PROGNOSTIKA KRIMINALITETA

Kriminalitetitet kao i osjeaj (ne)sigurnosti uopte u velikim

urbanim centrima, gorue je pitanje koje se postavlja iz dana u
dan. Naime, kriminalitet predstavlja svakodnevni razlog za brigu
i prioritetni predmet istrazivanja i diskusija pri cemu lokalne
vlasti trebaju da ponesu glavninu tereta.

Prilikom suzbijanja ovog oblika kriminaliteta neophodno je uzeti

u obzir i pravo na privatnost, te njegova moguca krsenja.

Sistematicniji pristup smanjenju kriminaliteta treba da ukljuci

nadzor kriminalitetu sklonih podrucja ka kojima bi se shodno
tome usmjerili adekvatni resursi. Takodjer je neophodno
identificirati adekvatan pristup i ohrabriti njegovu primjenu u
drugim slicnim podrucjima. Relevantne informacije mogu se
prikupiti od velikog broja zvanicnih javnih sluzbi, profesionalaca
i volontera koji su angazovani na aktivnostima znacajnim za
lokalnu zajednicu.

FUTUROLOGIJA DRUTVENO PLANIRANJE

Drutveno planiranje predstavlja proces nauno zasnovanog

pravovrijemenog donoenja odluka o planskom upravljanju
drutvenim napretkom demokratskog drutva od strane
kompetentnih dravnih organa na osnovu, pre svega socijalne,
a potom i kriminalne politike.

Prognoziranje je kreativni proces, a kao njegov rezultat javlja se

prognoza. Prognostika informacija ima viestruku funkciju:
1.orijentacionu, 2. preventivnu i 3. normativnu. Ne moe se
spreavati i suzbijati kriminalitet na naunoj osnovi bez
prognostikih informacija.

Opta metodologija relevantna za prognostiku

djelatnost

Metod predstavlja nain putem kojeg se ispituje uoena pojava.

Sinteza i generalizacija svih pomenutih metoda kojima se
ispituje ista pojava, u naem primjeru, kraa iz stana,
predstavlja metodologiju istraivanja kao to je primjera radi,
predvianje (prognostika) te pojave. Sve ovo moe da se proiri
i na vie pojava uoenih od strane istraivaa u odabranom
sistemu. U najkraem, metodologija je nauka o sintezi metoda.

Bazino i primijenjeno istraivanje

Bazino istraivanje se bavi opim i fundamentalnim pitanjima

na koja nije lahko odgovoriti. Kakav je relativni znaaj
hereditarnosti i sredine u objanjavanju ljudskog ponaanja?
Kako ljudi ue? Kako se ljudsko ponaanje moe izmijeniti?
Zato neki ljudi mentalno oboljevaju? Pod kojim se okolnostima
ljudi pokoravaju pravilima, a pod kojim okolnostima e
vjerovatno kriti ta pravila? Poto su ova pitanja tako
fundamentalna i dalekodostina u svojim implikacijama, ak su i
odgovori djelomino uzbudljivi.

Primijenjeno istraivanje, s druge strane, ima vie praktian cilj.

Bavi se specifinim pitanjima kako da se zadatak bolje ili
efikasnije izvri. Postalo je moderno zadnjih godina da se
primijenjeno istraivanje dijeli na izvjestan broj supkategorija.
Moda je najee navoeno evaluativno istraivanje. Ovdje e
biti dovoljno napomenuti da primjenjeno istraivanje ispituje
veze meu formuliranim ciljevima, poduzetim akcijama, i
dobivenim rezultatima.

Bazino istraivanje moe, naravno, dovesti do rjeenja

praktinih problema, a primijenjeno istraivanje moe baciti
svjetlo na fundamentalna pitanja. Distinkcija izmeu
primijenjenog i bazinog istraivanja je ponekad nejasna. Ipak,
vjerovatno je sigurno ako kaemo da veina istraivanja kojima
se bave praktiari u kriminalistici vie naginje primijenjenom
nego bazinom kraju istraivakog kontinuuma.

Evoluativno istraivanje
Evaluativno istraivanje, vana komponenta analize politike (1),
predstavlja pokuaj odreivanja dometa do kojeg dati program
postie (ili je postigao) planirane ciljeve, da li je program (ili bio)
isplativ u poreenju sa alternativnim programima, i da li
program treba biti nastavljen. Ovaj tip istraivanja se esto
koristi za procjenu uticaja drutvenih intervencija.(2) To je oblik
primijenjenog istraivanja koji se koristi da se obezbijede
znanstvene informacije koje se mogu koristiti kao pomo u
voenju javne politike.

Tipovi evaluativnog istraivanja: Postoje dva osnovna tipa

evaluativnog istraivanja. Prvi, je proces ili formativno
istraivanje, se u osnovi bavi time kako program djeluje i esto
se oslanja na kvalitativne istraivake tehnike (napr. opservacija
uesnika) da bi se prikupile informacije koje se odnose na
tekue programe na trajnoj osnovi. Zatim se ta informacija daje
programskom osoblju tako da oni mogu modificirati svoj
program. Drugi tip evaluativnog istraivanja je rezultat
(outcome), dejstvo (impact) ili sumativno istraivanje. Ovdje je
preokupacija da li je program, koji se odvija neko vrijeme, ili je
zavren, postigao ono za to je bio predvien da postigne.

Istraivanje u svakodnevnom ivotu

Ljudi su stvorenja sa vrlo razvijenom radoznalou. Uivamo u

usvajanju znanja, iznalazei kako neki komad stroja radi, ili
utvrujui kako se ljudi ponaaju. Dok pokuavamo shvatiti
predmete, ljude, i dogaaje oko nas, esto prikupljamo
informacije, ili podatke, opservirajui ih na neformalan ali paljiv
nain.

VARIJABLAMA - faktorima u situaciji koji se mijenjaju s vrijemena

na vrijeme i mijenjaju anse da se motor pokrene. Na ovaj vrlo
jednostavan i grub nain, moe se rei da vi izvodite neformalni
EKSPERIMENT - mijenjajui neto i posmatrajui efekte onoga
to ste uradili.

U procesu pokuaja da pronaete ta djeluje najbolje, stvarate

slutnje ili nagaanja o tome ta bi moglo djelovati i potom ih
isprobavate u praksi. Ovaj proces je sasvim slian stvaranju
HIPOTEZE - tvrdnje o tome kakve efekte ili rezultate izvjesni
uzroci ili akcije mogu proizvesti.

Zatim nastavljate testiranjem hipoteze isprobavajui ono to

mislite da e pokrenuti automobil i posmatrate rezultate svakog
pokuaja. Ako auto ne krene, vi formulirate drugu hipotezu i
nastavljate testirati i posmatrati rezultate.

Istraivanje konkretnih injenica

Pod uslovom da istraiva opaanjem sazna da neki objekat

poseduje odreenu strukturu ili izvesna svojstva, te da se ta
struktura ili opaena svojstva menjaju i na kraju to saznanje
saopti i napie, takvo saznanje dobija naziv empirijskog
(iskustvenog) podatka, obavetenja ili saoptenja.

injenica (fakt, konstatacija, rezultat) je svaki deo objektivne

stvarnosti koji izaziva posledice" 57. injenica predstavlja
podatak koji je javno saopten i od strane drugih potvren. Isto
tako, na ovaj nain definisana injenica predstavlja podatak koji
je konstatovan ve utvrenim i dobro poznatim postupkom u
iju se vrijednost i verodostojnost ne sumnja.

Po pravilu, podaci se prikupljaju, dobijaju ili opaaju, a injenice

se utvruju, konstatuju ili mere (odreuju). Konstatovanje
injenica provodi se na dva osnovna naina:

1. kvalitativnim opisom ulnog saznanja, po pravilu koritenjem

termina govornog jezika i

2. kvantitativnim odreivanjem (merenjem) upotrebom brojeva i

drugih matematikih simbola.

PROGNOZIRANJE KRIMINALITETA KROZ ISKAZ, STAV I

SUD O NEKOJ POJAVI
Analizom jezikih formi i logike strukture miljenja mogue je
razlikovati iskaz, stav i sud, mada miljenja po ovom pitanju
nisu jedinstvena.

"Pod iskazom podrazumjevamo svaku kombinaciju govornih

znakova tj. rijei ili simbola, kojima se iskazuje bilo koja misao.
Iskaz nije apsolutno proizvoljna kombinacija rijei nego je iskaz
samo ona kombinacija rijei ili simbola kojom se izraava
izvjesna misao".

Prema prof. dr B. eiu "Stav je smisaoni iskaz postulirane

odreene saznajne vrijednosti", a "Logiki sud je stav
odreenog predmetnog smisla i odreene saznajne vrijednosti"
Tako se u nauci sva saznanja svode na injenice i istine kao
rezultate ljudskog saznavanja. injenice su rezultat opaanja, a
stina je proizvod miljenja. Istina se uvjek daje nepobitnim
(apodiktikim) sudovima, dok se injenice iskazuju injeninim
(asertoninim) sudovima.

Da bi neka reenica bila istinita i zadovoljila osnovne principe

teorije saznanja (gnoseologija) i samim tim predstavljala neki
sud, neophodno je da ispuni sledee kriterijume:

1. kriterijum objektivnosti (drutvene komunikabilnosti),

2. kriterijum teorijske dokazivosti,

3. kriterijum praktine proverljivosti.

Kriterijum objektivnosti podrazumeva da rei kojima je reenica

data imaju razumljivo znaenje za odreenu kategoriju ljudi, pre
svega onih koji su upueni u konkretnu problematiku. Kriterijum
teorijske dokazivosti zahtjeva da se istinitost iznete tvrdnje
moe i dokazati, odnbsno da iskazani sud nuno proizilazi iz
drugih tvrenja, a ija je istinitost prethodno utvrena. Dovoljna
je ak i saglasnost da se obrazloi saglasnost stava autora i
iskaza s ve poznatim stavovima po tom pitanju. Kriterijum
praktine provjerljivosti podrazumeva da reenica ili bar neki
njeni djelovi mogu biti verifikovani u praksi. Proizilazi, da neka
reenica koja pretenduje da bude sud ili pak njene vanije
implikacije mogu da budu okarakterisane kao objektivna istina,
istovrijemeno treba da je jeziki jasno formulisana, teorijski
dokazana i praktino proverena.

Relacioni sudovi imaju za predmet razne vrste relacija, pa

analogno tome treba razlikovati i osnovne vrste relacionih
sudova:

1. kvalitativni relacioni sudovi: "Prevencija je bolja od represije",

2. kvantitativni relacioni sudovi: "Dvjesta je vee od sto",

3. vrijemenski relacioni sudovi: "Izvrioci su najprije razbili

prozor, a potom uli u spavau sobu i odneli zlatan nakit",

4. uzroni relacioni sudovi: "Alkoholizam je jedan od uzroka

nasilja u porodici",

5. funkcijski sudovi koji izraavaju neku funkcionalnu zavisnost:

"Uspeh u rasvjetljavanju krivinih djela zavisi od materijalnih
uslova ivota policajaca".

Vrednosni sudovi su oni koji se odnose na neke vrijednosti

teorijske ili praktine, saznajne, etike. Na primjer: "Vuetiev
sistem je izvanrednog kriminalistikog znaaja", "Grosove ideje
o kriminalistikim naelima imaju veliku naunu vrijednost" i sl.
Vrednosni sudovi, ukoliko ih je uopte mogue razgraniiti po
svom predmetu, u sutini su subjektivno-objektivne prirode kao
i injenini sudovi. Sudovi ocjene (sudovi procjene) imaju
odreenu predmetnu osnovu, ali u njihovom donoenju
odluujuu ulogu igra subjekt koji neto procenjuje ili ocjenjuje.
Meutim, u svojoj procjeni i ocjeni, istraiva, moe biti veoma
subjektivan, odnosno neobjektivan.

KRIVINA ISTRAGA I KRIMINOLOSKO ISTRAIVANJE

Proces istrage krivinog djela ima vrlo blisku slinost sa
istraivakim procesom, poto, kao svi istraivai i
kriminalistiki istraitelj prikuplja, dokumentira i evaluira fakte
vezane za dogaaj, u ovom sluaju krivino djelo. Prva briga
istraitelja je prikupljanje injenica, jer svaka istraga poinje
prikupljanjem to je vie mogue specifinih dijelova tane
informacije o krivinom djelu i dogaajima povezanim s njim.

Dobar istraitelj, takoer, esto poklanja mnogo panje onome

to nedostaje kao i onome to je prisutno na mjestu zloina.
Opservacija da neto nedostaje moe biti vana kao dokaz koji
moe podrati ili oboriti validnost hipoteze.

Tada istraitelj mora sastaviti sve dijelove u opu emu koja

povezuje meusobno sve injenice i hipoteze i ne sadri interne
kontradikcije. Ovi djelovi i njihovo povezivanje ine TEORIJU
ZLOINA (krivinog djela). to se vie injenica moe pokazati
konsistentnim sa ovom teorijom, i to su elementi tjenje
povezani (tj. to je manje praznina u dokazima), to istraitelj
ima vie povjerenja u teoriju zloina koju je formulirao.

Povezivanje tipino zahtijeva primjenu rezonovanja, ukljuujui

induktivnu i deduktivnu logiku.

INDUKTIVNA LOGIKA polazi od jednog broja posebnih i odvojenih

opservacija ka generalizaciji. Naprimjer od mrlja krvi i rana,
zajedno sa laboratorijskim izvjetajima, istraitelj vri indukciju
da je no bio oruje koriteno u zloinu.

DEDUKTIVNA LOGIKA, s druge strane, polazi od opeg ka

posebnom. Naprimjer, ako je istraiva pokazao da je nasilni
napad na osobu tipino poinila osoba sa kojom je rtva imala
bar neko drutveno poznanstvo, i da je posljednja osoba sa
kojom je rtva viena bila jedan od rtvinih roaka, istraitelj e
izvriti dedukciju da je rtvu napao ovaj roak. Naravno,
zakljuak dedukcije je dobar samo kao i elementi istraiteljevog
argumenta koji je do toga doveo. Greke u rezonovanju ili
netana utvrivanja injenica koje ine osnovne ope
opservacije, obezvrjeuju zakljuak isto tako kao to to ine
nekonsistentni dokazi.

Predikcija osnovano predvianje

Znanstvena PREDIKCIJA je usko povezana sa objanjenjem.

Glavna razlika je ta to se predikcija odnosi na pokuaj da se
neto kae o stanju stvari koje e postojati u budunosti, dok
objanjenje pokuava da tretira neto to se ve desilo.
Naprimjer, oni koji stvaraju kriminalistiku politiku mogu biti
zainteresirani za predikciju pravca i veliine promjene u nivou
kriminala u toku sljedeih 10 godina, ili lanovi odbora za
uvjetni otpust mogu eliti procjenu izgleda da e se odreeni
bivi zatvorenik vratiti u zatvor.

Triangulacija

TRIANGULACIJA znai prikupljanje razliitih vrsta podataka iz

razliitih izvora u odnosu na jedno istraivako pitanje.
Opservacijom istraiva biljei aktivnosti i dogaaje koje je
vidio. Nae povjerenje u interpretacije zasnovane samo na
opservaciji ogranieno je mogunou da opservacije mogu biti
netano zabiljeene ili interpretirane. Meutim, ako
intervjuiramo ljude o njihovom ponaanju i njihove opaske se
slau sa opservacijama istraivaa, moemo imati vie
povjerenja u zakljuke. Ako moemo koristiti analizu
dokumenata, to jest, itati izvjetaje drugih o ljudima i
dogaajima kojima smo bili svjedoci, i ako su njihove
opservacije i zakljuci slini naim, moemo rei sa veom
sigurnou da su nai zakljuci opravdani. Ukratko, koristili smo
tehniku triangulacije.

Zakljuivanje dedukcijom

Deduktivno zakljuivanje je zakljuivanje u kome se miljenje

kree od opteg ka posebnom i pojedinanom. Za polaznu
osnovu dedukcija uzima opta tvrenja i principe, a sastoji se u
konstatovanju da ono to vredi uopte, vredi i u odreenom
posebnom (pojedinanom sluaju). Na primjer, iz premisa "Svi
kriminalci su opasni" i "Razbojnici su kriminalci" sledi deduktivni
zakljuak "Razbojnici su opasni". Prema tome, polazi se od
jedne opte injenice o opasnosti svih kriminalaca, da bi se
zakljuilo da ono to vrijedi za rod kriminalaca u cjelini, vrijedi i
za jednu njegovu posebnu vrstu odnosno razbojnike.

Zakljuivanje indukcijom

Suprotno deduktivnom, induktivno zakljuivanje je izvoenje

zakljuaka tako da se miljenje kree od posebnog ili
pojedinanog ka optem. Istraiva na osnovu konanog broja
pojedinanih injenica koje imaju neka opta svojstva ili stoje u
odreenom optem odnosu, zakljuuje da i vrsta kao celina ima
to svojstvo odnosno da je y tom odnosu. Na primjer, na osnovu
injenice da je odreen broj krivinih djela (posebnih sa
elementima nasilja) u nekim drutveno-ekonomskim
situacijama u porastu, sledi zakljuak da e sva krivina djela,
kao rod nasilnikog kriminaliteta, u konkretnim drutveno-
ekonomskim situacijama znatno porasti.

Zakljuivanje po analogiji

Kako u nauci tako i u svakodnevnom ivotu, zakljuivanje po

analogiji predstavlja najei oblik zakljuivanja. Ovaj oblik
zakljuivanja poiva na injenici da su dva predmeta identina
io nekim, ali ne svim, svojim svojstvima, da su analogna, to
daje verovatnou da su ti predmeti identini i u nekim drugim
osobinama.

Analiza i sinteza

Najranije otkrivene i primenjivane naune metode i postupci su

analiza i sinteza, Analiza (razdvajanje) predstavlja realno
(objektivna analiza) ili misaono raslanjavanje (subjektivna
analiza) objekta ili pojave na jednostavne djelove s ciljem da se
rasvetli njihov znaaj za objekt razlaganja i njihova unutranja
povezanost. Postoje situacije u kojima je mogue putem
subjektivne analize raslaniti i ono to inae objektivno ne bi
imalo smisla.
Obrnut metod analizi je sinteza (spajanje). Identino analizi i
sinteza moe biti objektivna i subjektivna, deskriptivna i
eksplikativna. Meutim, sinteza moe da bude potpuno
nezavisna od prethodno izvedene analize, ali ona po pravilu
prati analizu. U takvim sluajevima istraiva se uz pomo
sinteze vraa na poetak, ali sada obogaen novim znanjima o
posmatranom objektu ili pojavi, a koje su osloboene od
irelevantnih injenica i nevanih veza.

Apstrakcija i intuicija

Misaoni postupak izdvajanja zajednikog, bitnog i opteg uz

istovrijemeno odbacivanje pojedinanog i nevanog naziva se
apstrakcija. Istraiva ovim postupkom iz jednog ili vie
objekata, svojstava ili pojava izdvaja ono to je zajedniko i
opte, a odbacuje pojedinano i nebitno da bi od toga stvorio
novu misaonu celinu - apstrakciju, ono od ega se polo.

Intuicija je mentalno svojstvo istraivaa koje ga dovodi do

reenja nekog problema, a da on nije svestan metoda, naina i
sredstava kojima se sluio u cilju iznalaenja adekvatnog
reenja. Po pravilu, ovaj oblik zakljuivanja je toliko skraen i
brz da istraiva i nije svestan mnotva meu faza ovog
misaonog procesa.

Zakljuivanje po vjerovatnoi

Sa prognostikog aspekta, sadanjost se moe razumeti samo

pomou prolosti. Proizilazi da je prouavanje prolosti
(dogaaja, objekta, pojava i njihovih svojstava) polazna osnova
za racionalno ponaanje istraivaa. Ovaj u osnovi istorijski
aspekt je esto u koliziji sa prirodnim naukama, a koje
pretenduju da otkriju neki apstraktni zakon ili teoriju bez
ikakvog specifinog vrijemenskog odnosa, dok drutvene nauke
prouavaju pojedinane stvari i dogaaje koji imaju neizbrisivo
mjesto u vrijemenu. Drutvene nauke, meu kojima i
kriminalistika, moraju razvijati i usavravati sebi svojstvene
metode istraivanja.

SAVREMENE METODE KRIMINOLOKOG PROGNOZIRANJA

 Prema tehnikama koje koriste, prognozeri i futurolozi razlikuju
dve velike grupe: 1. eksplorativno (istraivako) i 2. normativno
predvianje.

Metode normativnog predvianja

Institucije, organizacije i vlade oduvek je interesovala daleka

budunost. Meutim, normativne prognoze imaju mnogo ui
aspekt od ovakvog nestrukturalnog pogleda na budunost.
Relevantna injenica koja deli normativno predvianje od nekih
drugih spekulacija ili pak jasnih izjava njenih ciljeva su njeni
sistematski, sveobuhvatni i javni aspekti. Mi pod "javnou", u
ovom sluaju, podrazumevamo otvorenost za proveru i pregled
od strane ljudi koji nisu profesionalno uzimali uea pri
planiranju i prognoziranju. Normativnu prognozu ine dva
osnovna djela: 1. postavljanje cilja za odreeno vrijeme i 2.
detaljna analiza u cilju postizanja cilja.

Eksplorativne metode i tehnike.

Eksplorativne metode se po pravilu vie oslanjaju na

matematiku analizu i sintezu kao kvantitativni trend
predvianja i ogromnu eksploataciju "metoda mogunosti".
Normativno predvianje se ee oslanja na kvalitativna orua
iz prostog razloga to ona sadre vie sigurnih i kreativnih
mogunosti predstojee prognoze. Mnoge tehnike: scenariji,
Delfi, razne forme ekspertskih grupa i sl., esto se koriste u oba
sluaja, normativnom i eksplorativnom predvianju.

Tehnika opservacije

Jedna od vrlo efektivnih formi metode normativnog predvianja

jesu detaljni intervjui. Detaljni intervjui sa ekspertima,
specijalistima i zainteresovanim stranama, kada se vre
dovoljno otvoreno i dovoljno opirno, mogu da otkriju "slike"
budunosti, koje se mogu ili ne mogu svrstati u normativno
predvianje. Detaljni intervjui ne moraju da imaju definisan kraj.
Tako se moe intervjuisati 10, 50, 100, pa ak i vie osoba.
Mjesto na kome bi trebao da se zaustavi intervju je ono kada on
prestane da donosi svee informacije. Jedno od ogranienja ove
vrste intervjua je i tekoa oko izbora pogodnih osoba koje
imaju neke normativne vizije.

Delfi metoda

Savrijemeni preporod buduih istraivanja poeo je sa Delfi

metodom ranih estdesetih godina prolog veka. Delfi metoda
je profilisana tako da ohrabri istinsku debatu, bez obzira na
linosti koje u njoj uestvuju, uz obavezno potovanje
anonimnosti uesnika. U cilju eliminacije govornitva, razlozi
dati kao primjer za ekstremna miljenja se sintetizuju, kako bi
dobili na ujednaenosti teine, a zatim se istraivai vraaju na
grupu kao celinu za predstojeu analizu.

ISTRAIVAKE (EKSPLORATIVNE) METODE

Istraivake metode i njihove tehnike predviaju simuliranje

kretanja promena u pravcu tehnolokog transfera. Njihov radijus
kretanja je od fundamentalne nauke do uticaja na drutvo. Bez
obzira na razliitost unutranjih podjela, one se, u osnovi, dele
na dve velike grupe. Osnovna odlika istraivakih metoda je
korienje empirijske grae ili ve uhodanih teorijskih osnova

Metode iscrpljivanja

''Drvo relevantnosti" Ova metoda kreira strukturu istraivanja

koje u bukvalnom smislu lii na drvo koje poinje velikim
centralnim korenom. Figurativno posmatrano, veliki koren bi
predstavljao kriminalitet. Od korena, kao polazne osnove,
razvijaju se tri grane: 1. krivina djela, 2. izvrioci i 3. rtve.
Onda se drvo moe razgranati na mnotvo granica: nasilniki
kriminalitet, narko- kriminalitet, kriminalitet nemorala,
kriminalitet na tetu imovine (privatne, drutvene) itd. U svakoj
od ovih mounosti mogu se razvijati podvrste, na primjer,
kriminalitet na tetu privatne imovine: po stanovima, kuama,
vikendicama, automobilima itd.
Morfoloka analiza

Uz izvesna ogranienja, ova tehnika se primenjuje od strane

onih istraivaa koji poseduju veliko znanje i umee. Njena
tehnika se zasniva na postavljanju serije kritinih pitanja, a koja
reprezentuju sva relevantna pitanja najoptije vrste koja neko
moe postaviti o nekoj pojavi ili dogaaju. Odgovori na ta
pitanja skupa formiraju opis sistema i njegove glavne
komponente. Adekvatno postavljenom pitanju, slede svi mogui
odgovori na osnovu kojih se formira ogromna matrica. Primjera
radi, uzmimo 20 pitanja i, u proseku, 15 odgovora na svako
pitanje. Iz ove matrice (20 h 15) mogu se lako eliminisati
nemogue kombinacije i opet bi nam ostao veliki broj
potencijalnih mogunosti sistema. Ovakvi sistemi su definisani
selekcijom jednog odgovora na svako postavljeno pitanje.

Dijagram toka misije

Ovo je trea u nizu "Metoda iscrpljivanja", koji se fokusira na

djelove akcije neophodne da bi se ispunio neki cilj. Sam naziv
upuuje na poreklo metode koja se primarno koristila pri
analiziranju vojnih misija. Tehnika ove metode podrazumeva
sistematsko proirivanje alternativnih vrsta kojima se neto
moe postii, ukljuujui i hipotetike metode.

Metoda scenarija

Scenario je bogat i detaljan portret verodostojnog budueg

sveta. On je dovoljno jasan, tako da planer moe videti i
razumeti problem, identino istraivau, ali i jasno videti
izazove i prilike koje takva sredina moe prezentovati. Scenario
nije proricanje specifinih prognoza. Pre se moe govoriti o
verodostojnom opisu pojava i dogaaja, uz nezaobilazni znak
upozorenja ta se moe desiti. Stoga scenario opisuje pojave i
trendove njihovog razvoja.