W. K. C. GUTHRIE POVIJEST GRCKE FILOZOFIJE KNJIGA I. RANIJI PREDSOKRATOVCI I PITAGOROVCI Preveli Laura Blazetié Juraj Bubalo Branko Malié OCT, JS Os @ ie iss % oh =e ae 25 & 53} 3° es XK Forpas ee aan be Zagreb, 2005,Nastov izvornika A HISTORY OF GREEK PHILOSOPHY Copyright © Cambridge University Press 1962 (© NAKLADA JURCIC dido,, Zagreb, 2005, Nijedan dio ove knjige ne smije se umnofavai, fotokopirat ‘ina bilo koji natin reproducrati bez nakladnkova pisanog dopustenjaSADRZAJ Predgovor BiljeSka 0 izvorima Popis kratica 2... L IL ML UVoD I SAZETAK POCECI FILOZOFUE U GRCKOS MILECANL A.Uvod .. B.Tales .... (2) Razdoblje: Sunéeva pomréina (2) Obitelj @) Tradicionalni karakter (4) Matematika (8) Voda kao arche: jedinstvo svih stvari (©) Mitski prethodnici ; (1) Racionalna objainjenja. (8) Samopromjena i Zivot: hilozoizam (9) Jedinstvo bitka: znanost i mit Dodatna napomena: voda i’ © Anaksimandar (1) Zivot, psana djel, interest (2) Neogranigeno kao arche @) Opreke . « (4) Znavenje apeiron (8) Bozanski apeiron (6) Kozmogonija i kozmologiia IK xm xv 21 33 33 37 38 42 42 45 49 st 52 56 59 Gt 61 4 66 70 14 5VI D. BE, (7) Podrijetlo Zivotinjskog i ljudskog tivota (8) Meteorologija Dodatna biljeska: ‘bezbrojni syjetovi’ Anaksimen . (1) Zivot i pisana zaostavitina (2) Zrak kao arcke. . (3) Nesvjesne pretpostavke ss (4) Objainjenje promjene: razrjedenje i zgunjavanje . . () Zrak, tivot i bozanstvo (©) Kozmogonija i kozmologija (1) Meteorologija (8) Zakljuéak Mileéani: zakijuéak . PITAGORA I PITAGOROVCT A B. ©. Zivot Pitagorin i izvanjska povijest skole D. Poteskoée Metode pristupa (2) Izvori Sestog i petog stoljeca (@) Tevoriéevttog stoljeca bez Aristotela i njegowh utenika (3) Post-platonitki izvori (4) Metoda a priori Ocrt pitagorovske filozofije (1) Coxjek i njegovo mest u prrodi (2) Brojevi i kozmos (a) Uvod: glazbeni interval Dedaina biljeska: ‘Brzina’ivsinatona (b) Brojevi i stvari: Aristotelovi dokazi za opéu narav uéenja (6) Brojevi i stati: postanak stati od brojeva Dodatak: pitagorizam i perzijska religija . 85 88 - 89 96 96 97 98 99 106 ut 116 116 uy 123 124 . 132 132 135 142 - M44 14s . 152 153 177 77 188 190 - 198(@ Kozmologija se pe re) (©) Apstrakcije kao brojevi : 249 (3) Narav duse oss sees 252 E, Pojedini pitagorovei B6 = 263 (1) Hipaz, Bc ae cos 264 (2) Petron 2c =. 266 (3) Ekfant . pee. 2. 267 (4) Hiketa Bee eee 200 (8) Fitotaj an Boneetca an (©) Arhita . 2 205 Dodatak: Vijeme ineogranizeno . - 28 V. ALKMEON = 283 VI. KSENOFAN . . Bon vee 299 (1) Zivot i povijesne okolnosti .... . . « 301 Q) Drustvene i polititke okolnosti ee 2 (3) Spisi eee = 304 (4) Tradicja eee ee ee 304 (5) Destruktivni kriticizam fees 308 (6) Konstruktivna teologija..... . . - cee 310 (7) Bog poistovjesen sasvijetom 6... 2. eee 317 (8) Sva stvorenja su rodena iz zemlje... . 319 (9) Smjena vlaznih i suhih dob. eee 322 (10) Astronomija i meteorologija . . . 324 (11) Teorija spoznaje . seen es 3B (12) Zakijutak . . pobpn seen uoaaces) VIL HERAKUIT 2 ee eens 335 (1) Teskoée i natin rada oo 2. 335 (2) Iavori . . ce as 336 @) Pisanadjela..... . « eee 337 (4) Vrijeme izivot ... .. Bocuse) (5) Nejasnoéa i prezir prema ljudskom ody sss. 340 vil(©) Prorotka osobina : (7) Veze s ranijim misliocima . (8) Filozofske metode: istrazivanje sebe . (9) Logos (10) Tri osnovna iskaza . (11) Konagno objainjenje teorije promjene: vatra i dua (12) Promjena i nepromjenjivost: pojam mjere (2) Sklad iz suprotnost (©) Sve je u neprestanom pokretu i (©) Svijet ~ vjeéno Biva vatra (13) Potpuna slika svijeta: teologija (14) Religija i usud duse : (15) Astronomija i meteorologija (16) Zakijutak Bibliografija Opéi indeks vu Dodatak: Iskaz 0 rijeci 343 345 346 348, 360 360 32 316 - 380 - 384 388 . 391 = 398 402 - 403 . 407 . 419PREDGOVOR (Ova knjiga oznatava poéetak pothvata zapodetog na inicijativu sindika izdavatke kuce Cambridge University Press. Oni su zakljuéili, prvo, da po- stoji znaéajna potreba za obuhvatnom povijesti klasitne grtke filozofije na engleskom jeziku, Jedina takva dostupna povijest Thinkers Theodora Gomperza u éetii sveska, Gi je posljednji dio Gomperz dovrSio 1909. To je 2a ono vrijeme bilo vrijedno djelo, iako ponesto diskur- ivno, no tijekom posijednjih pola stoljeéa provedeno je mnogo detaljnih istrazivanja koja nisu ostavila nedodimnutim niti jedan dio ovog tematskog podrugja, i na nekim su mjestima radikalno izmijenila njegove konture. Drugo, sindici su zauzeli stajaliste da je plan povijesti slozene od djela vige autora, od kojih je Cambridge University Press u proslosti izdao tako vrijedne primjere, imao odredene nedostatke, te da bi za ovu temu u clini bilo bolje kad bi ona bila proizvod jednog uma. Njihova je treéa Zelja bila da djelo od svojih Gitatelja ne zahtijeva znanje grékog jezika, U potpunosti sam svjestan veliéine ovog zadatka, kao i viastite smje- losti koja je bila potrebna da bih prihvatio prijedlog sindika da ga preuz- mem. Teikoée su suprotne onima s Kojima se suotava pionirsko djelo. Posve suprotno od pionirskog istrazivanja, ova se povijest bavi temom ij je gotovo svaki detalj vitestruko prouéavan. Ono 8to je potrebno (a malo je nih koji ¢e osporiti tu potrebu) jest obuhvatan i sustavan prikaz koji ée u najveéoj moguéoj mjeri biti pravedan prema suprotstavijenim gledistima uglednih znanstvenika, posredovati medu njima, i pruZiti najrazumnije za- Kljuéke u jasnom i dtljivom obliku. Osobine koje se ovdje traze nisu toliko originalnost i genijalnost koliko bistrina uma, trezvenost, dobra prosudba i ustrajnost. (Osim toga, da bismo rasvijetlili gréku misao, potrebne su nam i imagi- nacija, sposobnost uZivljavanja i pronicavost. To znadi uéi u misli judi obli- kovanih civilizacijom koja je od nas vremenski i prostorno jako udaljena, Koji su pisal i govorili drugaéijim jezikom. Za neke od nih, iako ih moze- mo nazivati filozofima, ne samo razum, ve¢ i pjesni8tvo, mit i bozansko otkrivenje bijahu putevi do istine. Njihov tumaé mora biti znanstvenik koji ima sluha za istantanost i skrivena znatenja grékog jezika, sposoban uspo- Sodrediti njegovu uporabu od strane filozofa s onom pisaca ne-filozofske poczije i proze. U idealnom sluéaju on bi se trebao u pojasnjavanju sluziti modernim tehnikama filozofskog kriticizma i pritom ostati imun na sve tendeneije ka anakronizmu. ‘Takav uzor ne postoji. Navodeéi njegove kvalifikacije nemam nikakvih namijera tvrditi da ih ja posjedujem: nadam se samo da bi syjesna i ekspli- citna spoznaja 0 takvom idealu mogla potaknuti primjerenu skromnost i pomoéi mu da se koliko je mogu¢e pribliZim tom uzoru, Ono sto nitko ne moze postiéi jest ovladati znanjem o cijeloj poplavi spisa 0 toj temi, od vre- mena grékih komentatora sve do danas. Ja se mogu samo nadati da moj vlastit izbor autoriteta nije bio previse proizvoljan ili neadekvatan, i sloziti se s jednim od najuglednijih modernih kritigara, koji je napisao: ‘Tako bi detaljni rad na cijeloj ogromnoj specijalisti¢koj literaturi bio sam po sebi nesto krajnje pozeljno, meni je izgledalo mnogo vainije zavriti za Zivota’! Gitatelja koji se tek upoznaje s temom modda treba upozoriti da u ra- nom periodu koji pokriva ovaj svezak, od potetka Sestog do sredine petog stoljeéa prije Krista, jo8 uvijek nije povuéena crta razdvajanja izmedu filo- 2ofije, teologije, kozmogonije i kozmologije astronomije, matematike, bio- logije i prirodne znanosti opéenito. Pojam filozofije zato treba biti tumaéen 1 vilo Sirokom znaéenju, iako mo%da ne mnogo Sirem nego Sto ga je on imao u Europi sve do 17. stoljeéa. Do petog stoljeta prie Krista povijest, zemljopis, i u vetikoj mjeri medicina imali su odvojeni tretman od strane nekih pisaca. Njih Gemo dotaknuti samo usput, a bavit éemo se uglavnom onima koji su cijelu prirodu uzeli kao svoje podrugje zanimanja i pokuSali odrediti njen postanak i ustrojstvo i (Gini to iz religioznih motiva ili ne) podrijetio i sudbinu Ijudskog Zivota i njegovo mesto u svijetu, Autori me- dicinskih spisa morali su se suotiti s tim opéenitim teorijama, kojima su spoxitavali pretjerano oslanjanje na opéa naéela umjesto na empirisko is- trativanje. Tu je bilo akeije i reakcije, i upoznavanje s medicinskom litera- turom bitno je za razumijevanje flozofa. S druge strane, mnogo toga Sto bi se danas moglo smatratifilozofskim — etika i politika teorija, logika i epis- temologija ~ u ovom ranom razdoblje ili potpuno nedostaje ili je prisutno samo na poéetnom stupnju. Vaznost pisaca mitskih kozmogonija i teogonija ~ Hezioda, ‘Orfeja’, Ferekida i ostalih ~ kao preteéa filozofa, i njihov razvoj od mitopoetskog prema racionalnom miljenju, u novije se vrijeme sve vige i jasnije pre- poznaje. Citatelji svjesni novih uvida u ideje ranih filozofa koje je omo- guéilo prouéavanje tih mitografa mogu biti iznenadeni i razogarani &to ‘uvodna poglavlja nisu posveéena iskljugivo njima i njiovom utjecaju. Ipak, T Hlenmann Fria! redgovr kn Dcktng und Piloophie,nadam se da ée éitanje poglavija 0 samim filozofima pokazati da ovaj as- pekt nije bio zanemaren. To je bio tezak izbor, no zakljucio sam kako je ipak najbolje da se pitanje u kojoj je mjeri mi8ljenje, primjerice Talesa ili Anaksimena, bilo oblikovano mitovima njihovih vlasttih naroda, kao i na~ roda Egipta i Orijenta, raspravi u izravnoj vezi s njima. (Vidi takoder bi- Ije8ku na str. 33 f dolje.) Moja je namjera, Deo volente, ukljutiti u ovu povijest helenistiski pe- riod, do neoplatonista i onih njihovih prethodnika koji su najbolje shvatjivi 1 vezi § njima. (Usp. str. 19. Koliko mi je poznato Cambridge University Press ima u planu u nastavku ukljuéiti druge autore, Mislio sam predso- ratovce ograniéiti na jedan svezak, no kako se pokazalo, razdoblje do Heraklita, s opseénim prikazom pitagorovaca, pokazalo se dovoljnim da svesci ne bi postali suvige opsezni. [ako to znati da je preda mnom veliki zadatak, ne kanim se ispritavati zbog opsega ove knjige. Vet postoje izvrs- ni kratki pregledi, i nema razloga dodavati im jo8 jedan. Prouéavatelji odredenog filozofa, kole ili razdoblja naéi ée, nadam se, u odvojenim po- glavijima dovoljno materijala za orijentaciju i oblikovanje poéetnih pola- zi8ta za vlastita istrazivanja, Radi znanstvenika klasiéara grtki nije izostavljen, no radi ostalih je, ako nije preveden, ogranigen na biljetke. Sto se tie biljeSki pokuSao sam slijediti naéelo koje navodi dr. Edgar Wind, i uginiti ih ‘nuznim kao temelje za argumentaciju, a istodobno ne toliko nuznim za njezino razumijevanje’.! Na knjige se u biljeSkama pozivam navodeéi obigno njihove skraéene naslove, a na lanke samo navodeéi tasopise, datume i stranice. Potpuni podaci o knjigama i naslovima élanaka mogu se na¢i u bibliografiji. Stan- dardna zbirka grékih tekstova vezanih uz predsokratovsku filozofiju je ona Dielsova, ponovno uredena od strane Kranza (skraéeno DK: vidi biblio- _rafiju str. 407), na koju se konstantno pozivam na stranicama koje slijede. Tekstovi o svakom filozofu podijeljeni su u dva dijela. Prvi (A) sadrditest- ‘monia, odnosno prikaze filozofova Zivota i uéenja koje su napisali kasniji ki autoritet, ili parafraze njegovih spisa; u drugom (B) sakupljeno je ono Sto po misljenju urednika predstavlja izvorne citate samog filozofa. U ovo} knjizi brojevima u odjeljku ‘B’ pasusa obitno prethodi oznaka ‘ft. (fragment), dok je za ostalo zadr2ano slovo ‘A’ Dugujem zahvalnost gospodinu FH. Sandbachu, profesoru H.C. Baldryju i gospodinu G.S. Kirku, koji su titali tipkani rukopis ovog sveska. Zahvalan sam im na njihovim prijateljskim i korisnim komentarima, Ta- koder Zelim zahvaliti gospodinu D.J. Bowmanu za pomoé u pripremanju kazala T predacvor kl Pagan Mites the Reasance (Faber, 1958) XIDopustite mi da zavréim jednom molbom. Nastavijanje ovog rada zahtijeva pracenje perioditne literature, a lako se mogu previdjeti vazni @lanci i monografije. Ako znanstvenici za ovaj svezak misle da je pothvat vrijedan truda, mozda budu toliko Ijubazni da mi posalju kopije svojih gla naka ili podatke 0 novoobjavljenim radovima. Ne mogu obe¢ati bilo kakav odgovarajuti quid pro quo: mogu samo reéi da éu biti iskreno zahvalan. WKCG. Downing College, Cambridge xmBILJESKA 0 IZVORIMA Problem vrlo malog broja saéuvanih originalnih spisa grékih flozofe ko- ‘mentira se u pogl. I (od str. 19 nadalje). Posebno kad se radi o predsokra- tovcima, ovisni smo o odlomcima, saZecima i komentarima koje su napisali kasniji autori, PoteSkoée koje otuda proizlaze odvano su poznate, a odgo- -varajuéi opisi naravi tih izvora dostupni su u nekoliko djela, medu kojima je najbolje i najdostupnije ono G. S. Kirka u KR, 1-7. (Ostale se mote nagi u Ueberweg-Praechter, 10-26, Zeller, Outlines, 4-8, Burnet, EGP, 31-8.) Uzimajuéi to u obzir, ja ne pokuSavam na potetku dati procjenu, vet se bavim odredenim problemima izvora onako kako oni izranjaju vezani uz pojedinaéne mislioce. (Za Aristotela, koji je od kljuéne vainosti vidi st. 34-6.) Ali, neSto od toga moram ovdje ukratko ponoviti kako bih smisle- nim uéinio reference kakve ée biti nulne za ‘At’, ‘Placita’, ‘Plu, Strom ii “Stob. Eck’ Aristotelov uéenik Teofrast napisao je opéu povijest ranije filozofije i zasebne spise 0 pojedinim predsokratovcima, Sacuvani su samo odlomei, iako oni obuhva¢aju veci dio knjige O osjetima. Ova Teofrastova djela dine slavni temelj za ono Sto je poznato kao doksografska tradicija, koja je mala razne oblike: ‘milljenja’ poredana po temama, biografij, ili ponesto ‘umjetne ‘nizove’ (SuaBozei) filozofa uéitelja i uéenika, Klasifikacija doksografskog materijala napravijena je u monumental- nom djelu Hermanna Dielsa Doxogaphi Graeci (Berlin, 1879), koje je ne- procjenjivo zadudilo sve kasnije istrazivaée predsokraticke filozofij. Zbir- ke djela ranijih mislilaca bile su poznate kao 6G (‘mislienja’, odatle izraz ‘doksogratija’) ili wk cpéoxovee (latinizirano kao Placita), Saguvane su dvi- je takve zbirke odnosno saZeci - Epitome, pogreSno pripisivane Plutarbu, i Fizikalni izvadci (gvoxxed éxhoyat) koji se pojavljuju u ‘Stobejevom’ ( vjero- jatno 5, stoljeée nakon Krista) djelu Antologia ili Florilegium. Na temelju biljeSke kr8éanskog biskupa Teodoreta (prva polovina petog stoljeéa) poz~ nato je da obje vuku podrijetlo od stanovitog Ecija, i obje su u Dielsovor izdanju otismute u paralelnim stupcima kao Ecije Placita, Sam Ecije, koji je inave nepornat, vjerojatno je tivio u 2, stoljeéu n. ©. xmIzmedu Teofrasta i Ecija postojao je stoitki sazetak, najkasnije iz 1 stoljeca prije Krista, koji &ini podlogu doksografskih izyjeSéa Vara i Cice- rona, i koji je Diels nazvao Vetusta Placita. Doksografije u Hipolitovom djelu Pobijanje svik hereza i u pseudo- plutarhovskom djelu Stromateis (Miscelanea) saguvanom kod Buzebija &i- ne se neovisnima o Eciju Djelo Zivoti filozofa Diogena Laertija (vjerojatno 3. stoljeée n. e.) saéuvano je u cjelini,j sadréi materijale iz razliitih helenistiékih izvora ne~ jednake vrijednosti Da zakljutimo, nai podaci 0 predsokratovskim filozofima potjeéu prije svega iz odlomaka ili citata iz njihovih djela, koji variraju od jedne Iratke regenice u sludaju Anaksimandra (i moda ak ni toliko kod Anaksi- mena) do gotovo cjelovitog Parmenidovog djela Istiniti put. Drugo, kod Platona je prisutno povremeno spominjanje i komentiranje predsokratskog rmisijenja, a sistematinie izlaganje i kritiku nalazimo kod Aristotela, Ko- natno, postoje post-aristotelovski podaci koji se (uz par iguzetaka koji ée biti spomenuti u razmatranjima o izvorima za pojedinaéne filozofe) bazi- raju na kratkim i ponekad iskrivljenim izvacima iz Teofrastovih spisa, gdje iskrivlienja Eesto imaju oblik prilagodbe stoiékom misljenju. Nazrijeti duh arhajske Gréke kroz ovaj veo primarni je zadatak istrazivanja predsokrato- vaca. Koliko je to vrijedno truda vige od bilo koga drugoga imao je prigodu iskusiti Hermann Diels, koji je pred kraj Zivota, u posthumno objavljenom predavanju, izjavio: ‘Smatram se sretnim sto mi je bilo omoguéeno pred- sokratoveima posvetiti najbolji dio mojih moéi.” Za dodatne detalje Gitatelji se upucuju na gore spomenuto Kitkovo diclo. Uz to, procjena povijesnih Teofrastovih spisa, pouzdanija od ranijih prikaza, sadréana je u knjizi C. H. Kahna Anaximander, 17-24 "leachate mich pk, das es mir erginnt wa, den besten Tell miner Kraft den Vena tikern widen av kan! (Neue abe Mss Alri, 1923, 73), xivPoPIS KRATICA COpéenito, naslovi djela koja su citirana u tekstu nisu skraéivani u mjeri koja bi oteZala njihovo prepoznavanje. Ipak, na neke periodike publika- cije i knjige koje su opetovano citirane pozivam se na sljede¢i nagin STRUCNT CASOPIS! AIA American Journal of Archaelogy AIP American Journal of Philology CP Classical Philology CQ Classical Quarterly CR Classical Review JHS Journal of Hellenic Studies PQ Philosophical Quarterly REG — Revue des Etudes Grecques TAPA Transaction of the American Philological Association OSTALA DIELA ACP H.Cheriss, Arisitle's Criticism of Presocratic Philosophy CAH Cambridge Ancient History DK __Diels-Kranz, Fragmente der Vorsokratiker EGP J. Burnet, Early Greek Philosophy HCF GS. Kirk, Heraclitus: the Cosmic Fragments KR GS. Kirk and J. B. Raven, The Presocratic Philosophers LSJ Liddel-Scott-Jones, A Greek-Englsh Lexicon, 9:th ed OCD — Oxford Classical Dictionary RE Realencyclopsidie des klassischen Altetums, ed. Wissowa, Krollet al TEGP W. Jaeger, Theology of the Early Greek Philosophers ZN _ E, Zeller, Die Philosophie der Griechen, ed. W. Nestle xvL UVOD I SAZETAK Pisati povijest gréke filozofije znaéi opisati razdoblie oblikovanja naseg vlastitog mijenja,stvaranje okosnice na kojoj je ono potivalo sve do druge polovice devetnaestog stoljeéa. Otkriéa o prirodi tvari (ako se jo8 uvijek mote koristti taj termin), velifini i naravi univerzuma, i ljudskoj psyche, Koja su znanstvenici ostvarilitijekom posljednjih stotinu godina, zaista st. tako revolucionarna da mogu rezultirati radikalnim preoblikovanjem na- Seg temeljnog svjetonazora. No, bez obzira na Ginjenicu da su ona jo8 uvijek 1 procesu tako brze promjene da je teSko vidjeti Sto ée biti taj novi okvir misljenja, konzervativnost obiénih ljudskih umova jaméi da Ge mnogo nog Sto je sadrZano unutar tog starijeg syjetonazora nastaviti odredivati nate opée pretpostavke jo$ dugo vremena, Cak ée i moderni filozof prirode Koji proutava zapise najstarijih europskih mislilaca ustanoviti kako s njima ima vie toga zajednitkog nego Sto je ofckivao. Upravo te fundamentalne i bezremene znaéajke velikog dijela grékog misljenja tine vrijednim poku- aj da ga se iznova izlozi suvremenom fitatelju. Postoji i druga strana medalje. $ Greima stojimo na poéetku racional- nog misijenja u Europi. Otuda slijedi da nas treba zanimati ne samo ra- cionalno utemeljeno obrazlozenje manstvenih opazanja, nego i pracenje njegovog pojavijivanja iz magle pred-znanstvenog doba. To pojavijivanje nije iznenadno, nego sporo i postupno. PokuSat Cu opravdati tradicionalnu tvrdnju da Talesa treba smatrati prvim europskim filozofom:; ali neéu pri- tom tvrditi da je jednim skokom prijedena granica izmedu predracionalnih, mitskih ili antropomorfnih koncepeija i éisto racionainog i znanstvenog svjetonazora, Takva jasno odredena granica nije postojala, a ne postoji ni danas, Osim uvida u ono Sto predstavija trajnu vrijednost u grékoj mis, neophodno je spoznati i tinjenicu da se dobar dio latentne mitologije jos nastavlja sklanjati ispod onoga Sto izgleda kao évrsta struktura racional- ‘nog uma. Prirodno, ovo je u veéoj meri ofito w ranijem periodu, no Sak i Aristotel - kojem usprkos svim njegovim kritiéarima tijekom povijesti u dobroj mjeri dugujemo neophodne temelje za apstraktne koncepte na ko- jima je zasnovano naSe mi8ljenje — ima neka évrsta stajaliSta koja u nama pobuduju Sudenje: primjerice, uvjerenje da su nebeska tijela Ziva bi¢a, vjerovanje u posebnu savrSenost cirkularnost ili sferitnosti, i neke éudno- vate pojmove prvotnosti broja tri, koji jasno prethode potecima filozof- skog milena.(Ovo nije osuda mita kao neistinitog po sebi. Njegove prite i metafore wu ranom su stadiju civilizacije bile jedini dostupan (i utinkovit) natin iz- rabavanja dubokih i univerzalnin istina. U kasnijem ih razdoblju zreo rel gijski mislilac poput Platona moze odabrati namjerno, i kao kulmin racionalno zasnovanog argumenta, kako bi priopcio iskustva i vjerovanja Gija su realnost i uvjerijivost stvar uvjerenja koja izmiéu logitkom dokazi- vanju. To je pravi mit, i njegova valjanost i vaznost ne dovode se u pitanie. ‘Opasnost podinje kad Ijudi vjeruju kako su sve to ostavili iza sebe i kad se oslanjaju na znanstvenu metodu temeljenu samo na kombinaciji opazanja i logitkog zakljudivanja. Nesvjesno zadréavanje nastijedenih i iracionalnih nagina miiljenja pod plaStem racionalnog tada postaje prepreka a ne po- mo€ u traganju za istinom. Raziog zasto ovo istidem na potetku jest taj Sto je implicitno prihva- Eanje mitskih koncepata navika koja nikad potpuno ne gubi snagu. Danas, je Gak u veéoj meri prekrivena slojevima terminologije racionalnih disci plina nego Sto je to bio sluéaj u staroj Grékoj. Ovo je éini tezom za primje- Givanje i zato jo8 opasnijom. Bez obezvrjedivanja veliéanstvenih postignuéa Grka na podrugju filo- zofije prirode, metafizike, psihologije, epistemologie, etike i politike, moze- mo primijetiti da su oni, upravo stog Sto su bili pioniri, mnogo blizi mit- skim, magijskim ili proverbijalnim izvorima nekih od principa koje su sma- trali neupitnima, dok mi mozemo posve jasno uotiti te izvore; a to opet baca sumnju na vjerodostojnost nekih od principa koje mnogi danas priha- éaju sa sliénom neupitnoséu. Primjeri su ovih aksioma u misijenju Grka pretpostavka najranije 8ko- Ie u Miletu da je zbilja jedna, nagelo da sliéno priviadi ili djeluje na stiéno (za éiju se podrsku atomist Demokrit nije wzdignuo iznad citiranja poslovi- ce ‘svaka ptica svome jatu leti’ i jednog Homerovog stiha), i ranije spo- ‘menuto uvjerenje o primatu i savrSenstva kruznog oblika i kruznog kre- tanja, koje je bitno utjecalo na astronomiju sve do Keplerova doba, Nije teSko otkriti populame, neznanstvene izvore ovih opéih naéela, no Sto je s nekim naéelima uz koja pristaju suvremeni znanstvenici, il su uz njih done- davno pristajali? Profesor Dingle citira sljedeée:! ‘Priroda prezire vakuum’, “Univerzum je homogen’ (usporedimo premisu Mile¢ana),‘Priroda uvijek djeluje na najjednostavniji nadin’. Nije samo u antitkom svijetu bilo toéno da je, kao Sto on kaze, ‘Univerzum, umjesto da bude kriterij, postao kalup, prije svega skrojen po volji istrazivaéa i onda Kori8ten za davanje laénog, oblika stvarima iskustva’. 7 The Scone Aavenare (Poma, 1952), 168.Povijest gréke filozotije prikladno je podijeliti na razdoblja koja poka- zuju istinsku razliku u stajalistima i interesima, i koja djelomigno odgova- raju promjenama izvanjskih ckolnosti i natina Zivljenja. Ona se takoder razlikuju prema lokalitetima centara iz kojih su na gréki svijet vrSeni glavmi intelektualai utjecaji. No, ako prihvatimo ovakvu podjelu, vazno je ne izgu- biti iz vida jednako stvaran kontinuitet Koji odlikuje razvoj misijenja od Mileéana do neoplatonigara. Da bismo pokazali ovaj kontinuitet, vrijedno je truda pokuSati dati kratak prikaz razvoja gréke filozofije prije nego 8to je nastavimo detaljno razmatrati. Na sledeéih nekoliko stranica iznosimo zemljopisni prikaz zemlje koju trebamo istraditi, a uvijek je dobro pogle- dati Kartu prije samog polaska na putovanje. [Naa je paZja prvo usmjerena na istoénu granicu grékih naseobina. Tu, u Joniji, na zapadnoj granici Male Azije pod viadavinom Lidijaca i Per- zijanaca, u Sestom stoljecu prije Krista, dogodilo se nesto Sto nazivamo povetkom europske filozofije. Ovdje se s Miletskom Skolom otvara prvo, ili predsokratovsko razdoblje nase teme. Ovi Ijudi, stanovnici jednog od naj- vecih i najbogatijin gr&kih gradova, s brojnim kolonijama i razgranatim stranim kontaktima, bili su obdareni neutaZivom znatizeljom u pogledu naravi vanjskog svijeta, procesa kojim je on dosegnuo svoje sadainje stanje { svoju fizi¢ku strukturu. U pokuSajima da zadovolje ovu intelektualnu Zud- rnju za znanjem oni ni u kojem sludaju nisu iskijudivali moguénost boZan- skog djelovanja, no pritom su dosli do shwvaéanja Sto su se jako raztikovala od politeizma koji je previadavao u grékom drustvu njihovog vremena. Vjero- vali su da je svijet proizaSao iz prvotnog jedinstva, i da je ta jedna pratvar jo8 uvijek permanentni temelj sveg njegovog bitka, iako se sada pojavijuje u razlititim oblicima i manifestacijama. Te su promjene objaSnjavane kao rezul- tat vjetnog kretanja pratvari uslijed sebi svojstvene esencijalne Zivosti, a ne zbog bilo kakwog vanjskog utjecaja. Razlika izmedu materjalnog i uzroku- judeg naéela joi se uvijek nije osje¢ala, i prvotnom se biGu’, buduéi da je Zivjlo vjetno i bilo uzrognikom kako viasttog kretanja i promjene, tako i cijelog uredenog svijeta zemlje, neba i mora, prirodno propisivao epitet‘bodanskog” Krajem Sestog stolje¢a, filozofski je poticaj prenesen s istognih na za- padne granice grékog svijeta, seobom Pitagore sa Samosa u gréke na- seobine u juinoj Italij. Zajedno s fizitkim premjestanjem, dogodila se i promjena duha, Otad pa nadalje, jonski iitalski ogranak filozofije razvijali su se na razliite nadine, iako ova podjela nije tako jasno definirana kao sto su 10 pretpostavijali neki kasniji gréki uéenjaci i Klasifikatori, a bilo je i neéto uzajamne razmjene utjecaja, kao kad je, primjerice, Ksenofan iz azi- jatskog Kolofona slijedio Pitagorin put i naselio se u Veliko} Grékoj. Sto se Top pre engl ‘ety,tide Pitagore i njegovih sljedbenika, promjena duha utjecala je ina motive i na sadréaj njihove filozofije, Od zadovoljavanja tiste Zelje za znanjem i ra- umijevanjem, njenom je svrhom postalo polaganje intelektualnih temelja za religiozni natin Zivota; i u sebi je poprimila manje fizi¢ki, apstraktniji i vige matematicki karakter. Prougavanje materije ustupilo je mjesto prouéa- vanju oblika, Taj su logigki trend na zapadu slijedili Parmenid iz Eleje i njegova &kola, a njegov je vhunac postignut u Parmenidovu uéenju da se pravi bitak ne nalazi u fizitkom svijetu zato Sto bi iz premisa "To jest’ i ‘To je jedno’ (za koje se mode reti da su bile temelj kozmologije Mileéana; u svakom slugaju Parmenid je tvrdio da druga slijedi iz prve), kao jedini valjani zakljuéak proizlazilo potpuno poricanje fizitkog kretanja i promje- ne. Razum i osjetila davali su proturjegne odgovore na pitanje: ‘Sto je stvarnost?’, a prednost je trebalo dati razumu. Gotovo istovremeno, ili malo ranije, osebujni i enigmatigni Herakiit iz, Efeza takoder je napredovao prema sudbonosnoj podjeli izmedu razuma i osjetila. Nauéavao je da je ludost ostanjati se na osjetiina opazanja ne- proyjerena prosudbom razuma, njihovog zakonitog tumaéa, no nije otiSao tako daleko da bi ih apsolutno odbacio kao Sto je to uradio Parmer Nasuprot Elejcima, koji su poricali sama moguénost kretanja, on je ciel prirodni svijet promatrao kao vjeéni ciklus strujanja i mijene, Nemoguée je bilo mirovanje, a ne kretanje. Svaka prividna stabilnost bila je samo rezul- tat privremenog zastoja medu suprotstavijenim napetostima koje su ne- prestano bile na djetu. Vjetan je samo logos, koji je u svom duhovnom as- pektu racionaino naéelo koje vlada kretanjem univerzuma, ukljuéujuei za- kon cikliéke mijene, Ta je odrednica (‘u svom duhovnom aspektu’) nuzna zato Sto se u ovom ranom stadiju misljenja nista joS ne shvaéa kao stvarno ako se na neki naéin fizitki ne manifestira, te je tako logos blisko povezan sa supstancijom koja je u Heraklitovom svijetu imala odredenu vistu prven- stva, to jest § vatrom, ili ‘onim vrucim i suhim’. Originaine i paradoksalne filozofije Heraklita i Parmenida imale su ‘znatajnog utjecaja na Platona, Ostatak predsokratovskog razdoblja bio je obiljeZen naporima filozofa prirode da prelaskom od monizma na plural zat izbjegnu Parmenidov neugodan zakljutak. Ako je monisti¢ka hipoteza vodila do poricanja realnosti otigledne raznolikosti svijeta koji nas okruzu- je, onda je ta hipoteza trebala biti odbatena u korist fenomena. To je bilo razmisljanje Empedokla, Anaksagore i atomista. Empedoklo je bio Sicili- janac, i kao drugi filozofi Velike Gréke kombinirao je svoje traganje za prvotnom naravi stvari sa zahtjevima duboko religioznog svjetonazora, kkojem su narav i sudbina fjudske duse bili temeljni interesi, Njegov je ‘odgovor na Parmenidovu filozofiju bio u supstituciji éetiri temeljne tvari ili elementa (zemlja, voda, zrak i vatra) umjesto monisti¢kog nacela Mile- 4Gana, Anaksagora je iz Male Azije donio duh jonske fizike u Atemu, adje je 4ivio u vrijeme Sokrata i Euripida, i utivao u prijatelistvu Perikla i njegova Kruga. Njegovo je nautavanje 0 materiji sastavijenoj od neogranienog broja kvalitativno razligitog ‘sjemenja’ bilo na pola puta prema kulminaciji ove pluralistidke fizike u atomizmu Leukipa i Demokrita Zanimijiv rezultat beskompromisne Parmenidove logike filozofe je su- ‘ofavao s problemom uzroka kretanja. Na svom potetku, racionalno je misljenje od mitologije naslijedilo shvaéanje da su svi fizitki entitett u odredenom stupnju Zivi. O odvajanje duha i materije jo8 se nije mislilo, i mileéanskim monistima zato je bilo prirodno pretpostaviti da je jedinstve- na prvotna supstaneija svijeta - voda ili magla ili sto god to bilo — bila uzrotnik viastitih transformacija. Nisu smatrali da je to ne8to Sto iziskuje objaSnjenie, ili da bi bilo tko mogao traditi odvojeni uzrok kretanja. Inte~ lektualne mane ove naivne kombinacije materije i duha, pokretanog i po- kretaéa, u jednom materijalnom entitetu, postaju o¥igledne veé kod He- raklita, Dovodeéi svijet takoreéi do potpunog zastoja, Parmenid je time po- taknuo zakljutak da je kretanje fenomen koji zahtijeva viastito objatnjenje, te kod kasnijih predsokratovaca vidimo ne samo promjenu od jedinstva do pluraliteta fiztkih elemenata, nego i pojavijivanje uzroka kretanja pored i odvojeno od samih elemenata koji se kresu. Empedoklo je, potaknut potrebama viastitog moralnog i religijskog, jednako keo i fizikalnog sustava, postulirao dva takva uzroka, koje je na- zvao Ljubav i Sukob. U fizitkom svijetu, oni se na mehaniki nagin koriste a bi uzrokovali naizmjence spajanje sa svakim od Seti elementa, i odva- janje od svakog od njih, pomotu éega je stvoren kozmos. U religijskoj sferi oni omoguéuju moralni dualizam jer su uzroci dobra odnosno zla. Anaksa- gori su Platon i Aristotel odavali priznaje kao prvom Zovjeku koji je us- twrdio da je Nous, Um, pokretaé kretanja koja su dovela do formiranja koz~ mosa od sigusnih spermata materije koji su, prema njegovom gledistu, bili njegovi materijalni sastavni dijelovi. Osim toga, on je izrtito insistirao na transcendentnom karakteru ovog Nous-a, Koji je ‘postojao sam i po sebi? i ‘nije bio pomijeSan ni sa ¢im drugim’. Leukip i Demokrit nisu kao uzrok kretanja uzimali nti jedan odvojeni postoje¢i entitet, poput Empedoklovih suprotstavijenih sila ili Anaksagori- nog Nous-a, na isti pozitivan natin kao i sami elementi. Stoga ih je Aristo- tel optuzio da su zanemarili cijeli problem uzroka kretanja. No njihov je odgovor zapravo bio suptilniji od drugi, i u duhu znanstveniji, Problem je djelomice bio u tome sto je Parmenid poricao postojanje praznog prostora, oslanjajuti se na apstrakini argument da ako Bitak jest, praznina moze biti samo prostor gdje Bitak nije. Ali, nista ne postoji osim Bitka, i re¢i za Bitak da ‘to on nije’ logitki je nemoguée. Praznina nije Bitak, i zato ne egzistira Suprotstavijajuéi se Parmenidu na njegovom viastitom podruéju, zdravora- 5zumsko razmisljanje atomista tvrdilo je da ‘ne-Bitak egzistira onoliko ko- liko i Bitak’;t. buduéi da je Bitak i dalje bio poiman kao ono sto je vezano uz tjelesnu egzistenciju, oni su zakljuéili da mora postojati mjesto koje ne zauzima tijelo. Oni su pretpostavili da je ukupnost realnosti sastavjjena od sitnih évrstih atoma koji plutaju u beskonaénom prostoru. Jednom kad je ova slika postala osvijestena i eksplicitna, kao Sto se to sada po prvi put do- godilo, materija je takoreéi oslobodena, pa se moda moglo éiniti logiénim pitanje koje se odnosilo na atome oslobodene u beskrajnom prostoru: "Zasto bi oni trebali mirovati?” kao i ‘ZaSto bi se trebali kretati?” Tako im 2bog toga ne odaje priznanje, Aristotel dolazi blizu sri njihovog dostig- rnuéa kada kaze da su atomisti ‘utinili prazninu uzrokom kretanja’’ Da bi se ovo shvatilo kao istinska vrijednost, potrebno je razumjeti kakav je odvaini korak bio pretpostaviti postojanje praznog prostora usprkos novo} Parmenidovoj logici. Postupno osvjeStavanje problema prvog uzroka kretanja, neodvojive povezano 5 odnosom izmedu tvari i Zivota, jedna je od glavnih niti koje treba pratiti u tumatenju misljenja predsokratovaca. U doba Anaksagore i Demokrita, u Ateni se pojavila promjena koju su u Starom vijeku uglavnom povezivali uz Sokratovo ime, Od sredine pe- tog do kraja Getvrtog stoljeca prije Krista traje drugo glavno razdoblje, koje bi se po misljenju vecine moglo nazvati zenitom gréke filozofije. Sjediste mu je Atena, a nafistaknutije intelektualne lignosti su Sokrat, Platon i Aris- totel. Pomak interesa koji je oznaio potetak ovog razdoblja moze se opi sati kao pomak od univerzuma prema éovjeku, od zanimljivih intelektual- nih pitanja kozmologije i ontologije prema neodloznim pitanjima Ijudskog Zivota i ponaSanja, No nitifizitka strana mikrokozmosa nije bila iskljuéena. Sokratovi su suvremenici bili Hipokrat i najraniji od njegovih anonimnih sljedbenika koji su zajedno s njim stvorli impresivni korpus lijeéniskih i fiziologijskih spisa znanih kao Hipokratski korpus. U to je doba, prema Aristotelu, ‘istrativanje prirode stalo, a filozofi su svoju paénju usmijerili prema moralnoj praksi i politi¢koj misli'? Otprilike tri stoljeéa kasnije, Ciceron je tvrdio priblizno isto, Sokrat ‘e filozofiju prizvao s neba i naselio jeu gradove i domove ljudi’. On ju je ‘doveo u zivot zajednice, prisiljavajuéi je da se bavi pitanjima vrline i poroka, dobra i zla’. Ono Sto se dogadalo na nebesima bilo je daleko izvan naseg dohvata, a éak i da nije bilo tako, nije bilo od znataja za krepostan Zivot? Uistinu se moze tvrditi da je novi duh u Sokratu naSao svog prvog pra- vog filozofa, no reci da je on zapravo bio odgovoran za promjenu syjetona- TF 256 w2. 2 Par, 52828, Thaw 4,1 e 14 18zora matilo bi iéi predaleko, Uéenje sofista onog vremena bilo je u velikoj ‘mjeri vezano uz etiku i politiku, iu tome oni nisu trebali Sokratov potica). To su bili dani kad je Atena dostizala polititku zrelost, kad je preuzimala vodeéu ulogu unutar Gréke zahvaljujuci svom ponaSanju u Perzijskim rato- vima i osnivanju Delskog saveza koje je potom uslijedilo i kad je razvila de mokratski oblik viadavine koji je svakom slobodnom gradaninu davao ne samo pravo izbora vlastitih vladara veé i pravo da osobno glasuje o pitanji- ma javne politike pa éak i da sudjeluje u obnaanju visokih i vaznih sluZbi. Svatko je osjeéao potrebu da se osposobi za uspjeh u weurbanom Zivotu tog grada-dréave. Usporedno s rastom moéi i bogatstva Atene, rasla je i njezi- za arogancija u vanjskim odnosima, koja je, uz posliedice rata izmedu Grka i nesretan ishod pohoda na Siciiju (u ogima suvremenika neizbjezna odmazda za hybris), prouzrotila njezin pad u ruke njenog rivala Sparte Godine rata bile su iznutra obiljezene rastuéom korupcijom Periklove de- mokracije, ubilaéko okrutnom revolucijom oligarha, i povratkom demo- kracije u kojoj duh osvete nipotto nije bio odsutan. Svi su se ovi dogadaji 2bili a Sokratova Zivota, i stvorli su atmosferu stetnu za provodenje nepri- stranih znanstvenih istrazivanja. Za Aristofana, koji je bio dovoljno vjerno ogledalo misljenja vecine, filozofi prirode bili su beskorisna vrsta ljudi i prikladan predmet za ne uvijek dobroéudno ismijavanje. Stanje fizikalnih spekulacija samo po sebi je doprinijelo stavu da je vrijeme za zdravorazumsku reakciju protiv njih. U nedostatku preciznih ceksperimenata i znanstvenih instrumenata koji bi ih omoguéili, Ginilo se kao da filozofi prirode ne samo da ne objainjavaju svijet, nego se sve vi8e udaljavaju od njegova objainjenja. Nije iznenadujuce Sto je veéina judi suogena s izborom: vjerovati s Parmenidom da su mijena i kretanje ne- stvarni, ili vjerovati da se stvarnost sastoji od atoma i praznine (atoma koji nisu bili samo nevidljivi veé su im takoder nedostajale i ostale osjetilima zamjetljive osobine okusa, mirisa i zvuka koji su Ijudskom bicu znaéile sve) zakljucila kako im svijet filozofe malo toga moze reci, Istovremeno, neki su opreku izmedu odredenih stvari koje su bile ‘samo ‘konvencionalne” i ostalih koje su egzistirale‘u prirodi (bila ona po- sudena od fii¢ara ili jednostavno nesto Sto se snjima dijelilo kao dio opéeg duha vremena) spremno iskoristili kao temelj za napad na apsolutne vri- jednostiili bozansku kaznu u etiékoj sferi. Vriina je, poput boje, bila u oku promatraéa, nije ezzistirala ‘po prirod’. U raspravi koja je uslijedila, So- kerat je ulozio sve svoje snage u obranu apsolutnih vrijednosti koja je pro- ialazila iz njegovih paradoksa: ‘Vrlina je znanje’ i ‘Nitko svojevoljno ne éini lo’. Njegovo je stajalite bilo da je privlaénost dobrote neodoljiva svakome tko shvaéa njenu pravu narav, i neuspjeh u pokoravanju njenim standar- 1a moze biti samo posijedica nedostatka potpunog razumijevanja. U po- 7sledu ovog potpunog razumijevanja on nije tvrdio da ga je i sam postigao, nego da je za razliku od ostalih bio svjestan vlastitog neznanja. Buduci da je to barem bila polazi’na totka, i da je neopravdana samouvjerenost u po- ‘ledu etitkih stvari po njegovorn misljenju bila glavni uzrok nanofenja ne- pravde, on je sebi u zadatak uzeo uvjeriti jude u njihovo neznanje 0 naravi dobrote i tako ih pridobiti da, zajedno s njim, pokusaju tome doskoeiti. U ‘ostvarivanju tog zadatka, on je razvio dijalekticku i elenkticku metodu ar- ‘gumentacije kojoj kasnjifilozofi toliko puno duguju. ObjaSnjavanje izvanrednog utjecaja Sokrata na flozofiju koja je slijedila moramo ostaviti za kasnije. Ovdje se moze reti kako su skoro sve Kasnije Skole, bilo da su ih utemeljili njegovi viastti uéenici, bilo da su, poput stoiciz- ma, utemeljene dugo nakon njegove smrti, bile one dogmaticke ili skeptitke, hedonistitke ili asketske, Sokrata proglaSavale glavnim izvorom sve mudrosti ukljucujud i vlastitu. Ovo w najmanju ruku upucuje na to da Gemo pogriesiti ako njegov utjecaj pokuSamo pojednostavniti. Skole koje su utemeljilinjegovi nepostedni uéenici ukljucuju logitki domisljate Megarane, Kirenjane koji su voljeli ulitak i motda asketske Kinike, kao i Platonova Akademiju, no mi samo 0 ovo} posljedinjoj imamo nesto vise od fragmentarnog zanja Sokrat je svojim nasljednicima ostavio neke od najtezin intelektualnih problema. Moze se éiniti kako je, u pozivanju Ijudi na traganje za ‘pravom naravi dobrote’ kao jedinim zahtjevom ispravnog divijenja, on prije éinom vjere negoli éinom razuma odluéio (a) da dobrota ima ‘pravu narav’, (b) da je Covjekov duh mode zahvatiti, (c) da ée njeno intelektualno zahvaéanje biti jedan u potpunosti dovoljan poticaj za pravilno djelovanje u praksi. No to, opisano modernom terminologijom, znadi postaviti temelina pitanja ontologije, epistemologije, etike i psihologije. Kad je rijeé o problemu sadrZanom u prijeporu ‘priroda ~ protiv ~ konvencije’ suvremenicima bi se ‘moglo prije uéiniti da se kao dokazano uzima nesto Sto nije dokazano nego kkao njegovo rjeSavanje. Odluéan braniti i prosiriti nauéavanje svog utitelja, Platon je svojim univerzalnijim genijem, iako nije imao imena za upravo spomenute su- vremenije grane filozofije, utkao nesto od svake od njih u izvanrednu tapiseriju svojih dijaloga. Dobrota je imala stvarnu narav jer je stajala na Gelu svijeta ‘ideja’!. One su bile idealni entiteti koji imaju supstancijalnu copstojnost onkraj prostora i vremena, i tvore savrSene obrasce prema ko- jima su bile oblikovane prolazne i nesavrSene predodabe istina u etidkim, matematitkim i ostalim sferama koje su sve to mi susreéemo u ovom svijetu, Znanje je moguée zbog toga Sto je, kako su tvrdili pitagorovei i rugi religiozni uditelji, judska duSa (kojoj je intelekt za Platona bio najvisi 7 Op pre. eh. armsi najbolji dio) besmrtna, te ona stalno iznova ulazi u smrtna tijela, Izmedu svojih inkamnacija ona se suogava s vjetnim idejama. Kontaminacija tjele- snim otupljyje sje¢anja na njih, koja mogu biti zmova probudena iskustvom njihovih nesavréenih i promjenjivih predodzbi na zemlji i, nakon sto je tako krenula na put, filozofska dusa moze, éak iu ovom Zivotu, ponovno zabvatiti veliki dio istine pomotu procesa rigorozne intelektualne i mo- ralne samodiscipline. Filozofija je usmjeravanje volje i emocija kao i in- telekta, Dusa ima tri dijela, po2udni, voljni ii impulzivni, i razumni. Eros, ili libido svakog od njih upravijen je prema drugoj visti predmeta (tje- lesnom zadovoljstvu, poéastima i ambiciji, mudrosti). U dusi pravog filo zofa dvama nizim dijelovima nije dozvoljeno prijeci granicu njima svoj- stvenih funkeija; koligina erosa usmjerena prema njihovim predmetima je ‘umanjena, i s odgovarajucim poveéanjem u snazi usmjerava se prema cilje- vima razuma, koji su znanje i dobrota. Na taj nagin sokratovski paradoksi dobivaju Siru psiholosku osnovu. Platon nije bio statigan duh, Ono Sto sam dosad rekao uglavnom opisuje njegova uyjerenja u srednjoj dobi njegova Zivota onako kako su ona izrazena u velikim dijalozima tog razdoblja, posebno u Menonu, Fedonu, Drfavi i Gozbi. Otuda je ponikla njegova polititka teorija, aristokratska i autoritara, Kasnije shvaca kako doktrina o vjeénim, transcendentnim ide- jama, koju je prihvatio s donekle religioznim entuzijazmom, nameée ozbilj- ne intelektualne probleme. Kao teorija spoznaje ta je doktrina iziskivala dalje istrazivanje, a ni relacije izmedu ideja i pojedinaénosti, ili izmedu jedne i druge ideje, nije bilo lako racionalno objasniti, Platon se nije ustru- Eava0 pozabaviti ovim problemima, ito ga je navelo na stvaranje kritiékih spisa koji prema gledi8tu nekih filozofa dvadesetog stoljeéa gine njegovo najvainij filozofsko postignuée, osobito Parmenid, Teetet i Sofst. Parmenid na niz teSkoéa sadréanih u teoriji ideja ukazuje, ne nudedi rjeSenje. Teetet je istraZivanje o naravi znanja, a Sofis, u raspravi o metodama klasifikacije, 0 vezama izmedu najobuhvatnijih ideja, io razliitim zmagenjima ‘ne-bitka’, postavija temelje za mnoga buduéa djela s podruéja logike. laton je do kraja zadrZao teleolosko i teisticko glediste o prirodi. Ti- ‘mej sadr2i kozmogoniju kojoj je cilj pokazati primat osobnog uma u stvara- aju svijeta, — kojeg je Bozji um zasnovao tako da bude najbolji od svih mo- guéih svjetova. Ipak, Bog nije svemoéan. Svijet mora uvijek biti manje savrien od svojeg idealnog model buduéi da ono od ega je sastavijen nije stvoreno od strane Boga veé dano, te sadr#i neumanjivi minimum tvrdogla- vo iracionalne ‘nuznost’. Da je svijet proizvod inteligentnog plana ponov- 1no se tvrdi u njegovom posljednjem djetu, Zakonima, kao vrhuuncu detaljne zakonodavne sheme. Njegov je cilj potkopati sofistiéku antitezu prirode i zakona: zakon je prirodan, i ako je ‘zivot prema prirodi’ ideal, onda bi to trebao biti Zivot wz postivanje zakona.Aristotel je dvadeset godina bio Platonov prijatelj i uéenik, i to je ostavilo neizbrisivog utjecaja na njegovu misao, Buduei da je njegov vlastiti filozofski temperament bio znatno drugaéiji od onog koji je odlikovao nje- 0v0g uitelja, bilo je neizbjedno da se u srcu njegove filozofije prepoznaje ton sukoba. Njegov vise praktitan mentalitet nije imao potrebe za svijetom transcendentnih entiteta koji je vidio kao puko vizionarno dupliciranje stvarnog svijeta iskustva. Veoma se divio svom sunarodnjaku, Traéaninu Demokritt, i lako je zamisliti kako bi, da nije bilo Platona, atomistiéki po- led na svijet kao na sluéajno spajanje atoma mogao dodivjeti izvanredan Tazvoj U njegovom ostrom i znanstvenom umu. Umjesto toga, on je kroz cijeli Zivot od svog akademijskog nastjeda zadréao i teleologijski svjetona- zor i shvaéanje 0 najveCoj vaznosti forme koje je ponekad vodilo do po- teskoGa u razradi njegove viastite interpretacije prirode. ‘Svaki je prirodni predmet spoj materije i forme pri Gemu ‘materija’ u svom apsolutnom smislu znati ne fiziéko tijelo (jer svako fizicko tijelo po- sjeduje u odredenom stupnju formu), veé potpuno neogranigen supstrat Koji je bez. neovisne egzistencije, ali se logiéki zahtijeva kao ono demu su forme imanentne. Imanentne forme zauzimaju mjesto transcendentnih Platonovih ideja.! U svemu je sadrZana teZnja za razvojem viastite spe- cifiéne forme, kao Sto se najjasnije vidi u organskom napredovanju od sjemenke do bilike ili od embrija do odrasle jedinke. Proces se takoder moze opisati kao razvoj od potencijalnosti do aktualnosti. Ova podjela egzistencije na potencijalnu i aktualnu bila je Aristotelov odgovor na Par- ‘menidovo poricanje promjene koje se temelji na tvrdnji kako nigta ne moze postati bilo izvan onoga Sto jest ili onoga sto nije. Na vrhu scala naturae egzistira Sista aktualna forma, koja kao savrSeno Biée nema udjela u materi ili potencijalnosti; ij. Bog. Njegova je egzisten- cija nuéna po natelu da niti jedna potencijalnost ne dolazi do aktualnosti ‘sim pomocu nazotnosti veé aktualnog biéa: u fizi¢kom stvaranju, sje- ‘menku,prvo proizvodi zrela biljka, dijete mora imati oca. (Za Aristotelovu teleologiju temeljno je da koko’ dolazi pri jajeta.) Na ovoj razini, aktu- alno i potencijalno samo su relativni pojmovi, no odréavanje teleoloskog uredenja cijelog Univerzuma iziskuje savréeno i apsolutno Biée. Za Aristo- tela, kao i za Platona, teleologija implicira da aktualno egzistira telos, konaéni posljednj i djelatni uzrok za esenciju stvari kao i za pojedinagne i relativne uzroke koji su na djelu unutar odvojenih vista U svojoj viastitoj naravi Bog je cisti um ili intelekt, jer to je najvisi tip biéa i jedino Sto moze biti pojmljivo kao ono ito egristira odvojeno od ma- ‘Op. rev, Gv w seen hors is Yom iz 0 to se uvastm prievadime Pe toon mai di 'ObGe zn Arstotslove oun” (blk). 10teri. On nije namjeran stvoritel, jer bilo kakva briga za svijet formi-u-ma- teriji mogla bi umanjiti njegovo savrSenstvo i na ovaj ga ili onaj natin uklju- iti u potencijalno. No, njegova egzistencija je dovoljna da dr2i u pokretu (a ne da ‘stavja u pokret, jer je 2a Aristotela svijet vjetan) eijelisvjetski poredak aktiviranjem univerzaine i naravne teznje ka formi. Drugim rije- ima, sve teéi u okviru vlastitih ogranitenja imitirati Bozje savréenstvo. Fizitki, njegova egzistencija vodi izravno do kruénih kretanje potaknutin inteligencijama koje pokreéu nebeska tijela, koja zauzvrat éine moguéim procese zemaljskog Zivote. Prema ovom stajalistu, Ijudski rod postojtvibe- struko udaljen od Boga, no posjedovanje razuma daje mu jedinstveni po- Jo%aj, neku vrstu izravne linije komunikacije. Na taj je natin put intelektu- alne kontemplacije, filozofije, 2a éovjeka natin ostvarenja njegove prave naravi. Za njega, kao i za ostatak prirode, pritodno je razviti aktivnost svog najviSeg dijela,teZti realizaciji svoje specifitne forme. Za njega, a razliku od ostatka zemaliske prirode, to anati (kao sto Aristotel kaze u desetoj knjizi Eke) kultivirati bozansku iskru koju nosi u sebi. Napustanje transcendentnih Platonovih ideja imalo je dalekoseznih posljedica za etiku. Postojanje pravednost, hrabrosti, umjerenost itd, medu apsolutima ovog transcendentnog svijeta znaéilo je da su odgovori na pitanja Jjudskog ponaSanja vezani uz metafizitko znanje. Covjek moze djelovati is- pravno Gineéi Sto mu je reseno, oslanjajuci se na ‘maijenje’ koje su mu drugi usadili; no u tom sluéaju on ne posjeduje ‘znanje’o tome za8to se tako pona- Sa. Navela ispravnog ponaanja moraju biti sigumo utemeljena na évrstim principima, i zato trebamo filozofa koji je dugim i napornim vjedbanjem ponovno stekao svoju spoznaju o stvamosti, odnosno o apsolutnim idejama valina koje se samo bijedo odrazavaju u bilo kojem kreposnom &inu na zem- Ij. U Aristotela je sve to promijenjeno. Moralna vrlina i pravila ponaSanja leZe u potpunosti u podruéju kontingentnog. U prve duije knjige Enike on nas tak Sest puta podsjeca na navelo prema kojem se preciznost ne treba bez razlike traditi u svim predmetima i kako je neprimjerena u prouéavanju moralnosti, Kojojcilj nije znanje nego djelovanje. Reenica ‘mi ne pokusa- ‘vamo otkeiti Sto je vrlina, nego postati dobri ud’ ini se smitljeno upravije ‘nom Platonu i Sokratu, U psibologiji, Aristotel je duu definirao kao, u tebnitkom smisu i, formu’ tijela; tj. najvigu manifestaciju odredenog spoja form tere Koji je 2ivo bi¢e. Ovo, naravno, ne implicira epifenomenalisicko gle- diste. Tako neéto znaéilo bi izokrenuti njegovu filozofiju naglavce. Forma je prvotni uzrok i nije ni na Koji naéin ovisna o materiji. To ipak iskjutuje nauk o seobi dua koji je Platon dijetio s pitagorovcima. Aristotel se kloni pitanja o besmrtnosti, no éini se da je vjerovao u prezivljavanje, iako ne nuzno individuaino predivijavanje, nous-a, koji je naSa veza s boZanskim, i, kako se on jednom izrazio, jedini dio nas koji ‘ulazi izvana’. u‘Veliki dio Aristotelovog postignuéa jest znanstven, posebno u pogledu deskriptivnog i klasifikatorskog rada na podrugju prirodopisa, gdje Sirina njegovog znanja i valjanost njegove metode jo8 izazivaju divijenje onih koji se bave tim podrugjem, Identifikacija i opis vrsta bili su, naravno, zadaci prikladni geniju filozofa koji je, kao i njegov utitelj vidio stvamost u formi, ali je ipak otkrio tu formu u svijetu prirode umjesto da je otjera onkraj prostora i vremena. On je bio utemeljitelj prirodnih znanosti kao odvoje- nih disciplina, iako dvojbena prednost priznatog raskola izmedu ‘znanosti’ i filozofije jos lez u buduénosti. U logici, koju nije smatrao dijelom filozo- fije veé njenim organonom ili oradem, u veéoj se mjeri oslanjao na Platona nego Sto se to ponekad uvida. Ipak, tu kao i drugdje, njegov izvanredan dat za sustav i red vodi ga daleko iznad pukog preuredenja tudih ideja, i daje ‘mu mjesto pravog utemeljtelja formalne logike i znanstvene metode. Aristotel je bio utitelj Aleksandra Velikog, ostao je njegov prijatelj tijekom razdoblja njegovih osvajanja, i umro je manje od godinu dana nakon Aleksandrove smrti 323. On se stoga pojavijuje na pragu novog po- vijesnog poretka kojim je potelo treée glavno razdoblje gréke filozotij. Bez obzira na to je li Aleksandrov cilj bio uspostaviti syjetsku zajednicu (a to je pitanje oko kojeg se puno raspravija), on je uspio postiéi da nakon njegovog doba mali, neovisni i samodostatni gradovi-drZave, koji su inili esencijalnu okosnicu Klasiénog grékog Zivota i misljenja, izgube dobrim dijelom narav potpuno neovisne zajednice. Umrijev8i rano i nedovrSena posla, on je svojim nasljednicima ostavio prostrana podrudja Europe, Azije i Aftike, a oni su ih razdijelili na glomazna carstva kojima su monathisti¢ki Vladali. Promjene u svjetonazoru koje su sljedile te zna¢ajne vojne i poli- titke dogadaje bile su raznovrsne, iako nesumnjivo postupne. Sigurno je da Grci nisu lako ni brz0 napustili svoje vjerovanje u grad kao prirodnu jedi- nicu, zajednicu kojoj su pripadali i kojoj su dugovali svoju odanost. Tu su odanost lokalnim zajednicama podréavali sami kraljevi-nasljednici, koji su postovali moé gradova-driava te i sami u njihovom ofuvanju vidjeli naj- bolje jamstvo za prezivljavanje helenske civilizacije okruZene egzotiénim utjecajima istofnih zemalja u koje ona sada bila presadena. Gradovi su zato jo8 imali izravnu kontrolu nad lokalnim odnosima i Zivotom svojih gradana, iako su bili nadgledani od strane srediinje viasti, i stari polititki duh Grka bio je odréavan na Zivotu, iako je neizbjezno, kako je vrijeme prolazilo, postao (kako je rekao Rostovtzeif) prije muncipalan nego poli- ticki u pravom smisha. Ujedinjavanje gradova u saveze posebice na kopnu, dogadalo se kao posljedica rastuée svijesti o jedinstvu Helena. U ranom period novog doba nisu manjkali znaci optimizma i samo- pouzdanja, vjere u Ijudske sposobnosti i trjumf razuma, Golemo direnje hetenskog horizonta, moguénosti putovanja i trgovine s dotad malo pozna- 2tim i barbarskim dijelom svijeta, te otvaranje moguénosti za novi podetak u novim zemljama poveéali su osjeéaj aktivnosti i nade. No kako je vrijeme prolazilo, stalne politike borbe i ratovi medu dinastijama, i uznemiryjudi Uginak iznenadnih novih kontakata izmedu grékog i orijentalnog stila Ziv- Ijenja, jednako kao i djelotvorna asimilacija gradova u novim kraljevstvima, poéeli su stvarati osjecaj nesigurnostii tjeskobe, koji se, zajedno s ostalim ‘opéim osobinama tog razdoblja, ogledao u filozofii toga doba. Rastuci osje- aj nevainosti i bespomoénosti pojedinca, Eak i odavno ustaljenih drustve~ nil i politikih jedinica, pred mo€nim i nesavladivim silama koje kao da su oblikovale dogadaje bezlignom neizbjeZnoSéu sudbine, imao je na ljudski um utjecaj nalik ovom u naSe doba. S jedne strane, oni koji su se posvetili proutavanju imali su slobodu tragati za znanjem radi znanja, u Gemu su takoder mogli nai utotiste od nesigurnosti svakodnevnog Zivota, no to se nije manifestiralo u odvaznim i originalnim misaonim uzletima poput onih na povecima filozofije, Prouéa- vateljskim radom i posebnim znanostima, kojima su Aristotel i njegovi su- radnici postavili tako izvanredne temelje, marljivo su se bavili prvo u sa- ‘mom Liceju Ijudi poput Teofrasta (Aristotelova prijatelja i nasljednika) i Stratona, a potom u Aleksandriji, kamo je sam Straton odselio da bi posta uéitelj simu viadara Egipta. Ovdje je na potetku tre¢eg stoljeca prije Krista za dinastije Ptolemejevi¢a, vjerojatno na poticaj Demetrija iz Falerona, utemeljen Muze} s velikom knjitnicom i opservatorijem. Prog- nan iz. Atene, ovaj uéenjak-dréavnik, koji je bio Teofrastov prijatel i koji je gotovo sigurno pohadao Aristotelova predavanja, donio je duh Liceja na egipatski dvor Ptolemeja I oko 295. Nova i karakteristiéna osobina ‘ovog razdoblja bilo je ozbiljno, dobro dokumentirano prouéavanje pro’- losti, i u okviru toga Zivota i djela ranijih filozofa, Primjena znanosti na tehnologiju, posebno u vojnoj sferi, takoder je zamjetno napredovala u helenisti¢kom razdoblju. Postupni gubitak osjeéaja zajednistva i smanjena moguénost sudje- lovanja u javnom divotu, omoguéavali su intelektualcima vige slobode za prepustanje samotniékim proutavanjima i istrazivanjima no istodobno su izazvali opéi osjeéaj nesigurnosti, bescljnosti i otudenosti. U ranijim, kom- paktnijim dréavama pojedinac je u prvom redu bio gradanin, s jasno od- redenim pravima i duznostima i vlastitim mjestom u drustvu. Najveéa nje~ ‘mu poznata zajednica bila je ona u kojoj su i njega gotovo svi poznavali ‘Sve su druge zajednice bile strane, is njima se susretao samo kroz diploma- ciju ili rat. Njegov je svijet, poput Aristotelovog univerzuma, bio skladno ureden. Imao je centar i periferiu. Kako je napredovalo helenistitko doba, ‘on je sve vie postajao nalik demokritovskom atomu, besciljno plutajuéi u beskonaénoj praznini. U tom osje¢aju otudenosti, uobitajene nesreée po- 13put siromaSiva, progona, ropstva, osamljenosti i smrti dobivale su jo stra8nije oblike i dodivijavalo ih se s jo8 veéom zabrinuto8éu. Jedan je re- zultat toga, osobito u kastjjem helenistikom periodu, bila sve vea popu- larnost misterijskih religija, i grékih i stranih, koje su u ovom ili onom ob- liku obe¢avale ‘spasenje’. Kultovi te vrste, iz Egipta i azijskih zemalja, koji su Greima i ranije bli poznati, stjecali su sedbenike iz svih slojeva drus- twa. Naravno, to nije ostalo bez utjecaja na filozofiju. Za zadovoljavanje novih potreba pojavili su se novi sustavi, ji je deklarirani cil bilo postigi ono Sto se nazivalo ataraxia, nepomuéena mirnoéa, ili autarkeia, samodo- statnost. Filozofije koje su dominirale od kraja Setvrtog stoljeéa prije Krista bile su epikurejstvo i stoicizam. Postjednji je posebice postigao tako Siroko asprostranjeni utjecaj da bi ga se skoro moglo nazvati reprezentativaom filozofijom helenistigkog i gréko-rimskog doba. Oba su filozofska pravea svoju inspiraciju tradila u misliocima velikog kreativnog razdoblja koje je zavrsilo § Aristotelom. Zbog toga im ipak nije nedostajalo originalnosti, koja se narotito moze pripisai stoicizmu, Zaista, nie lako rei kada toéno jedan filozofski sustav prestaje biti sintezom ranijeg misljenja i postaje riginalna tvorevina. Malo tko ée Platonu poreéi originalnost, no njegova filozofija ipak moze biti opravdano predstavijena kao izviruéa iz promis- Ijanja rijeti Sokrata, pitagorovaca, Heraklita i Parmenida, Ono sto razlikuje helenisti¢ke sustave pri je, kao Sto sam naznatio, razlika u motivima. Fi- lozofija vise ne izvire, kao Sto su Platon i Aristotel ispravno tvrdili za njen potetak, iz osjeéaja Gudenja, Njena je funkeija osigurati dusi pojedinca u otigledno neprijateljskom ili ravnodusnom svijetu osje¢aj mira, sigurnosti i samodostatnosti. Zato je prirodno da su filozofi bili manje izravno zainte- resirani za pitanja kozmologije i fizike, i da su za fizitki kontekst svojih moralnih uéenja izabrali prilagodbu neke od postojecih shema. Na taj nagin u helenistiékom svijetu, premda u odredenoj mjeri promijenjena, i dalje tive promisljanja ranijih Skola fizitara, Epikur, koji je bio mladié kad su umrli Aristotel i Aleksandar, izdvaja religiju kao korijen duhovne slabosti. Najveéi pojedinacni uerok duSevne uuznemirenosti leéao je u strahu od bogova i onoga Sto Eovjeka éeka nakon smiti, Bilo je nedopustivo da Ijude proganja misao kako je Ijudska vrsta ‘osudena na milost i nemilost skupine hirovitih i judima slignih boZanstava koju je Gréka naslijedila od Homera, bogova éija je pakost mogla progoniti svoje Zrtve i nakon smrti. Demokritova atomistitka teorija, koja je nas- tanak Univercuma i svega Sto se u njemu dogada objainjavala bez postu- lata o bozanskom djelovanju, izgledala mu je kao nesto Sto istovremeno i izrazava istinu i oslobada Covjeka od strahova koji su ga najvise progonil Bogovi nesumnjivo postoje, no ako, u skladu s istinskom pobozno8éu, vje~ 4rujemo da vode Zivot mirnog i nepomuéenog blaZenstva, to iskijuduje pret- postavku da se oni bave Ijudskim ili svjetovnim stvarima. Dua (koja je sastavijena od narotito finih atoma) nakon smrti biva raspréena, Zato je budalasto bojati se smri, jer sve dok mi zivimo smrt nije prisutna, a kad dode mi vige ne postojimo i zato smo nesyjesni toga da je dosla. Za razliku od Demokrita, koji je gotovo sigurno postulirao potetno nasumigno kretanje atoma u svim smjerovima, Epikur je pretpostavljao da je neometano kretanje atoma jednoliéno u pogledu smijera i brzine, sto je Uuzrokovano njihovom teZinom. Svojom izvanrednom pronicavoséu anti- cipirao je otkriée moderne znanosti da u vakuumu sva tijela padaju jed- nakom brainom, neovisno 0 njihovim relativnim tezinama, no jos je wvijek ‘morao pronaéi objasnjenje za njihovo sudaranje i povezanost. PronaSao ga je u pretpostavci da u atomima postoji sila koja uzrokuje vrlo male otklone S njihove putanje u neodredenom yremenu i na neodredenim mjestima, i ‘ova je oéigledno neobjainjena hipoteza postala kljuénom postavkom nje- {gova sustava. Zajedno s njegovom teorijom o materijalnoj, atomskoj struk- turi uma, on ju je koristio za objasnjavanje slobodne volje, jer je, preuzima- jugi atomski sustay, bio odluéan po svaku cijenu izbjeci determinizam svo- ga prethodnika Demokrita. Vidjeti sebe kao roba sudbine, rekao je, gore je nego vjerovati starim mitovima o bogovima. Kao najvige dobro u Zivotu odredio je ‘uditak’, no bilo bi ga toénije opisati kao odsutnost boli. Preporuéao je ponasanje koje je bilo suprotno od wZivanja u tjelesnim nasladama, buduéi da prepustanje obilju hrane, piéa i ostalih tjelesnih zadovoljstava ni na koji nagin nije bilo prikladno za postizanje one ‘slobode od boli tijela i nemira duha’ u kojojiskljudivo lezi zadovoljstvo mudrog éovjeka. Takoder, ‘nije moguée Zivjeti ugodno bez da ivimo razborito, Zasno i pravedno’. (Ciceron je bio donekle u pravu kad je rekao kako je Epikur uspio obraniti svoju turcinju da je wtitak summum bo- num jedino tako sto je toj rijedi dao maéenje koje nitko drugi nije pre- poznao.) Iako ispravna, epikurejska etika bila je u odredenoj mjeri nega- tivna, da ne kazemo egoistitna, buduti da je postizanje mimoée duha, Sto je bio njezin cil, iziskivalo suzdréavanje od svih javnih duznosti i odgovor- nosti Ideal je bio “Zivjeti neprimijeéeno’. No iako je u pogresnim rukama mogla biti degradirana na razinu Horacijeve svinje, to flozofiji, onakvoj kakvu je Zivio i poduéavao Epikur, nije manjkalo ni intelektuatne hrabrosti ni moralne plemenitosti. Ipal usprkos njegovim argumentima koji su govorili suprotno, poruka nade i ut- jehe koja je podivala uglavnom na tvrdnji da smart znati potpuno gaSenje vetini ljudi nije se éinila kao nesto Sto nosi obeéanje spasenja. Njezina pri- Vlaéna snaga u usporedbi s misterijskim religijama nije bila velika. Istovre- ‘meno joj je njezin eksplicitai hedonizam, i postavijanje vrline na drugo 15mjesto u hijerarhiji dobara, donio neodobravanje drugih filozofskih Skola, Stoicizam je w svom distom obliku bio éak rigoroznija doktrina, no pokazao se sposobnim egzistirati na razliitim razinama i dobiti iru potporu, Stoici- zam je postao moéna privlaéna sila, posebice kad su ga Rimljani prilagodili Mlastitim idealima ponaSanja, Povecima novog helenizma obiljezjc je dala nacionalnost njegovog os- nivaéa, Zenona iz Kitije, koji uopée nije bio Grk nego fenitki Semit, kao Sto je to skoro sigurno bio i Hrizip iz Solija kraj Tarsusa koji je sistemati rao stoitko uéenje, Zenon se oftro suprotstavio ideji da je univerzum pro- dukt sluégja. Umjesto toga naSao je klicuistine u Heraklitovu kompleksu um-materija i u srediste svog sustava stavio je Logos, koji je svoje materi jalno utjelovljenje imao u vatri. Ovaj spoj uma i materije, 2a Heraklita pri- rodna pretpostavka, bio je za Zenona syjesna postavka koja je proizasla iz prouéavanja i eksplicitnog odbacivanja platoniékih i aristotelovskih oblika dualizma. Nista ne moze postojati bez materijalnog utjelovijenja. Kozmos je djelo providnosti koja sve stvari ureduje imajuéi dobro kao cilj, proizvod je svjesnog umijeéa, no njegov tvorac ipak nije transcendentan, BoZanska csencija prozima sve, iako ne svugdje jednakom istogom. Jedino u Sovjeku od svih sublunarnih stvorenja ona uzima oblik logosa, materijalno pred- stavljenog kao topli dah (pnezma). U vanjskim je nebesima ona jo8 &i8éa, sti vatreni um slobodan od nizih elemenata koji ga zagaduju na zemlji i oko zemlje. Buduci da posjeduje logos, koji manjka nizim Zivotinjama, Zovjek, iako je njegovo tijelo Zivotinjsko, dijeli najvi8i dio svoje naravi $ bodanstvom; i buduci da sve teZi Zivjeti u skladu sa svojom najboljom naravi, Zivot u skladu s logosom ispravan je cilj za Eovjeka. Odatle stoi¢ki ideal Mudraca, Koji je nauio da nista osim unutarnjeg ja nije vazno. Iz- vanjske stvari (2dravije, imovina, ugled), iako Zivotinjska strana Covjeka opravdava u stavijanju nekih ispred ostalih, istinski su nevaine. Biti u svo- joj nutrini ispravan jest sve Sto je vaino. Ova spoznaja o nevaznosti iz- vanjskih okolnosti gini Mudraca nepokolebljivo smirenim (autarkes), ito je jedino 8to je potrebno za sretan Zivot. Ne utitak, nego vrlina (izjednaéena s mudro8éu) jest najvige dobro. Dui je jedinstvo vratio Hrizip, koji je sveo porive i Zudnje na prosudbe (Ovo je dobro za mene’, itd.), gradeéi tako novi temelj za sokratovsko nagelo da je vrlina znanje. Vrlina je apsolut, poput pravednosti ili istine. Odatle stoitki paradoks da nema stupnjeva izmedu apsolutne dobrote ili mudrosti i apsolutne ludosti ili poroka. Savréeni je Mudrac izimno rije- dak, a svi su ostali budale, i ‘svi su grijesi jednaki. Ovo je bilo ilustrirano razligitim analogijama, primerice time da ée se Covjek utopiti bez obzira na to je li mu glava jednu ili nekoliko puta po Sest stopa ispod povriine 16vode.! Kao i sa izvanjskim stvarima, stoici su priznali da postoje postupci koji imaju stednju vrijednost od kojih su neki bolji od drugih, iako niti je- dan nije istinski dobar ili lo. Jedinstvenost vrline, i univerzalno fjudsko posjedovanje logosa, nosili su za stoike dalekosezni zakljucak da se mudrost moze jednako naéi u robova i ena, kao i u slobodnih muskaraca. Zaista, svi su liudi po prirodi slobodni i jednaki. Uz ovo je vezana stoiéka koncepeija iudske zajednice. Zivjeti u zajed- nici jednako je pritodan ljudski nagon kao i samoodréanje, a idealna je zajed- nica ona koja obulvaca cijelt Ijudsku vrstu, Kozmopolis ii svijet-gra, jer svi su [judi braéa, sinovi jecinog Boga. Cijela ideja lindskog bratstva, Cak i ako je nastala (Kako su neki tvrili) u umu samog Aleksandra, veliki dio svog razvoja i Sienja duguje nauavanju stoika. Treba ipak spomenuti da je ova koncepeija saztela vjerojatno tek nakon Zenona i njegovih siedbenika, i da je svoj vrhu- nac dosegia s Epiktetom krajem prvog stoljeéa nakon Krista. U meduvre- menu, éovjek ima odgovornost prema drZavi u kojoj se nalazi, iako se njeni zakoni mogu 1 velikoj mjeri razlikovati od naravnog zakona Kozmopolisa, Za razliku od epikurejstva, stoicizam preporuéuje aktivno sudjelovanje u Zivotu zajednice, i pokusava Greima vratiti neSto od osjecaja zajednistva koji se izgu- bio s nestankom neovisnih gradova-dréava, ‘Zenon i Hrizip dali su osobito znaéajne doprinose disciplinama episte- mologije, logike i filologije. Po prvi su put rasprave o prirodi i o uporabi jezika vodili judi koji su se stuzii grékim jezikom i bili ukorijenjeni u tradi- ciju grékog misljenja, no koji su ipak bili bilingualni, i kojima materinji jezik nije bio grEki, veé neki drugi. Oni su usvojili tadasnju podjelu filo- zofije na fiziku, logiku i etiku, no te su discipline bile ujedinjene a sustav integriran univerzalnim znaéajem logosa, Ova vitalna kozmiéka sila, ili bodanstvo, imala je dvostruku funkeiju, kao princip znanja i princip uzro- kovanja. Ponekad nas to podsje¢a na Platonovu Ideju Dobra, koju je on usporedio sa suncem kao nedim 0 emu ne ovise samo egzistencija i Zivot prirodnog svijeta, veé i naa percepcija tog svijeta pomoéu vida. Logos takoder ima odiglednu srodnost s hilozoisti¢kim nagelom nekoliko predso- kratovskih kozmologa uz Heraklita. Oni su voljeli re¢i da njihovo jedin- stveno naéelo, istovremeno i materija od koje je satinjen kozmos i djelatni uzrok njegova kretanja, i “zna sve stvari’ i ‘upravija svim stvarima’. Ipak, za Zenona mozemo reéi, kao i za Platona, da je, Koliko god on dugovao svo- jim prethodnicima, njegova sinteza proZeta novim duhom koji joj daje pravo da je neovisno od ostalih nazovemo jednim od velikih filozofskih sustava svijeta. ¥ Op. prev. engl. one fot, edna topo, caglesia mjera za dau, peda went od 3048 en “Fathom small uaa od 18 m, Sst stop 7Ovaj preliminarni pregled nema za ciljslijediti dalinji razvoj stoicizma. On je dobio novi zamah u drugom stoljecu prije Krista zaslugom Panetija iz Rodosa, koji je velikim dijelom odgovoran za njegovo uvodenje u Rim i nje- govu prilagodbu rimskim idealima i obrascima misijenja, Smatrajuéi Sokrata utemeljteljem sve novi filozofije, ugledao se na Platona i Aristotela ne ‘manje nego na Zenona. Po naravi praktigan Soyjek, prijatelj Scipiona i povje- snitara Polibija, Panetije je naglaSavao nuzost primjene stoiékih naéela u praksi. Njegove aristokratske sklonosti dovele su ga do odbacivanja ranije teorije 0 prirodnoj jednakosti svih Ijudi u Korist teorie 0 prirodnim razli- kama medu Ijudima, a njegovi odnosi s rimskim drutvom bili su zapravo povezani s njegovim uvjerenjem da je idealna dréava — koju je on vidio kao sredinu izmedu autokracije i demokracije koja svakom dijelu stanovnistva daje prava i duznosti koji mu pripadaju ali nigta ve od toga — u uredenju Rima dosfa blizu svog praktiénog ostvarenja. U meduvremenu su druge Skole — skeptici, peripatetici, Akademija - nastavile 5 radom, no moze se s pravom reti da ih je Stoa zasjenila. Pod Karneadom, istaknutim protivnikom stoicizma, Akademija se u drugom stoljeéu prije Krista okrenula ka skepticizmu i odbijanju vjerovanja u mo- ‘ucnost sigurnog znanja, Ovo se promijenilo pod Antiohom, Ciceronovim usiteljem i prijateljem, za kojega je Ciceron rekao da je bio ‘si perpauca ‘mutavisset, germanissimus Stoicus’. On je iskreno vjerovao kako razlike iz- medu nauavanja pripadnika Akademie, peripatetika i stoika leze vie u rijegima nego u stvarnosti. Opéenito se moze reéi da je, usprkos o8trim ajamnim kritikama, uvijek postojala svijest o tome da te skole imaju ‘mnogo toga zajednikog, i da je, posebice u podrugju etike, epikurejizam stajao izoliran i izdvojen, praéen zajednickim neodobravanjem. im je postao nova svjetska sila, i rimski je etos svuda ostavljao utje- caja. Rimski genij nije se iskazao originalnoséu na podrugju filozofije, no i sam Gin interpretiranja filozofskin dostignuéa Grka na latinskom jeziku, koji je tako uspjeSno proveo Ciceron, donio je sa sobom odredene modi fikacije. Ciceronov spis 0 Duznastima, stoigki xapixovea, iako uglavnom temeljen na Panctiju, postao je traktat De Offic, a offcium je bila kon- cepcija koja je veé posjedovala tisto rimsku povijest i asocijacije. Jednako tako, stoitki ideal Ijudske zajednice nije ostao potpuno isti promatran kroz vizuru latinskog humanitas, a slitne, vise ili manje suptilne razlike postojale su i izmedu drugih ekvivalentnih pojmova, poput grékog xozsteia i latin- skog res publica. U Ciceronovo je doba ponovni procvat dozivjela filozofija pitagoro- ‘vaca, zahvaljujuéi nekim mistiocima koji su uoéili religiske potrebe tog vre~ mena i Koji su bili privugeni mistinom koncepeijom veze izmedu boga i ovjeka, no koji su joj Zeljeli dati ve filozofskog temelja nego Sto su mudi 18emocionalni kultovi Izide ili Kibele. Naravno, ta gréko-rimska Skola nije bila liSena utjecaja praznovjerne lakovjernosti tog vremena. Upravo njezi no postojanje uzrokuje mnoge tesko¢e u rekonstruiranju pitagorizma iz doba Platona i ranije. Vecina nasi podataka o pitagorizmu dolazi od pi- saca iz kasnijeg razdoblja, a ono Sto oni kaZu 0 ranijoj fazi kontaminirano je post-aristotelovskim idejama, Citave knjige bile su pisane i objavijivane 1w ime dobro znanih ranih pitagorovskih misilaca Najveéi znaéaj neopitagorovaca vjerojatno je u tome &to su u treéem stoljeéu nakon Krista pomogli utrti put Plotini: kao i cijelom velikom i utjecajnom neoplatonitkom pokretu, Neoplatonitari Porfirje i Jamblih, napisali su Pitagorin Zivotopis, a postojala je i srodnost izmedu dviju skola, to je blo i prirodno i neizbjezno, imajuéi u vidu w kojoj su mjeri Pitagorini nasljednici utjecali na Platonovu misao. Sada smo presli granicu izmedu predkrSCanskog i kr8éanskog doba. Moglo bi se Siniti da je Isusov nauk i nauk Satice njegovih hebrejskih slied- benika u svom primitivnom obliku imao malo veze s impresivnim i konti- nuiranim razvojem gréke filozofije. No nakon Aleksandrovih osvajanja ovaj je kontinuirani razvoj bio praéen sve Sirim moguénostima utjecaja na druge narode. Gréki i semitski jezik veé su se susreli u Zenona i kasnijih stoitkih filozofa. Prvi judi koji su zapisali novo Evandelje to nisu uéinili na svom materinjem jeziku, veé na jeziku Platona i Aristotela, prilagodenom njegovoj novoj ulozi ~ lingua franca znatno poveéanog helenskog svieta. Zadatak preobraéenja pogana donio je potrebu da ih se susretne na pod- rugju koje dobro poznaju, Sto je utinio vet Sveti Pavao u svom poznator govoru Atenjanima, u kojem hvali kr¢ansko uvjerenje da su svi ljudi Boy sinovi, citirajuéi stih stoiékog pjesnika Aratusa. Kasnije postoji stalna in- terakeija izmedu kriéanskog i poganskog misljenja. Stav krééanskih pisaca prema grékojfilozofiji varira od ekstremnog neprijatelistva do znatne sim- patije, od Tertulijanovog “Kakve veze ima Jeruzalem s Atenom?” do ideje da je grtka filozofija preparatio evangelica — ideje da je, kao Sto je to twrdio Klement Aleksandrijski,filozofija Grke pripremila za Krista, onako kako je Zakon pripremio Zidove. S pojavom izrazito duhovne religiozne filozofije neoplatonizma, interakcija je postala jo$ zaéajnija. Bilo s neprijateljskim ili pomirljivim namjerama, razumijevanje i odredeni stupanj prihvaéanja stajaliSta suprotne strane postali su nuznost. Na taj natin, éak i s izrasta- rnjem krS¢anstva u priznatu religiju civiliziranog svijeta, nije dosio do prekida Kontinuiteta, nti je utjecaj gréke tradicije prestao. Platon, Aristotel i stoici i dalje su imali utjecaja na skolastike srednjeg vijeka. Cambridge je imao svoje platoniste u 17. stoljeéu, a danas ima svoje katoliéke tomiste i protes- tantske platoniste. 19Da bismo mogli pratiti cijelu ovu prigu nije dovoljna jedna knjiga, a vjerojatno niti jedan govjek. Spomenuo sam nastavijanje gréke tradicije u okviru krSéanske filozofije zato jer je to neSto 80 ne smije biti zaborav- Jjeno, i sto je danas jedan od razloga za nastavak proutavanja antitke gréke isli. No, ovo ée djelo biti ogranieno na nekrSanski svijet, i buduéi da je tako, mislim kako je bolje da ono zavrli prije neoplatoniéara nego da ih pokuSa obuhvatiti. $ Plotinom i njegovim sljedbenicima, kao i s njihovim kxScanskim suvremenicima, pojavljuje se novi religiozni duh koji nije iz vorno gréki (sam Plotin bio je EgipCanin, a njegov weenik Porfiije Sirijac koji se izvorno zvao Malchus), i usmjeren je vibe prema naprijed, kao pri- prema za srednjovjekovnu filozofiju nego unazad prema antiékom svijetu. Prije nego Sto zapognemo, valja jo8 nesto razjasniti. U izlaganju ove povijesti spomenut ¢u imena velikog broja filozofa i pokuSati procijeniti njiltova postignuéa. No pritom su saéuvani cjelovitiili logi¢ki povezani spisi tek trojice ili Cetvorice medu njima. Platonovi su nam dijalozi dostupni u cijelosti. Od Aristotela nam je ostala velika kolidina raznolikih spisa koji su dijelom biljeske za predavanja a dijelom zbirka pisane grade vige ili manje uobligene u znanstvene rasprave o predmetima Kojima se bavi. Unutar ‘ovog korpusa nije uvijek lak biti siguran je li ono Sto posjedujemo doslo iz pera samog Aristotela ili nekog od njegovih uéenika, niu kojoj je mjeri ono to je u osnovi Aristotelovo bilo prepravijano i prosirivano od strane njego- vih uéenika i redaktora, Uz te rukopise, Koji su imali uporabnu namjenu w sklopu njegove peripatetitke Skole i imaju malo pretenzija na knjizevmu vrijednost, Aristotel je ostavio odredeni broj objavijenih dijaloga koji su u antici izazivali divjenje kako svojim stilom tako i svojim sadréajem, no oni su izgubljeni. Imamo neke cjelovite rasprave njegovog nasljednika Teofra- sta, Epikur je bio jedan od najplodnijih pisaca antike, no danas su saéuvana samo tri njegova filozofska pisma priateljima (od kojih niti jedno, mada sadrée izvorne Epikurove stavove, vjerojatno nije djelo njegove ruke), 2b ka od detrdeset “Temeljnih doktrina’ — svaka je samo regenica ili kratki pa- ragraf — i neki aforizmi Za sve ostale vainije predstavnike gréke filozofije, ukljucujuei primje- tice sve predsokratovee, Sokrata (Koji nije niSta pisao) i stoike, ne izuzima- juéi ni samog Zenona, mi smo ovisni o citatima i izvadcima razligite duzine koji se pojavljuju kod drugih autora, ili o parafrazama i tudim izlaganjima njihovog mislienja, adje se testo iskazuje vise ili manje otigledna pristra- nost. Ovaj vrlo izrazen problem za svakog povjesnitara gréke filozofije valja imati na umu od samog poéetka. Osim za Platona i Aristotela, pitanje naravi i pouzdanosti na8ih izvora neizbjedno se uvijek iznova nameée. 20IL. POCECI FILOZOFIJE U GRCKOJ nee reditum Diomedis ab interitu Meleagri nee gemino bellum Troianum orditur ab ovo. Posve praktiéni razlozi nalaiu nam da svoju temu ne slijedimo predaleko u prodlost do njenog embrionalnog stadija, ili barem ne do vremena prije njenog zaéeéa. Sto moZemo nazvati zaéetkom gréke filozofije? Ona se po- javila kad se u Hudskim umovima poéelo oblikovati uvjerenje da prividni kaos zbivanja mora u svojoj pozadini sadrZavati red i da je taj red djelo im- personalnih sila. Za um pred-filozofijskog Sovjeka, nema posebne pote’ koée u objainjavanju ofigledno sluéajne naravi mnogin zbivanja u svijet. (On zna da je on sam bie impulsa i emocija, pokretano ne samo razumom. veé i Zeljama, jubavju, mrZnjom, radoséu, ljubomorom, osvetoljubivoséu. Sto je prirodnije od toga da zbivanja u svijetu oko njega imaju sliéno obja’- njenje? On sebe vidi kao prepuStenog na milost i nemilost nadmocnim i neshvatlivim silama, 2a koje se ponekad Gini da djeluju imajuéi malo obzi- ra za dosijednost i pravdu. One su nesumnjivo manifestacije biéa slitnih Zoyjeku, samo dugovjednijih i moénijih. Na cilj ne iziskuje upuStanje u ne- razjainjena pitanja antropoloskih rasprava s opravdanjem da bi one mogle pruditi neka nuzna objainjenja 0 prvobitnom izvory, ili izvorima religiskih, vjerovanja, Sve Sto trebamo znati jest da je rijeé o tipu politeizma ili polide- ‘monizma koji je dominirao ranim grékim misljenjem i koji se u svim svojim slikovitim detaljima moZe prouavati u homerskim spjevovima. Tamo sve ima personificirano objainjenje. Ne samo vanjski i fizitki fenomeni poput ike i oluje, gromova i sunéevog sjaja, bolesti i smrti, veé takoder i oni ne~ Kontrolirani psiholoski impulsi kroz koje Zovjek osjeéa kako je u vlasti neéega Sto je izvan njegova nadzora. GrjeSnia Zudnja je Afroditino djelo, éin ludosti znati da je ‘Zeus odu- 2e0 Sovjeku pamet’,izuzetna hrabrost na bojnom polju zasluga je boga koji je ‘udahnuo snage u junaka’. Na ovaj nagin Ijudska moralna slabost zado- voljava jednu od svojih najtrajnijih potreba, potrebu za isprikom. Odgovor- ost za prenagljene postupke zbog kojih ée potinitelj Zaliti kad (da upo- trijebimo na8 suvremeni znakovit izraz) ‘dode k sebi’ moze se prebaciti s potinitelja na vanjsku prisilu. U danasnje vrijeme impersonalni Simbenici (potiskivanje, kompleks, trauma i slitno), koji su zamijenili Afroditu i Dio- niza, ponekad se koriste u iste svrhe. a