Professional Documents
Culture Documents
Apokriifi Nag Hammadi PDF
Apokriifi Nag Hammadi PDF
Sta je Gnosis? /5
Apokalipsa po Adamu /8
Hipostaza Arhonata /16
Apokrif Jovanov /23
Pismo Eugnostovo /37
Tumacenje duse /44
Jevandelje istine /51
Rasprava 0 vaskrscnju /63
Jevandeljc po Filipu /67
Jevandelje po Tomi /89
Knjiga Tomina /102
Biblioteka SVJETLOST
Nakladnik TELEdisk d.o.o
Za nakladnika Davor Imenjak
Urednik biblioteke Darko Imenjak
Naslov izvornika: The Nag Hammadi Library in English
KNJINICA
NAG HAMMADI
Sadraj
UVOD
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
EVANELJE ISTINE
RASPRAVA O USKRSNUU
EVANELJE PO TOMI
EVANELJE PO FILIPU
O PODRIJETLU SVIJETA
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
GROM: SAVRENI UM
DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
OTKRIVENJE PO PETRU
PETROVA POSLANICA FILIPU
ALOGEN
EVANELJE PO MARIJI
1
Napomena izdavaa
2
predstavljaju dodatnu vrijednost "Knjinice Nag Hammadi". Nae,
hrvatsko izdanje nije cjelovito u odnosu na zbirku profesora Robinsona i
njegove komisije. Izbor od 14 spisa koji smo nainili nema poseban
razlog, ve je plod nae elje da to vjernije prenesemo raznolikost
knjievnog anra izvornih tekstova (evanelja, otkrivenja, poslanice,
rasprave...).
Uvod
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se
meusobno veoma razlikuju po autorstvu, mjestu i vremenu nastanka.
Razlike postoje ak i u gleditima, do te mjere da se ne moe smatrati da
su potekli od jedne skupine ili pokreta.
3
poznajemo, te nain ivota koji se korijenito suprotstavlja uobiajenoj
praksi. Taj nain ivota ukljuuje odricanje od svih dobara za kojima
ljudi obino ude, te udnju za konanim osloboenjem. To nije
agresivna revolucija, nego povlaenje iz zagaenja koje onemoguuje
jasno vienje.
4
smatrao vrijednim prijevoda i redakture. Na sreu, vei je broj tekstova
dobro preveden, te se ondje gdje postoje dvije verzije prijevoda vide
razlike izmeu boljeg i loijeg prijevoda, to upuuje na dvojbenu
kvalitetu prijevoda koji postoje u jednoj verziji.
5
smatrajui ga personifikacijom konanoga cilja. Meutim, u tom je
krugu bilo onih koji su zagovarali neto konvencionalniji nain ivota,
postupno uspostavljajui organizaciju iji je cilj bilo odravanje reda,
kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. To je znailo i odravanje
postojeega stanja, a zauzetost odravanjem postojeega stanja znaila je
odmicanje od onoga vrhunskoga cilja. Oni koji su slijedili radikalan san,
smatrani su nelojalnima, te su kao takvi predstavljali prijetnju za
organizaciju.
6
U Novom zavjetu spominju se dva takva gnostika krana koji su
poetkom 2. stoljea bili optueni za isto skretanje od izvornih naela (2
Tim 2:16-18):
7
I sam sam naiao na tu sljedbu, ljubljeni, te sam ove stvari uo
osobno, iz usta gnostika. Te zabludjele ene nisu mi samo razotkrile svoj
nauk, nego su me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale zavesti ... No,
milostivi me Bog spasio njihove zloe, stoga - proitavi njihove knjige,
shvativi njihove prave nakane i ne dajui se time zavesti - pobjegao sam
ne zagrizavi mamac, te sam smjesta o svemu izvijestio tamonje
biskupe i pronaao one koji su se skrivali u crkvi. Njih otprilike
osamdesetoro potom je protjerano iz grada konano oienog od toga
korova.
8
Prvo pitanje s kojime se valja pozabaviti jest ono idovskoga gnosti-
cizma. ini se da je miljenje hereziologa prema kojemu neke kranske
hereze potjeu iz idovskih sljedbi povijesno utemeljeno. Konano, i
samo se kranstvo iznjedrilo iz judaizma, te je posve prirodno
odraavalo razliite struje judaizma toga doba. Prvobitno kranstvo nije
bilo posve neokaljan pokret. idovsko kranstvo prvoga narataja, koje
se razvilo u Galileji i iz kojega potjeu izreke sadrane u evaneljima po
Mateju i Luki, i sam je Pavao, kao i helenisti, mogao smatrati heretikim.
Pavao je oito odbacivao kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj
polovici 1. stoljea sve su razliite struje idovskoga kranstva bile
iskljuene iz judaizma, kada se "normativni" judaizam iznjedrio kao
odgovor na prijetnju idovskom identitetu, poslije pada Jeruzalema, 70.
godine.
9
Nag Hammadi, bili smatrani pokretom koji se, zbog nedostataku
opsenijih podataka, nije mogao ozbiljnije prouavati. Sada nam je
poznato kako su eseni bili idovska sljedba koja se odvojila od
slubenoga judaizma jeruzalemskoga hrama i povukla se u pustinju
pokraj Wadi Qumrana. Svoju su situaciju tumaili antitezom svjetlosti i
tame, istine i lai, dualizmom koji svoje podrijetlo ima u perzijskom
dualizmu, da bi se potom pribliio gnosticizmu. Povijest gnosticizma,
kako je dokumentira knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje
zavrava povijest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvoga mora.
Kasnije mistine idovske predaje, osobito one koje je prikupio Gershom
Scholem, pokazale su da su, unato svojoj tobonjoj nekonzistentnosti,
gnostike struje nastavile ivjeti u tajnosti, u kontekstu normativnoga
judaizma.
10
"Veina zapisa iz nae skupine tekstova uope ne sadri kranske
elemente (Tri Setove stele, Alogen, Marsan, Misao Noreje); drugi sadre tek
natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo
naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipanima); samo se
nekoliko tekstova (Hipostaza arhonata, Melkisedek, Apokrifno evanelje po
Ivanu) pribliava onome to nazivamo kranskom gnozom."
11
U njegovo je doba bilo mnogo krana i drugih pripadnika sljedbi,
koji su napustili staru filozofiju, ... koji ... su nauavali o otkrivenjima
Zaratustre i Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa i drugih slinih ljudi,
obmanjujui sebe i druge, govorei da Platon nije proniknuo u dubinu
inteligibilne stvarnosti. Plotin je njihova gledita esto napadao u svojim
predavanjima, te je napisao raspravu koju je nazvao "Protiv gnostika";
ostavio ju je nama kako bismo prosudili o onome to je napisao. Amelije
je protiv Zostrijanove knjige napisao ak etrdeset knjiga.
12
spominje i Zaratustra. Pa ipak, gnostici su bili ekumenski i sinkretistiki
nastrojeni prema religioznim predajama u mnogo veoj mjeri od
ortodoksnih krana, osobito ako su u tim predajama nalazili srodne
ideje. Ako su Seta mogli izjednaiti s Isusom, vjerojatno su mogli
proizvesti i kristijanizirana tumaenja Hermesova i Zaratustrina nauka.
Gnosticizam je, tako, u svojoj sutini bio tek alternativni oblik kran-
stva. Bila je to radikalna struja koja je stremila k osloboenju od
vladavine zla, struja koja je zastupala unutarnju transcendenciju,
uvukavi se u samu sr kranstva, judaizma, neoplatonizma,
hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio
sinkretistiki, ujedinjujui mnoga religiozna naslijea. No, bila je to i
posve odreena ideja, i upravo je ona klju za pronalaenje jedinstva u
raznolikostima.
2. Rukopisi
13
nastanka postojeih prijepisa. To se moe objasniti samim procesom
proizvodnje knjiga.
14
Budui da svaka vrpca papirusa ima vlaknasti uzorak jedinstven
poput otiska prsta, fragmentirane knjige iz knjinice Nag Hammadi
ponovno su sastavljene na nain da je lociran poloaj vlakana fragmenta
ili lista na izvornoj papirusnoj povrini proizvedenoj od papirusnih
vrpca. Tako se mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u
kodeksu.
15
Najsigurnije bi bilo rei da knjinica Nag Hammadi sadri trideset
relativno cjelovitih tekstova i deset fragmenata.
16
kojemu je knjinica bila proizvedena, itana i zakopana, te za priblino
isto vremensko razdoblje, tu injenicu ilustrira djelo ivot sv Pahomija.
Taj tekst, koji je sauvan u grkoj i koptskoj verziji, pripovijeda o grkom
redovniku iz Aleksandrije koji je posjetio Pahomija. Pahomije ga je
potom "smjestio u istu prostoriju s jednim starijim bratom koji je govorio
grki", dok redovnik nije nauio domai jezik. U meuvremenu je
Pahomije "milou Bojom nastojao nauiti grki, kako bi mu mogao
pruati utjehu. Pahomije ga je poslije imenovao upraviteljem
aleksandrijske i druge strane brae koji su doli za njim."
Egipatski jezik pisan grkim pismom (uz nekoliko slova koja su ozna-
avala zvukove, a koje Grci nisu rabili), naziva se koptski. Knjinica Nag
Hammadi pisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima
prevedenima na isto narjeje manje razlike upuuju na vei broj
prevoditelja, to ne odgovara broju pisara koji su za sobom ostavili do
danas sauvane prijepise. Gdje postoji vie prijepisa, oito je da je u
proces njihova nastanka bilo ukljueno vie prevoditelja koji su svoje
prijevode temeljili na razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja
vjerojatno je trajao vie od stotinu godina i na itavom egipatskom
podruju.
17
se veliki blokovi odvojili od vanjskoga ruba da nisu bili vrsto povezani.
Krae vrpce na vrhu i dnu prednjih i zadnjih korica vezale bi se kako bi
kodeks bio jo vre zatvoren.
18
rukopisom i gotovo posve istovjetnim rjenikom. Pa ipak, drugi je
prijepis ispao pri trganju Kodeksa XIII, te je samo jedna rasprava
sauvana unutar prednjih korica Kodeksa VI, zajedno s nekoliko
uvodnih reenica iz XIII, 2, na poleini posljednjega lista, to nije moglo
biti uinjeno bez unitenja teksta koji se elio sauvati (XIII, 1). injenica
da je XIII, 2 odvojen (izuzevi nekoliko neizbjenih uvodnih reenica)
svjedoi o svijesti o nepotrebnosti takvih duplikata. Iz biljeke u
Kodeksu VI zakljuujemo kako pisar nije elio u svoj prijepis ukljuiti
neto to je naruitelj prijepisa ve posjedovao. Stoga, kada se u itavoj
knjinici doista pojavi takav duplikat, zakljuujemo kako knjige s dvo-
strukim prijepisima nisu bile namijenjene za knjinicu od trinaest knjiga.
Obje rasprave iz Kodeksa IV nalaze se takoer i u Kodeksu III, stoga je
Kodeks IV suvian. Postoje ukupno tri prijepisa Apokrifnoga evanelja
po Ivanu (II, 1; III, l; i IV, 1), po jedan iz svake od tri kategorije uveza.
Stoga moemo zakljuiti kako sadanja knjinica potjee iz barem tri
manje zbirke.
19
Kodeksa VII nije bio proizveden prije 348. godine. Dokument pronaen
u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] u blizini Chenobos[kije]." U
ostalim se kartonaama spominju i drugi lokaliteti na istom irem
podruju. ini se da je dio kartonae iz uveza Kodeksa VII pripadao
redovniku imena Sansnos, zaduenog za skrb o stoci, to nedvojbeno
upuuje na njegovu povezanost s proizvoaem konih uveza. Sredite
Pahomijeva reda u Pabau, gdje se nalazila bazilika sv. Pahomija, kao i
trei pahomijanski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije
zapoeo svoj pustinjaki ivot, samo su 8,7 i 5,3 km udaljeni od mjesta
na kojemu je bila zakopana knjinica. Tako se podrijetlo kodeksa iz Nag
Hammadija esto izjednaavalo s pahomijanskim monakim redom, iji
je program, izmeu ostaloga, ukljuivao i opsene studije knjievnosti.
No, objavljivanje ove kartonae 1981. potaknulo je preispitivanje dokaza
koji su se pokazali manje sigurnima nego to se do tada mislilo. No, za
razliku od drugih ponuenih teorija, veza kodeksa iz Nag Hammadija s
pahomijanskim pokretom ostaje i dalje ozbiljna mogunost.
20
najprije bile ispisivane a potom uvezivane, kao u sluajevima kada
reenica prolazi preko pregiba na hrptu. U knjinici Nag Hammadi
mrlje su obino prisutne na prvim i posljednjim stranicama, ali ne i na
drugim mjestima, to se moda moe objasniti vlanou kartonae pri
uvezivanju, u kojem sluaju su se papirusni blokovi morali ispisivati
prije uvezivanja.
Neki su koni uvezi bili ukraeni krievima (II, IV, VIII). Hijeroglif
ankh, koji je oznaavao ivot, a potom je modificiran u ansatu, kranski
kri, nalazi se na izvanredno vjeto obraenom uvezu Kodeksa II, te na
kraju Molitve apostola Pavla. Simbol ribe koji oznaava vjerovanje
"Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj", pojavljuje se u dvije pisarske biljeke (u
kodeksima III i VII). U prvom sluaju ime pisara sauvano je u
komentaru "moje je tjelesno ime Gongessos", to je vjerojatno latinsko
ime Concessus. Pisar je imao i duhovno ime ili titulu - Eugnostos. ini se
da je uivao izvjestan duhovni status, te se obraao svojim "srodnim
svjetlima u nepokvarljivosti". U tom duhovnom krugu tekst je opisao
kao "napisan od Boga". ak i ako ta pisarska biljeka ne potjee od
pisara koji je prepisao kodeks, nego od ranijega pisara koji je napisao
verziju stariju od sauvanoga prijepisa, pisar Kodeksa III nije smatrao
potrebnim ukloniti je, a jo manje zamijeniti je upozorenjem protiv
hereze. Meutim, za neke se pisarske biljeke, budui da se nalaze na
kraju postojeega kodeksa, moe pretpostaviti da ih je sastavio pisar
21
dotinoga kodeksa. One odraavaju pisarevo miljenje da je tekst
boanskoga podrijetla. Kodeks II zavrava ovom biljekom:
"Sjetite me se, brao, [u] vaim molitvama: Mir svecima i onima koji
su duhovni."
Nitko tko je pod zakonom nee moi vidjeti istinu, jer ne moe
sluiti dvama gospodarima. Oskvrnue Zakona je oito; no, istoa
pripada svjetlu. Zakon zapovijeda mukarcu da uzme enu, a eni da
uzme mukarca, da raaju i mnoe se poput morskoga pijeska. No,
strast u kojoj uivaju zarobljava due onih koji su ovdje roeni, koji
skrvnave i koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio ispunjen. Oni
pomau svijetu; okreu se od svjetla i ne mogu [se otrgnuti] od arhonta
[tame] dok ne plate i posljednji [novi].
22
ivot sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof' iz Panopolisa
(Akhmima), gdje je Pahomije sagradio samostan, samo 108 km nizvodno
od mjesta gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi, kanio provjeriti
redovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svoga
pomonika Teodora da ga doeka:
23
postala drvetom, ostavivi za sobom svoj sjenoviti odraz, svoju sliku; i
oni su je teko oskvrnuli.
24
Godine 1952. otkrie rukopisa zakopanih u posudi nekoliko stoljea
poslije kodeksa iz Nag Hammadija, pokazalo je kako najvjerojatnije ta
djela, a ne knjinica Nag Hammadi, predstavljaju ostatke knjinice
pahomijanskoga monakog reda. Jer, to je otkrie ukljuivalo arhivske
prijepise slubenih pisama opata pahomijanskoga reda. Ostali materijal
predstavlja oekivani sadraj pahomijanske knjinice: biblijske,
apokrifne, martirologijske i druge tekstove. Postoje takoer i neki grki
(i latinski) tekstovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da
su pripadnici pahomijanskoga pokreta prije stupanja u Red predavali
samostanu svoju imovinu koja je moda ukljuivala nekranske
tekstove. Ti su tekstovi vjerojatno potom pohranjivani u samostanske
arhive, poput ostalih dokumenata, te se vie nisu rabili.
25
Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi sadre podatke o njihovoj
pohrani na planini, gdje su imali ostati do kraja vremena. Evanelje po
Egipanima zavrava sljedeim rijeima:
Sa svake strane doline Nila uzdiu se strme litice. Dio litice na desnoj
obali, koja oznauje
granicu doline Nila i pustinje izmeu Chenoboskije i Pabaua, naziva se
Jabal al-Tarif. Strea stijena koja podsjea na stalagmit u pretpovijesno
je doba otrgnuta od stijene i ostala leati na talusu (nagnutoj stjenovitoj
zaravni koja se tijekom vremena oblikuje u svojevrstan potporanj u
podnoju litice). Ispod sjeverne strane jednoga od velikih, poput bave
oblikovanih komada toga slomljenoga potpornja, bila je skrivena posuda
s knjinicom Nag Hammadi.
26
3. Otkrie
Pola godine poslije toga, u noi 7. svibnja, 1945., dok je kao noni
uvar straario nad opremom za navodnjavanje polja, otac dvojice brae,
imena `Ali, ubio je razbojnika. Sljedeega je jutra sam bio ubijen u krvnoj
osveti. Otprilike mjesec dana poslije otkria knjiga, seljak imena Ahmed
zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu u blizini kue Muhameda
`Alija, stavivi uza se posudu melase od eerne trske, koju je kanio
prodati. Neki mu je susjed dojavio da je ubojica njegova oca Muhamed
`Ali. Smjesta je otrao kui i vijest priopio svojoj brai i obudovjeloj
majci koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje pijuke.
Obitelj se potom obruila na svoju rtvu, odsjekavi Muhamedu udove,
iupavi mu srce i prodrijevi ga, kao zavrni in krvne osvete.
Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanoga ovjeka koji je bio
postavljen za elnika al-Qasra, iako je pripadao plemenu Hawara, iji se
lanovi nisu smatrali Arapima, iako su za se tvrdili da potjeu izravno
od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabala al-
Tarifa, te se Muhamed `Ali bojao vratiti na mjesto otkria. Naime,
Ahmedov brat osvetio se ubivi dva lana klana al-Samman. ak deset
godina poslije, Ahmedov sin, tada tinejder, uo je da e u al-Qasru biti
pogreb jednoga lana obitelji Muhameda `Alija. Svoju je muevnost
dokazao uavi kradomice u grad i pucajui na pogrebnu povorku.
Jednoga je lana ubio a jednoga ranio. Muhamed `Ali ponosno je
27
pokazivao ranu tik iznad srca, kako bi dokazao da je osveta bila
neuspjena. No, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto
otkria, sve dok ga obeanje o prikrivanju identiteta novom odjeom,
vladina pratnja i, naravno, odreen novani iznos, nisu uvjerili da
promjeni miljenje.
28
Baste, otputio se u Kairo. Svoje su knjige najprije ponudili trgovini
Mansoor, u hotelu Shepherds, a potom Phokionu J. Tanou, koji je kupio
sve knjige, a zatim je otiao u Nag Hammadi, kako bi ondje pribavio
ostatak.
29
1984. Do sada su objavljeni i mnogi ranije dodijeljeni tekstovi, te se
trenutno pripremaju cjelovita izdanja na engleskom, njemakom i
francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz engleske zbirke od
sedamnaest knjiga naslovljene Koptska gnostika knjinica (The Coptic
Gnostic Library).
30
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
(1.2)
UVOD
Apokrif, koji sadri veinu naeg teksta, navodi kako se Isus ukazao
svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, te da je izabrao Petra i
Jakova kako bi ih "ispunio" i dao im, u nizu govora, svoje konano i
definitivno uenje, koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Isus
potom uzlazi do Oeve desne ruke, pri emu ga Jakov i Petar
bezuspjeno pokuavaju slijediti. Ovdje zavrava apokrif; poslanica se
potom nastavlja, navodei kako otkrivenje nije bilo namijenjeno
Isusovim uenicima, nego "djeci" koja e poslije "biti" roena. Iako su
uenici povjerovali u otkrivenje, bili su gnjevni zbog djece koja e doi
poslije, stoga ih je Jakov odaslao u druge zemlje. To bi moglo objasniti
zato ovaj tekst nije bio ukljuen u apostolske propovijedi (ili kanon?).
31
a moda i pismene predaje. Dio toga materijala moe se usporediti s
onim u pozadini kanonskih evanelja. U svojim govorima Isus objavljuje
da je siao s nebesa kako bi spasio "ljubljene" sinove Boje, pozivajui ih
neka ga slijede na povratku u mjesto odakle je (su?) doao (doli?).
Uvjerava ih u spasenje, istodobno ih bodrei u njihovoj ustrajnosti i
gorljivosti i upozoravajui da bi mogli biti izgubljeni. Meutim, prvi i
najdui govor posveen je uzdizanju muenitva. Njegov specifian stil,
oblik i tematika upuuju da je govor moda kasnija interpolacija.
32
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA
(I 1, 1-16, 30)
[Jakov] pie [...] thos (u, op. prev.): Mir [s vama od] Mira, [ljubav od]
Ljubavi, [milost od] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetoga ivota!
Prije deset mjeseci poslao sam vam jo jednu tajnu knjigu koju mi je
razotkrio Spasitelj. S obzirom na okolnosti, smatrajte je kao otkrivenje
upueno meni, Jakovu, a ovu 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaest uenika
sjedili [su] zajedno, prisjeajui se onoga to je Spasitelj rekao svakome
od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [Ali, ja]
sam pisao ono to je bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se pojavio,
[nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. A pet stotina
pedeset dana od njegova uskrsnua iz mrtvih, rekli smo mu: "Jesi li nas
napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, nego u otii na mjesto odakle sam doao. elite li
poi sa mnom, poite!"
33
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Zar ne elite
biti ispunjeni? Vae je srce opijeno; zar ne elite biti trijezni? Stidite se!
Od sada, budni ili spavajui, sjetite se da ste vidjeli Sina ovjejega i
govorili s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejega;
blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i oni koji nisu bili s njime, i
oni koji s njime nisu razgovarali, i oni koji od njega nita nisu uli; va je
ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio od vaih bolesti, kako biste
vladali. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer e ponovno
oboljeti. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, ja sam pronaao
olakanje prije nego to sam obolio; vae je kraljevstvo Boje. Stoga,
kaem vam, 'Ispunite se i ne ostavljajte u sebi praznine, jer, onaj koji
dolazi moe vas ismijati."'
Tada Petar progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4: '[Ispunite] se;
[ali] mi smo ispunjeni."
34
kao to je i meni uinio onaj koji je zao. Zar ete tedjeti tijelo, vi koje
Duh okruuje poput zidina? Ako razmiljate o tome koliko je dugo svijet
postojao [prije] vas, i koliko e dugo postojati poslije vas, znajte da je va
ivot kao jedan dan, a vae patnje kao jedan sat. Jer, dobro nee ui u
svijet. Stoga, prezirite smrt i mislite na ivot! Sjetite se moga kria i moje
smrti, i ivjet ete!"
No, ja sam mu rekao: "Gospodine, ne spominji nam kri i smrt, jer oni
su daleko 6 od tebe."
35
"Pourite kako biste bili spaeni prije nego to to postane nuno!
Budite gorljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije
mene; jer, tako e vas Otac ljubiti.
"Mrzite licemjerje i zlu misao; jer, to je misao koja raa licemjerje; no,
licemjerje je daleko od istine.
"Zasluite rije! Jer prvi dio rijei je vjera; drugi ljubav; trei djela; iz
toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kada ga sija posije, on
u nj vjeruje; kada izraste u stabljiku, sijau je drago, jer umjesto jednoga
vidi mnogo zrna. A kada je radio, bio je spaen jer je od njega uzeo i jeo,
(a neka) je (zrna, op. prev.) ostavio kako bi ih ponovno posijao. Tako i vi
moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite znanjem, neete
ga pronai.
36
"Stoga, vjerujte u me, moja brao; shvatite to je velika svjetlost. Ocu
nisam potreban, jer, ocu nije potreban sin, nego je sinu potreban otac.
Zato idem k njemu. Jer, Ocu Sina niste potrebni.
Kada smo uli te rijei, ispunila nas je radost, jer smo tugovali zbog
rijei koje smo prije spominjali. No, kada nas je vidio radosne, rekao je:
"Jao vama koji nemate posrednika! Jao vama koji udite za milou!
Blagoslovljeni oni koji su otvoreno progovorili i tako zasluili milost.
Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaega grada? Zato
brinete kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svoga grada?
Zato svojevoljno naputate svoje prebivalite, ostavljajui ga onima koji
37
u njemu ele prebivati? O, odmetnici i bjegunci, jao vama, jer bit ete
uhvaeni! Moda mislite da Otac ljubi ljudski rod, ili da ga se moe
pridobiti bez molitava, ili da nekome udjeljuje otputenje u korist
drugoga, ili da usliava onoga koji trai?
(Mislite li) da ovo (tijelo) ne zasluuje duu? Jer, bez due tijelo ne
grijei, kao to 12 dua ne moe biti spaena bez duha. No, ako je dua
spaena (kada je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tada je tijelo
osloboeno od grijeha. Jer, duu uzdie duh a tijelo je ubija; odnosno,
ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on ni u kojemu sluaju
dui nee oprostiti grijeh, niti tijelu krivicu; jer, nitko od onih koji su
nosili tijelo nee biti spaen. Mislite li da su mnogi pronali kraljevstvo
nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrtoga na nebu!"
Kada smo uli te rijei, obuzeo nas je nemir. No, vidjevi kako smo se
uznemirili, rekao je:
"To vam govorim kako biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo je
nebesko poput proklijaloga zrna. Kada proklija, ono baca svoje sjeme i
ini da zemlja rodi i sljedee godine. Tako i vi pourite, kako bi u vama
proklijao ivot i kako biste se ispunili kraljevstvom!"
"Dok sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali, kada vas napu-
stim, sjeajte me se. I sjeajte me se zato to me niste poznavali dok sam
bio s vama. Blagoslovljeni oni koji su me poznavali; jao onima koji su
uli, ali nisu povjerovali! Blagoslovljeni oni koji 13 [su povjerovali] ne
vidjevi!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer razotkrio sam se vama koji gradite
kuu, veoma korisnu, jer u njoj nalazite utoite, (kuu, op. prev.) koja e
ostati stajati pokraj kue vaih susjeda, kada se ona pone ruiti. Zaista,
kaem vam, jao onima zbog kojih sam ovdje poslan; blagoslovljeni oni
koji uzau k Ocu! Jo jednom vas opominjem, vas koji jeste; postanite
poput onih koji nisu, kako biste bili s onima koji nisu.
38
"Ne uinite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni
zbog svjetlosti koja obasjava, nego prema sebi budite onakvi kakav sam
ja prema vama. Zbog vas sam bio proklet, zbog vaega spasenja."
"Mnogo sam vam puta dao vjeru; dapae, tebi sam se razotkrio, 14
Jakove, a vi me niste upoznali. Sada vas ponovno vidim kako se
radujete; i kada ste ispunjeni obeanjem ivota, jeste li i dalje tuni?
alite li kada ste uvedeni u kraljevstvo? Kroz vjeru [i] znanje vi ste
primili ivot. Stoga, ne obazirite se na odbacivanje kada ga ujete, nego
se radujte kada ujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj tko primi ivot i
povjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni ako ga Otac eli
istjerati.
"To sam vam za sada elio rei. Meutim, sada u uzai na mjesto
odakle sam doao. Ali, kada sam elio otii, vi ste me otjerali, i umjesto
da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, pokorite se slavi koja eka
na me, i, otvorivi svoja srca, sluajte himne koje me ekaju na nebesima;
jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto) zdesna Ocu. Rekao sam vam
(svoju) posljednju rije, i sada vas naputam, jer me koija duha
podignula u zrak. Sada u se svui, kako bih se mogao odjenuti. Pokorite
se; blagoslovljeni oni koji su navijestili Sina prije njegova silaska kako
bih, kada doem, mogao (ponovno) uzai. Tri puta blagoslovljeni 15 oni
koje [je] navijestio Sin prije njihova postanka, kako biste vi imali udjela
meu njima."
39
Kada smo proli iznad toga mjesta, svoje smo umove uzdignuli jo
vie i svojim oima vidjeli i svojim uima uli himne i aneoske
blagoslove i aneosku radost. I nebeska su velianstva pjevala hvalu, i
mi smo se, takoer, radovali.
Mi im odgovorismo:
40
EVANELJE ISTINE
(1,3 i XII,2)
UVOD
41
homilija propovijed kojom se tumai neki stavak Svetog pisma
42
Tekst se potom (18; 19) bavi Isusom i njegovim djelom, kao
otkrivateljem i uiteljem. Kako bi ilustrirao potonju ideju, tekst se poziva
na predaje poput one o Isusu u hramu (2 Lk), iako se te naznake mogu
odnositi i na nekanonske pripovijesti o Isusovoj mladosti.
43
Prijevod koji slijedi temelji se na tekstu Kodeksa I; tekst Kodeksa XII
veoma je fragmentaran.
EVANELJE ISTINE
(I 16, 31-43, 24)
44
U tom smislu, evanenje onoga za kojim se traga, koje je otkriveno
onima koji su postali savreni milou Oca, skrivenoga otajstva, Isusa,
Krista, prosvijetlilo je one u tami zaborava. On [Isus Krist] ih je prosvije-
tlio; on [im] je pokazao put; a put je istina kojoj ih je poduio.
Poslije njih dola su i mala djeca, kojima pripada znanje o Ocu. Kada
su ojaala, poela su uiti o Oevim djelima. Ona [djeca] su spoznala i
bila spoznata; ona su slavila i bila slavljena. U srcima im se oitovala
iva knjiga ivih, napisana u misli i umu 20 Oca, koja je i prije
utemeljenja sveukupnosti postojala u njegovoj nespoznatljivosti -
(knjiga) koju nitko nije mogao uzeti, jer e onaj koji je uzme biti ubijen.
Nitko se nije mogao oitovati meu onima koji su vjerovali u spasenje,
sve dok se nije pojavila knjiga. Zato je Isus, ispunjen milosrem i
vjernou, strpljivo prihvaao patnje sve dok nije uzeo tu knjigu, znajui
da e njegova smrt za mnoge znaiti ivot.
45
Kao to je u neotvorenoj oporuci skriveno bogatstvo preminuloga
gospodara, tako je i sveukupnost bila skrivena dok je Otac sveukupnosti
bio nevidljiv, kao neto to je od njega iz kojeg proizlazi svaki prostor. Iz
toga se razloga pojavio Isus; uzeo je tu knjigu; bio je pribijen na drvo; na
kriu je objavio Oevu zapovijed. O, velikoga li uenja! Uronio je u smrt,
iako ga obavija ivot vjeni. Odbacivi to propadljivo ruho, obavio se
nepropadljivou koju mu nitko ne moe oduzeti. Uavi u jalove
prostore strahova, proao je kroz one ogoljene zaboravom, kao znanje i
savrenstvo, objavljujui stvari koje su u srcu, 21 [...] poduiti one koji e
primiti nauk.
Oni koji e primiti nauk [su] ivi, upisani u knjigu ivota. Nauk koji
primaju odnosi se na njih same, a primaju ga od Oca, kojemu se
ponovno okreu. Budui da je u Ocu savrenstvo sveukupnosti,
sveukupnost se mora uzdii k njemu. Stoga, ako netko posjeduje znanje,
prima one koji su njegovi i privlai ih k sebi. Jer, neznalica je potrebit, a
ono to mu nedostaje veliko je, budui da mu nedostaje ono to e ga
uiniti savrenim. Kako je savrenstvo sveukupnosti u Ocu, a
sveukupnost se mora uzdii k Ocu i svatko mora dobiti ono to je
njegovo, on ih je unaprijed odredio, pripremivi ih za davanje onima
koji su iz njega potekli.
Oni ije je ime znao unaprijed pozvani su na kraju, stoga je onaj koji
posjeduje znanje ujedno onaj ije je ime Otac izgovorio. Jer, onaj ije ime
nije izgovorio neznalica je. Doista, kako netko moe uti ako se njegovo
ime ne izgovori? Onaj tko ostane neznalica do kraja je stvorenje
zaborava i nestat e sa zaboravom. Ako nije tako, zato ti jadnici 22
nemaju imena, (zato) ne uju poziv? Stoga, ako netko posjeduje znanje,
on je odozgo. Kad je pozvan, on uje, on se odaziva i okree se onome
koji ga je pozvao, k njemu se uzdie i zna kako je pozvan. Budui da
posjeduje znanje, vri volju onoga koji ga je pozvao, eli mu udovoljiti i
prima spokoj. Svako mu ime dolazi. Onaj koji e stei znanje, zna odakle
dolazi i kamo ide. On to zna poput pijanca koji je prezreo svoje pijanstvo
i vrativi se k sebi, doveo u red ono to je njegovo.
46
shvatiti ili spoznati onoga u kojemu su se nalazili. Njegova volja tako
nije proizala iz njega. Otkrio ju je kao znanje u kojemu su usklaene sve
njegove emanacije.
47
Usprkos tome, gospodar kue ne osjea gubitak, nego je radostan,
znajui da e razbijene posude zamijeniti boljima, koje su itave. Takav
je sud koji dolazi 26 odozgo; on sudi svakome; on je isukani ma s dvije
otrice. Kada se pojavila Rije koja je u srcu onih koji je izgovaraju - a
ona nije samo zvuk, nego i tijelo - meu posudama je zavladala velika
pomutnja, jer su neke bile ispranjene, a neke napunjene; neke su
donesene, a neke uklonjene, neke su oiene, a neke razbijene. Svi su
prostori bili uzdrmani i uznemireni, jer u njima nije bilo ni reda ni
postojanosti. Pogreka se uznemirila ne znajui to bi. Veoma se
zabrinula; tugovala je i inila sebi naao jer nita nije znala. Kada je
znanje dolo u njezinu blizinu, bila je to propast pogreke i svih njezinih
emanacija - pogreka je prazna jer u sebi ne sadri nita.
48
sjena i utvara noi." Kada svjetlost obasja strah, tada ovjek shvaa da je
strah bezrazloan.
Tako oni nisu znali za Oca, kojeg 29 nisu vidjeli. Iz straha, nemira,
nepostojanosti, dvojbi i podjela iznjedrili su se mnogi prividi i isprazne
matarije, kao da su bili u duboku snu, sanjajui jezive snove. Kao da od
nekoga bjee, ili se iscrpljeni vraaju iz potjere. Kao da zadaju udarce ili
trpe udarce. Kao da padaju s visina, ili polijeu u zrak, iako nemaju krila.
Ponekad se ini da ih ljudi ubijaju, iako ih nitko ne goni. Katkada se,
pak, ini da oni ubijaju svoje susjede, jer su umrljani njihovom krvlju.
Kada se oni koji prolaze te strahote probude, oni koji su bili u sreditu
tih nemira ne vide nita, jer su sami nitavni. Takav je put onih koji su
odbacili neznanje poput sna, smatrajui ga nitavnim. Njegova djela
takoer smatraju 30 nestvarnima, te ih odbacuju poput sna u noi.
Znanje o Ocu smatraju zorom. Na taj je nain svatko postupio, kao da je
razdoblje neznanja bilo san, a znanje buenje. [I] blago onome koji e se
vratiti i probuditi. Blagoslovljen onaj koji e otvoriti oi slijepima.
49
su traili postao je otkrie, nesigurni su u njemu pronali potporu, a
oskvrnuti istou.
50
razgrauje. Ako je dah povue, ona postaje vrua. Hladni mirisi, dakle,
potjeu iz podjele. Zato je dola vjera; ona razgrauje podjelu, donosei
toplu pleromu ljubavi, kako se hladno ne bi vratilo i kako bi postojalo
jedinstvo savrene misli.
51
To je 37 savrenstvo u misli Oca, i to su rijei njegovih misli. Svaka od
tih rijei je djelo njegove jedne volje u otkrivenju njegove Rijei. Dok su
jo bile dubine njegovih misli, Rije koja je prva izgovorena otkrila ih je
zajedno s umom koji govori, jedna Rije u tihoj milosti. On se nazivao
milju, budui da su one bile u njoj prije nego to su otkrivene. On je,
dakle, prvi doao u doba kada je to zaeljela njegova volja. A Otac
poiva u volji, no njegovu je volju nemogue istraiti. Njegov je trag
volja, i nitko ga nee spoznati, niti ga moe shvatiti onaj koji ga
pojednostavljuje. No, kada zaeli - ak i kada im se pogled pred Bogom
nikako ne svia - eli Oca. Jer, on poznaje poetak sviju njih i njihov kraj.
Jer, na kraju e im izravno postavljati pitanja. Kraj je primanje znanja o
onome koji je skriven, a to je Otac 38 iz kojega je nastao poetak, i
kojemu e se vratiti svi koji su iz njega potekli. A oni su se pojavili na
slavu i radost njegova imena.
Ime Oca je Sin. On je prvi dao ime onome koji je potekao iz njega
samoga, i rodio ga kao sina. Dao mu je ime koje mu je pripadalo; on je taj
kojemu pripada sve to oko njega postoji, (on je, op. prev.) Otac.
Njegovo je ime; njegov je Sin. On moe biti vien. Meutim, njegovo je
ime nevidljivo, jer je samo otajstvo nevidljivoga koje ulazi u ui koje je
on njime (otajstvom, op. prev.) posve ispunio. Doista, Oevo se ime ne
izgovara, ali je oitovano kroz Sina.
Ime je, stoga, veliko. Ta tko bi mu mogao dati ime, veliko ime, osim
njega samoga kojemu (ime, op. prev.) pripada i sinova imena u kojima
poiva ime Oca i (koji) poivaju u njegovu imenu? Budui da je Otac
nestvoren, sam ga je rodio za se, kao ime, prije nego to je stvorio eone,
kako bi ime Oca vladalo nad njima, odnosno, 39 ime u istini, koje je
vrsto, u njegovoj zapovijedi i savrenoj moi. Jer, (to, op. prev.) ime
nisu (samo) rijei, niti se ono sastoji od naziva, nego je nevidljivo. On je
sebi samom dao ime, budui da samo on sebe vidi i ima mo da sebi da
ime. Jer, tko ne postoji, nema imena. Kako se zove onaj koji ne postoji?
No, onaj koji postoji, postoji sa svojim imenom, i samo ga on zna i (zna
kako) da mu nadjene ime. To je Otac. Sin je njegovo ime. On ga, stoga,
nije sakrio, nego je ono postojalo; to se Sina tie, on je sam dao ime. Ime
je, stoga, ono od Oca, budui da je ime Oca Sin. Doista, gdje bi samilost
pronala ime ako ne u Ocu?
52
No, netko e zasigurno rei svome blinjemu: "Tko je taj koji e dati
ime onome koji je postojao prije njega. Zar potomci ne dobivaju imena
40 od onih koji (ih) rode?" Razmislimo o tome. to je ime? To je ime u
istini; to, dakle, nije ime od Oca, jer je to pravo ime. On nije primio ime
na zajam, poput drugih, u skladu s oblikom u kojemu e svaki od njih
biti stvoren. To je pravo ime. Nitko mu ga nije dao. No, on (je) neizreciv,
neopisiv, sve dok onaj koji je savren ne progovori o njemu samom. On
ima mo izgovoriti i vidjeti njegovo ime.
Kada je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, dao
mu je ime - onome koji je doao iz dubine - progovorivi (tako, op. prev.)
o svojim tajnama, znajui da je Otac bie bez zla. Zato ga je doveo, kako
bi progovorio o mjestu i njegovu prebivalitu iz kojega je potekao, 41 te
kako bi slavio pleromu, veliinu njegova imena i slatkou Oca. On e
govoriti o mjestu iz kojeg je svatko potekao, i pourit e nazad, u predjel
gdje je primio svoje ustolienje i gdje e - na mjestu na kojemu je stajao -
primiti okus, hranu i rast. A njegovo je poivalite njegova pleroma.
53
to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da nije prikladno
43 da govorim o neemu drugom, budui da sam stigao u poivalite.
No, u tome u postati, i (prikladno je) baviti se u svako doba Ocem
svega i istinskom braom, onima na koje je Otac izlio svoju ljubav i
meu kojima On ne nedostaje. Oni se pojavljuju u istini, budui da
postoje u istinskom i vjenom ivotu, te govore o svjetlosti koja je
savrena i ispunjena Oevim sjemenom, i koja je u njegovu srcu i
pleromi, dok se njegov Duh raduje u njoj (svjetlosti, op. prev.) i slavi
onoga u kojemu je postojao, jer on je dobar. I njegova su djeca savrena i
dostojna njegova imena, jer, on je Otac. Takvu djecu on ljubi.
54
RASPRAVA O USKRSNUU
(I,4)
UVOD
55
passim). Naime, u trenutku bioloke smrti, "izabrani" vjernik doivljava
odvajanje unutarnjih, "ivih udova", ija se intelektualna priroda
pojanjava naznakama o "umu" i njegovoj "misli", od vanjskoga "tijela"
"propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova" (45-48). ak i tada, to
"uskrsnulo tijelo", zaodijenuto novom "puti" (47) ili "odijelom od
svjetlosti" ("zrake" u 45), zadrava osobna i prepoznatljiva obiljeja, na
to upuuje ukazanje Ilije i Mojsija prilikom Kristove preobrazbe (Marko
9:2-8). Takvo je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unitava ili ini
besmislenim) "uskrsnue" bilo iste "due" ili, doslovno, "tijela" (45; 46).
Prepoznatljiv je dualistiki nauk o vanjskom/unutarnjem koji nadilazi
pavlinsku antropologiju.
56
Opsene studije teksta koji slijedi pojasnile su da je njegov autor
kranski gnostiki uitelj, na kojega je oito utjecao Valentinov
gnosticizam. To dokazuju slinosti izmeu nauka izloenog u raspravi
prema kojemu se duhovno uskrsnue ve zbilo, Tertulijanova izvjea o
Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" (De praes. haer. 33.7; De res. mort.i
19,2-7), te Irenejeva djela (Haer. 2.31.2). Odreeni konceptualni
kompleksi jedinstveni Valentinu takoer se pojavljuju u Raspravi o
uskrsnuu, poput ideje o primordijalnoj pleromi, koja je pretrpjela
devoluciju i "nedostatak" (46; 47; 49) koji Spasitelj mora "obnoviti" (44).
57
Meutim, ne postoje ni unutarnji ni vanjski dokazi prema kojima bi se
moglo odrediti njegovo podrijetlo.
RASPRAVA O USKRSNUU
(I 43, 25-50, 18)
58
njegovo ustrojstvo. Ondje su nastala mnoga podruja i mnoga
boanstva.
Ako smo, nosei ga, oitovani u ovome svijetu , mi smo njegove zrake
i on nas obuhvaa sve do naega zalaska, odnosno, nae smrti u ovom
ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to sunce privlai zrake, niim
ogranien. To je duhovno uskrsnue 46 koje guta duevno jednako kao i
tjelesno.
59
"Snaan je sustav Plerome; maleno je ono to se oslobodilo (i) postalo
svijetom. No, Sve je ono to je obuhvaeno. Ono nije 47 postalo; ono je
postojalo."
Stoga, nikada ne dvoji o uskrsnuu, Reginose, sine moj! Jer, ako nisi
postojao u tijelu, primio si tijelo kada si uao u ovaj svijet. Zato (onda,
op. prev.) ne bi primio tijelo kada bude uznesen u Eona? Ono to je
bolje od tijela je ono to je za uzrok ivota. Zar nije tvoje ono to je za
tvoj raun zaivjelo? Ne postoji li s tobom ono to je tvoje? Pa ipak, kada
si na ovom svijetu, to ti nedostaje? To si na svaki nain elio saznati.
Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. No, mi smo spaeni, jer
smo Sve. Primili smo spasenje od kraja do kraja. Razmiljajmo na taj
nain! Razumijevajmo na taj nain!
No, pitajui se, o tim stvarima, neki ele znati hoe li onaj tko je
spaen, kada napusti tijelo, odmah biti spaen. O tome nema nikakve
dvojbe. [...] doista, vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti spaeni, jer e
ustati (samo) ivi udovi koji su u njima.
Ali, to vam to govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako ive u pri-
vidu? Bogati su osiromaili, a kraljevi su svrgnuti. Sve je podlono pro-
mjeni. Svijet je privid! - da ne bih pretjerao!
60
silazi na iezivo; svjetlost se nadvija nad tamu, gutajui je, a Pleroma
ispunjava nedostatak. To su simboli i slike uskrsnua. On je taj koji ini
dobro.
61
EVANELJE PO TOMI
(II,2)
UVOD
62
Autorstvo evanelja pripisuje se Judi Tomi Didymosu, odnosno, Judi
"blizancu" (aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U
Sirijskoj crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio
crkve na Istoku, posebice u Edesi (prema neto mlaoj predaji, Juda je
posjetio ak i Indiju). Drugi kranski spisi istonih crkava takoer su se
pripisivali tom apostolu; njima pripadaju Djela Tomina, a najvjerojatnije i
Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag Hammadi (II, 7).
Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji.
Meutim, dvojbeno je jesu li izvorno bili sastavljeni na aramejskom, a
potom prevedeni na grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka
iz kanonskih evanelja, najprije bile u optjecaju na aramejskom, Isusovu
jeziku.
63
Po svom anru, Evanelje po Tomi je slino jednom od izvora
kanonskih evanelja, takozvanom "Izvoru sinoptikih izreka" (esto
zvanom "Q" od njemake rijei Quelle, "izvor"), koji su rabili Matej i
Luka. Doista, mnoge izreke pronaene u naemu dokumentu bile su
takoer dijelovi toga izvora novozavjetnih evanelja. S druge strane,
Evanelje po Tomi takoer sadri posve drugaije starije izreke, ije
paralele nalazimo u Evanelju po Ivanu, u Mk 4:21-25, pa ak i u Prvoj
poslanici Korinanima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2:9). Nadalje, izreke koje se
odnose na budui dolazak Sina ovjejega, tako karakteristine za "Q"
(npr. Lk 12:8, 10; 17,22, 24, 26), uope ne postoje. Evanelje po Tomi je,
stoga, srodna, ali posve neovisna zbirka izreka. U svom najizvornijem
obliku, ono vjerojatno potjee iz 1. stoljea (nastanak "Q"-a obino se
smjeta u sredinu 1. stoljea).
64
svega to je od ovoga svijeta (npr. izreke 21, 37, 56). Uenici moraju "biti
prolaznici" u sadanjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Postojanje
idealnoga gnostikog uenika opisano je izrazom "samac", koji se odnosi
na ovjeka koji je za sobom ostavio sve to ljudsko bie vee uz svijet
(npr. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako postignu
"mukost" samakoga postojanja (izreka 114).
EVANELJE PO TOMI
(II 32, 10-51, 28)
Ovo su tajne rijei koje je Isus ivi kazao i koje je zapisao Juda Toma
Blizanac.
(1) Isus ree: "Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."
(2) Isus ree: "Tko trai, neka ne prestane traiti dok ne nae. Kada
nae, zapanjit e se; zapanjen, zadivit e se. I tada e vladati nad
svime."
(3) Isus ree: "Ako vam oni koji vas vode kau, Gledajte, Kraljevstvo
je gore na nebu, pretei e vas ptice nebeske. Ako vam kau, U
moru je, ribe e vas pretei. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan
vas. Prepoznate li sebe, bit ete prepoznati 33 i shvatit ete da ste
djeca Oca ivoga. Ali ako se ne prepoznate, ivite u siromatvu,
i vi ste siromatvo."
65
(6) Njegovi su ga uenici pitali. Kazae: "eli li da postimo? I kako
da se molimo i dajemo milodare? I kako da se hranimo?" Isus
ree: "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer sve je
otkriveno pred licem neba; jer nema niega tajnog to nee
postati oigledno, i nema toga skrivenog koje se nee otkriti."
(7) Isus ree: "Blago lavu kojega ovjek jede - i lav e postati
ovjekom; i proklet bio ovjek kojega lav jede - i lav e postati
ovjekom."
(8) I on ree: "ovjek je nalik mudru ribaru koji baci mreu u more i
odatle je izvue punu sitnih ribica; meu njima pronae veliku
ribu, mudri ribar; sve sitne 34 baci u more, bez napora izabere
veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje!"
(9) Isus ree: "Evo, izie sija, zagrabi sjeme - razbaca ga. Jedno
pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Drugo pade na stijenu,
i ne uhvati korijena u zemlji i ne pusti klasja k nebu. A drugo
pak pade u trnje; ovo ugui sjeme, i crv ga pojede. A jedno pade
na dobro tlo i k nebu dade dobar urod, od ezdeset i sto
dvadeset mjera."
(10) Isus ree: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sada bdijem nad njim
dok se ne zapali."
(11) Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj iznad njega proi e; i koji
su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad jedete
mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete svjetlost, to ete uiniti?
U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to
ete uiniti?"
66
"Uitelju, moja usta uope ne mogu iskazati komu si nalik." Isus
ree: "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio s vrutka koji sam ja
otvorio." I on ga uze k sebi, povue se nasamo s njime, i ree mu
tri rijei. A kada se Toma vrati drugovima oni ga upitae: "to ti
je Isus rekao?" Toma im ree: "Kad bih vam kazao samo jednu
rije koju mi ree, uzeli biste kamenje i bacili ga na me, i iz
kamenja bi buknula vatra i spalila vas."
(14) Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete
prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad
stupite u koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas,
jedite to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer ono to
ue u vaa usta nee vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta,
to e vas ukaljati."
(15) Isus ree: "Kada ugledate onoga koji nije roen od ene,
prostrite se licem prema zemlji i tujte ga - taj je va Otac."
(16) Isus ree: "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma, rat.
Jer petoro e ih biti 36 u kui: troje e biti protiv dvoje i dvoje e
biti protiv troje, otac protiv sina i sin protiv oca, i oni e stajati
postojano kao samci."
(17) Isus ree: "Dat u vam ono to ni jedno oko nije vidjelo i to ni
jedno uho nije ulo i to ni jedna ruka nije dotakla i to se do
ljudskoga srca nije popelo."
(18) Uenici kazae Isusu: "Reci nam kakav e biti na svretak." Isus
ree: "Poto ste otkrili poetak, zato traite svretak? Jer gdje je
poetak, tamo e biti i svretak. Blago onomu koji e se drati za
poetak /u poetku/ i taj e prepoznati svretak i taj nee
okusiti smrti."
(19) Isus ree: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao.
Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei, ovo e vam
kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne
67
mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje
nee okusiti smrti."
(21) Marija ree Isusu: "Komu su tvoji uenici nalik?" On ree: "Nalik
su 37 djeici to posjedae na tue polje. Kada vlasnici polja
dou, kazat e: Ostavite nam nae polje. Oni se pred njima svlae
ne bi li im ga prepustili i dali svoje polje. Zato kaem: Kada
gospodar kue zna da e doi tat, on e ga budan doekati; i
nee mu dopustiti da rovari po njegovu kraljevstvu i opljaka
ga. Ali vi bdijte suoeni sa svijetom; opaite bedra velikom
snagom, da razbojnici nemaju pristupa; jer ve ete naii na
nedau koju iekujete. Kad bi se (barem) meu vama naao
mudar ovjek! im rod dozrije, evo ga sa srpom u ruci i poanje
ga. Tko ima ui da uje, neka uje."
(22) Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree svojim uenicima: "Ovi su
maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazae
mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?"
Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude
kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a
ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto
ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui
u kraljevstvo." 38
(24) Njegovi uenici kazae: "Poui nas o mjestu gdje prebiva, jer
neophodno nam je traiti ga." Ree im: "Tko ima ui, neka uje!
U ovjeku od svjetla je svjetlost, i on rasvjetljava cijeli svijet.
Kada on ne svijetli - to je tama."
68
(25) Isus ree: "Ljubi brata svojega kao duu svoju; bdij nad njim kao
nad zjenicom svojom."
(26) Isus ree: "Vidi trun u oku brata svojega, a balvan u vlastitom
ne vidi. Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti
kako da izvadi trun iz bratova."
(27) <Isus ree:> "Ako se ne liite svijeta, kraljevstvo neete nai; ako
ne slavite sabat kao sabat, Oca neete vidjeti."
(29) Isus ree: "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada se
duh pojavi radi tijela, tada je to udo nad udima. Ali ja, ja se
udim tome 39 kako je to veliko bogatstvo stanovalo u tom
siromatvu."
(30) Isus ree: "Gdje su tri boga, tamo su bogovi; gdje su dva ili
jedan, tamo u biti s njime."
(31) Isus ree: "Nitko nije prorok u svojemu selu, i nijedan lijenik ne
lijei one koji ga poznaju."
(33) Isus ree: "Ono to svojim uima uje, neka i druge ui uju -
razglasi to s vaih krovova. Jer nitko ne pali svjetiljku da je
poklopi posudom; nego je postavi na svijenjak, da svatko tko
ue i izie vidi njezino svjetlo."
(34) Isus ree: "Kada slijepac vodi slijepca, obojica padnu u jamu."
69
(35) Isus ree: "Nitko ne moe ui u kuu monika i silom je zauzeti a
da mu prvo ne svee ruke; tek tada mu moe poharati kuu."
(38) Isus ree: "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, i
nemate ih od koga drugoga uti. Doi e dani kada ete me
traiti (a) neete me nai."
(39) Isus ree: "Farizeji i vini pismu dobili su kljueve spoznaje (pa)
ih sakrili. Niti su uli niti su pustili one koji su to htjeli. Ali vi,
budite mudri kao zmije i bezazleni poput golubica."
(40) Isus ree: "Posadie trs izvan Oeva dohvata; i poto nije
uvren, bit e iupan s korijenom i propast e."
(41) Isus ree: "Tko ima u ruci, dat e mu se; a onome tko nema uzet
e se i ono malo to ima."
(44) Isus ree: "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina
huli, bit e mu oproteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga,
nee mu biti oproteno, ni na Zemlji ni na Nebu."
(45) Isus ree: "Ne bere se grode s trnja, niti se beru smokve s gloga,
jer oni ne donose ploda. 41 [Jer do]bar ovjek iz svojega blaga
70
iznosi dobro; zao ovjek zlo iznosi iz svojega blaga, koje mu je u
srcu, i govori zle rijei, jer iz obilja srca iznosi zlo."
(47) Isus ree: "Ne moe jedan ovjek jahati dva konja, (niti) napeti
dva luka; i ne moe jedan sluga sluiti dvojici gospodara, jedino
ako jednog potuje, a drugoga prezire. Nitko ne pije staro vino
te odmah poeli kuati novo. I ne ulijeva se novo vino u stare
mjehove, da se ne pokvari; i ne ulijeva se staro vino u novi mijeh
da ga ne pokvari. Ne priiva se stara krpa na novu haljinu, jer bi
se rasparala."
(48) Isus ree: "Kada dva sklope mir u istoj kui, rei e brdu Pomakni
se - i ono e se pomaknuti."
(50) Isus ree: "Kada vam kau: Odakle dolazite? - kaite im: Doli smo
iz svjetlosti, odanle gdje se svjetlost sama iz sebe raa. Po[stavila se] 42
i u svojoj se slici otkrila. Kada vam kau: Tko ste? - kaite: Mi smo
njegovi sinovi, i mi smo izabrani od Oca ivoga. Kada vas pitaju:
Koji je znak Oca vaega u vama? - kaite im: Kretanje i mir."
71
majci zainjao. Ali istinsko obrezivanje, ono u duhu, bilo je
potrebno posvema."
(55) Isus ree: "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi
biti uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre i ne uzme kri
svoj poput mene, nee me biti dostojan."
(56) Isus ree: "Tko je prepoznao svijet, otkrio je le. I tko je otkrio le,
svijet ga nije dostojan."
72
(62) Isus ree: "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44
mojih] otajstava. Ono to ini desnica neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus ree: "Bio jednom bogata koji je imao veliki posjed. Rekao
je: Upotrijebit u svoje bogatsivo da sijem, anjem, sadim, punim svoja
skladita voem, tako da mi nita ne nedostaje. Tako je mislio u
svojemu srcu - i te je noi umro. Tko ima ui neka uje."
(64) Isus ree: "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio gozbu,
poalje slugu da pozove goste. Sluga poe prvomu te mu kae:
Moj Gospodar te poziva. A ovaj ree: Drim novce kod trgovaca,
dolaze mi naveer; moram poi i dati im naputke. Ispriavam se za
gozbu. Poe k drugomu te mu kae: Moj Gospodar te poziva. Ovaj
mu ree: Kupio sam kuu, i tamo me trebaju na jedan dan. Nemam
vremena. Doe k drugom te mu kae: Moj Gospodar te poziva.
Ovaj mu ree: eni mi se prijatelj, a ja prireujem gozbu. Ne mogu
doi, ispriavam se za gozbu. Poe do drugog te mu kae: Moj
Gospodar te poziva. Ovaj mu ree: Kupio sam imanje, idem prikupiti
najamninu. Ne mogu doi, ispriavam se za gozbu. Sluga se vrati i
kaza gospodaru: Oni koje si pozvao na gozbu ispriavaju se.
Gospodar ree sluzi: Izii van na putove i dovedi sve koje nae neka
jedu. Kupci i trgovci nee stupiti u mjesto mojega Oca. " 45
(66) Isus ree: "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen
je ugaoni kamen."
(67) Isus ree: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne prepozna, taj sve
promai."
73
(68) Isus ree: "Blago vama, kada e vas mrziti i progoniti, nee
pronai mjesto kamo su vas progonili."
(70) Isus ree: "To to imate spasit e vas, ako ga porodite u sebi. To
to nemate u sebi ubit e vas - ako ga nemate u sebi."
(71) Isus ree: "Ja u [ovu] kuu razoriti, i nitko je nee moi [opet]
izgraditi." 46
(72) [Jedan ovjek] mu [ree]: "Kai mojoj brai da imanje mojega oca
podijele sa mnom." Ree mu: "O, ovjee, tko je mene postavio
za onoga koji dijeli?" Okrene se svojim uenicima. Ree im:
"Jesam li ja onaj koji dijeli?"
(75) Isus ree: "Ima mnogih koji stoje pred vratima, ali samci su ti
koji e ui u svadbenu lonicu."
(76) Isus ree: "Kraljevsvo Oevo isto je to i trgovac koji je imao robu
(i) naiao na biser. Trgovac bijae mudar. Proda svu robu, kupi
samo biser. Traite i vi blago koje ne prolazi i koje je trajno, tamo
kamo moljac ne dolazi da izjeda niti crv da razara."
(77) Isus ree: "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve; sve se iz mene
stvorilo i sve se k meni vratilo. Rascijepite drvo, i ja sam ondje.
Podignite kamen, i tamo ete me nai."
74
(78) Isus ree: "Zato ste izili van na polje? Vidjeti trsku kako se na
vjetru njie? I ovjeka u meke haljine obuena? [Vidite vae]
kraljeve i plemenite, 47 oni nose meke haljine, a ne [mogu]
prepoznati Istinu."
(80) Isus ree: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio
tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus ree: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima mo, neka
je se odrekne!"
(82) Isus ree: "Tko je blizu mene, taj je blizu vatri. A tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."
(84) Isus ree: "Kad vidite svoje slike, radovat ete se. Ali kada
budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne
umiru niti se pokazuju, koliko ete podnijeti?"
(86) Isus ree: "[Lisice 48 imaju jazbine] i ptice imaju [svoja gnijezda],
ali sin ovjeji nema gdje da nasloni glavu [i] otpoine."
(87) Isus ree: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna dua koja o ta
oba ovisi."
75
(88) Isus ree: "Aneli i proroci e doi k vama i dat e vam ono to je
vae. A vi sami, dajte im ono to je u vaim rukama (i) kaite
sami sebi: U koji dan e doi da prime ono to je njihovo?"
(89) Isus ree: "Zato perete vanjtinu ae? Zar ne vidite da je onaj
koji je stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjtinu?"
(90) Isus ree: "Doite k meni, jer moj je jaram ugodan a moje
gospodstvo blago, i nai ete sebi spokoja."
(91) Kazae mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo." On im ree:
"Pomno ispitujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom niste
prepoznali, niti ovaj trenutak znadete ispitati."
(92) Isus ree: "Traite i nai ete; ali ono to ste me ovih dana bili
pitali i to vam nisam rekao, sada vam elim rei - a vi ne
pitate."
(94) Isus [ree]: "Tko trai, nai e. [Tko kuca] otvorit e mu se."
(98) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i ovjek koji hoe ubiti
monika. Izvue ma u vlastitoj kui, zarije ga u zid kako bi
doznao je li mu ruka (dovoljno) snana. Zatim ubije monika."
76
(99) Uenici mu kazae: "Vani su tvoja braa i tvoja majka." On im
ree: "Ovi ovdje, koji vre volju mojega Oca, ti su moja braa i
moja majka - oni su ti koji e ui u kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu: "Carevi ljudi trae poreze
od nas." On im ree: "Dajte caru ono to je carevo, i dajte Bogu
ono to je od Boga. A ono to je moje, dajte meni."
(101) <Isus ree:> "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju, ne moe
[mi] postati [uenikom]. I tko [ne] ljubi [svojega oca] i majku
svoju kao ja, nee mi postati [uenikom]. Jer moja [...] majka [...]
50, dok je [moja] istinska [majka] ona koja mi je dala ivot."
(102) Isus ree: "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u
jaslama; jer on ne jede, a ni blagu ne da jesti."
(103) Isus ree: "Blago ovjeku koji zna [u kojem] e dijelu [noi] doi
lopovi, pa da ustane, sakupi svoj [...] i opae bedra prije nego to
uu."
(105) Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
(106) Isus ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete Sinovi
ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono e se pomaknuti."
(108) Isus ree: "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja, i ja u postati
kao on, i skrivene e mu se stvari razotkriti."
77
(109) Isus ree: "Kraljevstvo je isto kao ovjek koji je u svojemu polju
imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi
ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao;
preuze polje 51 te ga proda. A onaj koji ga je bio kupio doao je;
orao je (i) [pronaao] blago; (i) stade davati novac uz kamate
kome god mu bijae volja."
(110) Isus ree: "Tko je pronaao svijet (i) obogatio se, neka ga se
odrekne!"
(112) Isus ree: "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovisna
o tijelu!"
(114) imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu
dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim
mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas
mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u
Kraljevstvo nebesko."
78
EVANELJE PO FILIPU
(II i 3)
UVOD
79
Navodno je apostol Filip izvor prie prema kojoj je tesar Josip nainio
kri na kojemu je njegov potomak poslije bio razapet (73).
80
"Robove" valja razlikovati od "sinova" (52), "djece" (81) i "slobodnih" (79).
"Rob" je onaj koji grijei (77), koji ne zna nita o unutarnjem zlu koje ga
zarobljava. "Oskvrnavljene ene" su sve ene koje sudjeluju u
seksualnom inu, tj. "u braku oskvrnua" koji je tjelesan i poudan (81;
82). Neisti duhovi ele tjelesno oskvrnaviti mukarce i ene (65).
81
upuuje na obred krtenja koji se izvodio uranjanjem (61). Inicijant svlai
svoju odjeu prije ulaska u vodu, kako bi mogao odjenuti savrenoga
ovjeka kao novu odjeu (75). Na krizmu kao toplo mirisno ulje upuuje
opis krizme kao vatre (67; 57) i ulja kao mirisa (77; 82). Moda se
trodijelna formula rabila u trenutku pomazanja (67). Sveenik posveuje
kruh i kale za euharistiju (77). Posveeni kale sadri vino pomijeano s
vodom (75). Posveeni kruh je "kruh s neba", hrana primjerena
iniciranome (55). Uzimanje kruha i kalea znai "primiti tijelo i krv"
Isusovu (56; 63). Spominje se takoer i obred zvan otkupnina, ili
otkupljenje, no bez daljnjih pojedinosti. Ta se faza inicijacije usporeuje
sa "svetinjom nad svetinjama" jeruzalemskoga hrama, a odvijala se u
branoj lonici (69).
82
EVANELJE PO FILIPU
(II 51, 29-86, 19)
Kada smo bili Hebreji, bili smo siroad i imali smo (samo) nau majku.
Ali kada smo postali krani, dobili smo i oca i majku 1.
Oni koji zimi siju, anju ljeti. Zima je ov(aj) svijet. Ljeto je drugi Eon.
Sijmo zimi da bismo ljeti eli! Zato nam ne dolii da ve zimi traimo
(nagradu). 2 Ono to slijedi zimu, ljeto je. Ali ako netko (ipak) zimi anje,
taj (uope) nee (odista) eti, nego e (samo) iupati.
83
2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14.
Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete prokleti;
dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad stupite u koju
zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas, jedite to vam
poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer ono to ue u vaa usta nee
vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta, to e vas ukaljati."
Jer e takvom (ovjeku) uroditi plodom (za i)me, no ploda nee biti
samo (svakodnevno), nego (njegov napor) ni na sabat nije bez ploda.
Nije dao duu samo kada se pojavio, kada je htio, nego je svijetu, od
kada postoji, dao duu. U vrijeme kada je htio, prvi puta je doao da je
(opet) uzme - ona je bila dana kao zalog. Bila je dospjela meu lopove i
bila je zarobljena. Ali on ju je spasio. I dobre je na svijetu izbavio, ba kao
i zle.
Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo meu sobom su braa. Nije
ih mogue jedne od drugih odijeliti. Zato ni dobri nisu dobri, ni zli nisu
zli, ni ivot nije ivot, ni smrt nije smrt. Zato e se svaki pojedinac
rastvoriti u svoj prvobitni prapostanak. Ali oni koji su uzvieni nad
ovim svijetom, ti su nerastvorljivi i vjeni.
84
Jedno se jedino ime ne izgovara u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu,
uzvieno iznad svega, a to je ime Oca. Jer Sin ne bi postao Otac da se nije
odjenuo u ime Oca. Oni koji imaju to ime, ti ga dodue znaju, ali o njemu
ne govore. Ali oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.
Ali istina je pustila da imena u svijetu nastaju zbog nas, jer nju nije
mogue upoznati bez tih imena. Jedna je jedina istina. A ona je i mnogo
toga, i to zbog nas, da bi pouila o sebi samoj u ljubavi kroz mnotvo.
Postoje moi koje ovjeku donose kor(isti samo) zato jer ne ele da
(bude spa)en, kako bi njihovo postojanje bilo od t(rajnost)i. Jer kada se
ovjeka spa(si), tada se vie (ne) rtvuje. (Bilo je rtava), i to su se
ivotinje 55 prinosile moima - jer ivotinje su (i) te kojima se prinosi
(rtva). Kao ive su bile prinesene - ali su pri prinosu bile usmrene.
ovjek je (nasuprot tomu) bio (istinskom) Bogu prinesen kao mrtvac, i
pri tome je uziao u ivot.
Prije nego to je Krist doao, u svijetu nije bilo kruha, upravo kao to
je u raju, mjestu gdje je bio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje,
ali nijedno zrnce nije postojalo za ovjeka. ovjek se hranio kao
ivotinje. Ali kada je doao Krist, savren ovjek, tada je donio kruha s
neba, da bi se ovjek hranio hranom ovjejom.
85
3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i
drugdje shvaen kao femininum.
I Gospodin ne (bi) kazao: "O(e moj koji jesi n)a nebesima", da (on)
nije imao (jo) jednoga (dru)gog oca - nego bi samo kazao (: "Oe moj").
Gospodin je rekao uenicima: 56 "Uzmite (neto i)z svake (ku)e (i)
donesite (to) u kuu Oevu! Ali ne kradite u kui Oevoj i nita ne
iznosite iz nje!"
86
Nitko ne bi veliku vrijednost krio u neem velikom. Ali esto je netko
nebrojene desetine tisua poloio u predmet od vrijednosti jednoga
novia. Isto je tako i s duom: ona je dragocjena i ula je u tijelo vrijedno
prezira.
8 Usp. 1 Kor 15:50. "Ali ovo kaem, brao, da tijelo i krv ne mogu
naslijediti Boje kraljevstvo, niti raspadljivost nasljeuje
neraspadljivost."
9 Usp. Iv 6:53. "Zato im je Isus rekao: "Zaista, zaista vam kaem: Ako
ne jedete tijelo Sina ovjejeg i ne pijete njegovu krv, nemate ivot u
sebi."
87
Vodom i vatrom se cijelo mjesto isti - ono vidljivo vidljivom, ono
skriveno skrivenom. Postoje neke stvari koje su vidljivim skrivene. Ima
vode u vodi; ima vatre u ulju za pomazivanje.
Nebeski ima vie djece nego zemaljski. Ako su Adamova djeca (toliko)
mnogobrojna iako umiru, koliko li je vie djece savrena ovjeka, koja ne
umiru, nego koja se (samo) svagda zainju.
Otac zainje dijete. Ali dijete (sa svoje strane) nema mogunosti da
zane dijete. Jer onaj koji je (upravo) zaet, nema (jo) mogunost (sam)
zainjati. Nego dijete dobiva brau, a ne djecu.
88
ob(e)anja da e (uzii) d(o mjest)a gore. ( ) oni (obeanje?) iz ustiju. (I
kad bi) Logos odande iziao, 59 hranio bi se iz ustiju i postao savren.
Svecima slue (i) zle moi. Duh Sveti ih je oslijepio, tako da misle kako
slue (obinom) ovjeku kada djeluju u korist svecima. Zato (je reeno:)
Neki uenik jednoga je dana zamolio Gospodina za jednu ovozemaljsku
stvar, a on mu je rekao: "Zamoli svoju majku (za to), i ona e ti (to) dati
od onoga to je nama strano."
Ali Sofija je neplod(na i bez) djece. Zato je zovu (k)ip od soli(?) 13.
Gdje god ( ) oni u svojemu nainu bivaju, (tamo je) i Duh Sveti ( ). 60 (I
tako) su njihova djeca (ipak) mnogobro(jna).
89
13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je
postala kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika Crkve.
14 Usp. Gal 4:7: "A kaem da se nasljednik, sve dok je dijete, uope ne
razlikuje od roba, iako je gospodar svega, nego je pod nadstojnicima i
pod upraviteljima sve do dana koji je njegov otac unaprijed odredio.
Tako smo i mi, kad smo bili djeca, robovali elementarnim stvarima
svijeta. Ali kad se navrilo vrijeme, Bog je poslao svog Sina, koji je roen
od ene i roen pod zakonom, da bi kupnjom oslobodio one koji su pod
zakonom, da bismo bili usvojeni kao sinovi.
A budui da ste sinovi, Bog je poslao duh svog Sina u naa srca i on
vie: "Abba, Oe!" Stoga vie nisi rob nego sin; a ako si sin, onda si i
nasljednik po Bogu."
90
nego zaet, tada bi se oekivalo da je njegovo sjeme plemenito. Ali on je
bio (samo) oblikovan, a (ipak) je zaeo (plemenito sjeme). Kakve li
plemenitosti!
15 Usp. Iv 8:44. "Vi ste od svog oca avla, i elite vriti elje svog oca.
On je bio ubojica ljudi od poetka, i nije vrsto stajao u istini, jer istina
nije u njemu. Kad govori la, govori prema svojoj vlastitoj sklonosti, jer
je laac i otac lai."
Vjera prima - ljubav daje. N(itko ne) moe 62 (primiti) bez vjere; nitko
ne moe davati bez ljubavi. Zato (vrijedi:) Da bismo primili, vjerujemo -
ali da bismo iskazali ljubav, moramo davati. Jer, ako netko daje, (ali) ne s
ljubavlju, nema vajde od toga to je dao.
Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su (ga) ovako: 'Isus, Nazorenac,
Mesija'. To znai: 'Isus, Nazorenac, Krist.' Zadnje ime je 'Krist'. Prvo je
'Isus'. Srednje je 'Nazareanin'. Mesija ima dva znaenja: 'Krist' i 'Mjereni'
16. Isus na hebrejskom znai 'Otkupljenje' 17, Nazara je 'Istina'. Naza-
91
reanin zato znai '(ovjek) Istine' 18. 'Krist' je onaj koji je bio mjeren.
'Nazareanin' i 'Isus' su oni koji su (ga) 19 mjerili.
16 mh i u smislu 'mjeriti'.
17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca.
18 U manuskriptu stoji 'istina'.
19 U manuskriptu stoji "njih".
Kada kae: "Ja sam idov", nitko se nee tresti. Kada kae: "Ja sam
Rimljanin", nitko se nee zbuniti. Kada kae: "J(a sam) Grk", "barbar",
"rob", "(slo)bodan", nitko se nee uznemiriti. (Kada) ti (kae:) "Ja sam
Krist, tada e (svijet) drhtati. Neka (ga i ja isto primim), njega, ije ime
(svijet) ne moe podnijeti (da uje).
92
20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha
zapravo nije naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka
spekulacija na osnovi oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh
lomiti) i pr (rairiti), koji se u sirijskom i isto piu.
Gospod je kazao: "Blago onomu koji jest prije nego je postao 22. Jer,
onaj koji jest, bio je i bit e."
22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19: "Isus ree: "Blago onomu koji
je bio prije nego je postao. Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei,
ovo e vam kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne
mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje nee
okusiti smrti."
93
deru, jer nisu pronale hranu. Ali sada su pronale hranu, jer je ovjek
poeo obraivati zemlju.
Kada netko sie u vodu i opet uzie gore bez da je neto primio i
kae: "Ja sam Krist", primio je ime u zajam. Ali kada primi Duha
Svetoga, tada ime posjeduje kao dar. Tko je dar primio, tomu se nee
oduzeti. Ali ako je netko dobio neto u zajam, od toga e se traiti
povrat. Tako se dogodi i nama kada se netko podvrgne misteriju.
Misterij svad(be je) velik 23. Jer bez nje svij(et ne) bi postojao. Jer
opstanak svijeta (su lju)di. A opstanak (ljudi je sva)dba. Prepoznajte
(koliko je velika) snaga (neok)aljanog odnosa! Njezin odslik 65 sastoji se
od okaljan(osti).
Kada glupe ene vide mukarca kako sjedi sam, dolaze mu, ale se s
njim i okaljaju ga. Isto tako, kada glupi mukarci vide kako lijepa ena
sjedi sama, nagovore je i ine joj nasilje, jer je ele okaljati. No, kada vide
mukarca i njegovu enu kako sjede zajedno, tada ene ne mogu prii
mukarcu, niti mogu mukarci prii eni (niti se itko drugi ne moe
usuditi prii mukarcu ili eni). Isto vrijedi kada se odslik i aneo
sjedine.
94
esto ima ljudi koji (kau:) "Mi smo vjernici", kako (ih ne bi uznemira-
vao) 66 neisti duh ili demon. Kada bi, naime, imali Duha Svetoga, tada
ih nijedan neisti duh ne bi smetao.
Ima ih koji niti ele niti mogu; i drugih koji, kada ele, nemaju
nikakva probitka, jer nisu dovrili. Jer ih (njihova volja) ini grenicima.
A i kada ne ele, pravednost e se pred njima skrivati - u oba sluaja. Jer
volja je opet (ono to prevae), ne dovravanje.
95
drugu, (nebesku), iji je oblik bijeli, koja je bljetavo lijepa i koja daje
ljepotu.
(Tako) se to prilii onima koji ne samo da steknu ime Oca, Sina i Duha
Svetoga, nego su ih (za sebe) 28 sami stekli. Ako se njih ne stekne za
sebe, tada e i ime biti oduzeto. Ali ih se dobiva pomazanjem pomau
snage kria. Tu (snagu) apostoli su zvali 'desno i lijevo'. Takav, naime,
vie nije kranski nego Kristov.
29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje.
Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u
kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u
kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje
bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko
96
nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo
umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo."
Oni koji kau: ("Postoji jedan nebeski i) postoji jedan (iznad njega"),
varaju se. Jer onaj koji se zatekne vidljivim, 68 onaj nebeski, taj je koji se
zove 'doljnji'; a onaj kome pripada skriveno, to je onaj koji se nalazi
iznad njega.
31 Usp. Mt 6:6: "A ti, kad se moli, ui u svoju skrovitu sobu i, kad
zatvori svoja vrata, pomoli se svom Ocu koji je u tajnosti; tada e ti tvoj
Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratiti."
32 Grka rije pleroma znai punina.
Prije Krista neki su doli odanle kamo vie nisu mogli ui; a uli su
tamo otkuda vie nisu mogli izii. Ali Krist je doao. One koje su uli
iznio je, a one koji su izili unio je.
Kada je Eva bila (u Adamu), nije bilo smrti. Kada se (od) njega bila
odvojila, ula je smrt u bivanje. Kada (ona) 33 opet (u njega) unie, i on
(je) primi, nee vie biti smrti 34.
97
33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu".
34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje.
Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u
kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u
kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje
bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko
nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo
umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo."
Evanelje po Tomi, Logion 106: "Isus ree: "Kada iz dvoga nainite
jedno, postat ete Sinovi ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono
e se pomaknuti."
Evanelje po Tomi, Logion 114: "imun Petar im ree: "Neka Marija
ode od nas, jer ene nisu dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui
da je uinim mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas
mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u Kraljevstvo
nebesko."
35 Usp. Mk 15:34: "I u deveti sat Isus je povikao jakim glasom: "Eli,
Eli, lama sabahtani?", to u prijevodu znai: "Boe moj, Boe moj, zato si
me ostavio?"
98
Kroz Duha Svetoga ponovno smo roeni. Ali kroz Krista roeni smo
u obima. Duhom smo pomazani. Kada smo se rodili, bili smo sjedinjeni.
36 Usp. Iv 4:23: "Ali dolazi as, i sad je tu, kad e pravi oboavatelji
oboavati Oca duhom i istinom, jer Otac trai takve da ga oboavaju."
99
Dua Adamova nastala je iz jednog daha. Njezin je parnjak duh. Duh
kojega mu se dalo, njegova je majka. Dua mu se (oduzela) i zamijenila
(duhom). Poto je on, kada se sjedinio (s duhom,) (govorio) rijei koje su
za moi previe uzviene, one su mu zavidjele. Same su odijelile
duhovnu sjedinjenost, onu koja je skrivena (p)ovod njima samima ( )
brana soba ) da ( ). 37
100
plodova (stabla ivota, koje) pretvara u ljude, tada (bi se bogovi) klanjali
ljudima.
K(ao to je) Bog stvorio ovjeka, da bi ovjek stvorio Boga 39, tako
svijetu ljudi stvaraju bogove; i klanjaju se svojim stvorenjima. Bilo bi
primjereno da se bogovi klanjaju ljudima.
Oni koji govore da e prvo umrijeti, a (tek onda) uskrsnuti, varaju se.
Ako prvo ne prime uskrsnue jo za ivota, nee primiti nita kada
umru. Na taj se nain i govori o krtenju, pri emu se kae: "Krtenje je
veliko, jer kada ga se primi, ivjet e se."
Apostol Filip rekao je: "Josip, stolar, zasadio je vrt, jer je trebao drvo
za obrt. On je taj koji je stvorio kri od stabala koja je zasadio. I tako je
101
njegov izdanak visio na onome to je zasadio. Njegov izdanak bio je
Isus, a kri je bio sadnica."
44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll: Isus ree: "Ovo nebo e proi. I
onaj iznad njega proi e; i koji su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee
umrijeti. U dane kad jedete mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete
svjetlost, to ete uiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada
kad ste dvoje, to ete uiniti?"
Tamo se nalazi stablo spoznaje. Ono je ubilo Adama. Ali ovo mjesto
kae: "Stablo spoznaje probudilo je ovjeka u ivot." Stablo je bilo nomos
(zakon, op. red.). Ono samo moe pribavljati spoznaju dobra i zla. Nije
ga niti oslobodilo zla niti ga je prenijelo u dobro, nego je nadvilo smrt
102
nad onima koji su od njega jeli. Jer kada je on rekao: "Jedite ovo, ne jedite
ovo", tada je postalo izvor smrti.
103
Ali tko ne posjeduje sposobnost primanja, koliko tek manje moe on
dati?
Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi, nad kojom
zahvaljujemo. I on se puni Duhom Svetim, i to je (duh) potpuno
savrenog ovjeka. Kada pijemo iz tog (kalea), tada emo postati
savren ovjek 47.
Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Isto tako je
kod (mlado(enje) i (mla)de - oni dolaze iz ( ).
104
Nije jedno ili drugo. Nego su oboje jedno te isto. To je ono to ne moe
doi ni u jedno tjelesno srce. 48
48 Usp. 1 Kor 2:9: "Nego, kao to je napisano: "to oko nije vidjelo ni
uho nije ulo, niti je dolo ovjeku u srce, to je Bog pripremio onima koji
ga ljube."
Onaj koji bude sve primao, (ali sebe ne) <oslobodi> ovih mjesta, ne
moe <imati udjela u> onom mjestu, nego e kao nesavren ii (u
s)redinu. 77 Samo Isus poznaje njegov svretak.
Sveti ovjek je potpuno svet, ukljuivi vlastito tijelo. Jer kada uzme
kruh, uinit e ga svetim, ili kale, ili sve drugo to uzme, to istom
proisti. Pa kako ne bi i tijelo proistio?
105
Tko posjeduje spoznaju istine, taj je slobodan 50. Ali, onaj koji je slo-
bodan ne grijei. Jer (kae se:) "Onaj koji ini grijeh, taj je rob grijeha." 51
Istina je majka (slobodnog), a spoznaja je (otac) 52. One kojima grijeiti
nije doputeno svijet zove 'slobodnima'. To su oni kojima nije doputeno
grijeiti. 'Spoznaja' istine 'uznosi' 53, to znai: ona ih oslobaa i
dozvoljava im da se uznesu iznad cijeloga mjesta. "Ali ljubav izgrauje"
54. Ali zbog ljubavi se onaj tko je postao slobodan kroz spoznaju ini
robom onima koji slobodu spoznaje jo ne mogu primiti. Ali spoznaja ih
ini (za to) sposobnima, time to (puta) da budu slobodni.
Ljubav ni za to (ne kae) da (joj pripada, iako joj sve) pripada. Ona ne
ka(e): ("To je moje"), ili "ovo je moje", ne(go: "Sve) to pripada (meni),
pripada tebi."
Samarijanac ranjenome nije dao nita osim vina i ulja 55. To ne znai
drugo nego pomast. I ona je izlijeila rane. Jer, (reeno je:) "Ljubav
pokriva mnotvo grijeha." 56
106
55 Usp. Lk 10:34: "Zato mu je priao i povio mu rane, zalijevajui ih
uljem i vinom. Tad ga je stavio na svoju ivotinju te ga doveo u
konaite i pobrinuo se za njega."
56 Usp. 1 Pt 4:8: "Prije svega, imajte arku ljubav jedan prema
drugome, jer ljubav pokriva mnotvo grijeha."
Koga jedna ena voli, tomu su (djeca) koju e roditi nalik: ako svojeg
mua, onda su nalik njenom muu; ako preljubnika, tada su nalik
preljubniku. Ako jedna ena prisilno spava sa svojim muem, a njezino
je srce kod preljubnika s kojim se inae sjedinjuje, tada esto raa (dijete)
koje je nalik preljubniku. No vi, koji ste vezani za Sina Bojeg, ne smijete
ljubiti svijet, nego morate ljubiti Gospodina, da ono to stvorite ne bude
nalik svijetu nego Gospodinu!
Tko je rob protiv svoje volje, moe postati slobodan. Tko je postao
slobodan milou svojega gospodara te sam sebe prodao u ropstvo, vie
ne moe postati slobodan.
107
Milost je e(tvero)s(truka: ona je) zemaljska, n(ebeska), najvie nebo
)u().
Jer to se tie toga, Rije nam govori o tome kako je teko to izvesti.
Kako moemo dokonati taj veliki poduhvat? Kako e ona svakom
pojedinom pruiti tiinu?
108
Tko je primio sposobnost da stvara, taj je sam stvorenje. Tko je primio
sposobnost da zane, taj je i sam plod. Tko stvara, ne moe zaeti. Tko
zainje, moe i stvarati. Ali se i za onoga koji stvara kae da zainje. Ali
je njegov 'plod' stvorenje, jer ti 'plodovi' nisu njegova djeca, nego su
(djela).
Onaj koji stvara radi u vidljivome i sam je vidljiv. Onaj koji zainje,
zainje u skrivenom i sam je skriven, jer on nadmauje odslik. Opet je
reeno: Onaj koji stvara, stvara djela u vidljivome. Ali onaj tko zainje,
taj zainje djecu u skrivenome.
109
sobom uzele ulja, dok su razborite uzele ulja u posudama zajedno sa
svojim svjetiljkama. Kako je mladoenja kasnio, sve su zadrijemale i
zaspale. Tono u pono uo se povik: "Evo mladoenje! Izaite mu u
susret!" Tada su sve one djevice ustale i uredile svoje svjetiljke. A lude su
rekla razboritima: "Dajte nam od svog ulja, jer nae svjetiljke samo to se
nisu ugasile." Razborite su odgovorile rijeima: "Moda nee biti
dovoljno za nas i za vas. Radije poite k onima koji ga prodaju i kupite
sebi." Dok su one ile kupiti, stigao je mladoenja, i djevice koje su bile
spremne ule su s njim na svadbu; i vrata su se zatvorila. Poslije su dole
i ostale djevice, govorei: "Gospodine, gospodine, otvori nam!" A on im
je odvratio: "Istinu vam kaem, ne poznajem vas."
60 Usp. Mk 7:24-30: "I odande je ustavi otiao u podruje Tira i
Sidona. I uao je u kuu i nije htio da to itko sazna. No nije mogao proi
neopaeno; ali ena ija je kerkica imala neistog duha odmah je ula za
njega, pa je dola i pala niice pred njegove noge. Ta je ena bila
Sirofenianka grkog porijekla; i molila ga je da istjera demona iz njezine
keri. Ali on joj je rekao: "Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije u redu
uzeti kruh od djece i baciti ga psiima." No ona mu je, odgovarajui,
rekla: "Da, gospodine, ali i psii ispod stola jedu od mrvica male djece."
Nato joj je rekao: "Zato to si to rekla, idi; demon je izaao iz tvoje keri."
Tada je otila kui i nala dijete kako lei na krevetu, a demon je bio
izaao."
110
vrstama koje postoje na svijetu, ne samo s vidljivim, nego i sa skrivenim.
Jer, dok je korijen zla skriven, ono je snano. No, kada se prepozna, tada
se raspadne. I kada postane vidljivo, tada propadne. Zato kae rije:
"Ve je sjekira stavljena na korijen stablima" 62, ne da ih odsjee - to se
odsjee, to cvate opet. Nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok gore
ne iznese korijen. Ali Isus je iupao korijen cijeloga mjesta, a drugi tek
djelomice. A to se nas tie, tako i svatko od nas treba kopati do korijena
zla koje je u njemu i treba ga s korijenom izvaditi iz svojeg srca. A ono e
biti iupano kada ga prepoznamo. Ali ako ne znademo o njemu, tada
ono pusti korijenje u nama i donosi svoje plodove u naem srcu. Vlada
nad nama. Mi mu ropski sluimo. Zarobi nas, tako da inimo ono to ne
elimo. Ono to elimo, to ne inimo 63. Ono je mono, jer ga nismo
prepoznali. Dok postoji, ono djeluje.
Neznanje je majka sveg zla. Neznanje e zavriti u smrti. Jer oni koji
dolaze iz neznanja nisu ni bili, niti jesu, niti e biti. Ali oni koji pripadaju
istini 84 dovrit e se kada sva istina postane vidljiva. Jer isto je s istinom
i sa neznanjem: Dok je skrivena, poiva u sebi; ali kada doe na svjetlo
bude prepoznata, tada je se hvali jer je monija od neznanja i zablude.
Daruje slobodu. Logos je kazao: "Kada spoznate istinu, istina e vas
osloboditi." 64 Neznanje robuje. Spoznaja znai slobodu. Kada
spoznamo istinu, tada emo plodove istine u sebi pronai. Kada se s
njome spojimo, ona e nam donijeti nae ispunjenje.
111
unitena. Sveukupno boanstvo bjeat e (od)avde, ali ne sve do
Najsvetijeg unutra - jer ono se ne moe sa nemijeanim svjetlom i
bezgrenim obiljem mijeati nego e ostati ispod krila kria i ispod
njegovih ruku. Ta arka bit e njegov spas, kada potop 85 bude prijetio da
ih proguta. Ako netko pripada rodu sveenstva, tada ti mogu ui u ono
to je unutar zastora zajedno s visokim sveenikom. Zato se zastor nije
razderao samo gore - jer onda bi se Najsvetije otvorilo samo za gornje -
niti se razderao samo dolje - jer onda bi postalo vidljivim samo doljnjima
- nego se on razderao odozgo prema dolje. Gornji su nam otvorili stvari
koje su dolje, tako da uemo u skrivenost istine. To je uistinu ono
ugledno i snano. Ali mi emo tamo unii pomou prezrenih simbola i
stvari koje su slabe. Ali one su prezira vrijedne suoene sa savrenom
uzvienou. Ima uzvienosti koja nadilazi uzvienost; ima moi koja
nadilazi mo. Zato je reeno: Savrenost i skrivenost istine za nas se
otvorila, i Najsvetije se oitovalo i brana nas je lonica pozvala.
Svaka biljka koju nije zasadio moj nebeski Otac bit e iupana 66.
Svi koji budu uli u lonicu, upalit e svjetlo. Jer, kao pri svadbama
koje se ( ) dogaaju po noi, vatra svijetli 86 cijelu no i ugasi se. Ali,
misteriji ove svadbe bit e dovreni po danu i po svjetlu. Taj dan ili
njegovo svjetlo nikada ne tonu.
Kada netko postane sin brane lonice, primit e svjetlo. Ako ga netko
ne primi dok je ovdje, onda ga na drugom mjestu ne moe primiti. Tko
112
to svjetlo bude primio, taj ne moe biti vien niti se njega moe zadrati.
I nitko ga ne moe uznemiriti, ak i ako hodi u svijetu. I opet vrijedi:
kada napusti svijet, tada je u odslicima istinu ve primio. Svijet je postao
Eon; jer za njega je Eon dovrenje. I on je to na ovaj nain: on je samo
njemu vidljiv, ne skriven u mraku i noi, nego skriven u savrenom
danu i svetom svjetlu.
113
20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha
zapravo nije naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka
spekulacija na osnovi oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh
lomiti) i pr (rairiti), koji se u sirijskom i isto piu.
21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika.
22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19.
23 Usp. Ef 5:32.
24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o
"sredini".
25 U manuskriptu stoji "njima".
26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen.
27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje, iznovino
stvaranje svijeta.
28 U manuskriptu zabunom "tebi".
29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22.
30 Usp. Mt 8:12; 22:13; 25:30.
31 Usp. Mt 6:6.
32 Grka rije pleroma znai punina.
33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu".
34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22; 106; 114.
35 Usp. Mk 15:34.
36 Usp. Iv 4:23.
37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi: Ovo
odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu
branu lonicu, kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.).
38 Tj. njegovog krtenja.
39 Moda treba korigirati u "tovao".
40 Usp. Ef 18:2.
41 Usp. Mt 3:15.
42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao.
43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI 27)
novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla ivota".
44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll b.
45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u
rajskom vrtu (op. prev.).
46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.).
47 Usp. 1 Kor 10:16.
114
48 Usp. 1 Kor 2:9.
49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche
Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48.
50 Usp. Iv 8:32.
51 Usp. Iv 8:34.
52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova,
bezmisleno "suglasnost".
53 1 Kor 8:1. - Prema Pavlu, "uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini
oholim, obijesnim. Ovaj odlomak kao da raspravlja s Pavlom. (op.
red.).
54 Usp. 1 Kor 8:1.
55 Usp. Lk 10:34.
56 Usp. 1 Pt 4:8.
57 Usp. Iv 3:29.
58 Usp. Mk 2:19.
59 Usp. Mt 25:1-12.
60 Usp. Mk 7:24-30.
61 Usp. Iv 8:56.
62 Usp. Mt 3:10.
63 Usp. Rim 7:19.
64 Usp. Iv 8:32.
65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija.
66 Usp. Mt 15:13.
115
O PODRIJETLU SVIJETA
(II,5 i XIII,2)
UVOD
116
Autor se slui razliitim gnostikim i negnostikim izvorima i pre-
dajama, koje je veoma teko poblie odrediti u okvirima knjievne
kritike, a jo tee rekonstruirati. Posljedice toga su mnoge nedosljednosti
i oprenosti, budui da barem nekoliko tih predaja ili djela
pretpostavljaju vlastiti sustav, ili sadre druge tendencije, poput seti-
janizma, valentijanizma, pa ak i manihejstva. O podrijetlu svijeta ne nudi
vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatih gnostikih
sustava. Autor barata izravnim ili neizravnim navodima, naznakama,
saecima, objanjenjima i etimologijama, koji se otro suprotstavljaju
inae prevladavajuem pripovjedakom stilu. Takva obrana vlastitoga
stajalita pozivanjem na druga djela, predstavlja uinkovitu i uvjerljivu
argumentaciju. O podrijetlu svijeta ima mnogo slinosti s Hipostazom
arhonata, to upuuje na blisku vezu izmeu dva teksta. Pa ipak, razlike
izmeu spomenutih dokumenata, osobito one koje se odnose na gledita
o svijetu, kao i brojne razlike u pojedinostima, ine izravnu knjievnu
vezu prilino nevjerojatnom. Taj paralelizam vjerojatno proizlazi iz
koritenja istoga izvora.
117
Rasprava O podijetlu svijeta orijentirana je k univerzalnoj eshatologiji.
To pokazuju mnoge naznake o svretku, kao i opiran prikaz konanih
zbivanja uz mnotvo apokaliptinih misli, izraza i motiva. Konano
stanje, koje nastupa pod utjecajem viega svijeta, uz razlikovanje
otkupljenja gnostika od unitenja svega stvorenog zajedno sa
stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te onemoguava ponavljanje
zbivanja u obliku u kojemu se ona opisuju u raspravi O podrijetlu svijeta.
O PODRIJETLU SVIJETA
(II 97, 24-127, 17)
118
Kada se prirodna struktura besmrtnih bia posve razvila iz
beskonanog, slinost je proizala iz Pistis (Vjere); ona se naziva Sofija
(Mudrost). Izrazila je volju i postala tvorevinom nalik prvobitnoj
svjetlosti. Njezina se volja odmah oitovala kao nebesima slina i
nezamislivo velika; nalazila se izmeu besmrtnih bia i onih stvari koje
su nastale poslije njih, poput [...]; ona (Sofija) djelovala je kao koprena
koja dijeli ovjeanstvo od stvari koje su gore.
Kada je Pistis Sofija poeljela da se stvar koja nije imala duha oblikuje
u njoj slinu i da zavlada nad tvari i svim njezinim silama, prvi se put iz
voda pojavio vladar, lavljega lika, dvospolac koji je u sebi posjedovao
119
veliku mo ali nije znao odakle je potekao. Kada ga je Pistis Sofija vidjela
kako se pokree u dubinama, rekla mu je: "Dijete, doi ovamo," a
njegovo je ime yalda baoth".
Kada je vladar vidio svoju veliinu - a vidio je samo sebe, nita drugo,
osim vode i tame - zakljuio je da samo on postoji. Njegovo [...] bijae
zavreno govorom: 101 pojavilo se kao duh koji se gibao nad vodama.
Kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono to je bilo
suho, ponovno je razdvojio. Od tvari je sebi nainio prebivalite i nazvao
ga "nebesima". Od tvari je vladar sebi nainio podnoje i nazvao ga
"zemljom".
120
To je sedam sila sedam nebesa kaosa. One su roene kao dvospolci,
prema besmrtnom uzoru koji je postojao prije njih i prema elji Pistis:
kako bi slika onoga to je postojalo od poetka moglo vladati do kraja.
121
A ti e,sii k svojoj majci, ponoru, zajedno s onima koji ti pripadaju. Jer,
pri zatiranju tvojih djela, sva nesavrenost koja je postala vidljiva izvan
istine bit e unitena i prestat e postojati, kao da je nikada nije bilo."
122
mnotvo, koje je naikovalo zboru na osmom nebu; te prvoroenca
zvanog Izrael, ije ime znai "ovjek koji vidi Boga"; te drugo bie, zvano
Isus Krist, koje nalikuje spasitelju gore na osmom nebu, i koje sjedi
njemu zdesna, na uzvienom prijestolju. Njemu slijeva, na prijestolju
sjedi djevica svetoga duha i slavi ga. Pred njom stoji sedam djevica, [...] s
trideset harfi, psaltira 106 i truba, slavei ga. I sve ga aneoske vojske
slave i blagoslivljaju ga. On sam sjedi na prijestolju od svjetlosti [u]
velikom oblaku koji ga prekriva. S njim je u oblaku samo Sofija [ker]
Pistis, koja ga poduava o svim stvarima koje postoje na osmom nebu,
kako bi mogle biti stvorene stvari sline njima, a njegova vladavina
potrajala do unitenja nebesa kaosa i njihovih sila.
123
O njihovim utjecajima i uincima saznat ete u Oblici sudbine neba koje
je ispod Dvanaest.
I gle! Smjesta je svjetlo izalo iz osmoga neba i prolo kroz sva nebesa
zemlje. Kada je prvobitni otac vidio ljepotu svjetlosti koja je zraila,
zapanjio se i postidio. Kada se ta svjetlost pojavila, u njoj se pojavila
ljudska slika, izvanredno lijepa. Nitko je nije vidio izuzev prvobitnoga
oca i Pronoie koja je bila s njim. Pa ipak, ta se svjetlost ukazala svim
silama nebeskim. I njih obuze nemir.
124
se umanjio. Kao to se Eros pojavio u sredini, izmeu svjetla i tame, a u
sredini, izmeu anela i ljudi zbilo se tjelesno sjedinjenje Erosovo, tako
je iz zemlje procvjetalo prvobitno zadovoljstvo. ena je slijedila zemlji.
Vjenanje je slijedilo eni. Roenje je slijedilo vjenanju. Razrjeenje je
slijedilo roenju.
Prva dua (psiha) voljela je Erosa koji je bio uza nju, i izlila je svoju krv
na nj i na zemlju. Iz te krvi najprije je izniknula rua, iz zemlje, iz trno-
vita grma, kao izvor radosti zbog svjetlosti koja se imala pojaviti u grmu.
125
Poslije nje, iz zemlje je izniknulo raznoliko cvijee opojna mirisa, iz
svake djevianske Pronoine keri. Kada su one uzljubile Erosa, izlile su
svoju krv na nj i na zemlju. Poslije njih, iz zemlje je izniknulo bilje svake
vrste, imajui u sebi sjeme monika i njihovih anela. Poslije njih,
monici su iz voda stvorili sve zvijeri, gmazove i ptice, koji su u sebi
nosili sjeme monika i njihovih anela.
126
Potom su monici primili znanje (gnosis) potrebno za stvaranje
ovjeka. Sofija Zoe - ona koja je uz Sabaotha - predvidjela je to. I
nasmijala se njihovoj odluci. Jer, oni su slijepi: i ne znajui, stvorili su ga
na svoju tetu. Ne shvaaju to ine. Ona ih je pretekla i nainila svoga
ovjeka, koji je imao poduiti njihovo oblije kako da ih prezire i
pobjegne od njih.
Eva je prva djevica, ona koja je bez mua zaela svoga prvog
potomka. Samoj je sebi bila babica. Ona je, navodno, rekla:
127
Postao je 115 ovjek obdaren duom. I bio je nazvan "Adam", to znai
"otac", prema imenu onoga koji je postojao prije njega.
Poslije toga dana poinka, Sofija je poslala svoju ker Zoe, zvanu Eva,
kao uiteljicu, kako bi uinila da Adam, koji nije imao due, ustane, te da
oni koje on iznjedri postanu nositelji svjetlosti. Kada je ll6 Eva vidjela
svoga mukog druga gdje lei na zemlji, saalila se na nj rekavi:
"Adame! Oivi! Ustani sa zemlje!" Njezina se rije smjesta pretvorila u
djelo. Ustavi, Adam je otvorio oi. Kada ju je ugledao, rekao je: "Zvat
e se `Majkom ivih'. Jer, ti si mi dala ivot."
128
Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. Zamaglila je njihove oi i
potajice ostavila uz Adama svoju sliku. Ula je u drvo znanja i ondje
ostala. Traili su je, a ona im je otkrila da je ula u drvo i postala
drvetom. Obuzeti strahom, slijepa su stvorenja pobjegla.
129
poduilo nas da je ona koja je oploena nalik njemu - a mi emo biti
pobijeeni!"
130
Vladari su potom pristupili uitelju. Njihove su se oi zbog njega
zamaglile, te mu nisu mogli nita uiniti. Prokleli su ga, jer su bili
nemoni.
131
Vidjevi da su vladari tame prokleli njezine, Sofija Zoe se uvrijedila.
Izaavi iz prvoga neba u punoj snazi, istjerala je vladare iz njihovih
nebesa i bacila ih u grjeni svijet, na zemlju, kako bi ondje prebivali u
obliku zlih duhova (demona).
[...], 122 kako bi u Raju moglo provesti tisuu godina - duom obda-
reno ivo bie zvano "feniks". Ono samo sebe ubija i ponovno oivljuje,
kao svjedok presude protiv njih, jer uinie zlo Adamu i njegovu
narataju, sve do kraja vremena. Postoje [...] tri ovjeka i njhovi potomci,
sve do kraja vremena: duhom obdaren i vjean, duom obdaren i
zemaljski. Jednako tako, postoje i tri feniksa [u] Raju - prvi je besmrtan;
drugi ivi tisuu godina, dok za treega Sveta knjiga tvrdi da je umro.
Postoje, takoer, i tri krtenja - prvo je duhovno, drugo je krtenje
vatrom, tree je krtenje vodom. Kao to se feniks pojavljuje kao svjedok
o anelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji silaze u
krtenje istinskoga ovjeka. Dva egipatska bika posjeduju misterij, sunce
i mjesec, kao svjedoke Sabaotha: naime, preko njih je Sofija primila
svemir; od dana kada je stvorila sunce i mjesec, stavila je vjeni peat na
svoje nebo.
132
Neka ovo za sada bude dovoljno. Nastavimo s razmatranjem naega
svijeta, kako bismo tono zavrili opis njegova poretka i uprave. Tada e
nam postati jasno kako je otkriveno vjerovanje u nevieno kraljevstvo,
koje je bilo vidljivo od postanka do svretka vremena.
Kada je nastalo mnotvo ljudskih bia, od Adama 124, koji je bio obli-
kovan, te iz tvari, i kada je svijet ve bio napuen, vladari su njime
gospodarili - odnosno, drali su ga ogranienog neznanjem. Zato? Iz
sljedeega razloga: budui da besmrtni otac zna da nedostatak istine
postoji u vjenim kraljevstvima i njihovu svemiru, kada je poelio
unititi vladare gubitka pomou stvorenja koja su oblikovali, poslao je
tvoju sliku dolje, u svijet gubitka, naime, blagoslovljene, male, nedune
duhove. Njima znanje nije strano. Jer, sve je znanje sadrano u jednom
anelu koji se pojavio prije njih; on nije nemoan u pratnji oca. I [on] im
je dao znanje. Kad god se pojave u svijetu gubitka, smjesta i najprije
razotkrivaju uzorak trajnosti, kao osudu vladara i njihovih sila. Kada su
se blagoslovljena bia pojavila u oblicima koje su im dali vladari, budili
su zavist. A iz zavisti su vladari pomijeali svoje sjeme s njima, nadajui
se da e ih oskvrnuti. Nisu uspjeli. Kada su se blagoslovljena bia
pojavila u svijetlom obliku, pojavila su se na razliite naine. Svaki od
njih, poevi u svojoj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja vidljivoj
crkvi sastavljenoj od oblija gubitka. Ona (crkva) je bila osnovana kako
bi sadravala sve vrste sjemenja, zbog sjemena vladara koje se s njome
pomijealo.
133
Rije koja je iznad svih bia poslana je samo da bi on mogao objaviti
nepoznato. On je rekao :
"Nita nije skriveno to nije oito, i ono to nije bilo prepoznato, bit e
prepoznato."
Svjetlost e [...] tamu i zbrisati je: bit e 127 neto to nikada nije bilo.
A tvorevina kojoj je slijedila tama rastopit e se. I nedostatak e biti
134
iupan iz korijena (i baen) dolje, u tamu. I svjetlost e se vratiti svome
korijenu. I pojavit e se slava neroenih. I ispunit e itavo vjeno
kraljevstvo.
135
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V, 3)
UVOD
136
uenika (42) i, na kraju, relativno dugaku pripovijest (sada velikim
dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu.
137
otkrivenje ne sadri takve zanimljivosti, te se ulogom Jakova slui na
dva naina.
138
Konano valja napomenuti kako postoje neki dokazi o izravnom
utjecaju ezoterine idovske misli. Jer, samo kroz neobinu manipulaciju
brojevima i svijest o znaenju broja 72 u idovskoj predaji moemo
objasniti injenicu da "dvanaest hebdomada" (12x7) istovjetno sa
"sedamdeset dva neba" (26).
Otkrivenje po Jakovu
Jakov ree: "Rabbi, rekao si: `Zarobit e me.' No, to mogu uiniti?"
139
njih. Kako bi mogao razumjeti tko su [oni] i kakvi su, ti e [...]. I sluaj.
Oni nisu [...] nego [arhonti...]. Ta dvanaestorica [...] dolje [...] arhonte [...]
26 na njegov vlastiti hebdomad."
Jakov ree: "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamdeset
dvije mjere!"
[Jakov ree:] "Rabbi, kako u dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te
moi i sve vojske protiv mene?"
Jakov ree: "Rabbi, zar nema krivnje ako su se one okrenule protiv
tebe?"
140
Doao si sa znanjem,
kako bi porazio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
kako bi porazio njihovo neznanje.
Hodao si u blatu,
ali, tvoja je odjea ostala neokaljana,
i nisi bio zakopan u njihovoj prljavtini,
i nisu te uhvatili.
U meni je zaborav,
pa ipak, sjeam se svega to nije njihovo.
U meni je [...],
a ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...] No, obuzeo me strah
[pred njima], jer oni su vladari. Ta, to e 29 uiniti? to e rei? to u ja
rei? Koju u rije izgovoriti kako bih od njih pobjegao?"
141
Gospodin ree: "Jakove, poslije toga otkrit u ti sve, ne samo za tvoju
korist, nego i u korist nevjerice ljudi, kako bi u njima mogla postojati
[vjera]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga,
pojavit u se pred arhontima, kako bih ih opomenuo. I otkrit u im da on
ne moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati.
No, sada idem. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore
prije tebe."
"Rabbi, pronaao sam te! Sluao sam o patnjama koje si trpio. I velika
me tuga obuzela. Zna da suosjeam s tobom. Razmislivi, shvatio sam
da te ljude ne elim vidjeti. Njima se mora suditi zbog onoga to su
uinili. Jer, njihova se djela protive onome to je primjereno."
142
Ali, Jakov je bio plah (i) zaplaka. Obuzela ga je velika alost. Obojica
su sjeli na kamen.
143
"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Ahamot,
koja je, prevedena, `Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam ja, i (tko)
je neieziva Sofija, kroz koju e biti otkupljen, i (tko su) svi sinovi
Onoga Koji Jest. <Te e stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, razotkrit e
ih Addaiju. Kada [ode], odmah e biti [pokrenut] rat protiv ove zemlje.
[Plai], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, neka Addai te
stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne i zapie ih. A
kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se zove] Levi. On
e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije kazao [...] ena [...]
Jeruzalem u njezinu [...i] on kroz nju zae [dva] sina. [Oni e] naslijediti
te stvari [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie. I oni e primiti [...] kroz
njega iz njegova uma. Mladi od njih je vei. I neka te stvari ostanu u
njemu skrivene dok ne navri sedamnaest godina [...] 38 poetak [...]
kroz [njih]. Oni e ga neprestano progoniti, budui [da su] od njegovih
[...] pratitelja. On e [kroz] njih biti objavljen, i [oni e] objaviti njegovu
rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."
Jakov ree: "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa ipak,
pitat u te [neto drugo]: Tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje
uenice? I, gle, sve te ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemone]
posude postale snane zbog pogleda koji je u njima." Gospodin [ree]:
"Ti [...] dobro [...] 39 duh [od...]. [duh] misli, [duh] savjeta [od...], duha
[...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz [dah] [toga] arhonta
kojemu [je ime] Adonaj [...] ga i [...] on je bio u neznanju [...] kada sam
izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema meni] kao
svome sinu tada je bio milostiv. Prije nego to <sam se> ovdje pojavio,
<on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskoga proroci [...]." 40
Jakov [ree]: "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito [...]."
144
[Boja]. Iezivo je [otilo gore] u neiezivo i enski se element
priklonio ovome mukom elementu."
Jakov ree: "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo baeno.
Jer, oni su bili prokleti, [i oni su bili] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve [...]
od bilo koga [...]. Jer, ti si primio [...] od znanja. Ali, ja u ii [naprijed] i
otkriti da su oni vjerovali u vas [kako bi bili] zadovoljni svojim
[blagoslovom] i spasenjem, a to se otkrivenje moe dogoditi."2
[...]. 43 A veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Ostali
[...] rekoe "[...] njemu iz zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota." Ovi su,
stoga, [bili] u strahu. Ustadoe, govorei: "Mi nemamo dijela u ovoj krvi,
jer e pravednik nestati zbog nepravde." Jakov otie, kako bi [...] 44
gledati [...] jer mi(?) [...] njega.
UVOD
145
od uskrsnuloga Isusa, tekst moemo nazvati govorom otkrivenja.
Meutim, njegova je struktura dana u obliku izvjea koje Theudi,
Jakovljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin, koji je, ini se,
osobno promatrao kamenovanje Jakova.
146
sustavima, i gotovo posvemanja odsutnost naznaka koje se odnose na
novozavjetnu predaju, upuuju na rani datum nastanka.
"Obino je tako govorio dok je mnotvo sjedilo. No, (taj put) uao je i
<nije> po obiaju sjeo na mjesto. Sjeo je iznad petoga reda stuba, [koji] se
(veoma) cijeni, dok je sav na narod [...] rijei [...].
Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao je] kao sin koji vidi, i kao brat
[je bio traen]. On e doi kako bi [...] dali njega jer [...] i on sjedinjuje [...]
ini ga slobodnim [...] 47 u [...] onaj koji je doao [kako bi...].
147
"Sada sam ponovno bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijeva-
nje], koje se dobiva samo odozgo i [...] dolazi od [...]. Ja sam [...] kojega
sam poznavao. Ono to mi je otkriveno bilo je skriveno od sviju, i bit e
otkriveno (samo) kroz njega. Ovu dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su ve
objavili kroz ove [rijei]: "Njemu e se suditi s [nepravednikom]." Onaj
koji je ivio [bez] bogohulja, umro je zbog [bogohulja]. Onoga koji je bio
protjeran, oni [...].
" ` "[...48 to] tijelo [i] putem znanja ja u doi iz [tijela]. Umirem, i to je
sigurno, no, bit u pronaen u ivotu. Uao sam u red kako bi mogli
suditi [...ja] u doi [u...] sucu [...ja] ne nameem krivicu slugama
njegova [...] pourit u da ih oslobodim i eljet u ih odvesti iznad njega
koji njima eli vladati. Ako im se pomae, ja sam tajni brat, koji se moli
Ocu [dok on...] u [...] 49 vladavini: [...neiezivost...] prvi u [...].
" ` "Ako sam postao, tko sam? No, <nisam> doao ovakav kakav
jesam, niti bih se pokazao takav kakav jesam. Jer, nekada sam postojao
kratko [...]." 50
" ` "Kada sam jednom sjedio razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Onaj
kojeg si mrzio i progonio doao je k meni. Rekao mi je: "Pozdravljam te,
brate moj; brate moj, pozdravljam te." Kada sam podignuo svoje [lice]
kako bi gledao u nj, (moja) mi je majka rekla: "Ne boj se, sine, jer on ti je
rekao: `Brate'. Jer, hranilo vas je isto mlijeko. Zato me zove `majkom'. On
nije stranac. On je tvoj [polubrat...]."
148
" ` "[...] 51 te rijei [...] velike [...] ja u ih [pronai], i [oni e doi].
[Meutim], ja sam stranac, i oni me u [svojim] mislima ne poznaju, jer
me poznaju na [ovome mjestu]. No, bilo je primjereno da drugi spoznaju
kroz tebe.
" ` "<Ti si> onaj kojemu kaem: "Sluaj i shvati - jer, mnogi, kada uju,
nee odmah razumjeti. Ali, ti shvati, jer u ti rei. Tvoj otac nije moj otac.
Ali, moj e otac postati [tvoj] otac.
" ` "Ova djevica o kojoj si uo - ovak [...] djevica [...] 52 naime, djevica.
[...], kako [...] meni za [...] kako bi znao [...] ne kao [...] kojega ja [...]. Jer,
ovaj [...] njemu, i to je takoer za te korisno. Tvoj otac, kojeg smatra
[bogatim], dat e ti u nasljedstvo sve (to) vidi.
" ` "No, shvati i spoznaj Oca koji je samilostan. Njemu nije dano neo-
granieno naslijee, [niti] ono (njegovo naslijee) [ima] (ogranien) broj
dana, no, ono je poput vjenoga [dana...] ono je [...] 54 smatrati [...]. On je
obino [...]. Jer, on, ustvari, nije (doao) od [njih], (i) zato ga [preziru]. On
se [hvali] kako ne bi bio prezren. Jer, zbog toga je on nadmoniji od onih
koji su ispod, onih koji su to odozgo promatrali. Kada je zarobio one od
Oca, uhvatio ih je i oblikovao na svoju sliku. I oni s njime postoje.
149
" ` "Prije nego to se te (stvari) [dogode] oni e uiniti [...]. Ja znam
[kako] su pokuali [sii] dolje na ovo mjesto 55 [kako ] bi se on mogao
pribliiti [...] mala djeca, [ali, ja] elim otkriti kroz tebe i [Duh Moi],
kako bi on mogao otkriti [onima] koji su tvoji. A oni koji ele ui, i koji
ele hodati putom koji je pred vratima, kroz tebe otvaraju dobra vrata. I
oni te slijede; oni ulaze [i ti] ih prati unutra, i daje nagradu svakome
tko je za nju spreman.
Za tvoje dobro
njima e [ove (stvari)] biti reene,
i pronai e spokoj.
Za tvoje dobro
oni e vladati,
[i] postati kraljevi.
Za [tvoje] dobro
oni e imati milosti
za sve koje saaljevaju.
150
ti si takoer prvi koji e se razodijenuti,
i postat e kakav si bio
prije nego to si se razodijenuo."
" `I on poljubi moja usta. Zagrlio me, govorei: "Moj ljubljeni! Evo,
otkrit u ti (stvari) koje (ni) nebesa ni njihovi arhonti nisu znali. Evo,
otkrit u ti (stvari) koje nije znao onaj koji [se hvalio, `... nema] drugoga
57 osim mene. Zar nisam iv? Budui da sam otac, [zar] [nemam mo] za
sve?" Evo, otkrit u ti sve, moj ljubljeni. [Shvati] i spoznaj ih [kako] bi
mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti onoga koji [je skriven]. No,
sada isprui svoju [ruku]. Sada me primi." [i] ja sam ispruio svoje ruke,
ali ga nisam pronaao. No, poslije sam ga uo kako govori: "Shvati i
primi me." Tada sam shvatio, i obuzeo me strah. I obuzela me velika
radost.
" `Stoga, kaem vam, suci, vama e biti sueno. Niste potedjeli, nego
ste sami bili poteeni. Budite razboriti i [...] 58 vi niste [znali].
I on e ponovno zavriti
ono to je zapoelo
i zapoeti ono to mora zavriti.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije siao na zemlju.
On je bio krjepostan, i ono to eli njemu se dogaa.
Vidio sam da je bio gol, i na njemu nije bilo odjee.
Ono to eli, njemu se dogaa [...].59
" `[Odrecite se] toga tekoga puta, koji je (tako) vijugav, [i] hodajte u
skladu s njime, jer on eli [da] postanete slobodni [sa] mnom, nakon to
se uzdignete iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [suditi] zbog
(stvari) koje ste uinili, nego e prema vama biti milostiv. Jer (niste) ih
uinili vi, nego [va] Gospodin. [On nije] osvetoljubiv, nego blag Otac.
151
" `No, vi ste sudili [sami sebi], i zbog toga ete ostati u njihovim lan-
cima. Vi ste sami sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) neete se okori-
stiti. Gledajte onoga koji govori i traite onoga koji uti. Spoznajte onoga
koji je ovamo doao, i shvatite onoga koji je (odavde) otiao. Ja sam
Pravednik, i ja <ne> sudim. Stoga, ja nisam gospodar, nego pomaga.
On je bio odbaen prije nego to je ispruio svoju ruku. Ja [...].
152
`Boe moj i Oe moj,
koji me spasio od ove mrtve nade,
koji me uinio ivim kroz otajstvo svoje volje,
ne daj da se za me produe dani na ovome svijetu,
nego dan tvoje [svjetlosti...] ostaje
u [...] 63 spasenju.
Oslobodi me od ovoga [mjesta] boravka!
Ne daj da tvoja milost u meni bade zaboravljena,
neka tvoja milost postane ista!
Spasi me od zle smrti!
Iz groba me dovedi ivog,
jer tvoja je milost - ljubav - u meni iva
kako bih ispunio djelo ispunjenja!
Spasi me od grjenoga tijela,
jer sam u te vjerovao svom svojom snagom!
Jer, ti si ivot ivota,
spasi me od poniavajuega neprijatelja!
Ne putaj me u ruke suca
koji je prema grijehu otar!
Oprosti mi dugove iz dana (moga ivota)!
Jer, ja sam u tebi iv, tvoja je milost u meni iva.
Sviju sam se odrekao,
ali, tebe sam ispovijedao.
Spasi me od udarca zla!
No, sada je [vrijeme] i trenutak.
O, Sveti [Due], poalji [mi]
spasenje [...] svjetlost [...]
svjetlost [...] u moi [...],'
153
GROM: SAVRENI UM
(VI, 2)
UVOD
ini se da ovaj tekst nosi dva naslova. "Grom" nije sintaktiki povezan
sa "Savrenim umom", nego je od njega odvojen dvotokom. U tekstu se
"savreni um" uope ne spominje (osim ako rekonstruiramo "[savreni]
um" u 18).
154
(II, I; 30-31), nalazimo primjere samoobjava u obliku "ja sam", no bez
antitetikoga konteksta. Postoje tri zanimljive paralele Gromu, po
sadraju ili/i stilu, izvan korpusa iz Nag Hammadija. Jedan je primjer
poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih (94-96), u kojoj Krist pjeva o
sebi u nizu antiteza i kontrasta, meutim, bez uporabe formule "ja sam".
Drugi je primjer odlomak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane
"knjige Dinanukta", za koju se openito smatra da je jedan od starijih
dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara formulu koja sadri antiteze
sline, ali ne i istovjetne, onima iz Groma:
"Ja sam smrt, ja sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam
pogreka, ja sam istina, itd."
155
kakvom je shvaaju gnostiki zapisi iz zbirke Nag Hammadi (vidi gore) i
drugi tekstovi.
GROM: SAVRENI UM
(VI 13, 1-21,32)
156
Jer ja sam prva i posljednja.
Ja sam aena i obeaena.
Ja sam kurva i svetica.
Ja sam ena i djevica.
Ja sam majka i kerka.
Ja sam dio moje majke.
Ja sam nerotkinja
i mnogi su sinovi njezini.
Ja sam ona ije je vjenanje velebno
i ja sam ona koja ne uze mua.
I ja sam babica i ona koja ne raa.
Ja sam utjeha mojih poroajnih bolova
Ja sam mladoenja i mlada,
i moj je mu taj koje me zaeo.
Ja sam majka mojeg oca
i sestra mojeg mua
i on je moj potomak.
Ja sam robinja njega koji me pripremio.
Ja sam vladarica 14 mojeg potomstva.
Ali on je taj koji me zaeo prije vremena roenja.
I on je moj potomak u vremenu
i moja je mo od njega.
Ja sam sastojak njegove moi u njegovoj mladosti
i on je potpora moje starosti.
I to god je njegova volja, meni se dogaa.
Ja sam tiina to je neshvatljiva
i ja sam ideja koje se esto prisjea.
Ja sam glas iji zvuk je raznovrstan
i rije koja se viestruko pojavljuje.
Ja sam zaziv mojeg imena.
157
Vi koji govorite istinu o meni, laete o meni,
Vi koji laete o meni, govorite istinu o meni.
Vi koji me znate, ne znate me,
i one koji me ne znaju, pustite neka me znaju.
Budite na oprezu!
Ne mrzite moju poslunost
i ne volite moju samokontrolu.
U mojoj slabosti me ne zaboravite
i nemojte se bojati mojih moi.
Jer zato prezirete moj strah
i proklinjete moj ponos?
Jer ja sam Ona koja postoji u svim strahovima
i snaga u drhtanju.
Ja sam ona koja je slaba,
i ja sam dobro na ugodnom mjestu.
158
Ja sam nerazumna i ja sam mudra.
159
a i vi se meni otkrivate.
Ali kad god se sakrijete,
Ja u sebe otkriti 17
A kad god se otkrijete,
Ja u vam se sakriti.
Oni koji imaju ....bezosjeajno
Razumiju me iz patnje.
160
i od duhova svih ljudi koji sa mnom postoje,
i ena koje prebivaju u meni.
Ja sam ona koja je slavljena i kojoj se mole,
i ona koja je prezrena poniavajue.
Ja sam Mir,
i rat je doao zbog mene.
I ja sam stranac i graanin.
Ja sam tvar i ona koja nema tvari.
Ja sam unutra,
Ja sam od prirode
ja sam od stvaranja duha
zahtjev dua.
Ja sam kontrola i bez kontrole.
Ja sam jedinstvo i (razjedinjenost) rasprenost.
Ja sam trajna i propadajua.
Ja sam ona ispod,
i oni dolaze po mene
Ja sam sud i razrijeenje.
Ja, ja sam bezgrena,
I ja sam korijen grijeha proizilih iz mene
Ja sam pohlepa u vanjskoj pojavi,
i ja sam unutarnja samokontrola koja prebiva u meni.
Ja sam sluanje koje je dostupno svakome
i govor koji se ne moe dohvatiti.
Ja sam njema i ne govorim,
i velika je raznolikost mojih rijei.
161
Ja sam ona koja vie,
I ja sam izbaena na lice Zemlje.
Ja pripremam kruh i moj um u njemu.
Ja sam znanje mojeg imena.
Ja sam ona koja vie,
i ja sluam. 20
Ja se pojavljujem ...hodam u....znamenu moje..
Ja sam obrana
ja sam ona koju zovu Istinom i velika opaina.
162
Gledajte tada u te rijei
i sve napise koji su napravljeni.
Dajte panju, sluatelji
I vi isto, aneli koji ste poslani,
I vi duhovi koji ustadoste od mrtvih.
Jer ja sam ona koja sama postoji,
I nema nikoga tko bi mi (pro)sudio.
163
DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
(VII, 2)
UVOD
164
Svrha Druge rasprave velikoga Seta je polemika. itav prvi dio (49-59)
posveen je istinskoj povijesti Isusa Krista, te naglaava, nasuprot
ortodoksnom kranstvu, njegovu docetiku muku. Drugi dio rasprave
(59-70) je odbacivanje ortodoksije kao istinske crkve. Unato suenjima i
progonima koje je oito potaknula ortodoksna crkva i neuki "koji misle
da napreduju u ime Krista", gnostiki e vjernici uivati istinsko bratstvo
na zemlji i zablistati u radosti i jedinstvu vjenoga ivota.
Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja nae sestre Sofije - one
koja je bludnica - zbog krjeposti koja nije bila izgovorena. Od Svega ona
nije traila nita, kao ni od veliine Zbora ili Plerome. Budui da je bila
prva, dola je 51 kako bi pripremila monade i mjesta za Sunce Svjetla i
165
suradnike koje je uzela iz donjih elemenata, kako bi od njih izgradila
tjelesna prebivalita. No, zaivjevi u praznoj slavi, oni bijahu uniteni u
svojim prebivalitima, budui da ih je pripremila Sofija. Spremni su
primiti ivotvornu rije neizmjerne Monade i veliine zbora svih
ustrajnih i onih u meni.
Oni nisu mogli znati tko je Otac Istine, Veliki ovjek. No, oni koji su
primili ime zbog dodira s neznanjem - koje (je) gorenje i posuda - stvo-
rivi ga kako bi unitili Adama kojeg su nainili kako bi prikrili one koji
su na isti nain njihovi. No, oni, arhonti, oni iz mjesta Jaldabaotova,
otkrivaju kraljevstvo anela za kojim ovjeanstvo traga kako oni ne bi
spoznali ovjeka Istine. Jer, Adam, kojeg su oblikovali, njima se ukazao.
I njihovo je prebivalite potreslo strahovito kretanje, kako se aneli koji
ih okruuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su izricali hvale - ja ustvari
nisam umro, kako njihov arhaneo ne bi postao prazan.
I tada su aneli uli glas Kozmokratora: "Ja sam Bog i nema drugoga
osim mene." No, ja sam se smijao, vidjevi njegovu praznu slavu. On
nastavi: "Tko je 54 ovjek?" I itava aneoska vojska, koja je vidjela
Adama i njegovo prebivalite, smijala se njegovoj malenkosti. Tako je
166
njihova Enoja odstranjena iz nebeskoga Velianstva, tj. ovjeka Istine,
ije su ime vidjeli, budui da je njegovo prebivalite maleno, a i oni su
maleni (i) besmisleni u svojoj praznoj Enoji, to e rei u svome smijehu.
Bijae to zaraza koja ih je snala.
Podvrgnuo sam sve njihove moi. Jer, kada sam siao, nitko me nije
vidio. Mijenjao sam oblike, prelazei iz jednoga u drugi. Stoga, kada sam
stigao pred njihova vrata, poprimio sam oblik slian njihovu. Tiho sam
proao pokraj njih, razgledavajui mjesta, te nisam strahovao niti osjeao
stid, jer bijah neoskvrnjen. I razgovarao sam s njima, mijeajui se s
167
njima kroz one koji su moji, i gorljivo gazio one koji su 57 prema njima
grubi, i gasio plamen. Sve sam to inio elei ispuniti ono to sam kanio
ispuniti po volji Oca koji je gore.
Potom smo napustili na dom i sili u ovaj svijet. Ovdje smo zaivjeli
u tijelima, mrzili su nas i progonili ne samo neznalice, nego i oni koji
misle da napreduju u ime Krista, budui da su prazni u neznanju, ne
znajui tko su, poput nijemih ivotinja. Progonili su one koje sam
oslobodio, jer ih mrze - oni koji bi, da zaute, plakali i jadikovali jer 60
me nisu posve upoznali. Umjesto toga, sluili su dvojici, ak i mnotvu
168
gospodara. No, vi ete iz svega izai kao pobjednici, u ratu i bitkama,
zlobnoj podjeli i gnjevu. Mi smo neduni, isti, (i) dobri u naoj asnoj
ljubavi, jer imamo um Oca u neizrecivu otajstvu.
No, oni koji nemaju, siromani su, odnosno, oni koji nemaju njega. A
za njim ude i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji posje-
duju istinu njihove slobode, jednako kao to su kupili nas da bismo im
sluili u strahu. Taj je ovjek rob. A Bog uva onoga koji je u strahu (i,
op. prev.) silom zatoen. No, plemstvo Oinstva nije uvano, jer on uva
samo onoga koji je od njega, bez rijei i spona, budui da je sjedinjen s
njegovom voljom, on koji pripada samo Enoji Oinstva, kako bi ga
uinio Savrenim i neizrecivim kroz 62 ivu vodu i sjedinio se s vama u
mudrosti, ne samo u izgovorenoj rijei, nego i u djelu i ispunjenoj rijei.
Jer, savreni su dostojni da se tako uspostave i sjedine sa mnom, kako
meu njima ne bi vladala nesloga, nego prijateljstvo. Sve vrim kroz
Dobroga, jer to je jedinstvo istine i oni ne bi smjeli imati neprijatelja. No,
svatko tko unosi neslogu - a tko unosi neslogu, nee se nauiti nikakvoj
mudrosti, to nije prijatelj - neprijatelj je sviju. S druge strane, tko ivi u
skladu i prijateljstvu i bratskoj ljubavi, prirodno, ne hinjeno, potpuno, ne
djelomice, taj je uistinu udnja Oeva. On je univerzalan i savrena (je,
op. prev.) ljubav.
169
Hebdomad 63, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo
neduni u pogledu njega, jer nismo grijeili. Smijali su se i Davidu, jer
mu se sin zvao Sin ovjekov, budui pod utjecajem Hebdomada, kao da
je postao jai od mene i lanova moje rase. No, u pogledu njega mi smo
neduni; mi nismo grijeili. I Salomonu su se smijali, jer je mislio da je
Krist, uzoholivi se kroz Hebdomada, kao da je postao jai od mene i
moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega. Ja nisam grijeio.
Smijali su se i dvanaestorici proroka, jer su samo oponaali prave
proroke. Oni su zaivjeli kao lane tvorevine kroz Hebdomada, kao da je
postao jai od mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega,
jer nismo grijeili. Mojsije, vjerni sluga zvani "Prijatelj", bio je takoer
predmetom podsmijeha, jer su oni koji me nikada nisu poznavali
izopaeno svjedoili o njemu. Ni on, ni oni prije njega, od Adama do
Mojsija i Ivana Krstitelja, nije poznavao mene ni 64 moju brau.
Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato to je rekao: "Ja sam Bog, i
nema veega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do
mene. Ja sam ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu treega
i etvrtoga narataja." Kao da je postao jai od mene i moje brae! No, mi
smo neduni u pogledu njega, po tome to nismo grijeili, budui da
smo svladali njegov nauk. Tako je njegova slava bila isprazna. A on se
ne slae s naim Ocem. Kroz nae bratstvo, svladali smo njegov nauk,
budui da je bio ohol u ispraznoj slavi. A on se ne slae s naim Ocem,
jer je bio predmet podsmjeha 65 i sud i lano proroanstvo.
170
Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Mene
preziru zbog vas, kako bi vi zaboravili razliku. I ne postanite enama,
kako ne biste rodili zlo i (njegovu) brau; zavist i podjelu, ljutnju i gnjev,
strah i podijeljeno srce, te praznu, nepostojeu udnju. No, ja sam za vas
neizrecivo otajstvo.
171
nepromjenjiv: Nus i Rije i Podjela i Zavist i Vatra. I on je posve jedan,
budui Sve sa svima njima u jednom nauku, jer su svi oni iz jednoga
duha. O, vi koji ne vidite, zato niste ispravno shvatili otajstvo?
Te sam vam stvari otkrio - ja sam Isus Krist, Sin ovjeji, koji je uzne-
sen gore, na nebesa - o, savreni i nepokvarljivi, zbog nepokvarljivog i
savrenog otajstva i neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije
utemeljenja svijeta, kako bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu,
mogli ondje otkriti svoje simbole nepokvarljivosti iz duhovnoga
jedinstva do 70 znanja. Vi to ne znate, jer vas zasjenjuje oblak puti. No, ja
sam sam Sofijin prijatelj. Ja sam bio u njedrima oca od samoga poetka,
na mjestu sinova istine i Veliine. Stoga, poivajte zauvijek sa mnom,
moji bliski duhovi i moja brao.
172
OTKRIVENJE PO PETRU
(VII, 3)
UVOD
173
opisuje Petrovo vienje Isusova raspea. U svome tumaenju, Isus pravi
razliku izmeu vanjskoga tjelesnoga oblika i ivoga Isusa; potonji stoji u
blizini, smijui se svojim progoniteljima. Trea scena (82) odgovara
Isusovu uskrsnuu u ortodoksnoj predaji, no protumaena je
gnostikom terminologijom, kao ponovno sjedinjenje duhovnoga tijela
Isusova s intelektualnom svjetlou nebeske plerome.
OTKRIVENJE PO PETRU
(VII 70, 13-84, 14)
Otkrivenje po Petru
174
njegovih ruku i nogu, i zato to su ga okrunili oni iz srednjega predjela, i
zbog tijela njegova sjaja koje donose u nadi 72 sluenja, zbog asne
nagrade jer on e te iskuati tri puta ove noi."
Dok je tako govorio, vidio sam sveenike i narod kako tre prema
nama, nosei kamenje u rukama, kao da e nas ubiti; i obuze me strah da
emo umrijeti.
Zatim mi ree: "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci koji
nemaju vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima
(svoje) oi - svoju halju - i reci to vidi."
Tada me obuzeo strah pomijean s radou, jer sam vidio novo svjetlo,
snanije od svjetlosti dana. Ono se spustilo na Spasitelja. Rekao sam mu
to sam vidio.
175
"Jer, mnogi e isprva prihvatiti na nauk. I okrenut e se od njih po
volji Oca njihove pogreke, jer su uinili kako je htio. U svome sudu on
e ih otkriti, tj. sluge Rijei. No, oni koji se 74 pomijeaju s njima postat
e njihovi zarobljenici, budui da ne vide. A nedunoga, dobroga,
istoga oni guraju radniku smrti, i u kraljevstvo onih koji slave Krista u
obnovi. I oni slave Jjude koji ire la, one koji e doi poslije tebe. I oni e
pristati uz ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati isti. No, strano e
se oskvrnuti i pasti u ime pogreke, i u ruke zlog, prijetvornoga ovjeka i
viestruku dogmu, te e njima vladati krivovjerje.
"Jer, neki e od njih huliti istinu i objavljivati zao nauk. I govorit e zlo
jedni protiv drugih. Neki e biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi arho-
nata, ovjeka i gole ene koja je viestruka i podlona mnogim patnjama.
A 75 oni koji budu tako govorili pitat e o snovima. I kau li da je san
doao od demona dostojan njihove pogreke, bit e im dan gubitak
umjesto nepokvarljivosti.
"Jer, zlo ne moe roditi dobrim plodom (vidi Lk 6,43). Mjesto odakle
dolazi svaki od njih stvara ono to mu je slino; jer, nije svaka dua od
istine i besmrtnosti. Svakoj dui ovoga doba dodijeljena je primjerena
smrt, zato to je uvijek rob, budui da je stvorena za svoje elje i njihovo
vjeno unitenje, u kojemu jesu i iz kojega jesu. One (due) ljube
stvorenja tvari koja s njima dolazi.
"No, besmrtne due nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne doe
trenutak, (besmrtna e dua) nalikovati smrtnoj. No, ona nee razotkriti
svoju prirodu, da je ona sama 76 besmrtna i misli o besmrtnosti, imajui
vjeru i elei se odrei tih stvari.
"Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja, niti
grode s drae (Lk 6,44). S jedne strane, ono to uvijek nastaje nalazi se u
onome iz ega dolazi, dolazei iz onoga to nije dobro, to postaje
njezino (duino) unitenje i smrt. No, ta (besmrtna dua) koja nastaje u
Vjenome, nalazi se u Jednome (koji je, op. prev.) od ivota i (u, op.
prev.) besmrtnosti ivota kojoj nalikuju.
176
"No, drugi e se odvratiti od zlih rijei i varljivih otajstava. Neki koji
ne razumiju otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit e se
da je otajstvo istine samo njihovo. U svojoj nadutosti 77 pozavidjet e
besmrtnoj dui koja je postala zavjetom. Jer, svaka vlast, vladavina i mo
eona eli biti s njima u stvaranju svijeta, kako bi ih oni koji nisu, budui
zaboravljeni od onih koji jesu, mogli slaviti, iako nisu bili spaeni niti su
ih oni odveli na Put, uvijek elei postati neiezivima. Jer, besmrtna
dua prima mo u razumnom duhu. No, oni se odmah spajaju s jednim
od onih koji su ih zaveli.
"Bit e i drugih, meu onima koji su izvan naega broja, koji sebe nazi-
vaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni
se pokoravaju sudu voda. Ti su ljudi suhi kanali."
177
mnotva ivih i unititi ih meu sobom. A kada budu izgovarali tvoje
ime, vjerovat e im."
Ali on mi ree: "Rekao sam ti: `Ostavi sljepce na miru!' Vidi, ne znaju
to govore. 82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su sina njihove slave."
I vidjeh nekoga kako nam se pribliava, nalik njemu, ak i njemu koji se
smijao na drvetu. I on bijae <ispunjem> Duhom Svetim, i on je Spasitelj.
Oko njega je bila velika, neizreciva svjetlost, i mnotvo neizrecivih i
nevidljivih anela ga je blagoslivljalo. I kada sam ga pogledao, bijae
otkriven onaj koji slavi.
I on mi ree: "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, kako
bi ih spoznao kroz otkrivenje da je onaj kojega su razapeli prvoroeni, i
178
dom demona, i kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, Elohimova, od
kria koji je pod zakonom. No, onaj koji stoji pokraj njega je ivi
Spasitelj, prvi u njemu, kojega su zarobili i oslobodili, koji stoji radosno
promatrajui one koji su ga povrijedili, i koji su meu sobom podijeljeni.
83 On se smije njihovoj sljepoi, znajui da su slijepi roeni. Stoga e
doi onaj koji je osjetljiv na patnje, budui da je tijelo zamjena. No, ono
to su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo. Jer, ja sam razuman Duh
ispunjen jarkom svjetlou. Onaj kojeg si vidio da mi se pribliava naa
je razumna Pleroma, koja sjedinjuje savrenu svjetlost s mojim Duhom
Svetim.
"To to si vidio otkrit e onima druge rase, koji nisu iz ovoga doba.
Jer, nee biti asti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je iza-
brala besmrtna tvar, sposobna da sadri onoga koji daje svoje obilje.
Stoga, kaem: "Svakomu tko ima dat e se jo pa e obilovati' (Mt 25, 29).
No, onomu tko nema, odnosno, ovjeku ovoga mjesta, koji je posve
mrtav, koji je iskljuen iz stvaranja onoga to je roeno, 84 za kojeg, ako
se pojavi onaj od besmrtne biti, misle da ga posjeduju - bit e oduzeto i
dodano onome koji jest. Stoga, budi hrabar i ne boj se. Jer, ja u biti s
tobom, i nitko te od tvojih neprijatelja nee nadvladati. Mir s tobom.
Budi jak!"
179
PETROVA POSLANICA FILIPU
(VIII, 2)
UVOD
180
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-
gnostiki tekst. U cjelini uzevi, trebala bi se smatrati dijelom predaja o
Petru: Petar je voa, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te
ga se moe opisati kao vou vlastite skupine uenika (139). Jedini
apostol koji se poimence spominje jest Filip, koji je spreman prihvatiti
Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu ima naglasiti Petrovo vrhovnitvo.
Petar i apostoli okupili su se na Maslinskoj gori, gdje ih je poduio
uskrsli Spasitelj. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli su poduavali u hramu
i obavljali izlijeenja. Drugim rijeima, uloga Petra, kao i itav scenarij,
upuuju da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna
prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).
181
kredo ispovjedanje, simbol vjere, vjerovanje; uvjerenje, principi,
naela
182
Isusu, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139). Ta fraza
podsjea na predaju o padu majke Eve, te se, za kransko-gnostikoga
pisca, odnosi na majku esto zvanu Sofijom u drugim verzijama mita.
Ona se takoer naziva "majkom"(135), a njezin tragian pad smatra se
izvorom ljudskih patnji. Stoga, naznaka o "grijehu majke" moda
predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofije u
gnostikoj knjievnosti.
183
[da] smo primili zapovijedi od naega Gospodina i Spasitelja itavoga
svijeta da se okupimo [zajedno] i poduavamo i propovijedamo o
spasenju koje nam je obeao 133 na Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas
bio odvojen, i nisi elio da se okupimo i sloimo kako bismo objavili
radosne vijesti. Stoga, ne bi li za to bilo dobro, na brate, da doe, u
skladu sa zapovijedima naega Boga Isusa?"
Tada im glas iz svjetlosti odgovori: "Vi sami ste svjedoci da sam vam o
svemu tome govorio. No, zbog vae nevjerice, opet u vam govoriti. to
se tie [nedostatka] eona, taj [je] nedostatak nastao kada se pojavila
nepokornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi velianstva Oca. Ona
je eljela uzdignuti eone. A kada je govorila, slijedio je Obijesni. A kada
je za sobom ostavila dio, Obijesni ga se doepao, te je (dio, op. prev.)
postao nedostatak. To je nedostatak eona. Kada je Obijesni uzeo dio, on
ga je posijao. Nad njega je postavio moi i vlasti. Zatvorio ga je u eone,
184
koji su mrtvi. I sve moi svijeta radovahu se zato to su roene. 136 No,
one nisu poznavale prvobitnoga [Oca], budui da su mu strane. Ali,
ovome su dale mo, i sluile ga u slavi. No, zbog te slave Obijesni je
postao drzak. Postao je zavidnik, elei nainiti sliku na mjestu
(umjesto?, op. prev.) [slike] i oblik na mjestu (umjesto?, op. prev.) oblika.
I naredio je moima u svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I one
postadoe iz pogrene slike, iz slinosti koja je izronila.
185
ukazala. I govorei o Gospodinu, zakljuie: "Ako je on, na Gospodin,
patio, koliko emo onda mi (patiti)?"
Petar otvori svoja usta i ree svojim uenicima: "[Je li] nam na Gospo-
din Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je siao. Brao, sluajte
moj glas." Bio je ispunjen svetim duhom. Ovako je govorio: "Na
prosvjetitelj, Isus, siao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja. I
odijenuo je ljubiastu haljinu. I bio je [razapet] na drvetu i pokopan u
grob. I ustao je iz mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo oni
koji su patili zbog grijeha majke. Zbog toga je on sve inio poput nas. Jer,
Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naega ivota. Brao,
ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [...Tada] Petar
[okupi i druge], govorei: ["O, Gospodine Isuse] Kriste, davatelju
[naega] spokoja, daj nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli
initi uda."
186
ALOGEN
(XI, 3)
UVOD
187
povezuje s pripovijeu o Sofiji koja je u svemir donijela nedostatak.
Alogenov gnosticizam Barbela, poput gnosticizma Zostrijana (VIII,1) i
Triju Setovih stela (VIII,5), ne zanima kako je zlo poelo, nego se
usredotouje na pozitivno otkrivenje boanske stvarnosti. Drugi dio
Alogena slian je Apokrifnom evanelju po Ivanu po opirnom opisu
transcendentnoga Boga, navodei to Bog nije. Pa ipak, Alogen se odvaja
od te predaje kao i Zostrijan i Tri Setove stele, predstavljajui to znanje
kao obred uzlaska, istovjetno hermetikom gnosticizmu (Corp. Herm.
I,24-26 i NHC VI,6). Oito se autor u svom barbelovskom gnosticizmu i
filozofskom monizmu oslanjao na istu opu predaju kao i Apokrifno
evanelje po Ivanu.
188
trijade postojanje-ivot-misao, koja nije bila prisutna u neoplatonizmu
prije Prokla u 5. stoljeu (Theol. 101-03).
ALOGEN
(XI 45, 1-69, 20)
(Nedostaje 5 redaka)
... budui da su savreni i zajedno ive, sjedinjeni s umom, uvarem
kojeg sam im dodijelio, koji vas je poduio. U vama je mo koja se esto
irila kao rije iz Trostruko Monoga, Jednoga od onih koji istinski
postoje s Neizmjernim, vjena Svjetlost Znanja koje se pojavilo, muka
djevianska Mladost, prvi meu Eonima od jedinstvenog trostruko
monoga Eona, Trostruko Moni koji uistinu postoji, jer kad on bijae
oblikovan, bijae proiren, a kada bijae proiren, postao je savren,
primivi mo od sviju. On poznaje sebe i savrenog Nevidljivog Duha. I
on posta u Eonu koji zna da ona zna Jednoga. I ona postade Kaliptos,
djelujui u onima koje poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki
Protofan-Harmedon. Dajui mo pojedincima, ona je Trostruki
Mukarac. A budui da je sama 46...
(nedostaje 5 redaka)
189
vidi Eona Barbela. to se tie neroenoga potomka [Jednoga], [vidi] li
tko kako [ivi 47...] I (nedostaju 4 retka)
(nedostaje 5 redaka)
... mo. Oni mogu primiti otkrivenje tih stvari, ako se zdrue. Budui
da pojedinac ne moe pojmiti Univerzalnoga, koji obitava na mjestu
boljem od savrenog, oni poimaju pomou Prve Misli - ne kao samog
Bia, jer on daje Bie uz neoitovanost Postojanja. On daje sve samome
sebi, jer je on taj koji e postati kada sebe spozna. On je Jedan koji je
izvor Bia, i netvarna tvar i neizbrojiv broj i bezoblian oblik i
bezizraajan izraz i nemo i mo i bit bez biti i kretanje bez kretanja i
nedjelujue djelovanje. Pa ipak, on je davatelj dobara i boanstvenost
boanstvenosti - no, kad god spoznaju, oni sudjeluju u prvoj ivotnosti i
nepodijeljenu djelovanju, hipostazi Prvoga iz Jednoga koji uistinu
postoji. Drugo 49 je djelovanje [...] meutim, [...]. On je blagoslovljen i
dobar, jer, kada ga se prepozna kao nadilazitelja neogranienosti
Nevidljivoga Duha koji u njemu postoji, ona (neogranienost) ga njemu
(nevidljivom duhu) okree, kako bi spoznao to je u njemu i kako
postoji. I on je postao budue spasenje za svakoga, kao toka polaska za
one koji uistinu postoje, jer kroz njega je njegovo znanje ivjelo, budui
da on zna to (on) jest. No, oni iznad sebe ne poznaju nita, ni moi, ni
poloaja, ni slave ni eona, jer svi su vjeni. On je ivotnost i Umnost i
Onaj Koji Jest. Jer, Onaj Koji Jest stalno posjeduje svoju ivotnost i
Umnost, a ivot ima ivotnost (i, op. prev.) posjeduje ne-Bie i Umnost.
Umnost posjeduje ivot i Onoga Koji Jest. I tri su jedan, iako su tri.
190
Kada sam uo o tim stvarima, Mesose, sine moj 50, obuzeo me strah,
te sam se okrenuo mnotvu [...] misao [...] daje mo onima koji su
sposobni spoznati te stvari otkrivenjem koje je mnogo vee. Iako
tjelesan, i ja sam to mogao. Od tebe sam uo o tim stvarima, kao i o
nauku koji je u njima, budui da je misao u meni prepoznala stvari koje
su neizmjerne i nespoznatljive. Stoga strahujem da je moj nauk moda
postao neprikladan.
(nedostaje 5 redaka)
Kao i svi Eoni, i Eon Barbela sadri vrste i oblike onih koji uistinu
postoje, slika Kaliptos. Obdaren njihovom razumnom rjeju, on nosi
noetikog mukog Protofana kao sliku, te djeluje u pojedincima, bilo
umjenou, vjetinom ili djelominim nagonom. On sadri boanskog
Autogena, poput slike, i poznaje svakoga od ovih. On djeluje odvojeno i
zasebno, nastavljajui ispravljati neuspjehe iz prirode. On je obdaren
boanskim Trostrukim Mukarcem kao spasenje sviju, u suradnji s
Nevidljivim Duhom. On je rije iz savjeta, [on] je savrena Mladost. I te
hipostaza je 52 [...] (nedostaje 6 redaka)
191
sebi, ono to e sada uti o Trostruko Monom uvat e kao veliku
tajnu i veliko otajstvo, jer se o tome ne govori nikome, osim dostojnima,
onima koji su sposobni uti: takoer nije prikladno neupuenom
narataju pripovijedati o Univerzalnom koji je bolji od savrenog. No, ti
[ih] posjeduje zbog Trostruko Monog, Jednog koji postoji u blagoslovu
i dobroti, Jednog koji je za sve njih odgovoran.
(nedostaje 5 redaka)
... "Ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti koja je tvoja, i (po. op. prev.)
prvom djelovanju koje potjee od boanstva. Ti si velik, Armedone! Ti si
savren, Epifane!
192
Potom je slavila Univerzalnoga, govorei: "Lalamej, Noetej, Senaon,
Azin[ej,...] rifanios, Melefanej, Elemaoni, Smun, Optaon, Onaj Koji Jest!
Ti si Onaj Koji Jest, Eon Eona, Neroeni, koji si vei od neroenih, Jato-
men, ti sam za kojega su zaeti svi neroeni, Jedan Neizreciv! 55 [...]
(nedostaje 10 redaka) ... znanje."
... oni koji postoje zajedno s naratajem onih koji uistinu postoje.
Samoroeni postoje s Trostrukim Mukarcem.
... 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita spoznaje, spoznaje ga taj i
onaj koji je spoznat. Tko shvati i spozna, postaje vei od onoga koji je
shvaen i spoznat. Ali, sie li u svoju prirodu, on je manji, jer netjelesne
prirode nisu povezane ni sa kakvom veliinom; imajui tu mo, one su
193
svugdje i nigdje, budui da su vee od svake veliine, i manje od svake
siunosti."
Kada me vjeno Svjetlo liilo odjee koju sam nosio, te kada sam bio
uznesen na sveto mjesto ija se slika ne moe razotkriti u svijetu, tada
sam, s velikim blagoslovom, vidio sve one o kojima sam uo. I hvalio
sam ih i 59 stao na svoje znanje, oslonivi se na znanje Univerzalnih,
Eona Barbela.
194
mogao stajati, i ne poeli djelovati, kako se ne bi odvojio od nedjelovanja
Nepoznatoga u tebi. Nemoj ga spoznati, jer to je nemogue; no, ako ga
pomou prosvijetljene misli (ipak, op. prev.) spozna, nemoj ga
poznavati."
Kada sam poelio vrsto stati, povukao sam se u Postojanje koje sam
pronaao kako stoji i miruje, poput slike onoga to mi bijae povjereno
otkrivenjem Nedjeljivoga i Onoga koji miruje. Bijah ispunjen
otkrivenjem pomou prvoga otkrivenja 61 Nespoznatljivoga. Iako ga
nisam poznavao, spoznao sam ga i od njega primio mo. Trajno ojaan,
spoznao sam Jednoga koji u meni postoji, i Trostruko Monog, i
otkrivenje njegove nesadrajnosti. A pomou prvoga otkrivenja Prvoga
njima nespoznatljivoga, Boga koji je iznad savrenstva, vidio sam njega i
Trostruko Monoga koji u svima njima postoji. Traio sam neizmjernog i
Nespoznatljivog Boga - onaj koji spoznat ostaje posve nepoznat -
Posrednika Trostruko Monog koji postoji u mirovanju i tiini i koji je
nespoznatljiv.
195
bia, budui da je obdaren tiinom i mirnoom, kako ga ne bi umanjili
oni koji nisu umanjeni.
196
... neto [...] je vrsto sjelo na [...], ljepota i prva pojava mirnoe i tiine
i spokoja i neizrecive veliine. Kada se on pojavio, nije mu bilo potrebno
vrijeme niti [je uzeo svoj dio] vjenosti. Jer, on je sam neizmjerno
neizmjeran. On se ne pokree kako bi mirovao. On nije postojanje, stoga
ne udi. U pogledu prostora, on je tjelesan, dok je po sebi bestjelesan. On
je postojanje ne-bia. On postoji za sve njih u sebi, bez elja. No, on je od
svake veliine vei. On je vei od svoje mirnoe, jer 66 [...]
(nedostaje 15 redaka)
... bijae ispunjen moi. I on je stajao pred njim, dajui im mo, i sve ih
je ispunio."
197
(nedostaje 13 redaka)
... objavi ih, o, Mesose, sine moj, kao peat svih knjiga Alogenovih.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 9502, 1)
UVOD
Drugi dio teksta (10; 15-19) sadri Marijin opis posebnoga otkrivenja
koje joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o
stvarima koje su im bile skrivene. Temelj njezina znanja je njezino
vienje Gospodina i razgovor s njim. Naalost, na ovom mjestu
198
nedostaju etiri stranice teksta, stoga nam je poznat samo poetak i kraj
Marijina otkrivenja.
199
drugih svjetova i uzlazak due (iako izostaje nebesko putovanje),
posljednji naputci, te kratak narativni zakljuak. Potekoe u
odreivanju anra djelomice proizlaze iz injenice da je tekst proao
sekundarnu redakciju. Znanstvenici se uglavnom slau da su dva gore
opisana dijela teksta izvorno bili odvojene i zasebne (usmene ili
pismene) pripovijesti koje su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga
Marije na kraju prvoga dijela i porjekanje uenika omoguavaju
narativnu vezu.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, I-19, 5)
[...] (nedostaju stranice 1.-6.) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?"
Spasitelj ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u
drugima i jedni s drugima, te e se ponovno vratiti svojim korijenima.
Jer, priroda tvari vraa se (korijenima) svoje vlastite prirode. Tko ima ui
da uje, neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnila, reci nam jo i ovo: `to
je grijeh svijeta?"'
Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite kada inite stvari poput
preljuba, koji se naziva `grijehom'. Zato je Bog doao meu vas, u
200
(sutinu) svake prirode, kako bi je vratio njezinim korijenima." Rekao je i
ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer [...] 8 onoga koji [...Tko] razumije,
neka razumije. [Tvar je rodila] strast kojoj nema ravne, koja je
proslijedila iz (neega) protivnog prirodi. Tada se u tijelu pojavio nemir.
Zato vam kaem "Budite hrabri", a ako se obeshrabrite (neka vas)
ohrabri prisutnost razliitih oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka
uje."
No, oni su se rastuili. Plakali su, govorei: "Kako emo otii meu
neidove i propovijedati evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako
nisu potedjeli njega, kako e potedjeti nas?"
Upitah ga: 'Gospodine, vidi li onaj koji ima vienje [pomou] due [ili]
duha?'
201
Spasitelj mi odgovori: 'On ne vidi ni duom ni duhom, nego umom
koji [je] izmeu njih - to je [ono] to vidi vienje i to je [...].' (nedostaju
stranice 11-14)
"[...] 15 to. I poeli to, 'Ja te nisam vidio kako silazi, nego te sada
vidim kako se uspinje. Zato lae, kada mi pripada?'
A dua ree: 'Zato ti sudi meni, iako ja nisam sudila? Bila sam
svezana, iako nisam vezala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam
da se Sve vraa, zemaljske i 16 nebeske (stvari).'
Kada je dua nadvladala treu mo, otila je gore i vidjela etvrtu mo,
(koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja, trei
neznanje, etvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, esti varljiva mudrost
tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam [moi] gnjeva. One su upitale
duu: `Odakle dolazi, ubojico ljudi, ili kamo ide, osvajau prostora?'
Kada je Marija to izgovorila, zautjela je, jer Spasitelj vie nita nije
rekao. No, Andrija se obrati brai, govorei: "Recite to (vam) drago o
onome to je ispripovijedila. Osobno ne vjerujem da je Spasitelj to rekao.
Jer, taj je nauk stran." Petar takoer progovori. Ispitivao ih je o
Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa enom, bez naega znanja (i) u
tajnosti? Zar emo je posluati? Zar ju je ljubio vie od nas?" 18
202
Tada Marija zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, ta to misli? Misli
li da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasitelju?"
Levi se obrati Petru, govorei: "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim
da se prema eni odnosi kao prema neprijateljima. Ako ju je Spasitelj
uinio dostojnom, zato je onda odbacuje? Sigurno je Spasitelj dobro
poznaje. Zato ju je ljubio vie nego nas. Neka nas bude stid, prigrlimo
savrenoga ovjeka kao to nam je zapovijedio, i propovijedajmo
evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni zakona uz one koje je
ustanovio Spasitelj."
203
! " #$ %
& '
( !
" ( ! ) $*
$
!
"
#
# #
$
% # #
& % ' ! (
%
$ # #
) * # %
#
+ $ ( %
% #
,-,# (
. /011 " 2 3 #
, /010
4 4 # 1/51 $
4 6 2
& $ 7 . 8 #
&9 5:0,-,;5:/,:- <
&9 5:0,-,;5:/5:= >
+ ,
?3"
" ?C
"2 & 2 3 " ?C
" ?C
4 /0=; ! 8 # %
# ( (
# % "
# #
% $
# % ( "
$ $ #
# # !
% # %
& % ( #
# ! $
! #
!
$ # $
! ! "
( "
( #
% #
! # ( #
# % $ ( #
$ #
% ( # (
# ? % #
(
#
% #
( #
#
#
% ?
% #
'
( #
# %
#
#
' ! % % # ! (
#
% E' (# ( ! #
# % % E)
! ' *
'
( "
$
#
(
F
( # # $ $ %
# ( % # ( %
F
? % ( ( $
( # # % # % $ %
9 # $ #
% # '
" % # #
E E: ( %
%
#
( # E E
#
(
#
$ # !
% G %
$ %
# ( #
( # #
$ + #
( # E E#
% " !
E :( E #
" ! E E
# #
# $ $ !
# $ # % "
# ( %
# ! (
% # #
" E E E E #
# % E E
$ $
#
"
E E E E # % # % (
# # $
#
( # (
#
$ ( : % #
(
$
(
# $ % # E E (
! # E E &
E E ( E E#
$
#
#
3 %
#
( # #
" # # # (
#
# % #
% # #
?
# &
#
&
# # (
: # '
# ( E % % E#
& # #
% # $
#
#
% (
% (
E E 4 # 9 "$ # &
# & (
# # !
' % $ #
( $
$ # #
( $
$ # %
%
#
& +
( E& E
E & E#
"$ $ &
! # #
< ! % % E& "$ E# E E
! ( # (
E & E
'
'
E & E E $ E
E E# ! #
E& 9 ( E
E& E " #
# "$ & # "
! E E # % (
' E & E #
9 ( & #
E (E
(
' #( % & #
#
$ (
$ # # ! #
& $
%#
"$
' #
' $ #
% # ( $ #
#
' #
# (
( % '
# %
9 # & # & # #
# %
%
& #
$
" 9 " $
# " $# (
# (
# % " $ #
% $ #
#
# ) ( *# #
( # #
F C
# ( # %
# "$ F
"$ # " $ # " $
#9 ( & # %
( %
$ &
# %
C
#
% ( #
9 F 2
7 #
7 D (
# % E9 ( E#
#
( %
E& #
E& # #
# %
+ # $ #
(
' # #
#
% # % ( # % #
% % (# % '
! 9 ( & #
#
E E 7 "$ ( # # 7
# ( # %
(
? < ! 8 #
9 # %
9
#E E
8 ( $
# %
$
( # #
%
C !
# #
FC ( #
( % F C
# #
$ F
' # # %
# % #
( %F
#
# %
# & # %%
$ ( %
#
(
# #
! #
( (
# 9 ( ( #
' ! (
& (
( #
FD ( ! #
# ( #
# ! F +
( ( ?
# ( # E9 ( $ E !
# %
! #
( # # %
# #
' %
" #
# (
#
% & (
# ( #
# &
$ ! #
#
$ %
' % # $ % # $ %
% #
'
#
$ # $
# % !
"
?
( % D #
" #
# E H E#
) H I *
? (
%#
( %
# %
%
+(
- +(
' ! % 3
( # E"$ E#
" !
" # (
! # % #
" % E E#
"$ ' !
9 %
% ! F " !
$ ? %
! 9 9 :
# % #( # 9 #9 (
# ( 9 # ( 7 #9
% # ( 9
#
"
9 # "$
# # # %
!
% F
& % ! #
( %# ! "$ # '
( # % % #
( %
( # (
#
! % # # % %
( #
" # # (
' & # #
%
# % # (
" % $ ( ' %
# %
# % ( (
% ! ( #
# ( J (
7 #
# #
9 %
# "
& # % $#
# #
$ % ' % % #
# # #
E E(
? $ ! ! < !
#
" !
% #
? ) % %
( * ( ! ! #
#
" $ ( $ #
7 $ # # 7 #
"$ "
+ $ # ( %
# #
% # %
"$ # # %
%
# % # %
% #
( "$ # # "$
# # % %
# ' ! #
$ # ! #
!
& ! # % !
#
# # 7
! 7 #
+ 7
# "$ #
+ ( "
" %
# $
"$ ' # #9 ( ! # #
( "$
$ ! #
# #
# #&
?
"$ #
( #
?
#
#
$ ! # ( #
$ # #
"$
#
# # ( #
( ?
" $# " $
" # E ( E#
% #
( 7 # ( # #
% #
? # $ !
"$ " $ E E
#
$ E( ( E ( $
# "$ #
%
> #
%
"$ # & ( # $ #
% # "$
& ( ( #
%
$ % "$ " " $
E E ? $ $ %
#
# &
# " #
% E E
% "$ # %
7
& $ # # $
"$ > "$ # #
7 # "$ #
"$ D ! "$
" %
"$ +
# % (
7
! # (
< !
#
( 9 % (
? % $
& # ( # % &
# ( #
9
G # % #
% # # # # # #
9
' # # (
" "$ #
! # ( #
$ # # !
# # (
( #
(
&
# "$ #
"$ #
+ $ 9 #
% # "$ #
"
"$
# % "$
"$ + %
( #
( " #
%
"$
% ! 9 #
# ( "$
"$ % # (
# 9 (
# ' #
#(
% ( # #
# " $ ? %
% # ( #
( % # % ( % #
& # % %
< ! ( %
# "$ # &
"$ &
%
9 " E E
% # $ % %
E E % # # (
I $ I % & # % "$ # E $ E
"$ # E E# E E "$ " $ & #2 # #9
#
7 #
" $ E E # " $ #
$ # # #
" $# $ # % "$ #
#& #
E E % "$ # #
"$
% +
( # #
# ( %
! "
( ( # % ( '
( #
8 # % &
# ( # # #
( #
( %
E $ E#
# (
# # %
' % E "$ E
"$ # !
# 9
' % 9 %
( ? $
+(
< ! % "$ #
# % #
"$ # % & #
& "$
7 < ! K # ( ( )"$ *
& # 7
# #
"$ &
D % $
# 3
#
) $ *
# # &
# ( #
#
7 4 "$ #
% ) * #
)$ !
*
"$
) * (
# ) * $ ( ?
" #
" $ 9 % # "$ % #
"$
? $ < !
" ! "$ # # #
)" $* (
" # )& *
2 # #
9
' $
' ) *#
# %% ( # %
# # # " $#
# ! # # # #
# (
7 ) % * #
)"$ *# ) *
"$
! F
) *# ) $ * %
"$ # (
# # ! #
" #
? #(
# "$ F &
" # ' !
% "
# ' !
% "$ 9 ) $*
"$ '
9 $ $
? $ ( % ( # "$ #
( (
) % *
$ ) * D # #
# 7 #
(
' # % %
' " $
# # #
' # "
"$ ( " J " #
( J
% ) *
& ! #
) * # #
# "$ #
" # ( %#
( " " $ %
& "$ 2 %
# ! #
% ) * 7 #
# # ) *
"$ # % '
! & )" $* ) ( *
#
" ) * # ) *
" $ #
% #
F' ) * #
% #
(
) $ * 9
) * # # # % # (
#
' ( %
% 7 ' #
"
% #
" # ) *# #
# ) *
% # %
# # ) % *
) *#
# (
? # #
#
' " #
$
" # ) *# #
% "$ # $# # # ! " $
$ & #
# & < ) *#
)"$ *# % "$ "$ #
! # #
) * ) *#
& ( ) * 7 !
$
"$ "
"$
#
#
! $ " #
% # $
$ 7
$ # #
# ( ) # *
( # %
. #) * $
# % 9
# % % #
? ) *
' #
# $ # !
# !
) * 7 # #
# #
& %
D !
9 ( # ( # #
( #
) *
" "$ %#
"$ 7 ) * # % "
& #
"$ # "$ # '
" "$ < #
" "$
7 F $ &
" ) *
$ # & # ) *
" $ #
7 ) *
" $ # #
" ( (
! ( (
(
# ( 3 %
# ( # %
7 # %
( !
' $ # "$ #
) % *
) * ! )
*
& G E7 ) *
E# % # # )
*G # ( !
D G E7 #
% ! E # ) %* #
%
$ $ # # #
# # # $ #
! # !
' # #
% # #
' % #
#
$ #
# ( '
) *
' # (
' ! ( # # %
% "$
' # # # #
# # G %
) *
& # ( % (
( % # (
) * % "$ %
& '
# ' )& *
# "$ #
: )"$ *#
# ) *
#
) *#
$ "$ 4
& # !
( # # # #
"$ # #
# #
2
# #
% ( $ # $ # %
" $
(
$ '
$ " #
) *# ' %
) * G " 7 # G
"$
)& * & $ #
( ( # # $ #
& # # #
% %# %
4 $ # #
(
( #
% ( #
$ # ( 7
# ) * % #
% % # %
$ % #
$ # $ #
% # %
# )
* 7
" #
+ "$
" ) * # 3
#
$ "$ # $ $
#
! 7
# %
"$ " $ (
? )"$ *# ) (
* " ' #
) * 3 #
'
( ) * % '
) ! * ) 9 * 2
9 #
% 7 " ! #
% "
# $ ( G %
# % %
( "$
# )
* % "$ ( #
3 % $ # #
! "$
' # % & $
) * ' ( 7
( # ) *
F ( #
F
' # #
' % #
# # % (
#
#
' ( #
2 $ #
% # "
( #
% %
% '
! ) * ) *
% #
% %# % ( # " $ 7
" #
' "$
&
&
# #
) * #
) * " $ E E#
#
3
" $ ! #
"$ ) *
# ( ) * # ) *
( 3 %
$( ( # ! ) * 3
9 #
" $ % G F
) * " $ %
(
"$ &
" $ # # #
7 &
7 # "$ " #
& & ( # ( #
$ ( %
? "$ ( # 7
' ( #
"$
F
9 % " $ # # )& * #
< ) * ' "$
: :
% 7
# % ) % * "
)" $* ) & *# )& * )"$ * &
" $ & ( 7
F )" $*
& "$ " $ &
& "$ " $ # % &
" " # "$ #
4 % "$ F E'
E# % % G E ( #
# F $ FE
G F" '
"$ # )& * $ #
# ! 3 %
$
& $
"$ # # #
# )& * )"$ *#
"$ D " $
"$ # # # $ %
# "$ "
& (
% &
) * ( #
)" * &
% & $ % # #
$ ) *
) * 7
# ?
% "$ 9 %
# ( % #
% $
# (
"$ # ( # (
# % # "
' #
# # "
$ # ( # 3 %
# % ( %
# " $ "$ 7
# ( % (
#
' ( #
" # ) * #
# 7
( "$
% # $
" % # # (
) *
"$ $ % ? ) *
)"$ * )& * 7
)" $* $ $
" $
-
- -
< ! A < ! E E
9 ! !
G & E"$ E#
#
% E E
# %
( ! (
# " ! %
% (
( # #
( " ( # $
" #
$ # # #
% E"$ E#
(
! # !
A (
#
# $
% (
$
: #
# !
$ # #
% % # $ %
# # % #
# ( " %
#
G
( #
# % # #
#
#
# "$
$ #
#
# '
#
(
< ! A %
% %
$ "
# 7 #
#
# "$ # % % !
& G E E# E
E# E E# E (E# E E# E % E E E#
#
#
& % $
# #
#
" $
# %
#
! % %
< ! : #
% # $ G
% #
#
' $ # ! % # %
% #
# #
( " #
GE
E# GE E ?
+ $ #
# $ +
# % # % %
# ( $
# #
' !
! %
# # (
! # #
7
& #
# % ' %
( G #
( % G (
!
!
# # # %
% '
$
% # # %
< ! A
% L ? (
( (
" L
( 9 (
9 & L # #
( %
( ( L
9
( %
( L #
L #
L "$ !
9
" L L # L (
! %
# #
# ( % $ #
# ( #
" (
( " (
#
( # (
(
L ( ( '
( G
# % # # (
% $ " (
$
% (
" ? (
% ' (
% # (
&
# %
$#
(
%
G # # #
E( E# E ( E #
E E (
( E E
(
' "$ ! ( #
!
& $ # $ %
(
$ #
&
? L (
< ! A # L
% ' %
9 ! #
G # %
"$ #
& % G
# %
$ # $ % ! % G G
% ! #G %
% #
% ! #
( G % (
# # (
% !
# % % !
( "
? < !
& ( #( 2 #
( $ #
( ! ' #
" $ & # # "$ '
# # (
' (
? # G G (
# #
% ( # (
$
' 4 !
% ( # %
?
" $# & # $ # %
% ( % # %
( ' % (
# %
# % & (
# % ( !
& 9 # % %
( (
"
# #
"$ "
# ! $
( $ % # %
% & # $
#
( % % %
# $ # ( " % (
! # %
G E E ( '
( #
: : # $ #
$ #
% % %
( ( %
$ G # % (
! # # $ # #
# % !
(
7 % G
% $ G ( %
7 " ( (
% $ & %
# 7 '
%
$ &
: # !
7 & %
F< ! A % &
# # % # % #
%#
)" $ # #
* " G #
#
! $ # % $ #
( E E ' % % # (
< ! # $ #
(
? # #
#& "
#
G # &
E( E
% # 2
( % # &
! $
E E G
# E
E ($ G #
(
G # ( ! %
& ?
G #
# %
%
% % ( &
# ? !
< ! A #
$ $ #
# :
#
% $ G
# # (#
% # : #
# %
% ! (
( #
"
# # %
" # % # # %
? % % +
# ( % #
%
% # E % $ E
? #
( $# '
# ( # %
' % # #
G %
( ? ( % # %
%
' # %
G #
# $
( #
(
% E $ EG
# ! ! # #
# &
# # " %
# # % % #
(
" # # %
%
F
' < ! A G "$ #
# G "$ #
# E E# "$ ?
# < # $ #
% 3 % 2 # #
' (
G " $# & # ( G G: 9 "
% : # #
? % % 2
# "$ % G %
% #
# #
#
# '
G # #
# # # ! #
D % ! %
%
' ( G %
# '
# # ! ?
( G
& #
" $ 7
% G
( # #
# ' (
! ( ! #
( ! # ( ! #
% #
'
# G
' ! # # G
( ( '
E( E E E # (
# % ! #
! #
& (
# ( 7
! #
(
! # #
# #
! 9
. 4 7
#
% (
< ! A
% # %
(
#
(
# (
% ( #
) $ $ % #
# $ * %
D #
' (
! # # #
# % ( # %
? $
( ( :
% $ " $ %
! ! # #
$ % #
% # # % %
( # $< ! A #
&
% ( #
% # $ %
( "
% ( # ( (
# ( ! (
" # # # #
& # # % " $#
# % %
&
#
#
(
G # #(
' ! ( !
% ( #
' # %
# %
+ # ( # # #
+
%
(
E& E %
# :" $ :
% # %
%
' ( (
$ ( ( (
%
# %
$ $
' # #
9
$ ! A
( # $ (
#
" % $
&
E E
9 #
# #
E E (
+ ( % #
%
%
# ( %
% !
(
9
7 % %
# " $ #
#& # ' ( $ % "
% ( # #
# % # #
% #
% # #
( $
7 < ! A E E
)< *
) * # %
) * 7
# ( #
! % ' #
$
%
9 # (
%
#
( # (
#
# % # % #
E E " #
% # ( #
# % %
9 # 9
? F ? #
# G ! % #
# "$ # % (
# "$ # & #
( # %
% % # # #
% % % F" E E#
% #
' (
% %
# + %
# G %
& # G
( # # #
$ #
( % # #
3 "
(
# #
#
% % $
( ! G $ ! "
( # A $
< ! A G E7 # #
# '
) ( *#
# (E
' 7 #
#E E G$
# #
? #
" ! $
# # 9 ( #
$ G (
# # %
7 %
# $ # $
G #
" ( % G
( #
( # ( #
# # # % (
! #
# (
(
# % # # (
( ( # # %
( # !
# # 7 #
$ # %
( % #
% (
( # ( # #
7 % "$ #
( # # #
G %
-
7 L ( L ) ( *
( ( ( (
(
' ! # (
2 ( # ( (
& #
" ! # !
( ! #( ! (
! % F
( # % # % (
7 ( " ( #
# ( ( %
" ( 7 % ) *
# % $ %
L # ) *
% # $ ) *
' # ( D >
# ( D )
* ( ( # (
( # % # ) *
% ) # % ( *
# # & $
#
#
#
& #
" !
? # ( # % $
% 2
# ( ( 2
% " #
D !
" #
9 # %
' E" $E# E& E# E & E# E( E# E E#
E % E# E$ E %
# %
' # ( %
# )( * #
) * #
7
3 ( 7
' ( $
) * # ) * # (
) * & % ) *
# ) *# ( ) * ) *
( ( G ( ) *
)L * )( *
( # ( ) % *
( # ) % *
9 # ! (
# (
$ +
( # # # #
3
&
# # %
% % (
) * &
" ) *(
( F $ # ) *#
) * % " # L #
' $ # % # ) *# %
4 E " $ E# #
) * $ GE $E 4
$ G E)3 $ #* ! % "$
" % E
E E #E E )E E* % 2
E E # E E
E E )E E* E E# E. E
# E % E %
( G # ! #
"$
" ( E4 E 7
# ( % #
( E E )& ( 9 # ( ) % * *
% $ $ ' #
' "
% & $ %
# ( ) * #
# #
7 $ 9 (
" # ( F"
( F' D G'
# ( C
F #
' %
( G E' % E7
( G E' % # %
( JE
( G % G # E" %
E (
: # #
% #
? ) *#
? $ '
) *# $
" ) * # ) *
% #
3 # ) *
7 #
& %
3 # ! ! #
'
9 #
) % * 7 4
$ #
G E' & #
& # ! ! # E
7 %
( ) * %
$ $
# #
$ # #
" $ # % '
) * ( (
$ & % #
% % " %
) * ) *
# % $ #
' % ) * "$ ( ( #
2 (
' $ "$ ! D
% # !
' ( 4 G #
# 7 #
#
% ( ) $ * % %
& # ( # (
$ ' 4
4 G E ) & *#
% E
$ G E $ ( ( "
)& * 9 ( % %
#) % *# $ #)
* D G
# & # $
C "$ # ! &
& # %
# " $
& ! #
'
( ( # # $ #
( # +
% ( # ( '
( # ( #
( ' &
( # $ #
#
& % #
7 % #
( %
# % $
# % # %
$ #
)" * (
F
# +
#& & $ # $# #
9 ! %
9 9 & #
# : E E 9
# % ( # '
9 %
( #
' # $
$ # # #
3 % $
"$ # " $
#
7 #
3 #
(
(
2 # 7
# #
" 4 # L G
# % # # GE E# E % E# E ED
# # % E E G
E E E E E E
E E:E % E E E
E E %
# ' !
( "
9 ( $ 4
"$
( E L E % ( E 2 E
% ( E 4 # # # E#
%
( E % E % # J
" ) % *# ( 7 )
* % ) * (
# ) * # ) *# ( # (
( ) * 7 # ( # ) *
9
# # %
# # "
$ #
#
' #
%# # # #
# % ! ' # $
E E#
D $ (
4 $ > ? M, ) $ *#
$ $ 2 GE & #
E
# E E ) *# !
4
" $ % 2 GE
FE G ED
F 7 $ ! #
# $ E
4 G E9 ( ( # ! ) *
( 7 ( # ( % ( E
%) * ) *#
" ( #
% %
( # #( ! #
#
!
# !
( GE % E#
& #
# % #
%
# 7 ) *
) *
# $ #
% % %
! ) * (
( ( % L
( ) *# % # %
: # ( :
$
9 ) $ *
( $ ( #
% $
( ( # #
! $ ( ( $#
( % $( ( $
! ( ) ( * ! )
( * ' % % $
(
% (
# 7
) *
" # (
% % %
F? GE E#
% % 7
&
9 %
> # ( %
+ # % #
! 7 ! $ %
?
! ' '
#
! $ 7
! #
( (
( # ( (
( # % %
(
7
% > ( )9
* ) * G E
) * " %
' ) *E
& #
? ) * # ) *
) * # % #
#
# %
(
! ! ) *
!
C % F F
% % ' #
# '
$ # # %
" # % ) *
% ! # ( "
E $ $ E 7 # ) ( *#
% #
4 G #
$ ) *
GE #
E
" G4 !
) * " # ) * #
E E " # #
2 #
& 4 E E "
" ! E"$ # E# GE
$ # "$ # E: #
# % %
# % %# E E
) *
( G ) *
# ) * # )
* #
< # #
! # %
E 9 ( # 9 ( # 4 # JE 9 ( #
# ) # #
! 9 " #
*
" # # #
# %
? ( # #
( 9 % $
% ! % !
% ' % ! # % )
9 *
( # &
!
D # K
? 7 ( 7 #
( E& E # # E&
& E ' % # # E& E 9
%
? % & &
% #
" #
) # & 7 G #
& 7 # # &
7 " (
) **
!
& ) * # % #
' ) * # %
( ( # ( "
D # # #
) *#
# ( ? # (
) *# ) * #
<
$ ) *
# ) % *
# # #
% "
)" # %
# !
*
7 " %
" # # ! " %
# " % ! #
9 G $
$ ) *# :
) * '
) * " #
$
%
$ G ) *
) * & ! ! $ #
#
? 7 ( #
#
( 2 (
( " $ ( ( )& #
# (
# %
% ' ( *
9 9 ? G
( 9
) *
+ % D
! E %E
$ # ) % * '
% #
$
% % 7
%# $
? ( $ ? % $ $
( $ ( % $
& $ D "
( # ) *
)" # ( ( # # (
# *
" ! # % 7
' %
G E' % EF
" ( G # # #
( # % # % %
' ( G E3 # #
% ( E ) # %( #
*
A G7 # # #
( #
) ( *# #
# (
& ( ' #
%
" & #
( & % # #
% #
( #
9 + ( ) #
$ $ 9
' # !
" % % G E+ # # %
( E % # %
)( *
& ) * & )( *
( & # # "
# (
# 7 ## %
G E" # E# ) % # # *#
%
7 %
% # !
# " $ & &
' # G % # # (
& " $ # " $
& & "$ ' $
4 G # % # ! $
% E' % % #
! #
! # % ) %
# % #
$ *
# % % %
) *# #
( # ) *# ) # *
& 7 #
) *# "
$
& # #
7
)9 ( * $ % %
# ) * )9 ( *
' # % %
( ( " %
% " # $
( # %
L % ( #
# ) *# %
(
# # 9 9
$ $
' # !
L 4
! L # L #
% ) *
)' % *# % G
E E E# E
E $
$ ( # #
# #
! ) *
) % * #
# ) * 7 # #
#
)? * ) $*# )( *
7 % % % $
9
# ( ! ( # &
# (
& ( ( # ! (
# ! (
#
& # ) *# % % %
' ) *# #
( %
# #
# % # ! #
&
& # 7
# (# # D
% F
# 2
# #
# % # %
' # 7 #
# $ " # #
# G $ E E
( $ # # ! #
) * (
' # # # #
#
> " #
" ( G E' E )E E* ( G E7
E
& $ #
L $ # # 3 #
3 $ # +
( # %# # $
$ # ! % "
$
3 # ( # # #
# #
+ # # $ $ #
' #
#
#
#
% # % %
$# # $ ( #
# ( # #
! % " #
' # ( ' %
# # (
% (
# #
9 ( G # #
# 3 #
3 # #
) # ( *
9 ( ( # '
" # # (
2 # ( # " >
? # (
F % ) * F
( # #
( ) *
E E#
# # ( 7
? % # ( #
# #
( !
# ( # '
) *# " !
#) * # (
7 % G $ # # #
# # $ # # # $ #
( 9 $
# $ & $
$ # # # (
( # %
% $ " % %
$ % (
# % $
( # $ # % $
2 % # $
# G E' # E
$ $ #
' # # !
)& * ' #
! # !
# ! ( ( :
7 #
(
% % #
" #
" ) * ( # ) * "
%#
# $
# # % ! #
( & $ #
$# $ #
( # $
$ # # J
D $ (
$ # $
) *# # #
($ ' # #
' ( #
( + # #
7 #
' #
( ! #
# #
' # #
% # %
D ( G E& % E&
# # %
#
) *#
# #
$ J
" %
# !
$ ' # "
( # (
" % #
# !
7
# ( # ( # % (
# % # % 7
# # ) % *
% # % ) *
# %
" # # ! ' ! ( GE % #
E
& # ( %
# % %
%
& ( G E"
% E' #
! '
"
"
7 # 9
# ! # % %
# % 7 % # ( #
% % ) * :
( %
%
% % (
> ! % #
)2 * $ # $ % #
%
# ) *
# ' ! #
" # %
# %
?
# # # #
#
&
' #
# 2
! # %
# # % ' % #
$ %
E& " $# # %
E
" % # %
& # ! # % "
% # )
*# % 3 %
) *
#
# #
(
' # % # ( # %
% # (
" %
& # % % "
# ( ) *
# % #
+ -+- -+ + -.-
+ - -+- -+ + -.-
" % 7 G %
# %
? % % #
% # ( G # %
# # ( # (
# ( # % !
: ( # #
# (
2 GC % # &
"
" # # E % E
E( E ? (
( G G (
% #
G ( % #
# # :
%
2 ( % #
%
' # % #
E E# #
+ %
# # #
#
#
( ? %
" # ? % G
% #
% % ( G
( # # # %
" # %
G ' % '
( #
#
% G
% %
C # # $
" %
( # $
( " !
! %
? % # (
7 $
+ ! #
%
( '
< ! A GE # #
) *# ( E
%
C # ? # #
# ! ' $
< ! A GE ( G4 "
7
% # ( % % E
? % E E
7 %
? %
' ! ' !
+ # # %
( # ( D
#
% #
"
# !
!
#
# %
G # #
G !
# ( # (
% # # %
" E E (
G # $ # E E
' % # $ '
# # E
E# # & ( G
% F' E E
$ F %
#
# ( % #
% # $ $ % #
: !
? ( $
2 # ( # (
# % ( $
% ! # % E E
> # # %
"
# "
&
( G % E ( E ' %
#
+ - -+ + -.-
# 2 # ( %
# ! #
(
# 7
( # #
# ? (
% #
" ( ?
% # $ % 2 (
4 # 9 ( F
& ) * ! 4
G E E
9 ( # 2 # ! 2
# ( % #
( ! #
% ) * % % 7
# #
%
D # #
# ( 7 ( #
) *#
$ G
' 9 ) ( *
& " ( ) *
' # " ) *
) *# : '
7 % # #
( #
$ #
:
G # ( ' % %
$ # ( ( G % #
(
# % 7
# # ) * ' )
% * # %
! ) * #
F % #
: # %
#
" ( %G" " #
2 ) *
# # (
!
%
' # ( #
( #) # *
% % % # G
) * % % #
) * % 2 % #2 %
# # D #
# ! # ( F
D % # #
# ( F D
F
C # F
# J' # $ : '
# 7
# D
& # #
: J
" & J
( $ ( ! % #
# ? )7 *
# # % # (
" C % F '
#
' < ! # # <
# % " #
$ G % #
4 #
F & ( # > (
" #
. ( # #
%
# % # %
7
% %
' ( % ' %
2 # #2 #
: % % #
#
( # ' ! #
% & # % #
( 7
( & ( #
$ # ( #
" 4 #
7 %#
# (
# ( #
# (
% % (
" # % ! ( %
-/
+ -/
( $ # ! # !
A 2 % # # G
2 ( ! # #
# ( ( #
!
& # !
! G ! ( E $ E#
# E E#
: ( #
% " ( % G
E $ E $ $ # ( #
% % # #
G %
$ $ ( G (
# %
:
% C F 4 %
# $ $ E $ E#
% & !
% ! #
! $ $ #
!
#
( # 3 (
2
( #
: E E ' % # #
( # ! # #
& ( # # % #
( E $ E
% # #
( !
? #
# # %
( ( % # % E
( E ' ( #
$ ( &
$ # % # (
' # # G
# E ! E# "$ ! #
# "$ & # %
$ ( ! $ # # (
! "
% #
K #E
$ E# # % %
D # ) * &
# (
G
( # % ( $ (
( #
#
! $ % G
# % %
# !
% # (
$ % $ G ) $ #
# *G E (
# %
E
-/
$ ( #
% #( " $ (
"$ # $ $:(
# $
$ ! $ #
#
# $ (
$
#
$ #
# $ #
# #
# #
'
# % $ #
" ( % %
# $ F % # % $ J
" $# # (
# # #
# # ( %#
$ $ ( G E& #" J #( ( #
%
" % E # #
% %
%
' ( 7 G
E $ ( #
$ # ! FD % #
F $ # ! #
( 4 " #
& $ %
$ # ( G
" # JE )7 5 /:=*
8 G E $ $ :
( ( J : $ $
#
! #
# ( $#
$ # $ #
( G L % $ # # # #
# % D # % #
% % G
$ # # ( (
%# %G L (
E )8 ,# ,:M*
( 8 G E ) # J (
4 *# $ G
$ # $
G &
$ < # #
E )8 /-# ,5:,-*
' $ < # # #
# #
# # # #
F3 J
? G E+ #
JE ) / ' =# 5* #
' ) * ( #
) *
' &
% G E
$ $ $
# E )/ ;# 0*
G E7 #
( # 4 # #
E )< -# /,*
' #
# #
( # $ # % $
$
$ # # %
# % % 7 $
$ (
' $ ( # #
$ ( #
$ # "$ # #
% % #
( # %
# %
' ' (
# (
9 % ( ( ! #" $
# # !
D $ "
% " $ "
#
3 # # %
& ( # % %
%# # %
% "$
3 "$ # (
( 3 "$
"
7
% " #
( ) *
D # ) * 3 % #
(
D $ ( G E" % JE
)/ ,# ,=* 7 $ (
"$ ( ( # "
# # G
E4 ( E) / 5# /-*
" # #
" #
! ' G E+
% # G % # %
G 4 E) =;# /N://*
7 % # % $
# "
# 4 # %
$ % "$
G E
% $ % E )/ /,# /*
' ) *
! # :
( & (
? !
# $ 7 ( !
' %
( % "$ %
' % ' '
' "$ 2 G E8
4 # # J 8 #
# G
# ( #
% ! G %
E) /N5# /:;* # # ( "$
# ' % !
! # ( # !
# % ) ( *# ) ( * "
2 GE ( %#
" $ # # %
E) -# ==*
L $ #
# % # # #
( #
( # #
# #
(
# ( # #
#
7 G E9 ( # #
9 ( ( ! G % E
)> -# ,/* G' ! # ( #
( )> /=# ,-*
7 D
" $
# #
2 G E2 $ $ G
( $ $ % #
$ ( G " : % #
# E
G E' 4 # $G
# % % #
E )7 5N# /;*
" ( G E7 G&
J " % " % #
4 % "
( # E )7 5N# /0:,N*
& 9 % # (
# % 9 $ #
7 # #
9 $ # #
7 #
2 G
" 9 ( # $
H ( #
( % % # %
) " # =1:;0*
8 ) ** G
) $ * $ # ( !
G
?
! % ) " 3# 5-N:,-=*
# ($ #
## % #
% % !
% < # % #: 9 #
' G E7 #
$ %
# % " # $#
4 # 4 # 9
% E) -# -:0*
# 9 % # % # 9
#
(
- (
< ! "$
G# ! A
& # % : !
' : # # :
( $ #
+ G $ #
$ ( (
% " %
: #
( % #
# $ #
#
& $ $
G %
$ ?
% # $
# ! (
#
$ %
'
" % % ( !
# ( #
) * ) * )=M*
E E# # E( E# ( $ #
E E# ! )//*
G %
E E# ( );-*K
# )-/*G
( % #
)-1# -0 *G # #
# )MN*K #
# # "$ )M0*G
# # ( % % %
# ( $ )1;*
#
# : :
'
( # ! % #
( )M* &
"$ # #
# #
)15* % # :
: # % G
# ! # #
4 ( #
3 # ),,*
' ! ( #
( # % )5N* 2
% # %
% # % % E E#
E( E# & %
# # (
),,*
' ! //= $
$ ( # ( (
E E
? E E# #
# #
$ # (
? #
( $# ( # E( E " # #
% % # %
(
E( E# #E E# ( #
! #( $# (
! E E
F& ! (
JD
# F
: #
% )1# M-*G $#
)0-*G
% # % )=-*
D #
# E EF ' ( (
D E E# #
% !
%
' $ # (
( G E& EJ & #
);5*# & # #
( ( )-# /=*
# % % F7
E E )10*# %
% #
E E )/=*
E& EG + # ( % #
#
$ )=,* "
# % #
E E E E# !
E4 E# # % # E E#
# # ( # %
),/# / * " % $ #
# # )-5* "
% #
)5-* #
G $
# # # (
: %
)0;* % # :
: "$ L # #
# # % % )=N*
#
% #
' % !
#
)0*# % )-=*
$ F (
( % # G
$ (
" % # # #
( # : : # #
"$ );=*G ( # #
% # % 9
( # % % )0=*# ( G
% :
: !
(
( ( %
& % #
# "
# : G %
% % # % %
( ),*# E % ( E )/0* ? % (
"$ : % )/*
( # ( #
E E# % # % (
( #
" ( # #
% % G $ # !
)/1* E E# $
# ( # E E#
)=* 7 E E#
! G " $# # %
( )5* 8 % E E (
# E "$ EG
: % (
( ! #
# )5*
+ % # %
# % #
"$ # ( $ # & #E
$ E# # % !
);*
( G
),M* 7
( !
+ # %
! : %
G ( # # $ $
);;* ! # $
# $ #
( #
% ( $ "
#
!
G 9 ( " ( );1* &
% # #
G # '
( E E# #
E E# E E# %
( # % "$ )5M*
( F " #
)=0*# # )/0*
)-,* ( ' F"
# # ( #
#
# % ),0*
#
$ ' ( " (
(
# : % #
% ),5* : ! %
% : G
( # ( (
# # $ )05* " E E#
# % #
# #
% E E )/N0* ' (
# %
' ( #
' % : %
),5* : # E "$ E G
" $ # # " $
G #
);N* % # :
E $ E: :E $ E: )-,* "
% $ $ # 9 ( )/NN*
"
#
# % ' (
! #
( )0M* 7
% %
: # #
# $ $ )5=*
# %
% ( $ '
#
# ),/# , *
$ :
# " $ )-M*
# #
% # )-N*
$ ( )/N5*
E E # % #
# E % E )5;*
#
#
% # % ( )01*
D % #
# "$ #
# # )55*
) * E ! E E E#
)11*
& $ #
# # ( #
' ( # % % %
? " #
# %
( #
EC $ E )/M*#
% % 9%
# % #
" ),=*# $ $
# % )MM* '
)M1*# #
( # % # (
G # (
)/N# 1,N# $
# )/-*G
% # % )M/* #
G "$ #
# #
( * # E E
)M,*
# % %G %
! # #
)/N1*
$ #
#
# #
( (
" (
( $ # %
),1* # ( #
G (
$# ( # % #
)5/* % #
$ ( ( G #
# %
)50# /N,*
( $ (
% # (
( ( # (
$ # )=5* % %
(# # $ %#
# $ )-;# --* ' ! #
% ( # %
7
$
! ? E $ E#
# # "$ ! #
$ ( E&
$ E )/N;* (
% #
G E & E $ !
( )==*
( $ $ (
& ( %
# )M=# M;* ' 7
)0,* "
% %
! #
$ );/* ? # #
# #
7 )/,* % #
> $ # (
);,* " G
(
# $ %
' % # E
E )0/*
' # # E $E# #
)" % #
$# #
! % * $
G E E E ! E# ( (
! #' E $E #
7 % ( #
"$ )/5*
" E $E# (
! # ! # !
! # % # ! #
< ! ' #
( $# %
$ ' ' #
G #
% ' F
# ' % "
% # %
# # ( #
# #
(
# F
E G" F" G # #
9 # )
*
( G' F2 $ G
( "$
G C "$ F " G
E );N*
(
, G" ( ( # !
! # % # % %
5 G ! ( G3 # :
% $ ( G" : %
3 %
# % % # & ( "$
# ) *
) *
= G $
( # % ( 7 % # %
7
; G $ #
# % 7 # %
- $ G ( F
F
G ( # #
# % % #
#
M G 9 ( > %
( ' % )
*
1 G+ # $ ( #
! #
' $ ( #
# ' #
0 G3 # #
$ $
"
' $
# -N /,N
/N G9 $ # # #
// G" % % % % ( #
( % ? # # ( %
) ( *# % F ? #
# # # %
F
/, ? $ G # % % ' %
! F G4 7 #
#
/5 $ G ? # $ #
2 & G ' ! G '
' G #
%# G 7 7
! #)
( *#
' $ # G
F ' G ( #
# % $ # %
%
/= G ) #
# #
# # !
7 # #
/; G # ! ( #
$ 7 " $
/- G>
! # # 7 %
$ % ' $ % $ # $ $ #
$ $ %
/M G % #
# $
/1 ? $ G2 $ # % G
3 % # F7
9 ( 7 % %
/0 G 9 (
$ # %
( 7 # %
% ' # %
,N ? $ G2 $ # "
G " #
# % $ %
$
,/ G $F " G "
$# # !
# %G " " #
# # ( G
% % # ( ! %
% #
# ( # #
$ 7 % %
! # % #
# ( ' #
,, # $ 2 $ "
$ # " G
% # # % F G
# ( #
( ( :
# $ $ : % %
,5 G 7 % # %
% %
,= $ G #
# ( " G' # ?
# $ #
,; G> +
,- G'
# % % % %
,M G ( # % %
& & # % "$
,1 G& &
# ( ! #
& # $ #
! & #
# %
,0 G #
# ' #
5N K4 ) G ( ( *
) $ * ( ) % *# 9 G 4 )
( *#
5/ G
5, G7 ! % #
( # (
55 G #
7
# % # #
5= G $ $ #
5; G % # ! %
# ( ' % %
%
5- G #
%
5M $ G % % F
G ( #
$ # % L &
%
51 G+ # # % %
% % # % % #
% ( % %
50 GA $
& # %
=N G+ # ! "$ #
# % %
=/ G ' $# %
# % #
=, G
=5 $ G ' # ( %F
G # ( # F 3
L G # #
== G' "$ # % # & # %
& # % #
=; G (! #
7 '
) * 7 #
$ " # $
=- G " ! (
! % G
G ' # %
=M G % #
' ! % # ( #
% #
#
# #
!
) *
=1 G ! %# % % G
: % %
=0 G 9 ( # % %
#
;N G G" F G
# # 9
$ ) *# ( G )' F
*# $ G & ( "$
G C "$ F G
;/ $G % % %
F " G # # %
;, 2 $G
" G )' * %
( # #
;5 $ G F "
G # $ $ % ! #
;= G9 ( #
;; G ' $ # (
% # ( #
;- G' # #
;M G . "$
% !
# $ G
$ J 7 ( % % ' %
;1 G9 ( " (
;0 G ( # ( #
# % # (
-N $ & $ #
7 2 $ G )C %
F*
" G8 %
" G' ( # % '
" G % %
" G ( #
-/ G % # % #
( ' & G ' # # ) & * FD
F
G 7 #
# "$
& G7 $
G 2 ( G ' # %
) * %
-, G7 ( ) # * 9
$ : $ #
-5 G9 "
G & ( % # # ( #
# '
$ % ' #
-= G7 #
" G
" G $ % %
# %
& G "
G %
& % G +
G ( %
# & G
+ G
% &
G & # # 4
G $ ! # $
% % "$
-; G7 $
# ! # (
# # #
& 4
G ( ) * : 3
' G (
#
#
' #
-- G ( # $ "
$
-M G #
# $
-1 G 9 ( # ( 7
#) $ *# % %
-0 G9 ( % $ 7
"$
-0 G9 ( 7 % # #
MN G ) * # % #
# # # % # #
M/ G7 % % % %
M, 7 G 2 $ %
" G " #
F' $ G F
M5 GL #
(
M= G 4 # #
M; G # $# %
%
M- G" $ $ #
' $
' ( # #
$ $
MM G 7 # 7
& " $
% %
M1 G2 F #
% F # F
3 #
M0 2 ( G& #
# " G& #
"$ 7 % % % %G &
#
1N G ' #
#
1/ G' # ) ( *
# ) *
1, G' # #
$
15 G & # #
"$ ) * #
1= G #
# : %
%F
1; G % #
7 #
1- G > $ % # $ &
#
1M G9 #
11 G ! $ % % #
# $ $ G % %#)
*# F
10 G D F D #
# # F
0N G ! #
% %
0/ " G2 $ # # F" G
3 # # #
0, G' ( % % #
& # ( %#
05 G #
$ # ) *
0= G' (# % % $ # %
0; G $# ! #
) $* # %
0- G " $ ( "
$ ' #
0M G" $ ( #
# $ #)
* 9 $ " # #
% #
01 G " $ #
% % # #
%
00 ? $ G ' % "
G " # "$ # %
" # % % $ "$
/NN G. $
" G $ $ #9 ( #
/N/ G' $ # % %
"$ # % %
7 ) *
(
/N, G 7 # # (
#
/N5 G9 ( # % % $
' ( # ) * #
!
/N= 2 G !
G #) *#
#) *F
#
/N- G # % &
( G9 # % %
/NM G. # $ 7
# % # " ( #
$G 3
/N1 G ' # % # %
%
/N0 G. #
# ) %* #
' ! " "
# !
$ #
//N G ' #
%
/// G % # (
% ( ) * )7 * G '
! #
//, G7 # 7 #
//5 2 $G . # % %F G
. # # ! G
%G # # $ %
#
//= C G # (
( G # % $ #
( # $ 7 ( #
$ # % % $
( 0 1 +(
( 0 1 +(
E' $ E ! ' #
$ ? $ (
' < ! ' "
# !
' # ! ' !
< ! ' #
# !
G
# # #
$
( % % #
% $ %
% %
( &
# #&
# $ ( G >
# G # % #(
% G (
:
( ( G (
! : G ( %
: #
! # ! #
( 9 #
( (# ( 9 #
) *# !
%
! %
E ( E# F" % %
E "$ E # # ' %
( E EF % F
' ' #
" $ !
#
!
& ! G " ( ( #
E E#
$ # (
G
% %
! 9 # #
% # E E
# G
( % ' #
$ #
# # : $
# :
G # #
# #
2 ( # E ( ( E
" ( #
# (
# ( ( " $ #
% ( ? % ( %
! ' % #
% #
$ # # E ( E#
% E ( E ( E E
G
# % (
( (
( #
" # # %
# G ( (
& (
$ ( # $ $ #
$ ( % #
# % $
$ "
# $ ( # #
" #
% # # # "$
( 0 1 +(
& G E9 ' # # #
L # $
7 $ ( #
# % G
# 7 #
# % # !
' % # % #
' #
# %# ' #
# % # E
' 4 GE # #
# #
% ! % # ' ! #
E
& G E % # !
# # % # #
F # #
# % % % F
( ( $ F3 $
E
' & G E #
# E
& G E& ( #)
* ( 2 ) # *
# #
% #
# #
# &
# % ( '
( ( # % ! $# #
( F #
G % %
( F& % E
' G E %# 4 # #
# #
% $ " $ #
! # %
$ # #4 JE
G E& E
' G E4 # #
# FE
& G E9 ( ' 3 #
#
( $ ( #
! % % %
# E
' G E4 # 7
# # ( # E
" & GE %# ?
( # #
%
% # $ ! 7 $ #
#
' # # ( !
" ! 3
(
? % % %
# "
% ( $ $ #
% $# ( (
$ # ( % $ (
# # #
# ( # E
' G E7 % G) *
% ) *# )" * E
& G E9 ( ( ! #
# E
' G ED # % # E
& GE # % 7 #
# # '
# ! # ! #
# # (
#
' % !
" ( $ : :
# % (
# ! ' % (
9 # # %
# E
' G E % #
# $ # ( G
( % # ( J
G ! # ) * )
! ( *E
& G ED ( # ! #
( 7 ( ( #
# ( " #
%
' ( $
%
9 % # # #
% # ) %
* ) * # )D (
% * % ( $
% 7 # # #)
*# %
% E
' GE # 4 % #
! ( F7 #
E
& GE ( #
! FE
7 # % ' G E' # 4 # #
( # # E
& G E+ % %# " #
# % #
% %
% # # % (
( # # # # %
E
' G E # 4
$ # # ( #
# ( #
7 % %
F& E
& G ED ( G '
$ % : ( G %
# % %
#
% % # $
) * # )" * )
( %*: % ) %* %
! # )' % *
# % $ $ 9 (
# % % " # % % ?
# % %
% ( %# 7
# ( # % !
% E
& G E7 ( $ #
# # % 7 #
# % %
! #
9 ( F' ! J7 #
# # J 7 # %
# ( % J 7 #
( J" % ( $
7 # $# % J
3 % # !
# # #
# ) ( * 3
$ ( # #
#
7 3 $ $
#
# # 3
) * ( ) *#
F )D *# ! % # )(
*# ) ! ( F*
3 # ( (
7 # $ 7 $
# # (
(
' ! $# % #
7 # % $
% ( J7 # % # %
% J 7 # J 7 #
( J' % #
( F' % $ ! #
# #
F
$ $ % # #
7 $ ) * #
# $ #
( # #
# ! #
# #
% # #
% #
#
" E
G E7 # 3
# # # % #
) * 3 ( #
# ) *
( # ! ( #
( # % #
4 ( # %
#
9 # ( ( #
( ( # % % 3
$ 7 ( #
( #
E
" ' $ #
-
? ! % #
! A % % #
! ' % $
? ! %
% (
% G& $ #
# !
" % ! '
' $ #
# ! 7 : # %
( $
( # !
G $ # (
# # # #
% %
# ' #
( # # #
( % #
$ #
(
4 # E E #
$ # # #
( # #
" (
# # (
$
# # %
F D $
! # $ # F & %
! '
? # 7
$ ( : : !
# $ % G #
# % ' ! %
# ?
# # ( #
( # G # #
' % ? (
# ( #
# ! # % "
# $ # %
% # #
? $ # E E
? !
$ # #
%# % #
% >
& #
# #E E "
( ( %
# # % #
# % #
% # ! $
!
7 # ! #
# ( #
E E # #
G
% G E
E " ( %
! " # %
# % # #
9 ( #
( :
: #
# # $
" #
# # #
( #
% '
% '
# #
( % # # &
$ ( #
$
# # ? $#
# ( % # %
# ) % (
( # (
* 2
# #
# % % # (
#
# # # %
E E# #
" $ # # % # %
% ? $ #
% # #
& $
% % % " # E $ E# %
% %
# ! # ( :
( # % # %
# & #
(
( # % G : E !
E: ( G # E% E
3 % # % % % $ #
$ # ( #
% % " E E
$ # !
$ # " # #
$ # % # #
%
% # #
( (
)
* % # # E9 $ E#
# %
" ( # % #
$ "$ # 9 #
# % $ :
? %
%
#
!
% '
(
: : #
% # E E
( ! #
% # #
# ' # !
$ # #
' # $ #
% G ' # #
(
&
E ( E# E E# ( #
( G' '
7 ! ( # ( # # ( '
# (
G ( $
(
7 # (
( '
! # # (
# %
# #
# % # ( % # #
# ( %
# ( % $
# #
$ ( %
" $
" % #
& % % G #
E E# " #
# # !
# ( G
( ( G' # #
$ #( # ( (
$ # ( F
" ( ! # %
# ! (
( # (
! ! (
" # % #
( % # E E#
! # %# ( #
E E# # ( #
# ? # $
# ( $ # #
7 % # ( #
# %
E E 7 !
9
#
% $ # 7 # G
$ ! E$ E# $
! #:
# E E $
$ ! ! E E
+ ! ( # #
% D E $ E
F D % $
F ' $
J 7
# ( #
#
%
# !
& % ! %
# ( % ( #
# #
( "
# # #
% ! # ! # % % #
# ( # %# $ %
"$
&
! $ :
"
( "
( % #
" !
$ ! E E# # $
E E# #
% ( &
% % # #
# #
( " $ ! #
# ( # ( ( #
% % ( % #
# % 4
( ( $ J
J
? # (
& $ J
# $ $ #
? # % % #
$ ( # #
# ?
E E# (
# # % # $
$# # $ #
$ # (
$ # #
: ( :
# : :
% % ( %
E> E# % #
% # ! E E
# E( E ' ! (
( # $
" $ #
% !
$
#
D # # !
" # #
# (
' # ! # ( (
# ( $
! 7 ( # #
# %
+ $
) *
E % FE
& G
E& #
% 7
(
#) * ' #
E
G
E % # $ G
FE
& G
E ) * # # #
2 # % #
E
G
E2 ) * ' ( #
9 #
' $
2 G # #
7 '
# JE
( # G
E # ( 9 #
G O # JO# &
& J " ( # % %
! $ J
' !
$ #
% E
#
( G
E % ! & F
" ! : JE ) ! *
# %G
E # ( # %
% & #
E
# $
G E& #
( # 2 $ & # % # #
# ! E
% G
7 4 $ G E4 #
$ E " G E9 #
7 $ # JE
7 G
E4 # # $ FE
& G E" # %
! # )% *# $ E ) *
( G
E
D # ( F' JE
G
E7 # !
)' * ( : E
# $ %
% # " G
E F ? % ( # % #
JE
G ED ! # F7
% # % % #
# % $ #
E
% #
"
(
' %
+
$
C
) *
' $ " G
E" # $ # # $ :
FE
G
EC ( # # # !
( # ? #
" !
# "
% #) *: % % E
# 7 # &
% G
E2 $ F 7 #
E
' ! %
G
E (
F' ( F
FE
G
E # FD
$ ( FE
& > G
E # (
( # : #
$ F& 2
% # #
# ! #
# E
> # %
GNOSTIKA
IZVORNI
KOPTSKI
TEKSTOVI
Nag Hammadi Codices
i
Papyrus Berolinensis
EQ@2009
Sadraj
Predgovor 6
Oznake u tekstu 10
UVOD 11
MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1) 39
JAKOVLJEV APOKRIF (I,2) 41
EVANELJE ISTINE (I,3 i XVII,2) 49
RASPRAVA O USKRSNUU (I,4) 61
TRIPARTITNI TRAKTAT (I,5) 66
IVANOV APOKRIF (II,1,III,1, IV,1 i BG 8502,2) 107
EVANELJE PO TOMI (II,2) 124
EVANELJE PO FILIPU (II,3) 138
HIPOSTAZA ARHONATA (II,4) 159
O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XII,2) 167
EGZEGEZA DUE (II,6) 185
KNJIGA TOME ATHLETESA (II, 7) 193
EVANELJE PO EGIPANIMA (III,2 i IV,2) 202
EUGNOST BLAENI (III,3 i V,1) i SOFIJA ISUSA KRISTA (III,4 i BG
8502,3) 212
DIJALOG SPASITELJA (III,5) 235
OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2) 246
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3) 250
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4) 258
OTKRIVENJE PO ADAMU (V,5) 266
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI,1) 275
GROM: SAVREI UM (VI,2) 283
KONANO UENJE (VI,3) 292
POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4) 298
PLATON, DRAVA 588A-589B (VI,5) 304
RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM (VI,6) 307
MOLITVA ZAHVALNOSTI (VI,7) 313
ASKLEPIJE 21-29 (VI,8) 315
EMOVA PARAFRAZA (VII,1) 323
DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA (VII,2) 343
OTKRIVENJE PO PETRU (VII,3) 352
SILVANOVO UENJE (VII,4) 358
TRI SETOVE STELE (VII,5) 374
ZOSTRIJAN (VIII,1) 379
PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2) 406
MELKISEDEK (IX,1) 412
MISAO NOREJE (IX,2) 418
SVJEDOANSTVO ISTINE (IX,3) 421
MARSANES (X,1) 431
TUMAENJE ZNANJA (XI,1) 442
VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2) te O POMAZANJU, O KRTENJU A i B
i O EUHARISTIJI A i B 450
ALOGEN (XI,3) 458
HIPSIFRONA (Xl,4) 468
IZREKE SEKSTOVE (XII,1) 470
FRAGMENTI (XII,3) 476
TRIMORFNA PROTENOJA (XIII,1) 479
EVANELJE PO MARIJI (BG 8502,1) 488
DJELO PETROVO (BG 8502,4) 492
POGOVOR: MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA 496
PREDGOVOR
Richard Smith
glavni urednik
OZNAKE U TEKSTU
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pi
tanjima autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike raz
likuju. Razlike postoje ak i u gleditima, i to do te mjere da je nemo
gue sa sigurnou ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ili
pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki materijal morao imati neka zajedni
ka obiljeja koja su potaknula sakupljae da ih odaberu za ovu zbir
ku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalaze-
i u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i ni
su bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, i za
poinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt".
Tekstovi se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju je
izvorni autor vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tu
maenja koja su proizala iz te poruke.
Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovje
anstva, sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav po
znajemo, te radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je uklju
ivao odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnue
ka konanom osloboenju. Nema tu nekog htijenja za agresivnom re
volucijom, ve prije odbijanja sudjelovanja u zagaivanju koje unita
va jasnou vienja.
Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kranstvom
i istonjakim religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vreme
na, i sekularnijim ekvivalentima dananjice, kao to su, primjerice, sub-
kulturni pokreti iz ezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potro
akog drutva, povlaenje u komune istomiljenika daleko od guve i
uurbanosti velikih gradova, neprihvaanje kompromisa politikih pro-
cesa, dijeljenje internih ideja o neminovnoj propasti kulture i o ideal
noj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to i
u moderno doba onaj stvarni izazov, korijene kojeg nalazimo u izvori
ma poput knjinice Nag Hammadi.
No koliko god zadivljujui i provokativni, ti su korijeni esto zbu
njujui i izazivaju frustraciju, ne samo kod pojedinca koji nije sasma
upoznat sa njihovom porukom, ve i kod boljeg poznavatelja, koji na
stoji slijediti traak svjetla to se nazire izmeu rijei. Jer, tijek povi
jesti otetio je i fragmentirao samu bit knjinice Nag Hammadi, i u tak
vom je obliku ona konano ugledala svjetlo dana. Da bi se ta bit danas
uope shvatila, na mnogim su razinama potrebni temeljiti zahvati. Pri
mjena filozofske i religijske tradicije, odnosno mitologije antikog do
ba, bila je jedini nain na koji se moglo izraziti jedno, u sutini, netra-
dicionalno gledite. To je gledite, tovie, bilo i suvie radikalno da bi
zaivjelo unutar organiziranih religija i filozofskih kola onoga doba,
pa nije stoga ni imalo prilike iskoristiti prednost obrazovnih ustanova
tih kultura u razvijanju i boljem objanjavanju svih svojih implikacija.
Gnostike su se kole poele javljati unutar kranstva i neoplatonizma,
koji su ih kasnije odbacili zbog "hereze" gnosticizma. Iz tog su razloga
smisleni i elokventni mitovi i filozofske formulacije tog radikalnog gle
dita postali iskrivljene i zbrkane predaje, dodatno razvodnjene i zamu
ene intervencijama kasnijih, opskurnijih autora, ije verzije sainjava
ju vei dio sauvanog materijala ... iako u knjinici Nag Hammadi mo
emo nai i nekoliko "klasika".
Tekstovi su sa grkog na koptski jezik prevoeni zasebno, pri e
mu neki prevoditelji nisu sasvim uspjeli shvatiti dubinu i sveobuhvat-
nost teksta kojeg su prevodili. Prevoditelj kratkog odlomka Platonove
Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prevo
enja i redakture. Veina je tekstova, sreom, bolje prevedena, premda
se tek u onim sluajevima gdje postoje dvije prevedene verzije jednog
teksta mogu vidjeti razlike izmeu dobrog i loeg prijevoda - to otva
ra pitanje o kvaliteti prijevoda veine tekstova koji postoje samo u jed
noj verziji.
Sline su dvojbe prisutne i u pogledu transmisije tekstova, koje su
na temelju iskvarenih prijepisa kopirale generacije i generacije prepisi-
vaa, prvo na grki, a potom i na koptski jezik. Teko je procijeniti broj
nehotiminih pogreaka, budui da ne postoji izvornik za usporedbu; a
ne postoji niti, kao u sluaju Biblije, vie verzija istog teksta koje jed
na drugu nadopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo
kad se kao takva prepozna u jedinom prijepisu kojim raspolaemo. Uz
to, zadatak je otean i injenicom da se knjige nalaze u stanju raspada.
Proces je nedvojbeno zapoeo i prije nego su zakopane oko 400. g., na
stavio se kroz razdoblje u kojem su bile pod zemljom, a na nesreu, ni
je pravodobno zaustavljen niti u periodu od otkria rukopisa 1945. g. do
trenutka kad su konano konzervirani, tridesetak godina kasnije. U slu
ajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu odgo
varajue popuniti, no u sluaju veih cjelina, u tekstovima jednostavno
mora ostati praznina.
Sve ove zapreke ipak ne bi smjele odbiti itatelja od ozbiljnog raz
matranja sri ovih eseja. Naprotiv, problemi o kojima je ovdje rije -
razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram
drutva - zasluuju ozbiljan pristup i vrijedni su panje svakoga tko se
ikad osjetio sposobnim i spremnim uhvatiti se u kotac sa posljednjim
pitanjima. Temeljna su stajalita tih tekstova dosad u pravilu bila po
znata samo putem ogranienog vienja lovaca na heretike, koji su te
tekstove najee navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgli ruglu.
Objavljivanje knjinice Nag Hammadi otvorilo je, stoga - posve neoe
kivano - pristup gnostikom nauku u obliku u kojem su ga predstavlja
li sami gnostici. Svemu onome to je bilo iskorijenjeno, ovime je mo
da pruena nova ansa.
Sakupljai ove knjinice bili su krani, kao i mnogi od autora izvor
nih tekstova. To i ne iznenauje u tolikoj mjeri, budui da je prvobit
no kranstvo i samo bilo radikalni pokret. Isus je pozivao na korjeni
to preispitivanje ustaljenih vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog
poznajemo, i dolazak novog, utopijskog ivota u kojem bi ono idealno
bilo stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno svemu to su za
stupali autoriteti onog doba ... i nije im trebalo dugo da ga zbog toga
uklone. Pa ipak, njegovi su sljedbenici potvrdili sve za to se on zalagao
- i Isus je za njih postao personifikacija ultimativnog cilja. No, meu
sljedbenitvom je postojao i krug onih praktinijih, koji su slijedili i za
govarali neto konvencionalniji nain ivota. Taj je krug postupno pre
rastao u vrstu organizaciju sa posve prirodnom brigom za ouvanjem
reda, kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. Ta je briga, meutim, postup
no prerasla u brigu za ouvanjem statusa quo, ime se sve vie odmica
lo od prvotne udnje za konanim ciljem, veim od nekog pojedina
nog ili sveukupnog uspjeha. Oni koji su slijedili radikalni san, posljed
nju nadu, smatrani su nelojalnima i prijetnjom za organizaciju.
Kako se tijekom vremena kulturna situacija mijenjala, mijenjao se i
sam jezik kojim se izraavala takva radikalna transcendencija. Svijet mis
li Isusa i njegovih prvih sljedbenika bio je u stvari jednostavan pobo
an svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na
obred Ivana Krstitelja, obred prijelaza sa starog u novi idealni svijet, i
ji je dramatian dolazak tek predstojao. Po tom vjerovanju, zao sustav
koji prevladava nije prirodno stanje stvari. U naelu, iako ne u praksi,
svijet je dobar. Zlo koje prevladava kroz povijest je pokora, u konanici
strano svijetu kao takvom. Za neke je, meutim, pogled na ivot bivao
sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a
zlo po tome nije samo uzurpator, ve vrhovni vladar svijeta. Jedina je
nada, stoga, leala u bijegu, jer ljudi, ili barem neki ljudi, nisu u svojoj
sutini proizvod takvog apsurdnog sustava, ve po samoj svojoj prirodi
pripadaju onom konanom. Njihova je pokora u tome to su obmanu
ti i namamljeni u zamku da pokuavaju pronai zadovoljstvo u takvom
nemoguem svijetu, daleko od svog pravog doma. Za neke je usredoto
enost na unutarnji ivot, neometan vanjskim utjecajima, postao jedini
nain postizanja mira, jasnog vienja, i konanog stapanja u Sveukup
no, to je sudbina boanske iskre u ovjeku.
Kranski se gnosticizam, dakle, razvio kao reafirmacija - iako u po
neto drukijem obliku - izvorne transcendencije koja je bila kljuna za
prvobitno kranstvo, i koja je krane inila kranima, a gnostiki su
se krani - uzevi u obzir promijenjene okolnosti - zasigurno smatrali
njezinim jedinim vjernim sljedbenicima. No ti "poneto drukiji okviri"
i "promijenjene okolnosti" u sebi su sadravali i stvarne razlike, zbog
ega su ostali krani smatrali gnosticizam izdajom izvornih kranskih
postavki. Ovakav stav nisu zauzimali samo oni koji su zagovarali sta
tus quo, ve bez sumnje i mnogi koji su se svom snagom drali izvor
nog protesta i ultimativne nade. Udaljavanje od izvornog jezika moglo
se iskoristiti za pomirenje svih razliitosti unutar crkve, i crkva je stoga
izopila gnostike, oznaivi ih hereticima.
U Novome zavjetu spominju se dva takva gnostika kranina, kojih
se crkva odrekla poetkom drugog stoljea (2 Tim 2, 16-18):
Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e vie provaljivati prema bez-
bonosti i rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet,
koji zastranie od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraa-
ju vjeru.
3. Otkrie
U prosincu, seljaci iz regije Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu gnoje
svoju zemlju prenosei u bisagama svojih deva nitrate iz talusa Jabala
al-Tarifa. Dva brata, Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, svoje
su deve tako privezali s june strane leeeg kamenog bloka, i, kopaju
i oko njegova podnoja, otkrili su up. Muhamed 'Ali priznao je kako
se isprva bojao razbiti up iji je poklopac moda bio zapeaen smo
lom, iz straha da je u njemu zatoen zloduh. No im mu je na um palo
da se u upu moda nalazi zlato, hrabrost mu se povratila i on ga je raz
bio svojom motikom. Zrakom su se razletjele svjetlucave estice - ni
zlodusi, ni zlato, ali moda komadii papirusa. Knjige je umotao u svo
ju tuniku, tuniku prebacio preko ramena, odvezao devu, te odnio knji
ge kui, u svoju kolibu u seocetu al-Qasr, neko drevnoj Chenoboskiji
gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.
Pola godine ranije, u noi 7. svibnja 1945., otac dvojice brae 'Ali
ubio je jednog razbojnika dok je kao noni uvar straario nad opre
mom za navodnjavanje polja, da bi ve sljedeeg jutra i sam bio ubi
jen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana nakon otkria knjiga, selja-
nin imenom Ahmed zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu blizu
kue Muhameda 'Alija, stavivi uza se vr melase od eerne trske ko
ju je kanio prodati. Jedan je susjed prepoznao u njemu ubojicu Muha-
medova oca i odmah mu to dojavio. Muhamed je smjesta otrao kui i
priopio vijest svojoj brai i obudovjeloj majci, koja je sedmorici svo
jih sinova naloila neka naotre svoje motike. Obitelj se potom stuti-
la na svoju rtvu, komad po komad odsjekla mu sve udove, te iupala
i proderala srce kao ultimativni in krvne osvete.
Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanog ovjeka postavlje
nog za poglavara al-Qasra. Husein je pripadao plemenu Hawara, i-
ji su lanovi u tolikoj mjeri izdvojeni iz drutva da se niti ne smatra
ju Arapima, iako za se tvrde da porijeklo vuku izravno od Proroka. Se
lo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabal al-Tarifa, i Mu
hamed 'Ali se bojao vratiti na mjesto otkria iz straha da ga ne stigne
odmazda za njegovu osvetu. Ahmedov je brat nedugo potom doista i
proveo svoju osvetu, ubivi dva lana klana al-Samman. Puno desetlje
e kasnije Ahmedov je mlai sin, tada ve adolescent, nauo da e jed
ne veeri al-Qasrom prolaziti pogrebna povorka obitelji Muhameda
'Alija. Svoju je muevnost dokazao time to je kradomice uao u grad
i pucao na povorku, ranivi ili ubivi dvadesetak ljudi. Muhamed 'Ali
ponosno je kasnije pokazivao ranu tik iznad srca, dokaz da je pokuaj
osvete bio neuspjean. Pa ipak, uporno je odbijao vratiti se na liticu i
pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanja o prikrivanju identiteta,
osiguranoj vladinoj pratnji i, naravno, odreenom novanom iznosu, ni
su navela da promijeni miljenje.
Seljanima al-Qasra odgovaralo je to su se rijeili erifova sina i ni
jedan se oevidac nije mogao nai da svjedoi na sasluanju. Tijekom
tog razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda
'Alija u potrazi za orujem. Kako mu je reeno da su knjige koje je na
ao kranske, nedvojbeno zbog koptskog pisma, Muhamed 'Ali je za
molio koptskog sveenika u al-Qasru, Bazilija 'Abd al-Masiha, da po
hrani knjige kod sebe, budui da policija ne bi pretraivala sveenikov
dom. Koptski se sveenici ene, a ena tog sveenika imala je brata,
Raghiba Andrawusa, koji je obilazio okolna sela poduavajui engleski
jezik i povijest u upnim kolama koptske crkve. Jedanput tjedno kada
bi poduavao u al-Qasru, odsjedao bi kod svoje sestre. Vidjevi jednom
prilikom jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu potencijal
nu vrijednost i uvjerio je sveenika da mu je da. Knjigu je odnio u Kai
ro i pokazao koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, prouavatelju kopt
skog jezika. Ovaj je odmah pozvao strunjake iz Odjela za starine koji
su preuzeli knjigu, sloivi se da e za nju Raghibu platiti 300 funti. Na
kon mnogih otezanja, Raghib je konano primio 250 funti, i to tek na
kon to se sloio darovati dar u protuvrijednosti 50 funti Koptskom mu
zeju, gdje je knjiga i pohranjena. U muzejskom je registru kao datum
predaje zabiljeen 4. listopada 1946.
Mislei da su knjige bezvrijedne, moda ak i izvor nesree, 'Alijeva
je udovica dio njih spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojeg je sa-
uvano samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni su muslimanski
susjedi trampili ili kupili ostatak za neznatne iznose. Jedna je knjiga ta
ko zavrila kod Nashida Bisadaha, koji ju je povjerio trgovcu zlatom iz
Nag Hammadija kako bi je ovaj prodao u Kairu, nakon ega su podije
lili zaradu. Druga je navodno zavrila kod trgovca itom koji ju je pro
dao u Kairu po tako visokoj cijeni da je ondje ubrzo otvorio trgovinu.
Seljani al-Qasra tvrde da je posrijedi Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Tr
govine Nag Hammadi" u Kairu; on, meutim, vrsto porie bilo kakvu
vezu, iako priznaje da je s priom upoznat. Bahij 'Ali, jednooki bandit
iz al-Qasra, doepao se veine knjiga, i u pratnji poznatog trgovca anti
kvitetima iz tog kraja, Dhakija Baste, otputio se u Kairo. Njih su dvoji
ca knjige najprije ponudili trgovini Mansoor u hotelu Shepherds, a po
tom trgovcu Phokionu J. Tanu, koji je kupio cijelu njihovu zalihu, a po
tom i osobno otiao u Nag Hammadi kako bi pribavio ostatak.
Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama iz
Kaira, Albert Eid. Godine 1949. pokuao ga je prodati u New Yorku i
Ann Arboru, no bez uspjeha. Eidova je udovica Simone prodala Ko
deks I 10. svibnja 1959. Institutu Jung iz Zuricha, nakon ega je prei
menovan u "Jungov kodeks". Nakon objavljivanja, dio po dio je vraen
u Kairo, gdje je naposlijetku i pohranjen u Koptski muzej. U meuvre
menu, Tanovu je zbirku, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje,
preuzeo egipatski Odjel za starine. Poslije Naserova dolaska na vlast,
zbirka je nacionalizirana uz kompenzaciju od 4000 funti. Zbirka Nag
Hammadi danas je kompletirana i pohranjena u Koptskom muzeju.
U doba otkria knjinice, direkor Koptskog muzeja bio je Togo Mi
na, bivi pariki student opata Etiennea Driotona, kasnijeg direktora
egipatskog Odjela za starine. Togo Mina bio je kolski kolega supruge
Jeana Doressea, mladog francuskog znanstvenika koji je u Egipat do
ao prouavati koptske samostane. Togo Mina mu je sa zadovoljstvom
omoguio pristup Kodeksu III. Zajedno su planirali preteno francusko
izdanje zbirke, no realizaciju te ideje sprijeila je Minova smrt 1949.
Godine 1956. sastanak nekoliko lanova meunarodnog odbora u Ka
iru doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. godine, te po
stupnog objavljivanja Jungovog kodeksa u est svezaka, od 1956. do
1975. U meuvremenu, novi je direktor Koptskog muzeja Pahor Labib
isplanirao objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakim
znanstvenicima Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.
Poetkom 1960-tih generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu iz
Francuske, sklopio je sporazum sa ministrom kulture i nacionalnog
vodstva Ujedinjene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objav
ljivanju kompletnog izdanja putem Meunarodnog odbora kojeg bi
zajedniki izabrali Egipat i UNESCO. No kada je ustanovljeno da su
mnogi izabrani tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a
sveo se na izdavanje pretiska. Projekt je mirovao sve dok krajem 1970.
godine nije imenovan Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hamma-
dija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija objavio je izdava E. J. Brill
u dvanaest tomova, od 1972. do 1974. Do danas su izali i brojni tek
stovi ranije odreeni za objavljivanje, a trenutno se pripremaju cjelovi
ta izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka teme
lji na prijevodima iz sedamnaestsveanog engleskog izdanja naslovlje
nog Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library).
Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Ham-
mady Library in English) predstavlja tek prvi korak, i oznaava novi
poetak u prouavanju gnosticizma. Prije vie od stotinu godina ue
njaci su zapoeli sa izuavanjem gnosticizma kako bi doznali o emu
su to govorili crkveni oci - lovci na heretike. Na prijelazu stoljea, ko
la povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za korije
nima gnosticizma diljem drevnog Bliskog istoka. Izmeu dva svjetska
rata, Hans Jonas ponudio je filozofsko tumaenje gnosticizma, ime je
gnosticizam po prvi put predstavljen kao jedan od moguih naina da se
shvati postojanje. Rudolf Butmann dao je potom novo tumaenje No
vog zavjeta u kontekstu interakcije sa gnosticizmom, podjednako nji
hovih meusobnih prisvajanja i sukobljavanja. Pa ipak, rezultati dvade-
setostoljetnog istraivanja porijekla, prirode i utjecaja gnosticizma, na
odreeni su nain ambivalentni, kao da se iekuje neto to tek slijedi.
Teko je ostati ravnoduan nad uenom intuicijom, pronicavosti i kon
struktivnosti znanstvenika koji su, iz ogranienih i sekundarnih izvo
ra, uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja zapravo vrlo dobro funkcioni
ra. Tek je otkrie knjinice iz Nag Hammadija skrenulo pozornost na
injenicu koliko su oskudni i nedostatni ti izvori u stvarnosti bili. Jer,
iako je otkrie knjinice Nag Hammadi bilo sluajno, a njezin sadraj
poneto arbitraran, priliv novog izvornog materijala svojim znaajem
uvelike nadmauje sve konstrukcije ranijih znanstvenika. Kako je novi
izvorni materijal u najboljem sluaju dolazio kap po kap, iekivanje je
rezultiralo stagnacijom, i znanstvena je zajednica ekala i ekala. Bu
dui da nam je cjelokupna knjinica Nag Hammadi sad dostupna, pra
vo je vrijeme da se povijest gnosticizma zajednikim naporima nano
vo ispie, te da se konano spozna njegov pravi znaaj, i naravno, po
stave neka nova pitanja. Rijetko je kojem narataju izuavatelja prue
na takva prilika!
MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)
Uvod:
DIETER MUELLER
Molitva apostola Pavla zauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod imenom Jun-
gov kodeks. Prepisiva je, ini se, dodao ovu molitvu zbirci traktata u kodeksu nakon
to je zavrio s prepisivanjem Tripartitnog traktata (I,5). Naslov, popraen kratkim
kolofonom, nalazi se na kraju molitve. Naslov na grkom jeziku odaje da je bez sum
nje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj kratki tekst nepoznatog je
porijekla, a gnostika su mu obiljeja jasno izraena. Pojedinosti kao to je referenca
na "duevnog Boga" (A, 31) ukazuje na moguu poveznicu sa Valentinom. Ta nam
asocijacija zauzvrat sugerira datum porijekla, smjetajui ga izmeu druge polovice
drugog i kraja treeg stoljea.
Formom i sadrajem Molitva apostola Pavla oponaa razna druga djela. Upadljiva
je slinost ne samo sa molitvama u Corpusu Hermeticumu (1.31-32; 5.10-11; 13.16
-20), ve i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je poetak vrlo sli
an poetku himne Prve stele iz Tri Setove stele (VII,5). Mogue je da oba dokumen
ta dijele istu predaju. Postoje, takoer, i slinosti sa Evaneljem po Filipu (II,5). Mo
litva apostola Pavla, openito gledano, mnogo toga duguje Psalmima i Pavlovim po
slanicama. Najjai apostolov odjek, a istovremeno i jasan ukazatelj na gnostiku orijen
taciju, molba je za onim to "aneoske oi ne vidjee i vladarsko uho ne u, i to u sr
ce ovjeje ne ue" (usp. 1 Kor 2,9).
I A, 1-B, 10
Uvod:
FRANCIS E. WILLIAMS
JAKOVLJEV APOKRIF
I I , 1-16,30
[Jakov] pie [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi,
[milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!
Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru
otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve
[sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako
si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst
drugima - ovo to Spasitelj nije elio razotkriti ni svima meu nama,
dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spa
eni kroz vjeru u ove rijei.
Prije deset mjeseci poslao sam ti jo jednu tajnu knjigu koju mi Spa
sitelj bijae razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tu
knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmen
ti] dvanaestorica [su] uenika sjedila zajedno, prisjeajui se to je Spa
sitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui
to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono to je bilo u [mojoj knjizi] -
gle, Spasitelj se ukaza [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali
za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz mrtvih,
rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam doao. Ako e
lite poi sa mnom, poite!"
Svi odgovorie i rekoe: "Ako nas poziva, poi emo."
On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo ne
besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jako
va i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavi tu dvojicu, on
ih odvede na stranu i ree ostalima neka se nastave baviti svojim po
slom.
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Ne eli
te li biti ispunjeni? Vae srce je opijeno; ne elite li biti trijezni? Stidite
se! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina ovjejeg,
razgovarali s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovje
jeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i koji se nisu druili s
njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji nisu od njega nita uli; va
je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio kad ste bili bolesni, da biste
mogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer obolje
ti e opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su za olak
anje znali i prije nego su oboljeli; vae je kraljevstvo Boje. Govorim
vam, stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u sebi praznim,
jer onaj koji dolazi moe vas ismijati'".
Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali]
mi smo ispunjeni."
[Spasitelj odgovori] i ree, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne
biste [udjeli. No, oni koji ude] nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti
ispunjen, a udjeti je loe.
Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da ste ispunjeni, ta
ko onaj koji je ispunjen udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao
to ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo
kako i valja. Morate, stoga, udjeti da biste mogli biti ispunjeni, i budite
ispunjeni da biste mogli udjeti, i da biste tako [ispunili] sami sebe jo
vie. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom jer razum <pri-
pada> dui; njegova je [narav ona] due."
No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to
eli, jer, ostavismo svoje oeve i majke i sela kako bismo te slijedi
li. Uslii nas, stoga, i ne dopusti da padnemo u iskuenje avola, ono
ga koji je zao."
Gospodin odgovori i ree, "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju
Oca koju vam on nije darovao dok vas iskuava Sotona? No, ako vas
Sotona ugnjetava i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [ka
em] vam da e vas voljeti, i uiniti vas jednakima meni, i postat [ete]
ljubljeni kroz njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar nee
te, stoga, prestati voljeti tijelo i strahovati od patnji? Ili jo ne znate da
vae muke tek slijede, da e vas lano optuiti, i zatvoriti u tamnice i
nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i <sramno> pokopati, kao to
je i meni to uinio onaj koji je zao? Zar ete tedjeti tijelo, vi koje Duh
okruuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo svijet postojao pri
je vas, i koliko e jo dugo postojati nakon vas, shvatit ete da je va i
vot samo jedan dan, a da su vae patnje samo jedan sat u tom danu. Jer
dobro nee ui u svijet. Prezrite, stoga, smrt i mislite na ivot! Sjetite se
mog kria i moje smrti, i ivjet ete!"
Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji kri i smrt, jer
to je daleko 6 od tebe."
Gospodin odgovori i ree, "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spa
en tko ne vjeruje u moj kri. No, onima koji su vjerovali u moj kri pri
pada kraljevstvo Boje. Traite, stoga, smrt, kao mrtvi koji trae ivot;
jer onima koji trae, otkrit e se. Kakvog im jada to moe zadati? A vi,
kada budete istraivali smrt, ona e vas nauiti izboru. Zaista, kaem
vam, nitko tko strahuje od smrti nee nai spas; jer kraljevstvo <Boje>
pripada onima koji joj se prepuste. Postanite bolji od mene; postanite
poput sina Duha Svetoga!"
Tada ga upitah, "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas
trae da im proriemo? Jer, mnogo je onih koji od nas trae, i oekuju
uti proroanstvo."
Gospodin odgovori i ree, "Zar ne znate da je proroka glava odsje
ena s Ivanom?"
No, ja ga upitah, "Gospodine, zar je mogue skinuti proroku gla
vu?"
Gospodin mi odgovori, "Kada spoznate to znai 'glava', i da proro
anstvo dolazi od glave, (tada) ete razumjeti to to znai 'Glava je bi
la 7 skinuta.' Isprva vam bijah govorio u parabolama, i niste razumje
li; sada vam govorim otvoreno, i jo (uvijek) ne razumijete. A opet, vi
ste bili ti koji ste mi sluili kao parabola u parabolama, i kao ono to je
otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.
"Pourite nai svoj spas prije nego vas pritisne nunost! Budite gor
ljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; Otac
e vas voljeti zbog toga.
"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja raa licemjerje;
no licemjerje je daleko od istine.
"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput pal
mina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste li
e, i kad proklijaju, ve su isuili svoje utrobe. Tako je i s plodom koji
izraste iz tog jednog korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mno
gi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i) da moete sada stvoriti nove
biljke, <vi> biste ga pronali.
"Budui sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada
elim otii? 8 Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem jo
osamnaest dana zbog parabola. Nekima je bilo dovoljno <da uju> ue
nje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Nad
nicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'enu'.
"Shvatite rije ozbiljno! Jer, prvi dio rijei je vjera; drugi, ljubav;
trei, djela; iz toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kad ga
je zasijao, netko je vjerovao u nj; kada je niknulo, netko ga je volio jer
je umjesto jednog vidio mnogo zrna. A kada je uinio djelo, naao se
spaen, jer dio mu je posluio za hranu, a dio je ostavio da ga nanovo
zasije. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite
znanjem, neete ga moi pronai.
"Stoga, kaem vam, budite trijezni; ne dajte se obmanuti! I mnogo
sam vam puta rekao, svima skupa, i tebi posebno, Jakove, 'Budite spa
eni!' I zapovjedih ti da me slijedi, i poduih te kako da govori pred
arhontima. Evo, siao sam, i govorio, i velike kunje proao, i krunu
sam svoju nosio 9 nakon to vas spasih. Jer, siao sam da bih meu va
ma boravio, kako biste vi zauzvrat mogli boraviti sa mnom. I, naav
i vae kue bez krovova, smjestio sam se u kuama koje su me mogle
primiti, tad kada sam siao.
"Imajte, stoga, vjere u mene, brao moja; shvatite to je velika svjet
lost. Ocu nisam potreban, - jer ocu sin nije potreban, ve je sinu potre
ban otac - pa ipak, ja idem k njemu. Ocu Sina vi niste potrebni.
"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot, i nitko vas nee pro
ganjati, niti e vas tko ugnjetavati, osim vas samih.
"O vi jadni; O vi nesretni; O, laci; O krivotvoritelji znanja; O vi gre-
nici protiv Duha: moete li jo sluati, kad vam je otpoetka doliilo
govoriti? Moete li spavati, kada vam je od poetka doliilo biti budni
ma, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista je, kaem
vam, lake istome u kal pasti, i ovjeku svjetlosti pasti u tamu, nego
vama vladati ili ne vladati.
"Vaih sam se suza sjetio, vaih jadikovki i vae boli, (kad kaete)
'Daleko su iza nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plai-
te kad je potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin uzla
zi kako mu i prilii. Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima ko
ji me sluaju, i da sam s njima govorio, nikada na zemlju ne bih siao.
Sramite se zbog toga.
"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie ostati s vama, kao to
ni vi to niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam go
vorim, 'zbog vas sam siao'. Vi ste voljeni; vi ste oni koji e u drugi
ma potaknuti ivot. Prizivajte Oca, usrdno se i esto molite Bogu, i on
e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s Njime, kad je On bio
proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Raduj
te se i budite sretni kao 11 sinovi Boji. uvajte volju njegovu da biste
mogli biti spaeni; prihvatite moj prijekor i spasite se. Zauzimam se za
vas kod Oca, i on e vam oprostiti."
Kad smo uli te rijei, ispuni nas zadovoljstvo, jer, alili smo zbog
rijei koje ranije spomenusmo. No, im nas je vidio radosne, on ree,
"Jao vama koje nitko ne zagovara! Jao vama koji udite za milou!
Blagoslovljeni oni koji otvoreno progovorie i sami zasluie milost.
Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaeg grada? Zbog e
ga ste uznemireni kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svog
grada? Zato svojom voljom naputate svoje prebivalite, ostavljajui
ga onima koji u njemu ele prebivati? O, vi otpadnici i bjegunci, jao va
ma, jer bit ete uhvaeni! Ili mislite moda da Otac ljubi ljudski rod, ili
da ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje otpust u korist dru
goga, ili da usliava onoga koji trai? - On poznaje udnju i potrebu ti
jela! - (Ili mislite moda) da ovo (tijelo) ne udi za duom? Bez due ti
jelo ne grijei, kao to 12 ni dua nije spaena bez duha. No, ako je du
a spaena (kad je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tad tijelo po
staje slobodno od svih grijeha. Jer, duh je taj koji die duu, a tijelo je
ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on du
i nee zaboraviti nikakvog grijeha, niti tijelu njegove krivnje; jer, ni
tko tko je od krvi i mesa nee biti spaen. Mislite li da su mnogi nali
kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrto
ga na nebu!"
Kada smo posluali te rijei, obuze nas nemir. Ali, vidjevi da smo
uznemireni, on ree, "Govorim vam ovo da biste sami sebe spoznali.
Jer, kraljevstvo nebesko je poput klasa penice koji nikne u polju. Na
kon to sazori, razbacuje svoje sjeme uokolo, i nanovo puni polje klas
jem za sljedeu godinu. Vi, isto, urite ponjeti klas ivota da biste se
ispunili kraljevstvom!
"Dok god sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali kad odem
od vas, sjeajte me se. Sjeajte me se zbog toga to me, dok sam bio s
vama, niste poznavali. Blagoslovljeni oni koji 13 nisu vidjeli, [pa ipak
vjeruju]!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradnji
kue, veoma korisne, jer u njoj nalazite utoite, i ona e ostati staja
ti pored kue vaeg susjeda, kad zaprijeti uruavanjem. Zaista, kaem
vam, jao onima zbog kojih sam ovamo poslan; blagoslovljeni oni koji
e uzai do Oca! Jo jednom vas opominjem, vi koji jeste; postanite kao
oni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.
"Ne inite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni
zbog svjetlosti koja obasjava, ve prema sebi budite onakvi kakav sam
ja prema vama. Jer, radi vaeg sam spasenja pristao biti proklet."
Na te rijei Petar odgovori i ree, "Gospodine, as nas svesrdno upu
uje na kraljevstvo nebesko, as nas od njega odvraa; as nas uvje
rava i pribliava vjeri, i obeava nam ivot, a onda nas izbacuje iz
kraljevstva nebeskog."
No Gospodin odgovori i ree nam, "Mnogo sam vam puta dao vje
ru; tebi sam se, 14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali. Sa
da vas opet vidim kako se radujete; i pored ushienosti nad obeanjem
ivota, jeste li tuni, alite li to ste upueni u kraljevstvo? Kroz vjeru
[i] znanje vi ste primili ivot. Prezrite, stoga, odbacivanje kad ga ujete,
ve se tim vie radujte kad zaujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj
tko primi ivot i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni
ako ga Otac poeli istjerati.
"To sam vam za sada elio rei; sada u, meutim, uzai na mjesto
odakle sam doao. Ali vi, vi ste me odbacili kada sam poelio otii, i
umjesto da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, obratite pozornost
na slavu koja eka na me, i otvorenih srca sluajte himne koje me e
kaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto kraj) Oeve
desne ruke. Rekoh vam svoju posljednju rije, i sada vas naputam, jer
me koija duha uzdie uvis, i ovoga u se trenutka svui da bih se mo
gao odjenuti. Ali, obratite pozornost; blagoslovljeni su oni koji su na
vijestili Sina prije njegova silaska, kako bih, kada doem, mogao (po
novo) uzai. Trostruko su blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin
prije no to postadoe, kako biste vi imali udjela meu njima."
To izrekavi, on nesta. A mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stado
smo zahvaljivati i slati naa srca u nebesa. Svojim uima zausmo, i svo
jim oima ugledasmo tutnjavu ratova, i zvuk trublji, i velika previranja.
Proavi to mjesto, poslasmo svoje umove jo vie, i svojim oima
ugledasmo, i svojim uima zausmo himne i aneoske blagoslove i an
eosku radost. Nebeska velianstva pjevahu hvalu, i nas, takoer, uhva
ti radost.
I opet, poslije toga, poeljesmo otposlati svoj duh nagore, do Veli
anstva, a nakon to uzaosmo nije nam bilo doputeno ita uti ili vid
jeti, jer ostali nas uenici stadoe dozivati i ispitivati, "to ste uli od
Gospodara? to vam je rekao? Gdje je otiao?"
Mi im odgovorismo, "Uzaao je, i zavjetovao se i svima nam obeao
ivot, i razotkrio nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui
16 [od nas] da ih volimo, jer za njih emo biti [spaeni]."
I kada su [to] zauli, povjerovae doista u otkrivenje, no bijahu zlo
voljni zbog onih koji e se tek roditi. I tako, ne eljevi ih povrijediti,
odaslah svakoga od njih na drugo mjesto. Ja sam otioh u Jeruzalem,
molei za svoj udio meu voljenima, koji e se jasno prepoznati.
I molim da poetak doe od vas, jer tako u biti spaen, budui da
e oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vje
rom) koja je bolja od moje, jer bih elio da je moja manja. Stoga, revno
nastojte biti sliniji njima, i molite da dobijete udio meu njima. Zbog
onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje poradi njih. Mi
doista objavljujemo udio meu onima za koje je objava dana, onima ko
je je Gospodin uinio svojim sinovima.
EVANELJE ISTINE (I,3 i XII,2)
Uvod:
HAROLD W. ATTRIDGE i GEORGE W. MACRAE
EVANELJE ISTINE
I 1 6 , 3 1 - 43, 24
Uvod:
MALCOLM L. PEEL
Vanost ovog kratkog, osam stranica dugog didaktikog pisma jest u tome to ono
prua uvid u izrazito neortodoksnu interpretaciju kranskog uenja o ivotu poslije
smrti. Krajem drugog stoljea, kada je pismo po svoj prilici i nastalo, krani - bilo
gnostiki ili ortodoksni - bili su zaokupljeni odreenim pitanjima i izazovima. Da li
je ivot poslije smrti filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u Fedonu)? Kakav bi
bio njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela? Reinkarnacija?) Kada nastupa
to iskustvo? (U trenutku smrti? Poslije Kristova konanog povratka? Moda ak prije
smrti?) Novozavjetno je uenje prilino neodreeno po nekima od tih pitanja, iako je
unutar velike crkve postojala suglasnost o barem dva: prototip i temelj nade za takav
ivot uskrsnue je Isusa Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno bi znailo i odbaciva
nje njihovog osobnog identiteta.
Anonimni autor Rasprave o uskrsnuu ustvruje, meutim, da mu znanje dobive
no od samog Krista (49,41-50,2) omoguuje da ponudi jasne i izravne odgovore na ta
pitanja, pitanja koja mu je u ovom sluaju postavio njegov uenik, Reginos (43,25).
Kao prvo, pitanje uskrsnua stvar je vjere u stvarnost uskrsnua Isusa Krista i njegove
pobjede nad smru (46,14-19). Ono ne moe biti rezultat filozofskog "razmiljanja",
i veina filozofa na ovome svijetu zapravo su skeptici.
Kao drugo, oblik ivota nakon smrti bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao po
novno stvaranje duhovnog tijela u Kristovoj Parusiji (usp. 1 Kor 15 passim), ve u
trenutku svoje bioloke smrti "izabrani" vjernik doivljava odvajanje svojih unutar
njih, "ivuih udova", ija se intelektualna priroda objanjava referencama na "um" i
njegovu "misao", od vanjskoga "tijela" "propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova"
(43,38-48,2; 45,39-46,2; 45,19-21). ak i tada, to "uskrsnulo tijelo", prekriveno no
vom "puti" (47,4-8) ili "ruhom od svjetlosti" ("zraka" u 45,30-31) zadrava prepo
znatljiva osobna obiljeja, kao to to potvruju i ukazanja Ilije i Mojsija prilikom Kris
tove preobrazbe (Mk 9,2-8). Takvo je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unita
va, ili ini besmislenim) uskrsnue bilo gole "due", bilo prozainog "tijela" (46,39-
46,2). Prepoznatljiva je ovdje dualistika doktrina o vanjskom/unutarnjem koja nadi
lazi pavlinsku antropologiju.
Kao tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi za uskrsnuem dra
la "eshatoloke odgode" (tj. ideje da e do potpunog uskrsnua kranskog pojedin
ca doi tek nakon Kristova konanog povratka), autor Rasprave o uskrsnuu dri da
bi izabranom vjerniku, koji je proleptiki sudjelovao u Kristovoj patnji (smrti), uskrs-
nuu i uzaau (45,24-28), morala biti jasna nova stvarnost: uskrsnue postoji ve
sada. Ukratko, na pisac, poput Himeneja i Fileta koji bivaju prozvani u Drugoj po
slanici Timoteju 2,18, pouava da se uskrsnue ve dogodilo! On to potkrepljuje svo
jevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za neminovnost smrti trebao bi
se smatrati ve umrlim, ime, pak, ve sudjeluje u uskrsnuu (49,16-30). Vjernik za
to mora posjedovati "vjeru" u stvarnost Kristove pobjede nad smru i njezino jam
stvo (45,14-46, 4,14-17; 46,8-13), kako bi izbjegao "sumnju" (47,36-48,3), "upo
znao" "Sina ovjejeg" i istinu o njegovu uskrsnuu (46,13-17, 30-32), kako bi "vje
bao" osloboenje od neprijateljskih kozmikih sila (49,30-33) putem ispravne mis
li, i kako bi shvatio mistino jedinstvo izmeu Spasiteljevog i vjernikovog iskustva
(45,15-46,2).
Opsenim je studijama ovog teksta utvreno kako je njegov autor kransko-gno-
stiki uitelj na kojeg je, posve oito, snano utjecao valentinski gnosticizam. Do
kaz te teze nalazimo u paralelama izmeu nauka ove rasprave da se duhovno uskrs
nue ve odigralo, i izvjeima o Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" u Tertulija-
nu (De praes. haer. 33.7; De res. mort. 19,2-7) i Ireneju (Haer. 2.31.2). U Raspravi
o uskrsnuu nalazimo, osim toga, i izvjesne konceptualne komplekse svojstvene va-
lentinizmu, kao, na primjer, ideju o primordijalnoj pleromi koja je pretrpjela izrai
vanje i konzekventni "nedostatak" (46,35-47,1; 49,4-5), koji Spasitelj mora "obno
viti" (44,30-33).
Za oekivati je, stoga, da su u tekstu prisutne i srednjoplatonistike ideje koje su,
kako pokazuju ranija znanstvena istraivanja, utjecale na sam valentinizam. Njih, prim
jerice, nalazimo u ideji razlikovanja svijeta bia (koji ukljuuje i samog Boga) i sfe
re nastajanja i propadanja, kao i u razlici izmeu "razumskog" i "osjetilnog" svije
ta (46,35-17,1). Platonske su takoer ideje i o prapostojanju dua (46,38-47,1; usp.
47,4-6; 49,30-36) i o "pripremi" za umiranje (49,28-33).
Meutim, prilino je neplatonistika odsutnost bilo kakva spomena ultimativne
potrage za ekstatinim vienjem/sjedinjenjem sa konanim Jednim, kao i naglasak na
zadravanju prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortem uskrsnuu.
Budui da Isus Krist zauzima sredinje mjesto u tekstu, i budui da se pisac, da bi
potkrijepio svoje dokaze (usp. 43,34; 45,4, 24-28; 48,6-11), poziva na Novi zavjet
kao najvii autoritet, moemo zakljuiti da je autor kranski gnostik na iju su mi
sao utjecaj izvrile srednjoplatonistike ideje filtrirane kroz kasniji i poneto opskur
niji valentinski gnosticizam.
Openiti je kritiki stav da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam Valentin. Pro
uavanje razvojne faze novozavjetnog kanona koju anonimni autor oito poznaje, za
tim mjesta koje uenje Rasprave o uskrsnuu zauzima u kontekstu ranocrkvenih ras
prava o uskrsnuu, te konano tipa u njoj sadranih srednjoplatonistikih ideja, za
jedno ukazuju da je djelo vjerojatno sastavljeno koncem drugog stoljea. to se, pak,
mjesta nastanka tie, ne postoje nikakvi unutarnji ili vanjski dokazi pomou kojih bi
ga bilo mogue odrediti.
Jo uvijek je sporno predstavlja li ovo djelo autentino didaktino pismo kojem
nedostaje praescriptio s autorovim imenom (kao to su to Epistula Apostolorum ili
Ptolomejevo pismo Flori) i pripadajui elementi dijatribnog stila, ili je ono prvenstve-
no filozofska rasprava uobliena ciniko-stoikom dijatribom. Dokaza za potonje za
sada jo nema. Veina znanstvenika, meutim, odbija pretpostavku da je tekst kombi
nacija dvaju izvorno odvojenih pisama, ili da je posljedica gnostike redakture izvor
no kranskog teksta.
RASPRAVA O USKRSNUU
I 43,25-50, 18
Postoje ljudi, Reginose, sine moj, koji ele nauiti mnoge stvari. Taj
im je cilj na pameti kad ih zaokupe pitanja koja nemaju odgovora. Uspi
ju li pronai odgovor, tad obino imaju veoma visoko miljenje o sebi.
No, ja ne drim da su takvi uistinu stajali u Rijei Istine, ve bih prije
rekao da oni trae vlastiti mir, koji mi primismo kroz naega Spasitelja,
naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga (tj. Mir) kada smo spoznali
Istinu i oslonili se na nju. No budui da nas ljubazno pita o uskrsnuu,
piem ti (da ti kaem) kako je ono nuno. Mnogi, dodue, ne vjeruju u
nj, no malobrojni su oni koji ga nau. Raspravimo stoga o tom pitanju.
Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to
se razotkrio kao Sin Boji? ivio je na ovome mjestu na kojem i ti po
stoji, govorei o Zakonu prirode - kojeg ja, meutim, zovem "Smrt"!
A Sin Boji, Reginose, bjee Sin ovjeji. On ih oba bjee prigrlio, po
sjedujui i ljudskost i boanstvenost, kako bi u jednu ruku, kao Sin Bo
ji, pobijedio smrt, a u drugu kroz Sina ovjejeg pomogao da se poja
vi Pleroma; jer je, kao sjeme Istine, izvorno potjecao odozgo, prije ne
go to nastade ovakvo (kozmiko) ustrojstvo. Kroz to (ustrojstvo) na
stadoe mnoga gospodstva i mnoga boanstva.
Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, ali nita
nije teko u Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da ni
ta ne ostane skriveno, ve da otkrije sve o postojanju - unitenje zla u
jednu ruku, otkrivenje izabranih u drugu. Ovo (Rjeenje) jest emanaci-
ja Istine i Duha, Milost je od Istine.
Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno zna - jer je odbacio pro-
padljivi svijet. Preobrazio se [u] neiezivog Eona i uzdigao se progu
tavi vidljivo nevidljivim, i otvorio nam put ka besmrtnosti. Doista, kao
to ree Apostol, "Patili smo s njim, i uzdigli smo se s njim, i s njim smo
otili u nebo". Ako se na ovome svijetu ukazujemo nosei ga, mi smo
njegove zrake, i on nas obuhvaa sve do naeg zalaza, odnosno, nae
smrti u ovom ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to sunce privlai
zrake, niim ogranien. To je duhovno uskrsnue 46 koje guta duevno
jednako kao i tjelesno.
No onoga koji ne vjeruje ne moe se uvjeriti. Jer, to je pitanje vjere,
sine moj, a ne miljenja: mrtvi e uskrsnuti! Meu svim filozofima ovo
ga svijeta, jedan je koji vjeruje. Barem e on ustati iz mrtvih. I ne daj
filozofu ovog svijeta razloga da povjeruje kako e se vratiti sam od se
be - i (to) zbog nae vjere! Jer mi smo upoznali Sina ovjejeg, i vje
rovali smo da je ustao iz mrtvih. On je taj o kojem govorimo, "On po
stade unitenje smrti, jer on je velik, i u njega vjeruju". <Veliki> su oni
koji vjeruju.
Misao onih koji su spaeni nee nestati. Um onih koji ga upoznae
nee nestati. Mi smo, stoga, izabrani za spasenje i otkupljenje, jer od
poetka bijasmo predodreeni da ne padnemo u ludost onih koji ne zna
ju, nego da uemo u mudrost onih koji su upoznali Istinu. Doista, Isti
na koja se uva ne moe biti naputena, niti je ikad bila. "Snaan je su
stav Plerome; maleno je ono to se oslobodilo (i) postalo svijetom. No,
obuhvaeno je Sve. Ono nije 47 nastalo; ono je ve postojalo." Stoga
nikad ne dvoji o uskrsnuu, sine moj, Reginose! Jer, i da nisi postojao
u tijelu, tijelo si primio kada si doao na ovaj svijet. Zato ne bi primio
tijelo kada uzae na Eon? Ono to je bolje od tijela jest ono to mu je
uzrok ivota. Nije li tvoje ono to je zbog tebe zaivjelo? Ne ivi li s to
bom ono to je tvoje? Ipak, to je ono to ti u ovome svijetu nedostaje?
To si svakako elio saznati.
Posteljica tijela jest starost, i ti postoji u propadanju. Odsutnost je
tvoja prednost. Jer, nee odustati od boljeg ako ode. Ono to je loije
opada, no i za to postoji milost.
Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. Ali mi smo Sve, mi
smo spaeni. Primili smo spasenje s kraja na kraj. Razmiljajmo na taj
nain! Razumijevajmo na taj nain!
No ima nekih (koji) ele razumjeti, pitajui se o tim stvarima, da li
e onaj tko je spaen, ako ostavi svoje tijelo, biti odmah spaen. Neka
nitko u to ne sumnja. ... doista, vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti
spaeni, jer uskrsnut e (samo) ivi [udovi] koji postoje unutar njih.
to je, dakle, uskrsnue? To je uvijek razotkrivanje onih koji su usta
li, jer ako se sjea da u Evanelju pie kako se Ilija, i Mojsije s njim,
ukazao, nemoj misliti da je uskrsnue privid. Ono nije privid, ve isti
na! Tonije je zapravo rei da je svijet privid, prije nego uskrsnue, ko
je postade kroz Gospodina Spasitelja, Isusa Krista.
No to ti sad govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako oni ive u
prividu? Bogati postaju siromani, a kraljevi bivaju svrgnuti. Sve je pod
lono promjeni. Svijet je privid! - da odvie ne grdim!
No uskrsnue nema gore spomenutih svojstava, jer ono je nepobitna
istina. Ono je otkrivenje onoga to jest, i preobrazba stvari, i prelazak
u novo. Jer, neiezivo 49 [silazi] na iezivo; svjetlost prelijeva tamu,
gutajui je; i Pleroma ispunjava nedostatak. To su simboli i slike uskrs
nua. On (Krist) je taj koji ini dobro.
Ne razmiljaj stoga djelomino, o, Reginose, niti ivi jednoduno u
skladu s tim tijelom, nego bjei od podjela i negvi, i ve e doivje
ti uskrsnue. Jer, ako onaj tko e umrijeti zna da e umrijeti - a do toga
e doi ak i ako je proivio dug ivot - zato se (ve sada) ne smatra
ti uskrslim? Ako ima uskrsnue ali nastavlja kao da e umrijeti - a
taj je znao da je umro - zbog ega onda ja zanemarujem tvoju neizvje-
banost? Svatko bi trebao vjebati na razliite naine, i bit e otputen
iz ovog Elementa, i nee pasti u zabludu, ve e ponovo primiti ono to
bjee na poetku.
Ovo primih velikodunou mog 50 Gospodina, Isusa Krista, i tomu
poduih tebe i tvoju [brau], sinove moje, ne isputajui nita to bi vas
moglo ojaati. A ako u mom izlaganju Rijei postoji neto nejasno, ja
u vam to protumaiti kad me upitate. I ne budi sada ni na koga kivan
tko zauzima tvoje mjesto, ako je sposoban pomoi.
Mnoge zanima ovo to sam ti napisao. Njima kaem: mir s njima i
milost. Pozdravljam vas i one koji vas vole, bratskom ljubavlju.
Rasprava o uskrsnuu.
TRIPARTITNI TRAKTAT (I,5)
Uvod:
HAROLD W. ATTRIDGE i ELAINE H. PAGELS
TRIPARTITNI TRAKTAT
I 51, 1-138,27
Prvi dio
1. Uvod
to se tie uzvienih stvari, najprilinije je poeti od Oca, koji je
korijen Sveukupnosti i onaj od kojega smo primili milost da o njemu
govorimo.
2. Otac
On postojae i prije nego je ita osim njega nastalo. Otac je sam i
jedan, poput broja, jer on je prvi i jedini jest sam po sebi. Pa ipak, on
nije poput nekoga tko je sam za sebe, jer kako bi u tom sluaju mogao
biti otac? Jer gdje god postoji "otac", slijedi i ime "sin". No onaj jedan,
koji je jedini Otac, jest poput korijena sa stablom, granama i plodom.
Za njega se kae da je otac u pravome smislu, jer je neusporediv i ne
promjenjiv. Zbog toga je on u pravom smislu sam, i zbog toga je Bog,
jer nitko njemu nije Bog niti mu je itko otac. On nije zaet i ne postoji
nitko tko ga je zaeo ili stvorio. Jer tko god je nekome otac ili stvoritelj,
taj i sam ima oca i stvoritelja. Takvome je mogue biti ocem i stvori
teljem onoga koji je iz njega nastao i kojega je on stvorio, jer on nije
otac u pravom znaenju niti je Bog, budui da postoji 52 netko tko [ga]
je zaeo [i] stvorio. Jedini je Otac i Bog u pravom znaenju onaj kojeg
nitko nije zaeo. A to se Sveukupnosti tie, on je taj koji ih je zaeo i
stvorio. On nema poetka niti kraja.
I ne samo da nema kraja - On je iz tog razloga besmrtan, jer nije zaet
- ve je takoer nepromjenjiv u svojem vjenom postojanju, u onome
to jest, u onome ime je uspostavljen i u onome po emu je velik. Niti
e se on udaljiti od onoga po emu jest takav kakav jest niti e ga itko
prisiliti da dovede do svretka kakvog on nikad nije poelio. Nije po
stojao nitko tko je zapoeo njegovo postojanje. Zbog toga je on sam ne
promjenjiv i nitko ga ne moe odstraniti iz njegova postojanja i onoga
to on jest niti iz njegove veliine tako da ga se ne moe dokuiti; nitko
mu ne moe promijeniti oblik, ograniiti ga, izmijeniti ili oslabiti -jer
to je u najpotpunijem smislu tako - on je nepromjenjiv i neizmjenjiv, a
nepromjenjivost ga obavija.
I ne samo da je on taj za kojega se kae da je "bez poetka" i "bez
kraja", budui da je nezaet i besmrtan; ve isto tako kao to nema
poetka i kraja, takav kakav jest, on je nedosean 53 u svojoj veliini,
nedokuiv u svojoj mudrosti, neshvatljiv u svojoj moi i neizmjeran u
svojoj slatkoi.
U pravom je smislu on sam, taj dobri, nezaeti i potpuno savreni
Otac ispunjen svim svojim potomstvom i svakom vrlinom i svime to
vrijedi. I vie od toga je u njemu, naime nema nikakvog zla, kako bi se
otkrilo da svatko tko [ita] ima, njemu to duguje, jer on to daje, on koji
je sam nedohvatljiv i neumoran u svojem davanju, budui da obiluje
darovima koje dijeli i spokojan je u milosti koju prua.
On je takve vrste i oblika, takve snage, da nitko drugi nije s njime
bio od poetka; niti postoji mjesto gdje on jest iz kojega je potekao ili
u koje e ii; ne postoji neki praiskonski oblik koji mu slui kao uzor u
njegovu djelovanju; niti postoji neka tekoa koja bi ga pratila u onome
to ini; ne postoji nikakva materija iz koje <on> stvara ono to stvara;
niti postoji neko bivstvo u njemu iz kojega zainje ono to zainje; niti
uza se ima suradnika koji bi mu pomogao u radu. Rei bilo to takvoga
otkriva neznanje. O njemu bi se radije (trebalo govoriti) kao o dobro
me, nepogreivome, savrenome i 54 potpunome, budui da je on sam
Sveukupnost.
Niti jedno od imena koja se mogu pojmiti, izgovoriti, vidjeti ili do
kuiti, bez obzira koliko slavna, veliajna i aena ta imena bila, ne
odnose se na njega. Pa ipak, ona se mogu izgovoriti njemu u slavu i ast,
u skladu sa sposobnostima svakog pojedinca meu onima koji ga slave.
Ali to se njega tie, u njegovu vlastitom postojanju, bivanju i obliku,
umu ga je nemogue pojmiti, jeziku izraziti ili oku vidjeti, i nijedno ga
tijelo ne moe dokuiti, jer njegova je veliina nepronicljiva, njegova
dubina neshvatljiva, njegova visina nemjerljiva, a njegova volja neogra
niena. Takva je priroda nezaetoga, koja ne dotie nita drugo niti je za
(ita) vezana kao to je neto to je ogranieno. Zapravo, on je takvoga
ustrojstva da ne posjeduje ni lice ni oblik, ono to se doivljava ulima, i
otuda takoer dolazi (epitet) "nepojmljiv". Ako je nepojmljiv, tad slijedi
da je nespoznatljiv, da njega ne moe razumjeti nijedna misao niti vidjeti
ijedna stvar, opisati ijedna rije niti dotaknuti ijedna ruka. Jedini je on taj
koji pozna sebe onakva kakav 55 jest, zajedno sa svojim oblikom, velii
nom i snagom, a budui da ima sposobnost pojmiti, vidjeti, imenovati i
razumjeti sebe sama, jedini je on taj koji jest svoj vlastiti um, svoje vlas
tito oko, svoja usta, svoj oblik, on je ono to misli, to vidi, to govori,
to razumije sebe, naime onoga koji je nepojmljiv, neopisiv, neshvatljiv
i nepromjenjiv, dok je okrepljujue, radosno, istinito, ugodno i mirno
ono to shvaa, to vidi, o emu govori, to mu je misao. On nadilazi
svu mudrost i nalazi se iznad svakog uma, svake slave i sve ljepote, sve
slatkoe i sve veliajnosti, svake dubine i svake visine.
Ako ovaj, koji je u svojoj prirodi nespoznatljiv i kojemu pripadaju
sve veliine koje sam spomenuo, iz obilja svoje slatkoe poeli udijeliti
znanje kako bi ga se spoznalo, on ima mo da to i uini. On ima svoju
mo, koja je njegova volja. Zasad, meutim, on sama sebe krije u utnji,
on koji je velik i koji je razlog to su Sveukupnosti uvedene u svoje
vjeno postojanje. 56
U pravome smislu on sebe zainje kao neizrecivoga, budui da je je
dini zaeo sebe sama, budui da pojmi sebe sama i budui da zna sebe
sama kakav jest. Ono to je vrijedno njegova divljenja i slave, njegove
hvale i tovanja, on stvara iz bezgraninosti svoje veliine, neistraivosti
svoje mudrosti, nemjerljivosti svoje moi i svoje neopisive slatkoe. On
je taj koji se takvim prikazuje, kao stvaranje, slavljen i tovan, udesan
i ljubak; onaj koji sebe sama slavi, koji se divi, <koji> tuje i takoer
voli; onaj koji ima Sina, koji u njemu bivstvuje, koji o njemu uti, koji je
neizreciv u neizrecivome, nevidljiv, neshvatljiv, nepojmljiv u nepojmlji
vome. Stoga on postoji u njemu zauvijek. Otac, na nain kako smo ga
ranije spomenuli, na nezaeti nain, jest onaj u kojemu on sebe spoznaje,
koji ga je milju zaeo, milju koja je misao o njemu, to jest 57 out nje
ga, koja je [...] njegovo ustrojstvo zauvijek. To je, pak, u pravom smislu
rijei utnja i mudrost i milost, ako se na taj nain ispravno oznaava.
3. Sin i Crkva
Ba kao to Otac postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije koje
ga [ne bjee nijednog] drugog, i [onaj] osim [kojeg] nema drugog neza-
etog, tako i [Sin] postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije kojega
nema nijednog i nakon kojega nijedan drugi sin ne postoji. Prema tome,
on je prvoroeni i jedini Sin, "prvoroeni" zato jer nitko prije njega ne
postoji, i "jedini Sin", zato to nakon njega nema nikoga. On, tovie,
ima svoj plod, koji je zbog svoje nenadmane veliine nespoznatljiv. Pa
ipak, on je elio da se za njega zna, zbog bogatstava njegove slatkoe.
I zato je otkrio neobjanjivu mo, spojivi s njome golemo obilje svoje
velikodunosti.
I ne samo da je Sin postojao od poetka, ve je i Crkva takoer od
poetka postojala. Onaj, meutim, tko smatra da otkrie kako je Sin
jedini sin proturjei izjavi (o Crkvi) - zbog otajstvenih svojstava mate
rija tomu nije tako. Jer kao to je 58 Otac jedinstvo te se za sebe sama
razotkrio kao Otac, tako je isto i Sin samome sebi brat, u svjetlu inje
nice da je nezaet i da nema poetka. Sebi se on divi [zajedno s] Ocem
i [sebe] slavi i tuje i [ljubi]. tovie, on je takoer onaj kojega i sam
pojmi kao Sina, u skladu s time to je "bez poetka" i "bez kraja". Tako
je materija neto to je vrsto odreeno. Budui da je nebrojivo i ne
ogranieno, njegovo je potomstvo nedjeljivo. Oni koji postoje, postali su
od Sina i Oca kao poljupci, zbog brojnosti onih koji ljube jedan drugoga
uz dobru, nezasitnu misao, budui da je poljubac jedinstvo, iako uklju
uje mnoge poljupce. Drugim rijeima, to je Crkva, koja se sastoji od
mnogo ljudi i koja je postojala i prije eona te je u pravom smislu rijei
nazivamo "eonima eona". Takva je priroda svetih, neunitivih duhova,
na kojima Sin poiva, budui da je to njegova bit, kao to i Otac poiva
59 na svojem Sinu.
4. Emanacije eona
5. Eonski ivot
Svi oni koji su iz njega proizali, <koji su> eoni eona, 68 emanacije i
djeca <njegove> raajue prirode, takoer su slavili Oca u svojoj raa-
juoj prirodi, jer on bijae uzrok njihova utemeljenja. To smo ve ranije
spomenuli, naime da on stvara eone kao korijene, izvore i oeve te da je
on taj koga oni slave. Oni su zaeli jer on ima znanje i mudrost, a Sve
ukupnosti su znale da su proizale upravo iz znanja i mudrosti. One bi
ve iskazale dolinu poast: "Otac je taj koji jest Sveukupnosti", da su
eoni ustali kako bi ga tovali pojedinano. Stoga su oni, uz pjesmu slav
ljenja i u moi jedinstva onoga iz kojeg su potekli, uvueni u mijeanje
i spajanje i sjedinjenje jedni s drugima. Ponudili su slavu vrijednu Oca
iz pleromatske kongregacije, koja je jedna jedina preslika iako mnogo
struka, jer je iznesena kao slava za jedinoga i zato jer su oni prili ono
me koji sam jest Sveukupnosti. To pak 69 bjee hvala [...] onome koji
je stvorio Sveukupnosti, koji je prvi plod besmrtnika i vjean, budui
da je proizaavi iz ivih eona, savren i pun zbog onoga koji je savren
i pun, ostavio savrenima i punima one koji su slavili na savren nain
zbog zajednitva. Poput besprijekornog Oca kada ga se slavi i on uje
slavu kojom ga se slavi, kako bi ih oitovao kao ono to on jest.
Uzrok druge asti koja im je dana jest ono to im bjee vraeno od
Oca, kada su upoznali milost kojom su meusobno raali plodove zbog
Oca. I zbog toga, kao to <bijahu> roeni u slavu Oca, da bi se isto tako
prikazali savrenima, pojavili su se i djelovali slavljenjem.
Oni bijahu oevi tree slave u skladu s neovisnou i moi koja je s
njima zaeta, budui da nijedan od njih ne postoji pojedinano kako bi
na jedinstven nain slavio onoga kojeg voli.
Oni su prvi i drugi, i stoga su oboje savreni i puni, jer oni su oi
tovanje Oca koji je savren i pun, kao i onih koji su proizali i koji su
savreni zbog toga to slave savrenoga. Plod treega, meutim, sastoji
se od tovanja volje svakoga od eona i svakoga od svojstava. - Otac ima
mo. - On postoji 70 potpuno, savren u [misli] koja je proizvod dogo
vora, budui da je proizvod posebnosti eona. To je ono to on voli i nad
ime ima mo, jer na taj nain on slavi Oca.
Iz tog su razloga oni umovi umova, za koje se spoznaje da su rijei
rijei, starjeine starjeina, stupnjevi stupnjeva, uzvieni nad drugima.
Svaki od onih koji slavi ima svoje mjesto i svoju uzvienost, svoje pre
bivalite i svoj poinak, koji se sastoji od slave koju on sam proizvodi.
Svi oni koji slave Oca imaju svoje zaee na vjenost, - oni zainju
u inu pomaganja jedan drugome - budui da su emanacije bezgranine
i nemjerljive te budui da u Oca ne postoji zavist spram onih koji su
iz njega proizali s obzirom na to to su zaeli neto jednako ili slino
njemu, budui da je on taj koji postoji u Sveukupnostima, zainjui i ot
krivajui sebe. Koga god poeli, on pretvara u oca, kojem je on ustvari
Otac, i u boga, kojem je u stvari Bog, i ini ih Sveukupnostima, ija je
on potpunost. Sva velika imena 71 tamo se ustvari uvaju, ta (imena)
koja dijele aneli, koji na svijetu nastadoe zajedno sa arhontima, iako
[oni] ne posjeduju nikakve slinosti sa vjenim biima.
Cijeli sustav eona ima u sebi ljubav i udnju za savrenim, potpunim
otkriem Oca, i to je njihov nesmetani sporazum. Iako Otac sebe vjeno
otkriva, on nije elio da ga upoznaju, budui da daje da ga se pojmi na
nain na koji bi se za njim tragalo, zadravajui za sebe svoje neistrai-
vo prapoetno postojanje.
On je taj, Otac, koji je dao korijenski poticaj eonima, jer oni su mjes
ta na putu koji vodi do njega kao do kole ponaanja. Proirio je na njih
vjeru u njega i molitvu upuenu njemu kojega ne vide; i vrstu nadu u
njega kojega ne mogu pojmiti; i plodonosnu ljubav, koja gleda prema
onome to ne vidi; i prihvatljivo razumijevanje vjenog uma; i blago
slov, koji je bogatstvo i sloboda; i mudrost onoga koji eli slavu Oca za
<svoju> misao.
Pomou te volje spoznaje se Otac, on koji je uzvien, 72 odnosno
(pomou) duha koji die u Sveukupnostima i daje im ideju da tragaju za
onime koji je nepoznat, kao to nekoga ugodan miris privlai i navodi
da traga za mjestom s kojega miris dolazi, jer miris Oca nadilazi obine
mirise. Njegova slatkoa ostavlja eone u neizrecivoj ugodi i daje im
njihovu zamisao da se mijeaju s onim koji eli da ga spoznaju na jedin
stven nain i da si meusobno pomau u duhu koji je u njima zasijan.
Iako pod velikim teretom, oni bivaju obnovljeni na neopisiv nain, bu
dui da je nemogue da budu odvojeni od onoga u emu su na neshvatljiv
nain postavljeni, jer oni nee govoriti, ve e utjeti o Oevoj slavi, o
onome koji ima mo govora, ali e ipak od njega dobiti oblik. On [se]
razotkrio, [iako] je o njemu nemogue govoriti. Oni ga posjeduju, skri
venog u misli, budui da od ovoga [...]. Oni ute o nainu na koji Otac
postoji u svojem obliku, prirodi i snazi, 73 dok su eoni postali vrijedni
toga da spoznaju kroz njegov duh kako je on neizreciv i neshvatljiv.
Kroz taj svoj duh, koji je trag potrage za njime, on im daje sposobnost
da ga pojme i da o njemu govore.
Svaki od eona je ime, <odnosno> svako od svojstava i moi Oca,
budui da on postoji u mnogim imenima, koja su u meusobnoj vezi i
skladu. O njemu je mogue govoriti zbog bogatstva govora, kao to je
Otac jedno ime, budui da je jedinstven, ali je ipak neogranien u svoj
stvima i imenima.
Emanacija Sveukupnosti, koje postoje od onoga koji postoji, nije se
dogodila s obzirom na razdvajanje jednog od drugoga, kao neto odba
eno od onoga koji ih je zaeo. Njihovo je raanje prije nalik na proces
protezanja, kao to se Otac protee na one koje ljubi tako da oni koji su
iz njega proizali mogu takoer postati on.
Kao to je i sadanji eon, iako jedna cjelina, podijeljen po jedinica
ma vremena, dok su jedinice vremena podijeljene na godine, godine su
podijeljene na godinja doba, doba su podijeljena na mjesece, mjeseci u
dane, dani u sate, a sati u trenutke, tako 74 isto i eon Istine, budui da je
jedinstvo i mnogostrukost, prima tovanje u malim i velikim imenima,
u skladu s pojedinanom moi shvaanja - putem analogije - poput
izvora koji jest to to jest, a ipak tee u potoke, jezera, kanale, i rukav
ce, ili poput korijenja razgranatog ispod drvea i grana punih plodova,
ili poput ljudskog tijela, koje je podijeljeno na nedjeljiv nain u udove
udova, primarne udove i sekundarne, velike [i] male.
7. Preobraenje Logosa
Logos bijae uzrok onih [koji] nastadoe i sve je vie bio u udu i za
panjen. Umjesto savrenstva, vidio je nedostatak; umjesto ujedinjenja,
vidio je podjelu; umjesto stabilnosti [vidio je] nemire; umjesto [mira]
bune. Niti ih je [mogao] prisiliti da prestanu [voljeti] nemire, niti ih je
mogao unititi. Bio je potpuno bespomoan nakon to su ga njegova
sveukupnost i njegova uzvienost napustile.
Oni koji su nastali ne poznavajui same sebe, nisu znali niti za Ple-
rome iz kojih su iznikli niti za onoga koji bijae uzrokom njihova po
stojanja.
Budui da je bio okruen takvom nepostojanou, Logos nije nastavio
proizvoditi nita slino emanacijama, onome to je u Pleromi, slavama
koje postoje u ast Oca. Umjesto toga raao je 81 malene slabeljivce,
[osakaene] bolestima kojima je i sam bio osakaen. Bio je to puki pri
vid stanja kakvo je bilo jedinstvo, koje je bilo uzrok stvarima koje ne
postoje same po sebi od poetka.
Sve dok on koji je proizveo te stvari s nedostatkom, i stoga potrebite,
sve dok on nije sudio onima koji su, protivno razumu, zbog njega nastali
- to je sud koji je postao osuda - on se do unitenja protiv njih borio,
njih, to jest protiv onih koji su se borili protiv osude i koje gnjev progoni,
dok on (gnjev) prihvaa i iskupljuje (ih) od njihova (lanog) miljenja
i otpadnitva, budui da iz njega dolazi obraenje koje se takoer zove
"metanoia". Logos se okrenuo [drugom] miljenju i drugoj misli. Odvra-
tivi se od zla, okrenuo se dobrim stvarima. Nakon obraenja uslijedila je
misao o stvarima koje postoje i molitva za onoga koji se obratio dobru.
Prvi kojemu se molio i prvi kojega se sjetio bio je onaj koji je u Ple-
romi; potom (se sjetio) svoje brae, pojedinano a (ipak) uvijek jednoga
s drugim; a potom svih njih skupa; no prije svih njih sjetio se Oca. 82
Molitva sporazuma bila mu je na pomo pri njegovu povratku i (pri
povratku) Sveukupnosti, jer je uzrok tome to se sjetio onih koji su od
poetka postojali bio taj to su se oni njega sjetili. Ovo je misao koja
zove izdaleka, vraajui ga nazad.
Sva njegova molitva i sjeanje bile su brojne moi u skladu s tom gra
nicom. Jer u njegovoj misli nema nieg jalovog.
Moi bijahu dobre i vee od moi prilika. Jer one koje pripadaju pri
lici takoer pripadaju naravi [lanosti]. Iz privida slinosti i ohole misli
dogodilo se da su postale to su postale. A porijeklo svoje vuku iz misli
koja [ih] je prva poznavala.
Kome ta spomenuta bia pripadaju? Ona su poput zaborava i tekog
sna; poput onih koji sanjaju uznemirujue snove i kojima san nadolazi
dok im - njima koji sanjaju - veliki teret lei na grudima. Druga su za
njega poput nekih bia od svjetlosti, eljna izlaska sunca, jer u njemu su
vidjela snove koji su bili doista slatki. 83 To je odmah zaustavilo ema-
nacije misli i one vie nisu imale svoje bivstvo niti su vie imale asti.
Iako nije jednak onima koji su prapostojali, ako ovi bijahu nadmoni
prilikama, samo su po njemu bili uzvieniji od tih drugih, jer oni nisu
od dobre namjere.
Oni nisu stvoreni iz bolesti koja nastade, od koje je dobra namjera,
ve (iz) onoga koji je traio prapoetno. Kada se pomolio, uzvisio je
sebe sama do dobroga i posijao u njih sklonost ka traganju i molitvi
velianstvenome prapoetnom te je posijao u njih misao o njemu, tako
da misle da je neto vee od njih prije njih postojalo, iako oni nisu raz
umjeli to je to bilo. Zainjui sklad i uzajamnu ljubav kroz tu misao,
postupali su u jedinstvu i slozi, budui da su iz jedinstva i sloge primili
i svoje vlastito bie.
I bijahu jai od onih koji su udjeli za moi, jer bili su tovaniji 84 od
onih prvih, koji su isprva bili uzdignuti iznad njih. Oni se jo nisu poni
zili. Miljahu o sebi da su bia koja potjeu samo od sebe i koja su bez
izvora. Kako su isprva stvarali u skladu sa svojim vlastitim roenjem,
dva su se reda meusobno napala, borei se za prevlast zbog naina
svojeg bivanja. Kao posljedica toga bijahu uronjeni u sile i naravi u
skladu sa uvjetima svojeg meusobnog napada, budui da su posjedo
vali udnju za moi i sve druge stvari te vrste. Tata ljubav za slavom
upravo iz takvih stvari privlai sve njih ka udnji za moi, iako nitko od
njih ne posjeduje uzvienu misao niti je priznaje.
Moi ove misli pripremljene su u djelima <onih> prapoetnih, onih
ija su ovi predoenja. Jer taj je red bio u uzajamnom skladu, no borio
se protiv reda onih koji su oblija, dok je red onih od oblija ratovao
sam protiv predoenja i djelovanja protiv sebe i to zbog gnjeva. 85 Iz
toga to [...] njih [...] jedan drugoga, mnogi [...] nuda ih je nagnala [...] i
moda prevlada [...] nije bilo mnotvo [...] i njihova zavist i njihov [...]
i njihov gnjev, i nasilje, i udnja, i prevladavajue neznanje proizvodi
prazne materije i sile raznih vrsta, koje su u velikom broju meusobno
izmijeane; dok je um Logosa, njega koji bijae uzrok njihova zaea,
bio otvoren za otkrivenje nade koja e mu doi odozgo.
8. Emanacija Spasitelja
Logos pokreta polagao je nade i oekivanja o uzvienome. to se
onih od sjene tie, odvojio se od njih u svakom pogledu, budui da se
oni bore protiv njega i uope se pred njim ne ponizuju. Bio je zadovo
ljan biima misli. to se tie onoga koji je ovako uspostavljen i koji je
unutar uzvienih granica, prisjeajui se onoga koji je nepotpun, Logos
ga je stvorio na nevidljiv nain, meu onima koji su nastali u skladu s
milju, u skladu s onime koji je bio s njima, dok ga ivotvorno svjetlo
nije obasjalo odozgo, onoga koji je zaet milju bratske ljubavi prapo
etnih Pleroma.
Posrtanje, koje se dogodilo eonima Oca Sveukupnosti koji nisu pa
tili, bijae im dovedeno kao njihovo vlastito, na paljiv i ne zloban, ve
neizmjerno sladak nain. 86 [Dovedeno je] Sveukupnostima kako bi
mogle biti pouene o [nedostatku] od strane jedinstvenoga, od kojega
su [samoga] sve one [primile snagu] da unite nedostatke.
Red [koji] bijae njegov nastade od onoga koji je bio uzvien i onoga
to se samo stvorilo iz njega i iz cjelokupne savrenosti. Onaj koji je bio
uzvien postade za onoga koji je bio nepotpun posrednik kod emanacija
eona koje nastadoe u skladu sa stvarima koje postoje. Kada im se mo
lio, one su pristale radosno i spremno, budui da su bile sporazumne i
skladno suglasne da valja pomoi onome koji je nepotpun. Okupile su
se, molei Oca u dobrohotnoj namjeri da doe pomo odozgo, od Oca,
za njegovu slavu, budui da onaj koji je nepotpun ni na koji drugi na
in nije mogao postati savren, osim ako bi to bila volja Plerome Oca,
koju je on privukao, otkrio, i pruio onome koji je bio nepotpun. Tada,
iz sklada, u nastaloj radosnoj spremnosti, oni su stvorili plod, koji je
bio zaee iz sklada, jedinstvo, vlasnitvo Sveukupnosti, otkrivanje lica
Oeva, o kojemu su eoni mislili dok su slavili i molili za pomo za svo
jeg brata, sa eljom u kojoj se Otac ubrajao meu njih. Stoga su rado i
spremno stvorile plod. A on je objavio sporazum o otkrivenju svojeg
jedinstva s njima - a to je njegov voljeni Sin. 87 A Sin u kojemu se
Sveukupnosti raduju obavio ih je poput ruha, ime je dao savrenstvo
onome koji je bio nepotpun i potvrdu onima koji su bili savreni, onaj
kojega se pravilno naziva "Spasiteljem" i "Iskupiteljem" i "Izuzetno
ugodnim" i "Ljubljenim", "Onim kojemu su molitve ponuene" i "Kris
tom" i "Svjetlou za one imenovane", u skladu s onima iz kojih je
stvoren, budui da je postao imena poloaja [koja] su mu dana. I kojim
ga se drugim imenom moe nazvati osim "Sin", kao to ve rekosmo,
kad je on znanje Oca, za kojeg je elio da ga upoznaju?
Ne samo da su eoni stvorili lice Oevo kojemu su pjevali hvale, kao
to smo ve spomenuli, ve su proizveli i svoje; jer eoni koji slave stvo
rili su svoju pojavu i svoje lice. Bili su stvoreni za njega poput vojske,
kao za kralja, budui da bia misli njeguju snanu povezanost i uzaja
man sklad. Stvoreni su u mnogostrukom obliku kako bi onaj kojem e
se pruiti pomo mogao vidjeti one kojima se za pomo molio. On isto
tako vidi i onoga koji mu je pomo pruio.
Plod sporazuma s njime, kojega smo ranije spomenuli, podloan je
moima Sveukupnosti. Jer Otac je postavio Sveukupnosti unutar njega,
i one koje su prapostojale i one koji jesu, kao i one koji e tek biti. 88
On to bijae u stanju (uiniti). Otkrio je one koje je postavio u njega.
Nije ih dao kada mu [ih] je povjerio. Upravljao je ustrojstvom svijeta
u skladu s vlau koja mu je otprve dana, i (u skladu) s moi zadatka.
Zapoeo je stoga i proveo svoje otkrivenje.
Onaj u kojemu je Otac i onaj u kojemu su Sveukupnosti <bijae> stvo
ren prije onoga kojem je nedostajao vid. On ga je pouio o onima koji
tragaju za vidom pomou sjaja te savrene svjetlosti. On ga je prvi usa
vrio u neizrecivoj radosti. Usavrio ga je za sebe sama kao savrenog,
a dao mu je i ono to svakom pojedincu prilii imati. Jer to je odreenje
prve radosti. I <on> nevidljivo posija u njega rije kojoj je sueno da
postane znanje. I dade mu mo da odvoji i izbaci iz sebe one koji su mu
neposluni.
On mu se, dakle, objavio. Ali onima koji su nastali zbog njega otkrio
se u obliku koji ih nadilazi. Jedan spram drugoga, oni su bili u neprijatelj
stvu. Iznenada, on im se razotkrio i priao u obliku munje. I dokrajivi
zamrenost u kojoj su se meusobno nalazili, on ju je zaustavio 89 izne
nadnim otkrivenjem, koje im ne bijae najavljeno niti su ga oekivali,
a niti su za nj znali. I uplaie se zbog toga, i padoe pred njim niice,
budui da nisu mogli podnijeti pojavu svjetlosti koja ih je zgromila. Onaj
koji se ukazao bio je napad za dva reda. Kao to je biima misli dano
ime "maleni", zbog ega oni tek nasluuju da imaju uzvienoga, - on
postojae prije njih, - oni su u sebi zasijali uenje spram uzvienoga
koji e se ukazati. Pozdravie stoga njegovo otkrivenje i poklonie mu
se. I postadoe <njegovi> uvjereni svjedoci. Priznali su svjetlost koja je
nastala kao neto snanije od onih koji su se protiv njih borili. Bia prilika
su, meutim, bila krajnje uplaena, budui da nita o njemu nisu ula od
poetka, naime da postoji vizija te vrste. I padoe stoga u jamu neznanja
koja se naziva "Vanjska Tama", "Kaos", "Had" i "Bezdan". On je uspo
stavio ono to je bilo ispod reda bia misli, budui da je bilo snanije od
njih. Bila su dostojna vladati nad neizrecivom tamom, budui da je ona
njihova i da je to njihova sudbina. Dopustio je da i ona, takoer, budu od
koristi ustrojstvu koje e doi, 90 kojemu ih je i [dodijelio].
Velika je razlika izmeu otkrivenja onoga koji je nastao onome koji
bijae nepotpun i onima koji trebaju zbog njega nastati. Jer njemu se
otkrio iznutra, budui da je on s njime i njegov je supatnik, koji mu
prua pokoj malo pomalo, pomae njegovu rastu, podie ga i daje mu
se u potpunosti za radost koju mu prua vizija. Onima, meutim, koji
su izvana, otkrio se brzo i na zapanjuju nain, povukavi se naglo i ne
dopustivi im da ga vide.
9. Pleroma Logosa
Kada je nepotpuni Logos prosvijetljen, zapoela je njegova Pleroma.
Pobjegao je od onih koji su ga isprva uznemiravali. Nije vie bio izmi
jean s njima. Svukao je sa sebe onu oholu misao. Primio je mijeanje
s Pokojem, kada su oni koji su mu isprva bili neposluni, pokleknuli i
pred njim se ponizili. I radovao se posjetu brae svoje koja su ga po
sjetila. Slavio je i hvalio one koji su se ukazali kao pomo njemu, dok
je zahvaljivao to je pobjegao onima koji su se protiv njega pobunili, i
divio se i tovao veliinu i one koji su mu se odluno ukazali. Stvorio
je vidljive slike ivih lica, ugodne kao i [sve] to je dobro, koje postoje
meu stvarima koje postoje i slie im po ljepoti, iako im nisu jednake
po istini, budui da nisu iz sporazuma s njime, izmeu onoga koji ih je
stvorio 91 i onoga koji mu se razotkrio. No on djeluje u mudrosti i zna
nju, mijeajui Logos sa sobom u potpunosti. Stoga su veliki oni koji su
iz njega proizali, veliki kao i ono to uistinu jest veliko.
Nakon to je ostao zapanjen ljepotom onih koji su mu se ukazali, on
im iskaza svoju zahvalnost za taj posjet. Logos je to uinio kroz one od
kojih je primio pomo, a za postojanost onih koji su zbog njega nastali,
kako bi primili neto dobro, jer mislio je moliti za ustrojstvo svih onih
koji su iz njega proizali, koje je postojano, kako bi ih to uspostavilo.
Stoga su oni koje je stvorio s namjerom u koijama, kao i oni koji su
nastali, oni koji su se ukazali, kako bi proli sva mjesta stvari koje su
ispod i kako bi svatko dobio mjesto koje je ustanovljeno poput njega. To
je unitenje za bia prilika, ali je za bia misli dobrostiv in, otkrivenje
[Ponavljanje rijei nastalo pogrekom] onih koji su iz ukaza, to bijae
jedinstvo u patnji, dok su oni sjeme koje nije nastalo samo od sebe.
Onaj koji se ukazao bijae lice Oca i sklada. On bijae ruho (sainje
no) od svake milosti i hrana za one koje je Logos stvorio dok je molio,
slavio i tovao. 92 To je onaj kojega je slavio i tovao dok je gledao one
kojima se molio, kako bi ih usavrio kroz slike koje je stvorio.
Logos je jo vie pridodao njihovoj uzajamnoj pomoi i nadi u obe
anje, budui da imaju radost i obilje pokoja, kao i ista zadovoljstva.
Stvorio je one kojih se sjeao od poetka, dok nisu bili s njime, (stvorio
ih je) tako da posjeduju savrenstvo. [Ponavljanje rijei nastalo pogre
kom] Dok je onaj koji pripada viziji s njime, on postoji u nadi i vjeri u
savrenog Oca, isto kao i Sveukupnosti. On mu se ukazuje prije nego
se s njime izmijea kako oni koji su nastali ne bi nestali pri pogledu na
svjetlost, budui da ne mogu prihvatiti taj veliki, uzvieni lik.
Misao Logosa, koji se vratio svojoj postojanosti i vladao onima koji
su zbog njega nastali, nazvana je "Eonom" i "Mjestom" svih onih koje
je stvorio u skladu s ukazom, a naziva se jo i "Sinagogom Spasenja",
budui da se on izlijeio od rasprenja, koje je raznolika misao, i da se
vratio jednoj jedinoj misli. Ona se isto tako naziva i "Riznicom" zbog
pokoja kojeg je primio, pruajui (ga) sebi samome. 93 Naziva se i
"Nevjestom" zbog radosti onoga koji mu se dao u nadi da e iz te zajed
nice nastati plod i koji mu se ukazao. Naziva se i "Kraljevstvom" zbog
postojanosti koju je primio, dok se raduje prevlasti nad onima koji su
se protiv njega borili. Naziva se i "Radou Gospodina" zbog zadovolj
stva u [koje se] zaogrnuo. S njime je svjetlost, koja mu prua naknadu
za dobre stvari koje su u njemu, a (s njime je) i misao o slobodi.
Eon o kojemu smo ranije govorili nalazi se iznad dva reda onih koji
se meusobno bore. On nije sudrug onih koji imaju prevlast, i nije umi
jean u bolesti i slabosti, stvari koje pripadaju misli i prilici.
Ono u emu se Logos uspostavio, savren u radosti, bijae eon, koji
je imao oblik materije, ali i ustroj uzroka, a to je onaj koji se razotkrio.
(Eon bijae) slika onih stvari koje su u Pleromi, onih stvari koje nastaju
iz obilja veselja onoga koji postoji u radosti. Ono, tovie, lice onoga
koji se razotkrio, bijae iskreno i pozorno i puno obeanja za ono to
je trailo. Ono je imalo sve oznake Sina, njegovu bit, njegovu mo i
njegov oblik, njega kojeg je on volio i s kojim bijae zadovoljan 94 te
kojega je na blagi nain zaklinjao. Bila je to svjetlost, elja za ustolie
njem, volja za primanjem nauka i oko za viziju, svojstva koja je dobio
od uzvienih. Bila je to i mudrost njegova miljenja, za razliku od stvari
koje su ispod ustrojstva. Bila je to i rije za govorenje i usavravanje
stvari te vrsti. A upravo su te stvari od njega preuzele oblik, ali u skladu
sa slikom Plerome, imajui oeve koji su bili ti koji su im podarili ivot,
i svaka je bila preslika svakoga od lica, koja su oblici mukosti, budui
da nisu od bolesti koja je enskost, nego od onoga koji je tu bolest ve
ostavio iza sebe. Ime toga je "Crkva", jer u skladu oni su nalik na sklad
skupa onih koji se razotkrie.
Ono to nastade na sliku svjetlosti takoer je savreno, utoliko to je
slika jedne postojee svjetlosti, naime Sveukupnosti. ak i da je manje
vrijedno od onoga na iju je sliku nastalo, ono je ipak nedjeljivo, budui
da je lice nedjeljive svjetlosti. Oni, meutim, koji su nastali na sliku
svakog pojedinog eona, oni su u svojoj biti u onome koga smo ranije
spomenuli, no nisu mu jednaki po moi, jer ona (mo) je u svakome
od njih. U tome meusobnome mijeanju oni posjeduju jednakost, 95
no nijedan od njih nije odbacio svoja pojedinana svojstva. Stoga su
oni strasti (patnje), jer strast (patnja) je bolest, budui da nisu proizvodi
sporazuma Plerome, ve ovoga, preuranjenoga, prije nego to je primio
Oca. Iz tog razloga sporazum s njegovom Sveukupnou i voljom bijae
dobrostiv in za ustrojstvo koje je tek imalo nastati. Dano im je da prou
mjestima koja se nalaze ispod, budui da ta mjesta ne mogu prihvatiti
njihov iznenadan, brz dolazak, osim ako (ne dou) pojedinano, jedan
po jedan. Njihov je dolazak nuan, jer s njime e sve biti usavreno.
Ukratko, Logos je primio viziju svih stvari, onih koje su prapostojale
i onih koje su sada, kao i onih koje e tek biti, budui da je njemu povje
reno ustrojstvo svega onoga to postoji. Neke stvari ve su u onima koje
su spremne za nastajanje, no sjeme koje e postati nosi on u sebi, zbog
obeanja koje je pripadalo onome to je zamislio, kao neto to pripada
sjemenju koje e nastati. I on je stvorio svoje potomstvo, to jest otkrivenje
onoga to je zamislio. Neko se vrijeme, meutim, sjeme obeanja uva,
tako da oni kojima je postavljen zadatak mogu biti postavljeni dolaskom
Spasitelja i onih koji su s njime, onih koji su prvi u znanju i slavi Oca.
10. Ustrojstvo
Prilino je iz 96 molitve koju je on izmolio i obraenja koje se zbog
toga dogodilo da neki ieznu, a drugi se okoriste, dok e se neki opet
odvojiti. On je prvi pripremio kaznu za one koji su neposluni, koristei
se moima onoga koji se ukazao, onoga od kojeg je primio vlast nad
svim stvarima, kako bi se od njega odvojio. On je taj koji je ispod i on se
takoer dri po strani od onoga to je uzvieno, dok ne pripremi ustrojstvo
svega onoga to je izvanjsko i svakome da za njega predvieno mjesto.
Logos je isprva uspostavio sebe, kada je uljepao Sveukupnosti, kao
temeljno naelo, uzrok i vladara stvari koje e tek nastati, poput Oca,
onoga koji je bio uzrok ustanovljenja, koje e prvo iza njega postojati.
On je stvorio prapostojee slike, koje je stvorio u hvali i slavljenju.
Uljepao je potom mjesto za one koje je stvorio u slavi, koje se zove
"Raj" i "Uitak", "Radost koja daje ivot" i "Radost", koje prapostoji.
I od svake dobrote koja postoji u Pleromi ono uva sliku. Uljepao je
potom kraljevstvo, nalik gradu ispunjenom svime to godi, kao to su
bratska ljubav i neizmjerna velikodunost, ispunjeno 97 svetim duho
vima i monim silama koje njime upravljaju, a koje je Logos stvorio
i ustoliio u moi. Potom (je uljepao) mjesto Crkve koja se u ovome
mjestu okuplja, imajui oblik Crkve koja postoji u eonima, koja slavi
Oca. Nakon toga (uljepao je) mjesto vjere i poslunosti, (koja izvire) iz
nade, to je Logos primio kada se svjetlost ukazala; potom (je uljepao
mjesto) naravi, koja je molitva [i] zaklinjanje, nakon kojih slijedi oprata
nje i rije o onome koji e se pojaviti.
Sva su duhovna mjesta u duhovnoj moi. Ona su odvojena od bia
misli, budui da je mo ustoliena u slici, koja razdvaja Pleromu od Lo-
gosa, dok mo koja prorie ono to e doi upravlja biima misli koja
su nastala prema onome prapoetnome te im ne doputa da se mijeaju
sa stvarima koje su nastale po vienju onih stvari koje su s njime.
Bia misli koja je izvana ponizna su; ona uvaju predoenje plero-
matskog, naroito jer dijele imena po kojima su lijepa.
Preobraenje je ponizno prema biima misli, a i zakon je ponizan
prema njima, (zakon) suda, koji je osuda i gnjev. Takoer je ponizna
prema njima mo koja odvaja one koji su ispod njih, alje ih daleko i
ne doputa im 98 [da] se protegnu preko bia misli i obraenja, a ta se
(mo) sastoji u strahu i zbunjenosti, zaboravu, uenju i neznanju, kao
i onome to nastade na nain prilike, uobraziljom. A i tim se stvarima,
iako su zapravo niske, pridaju uzviena imena. Nema znanja za one koji
su iz njih proizali, ohole i eljne moi, neposlune i licemjerne.
Svakome od njih dao je ime, budui da su dva reda u imenu. Oni koji
pripadaju misli i oni od predoenja zovu se "Desni", "Duevni", "Vat
reni" i "Srednji". Oni koji pripadaju oholoj misli i oni od prilika zovu
se "Lijevi", "Hiliki", "Mrani" i "Posljednji".
Nakon to je Logos ustoliio svakoga u njegovu redu, i slike i predo
dbe i prilike, zadrao je eon slika kao ist od svih onih koji se protiv
njega bore, budui da je to mjesto radosti. Meutim, onima od misli ot
krio je misao koju je sa sebe skinuo, sa eljom da ih uvue u materijalnu
zajednicu radi njihova sustava i prebivalita, i kako bi dali poticaj za
smanjenjem vlastita naginjanja ka zlu te ne bi vie uivali u slavi vlasti
tog okruenja i bivali razrijeeni, ve kako bi radije uvidjeli svoju bolest
od koje pate 99 te zaeli ljubav i trajnu potragu za onim koji ih moe
izlijeiti od te njihove niskosti. Isto je tako nad one koji pripadaju prilici
postavio rije ljepote kako bi ih doveo u formu. I postavio je iznad njih
zakon suda. I postavio je nad njima moi koje su korijeni stvorili [u]
svojoj udnji za moi. On ih je [postavio] da nad njima vladaju, kako
bi se, bilo uz pomo prekrasne rijei, bilo zbog prijetnje [zakona] ili iz
moi udnje za moi, red mogao ouvati od onih koji su ga sveli na zlo,
dok je Logos njima zadovoljan, jer su od koristi za ustrojstvo.
Logos poznaje sporazum dva reda u udnji za moi. Njima i svima
drugima milostivo je ispunio elju. Svakome od njih dao je odgova
rajui poloaj i odreeno je da svatko od njih vlada nekim mjestom i
djelovanjem. On uzmie do mjesta onoga koji je uzvieniji od njega
kako bi zapovijedao drugim mjestima u djelovanju koje je za njega
predodreeno djelovanje zbog naina njegova bivanja. Kao posljedica
toga postoje oni koji zapovijedaju i oni koji su potinjeni, postavljeni na
mjestima zapovijedanja i potinjavanja meu anelima 100 i arhaneli-
ma, dok su djelovanja raznih vrsta i raznolika. Svaki arhont sa svojom
rasom i svojim potraivanjima na koja po svojoj sudbini ima pravo, im
su se pojavili, bijae uvar, budui da im je bilo povjereno ustrojstvo,
a nijednome od njih ne nedostaje mo zapovijedanja i nijedan nije bez
kraljevstva od kraja nebesa do kraja [zemlje], ak i do temelja [zemlje] i
mjesta ispod zemlje. Postoje kraljevi, gospodari i oni koji zapovijedaju,
neki zadueni za kazne, drugi za dijeljenje pravde, neki koji pruaju
pokoj i iscjeljuju, drugi za uenje, trei pak za uvanje.
Nad svim arhontima on postavi Arhonta kojemu nitko ne zapovi
jeda. On je svima njima gospodar, to jest lice koje je Logos stvorio u
svojoj misli kao predoenje Oca Sveukupnosti. Njega zato krasi svako
<ime> koje <je> njegovo predoenje, budui da je obiljeen svim ve
lianstvenim svojstvima. Jer i on se zove "otac", "bog", "demiurg",
"kralj", "sudac", "mjesto", "prebivalite" i "zakon".
Logos ga koristi kao svoju ruku, kako bi uljepao i djelovao na ono
to je ispod, a koristi ga i kao usta, kako bi izrekao ono to e biti pro-
reeno.
to je izrekao, to i ini. Kad je vidio da su te stvari velike, dobre i lije
pe, bio je zadovoljan i radovao se, kao 101 daje on sam u svojoj vlastitoj
misli bio onaj koji ih je izrekao i uinio, ne znajui da poticaj unutar njega
dolazi od duha koji ga na odluan nain pokree onamo gdje eli.
to se tie stvari koje su iz njega nastale, on je o njima govorio i one
su nastale kao predoenje duhovnih mjesta koja smo ranije spomenuli
u raspravi o slikama.
Ne samo <da> je radio, ve je takoer, kao onaj koji je postavljen za
oca [svojeg] ustrojstva, stvarao pomou sebe i sjemenja, ali i [po duhu]
koji je odabran i koji e sii kroz njega na mjesta koja su ispod. Ne samo
da govori vlastite duhovne rijei, <ve> na nevidljiv nain (govori) kroz
duh koji poziva i zainje stvari koje su vee od njegove vlastite biti.
Budui da je on u svojoj biti "bog" i "otac", [kao i] svaki drugi uzvi
en naslov, mislio je da su to elementi njegove vlastite biti. Uspostavio
je pokoj za one koji su mu posluni, a za one koji su mu neposluni
takoer je uspostavio kazne. Takoer, s njime postoje raj, kraljevstvo
i sve ono to postoji u eonu koji postoji prije njega. Oni su vredniji od
otisaka zbog misli koja je s njima povezana, a koja je, takorei, 102 sje
na i ruho, jer ne vidi na koji nain stvari koje postoje zapravo postoje.
Uspostavio je radnike i sluge koji e mu pomagati u onome to ini
i govori, jer, gdje god radio, on je ostavio svoje lice i svoje prekrasno
ime, da ini i govori o stvarima o kojima on misli.
Na svoje je mjesto postavio slike svjetlosti koja se ukazala, kao i [onih
stvari koje su] duhovne, iako bijahu od njegove vlastite biti. Jer tako ih je
slavio na svakome mjestu, budui da su bile iste od lica onoga koji ih je
postavio i bijahu uspostavljene: rajevi i kraljevstva i pokoji i obeanja i
mnotvo slugu njegove volje, i iako su gospodari svojih podruja, postav
ljeni su ispod onoga koji je gospodar, onoga koji ih je postavio.
Nakon to ga je tako posluao, kako i dostoji, o svjetlima koja su iz
vor i sustav, postavio ih je iznad ljepote onoga to je ispod. Nevidljivi
duh ga je pokrenuo na taj nain, kako bi 103 poelio upravljati kroz vlas
titog slugu, kojega je takoer koristio kao ruku i kao usta i kao svoje vlas
tito lice, (a njegov sluga je) ono to on donosi, red i prijetnja i bojazan,
kako bi oni [s] kojima je inio djela u neznanju mogli prezreti poredak
koji [im je dan] na uvanje, budui da su sputani [okovima] arhonata
koji su [vrsto] na njima.
Cijeli poredak materija [podijeljen je] na tri dijela. [Snane] moi ko
je je duhovni Logos stvorio iz fantazije i oholosti ustoliio je u prvom
duhovnom redu. Potom je one (moi) koje su ove proizvele svojom ud
njom za moi postavio na srednju razinu, budui da su to moi ambicije,
kako bi vrile vlast i zapovijedale poretku koji je ispod njih koristei pri
silu i snagu. One koji su nastali iz zavisti i ljubomore, kao i sve druge po-
tomke ovovrsne naravi, postavio je u sluniki red da upravljaju krajnjim
stvarima i zapovijedaju svima onima koji postoje i cijelom podruju
stvaranja, a to su oni od kojih potjeu bolesti koje brzo unitavaju, koji
eljno ude zaeti i koji su neto na mjestu iz kojeg potjeu i kamo e
se vratiti. I zato on iznad njih postavi snane sile da [neprestano] rade
na toj stvari, kako bi 104 potomci onih koji postoje takoer mogli trajno
postojati. Jer to je njihova slava.
Drugi dio
Trei dio
Ako su oba reda, onaj s desna i onaj s lijeva, zdruena po misli koja
je stavljena izmeu njih, i koja im daje njihovo zajedniko ustrojstvo,
dogaa se da oba djeluju uz isto oponaanje svojih djela, pri emu djela
onih s desna slie djelima onih s lijeva, dok djela onih s lijeva slie
onima s desna. Pa ako se dogodi da onaj zli red nerazborito poini zlo,
<mudri> ga red oponaa u obliku nasilnog ovjeka, takoer inei zlo,
kao daje rije o moi nasilnoga ovjeka. Drugom e prigodom neraz
boriti red pokuati initi dobro, inei sama sebe njemu nalik, budui
da i skriveni red to jednako revno ini. Ba kao to je u ustanovljenim
stvarima, isto (je) [tako] i sa 109 stvarima koje su postale. Budui da
usporeuju neusporedive stvari, oni koji nisu poueni nisu bili sposobni
spoznati uzrok stvari koje postoje. Stoga su uveli druge vrste (obja
njenja) te su neki rekli da stvari koje postoje imaju svoje bie prema
providnosti. To su ljudi koji primjeuju postojanost i usklaenost ina
stvaranja. Drugi tvrde da je to neto strano. To govore ljudi koji primje
uju razliitost, bezakonje i zlo sila. Neki pak tvrde da je stvarima koje
postoje sueno da se dogode. To su ljudi koji su se bavili tim pitanjem.
Neki opet tvrde da je to neto to je u skladu s prirodom. Neki kau da
je to neto samopostojee. Veina meutim, svi oni koji su doprli do
vidljivih elemenata, ne znaju nita vie nego ostali.
Oni mudri meu Grcima i barbarima napredovali su do moi koje su
nastale po fantaziji i oholoj misli. Oni koji su iz njih potekli, u skladu s
meusobnim sukobom i buntovnitvom koje je djelovalo u njima, go
vorili su na slian nain, oholo i apstraktno, o stvarima za koje su mislili
da su mudrost, iako je ta slinost bila varka, jer mislili su da su dosegli
istinu, 110 a ustvari su (samo) dosegli zabludu. (Uinili su to) ne samo
pridajui nia imena, ve se ini da su ih ometale i same moi, kao da
su one Sveukupnost. Tako se red upleo u borbu sam, zbog oholog ne
prijateljstva jednoga [od potomaka] starijeg arhonta, koji postojae prije
njega. Stoga se nita nije dogaalo u sporazumu sa sudruzima, nita, ni
filozofija ni razne vrste medicine ni vrste retorike ni vrste glazbe ni vrste
logike, ve su sve to samo miljenja i teorije. Neizrecivost je vladala u
neredu zbog neopisiva svojstva onih koji vladaju i koji im daju misli.
to se tie onoga to je proizalo od <rase> Hebreja, stvari koje su
zapisali hilici, koji govore na nain Grka, moi onih koji misle o svima
njima, onima "desnima", moi koje sve njih potiu da misle o rijeima i
predoenju, oni ih <iznjedrie>, oni pokuae dosei istinu, i iskoristie
smetene sile koje u njima djeluju. Poslije toga dosegoe red nemijeanih,
onaj koji je utemeljen, jedinstvo koje postoji kao predoenje predoenja
Oca. Ono nije nevidljivo 111 u svojoj naravi, no obavijeno je mudrou,
kako bi sauvalo oblik istinski nevidljivoga. Mnogi ga aneli stoga nisu
uspjeli vidjeti. Isto tako, neki drugi od hebrejske rase koju smo ve spo
menuli, pravednici i proroci, nisu rekli niti pomislili nita iz fantazije
ili po prilici ili iz ezoterinog razmiljanja, ve iz moi koja je djelovala
u svakome od njih i sluajui stvari koje su vidjeli i uli, govorili su o
njima u [...]. Oni su jedni s drugima u jedinstvenom skladu, na nain
onih koji su u njima djelovali, budui da uvaju vezu i uzajamni sklad
prvenstveno putem ispovijedanja onoga koji je uzvieniji od njih. A onaj
koji je vei od njih uistinu postoji, i postavljen je zato jer ga trebaju, a
duhovni ga je Logos zaeo zajedno s njima kao onoga koji ima potrebu
za uzvienim, u nadi i oekivanju, u skladu s milju koja je sjeme spase
nja. I on je prosvjetljujua rije, koja se sastoji od misli i njegova potom
stva, kao i njegovih emanacija. Budui da pravednici i proroci, koje smo
ranije spomenuli, uvaju vjeroispovijed i svjedoanstvo o onome koji je
velik, preuzevi to od svojih oeva koji su 112 traili nadu i sluh, u njima
lei zasijano sjeme molitve i traganja, koje je zasijano u mnogima koji
su traili okrepljenje. To se ukazuje i zove ih da ljube uzvienoga te da
objave te stvari kao neto to pripada jedinstvu. A jedinstvo je ono to
je u njima djelovalo dok su govorili. Njihova vizija i njihove rijei ne
razlikuju se zbog brojnosti onih koji im dadoe viziju i rije. Stoga oni
koji su sluali to su ovi imali za rei ne odbacuju nita od toga, ve su
prihvatili svete spise na drukiji nain. Njihovim su tumaenjem uteme
ljili mnoge hereze koje meu idovima postoje sve do danas. Neke kau
da je Bog jedan i da je dao objavu u drevnim spisima. Drugi kau da je
on mnotvo. Neki kau da je Bog jednostavan i da je u naravi jedinstve
ni um. Drugi kau da je njegovo djelovanje povezano sa utemeljenjem
dobra i zla. Neki, pak, kau da je on stvoritelj onoga to je nastalo. Drugi
opet govore da 113 je stvarao pomou anela.
Mnotvo ideja te vrste proizlazi iz mnotva oblika i obilja raznih vrsta
spisa, onoga to je proizvelo njihove uitelje Zakona. Proroci, meutim,
nita nisu rekli po vlastitom nahoenju, ve je svaki od njih (govorio) o
stvarima koje je vidio i uo kroz objavu Spasitelja. To je ono to je on
objavio, pri emu je glavni predmet njihova objavljenja ono to je svaki
od njih rekao o dolasku Spasitelja, ovome dolasku. Ponekad proroci
o tome govore kao da e to biti. Ponekad kao da Spasitelj govori kroz
njihova usta, kazujui kako e Spasitelj doi i iskazati naklonost onima
koji ga nisu upoznali. I nisu se jedan drugome pridruili u nekom za
jednikom ispovijedanju vjere, ve svaki od njih, na temelju onoga od
ega je primio mo da o njemu govori i na temelju mjesta koje je vidio,
misli da e iz toga biti zaet i da e iz tog mjesta doi. Niti jedan od njih
nije znao odakle e doi niti tko e ga zaeti, ali samo o njemu vrijedi
govoriti, o onome koji e biti zaet i koji e patiti. to se tie onoga
to je bio ranije i onoga to on na vjenost jest, nezaet iz Logosa, onaj
koji ne osjea patnju i koji se utjelovio 114, on nije nadoao u njihovu
misao. I to je prikaz koji primie i bijahu potaknuti da daju, o njegovu
tijelu koje e se ukazati. Oni kau da je to stvoreno od svih njih, no to je
prije svega od duhovnog Logosa, koji je uzrok svih stvari koje su posta
le i od kojeg je Spasitelj primio svoje tijelo. On je <to> zamislio pri ot
krivenju svjetlosti, u skladu s rijeima obeanja, pri njegovu otkrivenju
iz sjemenog stanja. Jer onaj koji postoji nije sjeme stvari koje postoje,
budui da je zaet na kraju. No onome po kojemu je Otac odredio obja-
vu spasenja, onome koji je ispunjenje obeanja, njemu su pripadala sva
ta sredstva za ulazak u ivot, putem kojeg je siao na zemlju. Njegov
je Otac jedan i jedini je istinski njegov otac, nevidljiv i nespoznatljiv,
neshvatljiv u svojoj prirodi, koji je jedini Bog u svojoj volji i svojem
obliku, koji je dao da ga se vidi, spozna i shvati.
13. Utjelovljeni Spasitelj i njegovi pratioci
On je taj koji bijae na Spasitelj u voljnoj samilosti, koji je ono to i
oni bijahu. Jer zbog njih se on oitovao u nevoljkoj patnji. Oni su postali
tijelo i dua - na vjenost - koji ih dre i s propadljivim stvarima oni
umiru. A to se tie onih koji [nastadoe], 115 onaj nevidljivi ih je na
nevidljiv nain pouio o sebi.
Ne samo daje <na sebe> preuzeo smrt onih koje je mislio spasiti, ve
je takoer prihvatio njihovu malenkost, u koju se spustie kada bijahu
<roeni> u dui i tijelu. (Uinio je to) jer je dopustio da bude zaet i
roen kao dijete, u tijelu i dui.
Izmeu svih drugih koji su to dijelili, i onima koji su pali i primili
svjetlost, on je doao uzvien, jer je dopustio da bude zaet bez grijeha
i oskvrnua. I bi zaet u ivot, bivajui u ivotu jer su ono prvo i ono
potonje u patnji i mijenjanju miljenja Logosa koji je potaknuo, koji ih
je ustoliio u tijelu i dui. On je taj <koji> je na sebe preuzeo onoga koji
je doao iz onih koje smo ranije spomenuli.
On nastade iz velianstvene vizije i nepromjenjive misli Logosa koji
se vratio sebi, nakon svog poticaja, iz ustrojstva, kao to i oni koji su s
njime doli preuzee tijelo, duu, potvrdu, postojanost i sud o stvarima.
I oni su takoer namjeravali doi.
Kada su pomislili na Spasitelja, oni su doli i [doli su] kada je on
znao; takoer su doli uzvieniji u emanaciji u skladu s tijelom od onih
koji bijahu stvoreni nedostatni, jer 116 na taj su nain i oni primili
svoju tjelesnu emanaciju zajedno s tijelom Spasitelja, kroz otkrivenje i
mijeanje s njime. Ti drugi bijahu oni od jednoga bivstva, a ono uistinu
jest duhovno (bivstvo). Ustrojstvo je drukije. Ovo je jedna stvar, ono
je druga. Neki proizlaze iz patnje i podjele te im je potrebno iscjeljenje.
Drugi su iz molitve pa lijee bolesne, budui da su postavljeni kako bi
lijeili one koji su pali. To su apostoli i evanelisti. Oni su Spasiteljevi
uenici i uitelji koji trebaju poduku. Zbog ega su, onda, i oni sudjelo
vali u patnjama koje su bile zajednike onima koji su iz patnje roeni,
ako su uistinu tjelesni proizvodi u skladu sa ustrojstvom, i Spasiteljem,
koji nije sudjelovao u patnji?
Spasitelj bijae slika onog jedinstvenoga, onoga koji je Sveukupnost
u tjelesnom obliku. Stoga je ouvao oblik nedjeljivosti, zbog ega ne
osjea patnju. Oni su, meutim, slike svega to se oituje. Stoga pre
uzimaju djeljivost iz obrasca, budui da su oblik uzeli za nasad koji je
ispod [nebesa]. Isto tako, ovo 117 sudjeluje u zlu koje postoji na mjes
tima koja su dosegli. Jer volja je drala Sveukupnost pod grijehom
kako bi po toj volji on bio milosrdan prema Sveukupnosti te bi oni
mogli biti spaeni, dok je jedan jedini odreen da daje ivot, a svi ostali
trebaju spasenje. Zbog takvog (razloga) poe se primati milost kako bi
se primile asti koje Isus bijae proglasio, a koje bijahu doline da ih
on objavi ostalima, budui da je bilo postavljeno sjeme obeanja Isusa
Krista, kojemu smo sluili u (njegovu) otkrivenju i zajednitvu. Obea
nje je sadravalo poduku i povratak onome od ega su isprva potekli,
od kojega imaju kap, kako bi se njemu vratili, a to je ono to zovemo
"iskupljenje". Ono je osloboenje iz suanjstva i prihvaanje slobode.
Na njegovim mjestima vlada suanjstvo onih koji bijahu robovi nezna
nja. Sloboda je znanje o istini koja je postojala prije nego je neznanje
zavladalo, zanavijek bez poetka i kraja, kao neto dobro i spasenje
stvari, kao osloboenje iz ropske prirode u kojoj su patile.
Oni koji su stvoreni u niskoj misli tatine, to jest (misli) koja ide ka
zlim stvarima 118 kroz misao koja ih nadolje [vue] ka elji za moi,
oni u posjed primie slobodu, iz obilja milosti koja je odozgo gledala dje
cu. To je, meutim, bilo uzburkavanje strasti i unitenje onoga to je on
u poetku od sebe odbacio, kada ih je Logos od sebe odvojio, (Logos)
koji bijae razlog njihove predodredenosti za unitenje, iako <ih> je
zadrao na kraju ustrojstva i dopustio im da postoje jer ak i oni bijahu
potrebni za ono to je bilo ureeno.
Uvod:
FREDERIK WISSE
Uvod:
HELMUT KOESTER
Evanelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu
izreka (svih 114 izreka nije pronaeno u rukopisu, no veina dananjih znanstvenika
slijedi tu numeraciju) u veini sluajeva glasi, "Isus (im) ree", a ponekad i sa pita
njem ili konstatacijom uenika. Samo je u jednom sluaju(13) izreka produljena u po
duu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sauvanih u Evan
elju po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatoloke izreke (proroanstva),
te pravila namijenjena zajednici. U ovome se dokumentu pojavljuju redoslijedom ko
ji ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojav
ljuju zajedno zbog slinosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti tog evanelja u
izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su
otkriveni i objavljeni poetkom 20. stoljea, no koji su prepoznati kao dijelovi Evan
elja po Tomi tek po otkriu koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih grkih pa
pirusa sadri izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva sadre izre
ke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz rukopisa napisa
nog prije 200. g. n.e, to znai da se grka verzija tog evanelja u Egiptu koristila ve
u drugom stoljeu.
Autorstvo evanelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi "blizancu"
(i aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda)
Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Ede-
si (prema neto kasnijoj predaji, on je putovao ak do Indije). Drugi kranski spisi
istonih crkava takoer su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela Tomina, a naj
vjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag Hammadi (II,7).
Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Dvojbe
no je, meutim, da li je izvorno sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na
grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanelja, najprije
kruile na aramejskom, Isusovom jeziku.
Za velik broj izreka iz Evanelja po Tomi nalazimo paralele u novozavjetnim
evaneljima, u sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), kao i u Evane
lju po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38,
49, 92). Poznato je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim evaneljima, posebice
u Evanelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanelju po Egipanima (usp. izreka
22), koja su kruila u drugom stoljeu, to potvruje i Klement Aleksandrijski (oko
180-200.). Izravna veza Evanelja po Tomi s drugim nekanonskim evaneljem ipak
je veoma upitna. Mnogo je zanimljivija veza Evanelja po Tomi s kanonskim evan
eljima. Dok potonji svi sadre velike segmente narativnih materijala, u prvome ne
ma tragova takvih materijala. Ve zbog same ove injenice ne moemo na dokument
smatrati eklektikim izvatkom iz novozavjetnih evanelja. Usporedimo li oblik i izri
aj pojedine izreke s oblikom u kojemu su one sauvane u Novom zavjetu, u vei
ni se sluajeva ini kako je Evanelje po Tomi zadralo izvorniji oblik tradicionalne
izreke (u nekoliko sluajeva u kojima tomu nije tako, sve navodi na zakljuak da je
na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanelja), ili
da predstavlja verzije koje se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Neto izvorni
ji i krai oblici naroito su oiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57, 63, 64,
65, 96, usp. 109).
Po svom je anru Evanelje po Tomi slino jednom od izvora kanonskih evanelja,
takozvanom Izvoru Sinoptikih Izreka (esto zvanom "Q" od njemake rijei Quelle,
"izvor"), koji su koristili i Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronaene u ovome do
kumentu bile su i dijelovi tog izvora novozavjetnih evanelja. S druge strane, Evan
elje po Tomi takoer sadri i posve drugaije starije izreke, ije paralele nalazimo u
Evanelju po Ivanu, Markovu evanelju 4,21-25, pa ak i u Prvoj poslanici Korina-
nima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9). Nadalje, izreke koje se odnose na budui dolazak Si
na ovjejega, tako karakteristine za "Q" (usp. Lk 12,8, 10; 17,22, 24,26), uope ne
postoje. Evanelje po Tomi moemo, stoga, smatrati srodnom, no posve neovisnom
zbirkom izreka. U svom najizvornijem obliku, ono vjerojatno potjee iz prvog stolje
a (nastanak "Q" obino se smjeta u sredinu prvog stoljea).
Niti koptski prijevod niti grki fragmenti nisu ouvali to evanelje u njegovu naj
starijem obliku. Da je tekst mijenjan u procesu prijenosa, pokazuju ak i usporedbe
s postojeim koptskim i grkim tekstovima. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadra
vao mudre izreke i Isusove eshatoloke izreke, te brojne parabole. Te vrste izreka, ak
i one koje nemaju paralele u novozavjetnim evaneljima (naroito parabole 97 i 98),
mogue pripadaju najstarijem sloju predaje. Dok "Q" naglaava eshatoloko iekiva
nje dolaska "Kraljevstva Bojeg", Evanelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, na
glaava otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Oevog", putem spoznaje (gnosis) sebe
(usp. izreka 3), voene Isusovim izrekama. Takvo shvaanje spasenja slino je onome
izraenom u mnogim odlomcima Evanelja po Ivanu, u kojem je otkrivanje istine i i
vota vezano uz Isusove rijei (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanelja po Tomi progra-
matski to naglaava, tumaenje izreka istovjetno je pronalaenju vjenog ivota.
U daljnjoj povijesti i razvoju Evanelja po Tomi, mudro tumaenje Isusovih izre
ka poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostike teologije, iako je djelo nemogue
pripisati nekoj posebnoj gnostikoj koli ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe opirni
je je razraena u izrekama (usp. 50,51) koje govore o spoznaji ovjekovog boanskog
porijekla, koje se ne odnosi ak ni na Adama, iako je "nastao iz velike moi" (usp.
izreku 85). Spasenje se postie svlaenjem svega onoga to je od ovog svijeta (usp.
izreke 21, 37,56). Uenici moraju "biti samo prolaznici" u ovostranom varljivom po
stojanju (usp. 42). Postojanje idealnoga gnostikog uenika opisano je izrazom "sa
motnjak", koji se odnosi na ovjeka koji je za sobom ostavio sve ono to ljudsko bie
vee uz ovaj svijet (usp. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako
postignu "mukost" samotnog postojanja (izreka 114).
EVANELJE PO TOMI
II 32, 10-51,28
Ovo su tajne rijei koje je ivi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac
zapisao.
(1) I on ree, "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt."
(2) Isus ree, "Neka onaj tko trai ne prestane traiti sve dok ne nae.
Kada pronae, nai e se zapanjen, i vladat e nad svime."
(3) Isus ree, "Ako vam oni koji vas vode kau, 'Gledajte, kraljev
stvo je gore na nebu', tada e vas ptice nebeske pretei. Ako vam kau,
'Ono je u moru', tada e vas pretei ribe. Kraljevstvo je zapravo u va
ma, i ono je izvan vas. Kada sebe prepoznate, bit ete prepoznati, 33 i
shvatit ete da ste sinovi ivog oca. No, ako se ne prepoznate, tad ivi
te u siromatvu, i sami ste to siromatvo."
(4) Isus ree, "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja di
jete staro sedam dana za mjesto ivota, i on e ivjeti. Jer mnogi koji su
prvi postat e posljednji, i postat e jedan jedini."
(5) Isus ree, "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i otkrit e ti se ono
to je skriveno. Jer, ne postoji nita skriveno to nee izai na vidjelo."
(6) Njegovi ga uenici upitae i rekoe, "eli li da postimo? Kako
da se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"
Isus ree, "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer, sve je ot
kriveno pred licem neba; ne postoji nita skriveno to nee izai na vid
jelo, i nema te tajne koja nee biti otkrivena."
(7) Isus ree, "Blago lavu koji postane ovjek kada ga ovjek pojede;
proklet je ovjek kojega lav pojede i postane ovjekom."
(8) I on ree, "ovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju
mreu u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i meu njima prona
ao jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez
napora izabrao veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje."
(9) Isus ree, "I sija izie, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Neto sje
menja pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Jo sjemenja pade na sti
jenu, ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak, pade u tr
nje; ovo ugui sjemenje, i crvi ga pojedu. A neto sjemenja pade na dob
ro tlo, i dade dobar urod, od ezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus ree, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad
njome dok se ne rasplamti."
(11) Isus ree, "Ovo nebo e proi, i ono iznad njega e proi. Mrtvi
nisu ivi i oni koji su ivi nee umrijeti. Kada ste pojeli ono to je mrt
vo, uiniste ga ivim. Kad naete svoj poinak u svjetlosti, to ete i
niti? Na dan kada ste bili jedno, postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje,
to ete initi?"
(12) Uenici rekoe Isusu, "Znamo da e nas napustiti. Koga da sli
jedimo nakon to se to dogodi?"
Isus im ree, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg
su stvoreni nebo i zemlja."
(13) Isus ree svojim uenicima, "Usporedite me s neim i recite mi
komu sam nalik."
imun Petar mu ree, "Nalik si anelu pravedniku."
Matej mu ree, 35 "Nalik si mudrome filozofu."
Toma mu ree, "Uitelju, moja usta uope ne mogu izrei komu si
nalik."
Isus ree, "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka
kojeg sam ja otvorio."
I on ga uze, povue ga na stranu, i ree mu tri rijei. Kad se Toma
vratio drugovima oni ga upitae, "to ti je Isus rekao?"
Toma im ree, "Kad bi vam kazao samo jednu rije koju mi ree,
uzeli biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i
spalila vas."
(14) Isus im ree, "Postite li, u vama e se probuditi grijeh; molite li,
bit ete prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad ode
te u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas, jedite
to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer, ono to ue u vaa
usta nee vas ukaljati, ve e vas ukaljati ono to izae iz vaih usta."
(15) Isus ree, "Kada ugledate onog koji nije roen od ene, prostri-
te se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je va Otac."
(16) Isus ree, "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir.
Ne znaju da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma i rat. Jer, pe
tero e ih biti 36 u kui, troje e biti protiv dvoje, i dvoje e biti protiv
troje, otac e biti protiv sina i sin protiv oca. I oni e stajati samotno."
(17) Isus ree, "Dat u vam ono to ni jedno oko ne vidje, i to ni
jedno uho ne u, i to nijedna ruka ne dotaknu, i to se nikad u ljudsko
me umu nije pojavilo."
(18) Uenici kazae Isusu, "Reci nam kakav e biti na svretak."
Isus ree, "Znai li to da ste otkrili poetak, kad traite svretak? Jer,
tamo gdje je poetak, bit e i kraj. Blago onome koji svoje mjesto nae
u poetku; taj e spoznati kraj, i nee okusiti smrti."
(19) Isus ree, "Blago onome koji je postao prije nego je nastao. Po
stanete li moji uenici i posluate li moje rijei, ovo e vam kamenje
sluiti. U Raju za vas postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni
zimi, i kojima lie ne opada. Onaj tko ih upozna nee iskusiti smrti."
(20) Uenici rekoe Isusu, "Priaj nam, kakvo je kraljevstvo nebesko?"
On im ree, "Poput sjemena goruice, najmanjeg od svog sjemenja.
Ali kad ono padne na obraenu zemlju, iz njega izraste velika biljka ko
ja prua okrilje pticama nebeskim."
(21) Marija ree Isusu, "Komu su tvoji uenici nalik?"
On ree, "Nalik su 37 djeci koja posjedae na tue polje. Kada vlas
nici polja dou, kazat e, 'Ostavite nam nae polje'. Oni e se pred nji
ma svui ne bi li im ga prepustili i dali im njihovo polje. Zato kaem,
ako gospodar kue zna da e doi tat, on e ga budan doekati, i ne
e mu dopustiti da pretura po njegovom domu, njegovu kraljevstvu, i
opljaka ga. Vi, isto, bdijte suoeni sa svijetom. Velikom se snagom
oboruajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedae koje oekujete
(sigurno) e doi. Neka se meu vama nae ovjek od razuma. Kada
urod dozrije, da hitro sa srpom u ruci doe i poanje ga. Tko ima ui da
uje, neka uje."
(22) Isus vidje dojenad kako sie, i ree svojim uenicima, "Ova
djeica koju doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."
Upitae ga, "Hoemo li, ako smo kao djeca, ui u kraljevstvo?"
Isus im ree, "Kada iz dva nainite jedno, i kada postignete da unu
tarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i
ako iz mukog i enskog nainite jedno, tako da muko nije muko a
ensko da nije ensko; i kada stavite oi namjesto oiju, i ruku na mjes
to gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i oblije na mjesto obli
ja, tada ete ui u [kraljevstvo]." 38
(23) Isus ree, "Vas u izabrati, jednoga od tisuu, i dvoje od deset
tisua, i stajat e kao jedan jedini."
(24) Njegovi mu uenici rekoe, "Pokai nam mjesto gdje prebiva,
jer neophodno nam je traiti ga."
On im ree, "Tko ima ui, neka uje. U ovjeku od svjetla je svjet
lost, i on cijeli svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."
(25) Isus ree, "Ljubi brata svoga kao duu svoju, uvaj ga kao zje
nicu svoga oka."
(26) Isus ree, "Vidi trun u oku brata svojega, a u vlastitome ne vi
di balvan. Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti kako
da izvadi trun iz bratovog."
(27) <Isus ree,> "Ako ne postite od svijeta, neete pronai kraljev
stvo. Ako Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca neete vidjeti."
(28) Isus ree, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u tijelu. Sve ih
naoh opijene; meu njima ne naoh nijednoga koji je edan. I moja se
dua raalosti nad sinovima ovjejim, jer u svojemu srcu oni su slije
pi i ne posjeduju vid; prazni su doli na ovaj svijet, i prazni ga ele na
pustiti. No, sada su opijeni. Kada se okanu svojega vina, tek tada e se
pokajati."
(29) Isus ree, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada
se duh pojavi radi tijela, tada je to udo nad udima. Uistinu, udim se
39 kako se to veliko bogatstvo nalo usred tog siromatva."
(30) Isus ree, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje su dva ili je
dan, tamo sam ja s njime."
(31) Isus ree, "Nitko nije prorok u svojemu selu; nijedan lijenik ne
lijei one koji ga poznaju."
(32) Isus ree, "Grad sagraen i utvren na visokom brdu, ne moe
pasti, niti se moe sakriti."
(33) Isus ree, "Sa krovova svojih razlasite ono to svojim uima u
jete. Jer, nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je sakriva, ve je po
stavlja tako da svatko tko ue i izae vidi njezino svjetlo."
(34) Isus ree, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica e pasti u jamu."
(35) Isus ree, "Nitko ne moe ui u kuu snanoga ovjeka i silom je
zauzeti a da mu prvo ne svee ruke; tek tada mu (moe) kuu opljakati."
(36) Isus ree, "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore
to ete odjenuti."
(37) Njegovi uenici rekoe, "Kada e nam se razotkriti i kada e
mo te vidjeti?"
Isus ree, "Kada se razgolitite bez osjeaja stida, i kada svoju odjeu
stavite pod noge poput malene djece, i izgazite je, tek tada [ete vidje
ti] 40 sina onog ivoga, i neete se uplaiti."
(38) Isus ree, "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, a
nemate ih od koga drugoga uti. Doi e dan kada ete me traiti (a) ne
ete me nai."
(39) Isus ree, "Farizeji i pisari uzeli su kljueve spoznaje (gnosis) i
sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to poe
ljeli. Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao golubice."
(40) Isus ree, "Trs bijae posaen izvan Oca, no kako ne bje uvr
en, bit e iupan s korijenom i uniten."
(41) Isus ree, "Tko god ima neto u ruci, dat e mu se jo, a onome
tko nema nita, uzet e se i ono malo to ima."
(42) Isus ree, "Budite prolaznici."
(43) Uenici mu rekoe, "Tko si ti, da nam takve stvari govori?"
<Isus im ree>, "Iz onoga to vam govorim vi ne shvaate tko sam, i
postajete nalik idovima, koji (ili) vole stablo a mrze njegov plod, (ili)
vole plod a mrze stablo."
(44) Isus ree, "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina
huli, bit e mu oproteno, no onome tko huli na Duha Svetoga, nee bi
ti oproteno, niti na zemlji niti na nebu."
(45) Isus ree, "Groe se ne bere sa trnja, niti se smokve beru s e-
ljike, jer oni ne donose ploda. Dobar ovjek 41 iz svoje riznice iznosi
dobro; zao ovjek zlo iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle
rijei govori. Jer, iz obilja srca on iznosi zlo."
(46) Isus ree, "Od onih koji su roeni od ene, od Adama do Iva
na Krstitelja, nema veega od Ivana Krstitelja koji (pred njim) ne bi tre
bao oboriti pogled. No ja vam rekoh, tko god meu vama postane dije
te, upoznat e kraljevstvo, i postat e veim od Ivana."
(47) Isus ree, "Nemogue je jednom ovjeku jahati dva konja, (ili)
napeti dva luka. I niti jedan sluga ne moe sluiti dvojici gospodara;
osim ako jednog ne potuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije staro vi
no a da odmah potom eli kuati novo. I ne ulijeva se novo vino u sta
re mjehove, da se ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi mi
jeh, da se ne pokvari. Ne priiva se stara krpa na novo ruho, jer bi se ras
paralo."
(48) Isus ree, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kui, rei e brdu, 'Po-
makni se', i ono e se pomaknuti."
(49) Isus ree, "Blago samotnima i izabranima , jer vi ete nai kra
ljevstvo. Iz njega ste doli, i u nj ete se vratiti."
(50) Isus ree, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?', recite im, 'Do
li smo iz svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe raa, [sama
sebe] ustoliuje, 42 i kroz lik se njihov oituje'. Ako vas pitaju 'Tko
ste?', odgovorite, 'Mi smo njegovi sinovi, i odabranici ivoga Oca'.
Ako vas pitaju, 'Koji je znak Oca vaega u vama?', kaite im, 'Kreta
nje i spokoj'."
(51) Njegovi mu uenici rekoe, "Kada e mrtvima biti dan spokoj,
i kada e doi novi svijet?" On im ree, "Ono to iekujete ve je do
lo, ali vi to ne prepoznajete."
(52) Njegovi mu uenici rekoe, "Dvadeset i etiri proroka govorilo
je u Izraelu, i svi su oni govorili u tebi."
On im ree, "Izostavili ste ivoga koji je pred vama, i (samo) ste go
vorili o mrtvima."
(53) Njegovi mu uenici rekoe, "Je li obrezivanje potrebno ili nije?"
On im ree, "Da je potrebno, otac bi ih ve obrezane u njihovoj maj
ci zainjao. No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je postalo po
trebno."
(54) Isus ree, "Blago siromanima, jer vae je kraljevstvo nebesko."
(55) Isus ree, "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi
biti uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre, i ne uzme kri svoj po
put mene, nee me biti dostojan."
(56) Isus ree, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio je truplo, a tko
je truplo otkrio, ovaj ga svijet nije dostojan."
(57) Isus ree, "Kraljevstvo je Oevo poput ovjeka koji ima [dobro]
sjeme. Neprijatelj je njegov doao pod okriljem noi 43 i meu dobro
sjeme zasijao korov. ovjek nije dozvolio da taj korov poupaju; ree
im, 'Brinem se da ete, upajui korov, s njim poupati i penicu'. Jer,
na dan etve korov e postati vidljiv; i tad e ga poupati i spaliti."
(58) Isus ree, "Blago onome koji je patio, jer on je pronaao ivot."
(59) Isus ree, "Gledajte ivoga dok ste ivi, kako ga ne biste posli
je smrti uzaludno pokuavali nai."
(60) <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje na putu ka Judeji. On
ree svojim uenicima, "Zato ovaj ovjek nosi janje?"
Odgovorie mu, "Da ga ubije i pojede."
On im ree, "On ga nee pojesti dok je ono ivo, nego tek kada ga
ubije i kada ono postane le."
Rekoe mu, "Drugaije to ne moe uiniti."
On im ree, "I vi isto, potraite sebi mjesto pokoja, kako ne biste po
stali le i bili pojedeni."
(61) Isus ree, "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e umri
jeti, drugo e ivjeti."
Saloma upita, "Tko si ti, ovjee, da ... na moj krevet lijee i za mo
jim stolom jede?"
Isus joj ree, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano mi
je neto od mog Oca."
<...> "Tvoja sam uenica."
<...> "Zato kaem, ako je uniten, bit e ispunjen svjetlom, no ako se
podijeli, postat e ispunjen tamom."
(62) Isus ree, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44
mojih] otajstava. Ono to ini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus ree, "Bio jednom bogat ovjek, koji je imao mnogo nov
ca. Rekao je, 'Upotrijebit u svoje bogatstvo da sijem, anjem, sadim, i
punim svoja skladita plodom, da mi nita ne nedostaje'. Tako je mislio
u svojemu srcu - i te je noi umro. Tko ima ui neka uje."
(64) Isus ree, "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio veeru,
poslao je slugu da pozove goste. Sluga poe prvome, i ree mu, 'Moj
gospodar te poziva'. A ovaj ree, 'Potraujem novac od nekih trgovaca
i oni veeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat u, uz ispriku,
izostati sa veere'. Sluga poe drugome, pa mu ree, 'Moj Gospodar te
poziva'. Ovaj mu ree, 'Upravo sam kupio kuu, i tamo me trebaju na
jedan dan. Neu imati vremena'. Sluga poe treemu, te mu kae, 'Moj
gospodar te poziva'. Ovaj mu ree, 'Prijatelj mi se eni, i ja moram pri
premiti sve za svadbu. Ne mogu, stoga, doi, i ispriavam se za vee
ru.' Sluga poe etvrtome, i ree mu, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj
mu ree, 'Kupio sam imanje, i upravo kreem prikupiti najamninu. Ne
mogu, stoga, doi, i ispriavam se za gozbu'. Sluga se vrati i kaza gos
podaru, 'Oni koje si pozvao na veeru, ispriavaju se'. Gospodar ree
sluzi, 'Izii van na ulice, i dovedi sve koje nae, da veeraju'. Kupci i
trgovci nee kroiti na mjesta mojega Oca." 45
(65) On ree, "Jedan astan ovjek imao je vinograd. Dao ga je u
zakup seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih preuzeo
urod. I posla svog slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabie slugu, pretu-
koe ga, i zamalo ubie. Sluga se vrati i ispria to gospodaru. Gospodar
ree, 'Moda ih nije prepoznao'. I poalje drugog slugu, a zakupci i nje
ga pretuku. Tada im vlasnik poalje svojega sina, i ree, 'Moda e mog
sina potovati'. Kako su zakupci znali da je on taj koji e naslijediti vi
nograd, oni ga dohvate, i ubiju. Tko ima ui, neka uje."
(66) Isus ree, "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen
je kamen temeljac."
(67) Isus ree, "Tko poznaje sve, a jo osjea u sebi nedostatak, taj
je u potpunosti nedostatan."
(68) Isus ree, "Blago vama ako vas mrze i progone. Gdje god vas
progonili, nee pronai to mjesto."
(69) Isus ree, "Blago progonjenima u svojim srcima. To su oni ko
ji su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome trbuh
napuniti."
(70) Isus ree, "To to imate spasit e vas, ako iz sebe to porodite. To
to nemate u sebi ubit e vas, ako u sebi to nemate."
(71) Isus ree, "Ja u [ovu] kuu [razoriti], i nitko je nee moi opet
izgraditi [...]" 46
(72) [Jedan ovjek] mu [ree], "Kai mojoj brai da posjed mog oca
sa mnom podijele."
On mu ree, "O, ovjee, tko je mene postavio za djelitelja?"
Okrene se svojim uenicima i ree im, "Jesam li ja netko tko dijeli?"
(73) Isus ree, "etva je obilna, no etelaca je malo. Molite, zato,
Gospoda da poalje etelaca za etvu."
(74) On ree, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u njemu ne
ma vode."
(75) Isus ree, "Mnogi stoje pred vratima, ali samotnici su ti koji e
ui u branu lonicu."
(76) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput trgovca koji je meu ro
bom pronaao biser. Trgovac bijae mudar. Prodao je svu robu, a biser
kupio za sebe. Traite i vi njegovo vjeno i trajno blago, gdje moljac ne
dolazi da izjeda, niti crv da razara."
(77) Isus ree, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve. Iz mene je
sve poteklo, i sve se k meni vratilo. Rascijepite komad drveta, i ja sam
ondje. Podignite kamen, i tamo ete me nai."
(78) Isus ree, "Zato ste doli u pustinju? Vidjeti trsku kako se na
vjetru savija? Vidjeti ovjeka u krasne haljine obuena, [poput vaih]
kraljeva i 47 odlinika? Oni nose krasne haljine, a ne mogu prepozna
ti istinu."
(79) Jedna ena iz mnotva mu ree, "Blagoslovljena je utroba koja
te nosila i njedra koja su te dojila."
On [joj] ree, "Blagoslovljeni su oni koji su uli Oevu rije i uisti
nu je ouvali. Jer doi e dani kad ete rei, 'Blagoslovljena utroba ko
ja nije zaela i njedra koja nisu dojila.'"
(80) Isus ree, "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo, no onaj tko je
otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus ree, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio, a tko ima mo,
neka je se odrekne."
(82) Isus ree, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri, a tko je od mene
daleko, daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus ree, "Ljudima su slike vidljive, no svjetlo u njima skrive
no je u slici Oeva svjetla. On e se ljudima objaviti, no slika e njego
va ostati skrivena njegovom svjetlou."
(84) Isus ree, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete. No, kada ugledate
svoj lik koji je prije vas nastao, i koji niti umire niti biva vidljivim, to
li ete morati podnijeti!"
(85) Isus ree, "Adam je nastao iz velike moi i iz velikog bogat
stva, ali nije vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan, ne [bi oku
sio] smrti."
(86) Isus ree, "[Lisice 48 imaju svoje jazbine] i ptice imaju svoja
gnijezda, ali Sin ovjeji nema gdje da osloni glavu i otpoine."
(87) Isus ree, "Jadno je tijelo koje o tijelu ovisi, i jadna je dua ko
ja ovisi o oboma."
(88) Isus ree, "Aneli i proroci e doi k vama, i dati vam ono to
(ve) imate. I vi sami, dajte im ono to imate, i kaite sami sebi, 'Kada
e doi da prime ono to je njihovo?"
(89) Isus ree, "Zato perete vanjsku stranu kalea? Zar ne shvaate
da je isti onaj koji je stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjtinu?"
(90) Isus ree, "Doite k meni, jer moj je jaram lagan, a moja vlast
blaga, i nai ete za sebe spokoj."
(91) Oni mu rekoe, "Reci nam tko si, da u tebe moemo vjerovati."
On im ree, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje pred vama sto
ji niste prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."
(92) Isus ree, "Traite i nai ete. Pa ipak, neto ste me bili pitali to
vam tad nisam rekao. Sada vam to elim rei, a vi ne pitate."
(93) < Isus ree,> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace u
gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."
(94) Isus (ree), "Tko trai, nai e, a [tko kuca], otvorit e mu se."
(95) [Isus ree], "Ako imate novaca, 49 ne lihvarite njime, ve [ga]
dajte onomu koji vam ga nee vratiti."
(96) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput one ene koja je uzela
malo kvasca, [sakrila] ga u tijesto, pa iz njega izmijesila velike hljebo
ve. Tko ima ui neka uje."
(97) Isus ree, "Kraljevstvo [Oevo] je poput one ene koja je nosi
la [up] pun brana. Dok je ila putem, jo uvijek daleko od kue, drka
je upa pukla, i brano se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala; ne
zgodu nije primijetila. Kada je dola kui, stavila je up na zemlju i na
la ga praznim."
(98) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput onog ovjeka koji je na
umio ubiti monika. U vlastitoj je kui isukao ma, i zario ga u zid kako
bi doznao je li mu ruka dovoljno snana. Potom je ubio monika."
(99) Uenici mu kazae, "Vani su tvoja braa i tvoja majka."
On im ree, "Ovi ovdje, koji vre volju mojeg Oca, to su moja braa
i moja majka. Oni su ti koji e ui u kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu, "Carevi ljudi trae od nas
porez."
On im ree, "Caru podajte carevo, Bogu Boje, a ono to je moje,
meni podajte."
(101) <Isus ree,> "Tko ne mrzi svojega [oca] i majku svoju kao ja,
ne moe mi postati [uenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca] i majku svo
ju kao ja, ne moe mi postati [uenikom]. Jer moja majka [...], 50, no
[moja] je istinska [majka] ona koja mi je dala ivot."
(102) Isus ree, "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u jas
lama meu volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje] jesti."
(103) Isus ree, "Sretan je ovjek koji zna kada e doi razbojnici,
koji zna kad da ustane, prikupi svoje oruje i naorua se prije nego na
padnu."
(104) Rekoe Isusu, "Hajde da danas molimo i postimo."
Isus ree, "Kakav sam to grijeh poinio, i u emu sam to poraen?
Ali kad mladoenja izae iz svadbene lonice, neka tada poste i mole."
(105) Isus ree, "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
(106) Isus ree, "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete sinovi ov
jeji; i kada kaete, 'Brdo pomakni se', ono e se pomaknuti."
(107) Isus ree, "Kraljevstvo je poput pastira sa stotinu ovaca. Jedna,
najvea od njih, zaluta. On ostavi devedeset i devet (i) krene u potragu
za tom jednom, da je pronae. Nakon svih muka, on ree ovci, 'Ljubim
te vie od onih devedeset i devet.'"
(108) Isus ree, "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja. Ja sam po
stat u on, i ono to je skriveno tad e mu se razotkriti."
(109) Isus ree, "Kraljevstvo je poput ovjeka koji je u svom polju
imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u
nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago]. Preuzeo je polje
51 i prodao [ga]. Onaj koji gaje kupio krenuo je orati i [pronaao] bla
go. I davao je poslije novac uz kamate kome god ga bijae volja."
(110) Isus ree, "Tko je pronaao svijet i obogatio se, neka se odrek
ne svijeta."
(111) Isus ree, "Nebo i zemlja pred vama e se smotati, i onaj tko
ivi od ivoga nee iskusiti smrti." Ne kae li Isus, "Tko sebe pronae,
svijet ga nije dostojan"?
(112) Isus ree, "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovis
na o tijelu."
(113) Uenici mu rekoe, "Kada e doi Kraljevstvo?"
<Isus ree,> "Nee doi zato to ga oekujemo. Nee se govoriti,
'Evo ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Oevo razastire zem
ljom, ali ljudi ga ne vide."
(114) imun Petar im ree, "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu
dostojne ivota."
Isus ree, "Ja sam u je voditi da je uinim mukom, kako bi i ona
postala ivim duhom poput vas mukaraca. Jer, svaka ena koja sebe
uini mukom, ui e u Kraljevstvo nebesko."
Evanelje po Tomi
EVANELJE PO FILIPU (II,5)
Uvod:
WESLEY W. ISENBERG
EVANELJE PO FILIPU
1151,29-86, 19
Evanelje po Filipu
HIPOSTAZA ARHONATA (II,4)
Uvod:
ROGER A. BULLARD
HIPOSTAZA ARHONATA
II 86, 20-97, 23
Hipostaza Arhonata
O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XII,2)
Uvod:
HANS-GEBHARD BETHGE
Tekst ovoga traktata prilino je dobro ouvan. Djelo je svojevrsni kompendij sre
dinjih gnostikih ideja, naroito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji. Teme
ljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je djelomice izloena u poluznan-
stvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Napisana je u obliku apologe-
tikog traktata, sa namjerom privlaenja novih sljedbenika. Uvelike je u njoj zanema
rena zemaljska povijest, ali i opisi gornjega svijeta, ukljuujui i njegov razvoj. Na te
melju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja se na poetku jasno izraava,
a potom provlai i kroz ostatak teksta, znanstvenici su tekstu dodijelili hipotetiki
naslov O podrijetlu svijeta.
Postoje valjani razlozi za pretpostavku da je posrijedi svjesno i dobro promiljeno
knjievno djelo koje nije pretrpjelo veih sekundarnih izmjena, ve je rezultat dugog
procesa prenoenja predaje. Djelo je vjerojatno nastalo poetkom 4. stoljea. Izvan
redna mjeavina raznovrsnih idovskih gledita, manihejskih elemenata, kranskih
ideja, grkih filozofskih koncepcija, i likova iz grke ili helenistike mitologije, magi
je i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na Aleksan-
driju kao vjerojatno mjesto nastanka grkog izvornika rasprave O podrijetlu svijeta.
Mogue je da se proces prevoenja na koptski sastojao od nekoliko faza. Loe stanje
brojnih odlomaka koji zahtijevaju ispravke, zajedno sa drugim vrlo tekim, jedva it
ljivim dijelovima, mogue je objasniti pretpostavkom da je tekst koji se nalazi pred
nama iz poetne, provizorne faze tog procesa prevoenja. O podrijetlu svijeta bio bi
stoga "opus imperfectum" (B. Layton).
Autor se slui razliitim izvorima i predajama, od kojih su neke gnostike a neke
nisu, koje je teko poblie odrediti u okviru knjievne kritike, ajo tee rekonstruirati.
Tekst je stoga, na dijelovima neujednaen ili kontradiktoran, budui da barem nekoli
ko tih predaja ili djela pretpostavljaju vlastite sustave, ili sadre neke druge tendenci
je, npr. setijanske, valentinijanske ili ak manihejske. O podrijetlu svijeta nema nikakav
vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatijih gnostikih sustava. Autor
rabi izravne ili neizravne navode, reference, saetke, objanjenja i etimologije, koji
stoje u snanoj opreci prema dominantnom narativnom stilu. Namjera ovakve obrane
vlastitih stajalita, pozivanjem na neka druga djela, jest izlaganje sadrajne i uvjerlji
ve argumentacije. O podrijetlu svijeta sadri brojne paralele sa Hipostazom Arhona-
ta, to upuuje na blisku povezanost dvaju tekstova. Pa ipak, razliita priroda dvaju
dokumenata, drukiji pogledi na svijet i brojne razlike u pojedinostima navode na za
kljuak da je direktna literarna povezanost malo vjerojatna. Paralelizam je vjerojatno
rezultat koritenja grae iz istoga izvora.
Kozmogonija i antropogonija koje slijede nakon polufilozofskog uvoda djelomice
su orijentirane na Postanak 1-2, a mimo toga na koncepte sadrane u Knjizi jubileja,
Knjizi Henokovoj i Knjizi Henokovih tajni. Openito uzevi, dominiraju karakteristi
no idovski utjecaji, u angelologiji, demonologiji, i eshatologiji, kao i u etimologija
ma. Gnostika reinterpretacija dobivene grae u znatnoj mjeri varira, od potpune re
valorizacije, npr. u sluaju demijurgove preuzetnosti (koristei Iz 45,5; 46,9 LXX), i
onoga to se dogaa u Postanku 3, do prilino cjelovitog preuzimanja idovskih ide
ja i motiva, kao to je prikaz raja.
Primordijalna povijest stavlja naglasak na arhontsko stvaranje zemaljskoga ovje
ka od strane, u vezi s doktrinom o prvobitnom ovjeku, koju je veoma teko shvatiti
zbog variranja motiva i heterogenih koncepcija. S druge strane, primordijalna povijest
ve inicira priu o otkupljenju od strane Pistis Sofije, ili Sofije Zoe, koje se susreu ili
djeluju na razliite naine. Meutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema
sredinju, ve prilino marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada
onim gnostikim tekstovima u zbirci Nag Hammadi koji su u sutini nekranski.
Rasprava O podrijetlu svijeta orijentirana je prema univerzalnoj eshatologiji, to
je sve do kraja vidljivo u brojnim naznakama, kao i po opirnom prikazu konanih
zbivanja uz mnotvo misli, izraza i motiva apokalipticizma. Konano stanje, koje na
stupa pod utjecajem vieg svijeta, uz razlikovanje otkupljenja gnostika od unitenja
svega stvorenog zajedno sa stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te onemoguava
ponavljanje zbivanja opisanih u raspravi O podrijetlu svijeta.
O podrijetlu svijeta je znaajno gnostiko djelo. Taj prilino opiran tekst prua
nam dobar uvid u nain razmiljanja obrazovanog autora, u njegove radne navike i ar
gumentaciju kljunih pitanja. To djelo, tovie, pokazuje do kojega se stupnja i s ko
liko slobode gnostiki pisac slui stranom, ak i negnostikom i heterogenom milju.
Ono, stoga, pokazuje da je gnostiko miljenje o svijetu i postojanju bilo mnogo zna
ajnije od mitoloke formulacije. O podrijetlu svijeta moe nam pomoi da razumije
mo kako se gnostiko vienje svijeta, u srazu s drugim intelektualnim strujama a kat
kada i uz njihovu pomo, uspjelo odrati, a katkad i odnijeti pobjedu.
O PODRIJETLU SVIJETA
II 97,24-127,17
Uvod:
MADDALENA SCOPELLO
Egzegeza due kratka je pripovijest (na deset stranica papirusa) koja pripovijeda
gnostiki mit o dui, od njezina pada u ovaj svijet do povratka na nebo. Dua, ija je
priroda enska - imala je ak i maternicu - bila je djevianska i androgina u svome
obliku kada je sama sa svojim Ocem obitavala na nebu, no nakon pada u ovaj svijet i
u tijelo, oskvrnuli su je mnogi ljubavnici. Ti su ljubavnici razbojnici i nitkovi koji se
prema dui odnose kao prema kurvi, da bi je potom napustili. U svojoj patnji, ona tra
i uvijek nove ljubavnike koji e je prevariti, pretvarajui je u robinju za vlastiti spol
ni uitak. Posramljena, dua ostaje u ropstvu, ivei u javnoj kui, odlazei od jedne
do druge trnice. Jedini dar koji dobiva od svojih ljubavnika njihovo je okaljano sje
me: njezina djeca su slijepa, nijema, boleljiva i slaboumna.
Dua ostaje u tom seksualnom i psihikom uznitvu sve dok jednoga dana ne uvi
di vlastitu situaciju, i ne pokaje se. Ona tad trai pomo svoga Oca, koji joj se smilu
je. On ini dvije stvari kako bi pomogao dui: prvo izokree njezinu maternicu kako
bi dua povratila svoja prava svojstva: "maternica due je izvana, poput mukih spol
nih organa, koji su izvanjski" (131,1927). Ovo izokretanje titi duu od daljnjih do
dira njezinih ljubavnika. Potom, Otac dui alje mladoenju sa nebesa, koji je njezin
brat, prvoroenac iz Oeve kue.
Obnovljena i proiena, dua se ureava u svojoj lonici, iekujui zarunika. Po
njegovu dolasku, oni se strasno vole. Njihova ljubav, koja je duhovna i vjena, opisa
na je senzualnim jezikom kakvim se obino opisuje tjelesna ljubav. Plod ovoga braka
dobra su i lijepa djeca (alegorija za dobre, kreposne ideje: usp. Filon, Cher. 44). Dua
konano biva obnovljena i vraena u svoje prijanje stanje.
Pria o dui u Egzegezi due u glavnim crtama slijedi valentinijanski mit o Sofiji, pos
ljednjem eonu koji naputa Pleromu u potrazi za novim vidicima. Od bludnitva do
pokajanja u suzama, od pokajanja do povratka u Oevu kuu, put due gotovo je isto
vjetan Sofijinom putovanju.
Originalnost Egzegeze due uvelike proizlazi iz naina na koji se pristupilo mitu.
Umjesto kompleksne, filozofske obrade, mit je gotovo romansiran, i kao takav privla
i itateljsku pozornost.
Dvije bliske knjievnosti i tradicije izvrile su snaan utjecaj na autora ovoga dje
la: helenistika i idovska ljubavna knjievnost. Ljubav i avantura glavni su sastojci
helenistikih romana, pri emu je ljubav uvijek pokreta radnje. U tim je romanima
dominantan uvijek isti motiv: tragian rastanak dvoje ljubavnika, i njihov ponovni sus
ret nakon brojnih peripetija (prijevara, susreta s razbojnicima i mutnim likovima koji
dovode u iskuenje estitost due, usp. grke romane Ahileja Tatija, Haritona, Helio-
dora, Longa Sofista i Ksenofonta Efekog).
Meutim, dvije znaajke ove gnostike pripovijesti nemaju nikakve veze sa gr
kim ljubavnim romanom. Kao prvo, duaje jedini glavni lik u Egzegezi due, i njezin
zarunik igra tek malu ulogu u naraciji, nasuprot grkome romanu u kojemu je nagla
sak uvijek na ljubavnom paru. Kao drugo, grke su heroine uvijek djevice i kreposni-
ce, dok heroina u Egzegezi due (kao i u drugim gnostikim djelima) vodi ivot blud
nice, i tek naknadno dobiva natrag svoje djevianstvo.
idovski je utjecaj neto snaniji. Budui da je dua prikazana kao ena, Egzegeza
o dui je enska pripovijest, prilino velika rijetkost u antikoj knjievnosti. U idov
skoj emo knjievnosti, meutim, nai takova djela, naroito u Apokrifi i Pseudoepi-
grafi. Pripovijest o putu due od bludnitva, preko pokajanja, do djevianstva, podsje
a na idovske pripovijesti o grenicama Rahabi, Tamari, Ruti i Bat-ebi (usp. J, Ju
bileji, Zavjet Judin, Ruta, 2 Kr).
Egzegeza due nije jedini tekst u zbirci Nag Hammadi posveen enskome liku.
Usporedbe se mogu povui sa Konanim uenjem, Gromom, Norejom, Trimorfnom
Protenojom, te s nekim drugim gnostikim djelima u kojima nalazimo krae enske
pripovijesti. Skriven pod razliitim imenima i fizionomijama uvijek je jedan te isti
lik: dua u potrazi za svojim nebeskim porijeklom. Zajedniko obiljeje koje pove
zuje sve ove enske likove jest oprenost, i to u obliku polariteta "djevica-bludnica".
Obnavljanje se postie ponovnim stjecanjem izvorne istoe, koja je nuna za posti
zanje znanja.
Naglasak na okaljanju u Egzegezi o dui pokazuje u kojoj je mjeri na njezina au
tora utjecao apokrifni judaizam. Snano isticanje motiva okaljanja tipino je za esen-
sku psihologiju (Zavjeti dvanaest patrijarha i kumranska literatura). U Egzegezi due,
kao i u esenskoj duhovnosti, proienje i pokajanje jedini su lijekovi za okaljanost.
Izokretanje maternice moe se usporediti sa duhovnim obrezivanjem; oba su izraz vo
lje da se napusti vanjsko, kao simbol sveg iskuenja ovoga svijeta.
Autor Egzegeze due ilustrira mit o dui nizom biblijskih citata, i sa dva navoda iz
Homera. Navodi su sastavni dio pripovijesti i strogo su uz nju vezani: autoru oni ak
slue za daljnje razvijanje tema vezanih uz mit o dui. Dijelovi ovih navoda svrstani su
zajedno kako bi se stavio naglasak na tri faze puta due: bludnitvo, pokajanje, povratak
Ocu. Ove grupe citata nije sakupio autor, ve su preuzete iz antologije ije tragove nala
zimo u nekih kranskih autora iz Aleksandrije: Klementa, Didimosa i Origena.
Ta injenica pomae u odreenju autorova okruenja. On je proizvod akademske
kulture u kojoj su florilegiji i antologije igrale vanu ulogu u intelektualnome obra
zovanju.
Upotreba citata iz Biblije i Homera pokazuje nam da je grka i idovska mudrost
imala jednak proroanski znaaj za autora. Obje izlau gnostiku doktrinu na nain
razumljiv kako kranskom, tako i idovskom ili poganskom itatelju. Sve to ukazu
je daje gnostiki autor Egzegeze due pripadao kultiviranom, sinkretistikom okrue
nju, dobro upoznatom sa idovskim i grkim spisima. Rije je najvjerojatnije o Alek-
sandriji s poetka treeg stoljea n. e. Iako je posuivao iz idovskih i, gdjekad, kr
anskih i poganskih tradicija, autor je uspio nanovo ih protumaiti u svjetlu nove gnos
tike poruke.
EGZEGEZA DUE
II 127, 18-137,27
Stari mudraci dali su dui ensko ime. Uistinu ona je, ak i po svojoj
prirodi, enskoga roda. Ona ima ak i maternicu.
Sve dok je bila sama sa svojim ocem, bila je djevica i androgina u
svojemu obliku. No kada je pala u tijelo i dospjela u ovaj ivot, dograbi-
e je mnogi razbojnici. I pohotnici su je jedan drugome predavali i [...]
ju. Neki je iskoristie [silom], dok su drugi to inili privoljevi je prvo
darom. Ukratko, oni su je obeastili, i ona [... svoje] 128 djevianstvo.
I svojim je tijelom ona bludniila i podavala se svakome i svima,
smatrajui svakoga s kim bi lijegala svojim muem. I kada se podava
la pohotnim, nevjernim preljubnicima da je iskoriste, uzdisala je teko
i kajala se. No, kada bi se i okrenula od tih preljubnika, trala je odmah
drugima, koji bi je primoravali da s njima ivi i da im, u posteljama nji
hovim, slui kao gospodarima. Od srama ona se vie ne usuuje otii od
njih, a oni je dugo zavaravaju, hinei da su vjerni, pravi muevi, i daje
veoma potuju. I nakon svega, ostavljaju je, i odlaze od nje.
Ona tad postaje sirota, oajna udovica, bez ikoga da joj pomogne; ni
ti mjerica hrane nije joj ostala od te njezine nevolje. Jer, od njih ona nije
dobila nita osim to su je, opei s njome, okaljali. I njezina djeca od
tih preljubnika gluha su, slijepa i boleljiva. I slaboumna su.
No, kada je otac odozgo posjeti, i kada je vidi gdje uzdie - u patnji
svojoj i sramoti - i kaje se zbog svog bludnienja, i kad ona pone za
zivati [ime njegovo] da joj pomogne, [...] iz sveg srca, govorei, "Spasi
me, oe, i ja u se prepustiti sudu [tvome, jer sam napustila] svoj dom i
129 pobjegla iz svojih djevojakih odaja. Uzdigni me ponovo do sebe."
Kada je on vidi u tom stanju, tek tada e je smatrati dostojnom svoje mi
losti, jer mnoge su je nevolje snale kad je napustila svoj dom.
Duh sveti na mnogim mjestima propovijeda o bludnom podavanju
due. Kod proroka Jeremije on govori (3,1-4),
Ako mu otpusti enu svoju i ona ode od njega te se uda za dru
goga, ima li ona pravo da se nakon toga njemu vrati? Nije li ta e
na sasvim oskvrnuta? "A ti si bludniila s mnogim milosnicima,
i meni si se vratila!" ree Gospodin. "Podigni oi i pogledaj gdje
te sve nisu oskvrnuli. Nisi li sjedila na cestama skrnavei zemlju
bludom i opainom svojom? I mnoge si uzimala za sebe, i sa svi
ma si bila bez srama. Nisi me dozvala kao rod, ili oca, ili stvori
telja tvog djevianstva."
Isto tako, zapisano je kod proroka Hoee (2,2-7),
Podignite tubu protiv majke svoje, jer ona mi nije vie ena, a
ja joj mu vie nisam. Odbacujem od sebe njezino bludnienje, i
izme' njezinih dojki njezin preljub. Ogolit u je da bude kao na
dan roenja. Uinit [u] da joj dua opustoi poput tla bez [vode],
i da je shrva [enja] za djecom. Njezinoj djeci [ja] milost neu
ukazati, jer djeca su to bludnika, budui da se mati njihova bludu
odala i [djecu svoju osramotila]. 130 Rekla je: "Podat u se svo
jim milosnicima, onima koji mi daju kruh moj i vodu, haljine mo
je i ruho, i vino, i ulje, i sve to trebam." Zatvorit u ih stoga i ona
vie nee moi trati za milosnicima svojim. I ona e ih traiti, ali
ih nee pronai, i tada e rei: "Vratit u se svome prvome muu,
jer sretnija bijah prije nego sada."
Isto tako, on ree u Ezekielu (16,23-26),
Nakon mnogih izopaenosti, ree Gospodin, sebi si sazdala javnu
kuu i podigla krasno mjesto na ulicama. I izgradila si sebi javnu
kuu u svakoj uliici, i troila si svoju ljepotu, i irila si noge u sva
kom prolazu, mnoe' svoje bludnienje. Bludu se ti podade sa si
novima Egipta, onima koji su susjedi tvoji, ljudi snana tijela.
No, na to "sinovi Egipta, ljudi snana tijela" misle ako ne na podru
je tjelesnosti i ulnoga svijeta, i na stvari zemaljske, zbog kojih je dua
ovdje i oskvrnuta, primajui od njih kruh, vino, ulje, ruho, i ostale izvanj
ske besmislice koje okruuju tijelo - stvari koje ona smatra potrebnima.
O tom bludnienju apostoli spasiteljevi zapovjedie, (usp. Djela apo
stolska 15,20, 29; 21,25; 1 Tim 4,3; 1 Kor 6,18; 2 Kor 7,1),
uvajte ga se, oistite sebe od njeg',
ne govorei samo o bludu tijela, ve pogotovo o bludu due. Iz ovoga
razloga apostoli [piu crkvama] Bojim da se takvo [bludnienje] me
u [nama] ne dogodi.
No, najvei je [sukob] vezan uz blud 131 due. Jer, iz njega proizlazi
i blud tijela. Pavao je stoga, piui Korinanima (1 Kor 5,9-10), rekao,
Napisah vam u poslanici, "Ne mijeajte se s bludnicima" ne
(openito) s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomima, ili razbojni
cima, ili idolopoklonicima, jer biste inae morali iz svijeta izii.
ovdje je govorei duhovno -
Jer mi se ne borimo protiv tijela i krvi - kao to on ree (Ef 6,12)
- ve protiv svjetskih vladara ove tame i duhova opaine.{4D OPS}
Sve dok dua srlja i opi sa svakime koga susretne, obeaujui se
tako, ona trpi patnje koje zasluuje. No, kada uvidi svu bijedu u kojoj se
nalazi, i zaplae pred ocem i pokaje se, otac e se tad nad njome saaliti,
i preokrenuti e njezinu maternicu, s izvanjske strane vratit e je unutar
nje, da dua povrati svoja prava svojstva. Sa enom nije tako. Jer, tjeles
na je maternica unutar tijela kao i ostali unutarnji organi, no maternica
due je izvana, poput mukih spolnih organa, koji su izvanjski.
Kada se, dakle, maternica due, voljom oevom, okrene prema unutra,
ona smjesta biva krtena i oiena od izvanjske prljavtine koja ju je
okaljala, kao to se i [haljine, kada] su uprljane, uranjaju u [vodu i] izo-
kreu sve dok se prljavtina ne ukloni, i one ne postanu iste. I ienje
due slui tomu da ona nanovo poprimi [istou] 132 svoje prvotne pri
rode, i da se preobrati. To je njezino krtenje.
Tada e postati gnjevna na sebe samu, poput ene koja raa, koja se
svija od bolova i bjesni u trenutku raanja. No budui je enskoga ro
da, njoj samoj nije mogue zaeti dijete. S neba joj otac stoga posla nje
zinog ovjeka, koji je njezin brat, prvoroeni. I mladoenja je siao do
svoje nevjeste. Ona je odbacila od sebe negdanji svoj blud, i oistila se
od prljavtine milosnika, i tako je obnovljena kako bi bila nevjesta. U
branoj se lonici proistila; ispunila ju je miomirisima; sjela je i eka
la istinskog mladoenju. I ne tri vie po trnicama, opei sa svakime
koga poeli, ve eka enika - (govorei) "Kada e on doi?" - i bo
ji ga se, jer ne zna kako on izgleda: ne sjea se vie, jer toliko je prolo
otkako je ispala iz oeve kue. No, voljom oevom <...>. I sanjala je o
njemu, kao ena zaljubljena u mukarca.
I mladoenja, u skladu s voljom oevom, sie k njoj do brane loni-
ce koja bijae pripremljena. I on uresi branu lonicu.
Jer, budui da vjenanje nije nalik tjelesnom vjenanju, oni koji e
se spojiti bit e zadovoljni s tim spajanjem. I poput tereta oni iza sebe
ostavljaju nesnosne tjelesne udnje i [okreu svoja lica] jedno od dru-
goga. No, ovaj brak [...]. No, [jednom] kad se [jedno s drugim] sjedine,
oni postaju jedan ivot. 133 Prorok stoga ree (Post 2,24) o prvom o
vjeku i prvoj eni,
Oni e postati jedno tijelo.
Jer, oni izvorno bijahu jedno s drugim povezani, dok su bili s ocem,
prije nego je ena zavela mukarca, koji je njezin brat, na krivi put.
Ovaj ih je brak ponovo spojio, i dua je tako spojena sa svojom istin
skom ljubavi, sa istinskim svojim gospodarem, kao to je i zapisano
(usp. Post 3,16; 1 Kol 11,1; Ef 5,23),
Jer gospodar enin njezin je mu.
S vremenom, ona e ga prepoznati, i jo se vie radovati, plaui
pred njim kada se prisjeti sramote svog negdanjeg udovitva. I jo e
se vie resiti, kako bi mu udovoljila, i kraj sebe ga zadrala.
I prorok ree u Psalmima (45,10-11),
Pouj, keri moja, pogledaj i upravi k meni uho svoje, zaboravi
narod svoj i kuu oca svojega, jer kralj je poelio tvoju ljepotu,
jer on je tvoj gospodar.
On trai od nje da se odvrati od svog naroda, i mnotva milosnika me
u kojima je nekada bila, i da se posveti samo svome kralju, pravome
gospodaru, i da zaboravi kuu zemaljskoga oca, u kojoj joj je krenulo
loe, ve da se sjeti svoga oca koji je na nebu. Reeno je, stoga, (Post
12,1) Abrahamu,
Idi iz zemlje svoje i od roda svoga, i iz kue oca svoga.
Kada je dua, stoga, [uresila] sebe ponovo u svojoj ljepoti [...] ivje
la u svom ljubljenom, i [on je isto] ljubio nju. A kada se s njime spoji
la, primila je 134 od njega sjeme, to je duh koji udahnjuje ivot, kako
bi mu rodila djecu koja su dobra, i kako bi ih othranila. Jer, ovo je ve
liko savreno udo roenja. I ovaj je brak, stoga, uinjen savrenim vo
ljom oevom.
Dui sad pristoji obnoviti sebe i postati ponovo kakva je jedno bi
la. Dua sad sve ini sama. I prihvaa boansku prirodu od svog oca za
svoje pomlaivanje, kako bi mogla biti vraena do mjesta gdje je izvor
no bila. Ovo je uskrsnue iz mrtvih. Ovo je izbavljenje iz suanjstva.
Ovo je put uzaaa u nebo. Ovo je nain da se uzie do oca. Prorok sto
ga ree (Ps 103,1-5),
Hvali Boga, duo moja, i sve to je u meni, (hvali) njegovo sveto
ime. Duo moja, hvali Boga koji je oprostio sve tvoje grijehe, ko
ji je izlijeio tvoju bolest, koji je iskupio tvoj ivot od smrti, ko
ji te okrunio milou svojom, koji udnju tvoju usliava stvarima
dobrim. Mladost e tvoja biti obnovljena poput orlove.
Tada, kada ponovo postane mlada, ona e uzai, slavei oca i brata
svoga koji su je spasili. I dua e tako biti spaena ponovnim roenjem.
To se ne postie praznim ponavljanjem rijei, sposobnostima i ueno-
u, ve [je] to milost [..., to je] dar [...]. Jer takvo je to to dolazi s nebe
sa. Iz tog je razloga spasitelj uskliknuo (Iv 6,44), 135
Nitko k meni ne moe doi osim ako ga moj otac ne privue i k
meni ga dovede; i ja sam u ga uzdii posljednjega dana.
Pristoji nam, stoga, moliti se ocu i zazivati ga svom svojom duom -
ne na izvanjski nain, usnama, ve na nain unutarnji, duhom koji do
lazi iz dubine - uzdahom; kajui se zbog ivota kojeg ivimo; ispovije
dajui svoje grijehe; uviajui svu praznou varke u kojoj smo ivjeli, i
ispraznu gorljivost; plaui nad time to bijasmo u tami i valu; tugujui
nad samima sobom kako bi nam se on smilovao; mrzei sebe same onak
ve kakvi sad jesmo. I ree spasitelj (usp. Mt 5,4, 6; Lk 6,12),
Blaeni oni koji tuguju, jer za njih e biti milosti;
Blaeni oni koji gladuju, jer biti e ispunjeni.
I ree jo (usp. Lk 14,26),
Tko ne mrzi svoju duu, ne moe mi biti uenikom.
Jer, poetak spasenja je kajanje. Stoga (usp. Dj 13,24),
Prije Kristova ukazanja doe Ivan, da propovijeda o krtenju po
kajanja
A kajanje dolazi u tuzi i alosti. No, otac je dobar i ljubi ljudski rod, i on
uje duu koja ga zove, i alje joj svjetlost spasenja. Stoga on ree pu
tem duha svetoga proroku (usp. 1 Cl 8,3),
Kai djeci roda moga, "[I ako vai] grijesi budu sezali [od zemlje]
do neba, i ako postanu grimizno [crveni] i crnji od [kostrijeti, i
ako] 136 se k meni vratite svom svojom duom, i kaete mi, 'Oe
moj", smatrat u vas svetima'.
Isto tako na drugome mjestu (Iz 30,15),
Ovako govori Gospod, Svetac Izraelov: "Ako se vrati i uzdahne,
bit e spaen i znat e gdje si bio kada si vjerovao u isprazno."
Isto tako on ree na drugome mjestu (Iz 30,19-20),
Jeruzalem je gorko plakao, govorei, "Smiluj mi se". On e se
smilovati na tvoj vapaj, i usliit e te. I hranit e vas Gospod kru
hom tjeskobe, pojiti vodom nevolje. A varalice ti vie nee prila
ziti. Tvoje e oi prepoznati one koji obmanjuju.
Prilii, stoga, moliti se Bogu dan i no, i dizati ruke k njemu kao to
ine ljudi nasred uzburkanoga mora: oni se mole Bogu svim svojim sr
cem, bez imalo himbe. Oni koji hinjeno mole samo sebe obmanjuju.
Jer, Bog zaviruje unutar ovjeka i ispituje mu srce da dozna tko zavre
uje biti spaen. Jer, onaj koji jo voli mjesto obmane, nije vrijedan spa
senja. Zapisano je stoga u pjesnika (Homer, Odiseja 1.48-59),
Odisej je sjedio na otoku jadikujui i alujui i okreui lice od
Kalipsinih rijei i obmana, udei da vidi svoj grad i dim kako se
uzdie nad njim. I da nije [primio] pomo s nebesa, [ne bi mu bi
lo mogue vratiti] se u svoj grad.
I [Helena] <...> ree (Odiseja 4.260-261),
[Srce se moje] od mene odvratilo. 137 Domu se svom udim vra
titi.
I zavapivi, ona ree (Odiseja 4.261-264),
Afrodita me obmanula i odvela iz moga grada. Jedinu ker svoju
napustila sam, i svog dobrog, mudrog, krasnog mua.
Jer, kada dua napusti svog savrenog mua zbog izdajnike Afrodi-
tine obmane, koja postoji ovdje u inu raanja, ona e zbog toga patiti.
No, ako za vapi i pokaje se, bit e vraena svome domu.
Ni Izrael ne bi primio posjet, i bio izveden iz zemlje egipatske, iz
kue suanjstva, da nije zavapio pred Bogom i jadikovao zbog ropstva
svog naroda. Zapisano je u Psalmima (6,6-9),
Iznemogao sam od jecanja. Svake noi postelju svoju suzama na
tapam. Ostarjeh meu neprijateljima svojim. Odstupite od mene,
svi opaki, jer je Gospodin pla moj uo, i Gospodin je uo mo
ju molitvu.
Ako se pokajemo, Bog e nas usliiti, on koji je neizmjerno milostiv
u svojoj dugoj patnji, komu je slava na sve vijeke vjekova. Amen.
Egzegeza due
KNJIGA TOME ATHLETESA (II,7)
Uvod:
JOHN D. TURNER
II 138, 1-145, 19
145,20-23
Tajne rijei koje je Spasitelj rekao Judi Tomi koje sam ja, ak i ja
Mathaias, zapisao, dok sam hodao, oslukujui njihov razgovor.
Spasitelj ree, "Brate Toma, dok si jo na ovome svijetu, posluaj
me, i ja u ti otkriti ono o emu si duboko promiljao.
"Budui da je reeno da si moj blizanac i istinski sljedbenik, ispitaj
samoga sebe i spoznaj to jesi, na koji nain postoji, i kakav e posta
ti. Budui da e te zvati bratom mojim, ne prilii da samoga sebe ne po
znaje. Znam da si razumio, jer ve si i prije razumio da sam ja znanje o
istini. I dok me prati, iako ne shvaa, ti si (u stvari) ve spoznao, i zvat
e te 'onaj koji sebe poznaje'. Jer, onaj koji sebe nije spoznao, nita nije
spoznao, a onaj koji je sebe spoznao istovremeno je ve primio znanje
o dubinama svega. Ti si zato, brate moj Toma, vidio ono to je ljudima
nepoznato, to jest, ono o to, u neukosti svojoj, posru."
Toma tad ree Gospodinu, "Preklinjem te da mi odgovori na ono
to u te pitati prije tvog uzlaska, i kada ujem od tebe o stvarima skri
venim, tad u o njima moi govoriti. Jasno mi je da je istinu doista te
ko objaviti ljudima."
Spasitelj odgovori, i ree, "Ako su ti vidljive stvari nejasne, kako
moe sluati o stvarima koje nisu vidljive? Ako su djela istine koja su
vidljiva svijetu vama teko izvediva, kako ete onda izvesti ona koja se
odnose na uzvienu visinu i na pleromu koja nije vidljiva? I kako e vas
onda zvati 'radnicima'? U tom pogledu vi ste jo naunici i niste jo pri
mili visinu savrenstva."
Toma tad odgovori, i ree spasitelju, "Kazuj nam o tim stvarima za
koje veli da nisu vidljive, [a] koje su nama skrivene."
Spasitelj ree, "[Sva] tijela [...] zvijeri se raaju [...]... oita je poput
[...] ... [...] ... ovo, takoer, oni koji su iznad [...] stvari koje su vidljive,
no vidljive [su] 139 u svome vlastitome korijenu, a njihov ih plod hra
ni. Ta vidljiva tijela preivljavaju jer prodiru stvorenja slina sebi, pri
emu se tijela mijenjaju. No, to se mijenja, propast e i nestati, i nema
mu vie nade za ivot, budui da je to tijelo zvijeri. I kao to tijela zvi
jeri propadaju, tako e isto i ova oblija propasti. Ne proizlaze li ona iz
snoaja koji je nalik ivotinjskom? Ako i ono (tijelo) isto proizlazi iz
snoaja, kako bi mogla raati ita drugo osim zvijeri? Iz tog ste razloga
vi dojenad, sve dok ne postanete savreni."
A Toma odgovori, "Kaem ti, stoga, Gospodine, da su oni koji govo
re o stvarima nevidljivim i teko objanjivim, nalik onima koji odapinju
svoje strijele u metu u crnoj noi. Oni zasigurno odapinju svoje strijele
kao to bi to svatko uinio - jer, gaaju u metu - ali ona se ne vidi. No,
kada dan svane i prekrije tamu, svaije djelo tad e postati jasno. A ti,
svjetlosti naa, prosvijetli, o Gospode."
Isus ree, "Svjetlost u svjetlosti postoji."
Toma progovori, rekavi, "Gospode, zbog ega ovo vidljivo svjetlo
koje sja zbog ljudi izlazi i zalazi?"
Spasitelj ree, "O, blaeni Toma, naravno da ovo vidljivo svjetlo sja
zbog vas - ne zato [da] biste vi ovdje ostali, ve da biste krenuli dalje -
i kada sve to je izabrano napusti ono ivotinjsko, ovo e se svjetlo po
vui navie u svoju bit, i njezina e je bit pozdraviti, budui da je ona
dobar sluga."
Spasitelj tad nastavi i ree, "O neistraiva ljubavi za svjetlom! O gor
ino vatre koja raspiruje svoj plam u tijelima ljudi i njihovoj sri, raz-
garajui u njima obdan i obno, udove im spaljujui i [inei] da njiho
vi umovi postanu opijeni i due njihove smetene [...] ih i meu mukar
cima i enama... [...] noi i primiui ih, [...]... potajno i bjelodano. Jer,
mukarci se [primiu ... enama] i ene [mukarcima. Stoga je] 140 re
eno, 'Svatko onaj tko trai istinu od istinske mudrosti, nainit e sebi
krila kako bi odletio, i pobjegao od poude koja pali duhove ljudske'. I
nainit e sebi krila da se udalji od svakog vidljivog duha."
A Toma odgovori, rekavi, "Gospodine, upravo te o tome pitam, jer
sam razumio da si ti onaj koji je prema nama dobrostiv, kao to i ka-
e.
I spasitelj odgovori i ree, "Neophodno nam je, stoga, s vama govo
riti, jer ovo je nauk za savrene. Ako elite postati savreni, prouit e
te ove stvari; ako, pak, ne elite, tada je vae ime 'Neuki', budui da je
nemogue umnome ovjeku biti u drutvu s budalom, jer uman je ov
jek savren u svojoj mudrosti. Lakoumnome je, meutim, i dobro i loe
isto - doista, mudrome e ovjeku istina biti hrana i (Ps 1,3) 'poput stab
la koje raste kraj krivudava potoka' - i on e uvidjeti da postoje neki
koji, iako imaju krila, jure ka stvarima vidljivim, stvarima koje su da
leko od istine. Jer, to to ih vodi, vatra, dat e im privid istine, [i] oba-
sjavat e ih [propadljivom] ljepotom, i zatoit e ih u mranu slatkou
i zarobiti ih miomirisnim uicima. I oslijepit e ih nezajaljivom pou
dom i spaliti im due, i postat e za njih poput lomae koja im je u srci
ma zaglavljena i koje se nikad ne mogu rijeiti. I poput vale u ustima
ona ih vodi kamo zaeli.
"I okovala ih je svojim lancima i sputala sve njihove udove gori
nom uza poude za tim vidljivim stvarima, koje e propasti i izmijeni
ti se i preputati se trenutanom porivu. Uvijek ih je sve vuklo prema
dolje; kad budu ubijeni, oni e se stopiti sa svim zvijerima propadljivo-
ga svijeta."
Toma odgovori i ree, "Oigledno je, i bijae reeno, '[Mnogi su ...
... oni koji ne znaju [...] ... duu.'"
[Spasitelj] odgovori, i ree, "[Blaen je] mudar ovjek koji je [tragao
za istinom, i] kada ju je pronaao, poinuo 141 u njoj zanavijek, i nije
se bojao onih koji su eljeli da ga uznemire."
Toma odgovori i ree, "Je li dobro za nas, Gospodine, da poivamo
meu svojima?"
Spasitelj ree, "Jest, korisno je. I dobro je za vas, budui da e se
stvari koje su meu ljudima vidljive u zemlji rastoiti - tijelo e se nji
hovo rastoiti, i kada propadne, postojat e meu vidljivim stvarima,
meu stvarima koje se mogu vidjeti. I vatra koju vide nanijet e im bol
zbog ljubavi prema vjeri koju su ranije posjedovali. Bit e skupljeni i
vraeni do onoga to je vidljivo, a oni koji posjeduju vid meu stvarima
koje nisu vidljive, bez prve ljubavi ieznut e u brizi za ovaj ivot, i u
plamenu vatre. Jo samo malo vremena preostaje, a potom e se ono to
je vidljivo rastoiti; bezobline e se sjenke pojaviti, i zauvijek e obi
tavati meu grobnicama, nad leevima u boli i propadanju due."
Toma odgovori, i ree, "to mi moemo rei u svjetlu ovih stva
ri? to emo rei slijepima? Kakav nauk da prenesemo onim bijednim
smrtnicima koji kau, 'Doosmo da [inimo] dobro i da ne proklinje
mo', a opet [tvrde] 'Da nismo roeni od krvi i mesa, bismo li upozna
li [opainu]'?"
Spasitelj ree, "Doista, to se [takvih] tie, ne smatrajte ih ljudima,
ve ih promatrajte [kao] zvijeri, jer kao to zvijeri jedna drugu prodi-
ru, tako isto i ljudi ove vrste prodiru jedan drugoga. Upravo suprotno,
njima je [kraljevstvo] uskraeno, budui da ljube slatkou vatre, i da su
sluge smrti, i da hrle ka djelima kvarnosti. Oni ispunjavaju poudu svo
jih otaca. Bit e baeni dolje u ponor i baeni e biti na muke gorine
njihove zle prirode. Bit e bievani i poeljet e vratiti se natrag, kamo,
ni sami ne znaju, i [udaljit e se] od svojih udova obuzeti, ne strpljivo
u i mirnoom, ve oajem. Oni se raduju [...] [...] ludilu i pomuenju
... [Oni] idu u [tom] pomuenju, ne prepoznajui [vlastito ludilo, misle
i] da [su] mudri. [Oni...] ... svoje tijelo [...] 142 Njihov je um usmjeren
samo na njih same, a misao je njihova zaokupljena time to ine. Vatra
e ih spaliti!"
Toma odgovori i ree, "Gospodine, to da ine oni koji su k njima
dolje baeni? Vrlo sam zabrinut zbog njih; mnogi su koji se protiv njih
bore."
Spasitelj odgovori i ree, "Koje je tvoje miljenje o tome?"
Juda - onaj koji se zove Toma - ree, "Tebi, gospodine, pristoji go
voriti, a meni sluati."
Spasitelj odvrati, "Sluaj to u ti rei, i vjeruj u istinu. Ono to sije i
ono to je posijano rastopit e se u njihovoj vatri - u vatri i vodi - i oni
e se sakriti u grobnice tame. I nakon mnogo vremena oni e pokazati
podove zlih stabala, kanjeni i ubijani raljama zvijeri i ovjeka, na po
ticaj kia, i vjetrova, i zraka, i svjetla koje sja odozgo."
Toma odgovori, "Uistinu si nas uvjerio Gospodine. Shvaamo u
svojim srcima i jasno nam je da je tomu [tako], i da je tvoja rije do
voljna. Ali te rijei koje ti nama govori, svijetu su smijene i prezira
dostojne, budui da ih ne razumije. Kako, dakle, da odemo i propovije
damo, kad nas [u] tom svijetu ne cijene?"
Spasitelj odgovori i ree, "Uistinu, kaem vam, da e onaj koji poslu
a [vae] rijei i okrene glavu, ili koji im se smije ili ruga, uistinu, kaem
vam, taj e biti predan u ruke vladaru odozgo, koji s visine poput kra
lja vlada nad svim silama, a on e takvoga okrenuti i baciti ga s neba do
lje u ponor, da tamo bude zatoen u uskome, mranome mjestu. On se,
tovie, nee moi ni okrenuti niti pomaknuti zbog velike dubine Tarta-
ra i [teke gorine] Hada koji je postojan [...] [...] njih ka ... [...] oni ne
e oprostiti... [...] vas progoniti. Oni e prepustiti [...] [...] anelu Tarta-
rouchosu [...] ih vatra proganja 143 [...] vatreni bievi koji prosipaju ki
u iskrica u lice onoga koga se progoni. Ako bjei na zapad, nai e
vatru. Ako okrene na jug, i tamo e je nai. Ako se okrene ka sjeveru,
prijetnja pobjenjele vatre opet ga sustie. Ni na istoku on ne nalazi put
bijega i spasenja, jer, nije ga bio naao ni kad je bio u tijelu, pa kako bi
ga pronaao na sudnji dan."
Spasitelj tad nastavi i ree, "Jao vama, bezbonici koji nemate nade,
koji se uzdate u stvari koje se nee dogoditi!
"Jao vama koji se nadate u tijelu, i u tamnici koja e propasti! Koli
ko ete dugo biti nesvjesni? I koliko ete jo dugo smatrati da e i ne-
propadljivo propasti? U ovaj svijet vi polaete svoje nade, a va je bog
ovaj ivot! Vi unitavate svoje due!
"Jao vama u vatri koja u vama gori, jer ona je nezasitna!
"Jao vama zbog kotaa koji se u vaim umovima okree!
"Jao vama koji ste u stisku vatre koja vas iznutra izgara, jer ona e
otvoreno prodrijeti vae tijelo a potajno vae due, i pripremit e vas
za vae drugove!
"Jao vama, uznici, jer vi ste zatoeni u spiljama! Smijete se! U lua
kom se smijehu radujete! Niti ste svjesni svoje propasti, niti razmiljate
o okolnostima, niti [ste] jo shvatili da obitavate u tami i [smrti]! Upravo
suprotno, opijeni ste vatrom i [puni] gorine. Um vam je pomuen zbog
[vatre koja je] u vama, i slatki vam se ine otrov i udarci neprijatelja va
ih! Tama se digla za vas, poput svjetla, jer, svoju ste slobodu vi predali
zbog ropstva! Zamraili ste svoja srca i predali svoje misli ludosti, ispu
nili ste misli svoje dimom vatre koja je u vama! I svjetlo se vae [skrilo]
iza oblaka [...] i ruho koje je na vas stavljeno, vi [...] [...]. Ugrabila [vas]
je [nada koja] ne postoji. I tko je taj kojem [ste] vjerovali? Zar [ne znate
da] svi vi prebivate meu onima koji [...] [...] vas kao da [vi...]. 144 Du
e ste svoje krstili u vodi tame! Ili ste voeni vlastitim hirom!
"Jao vama koji ste u zabludi, nesvjesni da svjetlost sunca koje sudi
i odozgo na sve gleda krui oko svih stvari, kako bi porobilo neprijate
lje. Ne primjeujete ak ni mjesec, kako i nou i danju promatra odoz
go, zbrajajui tijela iza vaih pokolja!
"Jao vama koji volite intimnost sa enskim rodom, i oskrnavljeni s
njima imate odnos!
"Jao vama koji ste od sila svojih tijela u vrstome stisku, jer one e
vas muiti!
"Jao vama koji ste u vrstome stisku demonskih sila!
"Jao vama koji udove svoje mamite vatrom! Tko je taj koji e spus
titi na vas kiu osvjeujue rose da ugasi golemu vatru iz vas i vaeg
izgaranja? Tko je taj koji e uiniti da vas sunce obasja i rastjera tamu
u vama, da ukloni tamu i oneienu vodu?
"Sunce i mjesec dati e vam miris, zajedno sa zrakom, duhom, zem
ljom i vodom. Jer, ako sunce ne obasja ta tijela, ona e usahnuti i nes
tati, poput korova ili trave. Ako ih sunce obasja, on e prevladati i po
eti guiti vinovu lozu; no ako loza prevlada i zasjeni taj korov [i] svo
ostalo grmlje koje kraj njega raste i [iri se] i cvjeta, ona sama nasljeu
je zemlju na kojoj raste; i vlada nad svime to zasjenjuje. A kada naras
te, ona vlada svom zemljom, i obilje nosi svom gospodaru, i ini ga jo
radosnijim, jer, mnogo bi boli trpio zbog tih biljki dok ih sve ne iupa.
No, vinova je loza sama uklonila i zaguila to bilje, i ono je umrlo i po
stalo kao zemlja."
Isus tad nastavi i ree im, "Jao vama, jer niste primili nauk, i oni koji
su [...] propovijedat e [...]. I [vi] hrlite u ... [...] [...] poslat e [ih] dolje
... [...] ubijate ih svakodnevno 145 kako bi ustali iz mrtvih.
"Blago vama koji ve posjedujete znanje o kamenu spoticanja i ko
ji bjeite od stranih stvari.
"Blago vama koji trpite pogrde i uvrede zbog ljubavi koju Gospodin
prema vama osjea.
"Blago vama koji jecate i koje ugnjetavaju oni koji ne posjeduju na
du, jer vi ete biti osloboeni svih uza.
"Pazite i molite da ne zavrite u tijelu, ve da izaete iz svih uza gor
ine ovoga ivota. I kroz molitvu, vi ete nai mir, jer ostavili ste iza
sebe patnju i sramotu. I kada izaete iz patnje i oslobodite se tjelesnih
strasti, primit ete pokoj od dobroga, i vladat ete s kraljem, vi sjedinje
ni s njim i on s vama, od sad pa zanavijek. Amen."
Knjiga Tome
Athletesa Upuena
Savrenima
Uvod
ALEXANDER BOHLIG i FREDERIK WISSE
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Uvod:
HELMUT KOESTLER i ELAINE H. PAGELS
Dijalog Spasitelja
[Dijalog] Spasitelja
OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE i WILLIAM R. MURDOCK
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
OTKRIVENJE PO PAVLU
V 17, 19-24,9
Otkrivenje po Pavlu
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3)
Uvod:
WILLIAM R. SCHOEDEL
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
V 24, 10-44, 10
Otkrivenje po Jakovu
U meni je zaborav,
Pa ipak, sjeam se onoga to nije njihovo.
U meni je [...],
I ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...]. No, obuzeo me strah
[pred njima], budui da oni vladaju. to 29 e uiniti? to u ja rei?
Koju rije da kaem kako bih im pobjegao?"
Gospodin ree, "Jakove, pohvaljujem tvoje razumijevanje i tvoj
strah. Ako i dalje bude strahovao, ne brini se ni za to drugo doli za
svoje otkupljenje. Jer, evo, zavrit u ovu sudbinu na zemlji, kao to
sam rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje iskupljenje."
Jakov ree, "Rabbi, kako e se poslije svega opet nama ukazati?
Kada te uhvate i kada dovri ovu sudbinu, otii e gore k Njemu Ko
ji Jest." Gospodin ree, "Jakove, sve u ti otkriti nakon toga, ne samo
zbog tebe samog, ve i zbog ljudske nevjerice, da u ljudima zaivi [vje
ra]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga,
pojavit u se pred arhontima, kako bi ih ukorio. I otkrit u im da on ne
moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati.
No, idem sad. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore pri
je tebe." Jakov ree, "Gospodine, pourit u kako si mi rekao." Gospo
din ga pozdravi i ispuni ono to je valjalo ispuniti.
Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i duboko se raalostio, oni
su ekali znak njegova dolaska. I on je doao poslije nekoliko dana. I
Jakov je poao uz brdo zvano "Gaugelan" sa uenicima svojim, koji su
ga sluali [jer bijahu oaloeni], a on je [...] tjeio, [govorei], "To je
[...] drugo [..." Tada se] skupina rasprila, no Jakov je ostao [...] molitvi
[...], kao to je 31 i obiavao.
I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga.
Poljubio ga je, i rekao, "Rabbi, pronaao sam te! uo sam o patnjama
koje si trpio, i velika me alost obuzela. Poznaje moje suosjeanje. Raz-
mislivi, shvatio sam da te ljude ne elim vidjeti. Njima se mora sudi
ti zbog onoga to su uinili. Jer, njihova se djela protive onome to je
primjereno."
Gospodin ree, "Jakove, ne brini za me, ni za te ljude. Ja sam onaj
koji je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. I ti mi ljudi
nisu naao uinili. No, ti su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to za
sluuje da bude [uniteno] kroz njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali
budui daje ona [...] ljuta na [...] Pravednik [...] 32 njegov je sluga. Ime
je tvoje, stoga, "Jakov Pravednik". Vidi kako si otrijeznio kada si me
ugledao. I prekinuo si svoju molitvu. Budui da si pravednik Boji, za-
grlio si me i poljubio. Zaista, kaem ti, silan si gnjev i bijes time protiv
sebe izazvao. No, (to se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."
Ali, Jakov bijae plah, (i) zaplaka. I silna ga alost obuze. Obojica
sjedoe na kamen. Gospodin mu ree, "Jakove, proi e te patnje. No,
ne alosti se. Jer, tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno.
No, ti ne budi [plah] i ne boj se." Gospodin tad [stade].
Kada je Jakov to uo, obrisao je suze iz [svojih oiju] i veoma gor
ko (?) [...] to je [...]. Gospodin [mu ree, "Jakove], evo, 33 otkrit u ti
tvoje iskupljenje. Kada [te] uhvate, i kada bude prolazio patnje, mno
tvo e se protiv tebe podii kako <bi> te dohvatili. Trojica e te zarobi
ti - oni koji (ondje) sjede kao sakupljai poreza. No, ne samo to zah
tijevaju porez, ve oni takoer kradu i due. Kada padne pod njihovu
mo, jedan od njih koji je straar upitat e te, 'Tko si i odakle dolazi?'
Odgovorit e mu, 'Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e te upitati, 'Ka
kav si ti sin, i od kojega si oca?' Ovako e mu odgovoriti, 'Od Prapo-
etnoga sam Oca, i sin sam u Prapoetnome.' [Kada] te [upita], [...], ti
[mu odgovori,...] u [...] kako bih ja mogao [...].
"[... 34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei, 'One nisu posve strane,
nego su od Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela ra
su Prapoetnoga. One, stoga, nisu strane, nego nae. One su doista na
e, jer je ona koja njima gospodari od Prapoetnoga. One su istodobno
i strane, jer se Prapoetni nije s njome sjedinio, kada ih je stvorila.' Ka
da te upita i ovo, 'Kamo e otii?', ti mu kai, 'Na mjesto odakle sam
i doao, tamo u se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e njiho
ve nasrtaje.
"Kada doe k [toj] trojici uzniara [koji] na tome mjestu kradu du
e [...] njima. Ti [...] tijelo [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...] za
[...] njezin korijen. I ti e biti trijezan [...]. No, pozvat u nepropadljivo
znanje, koje je Sofija u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot nije
imala oca, niti mukog druga, nego je ona ena od ene. Stvorila vas je
bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala znanje o onome to
[ivi kroz] njezinu majku, jer mislila je da samo ona postoji. No, [ja]
u zazvati njezinu majku. A tada e meu njima zavladati pomutnja (i)
okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [No] ti e otii gore u
[ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prapoetnoga].
"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Aha-
mot, koja je, prevedena, 'Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam
ja, i (tko) je neieziva Sofija, kroz koju e biti iskupljen, i (tko su) svi
sinovi Onoga Koji Jest. <Te e stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, raz-
otkrit e ih Addaiju. Kada [ode], odmah e biti [pokrenut] rat protiv
ove zemlje. [Plai], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, ne
ka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne, i
zapie ih. A kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se
zove] Levi. On e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije
kazao [...] ena [...] Jeruzalem u njezinu [... i] on kroz nju zane [dva]
sina. [Oni e] to naslijediti, kao [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie.
I oni e primiti [...] kroz njega iz njegova uma. Mlai od njih je vei. I
neka te stvari ostanu u njemu skrivene dok ne navri sedamnaest godina
[...] 38 poetak [...] kroz [njih]. Oni e ga neprestano progoniti, budui
[da su] od njegovih [...] pratitelja. On e [kroz] njih biti objavljen, i [oni
e] objaviti njegovu rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."
Jakov ree, "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa
ipak, [jo u te neto] upitati: tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje
uenice? I, gle, sve te ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemo
na] tijela postala snana zbog outa koji je u njima." Gospodin [ree],
"Ti [...] dobro [...] 39 duh [od ...], [duh] misli, [duh] savjeta [od ...], du
ha [...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz [dah] [tog] ar-
honta kojemu [je ime] Adonaj [...] njega i [...] on je bio u neznanju [...]
kada sam izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema
meni] kao svome sinu tada je bio milostiv. I tad, prije nego <sam se>
ovdje pojavio, <on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskog
proroci [...]." 40
Jakov [ree], "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito
[...]." Gospodin ree, "[Jakove], pohvaljujem [te ...] ide zemljom [...]
rijei dok on [...] na [...]. Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz
[...] okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti si poeo] razumijevati [njihove
korijene] od poetka do kraja. Otkloni od sebe sve bezakonje. I pazi da
ti ne pozavide. Kada govori ove rijei o [outu], ohrabri ovu [etvor
ku]: Salomu, Marijam, Martu i Arsinoju ...] 41 budui da on uzima ne
to [...] meni on je [...] rtve paljenice i [...]. No, ja [...] ne na taj nain;
ali [...] prve plodove od [...] prema gore [...] kako bi se pojavila mo
[Boja]. Propadljivo je [otilo gore] u nepropadljivo i enski se element
priklonio ovome mukom elementu."
Jakov ree, "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo ba
eno. Jer, oni su bili prokleti, [i bili su] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve
[...] od bilo koga [...]. Jer, ti si primio [...] od znanja. [I ...] ono to je
[...] ii [...] ti e [pronai...]. N o j a u ii [naprijed] i otkriti da su oni
vjerovali u tebe [kako bi bili] zadovoljni svojim [blagoslovom] i spase
njem, a i da se to otkrivenje moe dogoditi."
I on [smjesta] poe i prekori dvanaestoricu i istjera [iz] njih zado
voljstvo [zbog] znanja [...].
[...]. 43 I veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Osta
li [...] rekoe, "[...] njega sa zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota."
Ovi su, stoga, [bili] u strahu. I ustali su, govorei, "Mi nemamo udjela
u ovoj krvi, jer pravednik e nestati zbog nepravde." Jakov otie, kako
bi [...] 44 gledati [...] jer mi (?)[...] njega.
Otkrivenje po Jakovu
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4)
Uvod:
CHARLES S. HEDRICK
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
V 44, 11-63,32
Otkrivenje
po [Jakovu]
I on e ponovo zavriti
ono to bijae zapoeto
i zapoeti e ono emu se pribliava kraj.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije
siao na zemlju.
On je bio krepostan, i ono to poeli njemu se dogaa.
Vidjeh ga da je bio gol, i na njemu nije bilo nikakva ruha.
Ono to on poeli njemu se dogaa [...]. 59
'"[Odrecite se] ovog tekog puta, koji je (tako) vijugav, [i] idite u
skladu s njime koji eli [da] postanete slobodni ljudi [sa] mnom, na
kon to se uzdignete iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [sudi
ti] zbog (stvari) koje ste uinili, ve e imati milosti prema vama. Jer,
(niste) ih vi uinili, ve ih (je uinio) [va] Gospodin. [On nije] gnje
van, ve blag Otac.
'"No, vi ste [sami] sudili, i zbog ovoga ete ostati u njihovim negva-
ma. Sami ste sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) to vam nee biti od
koristi. Gledajte onoga koji govori, i tragajte za onim koji uti. Spoznaj
te onoga koji je doao na ovo mjesto, i shvatite onoga koji je (iz njega)
otiao. Ja sam Pravednik, i ja <ne> sudim. Ja nisam gospodar, ve po
maga. On je izgnan prije nego je pruio svoju ruku. Ja [...].
'"[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u svoje trublje, frule
i harfe iz [ove kue]. Gospodin vas je izbavio iz zarobljenitva Gospo
dinova, zatvorivi vam ui kako ne biste uli zvuk moje rijei. Pa ipak
[moi ete se] pokloniti u svojim srcima, [i] zvat ete me "Pravednik".
Kaem vam, stoga: Evo, dao sam vam vau kuu, za koju kaete da ju
je Bog podigao - tu (kuu) u kojoj vam je, i kroz koju, obeao naslije
e. Ovu u (kuu) osuditi na unitenje i izvrgnut u ruglu sve one koji
su u neznanju. Jer, oni koji sude misle [...].' 61
"Toga dana svi se [ljudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I
on ustade i poe tako govoriti. I uniao je (ponovo) istoga dana i go
vorio nekoliko sati. A ja sam bio sa sveenicima, i nisam nita otkrio o
svojoj vezi s njime, zbog toga to su svi oni u jedan glas govorili, 'Haj
de, kamenujmo Pravednika.' I ustadoe, govorei, 'Da, ubijmo tog
ovjeka, da vie ne bude meu nama. Jer on nam nee biti ni od kakve
koristi.'
"I bijahu ondje i pronaoe ga kako stoji uz stupovlje hrama, pored
silnog temeljnog kamena. I odluie ga baciti s visine, te tako i uine. I
oni [...] oni [...]. 62 Zgrabie ga i stadoe [udarati], vukui ga po zemlji.
Polegoe ga, i stavie mu kamen na trbuh. I svi stavie svoje noge na taj
kamen, govorei, 'Grijeio si!'
"I opet ga podigoe, budui je bio iv, i natjerae ga da iskopa rupu.
I natjerae ga da ue u nju. Nakon to su ga zakopali do trbuha, stado
e ga kamenovati.
"A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ovu molitvu - umjesto one
koju je obiavao govoriti:
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Mogunost daje trei iluminator, opisan u 76,8-77,18, u stvari Krist, i dalje ostaje
otvorena. Pobornici te teorije spore da je upravo neodreenost aluzija ono to se mo
e oekivati od apokaliptinog djela. Apokaliptina predaja nije, meutim, sprijeila
autora da bude prilino odreen u pogledu Potopa. Isto tako, pojedinosti koje se nazi
ru iz opisa iluminatora samo djelomino odgovaraju tradicionalnim opisima Kristo
va dolaska: On e doi u velikoj slavi, donijeti znanje o vjenome Bogu, i izvesti u
da. Bog sila razgnjevit e se, i u tom trenutku slava e se povui. Tijelo ovjeka koji
je bio iluminator dok je bio u slavi, bit e kanjeno. Ne saznajemo oblik kazne niti je
li zavrila smru, a ne spominje se niti uskrsnue. U pitanju je, dakle, opis karizma-
tinog lika koji je doao u sukob sa vlastima i zbog toga bio kanjen. Ne postoji neki
uvjerljivi razlog za identificiranje tog lika sa Kristom.
'avovi' u tekstu otvorili su prostor strunjacima zainteresiranima za prouava
nje izvora. Osim gore spomenute pretpostavke daje dugi himniki dio (13 Kraljev-
stava) izvorno bio samostalno djelo, valja spomenuti jo dvije pretpostavke. Jedna
od njih je da je traktat izvorno zavravao sa 84,3, i da je ostatak naknadno dodan (i
ni se, naime, da ima vlastitu temu - protivljenje krtenju vodom). Druga je da je trak
tat nastao spajanjem dvaju razliitih tekstova-izvornika od strane redaktora, koji je i
sam dodao svoj prilog. Sljedei pasusi za koje se tvrdi da se nalaze na poetku poje
dinih tekstova-izvornika, podupiru potonju teoriju: (A) 64,6-65,23; 66,12-67,11; (B)
65,24-66,12; 67,12-67,21).
(Douglas M. Parrott)
OTKRIVENJE PO ADAMU
V 64, 1-85, 32
Otkrivenje po Adamu
Otkrivenje po Adamu
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI,1)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Prijevod:
DOUGLAS M. PARROTT i R. MCL. WILSON
Naslov se ovog djela pojavljuje tek na kraju traktata. Na prvi pogled javlja se do
jam da je rije o trinaest apostola (Petru i dvanaestorici drugih), no iitavanjem tek
sta postaje jasno da je najvjerojatnije rije o dvama razliitim "djelima": djelima Pet
ra (1,30-5,5) i djelima skupine apostola (5,5-12,19). Naslov je, ipak, manje vaan,
budui da je brojka dvanaest proturjena eksplicitnim tvrdnjama u tekstu da je ueni
ka bilo jedanaest (9,20-21).
Traktat moemo podijeliti u etiri vee cjeline:
1. Uvodni dio, koji postavlja narativni okvir. Prvih sedam redaka vjerojatno je sa
dravalo neke naznake o prvotnom okviru radnje i svrsi. Pripovjeda je Petar (1,30),
a posrijedi je razdoblje nakon raspea, budui da apostoli kreu na putovanje na vlas
titu inicijativu, i Isus nije sa njima. injenica, meutim, da je prisutno samo jedanaest
uenika navodi na zakljuak da jo nije dolo do uzaaa. Odluivi zajedno krenuti
na put propovijedanja, apostoli pronalaze brod i isplovljavaju (1,16-26), preputajui
Gospodinu da im odabere odredite. Brod pristaje u otokom gradu koji se zove Na
seobina, i Petar odlazi raspitati se za smjetaj.
2) Petar susree trgovca biserima i saznaje kako ga doivljavaju bogati a kako si
romani (2,10-5,18). On primjeuje kako mu bogati okreu lea dok izvikuje svoju
robu na prodaju, jer smatraju daje zapravo i nema. Siromani, naprotiv, hrle do njega
iako nemaju ime kupiti njegovu robu, jer, bili bi zadovoljni samo i da vide biser. Tr
govac im obeaje pokloniti jedan biser ako pou u njegov grad. Siromani ispituju Pe
tra o opasnostima koje vrebaju na putu u grad. Petar im kazuje ono to je uo, i okre
e se trgovcu, raspitujui se za njegovo ime i o tekoama na putu. Trgovac mu odgo
vara da mu je ime Lithargoel, to je u tekstu protumaeno kao lagani kamen, nalik ga
zeli (odnosno, sjajan poput gazelina oka), po svoj prilici biser.
3) Putovanje Petra i njegovih prijatelja u Lithargoelov grad (5,19-8,11), po Lit-
hargoelovim uputama. Jedini nain da se pripreme za putovanje u grad "devet dveri"
jest potpuno odricanje od svih posjeda, i strogo pridravanje posta, kako ne bi posje
dovali nita to bi pljakai mogli poeljeti (5,19-6,8). Sve to trebaju Isusovo je ime
(6,9-19). Petar potom doivljava viziju gradskih bedema okruenih valovima. Zna
enje vizije protumaeno je u kratkom razgovoru Petra i jednog starca. Petar i njego
vi uenici kreu na put u grad.
4) Lithargoel se pojavljuje kao lijenik, razotkriva se kao Isus Krist i daje zada
tak jedanaestorici uenika (8,11-12,9). Lithargoel izlazi iz grada preruen u lijeni
ka i kazuje da e im pokazati gdje ivi Lithargoel (8,11-35). Meutim, umjesto da to
uini, on se razotkriva kao Isus Krist (9,1-19), u razgovoru sa Petrom kojeg nalazimo
kod Mateja 16,13-19. Uenici padaju niice u znak tovanja i pokazuju spremnost da
izvre njegovu volju. Krist, koji se nadalje naziva Gospodin, daje im kutiju i torbu s
lijekovima, te ih upuuje da se vrate u Naseobinu, grad iz kojeg su doli. Zadaa im je
poduavati i propovijedati vjernima, naroito siromanima (9,1-10,13). Petar primje
uje kako im nemaju to dati, budui da su se svega odrekli, no Gospodin istie ka
ko imaju njegovo ime, koje je vrednije od svega (10,13-30). Nakon rasprave, razgo
vor zavrava Kristovom opomenom da izbjegavaju bogate. Uenici prihvaaju naput
ke i Gospodin odlazi.
Tekst je kompozitan, to se moe primijetiti na mjestima gdje se razliiti odsje
ci ne podudaraju. Tako, primjerice, izmeu drugog i treeg dijela itatelj oekuje da
e siromani otii u grad trgovca biserima, no to ine samo uenici; dva su razliita
objanjenja za Petrove upite o putu; itatelj je nepripremljen za Petrov upit o trgov-
evu imenu, te ostaje iznenaen to se put do otokog grada moe prijei pjeice. Ne
koliko je primjera problema izmeu etvrtog dijela i ranijih dijelova: iznenadni prela
zak u tree lice pripovijedanja; podatak da se od uenika oekuje da nastave svoj put
propovijedanja kranima (10,46) (na poetku se stjee dojam da su uenici kreta
li u misiju u nekranski svijet), kao i prisutnost eksplicitnih pravila crkvenog ivo
ta u zakljuku traktata.
ini se da je urednik sabrao etiri izvorno neovisne pripovijesti. Tri su vjerojat
no poinjale kao parabola ili alegorija, nalikujui donekle onima iz Pastira Hermasa:
pria o trgovcu biserima kojeg bogati odbacuju a siromani prihvaaju; pripovijest o
gradu Naseobini okruenom bedemima (u treem dijelu, gore), te pripovijest o puto
vanju za iji je uspjean svretak potrebno u potpunosti se odrei hrane i svih dobara.
etvrta pripovijest govori o tome kako je Krist uputio uenike da prihvate slubu pro
povijedanja i iscjeljivanja siromanih i bolesnih krana. Ove pripovijesti meusobno
povezuje prisutnost Petra i drugih uenika, i kao i ime Lithargoel, koje povezuje tr
govca biserima u drugom dijelu sa onime koji daje upute za put u treem dijelu, a kas
nije i sa Kristom, u etvrtom dijelu, koji uenike stavlja u slubu.
ini se da je pripovjedaka namjera posljednjeg urednika bila da opie priprema
nje uenika za apostolska djela. Tijekom pripovijedanja, urednik mijenja vremenski
okvir od najranijeg apostolskog razdoblja do svog vlastitog vremena. Kao posljedi
ca toga, na kraju posljednjeg dijela uviamo da se ne radi zapravo o poslanju izvornih
uenika, nego o njihovim nasljednicima. Stjee se dojam da je namjera urednika bila
podsjetiti crkvene oce svog vremena na njihovu istinsku misiju.
Mogue je da je Lithargoel izvorno bio nekransko boanstvo, no budui da ni
je sauvan nikakav pismeni trag o kultu Lithargoela, ini se loginijim da je namjera
te kovanice bila poistovjeenje sa Isusom Kristom (9,8-15). (Vidi Djela Petrova 20
i Otk 2, 17). Prikaz Krista kao lijenika moda je bio odgovor na rairenost Asklepi-
jevog kulta.
Pretpostavke da je ovaj traktat gnostiki vie su se temeljile na injenici da je pro
naen u zbirci Nag Hammadi nego na obiljejima samoga teksta. Kao o je ve spo
menuto (vidi uvod u Asklepija 21-29 [VI,8]), kodeks u kojem je pronaen nije sam po
sebi gnostiki, ve prije zbirka raznorodnih duhovnih djela o konanoj sudbini due.
U samom traktatu ne moe se pronai mnogo toga to bi se kosilo sa doktrinom ras
tue ortodoksije. Kristologija se temelji na liku boanskoga sina; raspee i Isusova
smrt, iako se ne spominju, dane su u naznakama (vidi 2,14). Temu apostolskog siro
matva nalazimo i u Evaneljima, kao i polemiku protiv bogatih. Umjeren enkratitski
naglasak vidljiv je u zabrani jedenja mesa, no nita nije reeno o seksualnoj aktivnosti
ili braku. Ne ini se, stoga, da je traktat namijenjen ili da je iznikao unutar neke odre
ene ranokranske sekte. Urednik ideoloki radije ostaje u okvirima ire crkve i za
lae se za povratak apostolskog djelovanja crkvenih voa.
Malo je vjerojatno da je ovaj traktat dio izgubljenog dijela apokrifnih Djela Petro
vih, kako se pretpostavljalo (vidi uvod u Djelo Petrovo [BG,4]).
Djela Petrova i dvanaestorice apostola pripada u skupinu apokrifnih Djela iz dru
gog i treeg stoljea; s onima kasnijima ima vrlo malo toga zajednikog. Slinosti ne
kih njegovih dijelova sa Pastirom Hermasom upuuju na drugo stoljee kao datum na
stanka.
[...] koja [...] svrha [... : nakon ...] nas [...] apostoli. Otplovismo [...]
tijela. [Drugi] nisu utjeli tjeskobu u [svojim srcima]. I u srcima svojim,
mi bijasmo kao jedan. Sloili smo se ispuniti slubu koju nam je Gos
podin dodijelio. I obvezasmo se jedan drugome.
Poli smo do mora u pogodan as, koji nam je Gospodin poslao. Na
osmo na obali usidren brod, spreman za ukrcaj, i sa mornarima se do-
govorismo o naem dolasku na brod. Voljom Bojom, oni bijahu izuzet
no prijazni prema nama. I nakon to smo se ukrcali, plovili smo cijeli
dan i cijelu no. Vjetar je tad napuhao jedra, i to nas je odvelo do male
noga grada usred mora.
I ja, Petar, raspitah se o imenu tog grada meu graanima koji su
stajali u pristanitu. 2 [Jedan ovjek] meu [njima] mi odgovori, [i re
e, "Ime] ovoga [grada jest Naseobina, to jest] Temelj [...] ustrajnost."
I voa [meu njima drao je] palminu granu na rubu [pristanita]. Na
kon to smo pristali i iskrcali se [sa] svojom prtljagom, [pooh] u grad
da se raspitam o smjetaju.
I pojavi se ovjek opasan suknenim povezom kojeg je krasio zlatni
pojas, a na prsima [mu] bijae svezana marama koja mu se protezala
preko ramena, i pokrivala mu glavu i ruke.
Gledao sam u tog ovjeka, jer bijae prekrasan u liku i tijelu. Samo
sam etiri dijela njegova tijela mogao vidjeti: tabane, dio prsa, dlanove
na rukama i njegovo lice. Samo sam ovo mogao vidjeti. U lijevoj je ru
ci drao korice poput (onih) na mojim knjigama, a u desnoj drveni tap.
Glas mu bijae zvonak dok je polako izgovarao, viui kroz grad, "Bi
seri! Biseri!"
Pomislih, uistinu, da je on iz tog grada, i rekoh, "Brate moj i prijate
lju!" 3 [On mi odgovori, i ree, "Dobro] si rekao, '[Brate moj i] prijate
lju'. to je to to [eli] od mene?" Rekoh mu, "Da te [pitam] o smje
taju za mene [i] moju brau, jer smo stranci u ovome gradu." On mi re
e, "Iz ovog razloga i rekoh maloas, 'Brate moj i prijatelju', jer i ja
sam stranac ovdje, kao i vi."
I rekavi ovo, on povie, "Biseri! Biseri!" Bogatai iz tog grada uli
su njegov glas, i izvirili iz svojih soba. I neki su provirili iz odaja u svo
jim kuama, a drugi sa prozora na katu. I nisu vidjeli (da bi) ita od nje
ga (mogli dobiti), jer, nije imao torbu na leima, niti ikakav zaveljaj
ispod svojih halja. I, s prijezirom, odbie ak i svratiti pozornost na nj.
A on sam nije im se otkrio. I vratie se u svoje odaje, i rekoe, "Ovaj
nam se ovjek ruga".
A siromani [tog grada] zauli su njegov 4 [glas, i sjatili se] oko ov
jeka [koji prodaje bisere. I rekoe mu], "Molimo te, [pokai nam] biser,
[kako bismo ga vidjeli] svojim (vlastitim) oima. Jer, mi smo siroma
ni, i nemamo toliko [...] cijena da ga platimo. Ali [pokai nam] kako bi
smo mogli rei prijateljima svojim da [smo vidjeli] biser svojim (vlas
titim) oima." On im odgovori, i ree, "Ako je mogue, doite u moj
grad, pa u vam ga ne samo pokazati, nego i pokloniti."
Siromani tog grada, uvi ovo, rekoe, "Budui da smo prosjaci, mi
znamo da nitko ne daje biser prosjaku, ve (se) obino daje kruh i no
vac. Veliku bi nam ljubaznost ukazao da nam pokae biser, da ga vi
dimo, kako bismo svojim prijateljima s ponosom rekli da smo vidje
li biser, (vlastitim) oima" -jer, takvo to ne via se meu siromani
ma, naroito ne meu prosjacima (poput njih). On odgovori, (i) ree
im, "Ako je mogue, doite u moj grad, pa u vam ga ne samo pokaza
ti, nego i pokloniti." I sirotinja i prosjaci obradovae se zbog 5 ovje
ka [koji poklanja].
[I ljudi upitae Petra] o tekoama. Petar odgovori [i ree] ono to
je uo o [tekoama] na putu. Jer, oni su [tumai] tekoa u svom po
slanju.
On ree ovjeku koji prodaje ovaj biser, "elim znati tvoje ime i te
koe na putu do tvog grada, jer mi smo stranci i sluge Boje. Neophod
no je da u svakome gradu irimo rije Boju, u skladu." On odgovori i
ree, "Ako pitate za moje ime, ime mi je Lithargoel, to znai svijetao
kamen, nalik gazeli."
"A to se puta do grada (tie), o kojem si me pitao, rei u ti o tome.
Nitko ne moe krenuti tim putem osim onoga tko je ostavio sve to ima
i svakodnevno postio. Jer, brojni su pljakai i divlje zvijeri na tom pu
tu. Onoga tko sa sobom nosi kruh na taj put, crni psi ubijaju zbog kru
ha. Onoga tko nosi skupo ruho ovoga svijeta sa sobom, razbojnici ubi
jaju 6 [zbog] ruha. [Onoga tko nosi] vodu [sa sobom, vukovi zbog vo
de ubijaju], budui da su nje edni. [Onoga tko] je eljan [mesa] i povr
a, lavovi jedu zbog mesa. [Ako] izbjegne lavovima, bikovi ga prodi-
ru zbog povra."
I kada sam [ovo] uo, ja u sebi uzdahnem. "[Velike] su potekoe na
putu! Kada bi nam bar Isus dao snage da njime kroimo!" On me pogle
da budui da mi je lice bilo tuno, i ja uzdahnem. On ree, "Zbog ega
uzdie, ako uistinu zna ovo ime 'Isus' i vjeruje u njega? On je velika
mo koja daje snagu. Jer, i ja isto vjerujem u Oca koji ga je poslao."
Ja mu odvratih, "Koje je ime mjesta kamo ide, tvog grada?" On mi
ree, "Ime moga grada je 'Devet dveri'. Zahvalimo se Bogu to ne zabo
ravljamo da su deseta u glavi." Nakon ovoga, ja pooh od njega u miru.
I upravo kad sam kanio poi i pozvati svoje prijatelje, ugledah va
love i visoke zidine kako okruuju grad. Ostao sam zadivljen prizorom
kojeg vidjeh. I ugledah starca koji je sjedio, i upitah ga je li ime ovog
grada uistinu 7 [Naseobina]. On [..., "Naseobina...]." I ree mi, "[Istinu
zbori], jer mi [ivimo] ovdje zbog toga [to ustrajemo]."
[Odgovorih mu], "Pravo [...] su ga ljudi imenovali [...], jer gradove
nastanjuju svi oni [koji] su podnijeli svoje suenje, i iz njih dolazi dra
gocjeno kraljevstvo, zbog toga to ustraju usred apostazija i tekoa ko
je donose oluje. I bit e zato naseljeni gradovi svih onih koji ustraju pod
teretom jarma vjere, i oni e biti ukljueni u kraljevstvo nebesko."
Pourio sam da dozovem svoje prijatelje kako bismo poli u grad u
koji nas je on, Lithargoel, uputio. I u vrstoj vjeri ostavismo sve kako
nam je i rekao. Uspjesmo izbjei razbojnicima, jer nisu na nama mog
li pronai ruha. Uspjesmo izbjei vukovima, jer nisu kod nas nali vo
de za kojom su eali. Uspjesmo izbjei lavovima, jer nisu u nama na
li udnju za mesom. 8 [Uspjesmo izbjei bikovima ... nisu uspjeli pro
nai] povra.
I velika nas radost [obuze i] pomirljiva bezbrinost, [poput one] na
ega Gospodina. [Poinusmo] ispred dveri, razgovarajui jedan s dru-
gime o [onome] to nisu iskuenja ovoga [svijeta]. Nastavismo radije u
promiljanju vjere.
I dok smo razgovarali o razbojnicima koje smo uspjeli izbjei na
putu, ugledasmo Lithargoela, koji bijae izmijenjen, kako nam prila
zi. Imao je lik lijenika, budui da je ispod ruke nosio kutiju s melemi
ma, a mladi ga je naunik pratio nosei torbu punu lijekova. Nismo ga
prepoznali.
Petar mu se obrati i ree, "eljeli bismo da nam uini uslugu, bu
dui da smo stranci, i da nas odvede do Lithargoelove kue prije ne
go se spusti veer." On ree, "Drage u vam je volje pokazati, ali, izne
naen sam to znate ovog dobrog ovjeka. Jer, on se ne otkriva svako
mu, budui da je on sin velikog kralja. Otpoinite malo, kako bih mo
gao otii i izlijeiti ovog ovjeka, a potom u se (vratiti)." Pourio je i
ubrzo 9 se (vratio).
I ree Petru, "Petre!" A Petar se uplai, jer, kako je on znao da je nje
mu ime Petar? Petar odgovori Spasitelju, "Kako to da me poznaje, kad
me zove imenom?" Lithargoel odgovori, "elim te upitati, tko ti je dao
im Petar?" On mu ree, "Isus Krist, sin ivoga Boga. On mi je dao to
ime." On odgovori i ree, "Taj sam! Prepoznaj me Petre." I on otpusti
svoje ruho, kojim bijae ogrnut - ono u koje se preodjenuo zbog nas -
otkrivajui nam u istini tko je.
Padosmo niice na zemlju pred njim, i stadosmo mu se klanjati. Bi
lo nas je jedanaest uenika. On je ispruio svoju ruku i pokazao nam da
ustanemo. Ponizno smo s njime govorili, glava pognutih jer ga ne bija-
smo vrijedni. Rekosmo mu, "to poeli, to emo uiniti. No, daj nam
snage da uvijek moemo vriti volju tvoju."
On im dade kutiju s melemima i torbu koja je bila u rukama mladog
naunika, i zapovjedi sljedee 10, "Vratite se u grad iz kojeg ste doli,
koji se zove Naseobina. I ustrajte i dalje u tome da pouavate sve one
koji su povjerovali u moje ime, budui da sam ja izdrao sve poteko
e vjere. Dat u vam vau nagradu. Sirotinji toga grada dajte to im tre
ba za ivot, dok im ja ne dam ono to je bolje, ono to sam rekao da u
vam pokloniti."
Petar odgovori i ree, "Gospodine, pouio si nas da odbacimo svijet
i sve to je u njemu, i zbog tebe smo ga se mi odrekli. Ono to nas (sad)
brine jest kruh svagdanji. Jer, gdje da naemo to ime bismo se pobri
nuli za sirotinju kako si nam zapovjedio?"
Gospodin odgovori i ree, "O, Petre, neophodno je da shvati para
bolu koju sam ti rekao! Zar ne shvaa da moje ime, koje propovijeda,
nadilazi sva bogatstva, i da mudrost Boja nadilazi svo zlato, i srebro,
i drago kamenje?"
I dade im torbu s lijekovima i ree, "Lijeite sve bolesne u gradu,
koji vjeruju 11 [u] moje ime." Petar se skanjivao da mu se opet obra
ti, i dade znak onome pored sebe, Ivanu, "Ti sad govori." Ivan odgo
vori i ree, "Gospodine, bojimo se pred tobom mnogo govoriti. No, ti
si taj koji od nas trai da se bavimo ovom vjetinom, a nitko od nas ni
je uio za lijenika. Kako emo onda znati lijeiti tijela kao to si nam
zapovjedio?"
On im odgovori, "Dobro zbori, Ivane, jer ja znam da lijenici ovo
ga svijeta lijee ono to pripada svijetu. Lijenici due, meutim, lijee
srce. Lijeite prvo tijela, kako bi kroz stvarne moi lijeenja njihovih ti
jela, bez ovozemaljskih lijekova, oni mogli vjerovati u vas, da isto tako
posjedujete i moi izljeenja bolesti srca."
"S bogataima iz tog grada, meutim, onima koji nisu smatrali shod-
nim ni da me pogledaju, onima koji se s ponosom naslauju nad svojim
bogatstvom, s takvima 12 ne veerajte u njihovim [kuama], niti im bu
dite prijatelji, kako ne bi utjecali na vas. Jer, mnogi u crkvi pristrani su
prema bogatima, budui da su i sami greni, pa doputaju grijeh i drugi
ma. No, sudite im pravino, kako bi se vaa djela slavila, i kako bi mo
je ime bilo slavljeno u crkvama." Uenici mu odgovorie, "Da, doista,
to je ono to nam prilii da inimo."
I padoe niice na zemlju i poklonie mu se. On im pokae da usta
nu, a potom ih napusti u miru.
Djela Petrova
i dvanaestorice apostola
GROM: SAVRENI UM (VI,2)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Tekst po svemu sudei ima dva naslova: "Grom" nije sintaktiki povezan sa "Sa
vrenim umom" ve je razdvojen dvotokom. U tekstu o njemu nema spomena (osim
ako se ne rekonstruira "[savreni] um" na 18,9)
Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag Hamma-
di, i veoma je neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske osobe koja, osim u na
slovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu podjelu, nego je napi
sano u prvom licu, kombinirajui tri vrste izjava: objave u prvome licu jednine, upo
zorenja o nunosti obraanja pozornosti na govornika, prijekori upueni onima koji
ne sluaju i ne ljube itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su samoobjave esto anti-
tetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje na to da su one izvorno bi
le dio himnike strukture.
Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim izvorima. U djelu
O podrijetlu svijeta (II,5) 114,7-15, nebeska Eva iznosi himniku samoobjavu, veo
ma slinu onoj u Gromu (13,19-14,9), a tragovi iste grae, dodue ne u obliku samo
objave, pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi Arhonata (II,4) 89,14-17. Zna
ajno je da se taj odlomak iz Groma u djelu ne ponavlja, dok se mnoge druge samo
objave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u razliitim oblicima. U nekim dru
gim tekstovima iz zbirke Nag Hammadi, kao primjerice u Trimorfnoj Protenoji (XIII,1), i
poduem zavretku Ivanovog apokrifa (II,1: 30,11-31,25), nalazimo primjere samo-
objava u prvome licu jednine, no van antitetikog konteksta. Postoje tri zanimljive
paralele Gromu, po sadraju ili/i stilu, van korpusa djela iz Nag Hammadija. Jedan je
primjer poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih 94-96, u kojoj Krist pjeva o se
bi u nizu antiteza i kontrasta, no bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlo
mak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane "Knjige Dinanuktove", za koju se
openito smatra daje jedan od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara for
mulu koja sadri antiteze sline, no ne i istovjetne, onima iz Groma: "Ja sam smrt, ja
sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam zabluda, ja sam istina, itd." Trei je
primjer niz odlomaka iz drevne indijske knjievnosti, u kojoj Boanstvo daje kontrast-
ne ili kontradiktorne izjave bilo u prvom (Bhagavad-Gita IX, 16-19), ili drugom i tre
em licu jednine (Atharva-Veda X, viii, 27-28; Svetasvatara Upanishad IV, 3). Ti prim
jeri ukljuuju kako osobne ("Ti si ena, ti si mukarac"), tako i neosobne kategorije
("Smrt sam i besmrtnost, ono to nije i ono to jest").
U pogledu religijskih tradicija zastupljenih u zbirci Nag Hammadi, Grom je te
ko klasificirati. On ne sadri jasne kranske, idovske ili gnostike naznake, te ne
pretpostavlja niti jedan poseban gnostiki mit. Postoje slinosti u tonu i stilu sa mud-
rosnim himnama iz biblijske mudrosne knjievnosti, a samoobjave su sline aretolo-
kim natpisima o Izidi. No, ako su viestruke izjave u tim djelima namijenjene istica
nju univerzalnosti Izidine ili Boje mudrosti, moda su antitetike izjave sadrane u
Gromu nain isticanja nezemaljske transcendencije otkrivatelja.
(George W. MacRae)
GROM: SAVRENI UM
Grom: Savreni um
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
KONANO UENJE
VI 22, 1-35,24
[...] na nebu [...] u njemu [...] svatko se ukazuje [...] skrivenim nebe
sima [...] ukazuje, i pojavio se [pred] nevidljivim, neizrecivim svjetovi
ma. Iz ovih je dola nevidljiva dua pravednosti, srodnik, srodno tijelo
i srodni duh. I kada silazi, i kada je u Pleromi, ona se od njih ne odvaja,
ve je oni vide, i ona vidi njih u nevidljivim svjetovima.
Njezin ju je mladoenja potajice uzeo. I prinio ju je njezinim ustima
da je jede poput hrane, i nanio je rije na njezine oi poput lijeka, kako
bi umom svojim vidjela, i opazila svoj rod, i nauila o svome korijenu,
i kako bi se mogla vrsto primiti za granu s koje je isprva potekla, i ka
ko bi mogla primiti to je njezino i odrei se [tvari].
[...] 23 on [je obitavao ...] imajui [...] sinove. Sinovi [...] istinski, oni
koji iz njegova sjemena [potekoe], sinove od ene zovu "svojom bra
om". Ovako je upravo i duhovna dua, nakon to je baena u tijelo, po
stala bratom pohoti, i mrnji, i zavisti, i materijalnoj dui. Tijelo je, sto
ga, postalo iz udnje, a udnja je nastala iz materijalne tvari. Iz ovog je
razloga dua postala njihovim bratom.
A postoje, opet, i oni drugi, bez moi koju bi naslijedili od muko
ga, ve koji nasljeuju samo od svoje majke. Kad god, dakle, dua po
eli naslijediti skupa sa tima drugima -jer, oni posjeduju ohole strasti,
ivotna zadovoljstva, zavisti pune mrnje, tatinu, besmislice, optube
24 [...] za nju [... blud], on je odbacuje [i smjeta] je u javnu kuu. Jer,
[...] za nju [razvrat]. [Ostavila je] skromnost iza sebe. Jer, smrt i ivot
pred svakoga su postavljene. I to god od toga dvoga on poeli, sam e
izabrati.
Ona e potom zaglibiti u razvrat, i opijanje vinom. Jer, vino je raz
vratnik. I ona se zato ne sjea svoje brae i svog oca, jer obmanjuju je
uitak i slatki darovi.
Napustivi znanje, ona je zaglibila u zvjerstvo. Jer, bezumna osoba
je kao zvijer, ne znajui to prilii, a to ne prilii govoriti. No, brian
sin, s druge strane, batini od svog oca sa zadovoljstvom, a otac se nje
gov raduje zbog njega, jer, zbog njega mu svi iskazuju potovanje, bu
dui da on nastoji udvostruiti ono to je primio. Stranci [...].
[...] 25 da se izmijea sa [...]. Ako misao poude ude u kreposnog ov
jeka, on je [ve] postao oneien. A prodrljivost se njihova ne mo
e mijeati sa umjerenou. Jer, ako se sjeka izmijea sa penicom, ni
je sjeka ta koja je oneiena, ve penica. I zato to su izmijeane, ni
tko nee htjeti kupiti njezinu penicu, budui da je oneiena. I nago-
varat e je, "Daj nam ovu sjeku!", vidjevi penicu umijeanu u njoj,
sve dok je ne dobiju i bace sa svom ostalom sjekom, i ta se sjeka po
tom mijea sa drugom tvari. No, isto sjeme dri se u skladitima koja
su sigurna. Ovo smo, dakle, rekli.
Prije nego to je ita nastalo, Otac je sam postojao, prije nego to su
se svjetovi nebeski pojavili, i svijet ovozemaljski, i kraljevstvo, i kne
evina, i vlast, i sile. 26 [...] pojavilo [...] i [.... I] nita nije nastalo bez
njegove volje.
On je, dakle, Otac, poeljevi otkriti svoje [bogatstvo] i svoju sla
vu, iznjedrio ovu veliku borbu na ovaj svijet, poeljevi stvoriti borce,
i poeljevi da svi oni koji se bore ostave iza sebe stvari koje su nasta
le, i da ih prezru uzvienim, neshvatljivim znanjem, i pohrle do onoga
koji postoji. / dakle, bilo mu je dosadno, ko' to rekoh .. - p.p. /
A (to se) onih koji se s nama bore tie, onih koji su nam protivni
ci to se s nama bore, mi emo pobijediti njihovo neznanje svojim zna-
njem, budui da smo mi ve spoznali Nedokuivoga iz kojeg smo po
tekli. Mi nemamo nita u ovome svijetu, kako nas vladar svijeta, koji je
nastao, ne bi mogao zadrati u svjetovima nebeskim, onima u kojima
postoji sveopa smrt, okruena pojedinanim 27 [...] svjetovnim. Isto ta
ko, [mi smo] osjetili stid zbog svjetova, iako ne pokazujemo za njih za
nimanje kada nam ine [zlo]. I ne obraamo na njih pozornost kada nas
proklinju. I kada nas posramljuju, mi ih gledamo, i ne odgovaramo.
Jer, oni ine to to ine, no mi idemo u gladi (i) ei, pogleda uprtog
u nae prebivalite, u mjesto u koje pogled upiru i svijest naa i ono to
nas vodi, i ne primamo se za stvari koje su nastale, ve se odmiemo od
njih. Naa srca su u onome to postoji, iako smo bolesni, (i) slabi, (i) u
boli. No, velika je snaga skrivena u nama.
Naa je dua doista slaba, zbog toga to prebiva u kui bijede, dok
joj tvar zadaje udarce po oima, sa eljom da je uini slijepom. Iz ovog
razloga ona slijedi rije i nanosi je na svoje oi poput lijeka, <otvaraju-
i> ih, i odbacujui 28 [...] misao o [...] sljepoi u [...] nakon toga, kada
je ova opet u neznanju, ona je u potpunosti [zatamnjena] i materijalna.
Zbog toga dua [...] rije svakog sata, da je nanese na oi poput lijeka,
kako bi mogla vidjeti, i kako bi svjetlost mogla zaslijepiti neprijateljske
sile koje se s njome bore, i kako bi ih mogla oslijepiti svjetlou svo
jom, i okruiti ih njezinom prisutnou, i uiniti da padnu od nesanice,
kako bi nastupila srano, svom svojom snagom, i ezlom svojim.
I dok je neprijatelji posramljeno gledaju, ona hrli gore u svoju rizni
cu - koja je u njezinom umu - u svoje sigurno skladite, jer, nita od
onoga to je nastalo nije je ugrabilo, niti je primila stranca u svoj dom.
Mnogi se njeni roeni bore protiv nje dan i no, ne poivajui 29 ni da
nju ni nou, budui da su robovi pohote svoje.
Iz ovog razloga mi ne spavamo, niti zaboravljamo da su mree potaj
no rairene, i da ekaju da nas uhvate. Jer, ako se uhvatimo u mreu, ona
nas usisava u svoja usta, dok voda preko nas tee i udara nas u lice. I bit
emo povueni u mreu, i neemo se moi iz nje izvui, jer vode su vi
soko iznad naih glava, i teku odozgo nadolje, uranjajui naa srca u du
boki kal. I neemo se moi iz njih osloboditi. Ljudoderi e nas se do
epati, i prodrijeti nas, radujui se poput ribara koji baca svoju udicu u
more. On u more baca svaku vrst hrane, jer svaka riba ima svoju hranu.
I osjetivi miris hrane, riba ga slijedi. No, kada proguta hranu, udica u
njoj sakrivena kai se na nju i izvlai je silom iz dubokih voda. Nijedan
ovjek ne moe uhvatiti ribu iz dubokih voda, 30 ve jedino zamka koju
ribar postavlja. Lukavo je namamivi hranom, on izvlai ribu na udici.
Na isti ovaj nain i mi postojimo na ovome svijetu, poput ribe. Ne
prijatelj nas uhodi, vrebajui poput ribara sa eljom da nas ugrabi, ra
dujui se to e nas progutati. I on [postavlja] raznovrsnu hranu ispred
naih oiju, (stvari) koje pripadaju ovome svijetu. On eli da poelimo
neto od toga, i da okusimo samo malo, kako bi nas epao prikrivenim
otrovom, izvukao nas iz slobode i bacio u ropstvo. Jer, kad god nas on
uhvati jednom hranom, <mi> nuno poelimo i ostalu. Ta hrana napo
sljetku postaje hrana smrti.
Ovo je hrana koju avao postavlja vrebajui na nas. Prvo, on ubriz
gava bol u vaa srca dok ne osjetite u njima bol zbog malih stvari u ovo
me ivotu, i on <vas> tad grabi svojim otrovima. Nakon toga (on ubriz
gava) elju za tunikom kojom biste se 31 diili, i ljubav za novcem, po
nos, tatinu, zavist koja raa novu zavist, ljepotu tijela, laljivost. Naj
vee meu ovima su neukost i lagodnost.
Sve ovo neprijatelj ini zamamnim i prostire pred tijelom, elei da s
jednom od ovih privue um due i potpuno je zaslijepi, poput udice ko
ja ju u neznanju vue, obmanjujui je dok ne uvidi zlo, i ona nosi plo
dove tvari, i samu sebe kalja, hrlei ka svemu za ime udi, pohlepno,
dok je tjelesna zadovoljstva vuku u neukost.
No dua - ona koja je ovo okusila - shvatila je da su slatke strasti pro
lazne. Nauila je to je zlo: udaljila se od toga i promijenila svoje dra
nje. Nakon toga ona prezire ovaj ivot zbog njegove prolaznosti. I trai
hranu koja e je uvesti u ivot, 32 i ostavlja iza sebe varljivu hranu. I ui
o svojemu svjetlu, i svlai sa sebe ovaj svijet, dok je njezino istinsko ru
ho iznutra zaodijeva. Njezina je svadbena halja na nju poloena u ljepo
ti uma, a ne u ponosu tijela. I ona ui o vlastitoj dubini, i hrli u svoj tor,
dok njezin pastir stoji kraj vrata. I za svu sramotu i prijezir koji je primi
la u ovome svijetu, ona prima deset tisua puta toliko milosti i slave.
Dala je svoje tijelo onima koji su joj ga njoj dali, i oni su se posra
mili, a trgovci tijelima sjeli su i zaplakali, budui da vie ne mogu trgo
vati s tim tijelom, a osim njega nemaju nikakve (druge) robe. Mnogo
su truda uloili dok nisu oblikovali tijelo ove due, sa eljom da zadaju
udarac nevidljivoj dui. I posramili su se zbog svog djela; pretrpjeli su
gubitak onoga u to su uloili velik trud. Nisu shvatili da ona posjedu
je nevidljivo duhovno tijelo, i mislili su, "Mi smo njezini pastiri koji je
hrane". No, nisu shvatili da ona poznaje 33 drugi put, koji je njima skri
ven. Ovome ju je njezin istinski pastir pouio.
No oni - koji su neuki - ne trae Boga. Oni ne pitaju o svojemu pre
bivalitu, koje postoji u pokoju, ve ive kao zvijeri. Oni su opakiji od
pogana, jer se, prije svega, ne pitaju o Bogu, a njihovo ih tvrdo srce vu
e nadolje u okrutnost. tovie, ako nau nekoga tko pita o svom spase
nju, njihovo tvrdo srce smiljat e kako da naudi tom ovjeku. I ako on
ne prestane propitkivati, oni ga u svojoj okrutnosti ubijaju, mislei da
su za se uinili dobro djelo.
Oni su uistinu avolji sinovi! Jer, ak i pogani daju milostinju, i zna
ju da Bog koji je na nebesima postoji, Otac univerzuma, uzvien nad
njihovim idolima kojima se klanjaju. No, oni nisu uli rije, da bi im va
ljalo pitati o putevima njegovim. Nerazuman ovjek, stoga, uje zov, no
ne zna nita o mjestu u koje ga se zove. I nije pitao prilikom propovije
di, "Gdje je hram u koji bih poao da se poklonim svojoj nadi?"
to se njegove nerazumnosti tie, on je gori od pogana, jer poganin
znade kojim putem da poe do svog hrama od kamena, koji e nestati,
i on oboava svog idola, i srce je njegovo ka njemu upravljeno, jer on
je njegova nada. No, ovome nerazumnome ovjeku rije je bila propo
vijedana, uei ga, "Trai i pitaj o putevima kojima ti je poi, jer nita
drugo toliko dobro ne postoji." Posljedica toga je da tvrdoa srca zada
je udarac njegovom umu, zajedno sa silom neznanja i demonom zablu
de. Oni ne doputaju umu njegovom da se uzdigne, budui da se izmo
rio traei naina da naui o svojoj nadi.
No, razumska dua, koja se (isto) izmorila u potrazi - ona je nauila
o Bogu. Teak je trud uloila ispitkujui, izdrala je napore tijela, i no
ge svoje izmorila slijedei evaneliste, uei o Nedokuivome. Ona je
pronala svoj uzlaz. Poinula je u onome koji poiva. Povukla se u bra
nu odaju. Jela je s trpeze za kojom je eznula. Besmrtnu je hranu kuala.
Nala je ono za ime je tragala. Otpoinula je nakon sveg truda, i svjet
lost koja na nju sija vie ne gasne. Njoj pripada slava, i mo, i otkrive
nje za sve vijeke vjekova. Amen.
Konano uenje
POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4)
Uvod:
FRANCIS E. WILLIAMS
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
36, 1-48, 15
Mo Razumijevanja
Pojma (ili: Misli) Nae Velike Moi
Uvod:
HOWARD M. JACKSON
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Traktat VI,5 koptska je verzija dijela (588A-589B, a ne, kao ranije, 588B) Sokra-
tove parabole u devetoj knjizi Platonove Drave, u kojoj se ljudska dua usporeuje
sa trihotomnim hibridom razliitih sila: hibridom koji se sastoji od zvijeri sa mnogo
glava, koja predstavlja prizemne strasti; lava, koji predstavlja plemenitiju strast, hrab
rost; i ovjeka, koji predstavlja onaj krajnji element, razum. Ekscerptiranje parabole u
zasebno djelo, moda izvorno za potrebe kakve filozofske antologije, moe se objas
niti njezinom velikom popularnou meu kasnoantikim autorima, prije svega neo-
platonistima koji iz nje esto navode ili se na nju pozivaju. Neto je tee bilo procije
niti u kolikoj se mjeri koptska verzija razlikuje od grkoga originala. Da su posrijedi
znaajne razlike od onoga to je Platon zapisao, dokazuje injenica da prvi urednici
ovoga traktata (1971. godine) nisu ni prepoznali ovo djelo kao njegovo. Razilaenje
se pokualo objasniti na dva naina. Prvo je objanjenje da je rije o slabom prijevo
du (Schenke, koji je prvi, 1974. godine, prepoznao traktat kao Platonov, te Brashler).
Drugo je objanjenje da je posrijedi gnostika redaktura grkoga originala, redigirana
verzija koja je kasnije prevedena na koptski (Orlandi). Naravno da ova objanjenja ni
su meusobno iskljuiva, i da je istina moda negdje u sredini (Jackson i Painchaud).
Dodatni je element zacijelo i nemogunost koptskog jezika da izrazi sloenost i finese
Platonova stila. Nema jednoznanog odgovora na pitanje tko je bio gnostiki redak
tor, budui da su mnoge kasnoantike skupine koje su negirale pojavni svijet i bile
sklone askezi tovale Platona i koristile zajedniku terminologiju. Moda su u pitanju
hermetici, budui da nekoliko hermetikih traktata (VI,6,7,8) slijedi iza ovoga, a to bi
znailo da su tekstovi VI,5-8 do koptskoga prevoditelja moda doli u grupi. S dru
ge strane, gnostiki tekstovi prethode tekstu VI,5, a opetovane aluzije na, primjerice,
"lik" i reference u 50,24-33 na slabosti ovjeka (ili [prvobitnog] ovjeka) u pogledu
likova zle zvijeri i lava, i njegovog prvotnog pada u njihove ralje, skupa sa uputom da
odbaci i zgazi likove, sugeriraju tipino gnostiki okvir, tonije, manihejski.
PLATON, DRAVA 588A-589B
VI 48, 16-51,23
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Iako mu je naslov izgubljen, ovaj je traktat identificiran kao hermetiki zbog upo
trebe imena Trismegistus i Hermes, te velike slinosti sa ve poznatim hermetikim
traktatima. Naslov je izvuen iz samoga djela, iz fraze koja se pojavljuje u 53,24-26.
U formi dijaloga, u djelu se opisuje proces kojim duhovni vodi (mistagog) uvodi
iskuenika u mistino iskustvo.
Osmo i Deveto oznaavaju osmu i devetu sferu koje okruuju zemlju. U drevno se
doba vjerovalo da su prvih sedam sfera mjesta gdje se nalaze sunce, mjesec i planeti,
nie sile iji utjecaj na ljudski rod nije nuno dobrohotan. Osma i deveta sfera, stoga,
oznaavaju poetak boanskoga svijeta, razine izvan kontrole niih sila. Nakon smr
ti, dua bi putovala kroz sedam sfera, i po uspjenom putu dosegnula osmu i devetu
sferu, razine na kojima bi iskusila istinsko blaenstvo. Isto tako, osma i deveta sfera
mogu oznaavati i vie stupnjeve duhovnoga razvoja. Mogue je da traktat podrazu
mijeva postojanje jo jedne sfere, vie, desete sfere, gdje prebiva sam Bog, iako to ni
je potpuno jasno.
Traktat zapoinje uvodnom raspravom (52,2-53,21) u kojoj iskuenik dobiva odob
renje mistagoga da zatrai iskustvo Osmog i Devetog, a potom ga i formalno zamoli
(53,24-27). Uvoenje u samo iskustvo poinje poukom, a ona kulminira paljivo sro
enom molitvom, koju moda izgovaraju oba sudionika (53,28-57,25). U samoj sri
molitve nalazi se zamolba za vizionarskim iskustvom (57,3-9). Nakon zagrljaja isku
enika i mistagoga, iskuenik ulazi prvo u Osmo, a potom u Deveto (58,22-60,1).
Mistagog potom upozorava iskuenika da bude tih, i pouava ga kako nastaviti put
mistinog iskustva (60,1-10). Traktat zavrava iskuenikovom himnikom zahvalom,
i napucima o zapisivanju i uvanju prikaza iskustva (60,10-63,32).
Traktat pretpostavlja odreeni stupanj duhovnog razvoja; nita se o tome konkret
no ne spominje u samome djelu, no jasno je da su potrebne dvije stvari da bi netko bio
spreman za iskustvo Osmoga i Devetoga: postizanje istoe ivota u skladu s mjeri
lima boanskoga zakona (56,27-57,1), i protjerivanje neukosti ovladavanjem znanja
koje se moe pronai u odreenim knjigama (54,6-18).
Da bi iskuenik savladao posljednja dva stupnja inicijacije, potrebno je da mista
gog ve posjeduje iskustvo, i tako postane utjelovljenje univerzalnoga uma, koji je
Deveto (58,1-22). Iskuenik tad ulazi u Osmo, prepoznajui prisustvo univerzalno
ga uma, odaziva se na nain da se pridruuje zboru Osmoga, i pjeva tihu himnu u sla
vu univerzalnoga uma. On dosee Deveto tek kada iskusi jedinstvo sa univerzalnim
umom, i primi potvrdnu viziju, u kojoj mu zbor Osmoga pjeva (59,24-60,1).
Ovaj i druge hermetike traktate vjerojatno su koristile male grupe posveene taj
nome znanju i mistinom iskustvu, pri emu bi oni koji su bili napredniji pouavali i
vodili neofite, i pri emu su se upranjavali odreeni obredni rituali (molitve i himne
nalazimo kroz cijeli hermetiki korpus). Traktati su pritom sluili kao osnova za ras
prave, i kao tekstovi za individualnu meditaciju.
Dokaz da je Rasprava o Osmom i Devetom sastavljena u Egiptu nalazimo u refe
rencama na grad Diospolis, kao i u hijeroglifima i licima bogova i ivotinja koje nala
zimo u dijelu koji poinje retkom 61,18. Nazivanje mistagoga Hermesom i Trismegis-
tusom takoer upuuju na Egipat. Mogue je da je djelo nastalo u drugome stoljeu,
budui da posjeduje odreene slinosti sa misli srednjoplatonista Albina.
VI 52, 1-63,32
Uvod:
JAMES BRASHLER, PETER A. DIRKSE, i DOUGLAS M. PARROTT
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
VI 63, 33-65, 7
VI 65, 8-14
Uvod:
JAMES BRASHLER, PETER A. DIRKSE, i DOUGLAS M. PARROT
ASKLEPIJE 21-29
VI 65, 15-78,43
"I ako eli vidjeti zbiljnost ovoga otajstva, tada mora vidjeti div
no predoenje odnosa koji se dogaa izmeu mukarca i ene. Jer, ka
da sjeme doivi vrhunac, ono izbija naprijed i u tom trenutku ena pri-
ma snagu mukarca; mukarac, zauzvrat, prima snagu ene dok sjeme
ovo ini.
"Otajstvo odnoaja odigrava se, stoga, u tajnosti, kako se dva spo
la ne bi osramotila pred oima mnogih koji to ne proivljavaju. Jer, oba
(spola) doprinose (na svoj nain) zaeu. Ako se ono dogodi u prisustvu
onih koji ne razumiju zbiljnost, ono postaje predmet podsmijeha i ne-
vjerice. I sve su to, ustvari, sveta otajstva, kako od rijei tako i od djela,
jer, ne samo da se ne uju, ve se i ne vide.
"Takvi su, stoga, 66 ljudi (nevjernici) bogohulnici. Oni su bezvjerni-
ci i bezbonici. No, ovih drugih nema mnogo; malo je onih koji vjeru
ju. Zbog toga meu mnogim ljudima prebiva zlo, budui da meu nji
ma ne postoji nauka o stvarima koje su odreene. Jer, znanje o stvari
ma koje su odreene uistinu lijei od strasti tvari. Nauka je, stoga, ne
to to proizlazi iz znanja.
"No, ako postoji ignorancija, i ako nauka ne postoji u ovjejoj dui,
(tada) su neizljeive strasti tvrdo u njoj (dui) ukorijenjene. I dodatna zla
s njima (strastima) dolaze, u obliku neizljeive gnojne rane. I rana nepre
stance nagriza duu, i dua se zbog nje ucrvljuje, i zaudara. No, Bog nije
uzrok ovih stvari, budui da je on poslao ovjeku znanje i nauku."
"Trimegistuse, je li ih samo ovjeku On poslao?"
"Da, Asklepije, poslao ih je samo njemu (ovjeku). I prilii nam da
ti kaemo zbog ega je samo ovjeku on udijelio znanje i nauku, taj dar
njegove dobrote.
"A sad sluaj! Bog, Otac, ak i Gospodin, stvorili su ovjeka nakon
bogova, i on ga je uzeo 67 iz predjela tvari. [Budui] da je tvar uklju
ena u stvaranje [ovjeka] [...], strasti su u njoj. One, stoga, neprestan
ce teku njegovim tijelom, jer ovaj ivi stvor ne bi postojao ni na jedan
drugi nain osim da je uzeo od ove hrane, budui da je smrtan. Takoer
je neminovno da te neugodne udnje, koje su tetne, u njemu prebivaju.
Bogovi, budui da su nastali iz iste tvari, nemaju potrebu za naukom i
znanjem. Jer, besmrtnost bogova je nauka i znanje, budui da su oni na
stali iz iste tvari. Ona (besmrtnost) preuzela je za njih stanje znanja i
nauke. Iz potrebe, on (Bog) postavio je granice za ovjeka; on ga je po
stavio u nauku i u znanje.
"to se ovih stvari tie (nauke i znanja), koje od poetka spominje
mo, on ih je usavrio kako bi pomou njih mogao obuzdati strasti i zla,
u skladu sa svojom voljom. Uveo je njegovo (ovjekovo) smrtno po
stojanje u besmrtnost; on, ovjek, postao je dobar (i) besmrtan, kao to
i rekoh. Jer, on (Bog) stvorio je za njega dvostruku narav: besmrtnost i
smrtnost.
"I dogodilo se tako voljom 68 [Bojom] da je ovjek postao bolji od
bogova, budui da su oni doista bogovi i besmrtni, no samo je ovjek
podjednako besmrtan i smrtan. I ovjek je tako postao srodnik bogova,
i oni vrlo dobro znaju sve jedni o drugima. Bogovi znaju sve o ovjeku,
i ovjek zna sve o bogovima. A ja govorim o ovjeku, Asklepije, koji
je postigao znanje i uenje. (O) onima koji su isprazniji od ovih, ne pri
lii nam ita loe govoriti, budui da smo mi boanstveni, i raspravlja
mo o svetim pitanjima.
"Budui da smo uli u pitanje odnosa ljudi i bogova, znaj, Asklepije,
da je ovjek jak! Jer, kao to i Otac, gospodar univerzuma, stvara bogo
ve, tako isto i ovjek, ovaj smrtni, zemaljski, ivi stvor, on koji nije na
lik Bogu, takoer i sam stvara bogove. I ne samo da on jaa, nego je i
ojaan. Ne samo da je bog, ve on i sam stvara bogove. udi se, Askle
pije! Zar si i ti nevjernik kao i toliki drugi?" 69
"Trismegistuse, [slaem se sa] rijeima koje si (izrekao). [I] vjeru
jem ti to [govori]. No, zapanjen sam nad ovim rijeima. Zakljuio
sam da je ovjek blaen jer mu je dana na uivanje velika mo".
"Ono to je vee od svega ovoga, Asklepije, vrijedno je divljenja. Jas
no nam je, dakle, sve to se tie rase bogova, i mi to priznajemo sku
pa sa svim ostalim, da je ona (rasa bogova) nastala iz iste tvari. I tije
la njihova ine samo glave. No, ono to ovjek stvara, oblija su bogo
va. Oni (bogovi) iz najdaljeg su dijela tvari, a ono (to stvara ovjek) iz
vanjskog je (dijela) ovjekovog bia. I to (to ovjek stvara) nisu samo
glave, ve i svi ostali dijelovi tijela, u skladu s njegovim oblijem. Kao
to je Bog poelio da unutarnji ovjek bude stvoren na njegovu sliku,
tako isto i ovjek zemlje stvara bogove nalik sebi."
"Trismegistuse, ti ne pria o idolima, zar ne?"
"Asklepije, ti si taj koji pria o idolima. I vidi kako si opet ti sam,
Asklepije, taj koji ne vjeruje ovome to je izreeno. Kae o onima koji
imaju duu i dah da su idoli - o njima koji ove velike stvari ine. Kae
o onima koji daju proroanstva da su idoli - o onima koji daju 70 [ov
jeku bolest] i izljeenje da [...] njih.
"Ili moda ne zna, Asklepije, da je Egipat odraz neba? On je, tovi
e, prebivalite neba i svih sila koje su na nebu. Ako govorimo po isti
ni, naa je zemlja hram svijeta. I ne dostoji ti da ne zna, da e doi vri
jeme u njoj (naoj zemlji, kada) e se initi da su Egipani uzalud slu
ili boanstvu, i kad e sve to su inili u svojoj vjeri biti prezreno. Jer,
sva e boanstva napustiti Egipat i pobjei u nebesa. I Egipat e obudov-
jeti; nikoga od bogova nee vie biti u njemu. Stranci e doi u Egipat i
njime zagospodariti. Egiptom! Egipanima e, tovie, biti zabranjeno
klanjati se Bogu, i najvea e kazna snai one meu njima koje uhvate
da se klanjaju i tuju Boga."
"I tog e'dana zemlja, koja je bila pobonija od svih drugih zemalja,
postati bezbona. I nee vie biti puna hramova, ve puna grobnica. I
nee biti puna bogova, ve (e biti ispunjena) mrtvima. Egipat! Egipat
e postati poput prie. A sve ono emu se klanja 71 bit e [...] velian
stvene stvari i [...], i ako su rijei tvoje kamenje, i ako su velianstvene.
I barbari e u svojoj vjeri biti bolji od tebe, Egipanina, bilo da je rije
o Skitu, Hindusu, ili nekom drugom.
"I to to govorim o Egipanima? Oni (Egipani) nee napustiti Egi
pat. Jer, kada bogovi napuste zemlju egipatsku, i pobjegnu gore na ne
bo, svi Egipani e umrijeti. Bogovi i Egipani uinit e Egipat pusti
njom. A to se tebe, Rijeke, tie, doi e dan kada e vie krvlju tei
nego vodom. A (poslagana) trupla bit e via od brana. I onoga tko je
mrtav oplakivat e se manje od onoga tko je iv. Potonjega e se, tovi
e, u to vrijeme znati kao Egipanina samo po jeziku. Asklepije, zato
plae? Njemu e strani biti vlastiti obiaji. Boanski Egipat trpit e zla
i vea od ovih. Egipat, ljubimac Boji, i prebivalite bogova, kola vje
re, postat e primjer bezbonosti.
"I tih se dana svijetu nee diviti 72 [...], i besmrtnosti, [niti] e mu se
klanjati [...] budui da kaemo da nije dobro [...]. On nit' je postao je
dina stvar, nit' je vizija, ve je u opasnosti da postane breme svim lju
dima. Bit e stoga prezren - prekrasan svijet Boji, neusporedivo djelo,
energija koja posjeduje dobrotu, raznolika vizija, obilje koje ne zavidi,
koje je puno svake vizije. Tama e biti milija od svjetla, a smrt milija
od ivota. Nitko nee gledati u nebo. I bogobojazni e ljudi biti smatra
ni ludima, a bezbonici e se cijeniti kao mudraci. Plaljivca e se smat
rati hrabrim, a dobar ovjek bit e kanjen kao zloinac.
"A to se due tie, i pitanja due i besmrtnosti, skupa sa svim osta
lim to sam ti rekao Tate, Asklepije i Amone, ne samo da e se smatra
ti smijenima, ve i ispraznima. No, vjeruj mi (kad ti kaem) da e ovi
ljudi duu svoju dovesti u najstraniju opasnost. Novi e se zakon uspo
staviti. 73 [...] oni e [...] dobri. Zli aneli ostat e meu ljudima (i) bit
e s njima, (i) navesti ih u bezumno zlo, u bezbotvo, ratove i pljake, i
uit e ih svemu to je suprotno prirodi.
"Tih dana zemlja e biti nemirna, i ljudi nee ploviti morima, niti e
poznavati zvijezde na nebu. Svaki sveti glas rijei Boje bit e uutkan,
a zrak e biti kuan. To je zaborav svijeta: bezbotvo, neasnost, i ne
potovanje plemenitih rijei.
"I kada sve proe, Asklepije, Gospodin, Otac i bog od jedinog, pr
vog (Boga), bog stvoritelj, pogledat e to se dogodilo, i neredu suprot
staviti svoj ustroj, koji je dobar. Uklonit e zabludu, i prekinuti zlo. I
uronit e ga u veliki potop, i spriti vatrom, i samljeti u ratovima i kugi,
dok ne dovede 74 [...] djela. I to e biti roenje svijeta."
"Obnova prirode bogobojaznih, koji su dobri, dogodit e se u trenut
ku koji nikada nije imao poetak. Jer, volja Boja nema poetka, kao
to ni njegova priroda, koja je volja, nema poetka. Jer, priroda Boga je
volja. A njegova volja je dobra."
"Trismegistuse, znai li to da je namjera volja?"
"Da, Asklepije, budui da je volja (ukljuena) u savjet. Jer, <on> ne
eli ono to ima iz nedostatka. Budui da je u svakome dijelu on pot
pun, on eli ono to (u potpunosti) ve ima. A sve to on ima, dobro je.
I to on eli, on eli. I on ima dobro koje eli. On, stoga, sve ima. I Bog
eli ono to eli. A dobar je svijet odraz Dobroga."
"Trismegistuse, da li je svijet dobar?"
"On je dobar, Asklepije, kao to u ti i objasniti. Jer, kao to i 75 [...
due i] ivota [...], [svijeta...] nastaje u tvari, [oni koji su dobri], mijene
u klimi, i ljepota i zoridba voa, i sve ostalo tomu slino. Zbog ovoga
Bog nadgleda visine nebeske. On je posvuda, i promatra odosvuda. A
tamo gdje je on, nema ni neba ni zvijezde. I on je slobodan od tijela.
"Stvoritelj nadgleda sa mjesta koje je izmeu neba i zemlje. On se
zove Zeus, odnosno ivot. Plutonije Zeus je gospodar zemlje i mora. I
on ne posjeduje okrepu za sva smrtna iva bia, jer Kora (je ta) koja no-
si plodove. Ove su sile uvijek mone u zemaljskome krugu, no sile dru
gih uvijek su iz Onoga-Koji-Jest.
"Gospodari zemlje e se povui. I ustoliit e se u gradu koji je na
kraju Egipta, i koji e biti izgraen nasuprot zalasku sunca. Svi ljudi ta
mo e poi, bilo morem, bilo obalom."
"Trismegistuse, gdje e se ti naseliti?"
"Asklepije, u velikome gradu koji je na [libijskoj] gori 76 [... on pla
i ... kao] veliko [zlo, u] neznanju tvari. Jer, dogaa se smrt, [koja] je
rasap rada tijela i [rasap] broja tijela, kada ona (smrt) dovri broj tijela.
Jer, broj je jedinstvo tijela. Tijelo umire kada vie nije u stanju podrati
ovjeka. I ovo je smrt: propadanje tijela, i unitenje tjelesnih ula. I ne
treba od ovoga strahovati, niti zbog toga, ve (valja strahovati) od ono
ga to se ne zna i u to se ne vjeruje."
"Ali, to je to to se ne zna, ili u to se ne vjeruje!"
"Sluaj, Asklepije! Postoji veliki demon. Veliki Bog ga je postavio
da nadgleda i sudi duama ljudskim. I Bog ga je postavio usred zraka,
izmeu neba i zemlje. Kada dua izae iz tijela, neminovno e susresti
ovoga demona. I (demon) e je odmah okruiti i ispitati u pogledu osob
nosti koju je razvila tijekom svog ivota. I ako sazna da je pobono vr
ila sve zadae zbog kojih je dola na ovaj svijet, ovaj (demon) e joj
dopustiti 77 [...] pretvoriti je [...]. No, [ako uvidi...] u ovoj [...] da je i
vot svoj ispunila [zlim] djelima, on e je zgrabiti i [vinuti se] s njome u
visine, i bacit e je da visi izmeu neba i zemlje, i kaznit e je velikom
kaznom. Biti e liena svake nade, i bit e u velikoj boli.
"I ta e dua visjeti izmeu neba i zemlje. Nai e se na otvorenome
moru zraka ovoga svijeta, mjestu gdje je velika vatra, i kristalna voda, i
vatrene brazde, i veliki potresi. I tijela se ondje mue (na) razliite (na
ine). Baca ih se u pobjenjele vode, ili ih se, pak, baca u vatru, do pot
punog unitenja. Neu rei da je ovo smrt due, jer ona je spaena od
zla, ali to je smrtna osuda.
"Asklepije, neophodno je vjerovati u ove stvari i strahovati od njih,
kako ih ne bismo susreli. Jer, nevjernici su bezboni, i grijee, i tek kas
nije bivaju prinueni da vjeruju. No, oni nee samo uti prie; oni e
na svojoj koi iskusiti stvarnost. Jer, ustrajali su u vjerovanju da nee
doivjeti ove strahote. Ne samo 78 [...]. Prvo, [Asklepije], svi [oni ze-
maljski umiru, i oni koji su od] tijela [prestaju...] od zla [...] s ovima.
Jer, ovi ovdje nisu nalik onima ondje. Tako isto i demoni koji [...] ljude,
oni usprkos [...] ondje. Zbog toga to nije isto. No, zaista, bogovi koji su
ovdje kaznit e vie onoga koji je to ovdje svaki dan sakrivao."
"Trismegistuse, kakva je ondje narav opaine?"
"Ti misli, Asklepije, da je onaj tko iz hrama neto uzme, bezbonik,
da je kradljivac i razbojnik. To se odnosi na bogove jednako kao i na
ljude. No, ne usporeuj ove ovdje sa onima ondje. elim da ovaj moj
razgovor s tobom ostane povjerljiv; niti jednom se njegovom dijelu ne
e vjerovati. Jer, due koje su ispunjene zlom nee poi u zrak, ve e
biti odvedene na mjesta demona, koja su ispunjena boli, (i) koja su uvi
jek ispunjena krvlju i pokoljem, i njihovom okrepom, koja je pla, na
ricanje i stenjanje."
"Trismegistuse, tko su ti (demoni)?"
"Asklepije, oni su ti koji se zovu davitelji, koji bacaju due u blato,
koji ih mue, i bacaju u vodu, i u vatru, i koji ljudima nanose boli i ne
volje. Oni nisu iz boanske due, niti iz razumske due ovjeje, ve su
oni iz strahovita zla."
EMOVA PARAFRAZA (VII,1)
Uvod:
MICHAEL ROBERGE
Prvi od pet traktata u Kodeksu VII nosi naslov emova parafraza. Djelo je, naj
veim svojim dijelom, otkrivenje, sa pripovjednim okvirom inicijalnog uzlaza pro
roka ema (dosljedno pisano Seem), na vrh stvaranja (1,5-16), i njegovog konanog
povratka na zemlju (41,21-42,11). Samo otkrivenje daje Derdekeas, sin beskona
nog Svjetla, i ono se sastoji od kozmogonije i antropologije (1,16-24,29), nakon e
ga slijedi pripovijest o spasenju, s priama o Potopu (24,29-28,8), razaranju Sodome
(28,8-30,4), krtenju Spasitelja, i njegovu uzlazu po raspeu (30,4-40,31). Otkrivenje
zavrava obraanjem emu u vezi njegove zadae na zemlji (40,31-41,21). Ovom ot
krivenju pridodan je prvi eshatoloki diskurs koji izgovara Derdekeas (42,11-45,31),
opis emova uzaaa u planetarne sfere na kraju njegova ivota (47, 32-48,30), dru
gi Derdekeasov eshatoloki diskurs, i kao zakljuak cijelog traktata, konano obraa
nje emu (48,30-49,9).
Kozmogoniki mit ovdje predstavljen srodan je sustavima koji svemir dre uko
rijenjenim u tri naela. On poinje sa opisom tri velike sile ili korijena; na vrhu vla
da Beskonana Svjetlost, zvana "Velianstvo", koja je Misao ispunjena sluhom i rjeju;
na dnu se nalazi Tama, muko naelo koji je "vjetar u vodama" i koji posjeduje Um
(nous) umotan u plamen koji nikada ne gasne. Izmeu ove dvije sile nalazi se Duh, ti
ha i skromna svjetlost. Sklad koji u poetku vlada proizlazi iz injenice da svaki od
ovih korijena vlada sam u sebi, bez mijeanja sa druga dva. Valja primijetiti da u tek
stu nema naznaka o bilo kakvom prijanjem pokuaju Tame da osvoji Um, a ne spo
minje se ni pad Uma. Meutim, dogaaje e neminovno potaknuti volja Velianstva
da spasi Um.
Tama se iznenada uznemiruje, i Duh otkriva postojanje loeg korijena. Voljom
Velike Svjetlosti vode se razdvajaju, i Tama iskrsava sa svojim okom, Umom. Duh se
otkriva Tami, i gubi time dio svojega svjetla u korist Uma.
Uzviena Svjetlost se tada otkriva kroz svoga sina, Derdekeasa. On se pojavljuje
u liku Duha, zapoevi time spasenje Uma i uzaae Duhova svjetla. Da bi prevario
Tamu, Spasitelj izaziva stvaranje univerzuma iz vode, dio koje se pretvara u ogromnu
Utrobu (nazvanu takoer i "Priroda"). Neugasivi plamen odlazi u Utrobu. Zavarana
plamenom, Tama, ugledavi Utrobu, postaje razbludna, opi sa Utrobom, i ejakulira
Um. Priroda biva podijeljena u etiri "oblaka"ili sfere, koji se zovu Djevinjak, Cho
rion, Mo i Voda. Pri ulasku u Utrobu, Um se sudara sa Neroenim Duhom i "bre
me Uma" izaziva "Zaudnost" Duha. Ova mo Zaudnosti odvraa breme Uma, te se
ono, zaogrnuto svjetlou Duha, sklanja u oblak Mo (koji se takoer naziva i "Sred
nji"). Zaudnost se, meutim, prima za oblak Djevinjak.
Duh zaklinje beskonanu Svjetlost da se smiluje njegovom vlastitom svjetlu. Spa
sitelj se ovaj put pojavljuje kao vihor koji rastjeruje oblake; oni se dijele, i Um zado
biva oblik. Derdekeas odijeva svoje univerzalno ruho svjetlosti i potie uzlaz svjetla
iz oblaka Vode. Nakon to se Duh zahvali beskonanom Svjetlu, njegova Zaudnost
stvara veliku silu, Misao, naelo emove rase, pneumatike.
Spasitelj tad odlae svoje univerzalno ruho i odijeva trimorfno ruho da bi do savr
enstva doveo svjetlost u tri oblaka: Djevinjaku, Tiini (Chorion), i Srednjemu. Svjet
lost zadrana u Srednjemu onaj je dio svjetlosti koji je odvojen od Zaudnosti i sjedi
njen s Umom. Nakon Potopa, on se naziva "Vjera".
Spasitelj silazi na Srednji oblak, odjeva plameno ruho i podaje se Prirodi. Pri or
gazmu, Utroba odbacuje Um u obliku ribe, i raa svakovrsne zvijeri. Derdekeas odje
va ruho Zvijeri i potie Utrobu da stvori nebo, i zemlju, i svaku vrst sjemena. Tako
er je navodi da raa i enske entitete, vjetrove i muke entitete, demone. Potonji se
pare s vjetrovima i pritom odbacuju mo koju imaju, Um. Voljom Spasitelja, Um za
vlada vjetrovima i demonima, te dobiva oblija vatre, svjetlosti, sluanja, i udio u Lo-
gosu. Vjetrovi i demoni ope po drugi put i raaju svakovrsne neistoe, to jest, ma
terijalne due. Masturbacijom jednog od vjetrova zainju se jalove ene i sterilni mu
karci. To su psihici, koji posjeduju samo materijalnu duu i osueni su da se rastoe
u Tami. Naposlijetku, na svijet dolaze pneumatici, odnosno oni koji posjeduju esticu
Uma i Misao iz svjetlosti Zaudnosti.
Da bi zaustavila svjetlost Vjere i unitila rasu pneumatika, Priroda namjerava iza
zvati Potop, na koji Spasitelj odgovara proglasivi podizanje kule. Sem je spaen i
ostaje u tijelu, kako bi imao strpljenja za Vjeru i proslijedio svoje otkrivenje postdilu-
vijalnom ovjeanstvu. Drugim rijeima, tijekom vremena koje je odreeno za Vjeru,
em i njegova rasa ivjet e meu ljudima koji provode volju Prirode potivanjem za
kona. Jer, Priroda koristi svjetlost Vjere u obliku zakona, da bi za sebe zadrala noeti-
ko sjeme. Nakon potopa, ovjeanstvo e u stvari sainjavati dvije vrste iskupljenih:
noetici, koji posjeduju tijelo, duu i esticu Uma, i iji je korijen u Vjeri, te pneuma
tici, koji posjeduju ne samo esticu Uma, nego i "misao" koja potjee iz Zaudnosti,
i iji je korijen u Neroenom Duhu.
Razaranje Sodome takoer je prikazano kao pokuaj Prirode da uniti sjeme pneu
matika. No, emu je reeno da ne brine za svoju rasu, budui da e ona, zahvaljuju
i njegovom uenju, sadravati univerzalno svjedoanstvo, te poivati na mjestu Ne
roenog Duha.
Spasitelj se po posljednji put javlja kada se demon (tj. Ivan Krstitelj) pojavljuje na
rijeci da krsti. Obred krtenja je u osnovi tetan jer se u njemu koristi voda - primor
dijalna neista sila, koja je na poetku pokuala zadrati svjetlost Duha, a sada, kroz
krtenje, pokuava zatoiti ljude. Silaskom na vodu, Spasitelj spaava svjetlost Vjere
i otkriva pneumaticima i noeticima tajne rijei koje e im omoguiti da bez zapreka
prou kroz planetarne sfere pri povratku k svom pravom korijenu. Zahvaljujui "spo
menicima" (ili "univerzalnom svjedoanstvu"), pneumatici uzlaze na mjesto Neroe
nog Duha, dok noetici pronose "svjedoanstvo Vjere", i uzlaze na Djevinjak, mjes
to Vjere. Ovaj dio traktata sadri otru polemiku protiv krtenja, usmjerenu vjerojat
no protiv Velike Crkve.
Nakon krtenja, Spasitelj prorie svoj uzlaz po zavretku svoje zadae na zemlji.
Priroda ga u svom bijesu pokuava ugrabiti, no uspijeva tek razapeti Soldasa (tj. ze-
maljskog Isusa). Alegoriji koja slijedi, o tome kako je Reboueli odrubljena glava, svr
ha je da objasni noeticima znaenje raspea: ono nema uinak proienja krsne vo
de, ve na vidjelo iznosi raskol izmeu svjetlosti i tame. Kao to je Rebouel progla
ena blaenom jer joj je odrubljena glava, tako ni noetici ne bi trebali oklijevati da se
odcijepe od Velike Crkve koja prakticira krtenje, i da uu u zajednicu onih koji po
sjeduju gnosis.
Prijanji radovi ukazivali su na slinosti izmeu emove parafraze i traktata naslov
ljenog Setova parafraza, kojeg spominje Hipolit u svom prikazu setijanaca. No, raz
like izmeu te dvije doktrine, pogotovo u odnosu na antropologiju, prevelike su da
bi potvrdile pretpostavke o bilo kakvoj direktnoj ili indirektnoj povezanosti tih dvaju
djela. Isto tako, novija istraivanja uglavnom ne smatraju Setovu parafrazu kristijani-
ziranom verzijom emove parafraze, koja bi u tom sluaju bila svjedoanstvo pred-
kranskog gnosticizma.
EMOVA PARAFRAZA
VII 1, 1-49,9
emova parafraza
Uvod:
JOSEPH A. GIBBONS
Druga rasprava velikog Seta dijalog je otkrivenja kojeg je navodno vodio Isus
Krist pred auditorijem "savrenih i nepropadljivih", to jest, gnostikih vjernika. Osim
u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako je namjera moda bila po
istovjetiti Seta sa Isusom Kristom. Jednostavno i saeto, rasprava podastire istinitu
priu o nebeskom Zboru koji Spasitelja alje na zemlju, o njegovu silasku, susretu sa
svjetovnim silama i prividnom uskrsnuu, te o povratku Pleromi. Prii o Spasitelju
pridodana je opomena Spasiteljevim sljedbenicima i obeanje buduega blaenstva.
Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku svog izlaganja: "Poivajte
stoga sa mnom, srodne moje due i brao moja, zauvijek."
Nema nikakve dvojbe da je Druga rasprava velikog Seta djelo istodobno kran
sko i gnostiko. Kranski su elementi utkani u samu sr teksta: rasprava prihvaa No
vi zavjet, ili barem njegove dijelove, i predstavlja se kao otkrivenje Isusa Krista. Ras
pee, tovie, ima sredinju ulogu u raspravi; ono se, u stvari, opisuje u tri odvoje
ne scene. S druge strane, Druga rasprava velikog Seta takoer je i izrazito gnostika:
znanje je sredstvo spasenja. Bog ovog svijeta zao je i neuk, te se moe poistovjetiti s
Bogom Starog zavjeta; uz to, sve su njegove sluge obine krivotvorine i predmeti pod
smijeha. Tumaenje raspea ono je gnostika Bazilida, koje nalazimo kod hereziologa
Ireneja: imun iz Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije.
Svrha Druge rasprave velikog Seta jasno je polemika. itav prvi dio (49,10-59,18)
opisuje istinsku povijest Isusa Krista, te, suprotno ortodoksnom kranstvu, naglaa
va njegovu doketsku muku. Drugi dio rasprave (59,19-70,10) odbacivanje je tvrdnje
da je ortodoksna crkva ona istinska. Unato suenjima i progonima koje je oito po
taknula ortodoksna crkva, oni neuki patvoritelji "koji misle da napreduju u ime Kris
ta", gnostiki e vjernici uivati istinsko bratstvo na zemlji, i zablistati u radosti i je
dinstvu vjenoga ivota.
Druga rasprava
velikoga Seta
OTKRIVENJE PO PETRU (VII,5)
Uvod:
JAMES BRASHLER
Otkrivenje po Petru
Otkrivenje po Petru
SILVANOVO UENJE (VII,4)
Uvod:
MALCOLM L. PEEL I JAN ZANDEE
etvrti traktat Kodeksa VII, Silvanovo uenje, jasno odraava eklektiki duh dru
gog i ranog treeg stoljea. Autor djela, poput ostalih obrazovanih krana, smatrao je
odbacivanje grene poganske misli nunim, no istovremeno je naao shodnim preuze
ti ono najbolje iz te misli, kako bi Vjeru uinio jasnijom i uvjerljivijom. Nastali tekst,
rijedak primjer kransko-helenistike mudrosne knjievnosti, pokazuje izuzetnu sin
tezu biblijskih i kasnoidovskih ideja sa srednjoplatonikim i kasnostoikim antropo
lokim, etikim i teolokim konceptima. Ta sinteza ima didaktinu svrhu: da bi se pri
opila mudrost Kristova koja savjetuje suzdran i "tih" ivot, koji omoguava ovje
ku biti Bogu "ugodan", te naposljetku - pomae mu "postati nalik Bogu".
Za razliku od ostala etiri traktata iz Kodeksa VII, Silvanovo uenje nije gnosti-
ko djelo, te ak sadri i neke antignostike polemike. Ono izriito ustvruje, primje
rice, da je sve to je stvoreno stvorio Bog putem svoje "ruke", Krista, te se, za raz
liku od gnostikih dualista, Stvoritelja (demijurga!) nikad ne bi smjelo nazvati "neu
kim", usprkos autorovom pesimizmu glede meusobnih odnosa (97,30-98,10). to
vie, umjesto doketskog vienja Krista, autor ustvruje da je Spasitelj "trpio boli"
za nae grijehe, "umro" za "otkup" naih grijeha, i dao svoj ivot za druge, prigrliv-
i "ovjeanstvo". U pogledu antropologije, iako autor prihvaa trodjelni pogled na
ovjeka ("um", "dua", i "tijelo") koji je slian gnostikom, on se otro s njima razi
lazi po pitanju ovjekovog "spasenja po prirodi". Svako ljudsko bie, tvrdi tekst, po
sjeduje i boanski "razum", i "um", to znai i mogunost da bude spaen; Bog e
li spasenje za sve.
Mogue je da je razlog zbog ega je Silvanovo uenje ukljueno u dominantno
gnostiku zbirku spisa iz Nag Hammadija njegova prilino stroga i poneto asketska
etika. Tekst savjetuje samosvladavanje i borbu protiv prizemnih strasti i neistih mis
li koje neprijatelj, Sotona, potie u ovjeku. Bog je ovjeku jedini prijatelj, jer je svi
jet varljivo mjesto puno bola i patnji. tovie, kroz ivot treba ii "trijezno", a "blud",
kao i "poudu" strogo valja izbjegavati. ovjek se pogotovo treba boriti protiv Soto
ne, neprijatelja, koji pred ovjeka stavlja kunje pod lukavim krinkama, i ije zle sile
ele izjesti ljudski ivot. Takva asketska, vrsta etika vjerojatno se svidjela gnostici-
ma, kao i neki drugi koncepti u tekstu, primjerice "brana odaja" (94,27-29).
Svoj knjievni anr Silvanovo uenje duguje idovskoj i helenistiko-idovskoj
mudrosnoj literaturi; iako su na autora utjecaj izvrili i kiniko-stoika dijatriba i he
lenistiki himniki stilovi. Utjecaj sa idovske strane, meutim, jasno je naznaen dos
lovnim prenoenjem citata iz kanonskih i apokrifnih (npr. 112,37-113,7 - Mudr 7,
25-26) mudrosnih djela.
Sadraj prvoga dijela Silvanovog uenja vie je helenistikog i filozofskog karak
tera. Drugi je dio po svom stilu jasno kranski i biblijski.
U uvodu (84,15-99,4) autorova je glavna briga stanje due. Kako bi se sprijeilo
da ju nastane i savladaju niske strasti i iracionalni porivi (simolino opisani kao "raz
bojnici" i "pobjenjele divlje zvijeri"), itatelja se opominje da "um" (nous) mora bi
ti njegovo "vodee naelo", a "razum" (logos) njegov "uitelj". U terminologiji i na
glascima jasno su vidljivi odjeci antropologije i etike kasnog stoicizma i srednjeg pla-
tonizma.
U drugome dijelu traktata, meutim, (99,6-118,7) naglasak je stavljen na spase
nje due koje omoguava Otkupitelj-Objavitelj Krist, Sin Boga Svemogueg. Na sa
mome poetku, jasni su odjeci platonske rasprave o "Jednome i mnogima", koncept
koji autor koristi kako bi objasnio zato su Krist i Bog, nalik "umu" u ovjekovu tije
lu, istovremeno prisutni svuda, ne nalazei se ni na jednome mjestu. Takva "topolo-
ka teologija" pretpostavlja prilino antignostiku nedualistiku kozmologiju, i impli
citno opovrgava panteistiku teologiju stoicizma. itatelja se na kraju upuuje da po
trai Kristovu pomo u prosvjetljenju "razuma", i bijegu od vlasti zlih sila, u proienju
svog ivota i u traenju vjenih darova njegove mudrosti i Bojeg puta (117,5-118,7).
to se pitanja autorstva Silvanova uenja tie, poznato je nekoliko istaknutih ranih
krana koji su nosili ime "Silvan", meutim, bilo zbog toga to su djelovali kasni
je, ili zbog toga to se njihovo uenje bitno razlikuje od sadraja ovoga traktata, ma
lo je vjerojatno da je ijedan od njih njegov autor. ini se da je ipak posrijedi uobia
jena metoda kranske apokrifne knjievnosti, gdje su autori pripisivali svoja kasnija,
anonimna djela istaknutim imenima iz novozavjetnog kanona. "Silas" ili "Silvan" bio
je istaknuti lan jeruzalemske crkve, suputnik Petrov (Dj 15,2240; 16, 19-29; itd.),
i vjerojatno osoba u ije pero Petar govori u 1 Pt 5,12. U pitanju je, dakle, jo jedno
djelo iz zbirke Nag Hammadi obiljeeno utjecajem koji see sve do Petra i Pavla (usp.
Molitva apostola Pavla, Otkrivenje po Pavlu, Djela Petrova i dvanaestorice aposto
la, Otkrivenje po Petru i Petrova poslanica Filipu). Po pitanju autorstva Silvanovog
uenja, moramo ustvrditi (kao to je to uinio Origen po pitanju autora Poslanice He-
brejima) da "istinu (samo) Bog znade!"
U datiranju teksta ogranieni smo na dokaze koje pronalazimo u samome djelu,
iako su neki datumi pronaeni u kartonai koja se upotrijebila za ojaavanje konog
omota Kodeksa VII. Ti nam datumi sugeriraju da je rukopis zakopan u blizini drevne
Chenoboskije otprilike u treoj etvrtini etvrtog stoljea. Iz samoga teksta doznaje-
mo da je autor bio dobro upuen u sve znaajnije podjele starozavjetnih i novozavjet-
nih kanona; on, takoer, poznaje i stupanj razvoja crkvene doktrine o Kristovom "si
lasku u Pakao"; kristologija "Logosa" i "Mudrosti" iz teksta slina je kristologiji alek-
sandrijskih otaca, Klementa iz Aleksandrije i Origena; na koncu, prisutne su i bliske
paralele izmeu misli kasnog stoicizma (prije svega, Marka Aurelija) i srednjeg plato-
nizma (naroito Albina), s onima autora Silvanova uenja. Zajedno, ti dokazi upuuju
na kasno drugo, do rano tree stoljee n. e. kao vrijeme nastanka djela.
Mnoge paralele izmeu ovoga teksta i Filona, Izreka Sekstovih, Klementa iz Alek
sandrije, Origena, pa ak i Atanazija, dodatno podcrtavaju njegove bliske veze sa oni
me to je postalo poznato kao aleksandrijska teologija. Teologija, kristologija, koz
mologija, antropologija i etika ovoga teksta, sve upuuju na Aleksandriju, Egipat kao
najvjerojatnije mjesto nastanka.
Zakljuak (118,8-9) koji je naknadno dodan, vjerojatno od strane pisara, okruen
je magijskim znakovima vezanima uz oznaku "ichthys" ("riba") za Krista, akrostih i
je je znaenje "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj". Znakove je vjerojatno dodao prepisi-
va kao odgovor na impresivnu kristologiju ovoga teksta koju je prepisivao. Za njega,
Krist je uistinu "udo nad udima"!
SILVANOVO UENJE
Silvanovo uenje
Onaj koji sebe ini nalik Bogu, onaj je koji ne ini nita to nije vri
jedno Boga, u skladu s izrekom Pavla, koji je postao nalik Kristu.
Jer, tko iskazuje silno potovanje Bogu ne elei da ini stvari koje
su Bogu ugodne? Pobonost je ono to je iz 109 srca, a pobonost od sr
ca (obiljeje) je svake due koja je bliska Bogu.
Dua koja je lan Bojeg kuanstva, ona je koja je ostala ista. I dua
koja je prigrlila Krista ista je dua. Njoj je nemogue zgrijeiti. Gdje je
Krist, ondje je grijeh jalov. Pusti Krista da ude u tvoj svijet, i nek uniti
sve sile koje su te snale. Neka ue u hram koji je u tebi, kako bi izba
cio sve trgovce. Pusti ga da prebiva u hramu koji je u tebi, kako bi po
stao za njega sveenik i levit, i uao u istou.
Blaena si duo ako ovoga nae u svom hramu.
Blaena si jo vie ako mu slui.
Onoga tko skrnavi hram Boga, Bog e unititi. Ti ostavlja sebe
otvorenim, o ovjee, kada izbaci ove iz svog hrama. Jer, kad god ne
prijatelji ne vide Krista u tebi, oni e ui u tebe, naoruani, s namjerom
da te satru.
Sine moj, ukazivao sam ti o ovim stvarima mnogo puta 110, kako bi
uvijek uvao svoju duu. Nisi ti taj koji e njega (Krista) izbaciti, ve
e on tebe izbaciti. Jer, ako od njega bjei, past e u jo vei grijeh.
Ako od njega bjei, postat e hrana neprijateljima. Jer, svi oni koji su
niski, bjee od svog gospodina, i (ovjek) prizeman u vrlini i mudrosti
bjei od Krista. Jer, svaki ovjek koji je (od njega) odvojen, pada u ra
lje divljih zvijeri.
Spoznaj tko je Krist, i neka ti on postane prijatelj, jer to je vjeran prija
telj. On je, isto tako, Bog i uitelj. I on, budui da je Bog, postao je ovjek
zbog tebe. On je taj koji je slomio eljezne reetke i bronane zasune
Podzemnoga svijeta. On je taj koji je napao i sruio sve ohole tirane. On
je taj koji se oslobodio lanaca i uzdignuo bijedne iz Ponora, i alobnike
iz Podzemnoga svijeta. On je taj koji je ponizio ohole sile; koji je poniz-
nou posramio oholost; koji je bacio snane i hvalisave u slabost; koji
je prezreo ono to je 111 smatrano au, kako bi poniznost radi Boga
mogla biti visoko uzviena; on je taj koji je prigrlio ovjeanstvo.
Pa ipak, boanska Rije je Bog, onaj koji uvijek strpljivo s ovje
kom trpi. On je elio dovesti poniznost u uzviene. On (Krist), koji bje
e uzvien ovjek, postao je nalik Bogu, ne zato da bi doveo Boga do
lje k ovjeku, ve da bi ovjeka uznio do Boga.
O velika dobrostivosti Boja! O Kriste, Kralju koji si otkrio ov
jeku Uzvieno Boanstvo, Kralju svih vrlina, Kralju ivota, Kra
lju vjekova koji si Uzvien na nebesima, pouj rijei moje, i opros
ti mi!
On je, tovie, oitovao veliku ljubav za Boanstvo.
Gdje je ovjek (koji je) mudar ili moan u umnosti, ili ovjek koji
mnogo toga znade zbog toga to poznaje mudrost? Neka onda govori
mudro; doista, nek se hvasta! Jer, svaki je ovjek postao nerazborit i go
vorio je iz svog (vlastitog) znanja. No, on (Krist) sputao je savjete luka
vih ljudi, i nadvladao je one koji su po vlastitom miljenju mudri.
Tko moe otkriti savjet Svemogueg, ili govoriti o Boanstvu, ili to
tono objaviti? 112 Ako nismo znali razumjeti savjete drugova svojih,
tko od nas moe shvatiti Boanstvo ili boanstva nebeska? Ako jedva
nalazimo stvari na zemlji, tko e traiti stvari nebeske? Velika Mo i
Velika Slava uinile su svijet znanim.
I ivot Nebeski eli sve obnoviti, kako bi izbacio sve to je slabo,
i u svakom crnom obliku, i kako bi svatko zasjao u nebeskome ruhu, i
oitovao zapovijed Oevu, (koja) je nadasve velianstvena, kako bi on
(Krist) mogao okruniti one koji se ele dobro boriti. Krist, budui sudac
borbe, taj je koji je svakoga okrunio, pouavajui svakoga borbi. Onaj
koji se prvi borio, primio je krunu, dobio posjed, i ukazao se, dajui
svjetlost svakomu. I svi smo mi obnovljeni kroz Duha Svetoga i Um.
O Boe Svemogui, kako da Te slavim? Nikome nije bilo mogu
e Boga slaviti kako dolikuje. Ti si taj koji je slavu iskazao Rijei
svojoj, kako bi svakoga spasio, o Milostivi Boe. Onaj koji je iz
Tvojih usta doao, i iz tvog srca ustao, Prvoroeni, Mudrost, Pro
totip, Prvo Svjetlo.
Jer, on je svjetlost iz 113 Boje moi, on je emanacija iste slave
Svemoguega. On je zrcalo bez mrlje djela Bojeg, i on je slika njego
ve dobrostivosti. On je Svjetlost Vjene Svjetlosti. On je oko koje gleda
nevidljivog Oca, vazda sluei i oblikujui, po volji Oevoj. On sam bje
zaet od Oca iz njegova zadovoljstva. On je neshvatljiva Rije, i on je
Mudrost i ivot. On ivot daje, i hrani sva iva bia i sile. Kao to dua
daje ivot svim udovima, on s moi vlada svime, i svima ivot daje. On
je svakomu poetak i kraj, uvajui ga i pratei. On pati zbog svakoga,
i raduje se, i isto tako aluje. U jednu ruku, on aluje za one kojima je
dodijeljena kazna, no isto tako, on pati zbog svakoga kojeg je mukotrp
no pouavao. No, on se i raduje nad svakim koji je u istoti.
uvaj se, stoga, kako ne bi pao u ruke razbojnicima. Ne dozvoli snu
na oi svoje, niti umor vjeama svojim, kako bi bio spaen, kao gazela
iz mree, kao ptica 114 iz zamke.
Bori se u velikoj borbi dokle god borba traje, dok sve sile u te gleda
ju - ne samo oni sveti, ve i sile Neprijatelja. Jao tebi ako bude pobije
en pred svima onima koji te gledaju! No, ako se bori, i pobijedi sile
koje se protiv tebe bore, veliku e radost donijeti svima svetima, i ve
liku alost neprijateljima svojim. Sudac (ti) tvoj pomae u potpunosti,
budui da on eli da izae kao pobjednik.
Sluaj sine moj, i dobro nauli ui. Uzdigni sebe kada ostavi svog
starca iza sebe, poput orla. Strahuj od Boga u djelima svojim, i slavi
ga u svojim dobrim djelima. Ti zna da je svaki ovjek, koji Bogu nije
ugodan, sin nesree. On e pasti dolje u Ponor Podzemnog svijeta.
O strpljenje Boje, koje sa svakime jesi, koje eli da svatko onaj
tko je postao rtva grijeha bude spaen!
Nitko ne moe sprijeiti njega (Boga) da ini ono to eli. Jer, tko je
snaniji od njega da bi ga mogao sprijeiti? On je taj koji dotie zemlju,
i ini da ona zadrhti. On je taj koji ini da iz planine dim prokulja. On
je taj koji je takvo veliko more sakupio, 115 kao u svoju konu trobu, i
izvagao sve vode na svojim vagama. Ruka je Gospodinova jedina koja
je stvorila sve ove stvari. Ta ruka Oca jest Krist, i ona sve oblikuje. Po
mou nje, sve je nastalo, budui da je ona postala majka svega. Jer, on
je uvijek Sin Oca.
Razmisli o ovim stvarima o Bogu Svemoguem koji navijek posto
ji: on nije uvijek bio kralj strahu da bi bio bez boanskoga sina. Jer, svi
prebivaju u Bogu, (to jest), stvari koje su nastale putem Rijei koja je
Sin, kao slika svoga Oca.
Bog je blizu; on nije daleko. Sve boanske granice pripadaju Bo
jem kuanstvu. Ako se boansko, stoga, s tobom u bilo emu djelomi
no sloi, znaj da se sve Boansko s tobom slae. No ovo boansko nije
zadovoljno ni sa im to je zlo. Jer, ono pouava sve ljude onome to je
dobro. To je ono to Bog dade ljudskoj rasi, kako bi, iz tog razloga, sva
ki ovjek mogao biti izabran pred anele i arhanele.
Bogu ne treba da ikoga stavlja pred kunju. 116 On znade sve stvari
prije nego to se dogode, i on poznaje stvari skrivene srcu. Sve je nje
mu otkriveno, i sve je u njegovoj prisutnosti. Neka nikad nitko ne kae
da je Bog neuk. Ne valja staviti Stvoritelja svih bia u neukost. Jer, ak
i stvari koje su u tami, pred njim su poput (stvari u) svjetlosti.
Nema, dakle, nikog drugog tko je skriven, osim Boga. On se svako
mu otkriva, a ipak, on je vrlo skriven. On se otkriva zbog toga to Bog
sve zna. I ako to ne ele potvrditi, njihovo e ih srce ispraviti. On je skri
ven zbog toga to nitko ne moe dokuiti ono to je Boje. Jer, nemogu
e je shvatiti i dokuiti savjet Boga. Teko je, tovie, shvatiti ga, i teko
je nai Krista. Jer, on je taj koji na svakome mjestu prebiva, a da istovre
meno ni na jednome mjestu nije. Jer, nitko tko to eli nee moi spoznati
Boga kakav on zapravo jest, niti Krista, niti Duha, niti zbor anela, ak
niti arhanele 117, kao niti prijestolja duha, ili uzviena gospodstva, ili
Veliki Um. Ako ne spozna [sebe], nee moi spoznati niti ove.
Otvori za se vrata, kako bi mogao spoznati Onoga koji jest. Pokucaj na
sebe, kako bi se Rije za te mogla otvoriti. Jer, on je Vladar Vjere i Otar
Ma, postavi sve za svakoga, budui da eli imati milosti za svakoga.
Sine moj, pripremi se za bijeg od svjetskih vladara tame, i ovoga zra
ka koji je pun sila. Ako ima Krista, pokorit e cijeli ovaj svijet. Ono
to e za se otvoriti, ti e otvoriti. Ono na to e za se pokucati, ti e
na to pokucati u svoju korist.
Pomozi sebi, sine moj, i ne ini stvari od kojih nema koristi.
Sine moj, proisti prvo sebe izvana, kako bi mogao proistiti ono to
je unutra.
I ne budi poput trgovaca Rjeju Bojom.
Iskuaj prvo sve rijei prije nego ih izusti.
Ne udi za slavom koja je varljiva, niti 118 za hvalisanjem koje e
te unititi.
Prihvati mudrost Kristovu, (koji je) mudar i blag, i uvaj ovo, sine
moj, znajui da od puta Bojeg uvijek ima koristi.
Uvod:
JAMES E. GOEHRING
Tri Setove stele pruaju nam rijedak uvid u obredne obiaje setijanske gnostike
zajednice. Ovi su gnostici identificirali svoje uenje sa prvotnim Bojim otkrivenjem
Adamu, otkrivenjem koje je Set kasnije prenio svojim potomcima. Vjekovima izgub
ljena i zaboravljena, ova je setijanska gnoza bila potom nanovo otkrivena. Oni ko
ji su primali to obnovljeno otkrivenje sebe su smatrali "ivom i nepokolebljivom ra
som" (118,12-13), istinskim modernim potomcima Seta (otud i moderna oznaka seti-
janskog gnosticizma). Tri Setove stele predstavljene su kao dio ovog obnovljenog ot
krivenja, koje je ovdje pripisano Dositeju, navodnom utemeljitelju gnosticizma iz Sa-
marije.
Tekst, u kojemu nema znakova kranskog utjecaja, mnogo duguje idovskoj i neo-
platonistikoj tradiciji. U Postanku, Set oznaava novi poetak nakon traginog suko
ba izmeu Kajina i Abela (Post 3,25-5, 8). Postavljen od Boga da zamijeni Abela, on
je sin nalik ocu svome Adamu, kao to je i Adam nalik Bogu, i upravo su u njegovo
vrijeme "ljudi poeli zazivati ime Gospodnje". Prema idovskom povjesniaru iz pr
vog stoljea Josipu (Ant. I,67-71), Setovi su potomci slijedili njegov put bogobojaz
noga ivota punih sedam narataja, no potom su i oni polako otklizili u nemoralnost i
izopaenost. Tijekom tog vremena, meutim, oni su ouvali i pridonijeli znanju koje
je Adam prenio Setu. Upozoreni na prijetnju boanskoga suda vodom i vatrom, sau
vali su to znanje za budue narataje na dvije stele, jednoj od kamena koja bi pretrpje
la potop, i jednoj od opeke koja bi preivjela vatru.
Ta predaja objanjava prisutnost ovog teksta na stelama koje se pripisuju Setu
(usp. Zostrijan 130,1-4 i Evanelje po Egipanima 68,10-23). Promjena sa izvorne
dvije stele iz idovske predaje na tri, nastala je pod utjecajem neoplatonistikog kon
cepta boanske trijade. Tri stele ili himnike molitve u ovome tekstu upravljene su
trostrukoj prirodi boga: Samoroenome Sinu, mukoj djevici Barbelo (majci) i Ne
roenome Ocu.
Ekstatino nebesko putovanje motiv je koji se esto javlja u setijanskome gnosti
cizmu. Setijanski traktati Zostrijan i Alogen, primjerice, opisuju takva putovanja, i to
upravo onih vidovnjaka po kojima su traktati i naslovljeni. Ova svjedoanstva, meu
tim, biljee samo ono to je vidovnjaku otkriveno prilikom njegova uzlaska; boan
ska se trijada spominje tek usputno, kao, na primjer, u Zostrijanovom navodu "Pri
druili im se i blagoslovili Kalyptos eon, djeviansku Barbelo i Nevidljivi duh. I po-
stadoh potpuno savren." U Tri Setove stele ovi su blagoslovi i himnike molitve za
biljeene u cijelosti.
Budui da se Alogen moe protumaiti kao drugo ime za Seta, mogue je da oba
traktata slave uspomenu na uzlaz utemeljitelja svoje zajednice do boanske trijade.
Dok Alogen, meutim, iznosi ono to je vidovnjaku otkriveno kao moralna pouka, Tri
Setove stele uvaju njegove invokacije kao prototip koji ima sluiti iduim narataji
ma setijanske zajednice u njezinom liturgijskom predoenju njegova uzlaska. Iako su
himnike molitve u traktatu predstavljene kao Setove molitve, koritenje prvog lica
mnoine u tekstu (npr. 124,17-18) otkriva nam da su se molitve koristile u zajedni
kom bogosluju. Tekst je Hansa Martina Schenkea naveo na pretpostavku o postoja
nju setijanskog otajstva uzaaa. Tri cjeline samoga teksta korespondirale bi pritom
sa tri stupnja ili tri razine vjernikova uzaaa do trostruke prirode boga, budui da se
u zakljuku traktata ustvruje da se s treeg vraa ponovo na drugi, a potom prvi.
Neoplatonistika se filozofska terminologija obilno koristi u tekstu, pogotovo bo
anska trijada Postojanje-ivot-Um. Ista se terminologija takoer nalazi u srodnim
traktatima Zostrijan, Alogen i Marsanes, koji zajedno sainjavaju skupinu setijanskih
gnostikih tekstova kou su usko vezani uz neoplatonizam. I Zostrijan i Alogen spomi
nju se u Porfirijevom ivotu Plotinovom kao tekstovi koje je Plotin pobijao u svojim
predavanjima "Protiv gnostika" 265-266 g. n. e. Taj nam, stoga, datum moe pomo
i pri vremenskom odreivanju ovog stupnja razvoja setijanskog gnosticizma, a i da
tuma nastanka traktata Tri Setove stele. Mjesto nastanka manje je sigurno, iako nas fi
lozofska narav samoga teksta upuuje na Egipat i Aleksandriju.
Postoje dva tumaenja za pisarevu biljeku na kraju traktata (127,28-32), po koji
ma je ona ili dodana samom tekstu Tri Setove stele, ili kodeksu kao cjelini.
Prva
Setova stela
Blagosiljam te, Oe Geradama(s), ja, kao sin tvoj (vlastiti), Emma-
cha Set, kojeg si zaeo bez zaea, kao blagoslov naega Boga; jer, ja
sam tvoj (vlastiti) Sin. I ti 119 si um moj, Oe. I ja, ja posijah i zaeh:
[no] ti si [vidio] velianstva. Ti si stajao neieziv. Blagosiljam te, Oe.
Blagoslovi me, Oe. Zbog tebeja postojim; zbog Boga ti postoji. Zbog
tebe ja sam s njime. Ti si svjetlost, jer ti vidi svjetlost. Ti si otkrio svjet
lost. Ti si Mirotheas; ti si moj Mirotheos. Blagosiljam te kao Boga; bla-
gosiljam tvoju boanstvenost. Velik je i dobar Samoroeni koji posto
jae, Bog koji ve postojae. Doao si u dobroti; ukazao si se, i otkrio
dobrotu. Izustit u ime tvoje, jer ti si prvo ime. Ti si neroeni. Pojavio
si se kako bi nam otkrio one vjene. Ti si onaj koji jesi. I ti si, stoga, ot
krio one koji uistinu jesu. Taj si onaj kojeg glas izgovara, no umom se
tebe slavi, tebe koji svagdje vlada. I osjetilni svijet tebe poznaje, zbog
tebe i sjemena tvojega. Ti si milostiv. 120
Ti si od druge rase, a mjesto je njezino iznad druge rase. Ti si, dakle,
od druge rase, a [mjesto je] njezino iznad druge rase. Ti si od druge ra
se, jer ti si drukiji. I milostiv si, jer si vjean. I mjesto je tvoje iznad ra
se, jer ti si razlog rasta sviju njih; i zbog sjemena moga. Jer, ti si taj ko
ji ga poznaje, da je mjesto njegovo u raanju. No, oni su od drugih ra
sa, jer oni su drukiji. A mjesto je njihovo iznad drugih rasa, jer je mjes
to njihovo u ivotu. Ti si Mirotheos.
Blagosiljam mo njegovu koja mi je podarena, koja je uinila da mu-
kost koja uistinu jest postane trostruko muka; on koji je razdijeljen u
pentadu, on koji nam je dan u trostrukoj moi, on koji je zaet bez za
ea, on koji je nastao iz onoga to je izabrano; zbog onoga to je poniz
no, on je izaao.
Ti si Otac kroz Oca, rije iz zapovijedi. Blagosiljamo te, Trostru
ko Muko, jer ti si Svekolikost sjedinio kroz sve njih, jer, ti si nam dao
mo. Ustao si iz jednoga; iz jednoga si doao; jednome si doao. [Ti] si
spasio, ti si spasio, ti si nas spasio, o nositelju krune, ti koji krunu da
je! 121 Na vjenost te blagosiljamo. Blagosiljamo te, kada smo spae
ni, kao savrena stvorenja, zbog tebe savreni, oni koji su [postali] sa
vreni s tobom koji si potpun, koji upotpunjuje, savren kroz sve ove,
koji si posvuda isti.
Trostruko Muko, ti si postojao. Ti si ve postojao. I posvuda ti bje
razdijeljen. I nastavio si biti jedan. I koje si elio, ti si spasio. No, ti e
li da spaeni budu svi koji su vrijedni.
Ti si savren! Ti si savren! Ti si savren!
Prva
Setova stela
Druga Setova
stela
Velik je prvi eon, muka djevianska Barbelo, prva slava nevidljivo
ga Oca, ona koja se zove "savrena".
Ti si prva vidjela onoga koji uistinu prapostoji budui da je ne-bie. I
iz njega i kroz njega ti si vjeno prapostojala, ne-bie iz nedjeljive, tro
struke [moi], ti moi trostruka, [ti] velika monado iz iste monade, 122
ti izabrana monado, prva [sjeno] svetoga Oca, svjetlo iz svjetlosti.
Blagosiljamo te, stvoriteljice savrenstva, stvoriteljice eona. Ti si
[vidjela] one vjene, jer oni su iz sjenke. I postala si brojiva. I pronala
si, i nastavila si biti jedna; postavi izbrojiva u podjeli, ti si trostruka. Ti
uistinu jesi triput, ti jedna od jednoga. I ti si iz sjene njega, ti Skrivena,
ti koja si svijet razumijevanja, znajui one koji su od jednoga, da su iz
sjene. I oni su tvoji u srcu.
Zbog njih si ti podarila mo vjenima u bivanju; podarila si mo bo
anstvu u ivotu; podarila si mo znanju u dobroti; u blaenosti, poda
rila si mo sjenkama koje se izlijevaju iz jednoga. Podarila si mo (ovo
me) u znanju; drugome si podarila mo u stvaranju. Podarila si mo
onome koji je jednak i onome koji nije jednak, onome koji je slian, i
onome koji nije slian. Podarila si mo u raanju, i (podarila) si oblike u
[onome to] postoji za druge. [... Ti si] podarila mo 123 ovima. - On je
onaj Skriveni [u] srcu. -I [ti si] dola njima, i [iz] njih. Ti si podijeljena
[meu njima]. I postala si velika muka [noetika] Prvoukazana.
Boanski Oe, boansko dijete, stvoritelju mnogostrukosti u skladu
s podjelom sviju koji uistinu jesu, ti si se svima njima ukazao u rijei. I
sve njih ti posjeduje bez raanja i zbog sebe vjeno si neunitiva.
Spasenje nam je dolo; od tebe potjee spasenje. Ti si mudrost, o,
znanje; ti si istinitost. Zbog tebe postoji ivot; od tebe ivot potjee.
Zbog tebe um postoji; od tebe um potjee. Ti si um, ti si svijet istinitos
ti, o trostruka moi, o trostruka. Ti uistinu jesi triput, eon eona. Samo ti
isto vidi prve vjene i neroene.
No, prve su podjele nalik podjelama tvojim. Sjedini nas kako si i ti
sjedinjena. Poui nas [onome] to vidi. Podari [nam] mo kako bismo
124 bili spaeni u ivot vjeni. Jer [svaki] od [nas] sjena je tebe, kao to
si i ti sjena [onog] prvog prapostojeeg. Posluaj nas. Mi smo vjeni.
Posluaj nas savrene pojedince. Ti si eon eona, potpuno savrena ko
ja je ustoliena.
Ti si ula! Ti si ula!
Ti si spasila! Ti si spasila!
Zahvaljujemo! Vazda te blagosiljamo! Slavimo te!
Druga Setova
stela
Uvod:
JOHN N. SIEBER
ZOSTRIJAN
VIII 1, 1-132,9
[...] od [...] svjetova [...] ive zauvijek, ove sam ja [...] Zostrijan [...]
i [...] i Iolaos, kada bijah u svijetu za ovakve nalik meni i [one] koji e
doi nakon mene, ive izabranike. Kako Bog ivi, [...] istinu istinom, i
znanje i vjenu svjetlost.
Nakon to napustih tjelesnu tamu u sebi, i duevni kaos u umu, i en
sku udnju [...] u tami, nisam je vie upotrijebio. Kada sam pronaao
beskrajan dio svoje tvari, prekorih mrtvo stvorenje u sebi i boanskoga
Kozmokratora outilnog (svijeta) snanom propovijedi o Svekolikosti
onima sa stranim dijelovima.
Iako sam iskuao njihov put jedno kratko vrijeme nakon to me nu
nost zaea dovela otkrivenome, ne bijah nikada njime zadovoljan, i
uvijek sam se od njega odvajao, jer ja nastadoh putem svetog [...], a
ipak izmijean. Kada sam doveo u red svoju bezgrenu duu, okrijepih
2 tad svoj umni [...] i [...] u [...] mog Boga [...] [...] ja, uinivi [...] ja
am u duhu svetome vie od boga.
Dogodilo se to dok sam pokuavao dovesti se u red, [i] ja ugledah
savreno dijete [...] [...]. S njime koji [...] mnogo puta i na mnogo nai
na [on] mi se ukazao kao brini otac, dok sam traio mukoga oca sviju
(koji su) u misli, outu, (u) obliku, rasi, [podruju ...], (u) Svekolikost
koja sputava i koja je sputana, (u) tijelu, pa ipak bez tijela, (u) biti, tva
ri i [onima koji] pripadaju svima ovima. S njima je, i bogom neroenih
Kalyptosom, i moi koja je [u] svima njima postojanje izmijeano.
(O) postojanju: kako oni koji postoje, budui da su iz eona onih ko
ji postoje, (dolaze) iz nevidljivog, nepodijeljenog i samoroenog duha?
Jesu li to tri neroene slike, porijekla boljeg od postojanja, koje posto-
jae prije sviju [njih], a postavi [svijet...]? Kakvi su oni tomu suprotni
i svi oni 3 [...] dobri, on i opravdanje. Kakvo je njegovo mjesto? Koje je
njegovo porijeklo? Kako onaj od njega postoji za njega i sve ove? Kako
[je nastao] u jednostavnosti, razlikujui se [od] sebe samoga? Postoji li
on kao postojanje, oblik i blaenost? Dajui snagu, je li on ivotom iv?
Kako je postojanje koje ne postoji nastalo iz postojee moi?
Promiljao sam o ovim pitanjima u nastojanju da im naem odgo
vora; u skladu s obiajima mog naroda, uporno sam ih postavljao bogu
svojih oeva. I slavio sam ih sve, jer moji oevi i oevi mojih oeva ko
ji su traili bijahu nali. I nisam odustao u potrazi za poivalitem vrijed
nog duha mog, budui da jo nisam bio vezan uz outilni svijet. I tad,
duboko izmuen i potiten malodujem koje mi bje pratiteljem, naoh
u sebi smjelosti za oajniki in, i odluih se predati mukoj smrti u ra
ljama divljih pustinjskih zvijeri.
Preda mnom stajae aneo znanja vjene svjetlosti. On mi ree, 'Zos-
trijane, zbog ega si s uma skrenuo, kao da si neuk o velikima i vjeni
ma 4 koji su na nebu? [...] ti [...] [...] kae isto tako [...] da si sad spa
en, [...] [...] u vjenoj smrti, niti [...] [...] one za koje zna kako bi [...]
spasio druge, [naime] izabranike mog oca? [Mnije li] da si otac [svog
naroda ...] ili da je Iolaos tvoj otac, [...] aneo boji [...] tebe putem sve
tih ljudi? Doi, i proi kroz svaki od ovih. Vratit e se [kasnije] nji
ma, kako bi propovijedao ivoj [rasi...] i kako bi spasio one koji su vri
jedni, i okrijepio izabrane, jer, borba eona je velika, a vrijeme na ovo
me svijetu je kratko'.
Kada [mi] je ovo rekao, spremno i rado pooh gore s njim u veliki
oblak svjetlosti. Tijelo svoje ostavih na zemlji da ga uvaju slave. Bijah
spaen iz cijeloga svijeta i trinaest eona koji su u njemu, i od njihovih
aneoskih bia. Oni nas nisu vidjeli, no njihova arhonta uznemiri [na]
prolazak, jer oblak svjetlosti 5 [...] bolji je od bilo kojeg [ovozemalj
skog ...]. Njegova je ljepota neizreciva. Snagom svojom on prua svjet
lost [vodei] iste duhove kao spasitelj duhova i umna rije, a [ne] po
put onih na zemlji [...] sa promjenjivom tvari i uznemirujuom rijei.
Spoznah tada da je tamu u meni rastjerala mo, budui da je sadra
vala cijelu svjetlost. Bijah ondje krten, i primih ondje sliku slava. Po
stao sam nalik njima. Napustio sam nematerijalnu [zemlju] i proao
kraj preslika eona, nakon to sam se ondje sedam puta oprao [u] ivoj
[vodi], jedanput za svaki [od] eona. I nastavio sam sve dok nisam [ugle
dao] sve vode. I uzaoh do Izgnanstva koje doista postoji. Uzaoh do
Pokajanja koje doista postoji [i bijah] ondje krten etiri puta. Prooh
kroz 6 esti eon. Uzaoh do [...] zastah ondje nakon to sam vidio svjet
lost iz istine koje doista postoji, iz svog samoroenog korijena, i velike
anele i slave, [...] broja.
Krstile su me u [ime] boanskoga Autogena sile koje su [nad] ivim
vodama, Michar i Micheus. Proistio me veliki Barpharanges. Tada mi
se [otkrie] i zapisae me u slavi. Zapeatili su me oni koji su nad tim
silama, [Michar] Mi[ch]eus, Seldao, Ele[nos] i Zogenethlos. I postadoh
aneo koji vidi korijen, stojei u prvome eonu koji je etvrti. Duama
sam blagoslovio boanskoga Autogena i pretka Geradamasa, [oko] Au
togena, prvog savrenog [ovjeka], i Seta Emm[acha Seta], sina Ada-
masova, [oca] [nepokolebljive rase ...] i [etiri] [svjetla ...] [...] Miro-
theu, majku [...] [...] i Prophaniu [...] svjetlosti i De-[...] 7 [...]
Iste me sile [krstie] i po drugi put u ime boanskoga Autogena. I po
stadoh aneo muke rase, stojei u drugome eonu koji je trei, sa sino
vima Setovim, blagoslivljajui svakoga od njih.
Iste me sile krstie po trei put u ime boanskoga Autogena. I posta
doh sveti aneo, stojei u treem eonu koji je drugi. Sve sam ih blago
slovio.
[Svaka] me od tih sila krstila i po etvrti put. Postadoh savreni [an
eo], [stojei] u etvrtom eonu [koji je prvi], [blagoslivljajui svakoga
od njih].
Potraih tada [...] rekoh [...] ja [...] od [...] ja [...] [...] zbog ega [...]
[...] sa moi [...] o njima na drugi nain, u iskazima 8 ljudi? Jesu li to
njihove moi? Ili, jesu li oni ti, ali im se imena meusobno razlikuju?
Postoje li due drukije od dua? Zbog ega se ovjek od ovjeka razli
kuje? Zato i na koji su nain oni ljudi?'
Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Pita li o onima kraj
kojih si proao? I o ovoj nematerijalnoj zemlji, zbog ega ona posjedu
je svoj kozmiki predloak? I o kopijama eona, koliko ih je, i zbog ega
[ne] pate u boli? I o Izgnanstvu i Pokajanju i svemu od [eona] stvoreno
me, i svijetu koji [...] uistinu [...] tebi, o [...] meni, njima [...] niti [...] ti
[...] nevidljivi [duh ...] i [...] od [...] [...] [...] [...] i [...] [...] kada ja [...]
9 Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Nematerijalna je zem
lja nastala iz jedne rijei, pa ipak, roenima se i propadljivima ona ot
kriva svojom neunitivou. to se dolaska velikih sudaca tie, (oni do
oe) kako ne bi okusili outa i bili ukljueni u stvaranje, i kada su do
li i vidjeli kroza nj djela zemaljska, osudili su njegova vladara na smrt,
jer on bijae predloak za taj svijet, [...] i porijeklo tvari zaete od izgub
ljene tame.
Kada je Sofija pogledala [...] njih, ona je stvorila tamu, kad je [...
ona] je pokraj [...on je] predloak [...] biti [...] oblik [...] liku [...] ja [...]
Svekolikost [...] [...] [...] tama [...] [...] kae [...] sile [... eona] [stvara
nja] da vidi bilo kojeg od vjenih. 10 On vidje odraz. Po odrazu kojeg je
u njem vidio, on je stvorio svijet. Odrazom odraza on je stvarao svijet,
a tad je ak i odraz koji pripada vidljivoj stvarnosti njemu oduzet. No,
Sofiji je dano mjesto poinka u zamjenu za njezino pokajanje. U njoj,
stoga, ne bijae ranijeg odraza, prethodno istog u svojoj biti.
Nakon to su ve kroza nj nastali, on iz zamiljaja svoga stvori osta
le, jer, lik Sofijin uvijek se gubio budui da joj lice bje varljivo. No, Ar-
hont [...] i stvori tijelo koje [...] u pogledu velikog [...] dolje [...] kada
vidjeh [...] k srcu [...] [...] on, imajui [...] [...] [...] [...] [...] savren kroz
[...] [...] [...] kroz njega, kada je 11 [otkrio] unitenje svijeta svojom [ne-
promjenjivou]. Kopije eona postoje na sljedei nain. Oni nisu dobi
le oblik niti jedne moi. Oni posjeduju vjenu slavu, i obitavaju na mjes
tima suda svake od moi.
No kada due obasja svjetlost koja je u njima i model koji u njima
esto nastaje bez patnje, ona ne pomilja da je vidjela [...] i vjene [...] u
blaenome [...] svaka pojedina [...] svaka [...] svjetlost [... svega], i ona
[...] cjelinu, i ona [...] i [...] i ona [...] ona koja [...] [...] [...] [...] pokaja-
nja. [Due] 12 smjetene su u skladu sa moi koju u sebi posjeduju, [...]
kopije proizvode one nie. Oni koji prime model svojih dua jo uvijek
su u svijetu. Oni su nastali nakon odlaska eona, jedan po jedan, i oni se,
jedan po jedan, premjetaju iz preslike Izgnanstva do Izgnanstva koje
uistinu postoji, iz preslike Pokajanja, do Pokajanja koje uistinu postoji,
[i iz] preslike Autogena do [Autogena] koji uistinu postoji. Ostatak [...]
dua [...] postoji u [...] svi [...] od eona [...] [...] i [...] [... kroz] [...] [...]
[...] [...] [...] ovih [...] 13 [blagoslovili] boga koji je na nebesima, veli
ke eone, neroenog Kalvptosa, velikog mukog Protophanesa, savreno
dijete koje je uzvienije od boga, i oko njegovo, Pigeradamasa.
Zazvao sam Dijete Djeteta, Ephesecha. On stade preda me i ree,
'Anele od boga, sine od oca, [...] savreni ovjee. Zbog ega me zo-
ve i pita o stvarima koje zna, kao da si o njima [neuk]?' Rekoh, 'Pi
tao sam o mjeavini [...] ona je savrena i daje [...] postoji mo koja [...
one] u kojima mi primamo krtenje [...] ta su imena [drukija ...] i zbog
ega [...] od onoga [...] u [... iz] drugih [...] ljudi [... drukiji] [...] [...] [...]
14 On ree' [Zost]rijane, pouj o ovima [...] jer prvi [...] porijekla su
tri, budui da su se pojavili u jednome iz eona Barbelo, ne poput nekih
porijekla i moi, niti kao (jedno) porijeklo i mo. U svakom su se pori
jeklu oni pojavili; oni su ojaali svaku mo; i pojavili su se iz onoga to
je uvelike bolje od njih samih. Ovo (troje) su Postojanje, Blaenost i i
vot. [...] [...] njihovi pratioci [...] u [...] a to se tie [...] imenovavi [...]
vie nego [...] i [...] savreno [...] iz [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
15 A voda svakoga od njih [...]; stoga [...] vode su savrene. Voda i
vota pripada ivotnosti u kojoj si sada krten u Autogenu. U [vodi] Bla-
enosti koja pripada Znanju ti e biti krten u Protophanesu. To je vo
da Postojanja [koja] pripada Boanstvu, Kalyptosu. Voda ivota [po
stoji u odnosu na ...] moi; koja pripada Blaenstvu u odnosu prema bi
ti; koja pripada [Boanstvu] u odnosu prema [Postojanju ...]. No svi ovi
[...] vlasti i [...] oni koji [...] vodu koja [postaje ista ...] [...] u skladu s
[... kada oni] napuste [...] [...] [...] [...]
[...] 16 Postojanje jer je [on] u njem. [On] nije samo [prebivao] u
Misli, ve je isto tako [...] njima da je on taj koji jest [Bie] na sljedei
nain. Kako ovaj svijet ne bi bio beskonaan i bezoblian, on je posta
vio [...] nad njime; no kako bi [on] postao neto, oni istinski mladi pro
li su ga s onime to je njegovo, [dakle] Postojanjem. On je sa [sinom]
smjeten, s njime kojega trai, njime kojega okruuje [...] svagdje [...]
iz istine [...] uzima njega koji [...] postoji [...] djelovanju [...] ivot [...]
njegova rije isto tako [...] ovi su za kojima [...] oni postae [...] [...] [...]
[...] [...] [...]
[...] 17 i mo je sa Biti i Postojanjem Bia, kada voda postoji. No,
ime u kojem se peru rije je vode. Prva savrena voda trostruke moi
Autogena ivot [je] savrene due, jer ona je rije savrenoga boga dok
nastaje [...], jer, Nevidljivi Duh vrelo je sviju njih. Ostali su, dakle, iz
[znanja ...] kao njegova oblija. [No] onaj koji sebe poznaje [...] kakve
vrste i kakve [...] iv u jednome trenutku [...] ivi sa [...] on je [...] i
vot, u [...] postaje [beskrajan ...] njegov [... njegovo] [vlastito ...] ime
[...] [...] [...] [...] 18 on uistinu postoji. On je taj budui da sebe ograni
ava. Oni prilaze vodi u skladu s njegovom jedinstvenom moi i obli
jem poretka.
Veliki muki nevidljivi Um, savreni Protophanes, posjeduje svo
ju vlastitu vodu kao to e [i vidjeti] kada dospije na to mjesto. Isto
je tako i sa neroenim Kalyptosom. U skladu sa svakim od njih posto
ji djelomina tvorevina s prvim oblikom, kako bi na ovaj nain oni po
stali savreni; jer, samoroeni eoni etiri su savrene tvorevine. Stvore
nja svesavrenih [...] njih kao savrena stvorenja. I [...] eon [...] Autoge
na [...] za sve [...] [savreni] muki [...] za sve [...] [savreni bog ... tro
struko] muki [...] [savreni] stvor [...] u [...] [...] [...] [...] [...] [...] 19 sa
vreni, oni koji postoje u skladu s oblikom, rasom, Svekolikosti i djelo
minom razlikom. Tako je isto i sa putem uzlaska, koji je uzvieniji od
savrenih i Kalyptosa.
Autogen je glavni arhont svojih vlastitih eona i anela kao svojih di
jelova, jer oni koji su etiri stvorenja pripadaju njemu; oni zajedno pri
padaju petome eonu. Peti eon postoji u jednom; etiri [su] peti, dio po
dio. No ova [etiri] u potpunosti su posebna [jer oni] imaju [...] isto je
tako [...] sa [trostruko mukim] stvorom [...] jer on je [...] od [...] boga,
nevidljivog [Protophanesa] [... muki] um [...] koji postoji [...] [...] [...]
[...] [...] [...] 20 ivi i savreni dijelovi.
(O) Svekolikosti i svesavrenoj rasi, i onom koji je uzvieniji od sa
vrenih i blagoslovljenih. Samoroeni Kalyptos je prapostojao, budu
i da je on porijeklo Autogena, bog i praotac, uzrok Protophanesa, otac
udova koji su njegovi. Kao boanskog oca, njega se predspoznaje: no
njega se ne zna jer on je mo i otac od sebe. On je, stoga, [bez oca]. Ne
vidljivi Trostruko Moan, Prva Misao [sviju ovih], Nevidljivi Duh [...]
jest [...] i Bit koja [...] i Postojanje [...] postoje [postojanja] [...] blae
ni [...] [...] svi ovi [...] [...] [...] [...] [...] 21 postoje u njima, [i] oni [...] u
drugima [...] od sviju njih u mnogim mjestima. Oni su u svakom mjes
tu koje on voli i eli, pa ipak, oni nisu niti na jednome mjestu. Oni mo
gu posjedovati duh, jer oni su bestjelesni, a ipak, bolji od bestjelesnih.
Oni su nerazdjeljivi od ivih misli i moi istine, sa onima koji su ii
od ovih, budui da su u odnosu na njega oni ii, i nisu kao tijela koja
su na jednome mjestu. Povrh svega, njima je prijeko potrebna Svekoli
kost, ili njezin dio. Put uzlaza, stoga, [...] jest ist [...] svaki [...] sebe i
[...] [...] njih [...] [...] [...] [... prije svega] [...] 22 pojedini eoni.
A [on ree], 'Na koji nain, dakle, on moe sadravati vjeni model?
Opa umnost dijeli se kada samoroena voda postane savrena. Tko po
znaje njega i sve ove, on je tad protofanika voda. Ako se udrui sa svi
ma ovima, on je tad voda koja pripada Kalyptosu, iji je lik jo uvijek
meu eonima. Kako bi se razumjela zasebnost svih njihovih dijelova,
oni su [...], oni od Svekolikost! gdje se nalazi znanje. Oni su se [odvo
jili] od onoga kojeg su znali, i jedno od drugoga. Svekolikost i svi ovi,
kada [...] peru u [pranju] [Autogena] on [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
23 on [mu] se ukazuje, to jest, kada netko spozna kako postoji za njega
i (kako) je povezan sa drugovima svojim, on se tad oprao u vodi Proto-
phanesa. I ako u razumijevanju porijekla ovih, kako su se svi pojavili iz
jednoga izvora, kako se svi koji se spoje i razdvoje, i kako oni koji su
razdvojeni postaju ponovo spojeni, i kako se dijelovi [udruuju sa] sve
ukupnosti i [vrstama - tko] ovo razumije, oprao se u vodi Kalyptosa.
U skladu sa svakim od mjesta, za svakog postoji dio vjenih [i] uzla-
zak [...] i dok [...] ist i jednostavan, on je uvijek [...] jedan od [...] [uvi
jek] ist za jednostavnost. On je ispunjen [...] [u...] Postojanju i duhu
svetome. Nita 24 njegovo nije van njega. On [vidi] svojom savrenom
duom one koji pripadaju Autogenu; svojim umom, one koji pripadaju
Protophanesu. On ui od Kalyptosa putem moi duha iz kojeg su doli
u mnogo boljem otkrivenju Nevidljivog Duha. I pomou misli koja je u
tiini, i pomou Prve Misli (on ui) o Trostruko Monom Nevidljivom
Duhu, budui da tad postoji iskaz i mo tiine koja je proiena u ivo-
tvornome duhu. (On je) savren i [...] savreni i svesavreni.
Slave, stoga, koje su iznad ovih, [ivotvorci] su koji su krteni u isti
ni i znanju. Bdije se nad onima koji su vrijedni, no nad onima [koji] ni
su iz ove rase [...] i idu [...] ovi koji [...] [...] u petome, budui [...] [...]
kopija [...] eona [...] naime, pranje, no ako svue svijet sa sebe 25 i stavi
na stranu [znanje], i (ako) je on taj koji nema prebivalita ni moi, tad,
budui da slijedi put onih drugih, on je isto tako i suputnik, no ako nije
poinio grijerrjer mu je znanje bilo dovoljno, on se nee uznemiriti ka
da se kaje, i u ovima se, uz to, tad dodjeljuju pranja.
(to se tie) (puta ...) do samoroenih, onih u kojima si svaki put do
sad krten, (put) kojim postaje vrijedan vidjeti [savrena ...] bia: ono
je znanje o Svekolikosti, budui da je nastalo od sila samoroenih, ono
to se stjee prolaskom kroz svesavrene eone. Kada primi tree pra
nje [...], nauit e o [...] doista [...] u [tom] mjestu.
Ta imena su sljedea: budui daje on jedan, oni [...] je poput [...] ka
da [je nastao ...] postoji i [...] rije koju su [izrekli...] 26 Ovo je ime ko
je uistinu postoji skupa sa [onima] unutar nje. Oni koji postoje postoje
u [...]... nalikuje. Njegovo nalikovanje vrsti (jest) u onome to je njego
vo. On to vidi, razumije, ulazi u nj, (i) uzima svoj lik iz njega. (Oni mo
gu) naglas zboriti i uti zvuke, no nisu kadri sluati, budui da su soma-
tini i utilni. Stoga, kao to ih mogu sadravati tako ih sadravajui,
tako je i on slika koja je [...] na ovaj nain, nastavi u outu [od] rijei
koja je bolja od materijalne prirode, no nia od umne biti.
Ne budi zapanjen razlikama izmeu dua. Kada one misle da su raz
liite i [ne nalikuju] [...] onih koji [...] i da [...] naglas [...] on, budui
izgubljen [...] njihove [due] [...] tijela, i da [...njegovo] vrijeme, on [...]
elju, 27 njihove due postoje kao [...] njihovo tijelo. to se onih koji su
potpuno isti tie, postoje etiri [...] koje oni posjeduju; no onih [u] vre
menu je devet. Svaki od njih od druge je vrste, drukijih obiaja. Njiho
va oblija razlikuju se zbog razdvojenosti, i kao takva ona postoje.
Druge besmrtne due povezuju se sa svim ovim duama zbog Sofi
je koja je pogledala nadolje; jer, postoje tri vrste besmrtnih dua: prva,
one koje su ponijele korijen do Izgnanstva jer im je nemogue raati,
(to) je mogue samo onima koji slijede put drugih, bivajui jedina vrs
ta koja [...]; kao druga, one koje postoje [u] Pokajanju koje [...] grijeh,
budui da je dovoljno [... znanje ...] budui nove [...] i on posjeduje [...]
razliitost [...] one su zgrijeile sa drugima [i] 28 pokajale su se sa dru-
gima [...] njih samih, jer [...] vrste su koje postoje u [...] sa onima koje
su poinile sve grijehe, i pokajale se. One su ili dijelovi, ili su to poe-
ljele vlastitom odlukom. Njihovih je, stoga, est eona, u skladu sa mjes
tom koje je dolo ka svakoj od njih. Trea (vrsta) su due samoroe-
nih, jer one posjeduju rije neizrecive istine, one koje postoje u znanju
i [moi] iz njih samih, i [ivota] vjenog. Meu njima razlikujemo eti
ri, kao i meu anelima koji postoje: one koje ljube istinu; one koje se
nadaju; one koje vjeruju da posjeduju [...]; one koje su [...]. One posto
je, budui da je on [...] samoroenih [...] on je taj koji pripada [savre
nom ... ivotu]; druge su [...] [...] znanje [...] etvrte su one koje [pripa
daju] besmrtnim [duama...]
29 etiri Svjetla poivaju [ondje] na sljedei nain. [Armozel] je u
prvome eonu. (On je) obeanje boje, [...] istine i spajanja due. Oro-
iael, mo (i) prorok istine, nalazi se iznad drugoga. Daveithe, vienje
znanja, nalazi se u treem. Eleleth, gorljiva elja i priprema za istinu,
nalazi se u etvrtome. etiri postoje jer su izrazi istine i znanja. Oni po
stoje, iako ne pripadaju Protophanesu ve majci, jer ona je misao savr
enog uma svjetlosti, kako bi besmrtne due same mogle primiti zna
nje. [...] kod ovih, Autogen [...]rse[...]oas, ivot [...] sve on je rije [...]
neizreciva [...] istinu onaj koji kae [...otkrivenje] o [...] da postoji kao
[...] postoji gore u [...] 30 [...udrueni] u svojemu sjedinjenju u svjetlos
ti, i misli u njegovu [...].
Budui da je Adamas, savreni ovjek, oko Autogena, njegovo je
znanje to koje shvaa da je boanski Autogen rije savrenog uma isti
ne. Sin Adamov, Set, dolazi svakoj od dua. Kao znanje, on je za njih
dostatan. ivo [sjeme], dakle, nastaje iz njega. Mirothea je [...] boan
skoga Autogena, [...] iz nje i [...], budui da je ona misao savrenoga
uma zbog svojega postojanja. Kakvo je ono? Ili, postoji li ona? [...] ona
postoji? Boanski je Autogen, stoga, rije i znanje, i znanje [... rijei].
Stoga [...] Adama[s ...] [jednostavnih] kada se ukazala [...] mijene dua
[...] ona sama jest [...] [...] savrena.
to se tie [savrenoga ...] aneoska bia 31 [...] [postaje tad] [due]
[umiru...] [... svijet...] [...] preslici [...] uistinu [...] koji [postoji] [...] po
kajanje [...] na ovo mjesto [...] koje postoji [...] eoni, ako [...] i ona ljubi
[...] ona stoji u [...] eonu, posjedujui Svjetlo [Ele]leth [...] postaje [...]
boji prorok. [No] ako se nada, ona tad uvia. I [...] rasa [...] ona stoji
u [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 32 [...] ona je izabrana [...] [...] [...]
svjetlost Arfmozel].
[...] tko [...] [blagoslov] u [moi...] kojoj stoji [...] svjetlost koja [...]
i bez mjere [...] eon je velik [...] [...] oni sami [...] iz savrenoga [...] ta
mo [...] mogla, i [...] mogla [...] due njegove [...] outilno [...] ne s [...]
[...ve] si ti [...] pojedinano [...] ondje, budui da nita [...] njega [...]
koje on [...] [...] [...] [...] [u...] 33 i [...] na svakog [...] svaki [...] [...] bez
oblika [...] [...] i ovaj [...] i ovaj [predloak ...] [...] i neki [...] vjeni, ni
ti [...] sve [...] raste iz ovog [...] on je svjetlost [...] jer, nedostajao mu je
[...] savreni um [...] nepodijeljen [...] savreno svjetlo [...] i on je u [...]
Adamas [...] Autogen [...] i on ulazi [...] um [...] boanski Kalyptos [...]
znanje [...] no [...] dua [...] [...] [...] [...] [...] 34 [...] postojanje [...] ona
posjeduje [...] [...] druge moi i [...] i neke tree [...] ukazuju [...] koje
[...] [...] dua [...].
I eoni [...] prebivalite [...] dua i [...] bogova [...] vii od boga [...]
samoroenih [...] Autogen [...] prvi [...] aneo [...] nevidljiv [...] neki
[...] dua i [...] eoni [...] a duama [...] aneo [...] [...] [...] [...] [...] [...] 35
ona [...] vjena [...] vremena. I [...] [...] i ako [...] naime, dua [...] po
staje [aneo...], i [...] svijet [...] anela i [...] onaj sveti [...] i eon koji [...
Autog]en ima [...] ih, [...] [...] arhont [...] oni posjeduju [...] razlika koja
[...] ona nije, da kazuje [...] [...] i [...] boanski Autogen [...] to postoji
[...] uje [...] Autogen [...] [...] [...] [...] [...] [...] 36 [...] ima [...] postoja-
nje [...] ivot [...] postoji, u pogledu [...] rijei [...] dijete [...] muko za
stvaranje [...] [...] nevidljivog duha [...] u savrenome [...] [...] i porijek
lo [...] ljubav i [...] od Barbelo [...] i [...] [...] um [...].
Ova su dva [...] misao [...] iz [...] u Barbelo [...] i Kalyptosu [...] svi
ovi [...] djevica [...] ona [se ukazuje] u [...] i [...] [...] [...] [...] 37 u tome
[...] moi [...] [ona nije] iz [njega, ve...] (jest) iz moi onoga [... uisti
nu ... postoji], ona [...] je njegova [...] budui da su prvi [...] njega [...]
i on je [...] on sam [...] daje mu dovoljno [...] njemu [...] sve, on prua
[...] kroz [...] jer, [zbog] njega neki [...] kako bi mogli [...] i onaj koji [...]
njega [...] nepodijeljen [...] Barbelo [...] kako bi mogao [...] blaenost
[...] [...] sve [...] on dolazi [...] [...] [...] [...] 38 [...] savrenog [uma...] i
on [...] savren duh [...] savren, on ivi zanavijek [...] njemu, i [...] on
postoji [...] od [...] to je [rije] iz [...] koja je u [...] sviju njih [...] vjena
[...] [...] u trostruko [monome] u [...] [...] oni koji [su savreni] [...] Pro-
tophanes [...] um, no [...] ist [...] i on [...] slike [...] ukazuje [...] i [...]
[...] njega [...] [...] [...] [...] [...] [...] 39 [...] [...], naime [...] [...] [...] zbog
njega oni [...] oznaujem to [...] on je jednostavan [...] jer, on je [...] dok
postoji [...] to se drugoga [...] to jest, [...] potrebit.
U pogledu [...] trostruko-mukog [...] uistinu postoji od [...] znanja
uma[...] oni koji postoje [...] koje je on [...] uistinu postoji [...] i [...] [...]
i ona [...] drugo [...] savren koji [...] ukazuju [...] u njemu da [...] Ka-
lyptos [...] [...] [...] [... vrste ...] [...] [...] 40 [...] [...] [...] [...] druga vrsta
[...] znanje [...] [Protophanes ...] [muki...] on je [...] postojanje [...] ne
roeni, oni {...] tree [...] [... on] je [...] znanje i [...] postoje zajedno [...]
svesavreni [...] blaeni, budui da ne postoji [...] [...] [...]bog [...] s nji
me [...] [...] savreni [...] od [...] Kalyptosa [...] [...] [...] [...] [...] 41 [...]
zna [...] o [...Protophanesu ...] [...] um [...] sile [...] sve [...] i on [posto
ji] [...] ovo znanje.
[...] boanski, Autogen. Boanski [Autogen] [...] dijete [...] trostru
ko muko, ovo muko [...] jest [...] i vrste [...] savren, jer ne posjeduje
[...] u [...] znanje poput onoga [...] bie stvorenja [i] jedinstveno znanje
stvorenja [...] u skladu sa svime [...] savreno. No, muko [...] um Ka
lyptosa, [no] [...] boanski Kalyptos [...] i mo [...] sviju ovih [... uisti
nu ...] [...] [...] [...] [Protophanes ...] [...] 42 [Protophanes ...] [...] um [...]
[...] ona pripada svima [...] neroenim [...] ljudima [...] oni s onime koji
[...] i onaj koji [...] koji prebiva [...] [...] u opaajnome [svijetu...] on je
iv sa onim mrtvim [...] [...] svi [...] postiu spasenje [...] tog mrtvog.
I nisu svi od njih trebali spasenje [...] prva, ve su oni sigurni i vr
lo ponizni. (O) ovjeku onih koji su mrtvi: njegova dua, [um] njegov
i njegovo tijelo [mrtvi su]. Patnje [...] oeva [...] tvar [...] vatre [...] [...]
[...] [...] [...] 43 ona prelazi. I drugi je ovjek besmrtna dua u onima ko
ji su mrtvi. Ako se brine za sebe, tada, [kad trai] ono to je korisno [u
skladu ...] svakim od njih, [tada] ona proivljava tjelesne patnje. Oni
[...] i ona [... jer] ima vjenoga boga, udruuje se s demonima.
O ovjeku u Izgnanstvu; kada u sebi on otkrije istinu, on je daleko
od djela drugih koji [krivo] postoje, (i) posru. (O) ovjeku koji se kaje:
kada se odrekne djela svojih, i poeli ono to postoji zbog besmrtnoga
uma i besmrtne due, on prvo [...] ispituje o tome, ne o postupcima, ve
o njihovim djelima, jer od njega on [...] [...] i [...] postie [...] 44 i da je
onaj koji e biti spaen isti onaj koji trai njega i um njegov, i koji na-
lai svakoga od njih. O, koliko moi on ima! I ovjek koji je spaen ni
je spoznao kako ovi [...] postoje, no on sam uz pomo rijei koja postoji
[...] primio je svaku [...] na svakome mjestu, postavi jednostavan i je
dan, i tek je tada on spaen, budui da moe proi kroza sve [ove]. On
postaje [...] sve ove. I ako ponovo [poeli], on ih naputa, i povlai se u
sebe [samoga]; on postaje boanstven ako pronae okrilje u Bogu.'
Kada ovo zauh, blagoslovili ivoga i neroenoga Boga u istini, i ne
roenoga Kalyptosa, i Protophanesa, nevidljivi, muki, savreni Um, i
nevidljivo trostruko-muko Dijete, [i] boanskoga Autogena. 45 I re
koh djetetu djeteta Epheseka koje bijae sa mnom, "Moe li me mud
rost tvoja pouiti o rasprenju ovjeka koji je spaen, i (o) onima koji su
s njime izmijeani, i tko su oni koji s njime sve dijele, kako bi ivi iza
brani mogli znati?"
I dijete djeteta Epheseka ree [mi...] otvoreno, "Ako se u sebe povu
e mnogo puta, i ako nastane sa znanjem drugih, Um i besmrtno [Pori
jeklo] nee razumjeti. Ono tad ima nedostatak, [...] okree se, nita ne
ma i odvaja se od njega, i postoji [...], i nastaje uz pomo stranoga [po
ticaja ...], umjesto da postane jedno. On, stoga, nosi mnoga oblija. Ka
da se odvrati, on nastaje traei ono to ne postoji. Kada k njima padne
u misli svojoj, i spozna ih na drukiji nain budui da je nemoan, osim
ako 46 nije prosvijetljen, on postaje proizvod prirode. On zbog toga na
staje u roenju, ne govorei, zbog boli i beskrajnosti tvari. Iako posje
duje vjenu i besmrtnu mo, on je sputan [kretanjem] tijela. On oivlja
va i [uvijek] ostaje sputan okrutnim uzama koje ga reu, svakim zlim
dahom, sve dok ne [ustane] i dok ne pone dolaziti k svijesti.
Sile su, stoga, postavljene radi njihova spasenja, i svaka je od njih u
svijetu. Meu samoroenima, odgovarajui svakom od [eona], postoje
slave kako bi onaj koji je u [svijetu] uz njih bio siguran. Slave su savr
ene misli koje se javljaju u silama. One ne nestaju, budui da su pred
loci za spasenje, pomou kojih svatko biva spaen. On prima predlo
ak (i) snagu od svake od njih, i sa slavom kao pomagaem on e otii
iz svijeta [i eona...].
Ovo 47 su uvari besmrtne due: Gamaliel i Strempsouchos, Akra-
mas i Loel, i Mnesinous. [Ovo je] besmrtni duh, Yesseus- Mazareu[s]-
Ye[s]sedekeus. On je [...] djeteta [...] ili, dijete djeteta, i [...]. No Ormos
je [...] od ivoga sjemena i Kam[...]el duhotvorac. Pred [njima] stoje
Seisauel, Audael i Abrasax, mirijade - Phaleris, Phalses [i] Eurios, u
vari slave - Stetheus, Theo[pe]mptos, Eurumeneus i Olsen. U svemu
njima pomau Ba[...]mos, [.]son, Eir[.]n, Lalameus, Eidomeneus i Aut-
hrounios. Suci su Sumphthar, Eukrebos i Keilar. Samblo je batinik.
Aneli koji vode oblake oblaci su Sappho i Thouro."
I kada mi je ovo rekao, on mi ispripovijeda o onima koji se nalaze u
samoroenim eonima. Svi oni bijahu 48 vjena Svjetla, savrena zbog
toga to su pojedinano savreni. I za svakoga od eona ja vidjeh pripa
dajuu zemlju, ivu vodu, [zrak nainjen] od svjetlosti, i vatru [koja] ne
plamti, jer svi su [oni...] jednostavni i nepromjenjivi, jednostavna i vje
na [iva bia], posjedujui [...] mnogih vrsta, stabla mnogih vrsta koja
ne usahnjuju, [i] kukolje ove vrste i sviju ovih: nepropadljivi plod, i
ve ljude i svakojake vrste, besmrtne due, svakojake oblike i vrste uma,
istinske bogove, anele koji postoje u velikoj slavi, nepropadljivo tije
lo, neroeno roenje i trajan out. Bijae ondje, takoer, i onaj koji pa
ti, iako je njemu nemogue patiti, jer on je mo iz moi.
49 [...] [...] mijena [...] nepropadljiva [...] ovih [...] sviju [...] oni su
[...] oni [...kroza sve] njih [... postoji] u [... postoji] [...] nastaje [...]
(izgubljeni reci) 50 od [...] [jednostavan ...] savreni [...] vjeni [...] eoni
[...] i [...] primaju mo [...] i njihovi [...] u [...] za [...] [...] ne [...] (izgu
bljeni reci).
51 [...] u [...]thorso[...]s [...] tiina [...] on je [...] [...] on je bog [...]
blagoslovismo [...] Geradama[s]a [... majku] [...] [...] ona je slava [...]
naa [...] majka [...] i Pleistha [majka] anela, sa [sinom] Adamovim,
Se[t]om [Emma]cha Setom, ocem nepromjenjive [rase...] i [...] etiri
Svjetla, Arm[moselom], [Oria]elom, Daveithe, Elelethom. [Svaki od
ovih] blagoslovljen je imenom. I vidjesmo samostojnu [slavu], trostru
ko [...] trostruko muko [...] velianstvo, i rekosmo "Ti si jedini, ti si
[jedini], ti si jedini, dijete 52 [djeteta] Yato[...] postoji [...] [...] [... ti si]
jedini, ti [...] Samelel [...] Telmachael[...]omothem[...] muko [...] [...]
on stvara [...] samostojnu [slavu...] poeljeti moe njega koji [...] svesa-
vren [...] svekolikosti. Akron[...] trostruko muko, a a [...] o o o o o b +
i r e i s e [...] ti si duh iz duha; ti si svjetlost iz svjetlosti; ti si [tiina...] iz
tiine; [ti si] misao iz misli, sin [boga] od boga, sedam ... [...] ... govori
mo sad [...] 53 [...] [...] [...] [...] rije [...] [...] [...] i [...] [...] [...] nije vri
jeme [...] nevidljiva Barbelo [...] [...] trostruko muki Prones, i ona ko
ja pripada svim slavama, Youel.
[Kada sam] krten peti [put] u ime Autogena, od svake od ovih moi,
postah boanstven. Stajao sam na petome eonu, pripremi sviju [ovih],
(i) vidjeh sve ove koji pripadaju Autogenu koji uistinu postoji. Bijah kr
ten pet 54 puta [...] i [...] od [...] zareu[s]a od [...] koji [...] savren [...] i
uzviena [...] slava, ona koja pripada [...] [...] bogu, [...] ukazuje [...] sa
vren koji je udvostruen [...] ona koja pripada svim vrstama [...] mu
ke, samostojna slava, majka [...] slava, Youel, i [etiri] Svjetlosti [ve
likoga] Protophanesa, Um, Selmen, [i one] s njime, bogo[objavitelje]
Zach[thosa] i Yachtosa, Sethe[usa] i Antiphan[te]sa, [Sel-] dao i Ele[-
n]nosa [...] 55 [...] [...] idu [...] [...] njihova [...] oblija [...postoje] kao
[...] iz [...], jer [...] vide [...] [...] eon [...] vie [...] Svjetlost [...] vie sla
va [...] ovi koji slijede u skladu su sa [svakime] od eona: iva [zemlja]
i [iva] voda, i zrak sainjen od svjetlosti, i rasplamsala vatra koja ne
moe [gorjeti], i iva bia, i stabla, due [i] umovi, i ljudi [i] svi oni koji
su [s njima], no nema bogova [ili] moi ili anela, jer svi su oni 56 [...]
i [...] i [...] postoje [...] sve [...] sve [...] [...] sve [...] [...] budui da su oni
[...] i budui da su oni [...].
[...] i [...] [i] oni [...] njega, Autogena. [Ja] primih oblije [sviju]
ovih. Eoni Autogena otvorie se, (i) [velika Svjetlost] proizae iz njih
[...] iz eona [trostruko] mukog, i oni ih stadoe [slaviti]. etiri eona po
eljela su u [...] eonu [...] ustroj [...] postoji jedinstveni [...] A E[phe-
sek], dijete djeteta [...] 57 [...] [...] [...] [...] [...Yesseus] Maza [reus Yes-
sede]keus [...] [...] iz [... peat...] na nj [...] i Gabrijel [...] [...] peat [...]
etiri rase.
I preda me doe ona koja pripada [slavama], muki i [djevianski
...] Yoel. Promiljao [sam] o krunama, (a) ona mi ree, "Zbog ega [je]
duh tvoj promiljao [o] krunama i [peatima] na njima [...] krune su ko
je krijepe svaki [duh ...] i svaku duu, i peati koji su [na] trostrukim ra
sama i [...] nevidljivi duh 58 su [...] [...] [...] [...] i [...] [djevianski ...]
[...] i [...] [...] trai [...] [...] u [...] [u] njima [...] [...] i [...] [...] on je [okri-
jepio] i peati [...] rase, oni su koji pripadaju Autogenu, i Protophane-
su i Kalyptosu.
[Nevidljivi je] Duh duevna i umna mo, onaj koji posjeduje i zna
nje i predspoznaju. On je, stoga, sa [Gabrielom] duhotvorcem [kako bi],
kada daje duh sveti, njega mogao zapeatiti krunom, i okruniti ga, [ima
jui] bogove [...] 59 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] duh [...] onoj [...]
[...] oni postoje [...] i nisu [u] njima bili kako bi [postali] jednostavni, i
kako [ne bi] bili udvostrueni [ni po kojemu] ustroju. [Ovi] su, dakle,
jednostavni, savreni stvorovi. [...] i svi ovi [...] od eona [...] njega, svi
ovi [...] koji postoje na mjestu [...] svesavren, zahtijevao je veliku [...]
da ih vidi, jer [...] 60 [...] [...] [...] savreni [...] [...] [...] [...] svaku [...]
postoji [...] on je [...] [uje] ga [...] [...] i [...] u misli [...] prva misao [...]
budui [...] je u moi, ona je savrena [...] prilii ti da [...] o svemu, i [...]
one koje e sluati kroz misao o onima viima od savrenstva, i isto ta
ko one koje e [spoznati] u dui savrenih."
[Kada] je ovo izrekla, ona [me krstila] 61 [...] [...] [...] [...] [...] [...]
[...] prvog [... i] ja primih mo [...] [...ja] primih oblik [...] primih [...]
[...] koja postoji nad mojom [...] primih duh sveti, [ja] nastadoh u [istin-
skome] postojanju. I odvede me potom u veliki [eon], gdje (je) savre
ni trostruko-muki. I ja vidjeh nevidljivo dijete u nevidljivoj Svjetlosti.
I krstila me potom opet u 62 [...] [...] [...] [...] [...] njezin [...] [...] [i] ja
[...] mogao sam [...] [...] uzvienog [...] i savrenog [...].
Yoel, koja pripada svim [slavama], ree mi, "[Primio] si sva [kr
tenja] u kojima prilii [biti] krten, i postao si [savren] [...] sluanje
[...] svekolikosti. Sad [zazovi] nanovo Salamexa i [...] i svesavrenoga
Ar[...] Svjetlosti [eona] Barbelo i neizmjerno znanje. Oni e otkriti 63
[...] [...] nevidljiv [...] [...] [...] [...] koji [...] [...djevica] Barbelo [i] Nevid
ljiv [trostruko] moni Duh."
[Kako] je Youel, koja pripada svim slavama, ovo [izrekla], ona [me
spusti] i ode, i stane pred Protophanesa. I ja potom [...] nad svoj duh,
molei se usrdno velikoj Svjetlosti u misli. I stadoh zazivati Salamexa
i Se[...]en i svesavrenog [...]e. I vidjeh slave koje su vee od moi, [i]
primih od njih pomazanje. Mogao sam 64 [...] u svojoj [...] i [...] [...].
[...] prekrila je [...] sve [...] Salamex [i] oni [koji] su [mi] sve otkrili,
rekavi, "Zostrijane, [ui] o stvarima o kojima si pitao. [...] i [on je] je
dan [koji] postojae prije [sviju] ovih koji uistinu postoje, [u] neizmjer
nom i nerazdjeljivom Duhu [...] [...] Svekolikost koja [postoji] u njemu,
i [...] [...] i ta koja nakon njega. Samo je on taj koji je prelazi [...].
65 [...] [...] [...] [...] [...] svi ovi [...] on je [...] [...] prvi [...] [...od] misli
[...] o svakoj moi [...nadolje] [...] on je ustolien [...] postoji, on [prela
zi] na put do mjesta [...] i beskrajno. On je daleko uzvieniji od svakog
onog koji je nedokuiv, pa ipak, on daje [...] veu od bilo kojeg tijela,
(i) ii je od svakog neutjelovljenog, ulazei u svaku misao i svako ti
jelo, [budui da je on] moniji od svega, svake rase i vrste, kao njihova
Svekolikost. 66 [...] postoji [...] [...] [...] [...] za djelomino [...] [...] dio
[...] [postoji] u [...] znati njezinu [...] [... on je] iz onoga [...] koja uisti
nu postoji, koji (je) od Duha koji [uistinu] postoji, on sam [...] jer to su
moi [...] Postojanja [...], i ivota, i Blaenosti.
U Postojanju on postoji [kao] jednostavna glava, njegova [rije] i
vrste. Neka onaj koji e ga nai nastane. Postojei u ivotu, on je iv
[...] 67 [...][...] [posjedujui] znanje [...] zna sve ove [...] njega samo
ga [...] jer bog [...] osim ako [...] sam, i on [...][...] u njemu [...][...] jedi
ni [...][...] jer on postoji kao [...] [u] onome to je njegovo, koje [posto
ji] kao oblik oblika, [...] jednost [...]. On postoji kao [...] budui da je u
umu. On je u njemu, i nikuda on ne izlazi, jer on je jedinstveno savren,
jednostavan duh. [Budui] da je to njegovo mjesto, i [...], unutar njega
i Sveukupnosti on nastaje. On je taj koji postoji, onaj koji 68 [...] [...] i
[...] i [zatitnik] u njemu.
ivot [...] i djelovanje netvarnog [...] [...], koja u njemu postoji, u
njemu [postoji] [...] postoji zbog [njega ...] blaen i [...] savren, i [...]
koja postoji u [...] koja uistinu postoji. Blagoslovljen je oblik djelovanja
koje postoji. Primajui Postojanje, on prima mo, [...] savrenstvo [...]
odvojen zauvijek. Tada on postaje savren. On, dakle, postoji kao savr
en, budui da je neodjeljiv od svoga vlastitog predjela, jer, nita prije
njega nije postojalo, izuzev [savrene] jednosti.
(Stranice 69-72 su prazne; mogue je da su bile numerirane.)
73 postojanje [...] [...] ona je spasenje [...] [sve...] i on [...] [...] mo
i, niti e [...] [...] njega, ako on [...] njega njemu, svi ovi [...] [...] jer on
[koji] [...] u postojanju [...] ovaj, on u potpunosti [postoji] kao ivot, i
u Blaenstvu on posjeduje znanje. Ako razumije [slave], tad je on sa
vren; no ako razumije [dvije] ili jednu, on je opijen, jer primio je [od]
njega. Zbog [njega] postoje oni sa duom i oni bez due; zbog njega
(postoje) oni koji e biti spaeni; zbog njega (postoje) oni koji e [ne
stati] budui da nisu od njega [primili]; zbog [njega] (postoje) tvar i ti
jela; zbog njega (postoje) ne- 74 [...] [zbog] njega [...] svaka [...] zbog
[...] [...] ovoga [...] koji [pra]postoji i on [...][...] [jednostavna] glava, je
dinstven duh [...] on je [...], i [...] postojanje, oblik, [...] [...] njega.
[U skladu sa] Djelovanjem, to jest [...] ivotom, i u skladu sa savr
enstvom, to je razumska mo, ona je [...] Svjetlost. U jednome trenut
ku to troje postoji, i u jednome se trenutku kreu. Na svim mjestima, i
niti na jednome mjestu neizrecivi koji se ne moe imenovati [...] i sve
njih stvara. [...] postoji iz njega [...] poivajui u njemu [...] u njezinu
savrenstvu on nije primio iz [svakog] oblika 75 zbog njega [...] [...] [...]
bilo to [...] [...] [...] [...] u postojanju [...] prebiva u [...] ivota. No, Bla-
enost (je) u savrenstvu i [znanju].
Svi [ovi] prebivaju [u] nedjeljivosti Duha. Zbog znanja [...] je [bo
anstvo] i [...] i blaenstvo, ivot i znanje, dobrota, jednost i jedinstve
nost. Ukratko, svi ovi (su) istoa neplodnosti [...] postojae prije nje
ga [...] svi ovi i 76 [...] njegov [...] [...] u [...] [...] [...] [...][...] eon, [...] u
[...] neplodnosti, on [...] on je uvijek [...] njega, kada ga je ugledao [...].
Zbog toga to [je] jedan, on je jednostavan. Zbog toga to je Blaen
stvo u savrenosti, [...] jedan, savren i [blaen]. Zbog toga to je bila
potrebita njegova [...] bila je potrebita toga od njega, jer on [ju] je slije
dio svojim znanjem. Izvan njega njegovo znanje prebiva; ono prebiva u
onome koji sebe ispituje, razmiljanje i [...] 77 [...] potrebit [...] [...] [...]
jednostavan [...] [...] i [...] on [...] [...] ovo, ona [...] [...] pleromu [...] ko
ju za sebe nije eljela.
Ona posjeduje [...] njega van [savrenstva], ona je razdijelila, jer ona
je u savrenstvu svesavrena, i postoji kao misao. U odnosu na njega
[ona] je raanje koje ga slijedi, i kao ona iz njegove neizrecive moi,
ona posjeduje prvu mo i prvu jalovost nakon njega, jer, u odnosu na
sve ostalo prvi eon 78 [...] [...] [...] [sve...] [...] [...] [...] [...] i njega [...]
njega spozna, on uistinu postoji kao eon [...] i u Djelovanju [...] mo i
[...] ona nije poela [...] vremena, ve se [ukazala] iz vjenosti, postoje
i u vjenosti prije njega. I ona bje zatamnjena velianstvom njegovim
[...]. Ona je postojala, gledajui u njega i radujui se to je ispunjena dob
rotom njegovom, [...] no kada je [...] 79 [...] [...] [...] [...] [...] [...] ona
[...] [...] prvo postojanje [...] netvarno i da [...]. Ono se [iz] nerazdjelji-
voga kree ka Postojanju u djelovanju, i [umnome] savrenstvu i umno
me ivotu, koje bijae Blaenstvo i Boanstvo.
[Cijeli] Duh, savren, jednostavan i nevidljiv, postao je jedinstvo u
Postojanju i djelovanju i jednostavnoj trostrukoj [moi], nevidljivi duh.
odraz onoga to uistinu postoji, onoga 80 [...] [...] [...] [...] [...] onoga
koji uistinu [postoji] [...] postoji u [...] ona, budui odraz [...] u preokre
tu [...] mo da se udrui sa njegovom [...] ona je, vidjevi [...] koje je po
stojalo [...] svesavren [...] taj, jer on [...] prapostojae i [...] poivaju u
svima ovima, on [...] prapostojae, znan kao trostuko moan.
Nevidljivi Duh nikada nije [bio] neuk. On je uvijek znao, i uvijek je
bio savrenstvo [i] blaenstvo [....] 81 Ona je postala neuka [...] i ona
[...] tijelo i [...] obeanje [...] svjetlost [...] [...] ona postoji [...] [...] kako
vie ne bi nastala niti postala izvan savrenstva. Ona je znala sebe sa
mu i njega. I ustavi, ona je poinula zbog njega, jer ona bjee [iz] nje
ga koji uistinu postoji, {ona bjee iz njega koji uistinu postoji}, i sviju
njih. Ona, stoga, samu sebe poznaje, i njega koji prapostojae.
Slijedei ga, oni su nastali u postojanju {oni su nastali u postojanju},
pojavljujui se kroz one 82 [koji pra]postoje. I [...] kroz [...] budui da
su se pojavili [...] dva [...] pojavili su se [... onaj] koji ga ve zna, kao
vjeni prostor, budui da je postao njegovo drugo znanje, znanje njego
va znanja, neroeni Kalyptos. [Oni] su stajali nad njime koji uistinu po
stoji, jer ona je znala za njega, kako bi oni koji ju slijede mogli nastati
posjedujui svoje mjesto, i kako oni koji nastanu (iz nje) ne bi bili prije
nje, ve kako bi postali sveti (i) jednostavni. Ona je shvaanje boga 83
koji pra[postoji. Ona] je poivala [...] jednostavnome [...] spasenje [...]
[...] on [...] [...] svjetlost koja bje predspoznaja]. Ime joj je bilo Barbe
lo, budui (da je misao); trostruka [rasa] (koja je) muka, djevianska
(i) savrena, i njezino znanje, kroz koje je ula u postojanje, kako oni ne
bi [...] nju dolje, i kako vie ne bi nastala kroz one koji su u njoj, i one
koji ju slijede. Ona je, zapravo, jednostavna kako bi mogla spoznati bo
ga koji prapostojae, budui da je nastala kao dobar (stvor) od njega,
jer je [...] 84 [...] neplodnost [...] tree [...] dva [...] ovog naina [...] [...]
i muki [...] [...] [...] i [...] neplodnost [...] [...] ona je druga [...] ona po-
stojae [...] prva od stvarnosti [koja] uistinu postoji [...] [...] blaenost
[...] [Duha] Nevidljivog, znanje [...] prvom postojanju u jednostavno
sti nevidljivog Duha, i jednosti. U toj je istoj jedinstvenosti on nalik, i
[...] vrstama. I onaj koji [...] postoji [...] 85 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
i zna [...] i [...] i [savrenstvo] i [...] stvara i [...] prvoga Kalyptosa [...]
sve njih, postojanje i djelovanje, boanstvo, rasu i vrste.
No, jesu li moi jedno? Na koji je nain on jedan, to jest, ne djelo
mian, ve (jedan od) onih iz Sveukupnosti? to je jednost koja je jed-
nost? Je li on iz [...] djelovanja [...] ivota i [...] [...]. i [...] 86 [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] moi [...] kao [...].
[...] opaajan [...] [...] svesavren [...] [...] ona ree, [...] "Ti si velik,
Aphr[edone]. Ti si savren Neph[redone]." Njegovu postojanju ona ka
e, "Ti si velik Deiphaf...]. Ona [je] njegovo djelovanje, ivot i boan
stvo. Ti si velik, Harmedone [...], koja pripada svim slavama, Epiph[a- i
njegovo blaenstvo, i savrenstvo jedinstvenosti [...] svega [...]" 87 [...]
[...] [...] [...] [...] [...] [...] zauvijek [...] umna [... savrena] [djevica Bar-
b]elo kroz jednostavnost blaenosti trostruko monog Nevidljivog Du
ha. Ona koja je znala njega, znala je sebe. A on, budui da je onaj koji
je svugdje, budui da je nepodjeljiv, imajui [...] ima [...] i ona je spo
znala [sebe kao] njegovo djelovanje [...] i on je spoznao [...] znanje [...]
unutar 88 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] blagoslovi [...] [...] Be[rithe-
us, Erignaor], Or[imeni]os, Ar[amen], Alphl[ege]s, Elilio[upheus], La-
lamenu[s], Noetheus [...] uzvieno je tvoje ime [...] je snano. Onaj tko
(to) spozna, sve znade. Ti si jedan, ti si jedan, Siou, E[...], Aphredone,
ti si [eon] eona savrenog, uzvienog, prvoga Kalyptosa [...] djelovanja,
i [...] on je [...] njegov odraz [...] njega, on [...].
89 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [... postojanje] [...] i on [...] [...]
[...] u [...slavi] [...] slava [...] [...] u [...] [...] [...] [...] eon [...] [...] [...] 90
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] postoji [...] [...] [...] i [...] [...] [...] [bla
en ...] [...] [savren...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 91 [...] [...] [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] bog [...] [...] [...] [...] prvi [...] i sile [... svesavre-
ni], oni su [...] sviju njih, i [sviju] njih uzrok, [...] Barbelo [...][...] njega
i [...] sviju njih [...] on, budui da ne [...] i njegov [...] postaje [...] no 92
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [!...][...] [...] i [...] u [...] u
skladu s [misli] koja uistinu [postoji...] koja postoji kao [...] ime [...] [...]
Kalyptos [...] [...] trostruko [...] [...] no [...] 93 njega imenuje.
Svi ovi nastadoe iz njega, iz njega koji je ist. Ako zbog njega sla
vite, i ako [...] postojanje [...] njegove [...] [...] jednostavan [...] [...] [...]
on e [...] [...] da onaj [... spozna] njega [...] [...] savren, budui [... sa
vren] i [...] [...] savren [...] [...] njegov [...] [...] njega [...] [...] 94 nije
ju mogao vidjeti. Nemogue je, stoga, primiti njega na ovaj nain, u ve
lianstvenoj istoi kao savrenu glavu, [njega koji] je u [...] [...] koja
[...spoznaje] u pogledu [...] kae [...] [...] [...] koja [...] [...] [...] koja [...]
jer [...] [...postoji] skupa [...] i [...] [...] [...] [...] [...] [...] niti [...] 95 razli-
ke izmeu ovih i anela, i razlike izmeu njih i ljudi, i razlike izmeu
njih i postojanja. I [...] [...] [...] i [out] [...] [...] [...] uistinu [...] za [...]
[outilni] svijet [...] poput [...] postojanja [...] za [...] i [...] [...] (izgublje
ni reci) 96 prii e mu u znanju. On prima mo, no onaj koji je udaljen
od njega, stoji u poniznosti."
I ja rekoh, "Zbog ega su nastali suci? to [...] je [patnja] [...] jer [...]
i [...] [...] [...] no [...] [...] kroz [...] koji [...] pati [...] kroz [...] [...] [...]
postoji [...] ona prebiva [...][...][...] (nedostaje otprilike etiri retka) 97
muki, budui da je ona znanje trostruko monog nevidljivog velikog
Duha, odraz [prvoga] Kalyptosa, [blaenstvo] u [nevidljivome] Duhu,
[...] [...] [...] Jer [...] on zna[...] [...] [...] [...] ispunjava [...] ona se ukazu
je [...] znanje [...] ona stoji [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est re
daka) 98 [...] savreno jedinstvo potpunoga jedinstva, i kada je podije
lila Svekolikost [...] iz Svekolikosti [...] postojanje i [...] [...] misli [...]
[...] [...] [out] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] (nedo-
staje otprilike pet redaka) 99 [...] [postojanje ...] [...] u [...] kojemu [...]
znanje [...] [...] [...] [...] ona blagosilja [...] [...] [...] [...] [...] koja [...] [...]
i [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est redaka).
100 [...] [...] [...] [...] [...] Arm[ozel] [...] [...] jest [...] [kroz...] mo
[...] [...] [...] [...] koja [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprili
ke etiri retka) 101 [...] nevidljiv [...] [...] taj [...] [...ovo] je [...] [...] [...]
oblik [...] [...][...] [...] [...] [...] [...] Kalyptos [...] nerazdjeljiv [...] [...]
[...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 102 [...] koja postoji
[...] [...] [...] [...] i [...] [...] [...] [...] [...] on [...] [...] [...] [...] i [...] oni [...]
[...] [...] [...] [...] neki [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 103
[...] porijeklo [...] [koja] uistinu postoji [...] [...] postoji [...biti] [...] i [...
ovo] je [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] oni [...] ne [...] [...] ovo [...] [...] [...]
[...] (nedostaje otprilike est redaka)
104 [...] ona se ukazuje [...] ovih koji [...] [...] [...] i [...] ovo [...] [...]
[...] vidi [...] [...] [...] [...] [...] [...] on [...] uistinu [...] [...] da [...] i [...]
[...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 105 oni su ko
ji [stoje...] eonu [...] prii [...] [...] koji postoji u [...] on u jednu ruku
[...] [...] on [...] onaj [...] porijeklo [...] [...] i [...] on [...] tvar [...] jedin
stven [...] [...postoji] [...] [...] [...] koji [...] i [...] (nedostaje otprilike e
tiri retka) 106 [...] i on postoji [...] on je [...] i [...] znak [...] [...] [...] ni
ti od [...] [...] on [...] koji [...] [...] [...] i [...] [...] broj [...] ivi [...] u skla-
du s [...] koji [...] [...] [...] [...] [...] koji [...] [...] [...] (nedostaje otprilike
etiri retka) 107 njih [...] [...] i [...] postojanje [...] [...] i [...] postoji kao
[...] odraz [...] prvoga [...] [...] prvi [...] [...] [...] [...] on [...] [...] [...] [...]
[...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est redaka) 108 [...] nisu, pru
ajui [...] [...] on koji postoji [...] [...] svi i on [...] mnotvo [...] stvara-
nju [...] i [...] [...] [...] [...] [...] u [...] ovih [...] [...] [...] ivih [...] [...] [...]
[...][...] u [...][...]
(Stranice 109-112 su izgubljene)
113 i aneli i demoni, umovi i due, iva bia i drvee i tijela i oni
koji bijahu prije njih: oni od jednostavnih elemenata i jednostavnoga
porijekla, i oni koji su u [...] neizmijeanoj pomutnji, zraku [i] vodi i zem
lji i broju i sjedinjenju, pokretu i [...] i poretku i dahu, i svemu ostalo
me. One su etvrte moi koje su [u] etvrtome eonu, one [koje] su u [...]
i [...] savrenom od [...] moi [...] moi [...] [...] [...] aneli anela, due
dua, iva bia ivih bia, stabla [stabala...] [...] i [...] [...] [...] 114 nje
gove vlastite.
Postoje oni koji su kao roeni, i oni koji su iz neroenoga raanja, i
oni koji su sveti i vjeni, i oni nepromjenjivi u smrti, i unitenje u ne
unitivosti; a postoje i oni koji su poput Svekolikosti; postoje oni [koji
su] rase, i oni koji su [u] svijetu i poretku; postoje oni u [neunitivosti],
i postoje prvi [koji postoje], i drugi [u] svima njima. [Svi] oni [koji] su
od njih i [oni koji] su [u] njima, i [od] onih koji ih [slijede] [...] [...] oni
[...] i etvrti eoni stajae [...] [...] postojei [...] [...] [...] 115 u njima, bu
dui da on bijae posvuda raspren. Oni se ne gomilaju jedni protiv dru
gih, ve su, naprotiv, oni ivi, postojei u sebi, i u slozi jedni s drugima,
budui da dijele isto porijeklo. Oni ive u skladu, jer svi su oni u jedno
me eonu Kalyptosa, [...] razliiti u moi, jer oni postoje u skladu sa sva
kime od eona, povezani sa onime koji je do njih dosegnuo.
No, Kalyptos je jedan eon; on ima etiri razliita eona. U skladu sa
svakime od eona oni imaju moi, ne nalik prvim i drugim (moima), jer
ove [su] vjenosti, [ve] se one razlikuju [...] i poredak i slava [...] ko
ja postoji [u...] etiri eona i [...] koji prapostojae [...] bog [...] [...] oni
su [...] [...].
116 Svi oni postoje u jednome, obitavajui zajedno, pojedinano
usavreni u drugarstvu, i ispunjeni eonom koji uistinu postoji. Posto
je meu njima oni (koji) prebivaju u biti, i oni (koji) su bit u dranju ili
[patnji], budui da su oni u drugome zbog nemogunosti stvaranja ne-
stvorenoga, koji uistinu postoji. Kada su nestvoreni nastali, mo je nji
hova nastala; bestjelesna bit postoji sa neiezivim [tijelom]. I [nepro
mjenjivi] koji [uistinu] postoji. Budui da se [kroz] mijenu mijenja, [...]
u unitivoj vatri postoji sa [svima] [ovima...] [...] onaj [...] 117 on posto
ji. Sva iva bia ondje obitavaju, postojei pojedinano, (a ipak) zdru
eni. Znanje znanja ondje je skupa sa poecima neznanja. Kaos je on
dje, i savreno mjesto za sve njih, i oni su strani. Istinska je Svjetlost
(ondje), a isto tako i prosvijetljena tama, zajedno sa onime koji ne po
stoji uistinu - [on] uistinu ne postoji. [...] ne-bie koje uope ne postoji.
No, iz Dobroga potjee dobro i sve to je ugodno i boansko; (on je taj)
iz [kojega] dolazi Bog, i onaj koji [...], onaj koji je uzvien. Jer [...] u di
jelu [...] oblik i Bog koji [...] i onaj [...] [...] bog [...] [...] svi ovi [...] [...]
tama [...] [...] 118 i rasa. On se ni sa ime nije izmijeao, ve on ostaje
sam u sebi, i poiva u svojoj bezgraninoj granici. On je Bog onih koji
uistinu postoje, vidovnjak i objavitelj Boga.
Kada je okrijepila njega koji ju [je znao], eon Barbelo, znanje Nevid
ljivog Trostruko Monoga Savrenog Duha, kako bi [...] njoj, i ree,
"On [...] ivot. Ja sam iv u [...]. Ti, Jedna, ti si iva. On je iv, [on] ko
ji je tri. Ti si ta kojaje tri, koja su tri [udvostruena] e e e. Prvi od se
dam [...] trei [...] drugi [...] e e e e a a a a a a a [...] [...] dva, no on [e
tiri...] [...] znanje [...] [...].
[...] 119 dio? Kakva vrsta uma, i kakva vrsta mudrosti? Kakva vrsta
razumijevanja, kakva vrsta uenja? Njegova Svjetla zovu se (ovako):
prvo [je Arme]don, i ona kojaje s njim, [...]; drugo je Diphane [...i] ona
koja je s njim, Dei- ph[a...]; tree je [Malsed]on i ona koja je s njim [...];
etvrto je [...]s i ona koja je s njim, Olmis.
Kalyptos postoji posjedujui [...] s njegovim Oblikom. On je svi
ma njima nevidljiv kako bi ih okrijepio [...] [...] on postoji u [...] sve-
savren jer [posjeduje] etiri postojea [...] [...] niti u skladu s [...] sam
[...B]arbelo [...] [...] [...] 120 njega znaju, i onog koji je iznad drugoga.
Prvi od eona jest Harmedon, otac-slava. Drugo Svjetlo (je) ono kojeg
[on] ne [zna], no sva [stvorenja], mudrost [...] postoji u etvrtome eonu
koji je otkrio [sebe], i sve slave. [Tree] Svjetlo (je) onaj [...] ne njega,
kao rije svih [oblika] i druga [slava], razumijevanje, [onaj koji je] tre
i [eon]. etiri su u Malsedonu i [...] niosu. etvrto Svjetlo je ono koje
[...] svih oblika koji postoje [...] uenje i slava [...] i istina [etiriju eo
na], Olmis [...] i [...] [...] [...] 121 peto.
Prvi (je onaj) koji je drugi, odnosno, svesavreni Kalyptos, jer eti
ri Svjetlosti postoje. Kalyptos je taj koji je donio podjelu, i oni postoje
zajedno. I svi oni koji znaju te koji postoje kao slave, savreni su. Onaj
[...] znade sve o svima njima, svesavren je. Iz njega je svaka mo, sva
ka, i cio njihov eon, jer sve one dolaze k njemu, i dolaze iz njega, iz
moi sviju njih (i) izvora sviju njih. Kada je saznao [za njih], on posta
de [...] eon i mo stvaranja. [...] drugi eoni [u...] [...] [...] [...] 122 posta
la Barbelo, on postaje prvi eon, zbog vjenosti Nevidljivog Duha, dru
ge moi stvaranja.
Ovo su sve slave: bezgranini Aphredons, [...] neizrecivi, objavitelji,
svi [...] nepromjenjivi, objavitelji slave, dvaput objavljeni Marsedons,
bezgranini Solmises, samoobjavitelji koji su [puni] slave, oni koji [e
kaju na] slavu, blagoslovitelji, M[arse-] dons, Kalyptoi koji [...] granice
[...] do granica [...] oni koji postoje [...] [...] [...] [...] (nedostaje jedan ili
dva retka) 123 deset tisua slava u njima.
On je, stoga, savrena slava kako bi, kad god se pridrui (drugima)
i prevlada, on postojao savren. Stoga, ak i ako on ue u tijelo i smrt
(koja dolazi) od tvari, oni ne primaju veu poast zbog vlastite svesavr-
enosti, iz koje su svi ovi potekli, budui da su savreni, skupa sa svima
onima koji su s njime. I doista, svaki od eona u sebi ima deset tisua eo
na, kako bi, postojei skupa, on postao savreni eon.
On postoji u [Blaenstvu] Trostruko [Monog] Savrenog Nevidlji
vog [Duha ...] tiina [...] koji posta prvi [...] i znanje [...] [...] [...] 124
cjelini, tiina drugog znanja, prva misao u volji Trostruko Monog, bu
dui da je zapovjedio da ga se spozna, kako bi postao svesavren i savr
en u sebi. Po jednostavnosti i blaenosti on je znan. [I ja primih] dob
rotu od tog sljedbenika eona Barbelo, koji sam od sebe postaje. [...] ni
je mo, ve ona koja pripada njemu.
Eoni koji uistinu postoje, postoje u tiini. Postojanje je nedjelovanje,
a znanje o samoustolienome Kalyptosu, neizrecivo je. Doavi [iz] et
vrtoga, [...] misao, Proto[phanes], kao Savreni Muki [Um] [...] [...]
125 on je njegov odraz, njemu jednak u moi i slavi, no po poretku on
je uzvieniji od njega, (iako nije uzvieniji) u eonu. Poput njega, i u nje-
mu ive (i) prebivaju svi ovi (udovi), zajedno u jednome. Skupa sa eo-
nom u eonima, on je etverostruko razliit od sviju ostalih ondje.
No, Kalyptos doista postoji, i s njime je ona koja pripada slavama,
Youel, muka djevianska slava, kroz koju se vide svi svesavreni. Oni
koji pred njim stoje trostruko su [...] dijete, trostruko [...], Autogen [...].
On je [...] u jednome [...jednome] koji prevladava nad [...], postojei u
[...] 126 deset tisua puta.
Prvi eon u njemu, iz kojeg je prva Svjetlost, (jest) Solmis i objavitelj
Boga, budui da je on od beskrajne vrste u eonu Kalyptosa i Doxome-
dona. Drugi eon (jest) Akremon, neizrecivi, skupa sa drugom Svjetlo
u Zachthosom i Yachtosom. Trei eon je Ambrosios, kreposnik, sku
pa sa treom Svjetlou Setheusom i Antiphantesom. etvrti eon je bla-
goslovitelj [...] rase sa etvrtom Svjetlou [Seldaoom] i Elenosom.
[...] njega [...] [...] Am[edon] [...] 127 phoe zoe zeoe ze[...] zosi zo-
si zao zeooo zesen zes- en - stvorenja i etiri koja su osmerostruka, i
vi su. eoooo eaeo - ti koji si prije njih, i ti koji si u svima njima. Oni su
unutar savrenog mukog Armedona Protophanesa sviju njih koji za
jedno prebivaju. Budui da su svi postojali kao savreni, Djelovanje
sviju njih ukazalo se kao boanski Autogen.
On postoji u eonu, budui da unutar njega postoje etiri razliita sa-
moroena eona. Prvi eon u njemu prva je Svjetlost [Harmoze]l-Orneos-
-Euthrou- nios. [On] se zove [...][...]. Drugi [eon] kao [druga Svjetlost
jest] [Oraiael ...]-udas[...]os, Ap[...] 128 Arros[...]. Trei (eon) tree
Svjetlosti (jest) Daveithe-Laraneus- Epiphanios-Eideos. etvrti (eon)
kao etvrta Svjetlost (jest) Eleleth-Kodere- Epiphanios-Allogenios. Svi
ostali koji su u tvari, bijahu (ondje) ostavljeni. Zbog znanja o uzvie-
nosti, smionosti i moi, oni nastae, i naoe utjehu. Zbog toga to nisu
spoznali Boga, oni e nestati. Evo, Zostrijane, uo si sve o neukosti bo
gova, i ono (to) je anelima beskrajno."
Osmjelih se, i rekoh, "Htio bih [jo] znati o Trostruko Monome Ne
vidljivom Savrenom Duhu: kako postoji za sebe, [kako ini da] sve
[...] koji uistinu postoji [...] stoje [...][...] i [...][...][...] 129 vrlo [...] oni
[me] spustie (i) ostavie.
Apophantes i Aphropais, Djevianska svjetlost, doe preda me i
odvede me u Protophanes, veliki muki savreni Um. I vidjeh sve njih
kako postoje u jednome. Pridruih im se, (i) blagoslovili Kalyptos eon,
djeviansku Barbelo i Nevidljivi duh. I postadoh svesavren, i primih
mo. Zapisan bijah u slavi, i zapeaen. I primih ondje savrenu kru
nu. I pooh do savrenih stvorenja, i svi me oni stadoe ispitivati, i slu
ati svu uzvienost moga znanja. Radovali su se, primajui mo. I kada
sam opet siao do eona Autogena, primih istinski lik, ist, (a opet), prik
ladan outilnome (svijetu).
Siao sam do eona preslika, a potom se spustih ovdje 130 na nemate
rijalnu zemlju. I ispisah tri ploice, pa ih ostavih kao znanje za one koji
e doi poslije mene, za ivue izabrane. Spustih se potom do outilno-
ga svijeta i zaogrnuh se svojim likom. Budui da je bio neuk, ojaah ga
(i) krenuh na put propovijedajui istinu svima. I nisu me vidjeli niti an
eoska bia, niti arhonti, budui da sam porekao mnotvo [osuda] koje
me dovedoe nadomak smrti.
No, probudio sam mnotvo koje bje u bludnji, govorei im, "Spoz
najte one koji su ivi, i sveto sjeme Setovo. I ne [iskazujte] mi neposluh.
[Probudite] ono boanstveno ka Bogu, i okrijepite svoju bezgrenu, iza
branu duu. Ostavite smrt, i tragajte za nepromjenjivom moi raanja,
[Ocem] svega. On vas poziva, a oni vas kude. Iako oni zlo s vama po
stupaju 131, on vas nee napustiti.
Ne krstite sebe smru, niti se, umjesto onima jaima, preputajte
onima koji su od vas slabiji. Klonite se ludila i uza enskosti, i izaberi
te za se spas mukosti. Niste ovdje da patite; ve da se oslobodite svo
jih uza.
Oslobodite se, i ono to vas je sputavalo nestat e. Spasite sebe, ka
ko bi due vae bile spaene. Dobri vam je otac poslao Spasitelja i dao
vam snage. Zbog ega oklijevate? Traite ako ste traeni; ako ste po
zvani, sluajte, jer vremena nema mnogo.
I ne zastranjujte. Eon eona onih ivih velik je, ali (je ista takva) i [kaz
na] za one koji ne vjeruju. Mnogi vas okovi, i brojni muitelji okruu
ju. 132 Bjeite, prije nego vas smrt sustigne. Gledajte u Svjetlost. Bje
ite od Tame. Ne zastranjujte na put svog unitenja.
Zostrijan
Zostrijanova proricanja Istine
Bog Istine
Uenja Zaratustrina
PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)
Uvod:
MARVIN W. MEYER
Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena odmah
poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom (132,10-11),
izvuenim iz poslanice koja tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz
knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos),
Petrova poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica iz
knjinice Nag Hammadi, druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim krugo
vima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima Arabljani-
na, a moda i Marcionova). Budui da je cijela velianstvana epistolarna predaja sa
tkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i ova, neto skromnija zbirka pisama, pri
pisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice ukljuuju, uz Petrovu poslanicu
Filipu, katolike Petrove poslanice sadrane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Pet
rovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo jednu Petrovu po
slanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito
je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo
kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, ve i zbog toga to svjedoi o Petro
vom autoritetu. Na zavretku poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju
- Jakovu Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip u
Petrovoj poslanici Filipu (133,811). Ne treba, meutim, poistovjeivati Petrovu po
slanicu Filipu niti sa jednom od ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budui da ona
predstavlja novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-gnostiki
tekst. U cjelini uzevi, nju bi valjalo promatrati kao dio predaje o Petru; Petar je vo
a, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te ga se moe opisati kao vou
vlastite skupine uenika (139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Fi
lip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu treba naglasiti visoki
Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim voom, Petrom, okupljaju na Maslinskoj gori,
i primaju ondje pouku od uskrslog Spasitelja. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli pod
uavaju u hramu, bave se iscjeliteljstvom, a kasnije, ispunjeni duhom svetim, kreu
na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra, ve i itav okvir pripovijesti upuu
ju na to da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna prvom dijelu
(o Petru) Djela apostolskih (1-12).
Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske predaje. Po
stoje, naime, mnoge slinosti izmeu ovog teksta i prve polovice Djela apostolskih,
ukljuujui prizore, teme i izraze koji su prisutni u oba teksta. Slian im je ak i knji
evni anr - pripovijest o Petru i apostolima, koja sadri otkrivenja, liturgijske i pou-
ne elemente - iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana Petro
vim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim Lukine grae, i
druge kranske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136,16-137,4) nalikuje Iva
novoj himni Logosu (Iv 1, 1,18), no mogue je da te sluajnosti nisu toliko znaaj
ne. Nadalje, tradicionalna kerigmatika formula u kredu mise (139,15-21) upuuje na
slinu formulu koju esto susreemo u ranokranskoj knjievnosti (paralele u Iv 19
osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "ukazanje" iz Petrove po
slanice Filipu (140) slino je "ukazanju" kod Ivana (Iv 20, 19-23). Autor ovoga tek
sta takoer spominje i prethodna Spasiteljeva otkrivenja (135,5-6; 138,2-3, 22-24;
139,11-12), rijei koje je Isus navodno izgovorio dok je bio u tijelu. Moda se ta ot
krivenja utjelovljenog Spasitelja odnose na nauk koji je sadran u kanonskim evane
ljima, a "etiri rijei" u 140,25 mogle bi se shvatiti kao etiri evanelja koja imaju bi
ti odaslana na etiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge sugerira da je izvoran tekst
u 140,25 moda glasio "etiri smjera", to je naknadno moda modificirano u "etiri
rijei".) Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s ranokranskim teksto
vima, elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.
Gnostiki su elementi jasno vidljivi u pripovjednom okviru Petrove poslanice Fi
lipu, osobito u gnostikom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao odgovor na
pitanja apostola. Prva etiri odgovora (135,8-137,13) u najboljem su sluaju margi
nalno kranska, iako im je dana legitimnost otkrivenja uskrsnuloga Gospodina. Pr
vi odgovor (135,8-136,15), koji podastire skraenu verziju mita o majci, uope ne sa
dri kranske elemente. On, tovie, odraava vrlo pojednostavljenu verziju mita, te
je slian mitu o Sofiji iz Ivanova apokrifa, i Irenejevim barbelo-gnosticima (Haer.
1.29.1-4), kako po terminologiji, tako i po opoj konstrukciji. Ova etiri odgovora
otkrivenja predstavljaju gnostiko gledite o padu u nedostatak i postizanju ispunje
nja, te o zatoenitvu i borbi gnostika u svijetu. Toj su skupini odgovora pridodani jo
jedno pitanje i odgovor (137,13-138,3), u kojem se rabe razliiti pojmove i usredoto
uje se na ivot i zadau apostola. Iako gnostiki poput ostalih odgovora, ovaj posljed
nji odgovor ipak iskazuje neke kranske teme, i slui kao ilustracija glavnog intere
sa Petrove poslanice Filipu - patnje vjernika.
Uz pitanja i odgovore u gnostikom dijalogu, gnostiku orijentaciju odaje i osta
tak grae sadrane u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133,17-134,9) sadr
e tradicionalne izraze i teme uobiajene u kranskim molitvama, no spominjanje
svjetlosti i slave ini ih naroito primjerenima gnostikim kranima. Jednako tako,
opis uskrsnulog Isusa kao svjetlosti i glasa (134,9-14; 135,3-4; 137,17-19; 138,11-
-13,21-22) predstavlja prvobitni nain opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina
(Mk 9, 2-8; 2 Pt 1,16-19; Dj 9,1-9; 22,4-11; 26,9-18; 1 Kor 15; Otk 1,12-16), no
meu gnostikim kranima takvi su teofanijski opisi bili osobito cijenjeni.
U kratkoj Petrovoj propovijedi (139,9-140,1 [?]) gnostike su tendencije jo jas
nije izraene. Prvi dio propovijedi svakako je u okvirima tradicionalnog kranskog
vjerovanja (139,15-21), i za Isusa se koriste tradicionalni nazivi ("Gospodin Isus",
"Sin", "tvorac ivota naeg"), no kredo se tumai u skladu s kransko-gnostikom
teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od prvog trenutka svoje in
karnacije, ali kao onaj "kojemu je ova patnja strana" (139,21-22). Kristologijska ten
zija nastavlja se i u dijelu kad propovijed naglaava i stvarnost Isusovih patnji, i sla
vu njegove boanstvenosti. Suprotno patnjama prosvjetitelja Isusa, nastavlja propo-
vijed, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139,23). Ova faza podsjea
na predaju o padu majke Eve, te se, po kransko-gnostikom autoru, odnosi na maj
ku koja se esto naziva Sofija u drugim verzijama mita. Ona se takoer naziva "maj
kom" i u 135,12, a njezin tragian pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Naznaka o
"grijehu majke" moda predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofi
je u gnostikoj knjievnosti.
Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove poslanice
Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima Irenejevim, pretpostavlja
se da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem drugoga ili poetkom treeg stolje
a. Sudei po prisutnosti grkih posuenica i idioma, autor teksta vjerojatno je pisao
na grkom jeziku. On je, ini se, bio kranski gnostik dobro upoznat s kranskom
predajom, i tu je predaju rabio i tumaio na kransko-gnostiki nain. Konstruiran
je i gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije govor otkrivenja koji se temelji na Kris
tovim odgovorima na pitanja apostola. U njega je ukljuen gnostiki materijal koji je
nekranskog ili tek marginalno kranskog porijekla; materijal je usvojen kao otkri
venje uskrsnulog Krista. Na temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima je bio
upoznat, autor je sastavio pripovijest koja je usredotoena na otkrivenje. Sama je po
slanica stavljena na poetak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i Petrova
poslanica Filipu tek je naknadno dobila svoj sadanji naslov. Konano, grki je tekst
preveden na koptski, te ukljuen u Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi.
Prema izvjetajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska ver
zija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do danas, meutim,
jo nije objavljen, niti je dostupan za prouavanje.
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Ovaj je traktat jedini spis u korpusu Nag Hammadi koji spominje, ak imenuje, ta
janstvenog "sveenika Boga Preuzvienog" kojeg, prema Post 14,18 (usp. Ps 110,4)
susree patrijarh Abraham. Naslov djela djelomino je sauvan na jednome od frag
menata koji ine prvu stranicu Kodeksa IX. Kodeks je, na nesreu, u vrlo loem sta
nju. U potpunosti je ouvano samo 19 redaka (od otprilike 745) traktata Melkisedek,
a niti metodom rekonstrukcije na osnovu pretpostavke nije mogue bilo obnoviti vi
e od 50 posto teksta. Budui da ne postoji drugi primjerak ovoga traktata, ostaje nam
vrlo nesavren prikaz njegova sadraja, tako da to to je ouvano podlijee i vie nego
jednoj interpretaciji. Sve to treba imati na umu prilikom itanja ovoga djela.
U pogledu knjievnog anra, ovaj je traktat otkrivenje, tonije "otkrivenje Melki-
sedekovo", kojeg Melkisedeku navodno dadoe nebeski posrednici, a koje on potom
prenese privilegiranoj nekolicini. itatelj se implicite poziva da sebe promatra kao jed
noga od privilegiranih, i da sudjeluje u ovim posebnim otkrivenjima.
Traktat se sastoji od tri glavna dijela:
I. 1,1 (?)14,5: Traktat, ini se, poinje Melkisedekovim obraanjem Isusu Kris
tu, no ubrzo slijedi tree otkrivenje, koje Melkisedeku prenosi nebeski posrednik, ime
kojeg je rekonstruirano kao "Gamaliel" (5,18). Znaajan dio ovoga otkrivenja ini
proroanstvo o poslanju, smrti i uskrsnuu Spasitelja, Isusa Krista, upueno "sveeni
ku Boga Preuzvienog" (12,10-11; usp. Post 14, 18). Ono takoer sadri i jedan izu
zetan odlomak u kojem se predvia dolazak docetikih heretika koji e porei tjelesnu
stvarnost Isusova dolaska, smrti i uskrsnua (5,1-11). Sam Melkisedek igra ulogu u
ovome otkrivenju, budui da mu je obeano mjesto visokog sveenika (5,11-17). Pr
vo otkrivenje zavrava proroanstvom konane pobjede nad smru (14,8-9).
II. 14,15-18,11 (?): Melkisedek nakon toga radosno ustaje i izvodi nekoliko ritu
alnih inova, iz kojih doznajemo neto o obrednom ivotu zajednice za koju je spis u
cjelini i namijenjen: molitve zahvalnosti, krtenje, primanje sveenikog imena, i pod
noenje duhovnih rtvi. Ovaj liturgijski odlomak ukljuuje i podui niz invokacija,
koje zapoinju sa frazom "ti si Svet", a koje su upuene pripadnicima nebeskoga svi
jeta (16,16-18,7; usp. 5,27-6,10). Ono to je ovdje naroito zanimljivo jest da se vei
na imena ovih boanskih bia - Barbelo, Harmozel, Oroiael, Daveithe, Eleleth, i dru
ga - pojavljuje u traktatima koji se vezuju uz setijanski gnosticizam, kao npr. u Iva
novu apokrifu.
III. 18,11(?)27,10: Drugi niz otkrivenja prenosi Melkisedeka u budunost, usre
dotoujui se opet na raspee i uskrsnue Isusa Krista. Ovaj put, meutim - ako je na-
a rekonstrukcija fragmentarnoga teksta tona - Melkisedeku je dano na znanje da je
Kristova duhovna pobjeda nad neprijateljima ustvari pobjeda samog Melkisedeka!
Ovaj traktat, dakle, nudi cijeli niz zanimljivih pojedinosti, od naroitog interesa po
vjesniaru religija; onje prava mjeavina idovskih, kranskih i gnostikih predaja. Sam
lik Melkisedeka potvrda je za to: on nije samo drevni "sveenik Boga Preuzvienog"
kojeg poznajemo iz Biblije, ve isto tako i eshatoloki "visoki sveenik" i "sveti ratnik".
Dodatnu svjetlost nam po tom pitanju bacaju neki idovski apokaliptini tekstovi kao,
primjerice, fragmenti o Melkisedeku u Kumranu (11 Qmelch) i 2 (Slavonik) Enoch*.
U ovome je traktatu pojava Melkisedeka na kraju vremena vezana uz ivot Isusa
Krista: njegovo roenje, smrt i uskrsnue. Drugim rijeima, Isus Krist jest Melkise
dek! Temelje te ideje moemo nai u tumaenju Heb 7,3. Ideja da je Melkisedek "Sin
Boji" (odnosno, istovjetan Isusu Kristu) proirila se, tovie, u nekim ranokran
skim krugovima, naroito u Egiptu.
Moe li se ita konkretno rei o religijskoj zajednici za ije je potrebe ovaj traktat
napisan? Iza Sv. Epifana, biskupa iz Salamisa na Cipru iz etvrtoga stoljea, ostaje
nam zapis o kranskoj sekti iji su lanovi sami sebe zvali "Melkizedekijanci" (Haer.
55). Usporedba Epifanova zapisa sa Melkisedekom otkriva dovoljno zajednikih ele
menata, koji upuuju na to da je potonji tekst doista mogao nastati u grupi "melkise-
dekovaca", elemenata kao to su, primjerice, velianje sveenikog poslanja Melki-
sedekovog, te kristologija koja inzistira na Kristovoj istinskoj ljudskosti. (Melkisede-
kovci nisu bili gnostici.)
to je, meutim, sa gnostikim znaajkama koje su jasno prisutne u tekstu? Prim
jerice, ve spomenuta boanska imena iz gnostike mitologije, potom fragment teo-
gonikog mita (9,1-10), gnostiko tumaenje prie o Raju (9,28-10,11), te spominja
nje "djece Setove" (5,20). Jedno od moguih objanjenja jest da je ranija verzija tek
sta prola gnostiku redakturu: posljednji je redaktor bio gnostik koji je Melkisedeka-
-Krista poistovjetio sa gnostikim spasiteljem Setom, i koji je odgovoran za uvrtava
nje svih tih gnostikih elemenata u tekst. Konani oblik Melkisedeka proizvod je, dak
le, setijanskog gnosticizma. Mogua su, naravno, i neka druga objanjenja.
Traktat Melkisedek izvorno je napisan na grkom, po svoj prilici u Egiptu. Datum na
stanka je vjerojatno tree stoljee, no mogue je da je djelo nastalo i ranije (ili kasnije).
MELKISEDEK
IX 1, 1-27, 10
Melkisedek
Isus Krist, Sin [Boji...] iz [...] eona, kako bih [prenio] svim eonima,
i [kako bih] u svakome od eona [iznio] prirodu eona, kakva ona jest, i
* Ovaj rukopis poznat kao 2 Enoch (ili: Henok) otkriven je 1886. u arhivima beogradske
Narodne biblioteke, a otkrio gaje profesor Sokolov. 2 Enoch obino se naziva "Slavonik Enoch"
(vidi: http://yourgoingtohell.com/enoch.html.)
kako bih odjenuo prijateljstvo i dobrotu kao ruho, o brate [...] i [...] nji
hov kraj [...]. I on e [im otkriti] istinu [...] u [...] izreci (izrekama) [... 2
isprva] u parabolama [i zagonetkama ...] ih objaviti. Smrt e [zadrhta
ti] i razgnjeviti se, i ne samo ona, ve i [sudruzi] njezini, arhonti koji
gospodare svijetom, [i] kraljevi i vladari, enski bogovi i muki bogo
vi, zajedno sa arhanelima. I [...] svi oni [...] vladari svijeta [...] svi oni,
i svi [...], i svi [...].
I rei e [... o] njemu, i o [...] i [...] oni e [...] skrivena [otajstva...] 3
iz [...] Sveukupnosti. Oni e [...] ovo, [odvjetnici] e ga brzo [pokopa
ti]. I nazvat e ga "ovjekom bezbonim, [okaljanim], koji gazi zakon".
I [treega] dana on [e ustati iz] mrtvih [...4 svetim uenicima. I] Spa
sitelj [e im otkriti svijet] koji daje ivot [Sveukupnosti].
[No], oni koji su na nebesima izrekoe [mnoge] rijei, zajedno s oni
ma na zemlji [i onima] ispod zemlje. [...]. 5
[to] e se dogoditi u njegovo ime. Rei e o njemu, [tovie], da je
neroen, iako je bio roen, (da) ne jede, iako jede, (da) ne pije, iako pi
je, (da) je neobrezan, iako bje obrezan, (da) je bestjelesan, iako je bio
doao u tijelu, (da) nije patio, <iako> je patio, (da) nije ustao iz mrtvih,
<iako> je iz mrtvih ustao.
[No], [istinu] e govoriti sva [plemena i] svi [narodi] koji primaju
od [tebe], o [Melkisedek], Sveti, [Visoki Sveenice], savrenu nadu,
[i] [darove] ivota. [Ja sam Gamaliel] koji je [poslan] [...] zboru Setove
[djece], koji su iznad [tisua] tisua, i [mirijada] mirijadi eona [...] su
tina [eona a] ba [...] aiai ababa. O boanski [...] [... prirode... o Majko]
eona, [Barbelo, o prvo]roeni od eona, 6 velianstveni Doxomedone,
Dom[...] o uzvieni, Isuse Kriste, o glavni zapovjednici svih svjetlosti,
vi [sile] Armozele, Oroiaele, Daveithe, Elelethe, i ti, ovjee od svjet
losti, besmrtni Eonu Pigeradamase, i ti, dobri boe dobrostivih svjeto
va, Mirocheirothetou, kroz Isusa Krista, Sina Bojeg. To je onaj kojeg
navjeujem, utoliko to je [posjetio Onoga koji] uistinu postoji, [me
u onima koji] postoje [...] ne [postoji], Abel Baruch - [kako] bi ti [bilo
dano] znanje [o istini...] da je on [od] rase Visokog Sveenika, [koji je]
iznad [tisua od tisua], i [mirijada] mirijadi eona. Zli [duhovi] ne zna
ju niti za njega, niti za svoju (vlastitu) propast. I ne samo (to, ve) sam
doao i zato da vam [otkrijem] istinu [koja je] meu [braom]. Sebe je
on ukljuio [meu] ive, [ponudivi rtvu] skupa sa tvojim [potomci
ma]. I u [rtvu] ih je on [ponudio] Svekolikosti. [Jer, nije] stoka [to] to
e ponuditi [za grijehe] 7 nevjernitva, [i za] neukost, [i sva] zla [djela]
koja e [uiniti...]. I oni [ne] doseu Oca Svekolikosti [...] vjeru [...] da
prime [krtenje...] vodama [...]. 8 Jer, [vode] koje su iznad [...] koji pri
maju krtenje [...]. Ve primite [to krtenje koje je] s vodama koje [...]
dok on dolazi [...krtenje], dok oni [...] mole za [potomstvo] 9 arhona-
ta i [svih] anela, skupa sa sjemenom <koje> je izniklo [iz Oca] Sve
kolikosti [...] cijele [...] iz [...] stvoreni su [bogovi, i aneli], i ljudi [...]
iz [sjemena] svih [priroda], onih na [nebesima i] onih na zemlji, i [onih]
ispod [zemlje...] prirode enskih [...] meu onima koji su u [...] sputani
bijahu s [...]. [No to] [nije] istinski Adam, 10 [niti] je to istinska Eva.
[Jer, kada su jeli] sa drveta [znanja], oni su porazili [Kerubina] i Se
rafina [plamenim maem]. Oni [...] koja bijae Adamova [...] vlada
ri svijeta i [...] ih iz [...] nakon to iznjedrie [...] potomstvo arhonata i
[njihove ovozemaljske posjede], koji pripadaju [...] svjetlost [...]. I en
ski i [muki], oni koji postoje sa [... skrivenim] od svake prirode, [i oni
e se odrei] arhonata [... 11 koji] primaju od njega [...]. Jer, [oni] su
vrijedni [...besmrtnoga], i [velikog...] i [velikog] [...i] velikog [...] sino
vi [ovjeji... uenici... slika] i [...] iz [svjetlosti ...] koja je sveta. Jer,
[...] od [poetka ...] sjeme [...]. 12
No, neu govoriti [...] jer mi [smo braa koja] su dola iz ivoga [...].
Oni e [...] na [...] Adamovi [...Abel], Enoh, [Noa ... ti], Melkisedek,
[Sveenice] Boga [Preuzvienog ...] oni koji [...] ene [...].
[...] 13 ta dvojica koja su izabrana nee ni [u] jednome trenutku, [ni]
na kojemu mjestu biti osueni, gdje god da su roeni, niti [od strane]
neprijatelja svojih, niti od prijatelja svojih, [niti od stranaca], niti od
[svojih] roenih, (niti) od [bezbonih], niti od bogobojaznih. [Sve e]
neprijateljske prirode [...] njih, bilo [onih koji] su oitovani, bilo onih
[koji] nisu [oitovani], skupa sa onima [koji prebivaju] na nebesima, i
onima koji su [na] zemlji i onima koji su ispod zemlje. Oni e pokrenu
ti [rat...] svakoga. Jer, [...] bilo u [...] mnogi [...]. I ovi na [...] svatko e
[...]. Ovi e [...] sa svakim udarcem [...] 14 slabosti. I ovi e biti zatoe
ni u druge oblike, [i] kanjeni. [Ove] e Spasitelj [uzeti, i] oni e sve na
dii, [ne] ustima svojim ili rijeima, ve pomou [...] to e za njih biti
[uinjeno. On e] unititi Smrt.
[Rijei ove] za koje dobih ukaz da otkrijem, i ti otkrij, [kao to sam
to i ja (uinio)]. No, ono to je skriveno, nikome ne otkrivaj, osim ako
ti [ne bude otkriveno] da (tako uini)."
I [smjesta se] uzdignuh, [ja, Melkisedek], i poeh [...] Boga [...] da
mi prilii [radovati se ...] dok on [djeluje ...] ivi [...rekoh], "Ja [... i ja]
neu odustati, od [sada pa dovijeka], o Oe [Svekolikosti, jer] ti si se
nada mnom smilovao, i 15 [ti si poslao] anela svjetlosti [...] iz svojih
[eona... da] otkrije [...] kada je on doao, on je [uinio] [da ja ustanem]
iz neznanja i (iz) oploivanja smrti u ivot. Jer, ja imam ime, ja sam
Melkisedek, Sveenik [Boga] Preuzvienog; ja [znam] da sam ja taj ko
ji je uistinu [nalik] istinskome Visokome Sveeniku Boga Preuzvienog,
i [...] svijeta. Jer, nije mala [stvar koju] Bog [...] sa[...] dok [...]. I [... an
eli koji prebivaju na] zemlji [...] [rtva] je [...] koju Smrt zavara. I ka
da je [umro], ona ih je sputala prirodama koje ih [vode na krivi put]. Pa
ipak, on je ponudio 16 rtvu [...] stoku [...] dao ih [Smrti, i anelima], i
[...] demonima [...] ivu rtvu [...] ponudio sam sebe tebi kao rtvu, za
jedno sa onima koji su moji, samo tebi, (o) Oe Svekolikosti, i one ko
je voli, koji su iz tebe potekli, tebe koji si svet (i) [iv]. I <u skladu>
sa [savrenim] zakonima, svoje u ime izrei kad primim krtenje, [sa
da] (i) dovijeka, (kao ime) meu ivima (i) sveta [imena], i (sad) u [vo
dama], amen.
[Ti si Svet], [ti] si Svet, ti si Svet, o [Oe Svekolikosti], koji uistinu
postoji [...] ne postoji, [Abel Baruch ...] za sve vijeke vjekova, [amen].
[Ti] si Svet, [ti si Svet, ti] si Svet [...] pred [... za sve vijeke] vjekova,
[amen]. [Ti] si Sveta, [ti] si Sveta, [ti si Sveta, Majko] eon(a), Barbelo,
za sve vijeke vjekova, [amen. Ti si Svet], ti si Svet, ti si Svet, [Prvo]-ro-
eni od eona, Doxomedone. [... 17 za sve vijeke] vjekova, amen. [Ti si
Svet, ti si Svet], ti si Svet. [... za sve vijeke vjekova], amen. [Ti si Svet,
ti si Svet], ti si Svet. [...] [prvi] eonu, [Harmozele, za] sve vijeke vjeko
va, [amen. Ti si Svet], Ti si Svet, [ti si Svet], glavaru, svjetlosti [eona],
Oriaele, za [sve vijeke vjekova], amen. Ti si Svet, [ti si Svet, ti si Svet],
glavaru [eona], ovjee svjetlosti, [Daveithe], za sve vijeke [vjekova,
amen]. Ti si Svet, [ti si Svet, ti si Svet, glavaru najvei Elelethe,...] eo
na [... za sve vijeke vjekova], amen. [Ti si Svet], [ti] si Svet, Ti si Svet,
dobri [boe] 18 [dobrostivih] rijei,... Mirocheirothetou, za] sve vijeke
vjekova, [amen]. Ti [si Svet, ti si Svet, ti si Svet], glavaru Svekolikosti,
Isuse Kriste, [za sve vijeke vjekova], amen.
[...]. Blaeni [...] ispovijed, [i...] ispovijeda ga [...] sada [...] tada on
postaje [...] strah [i...] strah i [...] nemir [...] okruuje [ih...] na mjestu
[koje sadrava] beskrajnu tamu [u sebi, i] mnoge [...] pojavljuju [...] on
dje [... pojavljuju ...]. 19 I [...] bijahu ogrnuti [...] sve i [...] nemirima.
Oni dadoe [...] rijei njihove [...] i rekoe mi, [... Melkisedek, Svee
nice] Boga [Preuzvienog ... oni] progovorie kao da [... njihovih] usta
[...] u Svekolikost [...] na krivi put [...] 20 s njegovim [...] tovanjem
[i...] vjerom [i...] molitvama njegovim. I [...] oni koji [su njegovi...] pr
vo [...]. Oni nisu marili da je [sveenika sluba] koju obavlja, [koja]
je od [... u] savjetima [...] Sotone [...] rtva [...] nauci njegovi [...] ovo
ga eona [... koji] postoji [u...] vodi [na stranputicu ...] 21 i neki [...] dao
ih [... i] trinaest [...] 22 bacio [ga ... kako bi] mogao [... jer] smjesta [...
pomou ... na tlu]. [... (str. 23 nedostaje gotovo u potpunosti) 24 koji je
iznad ...] 25 mene. I [...] vi ste udarili na me, i bacili me, [...] truplo. I
[na kri ste me pribili], od tree ure [na veer Sabata], do [devete ure]. I
nakon [svega ovog ja ustadoh] iz [mrtvih ...], izaoh iz [...] u mene. [...]
moje oi [vidjee ... nisu] nikoga pronale [...] 26 [me] pozdravi [...]. I
rekoe mi, "Budi [jak, Melkisedek], uzvieni [Visoki sveenice] Boga
[Preuzvienog, jer arhonti], koji [su neprijatelji] tvoji, prouzroie rat; ti
si ih [nadvladao, i] oni nisu nadvladali tobom], izdrao si, i unitio ne
prijatelje svoje [...] njihovih [...] poivat e, u bilo kojem [...] koje je i
vo (i) sveto [... oni koji] su se digli protiv njega u [...] tijelu.
[... 27 sa] rtvama] inei ono to je dobro, postom postei.
Ova otkrivenja ne otkrij nikome tko je u tijelu, budui da su ona bes
tjelesna, osim ako ti ne bude otkriveno (da tako uini)."
I kako su braa koja pripadaju narataju ivota ovo izrekla, bijahu
uznesena (do onih predjela koji su) iznad svih nebesa. Amen.
MISAO NOREJE (IX,2)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
MISAO NOREJE
IX 27, 11-29,5
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Zbog fragmentarnosti samoga rukopisa ovaj je traktat, naalost, loe ouvan. Izgub
ljena je gotovo polovica teksta, no iz onoga to je ouvano ipakje bilo mogue rekon
struirati dovoljno za relativno dobar uvid u sadraj traktata.
Mogue je daje naslov djela izvorno stajao na kraju traktata (kao to je sluaj i sa
jo dvadeset i jednim tekstom iz korpusa Nag Hammadi); ako je tomu tako, tada je on
bio dio posljednjeg folia u kodeksu, koji je danas izgubljen (str. 75-76). Naslov koji
je danas u opoj uporabi odredili su urednici, na temelju samog sadraja djela ("rije
istine", 31,8; "istinsko svjedoanstvo", 45,1), i on podcrtava autorovu glavnu namje
ru; uspostavu "istinske" vjere i religijske prakse, uz istovremeno raskrinkavanje lai
"krivo vjernih" protivnika.
I doista, jedna je od najzanimljivijih znaajki ovoga traktata to konano upozna
jemo i drugu stranu u teolokim prepirkama, za koje smo ve znali iz djela hereziolo-
ga eklezijasta. Autor je kransko-gnostiki polemiar, strogog enkratitskog pogleda
na svijet i ivot. Kao najvee svoje protivnike on doivljava katolike krane-ekle-
zijaste. Iznenauje, meutim, da autorove polemike otrine nisu poteeni niti nje
govi gnostiki sudruzi, oni, naime, iji se nain ivota i obredna praksa razlikuju od
njegove vlastite.
Traktat se sastoji od dva glavna dijela. Prvi dio ini homilija o istini nasuprot la-
nosti, koja je upravljena kransko-gnostikoj zajednici (29,6-15,6), a ija je svrha
osnaiti uvjerenja autorovih sudruga gnostika, i upozoriti ih na zablude suparnike
(katolike) kranske zajednice. Drugi dio (45,6 - do kraja) sainjavaju razliiti doda
ci, ukljuujui i pomnije razrade tema spomenutih u gore navedenoj homiliji. U ovo
me se dijelu javlja i polemika protiv drugih gnostika.
I. Homilija poinje uvodom u kojem se autor obraa onima obdarenima duhov
nim sluhom. Potom slijedi napad na Zakon, koji je za autora teksta saet u zapovi
jedi o razmnoavanju. Polemika nastavlja napadima na one koji prigrljuju mueni-
tvo u uvjerenju da e postii "tjelesno uskrsnue" (31,22-38,27). Spolno "okaljanje"
(39,5), odnosno brak i prokreacija, energino se kritizira (38,27-41,4), pri emu se
Isusovo roenje od djevice koristi kao znak da bi krani trebali voditi kreposni i
vot (40,5-7). Vrhunac je homilije opis ivota arhetipskog gnostika: njegovo odrica
nje od svijeta, i ulazak u kraljevstvo vjenosti (41,4-44,30). Sveani zavretak sai
ma "istinsko svjedoanstvo": samospoznaja je znanje o Bogu i ona vodi ka "kruni ko
ja ne blijedi" (44,30-45,6).
II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oteenja, pri
emu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se polemiki ton izra
en u homiliji sastoji od gnostikog midraa o zmiji iz Postanka 3 (45,23-19,10). On
pripovijeda priu o Raju, i to na nain da je zmija prikazana kao objaviteljica ivo
ta i znanja, a Bog (Stvoritelj) kao zao i neuk demon. Graa je vjerojatno utemeljena
na ranijem izvoru, a autor Svjedoanstva istine dodao je nekoliko urednikih zahvata,
ukljuujui i alegorijsko tumaenje zmije kao simbola za Krista (49,7).
Drugi zanimljivi dio djela, naalost u vrlo fragmentarnom stanju, sastoji se od po
lemika protiv uenja nekih drugih gnostika, na primjer Valentina (56,2-5), Bazilida i
njegova sina Izidora (57,6-8), te simonita (58,2-3). Pretpostavlja se da je autor Svje
doanstva istine doivljavao te uitelje i zajednice heretikima na osnovu njihove eti
ke i obrednih praksi. Valentinitima se, primjerice, kritika upuuje zbog njihova kori
tenja sakramenta krtenja (55,7-9); krtenje vodom se u Svjedoanstvu istine opeto
vano osuuje (66,7-24; usp. 30,18-30). Simonite se, pak, kritizira zbog enidbe i ra
anja djece (58,2-4), to se odnosi i na sljedbenike Valentina i Bazilida.
Ukratko, ovaj je traktat od poetka do kraja ispunjen polemikama uitelja koji je
iskreno vjerovao daje njegova verzija kranske vjere i prakse jedina istinska, pam-
fletiara ija je mrnja spram "hereze" gotovo istovjetna onoj Ireneja, Hipolita ili Ter-
tulijana. Njega, ustvari, moemo smatrati zrcalnim odrazom velikih hereziologa Crk
ve, pravim predstavnikom druge strane.
Tko je bio taj ovjek? Po onome to doznajemo iz samoga traktata, on je vjerojat
no bio iz Aleksandrije, i na njegovo su gnostiko kranstvo uvelike utjecale razne
aleksandrijske gnostike tradicije, posebice valentinizam. On je, meutim, odbacio
odreene znaajke valentinske doktrine i prakse. U zapisima Klementa iz Aleksan
drije pronalazimo opis gnostikog uitelja koji odgovara opisu autora ovoga djela:
njegovo ime je Julius Cassianus. Taj je ovjek "otiao iz Valentinove kole" (Strom.
III,93) i prigrlio strogi enkratizam, osuujui brak i spolni odnos. Od svih heretika i
ja su nam imena znana iz antikih izvora, Julius Cassianus je najizgledniji kandidat za
autorstvo Svjedoanstva istine.
ak i u sluaju da Julius Cassianus nije njegov autor, gotovo je sigurno da je djelo
nastalo u Aleksandriji, potkraj drugog ili poetkom treeg stoljea.
SVJEDOANSTVO ISTINE
IX 29, 6-74, 30
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
MARSANES
X 1, 1-68, 18
[M]arsanes
TUMAENJE ZNANJA (XI,1)
Uvod:
ELAINE H. PAGELS
TUMAENJE ZNANJA
XI 1, 1-21,35
Tumaenje Znanja
VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2)
te
O POMAZANJU, O KRTENJU A i B
i
O EUHARISTIJI A i B
Uvod:
ELAINE H. PAGELS
VALENTINIJANSKO TUMAENJE
XI 22, 1-39, 39
[...] ui [...] obilje [...] oni koji [... izrei u] otajstvo svoje [onima
koji su] moji, i [onima koji e biti moji]. Oni su, tovie, ti koji su [spo
znali njega], Oca, to [jest, Korijen] Svekolikosti, [Neizrecivoga koji]
prebiva u Monadi. [On prebiva sam] u tiini, [a tiina je] spokoj, budui
da, na koncu konca, [on jest] Monada, i nikoga ne [bje] prije njega. On
prebiva [u Dijadi] i u Paru, a Par njegov je Tiina. I on posjeduje Sve
kolikost koja u njemu prebiva. A to se Namjere i Ustrajnosti, Ljubavi
i Postojanosti tie, one doista jesu neroene.
Nastade Bog: Sin, Um i Svekolikost, to jest, ak je i Misao njego
va proklijala iz Korijena Svekolikosti, budui da ovoga (Sina) on ima
u Umu. Zbog Svekolikosti on je prihvatio stranu Misao, budui da ne
bje nieg prije njega. Iz tog je mjesta on koji je pokrenuo 23 [...] iknuo
[izvor]. To [je] Korijen [Svekolikosti] i Monada bez ikoga prije njega.
Drugi je [izvor] u Tiini i samo s njime on [govori]. [etvrti] je onaj
[koji] je samoga sebe ograniio [u] etvrtome: prebivajui u tristoez-
desetome, on je prvo sebe iznjedrio, u Drugome [on] je otkrio volju
svoju, [a] u etvrtome on se proirio.
Budui da je sve ovo zbog Korijena Svekolikosti nastalo, [uimo] u
njegovo otkrivenje i dobrotu njegovu, i silazak njegov i Svekolikost, to
jest, u Sina, Oca Svekolikosti, i Um Duha; jer, on je ovoga posjedovao
prije nego 24 [...]. On [je] [izvor]. On je [taj] koji sejavlja u [Tiini], [on
je] Um Svekolikosti koji prebiva uz [ivot]. Iz njega proizlazi Svekoli
kost i [sama] hipostaza Oca, to jest, [on je] [Misao] i njegov silazak.
Kada je to poelio, Prvotni se Otac u njemu otkrio. Budui da je, na
koncu konca, zbog [njega] otkrivenje postalo dostupno Svekolikosti, ja
zovem Svekolikost "udnja Svekolikosti". I on je toliko promislio Sve
kolikost - da ja tu misao zovem "Monogenes". Bog je stvorio Istinu,
onu koja slavi Korijen Svekolikosti. On je, stoga, taj koji je sebe otkrio
u Monogenesu, i u njemu on je otkrio Neizrecivoga 25 [...] Istinu. [Oni]
su vidjeli da on [prebiva] u Monadi [i] Dijadi [i] Tetradi. [On] je prvo
stvorio [Monogenes i Granicu]. A Granica [odvaja] Svekolikost [i po
tvruje Svekolikost], budui da [...] stotinu [...]. On je [Um ...] Sin. [On
je] potpuno [neizreciv] Svekolikosti, i on je potvrda i hipostaza Sveko
likosti, [tihi veo], [istinski] Visoki Sveenik, [onaj koji ima] mo da ude
u Sveto od Svetoga, otkrivajui slavu Eona, i raajui <miomirisna>
obilja. Istok 26 [... to je] u [njemu]. On je [taj koji je sebe otkrio kao]
prvotno [utoite] i riznicu [Svekolikosti]. I on je bio uz Svekolikost,
[on], koji je uzvieniji [od] Svekolikosti. Ona je, pak, [poslala] Krista
[da je uspostavi], kao to uspostavljena bijae [prije njezina] silaska. [I
o njemu ona ree]: [... On nije oitovan, ve nevidljiv] [onima koji su
unutar Granice]. I on posjeduje etiri moi: mo odvajanja, mo potvr
de, mo koja oblik daje [i mo koja stvara tvar]. [Mi sami] svakako bi
opazili njihovu prisutnost, i vrijeme, i mjesta koja su oblija potvrdila,
budui da imaju 27 [...] sa ovih [mjesta ...] ljubav [...] emanirana je [...]
itava Pleroma [...]. Ustrajnost uvijek [ustraje], i [...] isto tako [...] vri
jeme [...] vie [... to jest], dokaz ove [velike ljubavi].
emu onda [mo odvajanja], mo potvrde, mo koja stvara tvar i
mo koja oblik daje, kao to to drugi [rekoe]? Jer, o Granici [oni] ka-
u da posjeduje dvije moi, <odvajanje> i [potvrdu], budui da odva
ja [Dubinu] od Eona, kako 28 [...] Ove, [...] [Dubine ...]. Jer, [... jest]
oblik [...] Otac [Istine ... kau] da Krist [...] Duh [...] Monogenes [...]
ima [...].
[Izuzetno nam je vano i] neophodno [traiti], mnogo revnije i
[ustrajnije], svete spise i [one koji] objavljuju pojmove. Jer, o [ovima]
stari kau, "[Oni] od Boga bijahu objavljeni." Spoznajmo, stoga, nje
govo neizmjerno bogatstvo! [On je elio 29 ... sluenje ...] on [nije] po
stao [...] njihovog ivota [... oni] postojani [gledaju u svoju knjigu] zna
nja i [paze na pojavnost ovoga drugoga].
[Ta] Tetrada [iznjedrila je Tetradu koju sainjavaju] Rije, [ivot,
ovjek i] Crkva. [Onaj Nestvoreni] iznjedrio je Rije i ivot. Rije je
[za] slavu Neizrecivoga, dok je ivot za slavu [Tiine], ovjek je za
svoju vlastitu slavu, a Crkva je [za] slavu Istine. To je, dakle, Tetrada
roena u skladu sa [oblijem] Nestvorene (Tetrade). I Tetrada je roena
30 [... Dekada (tj. deset)] iz [Rijei i ivota], a Dodekada (tj. dvanaest)
iz ovjeka, dok [Crkva posta] Triakontada (tj. trideset). tovie, onaj
[iz Triakontade] [Eona, onaj je koji nosi plod] iz [Triakontade]. [Oni]
ulaze [zajedno, no] dolaze [pojedinano, bjeei] od Eona [i Nezadri
vih. I] oni Nezadrivi, [kada su ga] ugledali, [stadoe slaviti Um], bu
dui [da je on Nezadrivi koji postoji] u [Pleromi].
[No Dekada] iz Rijei i ivota iznjedrila je dekade kako bi Pleromu
uinila stotinom, a Dodekada iz ovjeka i Crkve [rodila] je i [stvori
la] Triakontadu kako bi uinila da [tri] stotine i ezdeset postane Plero-
ma godine. I godina Gospodnja 31 [... savrena ...] savren [...] u skladu
sa [... Granicom] i [...] Granica [...] veliina koja [...] [dobrota ...] nje
ga. ivot [...] pati [...] licem [...] u prisustvu [Plerome ...] koje on po
eli [.... I] on poeli napustiti Trideseto - budui da je [sizigija] ovje
ka i Crkve, to jest, Sofija - kako bi nadiao [Triakontadu i] donio Ple
romu 32 [...] njegov [...] no [... i] ona [...] [Svekolikosti ...] no [...] ko
ji [...] Svekolikost [...]. On je stvorio [...] misli i [...] Pleromu putem Ri
jei [...] njegova tijela. Ovi su, dakle, [Eoni] koji su njima nalik. Nakon
to je [Rije] ula u nj, kao to ve rekoh, i [onaj koji biva] sa Nezadr
ivim [iznjedri] 33 [...] prije nego [...] iznjedri [...] sakrije od [...] sizigi
ja i [...] pomak i [...] iznese Krista [...] [...] i sjeme [...] kria, budui da
[... otisak] rane od avala [...] savrenstvo. [Budui da je] savren oblik
[koji e] uzai u [Pleromu], on nije pristao na patnju, [no bje] zadran
[...] Granicom, to jest, sizigijom, budui da njezin ispravak nee doi
ni od koga drugog doli od njezinoga Sina, koji sam jest punoa boan
stva. On sam poelje u tijelu napustiti sile, i sii. I ovu (patnju) Sofija
je trpjela nakon to se sin njezin iz nje uzdigao, [jer], znala je da prebi
va u 34 [...jedinstvu] i [obnovi. Njih] zaustavie [...] braa [...] ove. [...]
nije [...] ja postadoh [...]. Doista, tko [su] oni? [...], s jedne strane, za
dravi je [..,], a s druge, [...] sa [...] nju. Oni [su, tovie, isti oni koji]
me vidjee, oni koji [... oni] koji promiljae [...] [smrt]. Oni bijahu za
drani [...] nju, i ona se pokaja, [i] potrai Oca [istine], govorei, "Isti
na je da sam se [odrekla] svoga mua. [Ja sam], stoga, onkraj potvrde, i
zasluujem svu (patnju) kojom patim. Prebivala sam u Pleromi, stva
rala Eone i nosila plodove sa muem svojim." I spoznala je to jest, i
to je uinila.
I oboje su tako patili; oni kau da se smijala jer je ostala sama i opo
naala Nezadrivoga, no on kae da se ona [smijala] zato jer se udalji
la od mua svog. 35 [...] I doista, [Isus i] Sofija otkrie [stvorenje]. Bu
dui da je sjeme Sofijino nepotpuno [i] bezoblino, Isus [je oblikovao]
ovakvo stvorenje, nainivi ga od sjemena uz Sofijinu pomo. Budui
da su oni sjeme i [bez oblika], on je siao [i iznjedrio] tu pleromu [eo
na] koja je na tom mjestu, [budui da su ak i nestvoreni] od tih [Eona]
iz predloka [Plerome] i [nezadrivoga] Oca. Onaj Koji Jest Nestvoren
[iznjedrio je predloak] nestvorenih, jer iz nestvorenoga Otac stvara
oblike. No, to je stvorenje sjena prapostojeeg. Isus je stvorio to stvore
nje, iz patnje koja je okruivala sjeme. I on ih je meusobno razdvojio,
i bolje patnje on je unio u duh, a one loije u tijelo.
Prva meu [svim] tim patnjama 36 [...] niti [...] njega, [budui da je]
Pronoja uinila da ispravak iznjedri sjene i slike [onih koji od] poetka
postojae, i [onih koji] jesu, [i] onih koji e tek biti. To [je, dakle], raz
rjeenje iz vjerovanja u Isusa, zbog [onoga koji] je ispunio Svekolikost
sa [oblijima i] slikama [i sjenama].
Nakon to je Isus to stvorio, [on dalje stvori] za Svekolikost one ko
ji su iz Plerome i sizigije, to [jest], anele. Istovremeno sa [slaganjem]
Plerome, mu njezin stvori anele, budui da on jest u volji Oevoj. Jer,
to je volja Oeva: ne dozvoliti da se ita dogodi Pleromi izuzev sizigije.
Volja je oeva i ovo: uvijek nositi i raati plodove. To da ona pati, ni
je, dakle, bila volja Oeva, jer ona sama u sebi prebiva, bez svoga mu
a. Neka sad 37 [...] jedan drugoga [...] Drugi [...] sin onog drugog [...]
jest Tetrada svijeta. [A] Tetrada je iznjedrila [plod] kao da je Pleroma
[svijeta] Hebdomad. I [on] je uao u [slike] i [oblija i anele] i [arhan-
ele, boanstva] i [sveenike].
Kada je [sve ovo] Pronoja [uinila] [...] Isusa koji [...] sjeme [...] Mo-
nogenesa [...]. Oni doistajesu i [duhovni] i tjelesni, nebeski i zemaljski.
On im naini to mjesto, i takvu kolu za nauk, i za oblik.
I ovaj Demijurg stade, s jedne strane, stvarati ovjeka na sliku svo
ju, a s druge u skladu s onima koji postojae od poetka. Ovakvo je
prebivalite ona koristila za sjeme, naime, 38 [... odvaja ...] Boga. Ka
da su [...] zbog ovjeka, [budui] da je [avao] doista od boanskih bi
a. On se pokrenuo i ugrabio cijeli [trg] dveri, i [istjerao] svoj [vlastiti]
korijen iz [tog] mjesta [u tijelo] i [strvine tjelesne], jer [njega okruuje]
[ovjek] Boji. [Adam] je njega [zasijao]. I on, stoga, dobi sinove ko
ji [bijahu gnjevni jedan na drugoga. I] Kajin [ubije] svoga brata Abela,
jer [Demijurg] je u [njih] svoj duh dahnuo. I nasta borba meu aposta-
zom anela i ovjeanstvom, oni s desna protiv onih s lijeva, oni s ne
besa protiv onih sa zemlje, duh protiv tijela, avao protiv Boga. I an
eli poeljee keri ljudske, i sioe dolje u tijela kako bi Bog prouzro
io potop. I on gotovo poali to je svijet stvorio 39 [... mu] i [Sofija i
Sin njezin], i aneli, [i sjeme]. No, sizigija je [potpuna], i Sofija, i Isus, i
[aneli], i sjeme, [slike su] Plerome. Demijurg je, tovie [sjenu nadvio
nad] sizigiju i Pleromu, Isusa i [Sofiju], [anele] i sjeme. [Onaj koji je
potpun slavi] Sofiju; slika [slavi] Istinu. [A] slava [sjemena] i Isus, iz
[Tiine su i] Monogenesa. [I aneli] od mukih, i [oni sjemeni] od en
skih, svi [su] Plerome. I kad god Sofija [prima] svog mua, i kada Isus
prima Krista, i sjeme, i anele, tad Pleroma sa radou prima Sofiju, i
Svekolikost ulazi u jedinstvo i pomirenje. Jer, zbog ovoga su Eoni na
rasli; budui da znaju, da se i promijene, oni se ne mijenjaju.
O POMAZANJU
XI 40, 1-29
[...] u skladu sa [...] vrsta [...] njega vidi. I dolikuje [ti sada] poslati
Sina svoga Isusa, i dati nam pomazanje, kako bismo mogli gaziti [zmi
je], i [glave] korpiona, i [sve] sile avolske, budui da je on pastir [sje-
mena]. Kroz njega mi [smo] tebe [spoznali]. I mi te [slavimo]: [Slava]
budi tebi, Oe [Sina, Oe] u Sinu, Oe [u] svetoj [Crkvi i] svetim [an
elima]! Od sada, pa [dovijeka], on postoji u vjenosti Eona, zanavijek,
sve do [nedosenih] Eona Eona. Amen.
O KRTENJU A
XI 40, 30-41,38
O KRTENJU B
XI 42, 1-43, 19
XI 43, 20-38
O EUHARISTIJI B
XI 44, 1-37
[...] u [...] [rije] o [...] onaj sveti je [...] hrana i [pie ...] Sin, budui
da si [...] hranu [...] nama [...] u [ivotu ...] on se [ne hvasta ...] to jest
[...] Crkva [...] ti si ist [...] ti si Gospodin. [I kada] umre ist, bit e
ist kako bi ga [...] svatko onaj koji ga [vodi] do jela i [pila]. Slava bu
di tebi zanavijek. Amen.
ALOGEN (XI,3)
Uvod:
ANTOINETTE CLARK WIRE
ALOGEN
Alogen
HIPSIFRONA (XI,4)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Hipsifrona, to znai "visoko umna" ili moda "ona uzviene misli", etvrta je i
posljednja rasprava Kodeksa XI koptske knjinice iz Nag Hammadija. Od samoga
su djela ouvana etiri vea i dva manja fragmenta donjih dijelova vanjske i unutar
nje margine dva lista papirusa, koja su, po svoj prilici, izvorno sadravala cjelokupan
tekst. Rukopis pisara istovjetan je onome iz Alogena, mnogo dueg i bolje ouvanog
traktata iz istog Kodeksa, premda nema drugih zamjetljivih veza izmeu ova dva spi
sa. Hipsifrona je, za razliku od drugih tekstova iz Kodeksa XI, napisana na standar
dnom sahidikom koptskom dijalektu. Naslov iznad teksta glasi "Hipsif[rona]"; dru
gi dio naslova rekonstruiran je na osnovu ponavljanja unutar samoga teksta. Budui
da zakljuak djela vie ne postoji, ostaje neizvjesno je li se naslov nalazio i ispod
teksta.
Osim to je sam spis u loemu stanju, o sadraju djela ne doznajemo mnogo niti
iz njegova kriptikog naslova. Incipit "Knjiga (ili svitak) [o stvarima] koje Hipsifrona
vidje [otkrivene] u mjestu [njezina] djevianstva" ne pomae mnogo. Iako se spomi
nje razgovor vie osoba, ne ini se da je tekst dijalog. Prije bi se reklo da je posrijedi
govor Hipsifrone, koja pripovijeda kako je primila odreena otkrivenja tijekom svog
uzlaska iz "mjesta svoga djevianstva" u svijet. Jedini lik kojeg Hipsifrona spominje
jest Phainops, "onaj bljetava pogleda", koji, kako se ini, gospodari nad vrelom krvi,
iz kojeg dahom svojim stvara vatru.
Mogli bismo nagaati, i rei da Hipsifrona predstavlja neki oblik personificirane
misli visokog boanstva koja naputa svoje obitavalite u sferi transcendentalnog, gdje
ne postoje razlike izmeu spolova, i silazi dolje u zemaljski svijet, gdje upravo nasta
je ovjeanstvo. Ondje ona susree Phainopsa, vjerojatno u samom trenutku stvaranja
ovjeanstva, kako oblikuje "[ovjeka iz oblija] krvi" u svom vatrenom vrelu krvi.
Usprkos nedovoljnoj ouvanosti teksta, ono to je sauvano moemo svrstati u
grupu gnostikih tekstova koje oznaavamo setijanskima. Sto se samog imena Hipsi
frona tie, mogue je da je rije o setijanskome liku Eleletha, nazvanog Phronesis u
Hipostazi Arhonata (93,8-97,21), jednome od etvorice iluminatora iz setijanske pre
daje, ije ime moda vue korijen iz aramejske rijei 'illith', "visoki". Mogue je da
je ta rije, pri prijenosu u grki, postala hipsifrona.
Vrelo krvi moglo bi se odnositi na nebeskoga Adamasa, ili na nebeski arhetip Ada
ma, opisanog u O podrijetlu svijeta (108,2-31) kao "onaj prosvijetljeni krvavi" (igra
rijei na hebrejskom, 'adam, "ovjek", dam, "krv"). U tom sluaju, Hipsifrona bi bila
Iluminator Eleleth, koji je u nekim setijanskim tekstovima opisan kao dom Sofije i ne-
kih "pokajnikih dua", dok se u drugima (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipa-
nima) smatra odgovornim za ono to se obino pripisuje Sofiji: za in stvaranja demi-
jurga Yaldabaotha. Eleleth/Hipsifrona bi isto tako bila odgovorna i za nastanak Ada-
masa, slike Boga po kojoj je stvoren zemaljski Adam. Hipsifrona je, u svakom slua
ju, lik slian liku Sofije koja je sila i bila obnovljena. Phainops, "onaj sjajnoga lica",
moglo bi u tom sluaju biti ime ili prosvijetljenoga arhetipskog Adamasa, ili, budui da
je jasno naznaena razlika izmeu njega i "vrela krvi", ime vatrenog anela Sabbaotha,
brata zlog demijurga kojeg je iz svoga daha stvorila Zoe, ki Pistis Sofije, u nastoja
nju da zatoi demijurga (Hipostaza Arhonata, 95,5-96,4). Iako se, dakle, u samome
djelu za navedene likove ne rabe tradicionalna setijanska imena, mogue je da je Hip
sifrona u vrlo bliskoj vezi sa drugim setijanskim tekstovima.
HIPSIFRONA
XI 69, 21-72, 33
Hipsifrona
Uvod:
FREDERIK W I S S E
Prije otkria fragmentarne koptske verzije u Kodeksu XII knjinice Nag Hamma-
di, Izreke Sekstove bile su poznate iz latinskog, sirijskog, armenskog i gruzijskog pri
jevoda, kao i iz dva rukopisa na izvornom grkom jeziku. Izuzmemo li nekoliko pat-
ristikih citata, ova je koptska verzija daleko najstarije svjedoanstvo ove zbirke mud
rih izreka. Sam tekst ini se kao vjeran i dosljedan prijevod sa grkog, i blii je kri
tikom tekstu Henryja Chadwicka (The Sentences of Sextus; A Contribution to the
History of Early Christian Ethics, Texts and Studies 5, Cambridge: The University
Press, 1959), nego to su to dva grka teksta, ili druge verzije. Samim tim, njegova je
vrijednost za studij teksta i sadraj dokumenta od izuzetnoga znaaja.
Od otprilike trideset i devet izvornih stranica traktata, sauvano je tek deset. Mo
gue je, stoga, pretpostaviti da koptska verzija nije sadravala vie od 451 izreke ko
liko ih ima u Rufinovom latinskome prijevodu. Numeracija izreka slijedi Chadwicko-
vo izdanje.
Iako je veina izreka nekranskoga porijekla, one su uivale veliku popularnost u
kranskim krugovima, pa i ne udi njihova prisutnost meu tekstovima iz Nag Ham-
madija. Izreke dijele asketski svjetonazor sa mnogim drugim spisima iz zbirke. to
vie, dominantan asketski ton cjelokupne zbirke Nag Hammadi upuuje na pomisao
da su sastavljai i korisnici ovih knjiga moda pripadali ranijem monakom pokretu u
Egiptu. Za dodatnu raspravu o moralnom uenju Sekstovih izreka, itatelj se upuu
je na Chadwickovo izdanje.
IZREKE SEKSTOVE
Uvod:
FREDERIK WISSE
FRAGMENTI
(Fragment 1A) [...] nas kao to [prilii...] jedan drugoga, no [...] puk
da primi [...] oni govore zlo [...] ive bezbono [...] [...] zla djela ine da
[...] dobra djela, i oni [...] ine to to ine [...] stranci. Postoje [...] ine
to to ine [...] djela koja [... mi] sami inimo [... djela] onih [...] zla dje
la [...] koja emo [...] djela koja [...] koja [...] svatko [...]
(Fragment 1 B) [...]. Ja govorim [...] spozna [Boga...] dao im [...] blud
nji. No [...] oni su vrijedni [...] u Bogu [...]. I oni ve posjeduju [...] ne
znanje [...] pravednosti [...] ovi bijahu vrijedni [...]. On [...] moj Otac
koji [...] njima nije otac [...] drim da [...] ovo koje [...] kaem opet [...]
oprataju [...] izgovorili [...] to [...]
(Fragment 2A) [...] filozof [...] oni nisu kadri da [...] filozof [...] svijet [...]
(Fragment 2B) [...] nju [...] njega zae [...] misli da [...]
TRIMORPNA PROTENOJA (XIII,1)
Uvod:
JOHN D. TURNER
[Ja] sam [Protenoja], Misao koja [prebiva] u [Svjetlosti. Ja] sam kre
tanje koje obitava u [Svekolikosti, ona u kojoj] Svekolikost postoji, [pr-
vo]roena meu onima koji su [nastali, ona koja postojae] prije Sve
kolikosti. [Ona (Protenoja) zove se] trima imenima, iako sama prebiva,
[budui da je savrena]. Ja sam nevidljiva u Misli o Nevidljivome. Ot
krivam se u (stvarima) neizmjernim, neizrecivim. Ja sam neshvatljiva, i
prebivam u neshvatljivome. U svakome se stvorenju ja kreem.
Ja sam ivot svoje Epinoje, koja prebiva u svakoj Moi i svakom
vjenom kretanju, (u) nevidljivim Svjetlostima i u Arhontima, i Ane
lima, i Demonima, i svim duama koje prebivaju u [Tartaru], i (u) svim
materijalnim duama. Ja prebivam u onima koji su nastali. Ja se kreem
u svakome, i rujem u sve njih. Ja hodam uspravno, a one koji spavaju ja
[budim]. Ja sam vid onih koji u snovima obitavaju.
Ja sam ona Nevidljiva u Svekolikosti. Ja savjetujem one koji su skri
veni, budui da poznajem Svekolikost koja u tome postoji. Ja sam nad
svime bezbrojna. Neizmjerna sam, neizreciva, a ipak, kad [zaelim, ja]
se otkrivam svojom voljom. Ja [sam glava] Svekolikosti. Ja postojim
prije [Svekolikosti, i] ja jesam Svekolikost, budui da [postojim u] sva
kome.
Ja sam Glas [koji tiho govori]. Ja postojim [od poetka, i prebivam]
u Tiini [koja okruuje svakoga]. 36 I [skriveni Glas] u [meni prebiva],
[u] neshvatljivoj, neizmjernoj [Misli, unutar] neizmjerne Tiine.
Ja [sioh u] sredite podzemnoga svijeta i zasjah [dolje u] tamu. Ja
bijah ta koja je izlila [vode]. Ja sam ta koja je skrivena usred [blistavih]
voda. Ja sam ta koja je postupno iznjedrila Svekolikost svojom Misli.
Ja sam ta koja je ispunjena Glasom. Iz mene je nastala Gnoza. [Ja] pre
bivam u onima neizrecivima i nespoznatljivima. Ja sam opaaj i zna
nje, i ja izgovaram Glas putem misli. [Ja] sam istinski Glas. Ja vapim
u svakome, i oni ga (glas) prepoznaju, budui da je sjeme u [njima]. Ja
sam Misao Oca i kroz mene protjee Glas, to jest, znanje o stvarima
vjenim. Ja postojim kao Misao za [Svekolikost] - spojena sa nespo
znatljivom i neshvatljivom Milju - i ja se otkrih - da, ja - meu oni
ma koji me prepoznaju. Jer, ja sam ona koja je spojena sa svakim, pu-
tem skrivene Misli i uzvienoga <Glasa>, Glasa, ak, iz nevidljive Mis
li. I on je nemjerljiv, budui da prebiva u Nemjerljivome. On je otaj
stvo; njega je [nemogue sputati] zbog [Neshvatljivoga]. On je nevid
ljiv [svima onima koji su] vidljivi u Svekolikosti. [On je Svjetlost] ko
ja u Svjetlosti prebiva.
Mi sami smo ti [koji] su se [odvojili od] vidljivoga [svijeta], budu
i da [smo spaeni] skrivenom [mudrou] 37 neizrecivog, nemjerlji
vog [Glasa]. I onaj koji je u nama skriven, danak svoga ploda plaa Vo
di ivota.
Sin koji je u svakome pogledu savren - Rije, to jest, koja je potek
la iz tog Glasa; koji je potekao iz visina; koji u sebi skriva Ime; koji je
Svjetlost - on (Sin) je otkrio vjene stvari, i sve nepoznato bi time spo
znato. I on je otkrio sve to bijae teko protumaiti, i sve tajne, a oni
ma koji prebivaju u Tiini Prve Misli, njima je propovijedao. I sebe je
on otkrio onima koji prebivaju u tami, i pokazao je sebe onima koji obi
tavaju u ponoru, neizrecive je tajne ispripovijedao onima koji prebiva
ju u skrivenim riznicama, i neponovljiv je nauk prenio onima koji po-
stadoe Sinovi Svjetlosti.
Glas koji je potekao iz moje Misli postoji u obliku tri nepromjenji
vosti: Otac, Majka, Sin. Postojei opaajno kao Govor, on (Glas) u se
bi skriva Rije obdarenu svakom <slavom>, i ima tri mukosti, tri mo
i, i tri imena. Oni postoje kao Tri - koji su etverokuti - po
tajno, u tiini Neizrecivoga.
[On] sam taj je koji je nastao, to [jest, Krist. A] ja ga pomazah kao
slava Nevidljivoga [Duha] sa [dobrotom]. [Tri] ja [sama] ustoliih [u]
vjenoj [slavi] nad [Eonima u] ivoj [Vodi], to [jest, u slavi koja ga
okruuje], 38 njega koji je prvi dosegao Svjetlost tih uzvienih Eona, i
u toj velianstvenoj Svjetlosti on nepokolebljivo opstoji. I stajao [je] u
svom vlastitom Svjetlu koje ga okruuje, to jest, Oko Svjetlosti koja ve
liajno sja na me. On je ovjekovjeio Oca svih Eona, mene, Misao Oca,
Protenoju, to jest, Barbelo, [savrenu] Slavu [neizmjernog] Nevidlji
vog koji je skriven. Ja sam Slika Nevidljivog Duha, i kroza me je Sve
kolikost dobila oblik, i (ja sam) Majka (kao i) Svjetlost koju ona posta
vi kao Djevicu, ona koja se zove Meirothea, neshvatljiva Utroba, neukro
tiv i neizmjeran Glas.
I Savreni Sin otkri sebe svojim Eonima koji potekoe iz njega, i on
ih otkri, i uzvelia, i dade im prijestolja, i ostade u slavi kojom je sa
moga sebe uzveliao. Oni blagoslovie Savrenoga Sina, Krista, jedi
nog roenog Boga. I oni ga stadoe slaviti, govorei, "On jest! On jest!
Sin Boji! Sin Boji! On to jest! Eon Eona, promatraju' Eone koje za
e! Jer, ti si zaeo voljom vlastitom! [Mi] te, stoga, slavimo: ma mo oo
o eia ei on ei! [Eon] [Eona!] Eon kojeg je dao!"
[Bog koji bje zaet] dade im tada (Eonima) mo [ivota na koju se
mogu osloniti] i [on ih] ustolii. Prvi Eon on ustolii [nad prvim]: Ar-
medon, Nousa[nios, Armozel;] drugoga on ustolii [nad drugim eo-
nom]: 39 Phaionios, Ainios, Oroiael; treeg nad treim Eonom: Mel-
lephaneus, Loios, Daveithai; etvrtog nad etvrtim; Mousanios, Amet-
hes, Eleleth. Te Eone zaeo je Bog koji sam bje zaet-Krist-i ovi Eo-
ni primie i dadoe slavu. Oni su se pojavili prvi, uzvieni u svojoj mi
sli, i svaki Eon dao je mirijade slava u velikim, nedohvatljivim svjetlo
stima, i svi su oni zajedno blagoslovili Savrenoga Sina, Boga koji bje
zaet.
Tad nastade rije iz velikoga Svjetla Eleletha, i ree, "Ja sam Kralj!
Tko pripada Kaosu, a tko podzemnome svijetu?" I u tom se trenutku
pojavi njegova Svjetlost blistava, ispunjena Epinojom. Kako Sile Sila
nisu pale preklinjui pred njega, smjesta nastade veliki Demon koji za
vlada nad najniim predjelima podzemnoga svijeta i Kaosa. On nema
niti oblik niti savrenstvo, ve naprotiv posjeduje oblik slave onih koji
su zaeti u tami. Njegovo je ime "Saklas", to jest "Samael", "Yaldaba-
oth", onaj koji je uzeo mo; koji ju je ugrabio od one koja je nevina (So
fije), koja je sala, od nje od koje je on (Yaldabaoth) izvorno nastao.
Kada je Epinoja od [Svjetlosti] shvatila da je [on (Yaldabaoth)] za
molio Svjetlost (da mu da svjetla), za novi [poredak, iako Yaldabaoth
bijae ispod] Epinoje, ona ree, "Udijeli [mi novi poredak da] za me po-
stane [prebivalite, kako ne bi zanavijek prebivala] u neredu." [I pore
dak] itave kue 40 slave [sloi se] nad njenom rijeju. I blagoslov na
stade za nju, i vii ga poredak posla k njoj.
I veliki Demon stade stvarati eone nalik istinskim Eonima, stvaraju
i ih svojom vlastitom moi.
I otkrih tad potajno svoj Glas, i rekoh, "Stani! Uzdri se, (ti) koji ga
zi tvar; jer, ja, evo, silazim dolje u svijet smrtnika zbog batine moje
koja je na tom mjestu jo od vremena kada je nadvladana nevina Sofija,
ona koja je sila, kako bih osujetila ciljeve njihove koje odreuje onaj
kojeg je otkrila." I svi se uznemirie, svi koji prebivaju u kui neukoga
svjetla, i ponor zadre. I Arhigenetor neznanja zavlada nad Kaosom i
podzemnim svijetom, i stvori ovjeka na moju sliku. No, on niti je znao
da e taj za njega postati smrtna osuda, niti je prepoznao mo u njemu.
I ja se spustih, i sioh dolje u Kaos. I bijah [sa] svojima koji su ondje.
[Ja sam skrivena] u njima, i dajem im mo i oblik. I [od prvog dana] do
dana [kada u udijeliti silnu mo] onima koji [su moji, otkrit u se] oni
ma koji su [uli moja otajstva], 41 to jest, [Sinovima] Svjetlosti.
Ja sam njihov Otac, i ja u vam otkriti otajstvo koje ni jedna usta ot
kriti ne mogu, otajstvo neizrecivo: Sve sam uze sa vas skinula, i lance
Demona podzemnog svijeta razbila, lance koje mi udove steu, sputa
vajui ih. I sruila sam visoke zidove tame, i uvane dveri ovih koji mi
losti nemaju ja sam razbila, i reetke na njima svinula. I tko je zla Sila,
i onaj koji po vama udara, i onaj koji vas zaustavlja, i Tiranin, i Protiv
nik, i onaj koji je Kralj, i koji je Neprijatelj, sve sam to objasnila onima
koji su moji, koji su Sinovi svjetla, kako bi sve njih osujetili i bili spa
eni iz svih tih uza, i kako bi unili u mjesto iz kojega potekoe.
Ja bijah prva koja je sila zbog batine moje koja ostaje, to jest, Du
ha koji (sada) prebiva u dui, (no) koji potie iz Vode ivota i iz uranja-
nja otajstava, i ja progovorih, zajedno sa Arhontima i Vladarima. Jer,
spustila sam se bila ispod njihovih jezika, i ispripovijedala svoja otaj
stva svojima vlastitima - skriveno otajstvo - i uze i vjean zaborav bi
jahu dokinuti. I plod sam u njima zasijala, to jest, Misao o nepromjenji
vome Eonu, i kui mojoj, i o njihovu [Ocu]. I spustih se [meu one koji
su moji] od poetka, i [dooh do njih i prekinuh] konope koji [su ih po-
robljavali. I] svi oni zasjae tad u meni, i 42 ja pripremih [predloak] za
ta neizreciva Svjetla koja su u meni. Amen.
Uvod:
KAREN L. KING
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se lako podijeliti u dva dijela. Prvi dio
(7,19,24) iznosi dijalog izmeu (uskrslog) Spasitelja i uenika, pri emu On odgova
ra na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu Poslanice Rimljani
ma 7, kao to pokazuje Anne Pasquier, Spasitelj ustvruje da grijeh nije moralna, ve
kozmoloka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i duhov
nog. Na koncu svega, sve e biti vraeno svom pravome korijenu. Zavravajui izla
ganje, Spasitelj ih pozdravlja, i upozorava da se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti
na krivi put, dajui im u zadatak da idu i propovijedaju evanelje o kraljevstvu. Po
njegovu odlasku, meutim, uenike u njihovoj alosti izjedaju dvojbe i nemir. Marija
Magdalena ih tjei i okree njihova srca prema Bogu, potiui ih da razmisle o Spa
siteljevim rijeima.
Drugi dio teksta (10,1-23; 15,1-19,2) sadri Marijin opis posebnog otkrivenja ko
je joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o stvarima koje su
im bile skrivene. Temelj njezina znanja njezino je vienje Gospodina i razgovor koji
je s njime nasamo vodila. Na ovom mjestu, na alost, nedostaju etiri stranice teksta,
te nam je poznat samo poetak i kraj Marijina otkrivenja.
Samo otkrivenje izloeno je u obliku dijaloga. Prvo pitanje koje Marija upuuje
Spasitelju jest na koji se nain doivljava vienje. Spasitelj odgovara da dua gleda
umom koji se nalazi izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida, i na mjestu gdje se
nastavlja (15,1), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju vezanom uz uzdizanje
due iznad etiri moi, pri emu su one najvjerojatnije sutinski izrazi za etiri mate
rijalna elementa. Prosvijetljena dua, osloboena svojih spona, uzdie se iznad etiri
moi, nadvladava ih svojom gnozom, i postie vjean, tih poinak.
Nakon to Marija dovrava prepriavanje svog vienja, Andrija i Petar suprotstav
ljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk stran. Kao drugo, propit
kuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio eni, zatajivi ih svojim mukim ue
nicima. Levi opominje Petra neka se prema eni ne odnosi kao prema neprijatelju, te
priznaje da ju je Spasitelj ljubio vie od ostalih uenika. On poruuje uenicima da
bi se zbog takvih rijei trebali stidjeti, i da bi im valjalo umjesto toga, prema Spasite-
ljevim naputcima, krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze na svoj put
propovijedanja, i tekst time zavrava.
Marijin sukob s Petrom, motiv koji nalazimo i u Evanelju po Tomi, Pistis Sofiji te
Evanelju po Egipanima, odraz je tenzija koje su bile prisutne u kranstvu drugoga
stoljea. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksna stajalita svojim poricanjem znaa
ja ezoterinog otkrivenja, i odbacivanjem vjerodostojnosti ene kao uitelja. Evane
lje po Mariji energino se suprotstavlja tim stajalitima u svom opisu Marije Magda
lene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji je nadmoan ono
mu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost utemeljena na vienju i osobnom
otkrivenju, kao i u njezinoj sposobnosti da u uenike rastrgane dvojbom ulije snage i
okrene ih Gospodinu.
Tekst pripada anru gnostikog dijaloga, no, bio je takoer klasificiran i kao ot
krivenje, i to zbog nekoliko znaajki koje nalazimo i u drugim tekstovima tog anra:
zbog dijaloga otkrivenja, vienja, skraene kozmogonije, opisa svjetova onkraj ovo
ga i uzlaska due (iako nebesko putovanje kao takvo izostaje), posljednjih naputaka,
te kratkog narativnog zakljuka. Potekoe u odreivanju anra djelomice proizlaze iz
injenice da je tekst proao sekundarnu redakturu. Znanstvenici se uglavnom slau da
su dva gore opisana dijela teksta izvorno bile odvojene i zasebne (usmene ili pismene)
pripovijesti, koje su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga Marije na kraju prvo
ga dijela i neslaganje izmeu uenika predstavljaju narativnu vezu.
Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom drugog stolje
a. Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su fragmentarna.
Stariji tekst sastoji se od samo jednog, loe ouvanog lista koji je ispisan na grkom
jeziku, i koji potjee s poetka treeg stoljea (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Du
i je tekst sadran u koptskom kodeksu iz petog stoljea (P. Berolinensis 8502,7), iako
je i on prilino fragmentaran. Od ukupno osamnaest stranica, sauvano je samo osam
(7-10 i 15-19). Premda se tekst grkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske ver
zije, on se ipak podudara s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, zbog ega se ne mo
e smatrati novim materijalom.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, 1-19,5)
[...] (str. 1-6 nedostaju) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?" Spasitelj
ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i
jedni s drugima, i sve e se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priro
da tvari vraa se (korijenu) svoje vlastite prirode. Tko ima ui da uje,
neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnio, reci nam jo i ovo:
to je grijeh svijeta?" Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite
kada inite stvari poput preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je raz
loga Bog doao meu vas, u (sutinu) svake prirode, kako bi je vratio
njezinim korijenima." Ree jo i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer
[...] 8 onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila]
strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (neega) protivnog pri
rodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kaem 'Budi
te hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost razliitih
oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."
Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi:
"Mir s vama. Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni
koji kau: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin ovjeji je u va
ma. Slijedite ga! Tko ga trai, nai e ga. Idite, stoga, i propovijedajte
evanelje o kraljevstvu. Ne 9 smiljajte drugih pravila uz moja, i ne do
nosite zakone poput zakonodavaca, kako vas isti ne bi ograniili." I ka
da je to rekao, on otie.
No, oni se raalostie, i zaplakae, govorei, "Kako da odemo meu
neidove i propovijedamo evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako
nisu potedjeli njega, kako e potedjeti nas?" Tada ustane Marija, po
zdravi ih i ree brai svojoj, "Ne plaite i ne tugujte, i ne budite neodlu
ni, jer njegova e milost biti s vama i tititi vas. Radije slavimo njego
vu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio ljudima." Kada je Marija to
rekla, njihova se srca okrenue Dobru, i oni poee raspravljati o [Spa
siteljevim] rijeima. 10
Petar ree Mariji, "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih
ena. Reci nam, po sjeanju svojemu, koje su bile rijei Spasitelja - ri
jei koje ti zna (a) mi ih ne znamo, niti smo ih uli." Marija odgovo
ri, "to je od vas skriveno, ja u vam objaviti." I poe im pripovijeda
ti sljedeim rijeima: "Ja", ree, "ja sam vidjela Gospodina u vienju, i
rekla mu, 'Gospodine, danas sam te vidjela u vienju.' On mi odgovo
ri, i ree, 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si me vidjela. Jer,
gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga, 'Gospodine, vidi li onaj koji ima
vienje <pomou> due <ili> duha?' Spasitelj mi odgovori i ree, 'On
ne vidi ni duom ni duhom, ve umom koji [je] izmeu njih - to je [ono]
to vidi vienje i to je [...].' (stranice 11-14 nedostaju)
"[...] 15 to. I poeli ovo, 'Ja te nisam vidio kako silazi, no vidim te
sada kako uzlazi. Zato lae, kada mi pripada?' Dua odgovori, 'Vid
jela sam te. Ti mene nisi vidio, i nisi me prepoznao. Sluila sam ti kao
ruho, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otila je u velikoj radosti.
"Ponovno je dola treoj moi zvanoj neznanje. [Ona (mo)] upita
duu, 'Kamo ide? Zatoena si u zlu. No, ti si svezana; ne sudi!' A dua
ree, 'Zato ti sudi meni, iako ja nisam sudila? U uzama sam bila, iako
nisam u uze bacala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam da Sve
kolikost nestaje, kako zemaljske, tako i 16 nebeske (stvari).'
Kada je dua nadvladala treu mo, vinula se gore i vidjela etvr
tu mo, (koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja,
trei neznanje, etvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, esti nerazum
na mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam [moi] gnjeva.
One upitae duu, 'Odakle dolazi, ubojico ljudi, ili, kamo ide, osvaja
u prostora?' Dua im ovako odgovori, "Ono to me vee, ubijeno je, a
ono to me okruuje nadvladano je. udnja je moja okonala, a nezna
nje umrlo. U [svijetu] bijah osloboena 17 od svijeta, [a] u vrsti od ne
beske vrste, i (od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada, ja u seza-
ti do kraja vremena, do kraja doba, i eona, u tiini.'"
Kada je Marija to izgovorila, ona utihnu, jer, Spasitelj nita vie ni
je bio rekao. No, Andrija se obrati brai, i ree, "Recite to (vam) dra
go o onome to je ispripovijedala, no ja osobno ne vjerujem da je Spa
sitelj to izrekao. Jer, taj nam je nauk stran." Petar takoer progovori o
istom pitanju. Ispitivao ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa
enom, bez naeg znanja (i) u tajnosti? Zar emo je posluati? Zar je nju
ljubio vie od nas?" 18
Marija tad zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, to misli time?
Zar misli da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasite
lju?" Levi se obrati Petru, i ree, "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vi
dim da se prema eni odnosi kao prema neprijateljima svojim. Ako ju
je Spasitelj uinio dostojnom, tko si ti da je odbacuje? Spasitelj je za
sigurno dobro poznaje, i zato ju je ljubio vie nego nas. Neka nas bu
de stid, i prigrlimo sad savrenoga ovjeka kao to nam je zapovjedio, i
propovijedajmo evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni za
kona uz one koje je Spasitelj postavio." Kada je 19 [...] i oni odoe objav
ljivati i propovijedati.
Evanelje
po Mariji
DJELO PETROVO (BG 8502,4)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Djelo Petrovo kazuje pripovijest o tome kako je boanskim uplivom ouvana kre
post Petrove keri, i spaena Ptolomejeva dua. Radnja Djela Petrovog odvija se u ne
djelju (mjesto se ne spominje), na dan kada je, kako se ini, Petar obiavao vriti is
cjeljenja. Na izazov jednoga iz gomile promatraa, Petar uz pomo Boje moi lijei
svoju ker od paralize, da bi je odmah potom vratio u isto stanje (128,7-131,9). Pet
rova pripovijest, koja sainjava ostatak Djela Petrovog, poinje objanjenjem kako je
njegova ker postala oduzeta. Kada je stasala do spolne zrelosti, djevojka je bila to
liko privlana da je bogati Ptolomej izgarao od udnje daje oeni. Njezina je majka
odbila dati blagoslov, nakon ega ju je Ptolomej oteo. Uzmu li se u obzir idovski za
koni, Ptolomejeva je svrha vjerojatno bila silom izvui od njezinih roditelja dopute
nje da ju oeni (vidi Dt 22, 28-29). Petrove molitve prouzroile su njezinu oduzetost
prije nego ju je Ptolomej imao prilike obljubiti, i njezino je djevianstvo tako ouva
no (131,12-135,17). Ptolomej je oslijepio od tuge, no od samoubojstva ga je odvrati
la vizija, pomou koje je spoznao svu svoju krivnju. Vizija ga potom upuuje ka Pet
ru, gdje mu se vid povratio, i gdje mu je dua konano progledala (135,17-138,10).
Nakon toga, on je ivio uzornim ivotom, i poslije smrti ostavio Petru i njegovoj ke
ri komad zemlje. Petar je zemlju prodao, a zaradu darovao sirotinji (138,12-139,17).
Petar naglaava pouku da se Bog brine za one koji su njegovi, i cijela pripovijest za
vrava tako to se, razdijelivi kruh sirotinji, Petar povlai u svoj dom.
Iako u tekstu nije spomenuto gdje se radnja odigrava, vjerojatno je rije o Jeruza
lemu, budui da se spominje Petrov dom (141,6), u kojem ivi sa svojom enom i ke
ri (135,1-6). Druga je mogunost Rim, no dolje spomenuta Djela Petrova biljee pre
daju po kojoj se on u Rim ipak uputio sam. Dodajmo jo i to daje zakon koji je posri
jedi, kao stoje i spomenuto, vjerojatno idovski.
Djelo Petrovo vjerojatno je bilo dijelom inae izgubljenog poetka tree u nizu
apokrifnih pripovijesti poznatih pod nazivom Djela Petrova. Postoje mnoge koncep
tualne i knjievne slinosti izmeu Djela Petrovog i ostatka Djela Petrovih, a posto
ji li dovoljno bliska veza izmeu Djela Petrovog i spisa Djela Petrova i dvanaestori
ce apostola (VI,1) iz zbirke Nag Hammadi, tek treba vidjeti.
Koncepcijski, naglasak Djela Petrovog umjereno je enkratitski. Brak se, sam po
sebi, ne osuuje (Petar je, primjerice, oenjen i ivi sa enom). Ono to se osuu
je jest Ptolomejeva pouda, koja ga vodi sve do pokuaja da silom oskrnavi kran
sku djevicu (137,1-11). Enkratizam se, stoga, u ovome traktatu sastoji od zagovara
nja rigoroznog samosvladavanja vlastite spolnosti, to je stajalite koje je bilo uobia-
jeno meu kranima drugog stoljea. Nema sumnje, meutim, da je nedostatak bilo
kakvog oitovanja o poanti same pripovijesti ostavilo dosta prostora i za ekstremni
ja tumaenja.
Postoje pretpostavke da je to to je Djelo Petrovo ukljueno u kodeks meu tri izra
zito gnostika traktata, rezultat pisareva nastojanja da ispuni stranice nakon to je ve
prepisao prva tri traktata, te da ga je Djelo Petrovo privuklo svojom prigodnom du
ljinom i enkratitskim obiljejima. Ipak, uzmemo li u obzir koliinu eksplicitno gnos-
tikog materijala koji je bio dostupan, postavlja se pitanje zbog ega bi pisar izabrao
djelo koje s gnosticizmom ima tek djelomine veze. Na urednika je moda utjecao
prethodni traktat, Sofija Isusa Krista, koja u svom zakljuku, nakon to Krist naputa
svoje uenike, ustvruje kako oni nakon toga "poee propovijedati Evanelje Boga,
vjenog Oca" (129,5-9), te je moda pomislio da bi pripovijest o apostolskom djelo
vanju bila prikladna. No budui da je u opticaju bilo mnogo slinih tekstova, vjerojat
no postoje dodatni razlozi za izbor ovog traktata.
Djelo Petrovo izabrano je moda zbog svog izuzetnog alegorijskog potencijala
za gnostike. Ptolomej moe u tom smislu posluiti kao alegorija due, ija ju strast
za stvari svjetovne (predstavljene ljepotom Petrove keri) odvlai u neznanje (alost
i sljepoa), i smrt, koju u ovom sluaju spreava pojava svjetlosti istinskoga znanja
(U Djelu Petrovom, vizija svjetlosti i glasa Kristovog [136,17-137,17]), koje uklanja
njegovu sljepou (138,7-10). Oduzetost Petrove keri moda je predstavljala mo bo
anskoga znanja nad silama ovoga svijeta; i, naravno, lik keri moe se protumaiti
i kao lik pale Sofije. (Za sline gnostike ideje u BG, usp. Sofija Isusa Krista [BG,5]
103,10-106,9; 117,13-126,16.) Mogue je, dakle, da su gnostikog sastavljaa ovoga
kodeksa ka ovome tekstu privukla ba ta dublja znaenja.
Djela Petrova datiraju se na kraj drugoga stoljea, to znai da je Djelo Petrovo
tada ve vjerojatno postojalo, iako je mogue daje kao samostalan tekst kruio i ra
nije od tog datuma.
DJELO PETROVO
BG 128, 1-141,7
Djelo Petrovo
Pogovor
RICHARD SMITH: