Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466 Patografija

VRAANJE SUNCU ANTUNA BRANKA IMIA

Vlatka Pandi Jaki i Drijenka Pandi Kuli1

Klinika za unutarnje bolesti, Klinika bolnica Dubrava i 1Pliva Hrvatska, Zagreb, Hrvatska

Antun Branko imi, jedan od najveih hrvatskih pjesnika, umro je vrlo mlad, u 27. godini od tuberkuloze. Povijest njegove bo-
lesti nije bila rekonstruirana osam desetljea premda se time mogao otvoriti i jasniji pogled na njegovo umjetniko djelo. Nakon
pronalaska originalnih dokumenata njegova se bolest i smrt mogu smjestiti u povijesni, drutveni i kulturni kontekst. Pokazalo
se da su uglavnom grijeili oni koji su isticali presudan utjecaj bolesti na njegovo cjelokupno knjievno djelo. Dvojbe nema da je
pisao i pod utjecajem svoje bolesti, ali to se moe odnositi samo na nevelik broj pjesama i kritikih tekstova. Ponajprije je pisao
u skladu sa svjetskim pjesnitvom svoga doba ekspresionizmom koji je znaajno inspiriran bolesnikim i socijalnim nevoljama.

Kljune rijei: Antun Branko imi, knjievnost, tuberkuloza, ivotopis, povijest bolesti, uzrok smrti

Adresa za dopisivanje: Dr. sc. Vlatka Pandi Jaki

Klinika bolnica Dubrava
Avenija Gojka uka 6
10000 Zagreb, Hrvatska
E-pota: vpandzic@kbd.hr

Uvod Sudbina imieva iznimnoga knjievnog djela prela-

mala se kroz nedae hrvatskoga drutva 20. stoljea.
Premda Antun Branko imi, jedan od najveih hrvat- Mladi pjesnik za ivota bio je svoj, tvrdoglavo neovi-
skih pjesnika, nije dugo ivio, ostavio je za sobom izni- san, u potpunosti posveen knjievnosti. Nije bio pje-
mno knjievno djelo. O slavnome mladom pjesniku u snik ideologije, pa nije bio po volji ni jednoj politikoj
svijetu je stvorena legenda. Njegovi stihovi, poput pje- struji. Legenda mladog pjesnika izazivala je ljubomo-
sme Opomena, pripadaju vrhuncima hrvatskoga i eu- ru kod onih koji uz dug ivot i sve povlastice nedemo-
ropskog kulturnog naslijea, a danas kratskih reima nisu uspjeli zasluiti
su izazov istraivaima na svjetskim ni djeli njegove slave. Nalo se imi-
sveuilitima kao primjer hrvatskog OPOMENA evo beskompromisno umjetniko
pjesnika koji je bio u suglasju s naj- djelo tako u vrtlogu: s jedne strane
suvremenijim svjetskim pjesnikim ovjee pazi komunista koji su eljeli propisivati,
izrazom svog doba (1). Njegov ivot, da ne ide malen primjerice, kako treba pisati prave
bolest, smrt i knjievna ostavtina za- ispod zvijezda! socijalne pjesme, a s druge strane de-
nimali su mnoge, ali nesretne povi- sniara koji su htjeli odluivati kako
jesne okolnosti nametnule su da nije Pusti se treba moliti Bogu. U nedostat-
bilo sustavnijih znanstvenih istrai- da cijelog tebe proe ku provjerljivih povijesnih injenica
vanja. Povrnim pristupom izdvojila blaga svjetlost zvijezda! pokuavali su legendu nadograditi i
se pojednostavljena perspektiva o ve- preurediti ne bi li je umanjili. Takvi
likom pjesniku koji je bio teko bole- Da ni za im ne ali su pokuaji, naalost, zavrili i u ne-
stan, pa je svoje iskustvo prenosio u kad se bude zadnjim pogledima kim poznatijim izdanjima imievih
svoja djela. Meutim, nikada se nije rastajo od zvijezda! pjesama (2). Suprotstavljena svjedo-
ni pokuao provjeriti tijek njegove enja o njegovu ivotu i djelu nama
bolesti nakon ega bi se mogli prosu- Na svom koncu su bila presudan poticaj u nastojanju
diti meuodnosi njegova ivota, bo- mjesto u prah pronalaenja i objavljivanja original-
lesti i knjievnog djela (2). prijei sav u zvijezde! nih dokumenata o njegovoj bolesti.
459
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466
ivot i bolest Antuna Branka imia
Antun Branko imi roen je 18. studenoga 1898. u
Drinovcima u Hercegovini kao drugoroeno dijete u
svojih roditelja. Prvo je umrlo odmah nakon roenja,
pa je postojao veliki strah i za njegovu sudbinu. Obi-
telj je bila bogata, a njegov otac je darovao drinova-
koj upnoj crkvi kip Sv. Antuna kao zavjet da mu sin
ostane iv (1). Roditelji su nadivjeli sina. Otac Martin
je cijeli ivot bio vrstoga zdravlja, a umro je kao de-
vedesetogodinjak (1961.) od modanog udara. Majka
Vida je umrla nakon to je napunila devedeset pet go-
dina (1967.), a gotovo do kraja ivota pokazivala je u-
desnu verbalnu inteligenciju. A. B. imi je prohodao
prije prvog roendana, a progovorio je kasno, nakon
to je napunio dvije godine. U etvrtoj godini postao
je neobino razgovorljiv, a pamtio i ponavljao je sve to
se u njegovoj blizini govorilo. U djejoj dobi bio je vrlo
brz, nemiran i ispodprosjene teine, s izrazito slabim
tekom (1). Premda je bio slabaan, nije bio boleljiviji
od ostale djece. etiri razreda puke kole zavrio je u
rodnim Drinovcima, a u jedanaestoj godini ivota na-
stavlja kolovanje u Franjevakoj gimnaziji na irokom
Brijegu. Dok je bio sjemenitarac na irokom Brijegu,
o njemu je izrijekom zabiljeeno da je lijep djeak, to
je tada podrazumijevalo da je i zdrav te dobro uhra-
njen (1). Nakon tri zavrena razreda gimnazije na i-
rokom Brijegu, u etvrtom naputa sjemenite, odlazi
u Mostar te Vinkovce u kojima zavrava etvrti i peti
razred. esti i sedmi razred zavrava u Donjogradskoj
gimnaziji u Zagrebu, ali 1917. naputa osmi razred jer
mu ravnateljstvo zabranjuje izdavanje vlastitoga knji-
evnog asopisa Vijavica. Nema podataka da je ika-
da bio ozbiljno bolestan tijekom kolovanja na iro-
kom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu premda
je bilo tekih ratnih i gladnih godina te vrlo opasnih
epidemija. Objavio je prvu pjesmu kao etrnaestogo-
dinjak (krajem 1912.), a zatim je iz godine u godinu
objavljivao pjesme, prozu, feljtone i kritike tekstove.
Knjievni asopis Vijavica pokree krajem 1917., a u
njemu objavljuje pjesme s ekspresionistikom temati-
kom, unosi u hrvatsku knjievnost slobodni stih, a na-
stavlja tiskati otroumne i beskompromisne knjievne
kritike koje su mu pribavile mnoge neprijatelje. Tije-
kom 1919. izdao je tri broja svoga asopisa Juri u ko-
jem je afirmirao svoje ekspresionistike pjesnike kon-
cepcije i avangardnu knjievnu kritiku. U svibnju 1920.
objavljuje zbirku pjesama Preobraenja koja se openi-
to smatra najboljom hrvatskom pjesnikom knjigom
u 20. stoljeu. U etverogodinjem razdoblju (1921-
1925) objavljivao je najbolje hrvatske socijalne pjesme
(ciklus Siromasi), a najveu je pozornost izazivao svo-
jim kritikama knjievnih, likovnih i drugih umjetni-
kih djela. Zbog naputanja gimnazijskog kolovanja
bio je u sukobu s ocem i nije imao prikladnu njegovu
novanu potporu sve do prosinca 1923. Pratila ga je
materijalna oskudica, ali bio je potpuno posveen pisa-
460
nju i ivio je od skromnih knjievnih honorara. Moglo
bi se zakljuiti da je od svoje 20. godine poeo ivjeti
na nain koji je u svojim tekstovima osuivao: slabo
se hranio, malo spavao, boravio u dimljivim kavanama,
ali nikada nije upao u boemstvo (3).
Oduvijek sitne grae i mrav, ali 1923. godine, s nepu-
nih dvadeset pet godina toliko je oslabio (na oko 50 ki-
lograma), pa je i to bio razlog za viemjeseni povratak
u obiteljsku kuu u Drinovcima, a ne samo posjet bo-
lesnoj majci (4). Tijekom boravka u obiteljskom domu
od poetka prosinca 1923. do sredine veljae 1924. to-
liko je ojaao da je bio neprepoznatljiv. Dobro je jeo
i pio crno vino u nevelikim koliinama. Rijetko je pu-
io, a nikada nije kaljao. Svakodnevno je desetak sati
itao i pisao, boravio nekoliko sati na zraku, a i odlazio
na viednevne izlete oevim fijakerom u Mostar, iro-
ki Brijeg i Imotski iako je bilo zimsko doba (4). Na po-
vratku u Zagreb, zbog velikoga snjenog zanosa vlak je
ostao dva dana na Ivan-planini (na uskotranoj pruzi
Konjic-Sarajevo) te je - kao i ostali putnici - jako pro-
mrzao. Njegov brat Jerko i sestra Anela doekali su ga
u Sarajevu i bili su zaprepateni groznicom koja ga je
tresla (1). Nekoliko tjedana uglavnom je bolestan le-
ao u stanu u Zagrebu. U travnju je bio pokretan, ali
nije se dobro osjeao. Njegov brat Stanislav, takoer
knjievnik, zabiljeio je da je dok su prireivali aso-
pis Knjievnik u svibnju 1924. ponovno dobio visoku
temperaturu i obolio od upale plua i porebrice (5).
Te dijagnoze po svemu sudei postavio mu je dr. Lujo
Thaller u Bolnici Sestara milosrdnica, gdje je bio pri-
marni lijenik i ef dispanzera za plune bolesti u Za-
grebu (2). Je li tada ve postavljena sumnja na tuberku-
lozu, ne moe se sigurno rei, ali ako i jest, dijagnoza
je zatajena u skladu s tadanjim obiajima jer je bo-
lest bila neizljeiva (3). Uglavnom nije izlazio iz svoga
prizemnog stana na Opatovini, poprilino mranog i
nezdravog premda naa istraivanja pokazuju da je ta
kua, koja je i danas nastanjena, tada bila novosagra-
ena (4). Leao je u bolesnikoj postelji oko etiri mje-
seca, pa je prizdravio (5). U kolovozu 1924. Stanislav
je bio kod zabrinutih roditelja u Drinovcima i obja-
njavao im da e Ante, kako su ga u obitelji zvali, brzo
ozdraviti iako roditeljima nije bilo jasno kako nakon
pola godine nije ozdravio od prikale (prehlade). Kad
se poetkom rujna Stanislav vratio u Zagreb, bio je to-
liko uplaen bratovim izgledom, pa je to odmah javio
ocu, uz napomenu da mu poalje novac za lijeenje (1).
Ubrzo se A. B. imi odluio na odlazak u Dubrovnik
na oporavak, klimatsko lijeenje oboljelih plua. Ne-
prijeporno je u listopadu 1924. stigao parobrodom iz
Suaka u Dubrovnik gdje ga je prihvatio dr. uro Or-
li, a pri ruci mu je bio i dr. Jovanovi te se s njima i
sprijateljio. U pismima spominje i dr. Katia i dr. Mur-
vara. Tijekom boravka u bolnici prvi put mu je vaen
eksudat, a ali to i prije u Zagrebu nije pristao na to.
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466
etrdesetak dana se dobro oporavljao u dubrovakoj
bolnici, a kad su krenule velike kie i jugo, bivao je sve
bolesniji. Kako je jako zahladilo, a te godine dravna
bolnica u Dubrovniku nije dobila kredita od vlade pa
ne moe loiti po sobama, A. B. imi je razmiljao i
o ranijem povratku u Zagreb. Pisao je svojoj zarunici
da trai savjet dr. Thallera (4). Krajem studenoga 1924.
dr. Orli mu je u dogovoru s dr. Vlahom Novakoviem,
vlasnikom ljeilita Tiha u Cavtatu, preporuio nasta-
vak lijeenja u tom sanatoriju, ustanovi otvorenog tipa
gdje su ponajvie boravili imuni esi (1).
Iako je odlazak u Dubrovnik vjerojatno bio trenutak
njegova definitivnog prihvaanja injenice o tekoj bo-
lesti, A. B. imi jo uvijek je u znatnoj mjeri umanjivao
ozbiljnost dijagnoze. Na Novu godinu 1924. u pismu
objanjava: vi nepravo mislite o mojoj bolesti. Ja ne
bolujem direktno od plua nego od pleuritisa (upaljenja
porebrice). Plua su mi dosada sasvim zdrava, kako je
pokazao dva-tri puta Rntgen i takoe neke vrlo preci-
zne analize (koje je radio jedan mladi doktor koji se spe-
cijalno bavio na klinici tim stvarima). Ono to sam malo
stao izbacivati krvi u Zagrebu, nije bilo u vezi s pluima
i samo smo se bili bez razloga prepali upravo drugi vie
nego ja. Inae je ova moja bolest dosta teka to se vidi
i po toliko dugom bolovanju, ali tvrdi: nemam vie
one bolesnike boje u licu i izgledam mnogo bolje nego i
prije bolesti. (4). U sijenju se navodno prilino izba-
vio bolesti te mu je i optimistini dr. Novakovi pred-
lagao povratak u Zagreb. Premda su ga roditelji nago-
varali da doe u Drinovce, stigao je poetkom veljae
u Sarajevo. Brat Jerko i sestra Anela bili su okirani
njegovim stanjem, pa se sestra i rasplakala. Zadrao se
jedan dan u Sarajevu, a zatim je preko Slavonskog Bro-
da, gdje ga je ekala zarunica, otputovao u Zagreb (1).
Po povratku pie da se bolest razvila strahovito. Pri-
hvaao je samo posjete lijenika i najboljih prijatelja jer
nije trpio samilosne poglede i priljive tjeitelje (5). U
vrlo tekom stanju primljen je 19. travnja 1925. u Ku-
nu bolnicu (Bolnicu na Zelenom Brijegu), gdje je ostao
samo dva tjedna do svoje prerane smrti (4).
Rekonstruirajui podatke o bolesti te raspliui tuma-
enja njegove smrti izdvojili smo kljune podatke iz
anamneze A. B. imia: gubitak teine koji je zamije-
en 1923. godine, teka prehlada nakon promrzavanja
u veljai 1924. s vjerojatnim neposrednim utjecajem na
pad otpornosti organizma te nakon toga dokumenti-
rana upala porebrice u svibnju 1924. Tada se zasigur-
no razbuktavao aktivni tuberkulozni proces koji se ti-
jekom posljednje godine ivota nije uspio zalijeiti (2).
Prof. dr. Vladimir epuli objanjava estu kliniku
sliku tuberkuloze toga doba: Tuberkulozno oboljenje
poinje esto s eksudativnom upalom porebrice. Upala
porebrice pojavi se nenadano, ili u nekim sluajevima
su se bolesnici ve prije neto loije osjeali. Akutni zna-
ci upale porebrice kao vruica, probadanje, izgube se za
nekoliko tjedana. Bolesnik se iza nekoliko tjedana vrlo
brzo oporavi i obino se misli da je time bolest izlijee-
na. Meutim, to je potpuno krivo miljenje. Upala pore-
brice je znak teeg oboljenja organizma od tuberkuloze
i nakon to je izlijeena upala porebrice, nije jo izlije-
en tuberkulozni proces () Bolesnici kod kojih se misli
da je nestankom akutnih simptoma upale porebrice sve
svreno i bolest izlijeena, obino postanu kasnije izne-
naeni tekom plunom tuberkulozom. Svakodnevna je
pojava, koju lijenici susreu kod bolesnika sa plunom
tuberkulozom da su najprije oboljeli od upale porebrice,
a na to se iza godinu dana i vie razvila pluna tuber-
kuloza. (10).
Nedavno pronaena dokumentacija nedvojbeno poka-
zuje uzrok smrti A. B. imia. Istraeni su podatci iz
Knjige umrlih Kune bolnice u Zagrebu koja se uva u
Dravnom arhivu u Zagrebu (2). Nalaze se pod ime-
nom: imi, Anton Branko. Primljen je u bolnicu 19. 4.
1925., leao je u Paviljonu I, a umro 2. 5. 1925. u 12,30
sati. Meu opim podacima je naznaena njegova vje-
ra (rimokatolika), rodno mjesto (Drinovci, Ljubu-
ki). Upitnikom je oznaen njegov stali, brano sta-
nje (oen.?). Navedeno je da mu je supruga Josipa r.
Marini, to je pogreno, jer bila mu je samo djevoj-
ka (zarunica). Jasno je naveden uzrok smrti: Pleuritis
haemorrhagica tbc (hemoragina tuberkulozna upala
porebrice). Povijesti bolesti Kune bolnice iz 1925. nisu
sauvane (ali jesu od 1927.). Vano je navesti takoer
biljeku lijes vlastiti, bez naznake duga (u dinarima),
to je navedeno za neke druge pokojnike, a to znai
da je dvotjedno lijeenje u Kunoj bolnici uredno pla-
eno (2).
Kontroverze o smrti Antuna Branka
imia
Velik je odjek imala vijest o smrti A. B. imia, a pota-
knula je suut velike veine ljudi koji su itali njegova
knjievna djela. Objavljen je cijeli niz nekrologa koji
odaju poast i slave A. B. imia, a spominjali su samo
uzgredice uzrok njegove smrti. Nisu ulazili u pojedi-
nosti, vjerojatno smatrajui da to i nije knjievnokri-
tiki i novinarski posao. Tako je Frane Alfirevi ista-
knuo kako je mnogo nestalo s njime, kako je koban
za nau literaturu dan 2. svibnja 1925., kad je jedna od
najbistrijih inteligencija Hrvatske u 27. godini ugaena
od tuberkuloze, ve preve banalne i literarne bolesti u
nas (11). Upravo na dan ukopa (4. svibnja 1925.) - u
Obzoru je vrlo emotivno alio za njim istaknuti kriti-
ar Vladimir Lunaek proglaavajui ga najbistrijom
glavom i najjaim talentom, a nekrolog je zakljuio ja-
ukom: Nesrea nas je stigla, nas Hrvate! (12). Meu
mnogima je o njegovoj preranoj smrti pisao i Dobri-
a Cesari prisjeajui se njihovih prijateljskih susreta
461
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466
i slutnji da ljudi koji cijelog sebe posvete umjetnosti ne
mogu dugo ivjeti (13). Mostarac Hamza Humo spo-
minjao je u svome nekrolokom tekstu njegove velike
oi koje su odavale da podugo nije bio dobra zdravlja
(14). Ivan Nevisti je odlazak A. B. imia nazvao tu-
nim dogaajem koji najavljuje i nove rtve od teke bo-
lesti u hrvatskoj kulturi (15). J. K- (Josip Kulundi)
napada bogatae koji ne ele pomoi oboljelim pjesni-
cima (16). ivei u Beogradu, Gustav Krklec je malo
znao o posljednjim danima biveg zagrebakog prijate-
lja, ali naveo je uzrok njegove smrti (17). Kritiar Tetan
u vrlo dojmljivome tekstu nije izrijekom apostrofirao
tuberkulozu, ali je istaknuo da je njegovo tijelo osu-
eno od groznica (), njegov glas slab, njegova dua
velika i vjera u ivot i ozdravljenje tako sablasna, da si
mogao zakriati od oaja (18).
Nakon mnogobrojnih suutnih nekrologa i javnih a-
ljenja zbog smrti genijalnoga hrvatskoga pjesnika te
korektnih navoenja uzroka njegove smrti revani-
stiki se javio bivi prijatelj Ilija Jakovljevi, skroman
pisac, kontroverzan novinar i neobian politiar. U a-
sopisu Hrvatska prosvjeta objavio je navodni, tzv. rea-
lity prikaz imieve smrti: Ne mislite, da je on moda
bolovao od kuge ili kolere. Ne, njegova je bolest bila po-
sve obina, a na Zeleni Brijeg je otiao, jer ga nijedna
druga bolnica nije htjela primiti. Diagnoza je njegovih
bolesti dugaka, ali je svaka od tih bolesti bila dosta jaka,
da ga osposobi za stanovnika mirogojskog perivoja, to
mirie na fosfor. Bolovao je od zapaljenja porebrice s ek-
sudatom, tuberkuloze plua, kostiju i mozga (meningitis
tbc) i od proirenja jetara. Jedna ruka i noga bile su mu
uzete, a radi kljenuti jednog onog ivca (nervus oculo-
motorius) vidio je u posljednje vrijeme stvari dvostru-
ko (19). A. B. imi je jedan od rijetkih knjievnika
koji su imali zlurade pisce nekrologa poput I. Jakov-
ljevia. Na prvi pogled ini se da je rije o vrlo dobro
obavijetenom izvoru s izravnim uvidom u medicin-
sku povijest bolesti pacijenta, ali ubrzo se zamjeuje u
nastavku teksta koji spominje navodni gubitak razuma
i bogohuljenje, previe znakovita bijesa i bezobzirne
nakane za obraun s mrtvim ovjekom. Precizno me-
dicinski I. Jakovljevi ponudio je verziju svoga mato-
vitog vienja posljednjih dana velikoga pjesnika i knji-
evnog kritiara, ali istodobno je i javno posvjedoio
svoje osvetnike namjere: izdvojiti navodni imiev
gubitak razuma te analogijom to prenijeti na njegov i-
vot i knjievno djelo. Oito je bilo da je nakon smrti
A. B. imia trebalo umanjiti njegove knjievne uspje-
he i zaustaviti rast njegove popularnosti. Donijelo je to
samo privremene prednosti pojedincima koji su plani-
rali ostvarivanje slave na podruju umjetnosti (osobito
knjievnosti) borbom za politike poloaje (20). Ova-
kav postupak je u suprotnosti s temeljnim etikim na-
elima, pa je zasluio samo osudu, ali injenica je da su
upravo te reenice, istrgnute iz svoga nemilosrdnoga
konteksta, citirane kao navodni relevantni opis imi-
462
eva umiranja (21). Bez obzira to dobro poznati ured-
nici kao medicinski nestrunjaci nisu moda znali o
emu se radi, ne mogu se odrei odgovornosti za pre-
uzimanje neistina.
Smrt A. B. imia najvjerojatnije je nastupila u okolno-
stima teke respiratorne insuficijencije koja se razvija u
sklopu eksudativne upale porebrice. Respiratorna in-
suficijencija tek je u posljednjim danima njegova ivo-
ta mogla utjecati prvo intermitentno, a zatim i trajno
na njegovu svijest. Treba istaknuti da razvoj navodno-
ga tuberkuloznog meningitisa neposredno i brzo do-
vodi do smrti sa svojom specifinom klinikom sli-
kom tako da bi ta dijagnoza bila zasigurno navedena
kao uzrok smrti. Neprijeporan je dokaz to se kod dru-
gih bolesnika u Knjizi umrlih Kune bolnice tijekom
1925. dijagnoza Leptomeningitis tbc. redovito biljei
kao uzrok smrti (2). Napokon, niz neurolokih ispada
koje kao dominantne u klinikoj slici bolesti A. B. i-
mia navodi I. Jakovljevi, pod uvjetom da su due tra-
jali, nespojivi su s nedvojbeno bistrim razumom ovje-
ka koji je upravo tada (krajem travnja 1925.) u bolnici
izdiktirao sljedee pjesme:
VRAANJE SUNCU
Evo me svega svlada teina
Ko potege s nategom, jedva pomaknem ude
Evo me svega svlada vruina
Ohladit bi me mogla samo hladna zemlja.
I glas mi usahnu u grlu suhom
Nikad ga vie neu uti svojim uhom.
Zanavijek pustih teini trup i trudne mi ude
Usijanim tijelom grijem oko sebe uzduh estinom jula
Bez glasa gorim, u tjeskobi
Vraam suncu sve to od njega dobih.
SMRTNO SUNCE
Odavno mi se tijelo krije
od sunca, svoje pogibije
ivotvorno sunce
mene bonika plai smakom
Doem li poda nj, u istom trenu
oborit e me jednom zrakom
Past u bez krika na svoju sjenu.
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466
A. B. imi o svojoj bolesti nije ostavio puno podata-
ka, ali ove pjesme ne samo da su vrhunski umjetniki
prikaz ve i medicinski informativnije od svih prona-
enih i nenaenih originalnih dokumenata. Pred ova-
kvim djelima medicinska dokumentacija ini se suvi-
nom, posebice u smislu procjene imieve sposobnosti
razumnog prosuivanja.
Smrt od tuberkuloze stigma obitelji
Jakovljeviev pamflet - objavljen u vrlo itanom aso-
pisu Hrvatska prosvjeta - najtee je podnosila obitelj
A. B. imia u prvoj polovici 20. st. U kakvom okrue-
nju su ivjeli mogao bi ilustrirati uvodni tekst prof. dr.
Vladimira epulia Naa narodna bolest u prosvjeti-
teljskoj knjiici koju je objavio 1934: Milijuni ljudskih
ivota padaju u ralje bijele kuge tuberkuloze. Svojim
razornim djelovanjem ne unitava ona samo ljudske i-
vote, ve otimajui hranitelja oca, otimajui odgojitelji-
cu majku, ubijajui ljude onda kad je u njih uloen ka-
pital za uzgoj i odgoj imao da odbacuje korist, zadire ta
neman duboko u drutvenu strukturu i narodno tijelo.
Bijela kuga poremeuje prirodni tok propadanja. Umje-
sto da individuum propada u starosti ispunivi svoj bio-
loki i ljudski zadatak, propada u najljepim godinama,
u najproduktivnijoj dobi, u poetku svojih stvaralakih
mogunosti, ne ostavljajui nita iza sebe potomstvu ili
bar ni izdaleka onoliko, koliko se obzirom na uloeni
trud i materijalne rtve uzgoja i odgoja uloilo, pogiba,
ne doprinesavi svoj obol izgradnji napretka zajednice.
Ili, ako i ostavlja iza sebe potomstvo, zatruje ga u nezna-
nju klicama svoje bolesti i sigurno, ali polako, neopazi-
ce, podmuklo, zatire se trag njegovoj lozi, izumire obitelj.
Propadaju tako najvei kapitali, ljudsko zdravlje i ljud-
ski ivoti. () Tuberkuloza se u irokim krugovima jo
uvijek smatra nasljednom bolesti. lanovi obitelji u ko-
jima hara tuberkuloza, smatraju se jo uvijek neizbje-
nim rtvama tuberkuloze. Za takve se obitelji misli, da je
tuberkuloza kod njih nasljedna... (10).
Obitelji A. B. imia nijekala je ak i slubenu dija-
gnozu njegove bolesti - tuberkulozu plua. Razumlji-
va moe biti ta odluka u kontekstu oite teke povije-
sne stigme koju je ova bolest tada jo donosila. imiev
otac Martin izjavljivao je da mu je najstariji sin umro
od upale plua koju je dobio u vlaku koji je zameo
snijeg 1924. Odluio se promiljeno za takav nain
predstavljanja bolesti i smrti svoga sina jer ju je doivio
i kao najavu crnih dana za cijelu obitelj. Bilo mu je vrlo
vano da se ne proire glasine kako mu je cijela kua
suiava i naredio je cijeloj svojoj obitelji da tako uvi-
jek tvrdi. Unuk Vlado Pandi se sjea kako je Gustav
Krklec - u razgovoru s Vidom imi, trideset osam go-
dina nakon njegove smrti - spomenuo tuberkulozu od
koje je umro njezin sin, a ona ga je blago korigirala go-
vorei da se nita ne moe protiv jake prikale (pre-
hlade) (2). Njegova ki Mila, najmlaa sestra A. B. i-
mia, slikovito je obrazlagala oeve postupke: Nigdje
nije bilo kao u Hercegovini, gdje se ponajprije cijenila
tjelesna snaga i dobro zdravlje kao jamstvo opstanka i
budunosti neke obitelji, pa zato nitko nije htio priznati
da mu je netko u kui zaraen tuberkulozom. (22). U
samo nekoliko mjeseci od smrti svoga najstarijeg sina,
otac je praktino bankrotirao. Javna objava (19) o tu-
berkulozi u obitelji bila je znak za uzbunu i pokretanje
bankarskih hipoteka to je uzrokovalo gubitak veliko-
ga dijela njegovih nekretnina (1).
Ostaje nejasno zato je nakon imieve smrti preu-
en dokument o primanju Svetih sakramenata umiru-
ih koji je fra Ante Mari pronaao nakon osamdese-
tak godina u pismohrani upnog ureda Drinovci (23).
Onodobno je bio iznimno vaan za obitelj kao dokaz
da A. B. imi kao bivi pripadnik pokreta katolike
mladei nije umro kao nevjernik, nego se svjesno od-
luio na ispovijed pred hercegovakim franjevcem dva
dana prije svoje smrti. To je bio neoboriv dokaz protiv
bogohuljenja koje je izmislio I. Jakovljevi (19). Mar-
tin imi zahtijevao je javnu objavu na pukoj Sv. misi
tog dokumenta poslanog iz upe sv. Ivana Krstitelja
u Zagrebu, to je itekako moglo olakati ivot njego-
voj ve dovoljno stigmatiziranoj obitelji u onodobnim
hercegovakim okolnostima.
Nakon to je Matica hrvatska (1933.) objavila imie-
ve Izabrane pjesme, tada moni kritiar Kerubin egvi
pozvao je da tu zbirku ne smije uzeti u ruke ni djevoj-
ka ni mladi, koji imadu krvi u obrazu, tj. stida (24),
a paradoksalno je da su te iste pjesme za etrdesetak
godina poele puniti katolike vjeronaune udbenike
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i u drugim eu-
ropskim zemljama (25,26). Ti dugo traeni dokazi mo-
gli su istodobno potkrijepiti imievu religioznost, ali
ponuditi i medicinske dokaze o stanju njegove svijesti.
Naime, katolici mogu primiti Svete sakramente umiru-
ih samo kao bolesnici koji su toga svjesni, a A. B. imi
ih je u skladu sa svojim zahtjevom primio od hercego-
vakog franjevca fra Martina Sopte. O tome je pisao fra
Ante Mari u Motritima: Nije mu dana samo absolu-
tio ili Papin Blagoslov, ve i ispovijed i priest i bolesni-
ko pomazanje, a to se dogaa samo kod bolesnika koji
su pri punoj svijesti i koji su traili sveenika. (23). Izni-
mno je znakovito da je A. B. imi izrijekom zatraio
(najvjerojatnije u veernjim satima 30. travnja 1925.,
dva dana prije smrti) da ga ispovjedi hercegovaki fra-
njevac, a ne neki drugi sveenik. Ta injenica svjedo-
i o visokom stanju i njegova racionalnoga rasuiva-
nja i njegovih emocija na kraju ovozemaljskog ivota
kada trai one koji su ga odgajali u vjeri. Slijedei po-
datke koje je naveo fra Ante Mari, pronali smo Ma-
ticu umrlih iz upe sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi u
Zagrebu, jo od 1945. konfisciranu u Matinom uredu
463
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466
u Ilici 25 (Zagreb). U njoj je ponovljena dijagnoza u
kraenom obliku iz Knjige umrlih Kune bolnice u Za-
grebu: Pleuritis Tbc (2).
S druge strane, poevi od smrti A. B. imia (1925.),
ucjenjivali su obitelj otuenim rukopisima i knjiev-
nom ostavtinom onodobni komunisti kojima je
pripadala i njegova zarunica Tatjana Marini sma-
trajui da njegov otac ima velike novce. Otueni ruko-
pisi i knjievna ostavtina protuzakonito su skrivani, a
nakon vie sudskih procesa tijekom triju desetljea
Dragutin Tadijanovi je morao vratiti knjievnu ostav-
tinu obitelji A. B. imia (1957.) prema sudskom pra-
vorijeku (27,28). Desetljeima su takoer krivotvorene
njegove pjesme i drugi rukopisi kako bi se prikrili o-
tri kritiki tekstovi o nekim knjievnicima i politikim
ideolozima (21,29). Premda je A. B. imi ponos cjelo-
kupne hrvatske knjievnosti, moe se zakljuiti kako je
iza kulisa bilo stranih dogaanja.
Poveznice knjievnosti i tuberkuloze
Budui da su o bolesti A. B. imia stvarane legende,
slabije obavijeteni kritiari netono su isticali da je ve-
ina njegovih pjesama inspirirana vlastitom boleu, tj.
da su teme i motivi njegovih pjesama bili vlastito bole-
sniko iskustvo. Poticaji za takve pretpostavke temeljili
su se na uzroku njegove smrti, ali bez poznavanja po-
vijesti njegove bolesti. Rekonstrukcija povijesti bolesti
A. B. imia i obrazlaganje njegovo pjesnike inspira-
cije samo su djelomice sukladni jer ga je bolest izrazito
zanimala, dok je bio zdrav. Pri kraju ivota, kad je ve
bolovao od tuberkuloze, motiv bolesti bio je podjed-
nako prisutan kao i u prijanjim stvaralakim fazama.
U zanimljivom i poticajnom radu Marija-Ana Drrigl
i Stela Fatovi-Fereni izdvojile su pjesme: Bakterije,
Molitva na putu, Bolesnica,Tijelo i mi, Molitva za pre-
obraenje, Podne i bolesnik, Smrt i ja i Opomena. Vie
puta su se ogradile zbog interpretacije tih pjesama s
pretpostavkom da je bio terminalno bolestan kada ih
je napisao (30). Mudro su to uinile jer istraivanja po-
kazuju da ni jednu od tih pjesama nije napisao dok je
bio terminalno bolestan. Budui da je ivio u doba
epidemija, posebno panjolice, tuberkuloze, ali i drugih
zaraznih bolesti, A. B. imi je mogao stei vana isku-
stva o razliitim bolestima. Ne moe se zaobii inje-
nica da je kao i veina ljudi strahovao od bolesti. Bu-
dui da je bio mrave, krhke konstitucije, vjerojatno je
i sumnjao da bi mogao oboljeti od tuberkuloze, ali nije
vjerovao da je neizljeivo bolestan ni kad je otputovao
u listopadu 1924. u Dubrovnik.
A. B. imi pisao je pjesme u skladu s onodobnim
avangardnim europskim pjesnitvom. Nema dvojbe
da je esto razmiljao o bolesti, pa je i postala jedan
464
od vanijih motiva u njegovim pjesmama: Bolest ini
da ovjek otkrije u sebi nekog drugog, razliitog od onog
zdravog ovjeka. Mnoge osobine nesluene i skrivene
iziu na vidjelo, uope sav duevni ivot se pojaa. o-
vjek vidi sebe u odnosima (naprimjer prema svojoj sud-
bini, prema smrti i ivotu, i prema svojim blinjima) u
kojima se inae nije imao prilike vidjeti. I sama bolest
nekoga od blinjih djeluje na nas u tom smislu. I nere-
ligiozan ovjek postaje poboniji, osjea mistiku ivota
mnogo dublje.
Stare tvrdnje su da je tuberkuloza bolest u kojoj obo-
ljeli, unato tjelesnoj onemoalosti, gotovo do kasnih
stadija bolesti zadravaju intelektualnu i stvarala-
ku snagu (10). Spes phthisica pojam je kojim su jo u
staroj Grkoj nazivali kreativnu energiju oboljelih, a
u razdoblju romantizma (kraj 18. i prva polovica 19.
st.), tuberkulozni bolesnici nosili su auru posebnosti,
pa se i razvio mit o kreativnosti povezanoj s boleu
jer je romantiki duh uzdizao sve to je bilo poveza-
no s neobinou (7). Bolest se tada prikazivala kao
ambivalentni dogaaj, najava pribliavajue smrti, ali
i mogunost osjeaja slobode i posveivanja najdraoj
aktivnosti: knjievnosti. Premda se ta umjetnost neri-
jetko spominjala kao nain izraavanja tuberkuloznih,
ne treba zaboraviti da su mnogi bolovali od tuberkulo-
ze, kao i A. B. imi, pa pojedinani umjetniki uspjeh
ne moe biti pokazatelj da su oboljeli od tuberkuloze
uspjeniji od ostalih u stvaranju knjievnih djela, samo
su bolje razumjeli tu bolest koja ih je konzumirala
(7). Tuberkulozni umjetnici nisu bili stigmatizirani te
izolirani iz drutva do kraja 19. i poetka 20. st. kada
je romantiki uzorak iskustva bolesti zamijenjen natu-
ralistikom vizijom (7), a to je kulminiralo na zavr-
etku prve etvrtine 20. st. kada je obolio A. B. imi.
Stigme i predrasude prema tuberkuloznim bolesni-
cima nastale su nakon spoznaja o zaraznoj prirodi bo-
lesti, straha od njezine neizljeivosti i jo uvijek velike
tajanstvenosti (7). Smatralo se da od tuberkuloze obo-
lijevaju najee ljudi koji boemski (neuredno) ive te
kontaktiraju s tuberkuloznim bolesnikom. Osim izola-
cije iz drutvenog ivota - bolesnici su proivljavali jo
teu razdvojenost tijela i duha (7). Stanislav imi na-
vodi kako je njegov brat sve do svibnja 1924. vrlo aktiv-
no stvarao, a u dotadanjim njegovim kritikama i pole-
mikama nema znakova raspoloenja bolesnog ovjeka
ve su plod iznimne umjetnike darovitosti i promi-
ljanja iskustava (31). Bolest je, ipak, u svojim kasnim
stadijima utjecala na dovrenost njegovih djela jer se
poeo uriti, utrkivati s preostalim danima. Nije vie
imao vremena za stilsko usavravanje, kako napominje
S. imi: Nijedan od tih posljednjih napisa koje je A. B.
. pisao u Dubrovniku u jesen 1924., dok je bolovao, i
djelomice nakon toga u Zagrebu, u poetku 1925. i to
olovkom, ime je malo kada prije bolesti obiavao pisati
nije dovren. Ostali su nepotpuni: u njima kako mi je
on govorio nisu sve misli koliko ih je imao u injenica-
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466
ma koje su mu ih pobudile, a one, koje je napisao, ostale
su kao stil nesvrene. (31).
Kada je Frano Alfirevi doao vidjeti mrtvog pjesni-
ka A. B. imia, pet-est sati nakon smrti, zamijetio
je uz uzglavlje knjigu Ubijeni pjesnik glasovitoga fran-
cuskog pjesnika i prozaika Guillaumea Apollinairea
(11). Upravo ta knjiga kratkih pria i novela simboli-
zira i smrt pjesnika A. B. imia, a i simbolino nazna-
uje relacije drutva, knjievnosti i tuberkuloze koja je
bila uzrok smrti vie desetaka vrlo znaajnih svjetskih
umjetnika u prvoj polovici 20. st. (9).
Zakljuak
Iako smo uspjeli rasvijetliti istinu o uzroku njegove
smrti, neotkriveni su ostali precizniji podatci o tijeku
same bolesti i metodama lijeenja. Sm A. B. imi ni
u svojim djelima niti u korespondenciji nije puno ot-
krio. U izobilju smo imali obiteljskih svjedoenja, ali
bez dvojbe smo smatrali da je funkcionalnije priku-
pljanje medicinske povijesne grae za objektivne za-
kljuke. Potkrjepljivanje dokazima bilo bi cjelovitije da
su pronaeni jo neki dokumenti. Ponajvie nedostaje
povijest bolesti iz Kune bolnice u kojoj je proveo po-
sljednja dva tjedna ivota. Nismo odgonetnuli ni utje-
caj dr. Berislava Boria, st., s kojim je nekoliko puta
razgovarao tijekom rujna 1924. - vjerojatnije o svom
zdravlju nego o zaposlenju svoje zarunice (4). Nedo-
staju takoer podatci o njegovu izboru Dubrovnika za
nastavak lijeenja u listopadu 1924., ali postoji jo uvi-
jek mogunost da bi se neto moglo pronai u privat-
nim pismohranama obitelji dubrovakog lijenika dr.
ure Orlia ili vlasnika cavtatskog ljeilita dr. Vlahe
Novakovia.
Nakon osamdesetak godina u kojima su bila tri stra-
na rata nismo ni oekivali da su sauvani svi doku-
menti do kojih smo eljeli doi. Pronali smo meutim
dovoljno povijesnih izvora da se moe konano za-
kljuiti na temelju neospornih dokaza da je A. B. imi
umro od hemoragine tuberkulozne upale porebrice.
U svojim posljednjim danima stvarao je pjesme i do-
nosio svjesne odluke.
LITERATURA
1. Pandi V. Kronoloki pregled ivota i knjievnoga
rada Antuna Branka imia. U: imi AB. Pjesme. Sarajevo: Ma-
tica hrvatska i FMC Svjetlo rijei, 2009, 239-45.
2. Pandi Jaki V. Antun Branko imi o bolesti i u bo-
lesti. U: Pandi V, ur. Zbornik radova s Meunarodnoga znan-
stvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu.
Drinovci: Matica hrvatska Grude, 2008, 451-72.
3. imi AB. Donadini. U: imi AB. Sabrana djela II. Za-
greb: Znanje, 1960, 335-40.
4. imi AB. Pisma. U: imi AB. Djela, 2. Zagreb: August
Cesarec, 1988, 515-79.
5. imi S. Zapis o ivotu. U: imi AB. Sabrana djela I.
Zagreb: Znanje, 1960, 413.
6. Belicza B. Lujo Ljudevit pl. Thaller (18911949). Ute-
meljitelj i promotor povijesti medicine kao akademske discipli-
ne u Hrvatskoj. Medicus 1998; 2: 277-85.
7. Porto A. Social representations of tuberculosis: stigma
and prejudice. Rev. Saude Publica 2007; 41 (Supl 1): 43-9.
8. Dobrini L. Zagrebaki Kaptol i Gornji grad nekad i
danas. Zagreb: kolska knjiga, 1988.
9. Sontag S. Illness as Metaphor. New York: Farrar, Straus
& Giroux, 1978.
10. epuli V. Tuberkuloza. Zagreb, 1934.
11. Alfirevi F. Antun Branko imi. Jugoslavenska njiva
1925; 10: 229.
12. Lunaek V. Antun Branko imi (In memoriam). Ob-
zor 1925 May 4; 24.
13. Cesari D. O A. B. imiu. Knjievna republika, Zagreb
1925; 7: 310.
14. Humo H. A. B. imi. Re 1925; 323: 2.
15. Nevisti I. Antun Branko imi. Vijenac 1925; 11: 321-6.
16. K- J. Smrt pjesnika A. B. imia. Slobodna tribina
1925; 607: 4.
17. Krklec G. Antun Branko imi. Srpski knjievni gla-
snik 1925; 2: 119.
18. Tetan. Antun Branko imi. Reflektor 1925; 1-2: 43-5.
19. Jakovljevi I. Antun Branko imi. Hrvatska prosvjeta
1925; 6: 149-52.
20. Pandi V. Borba za rukopise Antuna Branka imia.
U: Pandi V, ur. Zbornik radova s Meunarodnoga znanstve-
nog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu.
Drinovci: Matica hrvatska Grude, 2008, 83-106.
21. Jeli D. AB, Curriculum vitae. U: Antun Branko i-
mi. Djela, 2. Zagreb: August Cesarec, 1988, 678-719.
22. eelj S. Antun Branko imi I smrt e biti sasma ne-
to ljudsko. U: Zbornik radova i pjesama, Kijevo: 2005, 207-32.
23. Ante Mari. Ante Branko imi u maticama i Pismo-
hrani rodne upe Drinovci. Motrita 2000; 18: 185-90.
24. K(erubin) . Antun Branko imi: Izabrane pjesme.
Hrvatska smotra 1933; 8-9: 269.
465
 V. Pandi Jaki, D. Pandi Kuli
Vraanje suncu Antuna Branka imia
Acta Med Croatica, 65 (2011) 459-466

25. Pieniek-Markovi K. Krajolici, putovi, mjesta, vri- 28. imi J. Tko je vlasnik knjievne ostavtine Antuna
jeme neki vidovi imieve prostorne imaginacije u Preobra- Branka imia (Odgovor na lanak Dragutina Tadijanovia).
enjima. U: Pandi V, ur. Zbornik radova s Meunarodnoga ivot 1972; 9: 326-30.
znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku
29. imi AB. Sabrana djela, I-III, Zagreb: Znanje, 1960.
imiu. Drinovci: Matica hrvatska Grude, 2008, 431-50.
30. Drrigl MA, Fatovi-Fereni S. I am living in my own
26. Lukcs I. Siromani pjesnici o siromasima (Attila Jzsef
corpse - the experience of tuberculosis in poems by A B imi.
i A. B. imi). U: Pandi V, ur. Zbornik radova s Meunarodno-
Medical Humanities 2006; 32: 4-6.
ga znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku
imiu. Drinovci: Matica hrvatska Grude, 2008, 301-24. 31. imi S. Pogovor o djelu A. B. imia. U: imi AB. Sa-
brana djela I, Zagreb: Znanje, 1960, 291-412.
27. Tadijanovi D. O knjievnoj ostavtini Antuna Branka
imia. ivot 1972; 5-6: 523-6.

SUMMARY

RETURNING TO THE SUN OF ANTUN BRANKO IMI

V. PANDI JAKI and D. PANDI KULI1

Department of Internal Medicine, Dubrava University Hospital and 1Pliva Hrvatska, Zagreb, Croatia

Antun Branko imi, one of the greatest Croatian poets, died very young, at the age of 27, from tuberculosis. The history of his
disease has not been reconstructed for eight decades although that could also open a more accurate view on his literary work.
By uncovering the original documents, his disease and death could be positioned in historical, social and cultural context. It
was shown that those who emphasized the crucial impact of disease on his entire literary work were wrong. No doubt that A. B.
imi has written under the influence of his disease but that can refer only to the small number of poems and essays. First of all
he wrote in line with world poetry of his time expressionism, which was significantly inspired by patients and social sufferings.

Key words: Antun Branko imi, literature, poetry, biography, history of disease, tuberculosis, cause of death

466