Professional Documents
Culture Documents
Dr Simo Jelaca
25/6/2003
Za Hrvate govori se da se to ime pominje prvi put od sestoga veka nove ere i da se
odnosilo na Srbe koji su ziveli po planinskim predelima, hrbatima, slicno danasnjem
nazivu Zagorci. Sam hrvatski istoricar V. Kljajic u svojoj istoriji "Seoba Hrvata"
pise da se deo Srba nazivao Goranima ili Horvatima, sto nije oznacavalo narod nego
plemena. Cesi su ih nazivali Hrbatima, a Safarik navodi da rec Hrvat oznacava
brdjanina. Po Dalimilu i Safariku, Hrvata, kao naroda, uopste nije bilo. Ruski
istoricar Nikola Durnov kaze: "Milioni Srba primivsi katolicanstvo pretvorise se u
Hrvate". On u "Ruskom Straniku" opisuje Zagreb kao prestonicu pokatolicenog
srpstva. U "Varsavskom dnevniku" general Gurka pisao je 1880: "Nikad Rusija nece
sankcionisati istorijsko nasilje da se stvori zasebno od srpskog naroda hrvatska
katolicka kraljevina gde zivi srpski pokatoliceni narod".
Rimski i grcki istoricari Plinije i Ptolomej, koji su ziveli u doba Hrista, pisali
su o Srbima koji su ziveli iza Dona u Sarmatiji. Otuda ih Rusi smatraju za svoje
praroditelje. Rec Rus javlja se tek od devetog veka, pa Safarik u knjizi "Srbove v
Rusku" tvrdi "da su Rusi ostatak onog srpskog ogranka koji se iselio na Balkan".
Poljski istoricar dr Vaclav Macjejovski kaze: "Treba znati da su slovenska narecja
u Bugarskoj i Srbiji stvorila staroslovenski crkveni jezik, a iz ovoga je postao
ruski jezik".