Prava radnika u Hrvatskoj na niskim su granama, to i nije neka pretjerana novost.

Ali o pravima
radnika te o pomanjkanju istih ipak vrijedi govoriti kako bi se i na ovaj nain neto pokualo
promijeniti. Pronali smo ispovijesti estero hrvatskih radnika u razliitim trgovakim lancima te na
raznolikim radnim mjestima. Svako novo iskustvo sve je gore i tee, a ima li u njima istine, prosudite
sami.

1. Radim u Plodinama. Mlada sam i puna volje, energije za radom koju polako gubim. Kada sam
saznala da u poeti raditi u ovoj trgovini bila sam presretna, nisam oekivala da e biti sjajno, ali
nadala sam se da e barem biti dobro. ula sam razne prie o radu u ovoj trgovini, ali nisam im
vjerovala mislei da sve treba osjetiti na svojoj koi. Sada kada to osjeam muka mi je. Poniavaju me
i u potpunom sam oku. Plaa je mizerna, a o broju prekovremenih sati bolje da ne priam. Ako sam
popodnevna smjena, ne dolazim kui prije jedanaest. Punjenja polica znali smo raditi dan i no, s
jedva pola sata pauze. efovi su uasni, redovito nam prijete otkazima, poniavaju nas i govore
reenice koje ne bi smjeli. Psihikim zlostavljanjima nema kraja, a svaki novi dan na posao odlazim sa
strahom i nadanjima da e tortura prestati.

2. Radim u New Yorkeru. Posao u ovoj trgovini znai rad, rad i samo rad. Radna atmosfera je napeta,
a postoji i bezbroj pravila. Skoro sve ifre treba znati napamet i ima ih bezbroj, plaa je mizerna, a
prekovremene ponekad plate, ponekad ne. Do deset prekovremenih ide u slobodne dane, a esto na
poslu ostajem cijeli dan. Postoje pravila u kojoj odjei smije raditi.

3. Atmosfera je uasna i iskreno, ne bih nikome preporuila rad u Intersparu. Ve prvog dana
doivjela sam neugodna iskustva s gospoom koja se derala na mene jer sam se ba na njoj uila
raditi. Uvjeti u kojima se radi su nehumani. Blagajnice osam sati sjede na potrganim stolicama, ne
rade telefoni pa mora vikati po trgovini kada treba pomo. Ako napusti boks u kojem radi, onda
se voditeljica dere na tebe. Ljudi nas gaze, krivi smo ako je kriva cijena, ako cijene nema ma za
apsolutno sve. Ponekad se osjeam kao magarac, kada treba na WC, mora se prijaviti pa oni
odluuju hoe li te pustiti ili ne. Ja sam tamo radila kao studentica i ono to sam prola nikome ne bih
poeljela.

4. Nikome ne preporuujem ovdje posao. Radim u KIK-u i znam da je kriza, da se ljudi trgaju za svaki
posao, ali ovo je uas. Nisam ljenina i nije mi teko raditi, ali ovdje vas ljudi s veih pozicija tretiraju
kao smee. Voditeljice nerijetko ne znaju svoj posao, ali zato ne cijene one kojima su nadreene.
Izrabljuju ljude do maksimuma. Ako se radi prekovremeno, ne ide na plau, nego se skupi za
slobodne dane to ne bi bilo loe kad bi vi taj dan mogli dobiti onda kad vama pae, nego se naekate
itekako. Jedina dobra stvar je plaa koja nikad ne kasni i za trgovca je odlina, ali vjerujte da nije sve u
tome i da nije bitnije od zdravlja. Sa svojih 26 godina ponekad sam osjeala takav pritisak u glavi da
sam mislila da u doivjeti modani udar od stresa. Kad se otvara trgovina, radi se cijele dane, isto
tako kad vam dolaze iz Njemake u kontrolu naradite se kao konji, dok voditelji samo paradiraju
uokolo. Roba je uasna i grozno smrdi i nerijetko se dogodi da nam se cijelo lice ouga i pocrveni dok
vadimo novu robu.

5. Radim u Lidlu, a voditelji trgovine posebno su istrenirani. Tamo svi rade sve. Znai, naplauje na
blagajni, a ako nakon 30 sekundi nema kupca brzo tri na policu slagati robu istodobno gledajui
blagajnu da ne bi sluajno naiao kupac koji ne smije ekati. Kada doe roba na istovar, svi moraju
sudjelovati, neovisno o spolu. Neprestano ti se ponavlja da mora davati sve od sebe za Lidl i da
trgovina ba zbog tebe ne posluje dobro.

6. Jyskov sam radnik i uvjeti su koma. Brdo prekovremenih koji nikada nisu plaeni nego se radi
kvartalna preraspodjela gdje dobivate slobodne dane na koje moete dobiti. Zapoljava se malo ljudi
po trgovini. Prie i bajke na razgovoru zaboravite jer to je veliko mazanje oiju.