Anali Dubrovnik 48 (2010): 301-319 301

Izvorni znanstveni rad

UDK 821.163.42.09 Vojnovi, I.
Primljeno: 24. 9. 2009.

BOLESTI U DJELIMA IVA VOJNOVIA

JELENA OBRADOVI-MOJA

SAETAK: Knjievnik, pjesnik Dubrovnika i dramatiar Ivo Vojnovi (1857-

1929) neprestano je propitivao svoju naklonost, enju i ljubav prema rodnom
Gradu u kojem je, usprkos nostalginoj patnji, zapravo rijetko boravio. Inten-
zivno i duboko osjeajui nestajanje i mijene Grada koji je, stjee se dojam,
zrcalio i odraz njegova vlastitog ivota i osebujnog senzibiliteta, Vojnovi je
nerijetko u patnjama (bolestima) i dijalozima svojih likova lirski progovarao o
Gradu i sebi, utapajui tugu i sjetu u nostalginim prizivima nepovratno izgu-
bljenih vrijednosti na kojima je bio odgojen i koje su bile temeljem njegovih
zaviajnih i Dubrovniku posveenih djela.

Susret s djelima knjievnika Iva Vojnovia (1857-1929) itatelja potakne na

razmiljanje - postoji li u ivotu pisca trenutak kada on na stranicama vlastita
literarnog stvaralatva vodi razgovore sa sobom samim, infiltrirajui svoju
osobnost u likove ili, u ponovljenim prigodama, u odabrani, sebi najsrodniji ili
neki drugi ciljano odabrani lik.
Kod Vojnovia je vrlo snano utjelovljena ljubav prema rodnom Dubrovniku,
kojemu se pisac i pjesnik uvijek iznova vraa, nosei ga proustovski u sebi i
onda kad, zbog estih putovanja, u njemu nije prisutan. Intenzivno proivlja-
vajui mijene Grada i drutva u njemu, nestanak i propast vlastele, Vojnovi
- kozmopolit, romantik, pjesnik, aristokrat - urbanu dubrovaku fizionomiju
doivljava poput ivog bia, esto poistovjeujui svoj sentimentalni svijet s
gradskom zbiljom. U tom istananom senzibilitetu pisca esto mi se znalo
uiniti da on, piui o Gradu i svojim likovima, zapravo progovara o sebi
samome, ne samo kada u Bolnikom dnevniku pie o bolestima koje su ga

Jelena Obradovi-Moja, doktorandica doktorskog studija Povijest stanovnitva na

Sveuilitu u Dubrovniku. Adresa: Gabra Rajevieva 15, 20000 Dubrovnik. E-mail:
jelena.obradovic@hrt.hr
302 Anali Dubrovnik 48 (2010)

opteretile potkraj ivota, ve i o likovima poput Vlaha Slijepoga, kojemu u

Ekvinociju daje proroku dimenziju i tiresijansko znaenje. Moe li se u tomu
iitavati i Vojnovievo predosjeanje vlastite sljepoe potkraj ivota?
Upravo ta autorova slutnja metafizinosti unutarnjeg, koju on vrlo esto
stavlja u kontekst vanjskog doivljaja, povod je ovom radu posveenome bo-
lestima u Vojnovievim djelima, ba kao i u pievu ivotu na prijelazu sto-
ljea. Ono ime je protkan ovaj rad su elja i pokuaj drukijeg iitavanja
Vojnovieva knjievnog traga, otkrivanje moguih poveznica njegova ivota i
djela.

Osobno svjedoanstvo bolesti u Vojnovievoj prozi

Ivo Vojnovi rodio se u Dubrovniku 9. listopada 1857. godine, u ulici Izmeu

polaa u povijesnoj jezgri Grada, to je danas obiljeeno kamenom ploom na
fasadi zgrade. U Maticu roenih i krtenih za godinu 1857. upisan je pod
imenima djedova Giovanni Luigi Raffaele (knjige su u to vrijeme jo voene
na talijanskome).1 Tako je Vojnovi roeni Dubrovanin, ali je ve sljedee
godine s roditeljima preselio u Split i 56 godina kasnije, po povratku iz Zagreba,
morao je ponovno traiti dubrovaku zaviajnost. Rodio se slab i sitan, s ne-
normalnim oblikom glave - izduene i na tjemenu spljotene. Tjeme (fontanella)
mu dugo nije zarastalo. Bojali su se da e umrijeti. Kuni lijenik, tetak Karol
Neumayer, izjavio je: Dijete s ovakvom glavurinom ne moe drugo da bude
no idiot ili genij...- (Pismo onoj koja ode, Jug. Njiva, 1923).2
Nije zapravo postao ni jedno ni drugo, ali je u tomu nesumnjivo uzrok Ivove
krajnje povezanosti s roditeljima, obitelji i osobito s majkom koja ga je omatala
ljubavlju. Cijeloga ivota ostao je u mnogo emu dijete, kako kae njegov
brat Lujo, koje nee i ne moe se odvojiti od te materinske ljubavi iz prvih
dana. Ljubav prema majci godinama je samo rasla, pretvorivi se u pravi kult
i jedini smisao njegova ivota. U svom Bolnikom dnevniku zapisao je 30.
studenoga, 1915. godine: ...U snu vidio majku i izgrlio je, Ti ne zna, Mame,
kako te utim! govorim joj ja. - io moj miluje me ona djetinjskim
tetoenjem... .3

1
Mirko eelj, Gospar Ivo. Zagreb: Centar za informacije i publicitet, 1977: 11-12.
2
M. eelj, Gospar Ivo: 11-12.
3
M. eelj, Gospar Ivo: 11-12.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 303

Zajedniki nazivnik za tri posljednja Vojnovieva teksta, udo sv. Vlaha,

U zadnjem asu i Kad se Blaena Gospa proetala priko Place, prema pisanju
Luka Paljetka, pronaao je, ini se Mirko eelj, od kojeg su ga preuzeli drugi,
pa je tako dospio i na naslovnu stranicu knjige Mala trilogija, koju je sastavio,
protumaio i predgovorom popratio akademik Luko Paljetak.4 Vojnovi je tekst
Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... napisao u Dubrovniku 1. lipnja
1926. godine. Uz tekst, objavljen u Jugoslavenskoj njivi (11-12/1926.), stoji
biljeka u kojoj Vojnovi napominje sljedee: Dne 30. Maja o. g. (1926., op.
Luka Paljetka) proslavila se u Dubrovniku velikim sjajem 50 godinjica to je
Kip Gospe Presvetog Srca Isusova, donesen iz Italije, bio postavljen na Oltar
u Crkvi Male brae. Ovo je ona Gospa koja je lane uzbunila vas Dubrovnik u-
dnim pojavama kretanja njenih oiju.5 Tekst Kad se blaena Gospa proetala
priko Place... Vojnovi je napisao u obliku pisma koje je uputio svome prijatelju,
dubrovakom lijeniku dr. Peru apru, kao odgovor na njegovu zamolbu da
mu opie svoje dojmove nakon procesije s kipom Blaene Gospe, a koja je bila
upriliena dan prije, 30. svibnja.6 Vojnovi u pismu navodi: Od prvoga napadaja
moje podmukle arterijoskleroze mjerio si mi t. zv. pritisak krvi, rentgenizovao
si me, osprijed i ozada, a pred par mjeseci poruio si onome drugome mome
dragome lijeniku Baldu u Gruu, da mi po antiku puti krv, jer da sam na
omaku da puknem. I Baldo me stavio, ono to kau, na pipu.7 Taj nam
fragment pisma, odnosno proznog teksta, otkriva nain na koji se poetkom
20. stoljea u Dubrovniku tretiralo oboljenje kakvo nam opisuje Vojnovi.
Tekst Kad se Blaena Gospa proetala priko Place otkriva nam jo jedan
indikativan detalj naruena Vojnovievog zdravlja. Vojnovi je zapisao da ga
je na vratima crkve, orava uzela ispod ruke - da se ne slomije niza skaline
- jedna od zadnjih pravih Dubrovakih Gospogja, ki de facto poljednjeg
Velikog Dubrovanina, naeg slavnog Pera Budmani... Taj nam fragment

4
Luko Paljetak, Uvodna studija o Maloj trilogiji., u: Ivo Vojnovi, Mala trilogija (sastavio, pro-
tumaio i predgovorom popratio Luko Paljetak). Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik, 1999: 5.
5
Luko Paljetak u pogovoru djelu Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... (Ivo Vojnovi,
Mala trilogija: 129), navodi da je kip izradio kipar Giovanni Angelini iz Bergama, a okvirnu
sliku slikar Batista Riva, koji je s jedne strane naslikao sv. Josipa, a s druge sv. Mihovila Arhanela.
Oltar je, prema podacima iz samostanskog arhiva Male brae, gradio Giuseppe Sardi (1631.-1699.)
iz Venecije. Gospin kip na oltaru i danas je u Franjevakoj crkvi na Stradunu.
6
Luko Paljetak u pogovoru djelu Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... (I. Vojnovi,
Mala trilogija: 130).
7
Luko Paljetak u pogovoru djelu Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... (I. Vojnovi,
Mala trilogija: 131).
304 Anali Dubrovnik 48 (2010)

pojanjava akademik Paljetak, navodei da je Vojnovi bolovao od glaukoma

u lijevom oku; bolest se jo vie pogorala za vrijeme njegova zatoenitva
u ibenskoj tamnici, gdje je dospio, pod optubom da je veleizdajnik, 1914.
godine. U prosincu te godine bio je formalno osloboen optube, pa mu je
odreena internacija u Efferding bei Wels. Reeno mu je da boluje od tracheo-
bronchitis chronica, arteriosclerosis i debilitas cordis, te glaucome u lijevom
oku, koja se ve ranije zakorijenila, a u zatvoru se razvila jer nije bila lijeena.
Primarius dr. Ivan Botteri i jo dva lijenika dali su mu 6. 1. 1915. svjedodbu
da je potrebno da se odvede specijalisti (Albertu Botteriju) u Trst radi lijeenja
(operacije) - ali je odgovor na Ivovu molbu stigao tek nakon pet mjeseci -
negativan.8 Nakon toga, Vojnovi je interniran u Zagreb, gdje je stigao u
svibnju 1915. Smjeten je u Bolnicu milosrdnih sestara u Vinogradskoj i tu je
ostao oko etiri godine. Bolest oka, a i ostale, napredovale su. S okom mu nije
dobro. Vojnovi je zapisao: Povezao sam ga da se nauim bez njega. Sad e
ovo drugo slabo da mi pomogne; ali nema slabia koji ne bi bio neemu dobar.9
Bolnicu u Vinogradskoj nazivali su Antantska bolnica, a Vojnovi je za
vrijeme boravka od etiri godine (manje dva mjeseca) vodio pravi Bolniki
dnevnik, koji se danas uva u NSB (R5620) u Zagrebu.10
Vojnovi je u velikom postotku vizualan pisac. Oku kao instrumentu vida
posveuje svoje retke: U prvi mah, oi trudne od svijetla sunca, jedva mogahu
razabrati fizionomiju mjesta; ali im se zjenica rairila, naoh u svakoj po-
tankosti tog mirnog stana izraaj onog ostarjelog djevianstva.11 Teko je biti
bez oiju, kao Vlaho Slijepi u Ekvinociju. Bolesne oi zaljubljene slukinje
Anice su velike kao rupe otkle golubovi vire. Za Flaubertovu knjievnost,
pak, Vojnovi kae: Moe rei za njegove romane: Ja ih gledam, a ne itam.
I zavrava svoje varijacije o oku mislima o Einsteinu i svome oku: Preputam
Einsteinima da mjere staze svemira, a ja oboruan udesnim kristalom na tom
jedinom oku to mi ostaje, nastavljam da u mikrokozmu prouavam mnoenje
blijedih globula anemike dubrovake krvi. Vizualna nadarenost i optika

8
Luko Paljetak u pogovoru djelu Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... (I. Vojnovi,
Mala trilogija: 133). Citirano prema: M. eelj, Gospar Ivo: 186.
9
Citirano prema: M. eelj, Gospar Ivo: 195.
10
M. eelj, Gospar Ivo: 192, navodi da je Vojnovi Hrvatskim lijenicima-patriotima...
posvetio Knjigu prvu 1915. tog dnevnika koju je poslije rata u Nici, prepisao i redigirao za tampu,
ali nije mogla biti objavljena upravo iz spomenutih razloga, iako je od J. Demetrovia primio 3000
din. predujma.
11
Matko Pei, Vojnovi i likovne umjetnosti., u: O djelu Iva Vojnovia (ur. Marin Franievi).
Zagreb: JAZU, 1981: 271.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 305

kultura vodit e Vojnovia u svijet crtea i clair obscura, fenomenu slike i

grafike, kiparstva i arhitekture, i uputiti ga da u likovnim umjetnostima potrai
one epohe, smjerove i likovne linosti koje e mu pomoi da, gledajui njihova
djela, pospjei formiranje knjievnog izraza.12 Vojnovi kao da je hipnotiziran
fenomenom zvanim slika. Narkotiziran slikom, on e jednako u njezinu
psihikom, kao i u njezinu literarnom i pikturalnom stanju provesti cijeli svoj
vijek. Svoje najbolje stranice napisat e kao pisac slika, a najslabije kao pisac
ideja.13 Vojnovi je i sam slikao, posezao za pastelama u potrazi za vlastitim
smirajem. Rijetko ih je prodavao, dijelio ih je prijateljima, majci i sestrama.14
Za razliku od negativne oznaenosti mraka u ekvinocijalnoj borbi s tmicom
i s olujom zemskog nitavila, - sa smru, sljepoa ima u Vojnovia smisao
usuda koji, prihvaen, postaje mogunou odbijanja mrske zbilje.15 (I obrnuto,
snaga odbijanja mrske zbilje daje mu snagu da se suoi s prijetnjom sljepoe).
Sljepoa je, dakle, ono to Prometeja projicira o kozminost Hridi, uglavlju-
jui snagom negacije pozitivnost mitski postojanog odnosa. I Vojnoviev odnos
prema Dubrovniku, koji se kao u zaljubljenih, nasuprot zbilji, temelji na odsut-
nosti i enji na koju su osueni, pothranjivan je esto dubokim, intenzivnim
i poticajnim povodom za rekonstrukciju i teatralizaciju jednog iezlog svijeta
punoe i istinskog ivota.
Vojnoviu se i njegovo tijelo ini utjelovljenjem negacije: To je moja tragika.
Dua djeteta u ruhu smjenog staria - duh praksitelske ljepote u ljuski ne-
dorasla majmuna. Naposlijetku, Prometej je Gnom: Bio sam odvie dijete - i
to je stanje trajalo cijeli ivot. Snagu sam dobio u spoznaji udesa svoga. - Je li
to hereditarno bilo? (...) Kako je sve to udno! Zbog ega toliko isticanje prizora
svoje starosti - iz preokrenutog narcizma, oaja ili moda iz jedne stilsko-
strukturalne potrebe, one iste zbog koje i Ujevi kae da mu je biti star a biti
mlad? Pie Vojnovi, u povodu Geraniuma, 14. sijenja 1918. godine, Kad
itam te moje prve stranice, (38. god. da ih napisah i da ih ne proitah!) die
se praina s lia i ja brojim sunanu tiinu onijeh dana mog djetinjstva. - Jer
ja sam bio dijete sve do starosti, a jo jesam! - tek sada osjeam snagu mua,

12
M. Pei, Vojnovi i likovne umjetnosti.: 271-272; Katarina Hraste, Intermedijalnost u
Vojnovievoj drami Gospoa sa suncokretom. Dubrovnik: Matica hrvatska, 1996: 54.
13
M. Pei, Vojnovi i likovne umjetnosti.: 273.
14
Ivo je uivao u prirodi, crtao i akvarelirao more, emprese, zalazak sunca i slike poklanjao
svojim prijateljima. (M. eelj, Gospar Ivo: 250).
15
Zvonimir Mrkonji, Prometej i gnom., u: O djelu Iva Vojnovia (ur. Marin Franievi).
Zagreb: JAZU, 1981: 266-267.
306 Anali Dubrovnik 48 (2010)

- kad je sve prolo i sve utrnulo! - Ma kako gori u dui! - Isti osjeaji, iste vizije,
iste nade - i ono divotno uivanje ivota! - Svaki je trenutak jedan dan, svaki
osjeaj - cijeli ivot! Potencijalitet intelekta i ivaca do skrajnosti! - udne li
maine! Razdor izmeu realnosti i potencijalnosti, izmeu dobi tijela i dobi
due, izmeu subjektivnog i objektivnog - te opreke mogu samo dopuniti grau
za analizu strukture dvojstva Vojnovieve osobe i njegova djela. U ezdeseto-
godinjeg pjesnika one su, kao znaajke stila njegova doba, jo izrazitije.
Simptomatina je i literatura koju on u to doba ita i vrsta asocijacija to ih iz
nje izvlai. Proitavi ponovno gotovo cijelog Shakespearea, Vojnovi je uvjeren
da je mogue povui crtu izmeu onih djela koja je pisao kazalini praktiar
i onih koja je pod Shakespeareovim djelom pisao filozof (Bacon). A Goetheov
mu Faust prua odskonu reenicu: Uvijek mi je kao da je Ivo Vojnovi tree
eljade, a ne ja! - A valjda i jest! - U meni su posve razliite dvije due, a kadgod
i vie njih. Ali tijelo je jedno.16
Za vrijeme Vojnovievog boravka i lijeenja u Bolnici milosrdnih sestara u
Zagrebu, Vojnovi je doivljavao primariusa dr Franju Gutschyja17 kao svog
zatitnika, to na zanimljiv nain obogauje mogue teze o posebnom odnosu
(onodobnog ali i ovovremenog) povjerenja lijenika i pacijenta, u ovom sluaju
doivljenog teatarskim ivotnim rakursom. Vojnovi je zapisao: Veliki jaki
ovjek, s otvorenim, duhovitim i europejskim licem, medecin-gentilhomme.
Ne bojte se! Dok sam ja tu, Vi neete izai iz ove bolnice! A sutra u Vam
dati drugu sobu - da budete sami! - ...Divnog li modela za Henry VIII!18
Lik dr. Gutschyja19 ocrtava se iz mnogobrojnih duih i kraih zapisa rasutih
po Bolnikom dnevniku, koji se odnose isto toliko na svakodnevne kontakte
izmeu lijenika i pacijenta koliko i na este prijateljske susrete u Gutschyjevu
domu. To je naoit ovjek velike strune i ope naobrazbe, pun energije i
optimizma, koje unosi u svoj odnos prema pacijentu. Ako Gutschyjeva pojava
i pobuuje Vojnovievu izrazitu simpatiju, lijenikova struna autoritativnost

16
Z. Mrkonji, Prometej i gnom.: 268.
17
O lijeniku Franju Gutschyju (1869-1946), vidi: Jasna iki, Gutschy, Franjo. Hrvatski
biografski leksikon 5 (2002): 344.
18
Z. Mrkonji, Prometej i gnom.: 268.
19
Odjeci znanstvenoga rada dr. Gutschyja impresivni su i danas osobito ukoliko se uzme u
obzir injenica da je na osnovi klinikih kriterija za dijagnozu multiple skleroze, u Hrvata, prvi
slubeni prikaz te bolesti dao upravo dr Franjo Gutschy u lanku objavljenom u Lienikom
viestniku godine 1897. (J. Sepi, S. Milohani, D. Vrdoljak, E. Materljan i P. Rei, Tko je u
Hrvata prvi prikazao oboljelog od multiple skleroze? Neurologia Croatica 42/1 (1993): 65).
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 307

pridonosi da taj odnos sauva svu objektivnost. Dramatiaru zato nije bilo teko
vidjeti u lijeniku jednu moguu figuru svog teatra, upravo kao figuru pro-
svijetljenog altruistikog rada.20 Dr. Gutschy je ve 13. kolovoza 1915. izdao
svjedodbu o potrebnim etnjama po svjeem zraku te dozvolu kretanja. Drao
se Vojnovi najprije bolnikog vrta, ali su ga prijatelji izveli i na Vinogradsku
cestu, a potom i u umu na Jelenovcu. Dr. uro Dimovi jedne ga je veeri
odveo i na iliki trotoar, to je na njega proizvelo izvanredan dojam slobode.
Poslije je od dr. Gutschyja dobio potvrdu o slobodnom izlasku poslije podne
do 23 sata.21
U njegovoj sobi, u ambulatoriju u koji odlazi radi pregleda, oko njega se
stvara salon. Kako razumijem francuske velikane kad su u tamnici igrali
menuet u oi guillotine (Bolniki dnevnik, 10. 9. 1915.).22 Molili su ga da im
u refektoriju ita Imperatrix, to je i uinio u nekoliko navrata. Iznenadili su
ga dr. Gutschy s prijateljicom (kasnije suprugom) Milkom Grunwaldovom,
puka spisateljica Zagorka i mladi doktori. Prve veeri iznenadio je i on njih
svojim pljuskom poezije i retorike, a u svojem je dnevniku zapisao: I u tamnici
i u bolnici svuda se povlai za mnom Knjiga. Moja slast i moja mora! A stojim
uvijek pred davnom dilemom koji me ko Hamletov biti ili ne biti mui: emu
umjetnost? emu, kad ona nije u niem uzdigla ovjeanstvo? Poslije svih
boanstva kista, dljeta, pera i ica ljudi se kolju jo uvijek kao trogloditi. Ne,
ne! - jedno samo djelo dobrote i milosrgja vrijedi vie nego svi Homeri, ekspiri
e tutti quanti. A poslije itanja: Razumijem onaj emu? - Umjetnost je za-
mamno pie - opium ili ampanjac - da se zaboravi teina bremena to nam
ga ivot naprtio na legja.
Najee i najbolje Ivo se Vojnovi gostio kod enijalne Milke Grunwald-
Gutschy, Koja je svaki put stvarala nove pjesme, nevigjene epose u loncima i
na ranju.23 Objedi gotovo svake nedjelje, s tri Iva - kasnije i etvrti, Ivo
Andri, kad je doao u Antantsku bolnicu - gargantuansko jelo i rableovski
duh. Vojnovi je dominirao duhovnim bogatstvom i armom. Grunwaldova je
imala stan u Bregovitoj (Tomievoj) 1, deset koraka od ilike tramvajske pruge,
ali zavjese, sagovi, slike, ormari u bidermajer salonu - koji su nazivali ruini

20
Z. Mrkonji, Prometej i gnom.
21
M. eelj, Gospar Ivo: 195.
22
M. eelj, Gospar Ivo: 196.
23
M. eelj, Gospar Ivo: 198.
308 Anali Dubrovnik 48 (2010)

paviljon - priguuju svaki zvuk izvana. Ivo je imao svoju bidermajer fotelju,
iz koje je itao Imperatrix i druga svoja djela i traio savjeta.24
Iako su ga lijenici jo 1915. godine upozorili na moguu sljepou zbog
prijeteeg glaukoma, s obzirom da je dr. Gutschy Vojnovia odmah po dolasku
u bolnicu odveo dr. Huhnu25 na pregled oiju, godine 1916. obavljena je operacija
Vojnovieva lijevog oka, koje su nakon toga lijenici previli. Nakon dva dana
nepominog leanja, svakog je dana odlazio u ambulatorij. Razvezali su mu
oko, ali je vidio vrlo slabo.26 S obzirom da je morao nositi crne naoale, nije
mogao pisati. Pojavili su se i bolovi u glavi; zatim prestali - ali oko je bilo iz-
gubljeno. Lijenici su se borili kako bi sauvali desno oko, kojemu je takoer
bio dijagnosticiran glaukom, i uspjeli ga spasiti, uz jo uvijek prisutnu opasnost.
Bolnicu je Vojnovi doivljavao kao spas od tamnice, spas koji mu je omo-
guavao disati, to valja shvatiti u metaforikom ali i stvarnom znaenju,
upravo zato to je njegova umjetnost, ili moda bolje rei, njegovo shvaanje i
(usprkos slabom vidu) vienje umjetnosti, bilo nain njegova opstanka.
U iduim godinama Vojnovi je tragovima izvedbi i uprizorenja svoga li-
terarnog stvaralatva, ali i sudjelujui na raznim obljetnikim prigodama,
putovao ne samo domaim, nego i putovima koji su vodili do Bea, preko
Maarske i do Praga. Sredinom 1918. godine vraa se u Zagreb, gdje mu zbog
ulkusa na ronici povezuju oko, a obolivi od dizenterije, smravio je 4 kilo-
grama. Krajem iste godine lipovim ajem lijei prehladu, meutim, nakon toga
ne izlazi mjesec dana vani, uslijed infiltrata na pluima.27 Ve idue godine

24
Vojnovi je esto itao svoja djela sebi i prijateljima iz vie razloga: da osjeti muziku
reenice i stila, irokoj publici da lake shvati djelo, da potakne dolazak na predstavu, a esto, u
javnim prigodama i radi zarade (M. eelj, Gospar Ivo: 256).
25
Dr. Kurt Huhn 1901. godine doao je u Bolnicu milosrdnih sestara kao hospitant i sekundarni
lijenik, a 1903. radio je kao sekundarni lijenik u Onom odjelu. Slijedee godine preuzeo je
vodstvo Onog odjela od svog prethodnika dr. Mihajla Musulina. Nakon preuzimanja uprave Onog
odjela, dr. Kurt Huhn je 1905. otiao u Prvu onu kliniku u Beu, a to specijalistiko usavravanje
odrazilo se u njegovu kasnijem radu na strunom i znanstvenom polju. Kao struni i znanstveni
radnik, dr. Huhn pratio je ukorak europske dosege oftalmologije, to je vidljivo dijelom iz njegovih
radova, a dijelom i iz registra operativnih zahvata koje je u to vrijeme obavljao u Onom odjelu.
Prema podacima objavljenima u Lienikom viestniku iz 1916. godine vidi se da je tijekom 1915.
godine u Odjelu bilo obavljeno 706 operacija, od toga u opoj narkozi kloroformom 100 dok su
ostale bile izvedene u lokalnoj anesteziji. Pod vodstvom doc. dr. Kurta Huhna odgojeno je mnogo
poznatih oftalmologa koji su kasnije bili na vodeim poloajima u struci, a svaki od njih i dalje je
unapreivao oftalmologiju. Doc. dr Kurt Huhn radio je do mirovine 1940. godine. (Nikola Lakti,
Klinika za one bolesti. Anali Bolnice dr. M. Stojanovi 9/1 (1970): 82-84).
26
M. eelj, Gospar Ivo: 199.
27
M. eelj, Gospar Ivo: 226-228.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 309

Vojnovi odlazi u Francusku, najprije Pariz, a zatim u Nicu. Tri godine kasnije,
piui bratu Luju iz Francuske, u kojoj boravi s majkom, ali se na zdravlje,
istiui kako je bolestan i slab. U prosincu 1921. godine zapoinje pisati poetsku
dramu Makarate ispod kuplja, ali s prekidom zbog bolesti, djelo je dovreno
u Nici, u lipnju 1922. godine.28 Shrvan majinom smru iste godine, Vojnovi
se vraa u Dubrovnik, i sam loega zdravlja. Nakon kraeg boravka u Beogradu,
1923. godine iznova je u Dubrovniku, odakle brata Luja u pismu izvjeuje o
nemogunosti odlaska u Prag na reprizu Trilogije zbog estih vrtoglavica.
Odvie sam postao nevrastenian - javlja Luju 7. i 18. IX 1923 - pa se uzrujavam
i udi mi. Ho perduto la mia bella calma. I to je Mame odnijela! - ...Sve ide to
gore - a nada nestaje. Jo su u meni pochi bagliori - pa i to e se udunuti. - Ne
veseli me ni put u Prag (Bog zna hou li tamo?!) ni pisanje, nita. La neurastenia
invadente e l anestesia Ragusea dovele su me do jedine elje - da me Bog
brzo uzme. emu ivjeti kad se ne moe vie ivjeti?!29 Ipak, u sijenju 1924.
godine Vojnovi je otputovao u Prag. Po povratku u Dubrovnik u proljee iste
godine, s dubrovakim je amaterima pripremao predstavu Ekvinocijo, ali su i
pripreme i izvedba bili ometeni njegovom boleu. Tih se godina nastavilo
Vojnovievo pobolijevanje, koje nije prestajalo sve do njegove smrti. Godine
1926. boravi u hotelu Petka u Gruu, u osami hotelske sobe, poluslijep. Zbog
bolesti, te je zime prenesen u Grand hotel Imperial, gdje i dovrava svoju tzv.
Malu trilogiju.30
U oujku te godine pie Emki Krstelj31: ...Bio sam ti male, malissimo.
Nabujala krv u meni, stisnula mi ila i ja sam ti imo un primo sintomo di un
colpetto (tal. prvi simptom jednog modanog udara, op. Luka Paljetka). Za
sreu da je na dragi Baldo Marinovi donio lancetu i otvorio mi per due
giorni consecutivi (tal. dva dana uzastopno, op. Luka Paljetka) moje ile. Da

28
M. eelj, Gospar Ivo: 237-239.
29
M. eelj, Gospar Ivo: 249.
30
M. eelj, Gospar Ivo: 263-264.
31
Brani par Krstelj spadao je u krug Vojnovievih prijatelja, a 1916. godine Vojnovi se s dr.
Ivom Krsteljem, Emkinim suprugom, zatekao u Antantskoj bolnici u Zagrebu. Vojnovi je potivao
i volio Emkinu dobrotu i snagu, te joj je, ba kao i Milki Grunwald, prema eeljevu pisanju, u
prijateljstvu ostao vjeran do smrti. Krsteljevi su Vojnoviu pomagali i prije nego to su se zajedno
zatekli u Antantskoj bolnici, a taj dobrotvorni i paljivi prijateljski odnos nastavili su i kasnijih
godina, kada je dr. Krstelj postao namjesnik za Dalmaciju, a potom i ministar vjera u Beogradu.
Emka je sauvala sva Vojnovieva pisma, dopisnice, posjetnice i papirie (uvaju se u Narodnoj
knjinici u Dubrovniku), za razliku od njenih pisama Vojnoviu, koja nisu sauvana (M. eelj,
Gospar Ivo: 207).
310 Anali Dubrovnik 48 (2010)

si vidjela tu pjesniku krv! - Spoetka crna, zgutena kako mantala - a drugi

dan degna del manto di un cardinale (tal. dostojna plata nekog kardinala, op.
Luka Paljetka; Vojnovia tu ne naputa njegov iskriavi duh pa se igra rijeima:
mantala - manto; putanje krvi bio je nain lijeenja poznat jo u srednjem
vijeku)! - I sad mi je bolje! Respiro - ali leim esto, hranim se di verdura e
latte, malo jedem, mnogo spavam i, ko bajagi, ne smijem ni da itam ni da
piem. Naturalmente ja sve to sluam i ne sluam, premda bi mi bilo ao poi
u raj prima del tempo.32 Luko Paljetak nas upoznaje s daljnjim slijedom razvoja
Vojnovieve bolesti iz pisma Iva Vojnovia 1927. godine bratu Luju: Noge
slabe, neto u glavi, proes. Arterio-sclerosa i nervni napadi pa mu vade krv.
krabavo pie jer jedva vidi. (...) Isto pie i Emki Krstelj 5. sijenja 1928.: ...
Sve mi lijenici govore da je arterio sclerosa i nervi i nevrastenija - a ja znam
da je tuga bez lijeka! Bilo kako bilo, ja se ne dam jo...33 O Vojnovievu zdravlju
u hotelu Imperijal brinuli su lijenici dr. Smoli i dr. Wendzilowitz, no ono
se pogoravalo i lijenici su ga uputili na lijeenje u Zagreb, gdje je neko vrijeme
boravio u sanatoriju radi oka. S obzirom da lijeenje nije obeavalo rezultate,
dobio je iz Beograda poziv obitelji Gavrilovi-Geni. U tom je gradu bio
smjeten u sanatoriju Vraar dr. Svete ivkovia, gdje je prebolio prvi srani
napad. eelj navodi da je gospou Zoru M. Stanojevi, koja ga je posjetila,
doekao sjedei u naslonjau. Prepoznao ju je po glasu jer ve nije vidio.34
U svibnju 1929. godine, njegovo se zdravstveno stanje i dalje pogoravalo. Dobio
je drugi teak napad, ali mu je dr. Jovanovi pustio krv, pa se izvukao i kroz
dva tjedna oporavio.
Najei mu je posjetitelj, prema eeljevu pisanju, u tim danima bio Gustav
Krklec, kojega je Ivo zavolio poput sina. Vojnovi je mlaem pjesniku govorio
kako mu je ova godina u sanatoriju gora od one u tamnici, jer se onda ivjelo
od velikog sutra, a sad od malo juer. Poelio je izai na svjetlo dana, pa ga je
Krklec s bolniarkom jednog srpanjskog poslijepodneva izveo taksijem u
etnju. Gledao je uhom kako se zidaju velike zgrade, kako svijet uri, kako
je lijepa ljetna veer u kronjama Kalemegdana. Zadovoljan, vratio se u svoj
krevet - nakon to je posljednji put obasjan suncem.

32
Luko Paljetak u pogovoru djelu Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... (I. Vojnovi,
Mala trilogija: 132).
33
Luko Paljetak u pogovoru djelu Kad se Blaena Gospa proetala priko Place... (I. Vojnovi,
Mala trilogija: 131). Citirano prema: M. eelj, Gospar Ivo: 267.
34
M. eelj, Gospar Ivo: 267.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 311

S ljetnim vruinama dole su besanice, halucinacije, krikovi u nonoj sa-

moi. Prestao se interesirati za vanjski svijet i sve vie ivio u svijetu svojih
iluzija. Sljepilo i fantazija vodili su ogorenu borbu u njemu. Pjesnik naj-
ljepih vizija upao je u teak svijet mora i uasa. Svaki moj korak je iluzija
ili deziluzija - govorio je doktoru Aleksiu. - Sve je to strano, uasno za mene
indiferentno. Autonomija duevnog ivota osloboena ivotne teleonomije,
bez ikakve svrhovitosti ili iluzije svrhovitosti. Povijest ovjeka i jest proces
gubitka iluzija. Doktoru ivkoviu i prijateljima govorio je Vojnovi dan uoi
smrti: Ivo Vojnovi je jo prije godinu dana umro. Jo onda kada je izgubio
sposobnost da ita i pie. A sad e i moje tijelo za dan, dva biti mrtvo... Nemoj-
te nita aliti. Moj ivot je ve u jednoj sferi koja znai sreu. Polagano ja
odlazim i sve je to svejedno. Komedija... Eto, vidim divnu crkvu Sv. Vlaha,
naeg Vlaha. Ja sam je od roenja upijao u svoju duu, pa je uvijek vidim. Tu
smo i mi stanovali na treem katu, tu je mira naao i moj otac... Gubitak
svjesne veze s vanjskim svijetom, euforija, halucinacije.
Posljednje noi, ispriao je Gustav Krklec, Vojnovi je dozivao sestru mi-
losrdnicu, morala je sjediti pored njega na rubu kreveta, tepati mu.35 U bunilu,
imao je snovienja da visi u zraku, da su mu promijenili sobu i krevet. Nakon
sna, ujutro je bio osvjeen. Kad je oko 8 sati ujutro nona sestra odlazila,
zamolio ju je da mu kupi jedan zreo grozd. Meutim, stigao je i posljednji
srani udar. Doktore, to je smrt! - izgovorio je doktoru ivkoviu. Uzalud
su mu vadili krv - teku i zgruanu. Kad se nona sestra vratila oko 10 sati,
30. kolovoza 1929., s crnim grozdom, mogla ga je samo poloiti kod ugasla
obraza, zapisao je eelj.

O bolestima u Vojnovievim djelima

U svojim bitnim dramama, Dubrovakoj trilogiji i Makaratama ispod

kuplja, Vojnovi je, prema pisanju Luka Paljetka, otvorio novo, europsko po-
glavlje hrvatskog dramskog pisma uspjenom prikljunicom u tokove avan-
gardne dramatike i aktualnog kazalinog iskustva. Zacijelo nitko u hrvatskoj
knjievnosti nije prije njega s tolikom i takvom slau znao i htio, udio i
samomuilaki morao opjevati i iskazati, uobliiti bie nitavila, eznua i
ieznua, olieno u slici najdraega mu Grada s kojim se, onako podvojen,
svakim svojim dijelom (naalost ne i svakim svojim djelom) stopio kao s

35
M. eelj, Gospar Ivo: 269.
312 Anali Dubrovnik 48 (2010)

vlastitim tijelom.36 Govorei o bolestima u Vojnovievim djelima, u tim dvjema

dramama autor spominje astmu, sljepou i suicu.
Drugi dio Dubrovake trilogije, Suton, ija se radnja odvija na Pustijerni
1832. godine, govori o obitelji koja svoj aristokratski ponos ne eli rtvovati
novcu i novoj vlasti i vremenu, nego ostaje ivjeti u bijedi. Vojnovi spominje
kako 78-ogodinji vlastelin Luco Orsatov boluje od astme. Pisac ga uvodi na
scenu opisujui: pokazao se do vrata teko diui, vas zapijehan od astme i
od visokijeh skala. Debeo, napuhan, slabijeh noga, jedva se mie, nalonjen na
velikome tapu sa zlatnom ruicom... Ulazi tromo - kao da noge ne mogu da
podnose preteko tijelo. Njegov je govor mjeanija nerazumljivog mumljanja i
glasnoga puhanja. Velika starost, velika slabost, veliko gospodstvo...37 Astmu
zapravo Vojnovi u ovom sluaju stavlja u kontekst starosti, izdvajajui pre-
poznatljive simptome bolesti koji se mogu javiti i kod mlae osobe.
U treem dijelu Dubrovake trilogije, Na taraci, ija je radnja smjetena u
vili gospara Luke, grofa Menetia, vlastelina u Gruu, 1900. godine, slijepi
je lik njegova 68-godinja sestra, gospoa Mare. Opisujui njene kretnje,
Vojnovi pie: Pola je polako do tavolina, opipala sve to je odavna na istome
mjestu, i sjela u stolac. Mirno i blago.38 Uskraena sposobnou vida, gospoa
Mare intenzivno, Vojnovievim literarnim htijenjem (ili moda osobnom
slutnjom s poetka uvodnika ovome radu), osjea mirise prirode i bilja, pa ak
i tako daleke Petke, brda iji se vrhovi tek naziru iz grukog zaljeva u kojem
je smjetena njihova kua. Nazire se to iz bogatstva osjeta mirisa cvijea, vrijesa
i miholjica koje prepoznaje, ali i reenice koju gospoa Mare izrie: Uh kako
lijepo vonja Petka! - Da mi je viet! I sluh je osjet koji potencira Vojnovi u
nedostatku vida, to se sluti iz opisa pokreta gospoe Mare u trenutku kada
joj se netko obraa: Obrnula se prema njegovome glasu kao da ga gleda. U
jednom e trenutku gospoa Mare izustiti, izgubljena usred nevidljivih stvari:
Ja vidim glasove svijeh - svijeh, kako ti to vidi eljad ivu. Ba kao i: Kad
sluam, ja vidim.39 Gospoa Mare plete, usprkos svojoj sljepoi.
Reenicu s fascinantno srodnom porukom zapisao je Vojnovi i u drami
Ekvinocijo, a izgovara je, u dijalogu s Jelom, upravo Vlaho Slijepi: Kad ljudi

36
Luko Paljetak, Ivo Vojnovi - pjesnik u noi smrznutog cvijea., u: Ivo Vojnovi, No
smrznutog cvijea, izbor i predgovor Luko Paljetak. Zagreb: Mladinska knjiga, 1994: 7.
37
I. Vojnovi, Dubrovaka trilogija., u: Ivo Vojnovi, No smrznutog cvijea, izbor i predgovor
Luko Paljetak. Zagreb: Mladinska knjiga, 1994: 133.
38
I. Vojnovi, Dubrovaka trilogija.: 152.
39
I. Vojnovi, Dubrovaka trilogija.: 167.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 313

vidu ove prazne rupe, govoru drugaije, er mislu: ne gleda nas. - Eh! Tad njihov
glas dohodi iz dubina koje niko ne pozna, a ja ti hi razumijem - i meni hi je
o. - Bit e ludo, Jele, to govorim i to inim, ma... (trese s novcima). Kad
pitam lemozinu za druge, ini mi se da...vidim.40
U drami Makarate ispod kuplja, koju je Vojnovi posvetio Pragu, a zapravo
je iskaz stare tematike s nostalgijom za dubrovakom prolou, iako je pisana
u Nici, radnja se zbiva u kui sestara Nikinica, vladika dubrovakih, zadnjeg
pokladnog dana oko 1850. godine. U toj drami sedamnaestogodinja slukinja
Anica, koja u Gradu boravi od svoje sedme godine okruena brinou vladika
i slukinja, obolijeva od suice. Zanimljiv je piev pristup opisu oboljele
djevojke kojim on, u trenucima kada ju uvodi u scenski prostor, navodei likove
drame, o njoj spominje tek: Anica, kozica (slukinja, op. a.) u Nikinica, tu
lei a mi je ne vidismo jer nam je krije visoko drveno uzglavlje njezine postelje;
samo jedna bijela, mrava ruka pruila se iz postelje kao labui vrat, a glasi
blijed i tanahan kao ona ruka, dozivlje tiho.41 Ve na samom poetku Prvog
asa dramskog teksta, razgovor gospoe Jele i ive otkriva nam podatak da
Anici valja davati lijek domaih trava s dubrovakih stijena svakih sat vreme-
na.42 U daljnjem dramskom tekstu Vojnovi meu likovima ne navodi Anicu,
nego tek - Aniinu ruku, sugerirajui njenu nemo i slabost, posvemanju iscr-
pljenost boleu. Aniinu figuru potom e sugerirati rijeima - Aniin glas.43
Vojnovi u didaskalijama opisuje njen izgled bolest joj je iscijedila tijelo,
udunula cvjetanje mladosti, ali oplemenila je crte lica prociljenog unutra-
njom dogarajuom enjom. Dramatske slike Aniine bolesti kompliciraju se
Vojnovievim opisima kada ju Mare, grlei je u tuzi kako bi je umirila u njenoj
boli, umiruje rijeima: Hodi!...lezi...bog te vidio! Hoe li opet da ti krv navrne

40
Ivo Vojnovi, Ekvinocijo., u: Ivo Vojnovi, No smrznutog cvijea, izbor i predgovor Luko
Paljetak. Zagreb: Mladinska knjiga, 1994: 39.
41
Ivo Vojnovi, Makarate ispod kuplja., u: Ivo Vojnovi, No smrznutog cvijea, izbor i
predgovor Luko Paljetak. Zagreb: Mladinska knjiga, 1994: 191.
42
Gospoa Ane (uzela je s trpeze au i ulila prst lijeka iz staklenke koju izvadila iz krabice,
pa joj to prua tetoei je kao bolesno dijete): - Ala da!... ne uje li kako vonja? - Od Sansega (lat.
Sansucus, biljka maurana, op. a.) je su tri kaplje ene (Pelinje, op. a.) ljubice i su dvije Pelina
- a sve to su travice naijeh hridi, pa imadu zato u sebi trak naega sunca i gorinu nae due i
malo nae snage i puno, zna, puno naega smilovanja...zato: jedan - dva - tri... (I. Vojnovi,
Makarate ispod kuplja.: 199).
43
ANIINA RUKA (gladi onu staraku Marinu, a glas dahne): - to si mi draga! IVE: I
to si smijena! MARE: Uhar ti i to, ive, kad si bijedna! (Neto daleko kvii kao maje deranje.
ive se trznula i pogledala nehotice prozor). ANIIN GLAS: Ko se to smije? (I. Vojnovi,
Makarate ispod kuplja.: 192).
314 Anali Dubrovnik 48 (2010)

na usta? ...Dijete!...sluaj tvoju babu staru..44 Dijalozi nam otkrivaju da je Anicu

lijeio lijenik stavljanjem pijavica. Aniin je opis, nizanjem poglavlja, sve
dramatiniji, naslonila glavu na sto, pa blijeda, shrvana, daleka, ape...45
Anica umire od suice u Vojnovievu opisu: blaeno uzdahne i daje dugi, dugi
poljubac Jeru. Jo jedan bljesak ivota u sluanju pjesme... I umukne i ne makne
se kao da je zaspala - a da se nitko nije sjetio da je izdahla... i Jero daje svima
znak da je sve to samo san: - Pssst!... ne budite je! - ona spi!...46
Ba kao i u Ekvinociju, tako i u prozi U magli - Iz mog dnevnika (Zagreb,
1883.), s opisom bijede slijepog zagrebakog orguljaa i djeteta koje prosi na
ulici, razmiljajui o drutvenim nepravdama, Vojnovi uvrtava slijepi lik. U
Ekvinociju je to lik Vlaha Slijepoga, kojemu pisac, kao to sam uvodno istakla,
daje proroku dimenziju i vidovitost njegove sljepoe. Ali i sljepoa gospoe
Mare u treem dijelu Dubrovake trilogije, Na taraci, takoer je izdvaja ose-
bujnom duhovnom osobnou, odabranom osobom, kojoj e gospar Luka po-
vjeriti svoju veliku tajnu o izvanbranome sinu koji, ne znajui da u sebi nosi
vlastelinske krvi, ivi seoskim ivotom. Dvoumim se oko vlastite prosudbe i
promiljanja svojevrsnih paralela izmeu Vojnovievih slijepih likova i njihove
duhovne snage i zbiljskog Vojnovieva kraja ivota u sljepoi. Moe li se tu pre-
poznati intuicija i pjesnika slutnja o vlastitoj boli? I moe li se u opinjenosti
Gradom, koji u transcendentalnoj dimenziji Vojnovi nosi neprestano u sebi,
sa svim spoznajama o nestajanju njegova plemstva i pulsa ivota, iitavati kako
zapravo Vojnovi pie o - vlastitim prepoznavanjima onkraj ivotnog trajanja?

Bolesti Vojnovievog doba

Dubrovakog lijenika dr. Karola Neumayera, kojeg eelj navodi na po-

etku Vojnovieva ivota, u svojim sjeanjima Dubrovnika s kraja 19. stoljea
spominje i Bersa, piui o njegovu njemakom podrijetlu, roenju i ivotu u
Dubrovniku, ali i prijateljevanju s obitelji Iva Vojnovia.47 Bersa uope smatra
da je u Dubrovniku u tom razdoblju bilo izuenih lijenika (jer je vlada
Republike slala o svom troku mladie na studij medicine u inozemstvo) u
dovoljnom broju, a uz njih su postojali i flebotomi - samouki kirurzi (meu

44
I. Vojnovi, Makarate ispod kuplja.: 194-195.
45
I. Vojnovi, Makarate ispod kuplja.: 230.
46
I. Vojnovi, Makarate ispod kuplja.: 235.
47
Josip Bersa, Dubrovake slike i prilike. Dubrovnik: Matica hrvatska, 2002: 289-290.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 315

kojima su neki bili u prvom redu brijai) koji su vidali ozlijeene udove, vadili
zube, putali krv i u prigodama zamijenjivali pravog lijenika. Nadovezuje se
to i na priu iz prethodnog dubrovakog stoljea koju nam donose Jeremi i
Tadi o slubi fizika, kirurga, zubara i dravnih lijenika, ije je obrazovanje
u talijanskim gradovima pomagala dubrovaka Vlada.48
Vojnovieva ateroskleroza koju on spominje, u strunoj je literaturi poznata
kao polagana, progresivna bolest koja poinje gotovo s roenjem, a karakteri-
zira je stvaranje sve veeg broja ateroma u aorti te u srednjim i velikim ar-
terijama. Ateroskleroza je najei oblik arterioskleroze (arteriosclerosis).49
Simptomatian je i Vojnoviev opis putanja krvi uslijed krvnog tlaka ili, kako
to Vojnovi talijanizira navodei tensijon krvi. I Bersa spominje putanje
krvi kao nain lijeenja u onodobnom Dubrovniku. Znanstveno istraivakim
slijedom dolo je i do konstrukcije sfigmomanometra, praktiki prvog aparata
za mjerenje krvnoga tlaka.50
Druga polovica 19. stoljea iznjedrila je procvat interne medicine; usavrava
se dijagnostika, opisuju i prouavaju nove bolesti. I dubrovaki su lijenici
obrazovani u inozemstvu, stoga je za oekivati da su daak spoznajnih me-
dicinskih procesa donosili i u Grad. U prilog tomu ide i injenica da su
posljednjih godina 19. stoljea lijenike i svijet iznenadila dva otkria:
rendgenske zrake i otkrie radija. Ve koncem tog stoljea rendgenske zrake
poinju se primjenjivati u dijagnostici, a Vojnovi ih spominje u tekstu Kad se
Blaena Gospa proetala priko Place..., podsjeajui na svoj obavljeni
rendgenski pregled poetkom 20. stoljea u Dubrovniku, a poznato je da se, u
prethodnom stoljeu zapoeta, u dvadesetom rendgenska terapija sustavno
usavravala.
Sljepoa koja se javlja u Vojnovievim djelima, ali i u pievu ivotu, s
medicinskog gledita moe se promatrati u kontekstu oftalmologije kao jedne
od mladih medicinskih struka, koja je u 19. stoljeu postala samostalnom
granom medicine. Naime, oftalmologija se u poetku razvijala u sklopu ki-
rurgije, a 1786. godine dobila je u Beu svoj prvi odjel, no valja pri tomu imati

48
Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, I.
Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1938: 72-83.
49
Mirko D. Grmek, Bolesti u osvit zapadne civilizacije. Zagreb: Globus, 1989: 376.
50
Lavoslav Glesinger, Povijest medicine. Zagreb: kolska knjiga, 1978: 241-242, navodi:
Samuel Siegfried von Basch konstruirao je 1883. godine sfigmomanometar. Taj je aparat 1896.
godine usavrio Scipione Riva-Rocci.
316 Anali Dubrovnik 48 (2010)

na umu da su ve od 1750. godine u Berlinu i Beu postojale katedre za oftal-

mologiju. Kod nas se oftalmologija relativno kasno osamostalila.51 Preokret
u dijagnosticiranju onih bolesti nastao je pronalaskom oftalmoskopa (1851.)
koji je stvorio sasvim nove mogunosti u onoj dijagnostici.52 Velike zasluge
za popularizaciju oftalmoskopa ima Albrecht von Graefe, jedan od vodeih
oftalmologa 19. stoljea, koji je 1857. godine uveo iridektomiju kod glaukoma.
Sluajnou, povijesnom injenicom i metaforinom porukom - bila je to godi-
na roenja Iva Vojnovia! Glaukom je Vojnovi lijeio u Zagrebu, bio je pod-
vrgnut operacijama, meutim, sljepoa je bila posljedica. U 20. stoljeu uvedene
su mnoge nove one operacije, osobito operacije glaukoma. Vrijeme Vojnovi-
eva boravka i lijeenja u Zagrebu razdoblje je poetka 20. stoljea, kada Zagreb
posjeduje Medicinski fakultet od 1917. godine, postupno se razvija znanstve-
na aktivnost, koja prelazi hrvatske granice i proima se i s meunarodnim
iskustvima.
U knjievnom tragu Iva Vojnovia i njegovoj literaturi, uz sljepou koja se
svojevrsnim prorokim naznakama prepoznaje u njegovim djelima, spominje
se, u Makarati ispod kuplja, i bolest koja se, po pievim opisima simptoma,
opoj slabosti, jakom kalju, nemoi i iskaljavanju krvi dijagnosticira i kao
suica. U suvremenoj je medicini tuberkuloza rezultat upalne reakcije organ-
skih tkiva na infekciju odreenim mikrobom, kojega je 1892. godine otkrio
Robert Koch, ili nekim drugim vrlo slinim mikrobnim vrstama.53 Budui da
je definirana samo svojom etiologijom, tuberkuloza podrazumijeva bolesti koje
se meusobno razlikuju po oboljelom podruju, simptomima i teini ishoda.
Infiltracija u pluima, stvaranje tuberkula i kazeozna degeneracija, koja esto
dovodi do velikih lokalnih destrukcija, jednako kao i opa intoksikacija orga-
nizma metabolikim produktima mikroba, izazivaju klasinu sliku suice:
slabljenje cijelog tijela, stalna vruina, umor, kaalj, pljuvanje krvi.54 Upravo te
simptome bolesti koristio je i Vojnovi u svojoj literaturi, opisujui iznemoglost
bolesne djevojke Anice, njeno iscijeeno tijelo, blijeda, daleka, sugerirajui
itatelju njenu nemo i slabost ili moda, bolje reeno, minimalizirajui snagu

51
Oni odjel potpuno se osamostalio 1901. godine (N. Lakti, Klinika za one bolesti.: 82).
52
Najvea zasluga za razvoj oftamologije u 19. st. pripada fiziologu Hermannu Helmholtzu
ija istraivanja fiziologije oka imaju veliko znaenje. Osobito je vrijedan njegov pronalazak oftal-
moskopa, omoguivi ne samo prouavanje oka, nego i njegove patologije. (L. Glesinger, Povijest
medicine: 254).
53
M. D. Grmek, Bolesti u osvit zapadne civilizacije: 193.
54
M. D. Grmek, Bolesti u osvit zapadne civilizacije: 193.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 317

njena tijela, navodei tek Aniina ruka ili Aniin glas. I Vojnovi spominje
da su Anicu lijeili stavljanjem pijavica, ba kao to to navodi i Glesinger, ali
za posve druge bolesti poput gastroenteritisa.55 Vojnovi spominje i napitak,
lijek od odabranih trava s dubrovakih stijena. Prema Glesingeru, to je vrijeme
kada razvoj kemije daje nov poticaj terapiji u kojoj prireivanjem djelotvornih
ekstrakata i izolacijom alkaloida nastaju novi lijekovi, koji uskoro zamjenjuju
ljekovite biljke.56 Vojnovi Aniinu suicu tretira smrtonosnom boleu, to
nije tek pogled iz njegova vremena, s obzirom da nas i u suvremenom kontekstu
Grmek upozorava da je i u novijoj europskoj povijesti spektakularan porast
plune tuberkuloze, koji je najviu toku dosegao u drugoj polovici 18. i prvoj
polovici 19. stoljea, 57 kada se, prema Vojnovievoj imaginaciji, i zbiva radnja
u Makarati ispod kuplja.
U kojoj se sferi duha zbiva imaginacija, dogaa li se ona uope s obzirom
da nije zbiljske naravi? To se pitanje moe postaviti i u Vojnovievim djelima
i u razmiljanjima o ivotu u njegovim bolestima.

Zakljuak

U prethodnim odjelcima opisan je Vojnoviev odnos prema bolestima

njegova vremena iitan u pievim djelima, ali i korespondenciji s osobama
s kojima je dijelio svoja razmiljanja o ivotu i Gradu. Ili o ivotu i sebi. Jer
Vojnoviev senzibilitet toliko je izravno doticao bie Grada, osobito njegovo
aristokratsko nestajanje i prestajanje poetkom 19. stoljea, da se s razlogom
moemo zapitati o suodnosu i moguoj poistovjeenosti Vojnovieve osobnosti
i Grada - bia koje nestaje. Namee se i pitanje koliko zapravo Vojnovi u
svojim djelima, infiltrirajui svoju osobnost u likovima svoje imaginacije i
knjievnoga stvaralatva, zapravo govori i pie o sebi samome. Slijepe osobe
u djelima Ekvinocijo, U magli i Dubrovakoj trilogiji vane su vertikale pre-
ko kojih naziremo i oslukujemo pievu slutnju boli zbog sljepoe potkraj
ivota. Vojnovi i izravno eli govoriti o sebi i doivljaju zbiljskoga svijeta,
to prepoznajemo u Bolnikom dnevniku, koji je lirski razgovor sa samim
sobom i osobni spomenar, ali i autorov izdvojeni spisateljski trag oito pisan
s predumiljajem.

55
L. Glesinger, Povijest medicine: 238.
56
L. Glesinger, Povijest medicine: 242.
57
M. D. Grmek, Bolesti u osvit zapadne civilizacije: 222.
318 Anali Dubrovnik 48 (2010)

ini se da je Vojnoviev govor o sebi u njegovim djelima svoju izravniju

formu dobio u, kako ju je Luko Paljetak prepoznao i objavio kao zaokruenu
cjelinu, Maloj trilogiji, u kojoj su sabrana tri posljednja Vojnovieva teksta:
udo sv. Vlaha, U zadnjem asu i Kad se Blaena Gospa proetala priko
Place. U posljednjem tekstu Vojnovi pie u prvom licu, ime svjesno razot-
kriva ispovjednu nit, osnaujui i poistovjeujui osobni govor i autobio-
grafski slijed u svom stvaralatvu. Djelo je napisano 1926. godine, a ve idue
Vojnovi zapisuje, za temu ovoga rada kljunu reenicu: Moja su djela moj
ivot, moj vlastiti ivot.58 U toj su reenici koju je, razmiljajui o udu svoga
ivota, Vojnovi uputio Gustavu Krklecu (7. lipnja 1927.), skriveni odgovori na
postavljena pitanja. Upravo tu misao o stvaralakoj povezanosti i sljubljenosti
smatram znakovitom u tumaenju uzajamnog proimanja komentara i sue-
ljenog zrcaljenja Vojnovievih ivotnih niti i usuda i inspirativnih poveznica
autobiografskih sastavnica njegova djela.

58
M. eelj, Gospar Ivo: 266.
J. Obradovi-Moja, Bolesti u djelima Iva Vojnovia 319

THE ILLNESS MOTIF IN THE WORKS

OF IVO VOJNOVI

JELENA OBRADOVI-MOJA

Summary

The literary work of Ivo Vojnovi (1857-1929), Dubrovnik-born writer, poet

and playwright, is strongly marked by the visual articulation of his descriptions
but also dialogues, in which the illness motif of blindness, asthma or tuberculosis
is frequently employed. Ill health and physical weakness are known to have
tormented the writer in his last years, vividly described in Bolniki dnevnik
(The Hospital Diary) and other writings. In addition to atherosclerosis, high
blood pressure and psychological problems, deteriorating glaucoma eventually
caused loss of sight. By confronting his characters with their own incapacities,
frailities and illnesses, the author actually speaks of his own obsessions and
fears related to disability, blindness in particular.