ra-
vog rada ponavlja tu terminoloku pogreku. zlog zato je Zeevi odbila pristupiti obra-
Tako ona Istono Rimsko Carstvo (Vizant) di ovog problema se moda krije u reenici:
naziva Romejskim, a njegov zapadni dio Ono u emu se svi zasigurno slau jeste da
Rimskim, to je tano, ali ono to nikako ne je juna Panonija ostala van gotskog doma-
odgovara pojmovnom rjeniku antike histo- aja, kao i da je pravac njihovog kretanja bio
rigrafije je to da ona stanovnitvo oba dijela od zapada ka istoku. Ipak, autorica ne navo-
Rimskog Carstva naziva Romejima. Primjeri di poimence nijednog od svih tih nauni-
za takvo to se izmeu ostalog mogu vidjeti ka sa ijim miljenjima se ona poistovjeuje.
kada se vrhovni vojskovoa Zapadnog Rim- Meutim, sa takvom njenom konstatacijom
skog Carstva Stilihon naziva romejskim se ne bi sloili historijski izvori ( Jordanes,
voom (108. str.), a stanovnitvo koje ivi na Eugipije) koji govore o naseljavanju ovog
prostoru Galije oslovljava kao Romeje (str. 85 podruja, kao ni znaajan broj historiara
n. 329.). koji se bavio ovom tematikom, kao to su
U uvodu na 27. stranici, u fusnoti 15. Herwig Wolfram, Andrs Alfoldy, Ernst
se objanjava da je etapa gotskog boravka Stein, Rudolf Egger, ili Jaroslav ael. Osim
na Balkanu (podruje Crne Gore, Bosne i toga, pronaeni arheoloki materijal neos-
Dalmacije) u VI. stoljeu izostavljena zbog porno ukazuje na prisustvo ostrogotskih
toga to se Goti, kako pisac kae, nisu mo- skupina na dotinom prostoru tokom druge
gli doivjeti kao faktiki podanici cara iz polovine V. stoljea.
Konstantinopolja. Drugi razlog je taj to su Takoer, treba skrenuti panju na jo jed-
te oblasti prema miljenju Zeevi tokom nu pogrenu historijsku injenicu koju auto-
IV., V. i VI. stoljea vie gravitirale prema rica iznosi u svojoj knjizi, a za to ne postoji
centrima vlasti na Apeninskom poluotoku. validno objanjenje ili razlog zbog ega je
Ova tvrdnja se dakako moe relativizirati za tako postupila. Sporni detalj se nalazi na 185.
svaki od spomenutih perioda. Ipak, ono to stranici gdje se navodi da je od 476. godine
najvie iznenauje je da autorica u drugom na carskom tronu u Rimu German poreklom,
poglavlju svoje knjige iz nekog nejasnog ra- Odoakar. Optepoznata je injenica da se
zloga u potpunosti zanemaruje skoro dvade- kao pad Zapadnog Rimskog Carstva uzima
setogodinji boravak Ostrogota na podru- 476. godina nakon to je germanski vojsko-
ju june Panonije izmeu 454. i 473. godine. voa Odoakar svrgnuo Romula Augustula
399
prikazi
(Romulus Augustulus), de facto posljednjeg , .

rimskog cara na zapadu. Zapravo, stvarnost ,
je mnogo drugaija, jer se formalno (de iure) ,
zadnji legalni zapadnorimski car Julije Nepot 3, , 2005, 224 str.
(Julius Nepos, vladao de facto 474. god. 475.
god.) nalazio u prisilnom izgnanstvu na po- Knjiga Mramorje steci u zapadnoj
druju provincije Dalmacije (konkretnije u Srbiji autorice Emine Zeevi predstavlja
Saloni) i u takvom je poloaju ostao sve do neto izmijenjenu magistarsku tezu pod na-
svoje smrti 480. godine. Odoakar nikad nije zivom Steci u zapadnoj Srbiji odbranjenu
ni elio biti rimski car, pa je poslije svrgnua na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1996.
Romula Augustula poslao carske insignije godine. Objavljena je 2005. godine u okvi-
istonorimskom vladaru Zenonu (Flavius ru Posebnih izdanja Srpskog arheolokog
Zeno Augustus) tom prilikom istiui da je drutva. Ve u samom predgovoru autorica
dovoljan samo jedan imperator koji e vladati trasira historiografski i nauni put kojim
cijelim Rimskim Carstvom. U stvari Odoa- e se kretati i pokuati predstaviti fenomen
kar je za sebe traio samo titulu patricija na pojave steaka mramorja zapadne Srbije u
zapadu, dok je u isto vrijeme obnaao poziciju kontekstu prostora i vremena u kojem su isti
magister militum, formalno se pokoravajui nastajali i razvijali se.
Zenonu. On se u izvorima jo oslovljava kao i U poglavlju Istorijat istraivanja (11
kralj Herula (rex Herulorum). Sve ove infor- 16) autorica se osvre na literaturu koja
macije su dobro poznate i opteprihvaene obrauje steke uz napomenu da je u vei-
u naunoj historiografiji, pa iz tog razloga ni sluajeva u pregledima obuhvaena samo
zaista ne moe biti jasno zato Zeevi pravi centralna oblast steaka, Bosna i Hercego-
ovakvu nepotrebnu pogreku. vina, na kojoj se nalazi najvei broj steaka.
Ipak, kada se na kraju sagledaju svi se- Stanje istraenosti u Srbiji prezentira hro-
gmenti ove studije, mora se istai da ona za- nolokim slijedom kroz pregled historijata
sluuje jako pozitivan sud i visoku prolaznu istraivanja ovih spomenika. Za najstarije
ocjenu. Bez obzira na sve nedostatke i mane, podatke o stecima u Srbiji uzimaju se oni
kojih nije osloboeno nijedno nauno djelo, S. Obradovia, Opisanije okruija uikog,
autorica Nada Zeevi je dala veliki dopri- 1858., M. Milivojevia, O starim srpskim
nos historiografiji u izuavanju kasnoan- grobljima, 1866. i M. Milievia, Kneevina
tikog perioda, koji e umnogome pomoi Srbija, 1876. godine. Natpisima sa steaka
njegovom boljem razumijevanju. bavili su se Lj. Kovaevi, Nekoliko srpskih
natpisa i biljeaka, 1878., Feliks Kanic, Sr-
edin veletovac bija zemlja i stanovnitvo od rimskog doba do
kraja XIX veka, 1885. godine. Te podatke
kasnije je dopunio u radu Aeltere und neuere
Grabdenmalformen im Knigreiche Serbien
iz 1889. godine. Opise tri groblja iz Podrinja
daju Lj. Kleri i L. Doki, O starom groblju
iz Podrinja, 1882. godine. Iste podatke, uz
jo nekoliko biljeki o stecima Podrinjskog
i Uikog okruga, daje i P. Kaer, O stecima,
400
prikazi
1895/1896. godine. Za teritoriju Srbije vri- sa mramorja na podruju Srbije obradili su

jedi spomenuti i podatke Lj. Miia u opi- R. Stani, L. Pavlovi i G. Tomovi u rado-
sima naselja Zlatiborskog okruga gdje se vima iz 1969., 1970. i 1982/1983. godine.
spominju stara grka i rimska groblja i Lj. U periodu od 1972. do 1980. godine u ne-
Pavlovia o starinama Uike Crne Gore i koliko brojeva asopisa Arheoloki pregled
Gornjeg Podrinja. Autorica istie da je u go- objavljeni su podaci o mramorju sakupljeni
dinama austrougarske uprave Bosnom i Her- tokom rekognosciranja Podrinja od strane
cegovinom stecima posveena vea panja strunjaka Narodnog muzeja u apcu. Na
to je rezultat sveopteg dravno politi- kraju, tu su vrijedni podaci o stecima Srbije
kog ali i tendecioznog interesa pojedinaca. u Arheolokom institutu u Beogradu koji
Za detaljnije i preciznije dokumentovanje su predoeni u ovom katalokom pregledu.
steaka zasluna je aktivnost stranih i doma- Podaci o mramorju uikog kraja nalaze se u
ih istraivaa angaovanih u Zemaljskom arhivi uikog muzeja, dok je oblast jugoza-
muzeju u Sarajevu od 1888. godine, naroi- padne Srbije djelomino istraena a rezulta-
to nakon pokretanja asopisa Glasnik 1889. ti su objavljeni u Novopazarskom zborniku i
godine. Za vrijeme upravljanja muzejom K. Rakoj batini. Takoer, vano je spomenuti
Hrmanna izraen je popis steaka u Bosni studiju N. Dudia o Nadgrobnim belezima
i Hercegovini koji je na svjetlo dana iznio u Srbiji iz 1995. godine i rad J. Erdeljan pod
broj od 59.500 registrovanih spomenika. nazivom Srednjovjekovni nadgrobni spome-
Prvih dvadesetak godina XX vijeka, te u pe- nici u oblasti Rasa objavljen 1996. godine.
riodu izmeu dva svjetska rata, nije bilo veli- Oblast zapadne Srbije u srednjem veku
kog interesovanja ni inicijativa za izuavanje (1720) autorica ne obrauje parcijalno,
steaka. U periodu poslije Drugog svjetskog kako bi to naslov mogao sugerirati, nego daje
rata mijenja se tretman prema ovim spome- integralni prikaz politikih, ekonomskih i
nicima. Najveu zaslugu za nauni tretman kulturnih veza i odnosa u srednjem vijeku na
prema ovim spomenicima nakon 1945. go- prostoru jugoistone Evrope posmatrajui
dine imaju Zemaljski muzej i Zavod za za- paralelno dva politika, ekonomska i kultur-
titu spomenika kulture BiH. Saradnja ovih na subjekta: srednjovjekovnu Bosnu i Srbiju,
institucija sa Jugoslovenskim institutom za dajui sumarni pregled historijskih dogaaja
zatitu spomenika u Beogradu, republikim i procesa uz geneoloki redoslijed vladara.
zavodima za zatitu spomenika iz Beogra- Kada su u pitanju nadgrobni spomenici au-
da, Zagreba, Cetinja i Sarajeva rezultirati e torica istie da se spomenici zapadne Srbije
objavom rada . Belagia, Steci, kataloko ne mogu posmatrati kao izolirana pojava u
topografski pregled, 1971. godine. Aktiv- odnosu na srednjovjekovnu Bosnu, kao i da
nosti na prouavanju steaka u Srbiji nakon prirodne i geografske barijere i strateka mje-
1945. godine mogu se svesti na radove M. sta treba posmatrati vieznano, u kontekstu,
Ljubinkovi-orovi, kustosa Narodnog prije svega, politikih, ali i ekonomskih i kul-
muzeja u Beogradu, i objavljene rezultate turnih veza, kao etabliranih modela odnosa
istraivanja steaka u zapadnoj i central- koji vladaju u srednjem vijeku.
noj Srbiji u radu Nekropole i grobni belezi,
Osnovni rezultati prouavanja steaka
u: Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji
(2124) poglavlje je u kojem autorica ana-
I i II, iz 1953. i 1956. godine. Dio natpisa
lizira pojam steka, prostornu i hronoloku
401
prikazi
zastupljenost. Pri tome, autorica ne zaborav- dok su dvije tri vee nekropole, sa sto-
lja da nas podsjeti na ve poznate nazive po- tinjak spomenika, evidentirane u oblasti
put mramorja i steka, ali i po jedan primje- sjeverozapadne Srbije, a najmanji broj mra-
rak kamena i biljega koji se koriste kao nazivi morova pod imenom steak zabiljeen je u
za nadgrobne spomenike iz srednjeg vijeka. jugozapadnoj Srbiji. Idui ka sjeveru vodei
Ova groblja, koja su evidentirana kao nekro- oblik je oblik usadnika, tj. broj ploa i san-
pole steaka na podruju zapadne Srbije i u duka se poveava idui na jug. Po broju ste-
gornjem Podrinju, u narodu se najee na- aka u prvi plan se istie donje Podrinje sa
zivaju grkim grobljima, i to 24 poznata loka- Krupnjem kao sjeditem i srednje Polimlje
liteta, ali i maarskim grobljima na desetak (Prijepolje i okolina), dok je najmanji broj
lokaliteta. U upotrebi je naziv rimsko groblje steaka evidentiran u optinama jugozapad-
koji je zabiljeen na petnaestak mjesta, dosta ne Srbije. Prema sistematskim informacija-
rijetko bogumilsko na tri mjesta, tursko (1), ma prikupljanim desetljeima a objavljenim
dinovsko (2), svatovsko (2) i latinsko (4). U u monografiji efika Belagia, Steci kul-
svim podrujima za steke javljaju se i na- tura i umjetnost, iz 1982. godine na 3162
zivi mramorje, mramorovi ili mramornjaa. lokaliteta zabiljeeno je 69 356 steaka. U
Ostali nazivi nekropola sa stecima vezani Srbiji je evidentiran 121 lokalitet sa ukupno
su za ostatke crkvenih graevina poznatijih 2267 primjeraka steaka. Na osnovu novih
pod nazivom crkvina, crkvite, crkva, podataka moe se govoriti o brojci od 203
manastir. Teritorijalna rasprostranjenost lokaliteta i 4118 steaka. Okvirno datiranje
steaka na prostoru dananje zapadne Srbije kree se od druge polovine XII vijeka do
moe se posmatrati u kulturolokom pogle- kraja XVI vijeka. Argumenti za ovakvu da-
du kao odnos centra i periferije na kojem su taciju su natpisi na stecima kao i razliite
se ukrtali i dodirivali uticaji Bizanta i Za- faze razvoja oblika. Upravo u poglavlju O
pada. Jasno je da je matini prostor stea- oblicima (25-52) autorica donosi pregled
ka teritorija Bosne i Hrcegovine. Teritorija autora koji su se bavili detaljnije problemom
dananje zapadne Srbije iz obje perspektive, oblika steaka. Odnosno, uzimajui u obzir
bosanskohercegovake i srbijanske, moe se injenicu da je oblik steaka vana karakte-
posmatrati kao periferija kulturnih deava- ristika po kome se on razlikuju u vizuelnom
nja, odnosno eho uticaja fenomena raspro- pogledu, klasifikacija oblika spomenika ovi-
stiranja steaka. Rasprostranjenost steaka si i od oblika karakteristinih za odreeno
evidentna je na svim podrujima dananjih podruje. Na klasifikaciji steaka radili su
graninih optina Srbije sa Bosnom i Her- mnogi istraivai, autori i entuzijasti. Vri-
cegovinom, od Bogatia, apca, Loznice, jedi spomenuti pionire u tom poslu: .
Malog Zvornika, Krupnja, Ljubovije, Baji- Stratimirovia (1891), P. Kaera (1895), F.
ne Bate, Uica, ajetine, Priboja, Prijepo- Kanica (1889) i . Truhelku (1892. i 1942).
lja, Sjenice i Tutina, kao i njima susjednim Sistematsko istraivanje nekropola steaka
podrujima zapadne i jugozapadne Srbije rezultirati e i sistematizacijom oblika. Naj-
(Oseina, Valjeva, Lajkovca, Ljiga, Kosje- kompletnijom smatra se podjela A. Benca
ria, Luana, Arilja, Ivanjice, Nove Varoi, (1950) i efika Belagia (1982). Za kontek-
Rake, Novog Pazara). Raspored lokaliteta stualizaciju oblika steaka na prostoru za-
prema oblastima je manje vie ujednaen, padne Srbije autorica se posluila osnovnom
402
prikazi
podjelom efika Belagia na est kategorija. spirala, rozeta, grozd u vie varijanti; 3. Geo-
Tih est kategorija, ploa, sanduk, sljemenak, metrijski motivi zasebna skupina motiva u
stub, krstaa i amorfni spomenici, javljaju se kojoj dominira krug; 4. Astralni motivi u
na prostoru zapadne Srbije te su prihvatljivi i ovu skupinu spadaju kruni vijenac, polu-
mogui za odreene analogije. Stoga, podjela mjesec i zvijezda; 5. Krstovi grki, latinski,
mramorova u zapadnoj Srbiji, koji su svrstani patrijarhijski, krst na Golgoti, stilizovani,
meu steke po obliku, obuhvatala bi ove ka- antropomorfni i ostali; 6. Oruje ma,
tegorije: ploa, sanduk, sljemenak, usadnik, tit, luk i strijela, koplje, buzdovan, sjekira;
krstaa i amorfni spomenik sa napomenom da 7. Simboli zanimanja srp, eki, tap; 8.
je grupisanje spomenika po D. Sergejevskom Arhitektonski motivi arkada; 9. Ljudske
(1952) na leee i stojee primjenjivo i na pri- predstave glava, ruka, poprsje, figura; 10.
mjerke u zapadnoj Srbiji. U 24 opine na 203 Predstave ivotinja jelen, konj, ptica, lav,
lokaliteta u kategoriju ploa mogue je uvrsti- zmija; 11. Scene tj. kombinacija vie sce-
ti 1384 spomenika, sanduka 430, sljemenaka na sa naoruanim ratnicima, konjima ili u
276, usadnika 391, krstaa 3 i 606 primjeraka kompoziciji sa biljnim motivima; 12. Ostali
amorfnih steaka. Zbir poznatih oblika spo- motivi su svi motivi koji imaju nejasno zna-
menika iznosi 3090 kojima se jo dodaje 1028 enje i ne pripadaju ni jednoj od navedenih
spomenika nepoznatog oblika to ini uku- grupa. To su: muziki instrumenti, posue,
pno 4118 evidentiranih spomenika. trouglovi na postolju, alatke, krstovi kosih
U poglavlju Reljefni ukras (53-72) E. krakova. Na ovaj nain autorica je dola do
Zeevi oslanja se na sistematizaciju efika broja od 317 ukraenih primjeraka steaka,
Belagia uz manje autorske izmjene. Pro- to je za 140 primjeraka vie od podataka ko-
blemi sa kojima se istraivai susreu pri iko- jima je raspolagao . Belagi u posljednjem
nografskim analizama motiva jesu problemi popisu uz 15 primjeraka ukraenih steaka
tumaenja, klasifikacije i razumijevanja mo- nepoznatog oblika. Procentualno, svaki 10
tiva. Fond reljefnih motiva koji je autorica steak bio bi ukraen, to je 10.26% ukraenih
obuhvatila u monografiji podijeljen je u dva- steaka na teritoriju zapadne Srbije. Najvei
naest grupa sa 39 vrsta, tj. osnovnih motiva broj ukrasa je na ploama (96), sljemenacima
i znatno vei broj podvrsta. Prema zajedni- (68) i sanducima (58). Smatra se da veliki
kim ili srodnim svojstvima autorica je motive broj motiva vodi porijeklo iz starijih vreme-
podijelila u grupe u okviru kojih je izdvojila na i kultura, vezan je za paganska i hrianska
osnovne motive koji su najei i najznaajni- vjerovanja i kultove.
ji, potom ih je kroz varijante stilski obrazloi- Natpis je, pored oblika i reljefa, trei bitan
la, analizirala i interpretirala. Izvodei klasifi- elemenat koji spomeniku daje nauno hi-
kaciju na osnovu Belagieve i uzevi u obzir storijsku vrijednost. Prema zadnjem popisu
sve okolnosti, motive je klasifikovala na slje- na stecima u Srbiji evidentirano je 18 natpi-
dei nain: 1. Bordura - ivini, okvirni ukras sa, tj. natpis se nalazi na 0.8 % spomenika u
koji ima funkciju podjele prostora. Dijeli se odnosu na poznati broj steaka. U poglavlju
na obinu, cik cak, tordiranu, spiralnu i po- Natpisi na stecima (73-78), autorica donosi
vijenu lozicu; 2. Biljni motivi posebna gru- reviziju u odnosu na sav skupljeni materijal
pa koja se dijele na nekoliko osnovnih moti- i iznosi injenicu da je broj natpisa 24, uz
va od kojih su karakteristini i esti stablo, interpretaciju istih. Meutim, u odnosu na
403
prikazi
broj novih evidentiranih spomenika, njih Sahranjivanje u srednjem vijeku treba

est, ukupno je 0.77 % steaka sa natpisom. promatrati u kontekstu poimanja smrti i
Specifinost steaka sa natpisima nije u ma- njene manifestacije kroz odnos prema po-
lom procentu nego u injenici da su natpisi kojniku i prema tijelu koje ima svoju ulogu
zastupljeni na svim osnovnim oblicima ste- na Posljednjem sudu. U poglavlju Sahranji-
aka. Bez obzira na malobrojnost natpisa iz vanje pod stecima (79-82) autorica analizira
njih otkrivamo bogatsvo podataka o statusu postavljanje steaka, obiaj sahranjivanja i
pokojnika, drutvenim prilikama, obiajima arhitekturu groba, poloaj nekropola i spo-
i jeziku. Pored uobiajene formule ase lei, na menika u okviru nekropola. Sve radnje pred-
osnovu koje je mogue postaviti i hronoloke stavljaju zavrni in pokopa i ne zavise vie od
okvire za datiranje steaka, natpisi na steci- volje oporuke pokojnika, nego vrlo esto i od
ma iz zapadne Srbije pruaju mogunost za zajednice koja uestvuje u inu sahranjivanja.
sagledavanje dvostruke uloge pojedinaca u Autorica smatra da je postavljanje steaka
sakralno profanom prostoru kakva je kne- nad rakom bilo uvjetovano ekonomskim mo-
za Dabie u monatvu zvanog Nikolom itlji- mentom, dok je orijentacija grobova i spome-
va iz natpisa na ploi iz Brvenika. Bogatstvo nika uvjetovana putanjom sunca i godinjim
sadraja natpisa ukazuje nam na repertoar dobima. Pravac u kojem se sahranjuju pokoj-
upotrebe imena srednjega vijeka meu koji- nici jeste orijentacija po osi zapad istok, to
ma su: Stojan Ivanovi, Pripko i Moisav Ili, ima i religiozne konotacije. Vea pomjeranja
Breno Milatovi, Obrad Stogina Braji, Ra- su uglavnom po osi jugozapad sjeveroistok
dia Pripi unuk Njegoslavov, Bogu, Milo, te jugoistok sjeverozapad. Ne izostaju ori-
Desislava, Nikola, Tra sin Drdilov, Vueta, jentirani u pravcu sjever jug, a radi se o ma-
Boleslava, Dabia. Na jednom spomeniku se njem broju steaka u okviru cijele nakropole
spominje ime majstora klesara koji je ukle- i nalaze se na periferiji. Nekropole steaka
sao natpis, dok nije sauvano ime ni jednog zapadne Srbije nisu detaljno arheoloki istra-
majstora koji je isklesao spomenik. Iz natpisa ene, osim parcijalnih sluajeva koji donose
moemo saznati da se datacija steaka kre- oskudne podatke. U dva sluaja, na nekropoli
e od XIV do XVII stoljea, s tim da se za u starom Rasu i Slavkovici, prva je posmatra-
primjerak iz XVII stoljea uzima krstaa sa na i evidentirana kao rijetka pojava, dok su iz
natpisom iz 1661/2 godine. Da je smrt veliki druge izuzeti primjerci sljemenaka, izvrena
dogaaj pokazuje nam repertoar injenica iz su istraivanja. Na osnovu parcijalnih istra-
natpisa. Tako se mogu saznati injenice po- ivanja, uz ve poznatu situaciju u BiH, au-
put poetne formule krsta i upotrebe ase, da torica donosi odreena saznanja o poloaju
pokojnik istie titulu skutonoe i kneza ali i skeleta, npr.skelet ispod sljemenaka u Slavko-
podatak o zamonaenju, te se naziva rabom vici bio je u ispruenom poloaju, na leima,
boijim uz formulu Bog da mu prosti, uz je- ruku savijenih i prekrtenih na stomaku, bez
dan sluaj gdje se spominju sveci Sv. Kuzma priloga. Kada je u pitanju grobna jama mogu-
i Damjan, lijenici i vraevi. Zatim, podatke e je izdvojiti obine jame bez ikakve grobne
da spomenik podiu sin, sinovac i bratija roda konstrukcije, uz pretpostavku da su to najsta-
na imanju ili batini i da se za spomenik upo- rije, do onih sa drvenim poklopcom u vidu
trebljava naziv biljeg, kami, ali i vrlo rijedak dvoslivnog krova. Primjerak drvenog sandu-
naziv za spomenik bosik. ka sa poklopcem od dasaka evidentiran je na
404
prikazi
nekropoli kod Novog Pazara. Nije nepozna- planove, crtee i slike steaka, te crtee moti-
nica ni sahranjivanje na mjestima iz ranijih va. Na kraju, autorica smatra da je nemogue
perioda koja su ve za to sluila, poput tumu- spomenike u jugozapadnoj Srbiji posmatra-
la, to govori o kontekstu svetosti mjesta a ti odvojeno i van konteksta shvatanja tog
ne kontinuiteta. Takoer, nepoznanica nisu perioda ali i uticaja Istoka, kao i da se treba
ni drvena nadgrobna obiljeja. U grupisanju pristupiti sistematskom arheolokom istrai-
steaka autorica vidi drutveno ekonomske vanju ovih spomenika ime bi se definiralo i
promjene nastale u zajednici. U konanici njihovo ime. Odnosno, uzimajui cijeli pro-
rezultiraju izdvajanju iz zajednikih grobalja stor Srbije u obzir pri prouavanju srednjo-
i razvijanju manjih grobalja o emu govori i vjekovnih nadgrobnih spomenika oslobodilo
status na plemenitoj, na svojoj batini. Poja- bi se fenomena steak i svih misterija koje su
vu obiljeavanja grobova manjim kamenjem isti doprinijeli u sagledavanju sepulkralne
usaenim u zemlju, uz analogije u BiH, tre- prakse. Na kraju autorica donosi Zakljuak
ba tretirati kao grobove siromanijih. Prilozi, (177-181), Crtee spomenika (187-214),
odnosno nalazi, su nestruno prikupljeni bez Skraenice (215), Bibliografiju (216-222) i
konteksta, rijetki su, to je rezultat neistrae- Popis ilustracija (223).
nosti. Vrijedi spomenuti dva bakarna prstena
midhat dizdarevi
sa geometrijskim motivima i naroskanu nau-
nicu iz nekropole Peruac Mramorje, kao i
srebrenu naroskanu naunicu iz nekropole u
Gorjoj Crnici.
,
U poglavlju Tehnika izrade steaka (83-

88) autorica prua podatke o kamenu, ka-
| Jewelry from Novo
menolima, tehnikama obrade i ukraavanja
Brdo From the Archaeological
steaka. Za izradu steaka najvie se koristio
Collection of the Late Middle Ages,
kamen krenjakog porijekla i druge vrste
, ,
kamena poput tvrdog crvenkastog pjea-
2006, 301 str.
ra, kriljca i breasta stijena. Jedna od faza
u izradi steaka odvijala se u kamenolomu Monografija Emine Zeevi, Nakit No-
o emu svjedoe nedovreni spomenici dok vog Brda iz arheoloke zbirke poznog sred-
su ostale faze obrade dovravane na nekro- njeg veka Narodnog muzeja u Beogradu,
poli. Za transport do lokaliteta za postav- objavljena je 2006. godine u seriji izdanja
ljanje koritene su saonice i oblice, dok je Srednji vek Narodnog muzeja u Beogradu
ukraavanje uglavnom obavljano izvan ka- uz potporu Ministarstva kulture Republi-
menoloma. Postojanje klesarskih centara je ke Srbije. Monografija je dvojezinog ka-
evidentno, s tim da je vjerovatno vei centar, raktera, paralelno na srpskom i engleskom
ili klesarska kola, bio u Podrinju uz lokalne jeziku, sadri 301 stranicu i sastavljena je
majstore i radionice. od sljedeih poglavlja: Uvod (9), Istorijat
U Kataloko topografskom pregledu lo- nalaza (13), Tipologija nakita Novog Brda
kaliteta sa stecima (89-176) autorica donosi (27-141), Katalog nakita iz arheoloke zbir-
pregled 203 lokaliteta, kratak opis uz infor- ke poznog srednjeg veka (157-237), Katalog
macije o broju, ouvanosti, dimenzijama, nakita iz drugih muzejskih zbirki (239-247),
405
prikazi
te Priloga koji sadre skraenice (268), popis Lazareve vladavine kada se razvija i podgra-
koritene literature (270), uporedne tablice e ovog grada. Arheoloki nalazi korespon-
(282), tipoloki i hronoloki pregled nakita diraju sa historijskim podacima iz povelje
(282) i planove (295). kneza Lazara 1387. godine koji se odnosi na
Nakit nam omoguava, da se kroz vri- potvrdu povlastica Dubrovanima i obavezu
jednost materijala od koga je izraen, kva- da grad zidaju i uvaju. Nedugo nakon toga
liteta umjetnike obrade, izbora motiva ili poinje se graditi i novobrdska katedrala (sa-
njegovog simboliko-heraldikog znaaja borna crkva). Znaaj Novog Brda, odnosno
dobije priblino jasna predstava drutveno- dva sakralna objekta, u arheolokom pogledu
ekonomskih i kulturno-umjetnikih prilika vaan je zbog pronaene grobnice arhijereja u
u kojima je nastao. Nakit kroz povijest od oltarskom prostoru. U historijskom pogledu
estetsko-utilitarne funkcije dobija socijalnu znaaj Novog Brda temelji se na zakljuku M.
dimenziju i postaje izraz statusa pojedinca i orovi-Ljubinkovi o povremenom stolova-
vrlo esto je najbolji indikator socijalnih pro- nju srednjovjekovnih lipljansko-graanikih
mjena. Nakit otkriven prilikom arheolokih mitropolita u Novom Brdu, a prilog ovoj tvrd-
istraivanja Novog Brda nije bio sistematski nji vidljiv je iz titule lipljansko-graanikih
obraen, dok su njegovi pojedini reprezen- mitropolita u 16. stoljeu kada se nazivaju
tativni primjerci publikovani kroz katalo- novobrdskim mitropolitima. Postojanje dva
ge izlobi srednjovjekovne umjetnosti i u sakralna objekta u Novom Brdu ukazuje na
strunim asopisima. Prikaz i analiza nakita politiko-ekonomski znaaj koji nije prestao
otkrivenog tokom arheolokih iskopavanja ni sa pojavom nove politike i vojne sile na
na Novom Brdu ine osnovni dio teksta ka- ovim prostorima, Osmanskog Carstva.
taloga uz predstavljanje kompletnog nakita U poglavlju Tipologija nakita Novog
Novog Brda i iz drugih muzejskih zbirki. Brda autorica je prikazala sve vrste nakita
Kroz uvod i istorijat nalaza autorica pred- zastupljenog u Zbirci, razvrstanog po tipo-
stavlja kratak historijat zbirke i nalaza nakita vima i prema mjestu na kome se nosio, a pro-
vodei nas kroz istorijat istraivanja i ivota naenog tokom arheolokog iskopavanja
Novog Brda, njegove dvije crkve, katedralne sakralnih objekata Novog Brda. U katalogu
i Sake crkve, ijim istraivanjem je taj nakit je kontekstualiziran nakit za glavu: nauni-
otkriven. Rezultati arheolokih kampanja, uz ce i igle; nakit za vrat i grudi: perle i prive-
poznate podatke iz historijskih izvora, omo- zci; nakit za ruke: prstenje i grivne; odjevni
guili su jasnije sagledavanje ekonomskih i nakit: dugmad, kope, privezci/aplikacije
politikih uslova u kojima se grad razvijao, i alke. Nunice, kao dio nakita za glavu, su
kao i sagledavanje znaaja Novog Brda u ra- najrasprostranjenija forma ukrasnih pred-
zvoju materijalne i duhovne kulture na ovim meta omiljena meu oba pola, izraena od
prostorima. Gotovo veina nalaza nakita koji bronze, srebra i zlata, pronaene u samim
su obraeni u prvom dijelu kataloga potie iz grobovima. U inventaru Zbirke, sa lokalite-
dva sakralna objekta to svakako ima arheo- ta Katedrala, nalazi se 25 naunica svrstanih
loko historijski aspekt. Nalazi novca kneza u osam tipova, dok je osam naunica iz Sake
Lazara i Vuka Brankovia u grobovima otkri- crkve svrstano u etiri tipa. Osam tipova na-
venim u porti i u samoj Katedrali potvruju unica sa dva lokaliteta Novog Brda koje au-
izgradnju male crkve koja pripada poetku torica kontekstualizira su: 1. obine kariice;
406
prikazi
2. kariice od uvrnute ice; 3. naunice sa inventara nakita Novog Brda pronaenog u

guvom od spiralnog navoja; 4. naunice sa Sakoj crkvi u sloju van objekta. U obliku je
jagodom; 5. naunice u obliku znaka pita- krune pozlaene ploice, cvjetoliko obliko-
nja; 6. lunulaste naunice; 7. naunice pot- vane ivice sa alkom za noenje. Izraen je od
koviastog oblika; 8. naunice sa trepetilj- tankog bronzanog lima, dotjeranog kova-
kom. Dio nakita za glavu predstavljaju i igle njem, konkavno profilisanog i pozlaenog.
pronaene na lokalitetu Novog Brda, tani- Najzastupljeniju grupu, istovremeno i najra-
je u inventaru nakita pronaenog u Sakoj znovrsniju po tipoloko-stilskim odlikama,
crkvi. Sluile su za privrivanje raznih nakita na Novom Brdu predstavlja nakit za
ukrasa koji su se nosili na glavi, marame, vela ruke. U nakit za ruke ubrajaju se prstenje i
ili nekih drugih dijelova odjee kao to je grivne. Prsten, pored estetske namjene, vie
ogrta. Na njima su esto primijenjene sta- od bilo kojeg drugog nakita govori o linosti
re bizantske tehnike i motivi. Meutim, igle vlasnika, njegovom statusu, porijeklu i afini-
u nakitu iz Novog Brda imaju svoje uzore u tetima. Izraivan je od bronze, srebra, zlata,
rimskom, kasnoantikom i ranobizantskom kosti, livenjem, raskucavanjem, vrlo esto
nakitu. Prema obliku glave mogue je razli- ukraen je geometrijskim, biljnim, figural-
kovati pet tipova igala: 1. igle sa loptastom nim i ivotinjskim dekoracijama. Pojedini
glavom; 2. igle sa poliedarskom glavom; 3. oblici prstenja imaju jako dugu tradiciju
igle sa loptastom auriranom glavom; 4. od rimskog, kasnoantikog i ranobizant-
Igle sa glavom u obliku rozete cvijeta; 5. skog prstenja. Svakako da dugo trajanje i
igle sa privjeskom. Perle su dio nakita koji se kontinuitet pojedinih primjeraka oteava
koristio kao ukras za vrat i grudi. U inven- njihovu pouzdanu hronoloko-prostornu
taru Zbirke poznog srednjeg vijeka nalaze atribuciju. To istie i autorica opravdavajui
se ukupno 23 perle koje potiu sa prostora razloge zbog kojih kod prstenja ne postoje
gdje je izgraena katedralna crkva. Izraene nazivi za odreene tipove jer ih je veoma te-
su od najrazliitijih materijala staklene pa- ko uspostaviti. Prstenje Novog Brda autori-
ste, karneola, ilibara, kosti i peene zemlje. ca je razvrstala u jedanaest tipova, s tim da
Pronaeni su razliiti oblici: loptasti, oblik je samo prvi i jedanaesti tip imenovala dok
spljotene lopte koji je najbrojniji, prstena- je za ostale tipove prstenja ponudila opis,
sto profilirane, valjkaste, duguljaste i ba- namjenu, materijal i nain izrade, dataciju i
vaste perle, dok se posebno izdvajaju jed- analogiju. U inventaru novobrdskog nakita
na dvolana prstenasto profilisana i jedna nalazi se 26 burmi sa Katedrale i jedna iz Sa-
krikolika perlica. Ukras perli je skroman, ke crkve, odnosno 29 prstenova iz Katedrale
najei je umetanje niti drugih boja, utiski- i 16 iz Sake crkve uz injenicu da je rije pr-
vanje raznobojnih komadia paste, glaanje venstveno o nalazima iz grobova, ali i nala-
i urezivanje. Zastupljene su i razliite boje zima izvan grobova, iz podgraa i okoline.
perli meu kojima prednjae razliiti tonovi Stoga, Emina Zeevi prstenje iz inventara
zelene i plave, te bjeliaste i crne boje per- nakita Novog Brda dijeli na slijedee tipove:
li. Dvanaest perli pronaeno je u grobnom 1. prsten karika (burma) analiziran kroz
kontekstu kao pojedinani nalazi, a mogli su osam varijanti u kojima se pojavljuje na No-
imati i ulogu amuleta. U dio nakita za vrat i vom Brdu; 2. prstenje sa tankom, ploastom
grudi ubraja se i jedan primjerak priveska iz i veom krunom glavom kao proirenjem
407
prikazi
karike; 3. prsten sa tankom i malom kru- razliitim imenima. Njihovu vrijednost kao
nom glavom koja u predjelu ramena ima predmeta najbolje oslikava injenica da su
dvije bone krune perforacije; 4. prsten sa bili zalagani kao i drugi vrijedni predmeti.
naglaenom glavom u samoj masi i ravni ka- Upotrebu dugmadi na teritoriju Srbije to-
rike; 5. prsten kruno ili ovalno oblikovane kom 12. i 13. stoljea, a naroito u periodu
glave izdignute iz mase karike koja moe biti od 14. do 16. stoljea potvruju arheoloki
iroka, polukrunog presjeka sa plastinim nalazi. U novobrdskoj katedrali pronaeno
dugmetastim zadebljanjem; 6. prsten plo- je mnotvo dugmadi od ega se uspjelo in-
aste glave srcolikog oblika; 7. prsten izdu- ventarisati 505 komada te 135 komada iz
eno ovalnog, tj. elipsoidno ploaste glave Sake crkve. Razliitog su oblika i umjetni-
izvuene iz mase karike i masivne karike sa ke obrade. Najbrojnija su srebrena dugmad,
plastinim zadebljanjem u dnu; 8. prsten sa ili bez pozlate, ali i rijetki primjerci du-
meusobno povezan oblikom glave, karike gmadi izraenih od kosti. Najee su rae-
i ornamenta, karakteristian po niskoj glavi, na u tehnici livenja, u dvostranom kalupu,
istaknutog stepenastog ili rebrastog profili- potom u tehnici livanja sa prolamanjem uz
sanog ramena i profilisane karike; 9. prsten dodatne tehnike ukraavanja poput granu-
sa glavom, posebno livenom od karike, koja lacije, filigrana i filigranske ice, iskucavanja
ima oblik fasunga sa umetnutim kamenom; i presovanja. Dimenzije i oblici su razliiti,
10. prsten sa glavom u vidu uzengije; 11. pr- prenik dugmadi kree se od 0.9 do 1.5 cm i
sten za luk, tj. odapinjanje tetive luka. Griv- prosjenom visinom petljice od 1.7 cm. Naj-
ne ili narukvice u nakitu poznog srednjeg zastupljeniji oblik dugmadi je loptasti, uz
vijeka nisu esta pojava jer su u to vrijeme u odreene tipove i varijante rasprostranjene
upotrebi narukvice od tekstila u vidu traka na mnogim lokalitetima irom balkanskog
ukraenih dugmiima ili kopama. U inven- prostora u Srbiji, Makedoniji i BiH. Du-
taru Novog Brda ovu vrstu nakita predstav- gmad sa Novog Brda mogu se razvrstati u
ljaju etiri fragmentirane grivne od staklene osam grupa ili tipova: 1. loptasto dugme;
paste pronaene izvan grobnog konteksta. 2. loptasto aurirano dugme; 3. bikonino
Izraene su od tamnoplave neprozirne sta- dugme; 4. jajoliko dugme; 5. poluloptasto
klene paste, polukrunog presjeka, meu dugme; 6. klupko dugme; 7. poliedarsko
kojima se izdvaja jedna sa apliciranom u- dugme; 8. kotano dugme.
tom niti po sredini spoljne povrine. Odjev- Kope spadaju u grupu predmeta koji su
ni nakit, u koji se ubrajaju dugmad, kope ukraavali odijelo. Uglavnom su to preice
(preice, tj.zaponi, mambrete, pafte), pri- zaponi kojima su se zakopavali pojasevi ili
vjesci, aplikacije i alke, ini dodatak odjei i remeni. U inventaru predmeta pronaenih
ima praktinu namjenu. U nakitu sa Novog na Novom Brdu prisutni su razliiti tipovi
Brda i okoline dugmad predstavljaju naj- kopi, liveni od bronce ili kovani od eljeza,
brojniju vrstu nalaza a prema mjestu nalaza autorica ih obrauje i grupie prema obliku
u grobu moe se zakljuiti da su bila kori- zapona od kojih su zastupljeni sljedei tipo-
tena za zakopavanje razliite vrste odjee, vi: 1. kope krunog oblika; 2. zaponi po-
uglavnom gornjih dijelova bluze, haljine i lukrunog oblika; 3. zaponi pravougaonog
ogrtaa. U kasnom srednjem vijeku u upo- oblika; 4. kope kod kojih preica ima oblik
trebi su razliiti oblici dugmadi poznati pod osmice; 5. mambrete tzv. tip kopi u paru,
408
prikazi
iji jedan dio ima petlju ili enski dio, a dru- Pored Jovana Progonovia, najpoznatijeg
gi kukicu koja se kai za nju tj. muki dio; 6. novobrdskog zlatara, dva imena zlatara, Hra-
pafte. Od predmeta koji su bili privreni, nislava, koji je dubrovaki graanin i Mila
privezani ili priiveni, za odjeu uvrtena su i imanova stanovnika Kotora, jasno svjedoe
etiri privjeska tj.aplikacije i alke pronaene o znaaju, razvijenosti zlatarstva i radionica u
na lokalitetu Novog Brda. Novom Brdu. Vaan izvor podataka o sred-
Katalog nakita iz Arheoloke zbirke po- njovjekovnom drutvu, nainu poslovanja u
znog srednjeg veka (157-237) sastavljen je iz Novom Brdu, porijeklu linosti koje trguju
dva dijela. Prvi dio katalokog pregleda na- i vrsti posla je trgovaka knjiga sa popisom
kita Novog Brda prikazuje sve oblike nakita dunika Mihaila Lukarevia. Novo Brdo je
koji je otkriven arheolokim iskopavanjima imalo veoma vanu ulogu u privrednom i
u samom gradu i u njegovoj okolini a da- trgovakom ivotu srednjovjekovne Srbije i
nas se nalazi u inventaru Arheoloke zbirke regiona. Posredstvom putujuih trgovaca, za-
poznog srednjeg veka Narodnog muzeja u natlija i poslovnih ljudi, uz ekonomske afini-
Beogradu. Nakit je razvrstan prema vrsta- tete vladara i vlastele u Novom Brdu je dolo
ma i tipovima koji prate tekst tipologije i do susreta Istoka i Zapada, bizantske tradicije
prikazan u katalokim jedinicama od broja i zapadnjakih uticaja u kulturi srednjega vije-
1 do 143. U drugom dijelu, u dodatku ovom ka. U srednjovjekovnoj Srbiji znaajan centar
osnovnom dijelu kataloga, pod naslovom Iz za proizvodnju nakita upravo je Novo Brdo,
drugih muzejskih zbirki predstavljeni su po na koji je veliki uticaj imao Dubrovnik i Ko-
vrstama, u tom momentu autorici poznati tor. Padom pod Osmanlije 1455. godine taj
i dostupni primjerci nakita koji se uvaju u znaaj nije umanjen ali je u narednom perio-
zbirkama drugih muzeja, a uz koje je nave- du vidno oslabljen.
deno da potiu sa Novog Brda ili njegove midhat dizdarevi
okoline, tj. od broja 144 do 162. Na kraju, u
Prilogu, su navedeni spisak koritenih skra-
enica, literature, kao i tabelarni uporedni
pregledi inventarskih i katalokih brojeva
Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo
kako bi se olakalo praenje podataka veza-
za prouavanje srednjovjekovne
nih za odreene komade nakita.
bosanske historije, Posebna izdanja,
Bogatstvo srebrenom i zlatnom rudom knj. I, sv. 1, Sarajevo, 2012, 162 str.
omoguilo je Novom Brdu da iz malog seo-
skog naselja preraste u jedan od najveih ru- Nastavljajui ranija istraivanja vlakih
darskih centara u srednjovjekovnoj Evropi. skupina u okvirima srednjovjekovne Bosan-
Ekonomski procvat Novo Brdo doivljava u ske drave, Esad Kurtovi u ovoj se publika-
14. i 15. stoljeu. To je period prosperiteta ciji pozabavio utvrivanjem rasprostiranja,
i uzdizanja srpskih vladara i vlastele koji su vremenskog javljanja kao i politikog, eko-
svoju ekonomsku mo u velikoj mjeri bazirali nomskog i kulturnog razvitka vlake skupine
i na ekonomiji rudarskih centara srednjovje- Bobani. Pored neupitnog historiografskog
kovne Srbije. Zlatarstvo je bilo vano i dopri- doprinosa, znaaj ovom djelu daje i injenica
nosilo je razvoju eksploatiranja rude i izrade da se radi o prvoj monografiji u izdanju Dru-
finalnih prozvoda, meu kojima je i nakit. tva za prouavanje srednjovjekovne bosanske
409
prikazi
historije Stanak. Rad je podijeljen u sedam Meu katunarima Bobana koji nasljeuju
tematskih cjelina na 162 stranice. U formi starjeinstvo pojavljuju se Miljen Bogavi
priloga obogaen je tabelom u kojoj su prika- i njegovi sinovi Ivan i Pokrajac Miljenovi.
zani izvori na osnovu kojih uoavamo aktiv- Da je Miljen Bogavi zaista bio katunar
nosti vlaha Bobana u pljakama. Koristei se potvruje podatak iz juna 1446. godine
neobjavljenom izvornom graom Dravnog kada je njegovo pismo na slavenskom jezi-
arhiva u Dubrovniku autor donosi nove znaku proitano pred dubrovakim knezom
ajne podatke koji ire naa dosadanja ogra- i sudijama u vezi istrage koju je on izvrio
niena saznanja o vlasima Bobanima. meu svojima ljudima optuenim za plja-
Podruje na kojem su ivjeli vlasi Bobani ku. Kao katunari, sinovi Miljena, spominju
nazivalo se Povr i pripadalo je irem prosto- se tek 1465. to bi bila i posljednja informa-
ru upe Popovo. U procesu raspadanja upe cija o starjeinama Bobana iz ove porodice.
Popovo iz nje se izdvojilo podruje Povri Njihovu poziciju katunara preuzet e unuci
kao mjesto rasprostiranja Bobana, ipak, tre- spomenutog Vukote Nenia, odnosno na-
ba razlikovati trebinjsku i konavosku Povr sljednici njegovih sinova Vignja Vukotia
od one na prostoru Popova. Kurtovi nagla- i brata mu Dobrila. Meu mnogobrojnim
ava da su ljudi Radia Sankovia, Grgura Dobrilovim sinovima najzapaeniju ulogu
Nikolia i njegovog sina Vukaina ivjeli na imao je Dobrilo Dobrilovi koji se u dva
prostoru Povri. Nizom izvornih dokume- navrata 1468. i 1491. godine spominje kao
nata autor dokazuje da su naselja akovo, katunar, to bi znailo da je upravo u ovom
enica, Trnica, Prapratno, Prosijek i pod- periodu bio starjeina Bobana. Kao glavnu
ruje Luga bila prebivalite vlaha Bobana. privrednu djelatnost meu ovom lozom pri-
Sam prostor na kojem su ivjeli vlasi Bobani mjeujemo pljaku stoke, tkanine i novca
sa svim spomenutim naseljima i prije dola- to ne predstavlja iznimku i u dotadanji-
ska Osmanlija ponio je naziv po imenu ove ma aktivnostima vlaha Bobana. Na osnovu
vlake skupine. Za takvu tvrdnju autor do- veeg obima izvorne dokumentacije autor
nosi vie dokumenata Dubrovakog arhiva uoava meu nasljednicima Vukmira Milat-
od kojih izdvajamo tubu iz decembra 1442. kovia jo jednu znaajnu porodicu Bobana.
godine kada je jedna krava ukradena iz kue U irokom vremenskom rasponu od 1408.
Vuke Grubia u Bobanima (in domo Vuxe do 1468. lanovi ove porodice Vukain,
Grubich in Bobane). Ugovor o prodaji kobi- Branisav, Korona, Kojadin i Branilo kao i
le Tvrtku Bursiu od strane Dobrila Raditi- njegovi potomci Branilovii, javljaju se kao
a iz Bobana zabiljeen augusta 1393. godi- sudionici mnogih pljakakih pohoda.
ne najstariji je spomen ove vlake skupine. Sakupljene informacije o katunaru Vu-
Kurtovi istie da se u rasponu od 1404. koti Neniu i njegovim sinovima Dobrilu
do 1423. godine u izvornoj grai kao prvi i Vignju omoguili su Kurtoviu potpuniju
poznati katunar vlaha Bobana, nakon samog analizu natpisa nestalog steka u akovu
osnivaa katuna, spominje Vukota Neni. koji je ostao zabiljeen zahvaljujui Marku
U tubi dubrovakog vlastelina iz 1413. Vegu. Epitaf glasi: A se lei D(o)brilo Boban
godine koji je za pljaku stoke optuio lju- i brat mu Viganj sin Ivaniem. I ovo legesmo
de Vukote Nenia, prvi put je Vukota izri- na soi batinoio. Osim to je akovo povezao
ito naveden kao starjeina vlaha Bobana. s mjestom prebivalita vlaha Bobana, autor
410
prikazi
je u Dobrilu i Vignju Vukotiu uoio sino- Huma koje nije omoguavalo intenzivnije
ve Vukote Nenia, a Ivania je identifici- bavljenje zemljoradnjom. Kurtovi ukazu-
rao kao sina Dobrila, a ne Vignja Vukotia. je da je blizina Dubrovnika predodredila
Zbog injenice da je posljednji u izvorima vlahe Bobane kao trgovce i zanatlije, a ne
spomenut Dobrilo Vukoti godine 1469. karavanske prevoznike kako je to bio sluaj
autor smatra da je to izvjesno granina godi- sa veinom vlakih skupina srednjovjekov-
na nakon koje je natpis mogao nastati. ne Bosne. Nedovoljno poznavanje terena
Vlasi srednjovjekovne Bosne bili su inte- i manjak sigurnosti u unutranjosti zemlje
grisani u njen feudalni sistem uz formiranje onemoguavalo ih je u takvim aktivnostima.
institucije kneza koji je predstavljao posred- Tokom itavog 15. stoljea samo u tri navra-
nika izmeu katuna i kralja, a kasnije feudal- ta zabiljeeno je da su vlasi Bobani uestvo-
nih prvaka. Obzirom da se vlasi Bobani u vali u prevozu karavanske robe. Bez obzira
izvorima intenzivno javljaju tokom 15. stolje- da li bi je prodavali ili nabavljali u Dubrov-
a njihovi seniori dolazili su iz redova mo- niku, stoka je bila neizostavni dio njihovog
nih bosanskih feudalnih porodica Nikolia i poslovanja. Takav primjer vidimo kada Ra-
Kosaa da bi nakon 1465. godine doli pod dosav Ratkovi vlah Boban februara 1436.
okrilje Osmanske vlasti. Autor nas upoznaje godine prodaje konja za 15 perpera Miljenu
sa imenima i priblinim vremenskim okvi- Pokrajiu Raguzinu. Uestala je bila praksa
rom njihovog seniorstva nad Bobanima. Po- da uz adekvatnu novanu nadoknadu vlasi
evi od 1411. godine kako to saznajemo iz Bobani dre stoku kod sebe na radu i uzgoju
tube u kojoj se spominje Vukota Neni, vla- za to su mogli biti plaeni s nekoliko koma-
si Bobani spomenuti kao vazali Sandalja Hra- da stoke ili uz podjelu dobiti. Na razvitak za-
nia oznaeni su u veem broju dokumenata natstva u okviru ove vlake skupine snano
pod istim seniorstvom 1430, 1432. i 1435. je uticala praksa odlaska kod Dubrovana i
godine. Seniorstvo nad vlasima Bobanima potpisivanja ugovora na odreeno vrijeme,
nasljeuje Stjepan Vuki Kosaa u periodu zarad izuavanja nekih od zanatskih vjetina
od 1451. do 1461. godine da bi ga zamjenio koje bi se vlastitim radom isplaivale. Radei
do 1465. hercegov sin knez Vladislav Kosaa. za Dubrovane kao sluge i pomonici vlasi
Ipak informacija iz 1419. godine prvi i po- Bobani, kako mukarci tako i ene, sklapa-
sljednji put govori da je Rasko Rajkovi, inae njem ugovora na odreeno vrijeme dobijali
pripadnik vlake skupine Bobana o emu zor- su prijeko potrebnu odjeu, hranu i novac.
no svjedoe dokumenti iz aprila i maja 1443, O tome svjedoi ugovor kojim se Radosava,
ovjek vlastelina Grgura Nikoli. Kako istie kerka Bogdana Dobrainovia iz Bobana
Kurtovi na primjeru drugih vlakih skupina iz akova obavezala decembra 1488. godi-
ne bi bilo nemogue da su Bobani djelimino ne na petogodinju slubu kod optinskog
bili podijeljeni u vazalstvu izmeu Nikolia slubenika Miljena Dobrilovia, za to joj je
i Kosaa. poslodavac obeao novanu nadoknadu od
13 perpera. Osnivanje trgovakih drutava
Da bi zadovoljili svoje svakodnevne po-
i kreditno zaduivanje vlaha Bobana kod
trebe za hranom, trgovakom robom i pre-
Dubrovana, u vidu robe proraunate u per-
voznim sredstvima vlasi Bobani kao bazinu
perima, redovna je praksa poevi od tree
privrednu granu razvili su stoarstvo, emu
decenije 15. stoljea. Takvu robu trgovci su
je doprinosilo i karakteristino podruje
411
prikazi
preprodavali u dubrovakom zaleu dose- materijalnog bogatstva, odnosno nastanak

ui i udaljenije krajeve kao to je grad Prije- procesa akulturacije na tom prostoru.
polje. Kreditna zaduenja nisu bila posebno Ovim radom Kurtovi je ostao doslje-
velika i samo ogranieni broj ljudi na dui dan predanom sklapanju potpunije slike o
period bio je usmjeren na ovakav vid privre- vlakom stanovnitvu u zaleu Dubrovni-
ivanja. Meu tim trgovcima s obzirom na ka, prikazujui jednu drugaiju stvarnost
vremenski okvir zaduivanja i visine iznosa bosanskog srednjovjekovlja. Iako brojem
istiu se katunar Dobrilo Vukoti (1427- stranica ne predstavlja veliki rad, ova mo-
1433) i njegov brat Viganj Vukoti (1427- nografija koliinom objavljenog izvornog
1431), Bratika Radovani (1431-1455), materijala definitivno otvara perspektivu za
Obrivolj Pokraji (1432-1435) i Vukac daljna istraivanja historije svakodnevnog
Vukoti (1465-1490). Primjetno je da su se ivota srednjovjekovnog ovjeka. Nadamo
takvim poslovima bavili uglavnom najutje- se i vjerujemo da e Drutvo za prouavanje
cajniji ljudi meu Bobanima. srednjovjekovne bosanske historije, u ijem
Kao jednim vidom privreivanja vlasi izdanju je ova monografija objavljena, biti
Bobani uestvovali su u preko stotinu onaj neophodni poticaj snanijem razvitku
zabiljeenih pljakakih pohoda, uglavnom historiografije u naoj zemlji.
na podruju Bobana, Povri, Luga, Popova,
senja mahini
trebinjskom podruju kao i u Primorju u
blizini Dubrovnika, zapravo na znaajnim
putnim komunikacijama. Osim to se kao
predmet pljake susreu razliite vrste stoke,
volovi, krave, konji, koze, ovce, magarci svinje Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im
i kokoi nerijetko je u pitanju ito, tkanine, Spiegel lterer Schriften. Philologisch-
novac, odjea i obua. Zabiljeeni su sluajevi linguistische Studien | Bosna u
premlaivanja, otimanja i prodavanja ljudi, ogledalu starije pismenosti. Filoloko-
najee Turcima. Zanimljivost je da u tim lingvistike studije, Liaunigg, Wien,
aktivnostima uestvuju i najugledniji ljudi 2013, str. 172.
meu vlasima Bobanima. U nastojanju da ove In recent years we have witnessed an up-
aktivnosti uini to preglednijim, Kurtovi je surge in the publication of books which deal
u formi tabelarnog prikaza izdvojio izvornu with the history of language and literature
grau vezanu za ove pohode biljeene u of medieval Bosnia. The book under re-
vremenskom rasponu od 1410. do 1473. view represents a collection of previously
godine. Za svaki jedinstveni sluaj pljake published articles and studies on the topic
autor je u pet rubrika oznaio osobu koja die written by Jagoda Juri-Kappel, a lecturer at
tubu, zatim optuene jednog ili vie njih, the Slavistic Institute of Vienna University.
predmet pljake, mjesto pljake i sam datum The author received her degree in Serbo-
dogaaja. Blizina Dubrovnika i dinamini Croatian language and Yugoslav literature
odnosi sa njegovim graanima u vidu from the Faculty of Philosophy in Sarajevo
sklapanja trgovakih ugovora i razmjene ljudi, where she worked as a teaching and research
dobara i ideja, vlasima Bobanima omoguili assistant from 1971 until 1973 when she
su irenje znanja, pismenosti i uveanja moved to Vienna. In 1981 she defended her
412
prikazi
doctoral dissertation Philologische Monogra- works of the Bosnian Franciscans, ceased to

phie ber den Hval-Psalter aus dem Jahr 1404. depend on its medieval predecessors after
The book consists of thirteen chapters, Ottomans conquered the Kingdom in the
i.e. thirteen separate philological and lin- mid 15th century.
guistic studies originally written in Croa- The following two articles are dedicated
tian and German, which were published to the use of Glagolitic script in medieval
in various journals and publications during Bosnia (O glagoljici i glagoljatvu u srednjo-
the period from 1984 to 2010. They are all vjekovnoj Bosni | Glagolica und Glagolismus
bound by a common topic the research of im mittelalterlichen Bosnien, 39-46; Jagi i
written monuments related to the territory Bosna O Jagievu razumijevanju glagoljice
of Bosnia. The majority of the articles are | Jagi und Bosnien Jagis auffassung von
concerned with works created during the der Glagolica, 47-51). Even though the ma-
Middle Ages, with special focus on those jority of the preserved written Bosnian texts
manuscripts pertaining to the schismatic were written in Cyrillic, the strong traces of
Bosnian Church. However, there are also Glagolitic influences provide grounds for
some chapters which discuss themes from the assumption that it was much more wide-
rather more recent periods, and therefore spread than the existing manuscripts show.
the book can be divided into two distinct The central part of the book comprises of
parts the first one dedicated to medieval five chapters which discuss the various sur-
literacy, and the second one dealing with viving medieval texts of Bosnian provenance.
works written after the Middle Ages. The first two of those lean heavily on the au-
The opening chapter presents an over- thors doctoral dissertation since both exam-
view of the literary language in medieval ine the Psalter from the Codex of Hval. One
Bosnia (Knjievni jezik u srednjovjekovnoj paper presents the palaeographical and gram-
Bosni | Die Schriftsprache im mittelalterli- matical characteristics of the book (Psalter
chen Bosnien, 11-38) and can be considered des Hval-Codex (1404) Zur palogra-
as a textbook article for the study of the phischen und grammatikalischen Charakteris-
matter. The author establishes a cultural tik | Psaltir iz Hvalova kodeksa (1404.) O
framework, after which she extensively and paleografskim i gramatikim karakteristika-
precisely writes about the script, religious ma, 53-69), while the other one attempts to
and secular literature, as well as the inscrip- position the Psalter in the broader context
tions on medieval tombstones. Some atten- of other related Slavonic texts (Die Stellung
tion is also given to administrative and legal des bosnichen Psalters (1404) innerhalb der
texts through the prism of the famous char- verwandten slawischen Texte | Mjesto bosansk-
ter of Kulin Ban from 1189. On the basis oga Psaltira (1404.) meu srodnim slavenskim
of the sparse preserved corpus of writings, tekstovima, 71-80).
which are scattered almost all over Europe, Jagoda Juri-Kappel also devotes atten-
she argues that during the Middle Ages two tion to the medieval Bosnian Apocalypses
literary languages were used in Bosnia (Bosanske apokalipse u svome (juno)slaven-
Old Church Slavonic and popular. She con- skom kontekstu | Bosnische Apokalypsen in
cludes with the assertion that literacy in the ihrem (sd)slawischen Kontext, 81-94), as
domestic vernacular, which survives in the well as to the two well-known individual
413
prikazi
texts the manuscript of Krstjanin Ra- Adopting a chronological approach, she fo-
dosav from the Vatican Apostolic Library cuses on the Cyrillic script used by the Mus-
(Rukopis krstjanina Radosava u svjetlu lim upper classes during the Ottoman rule
dosadanjih istraivanja | Die Handschrift in Bosnia, the letters exchanged between
des krstjanin Radosav im Lichte der bisheri- the Christian and Muslim lords in the fron-
gen Forschung, 95-103) and the Tetrae- tier region between the Ottoman and the
vangelium from the Collection of Jernej Habsburg Empire, and the distinctive al-
Kopitar which is housed in the National hamijado literature created in the vernacular
and University Library of Ljubljana in Slo- but written in the Arabic script. In the latter
venia (Kopitarovo etveroevanelje, 14./15. part of the chapter she also presents a brief
st. | Kopitar-Tetraevangelium, 14./15. Jhdt, outline of the most important Bosnian Mus-
105-113). The last article that treats a me- lim writers of the 20th century.
dieval theme also concludes the first half of The last two chapters are dedicated to
the book and is dedicated to the analysis of modern themes. The first of them considers
West tokavian features of medieval Bos- the particularities of older Bosnian literature
nian literacy (Westtokavische Eigenschaften and its input in the recent standardization
des mittelalterlichen bosnischen Schrifttums processes, whereby the author states that
| Zapadnotokavske osobine jezika srednjo- an important opportunity might have been
vjekovne bosanske pismenosti, 115-121). missed because the politicians of language
The first of the post-medieval chapters is chose to concentrate primarily on the differ-
about the 16th century Franciscan writer Mati- ences rather than on the principle of mutual
ja Divkovi (1631), who is considered to be understanding (Neke jezine posebnosti starije
the founder of Bosnian and Herzegovinian bosanske knjievnosti i njihov udio u standard-
literature (Matija Divkovi (1553-1631), der izacionim procesima proputene mogunosti?
erste bosnische Schriftsteller | Matija Divkovi | Linguistische Besonderheiten der lteren
(1553-1631), prvi bosanski knjievnik, 123- bosnischen Literatur und deren Anteil am
136). The work begins with a short introduc- Standardisierungsprozess versaumte Gele-
tion about the Bosnian Franciscans, their lit- genheiten?, 149-159). The final article in this
erary activities, and Divkovis life and work. book treats an essential contemporary topic
After that the author further looks into his concerning the nomenclature of the language
dialect and language, also providing an analy- spoken by Bosniaks, the Muslims of Bosnia
sis of the orthography he used in his books, and Herzegovina (Bosanski ili bonjaki? |
contemplating his role as a potential reformer Bosnisch oder Bosniakisch?, 161-167). Con-
of the Cyrillic script. sidering the fact that the name Bosniaks use
In the next study Jagoda Juri-Kappel for their language still causes controversies,
writes about the contribution of Muslims especially among the Serbian and Croatian
of Bosnia and Herzegovina to the South- linguists, Jagoda Juri-Kappel concludes that
Slavic cultural heritage (Der Anteil der even though there is no one who would call
bosnisch-herzegowinischen Muslime (Bos- their language Bosniak, the Bosniaks should
niaken) am sdslawischen Kulturerbe | Udio still accept the right of other inhabitants of
bosanskohercegovakih Muslimana/Bonjaka Bosnia and Herzegovina to call their lan-
u junoslavenskoj kulturnoj batini, 137-148). guage by their national name.
414
prikazi
This collection of articles undoubtedly oblasti humanistikih znanosti za 2012. godi-

represents a significant and valuable contri- nu. Objavljivanjem ove publikacije jo je jae
bution to the study of language and literacy izraen zaokret u medievalnoj historiografiji
in the history of Bosnia and Herzegovina, naeg podneblja. Naime, posljednjih je godi-
especially of its medieval period. It finally na fokus istraivaa srednjovjekovne prolosti
allows us to appreciate the authors work, usmjeren ka neto niim drutvenim slojevi-
spanning almost three decades, as a uni- ma, te se samim tim i publikovane jedinice
fied volume which is now accessible to a manje tiu politike slike, jer ovi drutveni
broader audience. Beside the authoritative elementi nisu imali direktnog uticaja na vlast.
and standard book on medieval Bosnian U skladu s tim su i karakterne crte glavnih
Literature by the late professor Herta Kuna aktera ovog djela, drutvenog sloja kojeg je
(Srednjovjekovna bosanska knjevnost, Sara- 1588. godine Serafino Razzi u knjizi La storia
jevo, 2008), Jagoda Juri-Kappels Bosnia in di Raguza markirao kao graane, koje je vla-
the Mirror of Older Literacy will represent stela nazivala puanima. Ovaj drutveni sloj u
compulsory reading for the student of old izvorima nazivan je boni cives i cittadini, dok
Bosnian texts. It indisputably confirms its se u historiografiji za njihov elitni dio ustalio
author as a leading scholar on the language naziv antunini prema bratovtini sv. Antuna
and literature of medieval Bosnia. koja ih je okupljala. Knjiga hronoloki obu-
hvata period kasnog srednjeg vijeka i malim
emir o. filipovi
dijelom renesansno doba. Pisana je vrlo itlji-
vim i skladnim stilom uz adekvatan izbor ri-
jei. Iako ova publikacija nije velika obimom,
u njoj je demonstriran kompleksan i temeljit
Zrinka Peorda Vardi, U predvorju nauni aparat koji podrazumijeva kritiki
vlasti. Dubrovaki antunini u kasnom odnos spram izvornih podataka i historio-
srednjem vijeku, Zavod za povijesne grafskih postavki. Autorica je tivo podijelila
znanosti HAZU u Dubrovniku na deset manjih cjelina koje se tiu razliitih
Hrvatski institut za povijest, Zagreb aspekta ivota pripadnika ove zajednice.
Dubrovnik, 2012, 240 str.
U uvodnim poglavljima Antuninski po-
U zajednikom izdavatvu Zavoda za poeci (15-31), te Antunini: Vrijeme i prostor
vijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, te (32-53) dat je specifikum nastanka bratov-
Hrvatskog instituta za povijest 2012. godine tine Sv. Antuna, te akumulacija lanova kroz
svjetlost dana ugledala je knjiga dr. Zrinke prizmu migracionih kretanja usmjerenih ka
Peorde Vardi. Knjiga predstavlja prerae- Dubrovniku. Bratovtine kao produkt sred-
nu doktorsku disertaciju odbranjenu 2006. njovjekovnog straha od smrti u prvi mah su
godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, imale zadatak ostvarivanja zajednike pobo-
te je objavljena kao 18. knjiga u sklopu seri- nosti kod pukog sloja. Vremenom je dru-
je Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i tveno-religijska osnova bratovtina poprimi-
okolice. Od znaaja je istai kako je autorica la jai strukovni karakter okupljajui lanove
Zrinka Peorda Vardi, uposlenica Hrvat- brae (bratime) iz jedne profesije odnosno
skog instituta za povijest, za svoj doprinos zanata. Pojavljivanje ovih, uslovno reeno
nauci dobila Dravnu nagradu za znanost u profesionalnih bratovtina, najizraenija je za
415
prikazi
one koje su osnivane u 14. stoljeu. Bratovti- koja je bila pred sami ulazak u vlasteoski sta-
na sv. Antuna, kako je formalno nazvana ona le u vremenima prije zatvaranja vlastelin-
bratovtina koja je nastala ujedinjenjem bra- skih vrata. Evidentna je ista razvojna linija
tovtine sv. Petra i sv. Antuna sa bratovtinom kod obe skupine, no prokletstvo rodova koji
sv. Duha i sv. Spasitelja, osnovana je dozvolom su u Dubrovniku svoje etabliralinje zapoeli
Malog vijea 1432. godine. Ujedinjenjem u drugoj ili treoj deceniji 14. stoljea vie
pod zajednikim imenom sv. Antuna ova bra- se nije dalo izbrisati. U matrikuli bratovtine
tovtina e stoljeima imati patronatsko pra- kao lanovi evidentirani su i vanbrani po-
vo nad crkvom sv. Antuna Opata na Ploama tomci vlastele koji nisu imali pravo ulaska u
u koju bi svraao novoizabrani biskup prije Veliko vijee, te enske osobe za koje autori-
ulaska u grad, to svjedoi o uticaju pripadni- ca smatra kako su uestvovali u religioznim
ka ove bratovtine. Preuzimajui sintagmu D. aspektima. Vremenom e doi do promjene
Malikovia o ovoj bratovtini kao trgova- i u lanstvu ovog drutvenog sloja, te e tako
koj obrtnoj korporaciji autorica upozorava ulazak obinim mornarima, ribarima ili
kako ona nije bila ceh, te iako su najugledniji ostalim zanatlija biti znatno tei u odnosu
lanovi najee trgovci, bratovtina nije bila na vrijeme njenog osnivanja.
rezervirana samo za njih. U zbirci rodoslov- Razluivanje lanstva i zatvaranje bra-
lja sadrano je 116 rodova pripadnika ove tovtine (66-70) direktno je utjecalo da se
bratovtine, od kojih je najvei broj doselio etabliraju antunini kao dubrovako graan-
izmeu polovine 14. i polovine 15. stoljea iz stvo (71-96). Traei korijene ovog dru-
Bosne, Huma, Srbije, Kotora, Bara, Italije, te tvenog sloja autorica see u najraniju du-
neposredne dubrovake okolice. Vremenom brovaku prolost, definirajui razvojni luk
je ova bratovtina postala institucionalnom komunalnog civesa do zatvorenih stalea 15.
podlogom stalekog izdvajanja najbogatijeg stoljea. Izdvajanjem skupine bogatih la-
sloja dubrovakih puana, koji su se razvili u nova bratovtine, koji su vodili glavnu rije
identifikacijski sinonim onog sloja koji moe- u najznaajnijem upravnom tijelu Velikom
mo markirati graanskim. kapitulu, stvorila se i potreba za ouvanjem
Razmatrajui zakonitosti Drutvene tog poloaja. Slijedei ustrojstvo plemikog
strukture antuninske bratovtine (54-65) au- stalea, potomci antuninskih prvaka su u
torica prezentuje detalje iz matrikule bratov- kapitul ulazili sa napunjene dvadeset dvije
tine u koju je izmeu 1350. i 1450. godine godina. Zavravanjem procesa elitizacije,
registrovano 1150 imena. Nagli skok pukih odluka iz 1600. godine donosi pravilo po
trgovaca na ekonomskoj ljestvici bio je zvo- kojem novi lan bratovtine za svoj ulazak
no upozorenja za vlastelu, koja krajem 14. mora dobiti veinu u kapitulu. Po ugledu
stoljea ulazi u bratovtinu sv. Antuna kako na popis vlastele i Zrcalo Velikog vijea, na-
iz duhovnih, tako i iz nadzornih razloga, ali pravljeno je Antuninsko Zrcalo kao neino-
njihovo prisustvo nee uroditi plodom, oni vativan element staleke prepoznatljivosti.
nikad nee voditi glavnu rije. Dojueranji Ovim aktivnostima je konano definirano
sitni trgovci uz pomo trgovine itom kao ustrojstvo bratovtine koja je od karitativne
najunosnijim artiklom dobijali su nazive postala staleka udruga novog drutvenog
boni populares ili populares sufficientiores, isti sloja nazvanog cittadino Raguseo. Autori-
naziv koji je nosila i ona drutvena skupina ca pravi kvalitetan potez uporeujui sada
416
prikazi
nova tri dubrovaka drutvena sloja sa isto je ustrojen po uzoru na vlasteoski, oca su na-
toliko drutvenih stepenika u Veneciji. Bo- slijeivali sinovi, a u sluaju da ih nije imao
gati sloj dubrovakih graana bio je, pogo- ene se javljaju kao punopravni nasljednici.
tovo u 15. stoljeu, pravi mamac za bogate U poglavlju Bratovtina kao okvir stale-
vlasteline susjednih gradova koji dolaze u kog izdvajanja (141-159) autorica definira
Grad u pokuaju da iskoriste njegove trgo- pravno ustrojstvo antuninske bratovtine.
vake ugovore. Od ovog procesa obe strane Kao njeno sredinje tijelo utemeljen je ka-
su imale koristi, vremenom su ti novi dolja- pitul koji su inili svi lanovi stariji od 22
ci punili dubrovaku blagajnu, dok je pro- godine. Imao se sastajati barem jednom
porcionalno rasla i njihova odanost prema godinje na blagdan sv. Matije Apostola.
novoj domovini. Izvrno tijelo bratovtine sv. Antuna ini-
Antuninski rodovi (97-110) bili su svje- la su tri gastalda, a imali su zadatak uvati,
sni znaenja prezimena, ugledajui se na voditi i tititi dobra bratovtine. U skladu
vlastelu i po ovom parametru krajem 14. i sa religioznim i karitativnim obiljejima
poetkom 15. stoljea poeli su oblikovati bratovtina je imala i svog kapelana koji nije
prezimena prema imenima ili nadimcima imao politiku ulogu. Utemeljenjem slube
predaka. U elji da svoje genealoko stablo trojice konzervatora i zakonom o vakanciji
to dublje utkaju u prolost Dubrovnika, nastojao se sprijeiti odliv moi u ruke uske
mnogi su rodovi sebe smatrali nasljednici- grupe antunina. Utemeljenjem matrikule
ma plemia koji su iz raznih razloga izgu- bratovtine antunini su dobili i pravni sim-
bli pristup plemstvu. Zanimljiva je i pojava bol svog ustrojstva po uzoru na dubrovaki
spomenutih vanbranih potomaka vlastele. statut. Jaanje ovog sloja stanovnitva izazi-
Oni su kao kao pripadnici antunina dobro valo je strah u oima vlastele koja im je ni-
naplatili svoje prezime u trgovakim ili di- zom odredbi zabranjivala aktivnosti koje su
plomatskim misijama. Cittadini se nisu e- preuzeli iz vlasteoskih obiaja.
nili sa dubrovakim plemstvom, ali jesu sa Putevi i simboli uspona (160-175) u slua-
vlastelom Kotora, italijanskih gradova ili ju antunina se ne mogu razmatrati odvojeno
Bosne. Vjerodostojan spisak ovih rodova od njihove trgovake aktivnosti. Trgovina je
sadran je u tzv. Vlajkijevoj genealogiji antu- ovom sloju bila osnova uspona i prva ulaznica
nina koja je autorici pruila pregrt informa- u drutvenu elitu. Udio graanstva u kredit-
cija o njihovoj izmijeanosti. noj trgovini sredinom 15. stoljea iznosio je
Obiteljska struktura antunina (111-140) ak 40 procenata, dok su trgovaka drutva
obiljeena je sistemom fraterne koja je podra- koja su osnivali pripadnici antunina raspo-
zumijevala stanovanje i zajedniku privrednu lagala sa dvadeset hiljada dukata. Pored tr-
djelatnost brae u korist svih lanova poro- govine graanski sloj je ugled i dobit stjecao
dice. Zajednica sina i oca bila je prieljkiva- ueem u diplomatskim misijama, ponekad
na, ali zbog kratkog ivotnog vijeka i kasnog i u onim od krucijalnog znaaja za ivot Re-
ulaska u brak u praksi teko izvodiva. Kod publike. Notari, kancelari i tajnici iako bez
antunina, na hronolokoj liniji proporcio- dubrovakog nobiliteta utrli su stazu koja je
nalno drutveno-ekonomskom uzdizanju, tokom stoljea odvela graanstvo predvorje
od poetka 15. stoljea primjetna je staleka vlasti. Tako su se Antunini pripitomljeni pu-
endogamija. I nasljedni sistem graanstva bio ani (176-194) u viestoljetnom suivotu sa
417
prikazi
vlastelom okrunili drugom krunom Grada Dubravko Lovrenovi, Bosanska

podno Sra. Uprkos brojnim opstrukcija- kvadratura kruga, Dobra knjiga
ma na raun antunina, vlastela je prepozna- Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2012,
la njihovo umijee trgovanja, te se nerijetko 495 str.
uputaju u zajednike trgovake pustolovine.
Period dubrovakog blagostanja u 15. stolje- Dubravko Lovrenovi, redovni profesor
u vie je forsirao ideal ugodnog i lagodnog na oblasti historija srednjeg vijeka na Odsje-
ivota, nego bespotednu borbu za vlast. ku za historiju Filozofskog fakulteta u Sa-
rajevu, spada meu one autore koji mnogo
Istraivanjem i prezentacijom podataka
piu, te objavljuju u razliitim domaim i
o drutvenim slojevima s one strane dubro-
stranim strunim asopisima. esto, jedini
vake vlasti, Zrinka Peorda Vardi smjeta
nain da se brojni naslovi tako izrazito pro-
antuninski sloj doslovno u predvorje vlasti.
duktivnih historiara uine dostupnim stu-
Koristei se iskustvom steenim u ranije
dentima i iroj italakoj publici, jeste njiho-
objavljenim radovima o antuninskoj bra-
vo ponovno objavljivanje u obliku Zbornika
tovtini i graanskoj eliti, autorica pokazuje
radova. Upravo takve prirode nova je knjiga
izuzetnu snalaljivost u pravnom ustrojstvu
prof. Lovrenovia Bosanska kvadratura kru-
i latinskoj terminologiji. Upravo zamrenost
ga, u kojoj se moe nai jedanaest veinom
srednjovjekovnog pravnog sistema doprini-
ranije publikovanih tekstova, koji su djeli-
jela je da na nekim mjestima u knjizi sama
mino doraeni za ovu priliku i podijeljeni
prezentacija rezultata za iru italaku publi-
na tri tematske cjeline.
ku nije do kraja iskristalizirana. Sami temat-
ski okvir bratovtine sv. Antuna uskostruan U sklopu prvog dijela knjige O bosan-
je, te stoga ni publikacija nije mogla popri- skom autokefalnom kranstvu (15-214),
miti karakterne crte izdanja namijenjenog autor pokazuje sveobuhvatnost kranstva
iroj italakoj publici. Koristei obiman u srednjem vijeku. Patroni i patronat nisu
opus izvornih i literaturnih podloga, auto- samo igrali ulogu u pojedinim gradovima,
rica je uspjela definisati parametre nastanka nego su se irili i na dravne razine. Tako
jednog drutvenog sloja i njegove refleksije je i sv. Grgur udotvorac bio svetac-zatit-
na drutveni ivot Dubrovnika. Izvlaei nik bosanskog kraljevstva. On je to postao
ispod plata zaborava prolost antunina, vjerovatno nakon premjetanja sjedita bo-
Zrinka Peorda Vardi i ostali autori iji su sanske biskupije u akovo sredinom 13.
radovi objavljeni u seriji Prilozi povijesti sta- stoljea, a u radu se taj potez naroito isti-
novnitva Dubrovnika i okolice, nastavljaju e kao autonomni in bosanskih politikih
plodnu istraivaku djelatnost na sklapanju i crkvenih struktura, nepovezan sa nekim
demografske slike prolosti ireg dubrova- papinskim odobrenjem. O ovom interesan-
kog prostora. tnom segmentu bosanskog srednjovjekovlja
govori rad Sveti Grgur udotvorac: zatit-
enes dedi nik Kotromania i srednjovjekovne Bosne.
Samo uzdizanje sv. Grgura na mjesto patro-
na izvreno je autonomno a ve su ga u svo-
jim intitulacijama spominjali ban Stjepan II,
Vladislav i Tvrtko I. Ipak, vie ga ne nalazi-
mo u intitulacijama Tvrtkovih nasljednika,
418
prikazi
a to se izmeu ostalog objanjava usvajanjem Radosava Crkvi bosanskoj, to se odnosi i

vladarskog imena Stefan. Ono to je usko sa na veinu ostalih lanova porodice Pavlovi.
ovim povezano jeste kult kralja-sveca. Takav Ovdje se moe vidjeti kombinacija politi-
kult imamo u srednjovjekovnoj Evropi, ali kog i vjerskog nacionalizma, koji se definira
se on nije mogao do kraja razviti na prosto- i regulira u kontekstu srednjeg vijeka, ne pru-
ru srednjovjekovne Bosne. Linost koja je ajui mogunost da se stvara isuvie mnogo
tako mogla postati objektom kulta, svakako paralela izmeu srednjeg i novog vijeka. U
bi bio kralj Tvrtko I jer je on prvi kralj, ali brojnim sukobima sa Dubrovnik, vojvoda
isto tako lan dinastije Kotromania, koja bi Radosav je esto opisivan kao najljui nepri-
samim time postala sveta dinastija. Pojmo- jatelj katolike vjere, tako je i on, poput i dru-
vi poput translatio regni, te sveto krunisanje gih bosanskih feudalaca, lako diskreditiran
i sveta kruna, direktno su ukljueni u 1377. ispred najvie instance svog vremena pape.
godinu, kada ga je u Bosni krunisao djed Lovrenovi u slijedea dva rada: Slav-
Crkve bosanske. Da bi dodatno pojaao te- ni dvor kraljevstva u Trstivnici (Ponovo o
melje budueg kraljevstva, on je iskoristio proglaenju Bosne kraljevstvom 1377. godi-
rodbinske veze sa dinastijom Nemanjia, te ne) i Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu
je s te strane preuzeo i dvorsku kancelariju. politike teologije (Kancelarijska liturgija
Crkvena terminologija koja se koristila u bosanskim irilskim ispravama), na te-
svakodnevno u politici ukazuje na to da su melju prilino zapostavljene grae irli-
Katolika i Pravoslavna crkva barem po ovom nih isprava bosanskih vladara, pokuava da
pitanju bile iste. Prema svjetonazoru tih dvaju argumentira neke od najvanijih segmenata
crkava politiki protivnici su pretvarani u kri- vlastitog pogleda na bosansko srednjovje-
vovjerce, u otpadnike od prave vjere, te se ne kovlje. Ukazano je na vanost crkvenosla-
razlikuju pojmovi raskol (izma) i krivovjerje venskog jezika za prouavanje politikih pri-
(hereza). Ova dva pojma su u direktnoj vezi lika, naroito na pitanju transfera kraljevske
sa Crkvom bosanskom, jer se ona oznaava vlasti iz Srbije u Bosnu.
kao heretika, a ustvari se radi o izmatikoj Druga tematska cjelina nosi naslov
crkvi, a to se moe dobro vidjeti kroz definici- Bosanski mitovi, kojih prema autoru ima
ju hereze koju daje Robert Grossetestea (oko ukupno sedam. Svaki od njih ima iza sebe
1175-1253) hereza je miljenje po volji zavidan broj godina, veoma su otporni i ne
ljudskoj predobi protivnoj Svetome pismu, mogu se tako lako iskorijeniti. Dva takva
javno zastupano i uporno branjeno. O ovom, mita su da je Bosna i Hercegovina srpska,
kao i brojnim drugim temama veoma aktual- odnosno hrvatska zemlja. Oba su djelimi-
nim za cjelokupno bosansko srednjovjekovno stvarana u sklopu srpske i hrvatske histo-
lje, raspravlja se u radu Profani teror sveta riografije. Ne elei umanjiti znaaj jedne i
retorika (Kako je bosanski vojvoda Radosav druge historiografije za prouavanje sred-
Pavlovi postao opaki pataren, bi katolike njovjekovne Bosne, autor takoer ne eli
vjere). Najznaajniji segment ovog rada, prvi prei preko toga da su postojali nagoni da
puta objavljenog 2009. godine, je to se po se preko nacionalno-dravnog centralizma
prvi puta u bosanskohercegovakoj medie- bosansko srednjovjekovlje povee u jednu
vistikoj historiografiji znanstvenim metoda- od nacionalistikih ideja. Oba mita imaju
ma nepobitno dokazuje pripadnost vojvode svoje temelje u 19. stoljeu, te se nastavljaju
419
prikazi
razvijati do dananjeg dana. Ve smo prije aptom 1463. godine, je takoer jedan od
spominjali politiki i vjerski nacionalizam onih mitova koji se ilavo odrao da dana-
u kontekstu srednjeg vijeka. Meutim, na- njeg dana. Prije te kobne godine za bosan-
spram savremenog koritenja pojma nacije sko kraljevstvo, postojala je predigra, kako
prvenstveno u pogledu rasnih razlika, sred- unutranjih tako i vanjskih faktora koja je
njovjekovno koritenje je uzimalo drutvene pridonijela njegovom konanom padu pred
norme u obzir, kao to su obiaji, jezik i pra- osmanskim trupama. Takoer se ovom mitu
vo. Postojala je ustvari plemika nacija, a protive izvjetaji o borbenim dejstvima, te
ne narodna, odnosno jedan plemi se prije otpor koje su pojedine posade pruale osva-
poistovjeivao sa nekim drugim plemiim iz jaima. Naredni je mit o kontinuiranoj dr-
Evrope, nego sa svojim kmetovima. Dosta je avnosti, koji se na ovo sve nadovezuje, a o
uzaludno poistovjeivati suvremeni pojam kontinuitetu bosanske kraljevine sa Osman-
nacije sa srednjovjekovnim. Ipak treba na- skim carstvom ne moe biti govora, jer se po-
glasiti, da se ukazuju promjene, iako vie u slije unitenja Kraljevine gubi samostalnost,
hrvatskoj nego u srpskoj historiografiji, koja a samim time i dravnost. Posljedni analizi-
srednjovjekovnu Bosnu smjeta gdje joj je rani mit jeste onaj o idealnom bosanskom
i mjesto na rubno podruje hrvatske hi- suivotu, gdje su se etiri civilizacijska kruga
storije. Naredni mit jeste onaj o krunisanju isprepletala pod okriljem Osmanske carevi-
Tvrtka I, odnosno rasprave oko toga koje je ne, a to su: zapadnoevropsko-katoliki, bi-
on vjere bio, ko ga je krunisao i gdje se to zantsko-pravoslavni, orijentalno-islamski i
sve dogodilo. Sa velikom vjerovatnoom se idovski. Ovdje se ponovo javljaju pojmovi
moe rei da on nije bio pravoslavac, a da je poput, pravovjeran krivovjeran, gospodar
katolik i pripadnik Crkve bosanske bio po potinjeni, te se u jednu ruku moe rei da
potrebi. Krunisan je od strane djeda Crkve se politiki i vjerski nacionalizam, koji po-
bosanske u mjestu Milima kraj Visokog, a znajemo u srednjovjekovnoj Evropi proirio
ne u Mileevu od pravoslavnog svetenika, sve do pred kraj 19. stoljea. Samo su staja-
jer kao to je prethodno napomenuto, on lita promjenila, te se okviri kranstva na-
nije bio pripadnik pravoslavne vjere, a poto putaju, odnosno pravojernici i gospodari se
se bosanska biskupija preselila od sredine vie ne odnose na Katoliku ili Pravoslavnu
13. stoljea u akovo, jedino djed Crkve crkvu, nego je to mjesto pripalo Islamu, mu-
bosanske dolazi u obzir. Bogumilski karak- slimanima i osmanskom feudalnom sloju.
ter Crkve bosanske je jo jedan od mitova. Kompleksi nie i vie vrijednosti su uhvatili
Pokrenuli su ga Franjo Raki i hrvatski ro- svoj tok, a kada to zapone ne moemo go-
mantizam, ali se prema dananjem stajalitu voriti o suivotu, koji se ne temelji na jedna-
nauke dolo do zakljuka da bogumili nisu kosti, koja se nikada u potpunosti nee moi
igrali nikakvu ili malu ulogu na prostoru ni dostii, ve tenji ka tome.
srednjovjekovne Bosne, a samo povezivanje Historiografskog karaktera je i rad
bogumila s Crkvom bosanskom je preva- Autorefleksija o BH Hrvatstvu: Odogovor
zieno. Umjesto da se prestane govoriti o na propagandistiki strah od drugoga i bajke
herezi na ovim prostorima, bolje bilo bi go- o sebi (O gnjevu i historiografiji intriga
voriti o tipovim pobonosti, jer je svima te- pravednika politikog hrvatstva), u kome
melj bilo Sveto pismo. Mit da je Bosna pala se raspravlja o dva koncepta hrvatstva u
420
prikazi
Bosni i Hercegovini: bosnocentrinom i Nenad Vekari, Vlastela grada

kroatocentrinom. Autor se osvre na neke Dubrovnika, Svezak 1: Korijeni,
od kljunih tema razvoja moderne nacije, struktura i razvoj dubrovakog
kao to su: autoritet nacije/nacionalnog, plemstva, Svezak 2: Vlasteoski rodovi
odnos politike i kulture, konstitutivni (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi
elementi nacionalnog identiteta, itd. Jedan od (M-Z), Zavod za povijesne znanosti
najznaajnijih radova u ovoj Zbirci svakako HAZU u Dubrovniku, Posebna
je Kralj Tvrtko I Kotromani (1353-1391): izdanja, Serija: Prilozi povijesti
vladar u europskim okvirima spomenik stanovnitva Dubrovnika i okolice,
jednoj mogunosti. Ovdje se autor takoer Knjiga 17, Svezak 1-3, Zagreb
osvre na razliita svojatanja prvog bosanskog Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336,
kralja u historiografiji, no daje i nove poglede 384 str.
na njegovu linost i postupke, ime je
premostio nepravedno veliki jaz u izuavanju Namjere i nastojanja Zavoda za povijesne
ovog velikog vladara. Ujedno, ovo je i jedini znanosti Hrvatske akademije znanosti i um-
rad u Zbirci koji nije prethodno objavljen. jetnosti u Dubrovniku po pitanju rekonstru-
isanja demografske slike prostora Dubrov-
Trea tematska cjelina nosi naslov O
nika, odnosno istraivanja svakog segmenta
pionirima i nastavljaima, i u njoj se autor
prolosti dubrovakog teritorija i poetkom
osvrnuo na rad nekih od najzaslunijih hi-
druge decenije 21. stoljea zadravaju veoma
storiara. Prvi rad je posveen naunom dje-
visok tempo. Koristei blagodati sauvanih
lovanju Sreka M. Daje i njegovom mjestu
izvornih podataka iz Dravnog arhiva u Du-
u bosanskohercegovakoj historiografiji.
brovniku, Zavod sa ukupno do sada objavlje-
Pored njega imamo jo Lajoa Thalloczyja,
nih devetnaest knjiga iz demografske histo-
iji rad predstavlja jedan od temelja medie-
rije dubrovakog podneblja ulazi u red onih
valistike na ovim prostorima, a poslije njega
institucija koje su se po ovom pitanju iskri-
slijede dva franjevca Julijan Jeleni i An-
stalizirale i na evropskom nivou, a akademika
tun Kneevi iji su radovi ranije prilino
Nenada Vekaria, kao autora najveeg broja
marginalizirani u historiografiji.
publikacija ove problematike, lansira u red
Bosanska kvadratura kruga uspjeno te- najeminentnijih strunjaka u oblasti demo-
matski premouje srednji vijek u savremeno grafske analize historijskih gibanja. Naviknuti
doba. Ali Lovrenovi nije ponavljao greke na bogatstvo vizuelnog konteksta publikacija
nekih drugih autora koji su ove periode po- Zavoda, itaoci ni ovaj put sa prva tri toma
istovjeivali i uporeivali bez konteksta jed- sintetskog uokvirenja sveobuhvatne prolo-
nog ili drugog razdoblja. On sve posmatra i sti dubrovake vlastele nisu ostali uskraeni
objanjava u samostalnom kontekstu, i tek ni kvalitetom uveza, dizajnom publikacija,
nakon toga pristupa spomenutom graenju mnotvom fotografija i ilustracija, te veoma
mostova. Na kraju moemo zakljuiti da e kvalitetnom prateom vizeulnom predod-
ovako sabrani i predstavljeni radovi prof. dr. bom teksta kroz prizmu tabelarnih prikaza
Dubravka Lovrenovia biti veoma korisno i o kojima bi se mogao napisati zaseban osvrt.
zanimljivo tivo, kako za strunjake, tako i Znaaj ovako fiziki kvalitetnog izdanja sva-
za iru italaku publiku. kako ima svoju namjenu, jer je praksa pokaza-
irfan teskeredi la da sintetske publikacije dugotrajnog vijeka
421
prikazi
predstavljaju zdence znanja za vie generacija. Korijeni dubrovakog plemstva (15-98)

Kontinuitetom istraivakog rada na viso- zasnovani su na mjeavini malobrojnih au-
kom nivuo, redovitim prezentiranjem poda- tohtonih Raguzejaca, epidaurskih Romana,
taka uokvirenih u sintetske ili parcijalne pu- te doseljenih Romana i Slavena u najranijoj
blikacije, Zavod pod dirigentskom palicom prolosti Dubrovnika. Vremenom se dio
Nenada Vekaria postavlja visoke standarde stanovnitva u ekonomskom aspektu izdvo-
dubrovake, odnosno hrvatske historiografije jio od ostalih, ponajvie osjetivi priliku za
koje e, nadamo se, u vremenima koja slijede zaradu bavei se trgovinom. Iako su svi pu-
pratiti i institucije koje se bave prouavanjem noljetni stanovnici grada imali pravo uea
prolosti dubrovakog zalea. na skuptini gdje su se rijeavala najvanija
Vietomni rad Nenada Vekaria pod sku- politika pitanja i prije prvog spomena vla-
pnim nazivom Vlastela grada Dubrovnika stele 1023. godine Dubrovnik je podijeljen
podijeljen je na etiri cjeline. Naime, prvu na one koje odluuju i one koji opskrbljuju
cjelinu sainjava prva knjiga u kojoj se razlae grad. No, u 11, 12. i poetkom 13. stoljea
historija vlasteoskog kruga i historijsko de- jo je uvijek mogue postati vlastelinom i
mografska analiza njegova funkcioniranja. uestvovati u radu Velikog vijea. Doljak
Druga cjelina se pak protee na drugi i trei u Dubrovniku toga doba nazivan je habita-
svezak, a sainjava ga leksikografski prikaz tor, ali ve e njegov sin sticao pravo na cives,
dubrovakih vlasteoskih rodova, dok treu odnosno graanstvo, a poto bi postao glava
i etvrtu cjelinu popunjavaju biografije ista- kue, odnosno casate, dobijao bi direktno
knute vlastele, odnosno genealogije vlaste- ulaznicu za plemstvo. Ovakav proces autor
oskih rodova. Kako je od posljednje dvije potvruje na primjeru podjele Stonskog rata
cjeline objavljen samo prvi dio biografija 1336. godine, kada je meu dobitnicima ze-
do osoba sa poetnim slovom D, ovaj kratki mljita bio samo jedan graanin, odnosno
osvrt e se koncentrisati na potpuno zavrene svi ostali su ve bili uli u vlastelinski sloj.
prve dvije cjeline. Korijeni, struktura i razvoj No, ovaj proces bit e prekinut 1332. godine
dubrovakog plemstva isparcelisani su u tri kada je vlastela u nastojanjima da ouva ste-
tematske cjeline u kojima su interni odnosi eni ugled i bogatstvo zatvorila vrata plem-
u vlastelinskom staleu stavljeni u kontekst stva pred novim rodovima, te na taj nain
historijske zbilje, te kroz koje su jasno uoeni sama sebi potpisala smrtnu presudu.
i definirani procesi koji su doveli do pojave Procesu etabliranja vlasteoskog sloja au-
ovog stalea, njegova zatvaranja, zlatne dobi tor dodaje, u historiografiji ve ustaljenu
i laganog silaska sa historijske pozornice. emu historijata Dubrovnika do 14. stolje-
Stavljajui pred sebe ozbiljan zadatak, autor a, te irenja Republike na susjedne teritori-
paljivo prati i ispravlja sauvane genealogije je kao najmarkantnijeg obiljeja toga doba.
od Mata Dersa iz 14. stoljea, preko Niko- Autorov doprinos u ovim segmentima ma-
le Ranjine, Serafina Razija, Jakova Lukarija nifestira se iscrpnom tabelarnom prikazu
(Lukarevia), Junija Restia, do Serafina Cer- zastupljenosti vlasteoskih rodova pri podjeli
va (Crijevia) u 18. stoljeu, uporeujui re- novih oblasti. U prilog dugo oekivanom
zultate svojih istraivanja sa historiografskim raspetljavanju enigme razvoja kroniarskih
dostignuima Konstantina Jireeka, Irmgard popisa vlastele, autor donosi detaljnu kom-
Mahnken i Zdenke Janekovi Rmer. paraciju porijekla vlasteoskih rodova iz pera
422
prikazi
najvanijih hroniara Anonima, Ragnine i po pitanjima ustrojstva porodice, enidbene

Crijevia, to mu je omoguilo da detektu- dobi, prirasta, te dobne i spolne strukture.
je greke u itanju predloaka, dupliciranje Zajednica ueg ili ireg kruga porodice, koja
rodova, poistovjeivanje rodova i etnika, te zapoinje enidbom drugog sina u porodi-
patronimskih oznaka i rodovskih prezime- ci zvala se casata. U dijelu rada koji tretira
na. Nakon podvlaenja crte ispod svih na- ovu pojavu prate se razvojni lukovi, procesi
vedenih parametara, kao rezultat se namee i lanstvo u casatama od polovine 12. do 20.
zakljuak kako hroniarski navodi pokazu- stoljea. Jako je interesantna i pojava klano-
ju da u predajama o porijeklu ima mnogo va koji predstavljaju skup meusobno na-
konstrukcija nastalih u razdoblju od 13. do klonjenih casata s politiki prepoznatljivim
15. stoljea, koje su nastale iskrivljavanjem djelovanjem. I na ovom mjestu je proirena
u okviru rodovske tradicije. Posmatranjem dosadanja historiografska konstrukcija
stotinu vlasteoskih imena iz poznatog ugo- koja se uoava u detekciji i nomenklaturi
vora sa bugarskim carem Mihailom Asenom klanova, Judina, Gundulieva, Guetieva,
iz 1253. godine, Vekari djelimino nasla- te Bobaljevieva iz kojih e se razviti sala-
njajui se na istraivanja I. Mahnken i J. Lu- manknezi i sorbonezi, odnosno u iscrpnom
ia podupire ideju kako je pisar slavenizi- tabelarnom prikazu klanovske pripadnosti
rao ta imena, odnosno kako ih je prilagodio dubrovakih vlastelinskih rodova i kneeva.
jeziku isprave i slavenskom onomastikom Dubrovaka vlastela kroz stoljea (205-320)
sustavu. Onomastika analiza imena sa ove naslov je poglavlja o kratkom historijatu de-
povelje, kojoj na ovom mjestu nije posvee- mografskih prilika vlastelinskog sloja kroz
na panja, svakako bi pokazala kako ta ime- milenijumski period. Uoeni su i drutveno-
na samo djelimino odgovaraju slavenskom politiki elementi i procesi koji su svoje gra-
imenskom fondu tog doba, te kako se slave- vure oslikali i na razvojnoj liniji plemikog
niziranje u veoj mjeri odnosilo na prezime- stalea. Isparcelisanost ovog historijata po
na ovih osoba. Transformacija romanskih stoljeima, koji ne predstavljaju nikakve po-
prezimena u slavenske oblike (prikazane u etne i krajnje linije u historijskim etapama,
tabelama 12. i 13.) su kvalitetan recept za po oduzela je itaocu mogunost jasnog uoa-
kojem bi se isti proces mogao upratiti kod vanja i shvatanja historijskih procesa. ablo-
linih imena vlasteoskog kruga. niziranje stoljetnih intervala na kratak histo-
Struktura vlasteoskog stalea (99-204), rijsko-politiki osvrt, na statistike podatke
odnosno njeno funkcioniranje ostvarivalo o broju vlastelinskih rodova i casata, kao i
se istodobno na nekoliko razina, od najo- faktorima koju su na njih utjecali kod itaoca
snovnije porodice, kompleksnijih casata, koji nisu pripadnici struke moe uzrokovati
kuanstva i roda, pa sve do klana kao politi- oteano razumijevanje gradiva. No, objavlji-
kog usmjerenja casata. Dosad solidno istra- vanje statistikih izvadaka iz arhivske grae
eno pitanje ustrojstva autor proiruje uz od krucijalnog su znaaja kako za rekonstruk-
pomo obilja sauvanih arhivskih podataka. ciju dubrovakih, tako i irih jadransko-me-
U skladu s tim autor se pozabavio i najsitni- diteranskih demografskih gibanja od ranog
jim detaljima iz ivota dubrovake vlastelin- srednjeg vijeka do najnovijeg doba.
ske porodice, te na taj nain prezentuje de- Broj lanova plemikog kruga, kao i broj
mografske rezultate kroz prizmu konstanti casata neminovno je hronoloki podijeliti
423
prikazi
na dva dijela. Prvi dio se odnosi na period ivota, oslanjajui se na zemljine prihode
do godine 1332. kada je Veliko vijee izgla- i rentu od novanih pologa. Brojano osla-
sala zatvaranje plemikog stalea, a drugi bljeni zbog viestoljetnog haranja kuge, te
dio obuhvata period nakon ovog dogaa- stradanju stanovnitva u potresima, lanovi
ja. U vrijeme zatvaranja vijea broj vlastele Velikog vijea su 1662. godine donijeli odlu-
iznosio je neto manje od dvije hiljade uz ku o prijemu novih lanova u plemstvo pod
preko 250 casata. No, 14. stoljee poznato posebnim uvjetima. Ipak, ovaj zakon nikad
po mnogobrojnim epidemijama crne smrti nije zaivio u punom kapacitetu, u vlastelin-
do kraja stoljea prepolovilo je navedene ci- ski krug primljeno je svega petnaestak novih
fre. Vea reprodukcija u ovom sloju stanov- lanova, a 1682. godine ova odluka je uki-
nitva omoguila je privremenu obnovu, ba nuta i vlastela je ponovo sama sebi skratila
u vrijeme 15. stoljea kada je Dubrovnik u rok trajanja, dok je docnija zabrana enidbe
privrednom segmentu doivio svoj maksi- izmeu pripadnika Salamankeza i Sorbone-
mum. Krajem 15. stoljea broj vlastelina bio za samo ubrzala taj proces. Uspostavu fran-
je oko dvije hiljade, dok je maksimalan broj cuske, a zatim i austrijske, odnosno habsbur-
casata zabiljeen u to vrijeme iznosio 331. ke, vlasti vlastela je doekala podijeljena u
Ali zatvoren za prijem novih lanova, broj tri tabora, te je nijemo posmatrala pad Re-
vlastele je nakon dva stoljea opao ispod publike iz elitnih gradskih sekstercija. Ujed-
500, te od 18. stoljea plemstvo proivljava no je pred njihovim oima sa historijske po-
posljednje decenije svoga postojanja. Zani- zornice smaknut i njihov stale.
mljivi su i podaci o klanovskom rasporedu Drugu cjelinu Vlastele grada Dubrov-
casata. Naime, dok u 14. stoljeu uprkos nika obrauju drugi i trei svezak zajedni-
brojanoj nadmoi Judina, Bobaljevia klan, kog naziva Vlasteoski rodovi (A-L), odnosno
uz pomo Mletaka, vodi glavnu rije. Zba- (M-Z). U ova dva svezka autor je ukupno
civanjem mletakog suvereniteta ta e se si- obradio 205 rodova i 52 ogranka pojedinih
tuacija okrenuti u korist Bobaljevia klana u rodova. Samo detektiranje tanog broja du-
16. stoljeu, da bi novom preraspodjelom u brovakih vlastelinskih rodova u moru ne-
kasnijim stoljeima Salamankezi imali blagu tanih informacija iz genealogija predstavlja
prednost nad Sorbonezima. veliki i zahtjevan posao. Nakon definiranja
Odlukom o vlastitoj propasti iz 1332. spiska rodova, autor odlazi mnogo dalje te
godine kako je naziva autor, kriterij roda za svaki vlastelinski rod donosi podatke o
postaje dominantan u odnosu na krite- porijeklu, nadimcima, historijatu prezimena,
rij ugleda. No, s ovim je inom elita grada genealokom razvoju, migracijama, vremenu
Dubrovnika izgubila prirodan nain repro- izumiranja roda, te pronaene arhivske po-
dukcije i postala neotporna na demografske datke postavlja u istu ravan sa dosadanjim
imbenike. Osmanska osvajanja neposred- historiografskim konstrukcijama. Posebnu
nog dubrovakog zalea u 15. i 16. stoljeu panju autor je obratio istaknutim lanovima
utjecali su na migracije katolikog stanov- pojedinog roda, kneevima, diplomatama,
nitva u pravcu Republike, ali se ovaj demo- te onima koji se pojavljuju u interesantnim i
grafski rast nije manifestovao na vlastelinski znaajnim sudskim parnicama. Kao to je to
sloj, njihov broj bivao je sve manji. Oni su bio sluaj i sa prvim svezkom, autor ovaj put
se svi vie iskljuivali iz aktivnog privrednog kroz primjere svakog roda promatra i definie
424
prikazi
iscjepkanost rodova na casate, te udio roda Zbornik radova: Stjepan

pri raspodijeli novih teritorija. Znaaj ovih iz- Tomaevi (1461.-1463.) slom
danja manifestuje se i u objavljivanju grbova srednjovjekovnog Bosanskog
pojedinih rodova, slika, odnosno fotografija kraljevstva, ur. Ante Birin, Hrvatski
njihovih kua i ljetnikovaca ili ak fotografija institut za povijest Katoliki
istaknutih vlastelina novijeg doba. bogoslovni fakultet u Sarajevu,
Sintetsko uobliavanje prolosti dubro- Zagreb Sarajevo, 2013, 294 str.
vakog plemstva pored primarnog zadatka
Produkt plodne istraivake djelatnosti,
koji se odnosi na sublimiranje, usaglaavanje
predstavljene u okviru naunog skupa odra-
i prezentaciju dosadanji naunih dostignu-
nog u Jajcu 11. i 12. novembra 2011. godine,
a, ima za cilj i praenje irih procesa kao
svoj pisani oblik poprimio je izdavanjem i
to su definiranje nastanka, strukturalnog
zbornika radova naslovljenog Stjepan Toma-
razvoja i uzroka dekadencije ovog stalea.
evi (1461.-1463.) slom srednjovjekovnog
Objavljujui veliki broj publikacija u sferi
Bosanskog kraljevstva objavljenog krajem
demografske problematike dubrovake Re-
2013. godine. Odrani nauni skup uprilien
publike, Zavod za povijesne znanosti u Du-
je povodom 550. godinjice od krunisanja
brovniku i akademik Nenad Vekari pred-
papskom krunom posljednjeg bosanskog kra-
stavljali su logian izbor za realizaciju ovog
lja Stjepana Tomaevia, a zbornik je objav-
projekta. Danas, kada pred sobom u obliku
ljen na 550. obljetnicu njegove smrti i silaska
trotomnog izdanja imamo rezultate dvije za-
Bosanskog Kraljevstva sa historijske pozorni-
crtane cjeline moemo konstatovati kako je
ce. Nuno je takoer spomenuti i pohvaliti
autor realizirao plan na visokom nivou, pri-
angaman organizatora i izdavaa, Hrvatskog
lagodivi tivo iroj italakoj publici i zadr-
instituta za povijest i Katolikog bogoslov-
avajui pritom struni karakter publikacije.
nog fakulteta u Sarajevu, koji su publikova-
Objavljujui arhivske i genealoke predlo-
njem ovog vanog izdanja doprinijeli rasvijet-
ke kao integralne dijelove ovih publikacija
ljavanju ovog pitanja. Dotjeran fiziki izgled
autor se nije udaljavao od postavljenih za-
zbornika, sa kvalitetnim uvezom i koricama,
dataka, te su na taj nain na povrinu ispli-
te karakteristinom naslovnicom i na prvi
vali segmenti koji bi mogli biti predmetom
pogled izaziva kod itatelja znatielju da se
buduih studija. Pod ovom konstatacijom
poblie upozna sa njegovim sadrajem. Ova
ponajvie sugeriramo na izostanak onoma-
publikacija predstavlja i svojevrsno osvjeenje
stike analize vlastelinskih imena, kao i na
po pitanju ustaljenog geografskog usmjerenja
istraivanje odnosa vlastelinskih rodova i su-
medievista i njihovih naunih istraivanja
sjednog dubrovakog teritorija. Sublimira-
koja su u dosadanjem periodu u veoj mjeri
njem dosadanjih i prezentiranjem rezultata
bila usmjerena ka junim dijelovima zemlje i
novih istraivanja Nenad Vekari zaduuje
mnogo jaoj izvornoj podlozi temeljenoj na
historiografiju ireg dubrovakog podne-
Dubrovakom arhivu. itajui ovaj zbornik
blja, a zaintrigiranog itaoca ostavlja u ne-
uoavamo kako se iz zdenca zaborava ponov-
strpljivom iekivanju narednih publikacija.
no povlae i koriste mnogi manje poznati
enes dedi kodeksi i spisi u kojima su svoje srednjovje-
kovne postojanje upisale i mnoge linosti iz
bosanske drave.
425
prikazi
Rezultate novih istraivanja, ili pak novi i Dursun-begove Tarih-i Ebu l-feth, autor
ugao posmatranja ve objelodanjenih in- Dino Mujadevi uoava ustaljeni ablon po
formacija, prvobitno na naunom skupu, kojem su politiki ciljevi onodobne osmanske
a zatim i kroz pisanu rije ovog zbornika, dravne ideologije dobili svoje legitimisti-
prezentirali su naunici sa podruja Bosne ko utemeljenje. U ovom radu naslovljenom
i Hercegovine, Hrvatske, Maarske i Srbi- Pad Bosne prema Osmanskim narativnim
je. Po karakteru, tematici i hronolokom izvorima (29-45) uoava se kako pionirske
okviru kojeg tretiraju ovi radovi uoava se korake osmanske prozne historiografije prate
njihova raznolikost, ali se po navedenim tamne karakterne crte kaurskih vladara, te
parametrima mogu svrstati u nekoliko za- je njihovo vrednovanje potrebno uzeti sa ve-
sebnih tematskih okvira. U ovom izdanju om dozom opreza i kritikog pristupa.
objavljeno je ukupno 13 lanaka, tri manje Naredni tematski okvir tretira problema-
u odnosu na broj izlaganja sa naunog skupa tiku unutranjih i vanjskih politikih prilika
iz 2011. godine. u Ugarskoj koje su prethodile i pridonijele
Prvu tematsku cjelinu sainjavaju dva nestanku susjedne bosanske drave. U lanku
uvodna rada koje se bave pregledom evolu- naslovljenom Kraj srednjovjekovnog bosan-
cionog puta historiografije o osmanskom skog kraljevstva u Dubrovakim izvorima
osvajanju Bosne, te analizi djela osmanskih (47-67) autorica Zdenka Janekovi Rmer
narativnih izvora. Emir O. Filipovi potpisu- dosadanja historiografsku dostignua o ovoj
je prvi rad Historiografija o padu bosanskog temi proiruje ponovnim pretresanjem grae
kraljevstva (11-28), u kojem raspravlja o ra- dubrovake provenijencije, napose analizira-
zvojnoj putanji historiografskih konstrukcija jui zapostavljene podatke iz zapisnika du-
o zadanoj temi. Na dugom historiografskom brovakih vijea i zapisa hroniara iz perio-
put od najstarijih zapisa do moderne rijei da kada se ve slegla praina oko opisivanih
uoeno je nekoliko stanica koje su usmjera- dogaaja. Iscrpljujui podatke o ustupcima
vale njen horizontalni luk. Naime, od uzroka dubrovakih vijea bosanskome plemstvu,
pada Bosne izazvanim nemoralnim dranjem autorica prelazi na analizu hronika koji nude
vladara i velikaa konstruisanih iz pera ranih uplovljavanje u mirne luke po pitanju du-
dubrovakih hroniara, preko romantiar- brovake krivice. Iz kompletne dubrovake
skog velianja ideala junatva koji je proizveo grae nazire se balans koji su oni morali na-
besprimjernu kukavtinu bosanskih bra- praviti iz straha od Osmanlija u vrijeme bo-
nioca i bogumilsku izdaju zasnovanu na sanske nesree. Posmatrajui June granice
subjektivnom vienju, do promatranja do- Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u vrijeme
gaaja u sklopu ireg konteksta bosanskog Stjepana Tomaevia (69-78), Borislav Gr-
srednjovjekovlja koji svjedoi o osamde- gin iznosi interesantno vienje po kojem je
setogodinjem osvajanju. U kompletnom Ugarski kralj Matija Korvin, ozlojeen jer je
historiografskom opusu o padu Bosne kao papa poslao krunu bosanskom kralju, skovao
najmarkantniji sluaj izdvaja se sukob milje- plan koji se sastojao u preputanju Tomae-
nja medievista Vladimira orovia i Marka via samog pred osmansku sablju. injenica
unjia. Analizirajui dvije dobro poznate kako je Tomaevi 1463. godine u figurativ-
osmanske hronike o padu Bosne, Aikpaa- nom smislu postao usamljeni otok kranstva
zadeove pod imenom Tevarih-i Al-i Osman u moru osmanskih valova, ne mora nuno
426
prikazi
oslikavati Korvinove planove, pogotovo ako interpretiranog izvora prikazano osvajanje

se uzme u obzir kako Ugri u ovo vrijeme ne Jajca nakon pada Bosne. Radi se o vijesti An-
ele direktan okraj sa Osmanlijama. O Kor- tonija de Prioli, poslanika sa dvora hercega
vinovim aktivnostima, ovaj put po pitanju Kosae, koja govori o kraljevom boravku u
unutarnje politike, diskutije i rad The Politi- mjestu Javize, prisustvu bosanskih vlasteli-
cal Background in Hungary of the Campaign na, te surovom odnosu kralja prema osman-
of Jajce in 1463 (79-88) maarskog histori- skim zarobljenicima. Ispravljajui interpreta-
ara Tamasa Palosfalvyja. U ovom prilogu su ciju Johna Finea, autor pomjera dataciju ovog
opisane diplomatske igre plemia na ugar- dokumenta iz 1398. u 1463. godinu, u lino-
skom dvoru, te aktivnosti mladog vladara sti kralja identificira Matiju Korvina, a kraljev
Korvina s ciljem postizanja unutarnjeg mira boravak u navedemo mjesto se odnosio na
kako bi osigurao odrijeene ruke za poduzi- osvajanje Jajca. Brane loze Radivoja Osto-
manje akcija protiv osmanskog napredovanja jia kroz prizmu pada Bosne prikazane su u
ka sjeveru. Primjetno je kako autor, analizira- radu Stanka Andria pod nazivom O obite-
jui poziciju u kojoj se Korvin nalazio 1463. lji bosanskog protukralja Radivoja Ostojia
godine, iznosi zakljuak da je osvajanje sje- (prilog rasvjetljavanju branih veza posljed-
vernih dijelova Bosne bio veliki uspjeh, to bi njih Kotromania s plemstvom iz dravsko-
posmatrano iz kritikog ugla moglo biti oka- savskog meurjeja) (109-132). Radivoj,
rakterisano kao odreen vid odbrane mladog kojem je historiografija odjenula epitete zli
vladara. U slinoj klimi se nadovezao i lanak brat Radivoj i prepredeni spletkar, bio je
The Castle of Jajce in the Organization of oenjen Katarinom iz porodice Velikih iz
the Hungarian Border Defence System un- Poeke upanije, s kojom je imao najmanje
der Matthias Corvinus (89-98) jo jednog dva sina. Jedan od sinova je ivot izgubio
maarskog historiara Richarda Horvatha. U zajedno sa ocem u Jajcu 1463. godine, dok
ovom tekstu je opisana uloga novoosnovanih je drugi Matija, marionetski bosanski kralj
banovina koje su postale tampon zona, te nji- postavljen od strane Osmanlija nakon osvo-
hovo uklapanje u iru konjukturu ugarskog jenja Bosne. kolski primjerak prezentacije
junog zatitnog pojasa. Iako su Ugri ovoj podataka iz izvorne grae uoen je u lanku
oblasti mijenjali ustrojstvo, ovaj teritorij je Uloga plemstva sa podruja dananje Slavo-
za svoga egzistiranja inio integralni dio od- nije u odbrani Jajake banovine (133-149)
brambenog sistema, naslonjen na zapadu na Marije Karbi. Kako je odravanje Jajake
dalmatinsko-hrvatsko-slavonsku oblast, a s banovine ivom imalo direktnog uticaja na
istoka omeen temivarskim i transilvanskim prostor Slavonije, tamonje plemstvo se ak-
prostranstvima. tivno angaovalo u njenom politikom ivo-
Treu tematsku cjelinu sainjavaju rado- tu. Dokazujui svoju hipotezu autorica prati
vi koji prate djelovanje bosanskoga i hrvat- deavanja u Jajakoj banovini kroz objektive
skoga plemstva u burnom razdoblju nakon njihovih banova porijeklom iz Slavonije, na-
pada Bosanskoga Kraljevstva. U bliskoj pose obitelji Berislavia Grabarskih, te uoa-
simbiozi s reenim je i lanak ure Toia va kako je funkcija Jajakog bana u pojedinim
naslovljen Bosanska vlastela u oslobaanju trenucima bila nezavidna i neprofitabilna,
Jajca od Turaka 1463. godine (99-108) u ali je ipak bila znaajna slavonskom plem-
kojem je kroz vizir ve objavljenog i pogreno stvu jer bi nestankom ove tvorevine njihovi
427
prikazi
posjedi bili prvi na meti osmanskih akindi- Andrije Zirduma je takoer smjeten u ovu
ja. Blisku tematiku obrauje i lanak Hrvoja cjelinu. Ranosrednjovjekovne crkve su naje-
Kekeza naslovljen Knezovi Blagajski i tvrdi e skromne gradnje od kamena ili kombina-
grad Blagaj nakon osnutka Jajake banovine cije drveta i kamena. Izvrenim istraivanjem
1464. godine (150-149). U periodu od pada autor je uspio otkriti patrone za neto manje
Bosne do kraja 15. stoljea knezovi Blagajski od polovine crkava. Crkvene graevine po-
zajedno sa ostalom slavonskom vlastelom dizali su vladari, vlastela i pojedine politike
Zrinskim i Frankapanima pokuavaju prui- zajednice ili crkvene ustanove. Na naem po-
ti otpor osmanskim napadaima, esto su od druju razlikuje se nekoliko stilova graenja
kralja nagraivani u novcu za jako dranje crkvenih objekata od kojih je najvie prisutan
pograninih utvrda, no oni su takoer esto romaniki i gotiki stil. Posljednji, ali ne i naj-
bili i okrenuti jedni protiv drugih i urovali manje znaajan rad potpisuje Jaka Ragu.
sa Osmanlijama. Nakon pada utvrde Ka- lanak je naslovljen Sudbina posmrtnih
mengrad 1503. godine i Blagaj je doao na ostataka kralja Stjepana Tomaevia 1463.-
samu liniju razgranienja i postao prva meta 1888.-1992-1999. (221-282) u kojem je
osmanskih pustoenja to je uzrokovalo nagli iskoritena iroka izvorna podloga kombino-
pad demografske slike blagajskog kraja. Pa- vana sa mitskom naracijom. injenica kako je
dom Jajake banovine svi su osmanski prodo- Tomaevieva kratkotrajna vladavina postala
ri usmjereni prema Slavoniji preko Blagaja, te sinonim za period pun politikih kombina-
je ova utvrda pala u osmanske ruke najkasnije cija i arki, ni sudbina njegovih ostataka nije
u zimu 1537. godine. imala drugaiji put. Naime, u jeku ugarskih
Posljednja cjelina, koja se sastoji od tri pri- nastojanja za dokazivanjem famoznog histo-
loga, nije konfigurisana u jedan sadrajno istorijskog prava nad teritorijem BiH uprilieno
vjetan tematski okvir, nego je svojevrsna mis- je 1888. godine otkopavanje posmrtnih osta-
cellanea. Ovaj zavrni dio zapoinje lankom taka na lokalitetu Kraljev grob za koje se nije
Tomislava Galovia Ego a puero baptizatus sumnjalo kako pripadaju posljednjem bosan-
fui et litteras Latinas didici... prilog proua- skom kralju. Meutim, stvaranjem nove ideo-
vanju latinske pismenosti u srednjovjekovnoj loke matrice u komunstikom dobu stvoreni
Bosni (s posebnim osvrtom na 15. stoljee) su i uslovi za kritiku austrougarskih poteza.
(151-177). Autor donosi historiografski pre- U ratu 1992-1995. godine uestvovao je i
gled dosadanjih istraivanja o ovoj temi, kon- davno umrli kralj Tomaevi. Njegovi ostaci
statujui kako je ostalo dosta prostora da se posluili su srpskoj strani da opravda osvaja-
prikae latinska pismenost kroz prizmu razli- nje Jajca u kojem su leali ostaci kralja Srba.
itih vrsta izvora. U nastavku teksta Galovi Nakon rata, napose 1999. godine njegovi po-
itaoca sprovodi kroz epigrafsku, sfragistiku, smrtni ostaci postali su kamen trvenja izmeu
numizmatiku, heraldiku, diplomatiku, na- Bonjaka i Hrvata, jer su ga obe strane crnim
rativnu i liturgiku zaostavtinu, nabrajajui i debelim slovima zatefterile u svoje popisne et-
u jakom kratkim crtama pojanjavajui odre- nike biljenice. Za kraj bismo dodali: Hoe
ene primjere koji ine elementarne stupove li Tomaevi, ako to ve nije, postati figura sa
latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni. najveim staom u historiji Bosne?
Rad Crkve i njihovi patroni u srednjem vije- Dosadanje historiografske konstrukci-
ku u Bosni i Hercegovini (179-219) autora je identificirale su Tomaevievu vladavinu
428
prikazi
kao buran, prevrtljiv period pun emoci- problemi i savladali izazovi kompleksne na-
onalnog naboja, a kraljev lik poprimio je une metodologije. Ponajprije zahvaljujui
epitete megalomana bez talenta. Meutim, entuzijazmu efika Belagia, najistaknutijeg
neosporna je i injenica kako je Tomaevi predstavnika u nizu uglednih naunika koji
ujedno i nesrenik historijskog konteksta su se bavili istraivanjem steaka, dolo se do
u koji ga je nemilorsdno bacila prevrtljiva novih i dragocjenih spoznaja. Pored njega,
bujica historijskih zbivanja, toak historije neizostavna su imena prve generacije: Kosta
od njegova je lea razbio gotovo stoljetna Hrmann, iro Truhelka, Vid Vuleti-Vuka-
osmanska nastojanja za osvajanjem prostora sovi kojima moemo pridruiti i Vladislava
srednjovjekovne Bosne. Pad Bosanske dra- Skaria, zatim poslijeratne (nakon 1945.)
ve 1463. godine u dosadanjoj historiogra- predvoene efikom Belagiem, uz kojeg
fiji bio je predmet svakojakih kvazinaunih ubrajamo Alojza Benca, Marka Vegu, Marian
interpretacija od istraivaa koju su tjerajui Wenzel, Nadu Mileti, uru Baslera i Pavu
vodu na svoj mlin, slijepo slijedili politiku Anelia, do dananje koju ine Miroslav Pa-
ideologiju svoje svakodnevnice, te takvim lameta, Lidija Fekea, Dubravko Lovrenovi,
postupcima prouzrokovali velike tete po Esad Kurtovi, Emina Zeevi i drugi. Osim
prouavanje bosanskog srednjovjekovlja. ovih, prisutni su pristupi obojeni amaterskim,
Svaka ponovna revalorizacija izvorne pod- senzacionalistikim i dnevnopolitikim sim-
loge i historiografskih konstrukcija koja e plifikacijama koji prostor nalaze u dnevnoj
svoj etiki kodeks cijediti iz Tacitove sine tampi i na internetu anrovski pripadajui
ira et studio, te na takvim fundamentalnim parahistoriografiji.
shvatanjima temeljiti svoja istraivanja, uvi- Krugu naune historiografije pripada
jek je hvale vrijedan potez, kojeg trenutno monografija Tajna Boljuni djelo nastalo
dijagnosticiramo u metodolokom ambijen- angamanom strunjaka razliitih usmje-
tu ovog zbornika. renja. Miroslav Palameta je univerzitetski
enes dedi profesor na Filozofskom fakultetu u Spli-
tu, a dui niz godina bavi se izuavanjem
ukrasnih motiva na stecima i autor je veeg
broja radova koji tematiziraju umjetnost
srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.
Miroslav Palameta Miro Ragu
Pored njegovog tekstualnog dijela ne tre-
Marinko utalo, Tajna Boljuni | The
ba zanemariti trud ostale dvojice saradnika
Mystery of Boljuni, Stolac, 2012,
Mire Ragua i Marinka utala zaduenih
170 str.
za dizajn i fotografiju. Njihovom zaslugom
Posljednjih godina obnovljen je i stalno ova knjiga je dobila jedinstveni, sa drugim
raste interes za bosanske i humske srednjovje- publikacijama neuporedivi fotografski pri-
kovne nadgrobne spomenike steke. Histo- log. Objavljivanje monografije na dva jezika
riografija o stecima je od sredine 20. stoljea (hrvatskom i engleskom) umjetnost steaka
nainila krupne korake u istraivanju srednjo- ini pristupanom irem italakom krugu.
vjekovne sepulkralne umjetnosti na prostoru Autorski tim okupljen oko ove publika-
Bosne i Hercegovine. Uloen je ogroman cija uspjeno je predstavio jednu od najzna-
napor kako bi se precizno i detaljno obradili ajnijih nekropola Hercegovine. Rije je o
429
prikazi
stecima koji se nalaze na lokalitetu Boljuni, brojem epitafa, odnosno natpisa na nadgrob-
lociranoj petnaest kilometara jugozapadno nim spomenicima na jednom mjestu njih
od Stoca. Nije sluajno to je iz veeg broja ukupno 20. Pokojnici koji poivaju na ovom
mjesta na kojima se nalaze steci odabrana srednjovjekovnom sakralnom prostoru pre-
upravo ova nekropola. Naime, podruje teno su se bavili uzgojem i prodajom sitne
Stoca pripada umjetnikoj koli izrade ste- stoke. Ako bi imovno stanje pokojnika mjeri-
aka koja se rasprostirala na podruju dali veliinom, kvalitetom izrade i bogatstvom
nanje istone Hercegovine i pored Boljuna, motiva ovih spomenika, onda bi mogli za-
obuhvata nekropole (da izdvojimo samo kljuiti da je rije o imunom drutvenom
najznaajnije) Nekuk Tanoge, Bitunja sloju. To ne bi trebalo uditi s obzirom da je
Zabre, Burmazi, Gornje Hrasno, Opli- od sredine 14. stoljea ovaj kraj bio uvezan u
ii, Vranjevo Selo i dr. Na ovom podruju nove, intenzivnije privredne tokove prouzro-
su nastali spomenici izuzetne estetske vri- kovane politikim, teritorijalnim i ekonom-
jednosti i visokih umjetnikih dostignua. skim uzdizanjem srednjovjekovne bosanske
Nekropola Boljuni sadri 273 spomenika, drave.
rasporeenih u dvije skupine, to je na mapi Kako bi imali jasniju predstavu o dana-
srednjovjekovnih bosanskih i humskih ne- njem stanju nekropole, korisno bi bilo vra-
kropola svrstava u sami vrh. Svi spomenici, titi se pedesetak godina unazad kada je bila
skoro bez izuzetka, orijentirani su u pravcu skrivena od oiju javnosti. Znaaj i ljepotu
istok-zapad. Prema vaeoj klasifikaciji obli- boljunske nekropole meu prvima je, sada
ka steaka, nekropolu sainjava 177 sandu- davne 1959. godine, otkrio najplodniji istra-
ka, 78 ploa, 14 sljemenjaka i 4 kria, a u iva steaka efik Belagi, ije kompleksno
neposrednoj blizini ustanovljeno je posto- nauno djelo tek treba primjereno valorizi-
janje srednjovjekovne crkve. Vie od treine rati. On je preporuio tadanjoj Dravnoj
steaka je ukraeno, to je svrstava meu ne- komisiji da se pobrine o stecima ovog loka-
kropole sa najveim brojem ukrasa. Kao vri- liteta i najzasluniji je da se nekropola sau-
jeme najintenzivnije izgradnje boljunskog vala u stanju kakvog danas zatiemo. Kada su
grada mrtvih uzima se sredina 15. stolje- poeli preventivni radovi s ciljem da se izvri
a. Na osnovu ove okvirne datacije moe se sanacija ovih vrijednih spomenika koji su se
rei da Boljuni vremenski pripadaju starijoj tada nalazili u tekom stanju Belagi je zate-
generaciji nekropola. Prema tehnici izrade kao nimalo zadovoljavajui prizor. On kae:
likovnih motiva i njihovim kompozicijama Zateeno stanje nekropole bilo je vrlo teko.
mogue je razlikovati starije spomenike od Kroz istonu grupu steaka prolazio je seoski
mlaih. Nekropola arheoloki nije ispitana. put (...) [koji] je ograen dosta visokim su-
Naziv nekropole referira se na patroni- hozidom (...) uz [koji] je ugraeno nekoliko
mik Bolun, odnosno na lino ime pokojni- steaka, a preko njih navaljene gomila kame-
ka-rodonaelnika, dok se u dubrovakim na i trnja. (...) Ispod same nekropole nalazi se
arhivskim knjigama nalazi spomen katuna grki bunar Neve. (...) Oko bunara se poji
Bolun. Usmene predaje govore da je topo- stoka i peru se haljine. Stoka se zadrava oko
nim Boljun u prolosti obuhvaao daleko ire steaka, a vatre za otkuhavanje haljina loe se
podruje. Pored brojane zastupljenosti spo- uz same steke. (...) Neki su steci prevaljeni,
menika ova nekropola se istie i rekordnim neki su skliznuli sa svog leita, neki su opet
430
prikazi
nagnuti, djelimino utonuli u zemlju, ili su ovjeka koji je u njihovom prizoru mogao
pomaknuti sa svog prvobitnog mjesta. Ne- prepoznati vidljivu stvarnost koja se mani-
koliko ih je znatno okrnjeno, ima ih napuklih festirala u onu viu, nadzemaljsku i nevidlji-
i poaalih ili na drugi nain oteenih. (...) vu. Upravo na ovoj, sveprisutnoj biblijskoj
[dok je dio] znatno zarastao u trnovito grmlje razini, nastajale su predstave na boljunskim
i svakovrstan korov. Ovo je, manje-vie, slika stecima koje su u velikoj veini anticipirale
tadanjeg stanja drugih nekropola u Bosni i nadzemaljska iskustva. Selekcija spomeni-
Hercegovini iji je stepen ugroenosti vari- ka je vrena veoma paljivo, a rednim bro-
rao. Za razliku od 50-tih godina prolog sto- jevima su oznaavani steci predstavljeni u
ljea kada je efik Belagi predvodio radove knjizi. Kartografski materijal koji je nuni
oko ureenja nekropole, dananja situacija pratilac ovako koncipirane monografije
je povoljnija mada bi se, s obzirom na znaaj omoguava zainteresiranom posjetiocu da
koji ima, mogle poduzeti dodatne mjere u ci- vrlo lahko pronae odgovarajui spomenik.
lju njene kvalitetnije zatite. Knjiga Tajna Boljuni svojim tekstom,
Natprosjena ukraenost boljunskih koji je mogao biti i opirniji, te posebno je-
spomenika uslovila je potrebu preciznije dinstvenim slikovnim materijalom, nudi mo-
kategorizacije njezinih steaka. Meu naj- gunost da se najizrazitiji umjetniki feno-
ee i najreprezentativnije motive spadaju men bosanskog srednjovjekovlja, na primjeru
povijene linije s trolistima, motiv rozete u ove humske nekropole, estetski (d)oivi. Ova
vie varijanti, plastine vrpce, razne bordure, bogato ilustrirana knjiga postavila je visoke
krievi, polumjeseci, figuralne predstave lju- standarde koje bi trebale slijediti i druge pu-
di i ivotinja, kao i scene lova na jelena i po- blikacije sline sadrine. Ohrabrujemo auto-
smrtna kola. Karakteristika ove nekropole re monografije da nastave uspjeno zapoeti
su pseudoheraldiki motivi tita i maa koji posao i da italaku publiku obraduju knji-
zauzimaju sredinje mjesto na reljefnoj kom- gom o nekoj drugoj nekropoli. Sa kompara-
poziciji boljunskih steaka. Rukopis ovih tivnog stajalita posebno bi zanimljivo bilo
motiva pripada dvojici najaktivnijih maj- vidjeti nekropolu koja pripada nekoj drugoj
stora: Grubau i Semoradu. Njihova imena umjetnikoj koli klesanja steaka.
sadrana su i na epitafima ove nekropole. Koncept monografije nudi zainteresira-
Njihove klesarske sposobnosti dole su do nom itaocu polazite da ovu vrstu umjet-
izraaja u odlinom slikovnom materijalu u nosti, koja se odnosi na period samog kraja
knjizi koji je mogao nastati samo u odree- srednjeg vijeka promotri oima srednjovje-
no doba dana kada je poloaj sunca i prelom kovnog ovjeka. Dananje oivljeno zani-
svjetlosnih zraka bio najpovoljniji, kako bi manje za oblike, motive, natpise i steke op-
se iz pravog ugla, uz kombinaciju svjetlosti enito, moda je najbolji dokaz o njihovoj
i sjene izvukla maksimalno vidljiva reljefna univerzalnoj, nadvremenskoj ljepoti. Njeno
kompozicija. Rezultat toga su fotografije porijeklo se vee za tradicionalno ishodite
rijetko viene ljepote iz kojih na povrinu u ijem temelju poiva sveta umjetnost koja
iskrsavaju detalji koji bi posjetiocu nekro- je svojedobno bila pronositelj Zbilje, ljepote
pole bili teko uoljivi. Znaaj ovog efekta i smisla. Nekropola Boljuni je upravo izda-
postaje vei kada se pokua rekonstruirati nak tradicionalne umjetnosti koja je u stal-
svjetonazor i mentalitet srednjovjekovnog noj potrazi kako da izrazi svetost i ljepotu,
431
prikazi
toliko snanu da je, i drukije senzibiliziran,

moderni ovjek moe snano osjetiti. -
Iako je materijal koji je prezentiran u knji-
zi veoma detaljno obraen, on uz svoju op- ()
irnu analitiku notu, koja se dodue najvie .
odnosila na vanjske karakteristike spomeni- -
ka, nije dopustio da se prodre u njegove naj-
skrivenije dubine. Stoga se, unato svemu re- XVIII
enome, moe u potpunosti prihvatiti naslov , -
ove publikacije Tajna Boljuni, s naglaskom , -
na rijei tajna. Steci su svojom pojavom ,
predstavljali umjetniko djelo iji je oblik u ,
potpunom skladu sa njegovom funkcijom,
znaenjem i svrhom. Njegova prisutnost, kao -
neke vrste meusvijeta ili spone zemaljskog i . -
nebeskog djelimino raskriva predstava Dan- , -
tea o umjetnikom djelu koju je on sroio ,
sintagmom superne cose delleternale gloria ,
(vrhunska stvar vjene slave).

nedim rabi

.
,
250 , -
,
( -

),
, , ,
-
2011, 254 .
-
. -
(,
).
-
XVIII , , - -
, ,
- ,
18. - ,
. ,
, -

- , -
- : (310), (1132),
, (3346),
432
prikazi
(4786), , , -
(87122); - , -
, - ,
(123148) , ,
, - .

(149154).
(155173) 1772.
, - 1774.
-
, .
-
- -
, -

- .
. -

-
.
. ,
, , -
, . -
-
-
- ,
, , ,
.
. , - ,
, -
,
, , , ,
-

- , -
, .
, - ,
XVIII XIX -
. -
, 1771/72. -
, .
433
prikazi

- ,
- ,
, ,
-
- .
XVIII
. -
, - .
- , -
-
,
.

. -
, -

.
, - -
-
. XVIII , -
,
, -
- -
- -
-
-
-

. .
, , .
-
, -
, -
,
-
, .
, -

, ,
-
1774. . -
, ,
434
prikazi
Mustafa Spahi Osman Lavi, Reis prezentirao je sebe kao jednog od vodeih
Mehmed Teufik efendija Azabagi, mislilaca onog vremena.
Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280 str. Biografije poznatih linosti bile su uvijek
jedan od znaajnih pravaca u historiografiji,
U izdanju Dobre knjige pojavila se
pa tako i ova knjiga prua niz vanih poda-
biografija jednog od najznaajnijih pred-
taka, ne samo o ovom uvaenom vjerskom
stavnika muslimana Bosne i Hercegovine
dunosniku, nego o islamskoj zajednici u cje-
u austrougarskom periodu, reisa Mehme-
lini i drutvenim aktuelnostima onog doba.
da Teufika efendije Azabagia. Ovaj veliki
Mustafa Spahi je svoja istraivanja prezen-
uenjak, prevodilac i poznavalac islamskog
tirao u prvom djelu knjige, u kojem teite
prava predstavljao je muslimansku zajed-
stavlja na sam pojam vlasti i kakva treba da
nicu i Bonjake u cjelini u jednom izrazito
izgleda vladavina da bi se ostvarilo pravedno
turbulentnom vremenu kada je naa zemlja
drutvo i njegov cjelokupni napredak. Da bi
prelazila iz jednog u drugi civilizacijski kul-
vlast bila uspjena, izmeu ostalog, potrebni
turni krug i dravno-pravni okvir. U takvim
su i veliki vizionari i pravedne voe koje e
okolnostima bila je potrebna jedna linost,
biti u stanju da usmjeravaju i fiksiraju svijest
irokih vizija i dalekosenih pogleda, koja e
ljudi, te treba da posjeduju snagu i mo da
prepoznati nove historijske procese i dru-
prepoznaju nadolazee politike promjene.
tvena kretanja koja su zadesila nau zemlju
Ovakvim uvodom Spahi eli da naglasi
u drugoj polovini 19. stoljea. Upravo jedna
znaaj pojedinca za cjelokupnu zajednicu i
od tih osoba je i reis Azapagi koji je svojim,
njegovu ulogu u razvoju drutva uopte koje
iznimno vanim, djelom Risala o Hidri
atribute, po autorovom miljenju, posjeduje
nastojao da ukae na vanost ostanka i op-
i reis Azabagi. Najvei dio svog izlaganja
stanka muslimana na ovim prostorima i
posvetio je naunom djelu ovog uvaenog
besmislenost ideje o masovnom iseljavanju
alima u kojem potvruje njegova tumae-
u djelove koji su ostali pod vlau Osman-
nja o vanosti adaptacije i prilagoavanja na
skog carstva. Ta ideja, po njemu, u cjelini je
nove drutvene tokove i civilizacijske okvire
pogubna, te, na kraju, dovodi do propasti i
to e spomenutoj zajednici omoguiti ne-
izopenja onih koji je primjenjuju. Za njega
smetan razvoj i napredak u mnogim vido-
je integracija jedno od najvanijih pitanja
vima ivota i rada. Pored navedenog djela,
za opstanak bonjakog naroda u tom vre-
autor daje jo niz podataka iz Azabagieve
menu, te je svoju intelektualnu i kulturnu
intelektualne i kulturne djelatnosti, kao to
djelatnost usmjerio u tom pravcu. U sklopu
je njegovo prepisivako umjee. Reis Azaba-
takvog drutvenog angamana napisao je i
gi poznavao je orijentalne jezike i prepisao
svoje djelo, gdje je na precizan nain pred-
je kaligrafskim rukopisom zbirku od est
stavio stanje u kojem su muslimani, zbog
djela na arapskom jeziku tesavufske prirode.
nemogunosti ispovjedanja vjerskih du-
Takoer, bio je veliki kulturni radnik i ue-
nosti, ugroenosti ivota, imetka, identiteta
stvovao je u osnivanju mnogih ondanjih a-
i digniteta prinueni izvriti preseljenje iz
sopisa kao to su, Behar, Biser, Muallim, te
jednog podruja u drugo, a koje se u islam-
kulturno-prosvjetnog drutva Gajret u ko-
skoj literaturi i praksi naziva Hidra. Ovim
jima je bio saradnik i organizator. Prije nego
svojim djelom, zatim svojim duhovnim i
to je postao reis, efendija Azabagi bio je na
intelektualnim angamanom, reis Azabagi
435
prikazi
vie vodeih funkcija duhovne i obrazovne pojmove Darul-Harb (Kua rata), te uslove
prirode. Istie se njegova pozicija prvog di- pod kojim ovaj pojam prelazi u Darul-Islam
rektora erijatsko-sudake kole u Sarajevu, (Kua mira) i obrnuto. Tree poglavlje po-
tada jedine u Evropi, te predsjednika Ze- blie objanjava pojam Feth (Osvajanje),
maljskog vakufskog povjerenstva. njegove podjele i razlike izmeu Hidre u
Drugi dio knjige prezentirao je Osman poslanikovo doba i one koja se promovira-
Lavi koji se skoncetrisao na podatke iz bila u austrougarskom periodu. Za njega je
ografije reisa Azabagia, njegovog roenja, Hidra koju je vodio Muhammed a.s. bila
duhovnog i drutvenog angamana, usto- opravdana jer je muslimanima tada bila
lienja za reisa, te njegovog penzionisanja i ugroena vjera, ivot, imetak i dostojanstvo,
smrti. Zatim, nastanka njegovog djela Ri- pa je ona iz tih razloga bile ne samo potreb-
sala o Hidri koja je prvi put tampana u na nego i nuna. Meutim, po njemu, ona
sarajevskoj tampariji Vatan. Njezino ra- je u cjelini predstavljala ope dobro, jer je
sturanje odobrila je Ulema-medlis, a meu nakon povratka muslimana u Meku ujedi-
njezinim prvim potpisnicima naao se i njena unutranja i vanjska dimenzija islama.
ondanji prvi proklamovani reisu-l-ulema u U komparativnoj analizi izmeu ove Hidre
Bosni i Hercegovini Mustafa Hilmi efendija i one iz austrougarskog vremena, ovu dru-
Hadiomerovi. U sklopu svojih drutvenih gu smatra nepotrebnom jer muslimani nisu
i intelektualnih aktivnosti reis Azabagi isti- bili izloeni takvom iskuenju, kao u onom
cao se i svojim humanitarnim angamanom, iz poslanikovog doba. Na osnovu toga reis
a zbog svojih zasluga u cjelokupnom razvoju Azabagi objanjava i pojam Darul-Sulh,
zajednice i zbog svoje odanosti Monarhiji kao stanje u kojem nad muslimanima vlada-
odlikovan je od nove vlasti u vie navrata. ju nemuslimani, ali osnovna prava pripadni-
Pored biografskih podataka iz njegovog ka islamske vjeroispovjesti nisu ugroena.
ivota, Lavi donosi prijevod Risale, sa tu- Iseljavanje muslimana u preostale dje-
maenjem odreenih pojmova. Zatim, tekst love Osmanskog carstva nakon uspostave
Risale na arapskom jeziku u originalu koji nove austrougarske vlasti predstavljao je
je objavljen 1884. godine i skraenu verziju jedan proces koji je teio da ima ozbiljne
na turskom jeziku tampanu dvije godine posljedice po daljnji opstanak stanovnitva
kasnije. U prilogu je jo i autorov tekst o islamske vjeroispovjesti na ovim prostorima.
iseljavanju Bonjaka muslimana iz Bosne i Zbog toga autori posebno istiu vanost
Hercegovine u austrougarskom periodu ije pojave reisa Azabagia u ovom vremenu i
je pisanje potaknuto Azabagievim djelom. njegovog djela gdje se osuuje agitacija razli-
Tu su jo i razni prilozi orginalnih dokume- itih faktora koji su vrili pritisak na musli-
nata koji potvruju njegovu znaajnu ulogu manski ivalj da napusti svoja dojueranja
u drutvenom ivotu onog vremena. prebivalita. Spahi navodi niz pojava koje
Intelektualno djelo reisa Azabagia Ri- su uslovile pojaanu elju za iseljavanjem,
sala o Hidri podjeljeno je u tri djela, gdje pa tako kae da se muslimani nisu uklopili
prvo poglavlje govori o znaenju Hidre, u habzburki kulturno-civilizacijski krug,
hadisima koji se odnose na nju, te razmi- ve samo u dravno-pravni i politiki okvir,
ljanjima razliitih islamskih teoretiara o to je, u cjelini gledajui, dovelo do njihovog
ovom pitanju. Drugo poglavlje objanjava nesnalaenja u novonastalim okolnostima.
436
prikazi
Tu jo istie i prelazak na kapitalistiki Treba na kraju istaknuti da je u novona-

put razvoja, te pojavu autonomnog pokreta stalim okolnostima uspostavljanjem ustano-
za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju va Reisa i Rijaseta i utemeljenjem Islamske
na ijem se elu, jedno vrijeme, nalazio i mo- vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, mu-
starski muftija Ali Fehmi Dabi. Sve te po- slimanima omogueno institucionalno dje-
jave autor smatra nazadnim i dekadentnim, lovanje na podruju duhovnih aktivnosti.
te nedostatkom vizija i nesnalaenja u pro- To predstavlja novu stranicu u historiji bo-
storno-vremenskim relacijama to opravda- njakog naroda, koja ga kroz vjerske ustano-
va iskljuivo teolokim, ali ne i historijskim ve i instituciju reisa, kao vrhovnog poglavara
injenicama. Ako se sagledaju historijske muslimana, obiljeava kao ravnopravnog
okolnosti u kojem je djelovao, ovaj pokret imbenika sa ostalim konfesionalnim zajed-
je predstavljao jednu vrstu afirmacije samo- nicama na ovim prostorima. U sklopu takvog
bitnosti i posebnosti muslimanske etnike poretka reis Azabagi svojim neumornim
zajednice u uslovima novog prestruktuira- radom i intelektualnim djelom doprinio je
nja odnosa kada je austrijska vlast zastupa- razvoju kulturne djelatnosti i afirmaciji mu-
la iskljuivo svoje interese. Prema Mustafi slimanskog bia Bosne i Hercegovine. Reis
Imamoviu pokret za autonomiju nastao je Mehmed ef. Azabagi, po svemu sudei, bio
kao jedna vrsta odgovora na lo odnos habz- je idealni predstavnik svog vremena, ovjek
burkih vlasti prema muslimanima, gdje su dalekih pogleda i irokih vizija koji je znao
im okupacijom njihove tradicionalne usta- prepoznati vrijeme koje nadolazi, te njegovo
nove bile ugroene, te nepravednim i zlo- djelo predstavlja znaajni putokaz za budue
namjernim postupanjem nove vlasti kada generacije. Biografija o reisu Azabagiu zna-
je u pitanju problematika vjerske i agrarne ajno dopunjuje sliku Bosne i Hercegovine
prirode. Nusret ehi istie da je nastanku u doba austrougarske vladavine i znaajna je
pokreta najvie doprinijelo katastrofalno ne samo za izuavanje drutvenih odnosa u
stanje u redovima Islamske zajednice na i- tom periodu, ve predstavlja rad koji donosi
jem elu su se nalazili posluni slubenici niz podataka vezanih za historiju Islamske
koji nisu posjedovali vjersko obrazovanje, te zajednice u naoj zemlji. Na kraju treba jo
stavljanje vakufske organizacije pod kontro- rei da Osman Lavi instituciju Islamske
lu nove vlasti. Kao vana injenica samoor- zajednice u tom vremenu vidi kao jedinu
ganiziranja muslimana je i pritisak srpskog koja je bila integrativni faktor muslimana u
i hrvatskog nacionalizma, koji je, u datim izgradnji njihove nacionalne svijesti i iden-
okolnostima, imao poziciju za svoja ekspan- titeta u odsustvu politikih i intelektualnih
zivna dejstva, te pritisak vladajuih struktu- predstavnika. Meutim, miljenja smo da
ra uinili su da je njihova egzistencija, kako ovdje treba izdvojiti i zemljine posjednike,
kae ehi, dovedena u pitanje. Zbog toga i koji su, takoer, odigrali vanu ulogu kao in-
ne udi da su muslimani, radi ouvanja svog tegracioni faktor i element koji je uticao na
duhovnog i materijalnog identiteta, nasto- homogenizaciju bonjakog naroda.
jali da zadre svoju vezu sa prijestolnicom
lorens kugi
Osmanskog carstva i da imaju vrste temelje
u Islamskoj zajednici koja e biti neovisna
od vlasti.
437
prikazi
Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi, rat uglavnom bila dominantna vojna i poli-
(Zbornik radova), Institut za istoriju, tika historija, sa odsustvom privrednih i kul-
Posebna izdanja, Knj. 9, Sarajevo, turnih, te tema vezanih za svakodnevni ivot.
2012, 259 str. Niz tema koje pokriva ovo razdoblje jo
je slabo ili nikako obraeno, pa je potre-
Povodom ezdesetogodinjice od poet-
ban daljnji i sveobuhvatni istraivaki rad.
ka Drugog svjetskog rata na naim prostori-
Upravo takvog posla latila se i Seka Brkljaa
ma Institut za istoriju iz Sarajeva odrao je
u svom radu Bosna i Hercegovina u prvim
23. i 24. juna 2011. godine naunu konfe-
godinama Drugog svijetskog rata od 1939.
renciju u Konjicu i Mostaru o godini koja je
do 1941. godine gdje su u fokusu njezinih
zauvijek promijenila tokove historije nae ze-
izlaganja uglavnom dominantne privredne
mlje i uvukla Bosnu i Hercegovinu u drama-
teme. Na osnovu sagledanog veeg broja ar-
tini period rata i razaranja. Konferencija je
hivske grae i analizirane literature autorica
nosila naziv Bosna i Hercegovina 1941: novi
nam daje koristan uvid u predratno razdo-
pogledi i kao njezin produkt nastao je i ovaj
blje i utire put daljnjem istraivanju perioda
zbornik koji iz jedne nove perspektive sagle-
pred sam poetak rata. Glavna teza njenog
dava dogaaje u sam osvit ratnih deavanja.
rada govori o tome da je Bosna i Hercego-
Godina 1941. bila je i ranije zastupljena u
vina za Njemaku bila vrlo vano privredno
radovima pojedinih historiara, ali je prika-
podruje, to se i odrazilo u njezinoj politici
zivanje dogaaja koji su vezani za taj period
prema naoj zemlji. Najbitnije karakteristike
uglavnom obiljeeno peatom vremena,
ustanka, kako autorica vidi, su u njegovoj
kako u ideolokom, tako i u politikom smi-
socijalnoj strukturi, obiajima lokalnog sta-
slu. Takav nain predstavljanja historijskih
novnitva i geografskim osobenostima ovog
injenica i procesa uglavnom je favorizirao
podneblja. Jedno od vanih pitanja u naoj
samo jednu stranu u sukobu dok je ona dru-
nauci je i odnos vjerskih zajednica prema
ga strana prikazivana iskljuivo u negativ-
novonastalom stanju. Upravo jednom ta-
nom svjetlu. Ovakav odnos prema nauci bio
kvom temom bavi se i Denis Beirovi, koji
je karakteristian za period socijalistike Ju-
propituje odnos Islamske vjerske zajednice
goslavije u kojem se veliala revolucionarna
sa novouspostavljenom Nezavisnom dra-
borba i Komunistika partija sa potpunim
vom Hrvatskom koja je u svojim granicama
odsustvom kritikog odnosa prema njihovoj
obuhvatala i Bosnu i Hercegovinu. Iz poda-
ulozi u ratu i politikom djelovanju. Za ra-
taka se vidi da su Islamska zajednica i njezin
zliku od njih, sve suprotstavljene vojne i po-
poglavar Fehim ef. Spaho sve vie iskazivali
litike frakcije sa podruja bive Jugoslavije
nezadovoljstvo prema novom reimu u iju
bez presedana su prikazivane kao domai
je ideologiju bila ugraena netrpeljivost pre-
izdajnici i kvislinke sluge. Takav trend na-
ma drugim nacijama i rasistika ideologija.
stavljen je i nakon raspada Jugoslavije gdje
Autor raspravlja i o problemima oko dono-
su dnevnopolitika i nacionalistika stru-
enja novog ustava Islamske vjerske zajed-
janja imala velikog upliva u historiografiji,
nice, gdje je teite stavljeno na upravljanje
to je uvelike oteavalo objektivan pristup
vakufskom imovinom i novim zakonima
injenicama. Jo jedan nedostatak ranije
koji nisu usvojeni zbog teke politike kri-
historiografije bio je u tome to je u opisi-
ze i nesloge unutar muslimanskog korpusa.
vanju dogaaja vezanih za Drugi svjetski
438
prikazi
U svom lanku O djelovanju povjerenstva u Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata

za ispitivanje i uspostavljanje javnog mira sa posebnim osvrtom na konjiko podruje
i poretka u velikim upama Krbava i Psat, posvetio Sulejman Muli gdje je akcenat sta-
Sana i Luka, te Pliva i Rama tjekom 1941. vio, kako i naslov govori, na Hercegovinu i
godine Nikica Bari ima kritiki odnos pre- Konjic. Ve na samom poetku rata bile su
ma ranijoj jugoslavenskoj historiografiji koja uoljive tekoe kada je u pitanju zdravstve-
je obraivala ovo pitanje, te joj zamjera da na zatita, to se odrazilo kroz itav ratni
je krivo i povrno interpretirala ulogu ove period. Novouspostavljena vlast NDH suo-
institucije. Na osnovu analize izvornih po- avala se najvie sa problemima materijalne
dataka autor mijenja dosadanju sliku i daje prirode kao to su nedostatak smjetaja za
novi uvid u rad i djelovanje Povjerenstva. bolesnike, nestaica lijekova i zavoja koji su
kolstvo je jedan od najvanijih segmenata bili od nasune vanosti. Pored toga postoja-
razvoja drutva, tako da je njegovo organi- li su i problemi oko strunog osoblja kojeg je
ziranje bilo vano i u ratnim uslovima. O takoer bilo u vrlo malom broju, tako da je
kolstvu u NDH nije puno pisano u skorije djelovanje pojedinih lijenika pokrivalo vei
vrijeme, vie iz politikih nego iz naunih dio teritorije. Stanje je bilo teko i u parti-
razloga. Da bi se i ta tema objelodanila po- zanskim jedinicama, koje su se suoavale sa
brinula se Sanja Gladanac u radu Uspostava istim problemima. Zbog nepostojanja ade-
dravnog kolstva na podruju velike upe kvatne zdravstvene zatite bile su rairene
Vrhbosne. Autorica iznosi podatke o siste- razliite endemine bolesti, a treba takoer
mu organizacije kolske uprave, tekoama rei da su pojedini zdravstveni radnici kao
materijalne prirode kao to su nedostatak pripadnici NOP-a uestvovali u odbrani
novanih sredstava, adekvatnih prostorija, ove zemlje protiv faistikog okupatora.
te problemima oko nedostatka strunog ka- Razliita stajalita u naoj historiografi-
dra. Sva nastava organizirana je u skladu sa ji uvijek su predstavljala kamen spoticanja
dravnom ideologijom, a bila je i prisutna kada je u pitanju jedinstven stav oko doga-
diskriminacija prema djeci srpske i jevrej- aja vezanih za Drugi svjetski rat u Bosni i
ske nacionalnosti. Stjepan Matkovi u svom Hercegovini. Na te probleme i na stajalita
lanku Korespodencija Mile Budaka i njegove predratne i poslijeratne historiografije osvr-
spone s Bosnom i Hercegovinom daje prikaz nuo se Azem Koar, sa Filozofskog fakulteta
percepcije ovog visokopozicioniranog hr- u Tuzli, u svom radu Osvrt na historiografsku
vatskog politiara prema Bosni i Hercegovi- literaturu o Bosni i Hercegovini 1941. godi-
ni i Bonjacima. Mile Budak bio je jedan od ne nastalu od 1990. do 2010. godine. Autor
najvanijih ideologa u strukturi vlasti NDH prvo iznosi stajalita predratne historiogra-
i njegove percepcije jasno prikazuju kakva fije gdje je bila dominantna ideoloka nota
je bila realna slika nae zemlje u planovima koja je veliala KPJ i narodnooslobodilaki
hrvatskog dravnog vrha. Jedno od vanih pokret kao nepogreiv i konzistentan. Pisani
pitanja socijalne problematike u Drugom radovi uglavnom su se temeljili na partizan-
svjetskom ratu bilo je i pitanje uloge zdrav- skim izvorima bez posebnog kritikog osvrta
stva i zdravstvenih institucija i radnika i prema njima, dok je graa suprotne proveni-
njihov odnos prema zaraenim stranama. jencije bila uglavnom slabo ili nikako istra-
Tome se u svom lanku Zdravstvene prilike ena. Nakon raspada socijalizma i disolucije
439
prikazi
Jugoslavije domaa historiografija potpala je lize njegovih memoara autor mijenja neka
pod uticaj dnevno-politikih deavanja i na- ranija uvrijeena miljenja o pristupu ovog
cionalizma koji je doivio svoj vrhunac u to bonjakog politiara u redove etnikog
vrijeme. Dolazi do revizije prolosti gdje se pokreta. Memoari Svetozara Vukmanovia
najvie glorifikuje vlastita nacija nautrb one Tempa i njegovo obruavanje na bosansko-
druge, a narodnooslobodilaki pokret i par- hercegovako politiko rukovodstvo u beo-
tizani, o kojima se u prethodnom razdoblju gradskom glasilu Politika poetkom 1971.
pisalo u pozitivnom svjetlu, postali su glavni godine bio je povod za lanak Husnije Kam-
krivci za sadanje stanje, te je njihov pokret berovia Bura oko 1941.-Na marginama jed-
prikazivan kao antiliberalni i zloinaki. U ne politike gdje je autorova teza da je feljton
radu je naznaeno da je u daljnjem razvoju u beogradskim novinama obiljeje jednog
nae historiografije po ovom pitanju potre- vremena u kojem se nastojalo deskreditirati
ban objektivan pristup historijskim izvori- partijsko rukovodstvo jedne Republike i po-
ma i injenicama, te sveobuhvatniji pogled kazati kako je ustanak u naoj zemlji, za ra-
na ovo razdoblje. Posebno se istie pojava zliku od Srbije bio neorganizovan, a Pokra-
regionalne historije koja moe osvijetliti jinski komitet sklon saradnji sa etnicima. U
mnoga pitanja koja nisu do sad obraivana duhu ondanje politike i meurepublikih
u punoj mjeri. Na osnovu istraene memo- sukoba proizaao je i Tempov lanak kao
arske grae iz arhiva u Tuzli Salkan Uia- napad na ondanju dravnost i ravnoprav-
nin potvruje vanost ove vrste historijskih nost Bosne i Hercegovine u okviru jugosla-
izvora za izuavanje perioda Drugog svjet- venske zajednice. Nakon smrti Josipa Broza
skog rata na ovim prostorima. Memoarska Tita i pojave politike krize na ovim pro-
literatura moe posluiti kao dopuna histo- storima poelo je traganje za nacionalnom
rijskim izvorima odnosno kao prvorazredno emancipacijom i vlastitim identitetom kroz
svjedoanstvo u nedostatku relevantne gra- etniku i ideoloku homogenizaciju i propi-
e. Meutim, kako autor navodi, vrijednost tivanjem prava prednosti nad odreenom
ove vrste sadraja ovisi od historijske uloge teritorijom. U skladu sa takvim politikim
onoga koji je pie i njegovog uea u doga- kursom i knjievnost kao poseban pravac u
ajima, te vremena kada je literatura nasta- umjetnosti odigrala je kljunu ulogu u ras-
la. Pored nedostatka objektivnosti, ovakvoj privanju meunacionalne netrpeljivosti i
grai nedostaju i podaci o linostima koje graenju megalomanskog mita o vlastitom
nisu bile vezane za NOP i revolucionarne nacionalnom identitetu kao onome koji
aktivnosti. U lanku Zbivanja u Bosni i Her- je olienje hrabrosti, potenja i morala i o
cegovini 1941. godine prema hronici Mustafe onome drugom kao zlom i nehumanom.
Mulalia Adnan Jahi bavi se odnosom Mu- Upravo takvim jednim knjievnim djelom
stafe Mulalia prema aktuelnoj politici koja i filmom kao njegovim produktom bavi se
je zadesila Bosnu i Hercegovinu u to vrije- i Denita Sara-Rujanac u svom radu Mea
me i njegovom odlukom da pristupi tabu izmeu nas i njih 1941. godine. Imaginarna
Drae Mihailovia. Mustafa Mulali bio je granica u filmu No (1999.) prema romanu
predratni politiar iz reda bonjakog naro- Vuka Drakovia koji se pojavio u turbu-
da koji zastupao integralno jugoslavenstvo lentnom vremenu osamdesetih godina 20.
i srpsku nacionalnu ideju. Na osnovu ana- stoljea, a koji ima za cilj prestruktuiranje
440
prikazi
historijskih injenica i graenje teze o nepre- i poetak ustanikog otpora u Hercegovini

mostivoj granici izmeu razliitih etnikih tokom juna mjeseca 1941. godine.
grupa. Roman je izraz ondanjeg vremena i Drugi svjetski rat i teme vezane za njega
predstavlja osnovu razvoja ideje velikosrp- predstavljaju jedan od najvanijih segmena-
skog nacionalizma i mitologiziranja histo- ta izuavanja historijske nauke modernog
rijske nauke. Sabina Ferhatbegovi u radu doba. Zbog toga je i ovaj zbornik predstavlja
Ustanak, narodnooslobodilaka borba, bra- znaajan putokaz u daljnjem istraivanju i
toubilaki rat: 1941. godina u filmovima rasvjetljavanju dogaaja vezanih za poetak
Major Bauk i Gluvi barut analizira kako ratnih dejstava na naem podruju. Jo niz
se gradila slika o Drugom svjetskom ratu pitanja iz ove oblasti eka na svoj odgovor,
kroz filmsku umjetnost. Filmovi mogu po- kao to su, nacionalni odnosi tokom rata u
sluiti u konstrukciji nacionalnog identiteta Bosni i Hercegovini, pitanje muslimanske
i graenju kolektivne svijesti to se i nastoji graanske politike i muslimanske milicije, te
objasniti kroz njihov narativ. U lanku se us- jo niz tema iz privredne i socijalne historije.
poreuju dva filma iz dva razliita vremena. Pojedina rijeenja koje su autori ponudili u
Jedan ima za cilj konstrukciju ideje o revo- ovom zborniku mogu u svakom sluaju biti
lucionarnoj borbi kao svetoj misiji to ima od iznimnog znaaja svakom onome ko se
implikativnu tenju u pedagoke svrhe. Cilj dalje bude namjeravao baviti ovim pitanjem.
drugog je dekonstrukcija te ideje i sputanje
rata na nivo sveopteg ludila kao produkta lorens kugi
surovosti zaraenih strana. Da je graenje
kolektivne memorije bio imperativ onda-
nje komunistike vlasti dokazuje i podizanje
velikog broja spomenika narodnooslobodi- Davor Kovai, Redarstveno-
lake borbe i obiljeavanje vanih datuma. obavjetajni sustav Nezavisne Drave
Amra usto u svom radu upravo naglaava Hrvatske od 1941. do 1945. godine,
vanost gradnje spomenika u preodgoju ra- Hrvatski institut za povijest, Zagreb,
zliitih narataja u socijalistikoj Jugoslaviji 2009, 328 str.
gdje je trebalo revolucionarnu borbu poka-
Kada se ima u vidu da su vaan segment
zati kao pravednu i usmjeravati kolektivnu
legitimizacije komunistike vlasti u poslije-
svijest u pravcu izgraivanja jedinstvenog
ratnoj Jugoslaviji bili rezultati Narodnoos-
klasnog identiteta. U konglomeratu histo-
lobodilakog pokreta onda nije iznenau-
rijskih izvora iz Drugog svjetskog rata zna-
jue to je Komunistika partija Jugoslavije
ajno mjesto zauzima i fotografija ija se
nastojala stvoriti sopstveno vienje nedavne
zbirka nalazi u Historijskom muzeju Bosne i
prolosti i svoga mjesta u njoj. Bitnu ulogu u
Hercegovine. Upravo na osnovu fotografija
tome imala je domaa historiografija koja se
Alma Leka daje podatke o poecima ustan-
orijentisala na prouavanje historije NOP-a
ka na naim prostorima u svom radu Godina
ostavljajui pri tome, teme vezane za kola-
1941. na fotografijama zbirke fotografija Hi-
boracionistike snage, na periferiji intereso-
storijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Na nji-
vanja. Prilikom njihovog usputnog proua-
ma su zabiljeeni mnogi znaajni dogaaji,
vanja, teite je stavljano na neprijateljevu
meu kojima bi se sigurno mogao izdvojiti
politiku terora te njegove ciljeve i interese.
441
prikazi
U takvim prilikama povrno je doticana pri izradi rada, na primjetan nedostatak izvor-
i tematika redarstva kao policijsko-sigurno- ne grae glavnih dravnih ustanova i organiza-
snog sistema Nezavisne Drave Hrvatske. cija ustakog pokreta te prikazuje historijski ra-
Podaci o ovoj temi javljali su se fragmentar- zvoj policije, nastanak i evoluciju obavjetajnih
no i to u okviru ireg posmatranja ustakog slubi u totalitarnim reimima.
pokreta i ustrojstva NDH. Jugoslovenski hi- S ciljem da to preglednije predstavi hi-
storiari i oni koji su pisali u emigraciji dava- storijske okolnosti u kojima je redarstveno-
li su samo openite podatke. I poetkom 90- obavjetajni sistem u NDH nastao, djelovao
ih godina, kada drutvo postaje otvoreno i i okonao svoju sudbinu, dr Davor Kovai
osloboeno ideolokih stega, te kao takvo je neupadljivo podijelio knjigu na dva dijela.
pogodno i za tretiranje, do tada marginalizi- Podijela je diktirana injenicom da je nakon
ranih tema, ova problematika, i pored njene ukidanja UNS-e 1943. godine, dolo do ve-
vanosti, ostaje bez sistemskog prikaza. like rekonstrukcije redarstveno-obavjetaj-
Evidentnu prazninu u historiografiji nog sistema NDH. Zbog toga, njegov ivot-
uspjeno je popunila knjiga, naunog sa- ni vijek moemo pratiti kroz dva perioda:
radnika Hrvatskog instituta za povijest dr prije i poslije 1943. godine.
Davora Kovaia. Njegova dopunjena i pro- Dvije treine rada autor je posvetio pri-
irena doktorska disertacija objavljena pod kazu redarstvene aktivnosti do 1943. godi-
naslovom Redarstveno-obavjetajni sustav ne, do kada se ona paralelno odvijala kroz
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. 1945. dvije institucije: Ravnateljstvo za javni red
godine dio je znanstvenog istraivakog pro- i sigurnost (RAVSIGUR) kao dravna in-
jekta ovog instituta prihvaenog od strane stitucija, sa zakonom ogranienim djelova-
Ministarstva znanosti i tehnologije Republi- njem, trebala se meusobno nadopunjavati
ke Hrvatske, NDH sustav vladavine. s redarstvenom institucijom ustakog pokre-
Kovaiev viegodinji strpljivi rad na ta, Ustakom nadzornom slubom (UNS),
arhivskoj grai smjetenoj u arhivima Hr- osnovanom kao tajna policija ustrojena po
vatske, te kritiki pristup naunim rado- uzoru na njemaki Gestapo sa zadatkom
vima domaih i emigrantskih historiara, nadzora djelovanja redovnih redarstvenih
savremenoj tampi i periodici, memoarskim tijela i ostalih ustanova u NDH.
zabiljekama uesnika dogaaja, uz strik- Kovai je pedantno prikazao sve pro-
tnu primjenu naunog aparata, rezultirao je mjene u organizaciji RAVSIGUR-a i UNS-
knjigom koja omoguava bolje razumjeva- e, njihove nadlenosti i angaman na us-
nje nastanaka, razvoja, strukture redarstve- postavljanju reda, sigurnosti i borbe protiv
no-obavjetajne slube NDH te njene me- antidravnih aktivnosti, te metode djelova-
tode djelovanja. Time je autor dao sintezu nja. Unutar irokog spektra koritenih meto-
jednog bitnog segmenta dravno-pravnog da, koje su se kretale od povrnih istraga koje
ureenja Nezavisne Drave Hrvatske. su zavravale likvidacijom do ozbiljnijih koje
U kompozicijskom smislu knjiga je po- su provoene izvoenjem pred prijeki sud ili
dijeljena na jedanaest poglavlja. Prva dva po- slanjem u logore, preovladala je metoda te-
glavlja rada, po svome sadraju, imaju uvodni rora. Eugen Dido Kvaternik kao svemoni
karakter. Kroz njih autor ukazuje na literaturu zapovjednik obiju institucija provodei te-
koja dotie datu temu, grau koju je koristio ror postaje simbol ustake strahovlade. Takva
442
prikazi
politika rezultirala je jaanjem NOP-a, zao- kritiki prikazavi rad njegovih centralnih
travanjem unutranjopolitikih i sigurnosnih ustanova, RAVSIGUR-a i UNS-e, a docni-
prilike u NDH. S ciljem pacifikacije zemlje, je GRAVSIGUR-a, njihovo hronoloko
Kvaternik je krajem 1942. godine smjenjen, a organizacijsko razvijanje tokom cijelog rata,
UNS zajedno s RAVSIGUR-om, poetkom strukturu, angaman, kadrovske promjene
naredne utopljena u Glavno ravnateljstvo voditelja svih ureda i odsjeka te opu neefi-
za javni red i sigurnost (GRAVSIGUR). S kasnost sistema. Prikazujui neefikasnosti
stvaranjem novog redarstvenog ravnateljstva sistema autor nas upoznaje s linim nesimpa-
nastupa drugi period u historiji redarstvenog tijama i netrpeljivosti meu najviim duno-
sistema NDH. snicima, njihovom eljom za isticanjem to
Redarstveno-obavjetajna sluba NDH u je vodilo estim meusobnim sukobima, te
periodu od 1943. godine do kraja rata prika- s nestrunou njegovih pripadnika koji su
zana je kroz rad GRAVSIGUR-a. Nadleno- na dunosti dolazili po liniji podobnosti, a
sti GRAVSIGUR-a kao glavne redarstvene ne sposobnosti. Neprofesionalno djelovanje
institucije kretale su se od praenja nepodob- redarstveno-obavjetajnog sistema, okupa-
nih osoba, suzbijanja protivdravne aktivno- torsko ponaanje talijanskih i njemakih oba-
sti do ouvanja cijena roba, a kao obavjetajna vjetajnih slubi, koje su djelovale na teritoriji
sluba GRAVSIGUR je na meti imao: auto- NDH, te njihovo uplitanje u dravna uprav-
nomake aktivnosti muslimana, djelovanje na tijela odaju utisak nemoi hrvatske drave.
talijanske, njemake i maarske narodne sku- Kratkim prikazom osnovnih karakteri-
pine u NDH, HSS-ovaca, masona, skojeva- stika njemakog redarstvenog aparata koji je
ca, simpatizera komunista, idova i drugih djelovao neovisno od dravnog sistema, dr
neprijateljskih elemenata. Kovai nam ukazuje i na sloenu politiku
Prikazujui redarstveno-obavjetajnu situaciju u NDH i veliku guvu na polju
slubu NDH ova studija je od velikog znaa- redarstveno-obavjetajne djelatnosti drav-
ja i za bosanskohercegovaku historiografiju. nih i stranih slubi.
Kroz nju se usputno prati i sudbina ustakih Pored jedanaest poglavlja glavnog teksta
i redarstvenih organa u Bosni i Hercegovini za bolje razumjevanje teme autor je priloio
od njihovog samostalnog djelovanja u okviru i sedam priloga te izradio obiman nauni
RAVSIGUR-a i UNS-e preko ukuljuivanja aparat koji prua mnogobrojne dragocjene
u GRAVSIGUR, kada su zadravali neza- podatke i ini knjigu lake upotrebljivom.
visnost od redovnih redarstvenih tijela, do Njenu vrijednost dodatno podie i bogata
Luburievog preuzimanja cjelokupne vlasti metodoloka oprema: Summary, Kazalo
nad vojnim i redarstvenim snagama i civil- osoba, Biljeke o autoru te Kratice koje olak-
nom upravom od Ivan sedla do Sarajeva. avaju itanje ove historijske sinteze. Obi-
Luburiev teror nagovjetavao je skoro urua- mna arhivska graa i literatura na kojoj je
vanje ustakog sistema terora koji je posljenji zasnovana studija, razvrstana je u nekoliko
in nemilosrdnosti pokazao u pogubljenju preglednih grupa koje olakavaju i pojedno-
55 zatvorenika na Marijin dvoru u Sarajevu. stavljuju razumjevanje i provjeru navedenih
Na temelju relevantne arhivske grae dr podataka. U pogledu grafike opremljeno-
Davor Kovai je sainio historijsku sintezu sti knjiga je obogaena fotografijama, fak-
redarstveno-obavjetajnog sistema u NDH, similima dokumenata, grafikim prikazima
443
prikazi
strukture redarstveno-obavjetajne slube njim miljenjem o prirodi, jer mi smo, to se

koja se esto mijenjala. esto zaboravlja, pored duhovnog i tjelesno
Utemeljena na izvornim dokumentima, bie. Uvijek se nae bie, ili miljenje kao
uz objektivan pristup autora, knjiga dr Da- jedan dio naeg bia, iako nesvjesno, nalazi
vora Kovaia predstavlja znaajan doprinos pod utjecajem prirode. Dosada je historijsko
rasvjetljavanju redarstveno-obavjetajnog si- istraivanje porodice usmjeravalo panju na
stema NDH te solidan izvor za upoznavanje oblik porodice a ne na misao o porodici. Za
njenih unutranjopolitikih prilika. ponovno razmiljenje o naim uobiajenim
pojmovima, ovdje o porodici, ovaj zbornik
sanja gladanac radova je odgovarajui prirunik.
Prvi rad nasljedstvo, batina i nasljei-
vanje je produkt triju urednika i moe se
smatrati uvodom za radove koji slijede. Po-
Stefan Willer Sigrid Weigel jam nasljedstvo se upotrebljava u razliitim
Bernhard Jussen (Hg.), oblastima. Autori upozoravaju da ne trebamo
Erbe bertragungskonzepte zwischen pokuavati ujedinjavati razliita tumaenja o
Natur und Kultur, Suhrkamp, Berlin, nasljedstvu, nego moramo razumjeti kako se
2013, 274 str. preklapaju razliite oblasti u pojmu nasljed-
Ova knjiga se zasniva na jednom pro- stva (9). Napose ovakvo preklapanje moemo
jektu Zentrum fr Literatur- und Kultur- vidjeti oko 1800-ih godina (12). Ali ono se ne
forschung-a iz Berlina. Moe se smatrati analizira konkretno, ve se mijenja promjena
nastavkom knjige Das Konzept der Genera- razmiljanja o batinjenju preko zakona Code
tion, koja je publikovana 2008. godine. Obje Napolon (1804. godine) i Allgemeines Lan-
disktuju historijsko u pojmovima koji se desrecht fr die preuischen Staaten (1794.
nalaze na granici izmeu kulture i prirode. godine) i promjena biolokog razumjevanja
Knjiga Erbe bertragungskonzepte zwischen o nasljeivanju preko Epigenesis-a. Od tada
Natur und Kultur, koja je sastavljena od sa- diskurs oko nasljedstva gubi postepeno reli-
mostalnih radova, kronoloki od antike do gijsku nijansu i istovremeno dobiva bioloku
danas istrauje nasljee. Usprkos tome to (16). Ovdje se promjena saima kroz pet obi-
se svaki rad reda kronoloki teko bismo u ljeja: naturalizacija, kodifikacija, futuriza-
ovom zborniku mogli razumjeti historijsku cija, familizacija i politizacija. Naturalizacija
promjenu pojma nasljedstva, jer svaki rad znai da se teite istraivanja o nasljeivanju
u knjizi razmatra razliitu temu. Na drugoj premjeta na tjelesno istraivanje, kodifikaci-
strani i koritene metode su raznovrsne, na ja konstituisanje nasljednog prava koje se za-
primjer, historijsko istraivanje drutvenog sniva na prirodno-rodbinskom odnosu, futu-
sistema, filoloko istraivanje ili tekst-analiza. rizacija omalovaavanje mrtvaca i podizanje
Usprkos ovoj mani prikaziva misli da se ko- vrijednosti sljedeih pokoljenja, familizacija
rist itanja ovog zbornika nalazi u tome to znai da porodica, napose osnovna porodica
moemo vidjeti zato obian pojam, ovdje postaje najvaniji subjekt batine a politizaci-
porodica zanima prikazivaa, nema stalni i ja znai pribliavanje izmeu drave i batine
determinirani smisao i kako se historiografija kao kulturne batine.
moe i mora spojiti s prirodom ili dosada-
444
prikazi
Dalje se u lanku pokazuje prednost ako bismo uzeli u obzir razliite politiko-
historijskog istraivanja pojma nasljedstva drutvene promjene, jer ne bismo mogli raz-
u odnosu na sadanje drutvenu praksu u matrati porodini ili rodbinski oblik druk-
Njemakoj. Sada razliitost porodinih for- iji od moderne osnovne porodice a da ne
mi ne odgovara postupku batinjenja koji se dobijemo relativno gledite.
zasniva na uzoru osnovne porodice. Dakle to se tie srednjovjekovnog rodbinskog
mogli bismo dobiti novi pogled o naslje- odnosa u ovom lanku nailazimo na dva
ivanju preko relativizacije odnosa izmeu miljenja. Jedno istie da je oinsko porije-
batinjenja i osnovne porodice. I dalje, na- klo imalo prednost od kraja ranog srednjo-
mjerava se relativizirati dosadanji nazor o vjekovlja, a drugo istie da su i majinsko i
smrti i ivotu preko historijskog istraivanja oinsko porijeklo (cognatisch) ravnopravni
odnosa izmeu ivota i smrti, jer kloniranje po srednjovjekovlju (51). Drugim nazorom
ili medicinska intervencija u reprodukciju se ne moe objasniti zato je batinjenje
donose promjenu definicije ovjeka. vladavine preko oinskog porijekla postalo
Nasljedstvo i rodbina je drugi rad u dominantno. Nedavno se poelo upotre-
knjizi autora Bernharda Jussena, historiar bljavati gledite oko batine i nasljedstva
srednjovjekovlja na Goethe univerzitetu u (Sukzession), po kojem se razlikuje prijenos
Frankfurtu na Maini. Od 1980-ih godina vladavine od roda (Geschlecht / lineage)
meu istraivaima porodine historije se (52). Ovdje se novim gleditem dokazuje
pokazuje da je funkcija rodbine opala nakon razliita metoda nasljeivanja.
raspada Rimskog carstva. Jedan uzrok za to Najvanija razlika izmeu rimskog i
je katolika crkva koja se suprotstavljala po- srednjovjekovnog doba se nalazi u odnosu
jaanju rodbinskog odnosa. Za to se brak za- prema mrtvacu. Za vrijeme Rimskog carstva
branjivao ne samo izmeu pobratima i pose- reminisciranje mrtvaca je bilo dunost po-
strima nego i meu kumovima istog djeteta rodinog oca (pater familias), a srednjovje-
(43). Na drugoj strani brak se podsticao kada kovna crkva je tu dunost dala samo udovici
je vlastelin (Grundherr) rukovodio branim preko ijeg je vrenja te funkcije ona namje-
postupkom da bi se obezbjeivala radna ravala institucionalno uvrstiti poloaj udo-
snaga. Ali to se tie udovice, crkva je strogo vice. Istovremeno se ta dunost ograniava-
ograniavala njenu preudaju. Ovakav reim la na supruanski par, ne na sve porodine
je bio poseban za latinsko-katoliku Europu, mrtvce (55). Ali preudaja se stvarno inila
a oko te Europe se su stvarali mnogovrsni podsticanjem braka od strane vlastelina, s
brani i porodini oblici (47). Ako pogleda- tim da se ograniavala unutar vlastelinstva
mo kronoloki, pojam kopilad je nastao od samo s namjerom obezbjeivanja radne sna-
vremena dinastije Karolinga (48). Moemo ge, pri emu to nema veze s pojaavanjem ili
prihvatiti gledite za relativizaciju diskursa poveanjem rodbinskog odnosa. U latinsko-
crkve koji je dao prednost osnovnoj porodi- katolikoj europi se pokazuje sklonost za de-
ci preko razumjevanja vremensko-prostorno familizaciju (Entfamilialisierung) (57). Ako
mnogovrsnih porodinih oblika. Istovre- je tako, moramo istraivati kako se mijenja
meno moemo vidjeti da crkveni diskurs nazor i praksa batinjenja oko porodice i
nije bio samo diskurs nego je bio temelj za rodbine izvan latinsko-katolike Europe, na
konstrukciju modernog porodinog oblika, primjer u Bosni i Hercegovini, gdje postoje
445
prikazi
razliite religijske prakse. Ali to ne znai da omalovaavanje rodbinskog odnosa obavlja

smijemo zanemarivati historijsko istraiva- na razini kranskog diskursa. Dakle, ovaj rad
nje nazora o porodici i rodbini u latinsko- se moe smatrati kao dodadak prethodnom
katolikoj Evropi, jer se na takvom nazoru radu u zborniku. Da bismo istraivali kako
zasnivala Austro-ugarska monarhija. Mora- se neki pojam uruava ideologijom moramo
mo razmatrati i sklonost preko (latinsko-ka- analizirati ne samo dotini pojam nego i kon-
tolike) europske historije za defamilizaciju tekst kao odnos izmeu teksta (De civitate
ili pravim rijeima reeno prednost osnovne Dei i mnogih verzija svetog pisma) i kontek-
porodice ne samo u politiko-drutvenoj sta kao itavog teksta (cijeli odnos meu pri-
sferi nego i u diskursu. povjetkama u De civitate Dei-u).
Duhovniko nasljedstvo je trei rad, Nasljedstvo i pravo je etvrti rad, iji
iji autor je Urban Kressin analitiar pred- autor je historiarka srednjovjekovlja Ka-
stava od antike do srednjovjekovlja. Ovdje rin Gottschalk i koja vodi Leibniz-/projekt
se konkretno analizira latinska predstava Rodbina za vrijeme predmoderne. U vri-
heres / hereditas u De civitate Dei-u od stra- jeme predmoderne nije bilo jedinstvenog
ne Augustinusa. Tada nije bilo jedinstvenog prava nasljedstva. Dakle batina nije bila
latinskog svetog pisma. U Vetus Latina-u se cjelovito prenoena kao danas, nego se klasi-
klronomia prevodi na latinski kao hereditas, fikovala prema razliitim kategorijama (88).
a u Vulgata-u sa possesio (72). Augustinus se Na primjer, to se tie slobodnog zemljita
oslanja na tradiciju Vetus Latina-a. U pri- (Allodialgut), nasljeeno zemljite pripada
povijetci o ugovoru Abrahama s Bogom on batini, a steeno svojini. Napoliarsko ze-
upotrebljava hereditare, dakle se teite po- mljite je batina za vlastelina (Zinsherr), a
stavlja na batinjenje od strane Boga vie od svojina za vlasnika. Za razliku od dananjeg
pripovijetki u Vulgata-u u kojoj se upotre- razumjevanja o batinjenju imetak ne po-
bljava possidere i teite se stavlja na ovjeje staje batina prvom prilikom nakon smrti
posjedovanje. Istovremeno heres postepeno dotinog vlasnika, nego se i prije smrti ba-
dobija kransku nijansu pored pravnog tina razlikuje od ostalog imetka (92). I jo u
smisla (76). Preko objekta batinjenja, koji Sachsenspiegel-u se imetak klasificira prema
je zemljite obeavano od strane Boga, rije poloaju i spolnosti. Na primjer, to se tie
heres se pripaja Bojem obeanju. U bajci o enskih imetaka, batinu nasljeuje najblii
hudnom kmetu u De civitate Dei-u Augu- (enski ili muki) srodnik, a imetak, koji pri-
stinus upotrebljava rije coloni prema rijei pada kategoriji Gerade, moe se nasljeivati
agricolae u Vulgata-u. Tada se kolon suno- samo po enskoj liniji. Prijenos ovog imetka
vratio od slobodnog napoliara do samoga se ne smatra batinjenjem (93).
kmeta. Ovdje se istie razlika od slobodnog Radi mnogovrsnih kategorija o imecima
kranina kao heres. Preko kranskog tuma- se primjena testamenta ograniava na odre-
enja se mijenja obeavani nasljednik (pro- enu kategoriju. Batina, prijenos izvan ba-
missus heres), od roenog nasljednika do tine i testament su koegzistirali kao zasebne
Krista kao Bojeg djeteta, i ovdje heres znai kategorije o imecima (105). Po tadanjem
kranin (80). miljenju batina znai nasljeen imetak
U ovom radu moemo konkretno po- prema steenom, a po testamentu neraspo-
smatrati kako se defamilizacija, odnosno loiv imetak prema raspoloivom.
446
prikazi
I to se tie kategorija imetka, bilo je ra- za batinjenje se uvodi jedinstveni pravni po-
zlika meu razliitim oblastima. U gradu stupak umjesto dotadanjih zamrenih kate-
Gentu su se kua i zemljite unutar gradskih gorija. Zato se pitanje o batini smanjuje od
zidova od 14. stoljea smatrali pokretni- klasificiranja imetaka do odnosa izmeu da-
nom. U Francuskoj se deava transformaci- vatelja i primatelja. Iako porodica znai samo
ja slobodnog zemljita na feud, ali na dru- gomilu pojedinaca skupljenih u zajednicu na
goj strani postoji obratna transformacija osnovu ugovora, meu pristalicama prirod-
u Sachsen-u. Ovakva batina znai imetak nog prava porodica postepeno postaje jedini-
nasljeen linearno preko pokoljenja u gradu ca na osnovu naravne ljubavi, koja se sastoji
Gentu, ali raspoloiv i razdjeljiv imetak u ne od rodbinskih odnosa nego samo od rodi-
Francuskoj i u Sachsen-u (112). telja i djece. Predstava o odnosu zasnovanim
Pravni postupak je bio neminovno zana naravnoj ljubavi izmeu roditelja i djece
mren ovakvim mnogovrsnim klasificira- nije bioloko samopoznata nego historijski
njem prema poloaju, oblasti ili spolnosti konstruirana i moderna. Da bismo razumjeli
itd. Zato se promjena prema jedinstvenom historiju porodinog nazora u modernoj Bo-
postupku nasljeivanja deava sa poetkom sni i Hercegovini moramo obratiti panju na
naravnog/prirodnog prava od 18. stoljea. utjecaj Darjesove kole (koja doprinosi uvo-
Tada se graanska porodica smatra temeljem enju ove predstave) u Austriji.
batinjenja. Pristalice naravnog prava potu- Nasljedstvo i literatura je peti rad, iji je
ju testament kao zadnju volje mrtvaca, jer autor Ulrike Vedder profesorka na Institutu
oni porodicu smatraju ugovornom grupom. za njemaku literaturu na Humboldt univer-
Na ugovoru se zasniva i odnos izmeu rodi- zitetu. Ona pokazuje preklopljeni prostor iz-
telja i djece. Dakle, tada porodica ne znai meu jurisprudencije i fikcije ako se testament
jednu jedinicu (117). Nastajanje porodice smatra tehnikom percepcije i predstave, jer on
kao jedinstvenog subjekta postaje fenomen je literarni dispozitiv koji pripovijeda kondi-
od 19. stoljea. Pod utjecajem Hegelovog cionalom o svojoj buduoj smrti (129). I ona
pravnog miljenja pravo batinjenja pripada pokazuje da je striktan oblik testamenta isto-
ne volji vlasnika dotinih imetaka nego povremeno temelj literarne kreativnosti (130).
rodici (118). Jedan od njegovih prethodni- Kao primjer moe se uzeti scena u Shakespe-
ka u tom pitanju je Joachim Georg Darjes, are-ovoj komediji Twelfth Night (1601./2. go-
koji 1740. godine istie da se mora ustano- dine), gdje Olivia pripovijeda o svojoj arob-
viti pravni postupak batinjenja na osnovu nosti oblikom popisa imetka na testamentu.
naravne ljubavi izmeu roditelja i djece. Ona istie sadanju vrijednost svog tijela
Njegov pravni poredak se zasniva na gene- aluzijom smrti preko oblika testamenta. Na
aloko neposrednom odnosu. Njegova kola drugoj strani Arthur Schnitzler u mono-
je imala utjecaj na napredak pravnog milje- logu Frulein Else (1924. godine) ocrtava
nja u Austriji i Prusiji (119). njen beznadan pokuaj da ona spaava svoju
Preko historijskog istraivanja moemo ve propalu subjektivnost samo preko ono-
relativizirati sadanju optepoznatu vezu ga to ona kae ja ostavljam u nasljedstvo.
izmeu batine i smrti. Batina je bila samo Ovdje se pokazuje jedno moderno obiljeje
jedna od mnogovrsnih kategorija imetka. da samo ablonska formula kao testament
Uporedo s nastajanjem graanskog drutva moe osiguravati individualnost (132).
447
prikazi
U Annette von Droste-Hhlshofovom za moderno vrijeme donosi, kae se, pojavu

romanu Vorgeschichte (1840. / 41. godine) se mrtvaca aveti (137). Odnos izmeu mrtvaca
analizira scena gdje testament pie baron koji i ivih bi postao zamreniji. I testament kao
pripada porodinoj liniji sa sposobnou pred- a name to come pokazuje zamrenost od-
skazivanja. Ovdje testament jedva osigurava nosa izmeu ivih i ne-jo-roenih. Ovdje
budunost njegovog jedinog sina i rodoslovlja se uvijek nalaze asimetrije, nesporazumi i
protiv predskazivanja mrane budunosti. greviti dogaaji (Heimsuchungen) (155).
A Hermann Melvillov roman Moby Kulturno nasljedstvo je esti rad, iji je
Dick (1851. godine) znai Bildungsroman autor Stefan Willer zastupnik Zentrum fr
o Ishmaelu. Nagrada za razvoj nije uspjeh u Literatur- und Kulturforschung-a. Kultur-
drutvu nego dokaz svoje individualnosti no nasljedstvo ne znai neprekidan objekt,
i njene neizmjenivosti. Ovakva funkcija za nego se u tome nalazi rascjep, opreka i ne-
osiguranje individualnosti je jedno obiljeje sklad. Po Hegelovom miljenju batinjenje
testamenta na diskursu. Ali na drugoj strani znai ne samo prenos batine nego i tran-
testament ini relativizaciju individulanosti, sformira batinu materijalu koji obrauju
jer on treba druge kao notara da bi dobio mnogi duhovi (162). Prenos batine pred-
pravni efekt. I preko ironije da ribari koji love stavlja historijsko kulturno naslaganje o-
kita nemaju groblja niti rodbinske veze vraa vjeanstva. Oslanjajui se na Hegelovo mi-
se Ja, koji ne moe predskazivati o svom i- ljenje, Friedrich Engels istie da via kultura
votu nakon smrti niti raspolagati njim. nije samo historijski radni in nego i pro-
Iz perspektive nasljednika testament dukt sposobnosti za rad. Neprekidno obra-
znai svjedoka o prolosti kao izraz mrtvaca ivanje prenosenih batina nije samo legi-
i restrikciju budunosti. Naprotiv iz gledita timno nego i legitimirajue (legitimierend)
testatora ovaj iskazuje nadu da se proita za za pojedino batinjenje (171). Na njegovo
vrijeme budunosti kad on ne bude iv. Ov- miljenje utjecaj je imao Lamarckizam, tj.
dje testament predstavlja ne samo restrik- nasljedstvo steenih osobina. I u knjizi Das
ciju nego budue nasljedstvo (zuknftige Unbehagen in der Kultur (1930. godine)
Erbschaft) kao mogunost ili povod da bi- pokazuje pod utjecajem biologije Sigmund
smo mogli ne samo povratiti neto okonano Freud da bi prolost mogla imati utjecaj u
nego i obuhvatiti neto, drugim rijeima kao sadanjosti (178). Ipak, na istoj graevini ne
a name to come (Jacque Derrida) (154). moemo istovremeno realizirati sadanjost
ivot nakon smrti se smatra dijalektikom iz- i prolost, mletaka povelja (1964. godine)
meu neprekidnosti i promjene, tj.znai da istie da moramo uzeti u obzir vremensko
nesavrena prolost neprekidno ima utjecaj naslaganje, stilsko ne jedinstvo prilikom
na neraspoloive smjerove budunosti. ouvanja i restauriranja zgrade (180).
U uporeenju s etvrtim radom moe- Tek to se neko blago proglasi kulturnom
mo primjetiti da je moderni pravni sistem spomenikom, ono gubi svoju historinost
omoguio uspostavljanje jedinstvenog prava radi toga to se mora ouvati. Istovreme-
batinjenja naturalizacijom i familizacijom no se zabranjuje da se taj spomenik dira. U
na osnovu naravne ljubavi, mada on nije ime uvijek obnovljene kulturne kraetivnosti
mogao iznjedriti nedvosmisleni pojam o naprotiv se pojaava konzervativnost njege
nasljedstvu. Iezavanje prisustva mrtvaca batine (187). Pojam kao budue pokoljenje
448
prikazi
je nastao uporedo s odlukom da se odbacu- i iskljuivanje gena za vrijeme razvoja preko

je ouvanje starina u 18. stoljeu (200). Za epigenetikog mehanizma. (211). Kod We-
prethodnike misli o Francuskoj ili Amerikoj ismannove teorija mehanizam nasljedstva
revoluciji sadanje pokoljenje ne posjeduje se ograniava na mitozu i ova se upravlja
pravnu povlasticu o restrikciji ponaanja bu- preko epigenetikog mehanizma, i napokon
dueg pokoljenja. Njega kulturnih spomeni- Epigenetik mora postati genetiko pitanje.
ka ima jednu funkciju slinu na testament, jer Ali ima razliitih miljenja o tome da li se
oba predviaju budue ponaanje. taj mehanizam smatra nasljedstvom. (215)
Bioloko nasljedstvo je zadnji rad, iji U modernoj genetici nasljedstvom se mora
je autor Ohad Parnes profesor na odsjeku smatrati samo odnos izmeu genetskih tipo-
prirodoznanosti na Otvorenom univerizte- va. Zato se prijelaz jednog posjeda drugom
tu Izraela (Open university od Israel). Ovdje na osnovu genetinog odnosa izmeu oca i
se istrauje kako se sada mijenja bioloki na- sina moe pokazivati ne nasljedstvom nego
zor o nasljedstvu preko radova epigenetike. prijenosom (217). I prijenos se iskljuuje
Uinkom tumaenja human-genoma mo- iz genetikog istraivanja. Nakon toga je bilo
emo spoznati da se veina ivih pojava ne nekoliko istraivanja o prijenosu, na primjer
moe objanjavati putem samog istraivanja utjecaju thalidomide-a izmeu majke i djece,
DNA-a. Onda nastaje epigenetika kao jedna ali su se ona, ipak, obavljala pojedinino i ne
grana znanosti koja istrauje meudjelovanje mogu imati utjecaj na glavnu struju genetike.
izmeu nasljednih materijala i ambijenta. To Po epigenetici razvoj se upravlja ne samo
znai istraivanje o promjeni nastupa gena na genom nego i epigenomom. Informacija se
molekularnoj razini. Veina elijskih diferen- vraa od razvojnog procesa do nasljedstva,
cijacija ili organskih diferencijacija se zasniva jer razvojni proces ostavlja svoj trag na ge-
na epigenetikom mehanizmu. I ovakve dinom. Sada se postepeno odbacuje dosada-
ferencijacije se nasljeuju, ali sada ima malo nje prihvaeno razumjevanje da se iva po-
sluajeva o prijenosu preko pokoljenja, zato je java i porast upravljuju jednostrano genom.
sporan njihov efekt za nasljedstvo. (204) Au- Dakle, ova promjena znai to da razlikova-
gust Weismann suava mehanizam nasljed- nje izmeu nasljedstva i porasta nije nita
stva na embrionsku eliju. Njegovim istra- drugo nego zapreka tetna protiv istraiva-
ivanjem nastaje nov nazor o neprekidnosti nja ivih pojava. Istovremeno, najpoznatija
elijske sustancije umjesto dotadanjeg razli- dihotomija izmeu nature i odgoja (nature
kovanja izmeu ustrajnosti i varijacije. Dakle, /nurture) postaje beskorisna (230). Ipak,
nasljeivanje i porast se ujedno obuhvataju moemo primijetiti historijsku injenicu da
pod jedinstvenim procesom mitoze. Razlika se pojam nasljedstvo na pragu izmeu natu-
jednoelijskog od mnogoeljiskog organiza- re i kulture upotrebljuje mnogovrsno, a da se
ma se nalazi samo u tome to u ovom sluaju sada nalazimo na taki gdje ba razlika izme-
embrionska elija ne tvori individuuma. We- u nature i kulture nebi imala smisla preko
ismannnovo razlikovanje embrionske elije sadanjih istraivanja u biologiji.
od ostalih elija onemoguuje nam istraivati Konano, osvrt na ovaj zbornik naprav-
ne-genetiki mehanizam nasljedstva. (210) ljen je iz linog zanimanja prikazivaa. Vje-
Godine 1975. dolazi do objanjavanja sta- rovatno zadnji rad Bioloko nasljedstvo
bilnosti pojedinog stanja u eliji i ukljuivanje predstavlja motiv ovog zbornika, tj. pogled
449
prikazi
poklapanja razliitih oblasti, napose izmeu Pedeset godina Centra za balkanoloka

kulture i prirode preko pojma nasljedstva. ispitivanja Akademije nauka i
Sada u biologiji ili prirodoznanosti postepe- umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963.
no iezava podjela izmeu kulture i prirode. 2013. (istorijat i bibliografija izdanja),
Prije modernog vremena bilo je vano pitanje ur. Devad Juzbai, prir. Melisa Fori
kako se razlikuje kultura od prirode i kako Minela elmo, ANUBiH CBI,
se jedna podreuje drugoj. Primjer za to je Sarajevo, 2013, 170 str.
funkcija srednjovjekovne katolike crkve, to
se tie batinjenja ili porodinog odnosa. Ona Znaaj jubileja kulturnih institucija u
postavlja teite na restrikciju prirodne (ili bi- Bosni i Hercegovini u novije vrijeme po-
oloke) ljudske veze, napose na smanjivanje primio je jednu sasvim novu dimenziju. U
rodbinskog odnosa preko crkvene kulture. skladu sa tekom financijskom situacijom u
Ali u drugom radu to se naziva defamiliali- kojoj su se nali najuticajniji centri bosansko-
zacija, odnosno stav crkve prema rodbinskom hercegovake kulture uskoro bismo mogli
odnosu, pogodnije bi to bilo nazivati derod- biti svjedoci sve manjeg broja manifestacija
binzacija, jer se ovdje nastoji to je mogue u znaku jubileja. Meutim, iako i Centar za
vie smanjivati broj porodinih lanova. balkanoloka ispitivanja pri Akademiji nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine spada
Naprotiv, u modernom vremenu od 1800.
u grupu ugroenih institucija, zahvaljujui
godine po miljenju autora prvog rada nastaje
entuzijazmu i naporima njihovih lanova,
familizacija. A ovo ne znai proirenje broja
ova ustanova obiljeila je 2013. godine pola
porodinih lanova, nego obrnuto. Ona dono-
stoljea svoga postojanja. Bila je to prigodna
si popularizaciju osnovne porodice na osnovu
prilika da se organizuje okupljanje istaknu-
diskursa naravne ljubavi izmeu roditelja i
tih balkanologa, ali takoer i da se ira jav-
djece. Ovdje teite diskursa odnosno poro-
nost upozna sa pedesetogodinjom tradici-
dice proizlazi od podreivanja prirode kulturi
jom Centra, te da se sublimiraju dosadanji
do prevlasti prirode preko rijei naravna kao
rezultati. U skladu s navedenim Sarajevo je
to prvi rad naturalizacijom pokazuje jedno
u periodu 24. i 25. novembra bilo domain
obiljeje modernog diskursa odnosno nasljed-
meunarodne konferencije Balkanologi-
stva. Iako se kao posljedica smjer smanjivanja
ja danas, a uposlenici Centra su priredili i
broja porodinog lana odrava se nakon sred-
izlobu povodom ovog jubileja. Historijat i
njovjekovlja, ipak se funkcija prirode mijenja.
nauna dostignua ove institucije ovjekovje-
Isto kao u sadanjoj biologiji gdje ne iezava
eni su publikovanjem knjige pod nazivom
podjela izmeu kulture i prirode, mada uvijek
Pedeset godina Centra za balkanoloka ispi-
u toku historije obije oblasti meudjelovanjem
tivanja ANUBiH 1963. 2013. Urednitvo
kreiraju nae miljenje ili na istraivaki stav
ovog izdanja potpisuje akademik Devad
o porodici ili drugim rijeima o naem biu.
Juzbai, a za prireivanje izdanja pohvalu
Onda kako se pie historija misli o porodici u
zasluuju strune saradnice Melisa Fori i
Bosni i Hercegovini?
Minela elmo. Knjigu bismo najkraim
mitsutoshi inaba metodom podijelili na dvije velike cjeline,
prva tretira historijat, dok je druga bazi-
rana na zasebnoj bibliografiji svih izdanja
Centra. Od posebne je vanosti istaknuti
450
prikazi
uporedno objavljivanje historijata i na engle- afirmacije (1963-1992), period stagnacije

skom jeziku, s ime je rad ove ustanove pribli- (1992-1998), te period obnove (1998-2013).
en i stranim istraivaima. Znaajna karakteristika u ranom djelovanju
Istraivanje Balkana na bosanskoherce- Centra jeste osnivanje Akademija nauka i um-
govakom prostoru spada meu najstarije jetnosti BiH 1966. godine, s ime je definira-
nauno-istraivake projekte. Prva institu- na njegova krovna institucija iji e integralni
cija ovog tipa osnovana je pri Zemaljskom dio ostati do danas. Nedugo po osnivanju
muzeju 1904. godine pod imenom Institut Centra pod lupu njegovih istraivakih proje-
za istraivanje Balkana, da bi nakon etiri kata uli su i oni tematski okviri koji su se na
godine bio preimenovan u Bosanskoher- hronolokoj tablici odigrali neto kasnije za
cegovaki institut za istraivanje Balkana vrijeme srednjeg vijeka, te osmanskog doba.
koji je prestao sa radom slomom Austro- Ovo podizanje ljestvice e u sutini ostati u
Ugarske. Zalaganjem Henrika Baria 1954. najveoj mjeri samo nominalno, jer su gotovo
godine osnovan je Balkanoloki institut u svi projekti bazirani na antikim problemima,
okviru Naunog drutva Bosne i Hercego- o emu svjedoi i dugoroni plan Centra usvo-
vine. Zadaci ovog instituta ponajvie su za- jen 1968. godine koji je kroz deset taaka kao
lazili u balkanske lingvistike komponente, centralni problem markirao ilirsku prolost,
a tri godine po osnivanju objelodanjen je i odnosno antiko doba na prostoru Jugosla-
prvi broj asopisa Godinjak. Dolaskom na vije. Od sedamdesetih godina ova institucija
kormilo Instituta, Milenko S. Filipovi pro- se javlja kao organizator veeg broja okruglih
iruje njegov djelokrug na podruje histo- stolova, naunih skupova, te arheolokih istra-
rije, arheologije, knjievnosti, sociologije i ivanja. Najmarkantniji poduhvat u ovoj eta-
demografije, ali takva konstrukcija nije bila pi postojanja Centra svakako je publikovanje
odriva zbog kadrovskih i financijskih pro- monumentalnog izdanja Praistorija jugosla-
blema, te je Institut ugaen 1962. godine, venskih zemalja u pet tomova.
dok je iste godine na inicijativu dr. Alojza U vrijeme kada je predstavljao jednu od
Benca donesena odluka o osnivanju njegova najreferentnijih institucija iz oblasti balka-
nasljednika pod imenom Centar za balka- nologije, nastupila su ratne dejstva i Centar
noloka ispitivanja pri Odjeljenju historij- je potpuno prestao sa radom. Mimo te i-
sko-filolokih nauka Naunog drutva BiH. njenice, unitenjem velikog dijela inventara,
Svoje aktivnosti na polju nauke zapoeo je dokumentacije i materijala, itav budui rad
ve naredne godine, te se 1963. godina uzi- ove ustanove doveden je u pitanje. Izlazei
ma kao godina utemeljenja ove institucije. iz rata sa velikim hendikepom, Centar su za-
Zadatak novoformiranog Centra kretao se u desile i poasti postratnog doba od kojih je
detektiranju i prouavanju svih historijskih najproblematinija bila nerijeena financij-
faktora koji su djelovali na razvoj starih bal- ska konstrukcija u novoj dravi. Obnavljanje
kanskih naroda Ilira i Traana, te na njiho- njegova rada zapoelo je 1998. godine za-
vo uklapanje u kasnije etnike i nacionalne hvaljujui naporima i aktivnostima Devada
okvire, proteui se vremenski na periode do Juzbaia i Veljka Pakvalina, koji uz pomo
ranog srednjeg vijeka. Blagoja Govedarice obnavljaju suradnju sa
U polustoljetnoj tradiciji Centra defini- njemakim institucijama. Uspostavljanjem
rane su tri razvojne faze djelovanje: period redovitog objavljivanja Godinjaka tokom
451
prikazi
2001.-2002. godine ova ustanova ponovno ali je takva praksa ubrzo naputena kao to je
reanimira svoj rad koji je od tad u uzlaznoj to bio sluaj i sa Djelima. Naputajui prou-
putanji. avanje balkanskih lingvistikih elemenata u
Zasebna bibliografska lista svih izdanja Godinjaku su objavljivani radovi koji nude
Balkanolokog instituta i Centra za balka- odgovore na pitanja iz oblasti kulturne i po-
noloka ispitivanja predstavlja nastavak bi- litike historije antikih balkanskih naroda,
bliografije objavljene 1983. godine u znak prezentirajui pri tome i veliki broj rezultata
dvadesetog roendana Centra. Tako su bi- arheolokih iskopavanja, dok se u novije vri-
bliografijom obuhveene publikacije iz serija jeme prostor posveuje i radovima sa srednjo-
Djela, Godinjak, Posebna izdanja, te Vanse- vjekovnim predznakom.
rijska izdanja. Zahvaljujui ovoj, hronoloki Sastavni dio projekta obiljeavanja pe-
poredanoj, listi mogue je detektirati sferu in- desete godinjice predstavlja i digitalizacija
teresovanja i zastupljenosti tematskih okvira svih publikacija Centra koji je distribuiran
kroz pojedine periode. Tako nam lista bibli- besplatno u verziji CD-a na kraju knjige.
ografskih jedinica iz serije Djela, koja podra- Ovaj poduhvat je od posebne vanosti i suge-
zumijeva trinaest objavljenih naslova, ukazu- rira kako ova institucija prati svjetske tokove
je na prvobitnu utemeljenost istraivakog modernizacije naune misli. Digitalizacijom
rada na oblasti jezikih komponenti, te nagli svojih izdanja uposlenici Centra znaajno
zaokret ka prouavanju umjetniko-religij- su skratili dosadanji proces pronalaenja
skih aspekata antikih stanovnika Balkana. literature kako studentima, tako i istraiva-
Petnaest izdanja Centra objavljeno je u seri- ima. Sublimiranje informacija o Centru za
ji Posebna izdanja u izdavatvu ANUBiH. balkanoloka ispitivanja, prezentacijom na-
Ove publikacije se u potpunosti odnose na unih dostignua, pojanjavanjem proteklih
prezentiranje novih dostignua iz oblasti ilir- aktivnosti i zalaganja lanova ova institucija
ske problematike, bilo da se radi o zasebnim je ovim roendanskim izdanjem u najboljem
monografijama ili radovima sa simpozijuma. svjetlu promovirala svoj rad, kako u matinoj
Izdanjima ove serije historiografija o Ilirima zemlji tako i u irim evropskim konturama.
obogaena je u gotovo svim segmentima nji- U narednom periodu nauna saznanja i ak-
hove prolosti. U sklopu Vanserijskih izdanja tivnosti Centra zainteresiranima e biti jo
objavljeno je ukupno est brojeva od kojih se pristupaniji, a djelokrug negova istraivanja
pet odnose na fundamentalno djelo Praisto- uveliko proiren. Svi su ovi elementi pokaza-
rija jugoslovenskih zemalja. telji kako se na ove, za bosanskohercegovaku
Najobimnije i najpoznatije serije Centra, nauku teke uslove, moe i mora odgovoriti
asopisa Godinjak do danas je objavljeno 41 ulaganjem napora i zadravanjem visokog
izdanje. Na ovom mjestu ponovo je objavlje- kvaliteta naunog djelovanja.
na bibliografija Godinjaka koja je, za razliku enes dedi
od one objavljene u jubilarnom etrdesetom
broju, dopunjena bibliografskim jedinkama
posljednjeg broja. Posmatranjem ove bibli-
ografske liste uoava se kako je Godinjak
historiografske pukotine u prvobitno doba
popunjavao ponajvie u segmentima jezika,
452
prikazi
Ekonomska i ekohistorija: asopis za konfesionalne razlike. Nazivi sa prisvojnom

gospodarsku povijest i povijest okolia, imenicom zrinski odnose se u posjedovnom
br. 6, Zagreb Samobor, 2010, smislu na grofove Zrinski, ali tek od vreme-
271 str. na kada su oni zamijenili stariji naziv ubii.
Iako je oteavajuu okolnost Marinu
Prvi broj asopisa Ekonomska i ekohisto-
Knezoviu u radu Planine, brda i breuljci u
rija pojavio se na javnoj naunoj sceni 2005.
ranosrednjovjekovnim hrvatskim ispravama
godine, iako je zamiljen jo 1999/2000. go-
(27-35) predstavljalo njihovo rijetko spomi-
dine. Njegovu bru realizaciju omoguio je
njanje, autor je pomou strune literature i
znaajni meunarodni istraivaki projekat
suvremenih spoznaja o brdsko-planinskom
Zavoda za hrvatsku povijest pod nazivom
reljefu hrvatskog priobalja uspio dopuniti
Triplex Confinium hrvatska viegranija
postojeu prazninu. Iz izvorne grae pri-
u euromediteranskom kontekstu uz finansij-
mjetno je da se brda, planine i breuljci ne
sku podrku izdavake kue Meridijani iz
spominju kao dijelovi posjeda nego kao ge-
Samobora pored Zagreba. Urednici pret-
ografski orijentiri. Stoga autor smatra da ne-
hodnih brojeva su ugledna imena hrvatske
plodnost, a iz toga slijedi neiskoristivost, do-
historiografije: Mira Kolar-Dimitrijevi,
prinosi neprivlanosti zemljita. Polazei od
Hrvoje Petri i Drago Roksandi. Osnov-
postavke da reljef prema brodelovskoj koli
na definicija ekohistorije se moe svesti na
dugog trajanja zauzima znaajno mjesto u
nain da je to nauna disciplina koja na ra-
razvoju ljudskog drutva autor u oskudnosti
zliitim razinama prouava ovjeka u inte-
pisane izvorne grae nastoji rekonstruirati
rakciji sa ekosistemima. asopis je, poevi
ivotni ambijent hrvatskog ovjeka druge
od drugog broja tematski koncipiran; prvi je
polovine 11. stoljea.
posveen bolestima, drugi ekonomiji i oko-
liu, trei ljudima i rijekama, etvrti historiji Utvrivanje prirodnih i geografskih od-
umskog okolia, a peti ljudima i lovu. Ova lika Kalnikog gorja na osnovu dostupne
publikacija je posveena istraivanju prolo- dokumentacije iz perioda 16. do 18. stoljea
sti planinskih/gorskih predjela iz ekohisto- bio je zadatak Hrvoja Petria u radu Hills of
rijske perspektive i sadri ukupno 11 radova, Kalnik in Early Modern Age: Contributions
1 bibliografski prilog i 1 In memoriam, uz to enviromental History (36-54). Kalniko
12 prikaza/recenzija. gorje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hr-
vatske i prostire se u pravcu jugozapad-sjeve-
Oslanjajui se prvenstveno na suvre-
roistok. U sklopu ovog rada autor pokuava
mene geografske karte Drago Roksandi u
dati odgovore na pitanja kako je izgledalo
radu Zrinska gora u ranome novom vijeku:
kalniko okruenje u ranonovojvjekovno
kartografske percepcije (8-26) nastoji da utvr-
doba, i kako su ga ljudi oblikovali, te kakav
di kako se ovaj oronim uspio odrati i nakon
je povratni prirodni utjecaj bio na popula-
to je plemika porodica Zrinski napustila
ciju ovog prostora. Autor nastoji istraujui
ili izgubila svoje posjede u donjem Pounju.
ovu geografsku oblast iznai modele koji bi
Iako se oronim Zrinska gora ustalio kra-
se mogli preslikati na izuavanje prolosti
jem 18. stoljea, odravanje ove tradicije
okolia peripanonskih gorskih prostora.
na ovom prostoru autor pripisuje hrvatskoj
stalekoj kolektivnoj memoriji i narodnim Detaljnu analizu utjecaja prirodnog okru-
predanjima bez obzira na potonje etno- enja dalmatinskih planina: Velebita, Dinare
453
prikazi
i Biokova na vlako stanovnitvo ove oblasti Meimurje) i brdsko-planinskog podruja (Pot-

vri Marko ari u radu Planine i morlaki kozarje) (107-123). Nakon to se posvetila
svijet u Dalmaciji: ekohistorijski osvrt (55-94). prikazom ovog fenomena u historiografiji, au-
Autor se najprije izjanjava zato je dao pred- torica je pristupila sagledavanjem pojave gladi
nost terminu Morlak umjesto Vlah, nalazei u brdskim dijelovima Hrvatske i Bosne tokom
opravdanost za svoju postavku u regionalnoj naznaenog perioda. Sumirajui sve faktore
konotaciji ove rijei. Opirna analiza ovog vane za pojavu gladi na ovom prostoru au-
rada rezultira sagledavanjem prirodnih, dru- torica vidi u odnosu reljefa i tradicionalnog
tvenih, ekonomskih te kulturalnih struktura agrarnog sistema u prehrani stanovnitva.
ovih polunomadskih skupina. Posebnu poja- Najizrazitija reljefna karakteristika Slo-
vu ovog meuodnosa autor nalazi u oblikova- venije su njene planine, a Borut Batagelj u
nju katuna kao tipinog morlakog/vlakog radu Odkritj gora: Strukturne spremembe v
ivotnog stanita. Popunjavanju cjelokupne dojemanju gora na slovenskem do zaetka 20.
slike doprinosi istraivanje ireg perioda koje stoletja (124-142) je pokuao sagledati o-
se odnosi na vremenski interval od srednjeg vjekov proces ovladavanja ovog podneblja.
vijeka do 19. stoljea na osnovu kojeg se naj- Utvrdivi da se naunim otkriima tokom
jasnije uoavaju stalna i promjenljiva obiljeja posljednjih nekoliko stoljea slika o ovim
vlakog etnikog elementa na dalmatinskom predjelima postepeno mijenjala, od svije-
prostoru. ta koji je bio proet mitovima, legendama
Rad Slavena Bertoe Planina Uka i mo- i bajkama kojeg su se ljudi bojali autor je
zaici novovjekovne prolosti (95-106) istrauje pokazao da je s kraja 19. stoljea dolo vri-
iz perspektive ekohistorije najviu planinu jeme u kojem je prevladavalo divljenje. Ve-
Istre, koja je bila dio interesa mnogih histo- liku zaslugu u umnoavanju i pribliavanju
riara tokom historije. Autor se posluio ra- savremenijeg pogleda na ovaj prostor imaju
znovrsnom izvornom i literarnom graom brojna slovenska planinska drutva koja su
kako bi uvidio opis Uke u djelima pisaca poela formirati od sredine istog stoljea.
nastalih tokom prethodnih nekoliko stoljea. Ekonomske mjere koje za rezultat imaju
Slijed dugoronih dogaaja uslovio je mi- nastanak ustanova za izdavanje novanih
gracijska kretanja koja su za posljedicu ima- sredstava dio je istraivakog postupka Mire
la demografski pad ove oblasti. Drugi vaan Kolar-Dimitrijevi u radu Prve kreditne
aspekt ovog lanka predstavlja opis ceste iz ustanove za pomo seljatvu u Hrvatskoj
1878. godine koja je vodila preko ove prirod- primjeri sela Drnje i Brdovec (1873.-1883.)
ne prepreke. Uz saetak na engleskom jeziku, (143-172). Nakon to je ustanovila u ka-
radu je pridodan i opirniji na talijanskom. kvom okruenju i u kojim prilikama su se
Politika nestabilnost koja se poduda- pojavile prve novane kreditne ustanove,
rila sa Napoleonovim ratovima i hladnijim autorica pokazuje utjecaj ovih modernijih
klimatskim valom, uz ve poveani prirataj sistema ekonomskog poslovanja na primjeri-
evropskog stanovnitva imala je za poslje- ma dvaju sela Drnje (blizu Koprivnice) i Br-
dicu pojavu gladi koju iz jedne ire perspek- doveca (u blizini Zagreba). Osnivanje ovih
tive istrauje Viktoria Koak u radu Glad u lokalnih predujmiona bilo je potpomognu-
planinama i nizinama u drugoj polovici 18. to od strane plemstva i sveenstva s ciljem
stoljea - usporedba nizinskog podruja (Donje spreavanja odlaska populacije sa sela. Rad
454
prikazi
ovih zadruga bio je otean od strane organi- ljio na jeftinim fosilnim gorivima kao to su
ziranih ustanova, prije svih banaka. Iz razlo- ugljen, plin i nafta, znai da e pri kraju ere
ga to je brdoveka predujmiona ve imala jeftinog izvora energije morati doi do kom-
odgovarajuu historijsku obradu, autorica je pletnog zastoja u sluaju da se ne pronau
posebnu panju posvetila drnanjskoj koja se jednako kvalitetne alternative. Stoga krize
do sada nije spominjala. nastale u 21. stoljeu (meu kojima se nalazi
Andrej Studen je u radu Ko zabolijo no- i ona iz 2008. godine) prijete kompletnom
snice. Razmiljanje o straniih in smradu v uruavanju finansijsko-kreditnog sistema.
dolgem 19. stoletju (173-186) izrazio nasto- Temelje te krize autor vidi u primicanju kra-
janje da nam predoi jedan zanemareni as- ju ere jeftinih fosilnih goriva i stalnom pro-
pekt industrijalizacije na primjeru Ljubljane dubljivanju ekonomske i drutvene krize, to
s kraja 19. stoljea. Taj aspekt se odnosi na u krajnjem sluaju moe znaiti demografski
smrad koji je bio sastavnim pojmom indu- i drutveni slom nesagledivih razmjera.
strijskog razvoja, bilo da je on dio direktnog Opirnim spiskom relevantne literatu-
proizvoakog postupka ili dijelom okrue- re koju je dopunio pregledanjem kataloga
nja kakav je taj postupak stvorio. Kao pro- dravnih i lokalnih biblioteka posluio se
tutea tome dolo je do pojave higijenskih Danijel Vojak pri izradi rada Izbor iz bi-
zavoda, to je za posljedicu imalo da se in- bliografije radova o gospodarstvu Samobora
dustrijska proizvodnja posebno ona sa tok- (226-233). Autoru je polo za rukom da
sikim materijalima izmjesti van grada, to je pronae 115 bibliografskih jedinica vezanih
i zakonskim odredbama utvreno. Sanacija za ekonomsku prolost Samobora, raspore-
i osavremenjavanje vodovodnih i vodood- enih u dvije grupe: knjige i lanci.
vodnih cijevi gradske opine rezultiralo je Pri kraju ovog broja nalazi se i In memo-
poboljanim higijenskim uslovima u gradu. riam: Tomislav Markus (1969.-2010) kojeg
Prvi dio rada Struggles over the Eurasi- je napisao Gordan Ravani. Autor je u sa-
an Borderlands and the Origins of the Cold etom obliku predstavio ivotopis pokoj-
War (187-201) Alfreda J. Riebera odnosi nog hrvatskog historiara 19. stoljea koji je
se na interakciju vienacionalnih carstava: svoju naunu karijeru izgradio u Hrvatskom
Habsburkog, Ruskog, Osmanskog, Per- institutu za povijest. Autor nas je upoznao i
zijskog i Kineskog izmeu 16. i 20. stoljea sa Markusovim neobjavljenom rukopisnom
koju autor razmatra kroz savremni geokul- zaostavtinom koja mnogo svjedoi o njego-
turni kontekst. U lanku se kao kulimina- voj marljivosti i predanom radu. S obzirom
cionom slijedu dogaaja posveuje panja da je Markus vei dio naune karijere posve-
periodu Hladnog rata koji je posluio kao tio i meuodnosu biologije i historije, odno-
baza nastalim graninim promjenama na sno dubinskim pitanjima ekologije i ekohi-
teritoriju savremenih euroazijskih zemalja. storije, autor je na kraju ovog osvrta dodao
Posljednji rad je djelo rano preminulog i njegovu bibiliografiju o ovoj tematici koja
hrvatskog historiara Tomislava Markusa s ukljuuje objavljene i neobjavljene radove
naslovom Velika prekretnica: Peak Energy i (njih ukupno 34).
integracija industrijskih drutava (202-225). Na samome kraju nalazi se i redovna ru-
Poto se munjeviti politiki, drutveni i eko- brika Prikazi knjiga (237-265) u kojoj se na-
nomski razvoj prethodnih desetljea teme- laze recenzije slijedeih publikacija: Stephen
455
prikazi
J. Pyne, Vatra. Saeta povijest, Prevela Olga potaknuti i ovaj aspekt sagledavanja prolo-
ari, Prosvjeta, Zagreb, 2010, 217 str. (237- sti. Pohvalnim potezom redakcije smatramo
241); Matija Buar, ur. Zrinska gora: regio- i redovno auriranje Internet portala na ko-
nalni park prirode. Petrinja: Grad Petrinja: jem se nalaze svi radovi u PDF izdanju ovog
Uiteljski fakultet: Matica hrvatska, ogranak; asopisa. Planina je raznovrsna, po svom
Sisak: Sisako-moslavaka upanija; Zagreb: reljefu, istoriji, obiajima pa ak i po samoj
Sveuilite u Zagrebu, 2010, 474 str. (242- ishrani, su rijei kojima je Fernand Braudel
243); Norbert Pap, Hungary in the attraction u svojoj naunoj postavci zaokruio svoja
of the Balkan and the Mediterreneum, Publi- poetna razmatranja ekohistorije i historije
kon Publisher, Pcs, 2010 p. 320 (244-245); dugog trajanja pri sagledavanju reljefa. Ovu
Ruica Vuk, Ludbreka Podravina - gospodar- emu moemo prepoznati i u veini rado-
ski razvoj kao faktor transformacije, Meridija- va ovog broja. Ovu vrstu naunog pristupa
ni, Grad Ludbreg, Samobor, 2009., 232 str. smatramo doprinosom dosadanjim histori-
(245-247); Album predaka, Zbornik zavi- ografskim radovima.
ajne povijesti, Hrvatska udruga nastavnika
nedim rabi
povijesti i kolska knjiga, 2009, str. 189 (247-
249); Ivan T. Berend, Ekonomska historija
Evrope u XX veku, Arhipelag, Beograd, 2009.
(249-251); Global Environment. A Journal of
History and Natural and Social Sciences, N. 3,
2009. (251-257); Lujo Matutinovi, Ogled o , . 1,
Ilirskim provincijama i Crnoj Gori, kolska
knjiga, Zagreb 2009, 290 str. (257-259); Po- , , 2013, 348 str.
dravina, asopis za multidisciplinarna istra- Godina 2011. bila je veoma znaajna za
ivanja, vol. VIII, br. 15, Koprivnica, Lipanj profesionalno bavljenje medievalistikom na
2009, str. 268 (259-261); Podravina, asopis podruju Jugoistone Evrope. Osnivakom
za multidisciplinarna istraivanja, vol. VIII, skuptinom, odranom februara 2011. u
br. 16, Koprivnica 2009, 210 str. (262-263); Beogradu, osnovan je Centar za napredne
Geoadria, geografski znanstveni asopis, Odjel srednjovjekovne studije, ime je izuava-
za geografiju Sveuilita u Zadru, Zadar nje srednjeg vijeka dobilo novu dimenziju,
1/2010, str. 238 (263-265) i osvrt: 40. Me- a stvorene su i pretpostavke za znaajnije
unarodni kulturno-povijesni simpozij Mo- projekte u budunosti. Dvije godine nakon
gersdorf (Celje, Slovenija, 6.-9, srpnja 2010.) osnivanja, Centar je objavio premijerni broj
(266-267). , prvog asopisa na prostoru Ju-
Od kako je poeo izlaziti, asopis Eko- goistone Evrope specijaliziranog iskljuivo
nomska i ekohistorija privlaio je svojim za srednjovjekovne studije. Ukupno je 15
interdisciplinarnim pristupom i modelom autora imalo ast da svoje priloge objave u
istraivanja veliku panju hrvatske naune ovom inauguralnom broju.
javnosti. S obzirom da je u bosanskoherce- Rubriku lanci i rasprave otvara rad
govakoj historiografskoj sceni ovakav pri- Une Popovi, sa Filozofskog fakulteta u No-
stup nikako ili veoma malo prisutan elimo vom Sadu
skreui panju na ovaj kvalitetan asopis . : ,
456
prikazi
(11-31). Auto- razmiljanja o njima. Ponavljanje od ranije

rica analizira filozofski aspekt misli sv. Au- poznatih teorija o Bosni, Zahumlju, Travuni-
gustina, jednog od najznaajnijih srednjo- ji i Konavlima, kao tradicionalnim delovima
vjekovnih mislilaca, sa posebnim akcentom srpske drave nepotrebno je oduzelo mnogo
na odreenje unutranjeg horizonta sopstva, prostora za glavnu temu rada, analizu DAI
ime je ovaj veliki filozof napravio znaajan sa kartografskog aspekta. Svoj prilog u ovom
iskorak u odnosu na antike uzore filozofske asopisu dao je i Emmanuel Moutafov sa bu-
misli. Augustinovo zahvatanje i manipulira- garske Akademije nauka, radom Typology
nje unutranjeg horizonta sopstva, tj. identi- and Semantics of Cryptograms and Acrolexa
teta pojedinca, sagledano je preko tri glavna in the Orthodox East in the Byzantine and
motiva: samog okreta ka unutranjosti, anali- post-Byzantine period (49-75) u kojem daje
ze strukture saznajnih mogunosti ovjeka te klasifikaciju kriptograma (kombinacija gr-
preko metoda meditacije putem udubljivanja kih, staroslovenskih ili latinskih slova, koje
u sopstvo. Ova tipino hrianska filozofska se sreu na razliitim objektima) i akrolek-
ideja, kod Augustina se potvruje u ideji sa (objekti za linu upotrebu, ikonografske
potvrivanja individue kao jedinog i pravog predstave, monumentalna dekoracija, ruko-
mjesta saznanja. Jedno od najznaajnijih djela pisi i stare knjige, nadgrobni spomenici itd.).
za ranosrednjovjekovnu prolost naroda ovih Srpska vladajua porodica Nemanjia
prostora, De administrando imperio bizant- je mnogo panje pridavala pitanju legitmi-
skog cara-pisca Konstantina Porfirogeneta, teta svoje vlasti. Marija Vasiljevi u radu
oekivano je u prvom broju Inicijala dobilo
analizu nekog od svojih segmenata. Tome je (77-96) u povelja-
pridonio Bojan Novakovi, radom ma iz kancelarije ove porodice identificira tri
29-36 De ad- glavna obrasca spominjanja predaka, kao po-
ministrando imperio (33-48), u kome se tvrde vladarskih prava. Ti obrasci su: pomeni
usredotoio na utvrivanje porijekla jednog predaka u autobiografskim odlomcima, po-
dijela geografskih podataka iz poglavlja DAI tomstvo vladara od svetorodne dinastije, te
interesantnim za nae predjele. Istaknuta je pozivanje na uee predaka u vlasti. Gotovo
injenica o iznenaujue malo sauvanih kar- uvijek ovi programski pomeni predaka jav-
tografskih podataka iz Bizantskog carstva, te ljaju se u sveanim dijelovima povelja, duhov-
da osim spominjanja izgubljene karte koju je nim sankcijama, arengama. Kreimir Regan,
naruio car Teodosije II, openito nije posto- sa Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea u
jalo mnogo interesovanja za njihovu izradu. Zagrebu, je analizirao Boje utvrde Kralje-
Za bosansko srednjovjekovlje svakako su vine Slavonije (97-114), tj. utvrenja iji su
najzanimljiviji autorovi osvrti na naseljene vlasnici bila crkvena lica, ili pripadnici vite-
gradove koji su pripadali Bosni. Tako se on kih redova. Autor je identificirao 37 utvre-
priklanja klasinim historiografskim stavo- nja koja se mogu ubrojati u ovu kategoriju.
vima o znatno niem statusu kneevina Prema tipologiji, te Boje utvrde su podi-
oznaenih sa horion u odnosu na one ozna- jeljene u plemike gradove-zamkove, utvr-
ene sa hora to prevashodno oznaava dr- ena naselja, utvreni samostani, renesansni
avu. Naalost, nisu navedeni noviji stavovi kateli, ranorenesansne tvrave, te utvre-
Tibora ivkovia o tom problemu i autorova ne crkve. Budui se u kategoriju plemikih
457
prikazi
gradova-zamkova ubraja i Dubica, ovaj rad za ugovore o uzgoju magaraca, kupoprodajne

ima znaaja i za prouavanje srednjovjekovne i ugovore i sluajeve pljaki magaraca.
rano-novovjekovne prolosti dananje Bosan- Aleksandar Krsti, sa Istorijskog instituta
ske krajine. Diplomatske aktivnosti nastale u u Beogradu prua biografske podatke o jed-
toku mirovnih pregovora Dubrovnika i srp- noj vlasteoskoj porodici iz srednjovjekovne
skog kralja Stefana Uroa II Milutina, sa poet- Srbije:
ka 14. stoljea, predmet su zanimanja Neboje (161-
Poria Peace negotiations between Serbia 185). Ovaj velika potie iz porodice koja je
and Dubrovnik in 1301-1302: A Case Study bila iz uskog kruga savjetnika despota ura
in Medieval Diplomacy (115-135). Ovaj su- Brankovia i iji su lanovi obavljali odre-
kob je veoma dobro dokumentiran u izvorima, en upravne funkcije u Zeti. Autor sumnja
pa moe posluiti kao slikovit primjer diplo- u starije historiografske stavove (Stojanovi,
matskih obrazaca i sredstava koje su koristile Jireek, Mii, Lemaji, Dini, irkovi,
obje strane. Kao glavno diplomatsko sredstvo Kovaevi-Koji) o poistovjeivanju Miloa
koristila su se brojna poslanstva na obje strane, Belmuevia sa vojvodom Miloem koji se
dok su pomona sredstva bili posredovanje, spominje u Srebrenici 1457. godine. Nagla-
trgovinski embargo i uzimanje taoca. Za sred- eno je i da je ovaj velika bio pristalica turko-
njovjekovnu Bosnu jedan od najznaajnijih filske struje Mihaila Anelovia, a kasnije je
radova jeste Magarci u dubrovakom zaleu prebjegao u Ugarsku. Sline tematike je i pri-
(137-159) Esada Kurtovia, u kome autor stup Radmila Pekia
analizira podatke iz izvora dubrovake prove- (1542-1567):
nijencije, vezane za mjesto i ulogu ove ivotnije
u svakodnevnom ivotu srednjovjekovnog o- (187-203). Interesantna i jo uvijek u pot-
vjeka dubrovakog zalea. Iz teksta saznajemo punosti ne prouena tematika pijunae
da je magarac kao ivotinja korisna za prijevoz obraen je kroz prizmu firentinskog trgovca
robe i jahanje, bio dosta zastupljen u neposred- i konzula Lorenca Minijatija. Ovaj veoma
nom dubrovakom zaleu, iji kreviti krajolik agilni Firentinac, koji se uglavnom bavio
mu je dosta odgovarao, dok su u unutranjosti prodajom tkanina, bio je veoma aktivan u
za sline poslove mnogo vie koriteni konji, prikupljanju informacija sa svih strana. Dje-
mazge i mule. Kao i ostale vrste stoke, i magarci lovao je pod lanim identitetom Simeona
su davani na uvanje, uzgoj i rad, to je redovno de Zagueri, trgovca iz Ankone, bio u kon-
zakljuivano prigodnim ugovorima. Prosjena taktu sa znaajnim personama iz Francuske
cijena magarca u kupoprodajnim ugovorima i Osmanskog carstva. Na kraju, zbog uea
iznosila je 5-6 perpera, dok su najskuplji pla- u poznatoj zavjeri Marina Dria, u rodnoj
ani i preko osam perpera. Najei opis maga- Firenci, za ije interese je dugo i ivot riziko-
raca u izvorima je vezan za boju njihove koe i vao, odrubljena mu je glava. Djelovanje Mi-
dlake. Zanimljiv je i dio rada koji govori o ne- haila Valtrovia, pored Miloja M. Vasia, naj-
koliko primjera kada su ljudi pogrdno naziva- znaajnijeg arheologa Kraljevine Jugoslavije
ni magarcima ili sinovima magaraca, to je bila obradila je Monika Milosavljevi
jako teka uvreda u srednjem vijeku. Uz ovaj
rad priloene su i tri tabele koje daju pregle-
dan popis regesta dubrovakih izvora vezanih (205-226).
458
prikazi
Druga rubrika Inicijala posveena je je Denan Dautovi dao osvrt na Histo-

izdavanju i analizi izvorne grae. Tako je riografsku produkciju o srednjovjekovnoj
Dragi M. ivojinovi objavio tekst, pri- Bosni u 2011. godini (309-330), u kojem
jevod i fotografiju je predstavio znaaj historiografskih radova
II (229- objavljenih u strunoj periodici, zbornicima
239). Ovom horizmom Asen II garantuje radova, monografijama i zbirkama izvora.
dubrovakim trgovcima prava i povlastice arko Vujoevi je prikazao rad i izlaganja
trgovine na teritoriji koju kontrolie. Do- sa Meunarodne konferencije Digital Di-
kument je znaajan jer svjedoi o vremenu plomatics 2011 Tool for the Digital Di-
ukidanja prevlasti bizantskih gospodara plomatist odrane u Napulju 2011. godine.
Solunskog carstva nad Bugarskom i jaa- Kao jedini nedostatak u ovom prvom
nju moi Drugog bugarskog carstva. arko broju moemo istai nedostatak
Vujoevi je slian posao obavio sa objavom dijela asopisa u kojem bi bili predstavljeni
e e osnovni zadaci i ciljevi Centra za napredne
(241-254), kojom se na molbu se- srednjovjekovne studije, kao i izvjetaj o
vastokratora Dejana utvruje vlastelinstvo radu u prethodnom periodu. Taj tip sadra-
crkve Vavedenja Bogorodice u selu Arhiljev- ja se moe initi nepotrebnim i dosadnim,
ci Autorska suradnja Aleksandra Jakovljevi- no umnogome bi olakao kasnija istraiva-
a i Nevena Isailovia rezultirala je radom nja djelovanja ovog Centra. No, ta injenica
1574. uopte ne utie na zakljuak da je pojava a-
(255-290). Ova nahija je zauzi- sopisa dogaaj od izuzetne va-
mala prostor dijela nekadanjeg Kninskog nosti za medievistiku Jugoistone Evrope i
komitata. Samo su se dva vanija utvrenja Balkana. Broj i kvalitet objavljenih radova
nalazila na ovom prostoru: Drni i Petrovac, ve ovom prvom broju daju zapaeno mje-
a osmansko osvajanje je dovreno do 1522. sto u historiografskoj produkciji za 2013.
godine. Nakon ovog historijsko-geograf- godinu. Iskreno se nadamo da je pred nama
skog konteksta, autori su predoili translite- samo prvi od mnogih brojeva ovog asopisa,
raciju, prijevod te faksimil popisa. te da e se u njemu nastaviti objavljivati ra-
U rubrici Prikazi i kritike Esad Kur- dovi sline kvalitete i znaaja.
tovi je predstavio knjigu Bosanska kva-
denan dautovi
dratura kruga Dubravka Lovrenovia,
Neboja Pori
,
, I; Dragi M. i-
vojinovi i arko Vujoevi su prikazali
,
dok je ivojinovi autor jo jednog prikaza,
knjige Georgi Nikolova

(
XII XIII .). Posljednja ru-
brika posveena je Naunom ivotu. Tako
459
IZVJETAJI
Okrugli stol Zemlje antikog Ilirika prije i poslije Milanskog edikta,
Filozofski fakultet u Sarajevu, 7. maj 2013. godine

Milanski edikt predstavlja jednu od najveih i najvanijih prekretnica u histori-
ji kako kranstva, tako i Europe, a uzrono-posljedinim vezama i u historiji svijeta.
Upravo je radi toga, u prostorijama dekanata u organizaciji Odsjeka za historiju Fi-
lozofskog fakukteta u Sarajevu 07. maja 2013. godine odran okrugli stol na temu
Zemlje antikog Ilirika prije i poslije Milanskog edikta povodom 1700 godina izdava-
nja Milanskog edikta. Uee su uzeli mnogi strunjaci iz razliitih naunih oblasti
(arheolozi, klasini filolozi, pravnici, historiari, teolozi) iz razliitih institucija po-
put Fakulteta humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi iz Mostara, zatim
Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici,
te domaina Filozofskog fakulteta u Sarajevu iji su profesori, saradnici i studenti
dali najvei doprinos. Tom raznovrsnou je dat znaajan doprinos multidiscipli-
narnom izuavanju Konstantinovog dokumenta. Vano je spomenuti da su uesnici
ovog okruglog stola problematiku koja se vee uz Milanski edikt pokuali sagledati
iz dvije perspektive: klasino-civilizacijske i judeo-kranske. Uz to je vaan i done-
kle eksperimentalan pristup koji je na osnovu jednog prostora i jedne etnike cjeline
sagledao faze historijskog i kulturnog razvitka prije i poslije 313. godine. Organiza-
cioni odbor je odabrao prostor Zapadnog Balkana, koji su su periodu antike civili-
zacije naseljavali najveem broju razliiti ilirski narodi, za geografski okvir tematske
cjeline. Shodno tome taj dio rimske drave u sklopu izlaganja uesnika okruglog sto-
la tretiran je kontekstu posmatranja refleksija Konstatinovog edikta. Takav pristup
stavlja tematiku Milnskog edikta u sveru rimske provncijalne historiografije koja je
izuzetno cijenjena u modernoj antikoj metodolokoj misli.
Okrugli stol je bio podijeljen na pet panela, izmeu kojih su odrane diskusije,
a trajao je pet sati. Uvodno izlaganje pod nazivom Galerijev edikt odrao je Salme-
din Mesihovi u kojem je izloio ono ta je prethodilo samom Milanskom ediktu.
U prvom dijelu se bavio Galerijevom linou, osvrnuo se na njegovu besprijekor-
nu vojnu karijeru i put od cezara do augusta, a kroz to je obratio panju na njegov
odnos s Dioklecijanom. Posebnu se posvetio progonu krana pod Dioklecijanom
i Galerijevo uee u istom. Na kraju je objasnio uzroke koji su doveli do samog
Galerijevog edikta i da je jedan od glavnih bio taj to progoni nisu ostvarili osnovni
463
kemal abdi
cilj, a to je bilo jaanje rimske religije i religijskih i kultnih obiaja, te je naveo da

je Galerije i nakon tog ina zadrao svoj izrazito negativan stav prema kranstvu.
U radu Zemlje i narodi antikog Ilirika u historiografskim djelima Strabona i Plini-
ja Starijeg Naila Uzunovi-Hasii daje ocjenu dva djela, Plinijevog Prirodoslovlja i
Strabonove Geografije, u kojima su iznijeti vani podaci o vremenu rimske vlasti na
ovom prostoru. Ona je iznijela miljenje da su to historijski izvori koje je nemogue
izbjei pri prouavanju ovog prostora, te da bi bez injenica koje oni navode bilo
nemogue izvriti rekonstrukciju rimskog perioda. Poslije ocjene ta dva djela, Belma
uzovi je izlagala rad pod nazivom Odnos kranskih izvora prema caru Konstanti-
nu i drugim rimskim vladarima. U prvom dijelu izlaganja se bavila autorima koji su
poznavali Konstantina i koji su ivjeli u vrijeme kad i on, a u drugom dijelu se bavila
izvorima koji spominju Konstantina kroz historiju Crkve. Iznijela je tvrdnju kako je
odnos prema rimskim vladarima varirao od sasvim negativnog do gotovo idealnog,
kao primjer je navodila tetrarhe, koji su poput Dioklecijana omraeni od strane Cr-
kve, pa do Konstantina radi kojeg su ak i iskrivljavali injenice u svojim djelima u
svrhu velianja Konstantina. Napomenula je i kako nije mogla obratiti panju na
sve autore i izvore radi forme rada, ve se odluila za one koji najvjernije prikazuju
odnos izvora prema vladarima koje je spominjala.
Nakon pauze i diskusije prvo izlaganje drugog panela, Gornja Mezija krajnja gra-
nica Ilirika, je odrala Ivana Boi, u kojem je temeljito obradila ne samo teritorij i
granice provincije, kako bi se moglo zakljuiti iz naslova, ve ona donosi informacije o
stanovnitvu tj. o raznim narodima koji su ivjeli na tom prostoru, o gradovima poput
Singidunuma i Viminaciuma. Nakon toga je izloila ekonomsku sliku za koju je napo-
menula da ne postoji dovoljno pisanih izvora, te istraene arheoloke grae, to uvelike
oteava istraivanje ovog prostora, koji je meutim bio vrlo vaan Rimljanima radi
rudnih bogatstava. U prikazu religijske slike je pratila razvitak od primitivnih religija i
oboavanja domicilnih boanstava, preko orijentalnih, grkih i rimskih boanstava, te
se bavila i pojavom i irenjem kranstva na tom podruju. U drugom izlaganju, pod
naslovom Djetinjstvo i mladost Konstantina u Meziji i njegov stav prema kranstvu u
tom periodu ivota, Senaid Boli je na osnovu dostupnih podataka pokuao ustanoviti
mjesto i godinu roenja, te koliko je vremena proveo u rodnoj provinciji prije nego je
poslan na slubu u Istoni dio Drave i njegov odnos prema kranstvu u mladosti.
Naglasak je stavio i na mjesto porijekla Konstantinove majke, koje u historiografiji nije
razrijeeno, te se posebno bavio pitanjem religijske pripadnosti njegovog oca, Kon-
stancija Klora. Iza toga autorica rada Vjerska politika Konstantina Velikog od dolaska na
vlast do bitke na Milivijskom mostu kroz vizuru savremene antike historiografije Amra
ai se kroz, kako je rekla, literaturu koja je objavljena nakon 2000. godine, kriti-
ki ponijela prema kranskim historiografima poput Laktancija i Euzebija iz Cezare-
je koji su u svojim djelima iznijeli mnoge neistine. Ustvrdila je da se do 313. godine
464
okrugli stol zemlje antikog ilirika prije i poslije milanskog edikta
Konstantin ponaao nezainteresirano i pasivno prema kranima, te da je Galerijev

edikt smatrao pametnim politikim potezom. Konstantina je prikazala kao praktinog
vladara, paganina, koji je bio pametniji i tolerantniji od prethodnika i konkurenata i
koji je iskoristio sve veu kransku zajednicu u svrhu vlastitog interesa. Tu se razvila i
polemika izmeu uesnika u kojoj se Senaid Boli predstavio Konstantina kao kra-
nina, a Amra ai kao paganina, te se kritiki osvrnula na Bolieve tvrdnje, a svoje
uporite je temeljila na radovima savremenih amerikih i britanskih autora. Zadnji rad
u ovom panelu su izloili Devad Drino i Benjamina Londrc, a naslov je bio Milanski
edikt kroz prizmu pravne nauke u kojem su pravnom analizom edikta, koji je ustvari
reskript, ukazali na njegove aspekte: davanje slobode ispovjedanja vjere prema vlasti-
tom nahoenju i povratak imovine koja je oteta kranima. Nakon toga su dali prikaz
nekih promjena koje je Konstantin uveo u kranstvo, npr. promjena svetog dana sa
subote na nedjelju, a to je bio pokuaj da se napravi razlika izmeu krana i Jevreja,
koji su bili omraeni poslije Bar Kohbinog ustanka. U nastavku su se bavili Konstan-
tinovom zakonodavnom djelatnou, te promjenama koje su uslijedile radi utjecaja
kranstva na Konstantina, kao npr. ukidanje kazne razapinjanjem na kri, uvoenje
religijske terminologije u zakonske tekstove, pojava novih krivinih djela i slino. Rad
su zakljuili s miljenjem da je Milanski edikt bio kljuni dokument u transformaciji
paganskog Rima u kranski i da je bitno utjecao na zakone o krivinim djelima pro-
tiv kranstva, te da je to najvea pravna posljedica tog dokumenta.
Trei panel izlaganja odnosio se na radove koji su tematski vezani za provinciju
Dalmaciju, a prvi je bio rad Provincija Dalmatia od Epidauruma do Lissusa Nedima
Mehia u kojemu je obradio podruje istone Dalmacije, tj. podruje dananje Crne
Gore i priobalni pojas sjeverne Albanije. On se usredotoio na nastanak provincije
Dalmacije, na ilirske narode tog podruja, gradove poput Duklje, Risana i Skadra,
te na razvitak puteva za koje je naglasio da nisu dovoljno arheoloki istraeni. Ajdin
Kmeta je u radu Maritimum Dalmatia predstavio primorsku Dalmaciju, u sklopu
kojeg je izloio pojavu kranstva u provinciji, ali se najvie bazirao na politiku hi-
storiju i cara Dioklecijana. Objasnio je i da su radi vanosti ove provincije rimske
vlasti odluile da je jae veu za sebe u administrativnom, ekonomskom,kulturnom
pogledu. Odmah poslije njega je Almir Mari izlagao rad Poeci antike na podruju
dananje Hercegovine. Doba ilirskog helenizma u kojemu je obradio kontakte Grka s
istonojadranskom obalom u predhistorijskom dobu, ilirskim helenizmom, gdje je
zastupljao miljenje Zdravka Maria da je taj prostor ustvari najsjeverniji ogranak
helenskog svijeta i kulture. Takoer se bavio i Daorsima, ilirskim narodom iz pod-
ruja oko rijeke Neretve, na koje je najvie utjecao helenizam, trgovakim odnosi-
ma njih i Grka, preko kojih je na podruju Bosne i Hercegovine zapoeo razvitak
pismenosti i radi kojih su Daorsi poeli razvijati svoje urbane cjeline po ugledu na
helenske kao najjasniji primjer je naveo urbani kompleks Gradina u Oaniima kod
465
kemal abdi
Stoca. Takoer je pojasnio kako je s Grcima u to podruje je prodrla i grka religi-

ja iji je aspekt vjerovatno najmanje prouavan, a emu svjedoe materijalni ostaci
koji prikazuju potivanje olimpskih bogova. Cjelovitu ekonomsku i religijsku sliku
ovog prostora u periodu etvrtog stoljea je prezentirao Arnes Dido u radu Vjerski
i ekonomski razvoj prostora dananje Bosne i Hercegovine u IV stoljeu. Pri obradi eko-
nomske slike je panju obratio na rimska naselja na tlu BiH, npr. kompleks velikog
poljoprivrednog imanja u Mogorjelu, vinogradarstvu i rudarstvu, koje je predstav-
ljalo najvrijedniji aspekt rimske ekonomije ovih prostora. to se tie religijske slike,
tu se odluio prikazati razvoj religije od predrimskih i rimskih kultova, a poseban
naglasak je stavio na orijentalne kultove u koje su ubaeni elementi kranske vjere,
a u cilju produenja ivota politeizma koji se ipak nije mogao odrati nasuprot kr-
anstva koje je time prouzrokovalo razvoj velike kasnoantike arhitekture koja svoj
vrhunac doivljava u V i VI stoljeu.
Ono ta je zapoeto u radu Vjerski i ekonomski razvoj prostora dananje Bosne i
Hercegovine u IV stoljea, posebno obrauju i dovravaju arheolozi Adisa Lepi i
Edin Bujak u radu pod naslovom Rano kranstvo na podruju dananje Bosne i Her-
cegovine u svjetlu nalaza mozaika, freski i grobnica na svod u kojem su se autori bavili
graevinama koje su bile ukraene freskama i mozaicima na kojima su bili starokr-
anski motivi koji su bili prepoznatljivi samo onima koji su pripadali kranstvu, te
rasprostranjenosti grobnica na svod na podruju BiH i nalazima u njima. Zakljuili
su da se gledajui rasprostiranje tih grobnica moe zakljuiti i iz kojeg pravca se irilo
kranstvo na ovim prostorima. U nastavku je Drago upari u radu Konstantinski
preokret i znaenje Milanskog edikta za Crkvu obradio uzroke pobjede kranske vje-
re, te znaenje i domet konstantinske promjene za Crkvu. On na vie mjesta navodi
da je edikt znaio ravnopravnost kranstva i ostalih religija, nadalje on je obratio
panju na temeljne promjene u Crkvi koja je kroz taj novosteeni odnos morala
traiti zlatnu sredinu izmeu Drave i propovijedanja i koja se nije mogla odra-
ti kao do tad u vidu zatvorene zajednice, nego se tad morala ukljuiti u historijski
proces. Naveo je da se tek od edikta moe govoriti o zaecima ljudskog prava na
slobodu vjeroispovijesti koje je potvreno Opom deklaracijom o ljudskom pravima
Generalne skuptine UN-a, te Deklaracijom o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae
II. vatikanskog koncila. O izvornoj grai o kranstu je govorila Dijana Beljan i radu
Poganski rimski autori o kranstvu u prva dva stoljea u kojem je obratila panju
na prva spominjanja krana u rimskom svijetu kod Plinija Mlaeg, Hadrijana (iji
ukaz spominje Euzebije iz Cezareje), Tacita, Svetonija i njihov stav prema krani-
ma i kranstvu. Zatim se osvrnula na optube koje su iznesene na raun krana:
mrnja prema ljudskom rodu, spolno openjenje prilikom obreda, edomorstvo,
kanibalizam, incest; te dala usporedbu s obredima drugih nerimskih kultova, poput
kulta Kibele, Izide, Mitre, te je preko historijskih izvora pokuala objasniti zato je
466
okrugli stol zemlje antikog ilirika prije i poslije milanskog edikta
kranstvo predstavljalo najveu opasnost po Rimsku dravu i zato je tajnovitost

njihovih okupljanja ljutila Rimljane.
Zadnji panel sadri etiri rada od kojih je prvi po redoslijedu Kratki pregled Pa-
nonije i Rima tokom VIII stoljea uzajamnih odnosa Merise Kliko i Edina Veletovca,
u kojem su dali krai pregled osvajanja provincije Panonije, utvrdili granice, te unu-
tranje podjele te provincije tokom stoljea rimske vlasti, pa sve provale raznih naroda
tokom Velike seobe pri emu je ta provincija najvie stradala. Poslije kratkog pregleda
panonske historije, Historijski razvoj glavnih urbanih centara Panonije u periodu rim-
ske vladavine Merise Kliko se bavi naseljima na krianjima puteva i vanim stratekim
mjestima, poput Karnuntuma, Poetovija, Siscije i sl. Autorica je objasnila i upravu i
izgled grada, u emu su, kako navodi, panonski gradovi oponaali italske. Odmah iza
obraenih gradova Panonije slijedi rad Denana Brigia, Narodi antike Panonije, u
kojem je, kao to sam naziv govori, obradio narode poput Kolapijana, Breuka, An-
dizeta, te nekih manje poznatih i jo manje prouavanih poput npr. Kornakata i od
kojih neki pripadaju ilirskoj, a drugi keltskoj grupi naroda. On je objasnio utjecaj Kel-
ta koji je bio primjetan i kod ilirskih naroda, naravno ne u istoj mjeri kod svih, ve u
zavisnosti od geografske blizine. Te je objasnio zato su panonski Iliri ostavili dubok
trag u historiji Rimske drave i to preko Batonovog ustanka, gdje su Breuci, panonski
narod, bili jedan od glavnih nosilaca ustanka. Nakon naroda slijedi Osvrt na religijsku i
ekonomsku sliku provincije Panonije Edina Veletovca, koji je ujedno i zadnji rad prezen-
tiran na okruglom stolu. U njemu je autor pratio religiju naroda Panonije od njihovih
paganskih boanstava do kranstva, s posebnim osvrtom na arijansko uenje koje je
svoj centar pronalo u Panoniji i sukob panonskih arijanskih biskupa protiv pravovjer-
nih crkvenih velikodostojnika. U prikazu ekonomske slike se bavio razlozima rimskog
osvajanja ovog prostora, a to su bila rudna i umska bogatstva, te zakljuuje na osno-
vu izvora da su se stanovnici Panonije u najveem broju bavili uzgojem itarica, koje
je pored stoarstva bilo osnovna prehrambena djelatnost. Prema njegovom miljenju
Panonija je bila raskrsnica na kojoj su se susretale sve mogue interesne sfere, od poli-
tikih, ekonomskih, pa do religijskih.
Organizacija bila na zavidnom nivou, a prisustvovao je velik broj ljudi, od kojih
su mnogi bili profesori i saradnici na Filozofskom fakultetu, te prilino velik broj
studenata, ali i osoba koje nisu povezane s tom strukom, a kojima se ta tema uinila
zanimljivom. Izlaganje je popratio i velik broj novinara iji su izvjetaji objavljeni
u nekim od vodeih bosanskohercegovakih tiskanih i on-line medija kao npr. Fe-
deralna novinska agencija FENA, Osloboenje, Klix.ba, te Balkaneu.com koji je
izuzetno vaan jer pokriva podruje cijelog Balkana i na engleskom je jeziku. Tako-
er, neki od tih medija su prenijeli i izjavu profesora Filozofskog fakulteta Salme-
dina Mesihovia koji je naglasio velik historijski znaaj Milanskog edikta, te da bi
da se on nije desio svijetom ne bi dominirale abrahamistike religije nego bi bi se
467
kemal abdi
na mjestima dananjih crkava i damija moda nalazili hramovi posveeni Jupiteru,

Apolonu, Mitri ili Ateni.
kemal abdi
468
esta bijenalna konvencija Asocijacije za izuavanje perzijaniziranih
drutava (Sixth Biennial Convention of Persianate Societies),
Sarajevo, 1 6. septembar 2013. godine

Poetkom mjeseca septembra 2013. godine Sarajevo je bilo domain velikoj na-
unoj konferenciji koja je okupila skoro 200 naunika razliitih profila i akademskih
titula iz svih dijelova svijeta (Meksiko, Japan, Turska, Iran, SAD, Tadikistan, Ma-
arska, Poljska, Izrael, Velika Britanija, Kanada, Austrija, Indija, Singapur, Gruzija,
Armenija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Njemaka, panija, Irak, Kuvajt, Kipar, Sr-
bija, Holandija, Francuska, Italija, Rusija, Bosna i Hercegovina). Mogla su se uti
razliita izlaganja ija je jedina zajednika karakteristika bila makar minimalna po-
vezanost sa izuavanjem dostignua perzijske historije, kulture i civilizacije. Pored
glavnog organizatora Asocijacije za izuavanje prezijaniziranih drutava (ASPS) i
njihovog reginalnog ogranka sa sjeditem u Sarajevu, u organizaciji ove naune kon-
ferencije uestvovali su i Filozofski fakultet, Bonjaki institut, Orijentalni institut,
Gazi Husrev-begova biblioteka i jo neke kulturne i upravne institucije.
Kako je veliki broj izlagaa morao predstaviti svoja izlaganja u relativno kratkom
vremenskom periodu, organizator je bio primoran da istovremeno odrava ak etiri
panela, na razliitim mjestima. To je uveliko utjecalo i na sadraj ovog izvjetaja, jer
je u naoj moi bilo da prisustvujemo samo jednoj etvrtini panela. Prvog dana Kon-
vencije, najvei utisak svakako je ostavilo predavanje sada ve legendarnog profesora
perzijskih i centralnoazijskih studija na Harvardu, Richarda Fryea. Ovaj 93-godinji
doajen odrao je veoma zanimljivo predavanje The Absence of Silver in the Midd-
le East after the Tenth Century. Energian nain izlaganja i poticanje publike na
kasniju raspravu pokazali su da duh i intelekt ovog velikana jo uvijek egzistiraju na
zavidnom nivou. Istraujui fenomen nestanka srebra na podruju centralne Azije
u 10. stoljeu, problem kojeg se dotakao jo 1937. g. njegov mentor Robert P. Blake,
Frye dolazi do nekoliko zanimljivih zakljuaka. Kao jedan od najvanijih razloga
nestaice srebra definirao je ekonomske efekte nastale pojaanim koritenjem srebra
na lokalnom nivou, za kovanje novca lokalnih vladara i monika. Svakako su tome
doprinijeli i politiki razlozi, prije svega propast hazarskog kraljevstva (965 g.) kao i
prebacivanje interesa kineske dinastije Sun sa centralne Azije na jugoistone predjele.
469
denan dautovi
U nauci do tada preovladavajue objanjenje, preuzimanje primata morskog prije-

voza nad kopnenim, Frye odbacuje, tvrdei da se to desilo tek jedno stoljee kasnije.
Kao osnova posljedica nestanka srebra javlja se poveanje njegove vrijednosti kod
stepskih naroda, koji su srebro preferirali ak i nad zlatom. Jako zanimljivim su se
pokazala i predavanja Pooriya Alimoradija, sa univerziteta u Torontu, How Zoroa-
strian Was pre-Islamic Sogidana, u kojem je objanjeno prisustvo Zoroastrijanske
vjere u regiji Sogdijane, njenim razvojem, borbom za primat sa Mitraizmom, te ko-
nanog povlaenja pred islamom nakon arapskog osvajanja ovih prostora. Interesan-
tno je bilo uti da je npr. bijela boja bila sveta boja kod zoroastrijanaca. Istovremeno je
Mostafa Vaziri, sa univerziteta u Inssbrucku, u izlaganju The Traces and Influences
of Buddhism in Iran predstavio nekoliko razliitih manifestacija utjecaja budizma
na iranske narode, od ega je posebno ilustrativno bilo uporedno prikazivanje poja-
ve jelena u ikonografiji budizma i iizma u Iranu. Jedan od najupeatljivijih panela
svakako je bio Themes in Persian Myth and History, u kome smo mogli uti nekoliko
svjetski poznatih strunjaka. Tako je Lloyd Ridgeon, sa Univerziteta u Glasgowu,
izlaganjem Myth and History in the Sufi and Javanmardi Traditions istakao da se
do sada u historiografiji esto grijeilo kada se sufije prikazivalo ili kao miroljubive
mistike ili kao krvoderne ratnike. Prava istina o njihovom djelovanju nalazi se u
sivoj zoni njihove svakodnevne egzistencije koja nudi jako mnogo tema za dalja
istraivanja. Profesor sa univerziteta u Cambridgeu, Charles Melville (Illustrating
the history of Timur) je istraivao niz hronika, prvenstveno iz safavidskog perioda,
u kojima se nalaze likovne predstave pohoda i osvajanja uvenog vojskovoe Timu-
ra. Bilo je jo jako mnogo interesantnih predavanja, no zbog prirode ovog izvjetaja,
ograniili smo se samo na ona najupeatljivija.
U pauzi izmeu sesija, organizatori su uesnicima priredili mnogo popratnih do-
gaaja. Tako su posjeeni: obnovljena zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke, izlo-
ba kaligrafskih umjetnina u hanikahu Gazi Husrev-begove medrese, a prireene su
i projekcija dokumentarnog filma BBC-a o spaavanju rukopisa iz Gazi Husrev-be-
gove biblioteke u ratu 1992-1995, kao i koncert sevdalinki Amire Medunjanin i
Boka Jovia.
Od izlaganja bosanskohercegovakih predstavnika, prisustvovali smo interesan-
tnom pregledu razvoja perzijske knjievnosti u BiH Nosakh-e khati-ye Mathanvi-ye
Manavi dar ketabkhane-ye Bozni Herzogovin, Munira Drkia, zatim izlaganju Hari-
sa Dervievia asistenta na katedri za historiju umjetnosti, o jednom perzijskom ilimu
iz 17. stoljea i nainu njegovog dolaska u Sarajevo za vrijeme austrougarskog perioda.
Sabaheta Gaanin i Denita Kari su predoile razvoj perzijskih studija na Orijental-
nom institutu u sarajevu od 1950, odnosno pregled zastupljenosti perzijskih klasi-
nih djela u bosanskim asopisima do 1950. godine. Panel Ancient Contacts Between
Iran and the Balkans, sadravao je tri eseja od neposrednog interesa za stariju prolost
470
esta bijenalna konvencija asocijacije za izuavanje perzijaniziranih drutava
Bosne i Hercegovine i njenu povezanost sa vjerskim i kulturnim tekovinama perzij-

ske civilizacije. Amra ai, je u izlaganju Mithraism on the Territory of Modern
Bosnia and Herzegovina, predstavila glavne centre tovanja kulta Mitre na prostoru
nekadanjeg rimskog Ilirikuma, sa koncentracijom na centre u Bihau, Jajcu i dolini
Neretve. Nedim Rabi u izlaganju Manichaesim and the Bosnian Church prisut-
nima je predoio historiografski pregled autora koji su tokom niza godina povezivali
uenje Crkve bosanske sa manihejstvom ili neomanihejstvom. Nekoliko pitanja iz pu-
blike koja su uslijedila svjedoi o aktuelnosti ove teme za brojne istraivae perzijske
civilizacije. Denan Dautovi je u eseju Connection between Persia and the Adriatic
in the Middle Ages: The Case of Shatranj upoznao prisutne sa ovim zanimljivim i
neobinim segmentom perzijske kulture, njegovim dolaskom na prostore Jugoisto-
ne Europe i postepenom transformacijom u moderni oblik ahovske igre. Takoer je
predstavljen rukopis iz 14. stoljea Al-Unmudag al-qital fi naql al-uwal, koji predstav-
lja najstariji spomen aha na podruju Bosne i Hercegovine.
U zakljuku, moramo istai, izvanrednu organizaciju koju je besprijekorno spro-
veo regionalni ogranak ASPS-a. Naalost, mediji su veoma loe ispratili ovo Bije-
nale. Impresije koje e svi uesnici Bijenala ponijeti sa sobom ostaju neprocjenjivo
iskustvo i prelijep dogaaj.
denan dautovi
471
Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske
historije za 2012. i 2013. godinu

Nakon to je osnovano u februaru 2011. godine, Drutvo za prouavanje sred-
njovjekovne bosanske historije nastavilo je sa ostvarivanjem zacrtanih ciljeva i za-
dataka. Znaajan korak u pogledu prezentacije i prepoznatljivosti Drutva uinjen
je septembra 2012. godine, kada je usvojeno konano rjeenje novog loga. Radi se
o grafikom znaku inspiriranom motivima kola sa steaka. Autor rjeenja je kolega
Irfan Teskeredi.
lanstvo Drutva poboljalo se i kvantitativno i kvalitativno. U odnosu na 2011.

godinu, Drutvo sada broji ukupno 26 lanova, u koje spadaju nastavnici, saradni-
ci i studenti Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kao i nekoliko
vanjskih saradnika. Dolo je i do znatnog napretka u akademskom napredovanju
lanova. Tako je prof. dr. Dubravko Lovrenovi poetkom 2013. godine izabran za
dopisnog lana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, to je svakako
velika ast za Drutvo u cjelini. Kolegica Elmedina Duranovi je odbranom magi-
starskog rada po starom sistemu obrazovanja postala magistrica historijskih nauka,
dok je sedmero kolega: Narcisa Semi, Marjan Drma, Sejfudin Isakovi, Eldin Ba-
ljevi, Enes Dedi, Denan Dautovi i Slaven Tadi, odbranom svojih zavrnih di-
plomskih master radova promovirano u zvanje magistara historije srednjeg vijeka.
Izdavaka produkcija Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije
bila je na zadovoljavajuem nivou. Takva konstatacija odriva je najvie zbog inje-
nice da je objavljeno prvo tampano izdanje Drutva, knjiga Vlasi Bobani prof. dr.
Esada Kurtovia. Rije je o prvoj monografiji posveenoj nekoj od srednjovjekov-
nih vlakih skupina, u kojoj su obraeni razliiti segmenti njihovog svakodnevnog
473
denan dautovi
ivota i obiaja. to se tie elektronskih izdanja, mora se konstatirati da lanovi nisu

iskoristili sve mogunosti i prostor koje im je Drutvo stavilo na raspolaganje. Tako,
u rubrici lanci i rasprave u dvije godine nije objavljen niti jedan naslov. Neto
je povoljnija situacija u rubrici Kratke biljeke, gdje je kolega Goran Komar obja-
vio tri priloga: Natpis iz Petropavlovog manastira kod Trebinja, irilini natpis
u nevesinjskom selu Jasena i Natpis vlastelina Radia Pievia iz Dabra. U okviru
ove rubrike takoer su objavljeni i slijedei naslovi: Esad Kurtovi: Juraj Dargii
iz Srebrenice i Dubrovnik, Adnan Omerhodi: Svinjogojstvo u srednjovjekovnoj
Bosni, Marjan Drma: Povodom 600 godina od prvog pisanog spomena Dusine,
Sejfudin Isakovi: Nekropola steaka kod sela Vrutci. U rubrici Prikazi i osvrti
Enes Dedi je prikazao jubilarni 40 broja asopisa Prilozi Instituta za istoriju, dok
je Denan Dautovi prikazao knjigu ure Toia Srednjovjekovna turobna sva-
kodnevnica (od prostituke, preko vjetice do vampira).
Osnovni medij komunikacije Drutva sa irom javnosti i dalje je web stranica
Stanak.org. U protekle dvije godine na stranici je objavljeno 36 vijesti o najnovijoj
izdavakoj produkciji o srednjem vijeku u Bosni, susjedstvu, ali i svijetu. Takoer,
objavljeno je 26 najava ili izvjetaja o odranim naunim konferencijama, okruglim
stolovima, medievistikim radionicama, promocijama knjiga, izlobama i drugim
oblicima, kako domaih, tako i inostranih naunih aktivnosti. Izvjetavano je i sa ek-
skurzija studenata Filozofskog fakulteta iz Sarajeva u Dubrovnik, kao i studenata Fa-
kulteta humanistikih nauka iz Mostara u Sarajevo i Vranduk. Osim toga, objavljen
je i In memoriam prerano preminulom dr. Tiboru ivkoviu. Uz dozvolu stranice
tportal.hr preuzet je i intervju prof. dr. Dubravka Lovrenovia ovom Internet por-
talu, kao i intervju kolege Emira O. Filipovia bh magazinu Dani. Rubrika Izvje-
taji donijela je est priloga: Marjan Drma: Steci kod Dusine u Fojnici, Denan
Dautovi: Izvjetaj sa okruglog stola ene u srednjovjekovnoj Bosni i Izvjetaj
sa naune koferencije The Fairest Meadows in the World: Crusade and Crusaders
in the Balkans; Ismar Huki: Steci u Bijeljini, Esad Kurtovi: Obnovljena
tvrava Sokol u Konavlima; Adnadin Jaarevi: Na Vranduku odran 7. festival
Fantastine knjievnosti Tragovima bosanskog kraljevstva. Takoer, pokrenuta je
rubrika Interview unutar koje se planira objavljivanje razgovora sa najistaknutijim
medievistima. Prvi interview je obavljen sa prof. dr. Dubravkom Lovrenoviem u
povodu izbora za dopisnog lana ANU BiH. Bibliografija radova objavljenih nakon
2000. godine dosta se redovno aurira i predstavlja izvrsno pomagalo za istraivanja
bosanskog srednjovjekovlja.
Radi to bolje vidljivosti Drutva svim zainteresiranim za srednjovjekovnu histo-
riju, nastavilo se i sa aktivnostima na drutvenim mreama. Facebook profil Drutva
tokom 2012 i 2013. posjeen je preko 40.000 puta, to u prosjeku iznosi oko 360
jedinstvenih posjeta po objavi. Neke vijesti su oito izazvale veliku panju, pa je tako
474
izvjetaj o radu drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije za 2012 i 2013. godinu
vijest o promociji knjige Steci prof. dr. Dubravka Lovrenovia ostvarila ak 1.951
jedinstven ulaz. Takoer, izraen je i profil Drutva na mrei academia.edu. Ova
popularna drutvena mrea povezuje naunike raznih profila iz svih dijelova svijeta
i predstavlja odlian poligon za prezentaciju naunog rada. O njenom znaaju do-
voljno govori injenica da brojni nauni radnici u svoje biografije ukljuuju i broj
pregleda njihovih radova preko ove stranice. Kako je profil otvoren tek u drugoj
polovini 2013. godine, vidljivost Drutva jo uvijek nije na visokom nivou.
U pogledu saradnje sa organizacijama slinog naunog profila, najprisniji kon-
takti ostvareni su sa Centrom za napredne srednjovjekovne studije iz Beograda, koji
je takoer osnovan 2011. godine. Pored ve ostvarene saradnje u asopisu Centra
Inicijal, u budunosti su planirane zajednike organizacije i izdanja. Kolega Emir
O. Filipovi je aprila 2012. godine na stranici uglednog evropskog udruenja me-
dievalista Menestrel objavio prilog o srednjovjekovnih studijama u BiH, gdje je
poblie opisao, pored ostalih, studij srednjeg vijeka na Odsjeku za historiju Filozof-
skog fakulteta kao i rad Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije.
Objavljivanjem reportae o CEU Medieval Radio, ostvaren je prvi kontakt sa Cen-
tralnoevropskim Univerzitetom u Budimpeti, jednim od najistaknutijih centara za
srednjovjekovni studij.
Najvee uspjehe u periodu 2012-2013. Drutvo za prouavanje srednjovjekovne
bosanske historije ostvarilo je na polju organizacije. Tako je imalo znaajnu ulogu u
provoenju promocije projekta Tajna zgoanskog steka (30. mart 2012), te pro-
mociji knjige Bosanska kvadratura kruga prof. dr. Dubravka Lovrenovia (26. april
2012). Prva samostalna organizacija Drutva bilo je predavanje dr. Tibora ivko-
via Nova tumaenja izvora Konstantina Profirogeneta, koje je odrano 24. maja
2012. godine. Veoma zanimljivim izlaganjem potovani gost je pred publikom u
prepunom Malom amfiteatru predstavio nove metodoloke naine istraivanja De
administrando imperio te nalaze do kojih je na taj nain doao. Drutvo je takoer
organiziralo i promociju dvije knjige. Prvo izdanja Drutva, monografija Vlasi Bo-
bani prof. dr. Esada Kurtovia je promovirana 14. marta 2013. godine. Knjigu su
brojnoj publici predstavili lanovi Drutva i studenti zavrne godine Drugog ciklusa
studija Denan Dautovi, Enes Dedi, Senja Mahini i Irfan Teskeredi. Promocija
treeg izdanja monografije Steci bosansko i humsko mramorje prof. dr. Dubravka
Lovrenovia odrana je 10. maja 2013. godine, a ovog puta promotori su bili mr.
Ema Mazrak, dr. Mirsad Sijari i dr. Esad Kurtovi. Dvije najvee organizacije Dru-
tva u 2012. i 2013. godini, bile su Okrugli sto ene u srednjovjekovnoj Bosni te
Program obiljeavanja 550 godina od pada Srednjovjekovnog bosanskog kraljev-
stva. Iako e detaljniji izvjetaji sa obje manifestacije biti zasebno objavljeni, ipak
emo na ovom mjestu ponoviti najosnovnije informacije. Okrugli sto ene u sred-
njem vijeku je odran 29. novembra 2012. godine u malom amfiteatru Filozofskog
475
denan dautovi
fakulteta. U ukupno tri sesije, 15 izlagaa je predstavilo svoje referate vezane bilo za
odreene segmente openitog poloaja ena, bilo za ivot i djelo neke od istaknutih
heroina bosanskog srednjovjekovlja. Na ovom skupu uee su uzeli: Elmedina Ka-
pidija, Nedim Rabi, Denan Dautovi, Emir O Filipovi, Marjan Drma, Huse-
in Sejko Mekanovi, Senja Mahini, Semir Hambo, Esad Kurtovi, Devad Drino,
Benjamina Londrc, Enes Dedi, Narcisa Semi, Slaven Tadi i Irfan Teskeredi.
Program obiljeavanja 550 godina od pada srednjovjekovne Bosne obuhvatao je
ukupno est gostovanja lanova Drutva, i to: Sarajevo (24. april), Zenica (13. maj),
Mostar (21. maj), Travnik (3. juni), Visoko (29. august) i Teanj (13. septembar),
te predavanje prof. dr. Dubravka Lovrenovia Pad Bosne 1463. u svjetlu bosan-
sko-ugarskih odnosa odrano 27. maja na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Kroz
ovaj projekt ostvareni su neposredni kontakti sa muzejima u ovim gradovima, te je
rad Drutva priblien mnogo irem auditoriju, naroito izvan glavnog grada Bosne
i Hercegovine.
U posljednjim danima 2013. godine, Drutvo je organiziralo i Prezentaciju pro-
jekta evidencije steaka, koja je odrana 26. decembra u Malom amfiteatru Filozof-
skog fakulteta. Moderator manifestacije Emir O. Filipovi je u uvodnom govoru
spomenuo znaaj evidencije trenutnog stanja i brojnosti steaka na podruju Bosne
i Hercegovine, kao i sline pokuaje koji su sprovoeni jo od vremena Austro-ugar-
ske vlasti. Rukovodilac projekta prof. dr. Dubravko Lovrenovi se osvrnuo na trenu-
tano nivo prouavanja steaka i pokuaje njihovog uvrtavanja na Listu zatiene
svjetske batine UNESCO-a, dok su arheolozi Dijana Kolji i Edin Bujak govorili o
ve sprovedenoj evidenciji u optinama Zenica, Jajce i Klju.
Moemo zakljuiti da je u protekle dvije godine Drutvo za prouavanje sred-
njovjekovne bosanske historije napravilo nekoliko znaajnih pomaka. Oni se prije
svega ogledaju na organizacionom djelovanju, zatim u pogledu razvijanja saradnje
sa institucijama slinog naunog profila, te u smislu akademskog napredovanja svo-
jih lanova. U vremenu to slijedi Drutvo e svakako morati proi kroz odreene
rekonstrukcije i poboljati unutranju organizaciju. Takoer e se morati raditi na
poveanju aktivnosti lanova i vanjskih saradnika u pogledu objavljivanja priloga u
okviru izdavatva Drutva. Nepune tri godine od svog osnivanja Drutvo za prou-
avanje srednjovjekovne bosanske historije polako se etablira kao vodea instanca
za prouavanje srednjovjekovne prolosti u Dravi. U tom smjeru svakako treba na-
staviti i u narednom periodu, a dosadanja aktivnost lanova prua nadu da e se to
i ostvariti.
denan dautovi
476
Okrugli stol ene u srednjovjekovnoj Bosni, Filozofski fakultet u
Sarajevu, 29. novembar 2012. godine

Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije je 29. novembra
2012. godine u Malom amfiteatru Filozofskog fakulteta organiziralo Okrugli stol
pod nazivom ene u srednjovjekovnoj Bosni. Aktualnost istraivanja ovog tipa u
modernoj historiografiji i tenja da se prouavanje poloaja ena u srednjovjekovnoj
Bosni postavi na vii nivo bili su glavni motivi organizacije ovog Okruglog stola.
Uee je uzelo petnaestero izlagaa, iji referati su obradili razliite segmente indi-
vidualne i kolektivne prolosti ena u srednjovjekovnoj Bosni.
Dinamika srednjovjekovnog ivota uzrokovala je da se brojne ene iz Bosne

odjednom nau u potpuno novoj sredini i nepoznatom okruenju. Elmedina Du-
ranovi je obradila tamnu stranu tih migracionih kretanja u 13. stoljeu jo uvijek
prisutnu praksu prodaje i kupovine robova. S obzirom na prirodu srednjovjekov-
nog ropstva, kada su robovi bili samo pomona radna snaga koritena za obavlja-
nje uglavnom kuanskih poslova, ne iznenauje injenica da meu njima brojano
dominiraju ene u odnosu na mukarce. Naredna etiri izlaganja bila su posvee-
na branoj politici bosanske vladajue porodice Kotromania, za koju se s pravom
moe rei da je bila veoma raznolika. Nedim Rabi se osvrnuo na genealoki pro-
blem porijekla Marije, supruge grofa Ulricha X od Helfensteina, koja se konstantno
477
denan dautovi
potpisivala von Bosnien. Na taj nain, donekle je skinut veo misterije vezane za
porijeklo ove bosanske princeze i njemake grofice. Meudinastike odnose Bosne
i Ugarske u drugoj polovini 14. stoljea, kroz prizmu braka Elizabete sa Ludovi-
kom I Velikim, sagledao je Denan Dautovi. Elizabeta, kerka uvenog bosanskog
bana Stjepana II, pokazala se kao veoma ambiciozna i sposobna kraljica, no uslijed
nastalog sukoba s hrvatskim plemstvom, njen ivot je tragino zavren. U izlaganju
Emira O. Filipovia predstavljeni su novi podaci o nepoznatom potomku Kotroma-
nia u ekoj, roenom u braku bosanske princeze Jelene sa vojvodom Pemekom
Opavskim. U radu je autor, na osnovu rezultata eke historiografije i heraldikih
pojedinosti analizirao osnovanost tih vijesti.
Svadbeni ceremonijal bosanskih kraljeva bio je jako raskoan i svean dogaaj,
o kojem se dugo poslije prialo. Kompletan proces, od pronje, dobijanja dozvole
za vjenanje, pa do centralne svadbene sveanosti trajao je i po nekoliko mjeseci.
Centralne sveanosti opisane su na primjeru svadbi kralja Tvrtka II i Doroteje Gor-
janske, te Stefana Tomaa i Katarine, kerke Stjepana Vukia Kosae. U centru na-
vedenih deavanja, u svom sjaju stajala je princeza, budua kraljica Bosne i upravo
njoj je svoje zanimljivo izlaganje posvetio Marjan Drma. Ove sveanosti bile su u
velikom kontrastu u odnosu na sudbine dviju kraljica koje su preivjele osmansko
osvajanje Bosne 1463. godine. O kraljici Katarini pisano je jako mnogo, naalost
esto tendenciozno i pogreno. No, niti ovaj skup nije mogao proi bez izlaganja
posveenog kraljici Katarini. Husein Sejko Mekanovi u svom referatu o portretu i
nadgrobnoj ploi kraljice Katarine u Rimu otvorio niz pitanja koja tek trebaju do-
biti svoj konani odgovor. S druge strane, o kraljici Mari, supruzi pogubljenog kra-
lja Stefana Tomaevia, mnogo manje se zna. Senja Mahini je pratei sudbinu ove
kraljice nakon 1463. utvrdio da se ona skrasila u Jeevu kod Sereza, te je sa nekoliko
argumenata doprinio razvoju teze o njezinoj preudaji za jednog znaajnog vojnog
asnika na osmanskom dvoru.
478
okrugli stol ene u srednjovjekovnoj bosni
Uvrijeena miljenja o pasivnosti srednjovjekovnih ena i njihovoj slaboj uklju-

enosti u javne poslove, osporio je Semir Hambo, na primjeru poslovnih poduhvata
dviju bosanskih vojvotkinja: Jelene Hrani i Jelene Nelipi. Ove dvije vojvotkinje
su zbog svoje uloge u nizu poslova sa Dubrovnikom, Kotorom i trgovcima iz drugih
centara postale jedne od najprepoznatljivijih ena bosanskog srednjovjekovlja. Iako
su bile udane za najmonije velikae svog vremena, one nisu dozvolile da ih udobnog
ivota na dvoru odvede u anonimnost, nego su svojom aktivnou postale neizosta-
van dio brojnih procesa svakodnevnog ivota.
Posljednji blok izlaganja bio je posveen nizu epizoda iz svakodnevnog ivota

ena u srednjovjekovnoj Bosni i analizi njihovog poloaja u drutvu. Esad Kurtovi,
prouavajui dokumente dubrovake provenijencije, naiao je na nekoliko ugovora
kojim ugledni Dubrovani daju svoju djecu enama u unutranjosti Balkana na do-
jenje. Ova praksa najmljenog dojenja dugo se zadrala i zanimljiv je pokazatelj toko-
va svakodnevnog ivota u dubrovakom zaleu. Devad Drino i Benjamina Londrc
su u zajednikom izlaganju pruili osvrt na posebnost pravnog poloaja ene u bo-
sanskom srednjovjekovlju. Na osnovu odredbi testamenta Pribisava Vukotia anali-
ziran je uticaj ostataka rimskog prava na pravne norme srednjovjekovnog bosanskog
drutva i pokazano je da je pravni poloaj ene u Bosni bio unekoliko povoljniji
nego u susjedstvu. Odgovore na pitanja: Koja su enska imena bila najrairenija u
srednjovjekovnoj Bosni? Da li je na njih vie uticalo slavensko porijeklo ili kran-
ske tradicije? Postoje li klasne razlike u nadijevanju imena enskoj djeci? U svom
radu pokuao je dati Enes Dedi. Kao poseban prozor u bosansko srednjovjekovlje,
steci su oduvijek privlaili posebnu panju istraivaa. Predstavu ena kao dijela
figuralnih kompozicija na stecima obradila je u svom izlaganju Narcisa Semi, po-
sebnu panju pridavi razlikama izmeu simbolikih predstava i predstava stvarnog
ivota. Jo jedno izlaganje daje specifian uvid u onovremeni ivot. Slaven Tadi
479
denan dautovi
je na osnovu arheolokih nalaza i slikovnih prikaza pokuao rekonstruisati kulturu

odijevanja i nakit koji su koristile bosanske srednjovjekovne ene. Kao poseban sloj
drutva, dvorske dame su dobile dunu panju u radu Irfana Teskeredia. Autor je
usporednom metodom pokuao definirati pravo znaenje termina dvorska dama
a zatim je predstavio biografije nekoliko poznatih bosanskih dama koje su boravile
u sviti bosanske kraljice.
Velika zainteresiranost prisutnih studenata, nastavnog osoblja te ljubitelja bo-
sanskog srednjovjekovlja potvrdila je pravilan odabir teme ovog Okruglog stola.
Predoena izlaganja su pokazala da poloaj ena u srednjovjekovnoj Bosni nije bio
nepovoljan kako je do sada prikazivano, no i da ovoj temi i dalje treba pridavati po-
sebnu panju u buduim naunim istraivanjima. Istovremeno, uspjeno provedena
organizacija i kvalitet prezentiranih radova pokazatelj su da je Drutvo za proua-
vanje srednjovjekovne bosanske prolosti sposobno organizirati nauna deavanja sa
znaajnim historiografskim dostignuima.
denan dautovi
480
Obiljeavanje 550 godina od pada srednjovjekovnog Bosanskog
kraljevstva (1463-2013)

Priprema Manifestacije
Teei da tako vana godinjica kao to je 550. godina od pada srednjovjekov-
nog Bosanskog kraljevstva ne proe bez prigodnog obiljeavanja, lanovi Drutva
za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije poetkom 2013. godine poeli
su sa planiranjem programa kojim bi se to bolje naglasila vanost tog dogaaja. Od-
lueno je da se pokrene vie razliitih aktivnosti s osnovnim ciljevima da se prolost
srednjovjekovne Bosne, ali i rad Drutva, priblie irem auditoriju.
Preliminarna sjednica organizacionog odbora Projekta obiljeavanja 1463. godi-
ne, odrana je 17. januara 2013. godine. Naelno je dogovoreno da se sve aktivnosti
vezane za ovu obljetnicu objedine pod jedinstven naziv: Manifestacija obiljea-
vanja 550. godina od pada srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva (1463-2013).
Prva zvanina sjednica, na kojoj je reeni Program i usvojen, odrana je 21. februara
2013. godine. Dogovorene aktivnosti bile su: saradnja sa dnevnim/sedminim no-
vinama/portalima; izrada prezentacije-predavanja o padu Bosne 1463; izleti na po-
vijesne lokacije; uee na manifestacijama drugih organizatora; ostvarivanje konta-
kata sa drugim institucijama u svrhu zajednike organizacije (Franjevaka teologija,
Historijski muzej); odravanje aktivnosti na fakultetu.
Utvren je tekst ponude koja je poslana razliitim printanim i elektronskim me-
dijima. Slijedeim asopisima i web-portalima je ponuena saradnja: dnevne novi-
ne: Osloboenje, Dnevni avaz, Dnevni list, Nezavisne novine, Veernji list, Naa
rije; sedmine novine: Dani, Novo vrijeme, Slobodna Bosna, Start, Preporod,
Studentske novine, Krajina; web-portali: klix.ba, radiosarajevo.ba, avaz.ba, bljesak.
info, depo.ba, 6yka.com, tano.net. Sa iznimkom Novog vremena, sa kojim nae
Drutvo ve dui period ima odlinu saradnju, niti jedna od spomenutih informa-
tivnih kua nije se udostojila niti da odgovori na nau ponudu. To dovoljno govori
o nivou interesa za naom prolou.
Najvie vremena u pripremnom dijelu Manifestacije oduzela je izrada prezenta-
cije-predavanja. Dogovoreno je da se ona sastoji od tri dijela: bosansko-osmanskih
kontakata prije 1463, dogaaja u 1463 i deavanja nakon pogubljenja bosanskog
481
denan dautovi
kralja. U skladu sa tim, napravljena su po tri tima, svaki zaduen za izradu pisanog
dijela prezentacije. Ova izrada je raena tokom marta i veeg dijela aprila, dok se
nije postigao konani rezultat sa kojim su bili zadovoljni svi uesnici. Istovremeno,
konstantno su odravani kontakti sa institucijama kojima je ponueno gostovanje
prezentacije.
Realizacija Manifestacije
Sveano otvaranje Manifestacije odrano je 24. aprila 2013. godine na Filozof-
skom fakultetu u Sarajevu. Tada je najprije Denan Dautovi prisutnim profesorima
i studentima predstavio program i glavne ciljeve cjelokupne Manifestacije, a zatim
je poelo premijerno izvoenje prezentacije o padu Srednjovjekovnog bosanskog
kraljevstva. Ukupno vrijeme trajanja ovog predavanja iznosilo je neto preko jednog
sata, a svoje dijelove teksta su izloili Enes Dedi, Irfan Teskeredi, Senja Mahini,
Sejfudin Isakovi, Semir Hambo i Nedim Rabi.
Prvo gostovanje prezentacije, a ujedno i prva aktivnost Drutva za prouavanje

srednjovjekovne bosanske historije van Sarajeva, odrana je 13. maja 2013. u Zenici.
Ova manifestacija je organizovana u suradnji sa Muzejom grada Zenice i direkto-
rom Adnadinom Jaareviem. Drutvo su predstavljali Enes Dedi, Senja Mahini
i Irfan Teskeredi.
U meuvremenu, Institut za istoriju je 14. maja organizovao okrugli sto 550
godina od osmanskog osvojenja Bosne, koji je odran u Historijskom muzeju. Kako
je dogovoreno da lanovi Drutva uzmu uee na manifestacijama drugih institu-
cija, tako su na ovom skupu svoja izlaganja predstavili Elmedina Kapidija, Nedim
482
obiljeavanje 550 godina od pada srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva (1463-2013)
Rabi, Semir Hambo (inae uposlenici Instituta) te Denan Dautovi. Istog dana, u
Fojnici je odrana Sveana akademija u povodu 550-te godinjice dogaaja u Mi-
lodrau: susret fra Anela Zvizdovia i sultana Mehmeda II Osvajaa, na kojem je
moderator bio kolega Marjan Drma.
Drugo gostovanje prezentacije odrano je u Mostaru, u suorganizaciji sa Fakulte-

tom humanistikih nauka Demal Bijedi i kolegom Adisom Ziliem, asistentom
za predmete iz podruja srednjeg vijeka. Predavanje je odrano u fakultetskom am-
fiteatru, a ovog puta izlagai su bili Sejfudin Isakovi, Enes Dedi i Senja Mahini.
Od planiranih strunih izleta na mjesta koja su imala znaajnu ulogu u deava-

njima iz 1463, realizirana je ekskurzija na Kozograd. Glavni organizator ovog pu-
tovanja bio je kolega Marjan Drma, tako da su se lanovi Drutva 15. maja uputili
prema ostacima ovog grada, smjetenog nedaleko od Fojnice.
483
denan dautovi
U okviru suradnje sa drugim institucijama dogovoreno je predavanje prof. dr.

Dubravka Lovrenovia na Franjevakoj teologiji. Veliku pomo u organizaciji ovog
projekta dobili smo od fra Marka Karamatia, tako da je predavanje pod naslovom
Pad Bosne 1463. u svjetlu bosansko-ugarskih odnosa, odrano 27. maja, bilo veo-
ma uspjeno.
Slijedee gostovanje prezentacije Drutva odrano je 3. juna u Travniku. Ovo

predavanje je odrano u sklopu obiljeavanja 550. godina od prvog spomena Trav-
nika u pisanim izvorima, te je znaajnu ulogu u organizaciji uzeo i Zaviajni muzej
Travnik, na elu sa direktoricom Fatimom Masli. Predavanje je odrano u tophani
Starog grada, a izlagai su bili Enes Dedi, Denan Dautovi i Nedim Rabi.
Nakon ljetne pauze, Drutvo je nastavilo sa obiljeavanjem manifestacije gostova-

njem u Visokom. Predavanje je odrano 29. augusta u Velikoj Sali opine Visoko, u
suorganizaciji sa Zaviajnim muzejom iz Visokog i direktorom Senadom Hodoviem.
Ispred Drutva, prisutne su o znaaju 1463. upoznali Senja Mahini i Sejfudin Isakovi.
484
obiljeavanje 550 godina od pada srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva (1463-2013)
Idua destinacija bio je Teanj. Na prelijepom ambijentu platoa teanjske tvrave

i uz izvrsnu organizaciju domaina JU Muzej Teanj i direktora Jasmina Mandu-
kia, odrano je veoma uspjeno predavanje. Pred najbrojnijom publikom u ovom
ciklusu gostovanjima, Drutvo su predstavljali Irfan Teskeredi, Sejfudin Isakovi,
Denan Dautovi i Nedim Rabi.
Na samom kraju, moe se istai da je Drutvo za prouavanje srednjovjekovne

bosanske historije dostojanstveno i sa uspjehom organiziralo Manifestaciju
obiljeavanja 550 godina od pada Srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva (1463-
2013). Gostovanjima irom Bosne i Hercegovine, Drutvo je predstavilo i pribliilo
svoj rad brojnim pojedincima zainteresiranim za nau srednjovjekovnu prolost, a
muzeji i druge institucije su dobile veoma vrijednu manifestaciju za prikaz svojih
godinjih aktivnosti.
denan dautovi
485
Znanstveni skup Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Nova istraivanja i perspektive | Die Deutschen in Kroatien und
Bosnien und Herzegowina Neue Forschungen und Perspektiven,
Filozofski fakultet u Sarajevu, 4-5. oktobar 2013. godine

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 4. i 5. oktobra 2013. godine odran je znan-
stveni/nauni skup Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini-Nova istraivanja
i perspektive/Die Deutschen in Kroatien und Bosnien und Herzegowina-Neue
Forschungen und Perspektiven. Ovaj skup je rezultat saradnje Odsjeka za historiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Hrvatskog instituta za povijest (Zagreb) i Centra
za istraivanje njemake povijesti i kulture u Jugoistonoj Evropi na Univerzitetu
Tbingen (Zentrum zur Erforschung deutscher Geschichte und Kultur in Sdo-
steuropa an der Universitt Tbingen). Na skupu su svoje referate izlagali znanstve-
nici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Austrije, Njemake i Francuske. Pod-
nesena su ukupno 24 referata. Pristup obradi razliitih pitanja vezanih za povijest
njemake manjine na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine u 19. i 20. stoljeu je
bio multidisciplinarnog karaktera.
Skup su pozdravnim govorima otvorili prof. dr. Husnija Kamberovi direktor
Instituta za istoriju, te predstavnici njemake i austrijske ambasade u Sarajevu. U
toku prve sesije rezultate svojih istraivanja su predstvaili Josef Wolf (Regionalna
povijest kao povijest useljavanja: Slavonije od 18. do 20. stoljea), Karl-Peter Krau-
ss (Vlastelini, vlastelinski slubenici, podanici: konstelacija sukoba, praksa vladanja
i procesi modernizacije na vlastelinistvima Slavonije i june Ugarske u kasnom 18. i
ranom 19. stoljeu) i Vlasta voger (Zagrebaki gradonaelnici njemakog podrijetla
u 19. stoljeu). Josef Wolf je pokuao sagledati fenomen migracija iz regionalne per-
spektive, za razliku od tradicionalnog pristupa koji se ovim fenomenom bavio sa
pozicija nacionalnih drava. Slavonija je karakteristina po velikom udjelu nedobro-
voljnih migracija, esto uvjetovanih ratom, dok je proces iseljavanja u 20. stoljeu
bio usko povezan s demografskom tranzicijom. Karl-Peter Krauss se bavio pitanjem
modernizacije i drutvene metamorfoze na vlastelinstvima Slavonije i june Ugarske
na prijelomu 18. i 19. stoljea. U fokusu izlaganja su bili sukobi vlastelina, vlaste-
linskih slubenika i podanika, elaborirani na primjeru vlastelinstva Valpovo. Vlasta
487
amila kasumovi
voger je predstavila djelatnost trojice zagrebakih gradinaelnika koji su imali nje-

mako porijeklo: Ivan Nepomuk Kamauf (1851-1857), Pavao Hatz (1872-1873) i
dr. Josip Hoffmann (1881-1885).
Naredni panel je otvoren referatom Amile Kasumovi (Njemaki kolonisti u Bosni
i Hercegovini 1878-1918) koja je nastojala prikazati modalitete eksterne kolonizacije
u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave na primjeru njemakih doselje-
nika-kolonista, dok se Tamara Scheer (Jesu li svi bili vabe? Percepcija carsko-kraljev-
skih asnika u Bosni i Hercegovini 1878-1914) bavila pitanjem etnikog sastava XV
korpusa habsburke vojske, koji je bio odgovoran za podruje Bosne i Hercegovine.
Iako se moe govoriti o etnikoj heterogenosti ovog korpusa, veinu oficira je domae
stanovnitvo nazivalo vabama, to se pripisuje injenici da je u komunikaciji upotre-
bljavan njemaki jezik mada on nije bio maternji jezik veem dijelu oficira. Phillippe
Gelez (vapska metoda: kako je austro-ugarska vlast pristupila agrarnom pitanju u Bo-
sni i Hercegovini 1878-1914) je istraivao pristup viih i niih inovnika kojim su se
sluili pri rjeavanju agrarnih sporova kod kotarskih sudova.
Nova sesija je otvorena referatom Christian Marchettia (Carl Patsch-Beyond the
Landesmuseum) koji je predstavio Carl Patscha (1865-1945), austrijskog arheologa i
slavistu, kao glavnog aktera pri pretvaranju Sarajeva u habsburko znanstveno sredite
na jugoistoku Evrope. Nedad Memi (Viejezinost u bosanskohercegovakim politikim
listovima za vrijeme Austro-Ugarske uz poseban osvrt na njemaki jezik) je na primje-
ru odabranih asopisa nastojao prikazati fenomene viejezinosti pri emu su u prvi
plan pozicionirana ad hoc preuzimanja stranih leksikih elemenata na sintagmatskoj
i paradigmatskoj ravni teksta, dok se Carl Bethke (Bosnische Post i Sarajevoer Ta-
gblatt-politiki razvoj u Bosni i Hercegovini u svjetlu tiska na njemakom jeziku) bavio
analizom diskursa u navedenim novinama po pitanju politikih deavanja u periodu
1903-1913. Rolf Westheider (Iz porjeja Emsa u dolinu Vrbasa-Tragovi sjevenonjema-
kih iseljenika sjeverno od Banja Luke) je prezentirao sudbinu njemakih doseljenika
koji su nedaleko od Banja Luke formirali naselja Windthorst i Rudolfstal odmah na-
kon okupacije Bosne i Hercegovine, do nemilih dogaaja 1944. kada su stanovnici
ovih naselja preseljeni (osim nekoliko njemakih sestara u samostanu reda dragocjene
krvi Isusove), te 1992/93. godine kada je zapaljen upni dvor. Azem Koar (Doseljava-
nje Nijemaca-kolonista na podruje kotara Teanj u vrijeme austrougarske uprave u Bosni
i Hercegovini) je pratio procese migracije na irem podruju kotara Teanj. S jedne
strane je bila primjetna pojava reduciranja domaeg stanovnitva, dok je istovremeno
tekao i proces kolonizacije stranog elementa-Nijemaca.
Na posljednjoj sesiji prvog dana skupa su predstavljena jo etiri referata: Enes
Omerovi (kolstvo na njemakom nastavnom jeziku u Bosni i Hercegovini (1918-
1941), Zoran Janjetovi (Nemci u Hrvatskoj 1918-1941), Bernd Robionek (U gra-
vitacijskom polju matine drave: njemake zadruge u sjevernoj Bosni izmeu dvaju
488
znanstveni skup nijemci u hrvatskoj i bosni i hercegovini nova istraivanja i perspektive
svjetskih ratova) i Suzana Leek (Hrvatska (republikanska) seljaka stranka i hrvatski

Nijemci). Enes Omerovi je oslikao poloaj njemake nacionalne manjine u Bosni u
meuratnom razdoblju kroz prizmu kolstva, koje se nalo u nezavidnom poloaju:
manje od 20 odjeljenja je imalo nastavu na njemakom jeziku, a kadrovski deficit
je predstavljao ozbiljan problem. Zoran Janjetovi, istiui specifinost njemake
zajednice na prostoru Hrvatske, je analizirao proces nacionalnog osvjetavanja Nije-
maca u meuratnom periodu, njihov odnos sa veinom, te utjecaje koji su dolazili
iz Njemake. Bernd Robionek je pratio sudbinu poljoprivrednih zadruga nastalih
u njemakim naseljima sjeverne Bosne pred Prvi svjetski rat i njihovo kreditiranje
iz matine drave; paralelno s procesom kreditiranja je tekao i proces prikljuenja
mjesnih zadruga savezu njemakih zadruga u Vojvodini. Suzana Leek (Hrvatska
(republikanska) seljaka stranka i hrvatski Nijemci) je u izlaganju posvetila panju
analizi programa Hrvatske seljake stranke u odnosu prema nacionalnim manjina-
ma. Ukazala je na veoma kvalitetan nacionalni program stranke, posebno u odnosu
na Nijemce.
Drugi dan skupa je svoje referate izloilo preostalih devet uesnika. Na prvom
panelu su uestvovali: Mario Jareb (Njemaki mediji i promidba u Nezavisnoj Dr-
avi Hrvatskoj), Danijela Stjepi (O misiji, protumisiji i viziji: Nijemci u Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj i prisilni vjerski prelazi 1941-1945), Mario Kevo (Prilog poznava-
nju humanitarnog rada Diane Budisavljevi ro. Obexner za vrijeme Drugog svjetskog
rata), Nikica Bari (O zloinima 7. SS divizije Prinz Eugen u sredinjoj Dalmaciji
u oujku 1944. godine) i Marica Karaka Obradov (Prisilne i dobrovoljne migraci-
je njemakog stanovnitva na hrvatskom i bosansko-hercegovakom podruju tijekom
Drugog svjetskog rata i poraa). Prvi referat je tretirao pitanje utjecaja njemakih me-
dija na propagandni sistem NDH; njemaki utjecaj je bio snaan, a njemaki mediji
i propagandni materijal dostupan hrvatskoj javnosti. Danijela Stjepi je istraivala
problem prisilnih vjerskih prijelaza kojima je bio podvrgnut pravoslavni element u
NDH. Osim toga, osvrnula se i na to kako su ovi prijelazi utjecali na odnose Srba,
Hrvata i Nijemaca, te kakav je bio stav Njemake evngelike crkve po tom pitanju.
Tree izlaganje je pratilo humanitarni rad Austrijanke Diane Budisavljevi, dok je
Nikica Bari, u narednom izlaganju analizirao poljuljan ugled NDH vlasti izazvan
egzekucijom vie od 1000 civila u nekoliko sela sredinje Dalmacije u martu 1944,
koje je izvrila 7. SS divizija Prinz Eugen uglavnom popunjena folksdojerima. U
posljednjem izlaganju ove sesije Marica Karaka Obradov je prezentirala podatke
koji govore o sudbini Nijemaca koji su ivjeli na podruju NDH (170 000, od toga
150 000 u Hrvatskoj i 20 000 u Bosni i Hercegovini).
Posljednja sesija naunog skupa Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
otvorena je izlaganjem Vere Katz (Oduzimanje imovine Nijemcima u Bosni i Herce-
govini potkraj i nakon Drugog svjetskog rata), koja se osvrnula na avnojevsku odluku
489
amila kasumovi
iz 1944. godine, kojom je neprijateljska imovina trebala prijei u dravnu, sa poseb-

nim odredbama koje su se odnosile na imovinu lica njemake narodnosti. Vladi-
mir Geiger (Ljudski gubitci Nijemaca Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu
i porau) je nastojao oslikati sudbinu bosanskih Nijemaca kroz prizmu statistikih
pokazatelja: od 20 000 Nijemaca, koliko ih je moglo biti 1941, iseljeno je oko 15
000 ve 1942. godine, dok je do kraja rata moglo biti iseljeno izmeu 1500 i 3000
Nijemaca. Jannis Pangiotidis (Mjeoviti brakovi, bivi folksdojeri, partizani:
prijeporno iseljavanje Nijemaca iz Hrvatske u Zapadnu Njemaku tijekom 1950-ih
i 1960-ih godina) se bavio problemom iseljavanja (navodnih) Nijemaca iz Hrvat-
ske u Saveznu Republiku Njemaku, koje je bilo oteno za one koji su bili u tzv.
mjeovitim brakovima, posebno ako je Njemica bila udata za mukarca drugai-
je nacionalne pripadnosti. Leni Perenevi je odrala posljednje izlaganje na sku-
pu (Folkloristike zbirke o njemakim naseljenikim podrujima u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini), pri emu je prisutne upoznala sa fundusom Podunavsko-vapskog
centralnog muzeja iz Ulma, odnosno sa vrijednim materijalom koji podsjea na i-
vot Nijemaca u Hrvatskoj i Bosni.
Skup je zatvoren zavrnim govorima Carla Bethkea, Vladimira Geigera i Amile
Kasumovi. Ovaj nauni skup su obiljeili iznimno inspirativni i zanimljivi refe-
rati, o emu su svjedoile i konstruktivne rasprave odrane nakon svakog panela.
Iznimno je vano naglasiti da je skup pokazao koliko je bitno govoriti i pisati o na-
cionalnim manjinama unutar odreenih dravnih okvira, jer odnos nekog drutva
prema nacionalnoj manjini nam dosta govori i o samom drutvu. Jo je vei izazov
istraivati prolost njemake nacionalne manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
u 19. i 20. stoljeu zbog povezivanja njihovog poloaja sa npr. zvaninom austrou-
garskom politikom ili ulogom koju su imali u toku Drugog svjetskog rata i poslije.
U planu je izadavnje zbornika radova Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
amila kasumovi
490
In memoriam
IN MEMORIAM
Dr. TIBOR IVKOVI
(1966 2013)

Borei se sa tekom i dugom boleu, u martu 2013. godine zauvijek nas je napu-
stio dragi kolega dr. Tibor ivkovi. Znali smo za napore koje je ulagao za savlada-
vanje te bolesti ali vijest o njegovoj smrti ipak je bila iznenadna i neoekivana. Kao
osoba koju je odlikovala neuobiajena energija i radni elan, uspio je u svom kratkom
ivotnom vijeku ostaviti neizbrisiv trag u nauci. Iako je stvorio i postigao mnogo, od
njega se itekako moglo oekivati jo i vie. Naalost, smrt ga je pretekla na poetku
48. godine ivota, onda kada je tek poeo zaokruivati svoja viegodinja istraiva-
nja i promiljanja.
Tibor ivkovi je roen 11. marta 1966. u Mostaru. Na Filozofskom fakultetu
u Beogradu je diplomirao 1990, a magistrirao 1996. godine (Slavizacija na teritoriji
Srbije od VII do XI veka). Njegov magistarski rad je kasnije objavljen kao knjiga Slo-
veni i Romeji (Beograd, 2000). Doktorsku disertaciju Sloveni pod vlau Vizantije od
VII do XI veka (do 1025. god.) odbranio je 2000, a knjiga koja je nastala na osnovu
doktorata kasnije je tampana u dva izdanja (Juni Sloveni pod vizantijskom vlau
(600-1025), Beograd, 2002, 2007). Od 1997. bio je uposlen u Istorijskom institutu
u Beogradu, gdje je u periodu izmeu 2002. i 2010. godine obavljao dunost direk-
tora Instituta. Od 2009. je drao nastavu iz predmeta Opta istorija srednjeg vijeka
na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci.
495
emir o. filipovi
Oblast ivkovievog interesovanja obuhvatala je irok spektar tema iz ranosred-

njovjekovne historije Srbije, Bugarske, Hrvatske, Bizanta i Bosne, s posebnim nagla-
skom na srpsko-bizantskim odnosima. Rezultate svog istraivanja objavljivao je u
veem broju monografija i desetinama naunih i strunih radova od kojih su mnogi
objavljeni u vie zemalja i na vie stranih jezika. Od posebnih izdanja vrijedi skrenuti
panju na knjige: Crkvena organizacija u srpskim zemljama (rani srednji vek) (Beo-
grad, 2004, 2011), Portreti srpskih vladara (IX-XII vek) (Beograd, 2006), te Forging
Unity The South Slavs Between East and West: 550-1150 (Beograd, 2008), to
je zapravo skup njegovih najvanijih naunih lanaka prevedenih na engleski jezik.
U posljednjim radovima najvie je vremena posvetio prouavanju i analizi osnov-
nih izvora za historiju ranog srednjeg vijeka na Jugoistoku Evrope Ljetopisa Popa
Dukljanina i O upravljanju Carstvom Konstantina VII Porfirogenita. Iz tih istrai-
vanja proistekle su knjige Gesta Regum Sclavorum II (Beograd Niki, 2009) i De
conversione Croatorum et Serborum A Lost Source (Beograd, 2012). Pored njih,
posthumno je objavljen prijevod njegove posljednje knjige De conversione Croato-
rum et Serborum izgubljeni izvor Konstantina Porfirogenita (Beograd, 2013) i dje-
lo Anonymi descriptio Europae Orientalis (Beograd, 2013), na kojem su pored iv-
kovia takoer sudjelovali i Vladeta Petrovi, Aleksandar Uzelac i Dragana Kuner.
Od mnogih projekata na kojima je radio, posebno je bio ponosan na autorski
dokumentarni serijal Istorija Srba Rani srednji vek, snimljen u est polusatnih epi-
zoda, za koji je napisao scenario i uradio reiju. Dokumentarci su objavljeni 2007.
godine u produkciji izdavako-informativne ustanove Mitropolije Crnogorsko-Pri-
morske, a emitirani su na brojnim televizijskim stanicama u Srbiji i regionu.
U svojim djelima Tibor ivkovi je obraivao i teme iz historije Bosne. Od pri-
stupa u kojima se na indirektan ili direktan nain tretira prolost bosanskog prostora
u ranom srednjem vijeku vrijedi ukazati na radove: Rama u titulaturi ugarskih kra-
ljeva (Zbornik radova Vizantolokog instituta 41, 2004), Dva pitanja iz vremena
vladavine kralja Bodina (Zbornik radova Vizantolokog instituta 42, 2005) i Ban
Bori (Zbornik za istoriju BiH 5, 2008). Ipak njegov najznaajniji rad iz te oblasti
je On the Beginnings of Bosnia in the Middle Ages (Spomenica akademika Marka
unjia, Sarajevo, 2010) koji je u 39. svesci Godinjaka Centra za balkanoloka ispiti-
vanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine za 2010. godinu u prijevodu
objavljen pod naslovom O poecima Bosne u srednjem vijeku. U tom lanku ivkovi
je argumentirano tvrdio da se, uzevi u obzir da su izvori kojima se za pisanje svog
djela koristio car Konstantin VII potjecali iz ranijeg perioda, Bosna kao samostalna
kneevina formirala najkasnije do 822. godine. Na taj je nain svojim izotrenim
pristupom dostupnoj grai, kao i novim promiljanjima o starim problemima, po-
etke bosanske historije uspio pomjeriti dalje u prolost za vie od jednog stoljea.
496
dr. tibor ivkovi (1966 2013)
Bila nam je posebna ast i zadovoljstvo da smo imali prilike u maju 2012. godine,
u organizaciji Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije Stanak,
ugostiti ga na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i sluati njegovo predavanje pod
naslovom Nova tumaenja izvora Konstantina Porfirogenita. Predavanje je kasnije
pripremljeno za tampu i objavljeno kao rad Nova tumaenja vesti o junoslovenskim
gentes u DAI vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita (Godinjak Centra za
balkanoloka ispitivanja 41, 2012).
Unato bolesti koja mu je oteavala bavljenje naukom, do samog kraja se nastavio
boriti, raditi, i odravati veze s kolegama. Za veliki meunarodni nauni skup Bal-
kanologija danas koji je oktobra 2013. obiljeio 50 godina djelovanja Centra za bal-
kanoloka ispitivanja prijavio je izlaganje o temi Sloveni i starosjedioci na srednjem i
zapadnom Balkanu u doba ranog srednjeg vijeka. Naalost, taj rad nije uspio predstaviti
na simpoziju, niti se njegov tekst nalazi meu onima objavljenim Godinjaku.
Tibora sam, na moju sreu i zadovoljstvo, dosta dobro upoznao kroz sve nae
zajednike poslove. Prvi kontakt smo ostvarili krajem 2006. godine i od tada smo
odravali redovnu komunikaciju. Na mene je posebno ostavilo dubok utisak to
to je sa mnom bio spreman podijeliti ono na emu je u datom momentu radio, te
to je uvijek paljivo i s uvaavanjem sluao to imam rei iako je svojim znanjem i
iskustvom daleko premaivao moje. Sjeat u ga se kao ovjeka izuzetno zauzetog,
obuzetog mislima o novim istraivakim poduhvatima. Unato tome, bio je veoma
pristupaan i uvijek spreman na suradnju i projekte. Stoga ne treba ni uditi da je
upravo u toku njegovog mandata kao direktora Istorijskog instituta uspostavljena
bliska suradnja izmeu te ustanove i Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u
Sarajevu koju i dalje odravamo.
Tiborovim odlaskom njegova je porodica izgubila oca, sina, brata i supruga, na-
una zajednica velikog i sposobnog strunjaka, a bosanski istraivai velikog i iskre-
nog prijatelja.
emir o. filipovi
497
Diplomirani studenti Prvog i Drugog ciklusa po Bolonjskom
sistemu studiranja na Odsjeku za historiju, Katedri Historija
umjetnosti i Katedri Arheologija

PRVI CIKLUS STUDIJA zavren trogodinji studij
Odsjek za historiju
U toku 2012-2013. na Odsjeku za historiju Prvi ciklus zavrio je 51 student.
2012. godine (25)

1. Alispahi (Tarik) Edin
2. Beirovi (Ibrahim) Hidajeta + Bibliotekarstvo
3. Brigi (Rasim) Denan
4. Buri ( Jusuf ) Fahrudin
5. ikmi (Hasib) Almir
6. Duhovi (Salko) Suvad
7. Durmo (Zaim) Samir
8. Demidi (Alija) Alen
9. Dido (Zakir) Arnes
10. Gro (Zakir) Medina
11. Hasagi ( Jasminko) Sanda
12. Habibovi (Esmir) Ermin
13. Jusufovi (Fehim) Alem
14. Kadri (Ismet) Senad
15. Kapetanovi (Sretan) Darel
16. Kopi (Dervi) Halid
17. Leko (Emsada) Alen
18. Lepi (Amir) Haris
19. Menzilovi (Munir) Vernes
20. Mehi (Suljo) Senad
21. Pidro (Ibrahim) Mersed
22. Redi (Hasan) Aida
23. Segedin (Mirsad) Adisa
24. uman (Vejsil) emso
25. Trenjo (Alija) Muhidin
499
diplomirani studenti
2013. (26)
1. Abazovi (Hidajet) Amel
2. Arnautovi (Aid) Emir
3. Bai (Muharem) Merima
4. Bievi (Edin) Enida
5. eki (Smail) Amel
6. Dupanovi (Zlatan) Dino
7. Dananovi (Mehmed) Alma
8. ulovi (Sabrudin) Amar
9. Hadi (Enes) Kenan
10. Husam (Zakir) Edin
11. Juri (Ivica) Ria
12. Kovaevi (Zijad) Naida
13. Kulin (Izet) Adis
14. Kukavica (Mirsad) Naida
15. Lisica (Muhamed) Anela
16. Mai (emil) Emina
17. Mihaljevi (Mufid) Evelina
18. Mujaki (Hajrudin) Almina
19. Muri (Muhamed) Emina
20. Radui (Nasuf ) Minela
21. Silajdi (Vahid) Indira
22. Sulji (Sead) Indira
23. oi (Nesib) Tarik
24. Tursanovi (Reo) Sedina
25. Utovi (Faruk) Merima
26. Veladi (Muharem) Amina

Katedra Historija umjetnosti
Na Katedri Historija umjetnosti u periodu 2011-2013. Prvi ciklus studija zavr-

ilo je 10 studenata.
2011. (4)
1. Kranjec (Zvonimir) Lidija + Bibliotekarstvo
2. Tinjak (Ibro) Aida + Pedagogija
3. Ustamuji (Enes) Enesa + Bibliotekarstvo
4. Vuak (Tomislav) Igor + Komparativna knjievnost
500
2012. (6)
1. Beirevi (Mustafa) Belma + Komparatina knjievnost
2. Dervibegovi (Ekrem) Vildana + Germanistika
3. Mali (Rade) Josip + Pedagogija
4. Muji (Enes ) Melisa + Bibliotekarstvo
5. Orozovi (Ratko) Irena + Bibliotekarstvo
6. Taso (Ertural) Dina + Perzijski jezik i knjievnost

Katedra Arheologija
Na Katedri Arheologija u toku 2011-2013. Prvi ciklus studija zavrilo je 13 stu-

denata.
2011. (1)
1. Demidi (Muhamed) Admir
2012. (7)
2. 1. Bear (Amer) Lejla
3. 2. Hrnji (Eldar) Mahir
4. 3. Kolji (Muharem) Dijana
5. 4. Pustahija (Dragan) Luka
6. 5. Vejzagi (Hidajet) Sabina
7. 6. Silajdi ( Jakub) Tarik + Historija umjetnosti
8. 7. etki (Rasim) Muris
2013. (5)
1. Cogo (Osman) Ikbal
2. alija (Ramiz) Emina
3. Kadi ( Jusuf ) Edin
4. Krianovi (eljko) Tijana
5. Lepi (Hamza) Adis

501
Drugi ciklus studija zavren petogodinji studij

Odsjek za historiju
U dosadanjoj primjeni Bolonjskog procesa u periodu 2011-2013. na Odsjeku za

historiju Drugi ciklus studija zavrio je 41 student.
2011. (8)
1. Dardagan (Sead) Amer, Bosna i Bugarska u srednjem vijeku
2. Epi (Jusuf ) Meris, Privreda Bosne i Hercegovine u Prvom svjetskom ratu
prema pisanju onovremene tampe
3. Hambo (Devad) Semir, Bosna i Dubrovnik u doba bosanskog bana Matije
Ninoslava
4. Harevi (Enes) Dijana, Bosna i Hercegovina, zemlja i narod prema evropskoj
putopisnoj literaturi i objavljenim konzularnim izvjetajima od polovine 19.
stoljea do 1878. godine
5. Panda (Josip) Maja, Novac na tlu Bosne i Hercegovine do uspostave rimske
vlasti
6. R abi (Hasib) Nedim, Bosna i Srbija u vrijeme bana Stjepana II Kotromania
7. Sulejmanagi Amer, Grb Pavlovia
8. ai (Kenan) Amra, Antiki epigrafski spomenici istone Hercegovine
2012. (16)
1. Boli (Munir) Senaid, Rimska porodica
2. Drma (Ivo) Marjan, upa Lepenica
3. Dananovi (Bahtija) Mirza, Urbanizacija Zenice 1956-1990 (prema pisanju
Nae rijei)
4. Galijaevi (Tarik) ejla, Zapadna Hercegovina (1945-1966)
5. Huri (Hasib) Sabrija, Antika naselja u istonoj Bosni
6. Isakovi (Isak) Sejfudin, Svjedoci u poveljama Krmendskog arhiva
7. Lavi (Omer)Ahmed, Stoarstvo i ivot stoara Hercegovine u drugoj polovini
XIX i prvoj polovini XX stoljea
8. Mari (Mustafa) Almir, Gornja Neretva u prethistorijsko i antiko doba
9. Medi (Ejub) Jasmin, Zloini u Prijedoru 1992. godine na osnovu presuda
Meunarodnog suda (krivinog) za bivu Jugoslaviju
10. Muhi (Haim) Emira, ena u socijalizmu u Bosni i Hercegovini od 1945.
do 1971. godine prema asopisu Nova ena
11. Omerhodi (Adil) Adnan, Razvoj rudarstva u Brezi 1945-1970
12. Semi (Adnan) Narcisa, Historiografija o stecima
502
13. Softi (Sulejman) Belma, Kulturne veze grkih naseljenika sa starosjedilakim

stanovnitvom Ilirije
14. arac (Ljubivoje) Aleksandar, Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine
u svjetlu bekog lista Neue Freie Presse
15. Veispahi (Mensud) Amra, Poloaj Pravoslavnog stanovnitva u Bosni i
Hercegovini nakon Hatti-humajuna 1856. godine
16. Zvirki (Ifet) Almira, Die deutsche Wiedervereinigung jedan grad dvije
drave
2013. (17)
1. Abdibegovi (Nusret) Esma, enska narodna kultura u Bosni i Hercegovini u
XIX stoljeu u Glasniku Zemaljskog muzeja i vaeim udbenicima historije
2. Baljevi (Rasim) Eldin, Vlasteoska porodica Nikolii
3. Dautovi (Smail) Denan, Historiografija srednjovjekovne Bosne
4. Dedi (Esad) Enes, Konavoski rat
5. Duranovi Aida, Crna Gora i Bosna i Hercegovina 1875-1878. godine
6. Hadajli (Hasan) Amela, Bosanskohercegovaka ena u XIX stoljeu u puto-
pisnoj literaturi
7. Husii (Muhamed) Suada, Analiza austrougarskog perioda u udbenicima
historije BiH (1990-2012)
8. Imamovi (Fahro) Nermin, Prolost i razumijevanje rata u Bosni i Hercegovini
od 1992. do 1996. godine
9. Lasi (Senad) Ajla, Bosna i Hercegovina kao dio evropskog Orijenta 1878-1918
10. Mehanovi (Fahrudin) Hamza Dino, Muslimani Balkana, Istono
pitanje i Berlinski kongres
11. Novali (Fadil) Nedad, Bonjaka percepcija Osmanskog carstva
(1899-1914)
12. Ramulj (Vahid) Mensur, Katolici u Hercegovakom ustanku 1875-1878
13. Sinanovi (Muhamed) Aida, Raspad Jugoslavije u meunarodnoj diplomatiji
14. Sulti (Sulejman) Irma, Poloaj katolikog stanovnitva u Bosanskom
sandaku u XVII stoljeu
15. Tadi (Jozo) Slaven, Podruje dananje Bosne od polovine V. do X. stoljea
16. Tabakovi (Esad) Amar, Bliski istok u fokusu meunarodne diplomatije
1945-1982. godine
17. Veletovac (Midhad) Edin, Provincija Dalmacija u V stoljeu

503
Katedra Historija umjetnosti
U dosadanjoj primjeni Bolonjskog procesa u na Katedri Historija umjetnosti

Drugi ciklus studija zavrilo je 7 studenata.
2012. (3)
1. Smailbegovi (Amir) Aida, Tekije u Sarajevu od XV do XVII
stoljea prostorni smjetaj i arhitektonske odlike
2. ustovi (Plamenko) Dijana, Pravoslavna umjetnost u Bosni i Hercegovini
u periodu izmeu XVII i XIX stoljea promatrana kroz ikonostas Stare
pravoslavne crkve u Sarajevu
3. Kulenovi (Alen) Leila, Groteska i groteskno u umjetnosti Bosne i
Hercegovine u drugoj polovini XX stoljea
2013. (4)
1. Ademovi (Mirsad) Mirela, Zidno slikarstvo damije Musihudina ekrekije
u Sarajevu
2. Mei (Fuad) Alma, Vizuelna konstrukcija politike imaginacije u filmovima
ekspresionizma
3. Dervievi Haris, Kaligrafi u Ljetopisu Mula Mustafe Baeskije
4. Baoti (Josip) Andrea, Mehanizmi institucionalne artikulacije moi:
bosanskohercegovaki 'izlobeni kompleks'

Katedra Arheologija
U dosadanjoj primjeni Bolonjskog procesa u na Katedri Arheologija Drugi ci-

klus studija zavrila su 2 studenta.
2013. (2)
1. Bujak (Mustafa) Edin, Steci Zenice (kataloko-topografski pregled)
2. Hadihasanovi (Zlatko) Jesenko, Pokretni arheoloki predmeti sa
lokaliteta Aqua S... koji se uvaju u Muzeju Sarajeva.

504
spisak suradnika
Spisak suradnika
Kemal Abdi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Ivana Boi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Denan Brigi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Pejo okovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Amer Dardagan, American University in Bosnia and Herzegovina, Sarajevo
Denan Dautovi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Enes Dedi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Midhat Dizdarevi, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u
Sarajevu
Devad Drino, Pravni fakultet, Sarajevo
Marjan Drma, Osnovna kola Ivan Goran Kovai, Fojnica
Elmedina Duranovi, Institut za istoriju, Sarajevo
Emir O. Filipovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Sanja Gladanac, Institut za istoriju, Sarajevo
Semir Hambo, Novo vrijeme, Sarajevo
Mitsutoshi Inaba, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Amila Kasumovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Amir Kliko, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, Sarajevo
Lorens Kugi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Esad Kurtovi, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Benjamina Londrc, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Senja Mahini, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Husein Sejko Mekanovi, Filozofski fakultet u Ljubljani
Nedim Rabi, Institut za istoriju, Sarajevo
Zoran Raki, Odeljenje za istoriju umetnosti, Filozofski fakultet u Beogradu
Narcisa Semi, Sarajevo
Amer Sulejmanagi, Kantonalni Zavod za zatitu kulturno-historijskog i
prirodnog nalijea, Sarajevo
Amra ai, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Slaven Tadi, Srednja mjeovita kola, epe
Irfan Teskeredi, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
Mesud adinlija, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo
Edin Veletovac, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu
505
upute autorima za oblikovanje priloga
Upute autorima za oblikovanje priloga

Za objavljivanje u asopisu Radovi Filozofskog fakulteta (Serija Historija, Historija
umjetnosti, Arheologija) razmatrat e se radovi na bosanskom/hrvatskom/srpskom
jeziku, kao i na engleskom ili njemakom.
asopis e objavljivati znanstvene i strune lanke o svim temama koje se
tiu historije, posebno iz podruja historije Bosne i Hercegovine, te radove koji
ne podlijeu recenzentskom postupku (prikaze, osvrte i ocjene knjiga i asopisa,
izvjea sa znanstvenih skupova i okruglih stolova, nekrologe, vijesti i dr.).
Recenzirani radovi kategoriziraju se kao:
Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper) sadri jo neobjavljene
rezultate znanstvenih istraivanja;
Pregledni rad (Review article) donosi analizu i kritiku ocjenu ve
objavljenih radova o nekom podruju upuujui na mogua daljnja istraivanja;
Struni rad (Professional paper) donosi rezultate obrade podataka
poznatim metodama ili jednostavno prenosi informacije bez originalnih
pogleda ili novih spoznaja;
Prilog (Contribution) saet rad sa svim obiljejima izvornog znanstvenog
rada, ali koncentriran na uzak, specijalistiki problem i stoga kratak obimom;
Historijska graa (Historical sources) prva ili temeljito revidirana objava
arhivskih pisanih i drugih izvora za historijsko istraivanje.
Kategoriju rada moe predloiti autor, ali konanu odluku na prijedlog

recenzenta donosi Redakcija. Radovi takoer objavljuju prijevode, reagiranja/
diskusije, obavijesti i slino.
S ciljem ubrzavanja postupka redakcije, recenziranja i objavljivanja radova,

molimo autore da se pridravaju sljedeih tehnikih uputa za oblikovanje svojih
priloga.
Rukopis treba biti napisan vrstom slova Times New Roman, veliine 12 pts i s
proredom od 1,5 retka. Odlomci se moraju jasno razdvojiti uvlakama. Naslov rada
treba biti napisan masnim slovima, veliine 14 pts.
Prva stranica rada treba pored naslova lanka sadravati ime i punu titulu autora,
naziv i adresu ustanove u kojoj je uposlen/a kao i e-mail adresu. Ako rad ima vie od
jednoga autora, podaci se navode za svakoga od njih.
Uz tekst treba priloiti krai abstrakt rada (5-10 redaka) koji e se nalaziti na
prvoj stranici, te dui saetak (do 25 redaka) koji e se nalaziti na kraju rada i koji
506
e sadravati opi prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i zakljuak. Takoer

treba dodati i do 10 kljunih rijei. Poeljno je da autor ove elemente preda ve u
prijevodu, a u suprotnome e se za to pobrinuti Redakcija.
Ako rukopis sadri priloge (slike, tablice, grafikone), molimo da se predaju kao
posebni dokumenti, a u tekstu naznai mjesto gdje prilog treba uvrstiti. Preporuuju
se formati .tiff i .jpg. Ovim se elementima treba priloiti i kratki opis, tj. legenda koja
se alje iskljuivo kao zaseban Word dokument.
Napomene se iskljuivo navode kao fusnote i pisane su fontom Times New
Roman, veliine 10 pts. Citiranje u napomenama treba potovati sljedei model:
1. Citiranje knjige
Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov djela u kurzivu, Izdava, Mjesto izdanja, Godina izdanja,
citirane stranice. (kod stranica se ne mora koristiti skraenica str. ili pp. nego se samo
pie broj stranice)
Primjer:
Marko unji, Narodi i drave ranog srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2003, 235.
Ukoliko se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugome mjestu treba upotrijebiti
skraeni citat u kojem se navodi prezime autora, a naslov skrauje na nekoliko rijei.
Osnovni oblik:
Prezime, Skraeni naslov djela u kurzivu, citirane stranice.
Primjer:
unji, Narodi i drave, 237.
2. Citiranje lanka u periodici

Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov lanka u navodnicima, Naziv asopisa u kurzivu, broj i/ili godite
asopisa, Mjesto izdavanja asopisa, Godina izdavanja asopisa, citirane stranice.
Primjer:
Anto Babi, O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak Istoriskog
drutva BiH, god. VI, Sarajevo, 1954, 29-44.
507
Osnovni oblik:
Prezime, Skraeni naslov lanka u navodnicima, citirane stranice.
Primjer:
Babi, O odnosima vazaliteta, 32.
3. Citiranje priloga u knjigama ili zbornicima radova

(koji nisu serijska publikacija)
Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov priloga u navodnicima, u: Naziv knjige ili zbornika radova
u kurzivu, (ur. Ime Prezime), Izdava, Mjesto izdavanja, Godina izdavanja, citirane
stranice.
Primjer:
Vjekoslav Perica, Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i
Srbije, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, (ur. Husnija Kamberovi),
Institut za istoriju, Sarajevo, 2003, 201-221.
Osnovni oblik:
Prezime, Skraeni naslov lanka u navodnicima, citirane stranice.
Primjer:
Perica, Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i Srbije, 221.
4. Citiranje novinskih lanaka

Osnovni oblik:
Ime Prezime, Naslov lanka u navodnicima, Ime novina u kurzivu, broj, datum,
citirane stranice.
Primjer:
Ivan arevi, Opijum za narod, Osloboenje, br. 345678, 11.5.2009, 22.
5. Citiranje neobjavljenog arhivskog gradiva

Osnovni oblik:
Arhiv u kojem je gradivo pohranjeno (dalje: skraeni naziv), Naziv arhivskog fonda
u kurzivu (dalje: skraeni naziv), broj kutije odnosno sveska, stranica odnosno list.
Primjer:
Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Notariae (dalje: Div. Not.), sv.
XXII, f. 82v.
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Vlada Narodne Republike Bosne i
Hercegovine 1945-1953 (dalje: VLBIH), kut. 15, sign. 123/46.
508
6. Citiranje web stranica

Osnovni oblik:
Ime autora, Naslov teksta u kurzivu, adresa web stranice (datum ostvarenog pristupa)
Primjer:
Pio II, De viris illustribus, http://www.bibliotecaitaliana.it/xtf/
view?docId=bibit001150/bibit001150 .xml (5. juni 2010.)
Radovi se predaju elektronskim putem sekretaru redakcije mr. Emir O. Filipoviu,

lino ili na adresu emirofilipovic@gmail.com. Tekstovi rukopisa naelno ne bi
trebali prelaziti 30 stranica, ukljuujui tablice i popis literature.
Izbor radova obavlja Redakcija koja zadrava pravo izmjene i skraivanja tekstova
te moe zatraiti od autora dopunu ili preradu teksta. Obraen i pripremljen tekst
alje se autoru na kontrolu i autorizaciju prije objave.
Autori iji radovi budu objavljeni e dobiti 20 otisaka svoga rada i besplatan
primjerak asopisa.
509
RADOVI
Filozofskog fakulteta u Sarajevu
Knjiga 3
2014.
Ovaj broj asopisa bit e dostupan u elektronskom izdavatvu

Filozofskog fakulteta na web stranici:
http://www.ff-eizdavastvo.ba/Knjige.aspx
Izdava
Filozofski fakultet u Sarajevu
Za izdavaa
Salih Foo
Prijevodi rezimea na engleski jezik

Emir O. Filipovi
UDK
Elvira Poljak
DTP
Amra Meki
tamparija
Grafostil
Tira
200

Radovi FF Historija 2014 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Radovi FF Historija 2014 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FACULTE DES LETTRES ET DES SCIENCES HUMAINES

(Histoire, Histoire de lart, Archologie)

(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posveena je

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)

 auna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,

 vaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti

Devad Drino Benjamina Londrc, Posebnost pravnog poloaja

PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI

Emir O. Filipovi, Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel lterer Schriften.

Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i

AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU

Diplomirani studenti Prvog i Drugog ciklusa po Bolonjskom sistemu

Esad Kurtovi, Breastfeeding for Hire and the upbringing of Under-Age

ARTICLES AND TREATISES

BOOK REVIEWS AND RECENSIONS

Senja Mahini, Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje

Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije

ACTIVITIES OF THE HISTORY DEPARTMENT

Graduate students of the First and Second cycle of the Bologna

Jugoslavije. Profesor Karabegovi je bio mentor za nekoliko magistarskih radnji i

* Rad je izvadak iz veega rukopisa.

Redovnitvo pravovjernoga i heretikoga usmjerenja na podruju srednjovjekov-

pred hrvatsko-ugarskim kraljem Emerikom,8 crkveni je ivot u zemlji bana Kulina

dijela oporuke dalo bi se pomisliti da se tu oporuitelj namjeravao pobrinuti za du-

2003, 362-367, s prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, a Alexandar Solovjev, Le testament du

dokazivanje teze o drutvenom podrijetlu njezinih lanova, dotino da je ta crkvena

u svim spomenutim enama, koje se dovode u vezu sa samostanima, vidio bosanske

Sve dostupne vijesti o Crkvi bosanskoj i njezinim krstjanima i krstjanicama

daleko od njegova bogatstva i ugleda. Rodbinska povezanost s njim uinila ih je

trebinjsko-mrkanskih biskupa, Antuna Righija iz 1703. i Sigismunda Tudievia iz

srednjovjekovne bosanske drave u proljee 1463. rijetki su pojedinci kojima pripa-

U drugoj polovini 13. stoljea, kada nema zvaninih trgovakih sporazuma

koritenja radne snage. U srednjem vijeku poljoprivredna proizvodnja nije se bitno

bosanskim robljem to predstavlja jednu od najstarijih studija koje govore o ovom

Meutim, rijetki su radovi koji su tretirali pitanje ena u srednjovjekovnom rop-

Vrste ugovora Br. ugovora

Na osnovu podataka koje nam nude kancelarijski i notarski spisi Dubrovakog

roblja koje se nalazilo u dalmatinskim gradovima, objanjavajui to vjerskim prili-

Porijeklo Broj ene Mukarci

Uoljiva je velika oscilacija u cijenama robova i ropkinja jer je cijena zavisila od

Godina Mukarci ene

Roblje se nije kupovalo samo za novac. U sauvanim kancelarijskim i notarskim

ili manjoj mjeri potraivao uz komponentu mediteranskog trita to je naroito

Odmah iza kupoprodajnih ugovora, po brojnosti, slijede ugovori o oslobaanju

Jednom osloboeni robovi postaju slobodni odluivati o svojoj daljnoj sudbini.

ropkinje.68 To je odredbom iz 1235. godine postala obaveza,69 to je uvrteno i u

Tokom srednjeg vijeka na prostoru bosanske drave formirao se fond enskih

Dubrovniku.3 Historiografija ne raspolae sa adekvatnim radovima koji sistematski

adaptacijom, kao to su imena Barbara (Varvara), Marta, Elena, Teodora, Elisaveta.12

da se radi o rimokatolikoj ili pravoslavnoj crkvi. Meutim problem lei u injenici

religijsku pripadnost, zakljuujemo da se na stecima pojavljuju imena pripadnika

kako bi kupljena robinja to lake prihvaena u odreenoj drutvenoj sredini. Pro-

Izvrena analiza pokazuje kako su kod razliitih drutvenih, ekonomskih i kon-

Prilog I: Tabelarni prikaz najeih i najrijeih imena kod razliitih

Vlasi Najuestalija Najmanje uestala

Pojedinane enske figure

Slika 1: Premilovo Polje, Ljubinje Slika 2: Groviste

Pojedinane ljudske predstave na stecima uglavnom se smatraju portretima po-

enske figure kao dio vee kompozicije

Slika 4: Ravanjska Vrata, Kupres (Beslagic, Kupres, sl. 38)

Slika 5: Hodovo, Stolac (Wenzel, Slika 6: Dabarsko Polje, Stolac

Slika 7: Mirkova Kosa, Kalinovik Slika 8: Radimlja

auna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,

vaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti