Sadraj

Uvod
Osnovna popudbina............................................................................6
O bolnim dogaajima................................................................................................................................................8
O vanjskome izgledu.................................................................................................................................................9
O roditeljima............................................................................................................................................................10
Raskrija..........................................................................................11
O zanimanju i radu..................................................................................................................................................12
O odabiru ivotnoga partnera..................................................................................................................................13
O pogrenoj upotrebi rijei......................................................................................................................................16
O proroanstvu koje samo sebe ispunjava..............................................................................................................16
O braku....................................................................................................................................................................17
O "pokusnom braku"...............................................................................................................................................17
O vraanju u prolost...............................................................................................................................................18
Prolost, sadanjost i budunost........................................................19
O ovdje i sada..........................................................................................................................................................21
O meuljudskim odnosima......................................................................................................................................22
O razlikama meu partnerima.................................................................................................................................23
O prijateljstvu..........................................................................................................................................................25
O sluanju samih sebe.............................................................................................................................................26
O primanju i pruanju pomoi.................................................................................................................................27
Razlike meu ljudima u srei i ivotnom zadovoljstvu..........................28
O negativnim i pozitivnim emocijama....................................................................................................................29
O tekim ivotnim dogaajima................................................................................................................................31
O smrti blinjih........................................................................................................................................................32
Usporeivanje s drugim ljudima.........................................................60
 UVOD

Unato tome to ne idemo svi ba istim putem, moemo si uzajamno

pomagati otvarajui jedni drugima vrata.
S vi mi elimo biti sretni i zadovoljni i svi imamo pravo na to, iako uvijek ba tono ne znamo kako bismo
ga mogli ostvariti, tj. kako doi do sree, kako ju sauvati ili uvijek ponovno pronai. Dodatni je problem
sto se najee ne slaemo u tome to je srea jer svatko od nas ima neku svoju zamisao o tome to bi srea
trebala biti i kako bi trebala izgledati.

"Tkanje ivota" nije knjiga naputaka koja bi svima u svakome trenutku i na svakome mjestu mogla omoguiti
postizanje zadovoljstva i sree jedanput i zauvijek. To nije knjiga uputa koje bi mogle omoguiti jednostavno
privremeno postizanje sree, a nije ni knjiga recepata, pa ak ni konkretnih preporuka, jer to zapravo i nije
mogue sroiti. Svaki je ovjek jedinstven pa je takav i njegov ivot. Osobine i iskustva svakoga pojedinca
isprepleu se $ osobinama i iskustvima drugih ljudi, kao i s okolnostima u kojima ive. Stoga u ovoj knjizi nema
podrobnih savjeta o tome kako se nositi s nevoljama na koje nailazimo ili s velikim gubitcima koji nas pogaaju
u ivotu. Svatko od nas na svoj nain se suoava ili ne suoava s onime to mu se dogaa, iako nam se svima na
putu kroz ivot dogaaju sline stvari. Upravo zbog te slinosti ivota ljudi koji ive u istomu podneblju i istoj
dravi, nai se ivoti manje ili vie odvijaju prema odreenome "nacrtu". Tako svi u odreenoj ivotnoj dobi
kreemo u kolu, pa u odreenoj dobi poinjemo raditi ili se ta dob neto odgaa zbog dodatna kolovanja. U
odreenome ivotnom razdoblju veina mladih ljudi ulazi u brak, raaju djecu, da bi na kraju svoga radnog
vijeka otili u mirovinu.
Iako je vjena elja svih ljudi imati neki jednostavni popis naputaka koji bi nam svima olakao put do sree,
davanje takvih konkretnih uputa s jedne strane nije mogue zbog razliitosti ljudi, a s druge strane zbog
razliitosti situacija s kojima se svi mi suoavamo tijekom ivota. Razlike koje postoje meu ljudima uvjetuju i
njihove razliite odgovore na ivotna dogaanja, pa tako ak na isti dogaaj na isti nain nee reagirati ni dvoje,
a kamoli vie ljudi. I tako, iako je dakako mogue napisati neke jednostavne upute poput: "Poite kui i mislite
pozitivno", takve nam upute ne mogu uistinu pomoi u tekim ivotnim situacijama.
Unato tome to svi ne idemo ba istim putem, a kad i idemo, to nije uvijek u isto doba, ipak moemo
uzajamno si pomagati, ne pomou gotovih recepata, ve otvarajui jedni drugima vrata, koja moda nismo ni
primijetili ili koja su za nekoga medu nama bila preteka da ih otvori sam.
Ako pogledamo oko sebe, gdje god ivjeli, vidjet emo tisue i tisue ljudi koji samostalno uspijevaju voditi
svoje ivote i uivati u njima, inei to s manje ili vie uspjeha, manje ili vie hrabrosti i manje ili vie
strpljenja. Ali svakome od nas tijekom ivota dogaaju se situacije s kojima se ne moemo nositi, u kojima nas
je zatekla ili prevladala neka nesrea pa nam zatreba ljudska potpora ili pomo. Takva nam pomo moe dobro
doi i kad nismo u nekoj nevolji, ali nam se ivot ne ini dostatno dobrim ili uspjenim, zanimljivim ili sretnim.
U knjizi je rije o svakodnevnim ivotnim situacijama u koje su uvrtene osnovne etape ivotnoga puta
veine ljudi, ali i o mnogim drugim pojavama u vezi s naim traenjem ivotnoga zadovoljstva i sree. Tako se
govori o osnovnoj popudbini s kojom kreemo u ivot, o raskrijima koja nas ekaju, a na kojima odabiremo
zanimanje ili ivotne partnere;
0 radu i branim vezama, o naemu vraanju u prolost i gledanju u budunost; o razlikama koje postoje meu
nama u suoavanju s neuspjesima i uspjesima, te o mnogim drugim pojavama oko nas i u nama. U sadraj
knjige nisu uklopljena samo osnovna ivotna podruja, ve
1 bolni dogaaji s kojima e se tijekom ivota sresti veina ljudi, kao to su smrt ili bolest bliskih osoba, vlastite
bolesti, neostvareni ciljevi ili neispunjena oekivanja, raspad bliskih odnosa i niz drugih, kao i nae mogue
poeljne i nepoeljne reakcije na te dogaaje. Navedeni primjeri ponaanja ljudi pogoenih tim dogaajima
slue samo kao ilustracija moguih naina reagiranja, medu kojima tako svaki itatelj moe za sebe potraiti
najprikladniji izlaz ili rjeenje.
Cilj je, dakle, ove knjige pokazati mogue izlaze iz nekih tekih ivotnih situacija te neke naine sprjeavanja
nastanka problema ili njihova rjeavanja.
 Ova knjiga jednako tako pokuava i otvoriti vrata do boljega razumijevanja onoga to nas ini sretnima i
zadovoljnima, to nam uljepava ivot i ini ga vrijednim ivljenja. Jedan od ciljeva ove knjige jest i upozoriti
itatelje na neke putove do veega, boljega, raznovrsnijega zadovoljstva ivotom ili bolje i trajnije kakvoe
ivljenja. Putovi i staze koji se ovdje nude namijenjeni su mladima i starima, enama i mukarcima,
obrazovanima i manje obrazovanima, jednom rijeju svima onima koji ele svoj ivot provesti s vie radosti i
manje bola ili, drugim rijeima, koji ele aktivno oblikovati ivot koji ive.

Knjiga o traenju i pronalaenju zadovoljstva u svakodnevnim ivotnim situacijama i odnosima s kojima se

tijekom ivota susree veina ljudi ne moe biti struni udbenik ili znanstvena monografija, ve samo
specifina primjena strunih spoznaja i znanja pretopljenih kroz ivotno iskustvo. Na nekim mjestima u knjizi
naii ete na kratke tekstove u okviru gdje su podrobnije objanjeni neki pojmovi ili pojave. Moete ih proitati
ako elite saznati neto vie o pojmu na koji se odnose, ali ih i preskoiti, jer ne ine sastavni dio samoga teksta.
Na slian nain u tekst su utkane i neke ivotne prie, koje ilustriraju neke pojmove ili opise.
Osnovna popudbina

BOLNIM DOGAAJIMA
VANJSKOM IZGLEDU
RODITELJIMA
P rije nego to krenemo traiti put do zadovoljstva, moramo razmotriti prtljagu s kojom svi mi kreemo na
taj put. U toj popudbini na prvome mjestu je sve ono sa ime smo se ve rodili, to smo naslijedili od
bliih i daljnjih predaka. Najoitiji u tomu naslijeu su temperament ili ud, tjelesni izgled i druga naslijeena
tjelesna svojstva, koja emo kasnije trudom i vlastitim nastojanjem preobraziti u sposobnosti.
Tu su i nai roditelji, koje nitko ne moe odabrati sam i veina djece voli ih takve kakvi oni jesu, iako bi
moda eljeli da su drugaiji, na primjer, poput roditelja nekog kolskoga prijatelja ili prijateljice. U poetne
datosti ulazi i vrijednosni sustav sredine u kojoj smo odrasli, a koji smo stekli ponajprije upravo od naih
roditelja. Taj vrijednosni sustav nije nepromjenjiv, ali odricanje od vrijednosti koje smo stekli u roditeljskoj
kui najee nas ne vodi putem do ivotnoga zadovoljstva, ve na neku od brojnih stranputica.

& Bog ne moe biti na svakom mjestu, pa je stoga stvorio majke.

idovska poslovica

U naoj poetnoj popudbini jest i mjesto u kojemu smo roeni, tj. zemlja koju e veina roenih u njoj
nazvati domovinom, s njezinim prirodnim ljepotama i osobitostima, prirodnim bogatstvom ili siromatvom i,
dakako, svojim politikim sustavom. U vrijeme naega roenja i ranoga djetinjstva taj politiki sustav djeluje na
nas samo posredno, ponajvie kroz ivotni standard obitelji. Ali ve u kolskoj dobi mogui su i razliiti
neposredni negativni utjecaji ako se, primjerice, djecu ne upoznaje s prirodnim zakonima i znanstveno
utvrenim injenicama, ve ih se "puni" razliitim rasnim, etnikim, vjerskim i drugim predrasudama. Nema,
meutim, sumnje kako politiko ureenje neke drave u naelu nije neto trajno i nepromjenjivo, iako nam u
svakoj ivotnoj dobi moe oteavati ili olakavati put do kvalitetnoga ivljenja.
Vrijednosni sustav koji smo u manjoj ili veoj mjeri usvojili od roditelja, a u koji najee ulazi i pripadanje
odreenoj religiji, dio je osnovice tkanja koji e mnogima potrajati cijeli ivot, dok e ga drugi mijenjati na
razliite naine. Posljedice mijenjanja vrijednosnoga sustava ovise o brojnim utjecajima i okolnostima, medu
kojima su posebno vani poetni vrijednosni sustav u koji se unose promjene, ivotna dob u kojoj dolazi do tih
promjena i motivi koji su potaknuli te promjene. Pojednostavnjeno reeno: osoba koja se potpuno odrie
tradicionalnoga vrijednosnog sustava izgraenoga, na primjer, na etikim normama ili Deset zapovijedi Bojih i
zamjenjuje ga sustavom u kojemu su vana samo materijalna dobra neovisno o nainu na koji su steena, na
neki nain izrezala je dio svoje poetne tkanice, promijenila svoj svijetonazor pa je, vjerojatno, ak iskrivila,
izbrisala ili nadogradila vlastita sjeanja kako bi stvorila prostor za nove i sasvim drugaije vrijednosti. Ako je
taj novi vrijednosni sustav posljedica vlastita odabira i ne ugroava druge ljude, a promjena nije potaknuta
imitiranjem drugih ili eljom da im se ugodi, mogue je da i taj put vodi do ivotnoga zadovoljstva.

Vrijednosti Skup opih uvjerenja, miljenja i stavova o tome to je ispravno, dobro ili
poeljno, koji se oblikuje tijekom procesa socijalizacije. Postoje individualne
vrijednosti, koje se u odreenoj mjeri mogu razlikovati od osobe do osobe, ali i ope,
koje su zajednike svim ljudima u nekoj zajednici. Takve su ope vrijednosti, na
primjer, pravda, sloboda, jednakost svih pred zakonom. Vrijednosti ne moemo
neposredno opaati, ve o njima zakljuujemo na temelju ciljeva koje pojedinac,
nastoji ostvariti ili koje smatra vanima u svome ivotu.
Na alost, velike promjene poetne osnovice naega ivotnog tkanja mogu u njemu ostavljati praznine
koje se ne mogu popuniti provlaenjem novih niti, ve ih treba ostaviti da zjape ili ih prekriti zakrpama. O
takvomu primjeru govori i prva pria iz ivota.
 Pria iz ivota
Moji su znanci, dvoje visokoobrazovnih ljudi, poput veine osoba u njihovoj sredini
ivjeli svoj ivot u skladu s usvojenim vrijednosnim sustavom, prema kojemu su se
ravnali i njihovi roditelji. Oboje su na vrijeme zavrili kolovanje, dobili stalna radna
mjesta gdje su uredno obavljali svoj posao. Nakon nekoliko godina braka dobili su i
sina kojega su zajedniki odgajali, uglavnom primjenjujui odgojne metode kojima su
se koristili njihovi roditelji. Zaboravljajui da su se u meuvremenu promijenile ne
samo mnoge drutvene norme, ve i cijela okolina u kojoj je njihov sin odrastao, nisu
kontrolirali njegove izvankolske aktivnosti, vjerujui da odlazi na satove engleskoga
ili tenisa ili da ui kod nekoga svojega prijatelja. Djeak je, osim toga, provodio
iznimno mnogo vremena za raunalom, koje je za oba roditelja bilo potpuna
nepoznanica.
Pri kraju srednje kole razrednica je pozvala roditelje hitno na razgovor, tom
prigodom su saznali kako njihov sin rijetko svraa u kolu, da ima niz nedovoljnih
ocjena, kako se drogira i drogu prodaje ostaloj djeci u koli.
Dok su njegovi roditelji provodili ivot radei na vie strana kako bi svome sinu
omoguili to bolje kolovanje, djeak je - sada ve i mladi - od vrnjaka s kojima se
druio usvojio sasvim drugi sustav vrijednosti. Nije zavrio ni srednju kolu, kasnije je
proveo neko vrijeme i u zatvoru, a o svojim roditeljima govori kao o nekim
zanesenim, maloumnim osobama koje ne shvaaju svijet u kojemu ive.

Sasvim je drugaija pria ako se mijenjamo jer uviamo kako smo u neemu grijeili, ako prepoznajemo
kako ponavljamo postupke koji unesreuju nas ili nae blinje, pa postupno poinjemo izvlaiti pogrene niti iz
nae tkanice i zamjenjujemo ih novima koje e cijelo tkanje uiniti boljim i ljepim. Ali svaka promjena barem
e djelomice ovisiti o tome to mi sami smatramo sreom ili ivotnim zadovoljstvom.
Tako, malo pojednostavnjeno, izgleda ono to smo dobili na poetku svoga puta. Uz ove datosti koje vrijede
za sve ljude, gdje god se oni rodili i ivjeli, postoji jo niz pojava koje e nas, vjerojatno, pogoditi tijekom
ivota, kao to su bolesti, nevolje, bol, patnja i na kraju - koja nam je opet svima zajednika - smrt.

O bolnim dogaajima
Neugodni i bolni dogaaji koje emo proivjeti tijekom ivota esto ne ovise o nama, ali ipak mnogo puta i
ovise, jer smo ih sami izazvali svojim nainom ivota. Kad nam se ini, a svakome od nas to se esto uini, da
su razliite ivotne nevolje i patnje nepravedno ili neravnomjerno rasporeene pa se nekome dogaaju ee, a
nekoga zaobiu, trebali bismo se uvijek sjetiti kako su na isti nain rasporeene i pozitivne pojave ili ono to
mnogi nazivaju "sreom". Bitna je razlika samo u tome to svatko smatra kako je sreu zasluio, a nesreu nije.
Slino tome, esto ukazujemo prstom na one kojima sve ide lako od ruke, alei se to se to ne dogaa i nama,
ali rijetko se rastuimo nad tuom nevoljom, smatrajui je nepravdom. Takvo suosjeanje ljudi katkad osjete
nad patnjom djece koju vide na televiziji kako se hrabro bore protiv tekih bolesti, ali mnogi se ni tada ne usude
izustiti neku vrstu "prigovora" protiv te pojave, strepei da ne ureknu sebe ili svoju djecu. Kao da nas tua
patnja titi jer se, eto, sruila na nekoga drugoga pa je nee biti dovoljno i za nas!
 injenica kako smo, moda, dobili manje od drugih, da smo naslijedili izgled koji mnogi nee smatrati
privlanim, kako je naa ud nagla i neugodna, a drava u kojoj smo se rodili siromana i zaostala u odnosu na
razvijene drave ovoga svijeta, jo ne znai da za nas nema puta do kvalitetnoga ivota. Kao to ni posebna
obdarenost ljepotom, talentima ili bogatstvom ili roenje u bogatoj i sreenoj zemlji koja ne pamti ratove jo ne
znai kako nam je put do sree unaprijed zajamen, a osobito ne znai kako nam je zajamen vie nego
ostalima. Sve ono to smo dobili na poetku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, moe nam tetiti ili koristiti,
ovisno o tome to emo mi sami uiniti s tim. Te datosti koje su zajednike svima nama moemo slikovito
zamisliti kao osnovicu tkanja na kojoj emo sami tkati tkanje svoga ivota. Moda su neke poetne niti malo
tanke, moda nam se ne svia boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u naim rukama, samo to to moramo
najprije prepoznati, a zatim nauiti tkati to ljepu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu moemo raditi do
kraja ivota, mijenjajui boje i uzorak tkanja, uivajui u skladu koji gradimo izmeu sebe i drugih ljudi, prirode
i svijeta.

O vanjskome izgledu
Dakako, ne smijemo smetnuti s uma kako se u dananje vrijeme mnogi dijelovi te nae poetne prtljage mogu
i promijeniti. Eto, na primjer, izgled. Danas moemo, ako za to imamo dostatno novca, produljiti ili smanjiti
nos, priljubiti ui uz glavu, popuniti usnice, a i druge dijelove tijela, ukloniti bore, osloboditi se masnih stanica
pomou kirurgije i medicinske tehnike. Dananje vrijeme slavi mladost i zdravlje, ali ne tako da ljude ui kako
e ostati mladi duhom ili kako e sauvati svoje zdravlje zdravim nainom ivota, to zahtijeva sustavni napor i
nastojanje, ve se za sve nude trenutana rjeenja. I tako naim gradovima sve vie hodaju ene i mukarci
napetih, glatkih, ukoenih lica iza kojih kao da nema nikoga, kao da nitko tamo "unutra" nije ivio, smijao se,
mrtio i plakao. Moda nekima postaje preteko ako se jasno vidi kako ve dugo tamo "stanuju", pa to na neki
nain ele prikriti, kao to se na oronulim kuama bojaju proelja, a stubita i dalje vonjaju po plijesni.
Oni koji nemaju dostatnu koliinu novca ili imaju drugaiju motivaciju, nee se baviti toliko svojim
izgledom, ve e ga nastojati malo dotjerati odjeom ili, to je jo bolje, radom na izgraivanju nekih svojih
ljudskih osobina, kao to su dobrota, portvovnost, suosjeanje s drugim ljudima i niz drugih humanih osobina.
Takav "unutarnji rad" od lica koja su krenula u ivot bez naslijeene ljepote ili privlanosti s vremenom ini
zanimljiva iva lica ljudi s kojima bi se svatko rado druio.
Nije, dakako, sve tako jednostavno crno-bijelo, pa tako ni svi oni koji su nezadovoljni svojim izgledom ne
mogu to nezadovoljstvo preinaiti u prihvaanje, niti su svi oni koji su prema sudu veine lijepi i privlani, time
zadovoljni. Upravo zbog sloenosti ljudskih bia i njihova doivljavanja, nema pravila koje bi moglo vrijediti za
sve, ali ima spoznaja koje bi ljudima mogle pomoi da u veini sluajeva prihvate svoj izgled bez primjene
drastinih mjera poput operacije. Neke su od tih spoznaja kako se svi mi vrlo brzo navikavamo na neprivlanost
i na privlanost, da nam neprivlana, ali dobra ili armantna osoba postaje privlanom, a privlana, ali umiljena
i prazna - neprivlanom.
Tamo, meutim, gdje to nije mogue, gdje je osobna nevolja zbog zamiljenoga ili stvarno neprivlanoga
izgleda prevelika i neprolazna, treba potraiti tuu pomo. Ta pomo moe biti kirurka, ali bolje bi bilo da
tome prethodi psiholoka, to bi osobi moglo pomoi sagledati istinske motive vlastitoga nezadovoljstva i elje
za promjenom izgleda. Ako je, na primjer, osnovni motiv, ugoditi partneru koji voli pune usnice, bolje bi bilo
promijeniti partnera, nego ispuniti usnice silikonom. Naime, partner, koji ljudsko bie svodi na dio tijela i
oekuje da se taj dio prilagodava njegovu ukusu; pa bilo to i odlaskom pod no; vjerojatno nikome nee biti
partner 2a cijeli ivot ni dugotrajni suputnik. U tom sluaju bolje bi bilo mijenjati partnera, a ne svoje usnice,
nos ili neki drugi dio tijela. Kad je, meutim, rije o osobnomu nezadovoljstvu, kad nam teko pada hodati
sunanom stranom ulice i vidjeti sjenu svoga nosa koji nam poput peraje morskoga psa kri put, tada je moda
bolje potraiti dobroga kirurga.
 Psiholoka pomo moe pojedincu olakati prepoznavanje vlastitih motiva,
nuenjem alternativnih rjeenja moe ukloniti nezadovoljstvo i olakati prihvaanje
vlastita izgleda. Psiholoko savjetovanje moe pridonijeti sprjeavanju operacija ili
zahvata koje osoba eli uiniti samo zbog imitiranja drugih ili praenja posljednje
mode. Kad gledamo slike velikih majstora koji su u prolim stoljeima slikali lijepe
ene svojega doba, moemo jasno vidjeti kako se pojam tjelesne ljepote mijenjao, pa
su u nekim povijesnim razdobljima cijenili punane ene, u drugima mravice, koje
izgledaju kao da su izgladnjivane mjesecima. U nekim razdobljima lijepa enska usta
morala su biti majuna, u drugima golema i napadna. Ali moda dolazi i prolazi, pa se
stoga na bilo kakve zahvate treba odluiti samo ako to inimo kako bismo bolje ivjeli
sami sa sobom, a to ne moemo postii na neki drugi nain. Drugim rijeima, ako je
tjelesni izgled toliko visoko u naemu poretku vrijednosti da e nam tek njegova
promjena omoguiti da budemo zadovoljni sami sa sobom, tek tada treba krenuti tim
putem.

O roditeljima
Medu poetnom prtljagom naveli smo i roditelje, koje nitko od nas nije mogao odabrati sam, na to se
mnogi, osobito mladi ljudi, esto ale. Zanimljivo je kako se nitko ili gotovo nitko ne upita jesu li njegovi ili
njezini roditelji sretni onime to su dobili, jer ni oni nisu mogli odabrati dijete koje e roditi. Dakako, djeca su tu
u neto teemu poloaju jer dolaze na svijet tuom odlukom, eljom i nastojanjem, dok bi odgovorni roditelji
trebali unaprijed voljeti dijete koje e se roditi neovisno O njegovu spolu, izgledu, osobinama i sposobnostima.
To mnogi roditelji i ine, ali budui da su motivi za raanjem djece razliiti, dogaa se da roditelji unaprijed
zamiljaju kakvo e biti njihovo dijete, pa zbog neispunjenih oekivanja dijete koje su dobili esto ne uspijevaju
ni dovoljno voljeti ni primjereno voditi do odrasle dobi.

Roditeljski motivi mogu biti nagon za odranjem vrste, elja za irenjem vlastitih'
gena, udovoljavanje onome to "se oekuje" u odreenoj dobi, elja za zadravanjem
partnera ili ak osvajanjem partnera, igranje odreene roditeljske uloge, ostvarivanje
vlastitih neispunjenih elja pomou djeteta, primjerice poput odabira odreenoga
zanimanja i niz drugih. Dijete od kojega se oekuje da ostvari ono to su roditelji ili
jedan od njih propustili uiniti u svome ivotu, esto vrlo mukotrpno uspijeva odabrati
svoj vlastiti put. Zanimljivo je kako navedeni motivi ne ovise o podrijetlu, obrazovanju
i dobi roditelja, kao to ni o njihovu podrijetlu, dobi i obrazovanju ne ovisi elja da
svoju meusobnu naklonost i privrenost ostvare u zajednikome djetetu koje e od
asa roenja i nadalje biti svjetlost i radost njihova ivota. Takvi roditelji prihvaaju
podjednako bezuvjetno i djecu koja su roena s nekim oblikom invaliditeta, kojoj
nastoje omoguiti da iskoriste sve svoje potencijale.
Roditelji koji bezuvjetno vole svoju djecu, ne ale se na svoju sudbinu ako djeci
neto nedostaje, kao to se ne hvale djecom koja su na razliite naine nadarena. Oni
jednostavno vole svoju djecu takvu kakva jesu i takva roditeljska ljubav moe ponititi
mnoge loe utjecaje mjesta ili zemlje roenja, privlanijega ili manje privlanoga
izgleda, veih ili manjih sposobnosti.

Sukobi izmeu djece i roditelja esto oteavaju djeji razvoj, osobito ako su prouzroeni trajnim
nezadovoljstvom razoaranih roditelja djetetom koje su dobili. Dijete koje se uz sve tegobe odrastanja mora
nositi i s pomanjkanjem roditeljske ljubavi, vrlo esto previdi mogunosti ostvarivanja sebe i svojih motiva pa
zastane na nekoj ivotnoj stranputici. Ovisno o naslijeenim osobinama i dispozicijama, sreom, mnoga djeca
izbore se za svoje mjesto pod suncem pa unato svemu, odrastu u zadovoljne i uspjene ljude. Iako je na prvi
pogled tuna spoznaja kako su za to morali uloiti mnogo vie truda i napora nego da su ih tijekom odrastanja
pratili brini i njima nakloni roditelji, ne smijemo smetnuti s uma kako su mnogi od njih na tome putu ojaali i
iskoristili svoje dispozicije koje bi, moda, ostale nerealizirane. To, dakako, vrijedi za djecu s "boljim"
nasljednim osobinama, koja e nekako preivjeti i bez prave roditeljske potpore, ali upravo kod onih ije
naslijede nije tako dobro, prava roditeljska potpora od odluujue je vanosti. Uz roditelje koji svoje dijete
bezuvjetno vole i u potpunosti podravaju, djeca ija je poetna popudbina bila siromanija, uspjet e do
maksimuma ostvariti svoje potencijalne mogunosti. Bez te potpore, ona u tome ne bi uspjela.
To, dakako, ne znai kako je poeljno imati roditelje koji svoje dijete doivljavaju kao neeljena stranca, koji
uope ne slii na ono koje su oekivali. Pouka koju iz takvih primjera moemo izvui jest kako je osnovica
naega ivotnog tkanja, koju smo dobili roenjem, dodue zadana, ali kako ono to emo uiniti s njom, uvelike
ovisi o nama samima.

Raskrija
 ZANIMANJU I RADU
IZBORU IVOTNOG PARTNERA
PROROANSTVU KOJE SAMO SEBE ISPUNJAVA
BRAKU

ivotni put na koji svi mi kreemo roenjem u prvim godinama naega ivota odreuju roditelji ili skrbnici, kako
bi ga ve polaskom u kolu znatno obiljeili omiljeni ili neomiljeni uitelji i uiteljice, prijatelji i prijateljice.
Uitelj koji individualno pristupa djeci koju pouava i u svakome od njih vidi ljudsko bie koje mu je povjereno
da mu na poetku njegova ivotnoga puta otkrije sve radosti uenja i otkrivanja nepoznatih svjetova, moe
trajno obiljeiti i obogatiti ivot djece s kojom radi. Zaista je iznenaujue kako drutvo u kojemu ivimo
uporno ne prepoznaje tu veliku vanost uitelja i uiteljica, ali i teta i srrieka u vrtiu, koji djeci otvaraju prva
vrata u svijet znanja i svijet druenja. Ali nakon vrtia i kole, mladi ljudi dolaze do raskrija na kojima moraju
sami odluiti kojim e putem krenuti dalje. Kljune odluke u ivotu djevojaka i mladia odabir su zanimanja i
ivotnoga partnera.

O zanimanju i radu
O odabiru zanimanja u odreenoj mjeri govori se u koli, postoje i zavodi za profesionalnu orijentaciju gdje
mladi ljudi mogu utvrditi za to su sposobni ili to bi mogli raditi ili studirati. Ono to je vanije jest to da mlada
osoba sama pokua otkriti na kojemu bi podruju ljudskoga djelovanja eljela provesti velik dio svoga ivota (8
sati na dan puta 5 dana u tjednu puta 4O godina). Ljudski rad, naime, moe biti izvorom velikoga zadovoljstva,
kao i velikoga nezadovoljstva, a nije neka srea ni kad nam je potpuno ravnoduan. Rad ne bi trebao ni smio biti
bijeg iz svakonevice, neto to obavljamo jer moramo, tek toliko kako bismo zaradili svoju plau. Svaki posao,
pa i onaj najjednostavniji ili najmanje zahtjevan, moe biti izvorom zadovoljstva ako ga obavljamo kako treba.
Rad nam moe pomoi u odravanju ili poveavanju sa- mopotovanja, dati nam osjeaj postignua pa i ponosa
to savjesno i dobro obavljamo svoj posao. U svakomu zanimanju mogu se nai ljudi koji svoj posao smatraju
tekom tlakom, kao i oni koji u njemu zamjeuju mogunost ostvarivanja svojih sposobnosti, sklonosti ili
zanimanja. Nije istina kako u radu mogu uivati samo oni iji je posao kreativan ili istraivaki, iznimno dobro
plaen ili vezan uz veliki ugled. Svoj posao s radou mogu obavljati svi oni koji svaki posao smatraju
dostojnim potovanja neovisno o tome je li rije o ienju prostora ili stvaranju novih proizvoda.

Pria iz ivota
Na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu etrdeset godina radio je
gospodin Franjo. Gospodin Franjo bio je, kako se to tada zvalo, podvornik. Sjedio je u
 maloj sobici pokraj glavnoga ureda Odsjeka, svakodnevice je odlazio u dekanat po
potu, dijelio nastavnicima studentske prijavnice za ispite, odnosio njihove dopise i
pisma u dekanat ili ured, obavjetavao studente o tome tko je od nastavnika na
Odsjeku, a za neke profesore je znao i kakve su volje toga dana. U vrijeme odravanja
ispita gospodin Franjo ne samo to je znao tko je i kako proao na ispitu, ve bi one koji
su ekali na red i plaili se ispita, smireno i blago, uz mali, topli smijeak, smirivao i
uvjeravao kako e proi, da znaju ispitnu grau, kako e sve biti u redu. I sve to tako
svakoga dana, katkad i do kasno uveer, uvijek s istim mirom, blagou i uljudnou, s
razumijevanjem studentskih strahova i bojazni, ali i povremenih bahatosti neuljud- nih
mladia ili djevojaka i ponekoga profesora. Treba rei kako je gospodin Franjo imao
obitelj i dvoje djece, koju je portvovno kolovao, kako ne biste pomislili daje svoj posao
obavljao tako zduno i portvovno jer je bio sam na svijetu. Ne, nikako. Gospodin Franjo
svoj posao je obavljao s dostojanstvom odrasle odgovorne osobe koja svoj posao nastoji
obavi; to je mogue bolje, s humanou i razumijevanjem mladih ljudi s kojima je
svakoga dana dolazio u dodir, na emu bi mu mogli pozavidjeti mnogi diplomirani
psiholozi. Naega gospodina Franju uvijek smo zvali "gospodin Franjo", ak i u dugim
desetljeima "drugova". Upotreba toga naziva bila je posljedica potovanja istinske
finoe naega dragog i nezaboravnoga gospodina Franje kojega su poznavali, voljeli i
potovali mnogi narataji studenata psihologije. Kad biste danas upitali psihologe koji su
tada studirali tko im je s Odsjeka za psihologiju ostao u najljepoj uspomeni, mnogi
meu njima sjetili bi se samo gospodina Franje.

Mi ne moemo uvijek odabrati posao koji emo raditi ni okolinu u kojoj emo obavljati taj posao, ali uvijek
moemo odrediti svoj stav prema onome to radimo, stav koji e nam omoguiti da sa zadovoljstvom odlazimo
na posao i zadovoljni to smo ga obavili kako treba, smireni odlazimo kui. Moda uzorak koji emo istkati na
poslu nije tako kompliciran kao neki drugi, ali njegove boje na su odabir, koji moe biti skladan i srcu ugodan.

O odabiru ivotnoga partnera

Odabir ivotnoga partnera na mnogo naina kompliciraniji je od odabira zanimanja ili posla. Osnovni
problem jest u injenici kako ima mnogo ljudi s kojima nikako ne bismo eljeli zajedno ivjeti, kao to ima
mnogo onih (iako se svakome od nas to ini manje vjerojatnim), koji nikako ne bi eljeli ivjeti s nama.
Ima, dakako, i odreeni broj ljudi s kojima bismo eljeli zajedno provesti ivot, ali ih s jedne strane, ne
moemo uvijek sresti, a s druge strane, ak kad ih i upoznamo, moda mi ba nismo njihov prvi izbor. To,
drugim rijeima reeno, znaci kako je odabir partnera esto pitanje trenutka u kojemu smo se nali na
odreenome mjestu, raspoloenja u kojemu smo toga asa bili, okolnosti u kojima smo se nalazili, a moda i
same injenice kako je netko odabrao nas, a ne ba mi njega.
Zaljubljenost se, kao to je ope poznato, dogaa iz nama nepoznatih razloga, koje dodue kasnije nastojimo
pronai, objaviti sebi i drugima, uvjeriti se kako su to ba oni pravi. Banalna je istina kako nas ljubav ini
slijepima, esto i nerazumnima, a u svakomu sluaju nesposobnima za pravu procjenu kakvoe naega partnera.
Privlanost, kemija, strast, to god to bilo, u stanju zaljubljenosti nismo sposobni za neke racionalne procjene.
Ali prije nego to se odluimo za trajnu vezu ili brak, trebali bismo sami sebi ipak postaviti nekoliko pitanja
(pogledajte okvir).
 Postavljanje takvih i slinih pitanja iznimno je vano jer bi mladi ljudi (pa i oni stariji koji to jo nisu
nauili), trebali znati kako je jedna od iluzija u koju svi vjerujemo u stanju zaljubljenosti da emo svojom
ljubavlju, odanou, vjernou, strpljenjem ili moda prigovorima, kritikama, upozoravanjima kod voljene
osobe promijeniti ono to nam se ne svia ili to nam smeta. Ali to se, u pravilu, ne dogaa. Dogaa se, dodue,
da se u skladnome odnosu partneri dalje razvijaju u istome smjeru ili da se pribliavaju podrujima na kojima
su na poetku bili razliiti (na primjer, razvijaju zajednike interese, slian svjetonazor), ali ee to se ne
dogaa, ve se razlike koje su se u poetku, primjerice u sustavu vrijednosti ili svjetonazoru, inile malima s
vremenom poveavaju pa se partnerima ini kako se sve vie razlikuju. Pokuaji mijenjanja, osobito na bilo koji
nain nasilnoga, izazivaju otpor, to drugim rijeima znai kako biste pri donoenju odluke da s nekim uete u
brak trebali zanemariti zamisli poput: "Ve u ja to srediti ili promijeniti." To posebice vrijedi za osobine
linosti koje su do dobi u kojoj moemo ui u brak ve mahom "sazrele". Tako, primjerice, neuredna osoba
nee postati urednom, tedljiva se nee preobraziti u rastronu, osoba koja uvijek kasni, kasnit e i nadalje i
tako redom. Drugim rijeima: udajte se /oenite ako vam odgovara veina onoga to vidite jer e to tako i ostati,
te ako ono to vam smeta moete zanemariti, jer se vama ne ini jako vanim za zajedniki ivot.
O djeci biste, takoer, trebali razgovarati unaprijed jer ima vie ljudi - nego to biste mogli pretpostaviti - koji
uistinu ne ele djecu. Tono je, dodue, kako e neki popustiti ako ih njihov partner na to jako nagovara, pa tako
moete uti ene koje kau: "Rodila sam mu dvoje djece", ili mueve koji kau: "Ona je htjela djecu, pa neka
sada za njih skrbi." Pri tome najgore od svega jest to to takvi, na neki nain prinudno proizvedeni, roditelji
esto uistinu i ne ostvare dobar kontakt s djecom, niti ih bezuvjetno vole.

Odabir zanimanja i branog partnera dva su izbora u kojima gotovo redovito nastoji sudjelovati cijela obitelj
na elu s roditeljima. U oba sluaja mladi ljudi trebali bi odluiti sami neovisno o raznim pritiscima kojima su
izvrgnuti. Iako roditelji redovito smatraju kako bolje od svoga ve odrasloga djeteta znaju to je za njega dobro,
trebali bi znati kako je vrijeme da njihovo dijete samo donosi odluke i za te odluke samo snosi posljedice. Pri
tome bi roditelji trebali biti i izvor informacija o prednostima i nedostacima razliitih zanimanja, uzimajui u
obzir sposobnosti i interese svoga djeteta.
Umjesto toga, pritisak roditelja mlade ljude esto sprjeava u odabiru zanimanja koje najbolje odgovara
njihovim sposobnostima ili/i interesima, samo zato to ga roditelji ne smatraju dovoljno prestinim. Takvi
pritisci ili dovode do udaljavanja djece i roditelja ili do nesretnih ljudi koji cijeli ivot provedu u poslu koji ih ne
zanima, koji im nita ne znai i obavljaju ga kao oblik tlake kojoj nema kraja.

Pria iz ivota
Moji su vrlo dragi prijatelji iz Njemake, koji su uistinu u skladnome braku, izrodili
etvero djece i osigurali im mogunost kolovanja, trajno izgubili svoga najstarijeg sina
jer su se ogoreno suprotstavili njegovoj elji da postane - kuhar. Djeaka je kuhanje
zanimalo od malih nogu pa je u svakoj prigodi nastojao "kuhati" zajedno sa svojom
majkom, izrezi- vati recepte iz novina i nadopunjavati ih svojim zamislima. Roditelji su u
poetku njegov interes smatrali prolaznom razbibrigom djeaka koji e kad odraste
odabrati neko "razumno"zanimanje, tj. neko zanimanje primjerenije djetetu
visokokolovanih roditelja. Djeak se, meutim, i dalje drao vlastitih interesa, matajui
o tome da jednoga dana postane glavni kuhar u nekome uglednom hotelu ili na nekome
prekooceanskom brodu, lako je sve manje govorio o svojim nakanama, momi se
pravodobno raspitao o mogunostima kolovanja za kuhara, odabrao kolu i odluio
kako e "biti tako i nikako drugaije".
Kad je konano doao dan odluke, i kad se momak trebao odluiti za daljnji smjer
kolovanja, roditelji su uporno ustrajavali u tome da mu zabrane njegov "besmisleni
izbor", sve .do izjave kako u tomu sluaju oni nee financirati njegovo kolovanje.
Momak je otiao od kue, kolovao se radei poslove do kojih je mogao doi i
plaajui svoje kolovanje. Pokazalo se kako je iznimno nadaren kuhar koji je, u skladu
sa svojim djejim snovima, uspio postati glavni kuhar u uglednome hotelu. On i njegovi
roditelji vie nikada nisu razgovarali pa je on samo zbog toga to je slijedio vlastite
interese izgubio roditelje, a oni su - kruto nastojei provesti svoje zamisli - izgubili ne
samo svoje najstarije dijete, ve i sreu upoznati njegovu djecu, svoje prve unuke.

Kad je rije o odabiru zanimanja, situacija je danas bitno drugaija od one u kojoj su odrastali roditelji ili
djedovi i bake dananjih mladih ljudi. Dananja mlade treba biti fleksibilna, otvorena prema novim iskustvima,
spremna na cjeloivotno uenje i odgovorna prema sebi. Otvorenost prema novim iskustvima omoguava
otkrivanje novih interesa i prigoda, fleksibilnost olakava brzu i uspjenu prilagodbu, odgovornost prema sebi
zahtijeva zanemarivanje tuih - pa bile to i roditeljske elje - a cjeloivotno uenje omoguava, ako je to
poeljno ili nuno, da se i u odrasloj dobi mijenja zanimanje i posao.

Pritisak roditelja esto uz odabir zanimanja ukljuuje i imperativni ulazak u brak, osobito za djevojke kojima
se od malih nogu (danas opet kao u doba naih djedova i baka), objanjava kako je primarni cilj osnivanje
obitelji. I tako se dogaa da se zbog roditeljskoga, ali i drutvenoga pritiska mladi ljudi odluuju za brak "jer im
je za to vrijeme", jer se to od njih oekuje, "jer to svi rade", a ne zbog osvijetene elje da s odreenom osobom
provedu ivot. Zbog pritiska okoline ne ispitujemo kakvou potencijalnih partnera, posebice ako je ponuda
mala, a "sezona" na izmaku. Takvo drutveno ozraje esto dovodi do grevita traenja branoga partnera pa i
do odabira na temelju nekoga svojstva koje se ba i ne moe smatrati vanim za zajedniki ivot (npr. "dobro
plee"). U onih koji u tome "najvanijem" ivotnom zadatku nisu uspjeli, s vremenom dolazi do frustracije i
osjeaja manje vrijednosti.
 Drutveni ili specifino roditeljski pritisci, koji dovode do toga da mlada osoba sklapanje braka smatra svojim
prvim, osnovnim i gotovo jedinim ciljem koji treba ostvariti, uzrokuju itav niz promjena doivljavanja i
ponaanja, koje s lakoom moemo prepoznati kao zapreke na putu do sree i ivotnoga zadovoljstva.

Mladi ljudi esto ne razlikuju zaljubljenost od ljubavi, neovisno o tome jesu li pod pritiskom da uu u brak ili
nisu, kao to ne znaju mnogo o ivotu udvoje i obve zama koje donosi takav ivot. Zapravo nije udno to ne
znaju jer ih, u pravilu, nitko o tome ne pouava pa im je gotovo jedina "kola za brak" uenje po modelu, tj.
preslikavanje odnosa kakve su imali njihovi roditelji. ak i ka< i su ti odnosi bili skladni i dugotrajni, njihova je
vrijednost za dananje uvjete ivota takoer promijenjena. To ne znai kako neka svojstva partnera, kao to su
privrenost, uzajamno potovanje, vjernost, portvovnost, odanost i niz drugih i danas nemaju svoju vrijednost,
ali znai kako se ivot u dvoje odvija po drugaijim pravilima od onih koja su vladala prije dvadeset i vie
godina. Ako su roditeljski odnosi bili loi ili na granici podnoljivoga, tada je model po kojemu su mladi ljudi
oblikovali svoja oekivanja od ivota u dvoje, svakako, daleko od poeljnoga.

O pogrenoj upotrebi rijei

Dodatna tekoa jest to mnogi mladi ljudi o braku i roditeljstvu ue iz raznih senzacionalistikih medija ili
zaudno nestvarnih sapunica. Sve to esto dovodi do pogrene upotrebe rijei koje po svaku cijenu, neovisno o
tome to stoji iza njih, moraju biti snane i velike. Pa se tako svaka poetna simpatija ili naklonost u nastajanju
pretvara u "ljubav mog ivota", svaka tuga u depresiju, svaka nenaklonost u mrnju. Pogrenom upotrebom
"snanih" rijei esto sami sebe uvodimo u stanja koja nemaju pravoga temelja pa zbog najmanje tekoe ili i-
votnoga problema nestaju poput pjene na vrku vala.

O proroanstvu koje samo sebe ispunjava

Kad u opisu naih osjeaja, stanja ili elja koristimo rijei neprimjerene po intenzitetu ili sadraju koji
pokrivaju, trebali bismo biti svjesni pojave poznate pod nazivom "proroanstvo koje samo sebe ispunjava". Kad,
primjerice, jadikujemo kako smo ba u svemu neuspjeni ili kako nam nita ne polazi za rukom, mi zapravo
dajemo pogrenu, pretjeranu, iskrivljenu definiciju stanja u kojemu se nalazimo. Tom definicijom sami u sebi
potiemo odreena ponaanja koja su tipina za neuspjene osobe i pridonose ostvarivanju te poetne, pogrene
tvrdnje. Kad, dakle, iznosimo tvrdnje koje su pretjerane ili veim dijelom pogrene, te tvrdnje postaju dio
situacije na koju se odnose i poinju djelovati na njezin daljnji razvoj pa tako mi sami, posredno ili neposredno,
pridonosimo ak i ostvarivanju predvianja koja nas plae. Drugim rijeima, ako primjerice unaprijed tvrdimo
kako e neka osoba ili neki ljudi biti protiv nas, to "proroanstvo" e se ispuniti, ponajvie stoga to emo tome
sami pridonijeti svojim odbojnim ponaanjem koje je prilagoeno onome ili onima "koji su protiv nas". Kad
sebi i drugima govorimo o tome kako "bez nekoga ne moemo ivjeti", neovisno o tome kako s nama postupa,
sami sebe dovodimo u situaciju iz koje vie ne moemo i ne elimo izii, vjerujui kako nam bez "njega" ili
"nje" nema ivota.

& Nae se sumnje uvijek naplauju, jer pronalazimo ono sto smo i pretpostavljali da emo nai.
Henry David Thoreau

Na nau sreu ta psiholoka pojava vrijedi i u suprotnome smjeru pa ako kaemo kako emo u neemu
uspjeti, nae anse time se poveavaju; ako kaemo kako "nitko nije nezamjenjiv", ostavljamo sami sebi slobodu
izlaska iz loih odnosa, poslova ili situacija. U svakome sluaju, trebali bismo voditi brigu o znaenju rijei koje
koristimo kako sami sebe ne bismo uvjerili u neto to je zapravo netono. injenica je, dodue, kako takvo
pomno koritenje rijei zahtijeva odredeno promiljanje i poznavanje vlastitih reakcija i stanja, ali napor koji u
takvo upoznavanje samoga sebe treba uloiti, isplatit e nam se viestruko.
Osim to nau zaljubljenost esto prebrzo proglaavamo ljubavlju, katkad se zaljubljujemo u ljude koji nam
se ak i ne sviaju (kao to su to npr. bahate, povrne, neodgovorne osobe), vjerujui kako emo sve to ve
promijeniti. Kad ne bismo odmah sami sebe uvjeravali kako je to ba "onaj pravi" ili "ona prava", kad bismo
pustili da se nai odnosi s potencijalnim partnerom ili partnericom razvijaju u vremenu, dali bismo sami sebi
ansu da tonije prepoznamo svoje i njihove osjeaje, eventualne zajednike interese te vrijednosti, ciljeve i
planove.

O braku
Ljudi koji su uli u brak smatrajui to svojom dunou ili spasom od pritiska okoline, odlaskom iz obiteljske
kue ili nainom zadobi- vanja ugleda ili zbog bilo kojega motiva koji brak ini sredstvom, a ne ciljem, skloni
su u tome braku ustrajati i kad se zbog bilo kojega razloga ili niza razloga pokae tekim, loim ili neodrivim.
Na alost, katkad se i dobri brakovi "potroe", a uzajamni osjeaji nestanu poput vode u pijesku. Kad zavri
dugogodinji dobar brak, u kojemu su djeca ve odrasla i otila od kue, nema smisla hotimice se sjeati samo
runih ili bolnih stvari, traiti po prolosti znakove poetka kraja, vagati tko je vie pridonio ili odmogao u
daljnjemu odravanju braka ili veze. Mnogi ljudi na taj nain pokuavaju ublaiti bol zbog prekida braka ili
dugogodinje veze, umanjujui u sjeanju sve ono to ih je nekada radovalo i obogaivalo. Takvim postupkom
samo unitavamo neto to je svojedobno bilo lijepo i dobro, kao da izrezujemo lijepe dijelove tkanja, na kojima
smo godinama radili, zato to se sada sve promijenilo. Neovisno o uzrocima te promjene, emu smo moda
pridonijeli i sami, sama promjena ne znai kako tada nije bilo dobro. Bolje je i zdravije da nas boli ako je doao
kraj, jer e ta bol proi, nego da unatrag unitavamo lijepe uspomene, tvrdei samima sebi kako je sve bio
privid. Mogli smo se jednom najiskrenije voljeti pa da jednoga dana ipak sve pode po krivomu. A deset,
dvadeset ili dvadeset pet lijepo proivljenih godina mnogo su za svaki ivot pa ih stoga treba takvima i sauvati.
Kad proe akutna bol ili razoaranje, kad se oporavi povrijeeni ponos ili nestane inat, ostat emo ruku punih
lijepih trenutaka i dana, mjeseci i godina, koje nam nitko i nita ne moe oduzeti i unititi - osim nas samih.

O "pokusnom braku"
Posljednjih godina sve vei broj mladih ljudi, esto i uz blagoslov roditelja, odluuje se na zajedniki ivot,
ali bez ozakonjenja toga odnosa. Razlozi su razliiti: od elje da se ivei zajedno prije ulaska u brak bolje
upoznaju, do zamisli kako bi upravo ulazak u brak na neki nain tetio njihovoj vezi, jer bi tada "morali" biti
zajedno, a ovako su to po svome "slobodnom izboru".
Iako postoje neka istraivanja u pogledu utjecaja takvih "pokusnih brakova" poslije na brani ivot (ako do
braka uope dode), rezultati tih istraivanja nisu dostatno jednoznani da bi se mogli koristiti kao preporuka za
takvu odluku. Neke od tih veza u tome "pokusnom" braku se potroe, zaljubljenost ne preraste u ljubav i par se
razilazi. Neke veze funkcioniraju godinama dobro a ulaskom u brak pokau se ipak loima. Neki parovi ostaju
zajedno iz puke navike pa kad i udu u brak, nita se ne promijeni u tome odnosu. Ima i onih koji u tome
razdoblju boljega upoznavanja rastu i sazrijevaju zajedno pa ulaze u kategoriju onih koji su "zajedno ivjeli
sretno, sve dok ih smrt nije rastavila".
S obzirom na velike razlike koje postoje medu parovima koji na taj nain iskuavaju brak, moe se rei kako
je takav nain ivota stvar mladih ljudi koji su se za to odluili, tako dugo dok ne dou djeca ili dok djeca
dostatno ne odrastu da se mogu upitati zato njihovi roditelji nisu u braku. U naelu, djeca teko podnose da se
njihovi roditelji na neki neobian nain razlikuju od drugih jer, zapravo, ele se hvaliti i ponositi svojim
roditeljima. Da bi to mogla, djeca moraju razumjeti roditeljsko ponaanje, a kad njihovi roditelji samo "stanuju"
zajedno, a ne nose isto prezime, djeca ne razumiju zato je tome tako. Postoji, dakako, mogunost da im se ta
situacija briljivo protumai, ali za djecu jo ostaje nerijeeno pitanje kako to protumaiti svojim prijateljima i
prijateljicama ili, to je jo tee, njihovim roditeljima. Bilo bi stoga dobro da mladi ljudi koji ele ivjeti na
nain koji se u odreenoj mjeri razlikuje od uobiajene drutvene norme, ine to dok su bez djece ili dok su im
djeca toliko mala da jo ne shvaaju na koji nain se njihovi roditelji razlikuju od roditelja ostale djece.
Zadovoljstvo koje bilo tko od nas pronalazi u odreenome nainu ivota ne bi smjelo pogaati druge ljude,
osobito ne one koji su naom odlukom doli na ovaj svijet.

O vraanju u prolost
U odrasloj dobi i kasnije ne bismo se openito trebali vraati u prolost kako bismo s kajanjem ili ogorenjem
gledali na neto to smo uinili ili propustili uiniti. To se vie ne moe promijeniti pa nema nikakva smisla
nagaati "to bi bilo kad bi bilo". Vraanje u vlastitu prolost korisno je ako iz nje elimo izvui neku pouku,
kako ne bismo ponavljali iste pogreke. Kao to znamo, ljudi to openito rijetko ine pa tako svi mi kao
pojedinci i kao skupine ljudi, pa ak i cijeli narodi, esto uporno ponavljamo iste pogreke.
Ali vraanje u prolost moe imati i svoju vrlo pozitivnu stranu. Ako se okreemo prolosti poput svjetionika
koji osvjetljava samo ono to je u toj prolosti bilo lijepo, zanimljivo, uzbudljivo i vrijedno; ako se sjeamo
lijepih mjesta na kojima smo bili, toplih ljudskih odnosa koje smo imali, stvari koje smo s radou radili, tada su
takva povremena vraanja dobra i ugodna.

Psiholozi i neurolozi tvrde kako je sve to smo ikada doivjeli pohranjeno u naemu mozgu, ali mnogo toga,
posebice doivljaja iz ranoga djetinjstva, vie se ne moemo sjetiti, kao da smo izgubili klju prostorije u kojoj
se to nalazi. Taj "klju" esto mogu biti neki mirisi, zvukovi, stvari, koje odjednom otvaraju vrata nekih sjeanja
za koja smo vjerovali kako smo ih izgubili zauvijek.

Pria iz ivota
U ulici u kojoj stanujem krasan je duan sa slikarskim potreptinama, pokraj kojega
prolazim kad god idem prema sreditu grada. Kad vidim da su u izlogu vodene bojice, pa
stanem i zagledam se u njih, odjednom imam samo tri, etiri godine, sjedim za stolom i
"slikam" bratovim vodenim bojama. Sve mirie na te boje, pod rukom osjeam
hrapavost papira na koji rvinosim boju, iz kuhinje dopire miris kolaa koji je moja mama
upravo izvadila iz penice i u trenu me preplavljuju osjeaji sree, zadovoljstva i
sigurnosti, i onda tako krenem dalje u grad.
Ili kad sluajno kod kue naiem na malenu koljku koju mije nedavno darovala
prijateljica kad je stigla s mora, u trenu se vraam na pjeanu plau na kojoj sam s
roditeljima provodila ljeto poetkom Drugoga svjetskog rata. Osjeam pijesak pod bosim
nogama, vidim svoja stopala kako upadaju u taj pijesak, hodam rubom plae koji
zapljuskuju mali valovi i kad stanem na neto tvrdo, otkrivam kako sam stala na malu
koljku poput ove koju drim u ruci. Kad zastanem u toj uspomeni, osjeam i vjetri u
kosi, ujem glasove svojih roditelja i njihovih prijatelja kako o neemu raspravljaju,
sjedam na pijesak i rukama gradim malu kulu izvan dohvata mora. I osjeam se
ispunjenom i sretnom.
 Do duboko zakopanih sjeanja mogu nas odvesti i naa raspoloenja.
Poznato je kako se u dobrome raspoloenju vie sjeamo lijepih i ugodnih trenutaka i dogadaja iz svoga
ivota, a u loemu ili tunomu raspoloenju vie tegobnih i alosnih. Ali to u odreenoj mjeri vrijedi i u
obrnutome smjeru, pa kad se namjerno prisjeamo nekih lijepih uspomena, postajemo vedri, smireni i
zadovoljni.

Raspoloenje uvstvo slaba intenziteta, ali duljega trajanja koje ako je ugodno,
nazivamo"dobrim raspoloenjem", a ako je neugodno, govorimo o neraspoloenju ili
"looj volji" (na primjer: "Pusti ga na miru, loe je volje").

Prolost, sadanjost i
budunost
 O OVDJE I SADA
O RAZLIKAMA MEU PARTNERIMA
O SLUANJU SAMIH SEBE
O PRIMANJU I PRUANJU POMOI

P rolost, sadanjost i budunost u svakome su ivotnom razdoblju u drugaijemu odnosu. Kad smo mali,
naa se prolost broji u danima i mjesecima, a sadanjost je jo spojena s onim to je bilo i to e biti. U
odrasloj dobi ini nam se kako nam je prolost nekako podjednako velika kao i budunost, dok se starenjem taj
odnos sve vie mijenja pa je prolost sve vea, a budunost sve manja.
Svi mi openito mnogo vremena provodimo u prolosti ili u brigama oko budunosti, umjesto da svjesno
ivimo trenutak u kojemu se nalazimo. Na stvarni ivot koji ivimo dah po dah i otkucaj srca po otkucaj srca,
uvijek je samo sadanji trenutak.
Zamiljanja ili pokuaji predvidanja blie budunosti nuni su, dodue, zbog planiranja naih aktivnosti ili
obveza. O budunosti moemo razmiljati i kako bismo izbjegli neke neugodne dogaaje, sprijeili nepoeljne
susrete ili se unaprijed pripremili na njih. O budunosti moemo razmiljati i anticipirajui neke radosne
trenutke, lijepa putovanja, dane odmora. Takva razmiljanja i zamiljanja budunosti openito pridonose naoj
boljoj prilagodbi jer nas ili potiu da na vrijeme obavimo sve to je potrebno kako bismo izbjegli neugode koje
sc mogu izbjei ili se ve unaprijed neemu veselimo.
Nai "posjeti" prolosti najee su oblik bijega iz sadanjosti. Takvi bjegovi, takoer, mogu biti korisni ako
u prolosti traimo rjeenje nekoga problema s kojim smo sada suoeni, ili ako prola iskustva koristimo za
neko poboljanje sadanjosti. Ali bjegovi u prolost nisu korisni ako se samo uporno vraamo na neke
proivljene neugodne dogaaje, ako sami sebi predbacujemo ono to smo uinili ili propustili uiniti. Takva
sjeanja mogu nas samo opteretiti ili ponovno boljeti.
Ali vraanje u prolost moe biti izvor radosti i utoite u kojemu emo uvijek ponovno nalaziti neka posebna
sjeanja. Svaki od nas u tu svrhu trebao bi nainiti svoju zbirku uspomena. Na primjer, jednostavno pohraniti
lijepe i uzbudljive uspomene u "sobu s blagom", a bolne i teke u "sobu strave i uasa". U tim "sobama" tada
moemo organizirati nekoliko zbirki raznih sadraja kako bismo ciljano mogli pronai one najdrae ili najljepe
uspomene. Najljepe uspomene mogle bi biti u zbirci "dragulji" ili "biseri". Ja u "draguljima", primjerice, imam,
od uspomena o kojima se moe javno govoriti, uspomene na ljetovanja na moru, na plivanje prema suncu koje
zalazi, pa se boje mora svakim zamahom ruke mijenjaju, i ini mi se kako su nebo i more samo splet boja. U
"biserima" su sjeanja na neke razgovore s prijateljima ili sluajne susrete s ljudima u vlaku ili na brodu za kojih
nam se odjednom uinilo kako se poznajemo cijeli ivot, da se potpuno razumijemo iako se, vjerojatno, vie
nikada neemo sresti, kako svaka rije koju koristimo ima isto znaenje, da pokret, glas, pogled moe zamijeniti
cijele reenice, jednom rijeju: zaokrueni, lijepi, "biserni" doivljaj razumijevanja s drugim ljudskim biem.
Imam i zbirku "baloni" u kojoj su posebne uspomene iz djetinjstva, primjerice, kako se s petoricom djeaka
utrkujem do svoje kue, trei kroz grad, medu ljudima; ujem udaranje svojih nogu po asfaltu, plaim se kako
mi se jedna sandala otkopala pa e mi pasti, ali trim dalje, stiem prije svih njih, a onda se svi zajedno
smijemo do suza sjeajui se prolaznika koji su nas gledali, djece koja su pristojno hodala s roditeljima i
zavidila nam na naemu divljemu tranju gradskim ulicama.
Postoje, dakako, i zbirke s tekim, bolnim sjeanjima, "crne rupe", u kojima su uspomene na neke bezizlazne
situacije ili zbirka "mlinsko kamenje" u koju sam pohranila sve mukotrpne odnose s pretpostavljenima ili neka
posebno teka iskustva koja se nisu mogla izbjei, ve je trebalo izdrati ih. Takve "organizirane" zbirke
uspomena pomau mi da se s radou sjeam nekih prolih vremena, ljudi ili doivljaja i da im se ciljano
vraam kao prijateljima po potporu. Nimalo manja nije vrijednost onih drugih sjeanja jer iz njih jo mogu neto
nauiti, otkrivajui u svakoj ivotnoj dobi neke nove pouke. I "crna rupa" katkad je dobra "injekcija" za neke
ivotne gnjavae ili tegobe. Kad nam se ivot uini tekim ili bolnim, kad nam se ini kako muke - kojima smo
tijekom ivota svi manje ili vie izvrgnuti - ine ivot besmislenim, treba se ciljano vratiti u lijepe trenutke iz
nae prolosti i u njima pronai utjehu za sadanji teki trenutak. Takva utjeha bolja je i zdravija od alkohola,
droga i lijekova, a osim toga - ona je samo i jedino naa, jedinstvena i neponovljiva - kao to je to i ivot
svakoga od nas.

Pri tome je uvijek vano zadrati u umu kako u "sobu s blagom" odlazimo kako bismo sami sebe razveselili,
raznjeili, smirili, a u "sobu strave i uasa" po neku usporedbu ili pouku koja e nam olakati neku trenutano
teku situaciju. U preivjelim nevoljama moemo otkriti svoje jake i slabe strane. Ali ni na jednome od tih
mjesta ne bismo trebali boraviti, jer nam je mjesto u sadanjosti, kako to psiholozi vole rei, "ovdje i sada".

O ovdje i sada
Svi mi trebali bismo ponovno nauiti ivjeti u sadanjosti, kao to smo to znali dok smo bili djeca. Treba
ivjeti ovdje i sada, u trenutku koji tee, to najee znai osvijestiti ono to vidimo, ujemo, osjeamo i
radimo. Ljudi koje vole prirodu, a ive u gradu esto sa enjom govore o tome kako im nedostaje dodir s
prirodom, kao da u gradu nema prirode. S jedne strane, dio prirode su i ljudi koji nas okruuju, a dakako i
ivotinje, tko ili ima u blizini. Ali dio prirode i prelijepi su gradski parkovi, drvoredi u gradskim ulicama, drvee
u naim dvoritima, cvijee koje uzgajamo na balkonima ili prozorima. etnja poznatim gradskim ulicama s
drvoredom ukazat e nam svakoga proljea na razlike medu drveem, jer svakoga proljea ista stabla prva
prolistaju neovisno o koliini sunca koje dobivaju. U ulici u blizini moga stana svakoga proljea prvi se zazeleni
jedan mali, krljavi kesten, dok neki od niza kestenova tek propupaju, kad su drugi ve okieni cvjetovima. I
takve etnje dodir su s prirodom. Kad smo uronjeni u sadanjost, na svakome koraku moemo skupljati mrvice
sree koje e sve zajedno poveati nae ivotno zadovoljstvo. Takve mrvice sree moemo nai u itanju,
druenju, sluanju glazbe, svemu onome to nas zaokuplja i to nam priinjava ugodu ili radost.
Moda je za takvo uivanje u sadanjemu trenutku potrebno kod sebe ouvati sposobnost manjega
navikavanja na ono to nas raduje i usreuje, a veega i brega navikavanja na ono to nas rastuuje, a to ne
moemo promijeniti, ukloniti ili ublaiti. Nekako se ini kako su ljudi skloni upravo obrnutim reakcijama pa se
ne mogu osloboditi neugodnih emocija, dok izvore radosti i veselja gotovo odmah poinju smatrati razumljivim
samima po sebi, ime ovi ubrzo presahnu.

Pria iz ivota
Ne znam je li rije o tome kako se sva radost ne potroi u jednome dahu, ve kako se
umjerenom radou istoj pojavi, osobi ili dogaaju moemo stalno iznova veseliti, o
infantilnosti koja nam omoguava da ono to nam se svia svakoga dana ponovno
otkrivamo ili samo o loemu pamenju, ali, eto, ja se onome to me veseli radujem
svakoga dana gotovo kao prvi put. Kad ujutro otvorim oi i zagledam se u zelene oi
moje mace koja me pozorno gleda, ekajui da joj se obratim, svakoga mi se dana ini
kako me radost doslovno preplavljuje. I onda, dakako, poinjem izjavama koje su
poznate svakome vlasniku kunoga ljubimca, po- put:"A tko je to tu? Je li to moja radost
 i veselje, moja mala maca, abica, ljubica, ribica?" Pa kad maca uzvrati glasnim
predenjem, meni se uvijek iznova ini kako smo obje na pragu prekrasnoga, sunanoga
dana, iako vani pada kia ili se nebo smrailo.

O meuljudskim odnosima
U ovdje i sada spadaju, dakako, i odnosi s ljudima koji nas okruuju, s kojima se susreemo, druimo:
roditeljima ako su ivi, partnerom ako postoji, djecom ako ih imamo, prijateljima ako smo ih stekli, suradnicima
ako radimo, susjedima s kojima se pozdravljamo i razgovaramo.
Svi ti odnosi u odreenoj mjeri razlikuju se ne samo po svome sadraju, ve i po statusu u kojemu se mi
nalazimo u tim odnosima koji se, takoer, s vremenom mijenja. Tako smo u poetku u odnosu na nae roditelje
u zavisnome i podreenome poloaju jer se moramo ponaati onako kako se to od nas zahtijeva i oekuje. S
vremenom ti se odnosi mijenjaju pa ondje gdje su uspjeni, postaju ravnopravni, prijateljski da bi se starenjem i
nas i roditelja uloge, ali u obrnutome smislu, vratile na poetak, pa mi skrbimo za ostarjele roditelje, kao to su
to oni inili za nas kad smo mi bili slabi i nejaki.
Kakvoa svih tih odnosa znatno pridonosi naemu zadovoljstvu ivotom, pa i srei, ako u te odnose dostatno
ulaemo, i ako ih uistinu njegujemo. ini se, meutim, kako to vrlo esto uope ne inimo, smatrajui roditelje,
djecu, partnere, prijatelje i sve ostale odnose nekim datostima koje su same po sebi razumljive, koje e opstati
zahvaljujui ustaljenim obrascima ponaanja koji se oekuju u tim odnosima, neovisno o tome koliko im
posveivali vremena, brige, razumijevanja i empatije. to je jo gore, mnogi smatraju kako ljude s kojima smo u
bliskim odnosima moemo zanemarivati, ne posveivati im nikakvu pozornost, da se prema njima mogu koristiti
svi mogui oblici netolerancije i agresije, oekujui i dalje - u najmanju ruku - njihovu odanost
0privrenost.
Uzmemo li u obzir injenicu kako nam je najee do svih tih ljudi s kojima smo manje ili vie bliski uistinu
stalo, iznenaujua je injenica kako s njima najee nismo ak ni uljudni. Ubrojimo li, naime, u uljudno
ponaanje, ak u minimalno uljudno ponaanje, pomno sluanje sugovornika, oito je kako u neposrednim
kontaktima najee ne sluamo sugovornika ili to barem ne inimo aktivno.

Sluanje: percepcija onoga to druga osba govori. Na primjer, ujem

pozdrav:"Dobar dan", i automatski odgovaram: "Dobar dan". Aktivno sluanje:
sluanje onoga to govori druga osoba s ciljem to boljega razumijevanja i
upamivanja onoga to smo uli. Aktivno sluanje ukljuuje nekoliko skupina vjetina.
I. Usredotoenu panju, koja se oituje u gledanju sugovornika u oi, poloaju tijela
okrenutome prema osobi koja govori, povremenome potvrdnom kimanju glavom. II.
Vjetine slijeenja; poticanje osobe da nam nastavi priati ono o emu je poela, na
primjer rijeima: "Nastavi, to je bilo dalje?" II.: "Ba me zanima to se tada
dogodilo.""Shvaam", ili paljiva utnja kojom pokazujemo kako smo usredotoeni na
sugovornika. III. Vjetine reflektiranja, koje se oituju u prepriavanju onoga to nam
je sugovornica upravo ispriala, poput: "Znai, misli da to nisi trebala rei", ili
odraavanju njezinih uvstava: "Oigledno si se ba razljutila", ili znaenje onoga o
emu govori: "Smatra da nee odrati obeanje."

Aktivno sluanje, dakako, ukljuuje i sve ostale oblike uljudnoga ponaanja, to znai kako se dok
razgovaramo s prijateljem, neemo baviti neim drugim (ukapati televizor, mijenjati kanale, istiti nokte), da
mu neemo upadati u rije, nametati novu temu dok jo nije zavrena ona o kojoj smo poeli razgovarati. Na
sugovornik zakljuit e kako ga ne sluamo, ak i u sluaju da mu kaemo neto ugodno, poput: "Danas ba
dobro izgleda", ili "Ovo odijelo dobro ti stoji", jer te primjedbe pokazuju kako smo bili usredotoeni na izgled
sugovornika, a ne na ono to nam je on govorio.

O razlikama meu partnerima

U svakome odnosu izmeu dviju osoba moe doi i dolazi do povremenih nesporazuma, neslaganja, trzavica
pa i svaa. Meutim, u dijad- nim odnosima u kojima se sudionici (brani partneri, prijatelji, suradnici), veoma
razlikuju po emocionalnosti, inteligenciji, obrazovanju, svjetonazoru, sustavu vrijednosti ili navikama i ukusu,
to se na prvi pogled ini manje vanim, vrlo je teko ostvariti istinski, ravnopravni odnos. U takvome odnosu
sudionici se zaista ne mogu razumjeti u svojim razliitim ulogama (npr. u ulozi zaposlene osobe, strunjaka,
roditelja, supruga/supruge, prijatelja).

Dijada: dvije osobe meu kojima postoji intenzivnija i trajnija interakcija. : Odnos lanova
dijade moe biti uzajamno pozitivan, uzajamno negativan i mjeovit.

Kad se spominju razlike u emocionalnosti, veina ljudi misli na razlike u osjeajima koje partneri (prijatelji,
roaci), gaje jedni prema drugima ili ih upuuju jedni drugima. Takve razlike postoje u gotovo svim dijadnim
odnosima, uvijek netko voli malo vie, a onaj drugi malo manje, ili u nekim razdobljima jedim partner voli vie,
a drugi manje, da bi se u nekome drugom razdoblju to promijenilo, pa sada onaj koji je volio vie voli manje.
Dogaa se, dakako, da se partneri podjednako i vole.

Ali razlike u emocionalnosti ne odnose se na ove individualne varijacije intenziteta emocija u odnosima dviju
osoba, ve na openitu razinu emocija neke osobe. Postoje ljudi ije su emocije, na primjer, preteno snane i
burne ili snane i duboke, kao i oni koji se po intenzitetu svojih emocija ne razlikuju od veine drugih ljudi. Ali
postoje i ljudi ije su emocije uvijek niskoga intenziteta, nikada vrue, uvijek mlake. Velike razlike u
emocionalnosti partnera, koje nisu uvjetovane time koliko jedan partner voli drugoga, ve time koliko je tko od
to dvoje ljudi uope u stanju voljeti, mogu biti trajni i nepremostivi izvor nerazumijevanja, nesuglasica i patnje.
Onaj koji voli "svim srcem", uz osobu ija su uvstva mnogo uega raspona, osjea se trajno zakinutim.
Osoba pak koja voli koliko moe, ali, eto, ima rekli bismo "plitki gaz", ne moe dati vie nego to ima, pa se
osjea trajno napadnutom, okrivljavanom, doslovno "bez krivnje krivom".
Razlike postoje i u nainima izraavanja emocija, pa dok jedan partner rado opseno govori o svojim
emocijama, onaj drugi to smatra neprimjerenim. Takve razlike, kad ih jedanput prepoznamo, mogu se lake
prevladati ako osoba koja voli izraavati svoja uvstva rijeima, shvati kako ih njezin partner eli izraavati
samo djelima.
Znatne razlike u inteligenciji mogu uvjetovati i razlike u miljenju, izraavanju, bogatstvu ideja, interesima,
pa se stoga to dvoje ljudi doslovno ne moe razumjeti u potpunosti. Manje inteligentna osoba ne moe shvatiti
neke ideje, misli ili stavove one inteligentnije jer ih ne razumije na kognitivnoj razini, a ona vie inteligentna ne
razumije zato je ova druga osoba ne shvaa pa to pripisuje negativnome stavu prema sebi, nedostatku
privrenosti, namjernu iskazivanju nerazumijevanja, dakle nekome obliku agresije, to dovodi cio sve teih
nesporazuma, sve dok sama sebi ne prizna kako je rije o velikoj razlici u mogunosti razumijevanja.
Do istih problema dovode i velike razlike u obrazovanju (npr. na jednoj strani osnovna kola, a na drugoj
doktorat znanosti), svjetonazoru, politikim sklonostima i religijskoj pripadnosti. Tako, primjerice,
konzervativne osobe ne shvaaju stavove liberalnih i obrnuto; pristae Darvvinove teorije evolucije ne
prihvaaju teoriju kreativne inteligencije; religiozne osobe ne prihvaaju neke postupke (npr. kontracepciju),
koje nereligiozne osobe smatraju normalnima i tako se to dogaa na svim podrujima ivota na kojima postoje
velike razlike. ak i razlike u ukusu ili navikama s vremenom poinju biti uzrokom nesporazuma ("Ja uvijek za
tobom pospremam." "Ne sri juhu kao zadnji primiti- vac." "Ova slika meni nee visjeti u stanu").
Razlike u inteligenciji, obrazovanju i ukusu mogu onemoguiti i uivanje u istim knjigama, to inae moe
biti dobra osnovica za zbliavanje. Ali ak i pri itanju beletristike, svatko iz knjige moe uzeti samo ono to
prepoznaje i razumije. Vrijednosti koje su nama strane ili neprihvatljive najee emo previdjeti, nijanse
meuljudskih odnosa koje ne smatramo vanima ili ih ne primjeujemo u stvarnome ivotu, neemo primijetiti
ni shvatiti niti u knjigama. U takvome sluaju pokuaji jednoga partnera da onoga drugoga zainteresira za
literaturu koja njega oduevljava, najee postaju samo novi izvor nesporazuma; jer ono to, primjerice,
supruga smatra iznimnom literaturom, suprug smatra dosadnom gnjavaom, a ono to je njemu napeto i
zanimljivo, ona smatra banalnim i loe napisanim.
U sluaju da smo ve na poetku veze, prijateljstva, odnosa uoili neke takve razlike, esto se nadamo kako
je dostatno nekoga jako voljeti pa emo se zasigurno uspjeti uti i razumjeti. Ali ovdje uope nije rije o tome
jesmo li mi voljni i spremni razumjeti tu drugu osobu, nego o tome da svatko od nas moe prihvatiti i razumjeti
bilo to samo u sklopu zadanoga okvira svojih mogunosti (sposobnosti, obrazovanja, svjetonazora it.). Kad na
poetku nekoga odnosa i uoimo da se jako razlikujemo, na primjer po obrazovanju i interesima, po ukusu i
navikama, mi esto nastojimo te razlike zanemariti ili ih ne smatramo bitnima za ljubav, prijateljstvo i suradnju.
Meutim, te razlike prije ili kasnije poet e se pojavljivati u sve veemu broju situacija, osobito u kritinim
trenucima koje donosi, primjerice, bolest djeteta ili jednoga od partnera, novani problemi. Te razlike
manifestirat e se na sve ne- ugodnije naine jer emo s vremenom poeti uviati da su nepremostive, kako od
one druge osobe ne moemo oekivati da nam daruje ono ega nema, niti joj moemo dati neto to nemamo mi
sami. Te razlike ne mogu se ukloniti ni dobrom voljom, ni odanou, ni bilo kakvim nastojanjem jer za
odredeno razumijevanje ne postoji temelj, bilo da je rije o ukusu, interesu, inteligenciji ili nekoj osobini
linosti.
Kad jednom shvatimo kako postojee nerazumijevanje nije namjerno niti upravljeno protiv nas, ve je
posljedica postojeih razlika u nekim vanim osobinama i karakteristikama naega partnera ije smo postojanje
previdjeli ili zanemarili, dakako, postoji i mogunost da se tome prilagodimo pa da nam, primjerice, vie ne
smeta to se sa svojim partnerom ne moemo aliti jer nema smisla za humor; to ne moemo ii na koncerte
klasine glazbe jer ju ne uje; to ne moemo govoriti o sloenim problemima u svome poslu jer ih ne razumije,
pa ga ve i zbog toga ne zanimaju.
Meutim, u ovome, kao i u svakome drugome sluaju gdje medu partnerima (prijateljima, suradnicima),
dolazi do nekoga nerazumijevanja, trebali bismo se okrenuti i sebi pa to je mogue iskrenije razmotriti vlastite
osobine ili ponaanja. Nitko od nas nije savren, svi mi imamo nekih manjih ili veih nedostataka pa stoga ne
bismo ni od drugih trebali oekivati, a jo manje traiti savrenstvo.
Ali svaki je meuljudski odnos tkanica za sebe, pa ako nam se boja nekih niti nikako ne svia, ako se ne
moemo dogovoriti o zajednikome uzorku jer je njegovo izvoenje za jednoga partnera nemogue ili
jednostavno preteko, zasigurno postoji neki jednostavniji uzorak koji nee, bude li izveden u skladnim bojama,
zaostajati za sloenijim kojemu smo teili. Neija dobrota moe vrijediti vie od pameti i obrazovanja, iskrenost
i portvovnost vaniji su od sofisticiranih uivanja u umjetnosti, ljubav i odanost ne mogu se nadomjestiti
zajednikim interesima pa tako, ako uistinu elimo sauvati neku vezu, moemo za to pronai i primjerene
naine.
To, dakako, vrijedi samo u sluaju ako su oba partnera spremna uloiti taj trud, i prepoznati razlike koje ih
uporno razdvajaju. Kad se, meutim, neki odnos tijekom duljega vremena odvijao na razliitim razinama,
slikovito reeno, kad su se partneri dovikivali sa svojih udaljenih otoka, a vjetar i kia odnosili su ak i te
izreene poruke, tada esto s obiju strana dolazi do intenzivnoga nezadovoljstva i nesnoljivosti pa tada takav
odnos vie ne pridonosi ivotnome zadovoljstvu nijednoga partnera.
O prijateljstvu
Prijateljstvo bi kao i svaki drugi odnos medu ljudima trebalo njegovati, a istinsko "njegovanje" zahtijeva i
razmiljanje o toj drugoj osobi.
Primjerice, ako se netko neprestano ali i jadikuje, a prema naemu sudu za to nema razloga, trebali bismo
pokuati shvatiti zato to ini. eli li moda vie pozornosti ili se plai zavisti ako kae kako je zapravo dobro?
Moda nam se prijateljica ali na neto to je nama besmisleno ili nije vrijedno spomena, samo zato kako se ne
bi alila zbog neega to je uistinu mui, a o emu ne eli ili ne moe govoriti? Moda joj zaista teko pada i
ono to je drugim ljudima sitnica. Ako je tome tako, tu nita ne moemo postii svojim prigovaranjem, kao to
ovjeku koji kae kako ga neto boli, ne moemo rei: "Ne, ne boli te, to si ti samo umilja", ili nekome tko se
ali kako mu je vrue u prostoriji koju vi smatrate hladnom, ne moete rei: "Ne moe ti biti vrue, ovdje je
hladno."

& Rijei treba vagati, a ne brojiti.

Poljska poslovica
Mi ne ivimo u koi te druge osobe i rijetko kad dostatno o njoj znamo i dostatno o njoj razmiljamo da
bismo ju mogli potpuno razumjeti. To je i osnovni razlog zbog kojega bismo trebali voljeti i potovati svoje
prijatelje - takve kakvi jesu, zajedno s njihovim vrlinama i manama - jer svaki na svoj nain pridonosi naemu
zadovoljstvu ivotom.

Trebali bismo si katkad postaviti i pokoje pitanje o sebi. Iako smo svi skloni precjenjivati svoje vrline ili svoj
nain ivota ili svoje osobine linosti ili svoja iskustva, i tako u nedogled, bilo bi razumno upitati se ne idemo li
i mi drugima "na ivce", ali nam to ne pokazuju? Ako smo, primjerice, vrlo marljivi, moda to nai prijatelji
smatraju pretjerivanjem? Moda nam i ne vjeruju kako nas rad veseli, ali nam to ipak ne kau.
Njegovati prijateljstvo znai da prijatelje treba uzeti i kao partnere, takve kakvi jesu; bez pokuaja mijenjanja
ili ispravljanja onoga to nam se ne svia. Razmislite ako vam kod nekoga prijatelja ili prijateljice neto smeta,
smeta li vam to vie nego to vam godi biti s tom osobom, jer se inae dobro razumijete, smijete se istim
alama, mnogo toga proli ste zajedno. Cesto nam u dugogodinjim prijateljstvima upravo mnogo znae
zajedniki doivljaji, mnogo toga to smo zajedno "pregrmjeli", pa ipak ako se nai prijatelji promijene, ako
primjerice postanu zavidni, kritini, "sveznalice" pa nam stalno sole pamet svojim savjetima, tada je moda s
istinskim prijateljstvom ve gotovo.

& Nikad ne vjeruj osobi koja ti pria samo o svojim tekoa??ia i nevoljama, ali te uvijek dri podalje od
svojih radosti.
idovska poslovica

Nemojte ni vi prijateljima kvariti veselje, primjerice, ako je vaa prijateljica odjednom uredila svoj stan u
minimalistikome stilu, a vama se to ne svia ili vam se ini hladnim, zato biste joj to rekli ? Koja ko- rise od
vaega javnog iznoenja negativnoga suda o njezinom novom ureenju? Zar vi tamo ivite? Vama bi trebalo biti
drago to to veseli nju.
Osim toga, trebali bismo odvagnuti i odgovor na pitanje je li iskrenost uvijek poeljna i je li uvijek vrlina?
Biste li, na primjer, osobi kojoj nema spasa i koja nita vie ne moe uiniti da bi se izlijeila rekli kako je na
smrt bolesna? Biste li i sami ba uvijek eljeli znati istinu ili bi vam neka "bijela la" bila draa? Mi bismo,
zapravo, uvijek trebali nastojati procijeniti to elimo postii nekim iskrenim izjavama. Ako je cilj pomoi
nekome da bolje i uspjenije ivi, jer smo ga upozorili na neto u ponaanju to moe promijeniti, onda su te
izjave bile korisne. Ako smo prijatelja ili neku blisku osobu upozorili na neto nad im nema utjecaja ni
kontrole, ako smo mu priopili neku istinu koja ga pogaa, a nita s tim u vezi ne moe uiniti, zato smo mu to
onda uope rekli ?

O sluanju samih sebe

Kao to esto ne sluamo ili barem ne dovoljno usredotoeno to nam govore drugi ljudi, tako esto uope ne
sluamo ni sami sebe, tj. ono to govorimo drugima i to kad smo sami, govorimo samima sebi. Kad, primjerice,
prigovaramo drugima ili im po svome sudu samo kaemo ono to nam se kod njih ne svia, esto zaboravimo
navesti ono to nam se svia, ime bismo ve ublaili nau kritiku. Mnogo puta uope ne obraamo dostatnu
pozornost na ton kojim iznosimo svoje sudove, a koji moe djelovati drsko, hladno i pretjerano kritiki. Jednako
tako esto uope ne primjeujemo kako nam naa prijateljica ne uzvraa istom mjerom pa nas ne kritizira ili ne
dovodi u pitanje nae navike, sklonosti ili ukus. To ne znai nuno kako se s nama u svemu slae, niti da dijeli
na ukus, ve da njeguje nae prijateljstvo i kako nas eli potedjeti svoje kritike. Svi smo skloni takvo
ponaanje naih blinjih smatrati samim po sebi razumljivim; jer to bi se, zaboga, uope na nama i moglo
kritizirati; umjesto da to smatramo znakom istinskoga prijateljstva i potovanja.
Naa manja ili vea nepanja prema prijateljima i drugim bliskim osobama esto je posljedica neobraanja
pozornosti na ono to sami sebi u mislima govorimo o njima ili prije susreta s njima. Mi esto sebe unaprijed
pripremimo kako nani se kod osobe X neto nee svidjeti ili da e nam osoba Y zasigurno ii na ivce, jer e
nam opet priati o nekome svom problemu ili interesu. Kad se to doista i dogodi, mi smjesta "ispaljujemo" neku
kritiku ili razgovaramo iritiranim tonom, pokazujemo zlovolju izrazom lica ili naglo prelazimo na drugu temu.
Pri tome najee ne obraamo dostatnu pozornost na sadraje razgovora koje mi nameemo ili interese o
kojima mi elimo razgovarati.

& Onaj tko govori to mu se svia, ut e ono to mu se nee sviati.

Engleska poslovica

Kad je rije o nama, smatramo normalnim govoriti o svojim problemima i brigama, interesima i radostima,
jer smatramo samim po sebi razumljivim kako e to nae prijatelje zanimati i da e oni to sluati pomno,
aktivno i s empatijom.

Empatija Uivljavanje u emocionalno stanje druge osobe i razumijevanje njezina stanja

(npr. ugroenosti, patnje), na temelju uvida u postojeu ili zamiljenu situaciju u kojoj se
nalazi ta osoba.

Kada je rije o drugima, tada nam ponavljanje razgovora o istome problemu "ide na ivce", onda se
primjetno dosaujemo ili dajemo neke kratke, nedostatno promiljene ili neprimjenjive savjete. Ukratko reeno:
svi oekujemo da nai prijatelji, partneri, roaci i suradnici, pa ak i znanci, suosjeaju s nama ako nas snae
neka nevolja, pa ak i ako nam se ivot samo na trenutak uini besmislenim, ali sami rijetko svim tim ljudima
uzvraamo istom mjerom. Mi sebi tovie esto uzimamo pravo nijekati tue osjeaje, drugima drati
"propovijedi" o tome kako se osjeaju ili to bi trebali initi. Savjeti koje dajemo drugim ljudima
0 tome to bi oni trebali initi sa svojim ivotom ili kako bi se trebali ponaati u odreenim situacijama, imaju
smisla samo ako su od nas takve savjete izriito traili. Ali ak ni tada nema smisla oekivati kako e ih i
slijediti. Uvijek moramo imati na umu injenicu kako svatko ima pravo ivjeti svoj ivot kako zna i umije i kako
to njemu ili njoj najbolje odgovara. Mnogi ljudi dostatno ne poznaju ni vlastite motive, elje, potrebe i
ponaanje, a ipak su skloni suditi o tuim potrebama i ponaanju. Kad bismo o tome vie razmiljali, mogli
bismo znatno obogatiti svoje odnose s drugim ljudima.

O primanju i pruanju pomoi

U prijateljskim, kao i u drugim meuljudskim odnosima vano je znati primiti i pruiti pomo. Ljudi koji
rado i esto pomau drugima, esto se razoaraju ako su nekome uinili neto dobro, priskoili u pomo djelom
ili savjetom, a taj ih drugi, umjesto zahvalnosti, nakon toga poinje izbjegavati. To se, na alost, dogaa prilino
esto. Ako vam se ve dogodilo da ste nekome pomogli, uinili neto dobro za druge, a oni vam nisu bili
zahvalni, vjerojatno ste time bili pogoeni i razoarani. Najbolji lijek za to razoaranje jest upitati se zato ste
nekome nastojali pomoi.
Ako ste eljeli uiniti neto dobro - to ste i uinili - pa imate razloga za zadovoljstvo. Ako ste to uinili samo
zato kako bi vam drugi bili zahvalni - va je motiv bio pogrean. Kad nekome pomognete u nekoj za njega
tekoj ivotnoj situaciji, nemojte nakon toga oekivati zahvalnost. Ljudi kojima smo pomogli, posebice u
delikatnim problemima ili situacijama, najradije e poslije okrenuti glavu od nas. To je tako jer se s jedne strane
ne ele osjeati obveznima, a s druge strane smeta im to smo ih vidjeli u trenutku slabosti. Ako dobro
promislite, moda se ve i vama dogodilo da najradije nekoga tko vam je pruio rame za plakanje i priskoio u
pomo kad vam je bilo teko, vie ne biste eljeli sresti.
Emocionalno zrele osobe znaju primiti pomo sa zahvalnou, svjesne kako smo svi u ivotu upueni jedni
na druge i da nam je svima katkad potrebna prijateljska, ljudska pomo. Takve zrele osobe spremne su i pruiti
nesebinu pomo ili se negdje angairati za ope dobro. Tate, nesigurne osobe, one koje sebe precjenjuju, u
naelu ne znaju primiti pomo; ako ju i prime, kasnije to same sebi predbacuju, kao da je primanje pomoi neto
ega se treba sramiti. Takve osobe, dakako, najee nisu sklone pomoi drugima, to nam pokazuje kako bismo
i na podruju pruanja i primanja pomoi od drugih ljudi trebali poraditi na sebi.
Svi mi openito bismo trebali osvijestiti injenicu kako bi prijateljstvo, kao i svaki drugi meuljudski odnos
trebalo biti dvosmjerna cesta s istim znakovima zabrane na obje njezine strane, s odmoritima podjednako
ukraenima drveem i restoranima. Takvi, naime, meuljudski odnosi obogauju ivot svih ukljuenih,
poveavaju njihovo ivotno zadovoljstvo i mogu biti izvor sree.
 Razlike meu ljudima u srei i
ivotnom zadovoljstvu
28 Mirjana Krizmani

O TEKIM IVOTNIM DOGAAJIMA

O RELIGIOZNOSTI
A ZATO BA JA?"
SREA, IVOTNO ZADOVOLJSTVO I KVALITETA IVLJENJA
OARAVAJUA OBUZETOST
O negativnim i pozitivnim emocijama
Ljudi openito nastoje biti sretni i zadovoljni, a to vjerojatno vrijedi
za sva ostala iva bia. Unato tom opemu nastojanju za ostvarivanjem sree i zadovoljstva, znanstvenici i laici
slau se s tvrdnjom kako negativne emocije mnogo snanije vladaju naim ivotima od pozitivnih. Kad se pojavi
bilo koja neugodna emocija, kao to su tjeskoba, strah, zabrinutost, srdba, krivnja ili sram, ona toliko djeluje na
nae miljenje da smo skloni odmah donositi potpuno neopravdane, ali zato sveobuhvatne zakljuke poput:
"Meni to sigurno nee uspjeti", "Meni nita ne polazi za rukom", "Sve se urotilo protiv mene", i tomu slino.

Drugim rijeima, neugodne emocije generaliziraju se na na cjelokupni psihiki ivot pa ako smo zbog
neega anksiozni, odjednom postajemo anksiozni i zbog drugih stvari, ako se sramimo zbog nekoga svog
propusta ili pogreke, poinjemo sami sebe uvjeravati kako nas nitko vie ne potuje i nikada nee.

Anksioznost je sloeno neugodno uvstvo tjeskobe, bojazni, napetosti i nesigurnosti.

To uvstvo najee je izazvano nepoznatim ili neprepoznatljivim uzrocima, ali i
stvarnim i predvidivim opasnostima.

Zanimljivo je kako se isti proces ne dogaa s pozitivnim emocijama, primjerice ako smo radosni zbog
nekoga uspjeha, neemo samima sebi rei: "Moj ivot ista je radost", ili "Nikome nije tako dobro kao meni."
Kod pozitivnih doivljaja nema takve generalizacije na sva podruja ivota, ve se doivljena radost nakon
nekoga vremena "potroi" Ima, dodue, ljudi koji e svoj uspjeh na nekome podruju generalizirati pa e sami
sebi rei: "Eto, tako je to sa mnom, mogu sve to hou", ili "Sigu rno mi se sada svi dive." Ali ta pojava mnogo
je rjea, i vie se odnosi na kognitivni sud nego na pozitivne emocije. Osim toga, najee se dogaa osobama
koje precjenjuju svoje sposobnosti i uspjehe.
Evolucijska psihologija, jo jedno relativno novije podruje psihologije, smatra kako su te razlike u naim
reakcijama na negativna i pozitivna uvstva posljedica evolucij.e tijekom koje su negativne emocije morale
postati mnogo vanije od pozitivnih jer je o njima doslovno ovisio na ivot. Strah nas je tjerao u bijeg pred
neprijateljem, tjeskoba nas je pripremala na mogue opasnosti, srdba nas je aktivirala da krenemo u borbu s
neprijateljem, dok su emocije poput krivnje i srama pridonosile ouvanju skupine. U davnim vremenima ivjeli
smo, naime, u malim skupinama ija je veliina vjerojatno bila odredena veliinom pilje u kojoj smo obitavali
ili pilja koje smo zaposjeli. Za takve skupine bilo je od iznimne vanosti odrati dobre meusobne odnose i
vrstu suradnju jer je o tome ovisio ivot svih lanova u skupini pa su u tome emocije poput krivnje ili srama
mogle imati i te kako vanu ulogu.
Pozitivne emocije poput radosti i veselja, zadovoljstva i sree imale su, evolucijski gledano, samo funkciju
poticanja ili odravanja onoga to je pojedinca veselilo ili u emu je uivao. One su pojedinca mogle initi i
privlanijim pripadnicima ili pripadnicama suprotnoga stola pa time poveavati njegovu ansu da nade partnera,
ali o njima nije neposredno ovisio ivot i dobrobit pojedinca i skupine.
U dananjemu svijetu ne proganjaju nas grabeljivci (osim ljudskih), pa bi negativne emocije mogle biti i
manje snane i kraega trajanja nego to jesu, ali za takve promjene treba mnogo vie vremena od onoga koje je
ljudska vrsta do sada provela na ovomu planetu. To drugim rijeima znai kako ne moemo pasivno ekati da
negativne emocije ponu manje snano djelovati na na cjelokupni psihiki ivot, ve se i sami trebamo aktivno
boriti protiv njih.
Primjeri aktivnoga suprotstavljanja negativnim emocijama
Svaku doivljenu negativnu emociju treba smatrati popratnom pojavom nekoga dogadaja, a ne nekoga
naeg opega obiljeja.
Ne treba se stalno baviti nevoljom koja nas je snala ili neim neugodnim to nam se dogodilo, ve treba
razmiljati o moguim izlazima iz situacije.
Nije dobro ni stalno se nekome (npr. prijateljima), aliti zbog uvrede koju smo doivjeli, runih rijei koje
nam je netko rekao, postupka koji smo doivjeli kao izdaju, jer na taj nain samo jo vie uranjamo u
negativne emocije koje je taj dogaaj u nama izazvao i produljujemo njihovo trajanje.
Treba se sjetiti i samome sebi jasno rei kako je ta negativna emocija koju doivljavamo (npr. tuga, sram,
krivnja, ljutnja), ograniena na jedno podruje naega ivota (primjerice, posao, studij, partnerstvo,
prijateljstvo), ali ne i na druga, na kojima doivljavamo niz ugodnih i pozitivnih emocija.

Ta prevlast negativnih nad pozitivnim emocijama zajednika je svima nama, iako ne na istome stupnju niti
istoga trajanja. Meu nama, naime, postoje velike individualne razlike ne samo u nainu doivljavanja i
ponaanja, ve i sasvim specifino: u naim mogunostima doivljavanja sree i zadovoljstva, kao i nesree i
nezadovoljstva.

Individualne razlike su relativno stabilne razliitosti ili varijacije u tjelesnim i

psihikim osobinama koje postoje meu pripadnicima iste vrste. Primjer takvih
individualnih razlika u tjelesnim osobinama su visina i teina, a u psihikima to mogu
biti, na primjer, razlike u kognitivnim funkcijama (inteligenciji, pamenju, panji i
ostalim), ili emocionalnosti. Zapravo je svaki ovjek jedinstveni sklop tjelesnih,
psihikih i duhovnih svojstava.
Svi mi medu svojim roacima, znancima, prijateljima ili kolegama poznajemo ljude koji su gotovo uvijek
dobre volje, radosni i zadovoljni, uz malo ili nimalo pritubi na svoj ivot ili druge ljude. Psiholozi i drugi
strunjaci pretpostavljaju kako ljudi imaju odreenu dispoziciju za sreu, pa c biti sretni i u nepovoljnim
okolnostima. Ali svatko od nas poznaje i one koji su gotovo uvijek zlovoljni i nezadovoljni, koji sc stalno na
neto ili na nekoga ale, iako se od onih radosnih ne razlikuju ni po emu bitnome. Podjednaka su socijalnoga i
ekonomskoga statusa, nemaju nekih znatnih zdravstvenih tegoba, ne ive sami ili to ine prema vlastitu odabiru
pa ipak, kao da su stalno nesretni, zabrinuti i pesimistini. Reklo bi se kako se jedni i drugi, i oni preteno vedri
i ovi preteno tuni, ponaaju gotovo neovisno o okolnim dogaanjima i promjenama.
Takve razlike meu ljudima postoje i one su stvarne. Zanimljivo je kako su i odgovori koje ljudi daju na
pitanje o vlastitoj srei ili nesrei, zadovoljstvu ili nezadovoljstvu ivotom relativno stabilni u vremenu pa ih
ivotna dogaanja vrlo malo mijenjaju.
ini se da naa srea uistinu vie ovisi o tome kako doivljavamo, proivljavamo i preivljavamo ono to
nam se dogodilo nego o tome to nam se zaista dogodilo. U prilog tome govore i opaanja kako su ljudi koji su
sretni na poslu, najee sretni i u nainima na koje provode svoje slobodno vrijeme, kao i u svojim odnosima s
drugim ljudima. Najzanimljiviji je podatak kako je razina sree identinih blizanaca koji ive odvojeni toliko
slina da ako znamo koliko je primjerice sretna Darija, moemo rei koliko je sretna Marija, ili ako znamo
koliko je nesretan Marko, znamo i kako se osjea Branko. Na temelju takvih podataka moemo pretpostaviti
kako postoje neki naslijeeni initelji koji nam omoguavaju postizanje odreene razine ivotnoga zadovolj-
stva, gotovo neovisno o okolini u kojoj ivimo.
Prema svemu onome to o tome znamo do sada, to su neke osobine linosti koje nam olakavaju ili oteavaju
postizanje sree i ivotnoga zadovoljstva.
 Takav podatak mogao bi nas zabrinuti jer zvui kao da smo ve roenjem "osueni" a budemo preteno
sretni ili nesretni i da se tu ne moe uiniti nita. Meutim, tome ipak nije tako jer mi moemo svjesno djelovati
na svoje emocije, moemo ublaiti neka negativna uvstva ili ih svjesnim naporom ak i sprijeiti, kao to
moemo i svjesno traiti izvore sree i ivotnoga zadovoljstva, pa je tako na kraju ipak mogue djelovati na
vlastite doivljaje sree i/ili ivotnoga zadovoljstva. Pri svemu tome treba imati na umu i injenicu da nam
nikada nitko nije obeao kako emo cijeloga ivota biti urnebesno sretni, pa da su takve elje i tenje same po
sebi "izvan ovoga svijeta".

O tekim ivotnim dogaajima

Ljudi se razlikuju i po tome koliko ih i na koji nain pogaaju negativni ili bolni dogadaji poput gubitka
bliske osobe, neprihvaenosti u drutvu, bolesti, bitka posla, neuspjeha, neuzvraene ljubavi, razoaranja u
prijateljima, kolegama itd. Ima mnogo negativnih ili bolnih dogaaja koji se prije ili kasnije dogaaju svima
nama; svima nama umiru roditelji i prijatelji, sve nas pogaaju lake ili tee bolesti, svi smo doivjeli neuspjeh i
niz drugih, manjih ili veih nevolja. Pa ipak, iako nam se dogaaju iste ili sline stvari, razlikujemo se po
intenzitetu boli ili tuge, po njezinu trajanju i nainu iskazivanja. Neki tuguju javno i glasno, drugi se povuku u
svoja etiri zida ili u sebe same kako nitko ne bi vidio njihovu bol.
Oigledno je kako su te razlike u naim reakcijama uvjetovane nekim, vjerojatno, naslijeenim osobinama
linosti (na primjer, to moe biti poveani neuroticizam, poveana osjetljivost), ali i nekim svojstvima koja smo
sami kod sebe razvili i onjcgovali. Ve je reeno kako na doivljaj zadovoljstva ivotom i sree vie ovisi o
tome kako se nosimo s onim to nam se u ivotu dogaa nego o tome to nam se dogodilo.

Neuroticizam (nestabilnost-stabilnost), dimenzija je emocionalnosti na ijemu su

jednomu kraju mrzovoljne, anksiozne i neprilagoene osobe, a na drugomu smirene i
dobro prilagoene.
Poveana osjetljivost oituje se u burnim ili snanim uvstvenim reakcijama na
podraaje koje u veine ljudi ne izazivaju uvstvenu reakciju ili je ona sasvim slaba
intenziteta. Osjetljiviji ljudi ee se i lake emocionalno uzbuuju, nego oni manje
osjetljivi.

Kad nas pogode neke nesree ili veliki gubici, u akutnoj fazi tuge trebali bismo sami sebi dopustiti i suze i
oaj, biti strpljivi sami sa sobom i vlastitim bolom te prihvatiti pomo blinjih i prijatelja. Ta potpora moe nam
pomoi da ne ostanemo u tomu akutnom bolu i postupno se vratimo svome uobiajenom nainu ivota.

& Srea moe proizai i iz prihvaanja injenice da postoje neke stvari koje se ne mogu promijeniti.
David Baird

Na nain suoavanja s tekoama, nevoljama pa i tragedijama moe nam omoguiti da iz njih neto i
nauimo, da postanemo vri, bolji prema drugim ljudima i sebi samima. Treba posebno naglasiti "bolji prema
drugima" jer ljudi koji su mnogo propatili esto tude doivljavanje i ponaanje poinju mjeriti vlastitim
mjerilima. Takvi su ljudi tada, na primjer, skloni drugima rei: "Ako sam ja to izdrala, moe i ti", ili "Proao
sam ja kroz mnogo gore situacije, pa moe i ti kroz svoju", kao da se uope moe usporeivati koliina
proivljene patnje ili snage koja je za to potrebna. "Bolji" prema drugima trebalo bi znaiti kako emo na
temelju vlastitih iskustava s nevoljama, bolje razumjeti tuu bol i biti skloniji pruiti drugima potporu u njihovoj
nevolji.
 Veina ljudi kroz nevolje koje preivi stekne neke manje ili vie prilagoene mehanizme suoavanja s
buduim nevoljama. Ima, dakako, i onih koji postanu ogoreni i nesposobni nositi se s nevoljom koja ih je
snala. Onima koji se ne mogu nositi s nekim velikim gubitkom, potrebna je katkad i struna pomo kako bi
mogli dalje ivjeti unato gubitku koji su doivjeli.

O smrti blinjih
Postoje i razlike u brzini oporavka nakon gubitaka ili nevolje koju smo doivjeli. Iako taj oporavak, dakako,
uvijek ovisi o veliini gubitka, i tada kada je ta veliina slina, kao na primjer kod ljudi koji su izgubili dijete, i
tu postoje individualne razlike u brzini oporavka ili bolje reeno u brzini i kakvoi prilagodbe na ono to vie ne
moemo promijeniti. Netko e se tako stalno s tugom vraati na injenicu kako vie nikada nee vidjeti svoje
dijete, da ga nee gledati kako raste, niti doivjeti njegovu djecu, tj. svoje unuke, dok e se drugi sa sjetom, ali i
radou vraati na sretne dane kad su gledali prve korake svoga djeteta, uli prvu rije, pratili ga i bdjeli nad
njim u godinama koje su proveli zajedno.

Patnja i bol normalne su reakcije na veliku nevolju (npr. smrt ili teka bolest bliske
osobe), pa ih takvima treba i smatrati. U suvremenome svijetu, osobito u medijima,
uvrijeilo se, meutim, pogreno stajalite kako je svaka duevna bol nenormalna, a
svaka velika patnja "bolest koja trai ne samo strunu pomo u obliku razgovora, ve po
mogunosti i uzimanje lijekova", lako nam u tekim ivotnim trenucima moe pomoi
razgovor s bliskom osobom na ijemu emo se ramenu moi isplakati i kojoj emo moi
povjeriti svoju muku, to nikako ne znai da nam je, osim u iznimnim sluajevima,
potrebna i struna pomo

Doivljena srea ne bi smjela biti izbrisana ni ponitena naknadnim traginim gubitkom, ve biju trebali
zatvoriti poput muice u jantaru i sauvati za cijeli ivot. Postojala je, bila je velika, lijepa i beskonano vrijedna.
Bolno je to nije mogla potrajati, ali i iz toga bola moe izrasti neto dobro za druge ljude koji su se nali u istoj
ili slinoj situaciji. To moe biti vee razumijevanje i elja da im se pomogne, da im se kae: "I meni se to
dogodilo, ja znam kako ti je, nasloni se na mene pa emo zajedno proi i kroz tvoju bol. A tada kada ta bol malo
popusti, zajedno emo dijeliti sjeanja na nau izgubljenu djecu." I spoznat emo koliko smo bili sretni to smo
ih uope imali i bit emo zajedno zahvalni za tu proivljenu sreu.

Nema sumnje kako je gubitak djeteta jedan od najteih gubitaka koji nam se moe dogoditi u ivotu. Ali
bolna je i smrt roditelja. Kad nam umru roditelji, nestaju oni koji su o nama znali to nitko drugi vie ne zna: na
prvi smijeak, prvu rije, prvi korak. Cesto nam se ini kako izmeu nas i smrti stoje nai roditelji, jer ako se
stvari odvijaju prirodnim redom, onda mi dolazimo na red tek kad oni odu. Kad ih vie nema, ini nam se kako
smo ostali sami na vjetrometini, nezatieni sa svih strana.
Osobito nam teko pada smrt bliske osobe s kojom nismo ostvarili harmonini ili dovreni, zaokrueni odnos
(premda i lo). U takvom nedoreenom odnosu ljudi nisu razgovarali o bitnim stvarima: to si uzajamno
zamjeraju, zato su se udaljili, to su jedno drugome uinili naao, to su propustili uiniti, a trebali su. Sve se
samo svodilo na uobiajene prigovore poput: "Ti mene uope ne slua." "Misli samo na sebe." "Uope ne
vodi rauna o mojim eljama." "Stalno kritizira moje prijateljice/prijatelje." "Misli da sam glup", ili ak
tovie nije bilo ni prigovora, ve samo rjeita utnja. Odnosi koje je smrt prekinula na toj razini i te kako
oteavaju proces tugovanja jer je neizreeno ostalo toliko toga, a sada se vie nita ne moe promijeniti,
poboljati, dovriti.
 Takvi nedoreeni, najee loi odnosi, dogadaju se izmeu roditelja i djece (ee izmeu majke i keri te
oca i sina), ali i izmeu ljudi koji su desetljea proveli u braku. Posebice je teko prihvatiti smrt osobe za iju
smo se naklonost godinama borili uzalud. Takva nas smrt esto ostavlja oajnima jer je neto emu smo teili
godinama, sada postalo zauvijek nedostino. Kad izgubimo osobu s kojom smo godinama ivjeli ak i u loim
odnosima, ali s nadom kako e se ti odnosi jednoga dana poboljati, da e, primjerice, svae prestati i biti
zamijenjene nekim oblikom razumijevanja ili zbliavanja, ostajemo razoarani i oajni, esto i ogoreni, kao da
su nam "ivot" ili "sudbina" krivi to smo uzalud ustrajavali u odnosu koji nije mogao biti drugaiji nego to je
bio. Pri tome se esto uope ne pitamo koliko smo i sami tome pridonijeli, koliki je bio na udio u tome
neskladu koji je trajao desetljeima.

& Neovisno o tome koliko je dosadna ili podla ili mudra neka osoba, ona osjea da je srea njezino
neotuivo pravo.
Helen Keller

Takvi odnosi esto su posljedica stava kako ih treba odrati po svaku cijenu, ponajvie zbog vremena i truda
koji smo uloili u njih. Cesto se, na primjer, odravaju brakovi u kojima ne samo to vie nema ljubavi i
potovanja, prijateljstva i odanosti, ve prevladava izrazita nesnoljivost, uzajamna mrnja pa i zlostavljanje. Pa
ipak partneri ostaju u takvome braku jer su, eto, ve u njemu deset, petnaest, dvadeset godina, ne mislei pri
tome kako u neto to se ne poboljava i ne napreduje, ve postaje sve gore i tee, nema smisla uloiti ne samo
daljnje godine, nego ni dane ni sate ostatka ivota. A tada kada jedan od partnera umre, onaj drugi ne moe
preboljeti taj gubitak. Ljudi se esto ude kako ene/muevi koji su proveli desetljea u loemu braku silno pate
kad im smrt oduzme tog neeljenoga i nevoljenoga partnera.
Mnogima koji su u takvome odnosu izgubili svoga ivotnog partnera nekako je vrijeme pobjeglo kroz prste,
poput ake pijeska kojim su se kao djeca igrali na plai. Svatko se nekako nadao "da e se neto dogoditi", kako
e onaj drugi neto uiniti i da e se odjednom moda opet nai na poetku, kako e se u njima opet neto
probuditi. Ali od razliitih nada, nije moglo biti nita jer se nitko medu njima nije potrudio neto uiniti kako bi
se ostvarile te nade. Preivjeli partner ostaje s osjeajima krivnje, sam sebi predbacuje, bilo da nije neto uinio
da popravi taj odnos, bilo to je u njemu ostao. I tako tuga, pomijeana s razliitim drugim negativnim
osjeajima (od kojih su neki upueni i preminulome partneru), obavija preivjelu osobu poput hobotnice koja ju
je omotala svojim krakovima.
Slina je i patnja djece koja su, premda ve i u odrasloj dobi, ili ak ve i na pragu starosti, izgubila roditelja
iju naklonost nisu uspjela zadobiti ili prepoznati ju.
Smrt nakon harmoninoga, zaokruenog, zajedniki proivljenoga odnosa nije tako bolna jer nakon prvih
tekih dana i mjeseci izranjaju lijepe i trajne uspomene koje s vremenom donose mir i smirenost. Neke
uspomene su zajednike pa se tek zajedniki i mogu potpuno rekonstruirati, to znai kako smru bliske osobe
nestaju zauvijek, to je takoer dio tuge koju osjeamo kad umre netko s kime smo bili bliski.
Mi obini svakodnevni ljudi ne moemo se zaista pripremiti na smrt, ni na vlastitu ni na smrt onih koji su
nam bliski, ali ako smrt uspijemo prihvatiti kao sastavni i neizbjeni dio ivota, tada emo, moda, barem tu i
tamo vie voditi brigu o kakvoi naih odnosa s drugim ljudima kako nas njihova smrt ne bi zatekla i ostavila
nas ne samo beznadno tunima, ve i ispunjene samo-predbacivanjima i osjeajem krivnje.
Ima jo neto to nas katkad sprjeava da izaemo iz nae tuge. Svi mi nekako osjeamo kad smo u dubokoj
tuzi kako bi svaka vedra ili optimistina pomisao na neki nain bila nijekanje naega bola ili duboke tuge, neto
poput izdaje osobe koju smo izgubili. Pri tome ne mislimo na to kako bi nas osoba koje vie nema, kad bi to bilo
mogue, najradije vidjela sretne i radosne. Tako to, naime, istinska ljubav uvijek eli. Postoji i podatak, koji su
pokazala istraivanja psihologa, a koji nam moe pomoi u prilagodbi na velike i teke nevolje koje su nas
snale. Psiholozi su, naime, utvrdili kako negativne ili bolne emocije mogu postojati usporedno ili istodobno uz
pozitivne ili radosne. To znai kako istodobno moemo duboko aliti to netko vie nije uz nas, a da smo
istodobno sretni zbog posla koji smo uspjeno obavili, prijatelja kojega smo sreli nakon duga vremena ili
proljetnih kapi kie na svome licu.

O bolesti
Dakako, smrt nije jedina nevolja koja nam se nuno dogaa tijekom ivota. Smrt je, svakako, najvei mogui
gubitak, ali i gubitak zdravlja ugroava nau dobrobit i ivotno zadovoljstvo. Ovisno o teini i iz- ljeivosti
bolesti, svaka bolest zahtijeva posebnu prilagodbu, ne samo zbog bolnih ili neugodnih simptoma bolesti, straha
od nekih nunih zahvata ili konana ishoda, ve i zbog ograniavanja naih aktivnosti i odricanja od nekih
poslova ili uobiajenoga naina ivota.
Meutim, suprotno uvrijeenu miljenju, ak nas ni najtee bolesti ne ine trajno nesretnima ili oajnima.
Istraivanja su pokazala kako su osobe oboljele od raka jedva neto manje sretne od drugih ljudi. Veina se uzda
u znanja lijenika i mogunosti izljeenja, vlastite snage
0 napore, pomo blinjih ili milost Boju. Veina ljudi prilagoava se bolesti, kao i drugim tekim ivotnim
situacijama, pa ak ve i tijekom lijeenja pronalazi neka svakodnevna ivotna zadovoljstva.

O religioznosti
Nema sumnje kako u tekim ivotnim situacijama, poput smrti ili bolesti blinjih osoba, religiozni ljudi lake
pronalaze nadu i snagu za suoavanje s nevoljom koja ih je snala. Ovisno o vjeri kojoj pripadaju, neki e se
tjeiti kako e se na drugome svijetu ponovno sresti s osobama koje im je otela smrt, dok e se drugi nadati kako
e njihova sljedea reinkarnacija biti bolja od ove u kojoj su sada. Vjernik se, osim toga, moe obratiti Bogu,
moe ga moliti za snagu da podnese svoj gubitak, moe svoju nesreu prihvatiti kao Boju volju, moe se
osjeati manje osamljenim i preputenim samome sebi, Ali i ta utjeha koju vjernik nalazi u Bogu ovisit e o
kakvoi njegove vjere, o njegovoj prosudbi sebe kao vjernika, pa e tako neki nesreu koja ih je pogodila
shvatiti kao Boju kaznu za neto to su uinili ili propustili uiniti.
Situacija je neto sloenija kad je rije o vlastitoj bolesti. Neki e vjernici kad se razbole initi sve to mogu
da ozdrave, drei se one poznate izreke: "Pomozi si sam pa e ti i Bog pomoi." Mnogim vjernicima njihova
vjera izvor je nade i utjehe jer mogu moliti za pomo koja je iznad ljudske pomoi lijenika. Ali ima i vjernika
koji e se potpuno prepustiti u Boje ruke, i nee sami initi nita kako bi ozdravili.
Vjernici koji ive svoju vjeru smatraju kako su dio neega to je vee od njih samih te da njihova patnja u
cjelokupnome redu stvari ima smisao koji moda u trenutku obolijevanja ili neke druge nevolje jo
0 ne vide, ali ipak tu patnju lake prihvaaju i drugaije osmiljavaju nego nereligiozne osobe.
Vjernici koji aktivno sudjeluju u vjerskome ivotu dobivaju i veu socijalnu potporu jer lanovi vjerske
zajednice uzajamno si pomau i podravaju se.
Ali zasigurno postoje i reakcije koje vjernicima mogu oteati njihovu bolest. Neke religiozne osobe svoju
bolest e shvatiti kao kaznu pa e uz samu bolest, imati i osjeaj krivnje ili ak dojam kako su zasluili biti
bolesni.
Nekim vjernicima dogaa se pak da se zbog teke bolesti udalje o Boga, smatrajui kako svojim ivotom
nisu zasluili biti tako pogoeni.

Postoji zasigurno mnogo individualnih naina na koje vjera, kao poseban dar koji svima nije dan ni dostupan,
manje ili vie pomae vjernicima u vrijeme nevolje. Pri tome ne smijemo zaboraviti kako ni religioznost nije ili-
ili fenomen te da se ljudi ne dijele samo na one koji vjeruju i one koji ne vjeruju. Izmeu istinskih vjernika i
onih koji to nisu postoji niz raznih stupnjeva i oblika religioznosti, meu kojima je i tzv. prigodna religioznost
koja se budi samo kad se osoba nae u nekoj nevolji.
Bilo bi, meutim, pogreno zakljuiti kako su nereligiozni ljudi u pravilu u ivotu nesretniji od religioznih.
Mnogi meu njima trude se pomoi blinjima, ne zbog straha od Boje kazne, niti nadajui se Bojoj pomoi,
ve zbog uvjerenja kako trebamo pomoi svakome kome je pomo potrebna, a mi mu je moemo pruiti. Mnogi
nereligiozni ljudi, koji su sigurni kako je njihov ivot koji ive jedini, barem na ovoj Zemlji, nastoje od toga
ivota uiniti ako ne bajku, a onda ipak to bolju priu. Pri tome je bitno da svojim nastojanjima ne oteuju i ne
ugroavaju ivotne prie drugih ljude, a koliko istraivanja pokazuju, u tome nema razlika izmeu religioznih i
nereligioznih osoba.
"A zato ba ja?"
Smrt, bolest, ali i druge nevolje, posebice one koje pogaaju ba nas, esto nas navode na pitanje: "A zato
ba ja?" ili "Zato ba moje dijete, moj suprug ili supruga, moja majka ili otac?" Zauuje kako se nitko od nas
kad postavlja to pitanje, istodobno ne upita: "A zato ne ja? Zato netko drugi ?" Ako smo vrsto uvjereni u to
kako svi ljudi imaju jednako pravo na sreu, ne znai li to da imaju jednako pravo i na nesreu? Iako na pitanje:
"Zato se to dogaa ba meni?" ili "Zato ba ja?" nema odgovora koji bi se odnosio ba na nas, ve je mogua
samo tvrdnja kako u svijetu u kojemu ivimo postoje bolesti i nesree, katastrofe i prirodne nepogode, smrt i
razaranja, ratovi i pustoenja, glad i epidemije, zloini i zlostavljanja te da se sve to dogaa pojedincima,
skupinama ljudi ili cijelim narodima. Oigledno je kako bi svatko od nas volio da ga sve to mimoie, ali priroda
ne odabire ciljano svoje potencijalne rtve, kojih u potresima ili poplavama odjednom moe biti nekoliko tisua.
O ratovima odluuju monici ovoga svijeta, katkad ak oni u ijemu smo dolasku na vlast i sami sudjelovali, pa
ipak ni rat nije uperen ciljano na nas kako bi ba nama zagorao ili oduzeo ivot, ve smo se, ako smo u njemu
stradali, zatekli na krivome mjestu u krivo vrijeme.
Na pitanje: "Zato ba ja?" ne moe se odgovoriti ni upuivanjem na neke uzronike bolesti poput bakterija i
virusa jer ni oni ne kreu u potragu za odreenim mukarcem, enom ili djetetom, ve traei ono to je za njih
najbolje, nalaze u nama mjesto za razmnoavanje, rekli bismo mi ljudi - svoj dom. Taj svoj "dom" unitit e
razmnaajui se, kao to mi uporno unitavamo planet na kojemu ivimo, zajedno sa ivim biima koja nam se
nau na putu, a koja bi s nama trebala dijeliti pravo na ivot.
Ima, dakako, bolesti i razliitih bolesnih stanja koja smo sami izazvali nezdravim nainom ivota, pogrenim
suoavanjem sa stresom, neoprezom, nebrigom za zdravlje, ustrajavanjem u odnosima koji nas truju i razaraju.
Ali ak i tada mnogi medu nama postavljaju to besmisleno pitanje, ne elei se suoiti s vlastitom odgovornou
ili vlastitim odabirom koji ih je zadrao u tome stanju.

Pria iz ivota
Jedna moja poznanica osobito je sklona isticati nevolje koje joj se dogaaju pa tako
gotovo svaki dogaaj, u kojemu su sudjelovali i mnogi drugi ljudi, prepriava kao ono
to se ba njoj dogodilo. Najbolji primjer njezina naina razmiljanja prikaz je dugotrajna
stajanja u koloni na autocesti za nedjeljnoga vraanja nakon vikenda. Svaki put
telefonski se javlja iz kolone na autocesti, alei se na to to joj se opet dogodilo, jer je
"bila neka prometna nesrea" "jer ba nije mogla ranije krenuti", "jer nije mogla prestati
uivati u kupanju" itd. Pri tome potpuno zanemaruje injenicu kako su uz nju u toj
situaciji i stotine drugih ljudi, pa se to dakle dogodilo i njima, kao i jo vaniju injenicu
kako je boljim organiziranjem svoga vremena, sve to mogla izbjei. Ili, to je takoer
jedna mogunost, ne aliti se zbog situacije u kojoj se nala vlastitim odabirom.
O bolesti blinjih
Cesto je tee od vlastite bolesti podnijeti bolest blinjih, osobito vlastite djece, roditelja ili partnera. Kad je
rije o bolesnoj djeci ili djeci koja su roena s nekim tjelesnim ili psihikim nedostatkom, roditelji se esto
preputaju upornu traenju odgovora na pitanje tko je kriv to se njihovo dijete razboljelo ili ve rodilo s nekom
boleu ili nedostatkom. Traenje krivca esta je ljudska reakcija na razne nesree pa se tako optuuje sudbina
("Mene prati zla sudba."), ivot ("ivot je nepravedan"), Bog ("Zato me Bog kanjava?"), susjedi, uroci i niz
drugih manje ili vie vjerojatnih imbenika. Zanimljivo je kako mnoge odrasle osobe (ene i mukarci
podjednako), uope ne primjeuju kako za bolest zajednikoga djeteta, branoga partnera ili nekoga od roditelja
uporno pitaju: "Zato me Bog, sudbina, ivot... tako kanjava? Naglasak je, dakako, na ovo mene iako je
bolestan netko drugi, pa toga drugoga boli, taj drugi se plai i mui, taj e morati nositi se s moguim trajnim
posljedicama bolesti ili, ako je rije o kroninoj bolesti, s trajno promijenjenim nainom ivota.
Iako nema sumnje da nas pogaa bolest naih blinjih, to ipak ne opravdava upotrebu te line zamjenice.
Takve izjave, naime, jasno pokazuju kako osoba kojoj se netko blinji razbolio, ne misli ponajprije o tome kako
se osjea ta oboljela osoba, ve u svemu vidi samo sebe i svoje naruene planove. U pravilu, u takvome sluaju
uvijek je rije o vrlo egoistinim osobama, koje smatraju kako se to njima jednostavno nije smjelo dogoditi. Pri
tome i ne primjeuju kako, alei se na svoju teku sudbinu, i ne spominju supruga ili suprugu, dijete ili roditelja
koji se nosi s boleu.
Kad je rije o bolesti djeteta ili o nekome uroenom nedostatku, roditelji se esto, u ve spomenutome
traenju krivca, okomljuju jedan na drugoga, krivei za djeju bolest partnera ili njegove pretke unatrag do
sedmoga koljena ("Dobro ja znam kakav je ivot vodio tvoj otac", ili "Nemoj misliti, da ja ne znam kakva je bila
tvoja sestra/majka/baka", itd). Spomenuta egoistina reakcija pogoduje takvome okrivljavanju, koje esto
dovodi i do raspada braka. Primjerena, dakako, bila bi reakcija da se majka i otac zajedno usredotoe na
pronalaenje naina kojim e djetetu olakati suoavanje s boleu i cjelokupnim procesom lijeenja, da se
uzajamno tjee u svojim strahovima i brigama za dijete, da zajedniki skrbe za dijete i uzajamno se pri tome
osnauju.
Umjesto pitanja: "Zato ba ja?" trebali bismo se upitati to iz toga moemo nauiti, kako nas to moe uiniti
boljima, humanijima, strpljivijima, opreznijima, moda ak i mudrijima.
Kad jc rije o tekim nevoljama koje smo preivjeli, one nam mogu posluiti za pobuivanje osjeaja snage i
samopouzdanja. Na primjer, neka osoba trebala bi rei: "Eto, kad sam preivjela tu teku bolest (ili neku drugu
nevolju), mogu i ovo .to me sada mui", a ne da to to je preivjela koristi kao temelj za jadikovanje. Stoje
najalosnije, takvim jadikovkama esto se pozivaju na uobiajene ivotne tegobe ili prolazne probleme s kojima
se tijekom ivota suoava svatko. "Moj ivot bio je jako teak", ili "Ja sam mnogo u ivotu propatila", a kad
ujete o emu je bila rije, zamjeujete kako su to bile uobiajene ivotne tegobe: mnogo posla, pokoja djeja
bolest, neka vlastita zdravstvena tegoba, sve to pogaa veinu ljudi. Ljudi katkad kao da uivaju u nabrajanju
"uasa" koje su proivjeli. Bezbroj puta sam ula ene kako se jedna drugoj uz kavu silnim arom ale: "Koliko
sam se ja namuila! Kad su djeca bila mala, te neprospavane noi, pa sve mogue djeje bolesti, pa kad se sjetim
kako su me boljela leda kad su poeli hodati, pa ih je stalno trebalo drati za ruku." "A tek ja, a tek ja, ne moe
zamisliti kako je Jelica bila teko dijete. Nije htjela jesti pa je svako hranjenje trajalo beskonano dugo," i tako
bez kraja i konca. Umjesto uspomena na radost i uzbuenja koja donosi malo dijete, koje otkriva svijet i sebe u
njemu, umjesto sjeanja na prvo gugutanje, na ruice koje istrauju svijet i sve stavljaju u usta, na miris tek
okupane bebe, te mlade mame sjeale su se samo "patnje" i meusobno se nadmetale u tome ija je muka bila
vea. Gotovo kao da je najvei uspjeh u ivotu moi ustvrditi kako nam je ivot bio teak.
Smrt blinjih ili ljudi koje smo voljeli, naa vlastita bolest, bolest nama bliskih ljudi, kao i niz drugih nevolja
daju nam u ruke konce drugaijih boja od onih koje smo oekivali za nau tkanicu. Ali to ne znai kako jc
njihova kakvoa slabija, niti da je time tkanje naega ivot trajno prekinuto. Moda e u nekome dijelu toga
tkanja prevladati tamnije boje, a moda emo - upravo zahvaljujui njima - za svoje tkanje pronai bogatiji ili
originalniji uzorak.

Srea, ivotno zadovoljstvo i kakvoa ivljenja

Filozofi i mudri ljudi diljem svijeta pokuavaju od pamtivijeka ii.ii neku sveobuhvatnu definiciju sree koja
bi zadovoljavala pojedince, drutvenu zajednicu i religijske vode. Drugim rijeima, ta definic ja morala bi
tumaiti pojam sree kako ga doivljavaju pojedinci, skupine ljudi, cjelokupna drutva i religijske zajednice. U
takvim definicija!na bitno je da zadovoljavaju dva suprotstavljena stajalita o ljudskoj srei, jedno koje vodi
brigu o individualnim potrebama pojedinca i drugo koje vodi brigu i o potrebama drugih ljudi. Ono to je
zajedniko brojnim definicijama sree, moda je u jednoj od svojih definicija najbolje saeo Aristotel, rekavi:
"Srea ovisi o nama." To, dakako, moe zna ti kako ju moemo traiti i u zadovoljavanju vlastitih potreba,
tenja i elja, kao i dajui svoj doprinos tome da sve to mogu postii i drugi lju<ii. Svi narodi, neovisno o
svojim filozofima i mudracima, imaju izreka poput nae: "Svatko je kova svoje sree", ili "Pomozi si sam, pa
e ti i Bog pomoi", koje pokazuju kako su ljudi odavno bili svjesni te injeni' e, ali su ju nekako, ini se,
zaboravili i poeli je traiti "izvan sebe".

Svaka osoba, a moda ak i svako ivo bie, ima neki svoj poseb11' pojam sree koji se katkad temelji na ve
doivljenoj srei, a katk ad tek na zamiljanju onoga to bi trebala biti srea. Srea je pojam iji sc sadraj toliko
m
razlikuje od osobe do osobe, pa i kod iste osobe u razn i ivotnim razdobljima, da bismo ga gotovo mogli
izjednaiti s pojmom ljepote koja je, kao to znamo, "u oima promatraa".
To nam pokazuje kako se srea moe ostvariti na mnogo naina, u brojnim situacijama i u raznim oblicima,
pa ak i pod raznim nazivima koji se u odreenoj mjeri prekrivaju, kao to su to zadovoljst vo ivotom, kakvoa
ivljenja ili psiholoka dobrobit. Veliko zadovoljst -'O ivotom ili iznimno dobra kakvoa ivota zapravo su
trajniji, ali mar jc intenzivni oblici sree, koja je u pravilu jaega intenziteta, a kraega trajanja od zadovoljstva
ivotom ili kakvoe ivljenja. To vrijedi i za psiholoku dobrobit. Osim toga, zadovoljstvo ivotom, kao i
kakvou ivota procjenjujemo gledajui unatrag na dulja ivotna razdoblja ili ak na cjelokupni do sada
proivljeni ivot. U tu procjenu uvrtavamo i zadovoljstvo na raznim podrujima ivota, dok je doivljaj sree
vie odreden stanjem u kojemu se nalazimo kad nas netko upita o tome.

Opa kvaliteta ivljenja je zapravo sloen, ali cjelovit doivljaj zadovoljstva ivotom,
koji nastaje svojevrsnim trajnim procjenjivanjem kakvoe ivljenja pojedinca na raznim
podrujima ivota, kao to su posao, drutvene aktivnosti, meuljudski odnosi, fizika
okolina. Ta kakvoa ivota pojedinca ne proizlazi automatski samo iz zadovoljavanja
nekih osnovnih potreba ili odreene razine ivotnoga standarda, ve iz kompletne
psiholoke strukture pojedinca u interakciji s fizikom i socijalnom okolinom u kojoj
ivi.

Putovi do sree esto su vrlo razliiti i stoga to se na njihovu poetku nalaze razliite pretpostavke. Netko
vjeruje kako e ga usreiti materijalna dobra, dok drugi kreu u potragu za sreom na temelju razliitih sustava
vjerovanja. Kad su ta vjerovanja pogrena, kad nas umjesto zadovoljstvom, na kraju ispunjavaju ogorenjem,
esto je rije o tome kako mijenjanjem vanjskih initelja (npr. kupovanjem odjee, mijenjanjem vlastita
izgleda), nastojimo zadovoljiti neka svoja uvjerenja ili vjerovanja koja se ne mogu zadovoljiti na taj nain.
Drugim rijeima, esto bismo trebali promijeniti neko pogreno vjerovanje, a ne vanjski izgled!

Primjeri pogrenih uvjerenja i vjerovanja:

 Mene moraju svi voljeti. Lijepa sam i zasluujem vie od
ivota. Meni uvijek mora biti dobro u ivotu. Bila bih sretna
da imam mnogo novca. Svi e mi se diviti kad postanem
slavan. Svi slavni ljudi su sretni.

Svatko od nas ima pokoje pogreno vjerovanje od kojega katkad i sam odustane kad se uvjeri u njegovu
netonost. Nevolje nastaju kad takva pogrena vjerovanja uporno smatramo apsolutnim istinama, pa se uporno
udimo zato nas svi ne vole, zato nam se svi ne dive ili zato nas novac nije usreio. Zanimljivo je kako se
ljudi koji uporno oekuju da ih svi vole, rijetko kad sjete injenice kako oni sami ne vole sve ljude s kojima
dolaze u dodir. Nekako im se, valjda, ini da su oni sami toliko nepogreivi i neodoljivi te kako se samo po sebi
razumije da njih svi moraju voljeti. Kao to je samo po sebi razumljivo i da oni ne mogu voljeti one koji su od
njih, na primjer, manje pametni, manje obrazovani ili manje lijepi.

Ali ak i kad takva vjerovanja tajimo pred drugim ljudima, kad ih povjeravamo samo sebi pred ogledalom u
kupaonici, trebali bismo se upitati - kad bi sve ono to vjerujemo o sebi i bilo tono - gdje je tu naa zasluga?
Ako smo lijepi, naslijedili smo to od nekoga od naih bliih ili daljnjih predaka, a ljude koji nas okruuju ta
ljepota nee ba initi sretnima jer se na vanjsku ljepotu, kao i na vanjsku runou, brzo navikavamo. Ako smo
pametni i tu smo pamet velikim dijelom naslijedili, ali ak ako smo to naslijede i obogatili znanjima, zato bi
ljudi oko nas zbog toga trebali padati u nesvijest od oduevljenja? Pa veina ljudi ionako svoju inteligenciju i
svoje obrazovanje najvie koristi samo za vlastitu dobrobit.
Treba, meutim, odmah dodati - kada bismo sve ime smo obdareni redovito koristili radei neto za ope
dobro, ak nas ni tada ne bi voljeli svi ljudi jer bismo, primjerice, nekima moda bili antipatini na prvi pogled
zato to ih podsjeamo na nekoga koga ne trpe ili koji im je nanio neko zlo. Nekima se ne bismo sviali zbog
toga to svaki rad za ope dobro smatraju glupim ili besmislenim, nekima bi smetalo to e oni manje zaraditi
ako postoje ljudi koji su voljni besplatno darovati svoje vrijeme. Osim toga, u svakome drutvu ima ljudi s
kojima se ni mi ne bismo rado druili, pa se stoga trebamo upitati bi li nas zaista usreilo da nas vole i oni koje
smatramo lopovima ili karijeristima, nepotenima i laljivima, nasilnicima i budalama?
I tako bismo se trebali suoiti sa injenicom kako nema i ne moe biti ljudskoga bia kojega svi vole, kao to
nema ni onoga kojega nitko ne voli. Takvo suoavanje moglo bi nas navesti da se odreknemo nekih pogrenih
vjerovanja, ali i da svoja oekivanja svedemo na pravu mjeru. A moda bismo mogli pomisliti kako "ivot" (ili
"sudbina"), nije tako nepravedan kako nam se ini jer ipak svakome prua poneku prigodu za sreu i
zadovoljstvo.
Potraga za sreom dio je nae osobne konstitucije kao ivoga bia. Evolucijska psihologija smatra kako smo
tijekom evolucije razvili odreene naine miljenja i ponaanja koji nas vode prema onome to vjerujemo da e
nas usreiti ili na ivot uiniti boljim. Drugim rijeima, tijekom evolucije nismo programirani da materijalna
dobra, ugled ili prijateljstvo smatramo izvorima sree, ve smo od naih predaka naslijedili samo tenju za
sreom i traenje naina da ju postignemo. Ti naini uvijek se prilagoavaju povijesnome razdoblju i okolini u
kojoj ivimo, naim osobinama linosti i naoj ivotnoj dobi, ljudima koji nas okruuju i drugim okolnostima,
ali tenja je univerzalna i uvijek je ista.
Svako ljudsko bie ima pravo nastojati biti sretno i svaka osoba moe za sebe pronai neke izvore sree. Na
alost, svaka osoba moe za sebe pronai i brojne izvore nesree jer i nesrea, kao i srea, esto ovisi o nama.

& Kad se zatvore jedna vrata prema srei, druga se otvore, ali mi esto toliko dugo gledamo u zatvorena
vrata, da ne vidimo ona koja su nam se otvorila.
 Helen Keller

Kao i veina emocija, ni srea ne moe trajati dugo (sreom, ni nesrea), jer se ne moemo ni trajno veseliti
ni trajno uivati, pa stoga kad govorimo o srei, esto mislimo na ope zadovoljstvo ivotom uzetim u cjelini.
To ope zadovoljstvo ivotom uvelike odreuje i ono to nazivamo kakvoom ivljenja, pa bismo tako mogli
rei kako oni koji su openito zadovoljni na raznim podrujima ivljenja (ljubav, prijateljstvo, posao, slobodno
vrijeme), imaju veu kakvou ivota pa su samim time i sretniji ljudi. Pri tome ne smijemo smetnuti s uma
injenicu kako zadovoljstvo ivotom ili kakvoa ivljenja, pa dakle i srea, ne ovisi iskljuivo o povoljnim
uvjetima u kojima ivimo jer esto i teki bolesnici ili osobe s raznim oblicima invaliditeta smatraju svoj ivot
kvalitetnim, a sebe sretnima. Oigledno u svakome ovjeku ui neki mali filozof kojemu je intuitivno poznata
istina, koju su pouavali grki filozofi, da nas sretnima ili nesretnima ne ine dogaaji, ve kako se mi s tim
dogaajim nosimo ili kako ih doivljavamo.
U prilog tome govore i podaci koje su psiholozi prikupili ispitivanjem pozitivnih i negativnih promjena koje
su tijekom Domovinskoga rata doivjeli ratni stradalnici. Medu ratnim stradalnicima bile su majke koje su
izgubile sinove i mueve, ljudi koji su izgubili svu imovinu, prognanici, izbjeglice i ranjenici, ali i stanovnici
gradova koji nisu bili znatno izvrgnuti ratnim stradanjima. Svi sudionici bili su ispitani primjenom posebnoga
upitnika u kojemu je bio popis pozitivnih i negativnih promjena koje su rat i ratna stradanja izazvali kod ljudi.
Evo nekoliko primjera iz toga popisa.

Primjeri negativnih promjena:

1.Vie nikomu ne vjerujem.
2. Sada vie nita ne oekujem od budunosti.
3. Vie ne vjerujem da se dobro nagrauje, a zlo kanjava.
4. Zbog rata i nevolja koje nas okruuju, moj ivot izgubio je svaki smisao.
5. Vie mi nije stalo do drugih ljudi.

Primjeri pozitivnih promjena:

1. Mislim da je usprkos svemu, vano ostati dobar ovjek.
2. Danas me raduju i sitnice koje prije nisam primjeivala.
3. Smatram kako djecu treba i nadalje uiti da vjeruju u ljudsku dobrotu.
4. Sada vjerujem da se uz pomo blinjih, sve moe preivjeti.
5.Tek sada uviam kako mnogo toga to mi je prije smetalo ili me je uzrujavalo, uope
nije vano.

Jedan od ciljeva toga upitnika bio je kod samih ratnih stradalnika potaknuti prepoznavanje pozitivnih
promjena koje su doivjeli tijekom rata. Na veliko iznenaenje istraivaa pokazalo se kako su svi ratni
stradalnici kod sebe prepoznali vie pozitivnih nego negativnih promjena, i to znatno vie od kontrolne
skupine ljudi koji uope nisu bili izvrgnuti ratu. Drugim rijeima, ratni stradalnici imali su statistiki znatno
vie pozitivnih promjena nego osobe koje rat uope nije dotaknuo.
Rezultati toga istraivanja jasno pokazuju kako se ljudi i u velikoj nevolji kao to je rat mogu tome
prilagoditi i mijenjati se u pozitivnome smjeru, tj. rasti i razvijati se. Sudionici ispitivanja nisu bili pitani
O srei i zadovoljstvu ivotom jer bi se postavljanje takvih pitanja u ratno vrijeme stradalnicima moglo initi
potpuno neprimjerenim, ali se iz njihovih izjava moglo zakljuiti kako ih u tim tekim okolnostima raduju i
usreuju odnosi s blinjima, partnerima i djecom, prijateljima
O roacima te da ih nevolja nije pokolebala u vjerovanju u ljudsku dobrotu.
Iako je, dakako, mogue ponuditi neku opu definiciju sree, ono to nas najvie zanima, to su razliiti putovi
do nje i prepreke koje na tome putu postavljamo samima sebi.

Srea je jedno od osnovnih ljudskih uvstava, koje ljudi trajno nastoje postii na razne
naine. Suprotno vjerovanju veine ljudi, srea ne ovisi o idealnim ivotnim
okolnostima ili materijalnome bogatstvu, inteligenciji ili fizikoj privlanosti, dobi ili
roditeljstvu, iako postoje okolnosti koje mogu poveati osjeaj sree.Te su okolnosti:
dobra mrea socijalnih odnosa, ivot u braku, zadovoljstvo poslom i snano religiozno
vjerovanje. Osim toga, srea ovisi i o tome to ljudi oekuju od ivota i kako sebe
doivljavaju u usporedbi s onima koji pripadaju istoj drutvenoj skupini. Pozitivne
emocije koje ulaze u doivljaj sree mogu biti vezane uz prolost, sadanjost ili
budunost. U pozitivne emocije vezane uz prolost spadaju zadovoljstvo, ponos i
smirenost, u one vezane uz budunost optimizam, nada i povjerenje, a emocije koje
prate doivljaj sree u sadanjosti su uitak i zadovoljstvo.

Ciljevi i oekivanja
Na putu do ivotnoga zadovoljstva i sree sami sebi postavljamo odredene ciljeve za koje vjerujemo kako e
nas uiniti sretnima. Naa vjerovanja, kao i naa uvjerenja esto su nauena od ljudi oko nas ili jednostavno
preuzeta imitacijom; pa ako "svi" vjeruju kako e nas materijalna dobra uiniti sretnima, onda emo i mi teiti
da ih to bre steknemo. Ako vjerujemo kako nam je za postizanje sree najvaniji vanjski izgled, uinit emo
sve to je u naoj moi ili moi raznih strunjaka da ga uinimo to ljepim. Ljudi koji vjeruju kako su im za
njihovu sreu i ivotno zadovoljstvo potrebne bliske veze s drugim ljudima, trudit e se ostvariti i odrati takve
odnose, dok e oni koji vjeruju kako je srea u pomaganju drugima, vjerojatno, ak odabrati neko zanimanje kao
pomaga. Oigledno i naa vjerovanja, kao i nai ciljevi barem djelomice proizlaze iz naega vrijednosnog
sustava, a djelomice iz naega ili tuega iskustva, koje nam moe biti preneseno neposredno ili putem medija,
knjiga ili interneta.
Ljudi sami sebi postavljaju ciljeve na svakome podruju ivota. Ciljevi koje elimo ostvariti mogu biti
dostini ili nedostini, dostini uz malo ili mnogo napora, drutveno prihvatljivi ili neprihvatljivi, poeljni ili
nepoeljni, to umnogome ovisi o naim ambicijama, kao i o spremnosti da u njihovo postizanje uloimo manje
ili vie napora. Ta spremnost bit e u odreenoj mjeri vezana uz nae vjerovanje u njihovu dostinost i
vrijednost, a uz ta vjerovanja uvijek se veu i odreena oekivanja koja se mogu odnositi na pozitivne ili
negativne dogaaje koji nas oekuju u budunosti, na nae reakcije na te dogaaje, na reakcije drugih ljudi
prema nama, kao i naih prema njima.
Ali i manje dostini ili manje realistini ciljevi mogu nas poticati da dajemo sve od sebe u pokuaju da ih
ostvarimo. Ostvarivi su najee oni ciljevi ije ostvarivanje preteno ovisi o sposobnostima, znanjima i
ustrajnosti pojedinca, a manje ostvarivi su oni koji ovise o okolnostima ili drugim ljudima.
Ciljevi koji ovise o drugim ljudima, poput skladnih odnosa s roditeljima, prijateljima, partnerom, kolegama,
ne mogu se uvijek ostvariti samo zato to smo ih stavili na svoj popis ciljeva. Neka mlada djevojka ili ena, na
primjer, moe silno eljeti brak i obitelj, ali ne uspijeva nai odgovarajuega partnera, pa e tako taj cilj moda
za nju biti nedostian.
 Postizanje nekih ciljeva ovisi i o ivotnoj dobi pa ako ih ne uspijevamo ostvariti u pravo vrijeme, trebali
bismo odustati od njih. Raanje djece danas je mogue i u vrlo visokoj ivotnoj dobi majke pa su u svijetu ve
rodile ene starije od ezdeset godina. Iako elje nemaju gornju granicu ivotne dobi, pa tako i u visokoj
ivotnoj dobi moemo imati mladenakih elja, njihovo ostvarivanje pitanje je odgovornosti.

Ovaj primjer dovodi nas i do pitanja etinosti ostvarivanja nekih ciljeva koji su nama, usprkos svemu, u
dananje vrijeme postali dostini. Iako obino vjerujemo kako u pogledu morala postoje jasne i vrsto odreene
norme, napredak medicine i tehnologije, kao i brojne drutvene promjene, doveli su do novih situacija za koje
takve norme ili jo ne postoje ili ih je teko uiniti opeprihvatljivima. Borba za enska prava, medu kojima i
pravo na pobaaj, uvela je na podruje morala i "pravo na vlastiti izbor". Iako mnogi protivnici pobaaja
smatraju kako u sluaju pobaaja nije rije samo o vlastitu odabiru, dakle o odluci koja se odnosi samo na
potencijalnu majku, ve i o odabiru koji ona donosi za jo neroeno dijete, oigledno je kako se odluka ene o
raanju djeteta u dobi koja je primjerena ulozi bake, takoer, donosi i u ime toga djeteta.
Takva odluka, naime, osuuje to dijete na odrastanje bez roditelja jer e ga oni zbog biolokih razloga,
vjerojatno, napustiti prije nego to stigne od rasti. To, zapravo, znai kako je potencijalna majka zbog silne elje
za majinstvom odluila roditi svjesna da nee stii to dijete postaviti na noge, kako mu nee moi biti pri ruci
u donoenju vanih ivotnih odluka, dakle, da ga je rodila kako bi zadovoljila svoju elju za djetetom neovisno
o posljedicama koje e to imati za ivot toga djeteta.
Budui da ne moemo sprijeiti pojavljivanje takvih dobi neprimjerenih elja, svako odgovorno drutvo
trebalo bi postaviti dobna ogranienja za takve medicinske zahvate, kao to ih, uostalom, postavlja i za
doputenu dob usvojitelja.
Svi strunjaci koji sudjeluju u takvim zahvatima, zapravo, trebali bi se upitati to je te osobe sprijeilo da u
primjerenoj ivotnoj dobi pokuaju ostvariti svoju elju za roditeljstvom? I to se odjednom dogodilo da se ta
elja pokuava ostvariti u tako kasnoj ivotnoj dobi? Trebali bi se upitati i zato ta elja nije bila realizirana
odabirom zanimanja u kojemu bi te osobe provele svoj radni vijek u radu s djecom? Cijeli taj splet problema,
zapravo, nastaje ponajvie zbog elje samih strunjaka da sebi i drugima dokau kako neto "mogu uiniti", ne
vodei brigu o djetetu koje e u nejakoj dobi ostati bez roditelja.

Vjerovanje je prihvaanje nekoga suda, miljenja ili tvrdnje kao tonoga ili istinitoga
bez potpunoga osobnog znanja ili ak bez ikakva znanja o sadraju u koji vjerujemo.
Oekivanje je vjerovanje usmjereno na budunost koje moe, ali ne mora, biti
realistino.

Naa pozitivna oekivanja, zapravo, esto su konkretno formulirana nada pa tako, na primjer, kaemo:
"Oekujem da u biti unaprijeena" jer nam se to ini nekako konkretnijim od: "Nadam se da u biti una-
prijeena". Ali oekivanja mogu biti i negativna, pa se tada odnose na odreene strepnje, bojazni i strahove, koje
sami sebi ili drugima opisujemo kao ono to e nam se dogoditi zasigurno.
Uz oekivanja koja smo samo za sebe ili za nekoga drugoga uobliili u rijei, obino se vee i odreeni
stupanj uvjerenja u njihovu ostvari- vost pa ljudi esto kau: "Potpuno sam siguran da u u tome uspjeti", ili
"Gotovo sam siguran da e svi biti protiv mene." To drugim rijeima znai kako naa oekivanja mogu biti
prevelika ili premala, pogrena ili tona, racionalna ili iracionalna, optimistina ili pesimistina.
Za na doivljaj sree esto su vanija naa oekivanja od stvarnoga postizanja odreenih ciljeva. Ako smo,
primjerice, oekivali kako emo ostvarenjem nekoga cilja postati iznimno sretni, a onda se postizanje toga cilja
preobrazi gotovo u svakodnevni, ne posebice vrijedan dogaaj, tada emo umjesto velike sree, doivjeti
razoaranje. Do razoaranja najlake dolazi kad izvore sree traimo u materijalnim dobrima, pa oekujemo da
nas neka modna torbica ili najnoviji model automobila uini sretnima. Tada kada ih dobijemo, oni jednostavno
postaju dio nae svakodnevice u kojoj smo opet jednom sreu traili na krivi nain.

O razoaranjima
Treba, meutim, rei kako neispunjena oekivanja ne treba uvijek doivjeti kao razoaranje ili ak izvor
nesree. Kad se, primjerice, dugo unaprijed radujemo nekome putovanju ili godinjemu odmoru, oekujui kako
e nas to putovanje ili taj odmor "preporoditi", da emo svakodnevice uivati, upoznati zanimljive ljude itd., a
onda se to ne dogodi, veina ljudi s razoaranjem e govoriti o svojim iznevjerenim oekivanjima. A zar ta
"radost na kredit" nije bila istinska radost? Ako smo se mjesecima ili tjednima radovali neemu to se na kraju
pokazalo manje dobrim ili se uope nije dogodilo, zato se zbog toga treba aliti? Pa ta radost je postojala, bili
smo vedri i veseli, i to bi u naemu sjeanju tako trebalo i ostati. Osim toga, kad su naa oekivanja prevelika,
nikakva stvarnost ne moe im udovoljiti pa ih stoga najee na kraju doeka razoaranje. Kao da smo u tim
prevelikim oekivanjima ve potroili dio radosti koju nam je trebao donijeti neki dogaaj.

& ivot je tako konstruiran da bilo koji dogadaj nee i ne moe zadovoljiti naa oekivanja.
Charlotte Bronte

Obrnuta situacija je s negativnim oekivanjima. Kad su negativna oekivanja pretjerana, pa kad oekujemo
"sve najgore," mi na neki nain ve proivljavamo posljedice toga "najgorega" to e nam se dogoditi. Ako se
zaista i dogodi, bol ili muka koju nam donosi ve je na neki nain pomalo "potroena" ili manje otra. Svrha je
negativnih oekivanja i da se na neki nain pripremimo za neku nevolju ili nesreu, pronaemo neke mehanizme
pomou kojih emo se lake nositi s njom pa se to - ako se oekivana nevolja dogodi - zaista tako i odvija.

Situacije su kompliciranije i imaju dugotrajnije posljedice kad se naa oekivanja veu uz druge ljude, tj. kad
od njih oekujemo da se ponaaju na odreeni nain, dakako, prema nama. Ako ta oekivanja iskaemo javno,
onda ona na druge mogu djelovati poput zahtjeva ili naloga pa stoga pobuditi i otpor, umjesto oekivana
ponaanja. Ako ih ne iskaemo, ve samo ekamo da nam drugi ljudi neto uine, ili u neemu pomognu, esto
se moemo veoma razoarati jer oni moda nisu znali da se neto od njih oekuje ili su naa oekivanja bila
pretjerana ili neopravdana. Iz takvih, nekada i pogrenih, oekivanja katkad nastaju pukotine u dugotrajnim
prijateljstvima/bliskim odnosima, koje smo mogli izbjei da smo bili racionalniji u svojim oekivanjima.
Pogrena, pretjerana, nerealistina oekivanja osobito su pogibeljna u braku ili u drugim partnerskim vezama
te u odnosima roditelja i djece. ena koja je ula u brak oekujui kako e ju mu svakodnevice "nositi preko
praga" ili da e uvijek i u svako doba prepoznati njezine neizreene elje i potrebe, tim oekivanjima ugroava
svoj brak, kao to to ini i mu sa slinim oekivanjima. Brani partneri trebali bi, ako ne prije, onda barem u
braku razgovarati o svojim ciljevima, eljama, potrebama i motivima, kao i o nainima njihova ostvarivanja, ne
oslanjajui se na iracionalna oekivanja kako e sve "samo doi na svoje mjesto". Dugotrajna neispunjena
oekivanja stvaraju nezadovoljstvo i gorinu, koja poput solne kiseline nagriza meuljudske odnose.

Jo tea situacija je s oekivanjima koja roditelji imaju u odnosu na svoju djecu. Veina roditelja oekuje da
njihova djeca budu lijepa, pametna, zdrava, nadarena i tako redom. Neki ak oekuju odreenu boju kose ili
oiju, odreeni stas ili glas, pa kasnije odabir odreenoga zanimanja koje su za njih odabrali oni, umjesto da
svoju djecu podravaju u ostvarivanju potencijala i elja koje imaju ta djeca.
O osobnim oekivanjima
Oekivanja, dakako, ne odnose se samo na dogaaje ili reakcije drugih ljudi prema nama, ve mi poneto
oekujemo i od samih sebe. Ono to oekujemo od sebe, moe biti preslik onoga to su od nas oekivali nai
roditelji, partneri ili prijatelji, ali to moga biti i neka oekivanja koja su zaista samo naa, koja se ne naslanjaju
na oekivanja drugih, niti o njima govorimo drugim ljudima. Ima tako ljudi koji od sebe oekuju da rijekom
ivota napreduju u dobroti, da stalno ispravljaju svoje pogreke ili propuste, kao to ima i onih koji od sebe
oekuju herojska djela ili stvaranje golemoga osobnog bogatstva. Neki od sebe oekuju hrabrost i dosljednost,
drugi oekuju kako e postati popularni ili ostati to neprimjetniji. Ovakva i slina osobna oekivanja najee
proizlaze iz vrijednosnoga sustava pojedinca i usko su vezana uz ciljeve koje nastoji postii. 1 ta oekivanja,
kao i ona koja imamo prema drugim ljudima, ivotu, sudbini i slinim pojavama, mogu biti realistina i
nerealistina. Nerealistina oekivanja najee su ona koja ne uzimaju o obzir sposobnosti koje imamo i
osobine linosti, barem one za koje znamo. Vrlo pojednostavnjeno reeno, ne moemo oekivati kako emo
postii iznimne sportske rezultate ako nemamo talenta za sport, ali ne moemo ih oekivati ni onda ako nam
nedostaje upornosti, samodiscipline i odgovornosti. To znai kako bismo pri odreivanju vlastitih ciljeva i
oekivanja koja se veu uz njih, trebali sami za sebe pokuati nainiti to toniji inventar vlastitih potencijala i
sposobnosti, kao i osobina linosti koje e pogodovati postizanju onoga to oekujemo ili koje e to moda i
sprijeiti.
Budui da neostvarena oekivanja dovode do razoaranja, katkad i tuge i oaja, odustajanja i mnogih drugih
negativnih uvstava, trebali bismo nastojati osvijestiti svoja oekivanja, procijeniti njihovu opravdanost ili
neopravdanost, odluiti treba li ih i javno izrei i na koji nain te ih svesti na pravu mjeru.

& Nesreu je najbolje definirati kao razliku izmeu naih talenata i naih oekivanja.
Edward de Bono

Kad je rije o oekivanjima koja povezujemo uz druge ljude, ako od njih oekujemo da se prema nama
ponaaju na odreeni nain, da ispune neke nae neizgovorene elje ili potrebe, nikako ne moemo oekivati od
drugih da prepoznaju neto to moda ni sami sebi nismo jasno formulirali. To bi svima nama lake polo za
rukom ako bismo drugima povjerili to od njih oekujemo, kao i kad bismo na vrijeme nauili razlikovati
sanjarenja od oekivanja.

O sanjarenju
Psiholozi smatraju kako je sanjarenje kao nain ostvarivanja nada, elja ili potreba u mati zdravo u svakoj
ivotnoj dobi, dakle, podjednako za djecu, kao i za mlade, odrasle i starije osobe, za mukarce i ene,
obrazovane i neobrazovane. Sanjarenje se, dapae, preporuuje kao oblik privremena, ugodna bijega iz
stvarnosti u kojemu moemo ostvariti neke elje, proivjeti neke situacije i iskuati neke vjetine. Naglasak je,
dakako, na tome kako bi to trebalo biti privremeno i povremeno, to znai da se sanjarenje ne bi smjelo
preobraziti u istinski bijeg iz stvarnosti, ve samo u povremene, kratkotrajne izlete, koji nam mogu olakati
rjeavanje nekih problema, omoguiti bolje suoavanje sa stresom ili nekim tekim ivotnim dogadajima,
vraanje u neka sretnija vremena iz prolosti pa i prekrajanje nekih sjeanja ili dovravanje nedovrenih
dogadaja ili susreta.
Tako, na primjer, u zamiljenoj, izmatanoj situaciji moemo "uvjebati" neki susret, razgovor, raspravu,
objanjenje, oitovanje, zapravo cijeli niz meuljudskih razmjena i interakcija. Pri tome je, dakako, vano imati
na umu injenicu kako sanjarenja nisu isto, to i oekivanja pa dok sanjarenja mogu biti iracionalna i nerealna,
oekivanja bi trebala biti to blie realitetu. Takva bi, dakako, trebala biti i oekivanja koja drugi ljudi imaju
prema nama, to znai da bismo ih - kad uoimo kako su njihova oekivanja prevelika ili premala - trebali
upozoriti na to.

O doivljaju kontrole
Reakcije ljudi na neispunjena oekivanja vrlo su razliite i ponajvie ovise o njihovim osobinama linosti.
Tako e osobe koje smatraju kako su same odgovorne za neostvarene ciljeve ili neispunjena oekivanja, ne
samo bre preboljeti neuspjeh i razoaranje, ve e i veom motivacijom i snanijim zalaganjem nastojati
ostvariti neki novi cilj.
Iako se to na prvi pogled ini neloginim, mnogo se lake suoavamo s neuspjesima ili bolnim dogadajima za
koje sami sebe smatramo odgovornima, nego s onima za koje moemo kriviti druge ljude, okolnosti, ili neku
apstraktnu silu poput sudbine ili ivota.
Kad krivnju za vlastiti neuspjeh ili neostvareni cilj pripisujemo drugima, mi sami sebi priznajemo kako nad
tim to nam se dogodilo nismo imali kontrolu, to znai da nam se to moe dogoditi ponovno. Ako smo sami
krivi za neki neuspjeh, neostvareni cilj ili nesreu koja nam se dogodila, tada znamo - koliko god nam u tom
trenutku teko bilo - kako nam se to vie nee dogoditi jer emo sljedeega puta na to obratiti veu pozornost,
drugaije postupati, bolje se pripremiti, drugim rijeima - uspjenije kontrolirati ono to nam se dogaa.
Osjeaj kontrole nad vlastitim ivotom iznimno je vaan ne samo za nae zadovoljstvo ivotom i nau
uspjenu prilagodbu, ve i za suoavanje sa stresom i stanjima stresa.

O stresu
Posljednjih godina u svakodnevnu govoru postalo je uobiajeno svaku tekou, gnjavau, neugodu ili ivotni
problem nazivati stresom; slino 'depresiji' koja je neopravdano zamijenila tugu ili alost; pa su ljudi stalno "u
stresu" ili "pod stresom". Stres je, zapravo, sastavni dio ivota svakoga ljudskog bia jer se najee vee uz
velike promjene ivotne situacije, a ivot svakoga ovjeka ispunjen je promjenama. Neke promjene donosi
vrijeme, odnosno rast i razvoj pojedinca, a druge poticaji i pritisci iz okoline te zajednice u kojoj ivi. Promjene
koje se dogaaju tijekom ivota moemo doivjeti kao izazov ili prijetnju vlastitoj dobrobiti. Zahtjeve koje nam
postavlja okolina moemo smatrati primjerenima vlastitim mogunostima ili neprimjerenima, dakle, takvima da
im nikako ne moemo udovoljiti. Uvijek kad se od nas zahtijeva vie nego to moemo uiniti ili pruiti, kao i
ako smo izvrgnuti nekoj prijetnji po vlastitu fiziku ili psihiku dobrobit, nalazimo se u stanju stresa.

Stresor Svaki dogaaj koji ugroava dobrobit pojedinca i od njega zahtijeva novi oblik
prilagodbe. Stresori mogu biti akutni, kao na primjer sukob s pretpostavljenima ili
kronini, poput loega braka. Stresori se razlikuju i po intenzitetu (slabi, umjereni,
snani), kao i po reakcijama koje izazivaju (fizioloki, psiholoki, socioloki).
Stres je stanje u kojemu se nalazi osoba koja je procijenila kako joj prijeti neka
opasnost koju ne moe izbjei ili da je izvrgnuta zahtjevima kojima ne moe udovoljiti.
Budui da je rije o procjeni, isti dogaaj ne mora kod svih ljudi djelovati kao stresor, a
ni kod istoga ovjeka u raznim okolnostima ili razdobljima ivota.
Reakcije na stres ovise o mehanizmima prilagodbe koje osoba koristi kako bi odrala
ili ponovno uspostavila stanje ravnotee.

U svakodnevnim ivotnim okolnostima reakcije ljudi, pojednostavnjeno reeno, mogu

biti: 1. podnoenje djelovanja stresora, 2. kontroliranje, tj. djelovanje na stresor i/ill
simptome stresa, 3. odustajanje od pokuaja da se prevlada i da se nose sa ivotnim
tekoama na razliite naine, ali u veini sluajeva uspijevaju sami ili uz pomo blinjih
 udovoljiti zahtjevima koje im postavljaju, izbjei opasnostima koje im prijete i rijeiti sva-
kodnevne ivotne probleme. To drugim rijeima znai kako veina onoga to nam se
dogaa u svakodnevnu ivotu nije niti opasno za nau dobrobit niti nas toliko ugroava
da bismo to mogli nazvati stresom. To mogu biti gnjavae i tekoe, kao to su
preoptereenost poslom, zabrinutost zbog vlastita zdravlja ili zdravlja nekoga do koga
nam je stalo, financijski problemi ili bilo koja vrsta tekoa koje moemo rijeiti ako
uloimo dovoljno truda.
Upotreba naziva "stres" ili, to se takoer esto ini, naziva "trauma" za ivotne tekoe
ili probleme koji ni na koji nain nisu izvan nae mogunosti rjeavanja ili nae
mogunosti prilagodbe, esto postaje "proroanstvo koje samo sebe ispunjava"
(pogledajte str. 3O).

Trauma Naziv dolazi od grke rijei za ranu, a u psihologiji traumom se smatra svaki
bolni doivljaj ili emocionalno iskustvo koje izaziva neke trajnije posljedice.
Traumatski dogaaji su oni izvan uobiajenih ivotnih iskustava (npr. zatoenitvo u
ratu), nepredvidivi dogaaji (npr. neija iznenadna smrt, potres), ili velike promjene u
ivotnim okolnostima.

"To se meni ne moe dogoditi"

Svi ljudi imaju neke pretpostavke o svijetu u kojemu ive, ljudima koji ih okruuju i o sebi samima.
Pretpostavke o svijetu, ljudima i pojavama oko nas ine i sadraj naega svjetonazora. Veina ljudi, suoena s
nesreama ili katastrofama koje pogaaju neku drugu zemlju ili neke druge ljude (npr. ratovi, potresi, poplave),
smatra kako se to ne moe dogoditi njima. Taj doivljaj vlastite neranjivosti ili zatienosti proizlazi iz triju
osnovnih pretpostavki: 1. svijet je dobrohotan, 2. do- gadaji i promjene imaju neki smisao i 3. ja sam dobra i
vrijedna osoba. Iz tih osnovnih pretpostavki, koje su zajednike veini ljudi, proizlaze i odreena oekivanja. U
dobrohotnome svijetu ive uglavnom dobri ljudi, a dogaaji se mogu predvidjeti jer slijede neke drutvene i pri-
rodne zakonitosti. Nama samima, zato to smo i sami dobri, ne moe se dogoditi nita strano jer to ne
zasluujemo i tako, dok to doputaju okolni uvjeti, svi ivimo u dobrome i smislenome svijetu.
A onda nam neki pijani voza pregazi neku blisku osobu, ili nae dijete postane ovisnik o drogama ili nam se
netko blinji smrtno razboli. Kad smo tako traumatizirani i suoeni sa zahtjevima koji prelaze nae mogunosti
prilagodbe, esto se uruava na svjetonazor o dobromu i sigurnomu svijetu. I umjesto uvjerenja: "To se meni
(ili nama) ne moe dogoditi", odjednom smo suoeni sa injenicom kako nam se to dogodilo i da se moramo
nositi s tim.
Jedan od esto neoekivanih stresora moe biti partner kojega je vae, sada ve odraslo, dijete odabralo za
svoga ivotnog suputnika. Iako vaa djeca mogu biti najljepi i najbogatiji dio tkanja vaega ivota - ona sama
smiju i trebaju tkati svoju ivotnu tkanicu. To ne vrijedi samo za odabir zanimanja, ve ponajvie za odabir
partnera. Roditeljima je esto teko shvatiti kako je njihovo dijete odraslo i da se unato svojoj trajnoj brizi za
njegovu dobrobit, ne smiju mijeati u njegov odabir partnera. Roditelji esto misle kako su njihove djevojice
za mua odabrale nekogagrubijana ili "primitivca", enskara ili mlakonju, dok su njihovi sinovi naili na neku
"ensku koja je ve svata prola" ili neku "lijenu ljepoticu," "glupu plavuu" i tako redom, pa kad se nabroje
svi roditeljski prigovori, oigledno je kako mnogima nitko ne bi mogao biti dostatno dobar za njihovu kerku ili
sina. Situacije postaju, posebice, teke kad se roditelji odjednom moraju suoiti kako je partner njihova sina
mukarac ili da njihova ki ivi sa enom, tj. kako njihovo dijete ima homoseksualnu spolnu orijentaciju.
Iznenaujue je kako ak i visokoobrazovani roditelji, koji bi morali znati da u tim sluajevima nije rije o
bolesti, vlastitu odabiru ili ak grijehu, ve - raunalnim jezikom reeno - o drugaijemu programu na koji
njihova djeca svakako imaju pravo.
Nema sumnje kako je ivot svakoga pojedinca koji se razlikuje od veine ljudi neto sloeniji pa i tei od
ivota onih koji su uronjeni u maticu te se ni po emu znatno ne razlikuju od veine. Ali cilj svakoga roditelja
trebala bi biti srea i zadovoljstvo njegova djeteta, naravno, ako se ta srea i zadovoljstvo ne ostvaruje na nain
koji je tetan za neku drugu osobu. To vrijedi i za one ija je spolna orijentacija heteroseksualna. Ima, dakako,
mnogo roditelja koji bezuvjetno vole svoju djecu i ako su na bilo koji nain drugaija od veine, pa ih i
podravaju u svemu onome to ele ostvariti u svome ivotu. Ali ima i mnogo roditelja koji se odriu svoje
homoseksualne djece, koji se srame njihove razliitosti i potiu ih da ju skrivaju i taje, kao da je rije o neemu
sramotnom ili grjenom.
Roditelji koje tako snano pogaa razliitost njihove djece trebali bi ili potraiti strunu pomo, koja bi im
mogla olakati prihvaanje onoga to ne mogu promijeniti ili to nikako ne mogu sami prihvatiti. Mogli bi se,
primjerice, upitati bi li radije da im je dijete oboljelo od neke neizljeive bolesti ili da ga uope nisu imali?
Trebali bi se upitati zato im uope smeta odabir njihova sina ili keri? Zato svome djetetu ne odobravaju da
ivi svojim ivotom u suglasnosti sa svojim eljama i motivima? Zato odjednom zanemaruju sve kakvoe
svoga djeteta koje su ranije, dok nisu znali za njegovu drugaiju spolnu orijentaciju, prepoznavali, ak se i
ponosili njima? Je li miljenje drugih ljudi, a o tome je najee rije, uistinu vanije od sree njihova djeteta?
Jesu li spremni zbog neprihvaanja odabira partnera svoga sina ili keri prekinuti svaki kontakt sa svojim
djetetom? Zauvijek? Privremeno?

Pria iz ivota
Moji znanci s mnogo ljubavi i ponosa odgajali su svoga talentiranoga i zgodnoga sina.
Roditelji, oboje visokoobrazovani, s velikom radou su pratili njegovo uspjeno
obrazovanje, iako ih njegov odabir djevojaka ba i nije usreivao. Momak je rane i
uspjeno diplomirao, zaposlio se, promijenio nekoliko djevojaka i onda su njegovi napori
u tome pravcu potpuno prestali.
Taj talentirani mladi ovjek odjednom se sasvim promijenio, izdvojio iz drutva,
prestao izlaziti s djevojkama, zatvarajui se sve vie u sebe, alei se na besmislenost
ivota i hodajui trajno rubom prave depresije.
Ni roditelji ni njihov sin nikada nisu zatraili strunu pomo, iako se inila opravdanom
pretpostavka kako je bila rije o latentnoj homoseksualnoj orijentaciji, to se taj mladi
ovjek nije usudio priznati ni roditeljima, a vjerojatno ni samome sebi. Gledano sa
strane, inilo se kako ta cijela obitelj daje prednost osamljenosti svoga sina i opoj tuzi u
obitelji, a ne suoavanju sa sklonou koja se ne moe dogoditi u "naoj obitelji".

O suoavanju sa stresom
Psiholoke reakcije na stresne dogaaje najee su negativne emocije (anksioznost, ljutnja i agresija, apatija
i depresija), te oslabljeno kognitivno funkcioniranje, posebice tekoe s koncentracijom i logikim miljenjem.
U fizioloke reakcije na stresne situacije ili dogaaje spadaju promjene metabolizma, ubrzani rad srca, povieni
krvni tlak, ubrzano disanje i izluivanje niza stresnih hormona. Upravo zbogpro- mjena koje izaziva, dugotrajni
ili kronini stres moe tetiti naemu tjelesnom i psihikomu zdravlju pa je stoga vano znati nositi se sa stre-
snim i traumatinim dogaajima.
 Suoavanje Promjene u doivljavanju i ponaanju pomou kojih se nastojimo nositi sa
stresnim zahtjevima, ublaiti ili ukloniti ih.
Dva osnovna oblika suoavanja su: a) suoavanje usmjereno na problem, tj. na
stresnu situaciju ili dogaaj koji djeluje kao stresor pomou kojega nastojimo
promijeniti tu situaciju ili ubudue izbjei ju, b) i suoavanje usmjereno na sebe, tj.
svoje emocije i misli.
Veina ljudi suoava se sa stresnim situacijama koristei oba oblika suoavanja.

Suoavanje usmjereno na problem ovisi o naim mogunostima djelovanja na samu situaciju ili stresor zbog
kojega se nalazimo u stanju stresa. Pretpostavimo da smo u stanju stresa jer nas pretpostavljeni uporno mui ili
zlostavlja svojom kritikom naega rada. Budui da nije vjerojatno da na pretpostavljenoga moemo djelovati
neposredno, oigledno je kako e suoavanje s problemom morati biti usmjereno na ispravljanje pogreaka zbog
kojih nam prigovara pretpostavljeni. Ako se njegovo kritiziranje nastavlja unato naim naporima da pobolja-
mo svoja radna postignua, trebamo se raspitati kod drugih zaposlenika kako se odnosi prema njima i jesu li i
oni podvrgnuti istom nainu prigovaranja. Ako jesu, onda se pretpostavljeni nije okomio samo na nas, ve je
vjerojatno rije o nekim njegovim osobinama linosti koje ne moemo promijeniti pa nam stoga preostaje: a)
dalje raditi to bolje moemo i b) usmjeriti se na sebe, tj. svoje emocije i misli. To znai kako moramo uvjeriti
sebe da nam, kako bismo izili iz stanja stresa, ne preostaje nita drugo nego to bolje nositi se s negativnim
emocijama, poput ljutnje ili potitenosti, jer se nalazimo u prividno bezizlaznoj situaciji.
Dakako, kad bi postojala mogunost nalaenja novog radnoga mjesta, to bi prividno bilo najbolje rjeenje
samoga problema, ali kako te mogunosti najee nema, a i ne znamo kakav nas pretpostavljeni oekuje na
drugome poslu, bolje je okrenuti se sebi. Vlastite negativne emocije, osobito uzrujavanje koje uzrokuje svaka
kritika naega pretpostavljenog ili osjeaj bespomonosti zbog toga to to kritiziranje nikako ne prestaje, moe
ublaiti tzv. restrukturiranje situacije. U ovom sluaju to bi znailo kako emo sami sebi rei: "Ne mogu mu
udovoljiti pa je najbolje da se na to uope ne obzirem."
Ako kritike i mrzovolju svoga nadreenog shvatimo kao datost koja pogaa sve njegove podreene, dakle
ako na neki nain promijenimo kut gledanja na situaciju u kojoj se nalazimo, mi emo se lake i nositi s njom.
To, dodue, znai kako e nae zadovoljstvo radom u odreenoj mjeri biti smanjeno, ali to ne znai da mora
nestati, jer emo i dalje svoj posao obavljati to bolje znamo i umijemo.
Moemo pokuati pronai razloge zbog takvoga ponaanja naega pretpostavljenog: moda ima problema u
obitelji, moda je sam zbog neega ugroen pa se ponaa neprilagoeno i iskaljuje svoju nemo na nama ili
drugim namjetenicima. Ako utvrdimo da se njegovi prigovori zapravo ne odnose na nas, ve su posljedica
njegovih problema, situacija e prestati biti tako stresna i mi emo moi mnogo lake zanemariti te prigovore.
U suoavanju sa situacijama koje ne moemo promijeniti od velike je pomoi emocionalna potpora prijatelja
ili suradnika. Kako bismo doli do te potpore, moramo im se povjeriti, a takva povjeravanja uvijek su viestruko
korisna.

Povjeravanje pomae zato to:

Kad elimo nekome povjeriti svoju muku ili bol, problem ili tekou, moramo na neki nain sroiti ono to
nas mui kako bismo to uope mogli ispriati nekome.
Kad o traumatskim ili stresnim dogaajima govorimo u vie navrata, cijelo nam iskustvo postaje jasnije, a
onoga asa kad ga ponemo bolje razumijevati, moemo se nekako s doivljenim i saivjeti, tj. prihvatiti
ono to nam se dogaa.
Ponovljeno povjeravanje omoguava navikavanje na doivljena uvstva, ime slabi njihov intenzitet.
 Povjeravanjem traumatskih dogaaja moemo otkriti i neki smisao u onome to smo proivjeli ili
proivljavamo, a pronalaenje smisla olakava podnoenje nevolje.
Povjeravanje nas pribliava onima kojima se povjeravamo, ime se u pravilu poveava socijalna i
emocionalna potpora koju dobivamo od tih osoba.
Povjeravanjem saznajemo neto i o doivljajima i ponaanjima drugih ljudi u slinim situacijama, to nam
takoer pomae.

Osim povjeravanja, u suoavanju sa situacijama koje ne moemo promijeniti ili problemima koje ne moemo
rijeiti, moe nam pomoi i udruivanje s drugima koji su suoeni sa slinim problemima. Tako se udruuju
ljudi oboljeli od neizljeivih bolesti ili roditelji djece s odreenim kroninim ili vrlo rijetkim bolestima pa u tzv.
skupinama sarnopomoi ue od drugih, pomaui istodobno jedni drugima.

U suoavanje sa stresom moe spadati i rjeavanje nekih svakodnevnih trzavica ili neslaganja, koja tek
svojim zbrajanjem izazivaju stanje stresa. To mogu biti svakodnevni dogaaji koji nas uzrujavaju, odnosi koji su
na rubu svae ili prekida prijateljstva koja su se "potroila" i tomu slino.

Pria iz ivota
Dvije moje vrnjakinje, to znai gospoe u tzv. zlatnoj dobi, prekinule su sa svojim
dugogodinjim prijateljstvom zbog zanemariva razilaenja u vrednovanju neke banalne
ivotne situacije. Svaka je za taj prekid imala svoje razloge, koji su se prilino
"razlikovali. Drugim rijeima, obje su ve dulje vrijeme prije konana prekida
prijateljstva bile nezadovoljne tim odnosom, a obje strane to su oitovale raznim manjim
ili veim prigovorima i kritikama, ime se, dakako, nezadovoljstvo samo pojaavalo.
Neovisno o tome koja je od njih bila u pravu (ili su to moda bile obje), iz razvoja cijele
situacije bilo je sasvim oigledno kako su obje tijekom dugih godina poznavanja i
prijateljevanja promijenile svoj sustav vrijednosti ili su moda obje, radi prijateljstva,
godinama pokuavale prilagoditi svoje razliite svjetonazore i sustave vrijednosti. Ali
starenje donosi i neke promjene u spremnosti na prilagodbu, jer se starijoj osobi ini
kako takva prilagodba vie nema smisla, budui da za nju zapravo vie i nema dovoljno
vremena, ve kako se treba druiti s onima uz koje se osjeamo dobro, ne mijenjajui
svoje vrijednosti i svjetonazore. Drugim rijeima, razlike meu njima postale su
odjednom primjetne, velike i nepremostive, pa je kraj toga prijateljstva zapravo bilo
najbolje mogue rjeenje.

Ljudi se katkad plae prekinuti s nekim vezama koje su odavno promijenile svoju narav ili iji se doprinos
zadovoljstvu ivotom ne samo smanjio, ve i potpuno nestao. Jedan od estih razloga takva oklijevanja jest to
mnogi strepe kako u odrasloj, kasnoj odrasloj ili ak starijoj dobi vie ne mogu nai nove prijatelje pa se po
svaku cijenu trebaju drati onih koje jo imaju.
Nije, meutim, tono kako su jedina istinska prijateljstva ona koja traju cijeloga ivota ili koja su nastala u
djetinjstvu ili mladosti. I u odrasloj, pa ak i treoj ivotnoj dobi mogu se stvarati nova prijateljstva ako, na
primjer, naiemo na nekoga s kim dijelimo slina iskustva, ili na osobu koja se u mladosti oduevljavala istim
piscima ili je voljela i jo voli istu vrstu glazbe. Katkad se i odrasli ljudi koji potjeu iz sasvim drugaije okoline
(iz nekoga drugog naroda ili drave, koji govore drugim jezikom), prepoznaju kao da su odrasli u istoj ulici ili
kao da potjeu iz "istog sela". Takve slinosti posljedica su injenice kako i knjige koje su nas dotakle ulaze u
tkanje naega ivota, kao to ulazi i glazba u kojoj smo uivali, znanja koja smo stekli, svjetonazor koji smo
stvorili. Zbog svega toga ne samo da je mogue, ve je i vjerojatno da se neka dugogodinja prijateljstva
raspadnu jer su se s vremenom promijenili nekada zajedniki interesi, sustav vrijednosti ili svjetonazor. Osim
toga, svi moramo nauiti kako se protokom vremena moramo neega i odrei. Nije, primjerice, prikladno da se u
zreloj dobi odijevamo kao u prvoj mladosti, pa ni da se ponaamo na isti nain.
Odustajanje od nekih aktivnosti ili naina ponaanja moe biti ak i pravo olakanje, kao to je to lijepo rekao
psiholog William James:
"Kakav ugodan dan kad smo odustali od nastojanja da budemo mladi i vitki."

Dakako, suoavanje sa stresom, traumom ili bilo kojom nevoljom i tekoom u ivotu moe biti uspjeno i/ili
prilagoeno i neuspjeno i/ili neprilagoeno. Izmeu uspjenoga i prilagoenoga, kao i izmeu neuspjenoga i
neprilagoenoga ne moemo (uvijek) staviti znak jednakosti jer ljudi katkad uspjeno rjeavaju svoje probleme,
ali na tui raun, to ne moemo smatrati prilagoenim ponaanjem. U navedenu primjeru s pretpostavljenim
koji stalno kritizira netko bi mogao svoj problem rijeiti tako da svaku kritiku usmjeri na nekoga drugoga,
pripisujui mu krivnju za pogreku ili nedostatno radno postignue, ime je svoj problem rijeio, ali na
neprilagoen nain. I izmeu neuspjenoga i neprilagoenoga ponaanja ne moemo uvijek staviti znak
jednakosti jer netko, primjerice, ne uspijeva u poslu stoga to ima teko bolesnoga lana obitelji pa je, dakle,
neuspjean na poslu, iako se u danim okolnostima ponaa prilagoeno, svjestan svoje smanjene uspjenosti
prouzroene privatnim brigama.
Medu neprilagoene oblike ponaanja na stres ubrajamo, dakako, alkoholizam i druge ovisnosti, ime
pojedinac nita ne rjeava, ve samo pogorava svoje probleme i probleme svoje obitelji.
Ali osim stresa i traume, u ivotu nailazimo i na prepreke ili barijere u ostvarivanju naih ciljeva koje nas
dovode u posebno stanje neugode, nemira, strepnje ili srdbe koje nazivamo frustracijom.

O frustraciji
Frustracija je uvijek posljedica neke stvarne ili umiljene barijere koja nas onemoguava u postizanju cilja.
Koliko e nas neka prepreka frustrirati ovisi o tome koliko nam je stalo da doemo do odreenoga cilja, kao i o
tome ima li naina da neku barijeru zaobiemo ili uklonimo. Najlake se nosimo s fizikim preprekama, koje se
najee na neki nain mogu zaobii ili ukloniti, neto tee s drutvenima, a najtee s osobnim barijerama koje
mogu biti i nepremostive. Tako, na primjer, za studij glazbe nepremostiva barijera je nedostatak sluha ili za
uspjeh u tenisu motorika nespretnost. Ali nepremostive barijere mogu biti i one koje stvarno i ne postoje, ali mi
snano vjerujemo u njihovo postojanje. Ako, primjerice, netko sam sebe uporno uvjerava kako neto ne moe
uiniti ili u neemu uspjeti, tada gotovo i nema naina da u tome uspije, jer zapravo nita i ne pokuava. Svi mi
katkad smo skloni, kad se veoma plaimo da u neemu neemo uspjeti, sami sebe unaprijed uvjeriti kako za to
nemamo dostatne sposobnosti ili da e netko biti protiv nas, pa tako ne pokuavamo provjeriti postoji li uope
barijera koju smatramo nepremostivom.

Barijere Prepreke koje ometaju ili onemoguavaju postizanje odreenoga cilja. Te

barijere mogu biti 1. fizike (npr. u urbi uete automobilom u slijepu ulicu i ne
moete dalje, 2. drutvene (npr. zakoni, propisi, obiaji ili drugi ljudi), i 3. osobne (npr.
nedostatak sposobnosti ili neke osobine linosti potrebne za postizanje eljena cilja).
Frustracija Stanje u koje dolazimo kad nastojimo doi do cilja koji veoma elimo
ostvariti, a neto nas ili netko u tome sprjeava. Tolerancija na frustraciju
Sposobnost ustrajavanja u nastojanju ostvarivanja odreena cilja (npr. nagrade,
 pohvale), unato barijerama ili sposobnosti zadravanja kontrole nad vlastitim
ponaanjem, usprkos onemoguenu postizanju eljena cilja.

Frustracija je neugodno stanje koje ve kod male djece, koja ne mogu odmah dobiti ono to ele, dovodi do
napadaja bijesa ili plaa. Od odraslih osoba oekuje se da u procesu odrastanja, a zahvaljujui odgojnim
postupcima roditelja, postignu odredenu toleranciju na frustraciju. Tolerancija na frustraciju moe znaiti kako
emo ustrajati u naporima da odemo do odredena cilja, iako e to od nas traiti ulaganje dodatnih napora ili
mnogo strpljenja, a da pri tome neemo pokazivati neke oblike neprilagoena ponaanja. Takvo neprilagoeno
ponaanje moe biti ljutnja i agresija na izvor frustracije, pla ili bilo koji oblik ponaanja koje ne odgovara
uzrastu i statusu frustrirane osobe.

Pria iz ivota
Mnogi ljudi frustrirani nekim osobnim nedostacima na koje ne mogu djelovati manje ili
vie podnose tu frustraciju pa se ponaaju prilagoeno i uljudno prema sebi ravnima ili
osobama koje smatraju sebi nadreenima. Ali onoga asa kad neka takva osoba doe
do neke moi (politike, statusne i tomu slino), sve to se uruava i na svjetlo dana
izlaze neprilagoeni oblici ponaanja u obliku verbalne agresije (najee vrijeanje i
podcjenjivanje), prema podreenim osobama. U mnogim obrazovnim ustanovama, od
osnovne kole do fakulteta, postoje nastavnici koji su frustrirani nekim osobnim
nedostacima ili objektivnim tekoama, materijalnim i statusnim poloajem, pa se zbog
slabe tolerancije na frustraciju neprimjereno ponaaju prema svojim acima ili
studentima. Banalni su i opepoznati primjeri neprivlanih ili ostarjelih nastavnica koje
ne podnose mlade i lijepe djevojke pa im onemoguavaju uspjeno polaganje ispita to
dulje mogu, nastavnika koji smatraju kako je djevojkama mjesto u kui, a ne na
fakultetu pa ih na ispitima i za najmanje oklijevanje u odgovaranju na pitanje etiketiraju
nazivima iz ivotinjskoga carstva, poput "kokoi", "ovce" i tomu slino. Najgori nastav-
nici oni su skromnih sposobnosti, koji ne podnose uenike i studente pametnije od sebe
pa im se u svakoj prigodi javno izruguju pitanjima poput: "Misli da je pamet dovoljna?
Znam ja takve neradnike, lijenine, neznalice i tomu slino."

Reakcije na frustraciju razlikuju se od osobe do osobe, a niti ista osoba u svim ivotnim razdobljima, niti u
svim ivotnim situacijama na frustraciju nee reagirati na isti nain. Prilagoenim ponaanjem smatra se svako
nastojanje uklanjanja barijera, npr. zaobilaenje fizikih barijera, ulaganje vie napora u prevladavanje
drutvenih ili osobnih barijera ili - ako se neka barijera pokae nepremostivom - odustajanje od poetnoga cilja i
zamjena toga cilja nekim drugim.
Tako, na primjer, ena koja je frustrirana jer nikako ne moe imati djece, svoju frustraciju moe smanjiti
odabirom zanimanja (npr. odgojiteljica, logoped, pedagog, psiholog itd.), gdje e se baviti djecom ili moe
usvojiti neko siroe bez roditelja.

O agresiji
Od mnogobrojnih moguih neprimjerenih reakcija na frustraciju, najee se spominje agresija. Agresija,
meutim, ne mora uvijek biti posljedica frustracije, kao to to ne mora biti ni ljutnja koja prethodi agresiji.
Agresija je esta kod frustrirane djece, koja e poeti udarati i majku koja im neto zabranjuje ili nije voljna
neto im dati. Agresiju kao posljedicu frustracije moemo esto uoiti u prometnim guvama kad vozai
otvaraju prozore i meusobno se aste uvredljivim izrazima zbog eventualna pokuaja prestizanja usporene
kolone ili, jo ee, zauzimanja mjesta za parkiranje. Odrasli, socijalizirani ljudi ne obraunavaju se fiziki s
osobama koje smatraju izvorom svoje frustracije, ali to mogu initi verbalnom agresijom.
Verbalna agresija u obliku ismijavanja, izrugivanja i vrijeanja esta je i u situacijama u kojima ljudi nisu
neposredno frustrirani zbog nekog onemoguenoga cilja, ve cjelokupnom situacijom u kojoj ive, na primjer u
braku ili na poslu. U takvim situacijama koje traju, iz kojih bi najradije izili, ali ne znaju kako, vrlo esti su
oblici verbalne i neverbalne agresije Kad su takvi oblici agresije uestali, moemo ak govoriti i o psiholokome
zlostavljanju u kojemu jedan ili oba partnera stalno jedno drugomu prigovaraju, umanjuju postignua onoga dru-
goga, izruguju se svemu to se svia partneru, a posebice njegovim/ njezinim prijateljima i prijateljicama.
Agresivno ponaanje moe biti
0mnogo izraenije, poput razbijanja stvari po kui ili omiljenih predmeta partnera, jer cilj agresije uvijek je
pogoditi, povrijediti, rastuiti osobu prema kojoj se ponaamo agresivno.

Iako mnogi ljudi fiziko zlostavljanje smatraju najgorim oblikom zlostavljanja, psiholoko zlostavljanje nije
nita manje zloudno. Uvrede potkopavaju samopotovanje i samopouzdanje pogoene osobe pa zlostavljane
osobe esto poinju o sebi misliti upravo ono to oni koji ih zlostavljaju govore o njima. Nimalo manji nisu ni
uinci neverbalne agresije koja se oituje u podrugljivim pogledima ili izrazima lica, posprdnu smijeku ili
toboe zauenu dizanju obrva, ime kao da se sugovorniku/partneru kae: "Pa zar opet?" ili "Nije li to glupo
ponaanje?" Moda je najgori oblik neverbalne agresije utnja kojom mnogi muevi koji bi rado otili iz braka,
ali za to nemaju snage, kanjavaju svoje supruge (suprugama, u pravilu, ne uspijeva dugotrajna utnja). utnja je
poseban oblik agresije jer, zapravo, znai potpuni prekid komunikacije, a time i ukidanje bilo kakve mogunosti
mirenja ili rjeavanja problema. Postoje brakovi u kojima partneri razgovaraju samo pred djecom ili gostima i u
takvim odnosima provode desetljea. Osnovna motivacija za oscajanje u takvome odnosu usmjerenost je na
reakcije drugih ljudi pa se onda svaki partner ponaosob pri samoj pomisli na prekid braka upita: "A to bi na to
rekli ljudi ? "
To, dakako, ne samo to nije dobar, nego uope nije nikakav razlog za ostajanje u bilo kojemu odnosu jer
nitko meu nama svoj ivot ne bi trebao ivjeti za druge ljude ni njihove komentare. To "to bi rekli drugi ljudi,"
ne smije nam biti vano, ak ni kad je rije o nemoralnim akcijama, jer to zapravo znai kako bismo ih proveli
ako bismo bili sigurni da emo ih uspjeti zatajiti pred drugima. utnja posebice pogaa osobu u paru koja bi
eljela spasiti odnos, koja u njega jo ulae neke emocije (naklonost, odanost, ljubav), a nema mogunosti nita
od toga izrei ni pokazati jer uvijek nailazi na ledeni zid utnje. Svatko tko se nae u takvoj situaciji, koja
naravno nije kratkotrajna, ve traje tjednima i mjesecima, trebao bi se suoiti sa injenicom kako ga ta druga
osoba koja uporno uti, ne voli, ne cijeni, ne eli ni uti, ni razumjeti, da joj nije stalo do poboljanja odnosa, pa
kako zbog svega toga situaciju treba na neki nain aktivno promijeniti.
Aktivna promjena situacije ne mora uvijek znaiti njezino naputanje. Budui da je cilj agresije pogoditi,
povrijediti drugu osobu, a to inimo i utnjom, tada svaka reakcija koja pokazuje kako cilj nije ostvaren, poput
dobroga raspoloenja, normalnoga kretanja te obavljanja kuanskih i ostalih poslova, kao da utnje nema,
izbjegavanje svakoga oblika komunikacije, pa i pisanja poruka, izlaenje iz kue bez objanjenja itd., moe
dovesti do prestanka agresije i ponovna komuniciranja, a time moda i do poboljanja odnosa.
Ljudi se razlikuju po svojoj sklonosti agresivnome ponaanju, koje je ee kod mukaraca, nego kod ena jer
se nekako smatra drutveno prihvatljivijim. Treba, meutim, rei kako su ene takoer esto agresivne, ali ee
verbalno nego fiziki, pa se tako njihova agresija esto i manje primjeuje iako je i te kako prisutna. Na primjer,
majke koje su prikriveno agresivne prema svojoj djeci, esto ih kritiziraju, uporno ih usporeuju s drugom
djecom koja su u svemu bolja, uspjenija, ljepa i pametnija i tako im onemoguavaju da razviju samopouzdanje
i samopotovanje. Takve ene na slian nain mogu se ponaati i prema svojim muevima kojima stalno
prigovaraju kako zarauju manje od mueva njihovih prijateljica ili susjeda ili kolega na poslu, to je takoer
oblik agresivna ponaanja.

Iako postoje oni koji bre i lake postaju agresivni, koje e i manji povodi navesti na agresivno ponaanje, i
kod tili ljudi pokazivanje agresije ovisi o tome kome bi ta agresija trebala biti upuena. I najvei agresivci
procjenjuju prema kome mogu, a prema kome ne mogu biti agresivni, to znai kako i oni mogu, ako to
smatraju uputnim, kontrolirati svoju agresiju pa su isprike poput: "A to ja tu mogu kad sam takav", ili "Nije on
kriv, ne moe si pomoi", samo oblik zavaravanja drugih ("Nisam se mogao svladati." "Pao mije mrak na oi."
"Imao sam utu minutu"), ili oblik samozavaravanja ("Znam ja njega, ne bi on ni mrava zgazio." "Takav mu je
temperament").
Cesto se dogaa da osoba koja je procijenila kako bi njezina agresija usmjerena na nekoga nadreenoga ili
jaega od nje mogla biti loe primljena, reagira agresivno prema svome podreenom ili nekome od svojih
ukuana. Tako nastaje poznati primjer "lanane'' reakcije kad direktor ukori podreenoga, ovaj doe kui i
napadne enu, ena se izvie na dijete, dijete ode i udari maku. Takva agresija naziva se pomaknutom ili
premjetenom agresijom jer je dolo do zamjene pravoga cilja agresije nekim drugim manje opasnim ciljem ili
ciljem kojega se agresivna osoba ne plai.
Iako nema sumnje kako je agresivno ponaanje u veini sluajeva neprilagoeno ponaanje i drutveno
nepoeljni oblik ponaanja, ima situacija u kojima je ono jedino to nam preostaje kako bismo sauvali vlastito
samopotovanje, pa se tako dogaa da s vremenom rtve agresije i same postaju agresivne.
Postoji, dakako, i agresija kao drutveno prihvatljiv oblik ponaanja ako je, na primjer, rije o zatiti
zlostavljena djeteta, ene ili starca koji se ne mogu sami obraniti od nekog agresivnoga ponaanja, a osoba koja
ih zlostavlja razumije samo jezik sile. Ipak, nema sumnje kako je agresija - ak i kad je drutveno opravdana -
nepoeljni oblik ponaanja jer uvijek u agresivnim razmjenama netko ne samo to strada, ve i ui agresiju kao
oblik ponaanja.

O neuspjesima
Posebnu prilagodbu zahtijevaju i neuspjesi s kojima se tijekom ivota svi mi moramo nositi na raznim
podrujima ivota. Neuspjeh u poslu, ljubavi ili nekim meuljudskim odnosima, u pravilu, nas ivotno ne
ugroava pa ga ne bismo trebali smatrati stresom, unato modi kako se danas sve to nam smeta svrstava pod taj
naziv. Moda "stres" zvui bolje nego "neuspjeh", ali za nau prilagodbu na ono to nam se dogodilo, najbolje
je koristiti to toniji naziv. Ali kako god ih nazvali, neuspjesi su neizbjeni dio ivota.
& ovjek moe mnogo puta ne uspjeti ostvariti to je naumio, ali neuspjenom osobom postaje tek kad za
to poinje kriviti nekog drugog.
John Burroughs

Neuspjeni, kao i uspjeni moemo biti na raznim podrujima ivota, kao to su kolovanje, posao, odnosi s
drugim ljudima, zarada i tomu slino. Ljude najvie pogaa neuspjeh u onome do ega im je najvie stalo, a kao
to znamo, ti prioriteti se mijenjaju ovisno o ivotnoj dobi u kojoj se nalazimo. Ovisno o ivotnoj dobi, ali i o
naim motivima i vrijednostima, mijenjamo i ivotne ciljeve uz koje se uvijek veu i oekivanja o mogunosti
njihova ostvarivanja. Upravo o tim oekivanjima ovisi na doivljaj uspjeha ili neuspjeha. Ako smo neto i
postigli, ali to je znatno nie od onoga to smo oekivali, osjeat emo se neuspjenima, dok e se istodobno
netko drugi objektivno slinoga postignua, moda osjeati iznimno uspjenim jer su njegova oekivanja bila
znatno manja. To drugim rijeima znai kako je neuspjeh, kao i uspjeh esto relativan jer se mjeri oekivanjima
koja smo imali, a koja su mogla biti previsoka.
 Treba, meutim, odmah napomenuti kako preniska oekivanja, koja s lakoom i uspjeno ostvarujemo, ne
dovode do doivljaja uspjeha, barem ne tolikoga kao velika oekivanja koja smo uspjeli ostvariti. Oigledno
postoje dvije strane medalje i u uspjehu i u neuspjehu pa tako imamo vei doivljaj uspjeha kad smo neto
postigli teko, u to smo morali uloiti mnogo truda i znanja, nego ako nam je neto "samo palo u krilo," gotovo
bez nae zasluge. To, zapravo, znai kako nae zadovoljstvo, pa i srea, uvelike ovisi o trudu koji ulaemo da
bismo ju postigli.
Ali, kao i svaka tvrdnja koja bi trebala vrijediti za sve ljude, i ova vrijedi za neke manje, a za druge vie.
Mnogi ljudi, naime - moda bi bilo bolje rei, veina ljudi - imaju sklonost uspjehe pripisivati sebi, a neuspjehe
okolnostima, srei, sudbini, drugim ljudima. Svi mi znamo studente koji kad padnu na ispitu, za taj pad krive
loe raspoloenje profesora, nepovoljne vremenske uvjete, umor, prehladu, galamu s hodnika koja im je remetila
koncentraciju, sve drugo i sve druge - osim sebe. Jednako tako svi znamo ljude koji su nekim udnim putovima
doli do poloaja ili moi, ali to pred sobom i pred drugima pripisuju svojim iznimnim sposobnostima i/ili
znanjima. Takve su reakcije kratkorono zapravo zatitni mehanizmi koji nam omoguavaju da se ne suoimo
bilo s vlastitim neradom (student), bilo s injenicom da smo "vezama ili novcem doli do poloaja (politiar).
Dugorono nam takvi "manevri" koje provodimo sami sa sobom onemoguavaju dobru prilagodbu koja bi s
jedne strane znaila pretvaranje neuspjeha u uspjeh, a s druge skromnost u nezasluenu uivanju u uspjehu i rad
na tome da ga i zasluimo svojim djelovanjem.
Kad je rije o tkanici koju izraujemo, to bi znailo kako emo uz veu cijenu dobiti konac ljepih boja ili
upravo one nijanse koje su nam potrebne za uzorak koji izraujemo, dok emo za manju cijenu dobiti konac s
kojim emo dodue moi tkati, ah to tkanje nee biti tako lijepo i tako trajno. Kad je rije o nastojanju da se ne
suoimo s pravim uzrocima neuspjeha i uspjeha, takva e nastojanja u tkanju naega ivota dovesti do
neprikladna arenila ili neusklaena uzorka, koji nam se jednoga dana ba i nee sviati.

O suoavanju s neuspjehom
U nainu na koji emo se nositi s neuspjehom, takoer, meu ljudima postoje velike razlike. Taj nain s
jedne strane ovisi o tome na kojemu smo podruju ivota doivjeli neuspjeh, a s druge strane o naim
dosadanjim nainima suoavanja s neuspjehom, naim sposobnostima i osobinama linosti, ali svakako i o
okolnostima te okruenju u kojemu ivimo. Okruenje u kojemu ivimo odreuje kulturalne norme koje
odreuju prihvatljive i neprihvatljive naine ponaanja.
Ako smo, na primjer, doivjeli neuspjeh u ljubavi, pa nas je ostavio partner s kojim smo proveli odreeno
vrijeme i nadali se kako bi ta veza mogla biti "zauvijek", tada e nae suoavanje s tim neuspjehom ovisiti i o
naemu spolu. Mukarci, naime, imaju, iako su se mnoge norme i uobiajeni naini ponaanja promijenili, jo
uvijek veu slobodu u traenju i odabiru nove partnerice, dok ene uglavnom moraju pasivno ekati da ih netko
"odabere".
Bolje prilagoene osobe, neovisno o spolu, shvatit e taj neuspjeh kao pojedinani dogaaj koji pokazuje
kako taj odnos koji se raspao nije mogao opstati, to ne znai da neki budui odnos nee biti bolji, uspjeniji,
trajniji, ljepi itd. Pri tome, umjesto da za sve krive partnera koji ih je napustio ili partnericu koja je otila,
nastojat e razmiljanjem doi do vlastitih pogreaka koje su poinile u toj vezi kako bi ih mogle izbjei
ubudue.

& Padni sedam puta, ustani osam.

Japanska poslovica
 Manje prilagoene osobe protumait e taj neuspjeh kao znak njihove manje vrijednosti, nesposobnosti da
odre odnos, nagovjetaj kako im to nikada u ivotu nee uspjeti i tomu slino. Neprilagoene osobe najee za
neuspjeh veze krive iskljuivo partnera pa su tako osuene da u svakoj novoj vezi ponavljaju iste pogreke, ne
uviajui kako su i same pridonijele neodrivosti odnosa koji se raspao.

Neprilagoeno ponaanje zajedniki naziv za oblike ponaanja koji proizlaze iz

nesposobnosti pojedinca da na primjereni nain udovolji zahtjevima fizike,
profesionalne ili socijalne okoline u kojoj ivi. To mogu biti i oblici doivljavanja i
ponaanja koji u pojedincu i/ili njegovoj okolini izazivaju toliko neugode da zahtijevaju
strunu pomo. Neprilagoeno ponaanje, zapravo, jedan je kraj kontinuuma na
ijemu se drugomu kraju nalazi prilagoeno ponaanje, tj. ponaanje koje odgovara
dobi, spolu i statusu osobe te situaciji u kojoj se pojavljuje.

Osim o prilagodljivosti, suoavanje s neuspjehom ovisi i o osobinama linosti, kao to su emocionalna

stabilnost, emocionalna zrelost i optimizam, ali i o nizu drugih koje u raznim kombinacijama openito pogoduju
boljoj sposobnosti prilagoavanja.

U naelu, lake se nosimo s neuspjehom na poslu ili u kolovanju, dakle, u aktivnostima koje su vie u
naim rukama ili, drugaije reeno, koje manje ovise o nastojanjima i reakcijama drugih ljudi, a gotovo
iskljuivo o naoj motivaciji za posao, sposobnostima, znanju i uloenome trudu. Na tim podrujima ivota
jednostavnije je neuspjeh pretvoriti u uspjeh pa je stoga i prilagodba na te neuspjehe jednostavnija. Osim toga,
ako ustanovimo kako nam za neko zanimanje ili za neki posao nedostaju sposobnosti, dodatnim obrazovanjem
moemo se osposobiti za neko drugo zanimanje ili neki drugi posao.
U suoavanju s neuspjehom koji smo doivjeli mnogo nam moe pomoi potpora drugih ljudi ako smo,
dakako, spremni priznati im svoj neuspjeh, i potraiti pomo.

O suoavanju s uspjehom
U naelu, svima se ini samim po sebi razumljivim da treba znati nekako se nositi s neuspjehom ili s tim
doivljajem na neki nain izii na kraj, ali mnogo manji broj ljudi uvida kako treba znati nositi se i s uspjehom.
S tom injenicom moemo se sresti gotovo na svakomu koraku; mlade djevojke koje su odjednom postale
zvijezde esto se poinju ponaati potpuno neprilagoeno pa postaju umiljene, pune sebe
0 svoga nenadanoga uspjeha. Slino se dogaa i mnogim ljudima koji s nekoga uobiajenog, mahom skromnoga
posla, odjednom "zabljesnu" na politikome nebu. Neosposobljeni za posao koji bi trebali obavljati,
nepripremljeni za javne nastupe i javne izjave, vrlo brzo mogu se nai u alama koje se prepriavaju u kafiima.
U oba primjera rije je o uspjehu koji je na neki nain "pao s neba" pa osobe kojima se to dogodilo nisu za to
bile primjereno pripremljene. Najbolji primjer kako i uspjeh zahtijeva posebnu prilagodbu daju nam ljudi koji su
osvojili glavni zgoditak na lutriji ili u nekoj igri na sreu. Veina u potpunosti se izgubi, promijeni ponaanje,
udalji se od dotadanjih prijatelja i znanaca, napusti posao, na brzinu potroi novac s nekim novim "prijateljima"
i ubrzo su financijski tamo gdje su i bili, samo bez ljudi kojima su bili okrueni nekada.
To se, primjerice, ne dogaa ljudima koji su svojim radom ostvarili odgovarajui uspjeh. Oni zbog toga ne
gube glavu i u pravilu ostaju kakvi su i bili - predani svome radu i stvaranju.
Oaravajua obuzetost
O ljudskoj srei govorili su mnogi filozofi, a u novije vrijeme i psiholozi, koji se sve vie bave ispitivanjem
ljudi zadovoljnih svojim ivotom i koji sami sebe smatraju sretnima, da otkriju kako to ine ti ljudi ili na emu
se temelji taj doivljaj psiholoke dobrobiti ili zadovoljstva ivotom. U tim ispitivanjima psiholozi su usmjereni
na izvore zadovoljstva, na primjer, na pozitivna iskustva i pozitivne emocije, individualne razlike u ljudskim
snagama i vrlinama, kao i svemu onome to za razne ljude ivot ini vrijednim ivljenja. Sve to ispituje se na
razini pojedinca, na razini skupina (npr. obitelji), te na razini zajednice, dakle drutva u cjelini.
Ispitivanja zadovoljnih pojedinaca pokazala su kako njihova psiholoka dobrobit, to je jo jedan naziv za
zadovoljstvo ivotom, ima est sastavnica. Te sastavnice ili komponente su:

1. samoprihvaanje
2. pozitivni odnosi s drugim ljudima
3. osobni rast i razvoj
4. postojanje ivotnoga smisla
5. kompetentnost
6. autonomija

1. Samoprihvaanje znai, kao to smo to ve spomenuli na vie mjesta, prihvaanje samoga sebe i
mogunost da se sami sa sobom dobro osjeamo, iako smo svjesni svojih ogranienja. To znai da od sebe
neemo oekivati savrenstvo, kako emo sebi oprostiti povremene pogreke ili propuste, da emo sami sa
sobom biti strpljivi i prema sebi snoljivi.
2. Pozitivni odnosi s drugim ljudima Ljudi openito tee uspostavljanju i odravanju toplih i skladnih
meuljudskih odnosa, iako i tu postoje velike individualne razlike. Tako su nekima u njihovoj osobnoj
hijerarhiji najvaniji upravo meuljudski odnosi pa e takve osobe u njihovo odravanje uloiti mnogo truda,
mnogo razmiljanja i mnogo emocija. U dobre meuljudske odnose pripadaju naklonost, razumijevanje i
povjerenje, a kako bismo sve to mogli nekome pokazati, moramo se s tom osobom viati, uti, razgovarati, tj.
njegovati postojei odnos. Ljudi esto oekuju od drugih da im se jave, pitaju ih kako su, to im se u ivotu
dogaa, kako se osjeaju itd., ali sami rijetko kad nalaze vremena za takvo ponaanje prema svojim blinjima,
prijateljima ili suradnicima.

& Idi esto u kuu svog prijatelja, jer korov brzo prekrije put koji se ne koristi.
Ralph Waldo Emerson

Bez uzajamnosti i najtopliji odnosi polagano se hlade i postaju sve hladniji. Ima, dodue, mnogo
samozatajnih i strpljivih osoba koje dugo podnose zanemarivanje i sebinost pa ustraju u nezadovoljavajuemu
odnosu, dok same sebe jednoga dana ne iznenade eljom da iziu iz toga odnosa. Ako nam je stalo do
odravanja nekoga odnosa, ne bismo ga nikada smjeli smatrati samim po sebi razumljivim, tj. vjerovati kako e
opstati bez ikakva naega truda i panje.
3. Osobni rast i razvoj znai bavljenje sobom, rad na sebi i svojim manama, nedostacima i ogranienjima,
ali i na jakim stranama i vrlinama, jer i njih treba odravati i "zalijevati". Danas se od ljudi svih struka oekuje
da zbog brzoga razvoja tehnologije i velikih promjena koje taj razvoj donosi, svatko u svojoj struci doivotno
ui. Ali cjeloivotno uenje o kojemu se danas tako mnogo govori, nije neki novi pojam. Ne postoji narod koji
nema poslovice poput nae: "ovjek ui dok je iv." Ljudi su oduvijek znali kako im prikupljanje i koritenje
ivotnih iskustava omoguava bolje i uspjenije preivljavanje, kao to im to omoguava i trajno stjecanje
znanja iz to vie podruja ljudskoga djelovanja.

& Nemojte se bojati sporog rasta, bojte se samo stajanja na mjestu.

Kineska poslovica

U osobni rast i razvoj mogu se uvrstiti i stjecanja raznih vjetina i znanja (npr. kuhanje, pletenje, ivanje,
popravljanje kuanskih ureaja, uenje stranih jezika, pjevanje u zboru itd.), koji mogu postati hobiji ili nam
samo olakati svakodnevni ivot.
Openito se pokazalo kako su sretniji i zadovoljniji oni koji imaju vei broj uloga u ivotu pa nisu samo, na
primjer, pravnici ili psiholozi, vozai ili poljodjelci, ve i roditelji, supruzi, braa ili sestre, roaci, prijatelji,
znanci, susjedi itd. Sto pojedinac ima vie uloga, to je vea vjerojatnost da ga neuspjeh u jednoj od njih
(obiteljskoj ili strunoj), nee baciti u crni oaj ili kod njega izazvati osjeaj bespomonosti jer ima drugih uloga
(aktivnosti, zanimanja), u kojima je uspjean ili ih moe obavljati.
4. Pronalaenje ivotnoga smisla koje nam preporuuju i filozofi i psiholozi nije za svakoga tako
jednostavno, kao to se to na prvi pogled ini. Ljudi koji ive svoj ivot na nain na koji su to inili njihovi
roditelji, najee i samo pitanje o smislu ivota smatraju besmislenim. Oni, naime, implicite vjeruju kako je
smisao ivota ivjeti normalno, a to "normalno" znai baviti se onime ime su se bavili roditelji - osnovati
obitelj, obavljati svoj posao, odgajati djecu. To ukljuuje, ako je mogue, doekati i unuke, pa smireno otii na
onaj svijet. Milijuni ljudi pri tome ne govore o smislu ivota i ne razmiljaju o tome, ve samozatajno, esto uz
veliki trud i muku, uredno ive svoje ivote.
Ne moe se rei da postoji univerzalni smisao ivota koji bi svima znaio isto, osim ako kaemo kako je
svima smisao ivota ivjeti ga to bolje znamo i umijemo. Nekima je smisao ivota ostvariti sve svoje po-
tencijale, kako bi to rekli psiholozi, da se samoaktualiziraju, drugima je smisao ivota da sve svoje potencijale
ostvare njihova djeca. Pronalaenja smisla u ivoru osamljeniki je posao koji svatko mora obaviti sam za sebe.
U tom traenju smisla uputno je ne pronalaziti ga u vanjskim stvarima ili drugim ljudima, primjerice, smisao
ivota nai u prikupljanju materijalnih dobara, koje nam svaka vea prirodna katastrofa moe odnijeti, ili u
osobi bez koje "ne moemo ivjeti". To ne znai da nam netko uz koga smo na razne naine emocionalno
vezani, ne moe znatno uljepati i obogatiti ivot pa i pridonositi njegovoj smislenosti, ali ako netko ili neto
izvan nas postaje na cjelokupni smisao ivota, postoji opasnost da kad-tad ostanemo bez toga smisla.
5. Kompetentnost. Ljudi u naelu nastoje oblikovati okolinu u kojoj ive kako bi u njoj mogli ispuniti
vlastite elje i potrebe. Takvo djelovanje na okolinu omoguava im kompetentnost u onome to rade i ime se
bave pa tako ivotnome zadovoljstvu pridonosi stjecanje znanja i vjetina na raznim podrujima ljudskoga
ivota.
6. Autonomija. Svi mi, unato potrebi za drugim ljudima i bliskim odnosima, elimo sauvati odredenu
autonomiju pri donoenju odluka i voenju ivota. Svatko, ak i kad se savjetuje s blinjima, eli sam donositi
odluke o svome ivotu i imati osjeaj kako to ini bez ikakva pritiska ili prinude. Treba odmah dodati kako na to
svatko od nas ima pravo ako je istodobno spreman snositi posljedice svojih autonomnih odluka.
To je samo jedan od oblika koji tumai utjecaj raznih initelja na nae zadovoljstvo ivotom, to nikako ne
znai kako svatko od nas ne moe imati svoj vlastiti model u kojemu su vani neki drugi initelji. Tako, na
primjer, postoje ljudi koji svoj ivot ele posvetiti Bogu pa odlaze u sveenike ili asne sestre, kao i oni
posveeni stvaranju u umjetnosti ili znanosti. Njihovi ivotni ciljevi razlikuju se od ivotnih ciljeva veine ljudi,
a razlikuje se i poredak imbenika koji djeluju na njihovo zadovoljstvo ivotom.
Jo o ciljevima
Istraivai ljudskoga ponaanja uvijek se ponovno iznenade kad utvrde koliko malo ljudi openito
razmiljaju o svojim ciljevima te ih esto postavljaju previsoko ili prenisko, to u oba sluaja onemoguava
doivljaj uspjeha pa i sree i zadovoljstva. Iako se na prvi pogled ini neloginim da nas lako postignuti cilj ne
ini sretnima, tome je ipak tako. Vrijednost postignutoga cilja, u naelu, to je vea to smo uloili vie truda,
muke, ustrajnosti i dovitljivosti kako bismo ga postigli. Na taj nain ostvareni ciljevi daju nam ak osjeaj kako
smo se u neemu istaknuli, da to svatko ne bi mogao, to nije sluaj s prilino lako ostvarivim ciljevima.
Trebali bismo odabirati ciljeve s kojima se moemo identificirati. Uvijek kad pokuavamo ostvariti neto to
nam je nametnuto izvana, a za to nemamo istinsku unutarnju motivaciju, teko emo ustrajati u dugotrajnim
naporima koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva.
Mi esto odabiremo ciljeve koje odabiru drugi ljudi ili ono "to se nosi", pa se tako usmjeravamo na
materijalne stvari, mladenaki izgled, izlaske na odreena mjesta, to su ciljevi koji moda dovode do kratko-
trajna zadovoljstva, ali nikako do trajnije psiholoke dobrobiti. ivot treba ivjeti u vlastitu vrijednosnom
sustavu, a ne onomu koji je trenutano u modi, jer nas tek ostvarivanje ciljeva koji su u suglasnosti s naim
vrijednostima dovodi do istinskoga zadovoljstva ivotom.

& Ja nisam na ovom svijetu zato da udovoljim oekivanjima drugih ljudi, niti smatram da svijet treba
udovoljiti mojim oekivanjima.
Fritz Pearls

Brojna istraivanja zadovoljstva ivotom, kakvoe ivljenja i sree pokazala su kako u odabiru ciljeva nije
dobro polaziti samo od vlastitih potreba, elja i vrijednosti jer zadovoljavanje takvih ciljeva ne dovodi do
trajnoga ili barem dugotrajnoga zadovoljstva ivotom i doivljaja sree. Trajniji osjeaj zadovoljstva moemo
postii ostvarivanjem ciljeva kojima vodimo brigu o potrebama, eljama i vrijednostima drugih ljudi te
zajednice u kojoj ivimo.
Takvi opi ciljevi, primjerice, mogu biti rad na poboljanju ivota neke socijalne skupine ili zalaganje za
zatitu okolia, zatitu ivotinja, poboljanje kakvoe ivljenja u gradu, volonterski rad s djecom s posebnim
potrebama, aktivni rad na razvoju civilnoga drutva i niz drugih. U takve ope ciljeve, ije bi postizanje trebalo
pridonijeti dobrobiti svih ljudi u nekome drutvu, ulaze, dakako, politiki ciljevi i politike aktivnosti.
Rad na takvim opim ciljevima udruuje ljude slinih interesa, sklonosti i motiva, to u pravilu dovodi do
iznimno skladnih meuljudskih odnosa i uistinu velikoga zadovoljstva zbog takvog zajednikoga rada.

& inimo ve dosta zla samim time to ne inimo nita dobrog.

Njemaka poslovica

Istraivai i autori koji se bave ispitivanjem sree i zadovoljstva ivotom naglaavaju kako srea nikako nije
neto to nam se dogaa, da se srea ne pojavljuje kao posljedica sluajnih ili sretnih okolnosti, ne kupuje se
novcem, ne osvaja pomou moi. Srea je stanje koje svaki pojedinac treba pripremiti, njegovati i odravati
vlastitim trudom. Meutim, svjesni kako u ivotu svakoga od nas ima mnogo toga na to ne moemo djelovati,
skloni smo vjerovati da nau sudbinu prije svega odreuju vanjske okolnosti. Pa ipak, svi smo ve doivjeli
situacije u kojima smo imali osjeaj kako smo gospodari vlastite sudbine, daje sve pod naim nadzorom. U
takvim trenucima osjeali smo se oduevljeno i doivljavali uitak koji smo upamtili gotovo zauvijek. Takve
trenutke Mihaly Csikszentmihaly, jedno od slavnih imena u pozitivnoj psihologiji, naziva optimalnim
iskustvima. Takav doivljaj ima umjetnik koji stvara svoje djelo, roditelj kad mu dijete prvi put uzvrati
smijeak, kuhar koji priprema neko iznimno jelo. Pri tome je vano istaknuti kako se takvi trenuci ne dogaaju
samo u povoljnim, ve i u iznimno nepovoljnim okolnostima, o emu su govorili i nai ratni stradalnici.
Najbolji trenuci naih ivota nisu pasivni ili oputajui, iako i ta iskustva mogu stvoriti ugodu. Najljepe i
najuzbudljivije trenutke doivljavamo kad svoje tijelo ili um dovedemo do krajnjih granica, pokuavajui
postii neto teko, ali vrijedno. Drugim rijeima, optimalno iskustvo neto je to stvaramo sami i zato
optimalna iskustva omoguavaju doivljaj kontrole ili doivljaj sudjelovanja u izgradnji sadraja vlastita ivota.
Csikszentmihaly je razvio i teoriju optimalnoga iskustva koja se temelji na pojmu oaravajue obuzetosti, koju
podjednako doivljavaju mukarci i ene, mladi i stari, kao i ljudi iz sasvim razliitih kultura, kao to su oni
odrasli u Japanu, Sjevernoj Americi, Indiji ili Italiji.

Oaravajua obuzetost je stanje potpune uronjenosti u odreenu aktivnost, uz

potpuno zanemarivanje svega drugoga i uivanje u onome to na taj nain radimo ili
ostvarujemo. Oaravajuu obuzetost moemo doivjeti na svakome podruju ljudskoga
djelovanja, u radu, kao i u aktivnostima slobodnoga vremena, u obitelji, kao i s prijateljima,
u samoi i u mnotvu ljudi.

Oaravajuu obuzetost moemo doivjeti u svakoj vrsti posla, u bavljenju najrazliitijim hobijima, od
planinarenja do kuhanja, pletenja, izrade djejih igraaka ili kuhinjskoga pokustva. Doivljaj oaravajue
obuzetosti nastaje kad zahvaljujui svojim sposobnostima, znanjima i vjetinama vladamo situacijom u kojoj
smo prema vlastitu odabiru i s odredenim ciljem.
Ali oaravajua obuzetost ne nastaje samo kad neto radimo ili stvaramo, otkrivamo ili uimo. Odnosi s
drugim ljudima mogu biti izvorom zadovoljstva i sree, ali i nezadovoljstva i patnje. Odnosi s drugim ljudima u
kojima uspijevamo doivjeti oaravajuu obuzetost jako poveavaju nau kakvou ivljenja i nau psiholoku
dobrobit. To su, u pravilu, odnosi u kojima postoji odredena emocionalna privrenost, potovanje, povjerenje,
razumijevanje i odanost.
Takve odnose moemo imati sa lanovima obitelji, prijateljima, suradnicima, ali ako smo otvoreni prema
novim iskustvima, tada su takvi doivljaji mogui i s ljudima koje upoznajemo u radu na nekom zajednikome
opem cilju. Doivljaj optimalnoga iskustva koji nas potpuno oara i obuzme moemo doivjeti i u prirodi koja
ne mora uvijek biti neko spektakularno mjesto, ve livada s prvim proljetnim cvijeem, koju emo jasno
doivjeti u svoj njezinoj ljepoti, mirisima, zvukovima ili bojama.
Oaravajuu obuzetost moemo doivjeti i u bavljenju naim kunim ljubimcima, koji su kao i mi dio
prirode. Komunikacija s psom ili makom, a mnogi tvrde kako to vrijedi i za komunikaciju s jeom i zecom,
papigom i kanarincem te mnogim drugim kunim ljubimcima, zaista nas s lakoom dovodi u stanje oaravajue
obuzetosti. Prepoznavanje "izraza lica" vaega kunog ljubimca, igra sa ivotinjom koja vam je potpuno i
bezuvjetno odana, za neke ljude jedan je od najkraih putova do oaravajue obuzetosti. Za druge to moe biti
glazba u koju toliko uranjaju da uope ne primjeuju to se oko njih dogaa, knjiga nekoga pisca kojega
doivljavaju kao srodnu duu, kuhanje savrene veere za prijatelje.
Oaravajuu obuzetost moe postii svatko ako se predano i usredotoeno posveti neemu to ga zanima ili
raduje. Sto vie optimalnih iskustava doivljavamo, to e biti vea cjelokupna kakvoa naega ivota i tako
emo tim ivotom biti zadovoljniji. Pri tome je bitno da na naemu putu do ivotnoga zadovoljstva moramo
sami za sebe pronai naine uivanja i smisao ivota koji nee ovisiti o vanjskim uvjetima. Taj cilj je laki i tei
nego to se to ini na prvi pogled. Laki je jer svatko od nas tu mogunost osamostaljivanja ima u svojim
rukama, a tei je jer zahtijeva disciplinu i ustrajnost.
 Postoje dvije osnovne strategije koje nam mogu pomoi u poboljanju kakvoe ivljenja. Cilj prve pokuaj je
mijenjanja vanjskih okolnosti, tako da to vie odgovaraju naim ciljevima, a cilj druge strategije mijenjanje je
naina na koji doivljavamo vanjske okolnosti, to e nam omoguiti da ih prilagodimo naim ciljevima.
Pretpostavimo da radimo posao koji nam se svia i zanima nas, za koji smo osposobljeni i moemo ga
uspjeno obavljati, ali imamo pretpostavljenoga koji sve to nije; nema odgovarajue kvalifikacije za upravljanje,
ve je na to mjesto doao po politikoj liniji, nema prikladne osobine linosti pa ne zna postupati s ljudima itd.
To su okolnosti koje ne moemo promijeniti, ali moemo se usmjeriti na ono to ovisi o nama, a to je posao koji
nam moe biti izvor zadovoljstva. Pri tome neemo se uzrujavati zbog tog pretpostavljenoga, neemo ga
ogovarati s drugim djelatnicima, neemo jadikovati zbog svoje loe sudbine, ve emo nastojati zanemariti ga.
Ili, ako to ne moemo, pokuat emo nai drugi posao, ali emo prije svega morati to jasnije odrediti svoje
prioritete, tj. to nam je vano i to nam poveava zadovoljstvo ivotom.
U naemu nastojanju da ivimo to zadovoljnije, trebali bismo ve od rane mladosti traiti svoje izvore
zadovoljstva koji e nam trajati cijeloga ivota. Iako ti izvori zadovoljstva i sree mogu, a najee i jesu, biti
vezani uz druge ljude, dobro je pronai i izvore sree koji ne ovise o drugim ljudima. Drugi ljudi, naime, na
razliite naine postupno odlaze iz naega ivota. Neki odu u druge drave ili na druge kontinente, odaberu
zanimanja koja su toliko razliita od naega da se vie uope ne sreemo; neki tijekom razvoja krenu u drugome
smjeru pa se vie ne razumijemo, imamo razliite svjetonazore i/ili sustave vrijednosti; neki dodu na vlast pa im
ta vlast "udari u glavu" i vie se ne sjeaju ranijih prijatelja. I tako, ma koliko nam znaili drugi ljudi, treba imati
izvore ivotnoga zadovoljstva do kojih moemo doi sami ili udruivanjem s ljudima koje do odredenoga
trenutka nismo uope poznavali, kao to je to sluaj u akcijama civilnoga drutva, u nekim volonterskim
akcijama, pruanju pomoi i tomu slino.

Tijekom cijeloga ivota trebali bismo aktivno raditi na svojoj tkanici: odabirati boje niti kojima emo tkati,
mijenjati uzorke i prilago- davati ih koncima s kojima raspolaemo u danome trenutku. Najljepi dijelovi tkanja
bit e oni koje smo istkali u stanjima oaravajue obuzetosti, a ako smo to jo uspjeli postii udruujui se s
drugim ljudima u nekome obliku rada za ope dobro ili borbe za ljudska prava, onda smo zasigurno pronali
neke trajne izvore ivotnoga zadovoljstva i sree.
 Usporeivanje s drugim
ljudima

A TO BI LJUDI NA TO REKLI?"
O OSUIVANJU DRUGIH LJUDI
O ZAVISTI
O TOLERANCIJI
O SMISLU ZA HUMOR
O ZAHVALNOSTI
O oponaanju
Svi ljudi socijalna su bia i stoga su manje ili vie ovisna ne samo o nazonosti drugih ljudi, ve i o njihovu
razumijevanju, naklonosti, ljubavi, potpori, odobravanju. Ta potreba za odobravanjem esto nas navodi na
slijepo oponaanje drugih, u to ne spada samo vanjsko ponaanje - npr. prilagoavanje njihovu nainu
odijevanja - ve i usvajanje njihovih obrazaca miljenja, donoenja sudova o drugim ljudima pa postupno i
usvajanje cjelokupnoga sustava vrijednosti koji je, moda, sasvim drugaiji od naega.
Oponaanje drugih ljudi, koje proizlazi iz nae elje da im se svidimo, pribliimo, postanemo dio njihove
skupine ili drutva, uvijek je u biti voenje vlastita ivota prema tuim mjerilima ili tkanje nae ivotne tkanice
prema tuemu ukusu. Kad bi takvo oponaanje bilo potaknuto time to smo u tuemu ponaanju odjednom
prepoznali neto to nam odgovara, to nam je primjerenije od naega dosadanjeg ponaanja ili kad bi naa
elja za oponaanjem drugih bila posljedica naega boljeg upoznavanja samih sebe, tada bi takvo oponaanje
bilo dobro i korisno. Ali najee tome nije tako, ve se, osobito u ranoj mladosti, priklanjamo onome "to se
nosi," to rade drugi, to se drugima svia, to drugi cijene, ne razmiljajui mnogo o tome svia li nam se to
uistinu ili se samo na taj nain elimo prikljuiti nekoj skupini ljudi.
Kad se ta naa "ciljna" skupina ponaa u skladu s opeprihvaenim drutvenim normama, tada takvo
imitiranje, osobito ako je samo prolazna faza u razvoju mlade osobe, nije neto strano. Ako se, meutim, ta
ciljna skupina udaljava od opeprihvaenih naina ponaanja pa se, primjerice, bavi mutnim poslovima,
varanjem na ispitima, uzimanjem droga ili prekomjernim opijanjem, onda nas takvo imitiranje moe i trajno
otetiti.

"A to bi na to rekli ljudi?"

Cesto ljudi i u odrasloj dobi slijepo slijede ponaanje drugih, postavljajui pri svakoj pomisli na neku
promjenu svoga ponaanja uvijek isto pitanje: "A to bi na to rekli ljudi?" ili "Sto e na to rei drugi ljudi?"
Drugim rijeima, takve osobe ne pitaju se bi li odreena odluka bila za njihovo dobro ili za dobro nekoga
drugoga, ima li neko ponaanje smisla jer ih veseli, a nikome ne teti, hoe li im neki korak donijeti radost ili
olakanje zbog nekih muka, ve je mjerilo svih mjerila odgovor na pitanje: "A to e na to rei ljudi?"
Sto e rei ljudi, ne bi dakako trebalo biti odluujue za nae ponaanje, ve bismo trebali uiniti ono to
elimo, baviti se onime to nas zanima ili veseli, odjenuti ono to nam se svia i tako redom. Meutim, ako nam
je najvanije da ljudi o nama govore dobro, da im se svidimo ili da nas ne primjeuju, jer se niim ne istiemo -
i to je u redu. Svaki je izvor sree i/ili zadovoljstva dobar ako ne smeta ili ne teti drugima, naravno, ako
dugorono ne teti ni nama samima. Ugaanje veini i oponaanje veine nekome moe znaiti duevni mir ili
iznimno ivotno zadovoljstvo. Ima mnogo ljudi koji se niega toliko ne plae kao onoga "to e rei ljudi" ili to
bi ljudi mogli misliti o njima. To moe biti posljedica onoga to su nauili gledajui i sluajui svoje roditelje,
ali i elje da se ne razmilja o svojim postupcima ili odlukama, ve se ti postupci u svakoj situaciji odmjeravaju
prema tome to bi "rekli ljudi". Takvo ivotno stajalite pojednostavnjuje ivot i zahtijeva od pojedinca manje
napora i promiljanja, ali ga i optereuje strahom od svakoga neuobiajenoga ili manje uobiajenoga koraka. Ta
jednostavnost ivljenja plaa se mnogim zatvorenim vratima koja neemo otvoriti jer se "ro ne radi", jer bi se
drugi udili, zgraavali, osuivali ili pitali to to s nama nije u redu.
& Od svakih deset ljudi koji govore o vama, devet e rei neto loe, a deseti e rei neto dobro na lo
nain.
Antoine Rivarol

Kad jc nekome najvanije od svega "to bi rekli ljudi", tada ta osoba dodue katkad i trpi, ah je ipak
zadovoljna - jer ljudi, eto, nemaju to rei. Kad, meutim, trpi i pati i eli izii iz neke situacije, ali strepi od
reakcija drugih ljudi, tada bi trebala znati kako ljudi o bilo kome govore najvie dva, tri dana, uz kavu, pri
sluajnim susretima na ulici, ali da se iskreno i s nekim posebnim interesom uope ne bave drugim ljudima i
njihovim ivotom. Ta briga o tome to bi "svijet rekao", samo je obmana ljudi koji ive ili ele ivjeti po
mjerilima svoje okoline, osloboeni donoenja odluka i razmiljanja o svojim postupcima.

Pria iz ivota
Kao mlada djevojka upoznala sam brani par visokokolovanih ljudi koji nisu imali djece
i prividno su ivjeli posveeni svome poslu. Stjecajem okolnosti zbliili smo se pa sam
imala prigode uti kako se vrlo uljudno vrijeaju, kritiziraju, podcjenjuju i poniavaju.
Njihove razmirice katkad bi poprimile takve razmjere da su susjedi, s druge strane bloka
u kojemu su ivjeli, mogli sa zanimanjem ili zgraavanjem pratiti njihove sve ee
svae ili ih susretati kako ojaenih lica utei hodaju gradom.
Onda se jednoga dana proulo kako gospodin X ima "prijateljicu" koju redovito
posjeuje, s njom odlazi na putovanja, izlete, etnje gradom. U svojoj mladenakoj
naivnosti vjerovala sam kako je to kraj tog munoga braka, punoga ogorenja i
negativnih emocija, u kojemu nije postojala financijska ovisnost pa je svatko mogao
krenuti svojim putem. Situacija se, meutim, nije mijenjala dulje od desetljea.
Mladi ljudi openito su skloni vjerovati kako su stvari crno-bijele te da ih tako treba
rjeavati, pa ni ja u tome nisam bila iznimka. Mnogo sam razmiljala o ponaanju tih
dvoje ljudi, ne shvaajui to ih dri zajedno i zato svatko ne krene na svoju stranu. A-
onda sam jedanput, susrevi gospou X, u sasvim usputnu.razgovoru na cesti to
saznala. Gospoa X, naime, znajui da znam za "prijateljicu" njezina supruga, ponosno
mi je rekla: "Pa to bi ljudi rekli da sam ga ostavila zbog tamo neke enske! Kako je da
je, ja u ii za njegovim lijesom."

ivot koji je, kao u navedenu primjeru, protekao u natjecanju tko e kome "ii za lijesom", ro je na kraju co
troje ljudi uinilo ogorenima, razoaranima, srditim osobama, mogao je protei skladnije, zadovoljnije i ljepe.
Usput reeno, gospoda X uistinu je ila za lijesom gospodina X, ali ljudi su se odavno prestali baviti njima, pa je
tako njihova pria zanimala druge ljude samo u njihovoj uobrazilji.

Svi bismo trebali biti u stanju uvidjeti kako uope nema smisla ivjeti na odreeni nain, samo strahujui od
onoga "to bi rekli ljudi", jer oni najee ne bi rekli nita ili bi to malo prokomentirati, neki sa zaviu, neki uz
osudu, a neki s odobravanjem. Ali kad ljudi o nekome govore i pohvalno, ine to podjednako "usput", kao i kad
o nekome govore loe; podjednako kratko i sa zanemarivim zanimanjem. Stoga bismo pitanje: "A to bi rekli
ljudi ?" trebali postavljati samo tada kada nam to slui kao preac do onoga u to i sami vjerujemo, i to sami
mislimo.
Najbolja zatitaod slijepoga oponaanja drugih ljudi jest prihvaanje samoga sebe, zajedno sa svojom
poetnom popudbinom, postojeim sposobnostima, osobinama linosti i sustavom vrijednosti. To, dakako, ne
znai kako emo zbog toga to sebe prihvaamo takvima kakvi jesmo, odustati od daljnjega rada na sebi,
stjecanja znanja ili slijeenja svojih zanimanja i motiva. Osoba koja smatra kako je podjednako vrijedna, kao i
drugi ljudi te da ima pravo biti takva kakva jest, nee imati potrebe oponaati druge ljude ni eznuti da ju
prihvate oni od kojih se znatno ili ak bitno razlikuje.
Dakako, u svim ivotnim razdobljima postoje trenuci kad ba nismo zadovoljni sami sobom, kad bismo
eljeli biti ljepi, pametniji, duhovitiji ili armantniji, ali tako dugo dok su to samo prolazna nezadovoljstva, ona
nas mogu samo potaknuti da poradimo na sebi i svome ponaanju kako bismo, na primjer, svojim uljudnim
ophoenjem, simpatinom linou ili znanjem osvojili druge ljude. Uvijek kad nas "uhvati" prevelika
samokritinost, trebali bismo se sjetiti injenice kako nema onoga tko je svima lijep, da nema onoga koga svi
smatraju armantnim, duhovitim, pametnim ili dobrim, kao to nema onoga koga barem netko ne smatra lijepim
i pametnim.
Osim toga, sve osobine koje privlae druge ljude samo na prvi pogled mogu se nadomjestiti dobrotom,
susretljivou, ugodnim i uljudnim ophoenjem, pouzdanou i nizom drugih trajnih ljudskih vrlina, pa tako
nakon ranoga djetinjstva nema mnogo razloga koji bi opravdavali oponaanje drugih ljudi, osim ako je rije o
uenju nekih vjetina.

O vodoravnom usporeivanju
Kao socijalnim biima, meutim, nuna nam je usporedba s drugima kako bismo odredili gdje pripadamo i
kakvi smo: bolji, gori ili podjednako uspjeni poput drugih ljudi. Te vodoravne usporedbe s onima na koje
sliimo po podrijetlu, dobi, obrazovanju ili zanimanju, branome statusu i drugim svojstvima, olakavaju nam
odreivanje "svoga mjesta u naemu svijetu". To znai da se usporeujemo sa sebi slinima kako bismo odredili
jesmo li uspjeni u svome zvanju, zaraujemo li dovoljno, imamo li dostatno onoga to ima veina ljudi u ije
redove ubrajamo i sebe. Na tom nainu odreivanja vlastite vrijednosti zarauju ne samo modne kue, nego i
proizvoai svih novih tehnolokih igraaka, jer ako "moji" (tko god oni bili), imaju odreenu vrstu mobitela
kojim se, na primjer, moe fotografirati, itati svoju elektronsku potu, slati SMS poruke, pretraivati internet,
igrati igriee, sluati glazbu i gledati filmove, onda to moram imati i ja iako mi je mobitel, zapravo, potreban
samo za telefoniranje.
U vodoravno usporeivanje s drugima pripada i usporeivanje po broju i vrsti prijatelja i usporeivanje djece,
ako ih imamo, po pameti, znanju, ponaanju, eventualnim talentima, izgledu, slobodnim aktivnostima. To esto
dovodi do toga da djeca moraju uiti svirati neki instrument, iako ih to ne zanima, igrati tenis, iako bi radije
itala, druiti se s djecom koju ne bi odabrala sama itd.
Ljudi esto odreuju stupanj svoga ivotnog zadovoljstva pa i sree na temelju usporedbe s drugima, to je u
redu tako dugo dok ih to ne ini nesretnijima nego to bi trebali biti. Drugim rijeima, kad svoju sreu elimo
odrediti na temelju usporedbe s vidljivim znakovima tude sree, oslanjamo se preteno na materijalna dobra
koja imaju drugi ("Nije moj automobil nimalo loiji od njihovoga." "1 mi stanujemo sasvim pristojno"), na
usporedbu po osobnom obrazovanju ("Nisu oni nimalo obrazovaniji od mene") ili obrazovanju roditelja (npr. "I
moji roditelji su bili kolovani ljudi") ili ("Imam i ja roditelje na selu") nainima provoenja slobodnoga
vremena, odgoju djece itd., a sve to polazei od pretpostavke kako je naa srea podjednaka njihovoj ako smo
slini po nekima od spomenutih kriterija usporedbe.
Za ljude koji svoje ivotno zadovoljstvo i/ili sreu odreuju na takvim i slinim usporedbama te su usporedbe
korisne i dobre ako su za njih odabrali odgovarajuu ciljnu skupinu: to jest ljude slina podrijetla, obrazovanja,
socioekonomskoga i branoga statusa. Takve usporedbe bit e korisne ako ciljnu skupinu ine oni koji posjeduju
ili znaju neto vie ili su u drutvu neto ugledniji od osobe koja se s njima usporeuje, jer rime e ju potaknuti
na ulaganje veih napora kako bi im se pribliila. Takvo usporeivanje, meutim, bit e manje korisno ako kod
osobe koja se usporeuje s drugima izaziva zavist.

O okomitom usporeivanju
Uz vodoravno usporeivanje s drugima, dakle s onima kojima pripadamo po vlastitu sudu ili odabiru, postoji
i okomito usporeivanje s onima koji su po svome poloaju, slavi, po tome koliko su poznati, uspjesima ili
imovini daleko iznad nas. Takvo okomito usporeivanje najee se odnosi na usporedbu s elitom (npr.
intelektualnom ili stvaralakom), ili s "elitom" koju ine politiari, bogatai, pripadnici estrade, televizijske
zvijezde i tomu slino.
Pojedinac od takvoga okomitog usporeivanja moe imati viestruke koristi ako se, primjerice, usporeuje s
nekim uzorom ili idealom kojemu tei. Takva usporedba potie na ulaganje dodatnih napora u obrazovanje ili
stjecanje nekih vjetina kako bi se tovie pribliio odabranu uzoru. Usporedba s onima koji su mnogo imuniji
od nas ili su u nekome drutvu osobito slavni ili po neemu poznati, moe nam biti od koristi ako uspijemo
spoznati kako svi ti ljudi u biti imaju iste probleme, kao i sav ostali svijet. I oni obolijevaju, nesretno se
zaljubljuju, ostaju bez svojih blinjih, imaju problema s djecom pa ih, jednom rijeju, bogatstvo i slava ne mogu
zatititi o nesrea.
Zanimljivo je kako se ljudi da bi odredili stupanj svoje sree ili nesree vie usporeuju s drugima kojima je
dobro ili bolje nego njima nego s onima kojima je loije ili tee u ivotu. To vrijedi za vodoravno
0 za okomito usporeivanje, a oigledno proizlazi iz izreenoga ili ne- izreenoga stava svakoga od nas kako mi
zasluujemo biti sretni ili sretniji od drugih. Taj stav ili neizreeni dojam na neki nain je povezan s pitanjem
koje mnogi postavljaju kad ih zadesi neka nesrea: "A zato ba ja?" U okomito usporeivanje, meutim, trebalo
bi uvrstiti i one kojima je gore nego nama, koji ive u neimatini i nose se s tim, ija su djeca teko bolesna, a
oni to hrabro i portvovno podnose, one koji su sami teko bolesni ili ive s raznim oblicima invaliditeta, koji
njeguju svoje ostarjele ili bolesne lanove obitelji. Posvuda oko nas ima mnogo ljudi koji se ustrajno i
samozatajno nose s tekim nevoljama koje su pogodile njih osobno ili njihove blinje. Kada bismo se
usporeivali s tim "herojima svakidanjega ivota", tada bismo mnogo bolje bili u stanju odrediti pravo mjesto
naih problema.

Pria iz ivota
Jedna moja poznanica, koja radi kao profesor u koli, smatra kako je pod golemim
stresom i da ima razloga biti silno nesretna jer ima odreenih tekoa na poslu:
preoptereena je poslom, prigovara joj ravnatelj kole jer dobrovoljno ne ostaje
prekovremeno raditi s uenicima koji imaju problema u koli. Njezini uenici voleju i
potuju, ali ona je toliko zaokupljena navedenim tekoama, da to nekako stavlja u
drugi plan. Pri svemu tome, potpuno je smetnula s uma kako je danas za svakoga srea
imati posao, imati vlastiti stan, zdravu, dobru i uspjenu djecu, da je i sama dobroga
zdravlja, premda je samohrana majka, djeca imaju oca koji redovito plaa alimentaciju,
a ona uz sve to, ima I nekoliko istinskih prijatelja i prijateljica. Kad bi samo svakoga
dana pobrojila sve ono to ima dobroga u ivotu (ili kad bi to - struno reeno -
osvijestila), trebala bi zapravo biti iznimno sretna.
Ovome moram dodati kako je ovdje sasvim sluajno navedena pria profesorice, iako
poznajem i lijenike, psihologe, informatiarke i pripadnike drugih profesija koji se ale
na identian nain.

Osnovni problem u stajalitu mnogih ljudi jest kako nevolje, nesree i tragedije postoje samo za druge ljude
te da se njima nita od toga ne smije i ne moe dogoditi, a kad bi se dogodilo, to bi bila katastrofa i nepravda. Pri
tome uope ni trenutak ne pomisle kako se ljudima oko njih dogadaju nepravde i tragedije, koje takoer nisu
zasluili niim. Kad bismo svi mi uspjeli shvatiti kako se nesree i nevolje mogu dogoditi svakome od nas, nai
brojni problemi izgubili bi na veliini i teini. Time nikako ne elim rei kako bismo svoje zadovoljstvo ivotom
trebali crpiti iz tue nesree, ve kako bismo - shvaajui da nam se svima u svakome trenutku moe dogoditi
neto lijepo, ali neto i runo, neto dobro, ali neto i loe - trebali osvijestiti kako mnogi pate mnogo vie nego
mi, pa bismo takvim razmiljanjem uspjeli svoje probleme svesti na pravu mjeru.
Svatko od nas poznaje nekoga kome su njegovi problemi, na primjer s majstorima koji su loe ili krivo
postavili keramike ploice, vea tragedija od bilo kakve velike patnje drugih ljudi. Budui da loe postavljene
keramike ploice zapravo uope nisu problem, nego obina, svakodnevna ivotna gnjavaa, svoenje onoga to
nam se svakodnevi- ce dogaa na pravu mjeru, uklanja velik broj izvora stresa i nezadovoljstva te pridonosi
uspjenijemu rjeavanju svih tih svakodnevnih poslova. Zapravo je alosno kako mnogi ljudi moraju uistinu
doivjeti neku teku nesreu ili teku bolest da bi u svome ivotu mogli uspostaviti zdravu hijerarhiju problema i
zdrav nain odabiranja ciljeva. Okomito usporeivanje s drugim ljudima na cijelome rasponu ljudskih sudbina,
od tragedija do vrhunske uspjenosti, moglo bi nam u tome znatno pomoi.
Na alost, mnogobrojni ljudi ne samo to takvu mogunost usporedbe smatraju za sebe neprimjerenom, nego
odbijaju svaku mogunost upoznati se s postojanjem tuih nevolja i nesrea.

Pria iz ivota
Kao to je starijim naratajima dobro poznato, u Drugome svjetskom ratu diljem Europe
postojali su koncentracijski logori u kojima su bili mueni i ubijani milijuni ljudi zbog toga to
su bili druge vjere, nacionalnosti ili drugaijega uvjerenja od onih koji su bili na vlasti. Prema
podacima iz nedavno otvorenih arhiva njemake Nacionalno socijalistike partije, takvih
rtava bilo je oko 17 OOO.OOO, meu kojima i 6 OOO.OOO idova.
Kad sam jo kao mlada djevojka poela itati o tim zloinima, inila sam to optereena
sjeanjima na moje prijatelje iz osnovne kole kojima su u takvim logorima bili ubijeni roditelji
ili djedovi i bake, a nekima ak i desetci lanova obitelji. inilo mi se neshvatljivim kako je u
vrijeme dok sam se ja kao dijete bezbrino igrala i krenula u kolu, u Europi bilo mogue
sustavno ubijati ljude samo zbog njihove razliitosti, da se to dogaalo i u logorima nedaleko
od Zagreba i kako se o tome, barem u to vrijeme, zapravo uope nije govorilo.
S vremenom su se poele pojavljivati strane slike spaenih logoraa, velikih gomila mrtvih
ljudskih tijela, i meni se inilo kako bismo svi trebali o tome razgovarati, itati sve to je o
tome napisano, u svakoj prigodi i na svakome mjestu osuivati te strahote i svim snagama
pokuati shvatiti kako je to uope bilo mogue, a sve s ciljem da se to vie nikada ne ponovi.
Meutim, uporno sam u tim svojim nastojanjima nailazila na ljude koji o tome nisu htjeli
znati nita, nikada razgovarati, koji ni za to ne bi pogledali film takvoga sadraja, "jer ih to
uzrujava, pa gase televizor", i koji bi na moj pokuaj da ih uvjerim kako je naa dunost o
tome itati, govoriti i raspravljati; ako su milijuni ljudi morali to proivjeti ili na taj nain
umrijeti, onda najmanje to mi moemo uiniti jest da o tome govorimo, piemo, pouavamo
djecu i na svaki mogui nain pokuavamo sprijeiti da se to ikada vie ponovi.
Tada sam u naoj nedavnoj prolosti opet vidjela sline slike iz logora koje su osnivali
svi sudionici ratova na ovim prostorima. I opet sam ula ljude koji govore: "Ja to ne
gledam." "Mene to uzrujava.""Neu o tome sluati", ili ak:"Pitanje je,je li to ba bilo
tako", i shvatila sam zastoje tako teko izbjei ponavljanje nekih uasa iz povijesti
ljudskoga roda. Mnogi, naime, ne ele ni znati za njihovo postojanje, smatrajui,
osjeajui ili vjerujui kako je to namijenjeno samo "onima drugima".

Sva ljudska bia imaju manju ili veu sposobnost zamiljanja pa bismo to svi trebali to ee koristiti,
smatrajui pri tome same sebe jednakovrijednima s ostalim ljudima, pa tako i jednako ranjivima na mogue
nevolje i nesree. Takvo razumijevanje naega poloaja u svijetu osposobilo bi nas za realistinije sagledavanje
vlastitih tekoa ili problema, a time nam i otvorilo jo jedan novi put do ivotnoga zadovoljstva i sree.

O ogovaranju
U usporedbe s drugima esto spada i jedan od nepoeljnih oblika bavljenja drugim ljudima, a to je
zavirivanje u njihov ivot kako bismo ih u razgovoru sa svojim prijateljima ili znancima mogli ogovarati. Pri
tome zaboravljamo poznatu injenicu kako e oni s kojima ogovaramo druge, odmah nakon to se rastanemo,
ogovarati nas.
Ogovaranje je, medu ostalim, takoer oblik usporedbe s drugima jer se nekako podrazumijeva da se ono to
drugima zamjeram i zbog ega ih ogovaram, ne odnosi na mene. U ogovaranju esto postoji potreba umanjiti
druge kako bi uzdigli sebe, a esto sadraj ogovaranja upuuje na ono na emu nekome zavidimo.
Tako su, na primjer, ljudi koji i sami ive u nekom ljubavnome trokutu ili bi to rado uinili, ali se ne usude,
silno skloni osuivati druge zbog takvoga ponaanja. To esto ide tako daleko da su spremni upozoriti suprugu
ili supruga na branu nevjeru partnera, a sve u obliku neke velike moralnosti.

O osuivanju drugih
Prije nego to sami sebi uzmemo pravo osuivati neiji nain ivota ili odluke koje netko donosi u svom
privatnome ivotu, trebali bismo sebi postaviti neka pitanja, primjerice:

Odakle meni to pravo osuivati kako netko ivi?

Svatko vodi svoj ivot kako zna i umije i nije u redu o tome donositi sudove, a ponajmanje razmjenjivati ih s
drugim ljudima. Osim toga, svatko ima pravo ivjeti onako kako eli ako time ne teti nekome drugome. Kad je
rije o privatnome ivotu dvoje ljudi, ta teta, ako uope postoji, njihov je privatni problem kojim se ne bi
trebali baviti drugi ljudi. Ima mnogo brakova koji postoje i opstoje samo zato to u njima jo netko ivi i
sudjeluje ili koji zbog toga "sudjelovanja" nisu ni gori ni bolji nego to bi bili inae.
Ne smeta li me u tome ponaanju koje osuujem upravo injenica kako bih se i sama rado tako ponaala, ali
nemam hrabrosti ili mogunosti?
Mnogi u svojim ogovaranjima i osuivanjima drugih ljudi bave se upravo onim to njima u ivotu nedostaje:
nekom tajnom vezom, nevjerom, naputanjem partnera pa ponovnim vraanjem. Cesto, na primjer, dobre
"prijateljice" savjetuju enu ili supruga, iji brak one procjenjuju nedovoljno dobrim, da izie iz te situacije ili
su ak spremne upoznati "prevarenu" osobu s time to se dogaa u njezinu braku. Takvo bavljenje drugim
ljudima nikada nije dobronamjerno, zapravo, zloudno je i uvijek tetno kako za one o kojima je rije, tako i za
osobu koja to ini. Ljude treba pustiti da svoje ivote ive u miru, a treba im pomoi samo ako to trae od nas i
ako smo sigurni da emo, pruajui im pomo, nastojati to uiniti u skladu s njihovim, a ne naim vrijedno-
stima. To drugim rijeima znai kako ne bismo trebali pokuati voditi niiji ivot, ve prijatelju ili prijateljici
kojoj je teko pomoi svojom nazonou i odanou.

Imaju li drugi ljudi pravo na drugaiji nain ivota od onoga kojim ja ivim ili koji ja odobravam?
Svakako da imaju i nitko od nas nema pravo nametati drugima svoj nain ivota ni svoje moralne vrijednosti.
U svakome drutvu postoje neka moralna pravila i norme koje vrijede za sve, a postoje i ona koja se preutno
smatraju doputenima ako se odnose samo na ljude koji su ukljueni (npr. brana nevjera). U drutvu u kojemu
je opi sustav vrijednosti uruen pa se dogada mnogo toga to bi se nekada (opravdano), nazvalo pljakom,
kradom, pronevjerom, postupno sve postaje doputeno. Ljudi se vie ne srame ako ih uhvate u nekoj takvoj
radnji, niti se njihova okolina nad time zgraa, pa ipak i nadalje postoje oni koji se bave tuim privatnim
ivotom i nalaze vremena osuivati ponaanja svojih blinjih. To, svakako, nije jedan od putova do ivotnoga
zadovoljstva i sree i tim putem zasigurno ne idu ljudi koji s radou ive vlastiti ivot.

& Kad osuujete druge ljude, vi ne donosite sud o njima, ve o sebi.

Wayne Dyer

Na alost, na mnogim putovima koji nas mogu voditi do razliitih izvora zadovoljstva nalaze se barijere koje
smo u obliku pogrenih vjerovanja i uvjerenja tamo postavili sami. Meu njima su uz razliite negativne
emocije i stajalita poput zavisti i netolerancije, predrasude i stereotipi na temelju kojih, medu ostalim,
svrstavamo ljude u skupine koje neto "zasluuju" ili "ne zasluuju".

O zavisti
Zavist spada u neugodna uvstva koja su uvijek potaknuta naim usporeivanjem samih sebe s nekim
drugim, kojega obino smatramo sretnijim, uspjenijim, ljepim, bogatijim ili obdarenijim neim to bismo rado
imali sami. Zavidan ovjek esto se satima i danima bavi drugim ljudima, uvjeren kako je uasno nepravedno
to su oni u neemu bolji od njega ili imaju neto to bi elio imati on.

Zavist Neugodan osjeaj kako netko ima neto to bismo trebali imati mi ili neto to
po naemu sudu nije zasluio. Zavist je sloeno uvstvo u kojemu kognitivnu
komponentu uglavnom ini usporeivanje s drugima i pronalaenje razloga zato nije
u redu da oni imaju neto to nedostaje nama, uvstvena komponenta slina
anksioznosti po tome to izaziva (ovisno o intenzitetu), nelagodu, nemir, ogorenje,
nesnoljivost, potom i sve popratne pojave neugodnih uvstava.

Zavist je esta pojava koja s jedne strane proizlazi iz precjenjivanja ili podcjenjivanja osobe koja ju
doivljava, a s druge strane vjerojatno je dobrim dijelom i nauena.
Osobe koje se precjenjuju, smatraju kako svi drugi u svemu i u svakome pogledu zasluuju manje o njih. S
obzirom na to da su manje vrijedni, ostali ljudi trebali bi biti manje cijenjeni i voljeni, manje sretni i zadovoljni,
manje uspjeni i imuni od zavinika. ak i kad nisu akutno zavidni, ti ljudi esto se i pred drugima pitaju kako
je mogue da tamo neka bezvezna osoba ivi tako sretno i zadovoljno.
Osobe koje se podcjenjuju, esto su zavidne zbog osjeaja nesigurnosti i srraha kako nikada ni u emu nee
biti uspjene, a eto, tamo neki, koji ba i nisu toliko bolji od njih, ive tako sretno.
Zavist se esto ui ve u ranome djetinjstvu i to prije svega od roditelja koji pred djecom esto jadikuju zbog
tue sree ili nepravde koja vlada svijetom. Primjedbe poput: "Kakva je to nepravda da ti ljudi imaju toliko
novca, a uope ne znaju to bi s njima poeli", ili "Ona mala, od ovih preko puta, djeluje kao daje zaostala
unato svemu u to su je odjenuli", pokazuju djeci kako je sasvim u redu runo govoriti o drugim ljudima jer
imaju neto to nije dostupno nama.
Zavist je prividno potpuno beskorisno uvstvo, osim ako ju shvatimo kao negativni poticaj koji pojedinca
motivira da neto uini i postigne, samo kako bi se izjednaio s drugima ili bio bolji od njih. To zasigurno nije
najbolja mogua motivacija, ah i takva moe dovesti do odredenoga uspjeha. Problem nastaje tek kad osoba
koja se zbog zavisti namuila da neto postigne, shvati kako opet postoji mnogo onih koji su u neemu bolji ili
imaju neega vie od nje.
Zavidni ljudi svojom zaviu truju odnose s drugim ljudima i optereuju svoje psiholoko pa i tjelesno
funkcioniranje. Svaki zavidnik usmjeren je na briljivo praenje onih kojima zavidi, na pronalaenje razloga
zbog kojih oni ne zasluuju ono to imaju. Zavidne osobe ne mogu se suzdrati u pokazivanju svoje zavisti ak
ni u odnosima s prijateljima, pa tako prije ili kasnije ostaju i bez prijatelja, ime sami sebe osiromauju za jedan
od vanih izvora sree i ivotnoga zadovoljstva.

Budui da je zavist sloena emocija, koja ima svoje poznate i upravo opisane izvore, svaka zavidna osoba
moe se i sama boriti protiv te emocije. Jedan od putova jest da se manje bavi onime to drugi imaju ili nemaju,
u emu su bolji ili gori od nje, a vie onime to zanima nju samu, veseli ju ili ini sretnom. Drugi put racionalno
je postavljanje bitnih pitanja, primjerice:

to je u mome ivotu loije, tee ili mukotrpnije, samo zato to je netko drugi sretniji od mene?
Bi li moji konkretni problemi ili nevolje bili manji ako bi ih imala i odreena osoba, kojoj ba zavidim?
Bi li meni bilo ita bolje u ivotu ako bi nekoj odreenoj osobi, kojoj na neemu zavidim, krenulo loe?
Ne bih li i ja ivjela u boljemu svijetu ako bi me, umjesto to me mui, veselila tua srea?

Svatko bi samome sebi trebao pokuati osvijestiti injenicu kako je na ivot na mnogo naina povezan sa
ivotom drugih ljudi, da svi zajedno inimo univerzalno tkanje ivota na ovome planetu, ali kako pojedinana
srea ili nesrea, injenica na primjer daje netko u braku, a mi nismo, nije uvjetovana time to je osoba XY,
zbog koje se izjedamo od zavisti, nala svog ivotnoga suputnika pa upravo zbog toga to nije uspjelo nama.
Zavist nam ni na koji nain ne moe pomoi da zadovoljnije i sretnije ivimo, ali izostanak zavisti, moe nas
uiniti ne samo boljim ljudima, ve i onima koji e biti zadovoljniji sami sobom i drugim ljudima. Stoga
nemojte biti zavidni drugima. Mnogi trenuci sree na kojoj ste zavidni vrlo skupo su plaeni, moda skuplje
nego to biste to bili spremni platiti vi.
lako se na prvi pogled ini kako bi nam u tome mogla pomoi i vea snoljivost; jer tolerantni ljudi nisu
zavidni ili obrnuto, kako su zavidni ujedno i netolerantni; istraivanja psihologa su pokazala kako izmeu
zavisti i tolerancije ne postoji povezanost. ini se kako je tu rije o pojavama koje mogu postojati usporedno pa
tako tolerantna osoba moe podnositi postojanje onih kojima je zavidna, kao to netolerantna osoba, koja ne
prihvaa injenicu kako bi svi ljudi trebali imati ista temeljna ljudska prava, nee tolerirati neke ljude, iako im
uope ne zavidi.

O stereotipima i predrasudama
Postojanju zavisti, meutim, mogu pogodovati predrasude - ako smatramo kako, primjerice, manje
obrazovani ljudi ne bi smjeli ivjeti bolje odvie obrazovanih, ili da osobe ispodprosjene inteligencije ne bi
smjele, ma koliko radile, zaraivati vie od iznadprosjenih osoba, onda e nas u susretu s takvim pojedincima
zasigurno poeti muiti i zavist.

Stereotipi Rigidna, pristrana miljenja, stavovi ili uvjerenja o nekim situacijama,

osobama, skupinama ljudi ili idejama. To je, zapravo, poopava- nje kojim se
zanemaruju razlike meu ljudima. U nas su, primjerice, esti stereotipi o ljudima iz
pojedinih dijelova Hrvatske pa se tako Zagorci uvijek neto meusobno sude
("mejai"), mladi su Dalmatinci svi "galebovi", Slavonci misle samo o dobrome jelu itd.

Stereotipi i predrasude dio su "inventara" svakoga od nas neovisno o tome koliko smo uvjereni u to kako to
ne vrijedi za nas. Stereotipi koje smo, kao i predrasude nauili to od roditelja, to od vrnjaka i sredine u kojoj
smo odrasli, pomau nam u brzome svrstavanju ljudi koje smo tek sreli i o kojima nita ne znamo. Cesto ve na
osnovi nekoga naglaska u govoru zakljuujemo odakle osoba dolazi i time aktiviramo stereotip koji imamo o
ljudima iz toga dijela nae zemlje. Ako ujemo da je netko profesor, skloni smo pomisliti kako je sklon dranju
"predavanja" i u privatnome ivotu, daje vjerojatno dosadan i umiljen, iako sve to uope ne mora vrijediti za
osobu koju smo upravo upoznali.
Budui da smo stereotipe, kao i predrasude najee stekli ve rano u ivotu, najee se njima koristimo
bez mnogo razmiljanja, automatski, pa tako esto sami sebi oduzimamo mogunost upoznati zanimljive ljudi
koji bi nam, moda, uistinu mogli uljepati dan ako ne i ivot.
Mnogo jc loija situacija s predrasudama koje su esto, zaista, zloudne i pogibeljne za one prema kojima ih
gajimo. Upravo su predrasude izvor i temelj diskriminiranja ljudi samo zato to pripadaju odredenoj skupini ili
imaju neka obiljeja po kojima se razlikuju od veine.

Predrasude Unaprijed stvoreni sudovi ili neutemeljena i neopravdana uvjerenja o

nekome ili neemu, koja imamo o svim pripadnicima neke skupine ili kategorije ljudi
(npr. pripadnicima nekoga naroda ili vjere, enama ili invalidima). Predrasude imaju
snano izraenu emocionalnu komponentu, koju ine negativna uvstva odbojnosti i
nesnoljivost. Na razini ponaanja predrasude su povezane s izbjegavanjem,
agresijom i diskriminacijom.

Zbog snanih negativnih emocija predrasude se uporno odravaju ak i ako ljudi osobno imaju mogunost
uvjeriti se u njihovu netonost. Negativne emocije potiu nas na izbjegavanje ljudi prema kojima imamo
predrasuda, a upravo zbog toga izbjegavanja ne moemo ih bolje upoznati i uvjeriti se u netonost predrasuda.
Odravanju predrasuda pridonosi i nain obrade socijalnih informacija. Mi lake prepoznajemo i bolje
upamtimo ponaanja koja su u skladu s naim predrasudama pa kad ih uoimo, najee sami sebi kaemo: "Pa
znala sam ja da su oni' svi takvi". Istodobno najee uope i ne primjeujemo ponaanja koja nisu u skladu s
naim stereotipima i predrasudama.

& Predrasude silno tede vrijeme, one vam omoguavaju stvaranje miljenja bez muke oko prikuplja?zja
injenica.
Ambrose Bierce

Predrasude se tako teko mijenjaju te e mnogi pojedinci koji, primjerice, imaju odredenih predrasuda prema
osobama s invaliditetom ili Romima ili bilo kojoj drugoj skupini ljudi, ak i ako su imali mogunosti poblie
upoznati neku osobu iz takve skupine i osobno se uvjeriti kako se ne ponaa u skladu s uvrijeenom
predrasudom, sve to odbaciti jednostavnom tvrdnjom kako je rije o iznimci. Iza toga uvijek slijedi neka
varijanta opega suda o toj skupini ljudi, primjerice: "Ali svi su oni teki i komplicirani", ili "Ni na koga od njih
ne moe se osloniti".

Iako svi imamo neke predrasude, te predrasude nisu sve podjednako zloudne i tetne za ljude s kojima
dolazimo u dodir. Primjerice, predrasuda kako se starije osobe ne bi smjele zaljubljivati ili zabavljati plesom,
nije posebice opasna ako se onaj koji ima takvu predrasudu aktivno ne bori protiv takvoga ponaanja starijih
osoba, ve ga samo, manje-vie u sebi, smatra neprikladnim. Ali predrasuda kako mladi ljudi razliite
narodnosti ne bi smjeli ulaziti u brak ili predrasuda da ljudi homoseksualne spolne orijentacije ne bi smjeli biti
uitelji ili nastavnici, mogu biti pogubne za ivot tih ljudi.
 Moe se, dakako, ivjeti i s takvim predrasudama, kao to to mnogi sasvim uspjeno i ine, iako su esto
primorani druiti se samo s istomiljenicima. Budui da veini to odgovara, nema razloga da se sami bore protiv
svojih predrasuda, niti da to ini drutvo u kojemu ive, tako dugo dok time nikoga ne ugroavaju i ne
diskriminiraju. ini se, naime kako se neki ljudi vrsto dre svojih predrasuda i izbjegavaju svaki kontakt s
onima prema kojima ih imaju i iz straha da bi se u suprotnome morali s njima druiti ili komunicirao, a to
nikako ne ele. Ljudi, naime, esto ne znaju kako bi se trebali ponaati prema osobi s invaliditetom, osobi koja
je priznala svoju homoseksualnu orijentaciju, osobi neke druge vjere i tomu slino. S jedne strane plae se kako
bi otvoreno mogli pokazati svoje negativne emocije ili da ih ne bi mogli dovoljno prikriti, a s druge strane ini
im se kako se uope ne bi mogli snai u svijetu u kojemu ljudi ne bi vrsto i trajno bili svrstani u skupine koje
ine "nas" i one koje ine "njih".
Postoje, meutim, ljudi koje njihove predrasude ne usreuju i koji bi ih se rado rijeili, ali ni sami ne znaju
tono kako. Tolerancija je odgovor na to pitanje i to aktivna tolerancija.

O toleranciji
Tolerancija openito ukljuuje podnoenje ljudi koje zbog neega smatramo nepoeljnima, kao i doputanje
vjerovanja, uvjerenja i akcija za koje bi onaj kojih ih tolerira elio da ne postoje. Aktivna tolerancija nije puko
podnoenje nekoga ili neega koji nam smeta ili nam se ne svia, ve opi stav "ivi i pusti drugoga da ivi".
Takva tolerancija temelji se na spoznaji, uvjerenju i vjerovanju kako svi ljudi imaju ista temeljna ljudska prava.
Iz te injenice tada proizlazi aktivna snoljivost njihove razliitosti po izgledu, rasi, vjeri, obrazovanju, dobi,
spolu, idejama, interesima itd. To drugim rijeima znai kako nam ti ljudi, koji se po nekoj svojoj osobini ili
svojstvu razlikuju od nas ili od veine, ne moraju biti ni simpatini, ni dragi, ni zanimljivi, ali da emo se
aktivno zaloiti u zatiti svih prava koja im pripadaju.

Tolerancija prema razliitostima ne oituje se, meutim, samo u snoljivosti prema nekim krupnim, uoljivim
nedostacima ili razliitostima u stajalitima ili ponaanju. Tolerancija prema razliitostima ukljuuje i
snoljivost prema razliitim sklonostima ili zanimanjima drugih ljudi bilo daje rije o odabiru partnera ili
ureenju stana. Cesto upravo zbog pomanjkanja te vrste tolerancije dolazi do sukoba u meuljudskim, posebice
u obiteljskim odnosima. Mlai lanovi u obitelji esto su netolerantni prema stavovima, uvjerenjima i vrijedno-
stima starijih, stariji se s nerazumijevanjem i neprihvaanjem odnose prema stajalitima, navikama i
ponaanjima mlaih i, eto, plodnoga tla za sukobe.
U svakodnevnu ivotu u svakoj prigodi, prostoru ili vremenu u kojemu uz nas ive i drugi ljudi pokazuje se i
naa snoljivost i nesnoljivost. To znai kako se i tolerancija i netolerancija izraavaju u obitelji, na poslu, u
kafiu ili prodavaonici, za upravljaem automobila ili hodajui ulicom.

Pria iz ivota
ekaonica ispred lijenike ambulante jedno je od mjesta na kojemu se lako gase
predrasude prema ljudima koji dolaze iz druge sredine, koji su razliite dobi i/ili
obrazovanja, s kojima na prvi pogled nemamo ba nita zajednikoga. Ali strah ili
zabrinutost koju osjeamo zbog naruena zdravstvenoga stanja, ini nas odjednom
otvorenima prema iskustvu drugih ljudi, prema tome kako oni doivljavaju svoju bolest,
to su do sada uinili, kako su se lijeili, tko ih kod kue eka ili ne eka, kakav je lijenik
ili lijenica pred ijim smo vratima.
 Ako samo dostatno dugo ekamo pred vratima lijenika, ubrzo emo s tim ljudima
prestati razgovarati samo o naim brigama i tegobama, ve emo, ovisno o dobi, prijei
na djecu ili unuke, brane partnere ili stare roditelje. I odjednom emo shvatiti koliko
smo slini i koliko moemo biti bliski s vrlo razliitim Ijudim. alosno je to nam se to
najee dogaa samo kad smo u strahu i nevolji. Bilo bi lijepo da to moemo vidjeti i u
radosti i srei.

Kao to trebamo biti tolerantni prema navikama, ponaanju ili stajalitima drugih ljudi, tako trebamo biti
tolerantni i prema sebi. Svi mi katkad donosimo neke odluke kojih se onda ne pridravamo, sami sebi obeamo
kako emo se u neemu promijeniti pa onda na tome ne radimo, ali sve to nisu razlozi za ope nezadovoljstvo sa
sobom, ve samo za vie strpljenja i rada na sebi. Ako nismo u neemu uspjeli "od prve", pokuat emo
ponovno. Treba katkad i sa sobom biti strpljiv, blag i pun razumijevanja. Katkad je dobro rei samome sebi:
"Ako ja neu imati razumijevanja za svoje povremene slabosti, a tko e ga onda imati?"
Kad govorimo o toleranciji, ini se samim po sebi razumljivim kako ona mora imati i svoje vrsto odreene
granice te se ne moe odnositi na bilo koji oblik diskriminacije (npr. etnike, vjerske, obrazovne, dobne itd.), na
nasilje i druge potencijalno i neposredno tetne pojave. U naelu, dakle, ne treba tolerirati ljudska obiljeja i
ponaanja koja ugroavaju druge ljude ili im na bilo koji nain tete, a nad kojima pojedinac ima kontrolu. Tako,
primjerice, ne treba tolerirati nasilje jer je ono najee svjesni odabir pojedinca. Kad to nije sluaj jer je rije o
nekoj duevnoj bolesti, ni to ne treba tolerirati, ve lijeiti, pa tako za snoljivost prema onima koji ugnjetavaju i
zlostavljaju druge ljude ili umanjuju njihovu kvalitetu ivljenja, nema opravdanja.
Situacija je manje jasna kad je rije o toleriranju tuega privatnog ivota, pa nam se ini kako zbog
potovanja tue privatnosti ne moemo reagirati na zlostavljanje djece, ena ili staraca koje ujemo ili vidimo u
svojoj blizini. Pasivnost u takvim sluajevima ne moemo opravdavati tolerancijom jer takve pojave treba
aktivno sprjeavati i uklanjati, a ne tolerirati. Uvijek me ponovno iznenadi kako se ljudi ne ele "upletati" u tui
ivot kad je rije o zlostavljanju, ali to vrlo rado ine kad je rije, po njihovu sudu, o nekom nedoputenu uitku.
Jo manje je jasna situacija u tzv. "vlastita etiri zida." Trebamo li, na primjer, snoljivo trpjeti nametanje
odreenoga naina ivota ili politikih stajalita vlastitih roditelja? Ili treba li roditelj biti tolerantan prema
nerazumnim oblicima ponaanja vlastite djece, poput uzimanja droga, ili se tome suprotstaviti ? Dakako, treba
se suprotstaviti, jer zaista svatko ima pravo na svoje granice tolerancije.
Poznato je da tolerancija i netolerancija mogu imati pozitivnih i negativnih posljedica za drutvo, osobito ako
se tolerira ono to ne bi trebalo, a ne tolerira ono to bi trebalo, na primjer zatita prava na razliitost. Ali treba
rei kako to vrijedi i za svakoga pojedinca. Netolerantna stajalita, naime, mogu biti tetna i za samu
netolerantnu osobu. Netolerantan ovjek usmjeren je na objekt svoje netolerancije na kojemu mu sve smeta i
iritira ga. ovjek koji ne podnosi svoga susjeda jer je druge vjere ili nacionalnosti, star ili mlad, stalno je
usmjeren na pronalaenje opravdanja za svoju netoleranciju. Njega uzrujava uspjeh osobe koju ne podnosi,
smeta mu to diu isti zrak, gledaju istu televiziju, kupuju u istomu duanu. Ta netolerancija, poput zavisti i
drugih negativnih emocija, izaziva poveanu napetost i zapravo tu netolerantnu osobu dovodi u stanje stresa, sa
svim moguim posljedicama koje donosi dugotrajni stres. Tolerantan ovjek nema takvih problema iako i on
podnosi neto to mu zapravo smeta. Ali ako sam sebi osmisli zato bi zapravo trebao biti prema neemu
snoljiv, on ne ugroava svoje zdravlje, ve ga titi.
I tako se opet vraamo na to kako bismo se trebali odrei naih predrasuda koje nas ine nesnoljivima.
Moda najjednostavniji nain ublaavanja vlastitih predrasuda jest uvianje injenice kako smo svi kao ljudi
slini u svojim nastojanjima da budemo sretni, da i one kojima nismo skloni ili ih ak i ne podnosimo, pogaaju
iste nesree kao i druge ljude, da i oni doivljavaju bol i patnju, da ih mue iste brige, kao i nas. Svaki iskreni
pokuaj razumijevanja drugoga ovjeka ili drugih ljudi, osim toga, umanjuje mogunost sukoba i time pridonosi
naemu opemu ivotnomu zadovoljstvu.

O smislu za humor
Uz toleranciju, naemu opem ivotnomu zadovoljstvu moe znatno pridonijeti i smisao za humor, koji se
openito smatra vrlo cijenjenom osobinom linosti. Mnogi ljudi spremno priznaju kako nemaju sluha za glazbu,
da ne razumiju suvremenu umjetnost, ili kako ih vie zanimaju sportske od intelektualnih aktivnosti, ali gotovo
nema osobe koja e za sebe ustvrditi kako nema smisla za humor. I stara izreka koja kae kako je "ivot
komedija za one koji misle, a tragedija za one koji osjeaju", izraava rasprostranjeno vjerovanje o vanosti
humora. Smisao za humor u ivotu pojedinca, osim izazivanja veselja i ugode, ima i odredenu prilagodbenu
vrijednost. Ta osobina linosti esto se koristi kao obrambeni mehanizam koji pojedincu omoguava poveanje
tolerancije na frustraciju (na primjer, crni humor).
U razvijenosti smisla za humor medu ljudima postoje velike razlike. Svatko od nas poznaje ljude s iznimnim
smislom za humor, kao i one koji ga, prema naemu sudu, ne posjeduju. Pri takvom laikom utvrivanju
individualnih razlika u smislu za humor, svatko kao mjerilo najee koristi vlastite reakcije pa za one koji se
smiju istim alama ili situacijama kao i on, zakljuuje kako imaju smisla za humor, dok za one koji prednost
daju nekoj drugoj vrsti ala, zakljuuje kako ga nemaju.
Zapravo, svatko u odreenoj mjeri ima razvijenu sposobnost razumijevanja ala, iako ne mora i sam biti
duhovit i producirati ale. Meu nama, meutim, postoje velike razlike u vrsti ala koje nam se sviaju (npr.
politike, seksualne, besmislene, igre rijei itd). Te razlike u sklonostima ili doivljaju smijenoga djelomice su
pod utjecajem onoga na to smo navikli, emu su se smijali nai roditelji, kakve su ale bile uobiajene u sredini
u kojoj smo odrasli.
Ako se ne moemo uvijek smijati istim alama kojima se smiju ljudi s kojima se druimo ili s kojima ivimo,
trebali bismo kod sebe odnjegovati spremnost smijanja na vlastiti raun. Svatko od nas katkad je nekome
smijean, a katkad i samome sebi, pa bi bilo dobro to prepoznati i prihvatiti s veseljem. Takvo prihvaanje ala
na vlastiti raun moglo bi nas uiniti tolerantnijima na ale drugih ljudi i pomoi nam da sami sebe ne vidimo
kao sredite svijeta. Svi mi esto smo skloni preuveliavati vlastitu vanost ili utjecaj neke nae pogreke ili
neke nespretno izreene misli na sudove koje e drugi ljudi imati o nama. Pronalaenje smijene strane u
takvim situacijama umanjir e pretjeranu vanost koju smo skloni pridavati im. Smisao za smijeno pomae
nam da probleme i napetosti u meuljudskim odnosima svedemo na pravu mjeru, pa tako i olakamo njihovo
rjeavanje. Ali, dakako, smijanje navlastiti raun ukljuuje prihvaanje samoga sebe zajedno s manama i
vrlinama koje imamo ili mislimo da ih imamo.

& Ne bojte se ale. Ako vas netko pospe solju, to vas nee zapei, ako ve nemate nekih ozlijeenih
mjesta.
Latinska poslovica

Jo o usporeivanju s drugima
To prihvaanje sebe i usporeivanje s drugim ljudima ne razlikuje se samo od osobe do osobe, ve i kod iste
osobe u razliitim ivotnim razdobljima. Kad smo mali, usporeujemo se s drugom djecom, ponajvie u stilu
Guinnessove knjige rekorda, pa stalno gledamo tko od nas najbre tri, tko radi najljepe kolae od pijeska, tko
se najhrabrije penje na drvee, ija je mama najljepa, a tata najjai.
S vremenom mijenja se sadraj tih usporedbi pa se u pubertetu odmjeravamo u nekim detaljima izgleda,
ispitujui se meusobno tko ima najljepe oi, a tko najljepi nos, tko najljepe noge, a tko najsjajniju kosu.
Onda se poinju pojavljivati usporedbe u odnosu na suprotni spol pa se pitamo na koju djevojicu deki
najee bacaju grude snijega, a koju odabiru u svoju ekipu za igranje "graniara", ili kojemu se djeaku
djevojice najee smijee ili ga mole da im ponese kolsku torbu.
To odreivanje nekih aspekata vlastite vrijednosti na temelju usporedbe s vrnjacima ili na temelju onoga to
smo od roditelja nauili da se u odreenoj dobi oekuje od djevojica i djeaka, mladia i djevojaka, ne prestaje
ni u mladenakoj ni u odrasloj dobi, samo to se mijenjaju sadraji na temelju kojih se usporeujemo. Te
usporedbe, osim roga, pripremaju nas na odreeno razdoblje ivota i ono to se od nas u tomu razdoblju
oekuje, pa tako mladi ljudi ve vrlo rano poinju pratiti tko ima "stalnu" ili "ozbiljnu" vezu, tko se zaposlio,
tko ima stan, automobil, tko je ve uao u brak, tko ima djecu. Ono po emu se usporeujemo sa svojim
vrnjacima jest ono to za sebe u odreenoj dobi oekujemo pa to moe biti stvaranje obitelji ili uspjeh na poslu,
daljnje kolovanje ili upoznavanje drugih zemalja i dijelova svijeta.
I u tim usporedbama postoji opasnost zbog elje za oponaanjem drugih, koja dovodi do toga da sami od
sebe oekujemo ponaanja ili postupke za koje i uistinu nismo zainteresirani. Tako e se neka mlada djevojka ili
mladi odluiti na brak "jer je pravi trenutak za takvu odluku", "jer su mnogi vrnjaci ve u braku" i tomu
slino, iako bez te usporedbe, ne bismo smatrali daje tome tako. Neki bi se radije jo dalje obrazovali, drugi bi
eljeli najprije uspjeti u poslu pa ih to prividno "zaostajanje" za drugima ini nezadovoljnima i spremnima na
donoenje nedostatno promiljenih odluka. U svakoj ivotnoj dobi trebali bismo misliti na to kako svatko ima
svoj osobni ritam sazrijevanja i kretanja kroz ivot, da svatko izrauje svoju tkanicu na svoj nain, svojim redo-
slijedom i svojom brzinom, te daje to, dakako, potpuno u redu i kako upravo tako treba i biti.

O starenju i mirovini
Sve to, dakako, vrijedi i za proces starenja i ulaska u stariju ivotnu dob. Svi bismo, zapravo, cijeli ivot
trebali ivjeti u sadanjemu trenutku s jednim okom prema ivotnim razdobljima koja su pred nama. Tako
bismo ve na poetku svoga radnog razdoblja trebali misliti na mirovinu, iako takav prijedlog gotovo svakome
zvui pomalo apsurdno. Mladi ljudi, gledajui svoje roditelje i djedove i bake, esto misle kako oni zapravo
nikada nee biti tako uasno stari, kako e u toj starakoj dobi, vjerojatno, provoditi dane bavei se aktivnostima
koje e odgovarati toj ivotnoj dobi (npr. "baka servis"), ili neim za to sada nemaju vremena, pa e tako - kad
odu u mirovinu - putovati ili povremeno odlaziti u posjet ljudima s kojima su proveli svoj radni vijek.
Ali rijetko iji ivot trajno se odvija prema unaprijed odreenome redoslijedu, pa tako ima ljudi koji nikada
nisu bili u braku ili nisu imali djece pa ne mogu postati djedovi i bake, ili su njihova djeca otila ivjeti na drugi
kraj zemaljske kugle pa ih uope rijetko viaju ili su zbog nekih razloga umirovljeni u dobi kad bi jo mogli i
eljeli raditi pa odlazak u mirovinu doivljavaju kao kraj svoga ivota.
Prava priprema za smisleni i produktivni ivot je trajni rad na sebi koji, uz prihvaanje sebe i vlastitih
potreba, elja, motiva i interesa, svakako ulazi i cjeloivotno uenje i stjecanje znanja iz razliitih podruja
ljudske djelatnosti. Ljudi koji tijekom ivota imaju razliite hobije, koji vole uiti pa ue strane jezike, ili vole
itati pa se raduju svakoj knjizi koja im doe u ruke, ili nastoje stei vjetine poput crtanja, ivanja, pletenja, koji
pjevaju u zboru ili planinare, moi e u svakome ivotnom razdoblju imati neke izvore zadovoljstva koji nee
presahnuti ulaskom u neku drugu ivotnu dob. Ti e ljudi odlazak u mirovinu shvatiti kao dolazak vremena u
kojemu e se moi posvetiti svojim interesima. Oni e znati da mirovina ne mora znaiti da smo se "umirili",
ve kako e nas drugi pustiti da u miru radimo ono to nas veseli i zanima, to znamo i moemo. Dakako, kako
bi to bilo mogue, cijeloga ivota treba njegovati svoje interese i stjecati znanja koja e to poticati i odrati na
ivotu, ali da bismo to inili, trebao bi nas netko na to upozoriti na vrijeme.
Meutim, svatko od nas je zasigurno medu prvim uputama koje je dobio od svojih roditelja, baka i djedova,
teta i ujaka uo reenicu: "To e ti trebati u ivotu", koja je nezbjeno uslijedila nakon nekoga savjeta ili
naloga: "Mora uiti strane jezike, to e ti trebati u ivotu." "Naui uljudno jesti, to e ti trebati u ivotu", ili
"Zapamti, nije ti svatko prijatelj, to e ti dobro doi u ivotu".
I tako se to govori maloj djeci gotovo od asa kad prvi put pokuaju prepoznati lica ljudi koja ih okruuju.
To uju kod kue, u vrtiu, u koli, na studiju, na poslu, na sportskome terenu, gotovo na svakome mjestu gdje
ljudi razgovaraju ili jedan drugoga neto pouavaju. I tako djeca sasvim pogreno zakljuuju kako je ivot neka
cjelovita i jedinstvena pojava poput kazaline predstave koja e im se jednoga dana dogoditi pa se za nju treba
pripremati cijelo djetinjstvo i mladost. Tom dojmu pridonose i opisi ivota kao "trenutka koji bljesne i proe".
"Sve je to tako brzo prolo", kau stariji, a djeca se u sebi pitaju kako je to tako brzo prolo kad se tako dugo
moralo ekati na to? I ekaju i ekaju da ivot pone, pamtei esto nepotrebne podatke, ponaanja i vjetine
koje e im "dobro doi u ivotu".
Bilo bi, dakako, bolje kad bi roditelji uz te uj ute pouavali djecu i kako uivati u ivotu koji ive toga
trenutka: u kolaima od pijeska, tranju po travi, hranjenju lutke ili u slaganju kocaka.
Sve to bilo bi jo vie u redu kad bi roditelji, i odrasli openito, pouavali djecu i o nekim pojavama koje ih
zasigurno nee zaobii, a za koje se zaista treba pripremiti. Prolaznost je jedna od tih pojava, kao i rastanci do
kojih dovodi. Ti rastanci su neizbjeni na kraju pojedinih ivotnih razdoblja pa se tako odlaskom u kolu
opratamo od vrtia, teta i djece s kojima smo se tamo druili, zavretkom osnovne kole od uiteljica i uenika
s kojima smo ju pohaali i tako redom tijekom cijeloga ivota. Zanimljivo je kako pri tome rijetko tko u
kolskoj dobi poeli navratiti u svoj vrti, znajui da su sad tamo neka druga djeca, ili u vrijeme pohaanja
srednje kole posjetiti osnovnu kolu. Ali odlaskom u mirovinu, kao da veina zaboravlja to je znala jo u
osnovnoj koli, a to je kako je opet zavrilo jedno razdoblje ivota i da treba znati za sobom zatvoriti i ta vrata.
Umirovljenici koji od vremena do vremena posjeuju svoja biva radna mjesta ili navraaju na domjenke
koje organiziraju njihovi bivi suradnici, grijee kao to bi grijeili da su kao osnovnokolci navraali u svoj
vrti. Oni koji rade gdje smo mi nekada radili, imaju sada drugaije radne i ivotne probleme i svaki ih
umirovljenik svojim posjetom ometa u njihovu redovnom poslu. Umirovljenici vie ne dijele iste probleme koje
oni koji rade imaju s pretpostavljenima ili propisima, zakonima ili godinjim odmorima, branim partnerima ili
djecom, a o kojima su nekada razgovarali svi zajedno. Netko drugi sada obavlja posao koji su oni radili moda
nekoliko desetljea i ini tos punim pravom na svoj nain, o emu ni sa kim od njih uope ne eli razgovarati.
Posjeta umirovljenika u radno vrijeme svakoga samo ometa u poslu, a prividno uljudni osmjesi trebali bi mu
pokazati kako su takvi posjeti zapravo neumjesni.
Slino vrijedi i za domjenke na koje se poziva umirovljenike. Ako se odazovu takvim pozivima, ponovno e
se nai na nepoznatu terenu i s nepoznatim ljudima s kojima vie nemaju o emu razgovarati.
Za mirovinu je potrebno pripremati se unaprijed, odabrati hobije, interese, nauiti mijenjati drutvo u kojemu
se kreete, ve i zato to prijatelji tijekom ivota nestaju na razliite naine. Jedna od teih strana starenja jest
gubitak bliskih ljudi i prijatelja. Neke gubimo tijekom ivota jer smo odjednom utvrdili kako imamo razliite
svjetonazore, od nekih nas razdvoji politika ili pretjerane ambicije, od drugih zavist, neki nestanu iz naega
ivota jer su promijenili mjesto stanovanja ili otili u neku drugu zemlju, a ako poivimo dovoljno dugo, veina
prije nas odlazi na drugi svijet. I odjednom vam se ini kako imate vie prijatelja na grobljima nego u gradu u
kojemu ivite. Zbog toga je vano tijekom cijeloga ivota zadrati odreenu otvorenost prema novim
poznanstvima i sposobnost sklapanja novih prijateljstava.
Umirovljena osoba koja ima svoje interese, moe se aktivno neim baviti ili u neemu aktivno uivati, negdje
moe iskoristiti znanja i iskustva koja je stekla, mora pokuati pronai vrijeme i mjesto gdje e to moi initi, a
to zasigurno nije tamo gdje je radila neko. Ta vrata treba zatvoriti i otvoriti nova koja vode u novo razdoblje
ivota, koje moe biti podjednako sretno i ispunjeno kao i ona prijanja.
Dakako, kao to na ivot uvelike ovisi o povijesnome trenutku neke zemlje u kojemu smo roeni, tako i na
ivot u mirovini ovisi o dravi u kojoj ivimo, njezinu drutvenom ureenju i ivotnome standardu njezinih
graana. Sasvim je mogue da ovjek cijeloga ivota marljivo i portvovno radi i u trenu zbog promjene
politikoga sustava, rata ili druge vrste katastrofe, ostane bez svoje zasluene mirovine. Nita u ivotu nije
trajno zajameno, ali svatko bi se trebao, koliko god je to mogue, pripremati za svako nadolazee ivotno
razdoblje pa tako i za mirovinu.
U vezi sa starenjem postoji jo jedna priprema o kojoj se rijetko govori, a koju nikako ne biste smjeli
propustiti. Sjetite se kako su nam se u djejoj dobi nai roditelji inili starima, iako smo uviali kako su neto
mlai od djedova i baka. Kad smo krenuli u kolu, nai uitelji i uiteljice takoer su nam se inili starim, iako
su neki bili u ranim dvadesetim. Postupno se, meutim, ta granica "starosti" poela pomicati prema trideset ili
etrdeset godina. Kad smo i sami preli tridesetu, to znaju svi oni koji su se ve dohvatili te dobi, inilo nam se
kako smo ve na pragu srednje ivotne dobi, a onda se odjednom sve poelo mijenjati. Umjesto da se dalje
osjeamo sve starijima, neki su zastali i poeli se osjeati trajno mladima. Iako i u tom doivljaju "unutarnjeg"
starenja (starenja due ili emocionalnosti), postoje velike individualne razlike pa su neki uistinu stari sa etrdeset
godina, drugi se i u pedesetima osjeaju "jo" mladima jer se sada ve usporeuju s onima koji imaju ezdeset ili
sedamdeset godina.
Ovo "jo" mladi kod tih ljudi vrijedi na svim podrujima ivota. Ako su voljeli svoj posao, oni ga i dalje
vole, ako su se voljeli druiti s drugima, i dalje se s radou drue, traei pri tome, ako je mogue, mlade
drutvo koje e odgovarati njihovoj "unutarnjoj" ili prikrivenoj dobi. I tako, prije nego to su se uspjeli saivjeti
s tim osjeajem mladosti u sebi i starenjem koje se sve vie primjeuje na licu i tijelu, odjednom su u dubokoj
starosti. Paradoksalan je doivljaj kad se osoba od sedamdeset godina iskreno zgraa nad starou svojih
vrnjaka, jer za nju taj broj godina znak je starosti koju, meutim, kod sebe ne prepoznaje.

& ena koja kae koliko ima godina je ili premlada da bi time neto mogla izgubiti ili prestara da bi jo
neto mogla dobiti.
Kineska poslovica

U svakome od tih staraca sve je na doivljajnoj razini svjee, kao to je i bilo. Tu su jo sva uzbuenja i
radosti, tuge i razoaranja, nade i matanja. Sve je to samo postavljeno u drugi vremenski okvir. Tako se vie ni
u sebi ne govori o "godinama", ve o sutra ili drugome tjednu, ali inae u mnogim tim starcima jo uvijek su
djeje radosti i mladenaka uzbuenja, sposobnost oduevljavanja i padanja u depresiju zbog neostvarenih
oekivanja. Sve to, dakako, zvui apsurdno jer ti "mladii" i "djevojke" ive iza oronulih i krhkih fasada koje se
svakoga asa mogu uruiti.
Treba se pripremiti za ivot s tim kontrastom izmeu pojavnoga lika, na kojemu se zamjeuju tragovi
vremena i unutarnjega doivljaja koji esto ostaje mladenaki svje. Treba dopustiti opstanak toj apsurdnoj
podvojenosti pa po "staraki" uivati u svojim "mladenakim" oduevljenjima. I treba se unaprijed pomiriti sa
injenicom kako se staraka pojavnost nikakvim naporima strunjaka i tehnologije ne moe vratiti u stanje u
kojemu je bila nekada, ali da ti uporni "fasadni radovi" mogu nepovratno unititi mladost koja ivi iza te fasade.
Starije osobe koje se tako osjeaju i u visokim godinama, ne mogu ba o tome priati s onima koji to ne
doivljavaju i sami, posebice ne s onima koji su ve sa etrdeset godina bili starci. Zbog toga se taj doivljaj
neusklaenosti izmeu kronoloke dobi i doivljaja dobi samo tu i tamo spomene pa kad netko u "zlatnoj dobi"
pokua usput rei kako se osjea kao kad mu je bilo osamnaest godina, obino je jedini odgovor saaljivi
smijeak ili zabrinuto podizanje obrva.
Pouka je, dakle, kako o tome ne treba govoriti onima koji to sami ne doivljavaju, pa stoga i ne razumiju, te
da se treba pripremiti na prikrivanje radosnoga i uzbudljivoga ivota kojim uspjeno ive mnoge kronoloki
stare osobe.
 Priprema za razliita ivotna razdoblja uvijek bi trebala ukljuiti pripremu za ulazak u novo razdoblje (npr.
polazak u kolu), i pripremu za izlazak (rastanak s djecom iz osnovne kole, s uiteljicama). Pri tome su
pripreme za svako nadolazee razdoblje sve sloenije jer i ta razdoblja naega ivota postaju sve sloenija. U
osnovnokolskoj dobi treba se pripremiti za kolu, za uenje, za uspostavljanje prijateljstava, ali sve to vrti se
oko kole, kao to je i kraj toga razdoblja obiljeen zavretkom kole. Kasnija ivotna razdoblja nisu odreena
samo naim radom, ve i naim privatnim ivotom, naim interesima, nainom provoenja slobodnoga vremena,
razliitim meuljudskim odnosima, svim onime to se dogaa u naoj uoj i iroj okolini, pa svaka priprema za
ulazak i za izlazak iz nekoga ivotnog razdoblja postaje sloenija. Vea sloenost nuno zahtijeva i temeljitiju
pripremu jer se, zapravo, treba pripremiti za svako podruje na kojemu smo u nekome ivotnom razdoblju bili
aktivni. Ne moemo se, dakako, uvijek unaprijed pripremiti za sve ono to e nam se u nekome ivotnom
razdoblju dogoditi, u to emo se sami prema vlastitu odabiru upustiti, to e nam drugi ili okolnosti nametnuti,
ali moemo se pripremiti za izlazak ili prestanak nekoga odnosa, neke aktivnosti, ivljenja na odredeni nain ili
na odreenome mjestu. Takva priprema uvijek e nam na neki nain olakati ulazak u novo ivotno razdoblje, a
time omoguiti i vee ivotno zadovoljstvo.

O zahvalnosti
Unato razliitostima u svemu onome to nam se dogaa u pojedinim ivotnim razdobljima, sva razdoblja
naega ivota imaju i neke zajednike elemente na koje se moemo pripremiti svi. To je, svakako, odricanje od
zamisli kako e sve u naemu ivotu biti savreno, da emo na svim podrujima ivota biti uspjeni i sretni, i
tako do smrti. Na svim podrujima ivota i u svakomu njegovom razdoblju doivjet emo poneku bol i patnju,
nevolju ili nesreu, ali e uvijek ovisiti o nama kako emo to preivjeti i to emo s tim uiniti. Moda e nas
tijekom ivota razoarati mnogo toga to smo eljno oekivali, moda emo tijekom ivota izgubiti mnogo
dragih ljudi; djeca e (ako smo ih imali), odrasti, zdravlje e nas napustiti, prijatelji e nestati, mnogo toga to
smo eljno oekivali nee se dogoditi, mnogo toga e se i dogoditi, ali ne tako kako smo oekivali, pa ipak, u
svakome razdoblju ivota i u svakome svjesno proivljenom danu moemo i trebamo biti zahvalni za ono to
imamo.
Svakoga dana u ivotu, neovisno o problemima koji nas tite i brigama koje nas more, trebali bismo se
zahvaliti za zdravlje (ako je koliko- toliko dobro), krov nad glavom, hranu koju jedemo, posao kojim se bavimo
i tako redom: za svaki izvor veselja, za svaku radost, za svaku ljubaznost, jer nam nita od toga ne bi smjelo biti
samo po sebi razumljivim. Nita, naime, od toga nije neto to nam je zauvijek dano ili to nam bezuvjetno
pripada i zato tu zahvalnost treba uputiti, prema vlastitu odabiru, ivotu, Sudbini, Bogu, Svemiru ili
jednostavno sa zahvalnou osvijestiti sve to u tome trenutku imamo u ivotu. T to je jedan od putova koji vodi
do sree i zadovoljstva. Trebamo biti zahvalni i za tkanicu koju smo do toga trenutka istkali, za konce koje smo
dobili i one za koje smo se sami izborili, za uzorke koje smo preslikali, a jo vie za one koje smo sami izmislili
i stvorili. A ponajvie od svega za mogunost da uope moemo tkati tkanje svoga ivota.

Biografija

Prof. dr. Mirjana Krizmani roena je i kolovana u Zagrebu, gdje je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog
fakulteta 3O godina vodila Katedru za kliniku psihologiju na kojoj je do umirovljenja predavala i kolegije
Zdravstvena psihologija, Psihologija ometenih u razvoju i Psihologijsko savjetovanje.
Do poetka Domovinskog rata u znanstveno-istraivakom radu bavi se ispitivanjem smisla za humor i
istraivanjima kvalitete ivljenja te konstrukcijom i razvojem mjernih instrumenata. Od poetka rata protiv
Republike Hrvatske njezin struni i znanstveni interes usmjeren je na pruanje i organiziranje psihosocijalne
potpore i pomoi ratnim stradalnicima, te istraivanja psiholokih posljedica rata kod posebno ugroenih
skupina - invalida i prognanika.
Jedan je od osnivaa nevladine humanitarne udruge "Dobrobit" koja se bavila edukacijom i pruanjem
psihosocijalne pomoi ratnim stradalnicima. lan je Hrvatskog psiholokog drutva a do poetka rata u
Hrvatskoj bila je i lanica Njujorke akademije znanosti.
I dalje je drutveno angairana nastupima u elektronikim i tiskanim medijima.