Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2012

UDK 821.163.42.09-32
Pregledni lanak
Primljen: 27. 03. 2012.
Prihvaen za tisak: 10. 12. 2012.
Kornelija Kuva-Levai
Amanda Car
Sveuilite u Zadru
Odjel za kroatistiku i slavistiku
Obala kralja Petra Kreimira IV, 2, HR 23000 Zadar

Drutveni i politiki ideologemi

hrvatske fantastine proze
(Na primjeru Desnice, uia i Breana)
U radu se definira ideologem i obrauju ideologemske strukture izabranih
tekstova Vladana Desnice, Stjepana uia i Ive Breana. Objanjava se zato se ovi
hrvatski pisci okreu fantastinome anru i u kakav se odnos stavljaju prema vlasti.
Sva tri autora rue ideoloke koncepte, no ine to na razliite naine, pa se otkriva
kako se ostvaruje ideologemska struktura njihovih fantastinih tekstova. Donosi
se i odgovor na pitanje funkcionira li uope fantastina proza kao ideologemska
struktura.
Kljune rijei: ideologem, fantastina proza, Desnica, ui, Brean.

Ideologije obino definiramo kao politike ili drutvene sustave ideja,

vrijednosti i pravila skupina i drugih zajednica, koje imaju funkciju organizirati ili
legitimirati djelovanje tih skupina (Van Dijk 2006: 1415). Prikrivanje, legitimacija,
manipulacija i slini pojmovi koje smatramo prvenstvenom funkcijom ideologija u
drutvu, veinom su diskurzivna (ili ire semiotika) drutvena praksa. To ne znai
da se ideologije izraavaju samo diskursom, ve jedino da diskurs ima posebnu
ulogu, meu ostalim drutvenim praksama, u reprodukciji ideologija (Van Dijk
2006: 17). Jezina uporaba, tekst, govor i komunikacija (ovdje obuhvaeni opim
izrazom diskurs) potrebni su pripadnicima skupine koji se njima slue da bi
nauili, stekli, mijenjali, potvrivali, artikulirali i uvjerljivo prenosili ideologije
drugim pripadnicima te skupine, da bi ih usadili novim pripadnicima, branili ih
od onih izvan skupine (ili ih od njih skrivali) ili da bi ih irili meu onima koji
su (jo uvijek) nevjernici (Van Dijk 2006: 1819). Knjievni tekst, s jedne strane,
moe biti dijelom ideolokog diskursa koji proizvodi jedna drutvena skupina (npr.
knjievnost u funkciji buenja nacionalne svijesti u doba ilirizma), a s druge, moe
djelovati i subverzivno, razotkrivajui manipulativnu mo ideolokog diskursa
nad skupinom i suprotstavljajui mu se. Brojni tekstovi hrvatske fantastine proze
pripadaju ovoj drugoj skupini.
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

Ovaj e rad pokazati neke dijelove ideologemske strukture izabranih tekstova

Vladana Desnice (Pronalazak Athanatika 1957.), Stjepana uia (pria iz zbirki
Staljinova slika i druge prie, 1971. i Tridesetogodinje prie, 1979.) te Ive Breana
(iz zbirke Pukotine & druge prie, 2000.).
Ideologem se prema F. Jamesonu (Politiko nesvjesno, 1981.) definira kao
povijesno odreen pojmovni ili semiki kompleks koji se moe projicirati bilo u obliku
"vrijednosnog sustava", "filozofijskog pojma" ili u obliku protopripovijesti, osobne
ili kolektivne pripovjedne fantazije (prema: Biti 1997: 134). V. Brei ideologem u
irem smislu definira kao nain upotrebe ideologije u knjievnosti ili u uem
kao ideoloku znaajku nekog pisca ili djela, odnosno element knjievnoumjetnike
strukture koja sadrava ideoloku obavijest po naelu ideologija izrie, ideologem
istie (Brei 1991: 47).
U ovom radu pozornost e se posvetiti drutveno i politiki dominantnim
ideologemima hrvatske knjievnosti, u kojima moemo iitati i upisane koncepte
slavenstva, jugoslavenstva, hrvatstva, i dr. Stoga tekst ne moe biti valjano proitan
ako ih ne uzmemo u obzir jer, kao to navodi Milivoj Solar:
Nema sumnje da u analizi pojedinih knjievnih djela ne smijemo zanemariti vanost,
smisao pa ni istinitost pojedinih stavova koje zastupa pripovjeda, neki karakter ili
sm autor itavim sklopom svog djela. Postoje djela u kojima se izriito zastupaju neka
politika, religiozna ili filozofska uenja (...) Razmatranje tendencije mnogih djela nuno
je u njihovoj analizi (Solar 1983: 52).

Pisac uvijek ima mogunost da podupire reim ili se o njemu ne izjanjava, a kako
kae Drago Roksandi, stvaralac inkodira u jezik knjievnosti ideologeme manje ili
vie strane ili prikriveno suprotstavljene reimskoj ideologiji (Roksandi 2010: 7).
esto upravo radi takvoga suprotstavljanja hrvatski se pisci okreu fantastinom
anru koji je sam po sebi subverzivnoga karaktera (jo od prapoetaka fantastike
u usmenim narodnim oblicima koji tematiziraju nadnaravno, udesno, zastraujue
i opasno, preko srednjovjekovnih apokrifnih i apokaliptikih tekstova koji se
subverzivno okreu prema vladajuoj ideologiji Crkve i feudalnog drutva, i sl.).
Knjievnik se esto poeli ideoloki oitovati u vlastitoj knjievnosti ili se
usprotiviti pojedinoj ideologiji, a injenica jest, kako navodi Brei, da to to
"autorova neposredna sredina biva izazvana (tovie: 'ugroena'!), stavlja istu
sredinu u aktivan odnos (dabome, represivan!) spram pisca" (Brei 1991: 51).
Fantastina knjievnost, pak, omoguuje piscu da odnos politike elite prema njemu
ne postane represivan ili da to bude to je god mogue manje te da autora prividno
"odmakne" od politike.1
Sam Vladan Desnica tvrdi da je ideologiziranje knjievnosti, u smislu podreivanja
knjievnoga teksta nekoj "vioj" istini, neprirodno: "Svaka intencionalnost, u bilo
kojem obliku i primjeni, je [tua i neugodna] prirodi umjetnosti" (Desnica 2005:

1
Stjepan ui i sam u jednom intervjuu progovara o tome i na pitanje tko je "proizveo" hrvatske
fantastiare, generaciju hrvatskih pisaca u koju spada i on, ui odgovara: "Pojam su izmislili kritiari
Viskovi i Donat. U vrijeme kada su ga izmislili to je nama i odgovaralo, jer su nas tako odmakli od
izravnog kontakta s aktualnom ideologijom i politikom." (v. Tunji 2000: 19.)

288
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

196). To ipak ne znai da e se u svojim djelima suzdrati od iskazivanja stava prema

razliitim drutvenim ideologijama. O njima na drugom mjestu kae: "Ideologije
i 'osmiljene istine' nisu drugo nego narihtavanje lanih bilansa u smrenom
raunovodstvu ovjeanstva" (Desnica 2006: 18). Desnica kao da se obraunava
sa svim ideologijama. U svom nedovrenom romanu Pronalazak Athanatika2 on
opisuje reakcije vlasti i naroda na otkrivanje lijeka za besmrtnost, Athanatika.
Taj pronalazak u poetku, naravno, izaziva oduevljenje, no ubrzo dolazi do
opeg straha i paranoje. Naime, svi se pokuavaju domoi lijeka. Uskoro slijedi
oekivano: spas je bio namijenjen samo izabranima, a stvorena je itava hijerarhija
privilegiranih. Kljuni problem postaje to to nema dovoljno hrane za sve ljude
s mogunou vjenog ivota. U tenji da se domognu Athanatika ljudi vie ne
biraju sredstva pa se dogaaju zloini, pobune i revolucije. Dakle, umjesto rjeenja
najveeg ljudskog problema smrti, Athanatik je postao sredstvo manipulacije koje
je prijetilo da ugrozi i sam opstanak ovjeanstva.
U esejistikim dijelovima teksta iitava se autorova skepsa prema oprenim
politikim sustavima. Ni jedan se ne pokazuje dorastao kaotinom razvoju dogaaja
ni u romanu, ni u stvarnom drutvu:
... u dravama preivjelog liberalistikog tipa, s klasinom demokratsko-parlamentarnom
vladavinom i s poznatim 'slobodama' u zemljama gdje je sve stvar novca a sva
moralna dobra samo pitanje cijene i predmet politikantskih natezanja i transakcija.
Jest, sloboda vjere i savjesti, zbora i dogovora, linog uvjerenja i privatne inicijative;
pravo na neslaganje, na odvojeno miljenje, na trajk, na pobunu, ak. Figu! Znam ja
iz iskustva kako to u praksi izgleda! A priori sam skeptian prema svakoj obilatini u
takvim stvarima. Te 'slobode', tako u pluralu, pobuuju opravdano podozrenje, kao i
svaka doping-roba. Kad se umjesto slobode kurz und gut, s jedne i nedjeljive, krojene
tano prema mjeri itavog, cjelovitog ovjeka, daje jedna duga lista slobod, neto nije
u redu! (Desnica 2006: 22)

Skeptian je i prema konzervativnom ustroju ili, kako sam kae "socijalno

nazadnoj, reakcionarnoj zemlji u kojoj je (...) prestarjeli autokratski reim smijenjen
tehniki naprednijim totalitarnim" (Desnica 2006: 34):
Zbog toga, makar i mutno intuirajui taj fakat, svi tirani svijeta, svi guitelji slobode i
zatirai istine, gue i zatiru i umjetnost. Dakako, oni tvrde da progone umjetnost ukoliko
je bezidejna, 'dekadentna', uplja igrarija koja je sama sebi svrhom. A u stvari, progone
je ba zato to nije sama sebi svrhom. Bijednici! A imaju pod rukom tako jednostavno
sredstvo da je razoruaju, da je uine savreno bezopasnom! Morali bi joj naprosto rei:
'Laj ti togod hoe, ja te se ne bojim!' Jer zbilja, ukoliko umjetnost uope moe da
bude donekle opasna, to biva samo onda ako joj pridamo vie vanosti nego to stvarno
zasluuje. (...) Ali za taj stav ignoriranja treba odvanosti (Desnica 2006: 28).

2
"Pronalazak Athanatika anrovski je hibrid koji ujedinjuje karakteristike nekoliko knjievnih vrsta.
Moemo ga nazvati varijantom fantastinoga romana, 'podvrsta roman budunosti', kako se to
eksplicite i navodi na njegovu poetku. No razrada teme i krajnje posljedice postavljenoga problema
upuuju i na anr negativne utopije, tj. distopije, jer se u romanu konstruira scenarij mogue budunosti
kada znanstvenicima u laboratorijima uspije stvaranje epohalna pronalaska koji e iz temelja promijeniti
svijet". (v. Kreimir Nemec, pogovor u: Desnica 2006: 8586.)

289
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

Jedina tendencija umjetnosti mora biti sloboda istine, kako kae Desnica:3
ak i onda kad sama sebe najuvjerenije proglaava 'savreno nezainteresiranom',
'potpuno beskorisnom', 'istom od bilo kakve moralne determinacije', 'lienom bilo
kakve svrhe i cilja', ona vri svoju veliku, nenadoknadivu misiju. Ona se uvijek i stalno
bori za istinu, a, time, i za slobodu. Sloboda istine zar moe da bude i da se eli
druga ili vea sloboda od te, majke svih ostalih sloboda? Umjetnost se bori za nju i
ne spominjui je, i ne mislei o njoj, o ma emu priala i ma kakve ciljeve deklarirala
(Desnica 2006: 27).

Sva razmiljanja koja se mogu iitati u esejistikim dijelovima teksta, Desnica

e potvrditi i razvojem dogaaja u romanu.
Nakon to je iskazao skepsu prema politikim sustavima, autor prikazuje
kako je ivot u njima zapravo izgledao. Tako je u dravama liberalistikog tipa
ljude obuzeo strah od novog pronalaska kome nisu mogli sagledati granice.
Lijek su stavili pod najstrou kontrolu, no paranoja je proizvela razne glasine,
npr. govorilo se da neki otkupljuju i unitavaju velike koliine Athanatika
kako bi mu time podigli cijenu. Tako je dolo do podjele kakve prije u njihovoj
dravi nije bilo meu ljudima: na imune i siromane, site i gladne, gospodare i
robove, smrtne i besmrtne. U totalitaristikoj je pak dravi pravo na Athanatik,
zagarantirano ustavom, imao vladar Maman-Mamon, a svi ostali samo njegovim
dekretom, koji se davao nacionalnim herojima i drugima koji su vjerni vlasti.
No, s obzirom na to da oni tijekom ivota mogu pogrijeiti i prestati biti odani
vlasti, u statut je apsurdno stavljeno da se to pravo moe ostvariti tek post
mortem. Ljudi su, dakle, bili iznimno nezadovoljni u obje zemlje. No, u svim je
dravama uskoro izbila revolucija, a zbilo se to tako da su se ljudi prometnuli u
zvijeri. Dogodilo im se potpuno "odljuenje" i poeli su krvavi napadi smrtnika
na besmrtnike, a i napadi vlasti svih drava, koje su se ujedinile, na takoer
ujedinjene narode.
Svoja razmiljanja u kojima tendencija umjetnikog djela mora biti sloboda
istine, Desnica takoer potkrepljuje radnjom vlastita romana. Tako donosi razgovor
izmeu Krezubog i pripovjedaa u kojem Krezubi otkriva pripovjedau da e se
dogoditi poivinenje ljudi. No, pripovjedaa mui neuvjerljivost i pretjeranost
takve radnje. Krezubi mu zato kae da podatak o naglom poivinenju ne pati od
vika fantazije, ve od vika istine, pa se "u klimi jednog fantastikog romana"
taj podatak preobraa u svoju suprotnost i djeluje lano, "kao to u pozorinoj
predstavi razbija istinitost onaj kome potee prava krv na nos" (Desnica 2005:
54). Naime, on smatra da fantastini roman ne moe biti pretjerano istinit, jer je
u njemu zahtjev istinitosti daleko stroi nego u realistinom romanu. Zato, npr.
alegorija mora biti istinita, jer od netone alegorije ne ostaje ak ni mogunost da
se razabere to se njome hoe rei.

3
Tako na jednom mjestu progovara o konstruiranju idejnog sustava svakog knjievnog teksta: "ako
najprije zamislimo golu ideju (...), pa tek onda traimo fabulu, temu, meso takvo e djelo neminovno
ispasti slabo, loe, forsirano, namjeteno, mrtvo, hladno, u najboljem sluaju rutinizirano i zanatski
korektno" (Desnica 2005: 196).

290
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

Govorei o religiji, Desnica je povezao elemente drave i ideologije s religijom,4 ali

je takoer razvoj ovjeanstva u njegovim poetcima pripisao upravo religiji,5 kako
se dogodilo i u romanu. Naime, u sveopoj podivljalosti ljudi irilo se praznovjerje,
a iz njega su niknule nove religije. U poetku su to bile primitivne i ubilake religije
i autor prikazuje jednu takvu: vjerski red Bratstvo poniznih, koji nauava o tome da
je svemir polukruan, a ne okrugao. Druga polovica kruga, po njima, ili ne postoji,
ili pak spada "s onu stranu", u neto zagrobno, boansko. S druge strane, bila je tu
heretika sekta koja je pokuavala zadrati vjeru u krug. Zbog toga je oblik kruga
nemilosrdno progonjen, dok sekta nije nestala. Apsurdnost religioznog, ali i svakog
drutvenog dogmatizma iskazuje se simbolikom ideologemskom strukturom: krug
je zamijenjen drugim oblicima, pa su se tako djeca igrala kockastim loptama, a ljudi
vozili u vozilima s polukrunim kotaima. Autor opisuje te "najnovije primitivce"
kroz anegdotu o pjesniku Kolombanu. On je na jednom mitingu recitirao stihove u
kojima je kazivao: "rasporite mi utrobu" i "izvadite iz nje oko dana", a primitivci
su ga zbilja svezali, prekopali mu utrobu i ne naavi nita, iskopali mu i oi.
Kad je Stjepan ui u pitanju, fantastini diskurs pun apsurda i groteske
ima performativnu ulogu proizvoenja straha od vlasti i mase.6 Dujo Sladojevi
prepoznaje mitski obrazac, definirajui prie kao destruktuvni krug u kojem bie i
pripadajui mu objekt bivaju uniteni uz prisutnost funkcije vlasti i funkcije masa.7
ui vlasti daje osobine ivog bia, personificira je do te mjere da ona ostavlja
dojam kakve ive sile:
Ve se vlast povukla i s ulica, uselila se u kue i za nekoliko dana uope se nije primjeivala.
("Trgovac i nova vlast", ui 1975: 78)
Andriju Viia zapalo je prenijeti vijest o dolasku drave, njezinu upadu u grad iz kojeg
se proirila i na sela, pa ak i u planine, do lugara i pastirskih nastamba. ("Drava",
ui 1975: 79)
...da e drava stii i do njih iako su putevi preorani a nekuda ih i nema. ("Drava",
ui 1975: 79)
I dok je pazio na zastavu, dok ju je zanosno motrio, usporio je korak i nije ni zamijetio da
ga je drava pristigla, prevarila ga, kamioni su mu zatrubili sveano i snano i projurili.
("Drava", ui 1975: 79)
...a podalje od njega sekretar komiteta duboko razmilja kamo da ih poalje, odmah sad,
jer vlast ne moe ekati ni razmiljati, to su i oni znali. ("Kruh", ui 1975: 87)
I zakonima, poput vlasti, ui daje znaajke ivog bia, pa se tako u njegovu
djelu dogaa da "snaga starih zakona spade i preli se u nove" (ui 1975: 83) ili da
e graani koji pokuaju bjeati od zakona "zapast (...) i zapetljati se u drugi, tvri
zakon" (ui 1975: 83).

4
Kad smo rekli religija, samim tim rekli smo sve. Jer religije, kad postanu crkve, udruuju u sebi i
elemente drave i elemente ideologije: grubu, brahijalnu mo one prve, i psihiku prisilu ove druge.
(Desnica 2005: 68.)
5
Ali moramo priznati da je religija prvi, nuni i neminovni, stepen ovjekovog duhovnog razvoja, pa je
ona, makar kakva bila, i ovog puta predstavljala prvi trag duhovnog ivota u tom novom ovjeanstvu.
(Desnica 2005: 68.)
6
O performativnoj ulozi fantastinog diskursa vidi u: Kuva-Levai 2006: 214302.
7
Prema: Dujo Sladojevi, pogovor u: ui 1975: 126.

291
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

ui i ismijava vlast, pie o njoj s ironijom, a njene predstavnike ili poslanike

obiljeava karakteristikom vjernog sljedbenika koji ne razmilja, ve se, zadojen
ideologijom, posluno pokorava vlasti:
'Trebalo je da im kaemo da emo uiti djecu i tome kako nema Boga.' 'Da, i o tome
emo ih uiti', ponosno e Ani. 'Ja to imam zapisano', i posegnu rukom u dep. ("Kruh",
ui 1975: 91)

uievi pak likovi pokazuju relativizirajui stav malog ovjeka, prosjenog

seljaka prema dravnoj ideologiji. Ona ostaje neto to se vee za politiku elitu, a
ne za njih:
'Za unuke, za unuke skupljam. Dobit u unuke, a drava moe i otii', odgovarao je on.
("Drava", ui 1975: 81)
Vid to nije razumio, ali je razmiljao o tome zato je sveenik hvalio zakone, a prije je
uvijek propovijedao o bogu ne spominjui vlast. ("Kruh", ui 1975: 85)

Vlast, primjeuje Dujo Sladojevi, postoji "tek kao prijetnja na koju se rauna",
a ima svrhu "egzekutora, izvrioca osude koju je donijelo javno mnijenje" (Sladojevi
u ui 1975: 126). Nastupa pak kao "organizirani mehanizam zastraivanja koji,
iako se potuje, uvijek ima negativnu konotaciju" (Sladojevi u ui 1975: 126).
Glavni junak kod uia je, kako tvrdi Sladojevi, "nijem i nemoan" (Sladojevi
u ui 1975: 126), pa tako i pred vlau od koje se ne moe obraniti. "Rije je o
karakterima", navodi pak Jurica Pavii, "koji su reducirani na golo imenovanje i
na jednu psihemsku, sociemsku ili ontemsku funkciju", koja je kod uia "strah
od drave" (Pavii 2000: 126).
'Boje li se oni vlasti?' prvi e opet.
'Boje. Vlasti se svi boje. Zato i ute, zar ne primjeuje?' ("Kruh", ui, 1975: 88)

U prii "Saboter" (iz zbirke Tridesetogodinje prie), junak je jedan od popisivaa

koji su na zadatak od gradske vlasti dobili buditi po noi "nepoudne" graane te ih
ispitivati da bi se otkrilo tko nije odan vlasti. No, za razliku od ostalih, ovaj popisiva
poinje se bojati da glavar ne posumnja i u njegovu iskrenost. Ta ga misao pone
obuzimati, te on razmilja sve paranoinije: priinja mu se da je glavaru neto nejasno,
da je on sam upropastio sav posao budei krive ljude, razmilja o tome kako bi bilo
kad bi mogao promijeniti zapisnik i upisati ona imena na koje misli glavar. Junak se
boji glavara i ak osjea da je njegov strah prevelik, ali "povratka uza sav razum ne
bijae kao da ga je neka sila odvlaila dalje i dublje u strah" (ui 1979: 34). Njegov
strah potom prelazi u krivicu, stravinu grinju savjesti, jer misli da nije uspio obaviti
zadatak koji mu je zadan te mu "sijevnu vlastita osvetnika misao i od nje se strese:
da je sam ravan neprijateljima, da je gori jer je saboter" (ui 1979: 35).
Vlast na kraju uievih pria esto naudi ljudima do mjere velike osobne
tragedije. Ona ak ovjeka dovodi do toga da pone gubiti vlastiti identitet, pa tako
Ivan Ani nakon povratka kui biva zamijenjen za svog brata jer je tako odgovaralo
tamonjoj vlasti koja je Ivana ve proglasila mrtvim:
'Zato ti ne bi mogao biti ovaj', opet e predsjednik pokazujui na drugu kolonu. 'Zato
to nisam, ljudi, zato to je to moj brat, to vam je?!' gubio je strpljenje Ivan. 'Sve mi
neto govori da si ti ovaj, a da su Talijani ubili ovoga', umijeao se ef policije koji je
iznenada, saznavi da se stvar zapetljava, dojurio. ("Povratak", ui 1975: 120)

292
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

Odjednom se od sasvim realistine situacije poinje odvijati radnja za koju

osjeamo da je fantastina: svi sudionici radnje raspravljaju o identitetu kao da se
on moe promijeniti kada tko poeli, a i kolone u knjizi roenih uskoro se poinju
mijeati "kao da su podaci iz prve prelazili u drugu i nanovo se vraali, sve bre i
bre, tako da ne mogahu ni pratiti zamjenu i odustae" (ui 1975: 120). Kada su
se svi pribrali, nisu vie znali tko je tko, a Ivan je jednostavno odustao od svega te
izaavi van "iznova uhvati svoje lice u potamnjelom i prljavom oknu slastiarnice
'Kod Idriza' i, to ga dulje gledae, to mu postajae umornije i nepoznatije, sve dok
se napokon ne upita je li uope njegovo?!" (ui 1975: 121)
esto se upravo komunistika vlast percipirala kao takva kao politiki sustav
u kojem ovjek pone gubiti sebe i svoju individualnost, pa je stoga lako zakljuiti da
ui i napada upravo tu ideologiju, koja je bila aktualna u doba njegova stvaranja.
Da je tomu tako, svjedoi i njegovo opisivanje gradske politike ija "vlast uope nije
skrivala svoje nakane da preveliko bogatstvo smanji, osobito trgovcima i kovaima,
kao ni to da nekima imutak povea, ponajprije bolesnima i sirotinji" (ui 1975:
93). Takoer, vlast nije doputala bogaenje, te se obvezivala na to da od bogatih
daje siromanima:
'Nije mogue da ovjek nema nijednog dinara' doda drugi.
'Nije mogue' sloi se trei predstavnik.
'Valja mu pomoi' opet e prvi predstavnik.
'Dat emo mu od onoga koji ima najvie' odluno se javi drugi predstavnik vlasti.
("Potraga", ui 1975: 94)

'Ovdje je nalog vlasti', ree napokon namjesnik. 'Vi ne smijete imati toliko mlinskog
kamenja'.
'Zato?', Viga e.
'Ne smijete mljeti jer ete se obogatiti, a naa vlast to ne podnosi.' ("Vodenica", ui
1975: 102)
Tridesetogodinje prie prva su "postfantastiarska" uieva knjiga, ali kako
navodi Pavii, ona samo ima "snanije ne-fantastiarske primjese ve otprije
prisutne" (Pavii 2000: 172) i u njoj je mijeanje "ortodoksnog fantastiarstva s
primjesama politike alegorije" Pavii 2000: 172) manje zastupljeno. No, u sjajnoj
prii "Saboter" moemo jo uvijek nai oba obiljeja. Ta pria govori o strahu
od imaginarnog "glavara", koji je prikazan kao kakav totalitaristiki diktator, a
fantastina kulminacija straha pred glavarom dogaa se na samome kraju:
Uinilo mu se da je otvorio oi i vidio strop osakaen golemom glavarovom glavom iz
koje izrastaju krupne glavarove oi kao da e svakog trenutka iskoiti, ispaliti kao meci.
Takoer mu se uinilo kako je to potrajalo dugo i kako je uvealo strah od kojeg je
napokon klonuo i poloio glavu na hladan i tvrd pod. ("Saboter", ui 1979: 36)

ui, dakle, ne doputa da uzrok kobnih fantastinih zbivanja ostane

nejasan i mitski zamagljen. Uzrok zla je djelovanje konkretnih ljudi i politike kao
(konkretiziranog) prokletstva nad obinim, malim ljudima, to njegovu fantastiku
ini angairanom, i u tom smislu usporedivom s Desniinom ili Breanovom.
Za razliku od onih fantastiara koji su neizravno ili hermetino progovarali
o vlasti, Ivo Brean u svojoj zbirci Pukotine & druge prie izruguje vlast posve
otvoreno dajui zapravo kritiku hrvatskog drutva devedesetih godina 20. stoljea:

293
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

Morao ga je primiti za kustosa, jer su mu oni na Poglavarstvu to gotovo naredili.

Istakao se u HVO-u, rekoe, i sad je tu kao prognanik. A k tome mu se, kau, i Gospa
ukazala u Meugorju, zbog ega je svoje krteno ime Marijan promijenio u Marijofil,
te tako i na nebu stekao povlateni status. Jedino je pitanje je li mu tom prigodom
Gospa darovala i diplomu arheologa, jer je naukovanjem sigurno nije mogao zasluiti;
nema blage veze s poslom, a struka mu je zadnja stvar na svijetu koja ga zanima.
("Poast", Brean 2000: 71)

Otvoreno se izruguje i komunistikoj i novoj hrvatskoj vlasti devedesetih:

Partizani nisu imali nikakva smisla za privatnovlasnike odnose, a jo manje za rimsku
mitologiju, pa su ga jednostavno prisvojili, demitologizirali, skinuli lik Venere s njegova
pramca i, u duhu vlastite mitologije, preimenovali ga u PROLETER. ("Venera i proleter",
Brean 2000: 235)
(...) brod je doivio jo jednu mitoloku pretvorbu u duhu povijesnog trenutka i nazvan
je VILA VELEBITA. ("Venera i proleter", Brean 2000: 237)

Tipian lik Breanovih pria je intelektualac koji ne moe stati na stranu niti
jedne politike ideologije, a suprotstavljaju mu se razni politiki opredijeljeni
pojedinci koji vode drutvo:
Ali je zato donio sa sobom detektor za ispitivanje koliine hrvatstva kod svojih blinjih,
pa je tako odmah po dolasku i njega testirao i utvrdio kako mu je domoljubno zraenje
na vrlo niskom stupnju, te je s tom dijagnozom nepodoban za voenje Muzeja. Ni onima
od prijanje vlasti nije ba prirastao srcu; sumnjiili su ga zbog vika ovoga u emu mu
sada Beus nalazi manjak. ("Poast", Brean 2000: 72)
A da ja tebe neto pitam! Zar nije ta ikonografija isto tako dio povijesti ovog naroda
kao i sve ono prije nje? (...) I ti borci onda nisu bili nita manji domoljubi od ovih sad,
jer su ili u borbu ne zbog komunizma, nego da tog okupatora izbace odavde. ("Poast",
Brean 2000: 85)
A umjetnost se, koliko ja znam, ne dijeli na pravoslavnu i katoliku. ("Poast", Brean
2000: 85)

Likove ujedno obiljeava i pesimizam koji ih i distancira od ideologije:

No, ova moja je isti juri na vjetrenjae; niti moe ita promijeniti niti pruiti kome
kakvu utjehu ili nadu. U svijetu bez naela imati naela i kretati u bitku uime njih, doista
je ravno Don Quijoteovim pothvatima. ("Poast", Brean 2000: 103)

Tako u jednoj od pria povezuje drutvenu klimu devedesetih s kugom iz 17.

stoljea. U prii "Poast" glavni lik, povjesniar Mirko Dunat, pokuavajui napisati
znanstveni referat o kugi u ibeniku 1649. godine za izlaganje na simpoziju, kroz
procjepe u vremenu otkriva paralele izmeu tadanjih i sadanjih zbivanja i likova,
u doba Domovinskoga rata 90-ih. Ono to je neko bila kuga, to je sada moralna
bolest koja je zahvatila sve likove eljne moi i vlasti. Kugu usporeuje s "grabeom,
karijerizmom i drugim oblicima korupcije, koji sve vie uzimaju maha", a ta nova
"kuga" za njega je "karakterna kuga, koja razara sva moralna naela i dostojanstvo
osobe, tamanei ovjeka u ovjeku", dok od nje "najvie obolijevaju oni koji se
stjecajem okolnosti domognu nekog poloaja u vlasti" (Brean 2000: 79).
Kao to Desnica progovara o religiji kao ideologiji, tako je i za Breana religija
postala dio drutvenog sustava koji je doivio pad moralnih vrijednosti. Crkva
je tako postala "poligon na kome se politiari utrkuju tko e sebi osigurati veu

294
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

prednost" (Brean 2000: 93), a u njoj "vie nema nieg to se moe vezati za Boga:
ni nade, ni straha, ni ljubavi, ni vjere, ni bilo kakva emotivna odnosa; moralna kuga
poharala je sve" (Brean 2000: 93).
Jedan od Breanovih likova tako je izjednaio sve religije i angaman se autora
izrie snanim paradoksom:
Bog se odavde posve izgubio i iza njegova imena krije se Sotona. Sve crkve i damije
njemu slue, a sveti simboli su im samo maska. Pogledajte, tu svatko ima svoga boga
i u njegovo ime spreman je ubiti. Samo Sotona moe imati toliko lica. ("est mrtvih
ratnika", Brean 2000: 142)

U jednoj od pria Brean tematizira utjelovljenje, odnosno materijaliziranje

nacionalne mrnje. Mrnja se tako pojavljuje u liku estorice ljudi, predstavnika
raznih nacionalnosti i povijesnih zloinakih pokreta na podruju BiH, koji navode
druge na zloine:
Ovo povijesna mrnja uzima svoj danak. ("est mrtvih ratnika", Brean 2000: 132)

Shvaanja koja se mogu iitati iz proze nastale u drugoj polovici 20. stoljea,
smatra D. Roksandi, "obino se dodiruju s nekim od suvremenih filozofija i teorija
(na primjer, s filozofijom ivota, marksizmom, psihoanalizom, fenomenologijom,
egzistencijalizmom), a u nekakvu su odnosu afirmativnu ili poleminu i prema
ideologiji vladajue elite, to i njih same ini implicitno ideologinima" (Roksandi
2010: 7). Desnica, ui i Brean imali su potrebu postaviti se u polemian odnos
prema vlasti. Sva tri autora otvoreno rue ideoloke koncepte drutva, no ine to
na razliite naine. Dok ui otvoreno napada totalitarnu vlast, Desnica i Brean
distanciraju se kako od totalitarizma, tako i od prividne, ideologizirane demokracije.
Ideologemska struktura fantastinih tekstova ovih autora ostvaruje se na
razliite naine. Stjepan ui koristi radikalizaciju motiva i dovoenje tijeka radnje
do apsurda, to je tipino za kafkijansku fantastiku. Vladan Desnica svoje djelo
temelji na iskazivanju "velikih istina" o ideologiji, istovremeno ga smjetajui u
fantastinu, distopijsku fabulu, dok se, pak, Breanovi likovi bore protiv politike
koja na upravo fantastian nain upravlja njihovim ivotom, svjesni da im se dogaa
neto to je u stvarnosti nevjerojatno, ali se tomu ne mogu suprotstaviti.
ui u sredite svoga zanimanja postavlja vlast i masu, a pojedinci su rijetko i
slabo konstruirani u njegovim priama, podreeni fantastinom zbivanju i nemoni
pred njim, kao i pred samom vlau koja je izvor te, gotovo mitske moi. Desnica se
u svome djelu ne bavi pomnom psiholokom karakterizacijom8, dok je Breanu pak
u centru radnje upravo lik, pojedinac koji bjei od politike i promilja sebe:
Lako za to to bi mogao nestati; uostalom, to nas sve, prije ili kasnije, ionako eka.
Nego, ovo suoenje uivo s tim nekadanjim sobom, a osobito prijezir koji bi proitao
u vlastitim oima zbog ovoga to je sad, inilo mu se, ne bi nikako mogao podnijeti.
("Pukotine", Brean 2000: 18)

8
Desnica u ovome djelu opisuje reakciju na pronalazak lijeka za besmrtnost raznih izmiljenih kolektiva
budunosti. Tako suprotstavlja: liberalno drutvo nasuprot totalitaristikog, noviji svijet nasuprot
starijeg, vlast nasuprot naroda, te teoretizira o karakteru tih izmiljenih kolektiva, no ne prikazuje
karakter pojedinca unutar nekog od tih svjetova.

295
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

Kolektiv u njihovim priama uvijek biva izigran:

Tamo se naime narodnom zadovoljstvu pridaje tako golem znaaj, da je ono uneseno
kao konstitutivni element u sam logiki pojam naroda. Tamo je narod zadovoljan ve
per definitionem: u neku ruku, to mu je osnovna karakteristika i kriterij prepoznavanja.
Odatle, gvozdenom logikom slijedi: ako narod nije zadovoljan, ako prigovara, ako
rope, ako se buni, on samim tim prestaje da bude narod i postaje, sasvim suprotno,
zavedena gomila protunarodnih elemenata. (Desnica 2006: 3738)
Sekretar ih je upozorio da razgovaraju to manje, osobito o vlasti i politici jer narod
uvijek drukije misli i krivo razumijeva sve to vlast ini i smilja pa je, za sada, bolje o
svemu utjeti. ("Kruh", ui 1975: 88)
Tako je Marko, umjesto svog broda, dobio samo pouku, iz koje je mogao zakljuiti da
se on nikako ne moe podvesti pod pojam 'narod', a kamo spada, neka sam Bog zna.
("Venera i proleter", Brean 2000: 236)

ui u sedamdesetim godinama prologa stoljea ne moe otvoreno progovoriti

o tome to politika ini, nego je sugerira smjetanjem radnje u takvo vrijeme i
takav prostor, te smjetanjem likova u takve situacije koje neupitno asociraju na
odreenu vlast i posljedice vladanja u odreenom vremenskom periodu, no sluei
se fantastinim odmakom od stvarnosti ("Trgovac i nova vlast", "Drava", "Kruh",
"Saboter" i druge prie). Pie tako zbog toga to je svjedoenje dogaajima tog
vremena pomou fantastinog odmaka donekle mogue, dok otvoren govor, o npr.
nasilju odreene vlasti, nije. Desnica pak 1957. otvoreno napada sve vrste vlasti,
iako ih ne imenuje, dok Brean u 2000. napada i bivu i tadanju vlast, navodei
ak i imena stranaka.
Otvoreno politiko izjanjavanje vodi u izravan politiki diskurs. esto djelo
gubi na svojoj uvjerljivosti upravo na onim mjestima gdje ideoloka tendencija
najvie dolazi do izraaja. No, iako politiki i drutveno angairani, spomenuti
Desniini, uievi i Breanovi tekstovi ostaju umjetniki aktualni i nakon protoka
vremena o kojem piu, jer su njihovi politiki i drutveni ideologemi funkcionalno
ukljueni u tkivo knjievne umjetnine problematizirajui ne samo destruktivnost
ideologija, nego i ovjeka uope.

Literatura

B i t i, Vladimir. 1997. Pojmovnik suvremene knjievne teorije. Zagreb: Matica

hrvatska.
B r e a n, Ivo. 2000. Pukotine & druge prie. Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske.
B r e i , Vinko. 1991. "Literatura kao ideologem. Ante Kovai i pravatvo".
Umjetnost rijei, god. 35, br. 1, 4753.
u i , Stjepan. 1975. Staljinova slika i druge prie. Zagreb: Naklada CDD.
u i , Stjepan. 1979. Tridesetogodinje prie. Zagreb: Nakladni zavod MH.
D e s n i c a, Vladan. 2005. Hotimino iskustvo diskurzivna prozna Vladana
Desnice. Zagreb: V.B.Z. SKD "Prosvjeta".

296
Kornelija Kuva-Levai, Amanda Car, Drutveni... Croat. Slav. Iadert. viii/i (2012), 287-297

D e s n i c a, Vladan. 2006. Pronalazak Athanatika. Zagreb: V.B.Z.

K u v a - L e v a i , Kornelija. 2006. Mitski jezik u hrvatskoj fantastinoj prozi
(disertacija). Zadar: Sveuilite u Zadru.
P a v i i , Jurica. 2000. Hrvatski fantastiari. Zagreb: Zavod za znanost o
knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
R o k s a n d i , Drago (ur.). 2010. "Desniini susreti 2010.": Ideologija vlasti i
ideologinost teksta. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
S o l a r, Milivoj. 1983. Teorija knjievnosti. Zagreb: kolska knjiga.
T u n j i , Andrija. 29. lipnja 2000. "Stjepan ui: Ukidanje Treega programa je
ukidanje kulture". Vjesnik.
V a n D i j k, Teun A. 2006. Ideologija, Multidisciplinaran pristup. Zagreb: Golden
marketing-Tehnika knjiga.
V i s k o v i , Velimir. 1983. Mlada proza eseji i kritike. Zagreb: Znanje.

Social and Political Ideologemes in Croatian Fantasy Fiction

(In the Example of Desnica, ui and Brean)

This paper defines the ideologeme and deals with ideologemic structures in the
selected works by Vladan Desnica, Stjepan ui and Ivo Brean. It explains why
these Croatian writers turn to fantasy genre and what their position is in relation
to the authority. All three authors break the ideological concepts, but they do it in
different ways, so it is revealed how the ideologemic structures of their fantastic
texts work. An answer is also given to the question as to whether fantasy prose
functions as an ideologemic structure at all.
Key words: ideologeme, fantasy prose, Desnica, ui, Brean.

297
298