PODSJETNIK ZA SKOLSKI ESEJ Antun Gustav Mato (pjesme — izbor) @ Antun Gustav Mato poezijom se poteo baviti relativno kasno: prvu je pjesmu objavio tek 1906. godine. U osam godina napisao je osamdesetak pjesama koje je uglavnom objavijivao po Zasopisima, a pjesme su u zbirci objavijene tek posmrtno (Pjesme, 1923) Legenda kaze da mu je poezija, zapravo, bila zamjena za glazbu: naime, Mato je svirao violonéelo, a zbog bolesti je mora prestati svirati. Time se obja&njavaju sugestivnost, ritmiénost i muzikalnost kao neka od temelj obiljezja MatoSeve poezije. + Njegovo je pjesnicko stvaralastvo simboligno obiljezeno temama ljubavi i smi pjesma Utjeha kose (1906), a posliednja napisana Notturo (1914,). Izmedu tih dvi smijestile su se pjesme razlizite tematike. Pjesnizki program (programatske pjesme): Mladoj Hrvatskoj, Srodnost @ U Mladoj Hrvatskoj pjesnik naglasava magitnu sugestivnost lirske poezije te teznju Cistoj Ijepoti (Liepoti éistoj himnu zapjevajmo), a na kraju poziva na uskrs hrvatskoga pjesniStva, odnosno na Zajednistvo modemistickih pjesnika. | # Antun Gustav Mato najvi8e se u svojoj poeziji priblizio simbolizmu. U pjesmi Srodnost iznosi simbolistitki program: Visega Zivota otkud slutnja ta Sto je kao glazba budi miris cvijeca? Gdjeje taina due, kofu durdic zna? || © Dakle, tezedi idealu Ijepote koja se krije iza pojavnosti vanjskoga svijeta, kako je to uéinio & Baudelaire u pjesmi Suglasja, Mato’ pige sugestivnu impresionisti¢ko-simbolisti¢ku poeziju Se savrSene forme (najées¢e sonet). elak Pjesnizka tema - ljubav: Utjeha kose, Djevojtici mjesto igracke, Samotna pjesma Utjeha kose @ Temeljni su motivi u ovoj pjesmi Ijepota, Ijubav i smrt. Buduci da veé u prvom stihu Matos uvodi motiy sna, time na neki nacin odreduje natin citanja pjesme: sve &to slijedi nakon éitanja prvoga stiha pripada snu - dvorana kobna, odar, agonija svijeca.... a svi se ti motivi sjedinjuju u oksimoronu smart krasna. ¢ Lirski se subjekt otkriva od prvoga stiha (Gledo sam te sino¢,), a njegovo je emocionalno stanje prikazano stihovima U shijepoj stravi iu strasti muke, // U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Na kraju pjesme, u poanti, Ijepota / Ijubav nadvladava ¢ak i samu smrt, a san dobiva dodatnu dimenziju: Pa mi rece: ,Miruj! U smrti se snival” \ heeanl, Pjesnitka tema - domovina: Gospa Marija, 1909., Stara pjesma, Gnijezdo bez sokola, Kod kuce Matoeva se domoljubna poezija moze podijeliti u dvije faze: dok je boravio izvan Hrvatske, u svojim je stihovima patetiéno idealizirao domovinu (Gospa Marija), a nakon povratka o domovini progovara kriticki s neskrivenom ironijom (Stara pjesma).PODSJETNIK ZA SKOLSKI ESE) 1909, + Plesma 1909. nastala je povodom 100. obljetnice rodenja Ljudevita Gaja, Stotinu godina kasnije Matos, koji se nakon duga izbivanja vratio u Hrvatsku, slika Hrvatsku na vjeSalima: njegova je domovina izdana, objesena, a izdajnici (2biri) brigu i njezino ime. ¢ Pjesma je pisana u obliku soneta: u katrenima se slika objeSene (Zene) prikazuje staticno, bez glagola, a pjesnik se sluzi elipsom (Na vjexalima. Suha kao prut. /Na uzni¢kome zidu. Zidu srarna.) i neobiénom poredbom (Ubijstva mjesto, tamno kao blud) stvarajuci dramatignu sliku. ¢U drugoj se strofilirski subjekt izravno otkriva pokazuju¢i svoj odnos prema prethodndjslici: ¥ena ga podsjeca na majku i voljenu Zenu, osobe do kojih mu je najvise stalo. Utercinama dolazi do obrata: u prvoj se tercini izdvaja motiv drtve za domovinu koja se povezuje 5 biblijskom Zrtvom (krvavi zno)), a u drugoj se tercini otkriva zna¢enje alegorije: objesena je Zena Zapravo domovina (Jer Hrvatsku mi moju objesise), éime se u alegorijskoj scl izjednagava ljubav prema domovini s Ijubavlju prema najblizima, Impresionistitki pejzaz: Jesenje vete, Notturno Kada se raspolozenje, emocije ili slutnje prikazuju slikom pejzaza, govorimo o impresionisti¢kom ejzazu: u pjesmi Jesenje vece to je slutnja zivota kao onog Sto dolazi nakon umiranja, a u piesmi Notturno to je slutnja smrti, Jesenje vete ¢ Slikom pejzaza pjesnik pokazuje duhovni pejzaz: pjesma je pjesnikova impresija, odraz njegova raspolozenja. U katrenima se donosi slika jeseni: epitetima (olovne i teske snove), personifikacijom (sunce u ranama mre) i onomatopejom (crne¢i se crim vranama) ocrtava se jesenski krajolik kao siv i tmuran, odnosno kao prostor u kojem sve umire. # Utercinama dolazi do obrata: javijaju se motivi Zivota (ceste i Zovjeka), a u posljednjoj tercini dominira motiv jablana koji simbolizira Zivot: Samo gordijablan lisjem suhijem / Sapce o Zivotu mrakom gluhijem, / Kao da je samac usred svemira. Arhaizmima suhijem i gluhijem slikovito se prikazuje ciklus umiranja i ponovnoga radanja u prirodi. + Pjesnicki ritam prati temeljno raspolozenje: usporenom ritmu u katrenima suprotstavijen je pomak u | Posljednjoj tercini: nada koju donos! jablan kao da usporava ritam, Dakle, iako nam se Gini da je sve mrtvo, motivom jablana ukazuje se na svevremenski ciklus Zivota | umiranja u prirodi. Notturno ¢ Notturno je posljednja napisana MatoSeva pjesma, Nastala je nekoliko dana prije pjesnikove smrti, +¢ Ugodaj noénoga krajolika prikazan je pjesni¢kim slikama: vizualnim (mlaéna no¢ u selus; mrkitoranj | i blaga svjetlost; zeljeznicu guta veé daljina), auditivnim (u selu laved, Sitni cvréak sjetno cvréi; § mrkog tornja bat / Broji pospan sat; Sve je ti8i huk) te olfaktivnim (Ljubav cvijeca mitis jak i strasan). + U Notfurnu se asonancom i aliteracijom dogarava ugodaj spokoja koji donosi mir: Mlaéna noéu selu avez; kasan (asonanca),sitni cvréak sjetno cvréi,jasan (aliteracija i onomatopeja — evrcak cvréi). Asonanca ialiteraclia povezuju se u stihu Blaga svjetlost sii sa visina, éime se sugestivno naznacuje dolazak smrti koja donosi mir, a prikazana je simbolom Zeljeznice koja nestaje u daljini (Zivot koji odlaz!). © notturno ~ noéni (krajolik). | Matoé se u svojoj poeziji najvise priblizio impresionizmu i simbolizmu. U sreditu je njegove Poezije jezik i njegove izrazajne moguénosti. Za Matosa je lirska pjesma ponajprije estetsko djelo formalno savréena oblika. Najée8¢e je pisao sonete,Dobri8a Cesari¢, Poezija (izbor) ~ Poetika Tematika. Stil | # Dobriéa Cesari¢ pjesnik je grada i gradske svakodnevice: u njegovoj su poeziji svakodnevne situacije iZivot obiéna Covjeka pretoeni uzaustavijene slike. U CesariCevu se pjesnistvu spaja romantiéarski imodernisticki dozivijaj svijeta: njegov je lirski subjekt uronjen u ravnodugnu svakodnevicu, ali on u njoj pronalazi poetske slike koje progovaraju na razini simbola. Tako u njegovoj poeziji obitna vocka postaje simbolom zaustavijena trenutka okupana ljepotom (Vocka pose kise), kap vode simbolom Ijudske egzistencije i zajednistva (Slap), oblak pjesnikom koji se krvareéi lepotu uzdigao nad materijalnim (Obiak),a lada simbolom povrijedena covjeka koji se sprema ponovno krenuti u Zivot (Na nov plovidbu). Cesaricev je pogled éesto usmjeren na bijedu najnizijih drustvenih slojeva: pokazuje smrt bezimena éovjeka iz predgrada (Balada iz predgrada) i mrtvaénicu (Mrtvaénica najbjednijih), ali i naéin zivota udi kojima je uskraéena toplina doma (Vagonaii). lako se u tim pjesmama u duhu tzv. socijalnog realizma upucuje na meduratnu stvarnost, Cesarié nije angazirani pjesnik: njegova je poezija stvarnost pretocena u estetsku viziju, a ne politi¢ki program. Sve su Cesariceve pjesme pritom refleksivne: on je misaoni pjesnik koji Covjekovu egzistenciju dozivijava kao niz proturje pa slika postaje ruznom, sre¢a se pretvara u bol, stvamost rusiidealnu sliku. Stoga su i kjuéni motivi u njegovoj poeziji proturjecni: to su BOL i SVJETLO, TUGA i RADOST, LJUBAV i SMRT. A sve se to na kraju spaja u simbolitnu KRUGU koji predstavija sam Zivot (cikliénost): tako se Zivotni pesimizam previadava idejom o vjeénom povratku, o kakvu pjeva u pjesmi Povratak. + U Cesari¢evoj je poeziji Zest kontrast (antiteza): prolaznosti je suprotstavijena vjeénost, stvarnosti ideal, obiznom neobiéno. Pritom se sluzi biranim izrazima u koje umeée i rijeti iz svakodnevnoga leksika, ali i mudre misli o Zivotu (aforizme). izraz + Cesarié uglavnom pise vezanim stihom koji se priblizava svakodnevnom govoru: njegov je stih ritmigan, sugestivan (naglasen zvukovni sloj) i samo naizgled jednostavan, a zapravo uvijek slojevit i vigeznaéan. Nerijetko se u pjesmama pojavijuje refren, a ponekad se sluZii grafickim sredstvima (npr. prazna mjesta ili niz crtica pri kraju pjesme) da bi istaknuo neka mjesta posebno vazna za temu. @ Pjesma Dobrige Cesari¢a Trubaé sa Seine (Matos u Parizu) pisana je iz Mato3eve perspektive (Matosev monolog). “BAY Oblak _ Oblakje programatska pjesma: njezina je tema odnos pjesnika i svijeta. ; + Pjesma je podijeljena u Cetiri katrena, a ima dramsku kompoziciju: u uvodu se donosi motiv ! oblaka (metafora za pjesnika), potom se postavijaju simboliéne antiteze materijalnoga i} duhovnoga: | svak je i$o svojim putem:/Za vias¢u, zlatom ilza hijebom, /A on (..) /Svojim nebom, | anakon kulminacije u kojoj se oblak uzdize sve vise, dolazi preokret: Vjetar visine raznio ga. + Kijuéna je metafora kojom se slikovito prikazuje simbolika oblaka krvareci ljepotu: u tom je | paradoksalnom izrazu spojena sva tragicnost i uzviSenost pjesnika kao nadahnuta pojedinca | koji svijet gleda ogima drukéijim od oéiju obiéna covjeka. lako je Oblak pisan u tradicionalnoj { formi (vezani stih, rima), po dozivijaju svijeta to je modernisticka pjesma.Leek Vagona: @ U socijalnoj pjesmi Vagonagi ukazuje se na Zivot najnizih drustvenih slojeva: Ijudi koji nemaju vlastita doma i ive u Zeljeznitkim vagonima. + Lirski subjekt progovara iz prvoga lica mnozine: Mistanujemo u vagonu.. poistovjecujuci se tako s bijedom maloga éovjeka. + Pjesma je sastavijena od deset katrena, a graficki je podijeljena u dva dijela: prvi je dio opi njihovih kuéa, tj. vagona, kojim se razvija tema siromastva, a drugi opis Zivota ogajnih Ijudi koj u njima dive. Ton je lirskoga subjekta autoironitan, a naglagen je refrenom: .. znamo, oznamo, Znamo da alkohol Skodi, /No rakije, rakije, rakije amo, /Jer utjehe nema u vodi. + Elipsom Nedjelja. Tuzno. naglasava se o¢aj vagonaéa i pojagava prosvjed protiv takva Balada iz predgrada @ Balada iz predgrada gradena je cikliéno, odnosno ima kruznu kompoziciju: prva se strofa ponavija na kraju pjesme, ¢ime se sugerira ponavijanje u vjecnom krugu - u ovoj je pjesmi taj krug ciklu Zivljenja i umiranja u siromasnom predgradu. Osim toga, tema je sugerirana i naslovom: balada j pjesma tuna tona u kojoj se donosi tuzan dogadaj. Tako se kompozicijom i naslovom postavija okvir pjesme u koju je smjestena priéa o neimenovanom pojedincu éija smrt prolazi potpuno nezapazen lako nije izravno izreéen, u ovoj pjesmi progovara pjesnikov prosvjed protiv takva stanja. + Siromastvo pregrada pokazano je motivima blata, staroga plota, mraka, briga, a naglageno j motivom lampe Cija je svjetlost crvenkastoZuta, to dodatno podcrtava sumorni ugodaj. + Sugestivnost izraza pojaéana je uporabom polisindetona: / nema ga sutra, ni prekosutra ne, / vele da bolestan lezi, /| nema ga mjesec, inema ga dva, /1zima je ve¢, | snijezi... + Antitezom mrak - svjetlost naglagen je socijalni motiv: sirotinja dolazi iz mraka (koji je njihove stvarnost), a svjetlost je samo trenutna, kratkotrajna, kao i sretni trenutci u njihovu Zivotu. © Zametak Balade iz predgradia je stara ulitna petrolejska lampa, koja je nekada stajala na uglu jedne neobiént Zapustene uliice. Sve oko nje bilo je veoma Zalosno, upravo beznadno. Iz te teske atmosfere sam je od seb iskrsnuo blijedi lik nesretnoga Covjeka koji svake veteri prolazi kraj te lampe, dok na kraju ne legne u postel ine i8éezne zauvijek. (Dobrisa Cesari Povratak @ U sredi8tu je Povratka motiv reinkarnacije, odnosne moguénost povratka nakon smrti: pjesm je utemeljena na opreci izmedu Ijubavi koja traje i (ne)moguénosti ponavijanja te iste ljubavi nekom drugom, kasnijem Zivotu q + Prva strofa, koja se ponavlja na kraju pjesme, donosi dva tematska sloja: misaoni (Zivotni ciklus ! kao ciklus radanja i umiranja te ponovnoga radanja) i intimni ([jubav). ! + Na poéetku se druge strofe uvodi cesari¢evski motiv covjeka kao kapi u moru Zivota, odnosni uvodi se vrijeme kao temeljni motiv — protjecanje vremena (mozda) donosi mogu¢nost povratka | nakon smrti: / kad prode vjetnost zvjezdanijem putem, / Jedna vjeénost pusta, / Mogla bi se opet u | poljupcu naéi/Neka ista usta. i + Treéa i éetvrta strofa uvode motive Ijubavnika koji se ne prepoznaju u nekom buduéem Zivotu naglasak je pritom na simboli¢nom motivu svjetla (ne sluteci da si svoju svjetlost lila / Mojom davnom javom) i intuiciji koju zaglusuje razum (antiteza). + Motiv vremena temeljni je motiv u petoj strofi: u njoj se uvodi krug kao simbol vjeénosti u kojoj ! se Ijubavnici ponovno nalaze: | sinut ce o¢i, nadi ¢e se ruke,/A srca se dici— /Islijepi za stope bivsega } i Zivota /Njima cemo iéi. + | pjesma Povratak, poput Balade iz predgrada, ima kruznu (cikliéku) kompoziciju, kojom je slikovito prikazana ideja o vjecnom povratku (reinkarnacija).Josip Pupacié, Poezija (izbor) Poetika Josip Pupatic jedan je od najznaéajnijih pjesnika krugovaske generacije. U njegovoj se poeziji razlikuju dvije stvaralacke faze. @ U prvoj stvaralatkoj fazi pokazuje se jedinstvo éovjeka i prirode, a svijet je prikazan iz perspektive djeteta koje osjeca snaznu povezanost sa zavi¢ajem. U pjesmama je vidijiva neposrednost doZivljaja te pozitivan stav prema zivotu i svijetu. Dominantni su autobiografski i pejzazni motivi. @ Druga stvaralacka faza predstavlja raspadanje takve slike svijeta i pomak prema egzistencijalnim temama: u njoj se propituje smisao Zivota, patnja, ljubav, smrt. Izraz je moderniji: za razliku od emocionalnoga pjesnistva iz prve stvaralacke faze, sada su Ceste (nadrealisticke) slike, a dominira pojmovno pjesnistvo. Autobiografski su motivi i dalje prisutni, ali su manje naglaseni. peo Pjesma More na prvi pogled djeluje kao vedra dosjetka u kojoj se pjesnik poigrava doslovnim i prenesenim znaéenjem ispreplecuci pejzazni i Ijubavni motiv izrecen istom rijecju - more, a ta se viseznacnost zadrzava do kraja pjesme. + More zapotinje veznikom / pisanim malim pogetnim slovom, cime se sugerira da je nastavak neéega sto ne vidimo, a sto je prethodilo pocetnom stihu: tako more postaje bezvremeno, stalno prisutno. Sluzeci se ponavljanjem veznika ina poéetku triju uzastopnih stihova, pjesnik naglagava interakciju s morem: lirsko ja gleda i slusa more te mu sapée, a more slusa njega - tako je more istovremeno i priroda i draga osoba s kojom se lirsko ja pozdravlja. + Izrazdobrojutroistaknut je pisanjem drukéijim od uobi¢ajenoga (grafostilem). Na isti su nagin napisane u pjesmi jos samo dvije rijegi: more i zlato, dime se temeljna dosjetka dodatno istiée jer ~ pozdrav je upucen i moru i zlatu. @ Stilem je jedinica pojaéane izrazajnosti u stilistici: grafostilem je isticanje neke rijeci nacinom pisanja. + Uppjesmi More izrazava se optimistiéan dozivja svijeta mladoga ¢ovjeka. More je u njoj istovremeno i stvarno i personificirano, odnosno istovremeno je dio prirode, ali i drago biée s kojim lirski subjekt osjeca srecu i zajednistvo: | more ija ija s morem zlatom / sjedimo skupa na Zalu vrh brijega /ismijemo se smijemo se moru. Ritam je pjesme razigran, a utemeljen je na glasovnim figurama (anafora, asonanca, aliteracija) kojima se dotarava kretanje mora: valovi, zapljuskivanje, um... Tri moja brata @ U ovoj pjesmi Pupaci¢ progovara o djetinjstvu uz Cetinu i zajednistvu s bra¢om koju je tragitno izgubio. Pjesma ima kruznu kompoziciju: na kraju se pjesme donosi varijacija pocetnoga motiva. : + Kompozicija se pjesme moje podijeliti na dva dijela, a svaki zapotinje motivom zajednistva lirskoga subjekta s bracom. U poéetnim se stihovima pjesnik posluzio anaforom da bi to naglasio: Kad sam bio tri moja brata ija, kad sam bio éetvorica nas. Ti su stihovi neobiéni zbog odstupanja od gramatizke norme: lirski se subjekt poistovjecuje s braéom naglaSavaju¢i da su nekada (sam bio) bili jedno. +Temeljni motiv zajednistva razraduje se vizualnim pjesniékim slikama utemeljenim na poredbama: Imao sam glas kao vjetar, / ruke kao hridine, /srce / kao viganj. Svaka je poredba pritom hiperbola, cime se podcrtava snaga koju je osjecao u tom zajednistvu. @ viganj - ognjiste uz koje kovaé kujeSljedece su pjesnitke slike takoder gradene pejzaznim motivima, a priroda je personificirana: Jezera sume slikala, / Dizali su me/jablani. / Rijeka me umivala za sebe./Peratice su lovile/moju sliku, se izrazava vedar dozivijaj svijeta djeteta koje se u zajednistvu s bra¢om osjeéa dijelomn zavitaja, + Udrugom se dijelu pjesme ponavijaju uvodni stihovi, ali poéetni stih Kad sam bio tri moja brata ‘ja, razlomljen je na dva dijela, ime se lirsko ja simboliéno odvaja: Kad sam bio tri moja brata / ija. \pak, lirski je subjekt i dalje povezan s bracom, a pejzazne su pjesnicke slike utemeljene na personifikaciji: Livade su me voljele. / Nosile su moj glas /Injim su sjekle potoke. U njima se osjeéa emocija: povezanost s prirodom kao povezanost s braéom. ‘Anaforom u zavrsnom dijelu pjesme taj se motiv dodatno nagla’ava, a uvodi se i metaforiéan stih Imao sam uspravan hod kojim se slikovito pokazuje snaga sto ju je crpio iz zajednitva s bracom. + Posljednja su dva stiha na neki nacin posveta braci, cime prethodne pjesnicke slike dobivaju dodatno zna¢enje. U posljednjem se stihu motiv zajednistva potpuno raspada: umjesto izraza tri ‘moja brata lirski subjekt individualizira svakoga od njih: moj brat, moj brat, i moj brat. Ls @ Pjesma Maj kriz svejedno gori naslovna je pjesma posljednje Pupaticeve zbirke objavljene nakon njegove tragiéne smrti. U njoj se pjesnik bavi egzistencijalnom temom - lirsko se ja obraca sebi samom postavijajudi kljuéna egzistencijalna pitanja: tko sam? kome i Cemu pripadam? koje je moje mjesto u svijetu? kamo idem? Sto me eka na kraju puta’. : + Temeljni motivi navedeni su u poéetnim stihovima: svijet, raskrsée (i tvoje i moje) i kriZ (gori), a} svaki ima simboliéno znaéenje. Pritom se iznosi misao da su éovjek i svijet uvijek istovremenou | stalnom sukobu i u zajedni$tvu (Moj kriz a tvoje ime). : Moj kriz svejedno gori + Lirski se subjekt u prvom licu obrata svijetu propituci svoj odnos prema njemu. Metaforom raskriée ukazuje se na prekretnicu, a ponavijanjem stiha Moj kriZ sveiedno gor’ naglasava se eqzistencijalna patnja: + U pjesmi se pojavljuju biblijski (kriz, Bog), pejzazni (snijeg, zemlja), povijesni (vojske, strijele) te intertekstualni motivi (bugarstica Majka Margarita). ® Bugarstica je vrsta stare hrvatske narodne pjesme koja ima tuzan (baladitan) ton. + Stemelinim motivom kriza (svijet) povezan je rastanak (Oprostimo se - Ti place’), poraz, povijesni motivi (Sjene velikih vojski nadiru iz davnina), knjizevna tradicija (Divna majka Margarita prodaje suze / Majka Margarita) te egzistencijalna patnja lirskoga subjekta (Nosim ga/Slomljen ma svecan /Puta ne vidim nigdje). Negativan dozivija svijeta izrazen je i trima metaforama: put (Puta ne vidim nigaje), voda (Voda po kojom hodam hiapi), pare (Poda mnom bujaju pare). + Odnos lirskoga ja i svijeta u ovoj je pjesmi paradoksalan: pjesnik i svijet istovremeno su dvije stvarnosti, alii jedinstvena celina, pa se pjesma moze citati kao unutragnji monolog u kojem se propituje vlastito postojanje. © raskr3ée kao Zivotna prekretnica # oprostaj od svijeta kao oproitaj od svoga bivsega ja, od samoga sebe @ goruéi kriz kao motiv egzistencijalne patnje; kriZ je istovremeno i svijet izvan lirskoga ja i svijet unutar njega samoga.Slavko Mihali¢, Poezija (izbor) ¢ Poetika =] Slavko Mihalié, pjesnik krugovaske generacije, utemeljitelj je tzv. lirike malodusnih — | egzistencijalisti¢koga pjesnistva koje tematizira granicne ljudske situacije (npr. strah). | ¢ Kljuzne su Mihaligeve teme uvijek egzistencijalne: samoéa, tjeskoba, strah, ugroZenost i poraz. U njima je dominantan motiv osamijenosti i ugrozenosti pojedinca koji Zivi u kaotiénu vremenu, vremenu obiljezenu represivnim silama. @ Njegov je lirski subjekt sudionik tog svijeta, ane samo promatraé - to je Covjek koji je spoznao svoju bezizlaznu situaciju i zbog toga osjeca rezignaciju. Unaoé svemu, taj je Covjek zagovornik svoje slobode i nije spreman na kompromis. @ U Mihaligevoj poeziji spajaju se emocija (konkretan dozivija) i refeksija (promisljanje o svijetu). U njegovim se pjesmama uvijek sukobljavaju suprotnosti, a rezultat su dublja, dvosmislena znacenja. Njegov je izraz (slobodn! stih) blizak govornom jeziku, a u njega ponekad unosi kolokvijaline fraze. © Mihalicev lirski subjekt u pravilu je Covjek sto se nalazi u nekoj tesko] egzistencijalnoj situaciji, ali koji,iutucen, | nije zbog toga dotuéen,iskopéan, pasiviziran. |porazen, on nalazi snage da se kontemplacijom osvine unatrag ida baci pogled daleko u buducnost, shva¢ajuci da je svaki dogadaj samo dio u nizu zbivanja koja na krajusva—_ zajedno ipak nuzno potvrduju tezu da je svaki éovjek na gubitku, da je svrha Zivota neuspjeh. | (Vlatko Pavleti¢) Antologijske pjesme: Metamorfoze, Treba vise misliti na osamljene Ijude, Priblizavanje oluje, Majstore, ugasi svijecu, Prolazim Zrinjevcem, dotice me more aaa PribliZavanje oluje | @ lakojenaprvipogled Priblizavanje oluje jubavna pjesma, tema ljubavi u drugom je planu: pjesmom dominiraju tjeskoba, nesigurnost i osamljenost. + Temeljni su motivi pejzazni (oblaci, kia, gromovi, polja, oluja) i vezani uz Eovjeka (Vera, grad, Zivci, Zivot): priblizavanje oluje u prostoru (pejzaz) odraz je oluje u lirskom subjektu i Veri (njihovu / Verinu zivotu), cime oluja dobiva dvostruki smisao. + Lirski subjekt progovara iz prvoga lica obra¢aju¢i se Veri: rijecima 0 oluji u pejzazu prikriva svoj unutrasnji svijet — priblizavanje oluje samo je izlika da se ne progovara 0 onom sto se neposredno prije dogodilo. Tako ono &to nije izgovoreno (samo je nasluceno) govori vise od izgovorenoga, a to je zajednicka tajna koja povezuje lirski subjekt s Verom: samo je naznaéen Verin plaé i zakopéavanje haljine te njegovo pozurivanje i niz izlika kojima Zeli prikriti potrebu za odlaskom. + Kljuéni stih (egzistencijalni motiv: samo¢a): A mismo sada najvisi (i tako prokleto sami). + Pjesma je pisana slobodnim stihom. + Uovojse pjesmi spaja emotivnoiintelektualno: polazise od emocije, ali je naglasakna duhovnom svijetu, odnosno tjeskobi pojedinca.Majstore, ugasi svijecu @ Programatska pjesma Majstore, ugasi svijecu progovara 0 odnosu umjetnosti i viasti: obra¢ajuci se majstoru, tj. pjesniku i progovarajuci o njegovu zanatu, lirski subjekt u formi davanja savjeta oslikava atmosferu straha koja je obiljezila zbivanja u domovini nakon sloma Hrvatskoga proljeca. + Pjesnik kao pjesnik-prorok (u poeziji Silvija Strahimira Kranjéeviéa) i pjesnik kao vieéna zvijezda /'Sto s dalekog ¢e neba notu sjati / u crne muke noénih oéajnika (u poeziji Antuna Branka Simi¢a) suprotstavljeni su poeziji Mihaliéeva vremena: u njegovu su svijetu ozbiljna vremena, a u njima se svijece kao metafore za pjesnistvo gase. Gasenjem svijeca naglasava se nesloboda, odnosno oduzimanje slobode potrebne za umjetnicko stvaranje. + Simigevski motiv pjesni¢ke spoznaje svijeta (Pjesnici su cudenje u svijetu // Oni idu zemljom i njihove o¢i / velike i nijeme rastu pored stvari) Mihali¢ je parafrazirao u stihu Bolje da nitko ne vidi tvoje o¢i pune éudenja. Uz to je povezao pojam odgovomosti: pjesnicima je dodijeljena uloga onih koji govore istinu, Nasuprot tome, Mihalicev lirski subjekt ciniéno savjetuje pjesniku neka se bavi banalnim poslovima. U posljedinjoj se strofi uvodi opreka majstor - klaun: ono Sto ée povezati pjesnika i klauna jest pretvaranje i to je posljednji savjet lirskoga subjekta pjesniku u ozbiljnim vremenima: Samo klauni znadu kako se mozes izvuci:/placu kad im se smije i smiju se kad im plac /razara lice. + Ocrtavajui tragiéan polozaj intelektualca u ozbiljnim vremenima, Mihalié neizravno optuzuje represivnu vast. @ Slavko Mihali¢ jedan je od sastavljaéa Deklaracije o nazivu i polozaju hrvatskog knjizevnog jezika (1967), a bio je ijedan od urednika u éasopisu Telegram, gdje je Deklaracija objavijena. Nakon objavijivanja proganjani su svizasluzni za njeno objavijivanje. Mihali¢ je ostao bez posla, a nakon sloma Hrvatskog proljeéa takav se Zivot nastavio, Pjesma Majstore, ugasi svijecu (1977,) odraz je tih teskih vremena. heats Prolazim Zrinjevcem, doti¢e me more Za razliku od pjesama u kojima dominiraju egzistencijalna tjeskoba i strah, pjesmom Prolazim Zrinjevcem, dotiée me more Mihali¢ uvodi domoljubnu temu u kojoj se na originalan na¢in spajaju emocionalno i intelektualno, a optimistiénim se tonom i naglaSenom poantom u posljednjoj strofi ukazuje na motiv zajednistva: Veliki smo miljunski brod / koji ne kani odustati. Tema je pjesme hrvatska proslost i sadaénjost. Pjesma je gradena spajanjem dviju realnosti / stvarnosti (nadrealisti¢ki postupak): jedna je | Zrinjevac kao dio Zagreba (kontinentalna Hrvatska), a druga je more. U njoj se povezuje niz | nadrealistickih slika (vizualnih, auditivnih) u kojima se ispreplece morski i urbani pejzaz: ‘ + Prolazim Zrinjevcem, dotie me more. " + Brod upravo pristaje uz kavanu Splendid. : + To ja modda more u svom srcu nosim / i ono zove drugo more po uskim ulicama. : + Javlja se podne s tornja, plima se /dize do krovova. i Na taj se natin postiZe slojevitost zna¢enja pojmova Zrinjevac i more: to je istovremeno kontinentalna i primorska Hrvatska, ali i sve ono 3to svojom razligitoscu Gini hrvatsko jedinstvo - mentalitet, veliki Ijudi (aforizam Pale se i gase svjetionici duha.), njezina proslost i sadasnjost. U pretposljednjoj se strofi lirski subjekt poistovjecuje s pejzazem: u nadrealisti¢koj se slici spajaju ‘more i grane, cime se podertava jedinstvo prikazano u prethodnim pjesnickim slikama. Pjesma je utemeljena na pejzaznim motivima, ali je naglasak na metaforiénom znatenju pejzaza, odnosno na misaonom sloju