Biljke i njihovi otrovi/lijekovi

Povijest koritenja biljaka kao lijekova, otrova ili sredstava ovisnosti izrazito je duga.
Vjerojatno je ve praovjek znao razlikovati biljke prema dobru ili loem koje moe
oekivati kad iz uzme. Postoje naravno brojni prastari recepti, a ja sam se najvie
iznenadio kad su nam u Kini pokazali recept na bazi biljki star preko 4.000 godina.
Jo uvijek su ga koristili njihovi travari ili bosonogi lijenici. Na kraju krajeva, sve do
poetka 20. stoljea biljni preparati su se koristili jednako uspjeno kao lijekovi i
otrovi.
Onda su se vremena promijenila i sve do nedavno rijetko je kojem lijeniku padalo
napamet propisivati biljne lijekove kad je imao na raspolaganju brojne sintetski
prireene i dobro nadzirane preparate.
Meutim, biljni lijekovi se vraaju na mala vrata osobito u mlaoj populaciji. Ve to je
dovoljan razlog da se vie govori o tetnim uincima biljaka, a dodatno zbog
injenice da jo uvijek ima sluajnih ili ak namjernih otrovanja biljnim otrovima.
Podjelu biljnih otrova je prilino teko obaviti zbog injenice da biljke obino sadre
vie aktivnih komponenti i vjerojatno nije isto uzeti istu djelatnu tvar i biljni pripravak
(npr. zbog brojnih moguih interakcija). U ovom poglavlju u slijediti uobiajenu
podjelu iz toksikolokih udbenika.

Atropinska skupina
U ovu skupinu se ubrajaju djelatne tvari poput atropina, skopolamina i solanina te
brojni njihovi derivati kao npr. bojni otrov BZ (benznuklidin). Atropin kao najpoznatiji
nalazi se u korijenu velebilja (Atropa belladona), a sadraj mu ovisi o brojnim
initeljima (npr. dobu godine, podneblju, stanitu, itd.). Moete ga vidjeti posjetom
botanikom vrtu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Nalazi se naravno u
bobicama, listovima i korijenu biljke. U prosjeku ve nekoliko bobica moe izazvati
smrt djeteta, a za odraslu zdravu osobu treba ih 15 do 20.
Ne treba zaboraviti da djeca vole jesti razliite bobice grmolikih biljaka, pa se onda
dogodi da uzmu i ove otrovne. Inae se velebilje koristilo sasvim sigurno znatno prije
Krista, a njegove tinkture su silno voljele Rimljanke. Sluilo im je u kozmetike svrhe
radi proirenja zjenica. Naprosto bi ukapale tinkturu u oi prije izlaska na gozbu ili
prije susreta s mukarcem kojeg su osvajale. Zjenice bi im se rairile do kraja, to se
smatralo silno zavodljivim. Istina je da bi takva dama imala puno problema s
orijentacijom u prostoru, pogotovo ako nije bila no, ali za ljepotu e ovjek pretrpjeti i
puno vie. Prvi znakovi otrovanja atropinom su suhoa usta i drijela te promuklost, a
zbog proirenja zjenica esti su poremeaji akomodacije. Osobno sam jednom
neposluno nakon pregleda one pozadine, kad se u oko kapa otopina atropina,
krenuo pjeice kui.
Na kraju sam odustao od hodanja i sjeo u prvi kafi ekajui da konano normalno
progledam, jer se naprosto nisam snalazio na ulici s potpuno proirenim zjenicama.
Kod malo viih doza javlja se tipino crvenilo lica, a puls se ubrzava. Kod visokih
doza nastupa delirij i jaki motoriki nemir, koji prelazi kod visokih doza u komu.
Osobito su zanimljivi uinci atropina na sredinji ivani sustav. Zanimljivo je da
postoje i antidoti na atropin, kao npr. pilokarpin i prostigmin. U sluaju otrovanja
velebiljem najbolje je to prije zatraiti lijeniku pomo, a u pravilu se obavlja lavaa
uz primjenu aktivnog ugljena.
Skopolamin zajedno s atropinom nalazi se u sjemenkama bunike (Hyosciamus niger)
i korijenu mandragore (Mandragora officinarum). Zanimljivo je da su sjemenke bunike
prije nekoliko godina otkrili neki zagrebaki osnovnokolci i vakali ih radi postizanja
posebnih uinaka, pa je iz toga izbio skandal. Bunika se u oblinjem parku nalazila
kao ukrasno bilje, a nitko ne zna kako su djeca dola na to da koriste sjemenke za
uivanje.
Na slici lijevo je bunika, a desno mandragora. Ne izgledaju jako opasno, ali mogu
donijeti teke probleme pa i smrt. Skopolamin ima neke znakove otrovanja sline
atropinu (npr. suhoa drijela), ali neke sline morfiju. Kljuni simptom slian morfiju
odnosi se na usporeno i povrinsko disanje, pa ljudi umiru zbog prestanka disanja.
Oni drugi uinci morfija zanimljivi ovisnicima vrlo su slabo izraeni, ali izgleda da e
se uvijek nai poklonici takvih sredstava.
Posebno je zanimljiv solanin, kojeg se moe nai u krumpiru, rajici i drugim srodnim
biljkama. Dokazan je u svim dijelovima reenih biljaka, a posebno u listovima,
cvjetovima i zelenim plodovima. Kod krumpira su opasne klice i kora gomolja. Mene
je osobito razveselio jedan lanak s kraja osamdesetih godina o utjecaju stresa na
koncentracije solanina u kori gomolja. Istraivao se utjecaj promjena temperature
skladitenja te izmjene svjetlosti i tmine na koncentracije solanina u kori krumpira.
Nalo se da gomolji jako loe reagiraju kad ih se dri na svijetlu ili kad se dogaaju
nagle temperaturne promjene njihova okolia, pa koncentracija solanina u njima
raste. Dobra vijest je to da solanin nije termostabilan i moete ga unititi kuhanjem ili
peenjem.
ak moete slobodno jesti krumpir s korom nakon peenja polovica u dobro
zagrijanoj penici. Jedino nemojte jesti sirovu koru krumpira. Zelene rajice i listovi te
biljke takoer sadre solanin i ne bih vam preporuio da ih jedete. Meutim, termiki
obraene zelene rajice ne predstavljaju problem, pa slobodno jedite pekmez
napravljen od zelenih rajica. Niste znali da je taj pekmez u nekim krajevima bio
cijenjen?
Osobno mogu rei da ima poseban okus i nemam nita protiv njega. Kod solanina se
naravno javljaju slini uinci kao kod ostalih roaka (npr. suho drijelo i grebanje u
grlu), ali to se dogaa kod niskih doza. Kod visokih doza simptomi poinju s
glavoboljom i malaksalou, a onda se javljaju grevi, konfuzija i koma uz edem
mozga. Posebno kod solanina treba spomenuti hemolizu krvnih stanica. Meutim,
nema puno izvjetaja o otrovanju ljudi solaninom. Ja u Hrvatskoj nikad nisam uo za
takvo otrovanje, ali sam itao o otrovanju ivotinja. Nemojte pustiti svinje na polje s
nedavno zasaenim krumpirom (tek to je isklijao), jer bi mogli ostati bez dijela
opora. Nije se to dogodilo kod nas nego u jednoj od susjednih drava poznatoj po
uzgoju svinja.

Puite li?
Naravno da ne puite i skoro da ne bi trebalo pisati o nikotinu. Uostalom, duhan se
tradicionalno nije puio nego vakao ili se umrkivala njegova praina. Tek kasnije se
pojavila lula za puenje, a onda svi ostali proizvodi poput cigareta, cigara, cigarilosa,
itd. Moda niste znali da se nikotin koristio i kao pesticid u vrtlarstvu o emu svjedoi
ak i literatura. Mislim na krimie. U jednoj knjizi Agathe Christi opisano je ubojstvo
starog bogatog ovjeka, kojeg je netko od rodbine ubio upravo nikotinom u vinu da bi
se konano domogao nasljedstva. To je biljka koju se u naim krajevima uzgaja na
veliko, posebno u sjevernim krajevima nae domovine, ali svi kau da je duhan iz
junih krajeva bolji.
uli ste za kiju iz Hercegovine? Duhan su uvijek nadzirale drave nastojei sprijeiti
verc. Na duhanu su drave uvijek zaraivale i zarauju jednako danas, ali i trpe
tete zbog lijeenja oboljelih puaa. Kod lakih otrovanja kad popuite tijekom dana
dvije do tri kutije cigareta javljaju se glavobolja, munina i vrtoglavica, a mogui su
povraanje, tremor u rukama i opa slabost. Ti simptomi su znak da morate znaajno
smanjiti broj popuenih cigareta. Sjeam se jednom mog roaka, koji je doao oajan
lijeniku zbog slinih simptoma. Lijenik je pogledom na njegov uti kaiprst odmah
posumnjao u okorjelog puaa i pitao ga koliko je cigareta popuio tog dana. Kad mu
je roak priznao tri kutije do kasnog poslijepodneva lijenik je skoio i izbacio ga iz
ambulante uz galamu. Nakon toga je moj roak prestao puiti. Kod viih doza
nikotina nastupa kolaps, puls se usporava, javlja se hladni znoj, trzanje miia cijelog
tijela, itd.
Moete i umrijeti zbog akutnog otrovanja nikotinom, ali to nije povezano s puenjem
nego uzimanjem istog nikotina. Slian mu je po strukturi i djelovanju citizin iz biljke
zanovjeta (Laburnum anagyroides). Lijepa biljka, kako se to vidi na slici pokraj teksta!
Opisana su rijetka otrovanja ovom biljkom, ali danas se najvie koristi u terapiji
odvikavanja od puenja. Nikotin sa citizinom ima sinergistiko djelovanje u pojavi
onih runih simptoma otrovanja. Ako popijete tabletu sa citizinom i onda zapalite
cigaretu jao si ga vama. Prvo se javlja snana munina, salivacija, grebanje u ustima
i grlu, a bome se moe javiti i krvavi proljev. Kod viih koncentracija mogu se javiti
grevi i delirino ponaanje, a opasno je kad se jave nuspojave vezane uz disanje.
Smrt obino nastupa zbog zastoja disanja, ali meu stotinjak opisanih samo su bila
dva smrtna sluaja. Moram priznati da nisam nikad u Hrvatskoj uo za otrovanje
citizinom ili pak teku interakciju izmeu nikotina i citizina.

Mrazovac
Sadri alkaloid kolhicin, koji se u nekim zemljama poput Indije koristi kao lijek za
ublaavanje bolova kod gihta. Moe se nabaviti i kod nas u obliku razliitih krema, a
u Indiji se javlja o otrovanjima takvim pripravcima, posebno u djece. Inae otrovanja
mogu nastupiti zbog uzimanja sjemena biljke (Colhicum autumnale). Zadnjih
desetljea je koriten u znanosti zbog svog specifinog vezanja na tubulin. To
svojstvo se koristi u nekim analitikim metodama mjerenja tubulina, koji se na
poetku zvao colchicine binding protein. Eto kako jedna otrovna tvar moe biti
dobro dola u znanosti za druge svrhe. Ta injenica to su ga mnogi koristili dovela je
do vrlo opsenih ispitivanja njegovih razliitih opasnih svojstava. U tim istraivanjima
nedvojbeno je dokazana njegova teratogenost i citotoksinost, pa lijenici ne
preporuuju koritenje tradicionalnih indijskih pripravaka za tretiranje bolesti poput
gihta. Zbog visoke citotoksinosti neko vrijeme je istraivana mogunost koritenja
istog kolhicina u tretiranju nekih tumora, ali se odustalo zbog njegove visoke
otrovnosti i spore eliminacije iz organizma. Kod otrovanja se prvo javlja snana
abdominalna bol uz krvave proljeve, a visoke doze mogu izazvati paralizu,
hematoloke poremeaje, zatajenje bubrega, cijanozu i kolaps. Smrt nastupa 2-3
dana nakon otrovanja visokim dozama, a nema nikakvih antidota ili uinkovitih
tehnika uklanjanja iz organizma. Zato je najpametnije da se uvate mrazovca bez
obzira to su mu cvjetovi stvarno lijepi.

Jedi
Latinsko ime mu je Aconitum napellus, a glavni otrovni sastojak naravno akonitin.
Najstarija izvjea govore o tome da se koristio za namakanje strjelica u njegove
tinkture, pa bi se mogao svrstati u bojne otrove za posebne svrhe. Mora se priznati
da dobro izgleda na slici pokraj ovog teksta. Krasni cvjetovi! Opisani su sluajevi
djece koja su jela cvjetove ili sjemenje. Preparati na bazi akonitina koriste se u
indijskoj tradicionalnoj medicini kao antireumatici i antiinflamatorna sredstva u obliku
krema. U posljednje vrijeme prodire i na europsko trite, pa se ne mogu iskljuiti
otrovanja. Akonitin je zapravo neurotoksin i zbog toga ga se treba uvati. Prvi
znakovi otrovanja su osjeaj drhtanja miia i koe, parestezija usana i jezika,
munina i povraanje, itd. iri se osjeaj hladnoe u tijelu jer stvarno dolazi do pada
tjelesne temperature, javljaju se problemi s vidom s tipinim osjeajem da je sve
uto-zeleno. Umire se zbog prestanka disanja i paralize miia. Nema uinkovite
tehnika uklanjanja tog otrova iz organizma niti postoje protuotrovi.

Strihnin
Radi se o starom monom otrovu, koji je mogao ve nekoliko minuta nakon visoke
doze izazvati smrt. Nalazi se u kod nas neuobiajenoj biljci Strychnos nux vomica s
prekrasnim bobicama, koje su neki zvali bobice sv. Ignacija. Otrovati se moe
najee bobicama, a prije ga se moglo nai u razliitim lijekovima ili tzv. pomonim
ljekovitim sredstvima (npr. davno povueni Vital namijenjen starijim osobama). Danas
ga se moe nai samo sluajno u laboratorijskim zbirkama kemikalija ili prastarim
kunim ljekarnama. Ve nekoliko bobica moe izazvati smrt, jer ima nizak LD50.
Doza od 10-20 mg moe izazvati brzu pojavu tremora, usporenja disanja i razvijanja
snanog osjeaja straha. Brzo nakon toga se pojavljuju tetaniki grevi, cijanoza,
prestanak disanja, snaan porast krvnog tlaka i smrt. Nema nikakvih antidota niti ima
podataka o tehnikama eliminacije iz organizma, pa je pacijent preputen samom sebi
to se tie mogunosti preivljavanja.

Glikozidi digitalisa
Srani glikozidi su velika skupina tvari od kojih se neki koriste vrlo uspjeno kao
lijekovi kod sranih bolesti (npr. digoksin, digitoksin, itd). Problem s tim tvarima je
uglavnom vezan uz strmu krivulju doza/uinak, pa se za as doe iz podruja
nedjelotvornosti u podruje intoksikacija. Evo nekoliko slika razliitih biljaka s
glikozidima digitalisa.
Crveni naprstak (Digitalis purpurea), sadri digoksin, urica (Convalaria majalis)
konvalarin, milica (Gratiola officinalis) gratitoksin, kukurijek (Helleborus officinalis)
helebrin, oleander (nerium oleander) olidandrin, itd.Sve divni i krasni cvjetovi, a
digitalis glikozide sadri lie, bobice, cvijetovi, itd. Kod otrovanja prvo se pojavljuju
kardiovaskularni uinci, koji mogu dovesti do zastoja srca. Zanimljiva pojava kod
nekih otrovanih je zeleno vidno polje. Imali smo jedno takvo otrovanje s digoksinom
gdje pacijentica nije imala nekih znaajnijih nuspojava lijeka osim tog zelenog vidnog
polja. Inae se znaju javiti halucinacije i delirina stanja.

Meni su u sjeanju ostali neki sluajevi otrovanja biljkama koje sadre ove glikozide.
Prvo otrovanje se dogodilo krajem sedamdesetih godina i bilo je zanimljivo zbog
okolnosti. Mlada maarska obitelj je vraajui se s mora odluila provesti koji dan u
Zagrebu, jer je otac obitelji elio malo pogledati grad mladosti svoga djeda. Djed je u
onim austrougarskim vremenima bio asnik na slubi nekoliko godina u Zagrebu, pa
je svom unuku sa sjetom priao o lijepom malom austrougarskom gradu. Obitelj se
zaustavila u kampu Mladost pokraj Save, ali izgleda da nisu imali vremena za
bezbrino razgledavanje grada. Njihov jedinac star nekih 4-5 godina dohvatio se
bobica urica i uivao u njima kad ga je pronaao otac. Maar je ipak poneto znao
o opasnostima urica i istog asa odvezao je dijete u djeju bolnicu u Klaievoj,
gdje su tada imali mali odjel za intoksikacije.
Nazvali su s odjela naravno i mene s molbom da pomognem kako znam i mogu. Nije
se moglo dopustiti da jedan maarski turist traei korjene svog djeda po Zagrebu
strada pri tome. Oni su odmah obavili ispiranje eluca djeaku nalazei prilinu
koliinu tek malo naetih bobica otrovne biljke. Ja sam pak dobio kako lavaat tako i
krv djeaka na analizu digitalisa. Bila je to metoda prilino nespecifina i moglo se
detektirati s njom bilo koji glikozid digitalisa. Naravno da su u lavaatu naene visoke
koncentracije digitalisa, a u krvi vrlo niske ili jedva mjerljive. Svi su nakon mojih
nalaza bili oduevljeni kao i ja osobno. Jedino mi je ao to nisam pitao je li
maarska obitelj obavila svoj zadatak hodanja Zagrebom ili su nakon loeg iskustva
brzo otili kui.

Imali smo i barem dva otrovanja oleandrinom iz lia oleandra od kojih je jedno bilo
izrazito zanimljivo. Pozvali su me hitno zbog otrovanja esnaestogodinje djevojke
oleandrom i trebalo je mjeriti koncentracije u njezinoj krvi. Prvi as smo sumnjali da
se moda radi o neeljenoj trudnoi i da je zato djevojka popila aj od 3 lista
oleandra. Naime, oleandrin je poznat kao sredstvo za izazivanje pobaaja i nije se
dogodilo prvi put da ga netko koristi u naim krajevima. On izaziva teke kontrakcije
maternice i na taj nain se obavljao pobaaj. Djevojka je bila u vrlo tekom stanju i
jedino rjeenje bilo je obaviti hemoperfuziju. Koncentracije oleandrina u krvi bile su
vrlo visoke, a djevojka je bila u komatoznom stanju s tekim kardiotoksinim uincima
oleandrina. Obavljene su ak dvije hemoperfuzije. Nakon prve hemoperfuzije pale su
koncentracije oleandrina u krvi, ali je za njega poznato da se raspodjeljuje u tkiva, pa
se brzo nakon zavrenog postupka i privremenog oporavka on poeo
preraspodjeljivati uz porast koncentracija u krvi. Tek drugom hemoperfuzijom uspjelo
se spustiti koncentracije oleandrina na prihvatljivu razinu i mlada djevojka je
preivjela to izrazito teko otrovanje. Kasnije smo od nje saznali da je ona koji dan
ranije skuhala aj od tri lista, ali se onda predomislila i privremeno odustala od
samoubojstva. Onda je drugi dan ponovo odluila popiti aj, pa ga je zagrijala i opet
odustala. Tako je ona nekoliko puta podgrijavala aj i na taj nain stalno poboljavala
ekstrakciju oelandrina iz lia te se njegova koncentracija iz dana u dan poveavala
u aju. Pogrijeili smo to se tie razloga ispijanja aja od oleandra, jer djevojka nije
bila trudna. Ona je pokuala samoubojstvo zbog izrazito nesreenih odnosa u
obitelji. Tada sam nauio kako se ene ne ubijaju samo zbog nesretne ljubavi ili
slinih gluposti, a da su obiteljski razlozi najei uzrok pokuaja samoubojstva.

Stari otrov iz kukute Kukuta

(Conium maculatum) je dugo poznata biljka. Posebno su joj opasne sjemenke, a
poznata je po tome to je njome otrovan Sokrat. Glavni i odgovorni alkaloid iz kukute
je konin. Osim u sjemenkama moe ga se nai u drugim dijelovima biljke, poput npr.
korijena. Nezgodno kod konina je to to mu djelovanje moe biti odgoeno tako da
se tetni uinci znaju pojaviti 3-12 h nakon ingestije otrovnog dijela biljke. Znakovi
otrovanja su opisani jo u vrijeme kad su otrovali Sokrata. Prvo se javlja paraliza
nogu, a onda se iri kroz tijelo prema glavi. Usput se javljaju i nespecifini simptomi
poput snanih bolova u trbuhu, povraanja i proljeva. Umire se zbog prestanka
disanja, a moderna medicina poznaje tek simptomatsko lijeenje bolesti.

Cikutoksin i rodbina
Sam cikutoksin nalazi se u biljci trubeljika (Cicuta virosa) i to posebno u gomolju.
Roaci su mu buksin iz imira (Buxus sempervirens) i taksin iz tise (Taxus baccata).
Na lijevoj slici je imir, a na desno je tisa. U narodu se od iglica tise kuhao aj kao
dobar abortiv, a kod djece su opisana otrovanja zbog vakanja iglica. Kod imira su
pak najopasnije bobice dok kod trubetljike (cikutoksin) najvie otrova sadri gomolj.
Ipak valja rei da se kod svih javljaju simptomi gastroenteritisa uz grenja,
vrtoglavice, tahikardije, itd. Nema opisa o tome da su smrtonosni, a srea je da se
raspadaju u gornjem dijelu probavnog sustava, pa i ne dolazi do njihove znaajne
apsorpcije u krvotok.

Cijanogeni biljni plodovi

Odmah treba naglasiti kako se cijanogenih tvari iz razliitih biljaka ne treba uope
plaiti iako je injenica da se njihovi alkaloidi pod nazivom amigdalini metaboliziraju u
cijanide. Danas je poznato vie od 150 biljaka, koje uglavnom u svojim plodovima
sadre amigdaline. To su praktiki sve kotice naih voaka, a osobito puno
amigdalina ima u gorkim bademima i u koticama kajsija.
Naravno da nitko zbog amigdalina nije prestao jesti gorke bademe ili kolae u koje ih
se obilno stavlja, jer u normalnim stanjima metabolizam ide relativno sporo, a
organizam je uvijek u stanju te male koliine cijanida naprosto biotransformirati u
izocijanate. Iz mojeg sjeanja ipak izdvajam jedan sluaj iz Makedonije polovicom
ezdesetih godina prolog stoljea, jer smo o njemu puno raspravljali meu
toksikolozima. Dvojica brae su ostala sama kod kue u zabaenom selu nekog
kolovoza dok su roditelji obavljali poslove na polju. Stariji brat je malom
dvogodinjaku marljivo razbijao kotice od kajsija i hranio ga tom delikatesom. Onda
su se pojavili znakovi otrovanja, a dok su roditelji stigli kui i dok se pojavila i malo
obrazovanija sestra djeak je umro. Nikad zapravo nisu otkriveni toni i pravi razlozi
tog traginog dogaaja, jer gotovo nikakve analize nisu bile uinjene niti je bilo
mogue napraviti ih. Moda se ak nije ni radilo o otrovanju amigdalinom, ali drugog
tumaenja nagle smrti nije bilo.

Atentatorski otrovi
Znam da moram pisati o ricinu naprosto zato to se to od toksikologa oekuje,
pogotovo od nekog tko se bavio i vojnom toksikologijom odnosno sprjeavanjem
diverzija ili slinih dogaaja. To je ona pria o bugarskom disidentu i kiobranu puki
iz koje je u politikog protivnika socijalistika vlast na jednom londonskom stajalitu
autobusa pogodila siunim projektilom napunjenim ricinom. On je osjetio runi ubod
i tog se sjetio kad su ga dva dana kasnije prebacili u bolnicu zbog zakazivanja jetara i
bubrega te tekih neurotoksinih uinaka.
Nakon njegove smrti obavljena je razudba i navodno je naen mali projektil u
njegovu bedru, a navodno je dokazan i ricin. Neko vrijeme sedamdesetih godina
smatralo se ricin i njemu slini proteinski otrov abrin idealnim atentatorskim
sredstvima. Ricin se nalazi u bobicama biljke ricinus (Ricinus communis), ali je
naravno kao protein netopljiv u ricinusovom ulju i ne oneiava ga.
Ima izvjea o slabim otrovanjima djece, koja su jela bobice ricinusa, ali nikada se
nita strano nije dogodilo zbog toga to se on izrazito slabo apsorbira iz probavnog
sustava. Uostalom, nije iskljueno da su djeca imala tipine simptome koji se javljaju
kod gutanja ricinusova ulja. U kasnijim godinama prialo se o primjeni ricina i na
drugim mjestima u atentatorske svrhe, ali nikad te prie nisu potvrene. Tek nakon
upada Amerikanaca u Afganistan pojavile su se vijesti o velikim koliinama ricina
naenog u planinskim sklonitima talibana, a ak je tih godina u Londonu
zaplijenjena u stanu sumnjivca odreena koliina te tvari.
Raspravljalo se o mogunostima primjene ricina u obliku kapljinog aerosola (dakle
otopljenog u vodi ili slinoj tekuini). Smatralo se da bi sitni aerosol mogao donijeti
ricin u alveole, a tamo bi se vjerojatno onda lako apsorbirao i izazvao teka
otrovanja. Moda i ima rezultata tajnih ispitivanja primjene ricina u obliku aerosola, ali
struna javnost do takvih podataka ne moe doi. Kod otrovanja ricinom lijenik
praktiki nema to napraviti, pogotovo zato to pacijent dolazi kad je ve sve gotovo i
kad se teka oteenja ne mogu popraviti. Obzirom na njegovu proteinsku strukturu
misli se da bi za lijeenje doli u ozbir ili potpuna viestruka izmjena krvi ili pak
plazmafereza (uklanjanje ukupne plazme), ali i to je dvojbeno budui se ricin vrsto
vee za limfocite i moda jo neke druge stanice u krvi. Ponavljam da je pouzdanih
podataka o primjeni ricina ili abrina jako malo te da je prosjenom toksikologu
nemogue procijeniti kakva nam opasnost od njega prijeti u nemirnim vremenima
svjetskog terorizma.

Antihelminici
Radi se o velikoj skupini biljaka sa slabim otrovima slinog djelovanja ili s
nespecifinim simptomima. Tako se henopodium nalazi u lobodi (Olleum chenopodii),
santonin u biljci Flores cinae itd. Henopodium izaziva tipine simptome poput
glavobolje, vrtoglavice i munine. Samo u rijetkim sluajevima kod visokih doza
pojavljuju se grevi, ali nema podataka o smrtnim zavrecima. Santonin je slian, ali
ima dodatnih zanimljivih uinaka to se tie vidnog polja. U poetku otrovani vidi sve
ljubiasto da bi se onda promijenilo u uto. Kod visokih doza moe doi do grenja i
ak smrti zbog prestanka disanja.

Treba spomenuti jo jednu zanimljivu biljku, kad se govori o promjeni vidnog polja
iako se ne moe razvrstati strogo uz antihelminike. Radi se o biljci pod nazivom
artemisia absinthium (pelin, pelinkovci, itd). Ona je bila jako popularna negdje na
prijelazu iz 19. u 20. stoljee budui se stavljala u liker pod nazivom absint. Proirio
se Europom, a osobito u umjetnikim krugovima. Ne znam je li euforine uinke
davao alkohol ili razliiti alkaloidi iz biljke, ali zbog drugih uinaka su ga ranih godina
dvadesetog stoljea zabranili za stavljanje u promet. Osobito je u absintu volio uivati
van Gogh u vrijeme svoje zeleno-ute faze. Upravo takvo vidno polje daje absint kod
blagih otrovanja. S jedne strane, nastale su velianstvene slike tog majstora, koje se
danas prodaju po basnoslovnim svotama novca, a s druge strane izgleda da je absint
puno kotao umjetnika.
Sjea uha se dogodila u toj fazi neumjerenog pijenja absinta. Biljka se inae vidi s
lijeve strane uz ovaj tekst.