vicarska

vicarska Konfederacija
Schweizerische Eidgenossenschaft
Confdration suisse
Confederazione Svizzera
Confederaziun Svizra

Zastava Grb

Geslo
Unus pro omnibus omnes pro uno (lat.)
Un pour tous, tous pour un (fra.)
("Svi za jednoga, jedan za sve")

Himna
vicarski psalam

Glavni grad Bern

Slubeni jezik njemaki, francuski, talijanski i retoromanski

Dravni vrh

- Predsjednik Saveznog Eveline Widmer-Schlumpf

vijea

- Predsjednik Vlade Eveline Widmer-Schlumpf

Neovisnost 1. kolovoza 1291.

Povrina 132. po veliini

 - ukupno 41.285 km2

- % vode 4,2 %

Stanovnitvo 92. po veliini

- ukupno (2003) 7.318.640

- gustoa 184/km2

BDP (PKM) procjena 2005.

- ukupno 264.1 milijardi $ (39.)

- po stanovniku 32,300 $ (10.)

Valuta vicarski franak

(100 rapa)

Pozivni broj +41

Vremenska zona UTC +1

UTC +2 ljeti

Internetski nastavak .ch

1) ef drave je kolektivno tijelo - Savezno vijee kojeg ine Doris Leuthard, Samuel Schmid,
Micheline Calmy-Rey, Pascal Couchepin, Eveline Widmer-Schlumpf, Hans-Rudolf Merz,
Moritz Leuenberger, Micheline Calmy-Rey kao predsjednik (primus inter pares);
2)
Savezno vijee je izvrno tijelo Konfederacije

vicarska Konfederacija ili vicarska (njem. Schweizerische

Eidgenossenschaft, fra. Confdration suisse, tal.Confederazione
Svizzera, retoromanski Confederaziun Svizerra) je savezna drava u sredinjoj Europi. Granii
s Lihtentajnom i Austrijom na istoku, Francuskom na zapadu, Italijom na jugu i jugoistoku,
te Njemakom na sjeveru.
vicarska ima dugu tradiciju neutralnosti, ali i meunarodne suradnje i sjedite je brojnih
meunarodnih organizacija.
Confoederatio Helvetica je latinska inaica slubenog naziva drave, ime se izbjegava izbor
izmeu jednog od etiri slubena jezika. Akronim CH se, meu ostalim, koristi kao internetski
nastavak.
Usprkos imenu, vicarska je faktiki federacija, a ne konfederacija.

Sadraj
[sakrij]

1Zemljopis
o 1.1Reljef
o 1.2Klima
o 1.3Vode
o 1.4Planine
2Administrativna podjela (vicarski kantoni)
3Promet
4Gospodarstvo
 5Stanovnitvo
6Povijest
7Izvori
8Vanjske poveznice
o 8.1Ostali projekti

Zemljopis[uredi VE | uredi]
Podrobniji lanak o temi: Zemljopis vicarske
vicarska se nalazi u Srednjoj Europi i prostire se izmeu enevskog i Bodenskog jezera. Granii
s Njemakom, Austrijom, Italijom, Lihtentajnom i Francuskom. Ukupna povrina iznosi 41 285
km2. Glavni grad je Bern, a ostali vei gradovi su Zrich, eneva, Lausanne i Basel.
Reljef[uredi VE | uredi]
Sastoji se od tri geografska razliita djela: Jure na sjeverozapadu, vicarske visoravni u srednjem
dijelu i Alpa na jugu i jugoistoku. Oko 10% dravnog teritorija zaprema vapnenaka Jura
(prosjena visina 700 - 800 m) s krkim formama reljefa, 30% vicarska visoravan (500 - 1000
m), graena od pjeenjaka i konglomerata koje pokrivaju glacijalni nanosi, a 60% Alpe.
Dolinom Rhone, Gotthardskim masivom i dolinom Rajne odvojene su Bernske i Glarnske Alpe na
sjeveru od Peninskih ili Valikih (najvii vrh u vicarskoj Dufour, 4 633 m), Lepontskih i Retijskih
na jugu. Na Peninskim i Bernskim Alpama, nalazi se najvee alpsko podruje ledenjaka
(Altschgletscher).
Klima[uredi VE | uredi]
Klimatske razlike uvjetovane reljefom. Na vicarskoj visoravni klima je uglavnom topla. Klima
junih alpskih dolina pribliuju se sredozemnoj. Vii dijelovi vicarske imaju izrazito planinsku
klimu; u Davosu (na 1 560 m visine) prosjena sijeanjska temperatura -7 C, srpanjska 12,1 C.
Najveu godinju veliinu oborina (vie od 2000 mm) imaju rubni dijelovi Alpa. Unutranji
planinski dijelovi sa zatvorenim dolinama znatno su sui (do 600 mm u dolini gornje Rhone). Na
sjevernoj strani Alpa i na vicarskoj visoravni karakteristian je suh i topao vjetar fen, koji
uzrokuje nagle promjene temperature. Izuzetno blaga klima jest na obalama jezera.
Vode[uredi VE | uredi]
Gusta rijena mrea pripada slivu Sjevernog mora i Sredozemnog mora s Jadranskim morem
i Crnim morem. U Gotthardskom masivu izviru velike rijeke zapadne Europe: Rajna (Vorderrhein),
duga 375 km (u vicarskoj) i Rhone, 264 km. Rajna odvonjava oko 4/5 vicarskog teritorija. Vei
su vodeni tokovi Tessin (pritok pada) i Inn (pritok Dunava). Rijeke se istiu hidroenergetskim
potencijalom koji se u velikoj mjeri iskoriuje. Mnoga jezera preteno su glacijalnog podrijetla.
Na sjeverozapadu Neatelsko jezero (Lac de Neuchatel) u srednjem dijelu Ciriko (Zrichsee),
Firvaldtetsko (Vierwaldsttter See) i druga manja jezera. Lugansko jezero i Lago
Maggiore vicarsku dijele od Italije, enevsko od Francuske,a Bodensko jezero (Bodensee) od
Njemake i Austrije. Prirodna vegetacija niih podruja uglavnom nije sauvana; do 800 m
prevladavaju kulture. Iznad 800 m rasprostranjena je liarska uma, koja visinom prelazi u
etinarsku. Pojas etinara prua se u sredinjem dijelu Alpa do 2300 m, a visogorske livade i
panjaci do snjene granice (oko 3000 m).
Planine[uredi VE | uredi]
vicarska je alpska zemlja ija je prosjena nadmorska visina 500-800 m. Njeni najvei vrhovi
prelaze i preko 4 000 m. Najvii vrhovi su Monta Rosa (4 635 m) i Matterhorn 4 478 m. Klima je
umjereno-kontinentalna, dok je na planinama planinska te alpska. Tokom zime pue vjetar zvani
fen (fhn), koji pue s Alpa u pravcu dolina.

Administrativna podjela (vicarski kantoni)[uredi VE | uredi]

Podrobniji lanak o temi: vicarski kantoni
vicarska se dijeli na dvadeset saveznih kantona i est polukantona:

Zrich,
Bern,
Luzern,
Uri,
Schwyz,
polukantoni Obwalden i
Nidwalden,
Glarus,
Zug,
Fribourg,
Solothurn,
polukantoni Basel-Stadt i
Basel-Landschaft,
Schaffhausen,
Appenzell Ausserrhoden,
Appenzell Innerrhoden,
St. Gallen,
Graubnden,
Aargau,
Thurgau,
Ticino,
Vaud,
Valais,
Neuchtel,
eneva i
Jura.

Promet[uredi VE | uredi]
Podrobniji lanak o temi: Promet vicarske
vicarska ima vlastitu trgovaku mornaricu s matinom lukom u Baselu. U vanjskoj trgovini
vicarska se slui stranim lukama, u prvom redu Rotterdamom. Unutranja plovidba razvijena je
na jezerima. Zbog svog geografskog poloaja vicarska ima veliko znaenje u meunarodnom
avionskom prometu (glavni je aerodrom Zrich). Kopnene prometnice ulaze u sustav vorinog
dijela europske prometne mree.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Podrobniji lanak o temi: Gospodarstvo vicarske
vicarska je razvijena industrijska i poljoprivredna zemlja. Najvie ljudi je zaposleno u uslunim
djelatnostima te u poljoprivredi. Razvijena je industrija elika, metala, aluminija, mainska,
preciznih instrumenata, elektrotehnika, kemijska, farmaceutska, tekstilna, koe, prehrambena,
keramika, betonskog materijala... Zemljite nije naroito pogodno za razvitak poljoprivreda mada
ostaje vaan faktor u vicarskoj. Razvijeno je stoarstvo, a naroito se uzgajaju
mlijene krave te svinje. Takoer je razvijen zimski turizam. Razvijena je industrija okolade,
najpoznatija marka vicarske okolade je Lindt, smatra se jednom od najboljih. vicarska spada u
red gospodarski najrazvijenijih drava s najviim standardom ivota u svijetu. Dugogodinja
liberalna gospodarska politika te financijske prednosti vojne neutralnosti, neposredne
demokracije i otvorenoga gospodarstva omoguili su vicarskoj da postane najbogatija europska
zemlja.[1]
Stanovnitvo[uredi VE | uredi]
Podrobniji lanak o temi: Stanovnitvo vicarske
Najslabije je naseljeno Alpsko podruje (25 - 50 stanovnika na km2). Glavnina stanovnitva
okupljena je na prostoru vicarske visoravni; tu se nalaze najvaniji gradovi s glavnim granama
industrije i najvei dio poljoprivredne povrine. Glavni je grad Bern (141 300 stanovnika veliki
Bern 282 400 stanovnika, 1980.), a najvei Zrich (374 200 stanovnika, Veliki Zrich 707 300
stanovnika, 1975.); ostali su istaknuti gradski centri Basel, eneva (Geneve), Losana (Lausanne)
i Luzern. Prema popisu iz 1970. god. 64,9% stanovnika govori njemaki (Schwyzerdtsch),
18,1% francuski, 11,9% talijanski i 0,8% retoromanski (4,3% otpada na ostale jezike). U
vicarskoj boravi 1 012 710 stranih dravljana (1975.). Meu sveuilitima (od ukupno sedam)
najstarije je u ono Baselu (osnovano 1460. godine).
Zemlja ima blizu 8 000 000 stanovnika (prema podacima iz 2009. godine).

Povijest[uredi VE | uredi]
Podrobniji lanak o temi: Povijest vicarske
Tragovi ljudskih naselja na podruju vicarske potjeu iz ranog paleolitika. U 2.
stoljeu naseljavali su zapadni dio zemlje kelti Helveti, koji su ratovali s Rimom, i
nakon Cezarove pobjede kod Bibracte potpali pod njegovu vlast. U 3. i 4. stoljeu istonu
vicarsku poinju zaposjedati Alemani, a zapadni su dio u drugoj polovici 5.
stoljeu zauzeli Burgundi. Od 6. stoljea vicarska je uz prekide bila u sastavu franake drave.
Od 11. do 13. stoljea gotovo su cijelim teritorijem sjevernim od enevskog jezera vladali grofovi,
poslije vojvode od Zahringena. U drugoj polovici 12. stoljea dominiraju u jugozapadnom dijelu
zemlje grofovi Savojski, a na sjeveroistoku grofovi Habsburki. Za vrijeme Prvog svjetskog
rata neutralnost vicarske nije bila ugroena. vicarska je 1920. stupila u Ligu naroda, zadravi
i dalje poloaj neutralne zemlje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata vicarska je odrala svoju
neutralnost pomaui prvo na obje strane, a kasnije samo Njemaku i Italiju. 1946. godine
uspostavljeni su diplomatski odnosi sa Sovjetskim Savezom. vicarska nije traila primanje u UN,
jer joj je priznat status stalno neutralne drave. Na referendumu 1959. godine odbijen je prijedlog
da ene dobiju pravo glasa. Godine 1960. vicarska je pristupila Europskom udruenju za
slobodnu trgovinu (EFTA). 1971. godine ene su dobile pravo glasa. vicarska je ula u UN 10.
rujna 2002. (odlukom A/RES/57/1).[2] Krajem 2008. godine vicarska je postala i punopravna
lanica Schengenskog prostora.

Izvori[uredi VE | uredi]
1. Jump up http://proleksis.lzmk.hr/48191/
2. Jump
up http://www.un.org/News/Press/docs/2002/GA10041.doc.htm

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Portal:Europa

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se lanak na temu: vicarska Konfederacija
U Wikimedijinu spremniku nalazi se jo gradiva na temu: vicarska
U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas vicarske
[otkrij]
V RU
Drave u Europi
[otkrij]
V RU
EFTA
[otkrij]
V RU
Frankofonija
Kategorija:
vicarska
Navigacijski izbornik
Niste prijavljeni

Razgovor

Doprinosi

Otvori novi suradniki raun

Prijavi se
Stranica
Razgovor
itaj
uredi VE
uredi
Vidi povijest izmjena
Trai
Kreni

Glavna stranica
Kafi
Novosti
Nedavne promjene
Sluajna stranica
Pomo
Donacije
Ispis/izvoz
Napravi zbirku
Preuzmi kao PDF
Inaica za ispis
Wikimedijini projekti
Zajedniki posluitelj
Pomagala
to vodi ovamo
Povezane promjene
Postavi datoteku
Posebne stranice
 Trajna poveznica
Podatci o stranici
Stavka (Wikipodatci)
Citiraj ovu stranicu
Drugi jezici
Afrikaans

Bosanski
Dansk
English
Esperanto
Espaol
Suomi
/ srpski
Jo 234 druga jezika
Uredi meuwikije
Ova je stranica posljednji put ureivana dana 28. prosinca 2016. u 16:39.
Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim
uvjetima; dodatni uvjeti se mogu primjenjivati. P