Ken Grimwood

Jo jednom
Replay

Jeff Winston, osrednji novinar jedne od mnogobrojnih njujorkih radiopostaja umro je kad
mu je bilo etrdeset dvije. Udarac sablasno hladnog malja doao je niotkuda i pogodio ga ravno
u prsni ko. A onda je otvorio oi leei u krevetu u svojoj sobi u studentskom domu sveuilita
Emory koje je pohaao kad mu je bilo osamnaest.
Nekim neobjanjivim udom Jeff Winston dobio je jo jednu priliku da popravi sve u emu
je pogrijeio i promjeni svoju propalu karijeru, truli brak i otunu egzistenciju. Odjednom pred
njim je neogranien broj mogunosti...
Ken Grimwood je za ovaj roman dobio World Fantasy Award ponajvie zbog originalnosti
ideje, profinjenog stila i razmicanja krutih okvira anra. Prepun ivotnog ushita, bolnih istina,
traginih gubitaka, sjetnih uspomena i zanosnog idealizma ovaj roman nudi potpun uitak ita-
nja.
Jo jednom Kena Grimwooda samo eka dan kad e biti prenesen na filmsko platno.
 1.
Smrt je Jeffa Winstona zatekla upravo u trenutku dok je sa svojom suprugom razgovarao
preko telefona.
Trebamo ree ona, a on vie nije uspio uti to to trebaju, jer mu neto teko tresne na pr-
sa i izbije mu sav zrak iz plua. Slualica mu ispadne iz ruke i razbije stakleni pritiskiva za
papire na stolu.
Samo tjedan dana prije rekla je neto slino. Rekla je: Zna li to trebamo, Jeff? i nastala
je stanka ne beskrajna, ne konana, kao ova smrtonosna pauza, ve samo osjetna stanka. Sje-
dio je za kuhinjskim stolom, u kutiu za objedovanje, kako je to Linda voljela nazivati, iako
to, zapravo, nije bio zaseban prostor, ve samo mali stol s ploom od ultrapasa i dvije stolice
neskladno smjetene izmeu lijeve strane hladnjaka i prednje strane suilice za rublje. Linda je
na radnoj povrini rezala glavice luka kad je to izgovorila, i moda su to bile suze u kutovima
njezinih oiju koje su ga navele na razmiljanje, te pridodale njezinu pitanju jo vie vanosti
nego to je ona namjeravala.
Zna li to trebamo, Jeff?
A on je trebao rei: to, draga? Trebao je to rei rastreseno i nezainteresirano dok je u
Timeu itao kolumnu Hugha Sideyja o instituciji predsjednika drave. No Jeff nije bio rastre-
sen; ivo mu se fukalo za Sideyjevo blebetanje. Zapravo je bio usredotoeniji i svjesniji nego
to je bio ve neko due vrijeme. Stoga nije rekao ba nita nekoliko trenutaka; samo je buljio u
lane suze u Lindinim oima i razmiljao o stvarima koje su on i ona trebali uiniti.
Za poetak, trebali su se malo maknuti odavde, ukrcati se na avion koji bi ih odveo na neko
toplo i otmjeno mjesto na Jamajku, moda, ili Barbados. Nisu si priutili pravi odmor jo od
onog dugo planiranog, ali pomalo razoaravajueg, obilaska Europe prije pet godina. Jeff u
odmore nije ubrajao njihova godinja putovanja po Floridi da bi vidjeli njegove roditelje u Or-
landu i njezine u Boca Ratonu; to su bili posjeti sve daljoj prolosti i nita vie. Ne, ono to su
oni trebali bio je tjedan, mjesec dana na nekom dekadentno udaljenom otoku: voenje ljubavi
po nepreglednim, praznim plaama, a po noi zvuk reggae glazbe u zraku poput mirisa vrelog,
crvenog cvijea.
Pristojna kua bi takoer bila u redu, moda jedan od onih dostojanstvenih starih domova na
Upper Mountain Roadu u Montclairu pokraj kojih su se provezli tijekom toliko sjetnih nedjelja.
Ili kua na White Plainsima, u tudorskom stilu, s dvanaest soba, na Aveniji Ridgeway kraj tere-
na za golf. Nije da bi on elio poeti igrati golf; samo se inilo da bi onolika prostranstva zele-
nila bila mnogo ugodnija okolica od onih prilaza autocesti od Brooklvna do Queensa ili signal-
nih staza za slijetanje oko LaGuardije.
Takoer su trebali i dijete, iako je Linda vjerojatno osjeala taj nedostatak vie od njega. Jeff
je uvijek zamiljao njihovo nikad roeno dijete kao dijete od osam godina koje je preskoilo
sve zahtjeve djetinjstva a jo nije dostiglo patnje puberteta. Dobro dijete, ne preslatko ili prera-
no sazrelo. Djeak, djevojica, nije bilo vano; samo dijete, njezino i njegovo, koje bi zapitki-
valo smijena pitanja, sjedilo preblizu televizoru i pokazivalo traak razvoja vlastite osobnosti.
No djeteta nee biti; znali su da je to nemogue ve godinama, jo otkad je 1975. Linda pre-
trpjela izvanmaterninu trudnou. Takoer nee biti nikakve kue u Montclairu ili na White
Plainsima: Jeffov poloaj urednika vijesti na njujorkom radiju WFYI koji je emitirao samo
vijesti, zvuao je uglednije i unosnije nego to je zapravo bio. Moda se jo uspije prebaciti na
televiziju; no sa etrdeset tri godine, to se inilo sve vie i vie bezizglednim.
 Trebamo, trebamo... porazgovarati, mislio je. Pogledati jedno drugom ravno u oi i samo re-
i: Nije uspjelo. Nita od toga, ni ljubav, ni strast, ni slavni planovi. Sve se ispuhalo, i nikoga se
ne moe okriviti. Jednostavno se tako dogodilo.
No, naravno, nikad to ne bi uinili. To je bio glavni dio neuspjeha, injenica da su rijetko
govorili o viim potrebama i nikad nisu naeli temu razdirueg osjeaja nepotpunosti koji je
uvijek stajao izmeu njih.
Linda je nadlanicom obrisala nevanu suzu uzrokovanu lukom. Jesi li me uo, Jeff?
Da. uo sam te.
Ono to trebamo, rekla je gledajui u njegovu smjeru, no ne ba u njega, je novi zastor za
tu.
Po svoj prilici, to je bila razina potreba koje mu je ona eljela izraziti preko telefona prije
nego to je poeo umirati.
... Tucet jaja, vjerojatno bi tako zavrila reenicu ili, kutiju filtara za kavu.
Ali zato je on o svemu ovome razmiljao, pitao se. Umirao je, za ime Kristovo; ne bi li mu
posljednje misli trebale biti malo dublje, malo filozofskije? Ili moda ubrzana repriza najzna-
ajnijih trenutaka njegova ivota, etrdeset tri godine na Beta-Scanu. To je ono to proivljava-
ju ljudi kad se utapaju, zar ne?
Ovo i slii utapanju, mislio je dok su produene sekunde prolazile: uasan pritisak, beznadna
borba za dah, ljepljiva vlanost koja mu je natapala tijelo dok mu je slani znoj tekao u potocima
niz elo i pekao ga za oi.
Utapanje. Umiranje. Ne, sranje, ne, bila je to nestvarna rije, koja se upotrebljavala kad se
govorilo o cvijeu, kunim ljubimcima ili drugim ljudima. Starim ljudima, bolesnim ljudima.
Nesretnim ljudima.
Pao je licem na stol, a desni obraz mu se priljubio uz mapu s dokumentima koju je namjera-
vao prouiti kad ga je Linda nazvala. Pukotina u pritiskivau za papir zjapila je poput peine
pred jednim njegovim otvorenim okom; procjep u svijetu samom, nazupano ogledalo agonije
koja ga je iznutra razdirala. Kroz napuknuto staklo mogao je vidjeti svijetlee crvene brojeve na
digitalnom satu na polici za knjige:

1:06 PM OCT 1988

A onda vie nije bilo niega to je trebalo izbjei u tijeku razmiljanja jer je sam tijek raz-
miljanja ve bio zavrio.
Jeff nije mogao disati.
Naravno da nije mogao disati; bio je mrtav.
No ako je bio mrtav, zato je bio svjestan toga da ne moe disati? Ili bilo ega, kad smo ve
kod toga?
Okrenuo je glavu od zguvane deke i udahnuo. Ustajao, vlaan zrak, pun mirisa njegova vla-
stitog znojenja.
I tako, nije umro. Nekako ga ta spoznaja i nije oduevila, ba kao to mu njegova prijanja
pretpostavka da je mrtav nije uspjela utjerati strah u kosti.
Moda se potajno u sebi i razveselio kraju svog ivota. Ovako, sve e opet biti kao i prije:
nezadovoljstvo, depresivan gubitak ambicije i nade koji je ili uzrokovao ili bio uzrokovan neu-
spjehom njegova braka, nije se vie mogao sjetiti to je bilo prije.

Gurnuo je deku dalje od svog lica i utnuo zguvane plahte. Negdje u zamraenoj sobi svira-
la je glazba, jedva ujna. Stari hit: Da Doo Ron Ron, u izvedbi jednog od onih djevojakih sas-
tava pod producentskim vodstvom Phila Spectora.
Jeff je pipkajui traio prekida svjetiljke, potpuno dezorijentiran. Ili je bio u bolnikom
krevetu i oporavljao se od onoga to mu se dogodilo u uredu, ili je bio kod kue i budio se iz
sna koji je bio gori nego inae. Ruka mu je pronala lampu kraj kreveta i upalila je. Bio je u
maloj, neurednoj sobi, odjea i knjige bili su razasuti po podu i nasumce nabacani na dva susje-
dna stola sa stolicama. Nije to bila ni bolnica, ni njegova i Lindina spavaa soba, no svejedno
mu je nekako bila poznata.
Gola, nasmijeena ena uzvraala mu je pogled s velike fotografije zalijepljene na jednom
zidu. Duplerica iz Playboya, staromodna. Prsata brineta edno je leala potrbuke, na zranom
madracu krmene palube broda, a njezin crveno-bijeli tokasti bikini bio je zavezan za brodsku
ogradu. Sa svojom draesnom okruglom mornarskom kapom i paljivo zaeljanom tamnom
kosom koja je bila poprskana lakom, izrazito je sliila mladoj Jackie Kennedy.
Ostali zidovi, vidio je, bili su dekorirani u mladenakom stilu iz slinog doba: posteri borbi s
bikovima, velika fotografija crvenog Jaguara XK-E, stari omot ploe Davea Brubecka. Nad
jednim stolom bila je crveno-bijelo-plava zastava na kojoj je, slovima nainjenim od zvijezda i
pruga, pisalo: JEBE KOMUNIZAM. Jeff se nacerio kad je to vidio; ba takvu je bio naruio
iz Paul Krassnerovih tada okantnih malih novina, Realist, jo dok je bio na koledu, jo kad
Naglo se uspravi dok mu je pulsiralo u uima.
Ona stara svjetiljka sa savitljivim vratom na stolu najbliem vratima uvijek bi se odvojila od
postolja, kad god bi je pomaknuo, sjetio se. A onaj tepih kraj Martinova kreveta imao je veliku
krvavo-crvenu mrlju da, ba tamo jo odonda kad je Jeff provercao Judy Gordon na njihov
kat, a ona je poela plesati po sobi uz glazbu Driftersa i sruila bocu Chiantija.
Blaga zbunjenost koju je Jeff osjeao nakon to se probudio prerasla je u potpunu smetenost.
Zbacio je plahte, iziao iz kreveta i oteturao do jednog od stolova. Svog stola. Preao je pogle-
dom po naslaganim knjigama: Obrasci kulture, Odrastanje u Samoi, Demografska statistika.
Sociologija 101. Dr... kako? Danforth, Sanborn? U velikoj, pljesnivoj, staroj dvorani negdje u
dalekom krilu kampusa, u osam ujutro, uvijek su dorukovali nakon predavanja. Uzeo je Bene-
dictovu knjigu, prelistao je; neki odlomci bili su snano podcrtani, sa zabiljekama na margi-
nama pisanim njegovim vlastitim rukopisom.
... WQXI-jev izabrani hit tjedna, u izvedbi Crystalsa! Sljedea pjesma je za Bobbvja u Ma-
rietti, od Carol i Paule. Te zgodne cure samo ele Bobbvju dati do znanja, zajedno sa Chiffon-
sima, i njihovom pjesmom He's so fine1, to misle o njemu.
On je tako divan.
Jeff iskljui radio i obrie sloj znoja s ela. S nelagodom je primijetio daje imao potpunu
erekciju. Koliko mu se ve vremena nije tako digao a da nije ni pomislio na seks?
U redu, vrijeme je da se ovo raisti. Sigurno mu je netko smjestio posebno razraenu smica-
licu, no nije poznavao nikoga tko je radio neslane ale. ak i da jest, zato bi se itko ovoliko
namuio? One knjige s njegovim vlastitim zabiljekama bile su odavno baene i nitko ih ne bi
mogao tako precizno reproducirati.
Na njegovu stolu leao je i primjerak Newsweeka, s naslovnom priom o ostavci zapadno-
njemakog kancelara Konrada Adenauera. Datum na novinama bio je 6. svibnja 1963. Jeff je
nepomino zurio u brojeve, nadajui se da e mu neko razumno objanjenje pasti na pamet.
Nije.
Vrata sobe se otvore, a unutarnja kvaka lupi u ormar za knjige. Ba kao i uvijek.
Hej, kog vraga jo radi tu? Petnaest do jedanaest je. Mislio sam da ima ispit iz amerike
knjievnosti u deset.
Martin je stajao na vratima, s kolom u jednoj ruci i hrpom udbenika u drugoj. Martin Bai-
lev, Jeffov cimer s prve godine; njegov najbolji prijatelj tijekom cijelog studija i nekoliko godi-
na nakon njega.
Martin je poinio samoubojstvo 1981. netom nakon stoje zaredom doivio raspad braka i
bankrot.
I to e sad, upita Martin, pasti ispit?
 Jeff nijemo i zaprepateno odmjeri svog davno umrlog prijatelja: gusta crna kosa nije se po-
ela prorjeivati, lice neispresijeano borama, sjajne mladenake oi koje jo nisu vidjele bol o
kojoj bi mogle govoriti.
Hej, to ti je? Jesi li OK, Jeff? Ja... ne osjeam se dobro.
Martin se nasmije i baci knjige na svoj krevet. Meni pria! Sad znam zato me tata upozo-
rio da ne mijeam viski i burbon. Hej, dobra ti je bila ona mala kojoj si se sino upucavao u
Manuel'su; Judy bi te ubila da je bila tamo. Kako se zove?
Ahh...
Daj, nisi bio toliko pijan. Nazvat e je?
Jeff mu, iz oaja okrene lea. Postojalo je tisuu stvari koje je elio rei Martinu, ali nijedna
od njih ne bi imala vie smisla od ove lude situacije.
to je s tobom, ovjee? Izgleda stvarno sjebano. Ja, uh, trebam malo van. Trebam na
zrak. Martin mu se zbunjeno namrti. Da, valjda treba.
Jeff zgrabi hlae od kepera koje su bile nemarno baene na stolicu za njegovim stolom, za-
tim otvori ormar kraj svog kreveta i pronae bijelu koulju od indijskog pamuka i jaknu od
samta.
Svrati do ambulante. Reci im da ima gripu. Moda ti Garett dopusti da izae na ispit iz-
van roka.
Da, naravno. Jeff se urno obukao i navukao mokasinke. Poela ga je loviti slabost od
ubrzanog disanja i natjera se da die sporije.
Ne zaboravi na Birdse veeras, OK? Nai emo se s Paulom i Judy kod Dooley'sa u se-
dam, najprije emo neto prigristi.
Aha. Vidimo se. Jeff izie u hodnik i zatvori vrata za sobom. Naao je stepenice i sjurio
se niz tri kata, viknuvi povrno Ej! jednom od mladia kraj kojeg je proao, a koji ga je bio
zazvao.
Predvorje je bilo isto kakvo mu je ostalo u sjeanju: soba s televizorom na desnoj strani, sada
prazna, ali uvijek krcata kad bi se gledale utakmice ili snimke iz svemira; grupica djevojaka
koje su hihotale ekale su svoje mladie na podnoju stepenica jer im je pristup do spavaonice
bio zabranjen; aparati za kolu nasuprot oglasnim ploama gdje su studenti lijepili obavijesti o
prodaji auta, potranji stanova, ili zajednikoj vonji do Macona, Savannaha ili Floride.
Vani su stabla vujeg drena bila u punom cvatu i proimala su fakultetsko zemljite ruias-
tobijelim arom, koji kao da se odbijao od istog bijelog mramora dostojanstvenih grko-
rimskih graevina. Bio je to Emory, bez sumnje: najpromiljeniji pothvat Juga da stvori sveui-
lite u klasinom Ivy League stilu, sveuilite koje bi regija mogla zvati svojim vlastitim. Smi-
ljena svevremenost arhitekture nije pruala nikakve vremenske odrednice; dok je trao kroz
etverokutno, zgradama okrueno dvorite, kraj knjinice i upravne zgrade, Jeff je shvatio da bi
ovo mogla biti 1963., ali isto tako i 1988. Nije bilo sigurnih znakova, ak ni u stilu odijevanja
ili kratkim frizurama studenata koji su lagano i lijeno etali travnatim prostranstvima. Moda
mladih u osamdesetima, ako se izuzme postapokaliptini punk stil, prividno se nije razlikovala
od one iz njegovih ranih studentskih dana.
Boe, koliko je samo vremena proveo na ovom kampusu, koliko se snova ovdje rodilo, a ni-
kad se nisu ispunili... Tamo je stajao onaj mosti koji je vodio do zgrade za vjeronauk; koliko li
je puta tamo etao s Judy Gordon? A tamo, kraj zgrade za psihologiju, tamo bi se za ruak nala-
zio s Gail Benson gotovo svaki dan na pretposljednjoj godini: njegova prva, i posljednja, stvar-
no bliska platonska veza sa enom. Zato nije vie nauio iz poznanstva s Gail? Kako se dogo-
dilo da je tako jako i ba u svakom pogledu odstupio od planova i tenji koje su se rodile na
ovim umirujuim zelenim travnjacima i ovim plemenitim graevinama?
Jeff je bio pretrao i vie od kilometar i pol kad je stigao do glavnog ulaza u kampus, te je
oekivao da e ostati bez daha, ali nije. Stajao je na malenom breuljku ispod crkve Glenn Me-
morial i gledao dolje na cestu North Decatur i Emory Village, malu poslovnu etvrt koja je slu-
ila fakultetu.
Red duana s odjeom i knjiara izgledao je vie-manje poznato. Jedan duan posebno, Hor-
tonova drogerija, donio mu je val uspomena: mogao je u mislima vidjeti stalke za asopise,
dugu bijelu spravu za toenje sode, separee u crvenoj koi sa zasebnim stereo duboksima.
Mogao je vidjeti svjee, mlado lice Judy Gordon za stolom u jednom od tih separea, mogao je
udahnuti miris njezine iste, plave kose.
Protresao je glavom i usredotoio se na prizor pred sobom. I opet se nije moglo sigurno us-
tvrditi koja je bila godina; nije bio u Atlanti jo od Associated Pressove konferencije o teroriz-
mu i medijima 1983., a nije se bio vraao na fakultet Emory jo od...
Isuse, vjerojatno godinu-dvije nakon to je diplomirao. Nije nikako mogao znati jesu li svi
oni duani dolje ostali isti ili su ih zamijenile visoke graevine, moda i trgovaki centar.
Auti, to je bila jedna stvar; sad kad je to zamijetio, shvatio je da u vidokrugu nema ni jednog
Nissana ili Toyote dolje na ulici. Nita osim starijih modela, veinu automobila inili su veliki
strojevi iz Detroita, pravi gutai benzina. A stariji modeli, uvidio je, nije znailo samo dizajn
iz ranih ezdesetih. Bilo je mnotvo mrcina sa zvjerskim perajama koje su kruile uokolo ti su
potjecali jo iz pedesetih, no naravno, bilo bi isto toliko estogodinjih i osmogodinjih auto-
mobila na ulicama 1963., kao i 1988.
Ipak, jo nita za zakljuak; ak se ve poeo pitati nije li onaj kratki susret s Martinom u
sobi u domu naposljetku bio samo neobino realistian san, san usred kojeg se probudio. inje-
nica da je on sad budan i u Atlanti vie nije bila upitna. Moda se oblio pokuavajui zaboraviti
turoban nered, kakvim mu je ivot postao, pa je ovamo neplanirano doletio nekakvim pononim
letom u nostalgiju. injenica da su prevladavali stari automobili mogla bi lako biti sluajnost.
Svakog e se asa netko provesti u jednoj od onih malih japanskih kutija koje je tako navikao
svuda vidjeti.
Postojao je jednostavan nain da se ovo jednom zasvagda razrijei. Potrao je dugim kora-
cima do stajalita taksija na Decatur Roadu i uao u prvi od tri plavo-bijela taksija. Voza je bio
mlad, moda je tek diplomirao.
Kamo, prijatelju?
Hotel Peachtree Plaa, ree mu Jeff.
Molim?
Hotel Peachtree Plaa, u centru.
Mislim da ne znam za taj. Imate adresu?
Kriste, ti dananji taksisti. Nisu li oni trebali poloiti nekakav test, upamtiti plan grada i
znamenitosti?
Znate gdje je Regency, ne? Hotel Hyatt? A, da, da. Tamo hoete? Dovoljno blizu.
Moe, prijatelju.
Voza se uputio nekoliko blokova juno i zatim skrenuo desno na Aveniju Ponce DeLeon.
Jeff posegne rukom u dep na boku, shvativi odjednom da moda u ovim nepoznatim hlaama
uope nema novca, no tamo je bio iznoeni smei novanik, i to ne njegov.
U njemu je bilo novca dvije dvadesetice, petica i nekoliko jedinica tako da se barem nee
morati brinuti za plaanje taksija.
Nadoknadit e novac komu god je pripadao kad vrati novanik, zajedno s ovom starom odje-
om koju je pokupio od... gdje? Od koga?
Otvorio je jedan od pregradaka u novaniku, traei odgovore. Pronaao je studentsku iden-
tifikacijsku karticu sveuilita Emory, na ime Jeffrey L. Winston. Iskaznica za knjinicu, tako-
er na njegovo ime. Raun iz kemijske istionice na Decaturu. Savijenu papirnatu salvetu sa
enskim imenom, Cindy, te brojem telefona. Fotografiju svojih roditelja kako stoje pred starom
kuom u Orlandu, kuom u kojoj su ivjeli prije nego to mu se otac razbolio. Fotografija u boji
Judy Gordon kako se smije i baca grudu snijega, sa svojim bolno mladim i zanosnim licem ob-
rubljenim bijelim krznenim ovratnikom, preokrenutim tako da titi od hladnoe. I floridsku vo-
zaku dozvolu Jeffreyja Lamara Winstona, s rokom valjanosti do 27. veljae 1965.

Jeff je sjedio sam za stolom za dvoje u Polaris-baru iji je oblik nalikovao na svemirski brod
izvanzemaljaca na samom vrhu hotela Hyatt Regency i gledao kako ogoljele siluete nebodera u
Atlanti krue pokraj njega svakih etrdeset pet minuta. Taksist ipak nije bio neznalica: valjkasti
Peachtree Plaa od svojih sedamdeset katova nije ni postojao. Nije bilo takoer ni tornjeva
Omni Internationala, sive, kamene, gromadne zgrade Georgia Pacifica, ni velike crne kockaste
Equitableove zgrade. Najdominantnija zgrada u itavom centru Atlante bila je ova, sa svojim
nadaleko kopiranim visokim predvorjem s ostakljenim krovom. Meutim, kratak razgovor s
konobaricom pojasnio mu je da je hotel nov i zasada jedinstven.
Najtei je trenutak bio kad je Jeff pogledao u ogledalo iza anka. Namjerno je to uinio, jer
je dosad ve postao potpuno siguran u ono to e ugledati, no svejedno je bio okiran kad se
suoio sa svojim blijedim, goljavim, osamnaestogodinjim odrazom.
Objektivno gledajui, djeak u ogledalu izgledao je neto zrelije od toga: rijetko je imao
problema s naruivanjem alkohola u toj dobi, pa ni sad s konobaricom, no Jeff je bio svjestan
da je to samo privid uzrokovan njegovom visinom i duboko usaenim oima. U njegovu vlasti-
tom umu, slika u ogledalu bila je slika neiskusnog i jo neranjenog mladia.
A taj mladi bio je on sam. Ne u sjeanju, ve ovdje i sad: ove ruke bez bora kojima je drao
svoje pie, ove oi kojima je vidio jasno i otro.
Spreman za jo jedno pie, duo?
Konobarica mu se draesno smjekala jarkocrvenim usnama, iznad kojih su bile oi teko
namazane makarom i zastarjela natapirana frizura. Nosila je futuristiki kostim, mini suk-
nju koja se presijavala u nijansama plave boje, kroja koji e mlade djevojke posvuda nositi za
dvije-tri godine.
Za dvije-tri godine odsada. Rane ezdesete. Isuse Kriste.
Vie nije mogao poricati ono to se dogodilo, niti se mogao nadati razumnom objanjenju.
Bio je umirao od sranog udara, no preivio je; bio je u svom uredu 1988., a sada je... ovdje.
Atlanta, 1963.
Jeff je bezuspjeno traio objanjenje, neto to bi imalo barem trunku smisla. Kao adoles-
cent, bio je proitao poprilian broj knjiga znanstvene fantastike, no njegova trenutana situaci-
ja nije sliila ni jednom scenariju o putovanjima kroz vrijeme s kojima se dosad susretao. Nije
bilo ni stroja ni znanstvenika, ludog ili bilo kakvog drugog; a za razliku od likova iz romana
koje je tako zduno itao, njegovo tijelo se regeneriralo u svoje mladenako stanje. Kao da je
njegova svijest sama skoila unazad kroz vrijeme i prebrisala njegovu prijanju svijest kako bi
se nastanila u njegovu osamnaestogodinjem tijelu.
Onda, je li pobjegao od smrti ili joj se samo izmaknuo? Je li u nekom alternativnom tijeku
budueg vremena bilo njegovo beivotno tijelo u njujorkoj mrtvanici, je li ga rezao i secirao
skalpel nekog patologa?
Moda je bio u komi: beznadnost se okrenula u imaginarni novi ivot po naredbi opustoe-
nog, umirueg mozga. A opet, a opet...
Duo? upita ga konobarica. eli da ti dotoim ili ne?
Ja, ovaj, mislim da u umjesto toga popiti alicu kave, ako je to u redu.
Normalna stvar. Moda irsku kavu?
Ne, samo obinu. Malo laga, bez eera.
Djevojka iz prolosti donese mu kavu, a Jeff se zagleda u ratrkana svjetla poluizgraenog
grada, koja su se palila kako je nebo tamnjelo. Sunce je zamaklo pod brda crvene ilovae koja
su se irila prema Alabami, prema godinama dalekosenih i kaotinih promjena, tragedija i
snova.
 Vrela kava opekla mu je usne, te ih on rashladi gutljajem ledene vode. Svijet izvan ovih pro-
zora nije bio san; bio je toliko solidan koliko i nevin, toliko stvaran koliko i slijepo optimisti-
an.
Proljee 1963.
Postojalo je toliko mnogo novih mogunosti.

2.
Jeff je ostatak veeri proveo hodajui ulicama u centru Atlante, oiju i uiju pripremljenih za
svaku nijansu nanovo stvorene prolosti: znakove na kojima je pisalo Bijelci i Obojeni
na javnim zahodima, ene koje su nosile eire i rukavice, oglas u izlogu putnike agencije za
putovanje brodom Queen Mary do Europe, cigaretu u rukama gotovo svakog ovjeka kraj kojeg
bi proao. Jeff nije ogladnio do poslije jedanaest sati, a tada je otiao na hamburger i pivo u
mali lokal blizu Five Pointsa. Mislio je da se mutno sjea ovog neuglednog lokala s rotiljem od
prije dvadeset pet godina, kao mjesta gdje bi tu i tamo otiao s Judy na zalogaj poslije kina; no
dosad je ve postao toliko zbunjen, toliko iscrpljen beskrajnom poplavom novih, a istovremeno
starih, znamenitosti i mjesta, tako da vie nije mogao biti siguran. Svako proelje duana, lice
svakog prolaznika-stranca, postalo je toliko uznemirujue poznato, iako je bio svjestan da se ne
moe sjeati svega to je vidio. Izgubio je sposobnost razvrstavanja lanih uspomena od onih
koje su nesumnjivo bile stvarne.
Oajno mu je trebalo malo sna, da nakratko iskljui misli i da se moda opet probudi u svije-
tu koji je napustio, iako je znao da je to
uzaludna nada. Ono to je elio najvie od svega bila je anonimna, bezvremenska hotelska
soba iz koje se ne vide drugaije siluete visokih zgrada, bez radija ili televizije koji bi ga pod-
sjeali na stvari koje su se dogodile; no nije imao dovoljno novca i, naravno, bio je bez ikakve
kreditne kartice. Bez izgleda da prespava u Piedmont Parku, Jeff nije imao drugog izbora nego
da se vrati u Emory, u svoju sobu u domu. Moda Martin ve spava.
Nije spavao. Jeffov cimer bio je potpuno budan i sjedio je za stolom prelistavajui asopis
High Fidelity. Smireno je podigao pogled i odloio asopis dok je Jeff ulazio u sobu.
Dakle, ree Martin, gdje si ti, k vragu? U gradu. Samo sam etao uokolo.
Nisi mogao nai vremena da se samo proee kraj Dooley'sa, ha? Ili moda ak da se do-
ee do Foxova kina? Zamalo smo propustili prvi dio prokletog filma, ekajui tebe.
ao mi je, ja... nije mi se dalo. Ne veeras.
Mogao si mi bar ostaviti jebenu poruku ili neto. ak nisi ni nazvao Judy, za ime Kristovo.
Poludjela je od brige to ti se dogodilo.
uj, stvarno sam strgan. Sad mi se ba i ne razgovara, u redu?
Martin se sarkastino nasmije. Bolje ti je da ti se sutra razgovara ako eli ponovno vidjeti
Judy. Raspizdit e se kao nitko iv kad otkrije da nisi mrtav.
Jeff je snivao o umiranju, pa se probudio, da bi se opet naao u istoj sobi u studentskom do-
mu. Nita se nije promijenilo. Martin je otiao, vjerojatno na predavanje; no bila je subota ujut-
ro, sjeti se Jeff. Je li bilo predavanja subotom? Nije bio siguran.
U svakom sluaju, bio je sam u sobi, te je iskoristio tu privatnost da malo nasumce provrlja
po svom stolu i ormaru. Knjige su mu sve bile poznate: Bez greke, Stvaranje Predsjednika
1960., Putovanja s Charleyjem. Ploe, u svojim novim, neizblijedjelim i neizguvanim koulji-
cama, prizvale su mu stotinu multiosjetilnih slika dana i noi koje je proveo sluajui tu glazbu:
Stan Getz i Joao Gilberto, the Kingston Trio, Jimmy Witherspoon, i jo tuceti ostalih, od kojih
je veinu odonda bio izgubio ili su se izlizale.
 Jeff ukljui Harman-Kardonovu liniju koju su mu roditelji darovali jednog Boia, stavi De-
safinado, te nastavi kopati po stvarima svoje mladosti: vjealicama na kojima su visjele hlae s
manetom i sportske jakne Botany 500, teniski trofej koji je zaradio u privatnom internatu blizu
Richmonda, u koji je iao prije Emoryja, kolekcija aa s natpisom Hurricane iz Pat O'Brien'sa1
u New Orleansu umotanih u papirne rupie, uredno sloene hrpe Playboya i Roguea.
Pronaao je kutiju pisama i fotografija, izvukao je i sjeo na krevet da proui sadraj. Bilo je
tamo njegovih fotografija dok je bio dijete, amaterske fotografije djevojaka ijih se imena nije
mogao sjetiti, nekoliko serija fotografija iz kabina za ekspresno fotografiranje na kojima je pra-
vio grimase... i maleni fascikl pun obiteljskih fotografija, njegovi majka i otac i mlaa sestra na
pikniku, na plai, oko boinog drvca.
Nagonski, on izvadi aku sitnia iz depa, nae telefonsku govornicu u hodniku i od infor-
macijskog servisa u Orlandu dobije davno zaboravljeni broj svojih roditelja.
Halo? ree njegova majka odsutnim tonom koji se samo poveavao kako su godine pro-
lazile.
Majko? ree on nesigurno.
Jeff! Glas joj je bio priguen na trenutak dok je okretala glavu od slualice. Dragi, javi
se u kuhinji. Jeff je! Zatim, opet jasno i razgovijetno: A sad, to ti je s tim 'majko'? Misli da
postaje prestar da me zove mama, je li tako?
Nije tako nazvao svoju majku jo od svojih kasnih dvadesetih. Kako kako ste? upita
on.
Drugaije otkad si otiao, to zna; no stalno neto radimo. Proli tjedan smo otili u Titus-
ville na pecanje. Otac ti je ulovio ribu od petnaest kilograma. Voljela bih da ti mogu malo pos-
lati, to je neto najmeke to si ikada kuao. Imamo je dosta u zamrzivau, za tebe, ali nee biti
ba ista kao kad je bila svjea.
Njezine rijei donijele su mu nalet slabo povezanih uspomena: ljetni vikendi na ujakovu
brodu na Atlantiku, suneva svjetlost koja blijeti na ulatenoj palubi dok tamna linija kumulo-
nimbusa lebdi nad obzorom... troni mali gradovi Titusville i Cocoa Beach prije velike invazije
NASA-e... veliki bijeli zamrziva u garai kod kue, pun odrezaka i ribe, a nad njim police s
kutijama punim njegovih starih stripova i Heinleinovih romana...
Jeff? Jo si na liniji?
A, da. Oprosti... mama. Samo sam na trenutak zaboravio zbog ega sam nazvao.
Pa, duo, zna da ti nikad ne treba razlog da...
Zauo se klik iz slualice i on zauje glas svog oca. Pa mi o vuku...! Ba smo razgovarali o
tebi, zar ne, draga?
Tono, ree Jeffova majka. Prije manje od pet minuta, govorila sam mu koliko se ve
dugo nisi javio.
Jeffu nije bilo jasno govori li ona o tjednima ili mjesecima, niti je elio pitati. Bok, tata, re-
e brzo. ujem da si ulovio mrcinu od ribe.
Hej, trebao si biti tamo. Otac mu se nasmijao. Budu nije cijeli dan nita zagrizlo, a je-
dino to je Janet ulovila bila je izgorena koa od sunca. Jo se ljuti izgleda poput prekuhanog
kampa!
Jeff se u magli sjetio imena koja su pripadala jednom od parova s kojima su se njegovi rodi-
telji druili, no nije se mogao sjetiti njihovih lica. Zaprepastilo ga je to kako su mu roditelji
zvuali tako vitalno i puni energije. Otac mu je obolio od emfizema plua 1982., i otada je ri-
jetko izlazio iz kue. Samo uz napor Jeff ga je mogao zamisliti vani, na oceanu, kako se bori s
monom ribom iz dubokih voda, i s Pali Mali cigaretom u kutu usana, smoenom od prskanja

1
Pat O'Brien's, bar u New Orleansu gdje slue svoje glasovito pie Hurricane, zaslaeni
burbon s ledom, zainjen i garniran metvicom.
morske vode. Zapravo, Jeff pomisli tupo, njegovi roditelji su sad stari ba kao i on odnosno
kao to je on juer bio.
O, ree njegova majka, srela sam Barbaru neki dan. Dobro joj ide na Rollinsu, i rekla mi
je da ti poruim da je Cappy sredio onaj svoj problem.
Hvala, ree Jeff. Sljedei put kad je vidi, reci joj da mije drago to to ujem.
Jo izlazi s onom malom Judy? upita njegova majka. Ona slika koju si nam poslao ta-
ko je slatka, jedva ekamo da je upoznamo. Kako je ona?
Dobro, ree on okoliajui, polako alei to je uope nazvao. Kako je Chevrolet? umi-
jea se njegov otac. Jo juri kao i prije? Isuse, Jeff godinama nije razmiljao o tom starom
autu.
Auto je OK, tata. To je bila pretpostavka. Nije ak znao ni gdje bi auto mogao biti parki-
ran. Stara dimna zvijer bila je oev poklon za maturu, a vozio ga je dok mu nije napokon krepao
tijekom posljednje godine na Emoryju.
Kako ocjene? Onaj ispit na koji si se alio, onaj... Zna, onaj za koji si nam proli tjedan
rekao da se mui s njim. Sto je to bilo, zapravo?
Proli tjedan? Aha... ispit iz povijesti. Polagao sam ga. Nisu ga jo ocijenili.
Ne, ne, nije bila povijest. Rekao si da je to neka engleska knjievnost, ili to?
Djeji glas se najednom umijea u liniju, uzbueno brbljajui. Jeff se strese i shvati da je to
dijete njegova sestra ena koja je proivjela dva razvoda, koja je imala ker koja je upravo
krenula u srednju kolu. Dirnuo ga je ovaj zanos devetogodinjeg djeteta. Glas njegove sestre
bio je utjelovljenje izgubljene nevinosti, vremena koje se estoko okrenulo protiv sebe.
Razgovor s obitelji polako mu je postajao teak, uznemirujui. Ubrzano ga je priveo kraju i
obeao da e ih nazvati za koji dan. Kad je prekinuo, elo mu je bilo vlano od hladnog znoja, a
grlo suho. Spustio se stepenicama do predvorja, kupio kolu za etvrt dolara i iskapio je u tri
duga gutljaja. Netko je bio u sobi s televizorom i gledao Nebeskog kralja.
Jeff prekopa po drugom depu i izvadi prsten za kljueve. Jedan od est kljueva bio je za
sobu u domu, tog je koristio prole noi kako bi se vratio u sobu; bila su tamo jo i tri druga
kljua koja nije prepoznao, te dva na kojima se jasno vidjelo da su to General Motorsovi klju-
evi od paljenja i prtljanika.
Iziao je van i zakiljio od jarkog sunanog sjaja Georgije. Oko kampusa se osjeao duh vi-
kenda, neko osobito, lijeno spokojstvo
koje je Jeff odmah prepoznao. Znao je da sad u kuicama studentskih bratovtina, novaci
pod obvezom metu, iste i vjeaju ukrase od papirmaea za zabave u subotu naveer; djevojke u
Harris Hallu i neimenovanom novom enskom domu eu okolo u bermudama i sandalama i
ekaju svoje mladie da ih pokupe i odvezu do Soap Creeka ili Stone Mountaina. S lijeve strane
Jeff je mogao uti pjevanje kadenci s vojne vjebe asnike kole ratnog zrakoplovstva, pjeva-
nje u kojem se nije nazirala ironija ili prosvjed. Nitko se nije igrao frizbijem na travi; nikakav
miris marihuane nije visio u zraku. Ovdanji studenti nisu si mogli predstaviti promjene koje e
svijet pretrpjeti.
Preao je pogledom preko parkiralita ispred Longstreet Halla i potraio svoj plavo-bijeli
Chevrolet iz '58. Nigdje ga nije bilo. Proao je Pierce Driveom, a zatim u irokom luku zaokre-
nuo ulicom Arkwright, uz Dobbs Hali, te iza druge grupe mukih domova; ni tamo nije bilo
auta.
Dok je hodao Clifton Roadom, Jeff je ponovno uo izlajane zapovijedi i rutinske, mehanike
odgovore s polja asnike kole. Od tih zvukova neto mu je proradilo u glavi, te on skrene
ulijevo preko mostia nasuprot poti, a zatim otklipe cestom uz zgradu medicinskog bratstva
Fi Hi. Ovdje je zavravao fakultetski posjed, a blok dalje je pronaao svoj auto. Bio je bruco,
tako da nije mogao dobiti parkiralinu naljepnicu sve do sljedee jeseni; ovu prvu godinu mo-
rao je parkirati izvan slubene granice kampusa. ak i uz to, na vjetrobranu je bila kazna. Tre-
bao je ujutro pomaknuti auto, sudei po satovima napisanim na znaku iznad njega.
 Sjeo je za volan a osjeaj i miris auta izazvao mu je vrtoglav niz reakcija. Proveo je stotine,
moda i tisue sati u ovom poderanom sjedalu: u drive-in kinima i restoranima s Judy, na puto-
vanjima s Martinom ili drugim prijateljima, ili sam do Chicaga, Floride, jednom ak i do
Mexico Cityja. U ovom je autu preao iz adolescencije u odraslu dob, vie nego u bilo kojoj
sobi u domu, stanu ili gradu. Vodio je ljubav u njemu, pio je u njemu, vozio ga na prerani pog-
reb svog omiljenog ujaka, koristio njegov temperamentni a opet moni V-8 motor da izrazi lju-
tnju, slavljenje, depresiju, dosadu, kajanje. Nikad nije dao ime autu, mislio je da je to djetinjas-
to; no sad je shvatio koliko mu je taj stroj znaio, koliko su se temeljito poklapali njegov identi-
tet i vrckasta osobnost tog starog Chewja.
Jeff stavi klju u bravu i okrene ga. Motor se jedanput zakalje, a zatim zatutnji u ivot. Ok-
renuo je auto i iz Clifton Roada skrenuo desno, uz poluizgraenu gromadu od zgrade Centra za
zarazne bolesti.
U osamdesetima ime zgrade e se promijeniti u Centar za kontrolu bolesti2, i mjesto e pos-
tati svjetski poznato zbog svojih prouavanja zastraujuih poasti budunosti, poput Legionar-
ske bolesti i AIDS-a.
Budunost: odvratne kuge, revolucija u seksualnim stavovima provedena, a onda izokrenuta,
trijumf i tragedija u svemiru, gradske ulice pune pankera prozirnih pogleda, u koi, lancima i
iljcima ruiaste kose, smrtonosne zrake u orbiti oko zagaene Zemlje koja se gui... Kriste,
Jeff pomisli i uzdrhti, s ovog stajalita, njegov svijet izgledao je poput najvee znanstveno-
fantastine none more. Na vie naina stvarnost na koju je navikao imala je vie zajednikog s
filmovima poput Istrebljivaa nego sa sunanom bezazlenou rane 1963.
Ukljuio je radio: pucketajui srednji val, bez ijedne stereofrekvencije na birau postaja.
Ruby and the Romantics su mu sentimentalno pjevuili Our Day Will Come3, a Jeff se glasno
nasmijao.
Skrenuo je lijevo iz Briarcliff Roada i besciljno vozio sjenovitim stambenim etvrtima zapa-
dno od kampusa. Nakon puteljka, ulica je postala Avenija Moreland i on je nastavio voziti, pro-
avi Inman Park i dravnu kaznionicu gdje je svoje odleao i Al Capone. Znakovi s nazivima
ulica su nestali i bio je na autocesti Macon, gdje se uputio prema jugu.
Radio mu je pravio drutvo svojom beskrajnom bujicom hitova iz vremena prije Beatlesa:
Surfin' USA, I Will Follow Him, Puff, the Magic Dragon. Jeff je pjevao uz svaku melodiju,
pretvarajui se da slua postaju sa starim hitovima. Sve to treba uiniti je da pritisne drugi
gumb, rekao je sam sebi, i ut e Springsteena ili Princea, moda i jazz postaju koja e putati
posljednjeg Pata Methenvja sa CD-a. Naposljetku se signal izgubio, kao i njegova fantazija.
Nije mogao nai nita na cijeloj skali frekvencija osim jo staromodne glazbe. ak i countrv
postaje nikad nisu ule za Willieja ili Waylona; samo su putale Ernesta Tubbsa i Hanka
Williamsa, bez ijednog otpadnika u cijelom oporu.
Ispred McDonougha proao je pokraj ulinog tanda na kojem su se prodavale breskve i lu-
benice. On i Martin bili su stali ba kraj jednog ovakvog tijekom jednog od njihovih putovanja
po Floridi, uglavnom zbog dugonoge farmerske djevojke u bijelim kratkim hlaama koja je
prodavala voe. Imala je velikog njemakog ovara kraj sebe, i nakon nekoliko besmislenih
reenica tipa mi deki iz grada razgovaramo s curom sa sela, on i Martin kupili su od nje pu-
nu koaru bresaka. ak nisu ni eljeli proklete breskve, pozlilo im je od njihova mirisa nakon
kojih pedeset kilometara, te su ih poeli koristiti za gaanje prometnih znakova, glupavo i ved-
ro kliui kad god bi uli pljas kao rezultat uspjenog bacanja.
Bilo je to, kad, u ljeto '64. ili '65.? Za godinu ili dvije. to se tie sadanjice, Martin i on nisu
otili na to putovanje, nisu kupili one breskve i nisu njima zamrljali i udubili pola znakova og-
ranienja brzine odavde do Valdoste. Pa to je onda sad to znailo? Ako Jeff jo bude u ovoj
neobjanjivo rekonstruiranoj prolosti kada i taj lipanjski dan ponovno osvane, hoe li opet ii
2
Eng. - CDC, prije Communicable Disease Center, danas Center for Disease Control.
3
I na e dan osvanuti.
na isto to putovanje, priati iste viceve s Martinom, bacati iste one zrele breskve na iste prome-
tne znakove? A ako ne bude, ako ostane u Atlanti taj tjedan, ili ako jednostavno proe pokraj
one djevojke s nogama i breskvama... to onda s njegovom uspomenom o tom dogaaju? Odak-
le je dola i to bi joj se dogodilo?
U jednom smislu, on je ponovno proivljavao svoj ivot, ponovno ga putajui kao na vide-
ovrpci; a opet se nije inilo da je ogranien onime to se dogodilo prije, ne u potpunosti. Koliko
je bio u mogunosti rei, stigao je na ovu toku svog ivota sa svim identinim potankostima
upisao se na Emory, dijelio sobu s Martinom, iao na ista predavanja na koja je iao etvrtinu
stoljea prije no u ova dvadeset etiri sata otkad se ponovno probudio ovdje, ve je poeo
polako i jedva zamjetljivo skretati s putova koje je prvobitno slijedio.
Ostavljanje Judy da eka prole noi to je bila najvea i najoiglednija promjena; iako nee
nuno ovako ili onako utjecati na bilo to, dugorono gledajui. Hodali su samo jo kojih est
ili osam mjeseci, prisjetio se, do oko sljedeeg Boia. Ostavila ga je zbog starijeg ovjeka,
sjetio se sa smijekom, zbog studenta tree godine medicine u Tulaneu. Jeff je nekoliko tjedana
bio povrijeen i deprimiran, a onda je poeo izlaziti s nizom drugih djevojaka: jedno vrijeme s
mravom brinetom zvanom Margaret, zatim s jednom tamnokosom ije je ime poinjalo sa D ili
sa V, zatim s plavuom koja je mogla jezikom svezati peteljku trenje u vor. Nije upoznao
Lindu, enu s kojom e se vjenati, dok nije zavrio fakultet i poeo raditi na radiopostaji u
West Palm Beachu. Ona je studirala na sveuilitu Florida Atlantic. Sreli su se na plai u Boca
Ra tonu...
Isuse, gdje je Linda sad? Dvije godine mlada od njega, jo je u srednjoj koli i ivi s rodite-
ljima. Imao je naglu potrebu da je nazove, moda i da nastavi voziti prema jugu do Boca Rato-
na da je vidi, daje sretne...
Ne, to ne bi bilo dobro. Bilo bi preudno. Takvo neto moglo bi imati opasne dalekosene
posljedice, moglo bi stvoriti neki uasan paradoks.
Ili ne bi? Je li se stvarno trebao brinuti o paradoksima, o staroj ideji ubijanja-vlastitog-djeda?
To moda uope nije bio problem u njegovu sluaju. Nije bio doljak koji luta uokolo ovim
vremenom i boji se susreta sa samim sobom u mlaoj dobi; on je zapravo bio taj mlai on, bitni
i sastavni dio tkanja ovog svijeta. Samo je njegov um bio dio budunosti a budunost je pos-
tojala samo u njegovu umu.
Jeff se morao maknuti s ceste i stati na nekoliko minuta, s glavom u rukama dok je razmi-
ljao o dubljem znaenju svega toga. Ve se pitao ne halucinira li moda ovaj povratak u pro-
lost. No to ako je istina bila upravo obratna, to ako se ispostavi da je cijela kompleksna struk-
tura sljedea dva i pol desetljea sve od pada Saigona do new wave rock glazbe i osobnih
raunala zapravo nekakva fikcija koja je uskoila u njegovu glavu preko noi, ovdje u stvar-
nom svijetu 1963., koji zapravo nikad nije ni napustio? To je imalo isto toliko smisla, a moda i
vie, koliko i bilo kakvo alternativno objanjenje koje se tie putovanja kroz vrijeme, ivota
poslije smrti ili pomijeanih dimenzija.
Jeff ponovno upali Chevy i vrati se na dvotranu cestu US 23. Locust Grove, Jenkinsburg,
Jackson. Troni i pospani gradii provincijske Georgije prolazili su kraj njega poput scena iz
filmova nastalih u vrijeme velike ekonomske krize. Moda ga je to privuklo da ode na ovu bes-
ciljnu vonju, razmiljao je: bezvremenost prirode izvan Atlante, potpuni nedostatak znakova
koja je godina ili desetljee. Klimave tale s natpisima Isus spaava, napisanim masivnim
slovima, krnji slogani na ostacima znakova Burma Shavea uz autocestu, stari crnac koji vodi
mazgu... ak se i Atlanta iz 1963. inila futuristikom u usporedbi s ovim.
Kod Pope's Ferryja, sjeverno od Macona, stao je na benzinskoj crpki s malom trgovinom s
osnovnim potreptinama. Bez samoposluivanja, bez bezolovnog goriva; Gulf Premium za tri-
deset tri centa po galonu, obini za dvadeset sedam. Rekao je klincu koji je radio vani da ga
napuni Premiumom i provjeri ulje, te da doda dvije etvrtine galona ako ga ima premalo.
 Kupio je nekoliko Slim Jim cigareta i limenku piva Pabst u trgovini i bezuspjeno grebao po
poklopcu trenutak ili dva prije nego to je shvatio da nema prstena za otvaranje. Sigurno si
strano edan, duo. Starica za blagajnom je zahihotala. Pokuava rastrgat' tu limenku go-
lim rukama!
Jeff se plaho nasmijei. ena mu pokae otvara koji je visio na uzici kraj blagajne, te on
probije dvije rupe u obliku slova V na poklopcu limenke. Djeak sa crpke povie kroz otrcana
vrata s mreom: Izgleda da trebate oko tri etvrtine ulja, gospon!
Dobro, nalij koliko god treba. I provjeri remenje na ventilatoru, 'oe?
Jeff povue dug gutljaj piva i izabere asopis sa stalka. Bio je tamo lanak o novoj pomami
pop-arta: Lichtensteinova golema uveavanja stripovskih tabli, Oldenburgovi veliki, mlitavi,
plastini hamburgeri. Smijeno, pomislio bi da se sve to dogodilo kasnije, '65. ili '66. Zar je
pronaao nesuglasnost? Je li ovaj svijet ve bio pomalo drugaiji od onog za kojeg je mislio da
ga poznaje?
Morao je porazgovarati s nekim. Martin bi sve to pretvorio u veliku alu, a roditelji bi se za-
brinuli za njegovo mentalno zdravlje. Moda je to bilo to; moda je trebao posjetiti psihia.
Lijenik bi ga barem posluao i drao razgovor u tajnosti; no takav bi susret sa sobom nosio
neizreenu pretpostavku psihikog problema, elju da ga se izlijei od neega.
Ne, stvarno nije bilo nikoga s kim bi mogao o ovom prodiskutirati, ne otvoreno. No nije mo-
gao jednostavno izbjegavati sve iz straha da bi mu moglo izletjeti; to bi se vjerojatno inilo u-
dnijim od bilo kakvog anakronistikog lapsusa koji bi mu se omaknuo. A postajao je usamljen,
k vragu. ak i ako nije mogao rei istinu, ili to je god ve mislio da je istina, trebala mu je ut-
jeha drutva nakon svega to je proao.
Moete li mi razmijeniti neto sitnoga za telefon? upita Jeff enu za blagajnom pruajui
joj novanicu od pet dolara.
Je l dosta da usitnim dolar? elim zvati Atlantu.
Ona kimne, udari tipku za izbacivanje ladice i zagrabi neto sitnia. Dolar e ti bit' i vie
nego dovoljno, duo.

3.
Djevojka na recepciji Harris Halla bila je oito iznervirana injenicom da joj je pripala smje-
na u subotu naveer, no ipak se odluila zabaviti, na jedini nain na koji je mogla, promatrajui
rituale vrnjaka. Hladno je i procjenjivaki pogledala Jeffa kad je uao, a u glasu joj se osjeao
zajedljiv i podsmjeljiv ton dok je zvala gore da kae Judy Gordon da joj je pratilac doao. Mo-
da je znala da ju je Jeff prole noi ostavio da eka; moda je ak i prislukivala razgovor kad
je Jeff danas poslije podne nazvao s benzinske crpke kraj Macona.
Djevojin zagonetni polusmijeak bio je pomalo obeshrabrujui, tako da je Jeff sjeo na jedan
od neudobnih kaua u susjednom predvorju, gdje su brineta s konjskim repom i njezin pratilac
svirali Heart and Soul na starom Steinwayu kraj kamina. Djevojka se nasmijeila i mahnula
Jeffu kad je uao u sobu. Nije imao pojma tko je ona, vjerojatno neka Judvna prijateljica koju je
ve davno zaboravio, no on kimne i uzvrati smijeak. Osmorica ili devetorica mladia sjedili su
ratrkani po prostranom predvorju, svaki na pristojnoj udaljenosti od drugoga. Dvojica su nosila
bukete cvijea, a jedan je drao srcoliku kutiju Whitmanovih slatkia. Svi su imali stoike izra-
ze lica koji ba i nisu prikrivali njihovo eljno, ali i nervozno iekivanje: udvarai na dvori-
nim vratima Afroditina hrama, neiskuani potraitelji ari nimfi u ovoj tvravi. No sastanaka,
1963.
Jeff se i predobro prisjetio osjeaja. U stvari, primijeti on ironino, upravo sad, njegovi vlas-
titi dlanovi bili su znojni od napetosti.
 Sopranski smijeh dopre od stubita i dopluta do predvorja. Mladii izravnaju svoje kravate,
provjere satove i poprave pramenove kose koji su strili. Dvije djevojke pronau svoje pratioce
i povedu ih kroz vrata u tajnovitu no.
Prolo je dvadeset minuta dok se Judy nije pojavila, s licem koje je jasno odavalo ledenu od-
lunost. No sve to je Jeff mogao vidjeti bilo je njezino nevjerojatno mladenatvo, proljetna
njenost koja je ila i dalje od injenice da je ona jo tinejderica. Djevojke ene njezinih
godina nisu ovako izgledale osamdesetih, shvati on. Jednostavno nisu bile tako mlade, tako
nevine; nisu bile jo od pojave Janis Joplin, a posve sigurno nee ni nakon Madonne.
I tako, ree Judy. Drago mi je to vidim da si veeras uspio doi.
Jeff se nespretno osovi na noge i nasmijei joj se pokajniki. Stvarno mi je ao zbog sino,
ree on. Ja nisam se dobro osjeao; bio sam nekako udno raspoloen. Ne bi eljela biti sa
mnom.
Mogao si nazvati, ree ona nervozno. Ruke su joj bile prekriene ispod grudi, istiui tako
te edne obline ispod bluze s Petrom Panom. Demper od be kamira bio joj je prebaen preko
jednog ramena, a nosila je laganu pamunu suknju i cipele niskih peta s remeniem oko gle-
nja. Jeff uhvati pomijeane arome parfema Lantan i ampona s mirisom cvijea i zatekne se
zaaran njezinim plavim ikama koje su joj plesale nad velikim plavim oima.
Znam, ree. Da barem jesam.
Izraz lica joj se opusti, a sukob se zavri prije nego stoje i poeo. Nikad nije mogla dugo os-
tati ljuta, sjeti se Jeff.
Propustio si stvarno dobar film sino, ree ona bez traga mrzovolje. Radi se o tome kako
na poetku ta cura kupuje te ptice u prodavaonici ivotinja, a onda se Rod Taylor pretvara kako
tamo radi, i...
Nastavila je prepriavati veinu scenarija dok su izlazili van i uli u Jeffov Chevy. Glumio je
da nije upoznat s obratima i zapletima prie, iako je nedavno gledao film na jednoj od redovnih
HBO-vih retrospektiva Hitchcockovih filmova. I, naravno, gledao ga je kad je prvi put doao u
kino, s Judy. Gledao ga je te prole veeri prije dvadeset pet godina, u onoj drugoj verziji svog
ivota.
... i onda taj tip ode zapaliti cigaru na toj benzinskoj crpki, ali ma neu ti sad priati nita
to se dogaa poslije toga; to bi ti pokvarilo film. Stvarno je jeziv film. Ne bi mi bilo ao da ga
opet pogledam, ako eli. Ili moemo ii gledati Bye Bye Birdie. to bi ti radije?
Mislim da bih radije samo sjedio i razgovarao, ree on. Da odemo na pivo negdje, i da
moda neto pojedemo?
Naravno. Nasmijeila se. Moe's and Joe's? OK. To je... u ulici Ponce DeLeon, nije li?
Judy namrti elo. Ne, to je Manuel's. Nemoj mi rei da si zaboravio skreni ovdje lijevo,
ba ovdje! Okrenula se na sjedalu i udno ga pogledala. Hej, stvarno se ponaa udno.
Neto nije u redu?
Nita ozbiljno. Kao to sam ti rekao, ne osjeam se ba najbolje. Prepoznao je ulaz starog
studentskog okupljalita i parkirao auto iza ugla.
Unutra nije izgledalo ba onako kako se Jeff sjeao. Mislio je da je ank lijevo od vrata, a ne
desno; a i separei su se inili nekako drugaiji, vii ili tamniji ili neto. Odveo je Judy u separe
na kraju lokala i kako su mu se pribliavali, ovjek njegovih godina ne, ispravio se, ovjek u
ranim etrdesetima, stariji ovjek srdano lupi Jeffa po ramenu.
Jeff, kako je? Tko je vaa ljupka mlada prijateljica?
Jeff blijedo pogleda ovjekovo lice: naoale, sivosijeda brada, irok osmijeh. Bio mu je mut-
no poznat, ali ne vie od toga.
Ovo je Judy Gordon. Judy, upoznaj...
Profesor Samuels, ree ona. Moja cimerica ide na va kolegij o srednjovjekovnoj knji-
evnosti.
A njezino ime je...
 Paula Hawkins.
ovjekov osmijeh se jo vie rairi, te on dvaput zakima glavom.
Izvrsna studentica. Vrlo pametna mlada dama, Paula. Vjerujem da se moja predavanja pre-
poruuju?
O, da, gospodine, ree Judy. Paula mije ispriala sve o vama.
Onda moda budemo blagoslovljeni vaom oaravajuom nazonou najesen.
Ne mogu vam jo nita rei, profesore Samuels. Nisam si jo odredila raspored za sljedeu
godinu.
Svratite do mog ureda. Porazgovarat emo o tome. A vi, Jeff, dobro ste napisali onaj esej o
Chauceru, no morao sam vam dati etvorku zbog nepotpunih citata. Pripazite na to sljedei put,
hoete li?
Da, gospodine. Sjetit u se.
Dobro, dobro. Vidimo se na predavanju. Odmahnuo im je i vratio se svom pivu.
Kad su doli do separea, Judy se smjesti do Jeffa i pone hihotati.
to je tako smijeno?
Ne zna za njega? Doktora Samuelsa?
Jeff se nije mogao sjetiti ak ni profesorova imena.
Ne, to s njim?
On je prljavi starac, eto to je. Hvata sve cure po svojim predavanjima one slatke, u sva-
kom sluaju. Paula je rekla da joj je jednom nakon predavanja stavio ruku na bedro ovako.
Stavila je svoje djevojake prste na Jeffovu nogu, protrljala je i stisnula.
Moe li si to zamisliti? upita ona zavjereniki. ak je stariji od mog oca. 'Svratite do
mog ureda' ha! Zrtam ja o emu bi on porazgovarao. Zar to nije najodvratnija stvar koju si
uo, da se ovjek njegovih godina tako ponaa?
Njezina je ruka jo poivala na njegovu bedru, nekoliko centimetara od njegove jo rastue
erekcije. Pogledao je njezine nevine okrugle oi, njezina slatka crvena usta, te najednom zamis-
lio fantaziju kako mu Judy pui, ba tamo u separeu. Prljavi starac, pomisli on i nasmije se.
to je smijeno?
Nita.
Ne vjeruje mi ono o doktoru Samuelsu, je li tako?
Vjerujem ti. Ne, stvar je u tebi, meni, svemu. Morao sam se nasmijati, to je sve. to eli
popiti?
Kao i obino. Trostruki zombi, je 1'?
Zabrinuti izraz napusti njezino lice i ona se nasmije zajedno s njim. Budalice, elim au
crvenog vina, ba kao i uvijek. Zar se veeras ba niega ne moe sjetiti?
Judvne usne na njegovima bile su meke kao to je i zamiljao, kao to se i sjeao. Svje mi-
ris njezine kose i mladenaka mekoa koe uzbudili su ga do mjere koju nije osjetio jo od ra-
nih dana s Lindom, prije njihova vjenanja. Prozori automobila bili su sputeni, a Judyn zatiljak
se odmarao na podstavljenom okviru vrata dok ju je Jeff ljubio. Andy Williams je pjevao The
Days of Wine and Roses na radiju, a miris cvjetova vujeg drena mijeao se s mirisom Judvne
meke, iste koe. Parkirali su se u umovitoj ulici, otprilike kilometar i pol od kampusa; Judy
ga je tamo uputila kad su otili iz lokala.
Veeranji razgovor protekao je bolje nego to je Jeff oekivao. U osnovi je slijedio Judy
dok su razgovarali i putao nju da spominje imena, mjesta i dogaaje. Reagirao je po sjeanju
ili po znakovima koje je odavao njezin izraz lica ili boja glasa. Napravio je samo jednu anakro-
nistiku greku. Razgovarali su o studentima koje su poznavali i za koje su znali da e se odse-
liti iz kampusa sljedee godine, i Jeff je rekao da bi mogao uzeti stan u podnajam. Nikad nije
ula za takvo neto, no on joj je brzo objasnio kako je to neto novo iz Kalifornije o emu je
itao i pomislio da e moda takvu vrstu stambenih zgrada uskoro poeti graditi i u Atlanti.
 Kako je veer prolazila, opustio se i poeo uivati. Nekoliko piva je pomoglo, no Judyna bli-
zina bila je to to mu je najvie odvuklo panju i umirilo ga, prvi put otkad je sve to poelo. Na
trenutke, zatekao se kako uope ne razmilja o svojoj prolosti, odnosno budunosti. Bio je iv;
to je bilo bitno. Vrlo iv.
Odmaknuo je Judvnu dugu plavu kosu od njezina lica, te joj ponovno poljubio obraze, nos i
usne. Duboko je zastenjala od uitka, a njegovi prsti preli su s njezine dojke do gornjeg gumba
njezine bluze. Odmaknula mu je ruku natrag na svoju pokrivenu dojku. Ljubili su se tako jo
nekoliko trenutaka, a onda je njezina ruka bila na njegovu bedru, ba kao u separeu u lokalu, no
odluno se pomaknula navie, dok njezini njeni prsti nisu poeli gladiti i gnjeiti njegov ukru-
eni penis. On je gladio njezine listove u najlonkama i posegnuo ispod suknje da osjeti meku
kou iznad vrhova arapa.
Judy se otrgne iz njegova zagrljaja i naglo se uspravi. Daj mi svoju maramicu, proape
ona.
to? Ja ne
Uzela mu je bijelu maramicu iz depa na sakou, gdje ju je automatski stavio kad se prije ve-
eranjeg izlaska presvlaio u staromodnu odjeu. Jeff opet posegne za njom i pokua je privui
k sebi, no ona se odupre.
, proape ona, a zatim se slatko nasmijei. Samo se zavali i zatvori oi.
On se namrti, ali je poslua. Najednom mu je otvorila zatvara na hlaama i oslobodila nje-
govu erekciju sigurnim, uvjebanim potezom. Jeff iznenaeno otvori oi i ugleda je kako gleda
kroz prozor dok su joj se prsti oko njega micali ujednaenim ritmom. On joj zaustavi ruku i
smiri joj pokrete.
Judy ne.
Ona ga zabrinuto pogleda. Ne eli veeras?
Ne ovako. On joj njeno odmakne ruku, namjesti se i zakopa si hlae. elim te, elim
biti s tobom. Ali ne ovako. Moemo otii negdje, nai hotel ili
Ona ustukne prema vratima auta i uputi mu srdit, prodoran pogled. Kako to misli? Zna
da nisam takva!
Samo sam mislio rei da elim da budemo zajedno, u ljubavi. elim ti pruiti vie.
Ne treba ti meni nita pruiti! Namrtila se i Jeff se uplai da bi mogla zaplakati.
eljela sam te opustiti, ba kao to smo i prije radili, i odjednom ti to pogreno shvati i e-
li me odvui u neki jeftin hotel i ponaati se prema meni kao prema prema prostitutki!
Judy, za ime Kristovo, uope nije tako. Zar ne razumije da elim i tebe usreiti?
Uzela je ru iz torbice i ljutito okrenula retrovizor da bi se mogla naminkati. Savreno
sam sretna ba kao i prije, hvala na pitanju. Ili sam barem bila, do noas.
Gle, ao mi je to sam bilo to rekao, u redu? Samo sam mislio
To to si mislio moe zadrati za sebe, kao i svoje ruke. Upalila je svjetlo u automobilu
i bacila pogled na svoj tanki zlatni sat.
Nisam te htio uzrujati. Moemo sutra razgovarati o tome.
Ne elim o tome razgovarati. Sad se elim samo vratiti u dom. Mislim, ako se moe sjetiti
kako da doe do tamo.

Nakon to je ostavio Judy kod njezina doma pronaao je lokal na North Druid Hills Roadu,
kraj novog trnog centra na Lenox Squareu. Lokal nije izgledao kao mjesto gdje bi lako susreo
nekoga s Emoryja: ovo je bio lokal za one koji piju, okupljalite starijih, tiih ljudi koji trae
samo sat bijega od misli o hipotekama i trulim brakovima. Jeff se osjeao kao kod kue, iako je
znao da ne izgleda kao da pripada klijenteli; barmen ga je ak traio osobnu, i Jeff je uspio pro-
nai falsificiranu iskaznicu koju je jednom drao u zadnjem pregratku novanika za takve rijet-
ke prilike. Uz sumnjiavo gunanje, ovjek donese Jeffu dupli Jack Daniel's i ode petljati oko
pokvarene slike na crnobijelom televizoru iznad anka.
Jeff popije velik gutljaj pia i prazno se zabulji u novine: bilo je tu jo neprilika u Birmin-
ghamu, Jimmy Hoffa bio je optuen za potkupljivanje porote u Nashvilleu, Telstar II. se spre-
mao za lansiranje. Jeff je razmiljao o Martinu Lutheru Kingu, mrtvom u Memphisu, Hoffi koji
je misteriozno nestao s lica zemlje, te o nebu punom komunikacijskih satelita koji proimaju
planet MTV-jem i reprizama Poroka Miamija. O, vrli novi svijete.
No s Judy poela je dovoljno ugodno, no scena u autu ga je potitila. Zaboravio je kako je
seks nekad bio umjetan. Ne, nije zaboravio; nikad to, u stvari, nije tako doivljavao, ne kad su
mu se te stvari dogaale prvi put. Neiskrenost se potpuno prekrila sjajem novootkrivenih emo-
cija, naivne, ali neodoljive seksualne gladi. Ono to se neko inilo udesno erotinim sad je
bilo ogoljeno do sri u svoj svojoj jeftinoi, razotkriveno protokom vremena: brzo drkanje u
prednjem sjedalu Chevroleta, uz lou glazbu u pozadini.
I kojeg e vraga sad raditi, jednostavno igrati po njihovu? Prepustiti se jo kojoj seansi pipa-
nja i ljubakanja s oroenom malom plavuom iz drugog vremena koja nikad nije ula za pilulu?
Vratiti se predavanjima, adolescentskim diskusijama i proljetnim plesovima kao da su mu sas-
vim novi? Pamtiti statistike tablice koje je jo davno zaboravio i nikad nije imao koristi od
njih, tako da bi mogao proi ispit iz sociologije?
Moda nije imao nikakvog prokletog izbora, ne ako se ovaj neobjanjivi, groteskni pomak u
vremenu pokae stalnim. Moda e stvarno morati ponovno proi kroz sve to, ba sve godinu
za bolnom, predvidivom godinom. Ova alternativna stvarnost svakim je trenutkom postajala sve
konkretnijom, sve postojanijom. Onaj njegov drugi ja bio je fikcija. Morao je prihvatiti injeni-
cu da je bruco od osamnaest godina, potpuno ovisan o svojim roditeljima i o svojoj sposobnos-
ti da uspjeno ponovi tucete akademskih kolegija koji su ga sad ispunjavali prezirom i krajnjom
dosadom.
Vijesti na TV-u su zavrile i sportski komentator mumljao je neto s popisa rezultata bej-
zbolske AA-lige. Jeff narui jo jedno pie i kako je barmen donio novu au, Jeffova se panja
usmjeri laserskim intenzitetom na svaku rije iz stare Svlvanije.
... dolaze bez ijednog poraza u Churchill Dovras, ovdje su jo dva istona drebeta koja bi
mogla kalifornijskom kestenjku biti opasni takmaci. Trener Woody Stevens uvodi Never Benda
u Derby, osvjeenog nakon lijepe pobjede u kvalifikacijama u Stepping Stoneu; i sa dobrim
rezultatima u '63., Stephens nee ii tako daleko da predvidi pobjedu, no... Kentucky Derby.
Zato ne, k vragu? Ako je stvarno bio proivio sljedeih 25 godina, a nije ih sanjao ili zamilja-
o, jedna je stvar bila jasna: posjedovao je golemu koliinu informacija koje bi mu u velikoj mje-
ri mogle biti korisne. Nita tehniki nije mogao dizajnirati raunalo ili bilo to slino, no si-
gurno je posjedovao funkcionalno znanje, znanje novinara, znanje o trendovima i dogaajima
koje e utjecati na drutvo odsad do sredine osamdesetih. Mogao bi dosta zaraditi kladei se na
sportske dogaaje i predsjednike izbore. Pretpostavljajui, naravno, da doista posjeduje kon-
kretno i tono znanje o tome to e se dogoditi u sljedeoj etvrti stoljea. Kako se prije uvjerio,
to nije nuno bila sigurna pretpostavka.
... ne zaostaje mnogo. Konj koji bi mogao dobro povui je No Robbery iz tala Greentree,
on dri rekord od jedne minute i trideset etiri sekunde, za najbru milju koju je ikad otrao
trogodinji konj u New Yorku... i koji je osvojio Wood Memorial tjedan dana nakon osvaja-
nja... Sranje, tko je ove godine osvojio derbi? Jeff se s mukom prisjeao. Imena Never Bend, za
razliku od No Robberyja, barem se mutno prisjeao; no to jo uvijek nije zvualo ispravno.
... obojica e se teko nositi protiv tima Willieja Shoemakera i zapadnog uda, Candyja
Spotsa. Ovo je kombinacija koju je teko pobijediti; i iako ovo izgleda kao napeta i ujednaena
borba za prijestolje izmeu ovih triju natjecatelja, konsenzus i to jak je da e Candy Spots
nositi vijenac ove subote.
 Ni to mu nije dobro zvualo. Koji je to bio konj? Northern Dancer? Ili moda Kauai King?
Jeff je bio siguran da su oba osvojila derbije; no kojih godina?
Barmen! Jo jednom isto?
Ne, zasad mi je dosta; imate li novine? Novine?
Novine, dananje, jueranje, nije bitno. Journal ili Constitution? Svejedno. Imate
sportske stranice?
Malo su izlizane. Bravesi dolaze u grad sljedee godine, pratio sam im prosjek.
Mogu na brzaka pogledati?
Naravno. Barmen posegne ispod mjesta gdje je drao ukrase za pia i izvue uredno pre-
savijene sportske stranice.
Jeff preskoi bejzbolske stranice i pronae najavu sljedee utrke u Louisvilleu. Preletio je
listu natjecatelja: bili su tamo favoriti koje je komentator najavio, Candy Spots, Never Bend,
No Robberv, zatim Royal Tower, Lemon Twist... ne, ne... Gray Pet, Devil It Is... nikad uo za
tu dvojicu... Wild Card, Rajah Noor... ne... Bonjour, On My Honour...
Chateaugay.
Chateaugay, s teajem klaenja 11:1.

Prodao je Chevy trgovcu rabljenih automobila na Briarcliff Roadu za est stotina dolara.
Njegove knjige, linija i kolekcija ploa donijele su mu jo dvjesto i ezdeset dolara u staretinar-
nici u centru. U stolu svoje sobe u domu pronaao je ekovnu i tednu knjiicu banke kraj kam-
pusa i odmah je podigao sve osim dvadeset dolara s oba rauna; to mu je donijelo jo osamsto i
trideset dolara.
Najtee je bilo nazvati roditelje. Bilo je oito koliko ih je njegov iznenadni zahtjev za hitni
zajam zabrinuo, a otac mu se prilino naljutio jer mu Jeff nije elio dalje objanjavati: no sve-
jedno, izvukao je jo nekoliko stotina dolara, a majka mu je poslala jo etiri stotine iz vlastite
uteevine.
Sad mu je trebala kladionica, i to velika. Ali kako? Na brzinu je razmislio o odlasku u Loui-
sville i o tome da se kladi ba na hipodromu; no poziv putnikoj agenciji potvrdio mu je ono u
to je ve sumnjao, da je Derby unaprijed rasprodan ve tjednima.
Problem su bile njegove godine. Moda je izgledao dovoljno star da narui pie u lokalu, no
stavljanje ovakve oklade sigurno bi privuklo strou inspekciju. Trebao je nekoga da to obavi za
njega.
Kladioniar? Za kojeg vraga ti eli znati neto o kladioniarima, mali?
U Jeffovim je oima Frank Maddock, sa svoje dvadeset dvije godine, sam bio mali, no u
ovom kontekstu, student etvrte godine prava bio je stariji, iskusniji, svjetski ovjek i oito ui-
vao do krajnosti igrajui tu ulogu.
elim se kladiti, ree Jeff.
Maddock se blago nasmije, pripali cigarillo i mahne prema anku traei jo jedan vr piva.
Na to? Kentucky Derby.
Zato jednostavno ne pokrene klaenje po studentskom domu? Vjerojatno bi se dosta ti-
pova ukljuilo. Meutim, nemoj puno priati o tome.
Student etvrte godine odnosio se prema njemu s ljubaznom popustljivou. Jeff se u sebi
nasmijei mladievu uvjebanom, iako jo ne i iskustvom zaraenom dojmu profinjenosti.
Oklada koju elim uplatiti je poprilino velika. Da? Koliko?
Lokal Manuel's je bio poluprazan etvrtkom poslije podne i nikoga nije bilo u dometu uha.
Dvije tisue i tristo dolara, ree Jeff.
Maddock se namrti. Govori o prokleto mnogo novca. Znam da je pobjeda Candy Spotsa
prilino sigurna, ali
Ne Candy Spots. Jedan od drugih konja.
 Stariji se mladi nasmijao dok je konobar stavljao novi vr piva na stari stol od hrastovine.
Samo sanjaj, sinko. No Robbery nije vrijedan tolikog rizika, kao ni Never Bend. Ne u ovoj utr-
ci.
To je moj novac, Frank. Mislio sam da podijelimo zaradu 70 : 30. Ako pravilno pogodim,
moe pomesti dobru lovu a da ne riskira ni novia.
Maddock obojici natoi rundu, drei vreve ukoso da ne napravi pjenu. Mogao bih zavri-
ti u gadnoj neprilici zbog ovoga, zna. Ne elim uiniti nita ime bih si zajebao studij prava.
Klinac poput tebe, svi ti novci; kako da znam da nee vritei otrati dekanu Wardu ako izgu-
bi?
Jeff slegne ramenima. Izgleda da ovdje dolazi tvoj dio kockanja. No ja nisam takav tip, i
ne namjeravam izgubiti.
Nitko nikad ne namjerava.
Promukla se pjesma zaorila iz duboksa, Jimmy Soul je pjevao If You Wanna Be Happy.
Jeff podigne glas da nadjaa glazbu. I, zna li nekog agenta ili ne?
Maddock se dugo i znatieljno zagleda u njega. 70 : 30, ha? Tono.
Student etvrte godine zatrese glavom i uzdahne, preputajui se sudbini. Ima gotovinu sa
sobom?

Lokal na North Druid Hills Roadu bio je krcat tog subotnjeg poslijepodneva. Emisija prije
utrke, prepuna reklama, tretala je iz televizora kad je Jeff uao: Wilkinson Sword je na sva
zvona oglaavao svoj najnoviji proizvod, britvice od nehrajueg elika.
Jeff je bio nervozniji nego to je oekivao. Sve se inilo savrenim u fazi planiranja, no to
ako neto poe po zlu? Koliko je on mogao rei, dogaaji u svijetu prolog tjedna reproducirali
su prolost onako kako se on sjeao; no svejedno, njegovo pamenje bilo je pogreivo kao i
svaije, i nakon dvadeset pet godina nije mogao biti siguran da se tisue, milijuni raznih doga-
aja nisu odigrali drugaije nego prvi put. Ve je bio primijetio nekoliko stvari koje su mu se
inile pomalo krivima, a i njegova djela bila su drastino promijenjena. Ova utrka bi isto tako
lako mogla imati drugaiji zavretak.
Ako bude tako, on bi ostao bez svega to posjeduje, a ve je bio preskoio ispitne rokove
ovaj tjedan, to je ozbiljno ugroavalo njegov akademski renome. Moda ak nee imati ni mo-
gunost da se opasno prihvati uenja i ponovi svoju studentsku karijeru. Mogao bi biti izbaen s
fakulteta, i to vorc.
S Vijetnamom na horizontu.
Hej, Charlie, povie netko. Jo jednu rundu za sve, duplu, prije nego to konji krenu!
Uslijedila je opa lavina odobravanja i smijeha. Malo prerano troi, zar ne? ree jedan
od tipovih prijatelja.
Pobjeda mi je ve u depu, ree onaj dareljivi, u jebenom depu!
Na TV ekranu, konji su ve bili postrojeni u svoje pregrade, nemirni, ovako sputani i eljni
tranja, za to su i bili uzgojeni.
Sad se sve moe dogoditi, stari. To je prava bit konjske utrke.
Barmen je donio duplu rundu koju je neznanac naruio za sve. Prije nego to je Jeff uspio
podii au, konji su bili vani na stazi, Never Bend je vodio kao daje pod elektrinim nabojem,
a No Robbery bio je gotovo tik uz njega. Candy Spots, s Williejem Shoemakerom koji ga je
smireno jahao, zaostajao je samo tri duine na prvom zavoju.
Chateaugay je bio esti. Milja do kraja, a on je zaostajao za deset duina.
Jeff iskapi gutljaj pia i zamalo se ne zagui gotovo istim viskijem.
Vodei konji projurili su kraj motke koja je oznaavala pola milje. Chateaugay im se nije
pribliio ni za palac.
 Neka manja kola, razmiljao je Jeff. ak i ako ispadne iz Emoryja, neki dravni koled bi
ga vjerojatno primio. Mogao bi raditi pola radnog vremena na lokalnoj radiopostaji. Njegove
godine iskustva ne bi postojale na papiru, no dosta bi vrijedile na poslu.
Gomila u lokalu vikala je na televizijski ekran kao da ih konji i dokeji udaljeni stotinama
kilometara mogu uti. Jeff se nije trudio. Chateaugay se malo privukao prije posljednjeg zavoja,
no bilo je kao da je i gotovo; utrka triju konja, ba kao to su kladioniari i predvidjeli.
Shoemaker je na posljednjem zavoju poveo Candy Spotsa uz ogradu, a zatim ga opet usmje-
rio prema sredini staze. Chateaugay je bio na etvrtom mjestu i zaostajao tri duine. No Rob-
berv se naizgled poeo umarati i gubiti sapu za zavrnu bitku. Zaostao je, Never Bend i Candy
Spots borili su se za cilj, no Shoemaker od kalifornijskog kestenjka nije dobivao onu potrebnu
maksimalnu snagu.
Chateaugay je proao favorita i okomio se, vrst i nepokolebljiv, na Never Benda.
amor u lokalu prerastao je u urlanje. Jeff je ostao tih, ne miui se, a ruka mu se gotovo
smrzla dok je stezao ledenu au, iako to nije ni primijetio.
Chateaugay je osvojio utrku duinom i etvrt ispred Never Benda i Candy Spotsa koji je za
dlaku protjeran na tree mjesto. Iscrpljeni No Robbery jo je bio negdje na stazi, peti ili esti.
Jeff je uspio. Pobijedio je.
Ostali ljudi u lokalu poeli su glasno i ljutito analizirati utrku koju su upravo vidjeli, a veina
njihova gnjeva bila je usmjerena na taktiku Willieja Shoemakera posljednjih osamsto metara.
Jeff nije uo nijednu njihovu rije. ekao je da se na ploi pokau brojevi.
Chateaugay je dobivao 20.80 dolara na pobjedu. Jeff spontano posegne za svojim Casio sa-
tom s kalkulatorom, a zatim se nasmije kad shvati koliko e jo vremena proi dok takva stvar
bude postojala. Zgrabio je salvetu sa anka i irkao nekoliko brojeva kemijskom olovkom.
Pola od 2300 puta 20.8, minus 30 posto dijela Franka Maddocka jer je stavio ulog... Jeff je
zaradio oko sedamnaest tisua dolara.
to je jo vanije, utrka je zavrila onako kako se on sjeao.
Imao je osamnaest godina, a znao je sve vanije stvari koje e se u svijetu dogoditi u sljede-
a dva desetljea.

4.
Jeff tresne karte, jednu po jednu, licem prema gore, na tamnozelenu posteljinu Holiday Inna.
Razdijelio ih je sa smanjujueg pila brzo koliko su mu se prsti mogli micati, i dok je to inio,
Frank je mrmljao ve poznatu hipnotiku mantru: Plus etiri, plus etiri, plus pet, plus etiri,
plus tri, plus tri, plus tri, plus etiri, plus tri, plus etiri, plus pet stani! Unutra je as.
Jeff polako okrene asa karo i obojica se nacere.
ovjee! Frank zahihoe udarivi rukom po posteljini, diui karte u zrak. Mi smo eki-
pa, ovjee, i to najbolja!
Hoe pivo?
Nego to da hou, jebote.
Jeff vrati noge iz prekrienog poloaja i odee do druge strane sobe do hladnjaka za pie na
stolu. Zavjese sobe na prvom katu bile su razmaknute, i dok je skidao epove s dviju boca Co-
orsa, Jeff je s ljubavlju i divljenjem gledao svoj novi sivi Studebaker Avanti parkiran kraj plo-
nika, koji se presijavao u svjetlima parkiralita motela Tucumcari.
Auto je privlaio znatieljne poglede i komentare jo od Atlante, a vjerojatno e ih privlaiti
i cijelim putem do Las Vegasa. Jeff se s njim osjeao potpuno smireno, ak je pronaao i odre-
enu utjehu u njegovu futuristikom dizajnu i mogunostima na komandnoj ploi. Godine
1988. ovaj stroj dugog nosa i skraenog stranjeg dijela djelovao bi zanimljivo i kao posljednja
rije tehnike; tovie, inilo mu se da se prisjea nezavisne kompanije koja je jo proizvodila
Avantije u ogranienoj seriji tijekom osamdesetih. Taj mu je auto sada u 1963., bio poput supu-
tnika kroz vrijeme, poput pliane ahure ispredene u liku njegove vlastite ere. Osjeao se nos-
talgino za starim Chewjem, no ovaj stroj u njemu je budio jednu jo jau, obrnutu nostalgiju.
Hej, gdje je to pivo?
Stie.
Dodao je Franku hladno pivo i potegao velik gutljaj svojega. Krenuli su na put kad je Mad-
dock diplomirao, potkraj svibnja. Jeff je jo davno prije prestao pohaati predavanja, padao je
ispite i vie mu to nita nije znailo. Frank je elio da se voze junom rutom, stanu u New Orle-
ansu na nekoliko dana da proslave, no Jeff je inzistirao na tome da krenu direktnijim putem i
prou kraj Birminghama, Memphisa i Little Rocka. Izvan gradova bilo je novootvorenih koma-
da meudravne autoceste svakih nekoliko stotina kilometara, s ogranienjima brzine od 110 ili
120 kilometara na sat, te je Jeff koristio njihovu glatku, irokotranu izolaciju da natjera Avan-
tija do njegove granice od 250 kilometara na sat.
Depresija i zbunjenost koju je Jeff osjeao nakon neuspjene veeri s Judy Gordon bila je
veinom rasprena pobjedom na Derbyju. Nije ju vidio od te noi, osim u prolazu, na kampusu.
I prestao se muiti razmiljajui o moguim objanjenjima za njegovo predvianje, osim u slu-
ajevima kad bi se probudio u zoru, a mozak mu je zahtijevao odgovore koji se nisu mogli nai.
Kakva god istina mogla biti, sad je barem imao dokaza daje njegovo znanje o budunosti bilo
vie od puke matarije.
Do sada je Jeff uspio izbjei odgovore na Frankova pitanja o tome to ga je dovelo do tako
fantastine pobjede. Maddock je sad smatrao Jeffa vunderkindom za proricanje rezultata konj-
skih utrka, s nekom tajnom metodom. Taj dojam bio je jo vie pojaan Jeffovim odbijanjem da
se opet klade, ovaj put na utrci Preakness, dva tjedna nakon Derbyja. Bio je siguran da e
Chateaugay osvojiti dvije od tri utrke ovogodinje Trostruke krune, no nije se mogao sjetiti
koju je utrku nakon Derbyja izgubio; i tako, usprkos Frankovu prosvjedovanju, Jeff je inzistirao
da preskoe Preakness. Candy Spots je osvojio utrku za tri i pol duine. Sad Jeff nije bio sigu-
ran samo u pobjedu na nadolazeoj utrci u Belmontu, ve je i ovaj povratak Candy Spotsa meu
favorite poveao omjer kod klaenja na Chateaugaya.
Klaenje je Jeffu dalo nov osjeaj svrhe, skrenulo mu panju s besmislenog movarnog tla
metafizike i filozofije u kojem su zakopani leali odgovori na njegovu situaciju. Ako ve nije
skrenuo s uma, jo mjesec ili dva razbijanja glave oko tih nedokuivih stvari sigurno bi ga do-
velo do te toke. Kockanje je bilo tako jednostavno i jasno, tako smirujue konkretno: pobjeda
ili poraz, dobitak ili gubitak, ispravno ili pogreno. Toka. Nije bilo nejasnoa ni razbijanja
glave oko neoekivanih rezultata; pogotovo ne kad si znao rezultate unaprijed.
Frank je pokupio razasute karte i sad ih je slagao i mijeao. Hej, rekao je, igrajmo dvo-
strukim pilom!
Moe, zato ne? Jeff opkorai stolac kraj kreveta. Uzme karte, ponovno ih promijea i
pone ih dijeliti. Plus jedan, plus jedan, nula, plus jedan, nula, minus jedan, minus dva, minus
dva, minus tri, minus dva...
Jeff je zadovoljno sluao poznatu litaniju, brzo nabrajanje asova i desetki kako su se karte di-
jelile. Frank je u posljednje vrijeme zduno vjebao brojenje karata i uio napamet tablice iz
nove knjige zvane Pobijedi djelitelja, kompjuterske studije strategije klaenja u ajncu. Jeff je
na osnovi onoga to je sam bio proitao o tome znao kako je efikasna ova metoda brojenja kara-
ta. Do sredine sedamdesetih kasini su poeli zabranjivati ulaz svakome tko je koristio te tehnike
u igri. Ipak, u ovo doba djelitelji i nadglednici igranica srdano su doekivali sve vrste sistem-
skih igraa i smatrali ih lakim rtvama. Frank bi trebao dobro proi, barem se drati na nivou; a
ako se opije uzbuenjem vlastitih trijumfa na stolovima za ajnc, to bi mu moglo odvratiti po-
zornost od neto spektakularnije pobjede koju je Jeff namjeravao postii na utrci Belmont.
... minus jedan, nula, plus jedan stani! Dolje je slika.
 Jeff mu pokae deka pik i pljesnu se dlanovima. Frank ispije pivo i ostavi bocu na nonom
ormariu kraj est ostalih praznih boca. Hej, ree. Jedan od onih autokina pokraj kojeg smo
proli kad smo ili u grad, prikazivao je Dr. Noa; hoe da ga odemo pogledati?
Isuse, Frank, koliko si ve puta gledao taj film? Tri ili etiri. Svaki put je sve bolji.
Dosta vie; predozirao sam se Jamesom Bondom. Frank ga upitno pogleda. to si se?
Nema veze. Samo mi se ne da; uzmi auto, kljuevi su ti na televizoru.
to ti je, aluje za Papom? Nisam ni znao da si katolik.
Jeff se nasmije i posegne za cipelama. Ma, k vragu sve, u redu, idemo. Barem nije Roger
Moore.
Tko je, dovraga, Roger Moore? Jednog e dana postati svetac.
Frank zatrese glavom i namrti se. Govorimo li mi o umiruem Papi, ili o Jamesu Bondu ili
o emu? Zna, stari, ponekad stvarno nemam jebenog pojma o emu ti meni govori.
Ni ja, Frank, ni ja. Hajde, idemo u kino. Malo bijega od stvarnosti, to je ono to nam treba.

Sljedei su dan vozili ravno do Las Vegasa, izmjenjujui se za volanom Avantija. Jeff nikad
nije bio u Nevadi, a neonski osvijetljena glavna ulica inila se praznijom, ne onako krajnje ki-
astom kakvom se sjeao iz filmova i televizijskih emisija osamdesetih. Ovo je bio Las Vegas
prije Howarda Hughesa, shvatio je, prije nego to je utjecaj Hiltona i novca MGM-a izgradio
masivne, respektabilne hotele s igranicama. Hoteli koji su sad dominirali ovim nadrealis-
tikim malim segmentom dravne ceste 604 kroz Nevadu bili su manje profinjene, vragolaste
ostavtine poslijeratnog gangsterskog doba: Dunes, Tropicana, Sands. takorski opor iz
Vegasa, ravno iz starih krimia s jive muzikom uz koju se pucketa prstima. U vrelom, suhom
zraku jo se osjeao izazovan trag zla.
Upisali su se na recepciji Flaminga i poloili esnaest tisua dolara u gotovini u sef igrani-
ce. Zamjenik direktora, zubat kao konj i kooperan kao pijetao, otpratio ih je do besplatnog
trosobnog apartmana i poastio ih hranom i piem tijekom cijelog njihova boravka ovdje.
Frank je proveo veer provjeravajui tablice za ajnc: broj koritenih pilova, pravila o presi-
jecanju i udvostruavanju uloga, brzinu i osobnost raznih djelitelja. Jeff je neko vrijeme prou-
avao s njim, zatim mu je dosadilo pa je otiao etati oko kasina i upijati bizarnu atmosferu
mjesta. Sve se ovdje inilo nestvarnim. etoni jarkih boja koji su predstavljali goleme iznose
novca, kiasto odjeveni mukarci i ene... oajne fasade seksualnog razmetanja i pretvaranja o
neogranienom, bezbrinom bogatstvu.
Jeff se rano vratio u sobu i zaspao gledajui ou Jacka Paara. Kad je sljedeeg jutra ustao,
pronaao je Franka koji je koraao uzdu i poprijeko dnevne sobe apartmana, mumljao si u bra-
du i povremeno pogledavao set karata rune izrade.
Hoe i ti sa mnom dorukovati?
Frank odmahne glavom. elim jo jednom, posljednji put, proi ove tu i baciti se na stolo-
ve prije podneva. Uhvatiti djelitelje na kraju jutarnje smjene, kad se poinju gubiti.
Ima smisla. Sretno. Ja u vjerojatno biti vani, kraj bazena. Javi mi kako ti ide.
Jeff je jeo sam za stolom za estero ljudi u hotelskom restoranu i itao Racing Form. Kladio-
niki teaj za Chateaugaya u utrci Belmont jo je rastao, veselo je primijetio, no nijedna od tu-
ceta drugih utrka spomenutih u novinama nije mu nita znaila. Prodro je duplu narudbu kaj-
gane s debelom nitom domae unke, a zatim je naruio veliku hrpu palainki i treu au mli-
jeka. Posljednjih nekoliko godina preskakao je doruak, moda bi tu i tamo na putu do posla
uzeo krafnu i prvu od mnogih alica kave, no ovo njegovo novo, mlado tijelo imalo je svoje
apetite.
Kad se Jeff vratio do sobe da obue kupae gae, Frank je ve bio dolje u kasinu. Zgrabio je
povei runik i primjerak asopisa V, zastao kod hotelskog duana za poklone i kupio boicu
Coppertonea, bez navedenog udjela aminobenzolne kiseline4, primijeti, i pronaao si lealjku
kraj bazena.
Odmah ju je ugledao: mokra crna kosa, izraene jagodice m obrazima. Grudi bujne, ali vrs-
te, vitak trbuh, noge elegantne i lije po oblikovane. Podigla se iz bazena, smijeei se i sjajei
na pustinj skom suncu, te krenula prema Jeffu.
Bok, rekla je. Je li ta lealjka zauzeta?
Jeff odmahne glavom i kretnjom je pozove da sjedne na lealjki do njegove. Protegnula se
na leima i zabacila svoju kosu iz koje je kapala voda preko naslona platnene lealjke da je
osui.
Mogu li ti donijeti neko pie? upitao je, prisiljavajui svoje oi da se ne zadravaju pre-
dugo ili preoito na njezinu tijelu ukraeni: kapljicama.
Ne, hvala, ree ona, ali se nasmijei i pogleda ravno u njega ublaujui tako svoje odbija-
nje. Upravo sam popila Bloodv Mary a od vruine mi se malo vrti.
Da, to je obino tako ako nisi naviknuta, sloi se on. Odakle si?
Iz Illinoisa, tek malo izvan Chicaga. No ovdje sam ve nekoliko mjeseci, mislim da bih
mogla jo malo ostati. A ti?
Sad sam iz Atlante, ree joj on, no odrastao sam na Floridi.' Oh, onda pretpostavljam
da si uvijek bio naviknut na sunce, ha?' Prilino. On slegne ramenima.
Bila sam u Miamiju nekoliko puta. Zgodno je, ali eljela bih da se i tamo moe kockati.
Odrastao sam u Orlandu. Gdje je to?
To je kraj Zamalo je rekao Disney Worlda, na vrijeme se zaustavio, zatim poeo govo-
riti Cape Kennedyja, iako je znao da to nije pravo ime mjesta, ak ni u 1988. ... kraj Cape
Canaverala napokon je zavrio. Njegovo oklijevanje ju je, ini se, zbunilo, ne nezgodni trenu-
tak je proao.
Jesi li kad vidio koju od onih raketa kako uzlijee? upita ga.
Naravno, ree on, razmiljajui o putu do Capea 1969., na koji je iao s Lindom da vide
polijetanje Apolla II.
Misli li da e stvarno jednog dana stii do Mjeseca, kao te govore?
Vjerojatno. On se nasmijei. Oh, zovem se Jeff, Jeff Winston.
Ona mu prui vitku ruku, bez prstenja, a on joj na trenutak obuhvati prste.
Ja sam Sharla Baker. Ona vrati ruku i provue je kroz svoju ravnu, mokru kosu i du vra-
ta. to radi u Atlanti?
Pa... zapravo sam jo student. Mislim se baviti novinarstvom.
Ona se dobroduno naceri. Deko s fakulteta, ha? Sigurno ti mamica i tatica imaju puno
novca kad te alju na fakultet u Las Vegas.
Ne, ree on, zabavljen; nije joj moglo biti vie od dvadeset dvije ili dvadeset tri, a on je ve
automatski razmatrao razliku u godinama iz suprotne perspektive. Sam sam si platio put. Os-
vojio sam dosta novca na Kentucky Derbyju.
Ona podigne svoje fine tanke obrve, impresionirana. Tako? Hej, ima li auto ovdje?
Aha, zato?
Njezine duge, osunane ruke lijeno su se u luku protezale nad njezinom glavom, istiui joj
grudi kroz sintetiku edno dizajniranog, staromodnog kupaeg kostima. Efekt je Jeffu bio tako
erotian, kao da je nosila jedan od onih besramnih francuskih krojeva iz osamdesetih, ili ba
nita.
Samo sam mislila da bismo se mogli na neko vrijeme maknuti od sunca, ree ona. Moda
da se odvezemo do Lake Meada. Zanima te?

4
Eng. PABA; para-aminobenzoicacid; titi od ultraljubiastog zraenja; to je vii udio, vii je
zatitni faktor.
 Sharla je ivjela u urednom malom dvoetanom stanu pokraj Paradisea i Tropicane. Dijelila
je stan s djevojkom zvanom Becky, koja je radila u smjeni od 16:00 do ponoi na informacij-
skom alteru u zranoj luci. Sharla nije, izgleda, radila ba nita, osim to je noima visjela po
kasinima, a poslije podne po hotelskim bazenima.
Nije ba bila kurva, samo jedna od onih djevojaka iz Vegasa koje su se voljele dobro proves-
ti i nisu bile uvrijeene malim darom ili akom etona tu i tamo. Jeff je s njom proveo veinu
sljedea etiri dana i kupio joj nekoliko malih darova srebrnu narukvicu za gleanj, konu
torbicu boje koja je odgovarala njezinoj omiljenoj haljini no nikad nije spomenula novac. Ili
su jedriti po jezeru, odvezli se do Boulder Dama, pogledali Sinatrin ou u Desert Innu.
Uglavnom su se jebali. esto i nezaboravno, u njezinu stanu ili u Jeffovu apartmanu u Fla-
mingu. Sharla je bila prva ena s kojom je otiao u krevet otkad je cijela ova stvar poela, prva
osim Linde otkad se oenio. Sharlina pouda za seksom je i vie nego dostizala njegovu. Bila je
vragolasta koliko je Judy bila stidljiva, a Jeff je uivao u aru njezine nesputane erotinosti.
Frank Maddock je tu i tamo iskoristio izravne plati-pa-se-igraj djevojke koje su bile atrakcija
svakog predvorja hotela i kasina, no veinu je vremena provodio za stolovima za ajnc. Pobjeu-
jui. Do dana utrke Belmont, povisio je svoj ulog za jo devet tisua dolara, od kojih je treinu
velikoduno ponudio Jeffu, jer je Jeff, na kraju krajeva, i financirao cijelu ovu pustolovinu. Iz-
meu sebe su sad imali gotovo dvadeset pet tisua dolara poloenih u sefu hotela; a Frank je, uz
nekoliko uvjeta, bio voljan pristati na Jeffovo inzistiranje da sve uloe u tu jednu utrku.
Kad je te subote dolo vrijeme utrke Jeff je bio sa Sharlom na bazenu Flaminga.
ak nee gledati ni na televizoru? upita ga ona, jer nije pokazivao znakove micanja sa
svoje slamnate prostirke.
Ne moram. Znam kako e zavriti.
Oh, ti! Nasmijala se, pljesnuvi ga po stranjici. Bogati deko s fakulteta, misli da sve
zna.
Ako sam u krivu, vie neu biti bogat.
Mogu si misliti, ree ona, posegnuvi za boicom Coppertonea.
to? Da sam u krivu ili da sam siromaan?
Oh, ludo mala, ne znam. Evo, namai mi noge.

Jeff je napola drijemao na suncu i odmarao ruku na Sharlinu golom bedru, kad je Frank iza-
ao iz hotela okirana izraza lica. Jeff skoi na noge kad ugleda prijateljev izraz; Kriste, moda
se ipak nisu trebali kladiti na sve ili nita.
to je bilo, Frank? upita ga nervozno.
Sav taj novac, Frank zakrijeti. Sav taj jebeni novac.
Jeff ga zgrabi za ramena. to se dogodilo? Samo mi reci to se dogodilo!
Frankove usne raire se u luaki poluosmijeh. Dobili smo, proape.
Koliko?
Sto trideset sedam tisua dolara.
Jeff se opusti i makne stisak s Frankovih ruku.
Kako to uspijeva? upita ga Maddock, vrsto zurei u Jeffove oi. Kako, do vraga, to
uspijeva? Tri puta za redom si bio u pravu.
Samo imam sree.
Sree, moj kurac. Da bi se kladio na Chateaugaya na Derbyju, uinio si sve osim ulaganja
vlastitih obiteljskih dragulja. Zna neto to ne eli rei, ili to?
Sharla zagrize donju usnicu i zamiljeno pogleda Jeffa. Rekao si da zna kako e utrka
zavriti.
Jeffu se nije svidio smjer kojim je ovaj razgovor krenuo. Hej, ree on kroz smijeh, slje-
dei put emo vjerojatno sve izgubiti.
 Frank se ponovno naceri, a znatielja ga je oito napustila. S obzirom na dosadanji us-
pjeh, slijedit u te bilo kamo, mali. Kad opet hazardiramo? Ima jo koji dobar predosjeaj?
Aha, ree Jeff. Slutim da e Sharlina cimerica sutra nazvati na posao i rei da je bolesna,
pa emo nas etvero imati jednu vraki dobru proslavu. To je za sada sve na to bih se ja kladio.
Frank se nasmije i krene do bara uz bazen donijeti bocu ampanjca, a Sharla otri nazvati
cimericu. Jeff se ponovno razvali na prostirci, ljutit na sebe to je toliko rekao i pitajui se kako
e rei Franku daje s njihovim kockarskim partnerstvom gotovo, barem tijekom ljeta.
Vraki sigurno nije namjeravao priznati da se vie ne mogu kladiti na utrkama ove godine jer
se nije mogao sjetiti tko je u njima pobijedio.
Jeff namae tanak sloj marmelade na vrui croissant i odgrize jedan lisnati vrh. S balkona
iznad Avenije Foch mogao je vidjeti i Slavo-luk pobjede i zeleno prostranstvo Bulonjske ume,
od kojih je svaki bio udaljen nekoliko minuta pjeice od stana.
Sharla mu se nasmijei s drugog kraja stola pokrivenog lanenim platnom. Uzela je krupnu
crvenu jagodu sa svog tanjura, pa je prvo umoila u zdjelicu laga, a zatim u eer u prahu, te
polako poela sisati zreli plod, oiju jo uvijek uperenih u Jeffove dok su joj usne okruivale
jagodu.
On odloi na stranu svoj primjerak International Herald Tribunea i pone gledati njezin im-
provizirani performans s jagodom. Vijesti su ionako bile deprimirajui poznate; Kennedy je
odrao svoj 'Ich bin ein Berliner' govor u podijeljenom gradu istono odavde, a u Vijetnamu su
se budistiki sveenici poeli spaljivati po ulicama u znak prosvjeda protiv Diemova reima.
Sharla ponovno umoi jagodu u gusti lag i zadri je nad svojim otvorenim ustima dok je li-
zala bijele kapljice vrkom jezika. Njezina svilena haljina bila je napola prozirna na jutarnjem
suncu, a Jeff joj je mogao vidjeti bradavice koje su se ukruivale pod tankim materijalom.
Unajmio je stan s dvije spavae sobe u parikom okrugu Neuilly za cijelo ljeto, a iz grada su
odlazili samo na povremene izlete do Versaillesa ili Fontainebleaua. Bilo je to Sharlino prvo
putovanje u Europu, a Jeff je elio doivjeti Pariz drugaije nego na onom vrtoglavom proputo-
vanju na kojem je bio s Lindom. Doista je uspio. Sharlin soni senzualitet savreno se slagao s
romantinom aurom grada. Kad je bilo lijepo vrijeme, etali bi gradskim ulicama i bulevarima i
ruali u bilo kojem bistrou ili cafeu koji bi im zapeo za oko, a kad bi kiilo, kao to je esto bilo
ovog ljeta, sklupali bi se u udobnom stanu i uivali u dugim, lijenim danima i u svojim uzavre-
lim tijelima dok je parika maglovita hladnoa neprimjerena tom godinjem dobu s druge strane
prozora pruala savrenu pozadinu njihovim strastima. Jeff je zamatao svoje strahove u Sharli-
nu glatku crnu kosu i skrivao svoju nesmanjenu zbunjenost u oblinama njezina gracioznog tijela
slatkog mirisa.
Ona ga je s druge strane stola gledala s vragolastim sjajem u oima, te prodrla dozrelu ja-
godu jednim putenim zalogajem. Malena kapljica jarkocrvenog soka obojila joj je donju usnicu,
te je ona polagano obrie jednim vitkim prstom dugog nokta.
Veeras elim ii plesati, najavi ona. elim obui onu crnu haljinu, bez iega ispod, i ii
s tobom plesati.
Jeff pusti pogled da luta niz njezino tijelo u obrisima bijele svilene halje. Bez iega ispod?
Moda bih obukla arape, ree ona dubokim glasom. I plesat emo onako kako si me ti
nauio.
Jeff se nasmijei i lagano proe vrhovima prstiju po njezinu obnaenom bedru na mjestu
gdje joj se haljina rastvorila. Jedne noi, prije tri tjedna, plesali su u jednoj od novih diskoteka
koje su tamo u posljednje vrijeme poele nastajati, pa ju je Jeff poeo spontano uvoditi u vrs-
tu vijugavih, slobodnijih plesnih pokreta koji e nastati tijekom sljedeeg desetljea. Odmah joj
se svidio taj stil, pa mu je dodala i nekoliko vlastitih erotinih zamaha. Ostali parovi, koji su svi
plesali ili tvist ili Watusi, uzmaknuli su, jedan po jedan, i promatrali na koji su se nain Jeff i
Sharla gibali. A zatim, isprva sumnjiavo, ali s rastuim entuzijazmom, poeli su plesati na sli-
an nestrukturiran i otvoreno seksi nain.
 Sad su on i Sharla gotovo svaku drugu no odlazili u New Jimmy's ili u Le Slow Club, a ona
je poela birati svoje haljine na temelju toga koliko e se te haljine zavodljivo micati po njezinu
tijelu na plesnom podiju. Jeff ju je uivao gledati, uzbuivalo gaje kad bi vidio druge plesaice
kako oponaaju njezine pokrete i, sve vie i vie, njezinu odjeu. Zabavljala ga je pomisao da bi
mogao, u jednom nonom izlasku sa Sharlom, nenamjerno promijeniti povijest popularnih ple-
snih pokreta i ubrzati poudnu revoluciju enske mode koja e obiljeiti srednje i kasne ezde-
sete.
Uzela ga je za ruku i stavila je izmeu bedara ispod haljine. Njegov croissant i cafe au lait
hladili su se na stolu, zaboravljeni zajedno s misterijima vremena koji su ga toliko muili u pro-
ljee.
A kad doemo kui, proape ona, ostavit u arape na sebi.

I tako, Frank upita, kako je bilo u Parizu?

Zaista prekrasno, ree mu Jeff i zavali se u jednu od irokih, udobnih fotelja Oak Rooma u
Plazi. Ba ono to mije trebalo. to misli o Kolumbiji?
Njegov bivi partner slegne ramenima i da znak konobaru. ini se da e biti ba onako te-
ko kao to sam i oekivao. Jo pije Jack Daniel's?
Kad mogu doi do njega. Francuzi nikad nisu ni uli za sour-mash.
Frank narui bourbon, te jo jedan Glenlivet za sebe. Slabani zvui violina dolebdjeli su
kroz otvorena vrata bara s Palm Courta, u predvorje elegantnog starog njujorkog hotela. Iznad
te ozbiljne pozadine moglo se uti povremeno kucanje ae o au i prigueni ambijentalni a-
mor razgovora, rijei priguenih debelim zavjesama prostorije i raskonom koom.
Nije ba ona vrsta rupe u kojoj sam mislio da u visjeti na prvoj godini prava. Frank je
sjajio od zadovoljstva.
To ti je stepenica vie od Moe's and Joe'sa, sloi se Jeff. Sharla je ovdje s tobom?
Veeras gleda Iza ruba. Rekao sam joj da e ovo biti poslovni razgovor.
Pretpostavljam da se vas dvoje dobro slaete? Lako je biti s njom. Zabavno.
Frank kimne glavom, promijea svjee pie koje je konobar stavio pred njega. Onda valjda
nisi vie vidio onu malu iz Emoryja o kojoj si mi priao.
Judy? Ne, s tim je bilo gotovo jo i prije nego to smo nas dvojica otili u Las Vegas. Ona
je dobra djevojka, slatka, ali... prostoduna. Vrlo mlada.
Stara je koliko i ti, nije li?
Jeff ga otro pogleda. Opet se igra starijeg brata, Frank? Pokuava mi rei da sam izvan
svoje lige sa Sharlom ili neto?
Ne, ne, samo nikad me ne prestaje iznenaivati, to je sve. Prvi put kad sam te upoznao,
mislio sam da si neki balavi klinjo koji jo treba mnogo toga nauiti o konjskim utrkama, izme-
u ostalog, no i sam si mi pokazao stvar ili dvije. Mislim, Kriste, osvajanje sveg tog novca, i
vozikanje u tom Avantiju, i odlazak u Europu sa enom poput Sharle... Nekad se ini mnogo
starijim nego to stvarno jesi.
Mislim da bi sad bilo stvarno dobro vrijeme da promijenimo temu, ree Jeff odrjeito.
Hej, gledaj, nisam nikoga mislio uvrijediti. Sharla je prilino dobar ulov, zavidim ti. Samo
osjeam da si... ne znam, odrastao bre od ikoga koga sam ikada poznavao. Bez ikakva suda o
vrijednosti. Sranje, mislim da bi to mogao shvatiti i kao kompliment. Samo mi je to malo ud-
no, to je sve.
Jeff se prisili maknuti napetost iz ramena i zavali se s piem. Ja mislim da imam veliku
glad za ivotom, ree on. elim uiniti mnogo stvari, i elim ih uiniti brzo.
E pa, onda ima vraki dobar start pred ostalima. Ima vie potencijala. Nadam se da e
sve ispasti onako dobro kao i do sada.
Hvala. U to ime... Oni podigoe ae i preutno odlue zaboraviti onaj trenutak napetosti.
 Spomenuo si da si rekao Sharli da e ovo biti poslovni sastanak, ree Frank.
Tono.
Frank gucne malo Scotcha. Pa, je li?
To ovisi. Jeff slegne ramenima.
O emu?
O tome jesi li zainteresiran za ono to u ti predloiti.
Nakon svega onog to si ljetos izveo? Misli da neu sasluati bilo koju drugu ludu primi-
sao koju ima?
Ova e ti zvuati lue nego to si moe zamisliti.
Iskuaj me.
Bejzbolsko prvenstvo. Za dva tjedna.
Frank podigne jednu obrvu. Koliko te poznam, vjerojatno se eli kladiti na Dodgerse.
Jeff zastane. Tono.
Hej, uozbiljimo se, mislim, obavio si stvarno straan posao kladei se na Derbyju i Bel-
montu, ali mislim, stvarno! Sad, kad su i Mantle i Mari opet unutra, a prve dvije utakmice su
ovdje u New Yorku? Nema anse, ovjee. Nema jebene anse.
Jeff se nagne naprijed i progovori sporo, ali postojano. Tako e biti. Dobit e prvenstvo
bez izgubljene utakmice. Pobijedit e u sve etiri utakmice za redom.
Frank mu se udno namrti. Ti stvarno silud.
Ne, dogodit e se. Jedan-dva-tri-etiri. Mogli bismo se doivotno osigurati.
Mogli bismo se vratiti opijanju u Moe's and Joe'su, to je ono to misli.
Jeff iskapi ostatak pia, opet se zavali i odmahne glavom. Frank nastavi zuriti u njega, kao
da trai izvorite Jeffova ludila.
Moda malena oklada, dopusti Frank. Recimo nekoliko tisua, moda pet, ako si stvarno
zapeo za taj predosjeaj.
Sve to imamo, izjavi Jeff.
Frank zapali Tareyton ne skidajui oi s Jeffova lica. to je s tobom, zapravo? Ti si odluio
izgubiti ili to? Postoji granica sree, zna.
Ovdje se ne varam, Frank. Kladit u se u sve to mi je ostalo i ponuditi ti isti onaj dogovor
koji smo imali prije: moj novac, ti uplauje ulog, dijelimo 70:30. Ne riskira nita ako ne eli.
Zna li uope protiv kakvog teaja ide? Ne ba tono. Zna li ti?
Ne, ovako iz glave, ali sigurno je pljugerski teaj jer bi se samo pljuger tako kladio.
Zato ne nazove telefonom i sazna kako bismo stajali? Mogao bih, iz puke znatielje.
Hajde. Ja u te ovdje ekati, naruiti nam jo jedno pie. Sjeti se, ne samo pobjeda u finalu
play-offa, nego pobjeda Dodgersa bez ijednog poraza.
Frank je izbivao od stola manje od deset minuta.
Moj kladioniar mi se smijao, ree on dok je sjedao i posezao za novim Scotchem.
Stvarno mi se smijao preko telefona.
Koliki je teaj? upita Jeff tiho.
Frank proguta pola pia u jednom gutljaju. Stotinu prema jedan.
Hoe li se okladiti za mene?
Ti e stvarno to uiniti, zar ne? Zaista se ne ali.
Smrtno sam ozbiljan, ree Jeff.
Zbog ega si tako prokleto siguran u sebe to se tih stvari tie? to ti to zna to nitko dru-
gi na svijetu ne zna?
Jeff trepne i zadri miran glas. To ti ne mogu rei. Sve to ti mogu rei je da je ovo vie od
predosjeaja. Ovo je sigurnost.
To mi zvui sumnjivo kao
Nema nieg protuzakonitog, kunem se. Zna da ne mogu namjestiti prvenstvo ovih dana, a
ak i kad bi mogli, kako bih, k vragu, ja znao bilo to o tome?
 Govori kao da zna dosta.
Znam samo ovoliko: mi ovu okladu ne moemo izgubiti. Mi je apsolutno ne moemo iz-
gubiti.
Frank ga paljivo pogleda, iskapi ostatak Scotcha i da konobaru znak za jo jedan. Pa, sra-
nje, promrmlja on. Prije nego to sam te prolog travnja upoznao, mislio sam da u ove godi-
ne ivjeti od stipendije.
to znai?
to znai da mislim da u ui s tobom u ovaj blesavi plan. Ne pitaj me zato, i vjerojatno
u si propucati mozak nakon prve utakmice. Ali samo jedna stvar.
Reci.
Nema vie ovog sedamdeset-trideset sranja pa da si ti zgre sav novac. Obojica riskiramo,
uloimo sve to nam je ostalo od Vegasa ukljuujui i ono to sam ja pobrao po stolovima a
sve to osvojimo, dijelimo napola. Dogovoreno?
Dogovoreno. Partneru.

Bio je to listopad Koufaxa i Drysdalea.

Jeff je odveo Sharlu na stadion Yankeesa na prve dvije utakmice, ali se Frank nije mogao na-
tjerati ak ni da ih gleda na televiziji.
Dodgersi su dobili prvu utakmicu s 5:2, s Koufaxom na mjestu bacaa. Johnny Podres je
sljedeeg dana bio na mjestu bacaa, a uz asistenciju vrhunskog pomonog bacaa Rona Perra-
noskog, zadrao je Yankeese na jednom optravanju dok su Dodgersi presjekli etiri od deset
bacanja.
Trea utamica, u L.A.-u, odigrala se u tradicionalnom Drysdaleovu stilu; 1:0; ista pobjeda,
gdje je Veliki Don iskljuivao
Yankeese jednog po jednog. U est od devet perioda, Drysdale se suprotstavio samo mini-
malnoj brojci od tri udaraca.
Utakmica broj etiri bila je napeta; ak se i Jeff, koji ju je gledao u boji, u restoranu Pierre's
u New Yorku, poeo znojiti. Whitey Ford, koji je bacao za Yankeese, opet se naao licem u lice
s Koufaxom, i obojica su bili edni krvi. Mickey Mantle i Frank Howard iz L. A.-a postigli su
home run5, izjednaivi tako s 1:1 pred kraj sedmog perioda. Zatim je Joe Pepitone pogrijeio
pri bacanju Yankeeja Cletea Bovera s tree baze pa je Jim Gilliam iz Dodgersa uklizao u treu.
Willie Davi bio je sljedei, i Gilliam je osvojio odluujue optravanje na Davisovo bacanje
prema dubokom centru.
Dodgersi su potukli Yankeese u bejzbolskom prvenstvu bez izgubljene utakmice, neto to
se prvi put dogodilo njujorkom klubu otkad je to uspjelo Giantsima 1922. Bilo je to jedno od
velikih iznenaenja u povijesti bejzbola, dogaaj koji Jeff nikad ne bi mogao zaboraviti, isto
kao to ne bi mogao zaboraviti vlastito ime.
Na Jeffovo nagovaranje, Frank je podijelio njihov ulog od sto dvadeset dvije tisue dolara
izmeu dvadeset tri razliita kladioniara u est gradova i jedanaest razliitih kasina u Las Ve-
gasu, Renou i San Juanu.
Njihova konana zarada premaila je brojku od dvanaest milijuna dolara.

5.

5
Home run - osvojeni bod u bejzbolu kad udarac odbije loptu tako daleko da uspije optrati
sve etiri baze.
 Klaenje je zavrilo, to su obojica znali. Ve se znalo za njega i Franka, te nije bilo kladioni-
ara ili kasina u zemlji koji bi bili voljni prihvatiti neki vei ulog od bilo kojeg od njih.
Bilo je, naravno, drugih vrsta oklada, pod malo otmjenijim imenima.
... smjesti raunovodstveni odjel u onaj tamo ured, a pravniko osoblje tu prekoputa hod-
nika. A sad, ovim putem...
Frank je oito uivao pokazujui Jeffu jo napola namjeten uredski prostor na pedesetom
katu Seagram Buildinga. On je izabrao mjesto, uz Jeffovo odobravanje, i pobrinuo se za sve
organizacijske detalje oko stvari koje se trebaju uiniti, od osnivanja tvrtke po imenu Future
Inc., do zapoljavanja tajnica i knjigovoa.
Frank je napustio studij prava, te su se preutno dogovorili da e on nadgledati svakodnevne
poteze kompanije, dok e Jeff donositi vee odluke o ulaganjima i opem napredovanju korpo-
racije. Frank vie nije sumnjao u valjanost Jeffovih preporuka, no postojala je neka udna rav-
nodunost izmeu dvojice partnera jo od uspjeha na bejzbolskom prvenstvu. Rijetko su se dru-
ili, no Jeff je znao da Frank pije vie nego ikad. Njegova prijanja znatielja bila je zamijenje-
na oitim rastuim strahom od toga koliko to Jeff zna i kako to zna. O tome se vie nikad nije
raspravljalo.
... kroz recepciju ovdje samo priekaj da vidi kakav e komad sjediti za ovim stolom za
par tjedana i... evo... as!
Ured je bio prostran, a opet i nekako udoban, impresivan, ali ne i zastraujui. Crna fotelja
Barcelona ekala je svog vlasnika iza velikog ovalnog stola, koji je bio nasuprot dobro opskrb-
ljenom baru i stereo televizoru, zgodno smjetenom u ormar. Prozori od poda do stropa na dva
zida pruali su s jedne strane pogled na rijeku Hudson, a s druge strane gledali su na tornjeve
centra Manhattana. Nekoliko biljaka u cvatu odavale su dojam luksuza svakom kutu sobe, a
uokvirene Pollockove slike dokazivale su vrijednost ljudske kreativnosti. Na zgodan nain i
savreno prikladno, jedan je dio zidnog prostora bio posveen velikoj fotografiji konja ovjena-
nog cvijeem: Chateaugaya, u krugu pobjednika nakon Kentucky Derbyja.
Sve je tvoje, stari, ree Frank, smijeei se.
Jeffa je dirnulo to to je njegov prijatelj uinio za njega. Frank, fantastino je!
Naravno, ako ti se bilo to ne svia, odmah emo promijeniti. Dizajner razumije da je sve
ovo pripremni rad eka se tvoje odobrenje. Na kraju krajeva, ti si taj koji e ovdje raditi.
Sve je odlino ba kako jest. Zapanjen sam. I ne moe mi rei da se neki tamo dizajner
sjetio da stavi onu Chateaugayevu sliku.
Ne, prizna Frank, to je bio moj prijedlog. Mislio sam da bi ti se moglo svidjeti.
Inspirirat e me.
Na to i raunam, nasmije se Frank. Isuse, kad se sjetim kako se sve to brzo odigralo, ka-
ko ma, zna to mislim. Trenutak djeake ushienosti proao je brzinom kojom se i pojavi-
o. Sve ovo iskustvo inilo je Franka starijim: izravna pitanja na koja se ne moe odgovoriti,
okantno nagao i neobjanjiv uspjeh... bilo je to vie od onoga s im se mogao spremno nositi.
Nego, ree Frank, skreui pogled prema praznom recepcijskom prostoru, imam uas-
no puno stvari koje moram danas srediti. Naruio sam hrpu novih uredskih kalkulatora od Mon-
roea, trebali su stii jo prije dva dana. Pa ako eli, samo se smjesti ovdje, pokuaj se naviknuti
na mjesto...
U redu je, Frank, samo ti idi. Ba bih volio malo sjediti ovdje i razmiljati. I hvala ti jo je-
dnom. Izvrsno ti ide partneru.
Rukovali su se, potapali jedan drugoga po ramenu u samosvjesnoj maniri drugarstva. Frank
je odetao prema gotovo praznim uredima, a Jeff se opustio u udobnom zagrljaju fotelje Barce-
lona za masivnim stolom.
Sve je bilo tako lagano, lake nego to je zamiljao. Utrke, reprize perioda za periodom pr-
venstva u bejzbolu... a s golemom koliinom kapitala koji se nakupio iz ovih sigurnih oklada,
nije bilo granice to moe sljedee uiniti, s jednakom ili jo veom lakoom.
 Ve je poeo prouavati cijene dionica, prisjeajui se svega to je znao o svijetu koji dolazi
i primjenjujui ta znanja na predvianje trenutane situacije na tritu. Nije se mogao sjetiti ba
svakog pada i uspona gospodarstva u svim tim godinama, no bio je siguran da ima dovoljno
velik opi uvid da razmatranja o minornim recesijama i krizama uini nevanim.
Neka ulaganja bila su oita: IBM, Xerox, Polaroid. Ostala su zahtijevala malo vie razmi-
ljanja, spajajui u njegovu umu drutvene promjene koje su ve poele, ili e uskoro poeti, s
kompanijama koje e profitirati od tih promjena. Ostatak desetljea, znao je Jeff, bit e vrijeme
opeg blagostanja, Amerikanci e odlaziti na duga putovanja poslovno ili iz zabave, Future Inc.
bi trebao uloiti u dionice hotela i zrakoplovnih kompanija. Slino tome, Boeing Aircraftu se
mora dogoditi uspon, ak i kad se uskoro otkae vrlo razvikani SST program; 727 i 747, koji
jo nisu najavljeni, postat e glavni komercijalni avioni sljedeih dvadeset pet godina. Ostale
aeronautike kompanije imat e svojih uspjeha i promaaja, a Jeff je bio siguran da bi malo
pomnog istraivanja pomoglo da mu se osvjee sjeanja na to koja je kompanija dobila najuno-
snije ugovore za program Apollo, te, na kraju, za izgradnju space-shuttle flote.
Gledao je u Hudson, gust od poslovanja. Invazija japanskih automobila nee jo dugo doi,
kao to je primijetio onog prvog dana, a Amerika se bliila vrhuncu svoje velike ljubavi prema
velikim automobilima; ne bi mu tetilo da uloi koji milijun u Chrysler, GM i Ford. RCA bi
vjerojatno takoer bio dobar kratkoroni izbor, jer e televizija u boji postati standard, a proi
e jo mnogo godina dok Sony ne izvede svoju unitavajuu invaziju na to trite.
Jeff sklopi oi, potencijal svega toga uzrokovao mu je laganu vrtoglavicu. Mjesene finan-
cijske krize koje je neko trpio, konstantne frustracije poslova s previe odgovornosti i premalo
plae, sad su bile brige ne samo prolosti, nego i budunosti koje nikad nee biti. Koga je bilo
briga kako se ovo dogodilo? Bio je mlad, bio je bogat i uskoro e biti jo neizmjernije bogat.
Nije imao elju promijeniti bilo to od toga, ili ak preispitivati, a kamoli vratiti se u onu drugu
stvarnost u kojoj je bio ivio ili ju je moda zamiljao. Sad je mogao imati sve to je ikad poe-
lio, i vrijeme i energiju da u svemu tome uiva.
... bio republikanski kandidat Goldwater ili Rockefeller. Skandal Baker vjerojatno nee
imati nekog ozbiljnijeg efekta na ponovno biranje predsjednika, iako je mogu pomak u stavu
unutar najueg kruga Bijele kue prema Johnsonovoj smjeni ako se istraga dovoljno zaotri.
Vee brige Kennedyjevu osoblju bit e
Zar ne moemo gledati neto drugo? cendrala je Sharla. Ne znam zato te uope toliko
zanimaju sve te politike stvari. Sljedei izbori su tek za godinu dana.
Jeff joj pokloni umirujui polusmijeak, no ne odgovori.
... smanjivanje poreza i prijedlozi zakona o graanskim pravima. Ako ne stupe na snagu
prije sastanka Kongresa dvadesetog prosinca, prijedlozi e naii na jo teu i naporniju bitku u
proljetnoj sezoni Bijele kue i Senata, te e Kennedy biti primoran zapoeti kampanju u sjeni
neprekidne kongresne bitke, umjesto u ozraenju dvostruke pobjede kako se nada.
Sharla ustane s kaua uz tih uzdah i krene prema stepenicama koje su vodile na gornje kato-
ve njihove kue na uglu East i Sedamdeset tree ulice. ekam te u krevetu, vikne mu ona pre-
ko ramena, golog u prozirnoj spavaici boje breskve. Mislim, ako si jo zainteresiran.
... unato kritikama o katastrofi u Zaljevu svinja koje jo traju, unato gorkim problemima
s tako posve razliitim organizacijama kao, na primjer, Ujedinjenim radnikim sindikatima i
industrijom elika, imid i ovjek ostaju nerazdvojivi za vei dio javnosti. Njegovo vjetrovito
mladenatvo, njegova ljupka ena i odana djeca, tragedije i trijumfi koje je njegova obitelj pro-
ivjela, lagana otmjenost i uvijek spreman smisao za humor.
Jeff premota vrpcu na prototipu Sonyjeva videorekordera koji ga je kotao vie od jedanaest
tisua dolara i bio osuen na propast, kao proizvod desetljee ispred svog vremena. Crnobijeli
dokumentarci o Johnu Kennedyju obasjali su ekran jo jednom, tako poznati, a opet tako srced-
rapateljni: osmijeh iz njegove poznate stolice za ljuljanje, die John-Johna i Caroline u ruke na
avionskoj pisti, ludira se s braom na plai u Hyannisportu. Toliko je puta Jeff vidio te kratke,
javne segmente ovjekova ivota; i uvijek, ve etvrt stoljea, slijedila ih je otvorena limuzina u
Dallasu, panini uas, krv na Jackienoj odjei i rue u njezinim rukama. No takve slike sad nisu
postojale. Veeras, na ovoj snimci vijesti emitirane prije manje od dva sata, nee biti fotografije
Lyndona B. Johnsona kako preuzima vlast, nee biti pogrebne povorke kroz Washington, nee
biti vjenog plama kad se ekran zatamni. Veeras je ovjek o kojem su govorili bio iv, vitalan,
pun planova za svoju budunost i budunost naroda.
... otmjenost i uvijek spreman smisao za humor, sve to daje barem povrnu teinu ideji o
novim granicama, svjeem poetku... uspostavljanju, kako bi neki rekli, modernog Camelota.
Ta enormno pozitivna slika, umjesto hvalisanja o nekim konkretnim postignuima za vrijeme
prvog mandata, bit e ono ime e novoimenovani Kennedyjev izborni tim izai pred javnost.
Sorensen, O'Donnel, Salinger, O'Brien i Bobby Kennedy vrlo su svjesni snage i slabosti svog
kandidata, kao to su svjesni i moi instant-mitova. Moete biti sigurni da znaju na to e obra-
titi panju u nadolazeoj kampanji.
Vijesti nakon toga prikau Charlesa de Gaullea u posjetu iranskom ahu, uz mnogo pompe i
ceremonije, te Jeff ugasi aparat. Kennedy je iv, pomisli on, kao to je pomiljao tako esto
posljednjih nekoliko tjedana. Kennedy, koji vodi narod prema tko zna emu nastavljenom
blagostanju, skladu meu rasama, ranom povlaenju iz Vijetnama?
John F. Kennedy iv. Jo tri tjedna od sada.
Osim ako, ako... to? Matarija je bila neodoljiva, udna i ak kliejizirana. No to nije bila ni
televizijska drama, ni znanstveno-fantastini scenarij; Jeff je bio ovdje, u ovom dosada-
neskrhanom svijetu 1963., a najvea tragedija ove ere samo to se nije poela odvijati ba pred
njegovim sveznajuim oima.
Je li njegova intervencija bila mogua, bi li to bilo ispravno? Ve je bio poeo uzrokovati ve-
like promjene u gospodarskoj stvarnosti ovog vremena pukim osnivanjem Future Inc.-a, a pros-
torno-vremenski kontinuum jo nije pokazivao nikakve znakove neizdrivog optereenja.
Sigurno, pomisli Jeff, postoji neto to bi on mogao uiniti glede neminovnog atentata a da
to ne bude suoavanje sa samim ubojicom u toj sobi na estom katu teksakog skladita kol-
skih knjiga, 22. studenog. Telefonski poziv FBI-u, pismo Tajnoj slubi? No naravno, nitko u
vlastima ne bi ozbiljno uzeo njegova upozorenja, a ak i kad bi, vjerojatno bi ga uhitili kao
osumnjienog suuesnika.
Natoio si je pie iz bara kraj ulaza na terasu i razmotrio problem. Bilo tko s kime bi o tome
razgovarao, odbio bi ga, smatrajui ga luakom; sve dok predsjednika motorizirana povorka
ne proe trgom Dealey, te stigne do poprita atentata, koji e tako tragino napustiti. A onda e
se dogoditi katastrofa i bit e prekasno da se svijetu uini malo dobra.
I to bi onda trebao uiniti, samo se zavaliti i gledati kako se ubojstvo dogaa? Da dopusti da
se povijest brutalno ponovi jer se bojao da ne ispadne blesav?
Jeff se osvrne po ukusno namjetenoj gradskoj kui, toliko superiornijoj bilo kojoj rezidenci-
ji kojoj su se Linda i on mogli nadati. Trebalo mu je samo est mjeseci da sve to priskrbi, uz
gotovo nikakav trud. Sad je mogao potroiti svoj ivotni vijek bezgranino irei svoj komfor i
svoje bogatstvo zbog onog to je znao, no ta dostignua zauvijek bi mu stajala i zapinjala u grlu
ako ne djeluje na one druge stvari koje je znao.
Neto se, nekako, mora uiniti.

Odletio je do Dallasa petnaestog i otiao u prvu telefonsku govornicu u zranoj luci. U ime-
niku je preletio kroz sva prezimena koja su poinjala slovom O i naao ga, prezime kao i svako
drugo, iako su u njegovim oima slova blijetala sa stranice kao da su od plamena:

Oswald, Lee H... 1026 N. Beckley... 555-4821

 Jeff zapie adresu, te iznajmi od Avisa plavi Plymouth. Djevojka na alteru uputi ga kako da
stigne do dijela grada koji je traio.
est puta se provezao kraj bijele drvene kue u Oak Cliffu. Zamislio se kako dolazi do vrata,
zvoni, govori s mladom Ruskinjom Marinom, koja bi otvorila vrata. to bi joj rekao? Va
suprug e ubiti predsjednika, morate ga zaustaviti? to ako sam atentator otvori vrata? to da
onda uini?
Jeff se jo jedanput polako proveze kraj te obine male kue, razmiljajui o ovjeku koji i-
vi unutra, koji eka i kuje planove kako da poremeti taj lani osjeaj mira i stabilnosti u koji se
svijet uljuljkao.
Otiao je iz tog susjedstva bez zaustavljanja. U K-Martu u Fort Worthu kupio je jeftini prije-
nosni pisai stroj, neto papira za pisanje i par rukavica. U svojoj anonimnoj hotelskoj sobi
Holiday Inna kraj East Airport autoceste navukao je rukavice, otvorio sveanj papira i poeo
sastavljati pismo koje mu je bilo muka pisati.

Predsjednik John F. Kennedy Bijela kua

1600 Pennsylvania Avenue
Washington, DC

Predsjednie Kennedy!

Vi ste taj koji je izolirao premijera Fidela Castra i osloboeni kubanski narod. Vi ste tlai-
telj, neprijatelj slobodnih ljudi cijele Latinske Amerike i svijeta.
Ako doete u Dallas, ja u vas ubiti. Upucat u vas u glavu monom pukom, a u vaoj pro-
livenoj krvi pisat e PRAVDA za borce za slobodu zapadne polutke.
Ovo nije isprazna prijetnja. Ja sam dobro naoruan i spreman sam sam umrijeti ako treba.
Ubit u vas.

VENCEREMOS!!
Lee Harvey Oswald

Jeff doda Oswaldovu kunu adresu, vrati se autom kroz grad i ubaci pismo u sandui dva
bloka dalje od one drvene, neugledne kue. Sat vremena poslije i ezdeset kilometara jugoisto-
no od Dallasa, rukavice su postale znojne. Ruke su mu utrnule od uske koe dok je bacao pisa-
i stroj s mosta u veliko jezero Bogu iza nogu. Bio je dobar osjeaj napokon skinuti proklete
rukavice, baciti ih kroz prozor automobila kraj neke zabiti koja se zvala, od svih moguih ime-
na, ba Gun Barrel6. Ruke su mu se osjeale slobodnijima, iima.
Sljedea etiri dana ostajao je u svojoj sobi u Holiday Innu, razgovarao samo s poslugom i
izlazio samo da kupi lokalne novine. U utorak, devetnaestog, Dallas Herald je objavio lanak
koji je ekao, na petoj stranici: Leeja Harveyja Oswalda uhitila je Tajna sluba zbog prijetnje
smru predsjedniku, i zadrat e ga u pritvoru, bez jamevine, dok se Kennedy ne vrati s jedno-
dnevnog puta u Teksas potkraj tjedna.
Jeff se jako napio u zrakoplovu kojim se te noi vraao u New York, no alkohol nije imao
veze s trijumfom koji je osjeao, s ponosnim mislima kojih mu je bila puna glava: slikama svi-
jeta u kojem su pregovori zamijenili rat u Vijetnamu, u kojem su gladni nahranjeni, rasna jed-
nakost postignuta bez krvoprolia... svijeta u kojem John Kennedy i duh nade ovjeanstva ne-
e umrijeti, nego e procvati i pruiti blagostanje na zemlji.

6
Gun Barrel - cijev vatrenog oruja.
 Dok je zrakoplov slijetao, svjetla Manhattana izgledala su poput sjajnog predznaka slavne
budunosti koju je Jeff upravo predvidio.
U jedan i deset, u petak poslije podne, njegova tajnica otvorila je vrata njegove kancelarije
bez kucanja. Stajala je tamo u suzama koje su joj tekle niz lice, nemona da progovori. Jeff nije
morao pitati to se dogodilo. Osjeao se kao da ga je u trbuh udario nevidljiv teak predmet.
Frank je uao za njom, tiho rekao djevojci da danas vie nee biti posla; ona i svi ostali tre-
bali bi otii kuama. Povukao je Jeffa i zajedno su napustili zgradu. Ljudi su miljeli Park Ave-
nijom u opoj letargiji. Nekolicina je otvoreno jecala, neki su bili okupljeni oko autoradija ili
tranzistora. Veina je samo tupo zurila naprijed, te rastreseno stavljala jednu nogu ispred druge
u sporom, odsutnom hodu potpuno netipinom za Njujorane. Bilo je to kao da je potres ras-
klimao vrsti beton Manhattana pa nitko vie nije mogao biti siguran u stabilno uporite. Nitko
nije znao hoe li ulice opet drhtati i izvinuti se, ili se ak rastvoriti da progutaju svijet. Budu-
nost je stigla, u jednom jedinom potresnom trenutku.
Frank i Jeff nali su stol u tihom kafiu malo dalje od Madisona. Na televizijskom ekranu je
Air Force One7 naputao Dallas s ukrcanim tijelom predsjednika. U mislima Jeff ugleda sliku
L.BJ.-a kako daje zakletvu, te omamljenu Jacqueline Kennedy kraj njega. Haljina umrljana krv-
lju, rue.
I to sad? upita Frank.
Jeff se otrgne iz mrane zamiljenosti. Kako to misli?
to se sljedee dogaa sa svijetom? Kamo sad idemo?
Jeff slegne ramenima. Pretpostavljam da mnogo toga ovisi o Johnsonu. O tome kakav e
predsjednik biti. Sto ti misli?
Frank odmahne glavom. Ti ne 'pretpostavlja' nita, Jeff. Nikad te nisam vidio da neto
pretpostavlja. Ti zna stvari.
Jeff pogledom potrai konobara; svi su gledali televiziju, sluali mladog Dana Rathera kako
ponavlja poslijepodnevne vane dogaaje ve dvadeseti put. Ne znam o emu govori.
Ni ja, ne ba tono. No neto s tobom mi... nije u redu. Neto udno. I to mi se ne svia.
Jeff ugleda kako se partnerove ruke tresu, sigurno mu jako treba pie.
Frank, danas je uasan, udan dan. Svi smo sad u oku.
Ti nisi. Ne onako kao to sam ja i svi ostali. Nitko ti u uredu nije rekao to se dogodilo; iz-
gledalo je kao da nisu ni trebali, kao da si ve znao to e se dogoditi.
Ne budi smijean. Krupan policajac davao je intervju na TV-u i opisivao dravni lov na
ovjeka koji je bio u tijeku irom cijelog Teksasa.
to si radio u Dallasu proli tjedan?
Jeff umorno pogleda Franka. Zar si provjeravao u putnikoj agenciji?
Aha. to si tamo radio?
Gledao neke nekretnine za nas. To je rastue trite, unato onome to se tamo danas odig-
ralo.
Moda se to i promijeni.
Mislim da nee.
Misli da ne, ha? Zato ne?
Samo imam takav osjeaj.
Daleko smo dogurali s tim tvojim 'osjeajima'.
I moemo jo dalje.
Frank uzdahne i proe rukom kroz svoju prerano istanjenu kosu. Ne. Ne ja. Dosta mi je.
elim van.
Isuse Kriste, jedva da smo i poeli!

7
Predsjedniki zrakoplov.
 Siguran sam da e ti sjajno uspjeti. No postalo je preudno za mene, Jeff. Nije mi vie
ugodno raditi s tobom.
Za ime Boje, valjda ne misli da sam ja imao ikakve veze sa tim.
Frank podigne ruku, prekine ga. To nisam rekao. Ne elim znati. Samo elim... van. Moe
se drati veine mog dijela za poslovni kapital, vratiti mi od profita u sljedeih nekoliko godina,
ili koliko e ti ve vremena trebati. Preporuujem ti da nastavi s Jimom Spencerom na mojem
mjestu, on je dobar ovjek, zna to radi. I slijedit e tvoje upute do kraja.
K vragu, u ovom smo bili zajedno! Jo od Derbyja, Emoryja
Bili smo, i bilo je to prokleto dobro razdoblje. No ja u unoviti svoje etone, stari partne-
ru. Odlazim od stola.
Da uini to?
Da zavrim studij prava, valjda. Napravim nekoliko zgodnih, konzervativnih vlastitih ula-
ganja; imam dosta za cijeli ivot.
Ne ini to, Frank. Propustit e ivotnu priliku.
U to ne sumnjam. Moda jednog dana zbog toga i poalim, no sad to moram uiniti. Zbog
vlastitog duevnog mira. On ustane i prui ruku. Sretno i hvala na svemu. Bilo je zabavno
dok je trajalo.
Rukovali su se, a Jeff se pitao to je mogao uiniti da to sprijei. Moda nita. Moda se to
moralo dogoditi.
U ponedjeljak u razgovarati sa Spencerom, ree Frank. Naravno, ako svijetom jo uvi-
jek bude vladao mir, a u dravi red.
Jeff mu uputi dug i trijezan pogled. Bit e tako. Dobro da znam. uvaj se, partneru.

Kad je Frank otiao, Jeff sjedne na stolac za ankom i napokon narui pie. Ispijao je tree
kad CBS objavi vijest:

... uhitili sumnjivca povezanog s atentatom na predsjednika Kennedyja. Ponavljam, dala-

ka policija uhitila je sumnjivca povezanog s atentatom na predsjednika Kennedyja. Za njega se
pria da je lutalica i povremeni ljeviarski aktivist imenom Nelson Bennett. Vlasti izjavljuju da
je broj telefona pronaen u Bennettovu depu broj Sovjetskog veleposlanstva u Mexico Cityju.
Vie o ovoj udarnoj prii kad...

Terasa kue na East Sideu bila je tmurna i pusta na ledenoj hladnoi mjeseca studenog; bilo
je to mjesto predvieno za ljeto, u svijetu gdje je ljeto izgnano. Stol staklene povrine, stolice s
nogama od ulatenog kroma, nekako su inile ovaj dan bez sunca jo jalovijim.
Jeff vrsto zakopa svoju debelu vestu i upita se stoti put u posljednja dva dana to se to to-
no dogodilo tog nezaustavljivog dana u Dallasu. Tko je, k vragu, Nelson Bennett? Zamjenski
plaeni ubojica koji je ekao u sjeni kad su uhitili Oswalda? Ili samo igra sluaja, sluajni luak
manipuliran silama puno monijim od bilo koje ljudske zavjere tako da se tijek stvarnosti ne
poremeti?
Nikad se nee saznati, shvati on. Suoio se s dovoljno stvari izvan svoga razumijevanja u
ovom ponovno izgraenom ivotu; zato bi ba ovaj element bio odgonetljiviji od ostalih? A
opet, pokazao mu je koliko je jalov bio njegov napor i spustio ga na zemlju. Pokuavao je koris-
titi svoje prijanje znanje da preoblikuje sudbinu na pozitivan nain kako bi ostvario neto to
e biti iznad trivijalnosti njegovih oklada, njegovih ulagakih planova a njegovi uspjesi nisu
stvorili nita vie od manje pukotine u tijeku povijesti. Ubojiino ime je promijenjeno, nita
vie.
to to znai, pitao se, za njegovu vlastitu budunost? Sve nade koje je imao o tome kako e
ponovno izgraditi svoj ivot uz prednost predznanja... jesu li bile osuene da budu samo povr-
ne promjene, kvantitativne, ali ne i kvalitativne? Hoe li njegovi pokuaji da postigne pravu
sreu biti isto tako neobjanjivo izigrani kao i njegovo upletanje u Kennedyjevo umorstvo? Sve
je to, takoer, bilo izvan njegova znanja. Prije est tjedana osjeao je boansko sveznanje, a
njegov potencijal za dostignua inio se bezgraninim. A sad, jo jednom, sve je bilo pod zna-
kom upitnika. Proeo ga je tup osjeaj beznadnosti, puno gori od svakog koji je osjeao jo od
internata, od onog stranog dana kraj mostia gdje je
Jeff! Oh, Boe, doi ovamo! Ubili su Bennetta, bilo je na televiziji, vidjela sam!
On polako kimne i ue za Sharlom. Sekvencu ubojstva putali su iznova i iznova, upravo
onako kao to je znao da e biti. Bio je tamo Jack Ruby u svom gangsterskom eiru iz nisko-
budetnih filmova stvorivi se niotkuda u podrumskom hodniku zatvora u Dallasu. Bio je tamo
i pitolj i Nelson Bennet koji je umro ba po scenariju i njegovo zgreno bradato lice u agoniji,
poput iskrivljenog odraza jednog drugog lica, koje je toliko mnogo puta vidio.
Predsjednik Johnson, znao je Jeff, uskoro e narediti potpunu istragu o dogaajima ovog kr-
vavog vikenda. Posebni odbor, na elu s vrhovnim sucem Earlom Warrenom. Odgovori e se
uporno traiti; nijedan nee biti naen. ivot e se nastaviti.

6.
Jeff se nakon toga nije mnogo upletao, osim toje zaraivao novac. Bio je vrlo dobar u tome.
Filmske dionice bile su prilino pametan izbor. Sredinom ezdesetih kinodvorane su bile vr-
lo dobro posjeene, a bilo je to i vrijeme prvih prodaja multimilijunskih filmova, poput Mosta
na rijeci Kwai i Kleopatre, mreama. Jeff je izbjegavao manje elektronike kompanije, iako je
znao da e mnogima od njih vrijednost dosta porasti; jednostavno se nije sjeao imena sretnika.
Umjesto toga, ulagao je u konglomerate za koje je znao da e se obogatiti tijekom desetljea:
Litton, Teledyne, Ling-Temco-Vought. Njegovi izbori bili su gotovo stalno profitabilni od dana
kupnje dionica, a on je glavninom zarade kupovao jo dionica.
Nije znao to bi drugo.
Sharla je uivala u borbi, unato injenici da se mazohistiki kladila na Listona kad joj je
Jeff savjetovao da se kladi na Cassiusa Claya. Jeff je proveo veer u neto kompleksnijem ras-
poloenju, ne toliko to se tie same borbe, ve zbog atmosfere, gomile. Nekolicina prisutnih
visokih ulagaa i kladioniara prepoznali su Jeffa zbog popularnosti koja se proirila svijetom
kocke nakon njegova rekordnog dobitka na bejzbolskom prvenstvu; ak mu se i nekoliko ljudi
koji su tada morali isplatiti velike dijelove tog multimilijunskog uloga iroko smijeilo i dizalo
palac prema njemu. Mogli su ga izopiti iz svog kruga, no umjesto toga postao je legenda meu
njima, te su mu ukazivali potovanje koje i prilii takvoj veliini.
Na neki nain, pretpostavljao je, upravo mu je to i smetalo ba taj svima vidljiv oblik po-
tovanja koji su mu kockari iskazivali bolno ga je podsjeao na to da je ovu verziju svog ivota
zapoeo podvalivi kockarskom podzemlju gigantski, ali i potpuno neshvatljiv lanjak. Oni e
ga se uvijek sjeati u kontekstu te oklade, bez obzira na njegov budui uspjeh u drutvu. Zbog
toga je poelio dug i vru tu, da se rijei nasluenog smrada cigarskog dima i prljavog novca.
No postojao je i konkretniji problem, razmiljao je dok je limuzina ubrzavala Avenijom Col-
lins kraj vulgarnih fasada reda hotela u Miami Beachu. A to je bila Sharla.
Savreno se uklapala s ostatkom gomile koja je veeras promatrala borbu, i nije se nimalo
razlikovala od ostalih umjetnih djevojaka u svojim pripijenim, sjajnim haljinama i pretjeranoj
minki. Suoi se s tim, razmiljao je, dok ju je promatrao kako sjedi u sjedalu pokraj njega: iz-
gleda jeftino. Skupo, ali jeftino, poput Las Vegasa, poput Miami Beacha. Sam pogled na nju
govorio je da je Sharla jednostavno stroj dizajniran za jebainu. Nita vie. Ba ona vrsta dje-
vojke koju ne biste predstavili svojim roditeljima. On se namrti kad je pomislio da je upravo to
uinio: bili su stali u Orlandu na putu ovamo, gdje se odravao me za prvenstvo. Obitelj mu je
bila pod snanim dojmom i prilino zastraena irinom njegovih naglih financijskih trijumfa, no
ak ni to nije moglo sakriti njihov prezir prema Sharli, njihovo tjeskobno razoaranje kada su
saznali da Jeff ivi s njom.
Ona se nagne naprijed da iskopa kutiju cigareta iz torbice, a kako se naginjala tako joj se
opustio gornji dio haljine od crnog satena, pruajui Jeffu kratak pogled na kremasta prostran-
stva njezinih bujnih grudi. ak i sad ju je elio, osjeao poznatu potrebu da stisne lice u to me-
so, da joj zadigne haljinu preko savrenih nogu.
Bio je s tom enom ve gotovo godinu dana, dijelei s njom sve osim svojih misli i osjeaja.
Misao je najednom postala nelagodna, ba ta ljepota koja ga je prvotno privukla, vrijeala je
njegova osjetila. Zato je dopustio da sve to toliko potraje? Njezina poetna privlanost bila je
razumljiva, Sharla je bila fantazija unutar fantazije, uzbuujui piece de resistance da ide uz
njegovu vraenu mladost. No bila je to u biti isprazna atrakcija, tako djetinjasta, plitka i besmis-
lena, poput postera koride po zidovima njegove studentske spavaonice.
Promatrao ju je kako pali cigaretu, kako se njezino prividno aristokratsko lice kupa u slabom
crvenom sjaju upaljaa. Uhvatila ga je kako bulji, izvila svoje tanke obrve i pogledavala ga iza-
zovno, pogledom koji je mirisao na seks. Jeff odvrati pogled prema svjetlima Miamija, preko
mirne, bistre vode.

Sharla je sljedee jutro provela kupujui po Lincoln Roadu, a Jeff ju je ekao u apartmanu
hotela Doral kad se vratila. Odloila je pakete u predvorju te se istog asa maknula do najblieg
ogledala da si osvjei minku. Njezina kratka bijela lagana haljina pokazivala je njezin prekras-
ni ten, a sandale s visokom petom inile su njezine bose smee noge jo duima i vitkijima ne-
go to su uistinu bile. Jeff proe prstima po otrim rubovima debele smee kuverte koju je dr-
ao u ruci, te mu zamalo doe da se predomisli.
to radi unutra? upita ona, poseui rukom iza lea da otvori zatvara svoje prozrane
pamune haljine. Presvucimo se u kupae kostime da uhvatimo neto sunca.
Jeff odmahne glavom, te joj kretnjom naredi da sjedne prekoputa njega. Ona se namrti, za-
kopa haljinu na preplanulim leima i sjedne gdje joj je pokazao.
to je s tobom? upita ona. emu to udno ponaanje?
On pone govoriti, no jo satima prije bio je odluio da rijei ne bi bile prikladne. Ionako ni-
su mnogo razgovarali, ni o emu; verbalna komunikacija imala je malo toga zajednikog s onim
to se izmeu njih odigravalo. On joj prui omotnicu.
Sharla napui usne dok ju je uzimala, otvori je. Nekoliko trenutaka buljila je u est uredno
sloenih hrpica novanica od po sto dolara. Koliko? napokon upita, mirnim, kontroliranim
glasom.
Dvjesto tisua.
Ona ponovno zaviri u kuvertu, izvue jednosmjernu kartu Panagra Airlinesa prvog razreda
do Rija. Ovo je za sutra ujutro, ree ona prouavajui kartu. to s mojim stvarima u New
Yorku?
Poslat u ti ih kad god hoe.
Ona kimne. Trebam ovdje kupiti jo neke stvari prije nego to odem.
to god eli. Neka ti stave na raun sobe.
Sharla opet kimne, vrati novac i kartu u kuvertu, koju stavi na stoli pokraj sebe. Ustane, ot-
kopa haljinu i pusti je da padne na pod oko njezinih nogu.
Pa to onda, ree ona, otkopavajui grudnjak. Za dvjesto tisua si zasluio ovaj posljed-
nji put.
 Jeff se u New York vratio sam, natrag svojim ulaganjima.
Suknje e se, znao je, skraivati u sljedeih nekoliko godina, i tako stvoriti golemu potranju
za arapama s uzorkom i arapama s gaicama. Jeff je kupio trideset tisua dionica Hanesa. Sva
ta izloena bedra morala su dovesti do neeg konkretnog; kupovao je brda dionica farmaceuts-
kih kua koje su proizvodile kontracepcijske pilule.
Osamnaest mjeseci nakon useljenja u Seagram Building, vrijednost Future Inc.-a popela se u
vrijednosnim papirima na trideset sedam milijuna dolara. Jeff je potpuno isplatio Franka, te mu
poslao dugo, osobno pismo zajedno sa zadnjim ekom. Nikad nije dobio odgovor.
Naravno, nije sve ilo tono onako kako je Jeff planirao. elio je zgrnuti veinu Comsatovih
dionica kad su postale dostupne javnosti, no to je postalo toliko popularno da su dionice bile
ograniene na pedeset po kupcu. IBM je, na njegovo iznenaenje, stagnirao tijekom cijele
1965., no ponovno je poeo rasti tijekom sljedee godine. Lanci fast-food restorana Jeff je
izabrao Denny's, Kentucky Fried Chicken i McDonald's proli su velike padove 1967., prije
nego to su vrtoglavo porasli za oko petsto posto godinu dana poslije.
Do 1968. imovinsko stanje njegove kompanije bilo je mjerljivo stotinama milijuna, a on je
odobrio I. M. Peijev nacrt za sjedite korporacije ezdeseterokatnicu na krianju Avenije Park
i Pedeset tree ulice. Takoer je izdao punomo za kupnju prostranih zemljinih parcela u bira-
nim poslovnim i stambenim dijelovima Houstona, Denvera, Atlante i Los Angelesa. Tvrtka je
kupila gotovo polovicu nerazvijenih posjeda u losaneleskom novom projektu, Century City,
po cijeni od pet dolara po kvadratnoj stopi. Za svoje osobno koritenje, Jeff je kupio imanje od
tri stotine jutara u Dutchess Countvju, dva sata uz rijeku Hudson od Manhattana.
Izlazio je s mnogo ena, spavao s nekima od njih, mrzio cijeli taj nevani proces. Pia, vee-
re, predstave i koncerti i otvaranja galerija... poeo je prezirati strogu formalnost izlaenja na
sudare, nedostajala mu je oputena atmosfera, to da jednostavno bude s nekim, da dijeli prija-
teljske utnje i neusiljeni smijeh. Osim toga, veina ena koje je sretao bile su ili preotvoreno
zainteresirane za njegovo bogatstvo ili pak previe nezainteresirane za to. Neke su ga ak i mr-
zile zbog toga, odbijale s njim izii zbog toga; golema osobna bogatstva bila su anatema mno-
gim mladim ljudima kasnih ezdesetih godina, a vie no jednom prilikom Jeff je bio prisiljen
osjeati se direktno odgovornim za sve muke svijeta, od problema u siromanim etvrtima do
proizvodnje napalma.
Prepustio se vremenu, usredotoivao svoju energiju na rad. Lipanj je dolazio, konstantno se
podsjeao. Lipanj 1968., tada e se sve promijeniti.
Dvadeset etvrtog lipnja, da budemo precizni.
Robert Kennedy nije bio mrtav jo ni tri tjedna, a Cassius Clay se, sad s oduzetom titulom i
preobraen u Muhammada Alija, branio od optube da je izbjegao novaenje. U Vijetnamu su
rakete sa sjevera pljutale po Saigonu jo od ranog proljea.
Bila je sredina poslijepodneva, sjetio se Jeff, u ponedjeljak. Radio je nou i vikendom na
glazbenoj radiopostaji u West Palm Beachu, putao Beatlese, Stonese i Arethu Franklin, te uio
osnove radijskog novinarstva u slobodno vrijeme, prodavajui honorarno svoje intervjue i prie
postaji i povremeno UPI8-u. Sjetio se datuma, jer je to bio poetak njegova vikenda preko
ponedjeljka i utorka, a kad se te srijede vratio na posao, nekako je uspio srediti prvi veliki inter-
vju u svojoj karijeri, dug i tajan telefonski razgovor s amerikim vrhovnim sucem koji se spre-
mao u mirovinu, Earlom Warrenom. Jo mu nije bilo jasno zato je Warren pristao da ga inter-
vjuira ba on, reporter-poetnik bez preporuka, koji je radio za malu radiopostaju na Floridi; no
nekako mu je to polo za rukom, a velikanova koncizna i znaajna razmatranja o njegovu kon-
troverznom mandatu prodana su NBC-u za poprilian iznos. U roku od mjesec dana, Jeff je ve

8
UPI United Press International amerika novinska agencija s predstavnitvima i u dru-
gim zemljama za razmjenu vijesti.
imao puno radno vrijeme na vijestima postaje WIOD u Miamiju. Bio je na konju; njegov cijeli
ivot kao odrasle osobe, onakav kakav je prije bio, poeo je tog ljetnog tjedna.
Nije bilo razloga da izabere ba Boca Raton; ni da ga ne izabere. Katkad bi se ponedjeljkom
uputio na sjever, do Juno Beacha, a katkad bi se zaputio do Delray Beacha ili Lighthouse Poin-
ta, izabrao jednu od stotinu pjeanih oaza na rubu civilizacije, koje su se pruale atlantskom
obalom od Melbournea do South Miami Beacha. No 24. lipnja 1968., bio je uzeo deku i runik,
te hladnjak pun piva do plae kod Boca Ratona, a sad je opet bio ovdje, na tom istom mjestu na
isti taj sunani dan.
I tamo je bila ona, leala je na leima u utom heklanom bikiniju, glave naslonjene na jastuk
na napuhavanje za plau, i itala primjerak Aerodroma u tvrdom uvezu. Jeff se zaustavio na
deset stopa od nje i stajao, gledajui u njezino prelijepo tijelo te njezinu gustu smeu kosu pro-
aranu limunski utim pramenovima. Pijesak je bio vru pod njegovim stopalima, a snani ot-
kucaji njegova srca gubili su se u tutnjavi valova. Na trenutak se gotovo okrenuo i otiao, no
nije.
Bok, ree on. Dobra knjiga?
Djevojka se zagleda prema njemu kroz svoje sovolike naoale prozirnih okvira, te slegne
ramenima. Malo je, onako, smee, ali je zabavna. Film bi vjerojatno bio bolji.
Ili nekoliko njih, pomisli Jeff. Jesi li ve gledala 2001?
Aha, ali nisam znala o emu se zapravo radilo, a i radnja se razvlaila do kraja filma. Vie
mi se sviala Petulia, zna, s Julie Christie?
On kimne, pokua uiniti svoj smijeak jo prirodnijim, oputenijim. Zovem se Jeff. Smi-
jem sjesti kraj tebe?
Samo ti daj. Ja sam Linda, ree mu ena koja mu je bila supruga osamnaest godina.
On rasprostre deku, otvori hladnjak i ponudi je pivom. Ljetni praznici? upita je.
Ona prebaci teinu na lakat i uzme oroenu bocu. Idem na floridski dio Atlantika, ali mi
obitelj ivi ovdje u gradu. A ti?
Odrastao sam u Orlandu, neko vrijeme iao na Emory. Sad ivim u New Yorku.
Jeff se borio kako bi ostavio dojam ravnodunosti, no nije mu bilo lako; nije mogao skinuti
pogled s njezina lica, elio je da ona skine te proklete sunane naoale da joj vidi oi koje je
tako dobro poznavao. Njegovo konano sjeanje na njezin glas odjekivalo mu je u lubanji,
umno i daleko, poput glasa na telefonu: Trebamo Trebamo Trebamo
Pitala sam, to radi tamo?
Oh, oprosti, ja popio je gutljaj ledenog piva, pokuao razbistriti um. Bavim se bizni-
som.
Kakvim?
Ulaganjem.
Misli, kao burzovni meetar?
Ne ba. Imam vlastitu tvrtku. Poslujemo s mnogo meetara. Dionice, nekretnine, fondovi
otvorenog tipa... i tako to.
Ona spusti velike okrugle sunane naoale i iznenaeno ga pogleda. On je zurio u njezine
poznate smee oi i tako joj je elio rei: Bit e drugaije ovaj put, ili Molim te, pokuajmo
ponovno, ili ak jednostavno Nedostajala si mi, ve sam zaboravio kako si krasna. Nije re-
kao nita, samo ju je gledao u oi, tiho se nadajui.
Posjeduje cijelu tvrtku? upita ona u nevjerici.
Sad da. Bilo je to partnerstvo do prije nekoliko godina, ali... sad je sve moje.
Ona odloi svoje pivo u pijesak, kopajui bocom naprijed i natrag dok nije iskopala dovoljno
prostora da boca stoji uspravno.
Jesi li dobio nekakvo veliko nasljedstvo ili neto slino? Mislim, veina tipova koje znam
ne bi mogla nai ak ni posao u takvoj tvrtki u New Yorku... ili ga pak ne bi ni eljeli.
 Ne, sve sam to sam izgradio, ni iz ega. On se nasmije, poevi se osjeati oputenije s
njom, pun samopouzdanja i ponosan na svoja dostignua prvi put nakon mnogo godina. Do-
bio sam dosta novca na nekim okladama, konjskim utrkama i slino, i sve sam uloio u tu tvrt-
ku.
Ona ga sumnjiavo promotri. Koliko ti je uope godina?
Dvadeset tri. Malo je zastao, shvatio da previe govori o sebi, da nije izrazio dovoljno
znatielje o njoj. Ona nikako nije mogla znati da on ve zna sve o njoj, jo vie na ovoj toki
njezina ivota nego to je ona znala o samoj sebi. A ti, to ti studira?
Sociologiju. Jesi li studirao ekonomiju na Emoryju, ili to? Povijest, ali sam odustao. Ko-
ja si godina?
etvrta ove jeseni. I koliko je velika ta tvoja tvrtka? Mislim, radi li mnogo ljudi za tebe?
Ima li ured ba na Manhattanu?
itavu zgradu, na krianju Avenije Park i Pedeset tree ulice. Poznaje li New York?
Ima svoju zgradu, u Aveniji Park. To je lijepo.
Vie ga nije gledala, crtala je krivulje poput latica tratinica u pijesku kraj pivske boce. Jeff
se sjetio dana, mjesecima prije nego to su se vjenali, kad se ona neoekivano pojavila pred
njegovim vratima s buketom tratinica; sunce joj je bilo iza kose, a cijelo ljeto u osmijehu.
Pa, trebalo je... mnogo truda, ree on. I, to planira raditi nakon kolovanja?
Ah, mislila sam moda kupiti nekoliko robnih kua. Poeti s malim, zna. Preklopila je
runik, te poela skupljati svoje stvari s deke i trpati ih u veliku plavu torbu za plau. Moda
bi mi mogao pomoi da mi daju dobru cijenu za Saks na Petoj aveniji, hmm?
Hej ekaj, molim te, nemoj ii. Misli da te zafrkavam, je li tako?
Daj, zaboravi, ree ona, strpavi knjigu u torbu i stresajui pijesak s deke.
Ne, gledaj, ozbiljan sam. Nisam se alio. Tvrtka mi se zove Future Inc. Moda si ak i ula
za
Hvala na pivu. Vie sree sljedei put.
Hej, molim te, samo razgovarajmo jo malo, OK? Osjeam kao da te poznajem, kao da
imamo mnogo toga podijeliti. Zna li taj osjeaj, kao da si bila s nekim u prolom ivotu.
Ne vjerujem u takve gluposti. Ona prebaci presavijenu deku preko jednog ramena i krene
prema autocesti i redovima parkiranih automobila.
Gle, samo mi daj ansu, ree Jeff, slijedei je postrance. Znam sigurno da ako se samo
dobro upoznamo, da e nam mnogo toga biti zajedniko, mi emo
Ona se okrene na svojim bosim nogama i osine ga pogledom kroz naoale. Ako me ne pre-
stane slijediti, pozvat u spasitelje. Sad se mii, stari. Idi gnjavi nekog drugog, u redu?

Halo?
Linda? Jeff je, Jeff Winston. Sreli smo se na plai danas poslije podne.
Kako si, do vraga, dobio moj broj? ak ti nikad nisam rekla ni svoje prezime!
To nije bitno. Sluaj, aljem ti skoranji broj Business Weeka. Unutra je lanak o meni s
fotografijom. Stranica etrdeset osam. Vidjet e da nisam lagao.
Ima i moju adresu? to, zaboga, izvodi? to eli od mene?
Samo elim priliku da te upoznam, i da ti mene upozna. Toliko je toga neuinjeno izmeu
nas, toliko divnih mogunosti.
Ti si lud! Ozbiljno, ti si neki psihopat!
Linda, znam da je ovo loe poelo, no samo mi daj priliku da ti sve objasnim. Daj nama
priliku da priemo jedno drugome otvoreno i iskreno.
Ne elim te upoznavati, tko god bio. I nije me briga jesi li bogat, nije me briga ni da si
prokleti J. Paul Getty, OK? Samo me ostavi... na... miru!
Razumijem da si uzrujana. Znam da ti se ovo sve ini vrlo udnim
 Ako opet nazove ovaj broj, ili ako se pojavi pred mojom kuom, zvat u policiju. Je li ti
to dovoljno jasno?
Slualica glasno tresne u Jeffovu uhu kad mu je prekinula vezu.
Imao je priliku ponovno proivjeti veinu svog ivota; sad bi sve to dao da jo jednom moe
pokuati s ovim danom.

Vinogradi Mirassou vrvjeli su beraima koji su radili na obroncima jugoistono od San Jose-
a, sa svojim velikim koarama punim svjeeg, zelenog groa na glavama, koji su urili poput
mrava do drobilice i prea ispred starog podruma. Breuljci su izgledali zguvano od iroko
odvojenih palira loze, a ovdje, meu zidanim zgradama, hrastovi i brestovi bili su u punom
sjaju listopadskih boja.
Diane se cijeli dan ljutila na njega, a pastoralna atmosfera i tajnovita zamrenost vinarije ni-
su je ba umirile. Jeff je nikako nije trebao povesti sa sobom to jutro; mislio je da bi je dva mla-
da genijalca mogla fascinirati, ili barem zabaviti, no varao se.
Hipiji, nita drugo nego hipiji. Onaj visoki je bio bos, za ime Boje, a onaj drugi izgledao
je poput... poput neandertalca!
Njihova ideja ima potencijala, nije bitno kako izgledaju.
Pa, onda bi im netko trebao rei da su ezdesete prole, ako ele neto uiniti s tom svojom
idejom. Ne vjerujem da si to mogao popuiti i dati im sav taj novac!
To je moj novac, Diane. I ve sam ti rekao da su sve poslovne odluke moje.
Nije ju zapravo mogao kriviti za nain na koji je reagirala; bilo kome tko nije imao uvid u
budua dogaanja, dvojica mladia i njihova garaa puna polovnih elektronikih komponenata
vjerojatno se ne bi inili kao mogui kandidati za mjesto na ljestvici 500 najuspjenijih tvrtki u
zemlji. No u sljedeih pet godina ta garaa u Cupertinou u Kaliforniji postat e poznata, a Steve
Jobs i Steve Wozniak dokazano e biti najbolje ulaganje 1976. Jeff im je dao pola milijuna do-
lara, inzistirao na tome da slijede savjete mladog umirovljenog direktora marketinga iz Intela,
kojeg su nedavno upoznali, te im rekao da rade to god ele dok god to zovu Apple. Dopustio
im je da zadre etrdeset devet posto poduzea.
Tko bi uope elio raunalo u svojoj kui? I to te navodi na pomisao da ti odrpanci zapra-
vo uope znaju kako ga napraviti?
Zavrimo s tim, u redu?
Diane se udubi u jednu od svojih mrzovoljnih utnji, a Jeff je znao da s tim nee biti zavre-
no, ak ni ako ona nastavi odsad utjeti o tome.
Oenio se njome prije godinu dana, iz prikladnosti ako nieg drugog, ubrzo nakon to je nav-
rio tridesetu. Bila je dvadesettrogodinja pripadnica otmjenih drutvenih krugova iz Bostona,
nasljednica jedne od najstarijih i najveih amerikih osiguravajuih tvrtki, privlana u golja-
vom smislu, i sposobna snai se u bilo kakvom okupljanju gdje su pojedine neto vrijednosti
uzvanika premaivale sedam znamenki. Ona i Jeff su se dobro slagali za ljude kojima je zajed-
niko samo poznavanje novca. Sad je Diane bila u sedmom mjesecu trudnoe, a Jeff se nadao
da bi dijete moglo dovesti na povrinu ono najbolje u njoj, iskovati dublju povezanost meu
njima.
Mlada plavua u skrojenom mornarskom odijelu uvela ih je u glavnu zgradu vinarije, do so-
be za kuanje u jednom od prednjih kutova. Stelae s pretincima oblika dijamanta pune vinskih
boca pruale su se uz zidove, prekinute lagano osvijetljenim niama u kojima su bile izloene
fotografije vinograda, zajedno s ubranim cvijeem i bocama proizvoda Mirassoua. Jeff i Diane
stajali su za ankom od palisandrovine u sreditu sobe, te ispijali ritualne gutljajie Chardon-
nava.
Linda je, oito, mislila sve to je rekla nakon onog katastrofalnog susreta na plai prije se-
dam godina. Njegova pisma vraena su mu neotvorena, a darovi koje joj je slao bili su odbijeni.
Nakon nekoliko mjeseci napokon je prestao pokuavati doi u dodir s njom, iako je dodao nje-
zino ime na popis osobnih/prioritetnih tema koje je namjeravao pratiti preko servisa na koji
se pretplatio, a koji je prikupljao isjeke iz novina kao to su osobni oglasi, obavijesti ili vijesti.
Tako je saznao, u svibnju 1970., da se Linda udala za arhitekta iz Houstona, udovca s dvoje
male djece. Jeff joj je elio sreu, no nije se mogao prestati osjeati naputenim... od nekoga tko
ga nikad nije ni poznavao, koliko se nje ticalo.
Opet je traio utjehu u poslu. Njegov najnoviji uspjeh bila je prodaja, s nevjerojatnim profi-
tom, njegovih naftnih polja u Venezueli i Abu Dhabiju, te njihova trenutana zamjena slinim
posjedima na Aljaski i u Teksasu, plus ugovorima za tucet obalnih buotina. Svi poslovi zavr-
eni, naravno, prije nego to je pao ma OPEC-a.
ene ije je drutvo traio bile su u veini stvari sve sline Diani: bile su to privlane suput-
nice, dobro su pazile na sebe, bile su vjete u najprofinjenijim drutvenim vjetinama, izobrae-
ne te tu i tamo zanesene u krevetu. Keri sree, sestrinstvo onoga to se nazivalo amerikim
visokim drutvom. ene koje su poznavale temeljna pravila, koje su od roenja bile upoznate s
obvezama i ogranienjima to ih sa sobom nosi veliko bogatstvo. One su mu sad bile ravne;
inile su skup iz kojeg bi si po svom razumu trebao izabrati druicu. Njegov izbor Diane od
svih njih bio je gotovo sluajan. Zadovoljavala je odgovarajue kriterije. Ako se neto vie
eventualno razvije iz njihova sjedinjenja, to bolje... a ako ne, barem nije uao u brak s nestvarno
visokim oekivanjima.
Jeff oisti nepce komadiem sira i degustira poluslatki Fleuri Blanc. Diane se ovaj put suzdr-
i, te potape svoj nabrekli trbuh da objasni.
Moda dijete, ipak, unese neku promjenu. Nikad se ne zna.
Punani naranasti maak jurne podom od tvrdog drveta u strmoglavom cik-cak naletu do-
voljno dobrom da se usporedi s najboljom izvedbom O. J. Simpsona. Njegova rtva, sjajna uta
satenska vrpca, pretrpjela je sakaenje i ubrzo bi bila rastrgana da je maak nastavio po svome.
Gretchen! zazove Jeff. Zna li da ti Chumley trga jednu od onih tvojih utih vrpca?
U redu je, tata, odgovori mu ki iz dalekog kuta velikog dnevnog boravka, kraj prozora ko-
ji je gledao na rijeku Hudson. Ken je sad kod kue, a Chumley i ja slavimo skupa s njim.
Kad se vratio kui? Nije li jo u bolnici u Njemakoj?
Oh, ne, tata, rekao je lijenicima da nije bolestan i da odmah mora kui. Tako mu je Barbie
poslala kartu za Concorde, pa je doao kui prije svih drugih, i tog trenutka kad je uao kroz
vrata, ona mu je ispekla est kolaia od borovnica i etiri hot doga.
Jeff se glasno nasmije, a Gretchen ga osine najrazornijim pogledom koji je njezino petogodi-
nje lice irokih oiju moglo sloiti. Zna da u Iranu nije mogao jesti hot dog, objasni mu ona.
Ni kolaie od borovnica.
Valjda nije, ree Jeff, paljivo odravajui ozbiljan izraz lica. Vjerojatno se zaelio ame-
rike hrane, ha?
Naravno. Barbie zna kako ga usreiti.
Maak projuri u drugom smjeru, udarajui razderanu vrpcu apama, a zatim se smiri legavi
postrance na mjesto suneve svjetlosti da likuje nad svojim plijenom, udarajui ga povremeno
stranjim nogama. Gretchen se vrati vlastitim igrama, udubivi se u alternativnu stvarnost pom-
no izraene kue za lutke za koju je Jeff potroio vie od godine dana da je izgradi i proiri po
njezinim specifikacijama. Minijaturna stabla u dvoritu od zelenog filca bila su sad okiena
jarkoutim vrpcama, a proli tjedan pratila je vijesti o kraju krize s taocima s dubinom zanima-
nja koju je veina djece ulagala samo za crtane filmove subotom ujutro. Na poetku je Jeff bio
zabrinut zbog njezine opsjednutosti dogaajima u Teheranu, elio ju je zatititi od moguih
traumatinih uinaka gledanja svih tih bijesnih gomila koje su skandirale Smrt Sjedinjenim
Dravama, no znao je da e to sve mirno i veselo zavriti, tako da je izabrao potovati kerin
prerano razvijeni pogled na svijet i vjerovati u njezinu emocionalnu elastinost.
 Volio ju je toliko da je mislio da je to nemogue, naao se u situaciji u kojoj ju je istovreme-
no elio zatititi od sve tame i podijeliti s njom sve svjetlo. Gretchenin dolazak na svijet nije
uinio nita to bi uvrstilo njegov brak s Dianom, koja je, ini se, prezirala ogranienja postav-
ljena u njezinu ivotu dolaskom djeteta. No svejedno, sama Gretchen bila je izvor i predmet sve
duboke ljubavi koju je on mogao obuhvatiti ili zamisliti.
Jeff je promatrao kako ona uzima jo jednu vrpcu s jednog od stabala kue lutaka i njome
zadirkuje debelog starog Chumleyja.
Maak je bio izmoren i nije se vie elio igrati; moleivo je stavio mekanu apu na Gretche-
nin obraz, a ona zakopa svoje lice u njegov zlatni, krzneni trbuh, mazei ivotinju do potpunog
zadovoljstva. Jeff je mogao uti njegovo predenje s druge strane, pomijeano s njenim smije-
hom njegove keri.
Sunana se svjetlost podigla jo vie kroz visoke prozore, te pala u blistavim zrakama na
ulateni pod gdje se Gretchen mazila s makom. Ova kua, ovo spokojno mjesto usred zelenila
Dutchess Countyja, bilo je dobro za nju; ta mirnoa bila je melem za bilo koju ljudsku duu,
mladu ili staru, nevinu ili nemirnu.
Jeff se sjeti svog starog cimera, Martina Baileyja. Zvao je Martina telefonom ubrzo nakon
to je Gretchen roena, ponovno uspostavio kontakt koji je nekako, u ovom ivotu, bio prekinut
toliko godina. Jeff ga nije uspio odgovoriti od onoga to se poslije pokazalo posebno katastro-
falnim brakom, brakom koji ga je, u prvotnoj verziji njegova ivota, doveo do samoubojstva, no
on se pobrinuo da Martin dobije siguran poloaj u Future Inc.-u te, tu i tamo, nekoliko izvrsnih
burzovnih savjeta. Prijatelj mu je opet bio razveden i jadan, no barem je bio iv, a i solventan.
Jeff je ovih dana rijetko pomiljao na Lindu, ili na svoje prijanje postojanje. Onaj prvi ivot
sad se inio poput sna; stvarnost je bila emocionalna pat pozicija s Diane, osjeaj blaenstva
koji bi ga ispunjavao kad bi bio sa svojom keri, Gretchen, te pomijeani blagoslovi njegova
konstantno rastueg bogatstva i moi. Stvarnost je bila znanje i sve to mu je to donijelo dob-
ro i zlo.
Slika na ekranu bila je slika istog organskog kretanja: tekuina koja se glatko mreka kroz
zakrivljene komore, irenja i stiskanja koja se izmjenjuju u savrenom lijenom ritmu.
... nema vidljive blokade ni na jednoj klijetki, kao to vidite. I, naravno, Holterov EKG nije
pokazao nikakve znakove tahikardije tijekom dvadeset etiri sata koliko ste ga nosili.
I to vam to sad sve znai? upita Jeff.
Kardiolog iskljui stroj za videokasete, koji je pokazivao ultrazvuni prikaz Jeff ova srca, te
se nasmijei.
To znai da je vae srce toliko blizu savrenom stanju, kakvom bi se svaki etrdesettrogo-
dinji Amerikanac mogao nadati. A tako vam je i s pluima, koliko pokazuju rendgen i testovi
plunih funkcija.
Znai, moj ivotni vijek nije pri kraju.
Drite se u ovakvoj formi, pa ete vjerojatno doivjeti i stotu. Jo idete u teretanu, pretpos-
tavljam?
Triput tjedno. Jeff je bio profitirao od svojeg oekivanja pomame za fitnessom u kasnim
sedamdesetima, i to na vie naina. Ne samo daje posjedovao Adidas, Nautilus i Holiday Health
Spa lanac, ve je i vie od deset godina koristio svu njihovu opremu.
E pa onda nemojte prestati, ree lijenik. Da se bar svi moji pacijenti tako brinu za se-
be.
Jeff je nastavio avrljati jo nekoliko minuta, no misli su mu bile drugdje: mislio je o sebi,
tono u ovoj dobi, tono ove godine, a opet prije vie od dvadeset godina. O sebi kao direktoru,
koji se premalo kretao, koji je bio previe pod stresom i s pokojim kilogramom previe, koji se
hvata za prsa i pada licem na stol dok svijet oko njega blijedi.
Ne ovaj put. Ovaj put bit e dobro.
 Jeff je preferirao udobnost stranje prostorije La Grenouillea, no Diane je ak i ruak smatra-
la prilikom gdje je od najvee vanosti bilo vidjeti i biti vien. Tako da su uvijek jeli u prednjoj
prostoriji, natiskanoj i bunoj, kakva je uvijek bila.
Jeff je uivao u svojem kuhanom lososu zainjenom estragonom, bosiljkom i blagim uma-
kom od octa, trudei se, koliko je god mogao, ignorirati Dianino trenutano durenje, te razgo-
vore za stolovima prislonjenima uz njihov s obje strane. Jedan par je raspravljao o braku, drugi
o razvodu. Jeffov i Dianin razgovor uz ruak bio je negdje izmeu.
eli daje prime u arah Lawrence, zar ne? okosi se Diane na njega izmeu dva zalogaja
zaljevskih Jakobovih kapica a la nage9.
Njoj je trinaest godina, uzdahne Jeff. Prijemnom odboru kole arah Lawrence ivo se
fuka to ona radi u toj dobi.
Ja sam bila na Concord Academv s jedanaest godina.
To je zbog toga to se tvojim roditeljima ivo fukalo to radi u toj dobi.
Ona odloi vilicu i bijesno ga pogleda. Moj odgoj se tebe ne tie. Ali tie me se kako od-
gajamo Gretchen.
Onda bi joj trebao eljeti najbolje mogue obrazovanje, i to od poetka.
Jedan konobar odnese njihove prazne tanjure, a drugi prie s kolicima punim raznih deserta.
Jeff iskoristi taj prekid da se izgubi u mnogobrojnim odrazima zrcala kojima je restoran bio
krcat: odrazima zidova zelenih poput jela, grimiznih gozbi, bujnih cvjetnih buketa koji su izgle-
dali kao netom izrezani iz nekog Cezanneova pejzaa.
Znao je da se Diane manje brine za Gretchenino obrazovanje nego za svoju vlastitu slobodu
od dnevnih odgovornosti. Jeff je ionako malo viao svoju ker, te nije mogao izdrati pomisao
na to da ona ivi tristo kilometara od kue.
Diane je ljutito nabadala svoje maline u umaku Grand Marnier. Pretpostavljam da misli
kako je u redu da se ona nastavi druiti sa svim onim siroiima koje stalno dovlai kui iz ko-
le.
Za ime Kristovo, kola joj je u Rhinebecku, a ne u junom Bronxu. To je predivno okrue-
nje za njezino sazrijevanje.
Concord takoer. Koliko znam iz osobnog iskustva.
Jeff zabode vilicu u svoju breskvu Charlotte, u nemogunosti da kae ono to mu je stvarno
bilo na pameti: da ne namjerava vidjeti Gretchen kako sazrijeva u klon svoje majke. Krhka pro-
finjenost, i ivotni moto 'nek sve ide k vragu', veliko bogatstvo na koje se gleda kao na roe-
njem steeno pravo, neto na to se rauna i na to se otpoetka oslanja. Jeff je stekao vlastito
bogatstvo nizom natprirodno sretnih okolnosti i snagom volje. Sad je elio zatititi svoju ker
od potencijalnog kvarnog utjecaja novca, isto kao to je elio da ona poanje sve njegove mo-
gue koristi.
Drugi put emo o tome, ree on Diane.
Moramo im javiti do sljedeeg etvrtka. Onda emo o tome u srijedu.
Od toga se sad ozbiljno nadurila, bila je to ona vrsta durenja za koju je znao daje izljeiva
samo koncentriranim, gotovo opakim izljevom osjeaja u Bergdorf su i Saksu.
On se potape po depu jakne, izvadi dvije tablete Gelusila zamotane u foliju. Srce mu je
moda i bilo u izvrsnom stanju, no ovakav ivot kakav si je stvorio pakleno mu je utjecao na
probavu.
Gretchenini vitki mladi prsti graciozno su se kretali klavijaturom, proizvodei bolne zvuke
Beethovenove Za Elizu. Debeli naranasti maak zvan Chumlev spavao je izvaljen kraj nje na
klavirskoj klupici, sad ve prestar za razuzdanu igru u kakvu se neko uputao, zadovoljan sa-
mo njezinom blizinom, umiren njenom glazbom.

9
Kulinarski izraz, kuhanih u zainjenoj juhi.
 Jeff je promatrao lice svoje keri dok je svirala, a njezina glatka blijeda koa bijae okruena
tamnim kovrama. Bilo je neke napetosti u njezinu izrazu lica, no on je znao da nije uzrokovana
koncentracijom na note ili tempo skladbe. Njezin uroeni dar za glazbu bio je tolik da se nikad
nije morala boriti da zapamti note ili da vjeba osnove skladbe nakon to bi je prvi put odsvira-
la. Taj njezin pogled vie je bio pogled unoenja, stapanja s eznutljivom melodijom varljivo
jednostavne male bagatelle.
Savrenim legatom izvela je kodu akorda i dvostrukih nota na mjestu gdje je trebala stisnuti
pedalu da ponovi ton, a kad je zavrila, sjedila je u tiini nekoliko trenutaka, vraajui se s
mjesta kamo ju je glazba bila odvela. Zatim se nasmijeila od uitka, a oi joj ponovno postanu
oi zaigrane djevojice.
Nije li bilo zgodno? upita Gretchen domiljato, mislei na ljepotu same glazbe.
Jest, ree Jeff. Gotovo kao i pijanistica.
Oh, tata, prestani. Ona se zacrveni, te obijesno skoi s klupice. Idem po sendvi. Hoe
i ti jedan?
Ne, hvala, srce. Mislim da u priekati veeru. Majka bi ti se trebala svaki as vratiti iz
grada. Kad doe kui, reci joj da sam se otiao proetati uz rijeku, OK?
OK, vikne Gretchen, skakuui prema kuhinji. Chumley se probudi, zijevne i krene je sli-
jediti lakim korakom.
Jeff je iziao van i hodao puteljkom koji se pruao kroz drvee. U jesen kronje brestova i-
nile su plameni svod dug nekoliko stotina metara. Izlazei iz njega, Jeff prvo ugleda iroku li-
vadu koja se njeno sputala prema Hudsonu, a zatim strmiju padinu stotinu metara ulijevo gdje
se stjenoviti lanac vodopada obruavao u studenim kaskadama. Dramatini ulaz u ovo mjesto
uvijek je u Jeffa ulijevao uzbuujue strahopotovanje prema injenici da takva ljepota uope
moe postojati, te ponos to je to bilo njegovo vlasnitvo.
Sad je stajao na sljemenu zelenog obronka i uivao u pogledu. Dva brodia tiho su plovila
niz rijeku ispod buktinje jesenjih boja na udaljenijoj strani. Trojica djeaka hodala su suprot-
nom obalom i lijeno bacala kamenie u tekuu vodu. Na vrhu uzvisine iznad njih bila je veli-
anstvena kua, manja od Jeffove, no svejedno impozantna.

U sljedea tri mjeseca rijeka e se smrznuti, poput velike bijele autoceste koja se prua pre-
ma jugu do grada i prema sjeveru do planina Adirondack. Drvee e se liiti veine listova, no
nee ostati potpuno golo. Snijeg e ipkom okititi njihove grane, a u neke e dane ak i najma-
nje granice biti zatiene valjkom od leda, te blijetati na zimskom suncu.
Ovo je bila zemlja, ba ovaj okrug, koju su Currier i Ives10 mitoloki predstavili kao ameri-
ki ideal; ak su i skicirali ba ovaj pogled. Dok je stajao ovdje, bilo mu je lako povjerovati da se
isplatilo sve to je uinio. Dok je stajao ovdje, ili drao Gretchen u svojim rukama, grlei dijete
za kojim su on i Linda neko eznuli, no nikad ga nisu mogli imati.
Ne, nee slati svoju ker u Concord. Ovo je bio njezin dom. Ona pripada ovamo, dok god ne
bude dovoljno odrasla da sama odlui hoe li ga napustiti. Kad taj dan doe, on e podrati nje-
zin izbor, kakav god bio, no do tada
Neto nevidljivo ubode ga u prsa, neto bolnije i monije od bilo ega stoje dosad osjetio...
osim jednom.
On se srui na koljena, borei se da se sjeti koji je dan, koliko je sati. Njegove zuree oi
upiju jesensku scenu, dolinu koja se trenutak prije inila samim amblemom ponovno steene
nade i osloboenih mogunosti. Zatim se srui na stranu, lica okrenuta od rijeke.
Jeff Winston se bespomono zagleda u naranastocrveni tunel brestova koji gaje bio doveo
do ove livade obeanja i ispunjenja, a zatim umre.
10
Currier and Ives, tvrtka iz 19. stoljea koja je izraivala litografije s motivima iz amerike povijesti i
svakodnevnog ivota; dobila je ime po svojim osnivaima Nathanielu Currieru i Jamesu Merrittu Ivesu.
 7.
Bio je okruen tamom i vriskovima. Par aka stiskao mu je desnu ruku, nokti su ga boli kroz
tkaninu rukava.
Jeff ugleda pred sobom sliku pakla: djecu koja plau i spotiu se u trku, bespomona da pob-
jegnu od crnih, krilatih stvorenja koja su se obruavala i kljucala djeja lica, usta, oi...
A zatim hladna, prekrasna ena uvue dvoje djece u automobil, u sigurnost od napada. Gle-
dao je film, shvati Jeff; Hitchcockov film, Ptice. Pritisak na njegovu ruku se ublai zajedno s
napetou scene, te on okrene glavu i ugleda Judy Gordon i njezin djevojaki, posramljeni smi-
jeak. S njegove lijeve strane Judyna prijateljica Paula ugnijezdi se u zatitniku krivulju ruke
mladog Martina Baileyja.
1963. Sve je opet poelo.

Zato si tako tih veeras, dragi? upita ga Judy na stranjem sjedalu Martinova Corvaira
dok su se vozili prema Moe's and Joe'su nakon filma. Ne misli valjda da je bilo blesavo od
mene to sam se uplaila, ili?
Ne. Ne, uope ne.
Ona ispreplete svoje prste s njegovima, nasloni glavu na njegovo rame. U redu, tek toliko
da ne misli da sam glupaa. Kosa joj je bila svjea i ista, a stavila je i nekoliko kapi Lanvina
na svoj vitki, blijedi vrat. Njezin slatki miris bio je tono onakav kakav je bio i one nespretne
noi u Jeffovu autu, prije dvadeset pet godina... a prije toga, gotovo prije pola stoljea, iste te
noi.
Sve to je bio postigao bilo je izbrisano: njegovo financijsko carstvo, dom u Dutchess Coun-
tvju... no ono to ga je najvie potreslo bio je gubitak djeteta. Gretchen, sa svojim krakatim,
gotovo enstvenim stilom i svojim pametnim oima punim ljubavi, vie nije postojala. Mrtva,
ili jo gore. U ovoj stvarnosti jednostavno je nikad nije ni bilo.
Prvi put u svom dugom, isprekidanom ivotu, potpuno je razumio Learovo tugovanje nad
Cordeliom:
... Vie do mi nee, Nikad, nikad, nikad, nikad, nikad!
to, dragi? Neto si rekao?
Ne, proape on i privue djevojku na svoja prsa. Samo sam naglas razmiljao.
Mmmm. Da mi je znati o emu.
O dragocjenoj nevinosti, pomisli on; o blagoslovljenoj slatkoj nesvjesnosti rana koje polud-
jeli univerzum moe zadati.
Razmiljao sam koliko mi znai da te imam ovdje. Koliko mi treba tvoj zagrljaj.
Njegov stari internat blizu Richmonda ostao je nepromijenjen, poput kampusa Emory. U ne-
kim stvarima mjesto je izgledalo pomalo drukije od mjesta koje je drao u uspomenama: zgra-
de su se inile manjima, blagovaonica je bila blie jezeru nego to se on sjeao. Ve se navikao
oekivati tu vrstu manjeg diskontinuiteta, ve je davno odluio da je to zbog netonog prisjea-
nja a ne zbog bilo kakve konkretne promjene u prirodi stvari. Ovaj put prolo je gotovo pedeset
godina blijedeeg prisjeanja otkad je posljednji put bio
ovdje. itav ivotni vijek odraslog ovjeka, iako presjeen napola, sad je opet poeo.
Na fakultetu ti ide? upita gospoa Braden.
Nije tako loe. Samo sam se htio malo maknuti na nekoliko dana pa sam mislio navratiti
i vidjeti svoju staru kolu.
Punana, niska knjiniarka majinski zahihoe. Nije prolo ni godinu dana otkad si matu-
rirao, Jeff, a ve te hvata nostalgija?
Valjda. On se nasmijei. ini se puno dulje.
 ekaj dok proe deset godina, ili dvadeset, tek e onda vidjeti koliko se sve ovo moe i-
niti dalekim. Pitam se hoe li i onda poeljeti vratiti se i posjetiti nas.
Siguran sam da hou.
Stvarno se nadam. Dobro je znati kako djeaci na kraju ispadnu, kako se svi vi suoavate s
vanjskim svijetom. A mislim da e tebi sasvim dobro ii.
Hvala vam, gospoo. Ve radim na tome.
Ona baci pogled na sat te smeteno pogleda prema prednjim vratima knjinice. E, ja se jo
trebam nai s grupom buduih uenika za sljedeu godinu u tri, pruiti im kratak obilazak ko-
le, ti obavezno posjeti i doktora Armbrustera prije nego to ode, hoe li?
Hou, naravno.
A sljedei put svrati i do moje kue, popit emo aicu sherryja i prisjeati se starih dana.
Jeff je pozdravi, te se probije kroz stelae za knjige i izae na sporedna vrata. Nije namjera-
vao razgovarati ni s profesorima ni s osobljem, no kad se ve dovezao ovamo, znao je da e
neizbjeno i sluajno sresti barem jedno ili dvoje. Sve u svemu, mislio je da se prilino dobro
drao kod gospoe Braden, no laknulo mu je to je razgovor bio tako kratak. Postao je sigurniji
u takvim susretima na Emoryju, no ovdje e mu biti puno tee; njegovo sjeanje na ovo mjesto
i ljude bilo je tako daleko.
Koraao je putem iza knjinice, prema skrivenom umarku virginijskih borova koji su okru-
ivali kampus u kojem je sazrio iz adolescenta u mladog mukarca. Neto ga je ovamo privuk-
lo, neto jae i privlanije od puke nostalgije. Kriste, dosad je ve dobio i previe ispunjene
nostalgije da bi traio jo.
Moda se radilo o injenici daje ovo bilo posljednje vanije okruenje njegova ivota koje
nije reprizirao, a jo je uvijek postojalo, onakvo kakvog se on prisjeao. Ve se bio vratio u svoj
dom iz djetinjstva u Orlandu, dvaput pohaao Emory. A mjesta u kojima je prvobitno ivio
nakon studija, kao samac i poslije u braku s Lindom, nisu bila sastavni dio ovog ivota, ni onog
koji je nedavno zavrio. No ovdje su ga se sjeali; utisnuo je vlastiti maleni ig svoje osobnosti
na ovu kolu, isto kao to je i ona, u ovom postojanju kao i u drugima, ostavila jo vee uinke
na njemu. Moda se samo trebao povezati sa svojim korijenima ovdje kako bi potvrdio vlastiti
bitak i podsjetio se vremena kad je stvarnost bila stabilna i nije se ponavljala.
Jeff odmakne viseu brijestovu granu koja se objesila nad putem i pred njim se otvori ist
pogled na mosti koji gaje proganjao krivnjom i sramom cijelo ovo vrijeme.
Stajao je tamo u oku i buljio u scenu koja je pet desetljea muila njegove snove. Bio je to
samo drveni mosti preko potoka, jednostavne strukture ne dulje od tri metra, no Jeff je jedva
kontrolirao paniku koja mu se dizala u grudima kad ga je ugledao. Nije imao pojma da puteljak
vodi ba ovamo.
Pustio je brijestovu granu, polako se pribliavao malenom mostu od rukom ispiljenih dasaka
i s ljubavlju izraenom zatitnom ogradom. Bio je renoviran, naravno; uvijek je to pretpostav-
ljao. No svejedno, nikad se vie nije bio vraao na ovo mjesto dok je bio u koli, jo od onog
dana.
Sjeo je na rub potoia kraj mosta, proao rukom po istroenom drvetu. Na drugoj strani po-
toka, vjeverica je grickala ir koji je drala meu apama i pogledala ga mirnim, ali opreznim
oima.
Jeff zapravo nije bio stidljiv djeak te prve kolske godine; tih i ozbiljan glede uenja, no ni-
kako bojaljiv. Brzo se sprijateljio s nekolicinom djeaka i pridruio se neobuzdanom veselju
po spavaonicama: bitkama pjenom za brijanje, tapetiranju neije sobe toaletnim papirom, tak-
vim stvarima. to se djevojaka ticalo, imao je toliko puno, i toliko malo, iskustva koliko se mo-
glo oekivati od petnaestogodinjaka, u toj jo neiskusnoj dobi. Godinu prije je imao jednu
stalnu djevojku u posljednjem razredu osnovne kole, no nikog posebnog meu srednjokolka-
ma koje su vikendom dolazile iz Richmonda u kampus na ples; do onog susreta, s djevojkom po
imenu
 Barbara, kojeg se jako rado sjeao, morao je priekati dok mu nije bilo esnaest.
No, te se prve godine i zaljubio. Zaljubio se potpuno i bezglavo u svoju uiteljicu francus-
kog, enu u srednjim dvadesetim imenom Deirdre Rendell. Nije bio sam u svojoj opsesiji; po
gruboj procjeni, osamdeset posto djeaka u mukom kampusu bilo je zaljubljeno u tu vitku bri-
netu, iji je suprug predavao ameriku povijest. Svake veeri, kad bi dolo vrijeme veere, nas-
tala bi divlja guva za est uenikih mjesta za stolom Rendellovih u blagovaonici; Jeff bi si
tamo uspijevao uhvatiti mjesto dvije ili tri veeri tjedno.
Bio je uvjeren da i ona osjea neto posebno prema njemu, vie od same blage topline koju
je pokazivala prema ostalim djeacima; bio je siguran da je zapaao poseban sjaj, plam u njezi-
nim oima kad bi mu se obraala. Jednom je, u razredu, stala iza njegove stolice i poela mu
lagano, usputno masirati vrat dok je upuivala uenike u recitiranje Baudelairea. To je za njega
bio trenutak visokog erotskog naboja, te je uivao u zavidnim pogledima svojih razrednih kole-
ga. Neko vrijeme je ak prestao masturbirati na duplerice iz Playboya i rezervirao svoje seksu-
alne matarije samo za Deirdre, kako ju je nazivao u svojim mislima, samo za Deirdre.
Do kraja studenog postalo je oito da je gospoa Rendell trudna. Jeff se trudio koliko je god
mogao ignorirati te oite naznake o vrstoi njezine veze sa suprugom, te se umjesto toga usre-
dotoavao samo na svjeu ljepotu koju je njezinu licu donosilo nadolazee majinstvo.
Uzela je porodiljni dopust u zimu, a drugi uitelj ju je zamjenjivao dok nije bila sposobna
vratiti se u kolu. Beba se rodila sredinom veljae. Gospoa Rendell se do travnja ve vratila za
svoj stol u blagovaonici, sa svojim grudima, prekrasno nabreklim od mlijeka. Drala je bebu u
nosiljci kad joj nije bila na rukama, a suprug ju je neprestano pazio sjedei do nje. Njih dvoje
zaokupljali su svaki tren njezine blaene panje; Jeff vie nije mogao zamiljati da je u rijetkim
osmijesima koje mu je pruala, itao tajne znakove naklonosti.
Rendellovi su ivjeli u kui blizu kampusa, na drugoj strani ume iza knjinice. Sunanim
danima gospoa Rendell je voljela etati do kole i natrag, kroz mirna stabla brestova i breza.
Izgaeni puteljak vodio je tim putem, ali ga je presijecao malen potok. U jesen bi bila sposobna
lako pregaziti uski potoi, no sad, dok je gurala bebu u malim kolicima, potok je predstavljao
ozbiljnu prepreku.
Suprug je est tjedana izraivao maleni most. Ispilio je drva po mjeri tranom pilom u kol-
skoj radionici, izblanjao drvo dok nije bilo posve glatko, te uinio nosae i grede majunog
mosta dvaput vrima nego to je trebalo. Te ga je veeri, kad je mosti bio zavren, gospoa
Rendell poljubila ba za stolom u blagovaonici, ljubila ga je dugo i s puno ljubavi. Nikad nije
uinila takvo neto pred djeacima. Jeff je stisnutog i hladnog trbuha buljio u svoju nepojedenu
hranu.
Sljedei dan otiao je u umu da bude sam, da se zbroji od svih groznih osjeaja koji su ga
preplavljivali, no neto je oito puklo u njemu kad je doao do mostia.
Um mu se pomraio od gnjeva na kakav nije bio navikao, kad je podigao prvi golemi kamen
sa dna potoka i svom ga snagom bacio na drvenu ogradu.
Bacao je kamenje jedan za drugim, najtee koje je mogao nai i podii. Potporne stupove bi-
lo je najtee zdrobiti, bili su napravljeni da traju, no pod Jeffovim bijesnim napadom grede su
konano popustile i uruile se u potok zajedno s ostalim pokidanim komadima.
Kad je zavrio, Jeff je stajao i buljio u mokre krhotine, a dah mu je dolazio u velikim gutlja-
jima iscrpljenja i ljutnje. Zatim je podigao pogled i ugledao gospou Rendell kako stoji na pu-
teljku s druge strane potoka. Lice koje je toliko mjeseci oboavao pretvorilo se u bezizraajnu
masku kad ga je pogledala. Oi su im se srele na nekoliko sekundi, a onda je Jeff odjurio poput
munje.
Pretpostavljao je da e ga izbaciti iz kole, no nikad se nita nije reklo o toj zgodi. Jeff vie
nikad nije sjeo za stol Rendellovih. Izbjegavao je i njega i nju koliko god je mogao. Ona je os-
tala ljubazna kao i uvijek, ak i ugodna prema njemu u razredu, a na kraju godine imao je odli-
nu ocjenu iz francuskog.
 Bacio je kameni u lijeni potok, gledao kako se odbio o stijenu i bunuo u vodu. Unitenje
mosta bio je ogavan i neoprostiv in. A ipak mu je gospoa Rendell oprostila, titila ga, ak je
imala i dovoljno pameti da ga ne postiuje dalje nekakvim rijeima uoblienim oprostom. Si-
gurno je razumjela osamljeni, bezumni bijes koji ga je doveo do takve krajnosti, vjerojatno je
prepoznala da je on, na djetinjast nain, shvatio njezinu ljubav prema suprugu i bebi kao najve-
u izdaju.
A i bila je to izdaja, u Jeffovu iskrivljenu pogledu na stvari. Bio je to njegov prvi susret s gu-
bitkom nade.
Sad je znao to ga je opet privuklo ovamo, u kolu, te do ovog tihog proplanka ume njegove
mladosti. Opet se morao suoiti s tom prazninom beskrajnog gubitka, no ovaj put na sloenijoj
razini. Ovaj put je znao da se ne smije slomiti pod teinom neizdrivog. Vie nije bilo mostova
koje treba unititi; morao je nauiti ii naprijed, i graditi, usprkos boli koja ga je razdirala zbog
kerine smrti i spoznaje da neke stvari nee nikada ponovno postojati.
U etvrt do jedanaest, u petak naveer, barem se dvadeset parova grlilo u sjenama izvan Har-
ris Halla, meusobno obavijenih ruku, priljubljenih lica, jo posljednjih nekoliko minuta uzbu-
enih dodira prije nego to budna nadstojnica zazove mlade djevojke natrag u dom. Jeff i Judy
dijelili su kamenu klupu udaljenu od zagrljenih parova. Ona je bila uznemirena.
To je zbog onog Franka Maddocka, nije li? Bila je to njegova ideja, znam da jest.
Jeff odmahne glavom. Rekao sam ti, ja sam mu to predloio.
Judy nije sluala. Ne bi se trebao druiti s njim. Znala sam da e se tako neto dogoditi. On
misli da je tako cool, misli da je suta profinjenost. Zar ne moe vidjeti kroz taj njegov nastup?
Ljubavi, nije on kriv. Sve je to bila moja zamisao, i dobro e zavriti. Samo priekaj do su-
tra pa e vidjeti.
A to ti zna o tome? Zapuhao je leden noni povjetarac, a ona makne svoju ruku iz nje-
gove da zakopa jaknu obrubljenu zejim krznom. ak nisi ni dovoljno star da se sam kladi,
on bi se morao kladiti za tebe.
Znam dovoljno, ree Jeff, smijeei se.
Da, dovoljno da baci sav svoj novac u vjetar. Dovoljno da proda svoj auto. Jo ne mogu
vjerovati da si stvarno prodao svoj auto da se kladi na konja.
Kupit u drugi sutra poslije podne. Moe sa mnom, da mi pomogne izabrati. Kakav auto
bi eljela, Jaguar, Corvette?
Ne govori gluposti, Jeff. Zna, mislila sam da te dobro poznajem, ali ovo...
Vjetar pokupi cvijet vujeg drena sa zemlje i ispusti ga u njezinu kosu. On posegne za cvije-
tom, a pokret postane milovanje. Ona omeka od njegova dodira, a on njeno prijee bijelim
laticama po njezinu obrazu, zatim ih lagano pritisne na njezine usne, a onda na svoje.
Oh, duo, proape ona, bliei mu se. Nisam te mislila grditi. Samo sam se zbog ovoga
tako zabrinula za tebe, da ne mogu
, ree on, drei joj lice objema rukama. Nema se zbog ega brinuti, obeavam.
Ali ti ne zna
On je uutka poljupcem koji je trajao dok ih nije prekinuo grub enski glas koji je poviknuo:
Razlaz za pet minuta!
Djevojke projure kraj njih dok ju je pratio do jarko osvijetljenih ulaznih vrata doma. I, ree
on, ide li sutra sa mnom kupiti auto?
Oh, Jeff. Ona uzdahne. Moram zavriti referat sutra poslije podne, ali ako svrati oko
sedam, astim te hamburgerom u Dooley'su. I nemoj se previe alostiti kad izgubi, barem e
ti to biti dobra lekcija.
Da, gospoo. On se osmjehne. Hvatat u ti biljeke.
 uvar u crvenom sakou parkirao je njihov Jaguar na parkiralitu restorana Coach and Six.
Jeff prui posluitelju vina dvadeseticu, pa nitko nije pitao Judy za osobnu iskaznicu kad im je
naruio butelju Moet et Chandona.
U Chateaugayevo zdravlje, nazdravi Jeff kad je ampanjac bio natoen.
Judy je oklijevala, drei au u zraku. Radije bih samo nazdravila ovoj veeri, ree ona.
Kucnuli su se aama i pijuckali vino. Judy je veeras izgledala prekrasno u tamnoplavoj ha-
ljini dubokog izreza koju je kupila za sveane prilike: napola izmeu djevojice koja se igra
preodijevanja i uzbuujue, seksi ene. Proli put ju je prebrzo odbacio, traei enu ije e se
iskustvo moi mjeriti s njegovim. No, naravno, bio je to neostvariv cilj. Sad je s radou uivao
u toploj iskrenosti njezine nevinosti, toliko razliite od Sharline jeftine erotinosti ili Dianina
hladnog, profinjenog stila. Ovakva je nevinost zasluila biti njegovana, a ne odbijena.
Hrana i pie u Coach and Sixu bili su standardni za dobrostojee Amerikance, bez ieg avan-
turistikog na jelovniku, no Judy se inila zadivljenom i oito se muila da se nastavi ponaati
odraslo. Jeff joj je naruio jastoga, a sebi rebrica. Promatrala ga je da vidi koje vilice koristi za
salatu i predjelo, a on ju je volio zbog njezine otvorene panje.
Nakon veere, uz Drambuie, Jeff joj prui malenu plavu kutijicu draguljarnice Claudea S.
Bennetta. Ona je otvori i zagleda se u savren dvokaratni dijamantni prsten, nekoliko trenutaka
prije no to brine u pla.
Ne mogu, ona promrmlja, paljivo zatvori kutijicu i odloi je na stol. Jednostavno ne
mogu.
Mislio sam da si rekla da me voli.
Volim, ree ona. Oh, k vragu, k vragu, k vragu.
Onda, to nije u redu? Moemo priekati godinu ili dvije ako misli da smo premladi, no
sad bih elio da nai planovi postanu slubeni.
Ona obrie oi salvetom, razmazujui ono malo minke koju je imala. Jeff joj je elio po-
ljupcima obrisati crte od minke, elio ju je okupati svojim ustima, kao to maka kupa maia.
Paula kae da ovaj tjedan nisi bio na predavanjima, ree mu ona. Kae da bi mogao pasti
godinu.
Jeff se ozari, primi je za ruku. To je sve? Duo, nema veze. Ionako naputam kolovanje.
Upravo sam osvojio sedamnaest tisua dolara, a do listopada mogu osvojiti... Gle, ne treba se
ni o emu brinuti. Imat emo hrpu novca; ja u se uvijek brinuti za to.
Kako? upita ga ona ogoreno. Kockanjem? Od toga emo ivjeti?
Ulaganja, ree joj on. Savreno legalna poslovna ulaganja, u velike kompanije poput
IBM-a, Xeroxa
Spusti se na zemlju, Jeff. Posreilo ti se na jednoj konjskoj utrci, i sad najednom misli da
se odmah moe obogatiti na dionicama? A to ako dionicama padne vrijednost? to ako doe
do ekonomske krize ili neega slinog?
Nee, ree on potiho.
To ti ne zna. Moj tata kae
Nije me briga to tvoj tata kae. Nee doi ni do kakve ekonomske krize.
Ona odloi salvetu i odgurne svoju stolicu od stola. E, pa, mene jest briga to moji roditelji
kau. A mrsko mi je ak i pomisliti kako bi reagirali da im kaem da u se udati za osamnaes-
togodinjeg djeaka koji odustaje od kolovanja da postane kockar.
Jeff nije mogao smisliti nita to bi joj rekao. Bila je u pravu, naravno. Sigurno joj se ini
poput neodgovorne budale. Bila je strana pogreka rei joj to on zapravo radi.
On vrati prsten u dep jakne. Ovo u zasad zadrati, ree on. A moda i ponovno promis-
lim o kolovanju.
Njezine oi se ponovno ovlae, a njihovo ivahno plavetnilo sad se ljeskalo kroz slojeve su-
za. Molim te, uini to, Jeff. Ne elim te izgubiti, ne zbog neke ludosti poput ove.
 On joj stisne ruku. Nosit e taj prsten jednog dana, ree on. Bit e ponosna na njega, i
ponosna na mene.

Vjenali su se u Prvoj baptistikoj crkvi u Rockwoodu, u dravi Tennessee, u lipnju 1968.,

tjedan dana nakon to je Jeff diplomirao. Samo etiri dana prije tog datuma, bio je sreo Lindu
dvaput, i to s tako drastino razliitim ishodima u onim drugim ivotima. Rockwood je bio
Judyn rodni grad, a prijem koji su njezini roditelji poslije pripremili bio je velik, neslubeni
rotilj pokraj njihova ljetnikovca uz oblinje jezero Watts. Jeff je primijetio da mu otac sve gore
kalje, no on je jo uvijek odbijao sinove molbe da prestane puiti jedan Pali Mali za drugim.
Nee ni prestati dok mu ne dijagnosticiraju emfizem plua za nekoliko godina. Jeffova majka
bila je sretnija nego to je bila na njegovim svadbama s Lindom i Diane, iako se, naravno, nije
sjeala ni jedne. Njegovoj sestri, stidljivoj petnaestogodinjakinji s aparatiem za zube, Judy se
odmah svidjela.
Obitelj Gordonovih takoer je srdano prihvatila Jeffa. On se preobrazio u pravu sliku savr-
ene prilike: dvadeset tri godine, dobro obrazovan, vrijedan i odgovoran. Pristojna uteevinica
ve je bila stavljena na stranu, a bio je tu i stabilan, rastui portfolio dionica na njegovo i Ju-
dvno ime.
Nije bilo lako. Pet godina kolovanja bilo je ve dovoljno teko, jer ga je primoralo da se
vrati u ve davno naputen reim uenja, seminara i ispita; no najtei dio ipak je bio kako us-
pjeti u tome da se ne obogati. Posljednji put u ovoj dobi ve je bio financijski vunderkind, par-
tner s veinskim udjelom u monom konglomeratu. Takvo naglo ulijevanje masivnog bogatstva
izbacilo bi Judy iz ravnotee i stvorilo znatne probleme izmeu njih. Tako je potpuno propustio
oklade na Belmontu i bejzbolskom prvenstvu, te tekim mukama izbjegavao mnoga visoko is-
plativa ulaganja kojima bi lako zaradio jo koje multimilijunako bogatstvo.
On i Frank Maddock ovaj su se put razili ubrzo nakon Kentucky Derbyja. Njegov nesvjesni
nekadanji partner na vrhuncu poslovnog uspjeha zavrio je studij prava na sveuilitu Colum-
bia i sad je bio pomoni odvjetnik u tvrtki u Pittsburghu.
Jeff i Judy uzeli su hipoteku na ugodnu kvazikolonijalnu kuicu na Cheshire Bridge Roadu u
Atlanti, a Jeff je unajmio etverosobni poslovni prostor u zgradi kraj Five Pointsa koji je neko
posjedovao. Pet dana tjedno odjenuo bi odijelo i kravatu, odvezao se u centar, zaelio svojoj
tajnici i suradnicima dobro jutro, zakljuao se u ured i itao. Sofokla, Shakespearea, Prousta,
Faulknera... sva ona djela koja je namjeravao apsorbirati prije a nikad ih nije imao vremena
proitati.
Na kraju dana navrljao bi nekoliko ceduljica svojim partnerima, preporuujui im, na prim-
jer, da ne riskiraju ulaui u nedokazane tvrtke, kao to je Sony, ve da zadre svoj postupno
rastui kapital u neem sigurnom, poput AT&T-ja. Jeff je paljivo odvraao svoju malenu tvrt-
ku od svih izvora naglog bogatstva, te osiguravao sebi i svojim suradnicima ugodno, ali i ne ba
spektakularno ukopavanje u rovove vie srednje klase. Njegovi partneri esto su postupali po
njegovim savjetima; a kad nisu, gubici su znali premaiti dobitke, tako da je cjelokupni uinak
ostao onakav kakav je Jeff i elio.
Naveer bi se on i Judy stisnuli u dnevnoj sobi i zajedno gledali Laugh-In ili The Name ofthe
Game, a zatim moda i odigrali koju partiju Scrabblea prije odlaska u krevet. Kad bi vikend bio
neto topliji, otili bi jedriti na jezero Lanier, ili bi igrali tenis i etali stazama Callaway Gar-
densa.
ivot je bio tih, uredan, krajnje normalan. Jeff je bio potpuno zadovoljan. Ne oduevljen
nije bilo onog osjeaja potpune oaranosti koju je osjeao dok je promatrao kako njegova ki,
Gretchen, odrasta na imanju u Dutchess Countyju no bio je sretan i smiren. Prvi put je njegov
dug, kaotini ivot bio definiran svojom potpunom jednostavnou i nedostatkom metea.
 Jeff zakopa none prste u pijesak, podigne se na laktove i jednom rukom zakloni oi od sun-
ca. Judy je spavala na prostirci kraj njega, a njezini prsti jo su se svijali oko primjerka Ralja.
On je njeno poljubi u poluotvorene usne.
eli li malo Pina Colade? upita Jeff dok se ona protezala, budei se. Imamo jo pola
termosice.
Mmm. Samo elim ovako leati ovdje. Kojih dvadeset godina. Onda se radije okreni ot-
prilike svakih est mjeseci.
Ona okrene glavu da pogleda stranju stranu svojeg desnog ramena, te uvidi da je izgorjela
na suncu. Prevrne se licem prema gore, blie njemu, a on je opet poljubi, ovaj put due, i dub-
lje.
Nekoliko metara dalje na plai drugi je par imao ukljuen radio, te Jeff prekine poljubac kad
je glazba utihnula, a najavljiva s jamajkanskim naglaskom poeo itati o svjedoenju Johna
Deana na sasluanju o Watergateu.
Volim te, ree Judy.
I ja tebe, odgovori on, dotaknuvi vrh njezina osunanog nosa. I volio ju je, Gospode Boe,
koliko ju je volio.

Jeff bi si svake godine dodijelio est tjedana godinjeg odmora, kako bi odravao sliku pos-
lovnog ovjeka sa stalnim radnim ritmom i obvezama. Ovako, vlastitom voljom, nametnuto
ogranienje inilo je vrijeme jo slaim. Prole godine vozili su se biciklima kroz kotsku, a
ove godine planirali su nadletjeti balonom vinske predjele Francuske. No u ovom trenutku nije
se mogao sjetiti nijednog mjesta gdje bi radije bio nego ovdje, u Ocho Riosu, uz enu koja je
donijela zdrav razum i uitak u njegov zbrkani ivot.
Ogrlicu za lijepu gospoju, mon? Lijepu cochina11 ogrlicu?
Malenom Jamajkancu nije bilo vie od osam ili devet godina. Ruke su mu bile okiene tuce-
tima finih ogrlica od koljaka i narukvicama, a platnena vreica zavezana za njegov struk bila je
puna naunica napravljenih od istih arenih koljaka.
Koliko je... ona tamo?
Osam ilinga.
Neka bude funtu i est, pa u je uzeti.
Djeak podigne obrve, zbunjen. Hej, si ti lud, mon? Trebo bi trait manje, ne vie.
Dvije funte, onda.
Neu se svaat s tobom, mon. Dogovoreno. Dijete uurbano skine ogrlicu s ruke i preda
je Judy. Ako oe kupit jo, imam ih ja puno. Svi me na plai znaju, moje ime Renard, OK?
OK, Renard. Zadovoljstvo je poslovati s tobom. Jeff mu prui dvije novanice od jedne
funte, te djeak odskakue niz plau, cerei se.
Judy si stavi ogrlicu i zatrese glavom glumei zaprepatenje. Sram te bilo, ree ona, ta-
ko iskoritavati dijete.
Moglo je biti i gore. Jeff se nasmijei. Jo minutu ili dvije, i mogao bih se s njim cjen-
kati i do etiri-pet funti.
Ona spusti pogled da si namjesti ogrlicu, a kad su se njezine oi ponovno susrele s njegovi-
ma, u njima je bila tuga. Tako si dobar s djecom, ree ona. Jedino zbog toga alim, to mi
nikad nismo
Jeff lagano stavi prste na njezine usne. Ti si moja mala beba. Sve to mi treba.
Nije joj imao srca otkriti, ak ni naslutiti, da se 1966., netom nakon to su poeli voditi lju-
bav, podvrgnuo vazektomiji. Nije namjerao, nikada vie, podariti ivot nekom ljudskom biu i

11
Zagasitocrvene boje, koenil, od suenih tropskih kukaca.
doivjeti ponitenje itavog tog ivota. Osim u Jeffovu, ona nije postojala ni u sjeanju ljudi, i
sve dok postoji i najmanja mogunost da e ponovno biti osuen da proivi svoj ivot jo je-
danput, nije elio stvoriti i voljeti nekoga a potom ga ostaviti u apsolutnom nitavilu.
Jeff... razmiljala sam.
Pogledao je Judy, trudei se sakriti bol i krivnju. O emu?
Mogli bismo nemoj odmah odgovoriti, daj si vremena da razmisli mogli bismo usvoji-
ti.
Nekoliko sekundi nije nita rekao, samo ju je gledao. Vidio je ljubav u njezinim oima, vidio
potrebu da tu ljubav prenese i na neko drugo bie.
Ne bi to bilo kao da su njegova vlastita djeca, razmiljao je. ak i kad bi ih zavolio, ne bi bio
odgovoran za njihov dolazak na svijet. Ve su postojali, ve su bili roeni, tko god bili. Kad bi
se ono najgore i dogodilo, oni bi jo uvijek postojali, iako s drukijim ivotom pred sobom.
Da, ree joj on. Da, to bih jako volio.

Pristanite se nalazilo u mjestu zvanom Earl's Ford, na junom rubu velikih uma Appalac-
hianskog gorja, kraj mjesta gdje su se Sjeverna i Juna Karolina spajale s gornjim vrhom Geor-
gije. Ukupno je bilo est amaca, crnih, glomaznih i na prvi pogled nepraktinih, koji su se na-
puhavali u kampu i koje su s tekom mukom odvukli do ruba rijeke Chattooge. Jeff, Judy i dje-
ca dijelili su amac s veselom, sijedom enom i s vodiem koji je izgledao poput studenta, s
licem i rukama pocrnjelim od sunca.
Kad je amac skliznuo u bistru, sporu rijeku, Jeff jo vre zavee prsluk za spaavanje oko
Aprilina krhkog tijela. Dwayne ugleda oinski pokret i uvrsti vlastiti prsluk, s pogledom mu-
evne odlunosti u oima.
April je bila draesna plavokosa djevojica koju su bioloki roditelji strano zlostavljali, nje-
zin brat bio je jako i vrlo pametno dijete iji su majka i otac poginuli u automobilskoj nesrei.
Imena djece nisu bila ba ona koja bi im Judy i Jeff nadjenuli, no djeci je bilo est i etiri godi-
ne kada su ih usvojili i inilo se najbolje da im jo vie ne remete osjeaj vlastitog ja mijenjaju-
i im imena.
Tata, gle! Jelen! April pokae prema suprotnoj obali rijeke, lica ozarena od uzbuenja.
ivotinja im je samodopadno uzvraala pogled, spremna pobjei ako bude trebalo, no nije bila
voljna prekinuti svoj obrok samo zato to je vidjela ove udne prikaze.
Ubrzo su se umovite obale na obje strane poele uzdizati i pretvorile se u kameniti prijevoj.
Kako je dubina kanjona rasla, brzina rijeke se poveavala i ubrzo je flotila amaca ula u prve
brzace. Djeca su vikala od zadovoljstva dok se amac propinjao i njihao niz struju.
Jeff pogleda Judy nakon to su izali iz pjenastih brzaca i ponovno lagano klizili niz rijeku.
Bilo mu je drago vidjeti da je njezina ranija tjeskoba zamijenjena ushitom slinim onom dje-
jem. Bila je zabrinuta zbog voenja djece na ovaj izlet, no Jeff nije elio da djeca budu liena
bilo ega to pobuuje toliku radost.
Ekspedicija se iskrcala na malenom otoku, a Judy je razastrla ruak koji je bila spakirala u
nepropusnu kutiju. Jeff je mljackao pilei batak i pijuckao hladno pivo, gledajui April i
Dwaynea kako istrauju ovaj trokutasti komad zemlje usred rijeke. Znatielja i mata djece ni-
kad ga nije prestala fascinirati; kroz njihove oi nauio je ponovno cijeniti ovaj zamorni svijet.
Kad su ih Judy i on odluili usvojiti, u pravo vrijeme kupio je neto dionica Applea i Atarija; ne
mnogo, tek toliko da malo podigne obiteljski dohodak. Kupili su veu kuu na West Paces
Ferry Roadu, imala je golemo stranje dvorite, s plitkim ribnjakom i tri velika hrasta. Savreno
za djecu.
amci su se ponovno pokrenuli, te proli jo jedne brzace dva i pol, tri kilometra niz rijeku.
Struja je sad bila mnogo bra, ak i u mirnijim etapama puta, no Jeff je vidio da mu se ena
prestala bojati rijeke i sad je bila uhvaena u njezinoj ljepoti i uzbuenju. vrsto ga je drala za
ruku kad su projurili kroz bujicu Buli Sluice vodopada, a onda je bilo gotovo, voda je opet bila
mirna a sunce se povlailo kroz borove.
April i Dwayne bili su oigledno tuni kad su ugledali autobus koji je ekao da ih odvede na-
trag u Atlantu, no Jeff je znao da njihove pustolovine, poput ljeta, nisu jo ni poele. Uskoro e
odvesti obitelj na polaganu, dvomjesenu vonju po Francuskoj i Italiji; sljedee godine plani-
rao je put do Japana i novopristupana prostranstva Kine.
Jeff je elio da oni sve vide, da iskuse svu ljepotu i sva uda koja je svijet nudio. A opet, po-
tajno se bojao da e sve te uspomene, zajedno s ljubavlju koju im je pruao, uskoro biti unitene
silom koju, ba kao i oni, nije mogao razumjeti.
Nakon tri dana prsa su ga uasno svrbjela na mjestu gdje su mu zalijepili elektrode, no nije
namjeravao da ga skinu s EKG-a ni za minutu.
Medicinske su sestre prema njemu bile pune prezira, to je znao. Smijale su mu se kad su
mislile da ih ne uje, ogorene zbog toga to su morale posluivati savreno zdravog hipohon-
dra koji zauzima dragocjeni krevet.
Njegov je lijenik osjeao gotovo isto, a to mu je i otvoreno rekao. Svejedno, Jeff je zahtije-
vao, bio je gorljiv. Napokon, nakon ovee donacije bolnikom fondu za izgradnju, primili su ga
na tjedan dana.
Trei tjedan listopada 1988. Ako se dogodi, dogodit e se sad.

Bok, dragi, kako se osjea? Judy je nosila kostimi jesenskih boja, kosa joj je bila laga-
no svezana na vrhu glave.
Svrbi me. Inae sam dobro.
Ona se nasmije osmijehom lisice koja promatra kokoi, netipinim za njezino jo uvijek ne-
vino lice. Mogu li te ja negdje poeati?
Jeff se nasmije. Da bar. Mislim da emo ipak morati priekati jo par dana, dok skinu ove
ice s mene.
E pa onda, ree ona i podigne dvije vreice, jednu Oxford Book Storea, a drugu Turtle
Recordsa, evo ti neto stvari da se zabavlja u meuvremenu.
Donijela mu je posljednje krimie Travisa McGeeja i Dicka Francisa, vrstu romana kakvu je
zavolio itati u ovoj verziji ivota, plus novu biografiju Andrea Malrauxa i povijest Cunardove
brodske linije. Koliko je nauila o njemu, Judy je zasigurno razumjela eklektiku prirodu nje-
govih interesa. Druga vreica sadravala je tucet kompakt-diskova, od Bacha i Vivaldija do
digitalne snimke Sergeant Peppera. Stavila je jedan od blistavih diskova u prenosivi CD-player
pokraj njegova kreveta, a sjajne melodije Pachelbelova Kanona u D-duru ispune bolniku sobu.
Judy; Glas mu je bio lomljiv. Proistio je grlo i poeo ispoetka. Samo elim da zna...
koliko sam te puno uvijek volio.
Ona mu odgovori odmjerenim glasom, no nije mogla sakriti uznemirenost koja joj se ogleda-
la u oima. Uvijek emo voljeti jedno drugo, nadam se. Jo dugo, dugo.
Koliko god moemo.
Judy se namrti, pone govoriti, no on je uutka. Ona se nagne nad krevet da ga poljubi, a
ruka joj je drhtala kad je pronala njegovu.
Brzo doi kui, apne mu ona. Nismo jo ni poeli.

Dogodilo se malo vie od sat vremena nakon to je Judy otila iz sobe da donese ruak iz
bolnikog restorana. Jeffu je bilo drago to je nije bilo da to vidi.
ak i kroz svu bol mogao je vidjeti zaprepatenost na licu medicinske sestre kad je EKG po-
divljao, no ona se ponaala potpuno profesionalno i nije odugovlaila s uzbunom ni na trenutak.
U nekoliko sekundi, Jeff je bio okruen punim bolnikim timom, ljudima koji su vikali upute i
izvjetaje o njegovu stanju dok su radili na njemu.
Adrenalin, jedan kubini centimetar!
Bikarbonat, dvije ampule? Dajte mi tristo ezdeset dula!
Odmaknite se... VUMP!
Tahikardija! Krvni tlak osamdeset, osjetan; dvjesto dula, lidokain sedamdeset pet milig-
rama intravenozno, smjesta!
Pogledaj fibrilacija.
Ponovi adrenalin i bikarbonat, defibrilacija na tristo ezdeset, odmakni se... VUMP!
Ponovno i ponovno, njihovi glasovi blijedjeli su sa svjetlom. Jeff pokua vritati u ljutnji jer
nije bilo poteno, bio je savreno pripremljen ovaj put. No nije mogao vritati, ak nije mogao
ni plakati, nije mogao uiniti ba nita nego opet umrijeti.

I opet se probuditi, na stranjem sjeditu Corvaira Martina Baileyja, s Judy uza se. Judy od
osamnaest godina, Judy u 1963. prije nego to su se i zaljubili i vjenali i izgradili zajedniki
ivot. Zaustavi auto!
Strpi se, stari, ree Martin. Skoro smo kod djevojakog doma. Sad emo
Rekao sam da zaustavi auto! Sad!
Tresui glavom u nevjerici, Martin zaustavi auto na Kilgo Circleu, iza zgrade odsjeka za po-
vijest. Judy stavi svoju ruku na Jeffovu, pokuavajui ga smiriti, no on se otrgne od nje i silom
otvori vrata.
Isuse, to to dovraga radi? vikao je Martin, no Jeff je ve bio izvan auta i trao, luaki
trao bez cilja, jer nije ni bilo vano kuda ide.
Nita nije bilo vano.
Protrao je kroz etvrtasto dvorite, kraj zgrada odsjeka za kemiju i psihologiju, njegovo
snano mlado srce lupalo mu je u prsima kao da ga nije izdalo prije nekoliko minuta i dvadeset
pet godina u budunosti. Noge su ga nosile kraj zgrade odsjeka za biologiju, preko krianja
ulica Pierce i Arkwright. Konano se spotaknuo i pao na koljena usred nogometnog igralita,
gledajui zvijezde maglovitim pogledom.
Jebi se! vritao je na ravnoduno nebo, vritao je svom snagom i oajem koji nije mogao
izraziti iz bolnikog kreveta. Jebi se! Zato... mi... TO... RADI!

8.
Jeffu je nakon toga bilo poprilino svejedno. Uinio je sve to je mogao, postigao je sve to
bi ovjek ikada mogao poeljeti materijalno, ljubavno i oinski a opet se sve svelo ni na to,
opet je ostao sam i nemoan, praznih ruku i srca. I opet iznova; no zato uope poinjati, ako se
njegovi najbolji uspjesi na kraju opet izjalove?
Nije se mogao natjerati da opet vidi Judy. Ta slatka adolescentica nije bila ena koju je bio
volio, nego samo neiskusna djevojka s potencijalom da postane ta ena. Bilo bi besmisleno, ak
mazohistiki, ponoviti taj proces uzajamnih promjena, kad je i predobro poznavao tu emocio-
nalnu i duhovnu smrt kojom e sve to zavriti.
Ponovno se vratio u onaj anonimni lokal koji je tako davno pronaao na North Druid Hills
Roadu, te poeo piti. Kad je dolo vrijeme, ponovno je proao svu onu priu oko nagovaranja
Franka Maddocka da se u njegovo ime kladi na Kentucky Derbyju. im je novac stigao, odletio
je u Las Vegas, sam.
 Nakon tri dana lutanja po hotelima i kasinima, napokon ju je naao kako sjedi u Sandsu, za
stolom za ajnc gdje je dolar bio najnii ulog. Ista crna kosa, isto savreno tijelo, ak i ista crve-
na haljina koju je jednom, u trenutku uzajamne nestrpljive poude, bio rastrgao na kauu u
dnevnoj sobi njezina dvoetanog stania.
Bok, ree on. Zovem se Jeff Winston.
Ona se nasmijei svojim poznatim zavodnikim smijekom. Sharla Baker.
Dobro. Bi li voljela otii u Pariz?
Sharla mu uputi zbunjen pogled. Mogu li prvo zavriti s ovom igrom?
Avion za New York kree za tri sata. Postoji direktna veza s Air Franceom. Ima taman
dosta vremena za pakiranje.
Uzela je jo jednu kartu na esnaest i izgubila. Ti to ozbiljno ili to? Ozbiljno. Jesi li
spremna?
Sharla slegne ramenima i pokupi u torbicu ono malo etona to joj je ostalo. Naravno. Za-
to ne?
Tono, ree Jeff. Zato ne?
Slatkasto-grub miris stotina tinjajuih Gauloise i Gitane cigareta lebdio je zrakom kluba po-
put trule magle. Kroz izmaglicu Jeff ugleda Sharlu kako plee sama u kutu, zatvorenih oiju,
pijana. inilo se da je ovaj put vie pila nego to se sjeao; a moda ga je samo pokuala stii, a
on je sad pio vie nego ikad. Barem ga je alkohol inio drutvenim; veeras je za njegovim sto-
lom bilo estero ljudi, veina su na prvi pogled bili studenti jedne ili druge sorte, no svi su
bili vie zainteresirani za beskrajni gradski noni ivot nego za svoje knjige.
Imate ovakve klubove u Americi, hein? upita Jean-Claude.
Jeff odmahne glavom. Caveau de la Huchette bio je pariki jazz brlog klasinog stila, tamni-
ca kamenih zidova puna glazbe koja je bila toliko dimna i reska koliko i cigarete na kojima su,
inilo se, svi ovdje ivjeli. Za razliku od novijih diskoteka, ovo je bio stil koji u Sjedinjenim
Dravama nikad nee biti prihvaen.
Mireille, Jean-Claudeova majuna crvenokosa djevojka nasmijei se sarkastino i lijeno.
C'est dommage, ree ona. Crnci, nitko ih ne voli u njihovoj domovini, tako da moraju doi
ovamo da bi svirali svoju glazbu.
Jeff naini suzdrljiv pokret i natoi si jo jednu au crnog vina. Sadanji rasni problemi u
Americi trenutano su bili jedna od glavnih tema, no nije mu se dalo ukljuivati u taj razgovor.
Nita ozbiljno, nita to bi ga primoralo na razmiljanje ili sjeanje, nije ga zanimalo.
Mora posjetiti 'Afrique, ree Mireille. Ima tamo puno ljepote, puno za razumijevanje.
Ona i Jean-Claude su se nedavno vratili s jednomjesenog puta u Maroko. Jeff je bio pristo-
jan pa nije spomenuo nedavni francuski debakl u Aliru.
Attention, attention, s'il vous plait! Vlasnik kluba stajao je na malenoj pozornici, nagnuv-
i se nad mikrofon. Mesdames et messieurs, copains et copines... Le Caveau de la Huchette a
leplaisir extraordinaire de vous presenter le blues hot... avec le maitre du blues, personne
d'autre que Monsieur Sidney... Bechet!
Prolomio se estok aplauz dok je stari Amer izlazio na pozornicu s klarinetom u ruci. Probio
je led pjesmom koja je rasplamsala ljude, Blues in the cave, a potom je uslijedila osjeajna i
seksi verzija pjesme Frankie and Johnny. Sharla je i dalje sama plesala u kutu, a tijelo joj se
zibalo u ritmu glazbe koji je probijao utrobu. Jeff isprazni vinsku bocu i zatrai novu.
Stari bluzer se naceri i kimne kad je druga pjesma zavrila, a mlada publika zaurla u opem
tovanju ovog inozemnog glazbenog smjera. Milost, milost, milost! povie Bechet. Mon
frangais n'est pas tres bon, ree on jakim crnako-amerikim naglaskom, pa u vam na svoj
nain re da vidim da svi vi ovdje znate blues. ujete me?
Barem je polovica publike razumjela dovoljno engleskog da gorljivo odgovori. Mais oui!
vikali su, Bien sur! Jeff iskapi novu au vina i prieka da ga glazba opet odnese, da mu
izbrie sva sjeanja.
 E pa onda, u redu! ree Bechet s pozornice, briui pisak klarineta. Sad, ova sljedea
stvarno govori o biti bluesa. Gledajte, imate blues za ljude koji nikad nisu imali nita, i to je
tuni blues... a najtuniji blues je za one koji su imali sve to su ikad htjeli pa su
to sve izgubili, i znaju da se to vie nee vratit'. Nema gore patnje na svijetu od toga; a taj
blues zovemo 'I Had It But It's Ali Gone Now'.
Glazba je poela, duboki tonovi prolaznosti i tuge u molskoj ljestvici. Neodoljivo, neizdri-
vo. Jeff potone u stolac pokuavajui odagnati osjeaje koji su navrli. Posegne za aom, prolije
vino.
Si dobro? upita Mireille, dotaknuvi njegovo rame. Jeff joj pokua odgovoriti, ali nije
mogao.
Allonsy, ree ona, diui ga na noge u zadimljenom klubu. Idemo van, disati malo zraka.
Lagana kiica je rominjala kad su izili na Ulicu de la Huchette. Jeff okrene lice prema hlad-
noj kii, pusti da mu klizi preko ela. Mireille posegne za njim i stavi svoju njenu, vitku ruku
na njegov obraz.
Glazba moe boljeti, ree ona tiho.
Mm.
Nije dobro. Bolje da... comment diton 'oublier'?
'Zaboravim'.
Oui, c'est ga. Bolje da zaboravi.
Aha.
Na neko vrijeme.
Na neko vrijeme, sloi se on, te njih dvoje krenu prema Bulevaru St. Michael da nau tak-
si.

U dnevnoj sobi Jeffova stana na Aveniji Foch, Mireille napuni malenu lulu mrvicama sme-
eg haia i jednakom mjerom opijuma. Sjedne kraj njega na orijentalni tepih, zapali monu
mjeavinu i doda mu lulu. On duboko udahne, ponovno je zapali nakon to se ugasila.
Jeff je tu i tamo zapalio joint, uglavnom za vrijeme svojeg prvog postojanja, no jo nikad ni-
je osjetio ovako dubok nalet blaene mirnoe. Bilo je to, kako je Malraux opisao svoje opijum-
sko iskustvo, kao da te odnese na golemim nepominim krilima"; dok mu je s druge strane
hai drao um aktivnim i otvorenim i uvao ga da potpuno ne odleti u snove.
Mireille se ispruila na tepihu, a njezina zelena svilena haljina podigla joj se do bedara. Kia
je ujednaenim ritmom udarala po prozoru, a ona je ljuljanjem glave pratila taj ritam. Njezina je
sjajna crvenosmea kosa sad padala preko lica, sad po golim ramenima. Jeff ju je mazio po lis-
tovima, zatim po unutranjoj strani bedara, a ona ispusti tih mrmljaj prihvaanja i elje. On se
nagne naprijed, otkopa joj prednju stranu haljine i razmakne glatku tkaninu s njezinih djevo-
jakih grudi.
Tu su, na podu, iskoristili jedno drugo, bez rijei, gotovo bijesno. Kad su zavrili, Mireille
napuni jo jednu lulu opijumom i haiem, te je popue u spavaoj sobi. Ovaj put su polako i
zajedno svrili, pod poplunom punjenim perjem, ruku i nogu isprepletenih s novoupoznatom
lakoom; a poslije, dok su zvona crkve Saint-Honore d'Evlau zvala na ranu misu, Mireille se
opet popela na njega, svojim je vitkim bokovima obgrlila njegova i jahala ga, ustro, potpuno
se predajui uitku.
A sa sumornom zorom u stan se vratila Sharla. Jutro, ree ona dok je otvarala vrata spava-
e sobe. Izgledala je potroeno. '"Oete kavu?
Mireille se uspravi u krevetu i protrese raupanom kosom. Moda s malo konjaka?
Sharla skine svoju zguvanu haljinu i prokopa po ormaru da nae kuni ogrta. Zvui dob-
ro, ree ona. Tebi isto, Jeff?
On trepne i otrlja izmaglicu drogiranosti s oiju. Aha, valjda.
 Mireille ustane i leerno ode do kupaonice da se otuira. Kad se Sharla vratila nosei pladanj
s dorukom, mala crvenokosa je sjedila na rubu kreveta, jo gola, i suila si kosu. Dok su pijuc-
kali kavu pojaanu brandyjem, dvije su ene ugodno avrljale o novom duanu s donjim rub-
ljem u Ulici Rivoli.
Malo poslije devet sati Mireille je rekla da mora ii kui presvui se; trebala se nai s jo je-
dnim prijateljem na uini, a nije se eljela pojaviti u cafeu u svili koju je nosila prole noi. Po-
ljubila je Jeffa, na brzaka zagrlila Sharlu i otila.
im je Mireille otila, Sharla makne alice za kavu s kreveta, zategne plahte i krene svojim
toplim jezikom niz Jeffov trbuh. Bio je mlohav kad ga je uzela u usta, no brzo mu se digao.
Jeff nikada nije upitao Sharlu gdje je bila cijelu no; zapravo i nije bilo vano.

Mediteran je njeno zapljuskivao ljunanu plau tihim valovima koji su aptali o vjenosti,
o nepromjenjivosti. Miris svjeeg lonca brodeta irio se iz jednog od oblinjih cafea. Jeff je
postajao gladan; im djevojke zavre s plivanjem, predloit e ruak.
Vrijeme je bilo runo oko tjedan dana u ranom srpnju, pa su otputovali Le Mistralom na jug,
zajedno sa Jean-Claudeom, Mireille i ostatkom ekipe. Svi su ve bili pijani kad je vlak stigao u
Toulon, gdje su se njih osmero bezbrino nagurali u dva taksija koji su ih odvezli putem od
osamdeset kilometara do St. Tropeza.
Maleno ribarsko selo doivjelo je velike promjene u posljednjih est godina, otkad su ga Va-
dim i Bardot otkrili i popularizirali kao ivlju alternativu konvencionalnim, otmjenim ljetovali-
tima na Aurnoj obali poput Antibesa i Mentona; no, gradi je, iako pun ivota, jo uvijek bio
poteen zaguujuih najezda turista koji e ga uiniti gotovo nemoguim za ivot u sljedeim
desetljeima.
Sjena preleti preko Jeffovih napola zatvorenih oiju, a glatka ga enska bedra pritisnu u pije-
sak. Netko mu je sjeo na stranjicu. Sharla? Mireille? A zatim su mu gole enske grudi oeale
lea, mazei ga bradavicama ukruenim od morskog povjetarca.
Chicca? pokua on pogoditi, podigavi jednu ruku prema djevojinoj kosi da vidi koliko
je duga, koliko je bujna. Ona odmahne glavom i zahihoe.
T'esfou, zadirkivala gaje djevojka, jo jae mu stisnuvi bedra svojima, pritisnuvi grudi
sasvim uz njega: manje od Sharlinih, punije od Chiccinih.
Nemogue da je Mireille, ree on i isprui ruku da joj potape malo napeto dupe. Previe
sala.
Mireille ispusti bujicu psovki na francuskom i za kraj potegne uzicu oko struka na njegovim
kupaim hlaicama i isprazni au ledene limunade unutra. On je zbaci uz vrisak i pribije ju na
lea u pijesak, dok su joj se ruke toboe borile protiv njegova stiska.
Sadique. Ona se naceri. Jeff si oslobodi jednu ruku dovoljno dugo da si istrese led iz hla-
ica, a ona ga primi za kurac kroz tanku tkaninu. Vidi? ree ona. Svia ti se.
elio ju je uzeti, ba tad i tamo, kosa joj je bila rasputena i divlja, grudi i trbuh su joj se sja-
jili na suncu, a lagano ispupenje njezinih prepona naziralo se kroz bijeli donji dio bikinija. Ona
klizne prstima niz prednju stranu njegovih hlaica, stisne ga jo jae. On otro udahne.
Ljudi okolo, ree on napetog glasa.
Mireille slegne ramenima, dok je sigurnim i ujednaenim pokretima ruke obraivala njegov
penis. On podigne pogled prema pretrpanoj plai, ugleda Sharlu kako ide prema njima, golih
grudi, koje su se njihale, s rukom Jean-Claudeu oko struka.
Mireille, on moleivo proape.
Ona pone trljati svoje pijeskom uprljane bokove o njegove, mijesei ga jae, bre. Sad nije
mogao stati. Zatvorio je oi i prostenjao, kad osjeti neije usne na svojima, jezik koji mu je is-
traivao usta, jedan par bradavica na svojim prsima i drugi na ramenu, kosu i grudi i usta i ru-
ke... Svrio je, dok ga je Sharla ljubila, a Mireille dovela do orgazma; ili je bilo obratno? Kao
da je bilo razlike?
Svima je proradio apetit, hein? ree Jean-Claude, smijui se.
Jeff se te veeri povjerio Mireille, u vrtu hotela, nakon to su svi zajedno popuili nekoliko
lula opijuma i sita, i nakon to je Sharla odlutala do jedne od soba sa Jean-Claudeom i Chiccom
i jo jednim parom. Droga mu je pomogla razvezati jezik, a tajna koja je toliko godina izgarala
u njemu sad je izletjela vlastitom voljom; Mireille se samo nala na pravom mjestu u pravo vri-
jeme.
Ve sam prije ivio ovaj ivot, ree on, zagledan u sunce koje je zalazilo kroz borove hote-
la Residence de la Pinede.
Mireille prekrii svoje gole noge u lotos poloaj, a njezina je bijela pamuna haljina leprala
na travi oko nje. Dejd vu. Ona se nasmijei. Ja isto, nekad se i ja tako osjeam.
Jeff odmahne glavom, namrti se. Mislim doslovno. Mislim ne tono ovaj ivot, ovdje s
tobom i Sharlom i svime, nego...
I izlilo se, sve, lavina rijei i uspomena koje je tako dugo skrivao u sebi: infarkt u uredu, ono
prvo jutro u sobi studentskog doma u Emoryju, bogatstva koja je stekao i izgubio, njegove sup-
ruge, djeca, umiranje, umiranje i opet umiranje.
Mireille ga je sluala bez ijedne rijei. Sunce koje se sputalo osvjetljavalo joj je kosu straga,
punei je plamenom, ostavljajui joj lice u dubokoj sjeni. Na kraju njegov glas utihne, malodu-
an, svjestan koliko je nevjerojatno zvualo sve to joj je pokuao rei.
Ve se bilo smrailo, a Mireillino lice bilo je nemogue proitati. Je li mislila da je lud, ili da
mu se vraa opijumski san? Njezina je tiina poela nagrizati ono katarzino olakanje koje je
osjetio kad joj se povjerio.
Mireille? Nisam te mislio okirati.
Ona se podigne na koljena, stavi svoje vitke ruke oko njegova vrata. Guste kovre njezine
bakrene kose bile su njeno pritisnute uz njegov obraz.
Mnogo ivota, proape ona. Mnogo boli.
Grlio je vrsto njezino vitko tijelo, dugo i duboko udisao svje zrak pun borova mirisa. Ra-
trkani smijeh dopirao je do njih kroz drvee, a onda i jasni, slatki, veseli zvukovi s najnovije
ploe S ylvie Vartan.
Viens, ree Mireille, ustajui i uzevi Jeffovu ruku. Pridruimo se zabavi. La vie nous at-
tend.

Svi su se u kolovozu vratili u Pariz, kad su kie opet poele. Mireille nije nikada spomenula
ono to joj je Jeff rekao one veeri u vrtu u St. Tropezu; vjerojatno je sve pripisala haiu, i to je
bilo u redu. Niti su Jeff i Sharla otvoreno razgovarali o grupnom seksu i drogama koje su sad
bile sastavni dio rutine u njihovim ivotima. Te su se stvari dogodile, i nastavljale su se dogaa-
ti. Nije trebalo raspravljati o njima dok su se god svi dobro zabavljali.
Jedan od novih parova koji su periodino ulazili u scenu i izlazili iz nje pokazali su imparto-
uze u Ulici Chatelier, nekoliko blokova sjeverno od onoga to e se i dalje zvati Place de
l'Etoile sve do De Gaullove smrti 1970. Ta partouze, jedna od nekoliko koje su cvjetale u gradu
jo od dvadesetih, bila je dobro voena, raskono namjetena ustanova: staklene vitrine s kolek-
cijom starinskih lutaka u predvorju, debeli tamnosmei sag u skladu sa zidovima punim fin de
siecle slika... i tri uniformirane sobarice koje su posluivale trideset ili etrdeset golih parova
koji su lutali i zabavljali se po dobro opremljenim i velikim spavaim sobama, rasporeenim na
dva kata ovog mjesta.
Ekipa iz St. Tropeza poela je svakog vikenda odlaziti u partouze. Jedne su veeri Jeff i
Sharla imali trojac s veselom amerikom zvjezdicom u usponu, koja e uskoro biti poznatija po
svojem radikalnom feminizmu nego po svojoj glumi; jedne druge noi su Mireille, Sharla i
Chicca smislile natjecanje u kojemu e pobjednica biti ona koja se prva uspije pojebati s dvade-
setoricom na jednoj zabavi. Sharla je pobijedila.
Jeffa je zaprepastilo kojom je brzinom ovakvo stalno prakticiranje neobaveznog grupnog
seksa s prelijepim neznancima postalo savreno normalna stvar; okirala gaje injenica da su se
mogli time baviti a da se pritom nisu nimalo zabrinjavali zbog poasti, koje su vladale u njego-
vo vrijeme, herpesa i AIDS-a. Taj bezbrini osjeaj sigurnosti davao je ovim dekadentnim do-
gaajima neki proli ugoaj nevinosti goliava djeca koja se igraju u rajskom vrtu u vrijeme
prije Prvog grijeha. Pitao se to se dogodilo s partouzeima, a i s njihovim duplikatima u Ameri-
ci i ostatku Europe, u osamdesetima. Ako su uope preivjeli, vjerojatno su puni krivnje i para-
noje zbog bolesti.
Osamdesete: desetljee gubitka, skrenih nada, smrti. Sve to opet e doi, znao je, i to prebr-
zo.

9.
Bili su u Londonu manje od mjesec dana kad je upoznao djevojku koja mu je ponudila LSD;
upoznao ju je, zapravo, ba kad je izlazila iz ljekarne u Chelseau. Dobro su se nasmijali tome
dok joj se nabacivao uz Campari i sodu. Jeff je rekao da je krenuo u ljekarnu da mu izrade lijek
prema receptu i dobio upravo ono to je elio. Mislila je daje to duhovito, iako, naravno, nije
shvatila povezanost; Stonesi nee jo godinu dana snimiti tu pjesmu12.
Zvala se Sylvia, povjerila mu se, no svi su je zvali Svila, ko pjevaica, Cilla Black, kui?
Mama i tata su joj ivjeli u Brightonu (ona iskrivi lice), ali ona je dijelila stan u South Ken-
singtonu s jo dvije cure, i radila je u Grannv Takes a Trip, gdje je mogla dobiti svu odjeu u
pola cijene poput minice od plavog vinila i ute arape s uzorkom koje je sad nosila.
Imamo najjau robu, kui, jau od Countdovraa ili Top Geara. Cathy McGowan stalno
kupuje kod nas, a Jean Shrimpton je ba juer navratila.
Jeff se nasmijei i kimne, iskljuujui njezino besmisleno blebetanje. Nije ga zanimala ona,
nego droga, ve gaje dugo zanimala, i mrzio je priznati da se uvijek bojao probati je. Ova se
djevojka inila dovoljno nehajnom to se tie toga, nije pretrpjela nikakve vidljive loe uinke
(uz pretpostavku da je roena ovako plitka). Pokupio ju je vie iz navike nego zbog ega dru-
gog, komentirajui zadnji album Animalsa koji je nosila pod rukom, i ve za pet minuta ga je
upitala eli li vaknut' koji trip. K vragu! Zato ne?
U kui na Sloane Terraceu Sharla je spavala u krevetu s nekim tipom kojeg je pokupila pro-
le noi u Dolly'su. Jeff zatvori vrata spavae sobe, tiho pusti plou Marianne Faithful u dnevnoj
sobi i upita Svilu eli li jo jedno pie.
Ne ako uzmemo trip, ree ona. Ne ide jedno s drugim, kui?
Jeff slegne ramenima i ipak si natoi jo jedan viski. Trebao mu je alkohol da se opusti, da
olaka nervozu zbog uzimanja psihodelika. Pa nee mu nakoditi?
Ono ti je ena u drugoj sobi? upita Svila.
Ne. Samo prijateljica.
'Oe joj smetat to sam ja tu?
Jeff odmahne glavom i nasmije se. Ni najmanje.

12
Radi se o pjesmi Rolling Stonesa You can't allways get whatyou want (Ne moe uvijek dobiti ono to
eli) u kojoj jedan stih kae: / was on my way to the Chelsea drug store; to get yourprescription filled
(Krenuo sam u ljekarnu u Chelseau; da ti izrade lijek prema receptu).
 Svila se osmjehne i odmakne ravnu smeu kosu iz oiju. Nikad nisam... to radila, kui, s
drugim komadom u stanu. Ako ne raunam moje cimerice, naravno, ali to je zato to nemamo
ba puno prostora.
E pa, ona je moja cimerica i u redu je. Imamo jo jednu spavau sobu dolje. Bi li ti bilo
udobnije da odemo tamo?
Ona je kopala po utoj plastinoj torbici od istog materijala kakva je bila njezina suknja i bo-
je njezinih arapa. Ajmo prvo uzet trip i priekat da nas pukne. Onda moemo oti' dolje.
Jeff uzme maleni kvadrati papira za upijanje s ljubiastim flekicama koji mu je pruila i
proguta ga sa zadnjim gutljajem viskija. Svila je eljela sok od narane za svoj, pa joj je donio
tetrapak iz hladnjaka.
Za koliko osjeti uinak? upita on.
Ovisi. Si ruao danas?
Ne.
Onda oko pola sata, ree ona. Vie-manje.
Bilo je manje. Za dvadeset minuta zidovi su oivjeli, poeli su se povlaiti i pribliavati. Jeff
je ekao da se pojave vizije koje je oekivao, no nita se nije pojavilo; umjesto toga, sve se oko
njega inilo pomalo izvitopereno, neopisivo izvijeno i nekako svjetlucavo.
Je P osjea, duo? upita ona.
Nije ba... kao to sam oekivao. Rijei su izile razgovijetne, no osjeao ih je kao da su
mu guste u ustima. Syllino se lice mijenjalo, teklo je poput vrueg voska; na njezinim usnama
ru i rumenilo na obrazima sad su se inili opscenim i napadno crvenim, poput slojeva crvene
boje preko njezina mesa.
Al'superjejel'da?
Jeff zatvori oi i, da, bilo je tamo uzoraka, krugova unutar krugova, meusobno povezanih
kompleksnim, blistavim ornamentima. Kotai, mandale13: simboli vjenih krugova, prividnog
kretanja koje samo vodi natrag do mjesta gdje je kretanje poelo i opet e poeti...
Probaj me dirat po arapi, probaj to. Svila stavi njegovu ruku na svoje bedro, a gaice s
arapama sa utim uzorkom postale su krajolik tekstura i grebena, osvijetljenih stranim suncem;
suncem koje je i samo prolazilo kroz svoje vjene cikluse
Svila zahihoe, pritisne mu ruku meu svoje noge. Odvedi me sad dolje, OK? ekaj dok
ne vidi kako e ti to bit dok si na tripu.
On joj udovolji, iako se samo elio zavaliti i predati svoj um onim ponavljajuim valovima
spokojstva i prihvaanja. Dolje, u malenoj spavaoj sobi, Svila ga je svukla, prela svojim cr-
veno nalakiranim noktima preko njegova tijela, ostavljajui trag hladne crvene vatre gdje god
su ga dotakli. Ona se izvukla iz minice i arapa, podigla tanku bluzu preko glave i privukla mu
usta na svoju desnu bradavicu. On ju je sisao vie iz znatielje nego zbog elje, poput djeteta
koje je odjednom svjesno svojeg mjesta u lancu ivota, sveznajueg djeteta koje vidi svoje vlas-
tito roenje, smrt, ponovno roenje.
Svila ga uvede u sebe, a on se automatski ukruti. Njezina vlana unutranjost bila je poput
neega drevnog, praljudskog; primajui yang za njegov ivotni yin, zajedno kao stvoritelji tih
beskonano regenerirajuih ciklusa, tih
Jeff otvori oi, a djevojino lice ponovno promijeni oblik. Postalo je Gretchenino lice. Jebao
je Gretchen, jebao je svoju ker, nju kojoj je podario ivot, a opet, nikad nije postojala.
Povukao se iz nje s iznenadnim osjeajem gaenja.
Aaaaah! povikala je djevojka frustrirano i posegla za njegovim mlohavim penisom, trlja-
jui ga. Daj, duo, ajde!

13
Sanskrt mandala; krug, okrugla ploica; u hinduizmu, budizmu i orijentalnoj umjetnosti
crte s koncentrinim likovima, shematski prikaz svemira.
 Valovi u njegovu umu vie nisu smirivali; snano su potresli njegove osjeaje, do strane
spoznaje. Ciklusi, kotai... unutar tog univerzalnog lanca nije bilo mjesta za njega, nije bilo
uzorka koji bi odgovarao njegovu mutantskom, izvanvremenskom postojanju.
Djevojka otvori svoja krvavocrvena usta i pone ga sisati. On joj odgurne lice prema pulsira-
juem zidu, pokuavajui iskljuiti ono to je vidio u njoj.
Smijemo se pridruiti zabavi? Sharla je stajala kraj otvorenih vrata, gola. Iza nje bio je
mrav mladi duge, raupane kose i izrovana lica. Svila se nesigurno namrti novopridolica-
ma, a zatim se opusti i pusti plahtu kojom je bila pokrila grudi.
Ba biste i mogli, ree Svila. Tripovi se ba i ne slau s vaim frendom.
Tripovi? ree mladi uzbueno. Ima ih sa sobom? Svila kimne i dohvati torbicu ko-
ju je bila donijela odozgo.
Pa daj nam malo onda, 'oe? ree on. A zatim, Sharli: 'Si se kad jebala na tripu? To-
talno je mrak!
Bili su na krevetu, svi, Sharla je gladila Svllinu kosu, Gretcheninu kosu ili je to bila Linda?
a onda je stranac postao Martin Bailey, krv iz rane na glavi, kamo je sam sebe ustrijelio, trca-
la je po plahtama i moila gola tijela Jeffove supruge i keri, bili su mrtvi, svi oni osim njega, a
on nije mogao umrijeti bez obzira na to koliko puta je umro. On je bio kota, on je bio ciklus.
Sharla je nestrpljivo lupkala nogom dok su ekali u ekaonici prve klase u zranoj luci San
Francisco International. Lice joj je bilo sablasno blijedo, po posljednjoj modi, uokvireno rav-
nom crnom kosom. Obrve su joj bile izbijeljene gotovo do nevidljivosti, a ru za usne poput
poteza kredom. Luda tiskana op-art haljina sa zebrastim uzorkom i bijele tajice upotpunili su
potpuni nedostatak boje.
Koliko jo? upita ona otresito.
Jeff pogleda na sat. Trebali bismo krenuti za koju minutu.
I onda, koliko dok ne stignemo?
Let traje etiri i pol sata. On uzdahne. Ve smo sve ovo proli.
Ne znam zbog ega ovo uope inimo. Mislila sam da ti je ve zlo od prokletih tropa. To-
no si to rekao prije nego to smo napustili Brazil. Zato sad najednom moramo na Havaje?
elim malo mira i tiine na suncu, bez ikoga oko sebe, za promjenu. Trebam vremena za
razmiljanje, OK? I ovo smo isto ve sve proli.
Ona ga prostrijeli cininim pogledom. Aha, da, ti ba misli da si sve ve prije proao, zar
ne?
On joj uzvrati pogled, u nevjerici. Kako to misli?
Sva ona sranja kako ponovno ivi svoj ivot, sva ona sranja o reinkarnaciji ili emu ve.
Jeff se okrene u neudobnom stolcu i vrsto je zgrabi za zapee. Gdje si ula takvo neto?
Nikad ti nisam priao o tome.
Pusti me, ree ona, istrgnuvi svoju ruku iz njegove. Isuse Kriste, ne moe ti se dignuti
na jednu malu slatku lutkicu, poludi na tripu, i onda najednom eli pobjei, a sad me prejako
stie
Zavei, Sharla. Samo mi reci to si ula, i gdje.
Mireille mi je sve ispriala prole godine. Rekla je da si joj prodavao neke mistine spike,
da si joj rekao da si umro i vratio se u ivot. Koje sranje!
Ovo otkrie potrese Jeffa gotovo do fizike boli. Od svih ljudi koje je ikada poznavao u svim
svojim ivotima, samo je u Mireille bilo nekog osjeaja empatije i razumijevanja koji ga je do-
veo do toga da s njom podijeli svoju tajnu. Mislio je da barem ona nee suditi o tome to joj je
rekao, da e to smatrati privatnim kao to je i bilo...
Zato Glas mu se slomio. Zato ti je rekla?
Zato to je mislila da je smijeno. Svima je bilo smijeno; svi koje smo znali u Parizu mje-
secima su ti se smijali iza lea.
 On dlanovima prekrije lice, pokuavajui upiti implikacije onoga to mu je govorila. Vje-
rovao sam Mireille, ree on tiho.
Sharla podrugljivo frkne. Da, tvoja posebna mala curica, aha. Ja sam se prva s njom poe-
vila, zna. to misli, tko joj je rekao da ode hopsati po krevetu s tobom, da te izbaci iz tog glu-
pog sjetnog raspoloenja u kakvom si bio pola tog vremena? Bilo mi je zlo od tebe. Samo sam
se eljela dobro provesti i poeviti. Mireille bi se pojebala s prokletim majmunom da smo joj
Jean-Claude i ja naredili, to smo i napravili. Nisi li srekovi?
enski bestjelesni glas najavio je njihov let. Jeff je oteturao do ulaza u nevjerici, sa Sharlom
uza se, koja se napeto i zadovoljno smjekala. Pronali su svoja sjedala na desnoj strani jo no-
vog Boeinga 707, iza krila. Nisu nita govorili dok su ukrcavali svoju prtljagu i vezali pojasove.
Stjuardesa je prola kraj njih, nudei slatie i gume za vakanje, Jeff nijemo odbije. Sharla uz-
me tvrdi bombon od narane i pone ga s uitkom cuclati.
Dobro jutro, dame i gospodo, i dobro doli na Pan American World Airways let 843 od
San Francisca do Honolulua. Va dananji pilot je kapetan Charles Kimes, a s njim u kabini su
prvi asnik Fred Miller, doasnik Max Webb i inenjer leta Fitch Robertson. Letjet emo na
prosjenoj visini od...
Jeff se kroz prozor zagledao u sivu asfaltnu smjesu koja je polako prolazila.
Zapravo, nije mogao okriviti nikoga osim sebe. Odredio je atmosferu za ovu reprizu, izabrao
bezobziran i lagodan ivot ispunjen sladostrastima, ve kad je otiao u Las Vegas u potrazi za
Sharlom.
... posluit emo ruak oko pola sata nakon uzlijetanja. Molimo vas da obratite panju na
znakove Zabranjeno puenje i Veite sigurnosne pojasove kada se upale, a za vau udo-
bnost...
Kako bi se sad trebao osjeati, pitao se ljutito, poraeno? Nijedan osjeaj mu ne bi koristio;
teta je ve uinjena. Oito, nitko pa ni Mireille nije vjerovao onome to joj je rekao u St.
Tropezu. Barem mu varka kojom su se ona i Sharla posluile nije uinila neko vee zlo osim
to ga je natjerala da se osjea jo usamljenijim nego prije.
Zrakoplov je ubrzavao pistom i graciozno uzletio. On baci pogled prema pilotskoj kabini.
Nema filmskog platna, naravno; TWA je jo imala ekskluzivna prava na filmove tijekom leta.
teta. Dobro bi mu dolo odvlaenje panje.
Jeff pogleda kroz prozor dok se zrakoplov uzdizao preko prometne autoceste Bayshore. Tre-
bao je uzeti knjigu sa sobom. Kandy-Colored Tangerine Flake Streamline Baby Toma Wolfea
upravo je bila izala; ne bi mu smetalo da je ponovno proita
Golemi zrakoplov zadrhti svom teinom, poljuljan muklom eksplozijom. Dok je Jeff gledao
u uasu, desni vanjski motor se istrgao iz nosaa i napravio nazubljenu poderotinu u krilu dok
je padao prema gradu podno njih. Kerozin je trcao iz krilnog spremnika, a zatim planuo u spi-
ralnoj bijeloj vatri koja je rigala krhotine rastopljenog metala.
Gle, krilo gori! povie netko iza njega. Kabina se ispuni krikovima i plaem djece.
Vanjska treina gorueg krila otpala je, a zrakoplov se opasno nakrene udesno. Jeff ugleda
domove ugnijeene u tjesnacu izmeu brda, a zatim modru vodu Tihog oceana, ne vie od tri
stotine metara ispod njih.
Sharla mu je stiskala lijevu ruku. I on je stiskao njezinu, posve zaboravivi gorinu i alje-
nje, u ovom stravinom trenutku.
Samo dvije godine u ovoj protraenoj reprizi, razmiljao je u strahu; hoe li se vratiti iz smrti
tako rane, tako nasilne? Koliko god je proklinjao sve one ponavljane ivote, sad je oajniki
elio da se ivot nastavi.
Zrakoplov se ponovno zatresao i jo se nagnuo udesno. Golden Gate Bridge se pojavio u vi-
dokrugu, sa svojim tornjevima koji su se zastraujuom brzinom pribliavali.
Pogodit emo ga, proape Sharla oajno. Pogodit emo most!
 Ne, kretavo izusti Jeff. Jo smo vie-manje u ravnini. Nismo mnogo potonuli otkad je
otiao motor. Sve u svemu, promait emo most.
Govori kapetan Kimes, ree kolovano miran glas. Imamo manji problem, dame i gospo-
do... Pa, moda i ne tako mali.
Sada su se polako vukli preko kopna, i opet preko brda i uzvisina San Francisca.
Pokuat emo. Cilj nam je baza Ratnog zrakoplovstva Travis to je oko ezdeset kilome-
tara jer oni tamo imaju lijepu, dugaku pistu koju moemo iskoristiti, dulju od ijedne na San
Francisco Internationalu. Ja u ovdje biti poprilino zaposlen, a vi se samo smirite. Dat u vam
doasnika Webba da vam kae to trebate znati o slijetanju.
Misli da se neemo izvui, zacvili Sharla. Razbit emo se, znam da hoemo!
Budi tiho, ree joj Jeff. Oni klinci s druge strane prolaza te mogu uti.
Govori doasnik Max Webb, ree novi glas iz metalnih zvunika. Obavit emo prisilno
slijetanje u Travisu za oko deset minuta, pa...
Sharla pone jecati, a Jeff joj jo vre stisne ruku.
Ako budemo morali koristiti platnenu cijev za evakuaciju, molim vas da ostanete pribrani.
Zapamtite, budite u sjedeem poloaju dok se sputate kroz cijev. Ne paniarite. Kad sletimo, i
ako to bude grubo slijetanje to je mogue molim vas da se nagnete prema naprijed u svo-
jim sjedalima. Uhvatite se za glenjeve i ostanite dolje, ili si stavite ruke pod koljena. Pomakni-
te se naprijed koliko god moete. Ne miite se sve dok vam ne kaemo to emo uiniti...
Zrakoplov je brzo gubio visinu. Dok su se pribliavali irokim prostranstvima vojne baze,
Jeff ugleda vatrogasne kamione i vozila hitne pomoi, poredane po najduoj od iskrianih, pra-
znih pista.
Zapoeli su dugo, spiralno kruenje, samo nekoliko stotina stopa iznad vojarne i hangara Ra-
tnog zrakoplovstva. Jeff zauje izvlaenje kotaa u grevitim trzajima iz stajnog trapa. Sigurno
ih posada runo izvlai, pomisli. Eksplozija je vjerojatno unitila hidraulini sistem.
Sharla je kraj njega neto mrmljala, zvualo je kao da se moli. Jeff baci posljednji pogled
kroz prozor i ugleda vrtlog kako die prainu na bliem kraju piste koju su ciljali. To je moglo
znaiti nevolje; uz tetu koju je zrakoplov ve pretrpio, nalet vrtloenja u posljednjoj minuti
mogao bi Ma, bilo je besmisleno sad o tome razmiljati. Izvukao je svoju ruku iz Sharline, po-
mogao joj da se postavi u fetusni poloaj, a zatim se i sam sklupao s glavom meu koljenima,
drei se vrsto za glenjeve.
Ostali motori dali su nagli nalet snage, te se zrakoplov nagnuo ulijevo, a zatim se nespretno
vratio na putanju. Vjerojatno je pilot pokuavao izbjei onaj vrtlog, vjerojatno je
Kotai dotaknu asfaltnu smjesu piste i zakripe, inilo se da e izdrati. Nekoliko munih
sekundi jurili su pistom. Zatim motori ponovno zaurlaju. Usporavali su, koili... sletjeli su.
Zrakoplovom se razlegne pljesak putnika. Zatim stjuardese otvore izlaze za nudu i svi se
ponu guvati da se spuste niz cijevi za evakuaciju. Oteeni zrakoplov zaudarao je po gorivu, a
kad je iziao, Jeff je mogao vidjeti kako prozirna, zapaljiva tekuina curi iz pukotina u slomlje-
nom desnom krilu. Povukao je Sharlu i otrali su od zrakoplova.
Nakon tristo metara kolabirali su od iscrpljenosti, na travnatom traku izmeu dviju pista.
Vojni vatrogasni kamioni tuirali su Boeing bijelom pjenom, a posvuda uokolo ljudi su zbunje-
no hodali, u oku.
On, Jeff, zaplae Sharla i obgrli ga rukama oko vrata i zarije svoje lice u njegovo rame.
Oh, Boe, tako sam se uplaila tamo gore. Mislila sam mislila sam
On odmakne njezine ruke od sebe, odgurne je i ustane. Stroga crno-bijela minka koju je no-
sila bila je proarana suzama, a njezina op-art haljina umazana od evakuacijske cijevi, dima,
trave.
Jeff se ogleda oko sebe, ugleda jednu zgradu lijevo koja je izgledala kao sredite zbivanja, s
rojem vozila hitne pomoi i spasilakih slubi u azbestnim odijelima. Poeo je hodati u tom
smjeru, ostavivi Sharlu koja je leala i jecala na zemlji.
 Jeff! zavriti ona za njim. Ne moe me ostaviti, ne sad! Ne nakon ovoga!
Zato ne, pomisli on, pone to naglas govoriti, a zatim samo nastavi hodati.

10.
Dok je sunce izlazilo, Jeff pojede svoja jaja sa unkom, opere sue i ostavi tavu da se nama-
e. Obino bi popio kavu na malenom trijemu bijele kue strmog krova, no ovog je jutra ve
kasnio, a trebao je mnogo toga uiniti.
Obukao je jaknu punjenu perjem preko flanelske koulje i iziao van. Trei tjedan svibnja, a
zrak je jo bio nekako hladan; posljednji mraz ove godine pojavio se preksino. On kimne gla-
vom u znak potovanja prema hrpi kamenja gdje je starac Smyth bio pokopan, te krene prema
jednom od novoizoranih polja kukuruza, ve okolenog i spremnog za sjetvu. I Smyth je sam
bio obraivao svoju zemlju, jo otkad ju je preuzeo od drave u 1880-ima. Bio se razbolio na-
kon nekakve nesree, rekli su Jeffu, i tijelo mu tjednima nije bilo pronaeno. Ljudi koji su pos-
lije na licitaciji bili kupili posjed nikada nisu nita posadili; ak se nisu brinuli ni za zemlju ot-
kad su pronali itavo malo bogatstvo u zlatnicima koje je Smyth uvao sakrivene u eljeznom
loncu. inilo se da je starac imao i svojih tajni.
Jeff zakopa vrh svoje izme u gusti, crni povrinski sloj zemlje u koju e ovog poslijepodne-
va posaditi prvi kukuruz sezone, rane sorte slatkog i zlatnog kukuruza. Bilo je to dobro kalifor-
nijsko vulkansko tlo, bogato mineralima. Osjeao je samo prezir prema obitelji koja je, tako
davno, ostavila tu zemlju da lei na ugaru, uzela zlato Sylvestera Smytha i otila iz Zaljeva u
potrazi za nezasluenim uicima i komforom. Ovakva zemlja je zahtijevala daje se obrauje, a
svjea hrana koju je pruala zauzvrat imala je mnogo veu vrijednost od bilo kakvih zlatnika.
Takav je bio ugovor, sklopljen izmeu ovjeka i zemlje prije deset tisua godina u Mezopota-
miji. Napustiti plodnu zemlju, vjerovao je Jeff, isto je to i raskinuti drevnu i gotovo svetu vezu.
Proao je kraj parcele gdje e uskoro izniknuti paroge; dobit e barem jo dvije godine uro-
da od prve sadnje, a sad je bilo vrijeme za njihovo prvo od ukupno dva prihranjivanja godinje.
inilo se da im kasni proljetni mrazovi nisu uope smetali; Jeff je smatrao da to ini stabljike
hrskavijima. Kleknuo je kraj potoia koji je tekao kroz njegovo imanje, te zagrabio ledenu
planinsku vodu objema rukama i prinio je ustima. Dok je pio, dvije njemake smee pastrve
proplivale su kraj njega. Ako zavri sa sadnjom kukuruza i gnojenjem paroga prije nego to se
spusti no, odluio je doi sa tapom i upecati si veeru.
Sunce se nastavilo penjati po nebu, osvjetljavajui vrhove borova na obroncima Hogback
Mountaina prema jugoistoku. Jeff je slijedio krivudavi put uz potoi uzbrdo, zastajui svakih
dvadesetak stopa da ga oisti od nakupljenih naplavina tako to je otvarao zaepljene sabirne
kanale i cijevi o kojima je ovisilo navodnjavanje njegovih usjeva.
Kupio je posjed prije devet godina, nekoliko tjedana nakon bliskog susreta sa smru na letu
za Honolulu. Sharlu nije vidio od onog dana kad ju je ostavio kraj zadimljene piste. Istini za
volju, nije vidio gotovo nikoga od tog ljeta.
Njegov najblii susjed bio je u Turtle Pondu, pet kilometara istono starom cestom za kola.
Ui na Jeffovo imanje ili izii iz njega bilo je mogue jedino vijugavim putem, koji bi obilne
kie i nanosi zemlje znali sakriti. Od studenog do sijenja snjegovi, kie i blato pobrinuli bi se
da prolazak putem preko Marble Creeka bude nemogu; ve je bio nauio da se dobro opskrbi
za zimu.
Ostatak godine gotovo je isto tako bio sam. Skoro svaki tjedan odvezao bi se do gradia
Montgomery Creeka, kupio nekoliko stvari u tamonjoj trgovini ili popravio kamionet na Shel-
lovoj benzinskoj crpki s dvije pumpe. Prestao je piti, no ako bi etva bila bogata, proslavio bi to
pivom i veerom u Forked Hornu ili Hillcrest Lodgeu. Ljubazna obitelj Mazzinijevih bila je
vlasnik Forked Horna, njihove velike mnogo puta nadozidavane kue, u sreditu grada, a gos-
poa Eleanor vodila je podrunicu knjinice Shasta County. Jeff bi katkad avrljao s njom ili
njim o ovome i onome. Njihov sin Joe bio je nekoliko godina mlai od Jeffa, a pokazivao je
bezgranino i pronicavo zanimanje za vanjski svijet. A opet, nitko u obitelji nije previe zaba-
dao nos; nikad se nisu previe paali u razloge zbog kojih je Jeff izabrao tako izoliran ivot. Joe
mu je pomogao sloiti kratkovalnu radiopostaju u Coveu, te je radio postao Jeffov jedini dodir s
civilizacijom, izuzev njegovih povremenih razgovora s Mazzinijevima.
Ovaj maleni kutak sjeverne Kalifornije bio je uglavnom naseljen drvosjeama i Indijancima,
a Jeff nije imao kontakta ni s jednima ni s drugima. Grupica hipija i ostalih vratimo-se-zemlji
tipova dola je ubrzo nakon to se Jeff ovdje skrasio, no veina nije dugo ostala. Obraivanje
zemlje bilo je tee nego to su oekivali i trebalo je vie od usjeva marihuane da bi se moglo
ivjeti.
Najgori dio ovih godina, pretpostavljao je, bio je celibat, iako ne iz razloga koje bi pretpos-
tavio. Zamalo se prokleto predozirao istim seksom tijekom vremena provedenog sa Sharlom i
Mireille.
Neko vrijeme inilo mu se da bi mogao savreno dobro ivjeti bez spolnog kontakta, te se i
iznenadio otkrivi kako je bilo lako ubiti taj dio sebe. No ubrzo je, na vlastito neugodno iznena-
enje, otkrio koliko je jaka bila njegova elja za jednostavnim ljudskim dodirom. Gubitak toga
razdirao ga je svakodnevno, muio ga je dok se budio i dok je tonuo u san. Ponekad bi sanjao
enu koja mu samo dodiruje obraz, ili sebe kako joj dri glavu na svojim prsima. ena u tim
snovima mogla je biti Judy, ili Linda, pa ak i Sharla; najee je bila bez lica, kao apstrakcija
enskosti.
Uvijek bi se iz tih snova budio s nesnosnom tugom i poznatom spoznajom da ovu glad ne bi
mogao utaiti bez rizika daljnje izdaje i straha da e se sve opet potpuno izbrisati. Obje muke
bile su preestoke da bi se ponovno s njima suoio. inilo se da je bolje samo pustiti duu da
polako umire, jedan osamljeni komadi za drugim.
Lea su ga poela boljeti od sveg onog sagibanja dok je proiavao sustav za navodnjava-
nje, pa je sjeo kraj izvora. Daleko prema sjeveru, iza Flatwoodsa i na pola puta do Oregona,
zapanjujui bijeli stoac planine Mount Shasta gospodario je obzorom poput usnulog boga, u
to su ovdanji Indijanci neko vrsto vjerovali.
Pojeo je zalogaj suene govedine i zalio ga jo jednim gutljajem hladne izvorske vode. Ovaj
njegov novi dom bio je tono na gorskoj kosi eterinog gorja Cascade, u samom sreditu izme-
u planina Mount Lassen i Mount Shasta. Sjeverno odavde nalazili su se ostaci masivnog pra-
povijesnog vulkana koji se uruio da bi stvorio Crater Lake, zatim je dola planina Mount Hood
i protegla se u dravu Washington. Planina Mount St Helen's u sebi je potmulo kljuala... za
sada. Eksplodirat e u smrtonosnom bijesu za sedam godina, kao to je uinila ve triput prije;
dogaaj kojeg se Jeff, i samo Jeff, sjeao.
Bio je u rukama sila koje su mogle unititi planinu, zatim je ponovno sloiti i opet unititi,
opet i opet i opet, poput djeteta koje se igra u pijesku. Kakve je koristi bilo ak i pokuati ra-
zumjeti takvo neto? ak i ako ikad bude to razumio, barem i djelomino, spoznaja bi bila i
vie od onoga to bi ljudski mozak mogao prihvatiti a da ne prolupa.
Jeff smota ostatak suene govedine u celofan i vrati je u dep. Sunce je sad bilo visoko; bilo
je vrijeme da pone ovogodinja sadnja kukuruza. Vratio se niz brdo, slijedei potok, a da nije-
dnom nije podigao pogled da se zagleda u snjene visove daleke planine.
A tresetina? 'Ste se dobro opskrbili?
Dobro bi mi dolo jo par stotina funti, ree Jeff. I trebat e mi jo etrdeset galona Sevi-
na.
Vlasnik trgovine suosjeajno zakvoca i doda insekticid narudbi. Da, ti kukuruzni ici su
ba posebni ove sezone, je 1' da? Stari Charlie Reynolds iz Buckeyjea ve je zbog njih izgubio
etiri jutra zemlje.
 Jeff kimne i proguna pristojno, koliko se mogao prisjetiti kako uope zvui pristojno gun-
anje. Ovi opskrbni odlasci do Reddinga dvaput na godinu bili su mu jedini dodir s drugim lju-
dima.
A to mislite o Arapima, i ovim ovdje redovima za benzin? upita ovjek. Mislio sam da
to nikad neu doivjeti.
Valjda e biti bolje, ree Jeff. Dajte mi jo jednu veliku kutiju suene govedine, onu za-
injenu.
Mislio sam da to neu doivjeti. Ako mene pitate, Nixon bi trebao baciti bombu na te Ara-
pe, umjesto da ide tamo s njima razgovarati. Kao da nije imao dovoljno vlastitih muka ovdje.
Jeff lijeno pregleda postere i obavijesti postavljene iza blagajne duana, nadajui se da e
ovjek uskoro shvatiti da se on ne eli upletati u politiki razgovor. erif je, itao je Jeff, davao
na drabu neije imanje u Burnevju zbog izgubljene hipoteke; mjesni hipijevski voe priprema-
li su veliki ples u Iron Canyonu; prodavalo se puno automobila i kamioneta... Hm, ovaj poster
se nije uklapao. Zaista se inio poput uljeza: crno-plavi plakat s nonim nebom i fosforescen-
tnim valom koji se lomi u svemiru iznad polupunog mjeseca. Tankim zlatnim slovima na dnu
pisalo je samo: Zvjezdano more.
to je ovo? upita Jeff, pokazujui na plakat.
Vlasnik trgovine se okrene da pogleda, a zatim opet pogleda Jeffa namrtivi se u nevjerici.
ovjee, koliko ste vi daleko otili u umu? Niste gledali Zvjezdano more?
to je to?
K vragu, pa film. Mislim da je zadnji film koji sam gledao prije ovoga bio Moje pjesme,
moji snovi, no ovaj nipoto nisam elio propustiti. Klinci su odvukli i mene i suprugu do Sac-
ramenta da ga pogledamo, prije tri ili etiri mjeseca. Od tada sam ga gledao jo dvaput, a vjero-
jatno emo opet otii sad kad ga prikazuju i u Reddingu. Kaem vam, nikad nisam vidio neto
slino ovome.
Popularan film, je li?
Popularan? ovjek se nasmije. Najvei prokleti film ikada, kau. Nauo sam da je za-
radio sto milijuna dolara i jo mu dobro ide. Nisam mislio da u to doivjeti.
To je bilo nemogue; nijedan film nee toliko zaraditi do pojave Ralja, to je bilo za vie od
godinu dana. Jeff nikada nije ni uo za neto to se zvalo Zvjezdano more, a zasigurno ne u
1974. Filmske uspjenice ove godine, prisjetio se, bile su. Kineska etvrt i nastavak Kuma.
O emu se radi?
Ako ne znate, ne bih vam elio pokvariti doivljaj. Prikazuju ga u kinu Cascade, trebali
biste ga pogledati prije nego to se odvezete natrag. Isplati se, kaem vam.
Jeff osjeti iskru znatielje, neto to mu se ve godinama nije dogodilo.
Vlasnik trgovine prelista primjerak Redding Record-Searchlighta. Na naslovnoj stranici,
Kissinger je grlio Yitzhaka Rabina. Evo ga, sljedea projekcija je u... 15:20. ovjek baci
pogled na veliki sat na stranjem zidu trgovine. Mogu vam sauvati narudbu ako elite. Sti-
gnete pogledati film i vratiti se kui prije mraka.
Jeff se nasmijei. Dobivate proviziju od kina, ili tako neto?
Rekao sam vam, ba me i nije briga za filmove, ali ovaj je stvarno neto posebno. Samo vi
idite, kad se vratite, stvari e vam biti spakirane i spremne za ukrcaj.

Red za Zvjezdano more protezao se vie od itavog bloka, ak i u utorak poslije podne u
Reddingu. Jeff zatrese glavom od uenja, kupi kartu i pridrui se gomili koja je ekala. Bilo ih
je svih uzrasta, od estogodinjaka razrogaenih oiju do utljivih parova u sedamdesetima,
odjevenih u istroene radnike kombinezone. Iz tihih razgovora iza sebe Jeff zakljui da su
mnogi ve vie puta gledali film. Drali su se gotovo kao da e prisustvovati nekom religijskom
okupljanju, poput tovalaca koji se tiho, ali radosno pribliavaju voljenom hramu.
 Film je bio ba onakav kakvim ga je vlasnik trgovine opisao, pa i mnogo vie od toga. ak i
u Jeffovim oima bio je godinama ispred svog vremena tematski, vizualno i po specijalnim
efektima; poput podmorske verzije Kubrickova filma 2001: Odiseja u svemiru, a opet sa svom
toplinom i ljudskou Truffauta u svojem najboljem izdanju.
Film je poeo elegijski, govorei o drevnoj povezanosti ljudi i delfina, a zatim proirio tu
mitsku vezu uvodei jedno mudro pleme izvanzemaljaca koji su ve davno uspostavili dodir s
inteligentnim sisavcima zemaljskih oceana. Taj je narod, kako kae pria u filmu, imenovao
delfine dobrotvornim skrbnicima ljudske rase do onog vremena kad e ljudska rasa biti spremna
za ulazak u galaktiku obitelj. No, potkraj dvadesetog stoljea, delfini su saznali da su njihovi
mentori sa Cygnusa IV, iji se povratak ekao tisuljeima, stradali u meuzvjezdanoj katastro-
fi. Delfini su zatim objavili ljudima svoju pravu prirodu i svoju slavnu povijest, u trenutku veli-
kog ushita i istovremeno dubokog aljenja. Prvi put, ovaj je planet postao doista jedna cjelina,
povezana zajednica umova na kopnu i pod morem... a opet osamljeniji u pustoi svemira nego
ikad, otkad su nedoekani dobrotvori planeta Zemlje zauvijek nestali.
Film je struno, profinjeno i s pronicavou rijetkom za neko filmsko postignue izrazio ne-
podnoljivu ironiju najviih nadanja koja se gube ak i dok se ostvaruju. Jeff je, zajedno s pub-
likom, bio ushien i ganut do suza, godine samonametnutog izgnanstva bile su uzdrmane u sa-
mo dva sata.
I sve je to bilo neto sasvim novo. Jeff nikako ne bi mogao biti potpuno neupoznat s ovako
velikim umjetnikim dostignuem, ovako uspjenim u svakom smislu rijei, da se pojavilo u
bilo kojoj od njegovih prijanjih repriza.
Lista imena na odjavnoj pici osupnula gaje gotovo kao i sam film. Reirao Steven Spiel-
berg... Napisala i producirala Pamela Phillips... Kreativni savjetnik i nadglednik specijalnih
efekata George Lucas. Kako je to mogue? Spielbergov prvi veliki film, Ralje, nije se jo
poeo ni snimati, a proi e jo dvije godine dok Lucas ne osvoji filmsku industriju sa Ratovi-
ma zvijezda. No bilo je tu i ono najzagonetnije, najintrigantnije od svega: Tko je, do vraga, Pa-
mela Phillips?

Nije me briga, Alane, poduzmite sve to treba i to na vrijeme. elim da se taj sastanak
ugovori, i elim ga sljedei tjedan.
Gospodine Winston, jednostavno nije tako lako. Ti ljudi dolje imaju vlastitu malu hijerar-
hiju, a trenutano je ova ena na vrhu. Pola pisaca i producenata u Hollywoodu pokuavaju
dogovoriti
Ne elim joj nita prodavati, Alane. Ja sam poslovan ovjek, ne radim filmove.
Na drugom kraju ice nastala je duga tiina. Jeff je znao to si posrednik vjerojatno misli.
Prolo je devet godina otkad je govorio izravno sa svojim klijentom. Kakav je to onda on bio
poslovan ovjek? Jeff Winston bio je pustinjak, samotnjak koji se u posrednikoj kui u San
Franciscu pojavio samo jednom, 1965., da kod njih poloi podeblju sumu gotovine. ivio je u
umi i povremeno bi im poslao zagonetnu poruku nalaui im da kupe velike koliine nekih
opskurnih ili nerazboritih dionica u njegovo ime. A opet, a opet...
Kolika je trenutana vrijednost mojih dionica, Alane?
Gospodine, nemam tu informaciju pod rukom. Va je raun vrlo kompleksan i visoko raz-
granat; trebalo bi mi nekoliko dana da?
Onako odoka.
Pa, ako u obzir uzmemo mogue fluktuacije
Rekao sam da elim grubu procjenu, to vam prvo padne na pamet. Sad.
ovjek uzdahne, pomirivi se sa sudbinom. Otprilike ezdeset pet milijuna, plus ili minus
oko pet milijuna. Razumijete, ne pratim
 Da, razumijem. Samo sam elio biti siguran razumijete li vi o emu sada govorimo. Govo-
rimo o nekome tko ima jako mnogo novca koji moe uloiti i o nekome tko je u poslu koji ap-
solutno ovisi o svjeem unosu kapitala. Ima li vam to smisla?
Naravno, gospodine. Ali sjetite se da je tvrtka gospoice Phillips preplavljena novim kapi-
talom od zarade njezina filma. Mogue je da joj trenutano to nije najvii prioritet.
Siguran sam da e prepoznati dugoronu vrijednost mojeg udjela Ako ne, pokuajte primi-
jeniti drukiji pristup; nemate li nekoga tamo s kontaktima u filmskoj industriji?
Pa... vjerujem da Harvey Greenspan, u naem uredu u Los Angelesu, ima neke klijente koji
su povezani sa studijima.
Onda mu recite neka naplati stare dugove, neka upotrijebi sve veze koje ima.
Netko uljudno zakuca na vrata Jeffova hotelskog apartmana.
Posluga, gospodine. ovjek iz Brooks Brothersa je ovdje da vam uzme mjere za odijelo.
Moram ii, Alane, ree Jeff u slualicu. Moete me dobiti u Fairmontu kad sredite ovo.
Uinit u to god mogu, gospodine Winston.
Uinite to brzo. Mrzio bih da moram prebaciti svoj raun negdje drugdje, nakon svih ovih
godina.
Uredi Starsea Productions, Inc. nalazili su se u bijeloj obukanoj dvokatnici juno od Picoa,
u neuglednoj poslovnoj etvrti izmeu MGM-a i Twentieth Century-Foxa. Recepcijski prostor
bio je ureen u plavoj i bijeloj boji, s filmskim plakatom veliine reklamnog panoa iza recepcij-
skog stola. Eklektina mjeavina apstraktne umjetnosti i podmorskih fotografija ukraavala je
ostale zidove, a na dugakom niskom stolu od sitnih keramikih ploica bilo je izloeno pola
tuceta knjiga koje su odraavale teme iz filma: Inteligentni ivot u svemiru, Um delfina, Prog-
ramiranje i metaprogramiranje u ljudskom bio-raunalu... Jeff je prelistao kolekciju slika u boji
koje su prikazivale Jupiter s prve misije Pioneera i ekao.
Gospodin Winston? Vesela brinetica na recepciji profesionalno mu se smjekala. Gos-
poica Phillips e vas sad primiti.
On krene za njom kroz dugaak hodnik, kraj pola tuceta otvorenih uredskih vrata. Svi koje je
vidio, telefonirali su.
Prostrani ured Pamele Phillips bio je ureen u istim plavo-bijelim nijansama kao i recepcija,
no nije bilo filmskih memorabilija po zidovima, kao ni Pollockovih slika ili fotografija delfina.
Ovdje se nalazilo nekoliko slika jednog te istog motiva, u raznim varijacijama: mandale, kotai,
krugovi.
Dobro jutro, gospodine Winston. Jeste li za kavu ili sok?
Ne bih, hvala.
To bi bilo sve, onda, Natalie, hvala ti.
Jeff proui enu koju je mjesec dana ekao da vidi. Bila je visoka vjerojatno oko metar i pe-
deset pet; iroka usta, okruglo lice, vrlo malo minke; ravna, tanka plava kosa, djeaka frizura.
Jeffu je bilo drago to se pobrinuo za svoju odjeu kod Brooks Brothersa; Pamela Phillips bila
je odjevena za posao, u kvalitetno skrojenom sivom kostimu i crvenosmeoj bluzi visokog ov-
ratnika s odgovarajuim cipelama niskih peta. Bez nakita, osim malenog zlatnog broa u obliku
koncentrinih krugova na reveru.
Sjednite, gospodine Winston. Koliko sam shvatila, eljeli ste razgovarati o Starsea Produc-
tionsu kao o prilici za ulaganje?
Odmah iz neba pa u rebra, bez okolianja ili ljubaznog avrljanja za zagrijavanje. Poput pos-
lovne ene iz sredine osamdesetih, u 1974.
Da, tono. Naao sam se s neto suvinog kapitala koji bih Da vam odmah na poetku
pojasnim stvari, gospodine Jeff, molim vas.
Ona zanemari njegov pokuaj prisnosti na temelju imena, te nastavi tono s ime je i zapoe-
la. Moja je tvrtka financirana privatno i potpuno je nezavisna. Odobrila sam ovaj sastanak iz
prijateljske pristojnosti, no ako elite ulagati u filmsku industriju, bojim se da ste doli na pog-
reno mjesto. Ako elite, moj odvjetnik vam moe sastaviti popis nekih drugih produkcijskih
kua koje bi mogle
Ono to me zanima je Zvjezdano more, a ne posao openito.
Ako tvrtka ikad postane javna, pobrinut u se da va posrednik dobije ponudu. Do tada...
Poela je ustajati, spremna da ga poalje van.
Zar niste nimalo znatieljni zbog mog zanimanja za vas?
Ne posebno, gospodine Winston. Otkad se film poeo prikazivati u prosincu, probudio je
mnogo zanimanja kod mnogo ljudi. Moja je vlastita energija trenutano posveena drugim pro-
jektima. Ona ustane, prui mu ruku. Pa, ako nemate nita protiv, imam mnogo posla...
ena je ovo inila jo teim nego to je oekivao; nije imao izbora nego da se zaleti. to je
s Ratovima zvijezda? upita on. Hoe li vaa tvrtka i u tome sudjelovati?
Njezine se zelene oi suze. Glasine o nadolazeim filmovima stalno se ire ovim gradom,
gospodine Winston. Da sam na vaem mjestu, ne bih sluala sve to se govori kraj bazena u Bel
Airu.
Kad sam ve tu, mogao bih i ii do kraja, pomisli Jeff. A Bliski susreti? upita on. Ni-
sam siguran hoe li sad Spielberg uope eljeti to snimati to vi mislite? Moglo bi se initi
poput jadnog nastavka Zvjezdanog mora.
Ljutnja joj nije napustila pogled, no sad joj se pridruilo i neto drugo. Ona se vrati u fotelju,
te se oprezno zagleda u njega. Gdje ste samo uli taj naziv filma?
On joj uzvrati vrst pogled i izbjegne odgovor. E sad, E. T., ree on, ve zabavljeno, to je
ve potpuno druga stvar. Ne vidim nikakav konflikt izmeu ta dva. Ista je stvar s Otimaima
izgubljenog kovega, naravno. Sasvim drugaija tematika. Iako mu je prvi dio bio bezvezan.
Moda moete s njim o tome porazgovarati.
Sad je imao njezinu potpunu pozornost. Prsti su joj nervozno dirali vrat, a lice joj je izgubilo
svaki traak emocija osim zapanjenosti.
Tko si ti? upita Pamela Phillips dubokim glasom. Tko si, dovraga, ti?
Zgodno, nasmijei se Jeff. I ja sam se isto pitao za tebe.

11.
Pamelina kua u kanjonu Topanga nalazila se na osamljenom i nepristupanom mjestu, ba-
rem koliko je to bilo mogue za jednu kuu toliko blizu veem gradu, usred zemljita od pet
jutara koje je bilo divlje obraslo vegetacijom: brazilskom palisandrovinom, limunom, lozom,
grmovima kupina... i sve je to nekontrolirano raslo i meusobno se isprepletalo.
Trebala bi neto od toga malo podrezati, ree Jeff dok su svladavali zavoje prema kui u
njezinu Land Roveru. Baratala je vozilom s pogonom na sva etiri kotaa lako i samouvjereno,
nesvjesna ili ne marei za to kako je apsurdno izgledala u njemu, sa svojom elegantnom sivom
suknjom i lakiranim noktima.
Odloila je svoj fini sako na stranje sjedalo i skinula cipele da bi lake koristila spojku, ali
je uprkos tomu jo uvijek izgledala kao netko kome je mjesto na sastanku upravnog odbora
osiguravajue tvrtke, a ne za volanom dipa na zemljanoj cesti u nepripitomljenom kanjonu.
Tako rastu. Ona slegne ramenima. Da sam eljela fini, utogljeni vrt, ivjela bih na
Beverly Hillsu.
Da, ali ti mnogo dobrog voa ovako propada.
Voe koje mi treba nabavljam na trnici.
On odustane. Neka radi to god eli sa svojom zemljom, iako je Jeff bio ogoren pri pomisli
da e tolika bujnost prezreti i otii u sjeme. Jo uvijek nije znao mnogo o njoj. Nakon to mu je
u vrlo kratkim crtama potvrdila ono u to je ve bio sumnjao, da je i ona reprizant, inzistirala je
na tomu da uje njegovu priu ispoetka, te ga je esto prekidala da ga ispita o detaljima. Mno-
go je toga preutio, naravno, posebno neke od epizoda sa Sharlom, i tek je trebao saznati detalje
o njezinim iskustvima. Bilo je jasno da je vrlo kontradiktorna osoba. Sto je imalo savrenog
smisla; i sam je bio takav. Kako bi uope, ijedno od njih dvoje moglo biti drukije?
Kua je bila jednostavno, ali udobno namjetena, sa stropom od hrastovih greda i velikim
prozorom s jedne strane, koji je preko neuredne dungle njezina posjeda gledao na ocean u da-
ljini. Kao i u njezinu uredu, na zidovima su visjeli uramljeni crtei raznih vrsta mandala, Indi-
janaca Navajo, Maja, istonih Indijanaca. Kraj prozora nalazio se velik stol natrpan knjigama i
biljenicama, a u sreditu toga bio je masivni, sivozeleni stroj koji se sastojao od videoekrana,
tipkovnice i pisaa. On se sumnjiavo namrti. Otkud joj kuno raunalo ovako rano?
Nije to raunalo, ree Pamela. Wang 1200 procesor teksta, jedan od prvih. Nema tvrdog
diska, samo kasete, no jo je uvijek bolje od pisaeg stroja. 'Oe pivo?
Moe. Jo je bio malo zbunjen kako je prepoznala o emu je mislio dok je gledao u stroj.
Trebat e mu vremena da se navikne na injenicu da je, nakon svih ovih desetljea, sad u prisu-
tnosti nekoga tko je doista dijelio njegovo nesvakidanje iskustveno vrelo.
Hladnjak je tamo, ree ona, pokazujui. Donesi i meni jedno, dok se izvuem iz ovog ko-
stima. Otila je prema stranjem dijelu kue, s cipelama u ruci. Jeff pronae kuhinju, otvori
dvije boce Beck'sa.
Pregledavao je njezine police s knjigama i gramofonskim ploama dok ju je ekao da se pre-
svue. Na prvi se pogled nije inilo da ita mnogo beletristike ili da slua popularnu glazbu.
Knjige su veinom bile biografije, znanost i poslovna strana filmske industrije; ploe su nagi-
njale Bachu, Handelu i Vivaldiju.
Pamela se vrati u dnevnu sobu u izblijedjelim trapericama i irokoj majici dugih rukava, uz-
me pivo od njega i zavali se u mekanu fotelju. Ono to si mi rekao o avionu, onom koji se
zamalo sruio; to je bilo glupo, zna.
Kako to misli?
Na kraju mojeg drugog ciklusa, kad sam shvatila da bi se to moglo opet ponoviti, nauila
sam napamet popis svih avionskih nesrea od 1963. Hotelske poare takoer, i eljeznike nes-
ree, potrese... sve vee katastrofe.
Razmiljao sam da i ja uinim isto.
Ve si trebao. Nego, to se onda dogodilo? to si od onda radio?
Nije li ovo prilino jednostrano? Ja sam isto tako znatieljan o tebi, zna.
Zavri priu; onda emo prijei na moju.
On se smjesti na kau nasuprot njoj i pokua joj objasniti svoj ivot u dobrovoljnom izgnan-
stvu u posljednjih devet godina: svoj asketski osjeaj povezanosti sa stvarima koje su rasle u
zemlji, svoje oduevljenje njihovom vjenom simetrijom u vremenu ivua bia koja su venu-
la da bi procvala, cvjetovi i zeleni plodovi koji su opetovano nicali iz prologodinjih smeura-
nih vitica.
Ona zamiljeno kimne, koncentrirajui se na jednu od svojih sloenih mandala. Jesi li itao
Hinduse? upita ga. Rgvedu, Upaniade?
Samo Bhagavadgitu. Davno, davno.
'Ti i ja, Arjuna,' lako je citirala, '"proli smo kroz mnogo, mnogo ivota. Ja se mogu sjeti-
ti svih njih, ali ti ne moe.' Njezine oi zasjaje u aru itanja. Ponekad mislim da zapravo
govore o naim iskustvima: ne o reinkarnaciji po linearnoj vremenskoj ljestvici, ve o malenim
komadiima povijesti cijelog svijeta koji se povremeno ponavljaju, opet i opet... dok ne shvati-
mo to se dogaa i dok nismo sposobni vratiti normalan tijek.
Ali mi smo svjesni toga, a to se nastavlja dogaati. Moda se nastavlja dok svi ne spoz-
naju, ree ona tiho.
Mislim da ne; oboje smo spoznali odmah, a ini se da ga ili prepozna ili ne. Svi ostali jed-
nostavno nastavljaju ii kroz iste uzorke.
 Osim ljudi ije ivote dotaknemo. Mi moemo unijeti promjenu.
Jeff se cinino nasmijei. Onda smo ti i ja proroci, spasitelji? Ona se zagleda u ocean.
Moda i jesmo.
On se uspravi, zagleda se u nju. ekaj malo, nije valjda taj tvoj film o tome, pripremanju
ljudi za... Ne planira valjda
Nisam jo sigurna to planiram, ne jo. Sve se promijenilo, sad kad si se ti pojavio. To ni-
sam oekivala.
to eli uiniti, osnovati nekakav prokleti kult? Zna li kakvu bi to katastrofu izazvalo?
Ne znam nita! odbrusi ona. Zbunjena sam kao i ti, i samo elim pronai nekakav smi-
sao u ovom svom ivotu. eli li se samo predati, a da i ne pokua otkriti to to sve znai? Pa,
samo daj! Vrati se na svoju prokletu farmu i vegetiraj, ali mi nemoj govoriti kako da se ja no-
sim sa svim ovim, u redu?
Samo sam ti ponudio svoj savjet. Moe li se sjetiti bilo koga drugoga tko je kvalificiran
da to uini, s obzirom na okolnosti?
Ona mu se namrti, a ljutnja joj se jo nije utiala. O tome moemo i poslije. A sad, eli li
uti moju priu ili ne?
Jeff potone u meke jastuke, oprezno je gledajui.
Naravno da elim, ree on odmjerenim tonom. Nije se moglo naslutiti to bi je moglo raz-
draiti. Dodue, on je mogao razumjeti kroz to je sve prola, mogao joj je uiniti ustupke.
Ona kratko kimne. Donijet u nam po jo jedno pivo.

Pamela Phillips, saznao je, roena je u Westportu, u dravi Connecticut, godine 1949., kao
ki uspjenog trgovca nekretninama. Imala je normalno djetinjstvo, uobiajene bolesti, kao i
radosti i traume adolescencije. Studirala je umjetnost na Bard Collegeu kasnih ezdesetih, pui-
la mnogo trave, ila na protestne mareve u Washington, mijenjala partnere kao i druge djevoj-
ke njezine generacije. Tipino za njezinu generaciju, unormalila se brzo nakon Nixonove
ostavke, udala se za odvjetnika i odselila u New Rochelle. Imala je dvoje djece, djeaka i dje-
vojicu. italake navike naginjale su joj ljubavnim romanima, slikala je iz hobija kad je imala
priliku, tu i tamo se bavila dobrotvornim radom. Izjedala se zbog toga to nema karijeru, pov-
remeno bi provercala pokoji joint kad bi klinci otili na spavanje, bavila se aerobikom da odri
figuru u formi.
Umrla je od sranog udara s trideset devet godina. U listopadu 1988.
Kojeg dana? upita Jeff.
Osamnaestog. Isto kad se i tebi dogodilo, samo u 1:15 poslije podne.
Devet minuta kasnije. On se naceri. Vidjela si budunost. Vie nego ja.
To ju je gotovo nasmijalo. Bilo je to dosadnih devet minuta, ree ona. Izuzevi umiranje.
Gdje si bila kad si se probudila?
U dnevnoj sobi u kui mojih roditelja. Televizor je bio upaljen, vrtjela se repriza My litile
Margie. Imala sam etrnaest godina.
Isuse, i to si jesu li bili kod kue?
Majka je bila u kupovini. Otac je jo bio na poslu. Provela sam sat vremena hodajui po
kui u bunilu, gledajui odjeu u svom ormaru, listajui dnevnik za koji sam mislila da sam ga
izgubila kad sam otila na koled... gledajui sebe u ogledalu. Nisam mogla prestati plakati. Jo
uvijek sam mislila da sam mrtva, i da je to bio neki bizaran nain na koji mi je Bog dopustio jo
jedan, posljednji pogled na moje vrijeme na zemlji. Uasavala sam se ulaznih vrata; zaista sam
vjerovala da u se, ako proem kroz njih, nai u raju, ili paklu, ili pretpaklu, ili emu ve.
Bila si katolkinja?
Ne, samo su mi se glavom motale te nejasne predodbe i strahovi. Nirvana, to je bolja ri-
je; to sam zapravo oekivala na drugoj strani, kad izaem van. Izmaglica, nitavilo... samo
smrt. Zatim je moja majka dola kui, prola kroz ta vrata kojih sam se toliko bojala. Mislila
sam da je ona nekakva zamaskirana prikaza koja me dolazi odvui u propast, pa sam poela
vritati.
Trebalo joj je mnogo vremena da me utia. Nazvala je obiteljskog lijenika, on je doao, dao
mi injekciju vjerojatno Demerol i onda sam se onesvijestila. Kad sam se ponovno probudila,
moj otac je bio tamo, stajao je nad krevetom, izgledao je vrlo zabrinut, i valjda sam tada prvi
put poela shvaati da nisam zapravo mrtva.
Nije elio da ustajem, no otrala sam niz stepenice i otvorila ulazna vrata, izila u dvorite u
svojoj spavaici... i naravno, sve je bilo savreno normalno. Susjedstvo je bilo ba onakvo kak-
vog sam se sjeala. Pas iz kue do nas doskakutao je do mene i poeo mi lizati ruku, i iz nekog
razloga to me opet rasplakalo.
Sljedei tjedan sam provela kod kue umjesto u koli, izleavala sam se u svojoj sobi pravei
se da sam bolesna, i samo razmiljala... Prvo sam pokuala shvatiti to se dogodilo, no nije mi
dugo trebalo da shvatim da je to beznadan zadatak. A zatim, kako su dani ili, a nita se nije
promijenilo, poela sam razmiljati to u.
Sjeti se, nisam imala izbora kao ti; imala sam samo etrnaest godina, jo sam uvijek ivjela
kod kue, jo uvijek u osmom razredu. Nisam se mogla kladiti ni na kakve konjske utrke ili
odseliti u Pariz. Doslovce sam zaglavila.
To je sigurno bilo strano, ree Jeff suosjeajno.
I bilo je, no nekako sam se snala. Nisam imala izbora. Postala sam... Prisilila sam se da
opet postanem djevojka, pokuala sam zaboraviti sve to sam proivjela u prvom ivotu: ko-
led, brak... djecu.
Ona zastane, zagleda se u pod. Jeff pomisli na Gretchen i posegne da stavi ruku na Pamelino
rame. Ona se stisne od njegova dodira, te on povue ruku.
I tako, nastavi ona, nakon nekoliko tjedana nekoliko mjeseci ono je prvo postojanje
poelo blijedjeti u mojoj glavi, kao da je to sve bio dug san. Vratila sam se u kolu, poela uiti
sve ispoetka, kao da nita od toga nisam prije uila. Postala sam vrlo povuena, prava treberi-
ca, potpuno razliita nego prvi put. Nikad nisam odlazila na sudare, prestala sam se druiti sa
svojim dotadanjim prijateljima. Nisam mogla podnijeti ta sjeanja, ili vizije, odraslih ljudi u
koje e moji prijatelji izrasti u godinama koje slijede. eljela sam sve to izbrisati, lagati sama
sebi da nemam tu vrstu svijesti.
Jesi li ikad... rekla nekome?
Ona popije gutljaj piva, kimne. Nakon one epizode s vritanjem kad sam se prvi put vrati-
la, roditelji su me poslali psihijatrici. Nakon nekoliko sastanaka, mislila sam da joj mogu vjero-
vati, pa sam joj poela objanjavati to sam sve proivjela. Ona bi se smjekala i proizvodila
male ohrabrujue zvukove i ponaala se kao da me raurnije, no znala sam da je mislila kako je
sve to mata. Naravno, i ja sam eljela u to vjerovati... pa je tako to i postalo matom. Dok joj
nisam ispriala o atentatu na Kennedyja tjedan dana prije nego to se dogodio.
To ju je izbacilo iz takta. Jako se naljutila i nije me vie eljela vidjeti. Nije se mogla suoiti
s injenicom da sam joj tako detaljno opisala atentat, da je ta moja 'matarija' najednom postala
stvarnost u najgroznijem, najrazornijem moguem smislu.
Pamela na trenutak u tiini pogleda Jeffa. I mene je to uplailo, nastavi ona. Ne samo za-
to to sam znala da e ga ubiti, nego i zato to sam bila tako sigurna da je to uinio Lee Harvey
Oswald. Jo nikad nisam ula za tog Nelsona Bennetta naravno, nisam imala pojma da si oti-
ao u Dallas i onako se umijeao i nakon toga se cijelo moje shvaanje stvarnosti promijenilo.
Bilo je kao da u jednom trenutku znam sve o budunosti, a u drugom najednom ne znam apso-
lutno nita. Bila sam u drukijem svijetu, s drukijim pravilima. Bilo to se moglo dogoditi
moji su roditelji mogli umrijeti, moglo je doi do nuklearnog rata... ili, na najjednostavnijoj
razini, ja sam mogla postati potpuno drukija osoba od osobe koja sam bila, ili sam zamiljala
da sam bila.
 Otila sam na sveuilite Columbia umjesto na Bard, diplomirala biologiju i nakon toga upi-
sala medicinu. Bilo je teko. Prije mi uope nije bilo stalo do znanosti; prvi put sam stekla ob-
razovanje samo iz umjetnosti. No, upravo je zato sve bilo i mnogo zanimljivije, jer nisam samo
ponavljala neto to sam prije bila uila. Skupljala sam znanje na potpuno novom podruju, bio
je to potpuno drugaiji svijet u skladu s mojim novim ivotom, da mi odgovara uz moje novo
postojanje.
Nisam imala mnogo vremena za druenje, no dok sam stairala u bolnici Columbia Pres-
bvterian, srela sam mladog ortopeda, koji je... pa, nije me zapravo podsjeao na prvog supruga,
no imao je slian naboj, istu vrstu entuzijazma. Samo to je ovaj put entuzijazam bio zajedniki,
obostrana posveenost medicini. Prije sam jedva znala to je moj suprug radio po cijele dane, a
on je pretpostavljao da to mene ionako ne zanima, tako da sa mnom nikad nije razgovarao o
svom poslu. No s Davidom to je bio ortoped bilo je upravo suprotno. Mogli smo razgovarati
o svemu.
Jeff je sumnjiavo pogleda. Nisi mu valjda
Ne, ne, nikad mu nisam rekla to mi se dogodilo. Mislio bi da sam luda. Jo sam to poku-
avala izbaciti iz vlastitog uma. eljela sam zakopati sve te uspomene i praviti se kao da se ni-
kad nisu ni dogodile.
David i ja smo se vjenali im mi je istekao specijalistiki sta. On je bio iz Chicaga, pa smo
se tamo odselili. On je otvorio privatnu ordinaciju, a ja sam radila na odjelu intenzivne njege u
bolnici Children's Memorial. Nakon to sam jednom zauvijek izgubila svoju djecu no, zna i
sam kako je to stalno sam izbjegavala trudnou, no u meuvremenu sam imala punu bolnicu
nadomjestaka, sinova i keri, i oni su me oajniki trebali, oni... U svakom sluaju, bila je to
jedna jako korisna karijera. Radila sam tono ono o emu sam sanjala kad sam bila frustrirana
kuanica u New Rochelleu: koristila sam svoj mozak, radila pozitivne promjene u svijetu, spa-
avala ivote... Glas joj se izgubi. Ona proisti grlo i zatvori oi.
A onda si umrla, ree Jeff njeno.
Da. Umrla sam, ponovno. I opet mi je bilo etrnaest godina, i bila sam potpuno nemona
da bilo'to promijenim.
elio joj je rei koliko ju je duboko razumio, da je znao da je najvie boli spoznaja da e bo-
lesnoj i umiruoj djeci, o kojoj se bila brinula, biti sueno patiti jo jednom, jer je sav njezin
trud da im pomogne bio izbrisan; no rijei nisu bile potrebne. Bol se vidjela na cijelom njezinu
licu, a on je bio jedina osoba na svijetu koja je mogla razumjeti dubinu njezina gubitka.
Zato se ne bismo malo odmorili, predloi Jeff, i otili nekamo neto prigristi? Moe mi
ispriati ostatak prie nakon veere.
U redu, ree ona, zahvalna na prekidanju. Mogu nam i ovdje neto sloiti.
Ne treba. Otiimo samo u jedan od onih malih ribljih restorana na autocesti Pacific Coast
pokraj kojih smo proli.
Stvarno mi nije problem skuhati
Jeff odmahne glavom. Inzistiram. Ja astim.
Pa... morat u se opet presvui.
Traperice su u redu. Samo obuj cipele, ako eli izgledati ozbiljno.
Prvi put otkad ju je upoznao, Pamela se nasmijei.

Jeli su za skrovitim stolom na vanjskoj terasi, s pogledom na valove. Kad su zavrili s jelom
i poeli s pijuckanjem kave i Grand Marniera, mjesec izae nad Pacifikom. A u njegovu odrazu
u visokim staklenim prozorima na stranjoj strani restorana bijela kugla stapala se s crnilom
oceana.
Gle, ree Jeff pokazujui na iluziju. Izgleda ba kao plakat za Zvjezdano more. Znam.
to misli, gdje sam dobila ideju za sliku?
 Svi genijalci jednako razmiljaju. Jeff se nasmijei, nazdravljajui svojom aom s like-
rom. Pamela je oklijevala, a zatim podigla svoju au, te je kucnula o njegovu.
Je li ti se film stvarno svidio? upita ona. Ilije to bio samo plan da sazna tko sam?
Ne treba me to pitati, ree on iskreno. Zna i sama koliko je film dobar. Potresao me
kao i svakoga, iako sam siguran da nitko nije bio iznenaeniji od mene kad se film pojavio.
Sad zna kako sam se osjeala onaj prvi put, kad je netko za koga nikad nisam ula ubio
predsjednika Kennedyja. to misli, to je to znailo? Zato se atentat ipak dogodio, nakon sve-
ga to si uinio da to sprijei?
Jeff slegne ramenima. Dvije su mogunosti. Prva, moda je stvarno postojala velika zavje-
ra da se ubije Kennedyja, a Oswald je bio malena, potrona figura. Tko god je to planirao, imao
je Bennetta u priuvi, u sluaju da se neto izjalovi, a vjerojatno i vie njih. Sve je bilo pomno
unaprijed isplanirano, pa i trenutak kad Jack Ruby ubija onog koji je preuzeo krivnju. Elimini-
ranje Oswalda iz plana bila je samo triava smetnja za ljude koji su stajali iza toga. Kennedy bi
umro bez obzira na to to bih ja uinio, jer su jednostavno bili prejako organizirani za bilo koga
ili bilo to to bi ih pokualo zaustaviti, tko god oni bili.
To je jedna mogunost. Druga je manje odreena, no nosi mnogo dublje implikacije za te-
be i mene, i to je ona u koju ja vjerujem.
A to je?
To da je nama nemogue koristiti naa saznanja da utjeemo na bilo koju veu povijesnu
promjenu. Postoje granice onoga to moemo uiniti; ne znam koje su to granice, ili kako fun-
kcioniraju, no mislim da postoje.
Ali ti si stvorio meunarodni konglomerat. Posjedovao si velike tvrtke koje nikad prije ni-
su bile povezane...
Nita od toga nije doista utjecalo na sveukupni tok stvari, ree Jeff. Tvrtke su postojale
kao to su uvijek postojale, proizvodile su iste proizvode, zapoljavale iste ljude. Sve to sam ja
uinio je to da sam malo preusmjerio struju profita, u svojem smjeru. Promjene u mojem ivotu
bile su goleme, no iz ireg rakursa, ono to sam uinio bilo je nebitno. Izvan financijske zajed-
nice, veina ljudi ukljuujui i tebe nisu ak ni znali da postojim.
Pamela je zamiljeno uvrtala svoju salvetu. Ali ipak, to je sa Zvjezdanim morem? Pola
stanovnitva ovog planeta zna za to. Predstavila sam novi koncept, novi nain na koji ljudska
rasa moe gledati na sebe u odnosu na svemir.
Arthur Knight u asopisu Variety, je 1'?
Ona pocrveni i podigne ruku da sakrije crvenilo.
Proitao sam sve recenzije prije nego to sam te doao vidjeti. To je predivan film, to ti
priznajem, no svejedno je to samo djeli zabave i nita vie.
Ona ga prostrijeli pogledom punim ljutnje i povrijeenog ponosa. Moglo bi biti vie. Mo-
gao bi to biti poetak Ona zastane i sabere se. Nema veze. Ne dijelim tvoj pesimizam to se
tie naih mogunosti; ostavimo to tako. A sad, eli li uti o mojoj drugoj... 'reprizi' tako ti
zove cikluse, zar ne?
Tako ih ja zamiljam. To je dobar naziv, kao i svaki drugi. eli li nastaviti?
Ispriao si mi svoja iskustva. Mogla bih i ja tebe izvijestiti o svojima.
A onda?
Ne znam, ree ona. ini se da imamo vrlo razliite stavove o tome.
Ali nema nikog drugog s kim bismo mogli o tome razgovarati, zar ne?
Samo mi dopusti da zavrim ono o emu sam ti priala, u redu? Izderala je papirnatu sal-
vetu u trake, koje je sad zguvala i natrpala u pepeljaru.
Samo izvoli, ree joj Jeff. eli li jo jedno pie? Ili jo jednu salvetu?
Ona ga osorno pogleda, traei sarkazam na njegovu licu. Ne nae ga, pa kimne. Jeff rukom
naini kruni pokret, dajui znak konobarici za jo jednu rundu Grand Marniera.
 Kad sam drugi put umrla, pone Pamela, bila sam bjesnija nego ikad. im sam se pro-
budila, u kui svojih roditelja, ponovno s etrnaest godina, znala sam tono to se dogaa, ako
ve ne i zato. I samo sam eljela neto razbiti. eljela sam vritati od gnjeva, ne od straha. Ba
onako kako si rekao da si se osjeao u svojoj treoj... reprizi. Sve se inilo takvim gubitkom...
studij medicine, bolnica, sva djeca koju sam njegovala... besmisleno, sve skupa.
Postala sam krajnja buntovnica, ak i opaka, prema svojoj obitelji. Provela sam vie godina
kao odrasla osoba od svoje majke i oca zajedno, dvaput sam se vjenala, imala karijeru lijeni-
ce. A evo me tu, dijete u oima zakona, bez ikakvih prava i opcija. Ukrala sam neto novca od
roditelja, pobjegla od kue. No bilo je uasno nitko mi nije htio iznajmiti stan, nisam mogla
nai posao... Ne postoji nita to bi djevojka u tim godinama mogla samostalno raditi, osim da
ode na ulicu, a nisam eljela proivjeti takav pakao. Tako sam dopuzala natrag do Westporta,
unitena, nevjerojatno osamljena. Vratila se u kolu, prezirala svaki trenutak u njoj, markirala
pola svojih predavanja, jer jednostavno nisam mogla izdrati uenje napamet svih onih istih
prokletih algebarskih formula trei put.
Poslali su me onoj psihijatrici kojoj sam ve prije odlazila, onoj koja se bila tako uzrujala
kad sam znala sve o atentatu na Kennedyja. Ovaj joj put nisam rekla nita istinito o sebi. Do
tada sam ve i sama prouila veinu standardnih tekstova o razvoju djeteta i psihologiji, tako da
sam je samo hranila odgovorima za koje sam znala da e me definirati kao blago sjebanog ado-
lescenta koji 'prolazi kroz fazu', unutar granica normale.
Ona zastane dok im je konobarica davala pia, prieka dok se djevojka nije dobro udaljila od
stola prije nego to nastavi s pripovijedanjem.
Da zadrim jo ono malo zdrave pameti, vratila sam se svojoj prvoj ljubavi, slikanju. Rodi-
telji bi mi kupili sve materijale koje bih zatraila, a traila sam prilino. No bili su ponosni na
moju umjetnost; bila je to jedina stvar koju sam radila koju su prepoznali kao neto konstruk-
tivno. Na stranu to to sam im krala din iz ormara za pie, ostajala vani po pola noi s tipovi-
ma od dvadeset i neto godina i to sam svakog semestra bila na produnoj nastavi. Jo im je
malo nedostajalo da dignu ruke od pokuavanja da me kontroliraju. Vidjeli su da je iza mojeg
loeg ponaanja postojalo neto svojeglavo i prejako da bi se oni nosili s tim. No imala sam
svoj talent; bio je prilino stvaran, i posvetila sam mu se kao to sam se onda bila posvetila
svom lijenikom zvanju. To nisu mogli ignorirati, nitko to nije mogao.
Odustala sam od srednje kole sa sedamnaest godina, a roditelji su mi pronali visoku umjet-
niku kolu u Bostonu gdje su me bili voljni primiti na temelju moje likovne mape, usprkos
mojim katastrofalnim ocjenama u koli. Tamo sam procvala; mogla sam konano opet poeti
ivjeti kao odrasla'osoba. Dijelila sam potkrovlje s jednom od starijih djevojaka iz kole, poela
izlaziti s uiteljem kompozicije, slikala danonono. Radovi su mi bili puni bizarnih, povremeno
i brutalnih prizora: osakaena djeca koja padaju u crni vir, fotorealistini krupni planovi mrava
koji plaze iz kirurkih rezova... jake stvari, toliko netipine za kolarku koliko si moe zamisli-
ti. Nitko nije znao gdje bi me svrstao.
Prvu sam izlobu imala u New Yorku kad mi je bilo dvadeset godina. Tamo sam upoznala
Dustina. Kupio je dva moja platna, a nakon to se galerija zatvorila, otili smo na pie. Rekao
mi je da je glumac.
Dustin? prekine je Jeff. Dustin Hoffman. Glumac?
Da. U svakom sluaju, svidjele su mu se moje slike, a mene je njegov rad uvijek impresio-
nirao Pononi kauboj je ba te godine izaao, i morala sam se stalno podsjeati da mu ne
spominjem nita o Krameru protiv Kramera ili Tootsie. Odmah nam je krenulo. Poeli smo se
viati kad god bi on bio u New Yorku. Vjenali smo se godinu dana kasnije.
Jeff nije mogao sakriti da je zabavljen i iznenaen. Udala si se za Dustina Hoffmana?
U jednoj verziji njegova ivota, da, ree ona s trakom dosaivanja. Vrlo dobar ovjek,
vrlo pametan. Sad me, naravno, poznaje samo kao pisca i producenta; nema pojma da smo pro-
veli sedam godina zajedno. Sreli smo se sluajno prolog mjeseca na zabavi. udno je to kad
ugleda potpunu odsutnost prepoznavanja u nekome s kim si bio toliko intiman, s kim si proveo
toliko vremena.
U svakom sluaju, bio je to uglavnom dobar brak; potovali smo jedno drugo, podravali
svoje odvojene ciljeve... Ja sam nastavila slikati, imala sam neto skromnog uspjeha u tome.
Moj najpoznatiji rad bio je triptih zvan Nai odjeci, prolost i budunost.
Moj Boe, da! Vidio sam to u Whitneyju, na putu do New Yorka sa svojom treom supru-
gom, Judy! Njoj se svidjelo, no nije mogla razumjeti zato je mene ta slika toliko zaokupila. Ej,
kupio sam kopiju, imao sam je uokvirenu iznad stola u radnoj sobi! Tamo sam vidio tvoje ime.
E, to je bio moj posljednji vei rad. Nekako sam se... iscrpila poslije toga, ne znam. Bilo je
toliko toga to sam eljela izraziti, no ili se nisam usudila ili to vie nisam mogla prenijeti na
platno. Ne znam je li me moja umjetnost iznevjerila ili obratno, no u biti sam prestala slikati
oko 1975. To je bila i godina kad smo se Dustin i ja razili. Bez velike buke; jednostavno je bilo
gotovo i oboje smo to znali. Kao i moje slikanje.
Valjda je to imalo veze s injenicom da sam bila na sredini te reprize, i znala sam da e se
sve to sam postizala opet izbrisati u sljedeih nekoliko godina. Pa sam postala poput leptira,
lutala po svijetu i visjela s ljudima kao to su Roman Polanski, Lauren Hutton i Sam Shepard. S
njima je postojao osjeaj... kratkotrajne zajednice, mree zanimljivih prijateljstava koja nikad
nisu postajala prebliska i mogla su prestati ili opet nastati u bilo kojem trenutku, ovisno o raspo-
loenju i u kojoj si zemlji bio u to vrijeme. Nije bilo bitno, zapravo.
'Nita nije bitno', ree Jeff. I ja sam se tako osjeao, vie nego jednom.
Depresivan je to nain ivota, ree Pamela. Ima iluziju slobode i otvorenosti, no nakon
nekog vremena sve se samo zajedno zamuti. Ljudi, gradovi, ideje, lica... svi su oni dijelovi neke
promjenjive stvarnosti koja nikad ne dolazi u bilo kakav jasniji fokus i nikad nikamo ne vodi.
Znam to misli, ree Jeff, razmiljajui o godinama nasuminog, prolaznog seksa kroz ko-
je je proao sa Sharlom. ini se prikladno naim okolnostima no samo u teoriji. U stvarnosti
to sve skupa ba i ne funkcionira.
Ne. I tako, lutala sam okolo nekoliko godina, a kad je dolo vrijeme, unajmila sam tihu,
izoliranu kuicu na Majorki. Bila sam tamo mjesec dana, sama, sama sam ekala smrt. I obea-
la sam si... odluila sam, tijekom tog mjeseca, da e sljedei put, ovaj put, stvari biti drukije.
Da moram ostaviti svoj trag na ovom svijetu, promijeniti stvari.
Jeff je sumnjiavo pogleda. To si uinila kad si bila lijenica. A kad je sljedea repriza po-
ela, djeca koju si njegovala bila su osuena da jo jednom osjete svu svoju bol. Nita se nije
promijenilo.
Ona nestrpljivo odmahne glavom. To je kriva analogija. U bolnici sam krpala par pojedi-
naca. isto fiziki posao i ogranienog domaaja. Bio je dobronamjeran, ali nevaan.
A sad eli spasiti kolektivnu duu cijelog svijeta, je li tako?
elim probuditi u ljudima spoznaju to se dogaa. elim ih nauiti da budu svjesni tih cik-
lusa, kao to smo ih ti i ja svjesni. To je jedini nain na koji se mi bilo tko od nas, svi mi
moemo istrgnuti iz ablone, zar ne vidi?
Ne. Jeff uzdahne. Ne vidim. to te navelo da misli kako ljude moe nauiti da prene-
su tu svjesnost iz jedne reprize u drugu? Ti i ja smo kroz tu stvar proli ve tri puta, i od poet-
ka smo znali da nam se to dogaa. Nitko nam to nije morao rei.
Vjerujem da smo predodreeni da vodimo druge. Barem to vjerujem za sebe; tebe nikad
nisam ni oekivala. Zar ne moe razumjeti kako nam je vaan zadatak povjeren?
Od koga ili ega? Boga? Cijelo ovo iskustvo natjeralo me da se sloim jo vie s onim to
je Camus rekao: 'Ako ima Boga, prezirem ga'.
Zovi to Bogom, zovi to Atmanom, zovi to kako god eli. Zna kako kae Gita:

Zajedniki um je probuen
U spoznaji Atmana
 Koja je mrkla no neznalicama:
Neznalice su budni u svojem osjetnom ivotu
Za koji misle da je dnevno svjetlo:
Vidovnjaku to je tama.

Mi moemo rasvijetliti tu tamu, ree ona s neoekivanim arom. Moemo

Gle, pustimo naas duhovne stvari. Zavri priu. to si uinila u ovoj reprizi? Kako si us-
pjela napraviti onaj film?
Pamela slegne ramenima. Nije bilo teko, jer sam sama uloila veinu novca. Ila sam u
kolu i ekala svoje vrijeme, kovala planove. Filmovi su bili oito najefikasniji nain na koji
bih mogla prenijeti svoje ideje najirim slojevima, a ve sam poznavala industriju preko Dusti-
na i svih ostalih koje sam poznavala od proli put. Kad sam navrila osamnaest godina, poela
sam ulagati u iste stvari o kojima si ti govorio: IBM, investicijski fondovi, Polaroid... zna kak-
vo je bilo trite ezdesetih. Bilo je teko izgubiti novac ak i ako si kupovao naslijepo, a ne-
kome s imalo znanja o budunosti bilo je lako pretvoriti nekoliko tisua dolara u nekoliko mili-
juna u tri ili etiri godine.
Ponosna sam na scenarij koji sam napisala, no imala sam mnogo, mnogo godina da o njemu
razmiljam. Nakon to sam ga napisala i osnovala produkcijsku tvrtku, ostalo je samo zaposliti
prave ljude. Znala sam tko su svi oni bili i koji su njihovi potencijali. Sve se uklopilo tono
onako kako sam planirala.
A sad
Sad je vrijeme za sljedei korak. Vrijeme je da se promijeni svijest svijeta, a ja to mogu
uiniti. Ona se nagne prema naprijed, znaajno ga pogleda. Mi to moemo uiniti... ako mi
se pridrui.

12.
... da se radi o masovnom ubojstvu i samoubojstvu. Poetni izvjetaji govore o stravinom
masovnom pokolju, tjelesima ratrkanim po cijelom naselju, truplima djece jo u rukama njiho-
vih mrtvih majki. Nekoliko rtava je ustrijeljeno, no izgleda da je veina sama sebi uzela ivot,
u jezovitom obredu poput nijednog Jeff posegne za biraem frekvencije na kratkovalnom radio-
aparatu, te ga pone okretati od BBC-jevih vijesti dok nije naao jazz program.
Kava u loniu pone polagano vreti. Nalije si alicu, doda malo Myer's ruma da se ugrije.
Prole noi pao je svjei snijeg, petnaest centimetara ili vie; jedan nanos donesen vjetrom ve
je pokrivao donju polovicu kuhinjskog prozora. Zaista bi ga trebao poistiti lopatom danas pos-
lije podne, razmiljao je. A bilo je i vrijeme da ode u upu, nacijepa jo jednu zalihu cedrovog
drva za ogrjev i dotegli jo malo cjepanica bijelog hrasta na stranji trijem. No nije mu se dalo
nita od toga, barem ne sad.
Moda je jo bio podloan opoj tjeskobi koja bi zavladala u svijetu u tjednu nakon stravi-
nog dogaaja u Jonestownu, unato tomu to je ve triput do sada iznova preivio tu stranu
priu. to god bilo, danas je elio sjediti kraj pucketave pei i itati. Ve je bio na polovici dru-
gog toma ivota uma Hanne Arendt, a planirao je nakon toga ponovno proitati Daleko zrcalo
zlosretno XIV. stoljee. Obje su izdane ba ove godine, no knjigu Barbare W. Tuchman prvi
je put proitao prije dvadeset godina, onog ljeta kad je poveo Judy i djecu na put po sovjetskoj
Aziji transsibirskim ekspresnim vlakom. Sam pogled na naslovnicu knjige probudio mu je us-
pomene na iroke stepe, beskrajne ume srebrnih breza izvan Novosibirska, te oduevljenje
male April drevnim utim samovarom u hodniku njihova eljeznikog vagona. Posluiteljica se
brinula da se u samovaru pui odravajui vatru ispod njega komadiima sporogoreeg treseta,
iz njega je,posluivala ae i ae vrueg aja na putovanju dugom devet i pol tisua kilometara
od Moskve do Kabarovska, sjeverno od Mandurije. Metalni drai aa bili su ukraeni ugra-
viranim slikama kozmonauta i Sputnika. Na kraju putovanja posluiteljica je poklonila April
dva takva draa da ih ponese kui. Jeff se sjeti kako je jednom prilikom zatekao svoju usvoje-
nu ker, sklupanu uz kamin u kui na West Paces Ferry Roadu u Atlanti, kako pijucka au
toplog mlijeka iz jednog od tih draa, samo tjedan dana prije nego to je umro...
On proisti grlo i treptajima odagna uspomene. Moda e biti najbolje ako danas ipak obavi
neke poslove, da se zabavi fizikim poslom umjesto da samo sjedi u kolibi i razmilja. Bit e i
previe takvih dana, kako zima
Jeff nauli ui, uinilo mu se da je uo motor. Ne, nemogue. Nitko nije dovoljno glup da
vozi ovamo do proljea, osim ako Jeff ne objavi hitan sluaj preko kratkovalnog. Ali evo ga
opet, zaboga, cviljenje guma i urlanje motora, glasnije, kao da se kree cestom ba ovamo.
On navue debelu zimsku jaknu i vunenu kapu i izae van. Zar je bilo nekakve guve kod
Mazzinijevih? Je li netko bolestan ili ozlijeen? Moda poar?
Na trenutak mu se neto uini poznatim kad je blatni Land Rover otro skrenuo ulijevo kroz
njegova otvorena dvorina vrata, zatim je vidio vozaevu ravnu plavu kosu, i znao je.
Jutro, ree Pamela Phillips dok je nogu u izmi prebacila na stepenicu robusnog vozila s
pogonom na sva etiri kotaa. Ima straan prilaz.
Tu promet i nije gust.
Ne udim se, ree ona i iskoi iz auta. Izgleda kao da je auto nekog jadnika tamo iza nai-
ao na nagaznu minu prije mnogo vremena.
Kau mi da je to bio ovjek zvan Hector, George Hector. Imao je putujuu pecaru na tom
Modelu T za vrijeme prohibicije, vozio ju je od mjesta do mjesta da ga ne uhvate. Jedne noi je
eksplodirala.
A Hector? Je li i on odletio u zrak zajedno s pecarom?
Navodno nije bio ni ozlijeen. Morao je napraviti novu pecaru, no odustao je od modela na
kotaima. Barem tako kau.
Toliko o inovativnim idejama, hmm? Ona duboko udahne ist, hladan, planinski zrak,
polako ga ispusti, gledajui Jeffa. Pa. Kako si?
Nije loe. Ti?
Prilino zaposlena otkad sam te posljednji put vidjela. To je bilo... Isuse, prije tri i pol go-
dine. Ubrzano je trljala ruke jednu o drugu. Hej, ima li ovdje mjesta gdje bi se dama mogla
ugrijati?
Oprosti, ui, imam neto kave. Iznenadila si me, to je sve.
Ona poe za njim u kolibu, skine jaknu i sjedne kraj pei dok je on toio kavu. Podigao je
bocu Mver'sa s upitnim izrazom lica, a Pamela kimne. Ulio je malo te snane zlatne tekuine u
njezinu alicu i dodao joj. Ona ispije gutljaj mjeavine, i skupi usnice i obrve u znak odobrava-
nja.
Kako si me nala? upita on, smjetajui se u stolac nasuprot njoj.
Pa, rekao si mi da je mjesto nadomak Reddinga; moj je odvjetnik razgovarao s tvojim pos-
rednikom u San Franciscu, a on je pak bio dovoljno ljubazan da me poblie uputi. Kad sam
dola ovamo, malo sam se raspitala u gradu; dodue, malo je potrajalo dok sam nala nekoga
tko bi mi uope htio dati upute.
Ovdje duboko potuju privatnost. To sam shvatila.
Puno ljudi ne voli kad im se netko vozi po njihovoj zemlji bez upozorenja. Pogotovo ako
je stranac.
Ja tebi nisam stranac.
Gotovo da i jesi, ree Jeff. Mislio sam da smo otprilike na tome ostali u Los Angelesu.
 Ona uzdahne i rastreseno pone trljati ovratnik od ovjeg krzna izblijedjele traper-jakne koju
je sloila na krilu. Koliko god smo imali toga zajednikog, imali smo suprotne poglede na
stvari. Prilino smo se raspizdili jedno na drugo, tamo na kraju.
Da, mogla bi to tako rei. Ili bi mogla rei da si jednostavno bila prokleto pretvrdoglava da
vidi dalje od vlastitih opsesija, da
Hej! odbrusi ona i otro odloi alicu kave kraj kratkovalnog radioaparata. Ne ini ovo
jo teim nego to ve jest, u redu? Vozila sam tisue kilometara da te vidim. Sad me samo sas-
luaj.
U redu. Priaj.
Gle, znam da si iznenaen to me danas vidi. No pokuaj zamisliti koliko sam ja bila iz-
nenaena kad si se ti pojavio. Pogledao si Zvjezdano more. Imao si vremena nagaati o meni, i
doao si do oitih zakljuaka. Znao si da sam i ja vjerojatno reprizant, no ja nisam imala pojma
da postoji jo netko poput mene. Mislila sam da sam pronala jedino mogue objanjenje za
ono to mi se dogaalo to se svijetu dogaalo. Vjerovala sam da inim pravu stvar.
U stvari, jo uvijek ne znam. Moda jesam, moda i nisam; to je sad diskutabilno.
Zato?
Mogu li dobiti jo malo ruma u ovo? I moda jo malo kave?
Naravno. Ponovno je napunio obje alice i sjeo da je poslua.
Ve sam poela raditi na scenariju za svoj sljedei film kad si doao u L.A.; do listopada
smo imali konanu verziju knjige snimanja.
Naravno, budet nije bio problem. Angairala sam Petera Weira za redatelja; jo nije bio
snimio Posljednji val, pa su svi mislili da sam luda to njega koristim. Ona se ironino nasmi-
jei i nagne se naprijed obujmivi svojim velikim dlanovima alicu iz koje se puilo. Zanim-
ljiva je bila i ekipa koju sam unajmila za specijalne efekte. Prvo sam zaposlila Johna Whitneyja.
Do onda je on ve postavio temelje kompjuterski generiranih slika, a dosta njegovih kratkih
filmova bavilo se mandalama; eljela sam da one budu glavni vizualni simboli u filmu. Dala
sam mu slobodne ruke, posjela ga za jedan od prvih prototipova Cravovih superraunala.
Zatim sam se doepala Douglasa Trumbulla, koji je radio specijalne efekte za 2001. Malo
sam ga pogurala da izumi Showscan nekoliko godina ranije nego to bi to sam uinio. Snimili
smo cijeli film u toj tehnici, iako
ekaj malo, prekine je Jeff. to je 'Showscan'?
Pamela ga iznenaeno pogleda, a pogled je u sebi skrivao i trunku ranjenog ponosa. Nisi
gledao Kontinuum?
On slegne ramenima ispriavajui se. Nikad ga nisu prikazali u Reddingu.
Ne, u ovom podruju igrao je samo u San Franciscu i Sacramentu. Morali smo posebno
prilagoditi sva kina.
Zato?
Tehnika snimanja Showscan stvara nevjerojatno realistine slike na filmskom platnu, no da
bi se postigao taj uinak potrebna je specijalna projekcijska oprema. Zna glavne principe kako
filmovi funkcioniraju, je 1'? Dvadeset etiri okvira, dvadeset etiri slike u sekundi... Dok jedna
slika poine blijedjeti na mrenici oka, sljedea se pojavljuje, stvarajui dojam fluidnog, nepre-
kinutog pokreta. Zato filmove zovu pokretnim slikama. Zapravo postoji etrdeset osam kvadra-
ta u sekundi, jer se svaka sliica jednom ponavlja, da se bolje zavara oko. No, naravno, ne vara
se oko, nego mozak. Iako mislimo da gledamo neprekinute pokrete na ekranu, na nekoj dubljoj,
nesvjesnoj razini svjesni smo prekida i nastavljanja. To je jedan od razloga zato filmski zapis
na videovrpci ima otriji, 'stvarniji' izgled od filma; snima se s trideset kvadrata u sekundi, tako
da ima manje rupa.
Showscan jo dalje vodi proces. Snima se s punih ezdeset kvadrata u sekundi, bez dvostru-
kih kvadrata. Trumbull je koristio elektroencefalografe da nadgleda modane valove ljudi koji
su gledali kako se film snima i projicira razliitim brzinama, i ta se brojka ponavljala. ini se
daje vidni ivac programiran da osjeti stvarnost ba pri toj brzini, kod ezdeset prasaka vizual-
nog unosa u sekundi. Tako je Showscan neto poput direktnog voda u mozak. To nije 3-D, ui-
nak je mnogo suptilniji. ini se da slike izazivaju duboko prepoznavanje; nekako rezoniraju
autentinou.
I tako smo snimili cijeli film u Showscanu, ukljuujui i sve one kompjuterski generirane
mandale, fraktale i ostale efekte koje su Whitneyji i njihova ekipa smislili. Veinu toga smo
snimili u studiju Pinewood u Londonu. Glumci su svi bili nadareni i nepoznati, uglavnom s
Kraljevske akademije dramske umjetnosti. Nisam eljela da ego ili prisutnost bilo kakve zvije-
zde nadsjeni temu filma, njegovu... poruku.
Ona ispije kavu do kraja i zagleda se u dno teke smee alice. Svjetska premijera Konti-
nuuma bila je jedanaestog lipnja. I bila je potpuni promaaj.
Jeff se namrti. Kako to misli?
Ba kako sam i rekla. Film je bio promaaj. Dobro mu je ilo oko mjesec dana, a zatim je
pao u nistavilo. Kritiari su ga mrzili. Publika takoer. Glasine imaju jo veu mo od recenzi-
ja, koje su i same bile dovoljno loe. 'Ostaci misticizma iz ezdesetih' vjerojatno opisuje opu
reakciju. Izrazi poput 'zbrkano', 'nerazumljivo' i 'pretenciozno' su se isto tako dosta koristili.
Jedini razlog zato su ljudi odlazili pogledati film je to to je Showscan bio neto novo, te zbog
kompjuterske grafike. To je dobro primljeno, no to su bile gotovo jedine stvari koje su se lju-
dima svidjele u filmu.
Nastala je duga, nezgodna tiina. Zao mije, napokon izusti Jeff.
Pamela se gorko nasmije. Smijeno, zar ne? Odbio si imati bilo to sa mnom jer si se bri-
nuo o potencijalno opasnom uinku koji je ovaj film mogao imati, globalne promjene koje bi
mogao pokrenuti... a na kraju gaje cijeli svijet ignorirao, odnosio se prema njemu kao prema
starom vicu.
to je krenulo naopako? upita on blago.
Dio toga bilo je krivo vremensko planiranje; bilo je to vrijeme egocentrinog i materijalis-
tikog drutva, disko klubova, kokaina i svega ostalog. Nitko vie nije elio predavanja o jedin-
stvu svemira i vjenom lancu postojanja. Toga su imali i previe u ezdesetima; sad su samo
eljeli tulumariti. No uglavnom sam ja kriva. Kritiari su imali pravo. Bio je to lo film. Bio je
preapstraktan, preezoterian; nije bilo radnje, nije bilo pravih likova, nikoga s kime bi se publi-
ka mogla poistovjetiti. Bila je to ista filozofska vjeba, samoiva slika s porukom bez ima-
lo mesa. Ljudi su od toga naveliko bjeali, i ne mogu ih kriviti za to.
Malo si otra prema sebi, nisi li?
Ona je okretala svoju praznu alicu u rukama, sputenog pogleda. Samo se suoavam sa
injenicama. Bila je to bolna lekcija, no postupno sam je prihvatila. Oboje smo trebali mnogo
toga prihvatiti. Mnogo toga izgubiti.
Znam koliko ti je to znailo, koliko si vjerovala u to to si radila. Potujem to, ak i ako se
ne slaem s tvojim metodama.
Ona ga pogleda zelenim oima, njenijim nego to ih je ikad vidio. Hvala ti. To mi mnogo
znai.
Jeff ustane, uzme vjetrovku s kuke kraj vrata. Obuci se, ree joj, elim ti neto pokaza-
ti.
Stajali su u svjeem snijegu na vrhu brda gdje je bio proiavao sustav za navodnjavanje
tjedan dana prije nego to je gledao Zvjezdano more. Rijeka Pit sad je bila krcata komadima
leda umjesto lososima, a drvee na planini Buck savijalo se pod svojim bijelim teretom. U da-
ljini se velianstvena stoasta simetrija Mount Shaste uzdizala da se sretne s vedrim nebom u
studenomu.
Znao sam sanjati o toj planini, ree joj Jeff. Sanjao sam da mi ima rei neto od velike
vanosti, objanjenje za sve to sam proao.
 Izgleda... nestvarno, promrmlja ona. ak sveto. Jasno mije kako ti je takav prizor zagos-
podario snovima.
Ovdanji Indijanci su je smatrali svetom. Ne samo zbog toga to je vulkan; neki drugi vr-
hunci Kaskada su bili jo aktivniji, inili su jo izravniji uinak na okoli. No nijedan od njih
nikad nije imao ovakvu privlanost kao Shasta.
I jo je ima, proape Pamela, gledajui u tihu planinu. Postoji neka... mo tamo, osje-
am je.
Jeff kinine, pogleda prikovana, kao i ona, na daleke uzviene obronke. Postoji kult bije-
laca, ne Indijanaca koji jo uvijek tuje planinu. Misle da ima neke veze s Isusom, s uskrsnu-
em. Drugi vjeruju da izvanzemaljci, ili neka drevna grana ljudske rase, ive u tunelima magme
ispod planine. udne, lude prie; izgleda da Mount Shasta nekako navodi na takvu vrstu razmi-
ljanja.
Vjetar zapue u jo hladnijem naletu, a Pamela zadrhti. Jeff refleksno obavije ruku oko nje-
zinih ramena i privue je svojem toplom tijelu.
Znalo mi se dogoditi, ree on, da zamiljam gotovo svako mogue objanjenje za ono to
mi to nam se dogaalo, bez obzira na to koliko bizarna ta objanjenja bila. Vremenska izvi-
janja, crne rupe, podivljali Bog... spomenuo sam ljude koji misle da je Mount Shasta nastanjena
izvanzemaljcima, pa, i ja sam jednom bio u uvjerenju da je sve to nekakav eksperiment izvan-
zemaljske rase. Sigurno je ta ideja i tebi jedanput ili dvaput pala na pamet; vidio sam elemente
toga u Zvjezdanom moru. Moda je to i istina moda smo mi svjesni takori koji trebamo nai
izlaz iz labirinta. A moda se na kraju 1998. dogaa nuklearni holokaust, a kolektivna psiha
svih mukaraca i ena koji su ikad ivjeli bira ovaj nain da ga sprijei u apsolutnom unitenju
ljudske rase. Ne znam.
U tome i je stvar: ne mogu znati, i napokon sam nauio prihvatiti svoju nemo da to razumi-
jem, ili promijenim.
To ne znai da se ne moe i dalje pitati, ree ona, licem blizu njegova.
Naravno da ne, i pitam se. Stalno se pitam. No ve due vrijeme vie me ne prodire ta po-
traga za odgovorima. Naa dilema, koliko god neobina bila, u biti nije drukija od one s kojom
se suoava svatko tko je ikad hodao po ovom svijetu: Ovdje smo, ali ne znamo zato. Moemo
filozofirati koliko hoemo, tragati za kljuem te tajne slijedei tisue razliitih putova, a nikad
se neemo pribliiti razrjeenju. Podaren nam je neusporedivi dar, Pamela, dar ivota, svjes-
nosti i potencijala veeg nego to je itko ikada imao. Zato to jednostavno ne moemo prihvatiti
takvo kakvo jest?
Netko je jednom rekao Platon, mislim 'ivot koji se ne prouava nije vrijedan
ivljenja'.
Istina. No ivot koji se previe ispituje dovest e do ludila, ako ne i samoubojstva.
Ona spusti pogled prema svojim otiscima stopala u inae istom snijegu. Ili jednostavno do
neuspjeha, ree ona tiho.
Nije istina da nisi uspjela. Pokuala si okupiti cijeli svijet zajedno, i u tom procesu stvorila
si velianstveno umjetniko djelo. Trud, stvaranje taj in govori sam za sebe.
Dok opet ne umrem, moda. Do sljedee reprize. Onda sve nestaje.
Jeff odmahne glavom, a ruka mu jo jae stisne njezina ramena. Nestat e samo proizvodi
tvog rada. Borba, posveenje koje ulae u svoja postignua... Tamo zapravo lei prava vrijed-
nost, tamo e i ostati, u tebi.
Njezine se oi ispune suzama. Ali ipak, toliko gubitka, toliko boli; djeca...
Cijeli je ivot ispunjen gubicima. Trebalo mi je mnogo, mnogo godina da nauim nositi se
s tim, i ne vjerujem da u se ikad s tim pomiriti. No to ne znai da moramo okrenuti lea svije-
tu, ili prestati teiti najboljem to moemo biti i initi. Toliko barem dugujemo samima sebi, i
zasluujemo koliko god dobroga moemo iz toga izvui.
 Poljubio joj je suzne obraze, a zatim i lagano usne. Zapadno od njih, dva su jastreba polako
kruila nebom iznad Vrajeg kanjona.
Jesi li se ikada vinula u nebo? upita je Jeff. Misli u jedrilici? Ne. Nikada.
On stavi obje svoje ruke oko njezina struka i privue je k sebi. Vinut emo se, apne joj on
u mekou njezine svijetlosmee kose. Zajedno emo se vinuti.

Vlak je ubrzavao kraj Revelstokea uz velike, turobne ledenjake dok se uspinjao Stjenjakom.
Guste ume crvenog cedra i kukute pokrivale su okolna brda, a oko jednog prijevoja najednom
se pruio pogled na polje vrijesa, zarobljeno izmeu dvaju ledenjaka. Ruiasti i ljubiasti cvje-
tovi mrekali su se i sjajili na laganom proljetnom povjetarcu, a njihova prolazna ljepota kao da
je tiho osuivala bezizraajne ledene zidove koji su ih okruivali.
Bilo je odreene erotinosti u tom cvijeu, pomisli Jeff. Njihovi krhki, vjetrom noeni dodiri
po nepominom ledenjaku, njihove ivahne boje toliko sline enskim usnama, ili...
On se nasmijei Pameli koja je sjedila kraj njega, odmori ruku na njezinu golom koljenu i
pusti da mu prsti kliznu pod rub njezine suknje. Obrazi joj se zarumene dok joj je njeno milo-
vao unutranju stranu bedra; ona pogleda okolo po vagonu sa staklenom kupolom da vidi gleda
li ih tko, no oi ostalih putnika bile su usredotoene na prizor s vanjske strane vagona.
Jeffova ruka krene navie, dodirne vlanu svilu. Pamela tiho uzdahne kad joj je prstima nje-
no ispunio ue, te se izvije na konom sjedalu. On polako povue ruku, putajui da mu vrci
prstiju lagano puze niz njezinu nogu.
eli li da se malo proetamo? upita on, a ona kimne. On je uzme za ruku, odvede je iz
vagona sa staklenom kupolom prema stranjem kraju vlaka. Zastali su izmeu bife vagona i
vagona restorana, odravajui nesigurnu ravnoteu dok su stajali i ljubili se na metalnoj plat-
formi koja se ljuljala. Vjetar koji je ibao kroz otvoren prozor bio je barem petnaest stupnjeva
hladniji nego kad su tog jutra napustili Vancouver, a Pamela je drhtala u njegovim rukama.
Njihov spavai vagon bio je prazan; izgleda da su svi ostali otili u potragu za panoramskim
pogledima koji su se pruali iz vagona s kupolom ili iz restorana. Kad su uli u svoj odjeljak za
dvoje, Jeff spusti jedan od sklopivih kreveta, a Pamela posegne za zastorom na prozoru da ga
povue i zatvori. On je zaustavi i privue k sebi.
Pustimo neka nas prizor inspirira, ree on.
Ona se odupre, zadirkujui ga. Ako ga ostavimo otvorenim, mi emo postati dio prizora.
Nitko nas ne vidi osim nekoliko ptica i jelena. elim te vidjeti osvijetljenu suncem.
Pamela se odmakne od njega. Uokvirena izmjenjujuom scenografijom snijegom pokrivenih
rijeka i strmih ledenjakih litica, ona otkopa bluzu i pusti da joj sklizne s ruku. Otkopa i pojas
suknje, koja lagano padne na pod.
Zato ne gleda prizor? upita ga ona sa smijekom. Gledam.
Ona skine ostatak odjee i stane gola ispred grube divljine koja je jurila s vanjske strane va-
gona. Jeffov udni pogled jurio je njezinim tijelom dok se svlaio, a zatim joj je priao, sjedinio
se s njom, eljno je pritiskao uz meko sjedalo kraj otvorenog prozora dok im je poslijepodnev-
no sunce obasjavalo lica i dok su ih kotai vlaka koji su tutnjali po tranicama ljuljali vrstim
ritmom.
Trebalo je etiri dana i noi da vlak stigne u Montreal, a nakon tjedan dana opet su njime pu-
tovali natrag na zapad.
A to je sa srednjim vijekom? upita Pamela. Zamisli kako bi to izgledalo, ta uasna
monotonija, ponovno i ponovno.
Srednji vijek nije bio ba potpuno turoban, kako veina ljudi misli. Jo mislim da bi veliki
rat i godine koje su do njega dovele bili mnogo gori; zamisli da se uvijek vraa u Njemaku
1939.
Barem bi je mogao napustiti, otii u SAD i znati da si na sigurnom.
 Ne ako si idov. to ako si, recimo, ve u Auschwitzu?
To im je bila omiljena tema ovog mjeseca. Kako bi netko iz drugog povijesnog perioda do-
ivio repriziranje, kako bi se najbolje bilo nositi s potpuno drugaijim spletom ponovljenih
svjetskih dogaaja i okolnosti od onih koje su tako dobro poznavali.
Jednom kad su otvorili branu razgovora izmeu sebe, inilo se da nema kraja stvarima o ko-
jima se moglo razgovarati: nagaanja, planovi, uspomene... Ponovno su jedno drugome prepri-
ali svoje raznolike ivote, ovaj put u detalje, proirujui tako kratke osobne povijesti koje su
jedno drugome ispriali tijekom onog prvog opreznog sastanka u Los Angelesu 1974. Jeff joj je
ispriao sve o praznom ludilu vremena provedenog sa Sharlom i o iscjeliteljskom blagoslovu
svojih osamljenikih godina u Montgomerv Creeku. Ona je njemu zatim priala o tomu kako je
pravi smisao pronala u svojoj lijenikoj karijeri, o svojoj frustraciji zbog spoznaje da nikad
vie nee moi potpuno iskoristiti svoje znanje, te o kreativnom ushitu koji je uslijedio dok je
radila Zvjezdano more.
Visok, bradat crnac proe kraj njih na koturaljkama, spretno se probijajui kroz guvu na
ploniku Pedeset devete ulice prema ulazu u Central Park. Pulsirajua Giorgio Moroderova
obrada Blondie, Call Me, tutnjala je iz velikog Panasonicova radija kojim je balansirao na ra-
menu, zagluujui Pamelin odgovor na Jeffovo hipotetiko pitanje o ponovnom proivljavanju
pakla u Auschwitzu.
Bili su u New Yorku ve est tjedana, nakon vie od godine dana naizmjeninog provoenja
vremena u Jeffovoj kolibi u sjevernoj Kaliforniji i Pamelinoj kui u kanjonu Topanga. Sad kad
su bili zajedno, izolacija dvaju utoita jo im je vie odgovarala. Bilo je toliko toga to su jed-
no drugom imali ispriati, toliko intimnih misli i osjeaja podijeliti. No nisu se povukli od svije-
ta, ne potpuno. Jeff se pomalo poeo baviti ulaganjem u visokoprofitabilne projekte visokog
stupnja rizika, podupirui malene tvrtke i proizvode koji su oito bili nemoni stei adekvatno
financiranje u prethodnim reprizama i ije uspjehe ili neuspjehe nikako nije mogao predvidjeti.
Jedna stolna igraka, plastina kocka s malim magnetima koji su polagano plesali balet u sus-
penziji bistre viskozne tekuine, postigla je veliku popularnost za Boi 1979. godine, kao i
Kamen ljubimac14 godinu dana prije. Nije bio te sree, zasad, s holografskim videosustavom
koji su predstavila dvojica Pamelinih prijatelja koji su se bavili kinematografijom. Bilo je stal-
nih tehnikih problema s kamerom i projekt je zbog toga vjerojatno oduvijek bio osuen na
propast. Ipak, to nije bilo vano; nesigurnost tih planova, ba ta njihova nepredvidivost bila je
tono ono to mu se toliko svialo.
to se Pamele tie, ona se vratila stvaranju filmova s novim osjeajem uitka i slobode. Ka-
ko je vie nije sputavao samonametnuti osjeaj misije da podigne ljudsku rasu na nove razine
svijesti i postojanja, napisala je lagano zajedljivu romantinu komediju o ljubavnim vezama,
zavrzlamama s krivim partnerima u krivo vrijeme. Mlada, nepoznata Darryl Hannah dobila je
glavnu ensku ulogu, a Pamela je inzistirala na tomu da redateljsku palicu preda televizijskom
komiaru Robu Reineru. Kao i uvijek, njezini su se suradnici sablaznili zbog njezina odabira
tako neiskusnog talenta, no kao producentica i jedina financijerka projekta, ona je zadrala zad-
nju rije u tim stvarima. Ona i Jeff doli su u New York kako bi mogla nadgledati pretprodukci-
ju i traenje lokacije za novi film. Snimanje e poeti za nekoliko dana, drugog tjedna lipnja.
Skrenuli su desno i hodali prema sjeveru Petom avenijom, nastavljajui razgovor o povijes-
nim matarijama.
Zamisli to bi tek Da Vinci postigao daje imao ovakvu priliku, ree Pamela zamiljeno.
Kipove, slike koje je mogao napraviti u drukijim ivotima.

14
Eng. Pet Rock, popularna igraka, kamen u terariju za kojeg se trebalo brinuti kao za ku-
nog ljubimca.
 Pretpostavimo da jest; moda se svijet nastavio u drugoj vremenskoj liniji za svako od nje-
govih postojanja, a i za svako od naih. U jednoj verziji stvarnosti dvadesetog stoljea moda
ga se sjeaju vie po njegovim izumima nego po njegovoj umjetnosti, ako je imao vremena da
ih dodatno obradi i usavri. U drugoj verziji se moda bio povukao u svoje misli i nije nam os-
tavio ba nita znaajno. Isto tako, mogla bi postojati jedna budunost u kojoj e ti ostati za-
pamena po Zvjezdanom moru, i druga u kojoj je tvrtka Future Inc. nastavila s radom kao veli-
ka poslovna ustanova.
Nastavila? Ona se namrti. Ne misli li 'nastavit e'?
Ne, ree Jeff. Ako je tijek vremena stalan neprekinut to se tie ostatka svijeta, i ako
ignorira ovu petlju kroz koju ti i ja prolazimo, te se dalje grana iz svake verzije petlje u nove
linije stvarnosti ovisno o promjenama koje mi svaki put pokrenemo onda je povijest trebala
napredovati po dvadeset pet godina za svaku nau reprizu.
Ona napui usne, razmiljajui na trenutak. No ako je to tono, zasebne vremenske linije
ne bi bile paralelne. Svaka bi grana nastavila svojim putem od 1988., kad smo umrli, no ona
prethodna bila bi dvadeset pet godina ispred nje.
Tono. Dakle, u svijetu nae posljednje reprize, one u kojoj si se ti udala za Dustina Hof-
fmana, a ja sam ivio u Atlanti, prolo je samo sedamnaest godina otkad smo umrli. Godina je
2005.; veina ljudi koje smo poznavali jo bi mogla biti iva.
No poevi od nae prve reprize, od ivota u kojem si ti bila lijenica u Chicagu, a ja gradio
svoj konglomerat, prolo je etrdeset dvije godine. Bila bi 2029. godina; moja ki Gretchen ve
bi imala vie od pedeset godina i, vjerojatno, vlastitu odraslu djecu.
Jeff utihne, otrijenjen milju da je jedino njegovo pravo dijete jo ivo, iako objektivno de-
set godina starije nego to je on sam ikad bio.
Pamela umjesto njega dovri zamisao. A u vremenskoj liniji naih prvobitnih ivota, prolo
bi ezdeset sedam godina. Svijet u kojem smo odrasli sad bi bio u drugoj polovici dvadeset pr-
vog stoljea. Moja vlastita djeca... bila bi u svojim sedamdesetima. Moj Boe.
Njihova je igra nagaanja postala ozbiljnija i oboje ih je uznemirila vie nego to su oekiva-
li. Zaokupljeni svojim tihim razmiljanjima, gotovo nisu primijetili elegantno odjevenu enu
plave kose u kasnim tridesetim godinama, te tinejdera koji je stajao uz nju izvan hotela Sherry-
Netherland, koji su ekali da portir pozove taksi.
U trenutku kad su Jeff i Pamela prolazili pokraj njih, ena ih, stisnuvi oi, odmjeri s blagim
zanimanjem. Njegov zaokupljeni um najednom prepozna neto u njezinu izrazu lica.
Judy? ree on nesigurno, zastavi ispod hotelske tende.
ena se odmakne od njega za korak. Bojim se da se ne sjeam ne, ekaj, ree ona, bio
si na Emoryju, zar ne? Sveuilite Emory, u Atlanti?
Da, ree Jeff njeno, bio sam. Tamo smo bili zajedno.
Zna, mislila sam da mi izgleda poznato. Mogla sam se zakleti... Ona pocrveni, ba kao
i uvijek. Moda se odjednom sjetila noi na stranjem sjedalu starog Chewja, ili na klupi kod
Harris Halla prije razlaza; no Jeff shvati da se mui oko njegova imena, te on brzo progovori
kako bi je spasio od neugode.
Ja sam Jeff Winston, ree on. Znali smo tu i tamo otii u kino, ili na pivo u Moe's and
Joe's.
Da, naravno, Jeff, sjeam te se. Kako si?
Dobro. Ba dobro. Pamela, ovo je... netko koga sam poznavao na fakultetu, Judy Gordon.
Judy, moja prijateljica Pamela Phillips.
Judvne se oi raire i na trenutak je izgledala kao da opet ima osamnaest godina. Filmska
redateljica?
Producentica, ree Pamela, vedro se smijeei. Znala je tono tko je Judy i koliko je znai-
la Jeffu, u jednoj drugoj reprizi.
 Ajme meni, zar to nije neto posebno? Sean, to kae na to? upita Judy trkljavog mom-
ia koji je stajao kraj nje. Ovo je moj stari kolski prijatelj, Jeff Winston, a ovo je njegova
prijateljica, Pamela Phillips, filmska producentica. Ovo je moj sin, Sean.
Drago mi je to sam vas upoznao, gospoice Phillips, ree djeak s neoekivanim oduev-
ljenjem. Samo vam elim rei... pa, rei vam koliko mi je znailo Zvjezdano more. Taj mi je
film promijenio ivot.
Ne ali se, znate, nasmije se Judy. Imao je dvanaest godina kad ga je prvi put pogledao i
sigurno ga je dvanaestak puta opet iao gledati. Poslije je stalno priao o delfinima i o tomu
kako s njima komunicirati. I nije to bio samo prolazni interes. Sean na jesen ide na fakultet, na
kalifornijsko sveuilite u San Diegu, a glavni predmet bit e mu ti im reci, duo.
Morska biologija. Uz jo dva sporedna predmeta, lingvistiku i informatiku. Nadam se da
u jednog dana raditi s doktoricom Lilly, na komunikaciji izmeu vrsta. A ako ikad budem,
morat u to vama zahvaliti, gospoice Phillips. Ne znate koliko mi to znai, no moda i znate.
Nadam se.
Visok ovjek sa sijedim sljepooicama izae iz hotela, a slijedio ga je posluitelj koji je na
kolicima gurao prtljagu. Judy predstavi svog supruga Jeffu i Pameli, te objasni da su upravo
zavravali s odmorom u New Yorku. Hoe li Jeff i Pamela ikad svratiti do Atlante? Ako da,
neka svakako navrate; prezime je Christiansen, evo adrese i telefonskog broja. Kako e se zvati
novi film? Sigurno e ga pogledati i rei svim svojim prijateljima.
Taksi krene, a Jeff i Pamela se prime pod ruku i stisnu se vrsto jedno uz drugo. Smijeili su
se dok su Petom avenijom hodali prema restoranu Pierre, no u njihovim se oima mogla nazreti
uzajamna tuga, zbog svega to su neko proivjeli, a ega danas nema.

Jeff si natoi jo jednu au Montecilla i zagleda se u zalazee sunce koje je obasjavalo str-
mu, stjenovitu obalu prema zapadu. Ispod obronka gdje se nalazila vila i iza drugog zelenog
brda s gajevima badema i maslina, vidio je ribarske brodove kako se vraaju u selo s crvenim
krovovima, Puerto de Andraitk. Promjena smjera jo toplog listopadskog povjetarca najednom
je donijela miris Mediterana kroz otvoren prozor, te se miris pomijeao s jakom aromom vrele
paelle iz kuhinje iza njega.
Jo vina? povie on.
Pamela se nagne kroz kuhinjska vrata s velikom drvenom kuhaom u jednoj ruci. Ona od-
mahne glavom. Kuharica mora ostati trijezna, ree ona. Barem dok veera ne bude na stolu.
Sigurno ne treba pomo?
Hmmm... mogao bi narezati nekoliko papriica, ako eli. Sve ostalo je skoro gotovo.
Jeff odee do kuhinje i pone rezati slatke crvene paprike u tanke trake. Pamela umoi ku-
hau u plitku eljeznu tavu i prui mu zalogaj paelle da kua. On srkne aromatinu gustu crvenu
juhu i provae mekani komadi lignje.
Je li previe afrana u rii? upita ona. Savreno je takvo kakvo jest.
Ona se zadovoljno nasmijei i kretnjom mu pokae da ode po tanjure. On to i uini, iako se
oboma bilo teko kretati po malenoj kuhinji. Malena brdska kuica bila je vila samo u bro-
uri agencije za iznajmljivanje; bila je puno manja i jednostavnija nego to je grandiozni naziv
dao naslutiti. No, Pamela se ovdje privremeno nastanila s jednom jednostavnom svrhom u mis-
lima. Jeff je o tome pokuao razmiljati to je manje mogao, no to je bilo teko ignorirati.
Ona spazi pogled u njegovim oima i lagano ga vrcima prstiju dotakne po obrazu. Ui,
ree ona, vrijeme je za jelo.
Pridravao je tanjure dok je kutlaom uzimala pueu paellu, te je zatim stavio graak i ko-
madie paprika koje je bio narezao na vrh bogatog variva od morskih plodova. Odnijeli su svo-
ju veeru natrag na stol kraj prozora u dnevnoj sobi. Pamela zapali svijee i pusti vrpcu Laurin-
da Almeide, Concierto deAranjuez, dok je Jeff oboma natoio vino u ae. Jeli su u tiini, gle-
dajui kako se svjetla pale u ribarskom selu daleko podno njih.
Kad su zavrili, Jeff je odnio tanjure dok je Pamela postavila pladanj sira manchego s kri-
kama dinje. On je bezvoljno prkao po desertu, pijuckao aicu konjaka Soberano, te ponovno,
bezuspjeno, pokuao ne misliti o tomu zato su ovdje na Majorki.
Odlazim ujutro, ree on, napokon. Ne treba me voziti; mogu i brodom natrag do Palme,
a zatim taksijem do zrane luke.
Ona isprui ruku preko stola, primi ga za ruku. Zna da bih eljela da moe ostati.
Znam. Samo ne elim da... kroz to prolazi.
Pamela mu stisne ruku. Mogla bih se nositi s tim. Mogla bih ti pruiti podrku, biti uz te-
be... A opet, ako ja budem prva, ne bih eljela da ti to vidi. Tako da razumijem kako se osje-
a. Potujem to.
On proisti grlo, prijee pogledom po sobi zemljanih tonova. U blijedom sjaju svijea, nije si
mogao pomoi da ne pomisli, soba je izgledala tono poput onog to jest: mjesto za umiranje.
Bilo je to mjesto na kojem je ve jednom umrla, prije etvrt stoljea, i na kojem e opet umrijeti
za manje od dva tjedna, ubrzo nakon to i njegovo vlastito srce jo jednom otkae.
Kamo e otii? upita ga ona tiho.
Vjerojatno u Montgomery Creek. Mislim da si bila u pravu kad si izabrala izolirano mjesto
za... to to e se dogoditi. Posebno mjesto.
Ona se toplo i vedro nasmijei ponovno ispunjena njenou i veseljem. Sjea li se onog
dana kad sam se prvi put pojavila u tvojoj kolibi? Boe, tako sam se bojala.
Bojala? ree Jeff, sad se i sam smijeei. ega?
Tebe, valjda. Onoga to bi mi mogao rei, kako e reagirati. Bio si tako ljut na mene pos-
ljednji put kad sam te vidjela, u Los Angelesu, da sam mislila da e jo uvijek biti.
On poloi obje ruke na njezine. Nije stvar bila u tome da sam bio ljut na tebe; bio sam sa-
mo zabrinut zbog moguih posljedica onoga to si radila.
Sad to znam. No onda... Kad si doao u moj ured Starsea Productionsa, poput groma iz ve-
dra neba, nisam znala kako bih reagirala, k vragu. Mislim da ak nisam ni shvatila koliko sam
postala osamljena i oajna. Do tada sam jednostavno pretpostavljala da nikad neu upoznati
nekoga poput sebe, ak ni nekoga tko bi vjerovao kroz to sam prola, a kamoli nekoga tko je
proivio isto iskustvo. Ti si se povukao zemlji, svojim planinama i usjevima... dok sam ja gradi-
la emocionalne barikade drukije vrste: one usmjerene prema van, jednu vrlo javnu vrstu samo-
e. Pokuaj spaavanja svijeta bio je moj nain skrivanja od vlastitih potreba. To je bilo teko
priznati tebi, ili sebi.
Drago mije da si imala tu hrabrost. To me nauilo da se ne trebam skrivati od vlastitih os-
jeaja ili strahova.
Pamela se u njega zagleda, dugo i duboko, s njenou u oima i licu. Vinuli smo se, zar
ne? Zaista jesmo.
Da, proape on, uzvraajui pogled. I opet emo, uskoro. Zadri tu misao. Nemoj je za-
boraviti.

Jeff je stajao na krmi broda, gledajui kako selo i brda iza njega nestaju u daljini. Gledao je
dok vie nije mogao raspoznati Pamelin obris na drvenom molu. Zatim je podigao pogled na
crveno-bijelu tokicu koja je bila njezina mala vila i gledao dok i ona nije postala mutna i nevi-
dljiva.
Oi su ga pekle od vjetra s otvorenog mora, te se makne u zatvoreni dio putnikog trajekta,
kupi pivo i sjedne sam, podalje od grupice izvansezonskih francuskih i njemakih turista.
Nije bilo zaista gotovo, nasilu se podsjetio, kao to je naloio i Pameli. Samo ova repriza,
samo je ona zavravala; opet e biti zajedno, vrlo brzo, moi e sve poeti ispoetka. No, Boe,
kako je mrzio ostaviti za sobom ovu stvarnost, ovaj ivot u kojem su se on i ona upoznali i za-
voljeli. Toliko su daleko doli, toliko mnogo uinili; bio je ponosan na Pamelina filmska dosti-
gnua kao da su njegova vlastita. Kidalo mu se srce pri pomisli da e ui u svijet u kojemu
Zvjezdano more i itav niz nevjerojatno uspjenih, toplih potresnih ljudskih komedija i drama
koje je stvorila nakon toga, nisu nikad postojali, niti e ikad postojati.
vrsto se uzdao u koncept vremenskih linija o kojemu su raspravljali u New Yorku, prije
mnogo godina. Bio je siguran da negdje postoji grana stvarnosti u kojoj njezina umjetnika os-
tavtina i dalje ivi, u kojoj nastavlja pokretati i prosvjetljivati publiku svih buduih generacija.
Moda Judyn sin, Sean, zaista pronae nain za meusobnu komunikaciju izmeu dviju inteli-
gentnih vrsta koje ive na zemlji, one iz njezinih oceana i one s kopna; ako to uini, taj vrhovni
blagoslov zajednike planetarne mudrosti razvio bi se izravno iz Pameline vizije.
Bila je to nada vrijedna gajenja, san koji je trebalo njegovati; no sad e se morati usredotoiti
na nove nade, nove snove, jo jedan ivot koji jo nisu proivjeli.
Jeff posegne u dep jakne, izvadi malen, plosnat paketi koji mu je dala dok se ukrcavao na
brod. Paljivo je odmotao omot od fine tkanine, a grlo mu se stisnulo od emocija kad je vidio
to mu je poklonila.
Bila je to slika, precizno izraena minijatura Mount Shaste, onako kako se vidjela s brda na
njegovu posjedu; a u vedrom nebu nad planinom, dvije su se pojave obruavale i uzdizale na
sjajnim krilima od perja: Jeff i Pamela, poput oivjelih mitolokih bia, u vjenom, uzvienom,
zajednikom letu prema sudbini, stranoj ijednom drugom biu, mitskom ili stvarnom.
Gledao je u to siuno djelo umjetnosti i ljubavi nekoliko trenutaka, a zatim ga ponovno za-
motao i vratio u dep. Zaklopio je oi, sluao brujanje broda koji je sjekao valove Bahia de
Palme, te se mirno smjestio za prvu etapu povratka kui, gdje je kanio umrijeti.

13.
Mutna, siva svjetlost ranog jutra prodirala je kroz aluzine prozora i plavo-zelene zavjese.
Kad je Jeff otvorio oi, ugledao je elegantnog, ukastosmeeg sijamskog maka s tamnim mr-
ljama na njuci i apicama kako mirno spava u podnoju njegova velikog kreveta. Maak podi-
gne glavu kad se on poeo mekoljiti. Zijevne, a zatim ispusti nervozno i jasno upitno Mijau-
u?
Jeff se uspravi, upali svjetiljku kraj kreveta i prijee pogledom po sobi: stereo aparat i televi-
zor uz suprotni zid, sa svake strane zida police pune maketa zrakoplova i raketa; ormar za knji-
ge na desnom zidu; jednostavna komoda ispod prozora na lijevoj strani. Sve uredno, sloeno,
odravano.
Oh, sranje, pomisli on; bio je u svojoj djeakoj sobi u kui svojih roditelja u Orlandu. Neto
je polo naopako, grozno naopako. Zato nije u svojoj sobi na Emoryju? Boe, to ako se ovaj
put vratio kao dijete? On zbaci plahte, pogleda se dolje. Ne, imao je stidne dlake, ak i jutarnju
erekciju; protrlja bradu, osjeti kratke, otre dlake. Barem je bio spolno zreo.
Iskoio je iz kreveta, otrao do susjedne kupaonice. Maak krene za njim, nadajui se ranom
doruku, kad se ve diu u ovo doba jutra. Jeff upali svjetlo, zagleda se u ogledalo. Izgled je
odgovarao onome koji je imao s osamnaest godina. Pa to je onda, k vragu, radio kod kue?
Odjenuo je izblijedjele traperice i majicu kratkih rukava, nataknuo neke stare tenisice na bo-
se noge. Sat uz njegov krevet pokazivao je 6:45. Moda mu je majka ve ustala; ona je uvijek
voljela popiti alicu kave u tiini prije nego to pone dan.
On poeka maka po vratu. Bio je to ah, naravno, kojeg je pregazio auto tijekom Jeff ove
tree godine studija; morat e rei obitelji da ga dre u kui. Plemenita ivotinja pompozno je
hodala uz njega dok je Jeff iao hodnikom, kroz ostakljenu i poploenu dnevnu sobu do kuhi-
nje. Majka mu je bila tamo, itala Orlando Sentinel i pijuckala svoju kavu.
Pa, za Boga miloga, ree ona podiui obrve. to nona ptica radi s pijetlovima?
Nisam mogao spavati, mama. Danas imam dosta toga obaviti. elio ju je pitati koji je
dan, koja je godina, no nije se usudio.
to je toliko vano da te tjera iz kreveta u cik zore? Ja sam to pokuavala godinama i ni-
sam uspjela. Sigurno je neka djevojka, zar ne?
Tako neto. Mogu li dobiti dio novina, molim te? Moda naslovnicu, ako si je proitala?
Moe sve uzeti, duo. Ionako sam htjela poeti s dorukom. eli li malo prenog kruha?
Ili jaja s kobasicom?
Ve je otvorio usta da kae Nita, kad je shvatio koliko je gladan. Jaja s kobasicom, to bi
bilo fino, mama. Moda s malo zobene krupice?
Ona mu uputi toboe namrten pogled. A kad sam ti ja napravila doruak bez zobene kru-
pice? Slijepit e ti rebra, zna.
Jeff se nasmije na majinu staru alu koju je obino spominjala za dorukom, a ona pone
pripremati obrok dok je on uzimao novine.
Glavne vijesti bile su rasni neredi u Savannahu i potpuna pomrina sunca u sjeveroistonom
dijelu SAD-a. Bila je sredina srpnja 1963. Ljetni praznici; zato je bio ovdje u Orlandu. Ali, Isu-
se, bilo je tri puna mjeseca kasnije nego to je trebalo biti! Sigurno je Pamela ve poludjela,
pitajui se zato joj se jo nije javio.
On pojede svoj doruak na brzinu, ignorirajui majine prijekore da uspori. Bacivi pogled
na kuhinjski sat, ugleda da je upravo prolo sedam; otac i sestra e svaki trenutak ustati. Nije
elio biti uvuen u obiteljsku raspravu o onome to je znao da mora uiniti.
Mama...
Mm-hmm? ree ona odsutno, spremajui jo jaja za one koji su malo kasnije ustajali.
Sluaj, morat u na nekoliko dana otputovati iz grada. to? Kamo? Ide li do Miamija
posjetiti Martina? Ne, moram, uh, malo sjevernije.
Ona se sumnjiavo zagleda u njega. to ti to znai, 'malo sjevernije'? Tako rano se vraa u
Atlantu?
Moram otii u Connecticut. No ne elim o tome razgovarati s tatom, i trebam jo neto go-
tovine za put. Vratit u ti brzo.
to je, zaboga, u Connecticutu? Ili bih trebala moda rei, tko? Je li to neka djevojka s fa-
kulteta?
Da, slae on. To je djevojka s Emoryja; obitelj joj ivi u Westportu. Pozvali su me k sebi
na kojih tjedan dana.
Koja je to djevojka? Ne sjeam se da si govorio o nekoj iz Connecticuta. Mislila sam da
jo hoda s onom malom slatkom djevojkom iz Tennesseeja, s Judy.
Vie ne, ree Jeff. Prekinuli smo tono pred ispitni rok.
Majka mu je izgledala zabrinuto. Nikad mi to nisi ispriao; je li to razlog zbog kojeg nee
jesti otkad si doao kui?
Ne, mama, dobro sam. Nije nita strano; samo smo prekinuli, to je sve. Sad mi se stvarno
svia ova cura iz Westporta, i moram je ii vidjeti. Moe li mi pomoi?
Zar se nee vratiti na fakultet u rujnu? Zar ne moe do onda priekati da je opet vidi?
Stvarno bih je elio sad vidjeti. A nikad nisam bio u New Englandu. Rekla je da bismo se
mogli odvesti do Bostona. Ona i njezini starci, doda on brzo, sjetivi se tadanjih obiaja i maj-
inih vlastitih pravila ponaanja.
Pa, ne znam ba...
Molim te, mama. To bi mi mnogo znailo. Ovo je stvarno vano.
Ona nervozno odmahne glavom. U tvojim godinama sve je vano; sve se mora dogoditi
ba sad. Otac ti je raunao na onaj izlet u ribolov sljedeeg tjedna. Zna koliko mu to
 Otii emo u ribolov kad se vratim. Gle, otii u gore ovako i onako; samo sam elio da
zna gdje u biti, a mnogo bi mi pomoglo kad bi mi mogla posuditi malo novca. Ako ne eli,
onda
Pa, dovoljno si star da studira, pa si i dovoljno star da ode kamo god eli. Samo se bri-
nem za tebe, to je sve. Zato majke i slue... uz to da posuuju novce. Ona mu namigne i otvo-
ri svoju torbicu.
Jeff ubaci neto odjee u koveg, stavi dvjesto dolara koje je dobio od majke u par zamota-
nih arapa. Izaao je iz kue prije nego to su otac i sestra ustali.
Stari je Chevy bio parkiran na zakrivljenom prilazu, iza oeva Buicka Electre i majina Pon-
tiaca. Auto ispusti ve poznati kaalj kad Jeff okrene klju, a zatim uz tutnjavu upali.
Izvukao se iz predgradskog naselja gdje su mu roditelji ivjeli, obiao Little Lake Conway,
te na trenutak zastao dok mu je motor bio u praznom hodu kad je stigao na krianje Hoffner
Roada i Avenije Orange. Jesu li ve izgradili autocestu Beeline do Capea? Nije se mogao sjetiti.
Ako jesu, bila bi to ravnija ruta do ceste 1-95 prema sjeveru. U dananjim novinama nije pisalo
nita o jutarnjem lansiranju, tako da promet oko Cocoe i Titusvillea nee biti toliko zakren; no
ako jo nisu izgradili autocestu, predugo e biti zaglavljen na staroj dvotranoj cesti punoj rupa.
Odluio je igrati na sigurno, otii kroz grad na cestu 1-4 do Daytone.
Jeff je vozio kroz usnuli gradi, jo netaknut od dolazee Disneyjeve pomame, gradi koji je
tek poeo osjeati uinke prisutnosti NASA-e udaljene ezdesetak kilometara. Stigao je na ces-
tu 1-95 i prije nego to je oekivao, namjestio radio na postaju WAPE iz Jacksonvillea: Mali
Stevie Wonder svirao je Fingertips, Pari II, a zatim je Marvin Gaye gromoglasno zapjevao
Prie and Joy.
Tri mjeseca. Kako je, k vragu, ovaj put mogao izgubiti tri mjeseca? to je to znailo? Pa, sad
nije imao koristi od razbijanja glave zbog toga; bilo je to izvan njegove kontrole. Pamela e biti
uzrujana, s dobrim razlogom, no barem e je uskoro vidjeti. Usredotoi se na to, ree on sam
sebi dok je ubrzavao prema sjeveru kroz duge poteze borove ume i ipraja.
Stigao je u Savannah do podneva; nastao je kratak zastoj na meudravnoj autocesti koji mu
je usporio putovanje, a ulice otmjenog starog grada bile su neprimjereno pune namrtenih poli-
cajaca u kacigama. Jeff oprezno proe kraj barikada, svjestan prosvjeda i rasistikog nasilja
koje e ovdje uslijediti ovog tjedna. Bilo je tuno vidjeti kako sve to opet poinje, no nije mo-
gao uiniti nita osim da izbjegne krvave sukobe.
Malo poslije tri sata zastao je da na brzinu pojede sendvi u restoranu Howard Johnson's kraj
Florencea u Junoj Karolini. Ravnice Floride i obalna Georgia sad su bile iza njega, te je vozio
kroz ruralnu, brdovitu zemlju, odravajui kazaljku brzinomjera monog starog V-8 trunku
iznad ogranienja od 110 kilometara na sat.
Ve se smrailo kad se provezao kraj prilaza svojeg internata u Virginiji, gdje je otiao na
ono neplanirano hodoae prije toliko godina da vidi onaj mosti koji je za njega postao pravi
simbol gubitka i uzaludnosti. S autoceste je vidio svjetla u kui Rendellovih; njegova zgodna
mlada biva uiteljica, predmet njegova nekadanjeg oboavanja, sad vjerojatno sprema veeru
za svog supruga, a i za dijete ije je roenje bila iskra koja je zapalila Jeffov adolescentski, lju-
bomorni gnjev. Voli svoju obitelj, zaeli joj on tiho dok je ubrzavao kraj mirnog doma na pano-
ramskom grebenu; ionako na svijetu postoji i vie nego dovoljno boli.
Pojeo je kasnu veeru od peene piletine i slatkih krumpira uz cestu sjeverno od Richmonda,
kupio termosicu i rekao konobarici daje napuni crnom kavom. Autocesta Beltway povela gaje
oko Washingtona, te je stigao u Baltimore malo poslije ponoi. U Wilmingtonu, u dravi
Delaware, prebacio se s ceste 1-95 na autocestu Jersey s naplatom cestarine, izbjegavi sav
promet koji bi se mogao prije zore stvoriti kroz Philadelphiju i Trenton. Kako je no blijedjela
on se, kao i uvijek na poetku svake reprize, ponovno zaudio vlastitoj mladenakoj izdrljivos-
ti; u svojim tridesetima i etrdesetima, morao bi podijeliti ovu vonju u barem dva dana, a ak i
taj tempo bi ga iscrpio.
 Most Georgea Washingtona bio je gotovo pust u etiri ujutro, a Jeff je sluao radio pri punoj
glasnoi dok je Cousin Brucie vikao i zavijao zajedno s Essexima na Easier Said than Done.
Vozei kroz New Rochelle autocestom New England, glavom mu prostruje slike jedne druge
Pamele koju nikad nije upoznao. ivjela je ovdje tijekom svojeg prvog postojanja, podigla obi-
telj... umrla ovdje, pretpostavljajui da je to kraj njezina ivota, nesvjesna da su njezini mnogi
ivoti tek poeli.
Kakva joj je ovoga puta bila smrt, pitao se, tamo na Majorki? Mirnija, nadao se, prihvatljivi-
ja, kao stoje i njemu bila u kolibi kraj Montgomery Creeka, jer je znao da e se moi vratiti
jedno drugome. No nije sad elio razmiljati o njezinoj agoniji, koliko god kratkotrajna bila. Taj
dio bio je gotov, a sad su imali bezgraninu zajedniku budunost kojoj su se mogli veseliti.
Prva svjetlost dana poela je bojiti nebo na istoku kad je Jeff stigao u Westport. Naao je ad-
resu Pameline obitelji u telefonskom imeniku na Shellovoj crpki. Jo je bilo prerano da se poja-
vi pred njezinom kuom. Pronaao je kafi koji je radio dvadeset etiri sata dnevno, te se prisi-
lio proitati New York Times od prve do zadnje stranice, samo da ubije vrijeme. Stvari su jo
bile napete u Savannahu, proita on; Ralph Ginzburg je uloio albu na optubu o opscenosti
zbog izdavanja asopisa Eros, a nesuglasice su rasle oko nedavne odluke Vrhovnog suda protiv
obvezne molitve u kolama.
Jeff pogleda na sat: 7:25. Hoe li 8:00 biti prerano? Obitelj bi dotad ve trebala biti na no-
gama, moda ve i za dorukom. Bih li im trebao smetati dok jedu? Zar je vano, pomisli. Pa-
mela e ga predstaviti kao prijatelja, te e ga svi pozvati da im se pridrui. Nervozno je otezao s
kavom do dvadeset do osam, a zatim upitao blagajnika u kafiu za upute kako doi do adrese
koju je bio zapisao.
Kua Phillipsovih bila je dvokatnica neokolonijalnog stila u sjenovitoj ulici tipinoj za viso-
ku srednju klasu. Nita je nije razlikovalo od tisua drugih domova u tisuama drugih gradova
diljem zemlje; samo je Jeff znao za udesan dogaaj koji se tamo dogodio.
On pozvoni, utrpavi majicu u traperice. Najednom se sjeti da se trebao presvui; trebao je
barem potraiti zahod gdje se mogao obrijati
Da?
ena je nevjerojatno sliila Pameli; samo je frizura bila drukija, umjereno natapirana um-
jesto ravne, djeake frizure koju je Jeff toliko zavolio. Bila je otprilike istih godina kao i Pa-
mela kad ju je posljednji put vidio, a dojam ga uznemiri.
Je li, uh, Pamela Phillips kod kue, gospoo?
ena se namrti, napuivi usne gotovo istim izrazom koji je Jeff toliko puta vidio na Pame-
linu licu. Jo nije ustala. Jesi li joj ti kolski prijatelj?
Ne ba kolski, ali
Tko je to, Beth? dopre muki glas iz kue. Je li to majstor za klima-ureaj?
Ne, dragi, to je Pamin prijatelj.
Jeff se nervozno premjetao s noge na nogu. Ispriavam se to vam smetam tako rano ujut-
ro, no stvarno je vano da razgovaram s Pamelom.
Ne znam ak ni je li se probudila.
Ako bih samo smio ui i priekati je ne elim vas stavljati u neugodan poloaj, ali...
Pa... Zato ne ue i sjedne, barem na trenutak? Jeff kroi u maleno predvorje, krene za
njom u udobno namjetenu dnevnu sobu, gdje je ovjek u sivom odijelu s tankim crtama stajao
pred ogledalom i namjetao si kravatu.
Ako se taj tip pojavi danas ujutro, govorio je ovjek, reci mu da je termostat On zas-
tane kad je ugledao Jeffov odraz u ogledalu. Ti si Pamin prijatelj? upita on, okreui se Jef-
fu.
Da, gospodine. Oekuje li te ona? Ja... vjerujem da da.
Kako to misli, 'vjeruje da da'? Nije li malo prerano da nekome tako nenajavljeno bane u
kuu?
 Davide... upozori ga supruga.
Oekuje me, ree Jeff.
Pa, to je prvi put da ja to ujem. Beth, je li ti Pam sino ita rekla o tome da e danas ujutro
netko navratiti?
Ne koliko se sjeam, dragi. Ali sigurna sam Kako ti je ime, mladiu? Jeff Winston, go-
spodine.
Ne sjeam se da mi je Pam spomenula nekoga s tim imenom. A ti, Beth?
Davide, ne budi tako drzak prema deku. eli li malo tosta s cimetom, Jeff? Upravo sam
ih ispekla, a ima i svje lonac kave.
Ne, gospoo, mnogo vam hvala, no ve sam dorukovao. Odakle zna nau ker? upita
Pamelin otac.
Iz Los Angelesa, pomisli Jeff; ve mu se vrtjelo u glavi od nedostatka sna, previe alica ka-
ve i tisua kilometara autoceste. Znam je iz Montgomery Creeka, poelio je rei; iz New Yorka,
te Majorke.
Pitao sam te, odakle zna Pam? Izgleda malo prestaro za jednog od njezinih kolskih pri-
jatelja.
Upoznali smo se... preko zajednikog prijatelja. U teniskom klubu. To je trebalo zvuati
uvjerljivo; bila mu je rekla da je igrala tenis od dvanaeste godine.
A tko bi to bio? Mislim da poznajemo veinu Paminih prijatelja, a
Tata! Jesam li u tvom autu ostavila svoju knjiicu s kuponima? Bila je gotovo puna, a sad
je ne mogu nigdje nai.
Ona je stajala na vrhu stepenica, sva od trkljavih ruku i nogu u bijelim bermudama i utoj
polo majici, a njezina je tanka plava kosa bila poeljana u dva malena konjska repa, po jedan
iznad svakog uha.
Moe li malo sii, Pam? ree njezin otac. Netko te ovdje eli vidjeti.
Pamela se polako sputala stepenicama, gledajui Jeffa. elio je dotrati do nje, zagrliti je i
poljupcima joj otjerati svu muku kroz koju je znao daje prola; no bit e jo vremena za to. On
se osmjehne, a ona mu uzvrati smijekom.
Poznaje li ovog mladia, Pam?
Oi su joj bile pune mladosti i obeanja kad su se susrele s Jeffovim pogledom punim ljuba-
vi.
Ne, ree ona. Mislim da ne.
Kae da ste se upoznali u teniskom klubu.
Ona odmahne glavom. Mislim da bih se toga sjeala. Poznaje li Dennisa Whitmirea?
upita ona Jeffa nevino.
Majorka, ree Jeff, glasom promuklim od napetosti. Slika, planina...
Molim?
Mislim da je bolje da ode, tko god bio, umijea se njezin otac.
Pamela. O Isuse, Pamela...
ovjek vrsto zgrabi Jeffa za ruku, potjera ga prema vratima. Gle, stari, ree on tihim, ali
zapovjednikim tonom. Ne znam koju igru igra, ali te ne elim vie ovdje vidjeti. Ne elim
da mi gnjavi ker, ni ovdje u kui, ni u koli, ni u teniskom klubu. Nigdje. Jasno?
Gospodine, sve je ovo bio nesporazum i ja se ispriavam zbog neugodnosti. No Pamela me
poznaje.
Svatko tko poznaje moju ker zove je Pam, a ne Pamela. Jo samo da te podsjetim da joj je
etrnaest godina, je li ti to jasno? Razumije li me? Jer ne elim da se poslije ali da je dolo
do nekakvog 'nesporazuma' o injenici da si uznemiravao maloljetnicu.
Ne elim nikoga gnjaviti.
Onda se, k vragu, gubi iz moje kue prije nego to pozovem policiju.
 Gospodine, Pamela e se uskoro sjetiti tko sam ja. Ako bih joj samo mogao ostaviti broj na
koji me moe dobiti.
Ostavit e samo nau kuu na miru. Sad.
Nezgodno je to smo se morali na ovakav nain upoznati, gospodine Phillips. Stvarno bih
volio kad bismo se u budunosti mogli slagati i nadam se
Pamelin ga otac grubo gurne na vanjske stepenice, te mu se vrata zalupe pred licem. Jeff za-
uje poviene glasove kroz prozor dnevne sobe: Pamela je zbunjeno plakala, njezina majka mo-
lila je za smirenost, a glasni tonovi njezina oca bili su naizmjenino zatitniki i optuujui.
Jeff se vrati do svog auta, sjedne na vozaevo sjedalo, te odmori svoju izmuenu, konfuznu
glavu na volanu. Nakon nekog vremena upali motor i krene prema jugu.

Draga Pamela,

ao mi je ako sam te juer zbunio ili uznemirio tvoje roditelje. Nadam se da e me jednog
skorog dana razumjeti. Kad doe to vrijeme, moe me nai preko moje obitelji u Orlandu, na
Floridi. Njihov broj je 555-9561. Oni e znati kako moe doi do mene.
Molim te, nemoj izgubiti ovo pismo, sakrij ga negdje na sigurno. Znat e kad e ti trebati.
Najljepi pozdravi,

Jeff Winston

Srpanj i kolovoz bili su mjeseci bezvoljne tromosti, sparinu floridskih 'dana pasje vruine'
prekidale su samo burne oluje s grmljavinama koje su se pojavljivale gotovo svakog poslijepo-
dneva. Jeff je odlazio u ribolov s ocem, uio sestru voziti, no veinu vremena proveo je u svojoj
sobi, gledajui reprize Defendersa i oua Dicka Van Dykea. ekajui da zazvoni telefon.
Njegova je majka strahovala zbog njegove neaktivnosti, njegova naglog gubitka interesa za
prijatelje i djevojke i ponone vonje do mjesnih autorestorana. Jeff je elio otii, pobjei od
ugnjetavalake roditeljske brige i rugajue dosade Orlanda, no nije imao kamo. Sloboda kreta-
nja na koju se toliko navikao bila je strogo ograniena njegovim nedostatkom novca: Derby i
Belmont ve su proli, a nije imao drugih trenutanih izvora zarade.
Ljeto je prolo, bez glasa od Pamele. Jeff se vratio u Atlantu, toboe s namjerom da pone s
drugom godinom studija na Emoryju. Prijavio se za sve predmete, samo zato da dobije mjesto u
jednom od domova, no nikad se nije gnjavio s odlaenjem na predavanja. Ignorirao je prijetea
pisma iz dekanova ureda, strpljivo ekao do listopada.
Frank Maddock maturirao je prolog lipnja, a sad je bio na Columbiji i studirao pravo a da
nikad nije ni upoznao svog nekadanjeg partnera. Jeff je naao drugog lakoumnog kockara na
zadnjoj godini studija koji je bio voljan kladiti se u njegovo ime na prvenstvu u bejzbolu. Do-
due, samo za malen iznos; nitko nije elio postotak, bez obzira kako velik, od tako jasno nep-
romiljene oklade. Jeff je uloio neto manje od dvije tisue dolara, zaradio sto osamdeset pet
tisua. Barem neko vrijeme nee se opet morati brinuti o novcu.
Preselio se u Boston, uzeo stan na Beacon Hillu. Povijest se kretala svojim poznatim kora-
cima: Diem je zbaen u Saigonu, opet su ubili Johna Kennedyja. Vatikanski koncil delatinizirao
je katoliku misu, a Beatlesi su doli razvedriti srca Amerikanaca.
Jeff je u oujku nazvao kuu Phillipsovih, tjedan dana nakon to je Jack Ruby optuen i osu-
en na smrt zbog ubojstva Lee Harveya Oswalda; nitko nikad nije uo za Nelsona Bennetta.
Pamelina majka javi se na telefon.
Halo, mogu li dobiti... Pam, molim vas? Smijem li joj rei tko zove? Ovdje Alan Coc-
hran, njezin prijatelj iz kole. Samo trenutak, da vidim je li zauzeta.
 Jeff je nervozno petljao i raspetljavao telefonsku icu dok je ekao da Pamela doe na tele-
fon. Iskopao je lano ime iz pamenja, ime nekoga s kim je Pamela jednom rekla da je hodala u
srednjoj koli; no je li uope dosad upoznala tog deka? To nikako nije mogao znati.
Alane? Bok, to ima?
Pam, molim te, nemoj poklopiti, nije Alan, ali moram s tobom razgovarati.
Tko je to onda? Zvuala je poput maia; u njezinu se glasu vie osjeala zainteresira-
nost nego nervoza.
Jeff Winston. Jednog jutra prolog ljeta doao sam do tvoje kue i
Da, sjeam se. Moj tata kae da ne smijem s tobom razgovarati, nikada.
Razumijem. Ne treba mu rei da sam zvao. Samo sam se... pitao jesi li se poela prisjeati
iega dosad?
Kako to misli? ega bih se trebala prisjetiti? Oh, moda Los Angelesa? Da, naravno.
Sjea se?
Naravno, sa starcima sam otila u Disneyland kad sam imala dvanaest godina. Zato se ne
bih toga sjeala?
Mislio sam vie na neto drugo. Film, moda, zvan Zvjezdano more? Zvui li ti to imalo
poznato?
Mislim da ga nisam gledala. Hej, ti si zbilja udan, zna? Kako to da uope eli sa mnom
razgovarati?
Jednostavno mi se svia, Pamela. To je sve. Smijem li te tako zvati?
Svi me drugi zovu Pam. Osim toga, ne bih smjela uope s tobom razgovarati. Bolje da sad
poklopim slualicu.
Pamela
to je?
Ima li jo uvijek pismo koje sam ti poslao?
Bacila sam ga. Da ga je moj otac naao, dobio bi napadaj.
U redu je. Vie nisam na Floridi, sad ivim u Bostonu. Znam da ne eli zapisati moj broj,
no nai e ga u imeniku. Ako ikad poeli doi u kontakt sa mnom
Zato misli da bih to eljela? ovjee, ti stvarno jesi udan.
Valjda. Ipak, nemoj zaboraviti, moe me nazvati u bilo koje doba dana i noi.
Sad u poklopiti. Mislim da me vie ne bi trebao zvati. Neu. Ali se nadam da e ti me-
ne uskoro nazvati.
Bok. Zvuala je eznutljivo, njezinu je mladenaku znatielju uvrijedio ovaj uporni mla-
di sa svojim udnim pitanjima. No znatielja nita ne znai, tuno pomisli Jeff dok joj je poe-
lio zbogom; za nju je ostao stranac.

Prodava u harvardskoj trgovini otvori blagajnu, vrati Jeffu ostatak novca i primjerak aso-
pisa Candy koji je Jeff upravo kupio. Vani je trg vrvio studentima koji su se pripremali za novu
akademsku godinu. Gomila nadobudnih odrpanaca, primijeti Jeff pogledavi prema stu-
dentskom kinu gdje se prikazivao Hard Day's Night, ugleda jednog bradatog mladia kako dis-
kretno dila marihuanu zapakiranu u kutije ibica, po pet dolara svaka. Ve je prolo godinu i
pol otkad su Leary i Alpert bili izbaeni s Harvarda, te osnovali svoj kratkotrajni Internacio-
nalni savez za unutranju slobodu na suprotnoj strani rijeke, na Emerson Placeu. ezdesete
kakvih se on sjeao dolazile su u Cambridge prije nego na Emory. ak i uz to, potpuna preob-
razba povijesnih razdoblja nije jo zavrila; samo je jedan osamljeni prosvjednik stajao na Har-
vard Squareu i tiho dijelio letke koji su osuivali rastuu ameriku prisutnost u Vijetnamu. Kraj
novinskog kioska bio je postavljen stol za kojim je nekoliko studenata dijelilo bedeve s natpi-
sima Zaustavimo Goldwatera i L.B.J. 64. Njihovo osvjetenje uskoro e stii.
 Jeff sie stepenicama do stanice podzemne eljeznice i ue u jedan od starih vagona. Kad je
proao Kenmore Square, vlak izae iz podzemlja, prijee rijeku Charles preko mosta
Longfellow. Pogledavi udesno, Jeff ugleda radnike na skelama kako obavljaju zavrne radove
na novom Prudential Centeru; John Hancockov toranj, sa svojim nesretnim ispadajuim prozo-
rima, bio je jo daleko u budunosti.
to e on sad s tom budunou, pitao se, sa svim dugim i ispraznim godinama s kojima se
suoavao, opet sam? Prolo je vie od godinu dana otkad je zapoeo ovu etvrtu reprizu svog
ivota, a sva je nada s kojom je neko iekivao dijeljenje ovog ciklusa s nekim koga je potpu-
no volio, nekim ije je iskustvo i razumijevanje bilo jednako njegovu, nestala. Pamela je ostala
nepoznato dijete, nesvjesna tko i to je ona to su oni nekad bili.
Moda su se neke njezine ideje pod utjecajem istonjakih religija i obistinile, na nain ne-
pojmljiv njima dvoma. Moda je postigla potpuno prosvjetljenje u svojem zadnjem postojanju,
a njezina dua, ili bitak, ili to ve, otilo je u neki oblik nirvane. Stoje to onda znailo za nevi-
nu mladu djevojku koja je sad ivjela u Westportu? Je li ta osoba bila samo puka tjelesna ljutu-
ra, liena svog duha; blijeda kopija prave Pamele Phillips, koja se kree kroz ovaj ivot bez
ikakve svrhe? Moda bi se njezina svrha mogla usporediti s animiranim rekvizitom u predstavi
ili filmu, s robotom bez due. Nepojmljiva vanjska sila koja je pokrenula ove reprize moda
koristi lanu Pamelu samo da bi odrala iluziju da se svijet nastavlja po svojim normalnim, pr-
vobitnim ablonama, sa svojom netaknutom postavom od milijardi osoba.
No za iju korist? Tko je bila publika koju je trebalo zavarati? Jeff? On je mislio da je prva i,
dok nije sreo Pamelu, jedina osoba kojoj se ovo ikad dogodilo; no moda je bio posljednja, ili
barem meu posljednjima koji postaju svjesni beskrajnog ponavljanja. Pamela je imala teoriju
da e se sve ove godine neprestano ponavljati sve dok svi na svijetu ne shvate to se dogaa. Bi
li bilo mogue da se, umjesto toga, to shvaanje namjerava ostvariti malo-pomalo, jednoj po
jednoj osobi, prije nego naglom planetarnom svjesnou? I kad svatko za sebe spozna istinu,
hoe li to onda, za nju ili njega, biti kraj neprestanog ponavljanja onoga za to su mislili da je
stvarnost?
To bi znailo da cijela ljudska povijest, prolost i budunost, moda nije nita drugo nego
podvala: lana usaena sjeanja i zapisi, varljive nade za nadolazei svijet. Stvaranje ljudske
vrste, njezinih kultura i tehnologije i kronolokih zapisa prethodno izabranih i stavljenih na svo-
je mjesto nekom nevidljivom silom, moglo se dogoditi 1963... a ivotni vijek ljudske rase na
ovom svijetu ne bi se u subjektivnom vremenu mogao protegnuti vie od 1988. godine, ili malo
dulje. Ta ritmina petlja mogla bi obuhvatiti cjelinu ljudskog iskustva, a kada bi netko prepoz-
navao tu injenicu, to bi mogao postati znak osobnog zenita svijesti.
to bi znailo da je Jeff, a i svi ostali, nesvjesno reprizirao eonima, doslovno od poetka
vremena; a ovo bi mu mogao biti posljednji ciklus, kao to je proli bio Pameli. Ostatak ljuds-
kog roda je onda postojao ili u stanju predsvijesti ili kao mehanike figure koje neprestano po-
navljaju iste pokrete, a iji su stvarni umovi i due prerasli ta tijela, kao to je bilo i s Pamelom.
A nikako se nije moglo razluiti tko je od ljudi koje je susretao jo uvijek takorei spavao, a
koji su ve preli na drugu razinu postojanja, ostavivi za sobom svoje ivue, diue kopije da
nastave s ulogom na zemaljskoj pozornici.
Bilo je toga previe da bi se odjednom shvatilo. ak i kad je pretpostavio da je sve to istina,
jo je uvijek imao barem dvadeset pet godina u ovoj reprizi u kojima e se moi hrvati s tom
idejom. Sad je trebao poeti s odluivanjem kako e se nositi s tim godinama na dnevnoj bazi,
kad je izgubio jedinog savrenog suputnika kojeg je ikad imao.
Jeff na sljedeoj postaji izae iz vlaka, te proe kraj cvjearnica i kavana u Charles Streetu.
Nazalno cendranje folk pjevaa dopre do njega kroz otvorena vrata Turk's Heada, a znak s
vanjske strane Lofta obeavao je sastav s improviziranim instrumentima svakog vikenda. U
Chestnut Streetu utogljene su stare kue, od kojih je mnogo pretvoreno u apartmane, predstav-
ljale fasadu urbanog duevnog mira.
 to da radi? Da se vrati u Montgomerv Creek i provede ostatak ivota moda i posljednjeg
razmiljajui o nerazumljivosti svemira? Moda bi trebao napraviti posljednji, iako na kraju
jalov pokuaj da pobolja cjelokupno ovjeanstvo: ponovno osnuje Future Inc. kao filantrops-
ku udrugu, izlije sve one stotine milijuna u Etiopiju ili Indiju.
On se popne stepenicama do svojeg stana na drugom katu, a misli su mu plovile protiv struje
ne ba vjerojatnih mogunosti i tisua misli koje su se borile jedna protiv druge. Ako bi se jed-
nostavno predao, poinio samoubojstvo, to onda? Bi li se
Jedan kut ute omotnice virio je prema hodniku s mjesta gdje je omotnica bila gurnuta pod
vrata. On pokupi brzojav, otvori ga poderavi omotnicu:

ZOVEM TE CIJELI DAN. GDJE SI BIO? VRATILA SAM SE. VRATILA SAM SE.
VRATILA SAM SE. ODMAH SE OVDJE NACRTAJ. VOLIM TE.
PAMELA

Te noi ve je prolo jedanaest sati kad se zaustavio ispred kue u Westportu. Pokuao je
uhvatiti avion od Logana do Bridgeporta, no nije bilo letova u to vrijeme. Odluio je da je bre
voziti, te je doputovao u rekordnom vremenu.
Pamelin otac otvori vrata, te Jeff odmah uvidi da ovo nee biti lako.
elim da zna kako doputam ovaj sastanak samo zato to je moja supruga inzistirala da ga
dopustim, pone ovjek bez ikakvog uvoda. A ak i nju je Pam nagovorila, jer je zaprijetila
da e otii od kue ako joj ne dopustimo da razgovara s tobom.
ao mi je to se ovo pretvorilo u takav problem, gospodine Phillips, ree Jeff svom iskre-
nou koju je uspio prikupiti. Kao to sam vam prole godine rekao, nikad mi nije bila namje-
ra uzrokovati bilo kakve probleme u vaoj obitelji; sve je to bio nezgodan nesporazum.
to god to bilo, nee se ponoviti. Razgovarao sam sa svojim odvjetnikom, a on kae da se
nalog zabrane pribliavanja moe izdati prije kraja tjedna. To znai da e te uhititi ako se opet
priblii mojoj keri prije nego to navri osamnaest godina, tako da je bolje da joj veeras ka-
e to god joj eli rei. Je li to jasno?
Jeff uzdahne, pokua proviriti kroz poluotvorena vrata.
Mogu li sad vidjeti Pamelu, gospodine? Neu vam raditi nikakve probleme, samo sam e-
kao dugo vremena da bih s njom razgovarao.
Ui. Ona je u dnevnoj sobi. Ima sat vremena.
Pamelina je majka oito bila plakala, oi su joj imale crveni rub i u njima se odraavao po-
raz. Njezina petnaestogodinja ki, koja je sjedila kraj nje na kauu, bila je, naprotiv, potpuno
sabrana, iako je djevojin iroki osmijeh govorio Jeffu da se borila zauzdati ushieno olakanje
koje je napokon osjetila. Konjski repovi su nestali, poeljala se otprilike u stilu koji je nosila
kao odrasla osoba. Nosila je demper od kamira, be vunenu suknju, arape, potpetice i bila je
lagano, ali struno naminkana. Meutim, promjena u njoj otkad ju je posljednji put vidio ila
je mnogo dublje od fizikog izgleda, u njezinim ivim, pametnim oima Jeff je odmah mogao
vidjeti da je ovo zaista bila ena koju je volio i s kojom je ivio deset godina.
Bok, ree on, uzvraajui joj iroki osmijeh. Idemo se vinuti?
Ona se nasmije bogatim, grlenim smijehom punim zrele ironije i profinjenosti. Majko, oe,
ree ona, ovo je moj dragi prijatelj Jeff Winston. Vjerujem da ste se i prije upoznali.
Kako to da si odjednom odluila poznavati ovog... ovjeka, na kraju krajeva? Njezin je
otac takoer primijetio drastinu promjenu u Pamelinu glasu i ponaanju, uvidi Jeff, te je bio
jako nezadovoljan zbog njezina neobjanjivog sazrijevanja u odraslu osobu preko noi.
Vjerojatno mije pamenje bilo puno rupa prole godine. A sad, obeali ste mi da moemo
imati sat vremena nasamo. Moemo li sad poeti s tim, molim vas?
Ne pokuavajte napustiti kuu. Njezin se otac mrgodio, obraajui im se. Ne naputajte
ak ni dnevnu sobu.
 Gospoa Phillips nesigurno ustane sa svog mjesta kraj keri. Tvoj otac i ja bit emo u rad-
noj sobi ako nas bude trebala, Pam.
Hvala, majko. Sve je u redu, vjeruj mi.
Njezini roditelji odu iz sobe, te je Jeff zagrli to je vre mogao a da ona pritom ne ostane
bez zraka. Boe, ree joj on promuklo na uho, gdje si bila? to se dogodilo?
Ne znam, ree ona, povlaei se da ga bolje vidi. Umrla sam u kui na Majorki ba kad
sam oekivala, osamnaestog. Poela sam reprizirati tek jutros; bila sam stvarno zbunjena kad
sam otkrila koja je godina.
I ja sam zakasnio, ree Jeff, ali samo oko tri mjeseca. Tebe ekam ve vie od godinu
dana.
Ona mu dotakne lice, pogleda ga s njenim suosjeanjem. Znam, ree ona. Majka i otac
su mi ispriali to se dogodilo tog ljeta.
Ti se ne sjea? Ne, naravno da se ne sjea.
Ona tuno odmahne glavom. Moje jedine uspomene iz tog vremena su iz mojeg prvobit-
nog postojanja i iz repriza. Iz moje perspektive, posljednji sam te put vidjela prije dvanaest da-
na, na molu u Puerto de Andraitxu.
Minijatura, ree on i toplo se nasmijei. Bila je savrena. Da sam je barem mogao sau-
vati.
Sigurna sam da jesi, ree ona tiho. Tamo gdje uva ono najvanije.
Jeff kinine i opet je zagrli. Pa... kako si me nala u Bostonu?
Zvala sam tvoje roditelje. Oni su izgleda znali tko sam barem mutno.
Rekao sam im da znam djevojku s fakulteta koja je iz Connecticuta, kad sam prvi put dola-
zio ovamo.
Boe, Jeff, sigurno je bilo grozno kad te nisam prepoznala.
Bilo je. No sad kad si se vratila, nekako sam zahvalan to sam uspio naas vidjeti kako si
stvarno izgledala sa etrnaest godina.
Ona se nasmije. Kladim se da si i ti meni bio sladak, tko god si bio. Zapravo, udim se sa-
ma sebi to nisam lagala i rekla roditeljima da te poznajem.
Zvao sam te prolog oujka. Rekla si da misli da sam 'udan'... no stvarno si zvuala po-
malo zainteresirano.
Sigurna sam da sam bila.
Pam? zazove je otac iz hodnika. Sve u redu tamo?
Bez ikakvih problema, odgovori ona.
Imate jo etrdeset pet minuta, podsjeti je on, te se vrati prema stranjim sobama kue.
Ovo e stvarno biti problem, ree Jeff, zabrinuto se namrtivi. Pred zakonom si malolje-
tnica; otac ti je govorio da e traiti nalog zabrane pribliavanja da me sprijei da te vidim.
Znam, ree ona pokajniki. I ja sam djelomino kriva za to. Danas popodne izbila je ov-
dje vraka scena, nakon to sam im rekla da oekujem poziv ili posjet od tebe. Nisam imala
pojma da su ikad uli za tebe; otac je zamalo poludio od ljutnje kad sam spomenula tvoje ime, a
bojim se da ni ja nisam zauzvrat najbolje reagirala. Nikad nisu uli takve rijei od mene u ovoj
dobi, osim u mojoj drugoj reprizi, kad sam postala buntovnica. A naravno, toga se ne sjeaju.
Misli da ozbiljno namjerava drati nas dalje jedno od drugog? Stvarno bi nam mogao ote-
ati stvari kad bi elio.
Naalost, on misli ono to kae. Neko vrijeme bi nam stvarno moglo biti grozno.
Mogli bismo... zajedno pobjei.
Pamela se suho nasmije. Ne. To sam jednom pokuala, sjea li se? Nije onda upalilo, pa
nee ni sad.
Osim to sad imam novca, a mogu doi i do jo, koliko nam god bude trebalo. Neemo biti
na ulici.
 Ali ja sam jo uvijek maloljetna, nemoj to zaboraviti. Naao bi se u grdnoj neprilici kad bi
nas uhvatili.
Jeff se uspije osmjehnuti. Zaveo sam maloljetnicu. Nekako m se svia ta pomisao.
Mogu si misliti, zadirkivala ga je ona. No to nije ala, pogotovo ne u ovom vremenu.
'Ljeto ljubavi' je jo uvijek tri godine udaljeno od nas, 1964. su takve stvari uzimali vrlo, vrlo
ozbiljno.
U pravu si, sloi se on potiteno. Pa to emo onda, k vragu?
Jednostavno emo se morati strpjeti neko vrijeme. Ja za nekoliko mjeseci navravam es-
naest godina, moda e nam do onda barem dopustiti da hodamo, ako im se ja zasad budem
ulizivala i igrala ulogu poslune keri.
Kriste... ve sam ekao godinu i pol da budem s tobom.
Ne znam to bismo drugo mogli uiniti, ree ona suosjeajno. Ni meni se ta ideja ne svi-
a nita vie nego tebi, no mislim da sad nemamo drugog izbora.
Ne, prizna on. Nemamo. to e raditi u meuvremenu?
Mislim da u se vratiti u Boston; zgodan je to grad, nije jako udaljen odavde, a tamo sam
se vie-manje skrasio. Vjerojatno u raditi na savijanju naeg zajednikog gnijezda, tako da se
ne moramo gnjaviti sa zaraivanjem kad budemo mogli biti zajedno. Mogu li te barem zvati?
Pisati ti?
Ne ovdje, mislim, ne jo. Nabavit u potanski pretinac tako da si moemo pisati, i zvat u
te onoliko esto koliko budem mogla. Izvan kue, nakon kole.
Isuse. Stvarno se opet vraa srednjoj koli?
Moram. Ona slegne ramenima. Mogu to izdrati. Toliko sam puta sve to ve napravila,
da mislim da znam sve odgovore za sve testove.
Nedostajat e mi... Zna to.
Ona ga poljubi, dugo i strasno. I ti meni, ljubavi, i ti meni. No ekanje e se i vie nego is-
platiti.

14.
Pamela namjesti resu na svojoj plosnatoj, etverokutnoj kapi, pogleda po prepunoj dvorani i
ugleda Jeffa koji je sjedio kraj njezinih roditelja. Majka joj je sjala od sree i ponosa. Pamela
uhvati Jeffov pogled, namigne mu i zauzvrat dobije nakrivljen smijeak. Oboje su bili svjesni
smijene ironije u ovoj ceremoniji. Ona, ena koja je bila lijenica, uspjena umjetnica i slavna
producentica filmova, napokon je dobivala svoju srednjokolsku diplomu. Trei put.
Sve je to zahtijevalo prilinu upornost, te joj je bilo drago to je Jeff razumio koliko su joj
zadnje tri godine bile dosadne. Imao je i on svoje iskustvo o ponovnom ulaenju u akademski
svijet, na studentskoj razini, tijekom svoje druge reprize, no ponovno proivljavanje srednje
kole, toliko puta, to je ve predstavljalo posebni krug Pakla.
Ipak, njezina se upornost isplatila, kao to je i oekivala. Obitelj joj se malo smekala kad je
navrila esnaest godina i postala uzorna odlikaica koja nije pokazivala nikakav interes za iz-
laske s mladiima svoje dobi, te se smjela viati s Jeffom dvije noi tjedno. On je unajmio stan
u Bridgeportu za njihove sastanke preko vikenda, te je bio savjestan i toan kad ju je trebalo do
ponoi vratiti kui
svakog petka i subote naveer. to se tie njezinih roditelja, mladi je par gledao mnogo fil-
mova, a ako bi to ikad dolo u pitanje, lako su mogli izrecitirati radnje filmova poput Morgan!,
Georgy Girl ili A Man for Ali Seasons, jer su ih ve sve pogledali barem dvaput u proteklim
godinama.
 Ovakav je odnos bio na neki udan nain pomalo i zabavan, pogotovo kad je negativni rodi-
teljski pritisak poeo poputati. Uslijed ogranienog vremena koje su mogli provoditi zajedno i
skrivanja svoje strasti, proizala je slatka erotina napetost. Voljeli su jedno drugo svojim svje-
im, mladim tijelima kao da nikad prije nisu bili intimni, kao da nikad prije nisu jedno s drugim
podijelili takve putene uitke ili s bilo kim drugim.
Ako su njezini roditelji ikad posumnjali da se upustila u seksualnu vezu s Jeffom a morali
su, dosad ve sigurno o tome su ljubazno utjeli. Njihova prvobitna oprezna tolerancija prema
Jeffu brzo je prepustila mjesto prihvaanju, zatim odobravanju, te na kraju izravnoj naklonosti.
etverogodinji jaz, koji je tako prijetee izgledao u oima njezinih roditelja kad je njemu bilo
osamnaest a njoj etrnaest, postao je sasvim uobiajena razlika kad su njemu bile dvadeset dvije
a njoj osamnaest. Uostalom, u ovo doba LSD-a i promiskuitetnog nonkonformizma, njezinoj
majci i ocu oito je laknulo to je ona razvila stabilnu vezu s tako urednim, pristojnim i uspje-
nim mladiem.
Podijelili su i zadnju diplomu, a novopostali maturanti koji su je okruivali sjure se s pozor-
nice buno slavei. Pamela se tiho probije do mjesta gdje su je ekali Jeff i roditelji.
Oh, Pam, ree joj majka, tako si krasno gore izgledala! Sve si ih zasjenila.
estitam, duo, ree joj otac, zagrlivi je.
Moram predati kapu i halju, ree Pamela Jeffu. Onda moemo krenuti.
Zar stvarno morate tako rano otii? upita njezina majka razoarano. Mogli biste ostati
na veeri pa krenuti sutra rano ujutro.
Jeffova obitelj nas oekuje u etvrtak naveer, mama, stvarno bismo trebali veeras doi
barem do Washingtona. Na, pridri ovo, ree ona Jeffu, predavi mu diplomu u svitku, od-
mah se vraam.
U enskoj svlaionici ona skine crnu pamunu halju i presvue se u plavu suknju i bijelu
bluzu. Nekoliko djevojaka stidljivo joj estita, i ona njima, no ona se ve na suptilan nain bila
iskljuila iz njihova drutva openito, uzbuenih razgovora o momcima, planovima za ljeto i
raznim koledima na koje e otii u jesen. Ove su joj djevojke bile prijateljice u njezinu prvobi-
tnom postojanju, u potpunosti je sudjelovala u svim njihovim psinama, zadirkivanjima i neod-
lunim prvim koracima k sazrijevanju u ene. No ovaj put, kao i kad je na poetku svoje prve
reprize ponavljala svoje srednjokolske godine, postojao je jaz izmeu njih koji su djevojke
nekako prepoznale, iako su bile nemone prepoznati to je to bilo. Pamela se drala dalje od
njih, ignorirala drutvene aspekte adolescencije, inila to je morala da ispuni obeanje rodite-
ljima da e zavriti kolu prije nego to ode od kue da bi bila s Jeffom. Sad je doao i taj dan,
te se ona nadala da e se neugodnost zbog njezina odlaska moi svesti na minimum.
Ona zavri s presvlaenjem, te se vrati u dvoranu koja se postupno praznila da bi se pridrui-
la svojim roditeljima i ovjeku s kojim e dijeliti ostatak ovog ivota.
I tako, govorio je njezin otac Jeffu; stvarno misli da bih trebao sauvati te kovanice od
etvrt dolara?
Da, gospodine, odgovori Jeff. Kao dugorono ulaganje, sigurno. Rekao bih da e vam za
sljedeih deset ili dvanaest godina donijeti vrlo zdravu dobit.
Pitanje njezina oca bilo je smiljeno da smanji napetost, shvatila je Pamela, te je bila zahval-
na. Razgovor je ponovno potvrdio da je njezin otac konano poeo potovati Jeffa kao bistro-
umnog, kreativnog ulagaa i da je bio svjestan da e se dobro brinuti o njegovoj keri. Jeff je i
sam naruio kovanice od deset i dvadeset pet centi od devedesetpostotnog srebra u vrijednosti
od nekoliko tisua dolara koje su se postupno ukidale, te je i njezinu ocu preporuio da uini
isto prije nego to potpuno nestanu. Bio je to logian, naizgled konzervativan financijski potez
koji joj nee preplaiti oca sumnjivo naglim porastom vrijednosti, ili ga zabrinuti prenejasnim
rizikom. Sigurno e se isplatiti u svoje vrijeme, pogotovo u sijenju 1980., kad braa Hunt svo-
jim protuzakonitim tajnim manipulacijama tritem srebra nabiju cijenu dragocjenog metala do
pedeset dolara po unci. Jeff je bio rekao Pameli da e taj mjesec nazvati njezina oca i pobrinuti
se da proda kovanice na vrijeme, prije strmoglavog pada cijene koji e ubrzo nakon toga uslije-
diti.
Hoe li dugo ostati u Orlandu, duo? upita je majka.
Samo nekoliko dana, ree Pamela. Zatim emo se odvesti do Keysa, moda iznajmiti
amac na nekoliko tjedana.
Jeste li odluili kamo ete otii kad... ljeto zavri?
To je izmeu njih jo bila bolna toka; iako su joj roditelji znali da ona i Jeff nee oskudije-
vati ni u emu materijalnom, kukali su nad njezinim odbijanjem studiranja na koledu.
Ne, mama. Moda dobijemo stan u New Yorku, nismo jo sigurni.
Nije jo kasno da se prijavi na NYU, zna da su ti dali automatski upis na temelju bodova
s dravnog testa.
Razmislit u. Jeff, je li sve u autu?
Sve je spakirano, auto je pun benzina i spreman za put.
Pamela zagrli oca i majku, ne mogavi zadrati suze koje su joj krenule na oi. Oni su joj
samo eljeli najbolje, nisu znali da su njihov brini odgoj i disciplina ve dugo bili nepotrebni;
za to ih nije mogla kriviti. No sad su ona i Jeff konano bili doista slobodni, slobodni da budu
to jesu, da se otisnu u ovaj poznati svijet kao neovisne odrasle osobe i vie od toga to su
uvijek i bili ispod svojih varljivih mladih vanjtina. Dan je mnogo obeavao, nakon svega to su
proli.
Ona se izvue iz vode jednim gracioznim pokretom, popne se kratkim ljestvama na krmu
amca, te uhvati runik koji joj je Jeff bacio dok se pridizala na palubu.
Pivo? upita on, poseui u hladnjak.
Naravno, ree Pamela, omotavajui velik plavi runik oko svog golog tijela i snano prot-
resavi kosu.
Jeff otvori dvije boce Dos Equisa, doda joj jednu i srui se u platnenu lealjku. Lijepo si
plivala. On se osmjehne.
Mmm, sloi se ona zadovoljno i pritisne si ledenu bocu na lice. Voda je gotovo kao u ja-
cuzziju.
Golfska struja. Topla struja odavde odlazi preko cijelog Atlantika. Sjedimo na samom vrhu
toplog ispunog otvora koji spreava da u Europi zavlada jo jedno ledeno doba.
Pamela digne lice prema suncu, zatvori oi i udahne svje, slani zrak. Iznenadan zvuk prene
je iz sanjarenja, te ona podigne pogled i ugleda veliku bijelu aplju kako se elegantno sputa
nad amcem, dugih nogu i zailjenog kljuna rairenih u aerodinaminoj simetriji dok se obrua-
vala prema obali bezimenog plosnatog otoka blizu kojeg su se usidrili ovog jutra.
Boe. Ona uzdahne. Ne elim nikada otii s ovog mjesta.
Jeff se nasmijei, te podigne svoju bocu Dos Equisa u tihoj zdravici slaganja.
Pamela odee do boka amca, nasloni se na ogradu i zagleda se u svjetlucavo plavozeleno
more iz kojeg je upravo izala. U daljini, prema zapadu, mirna se voda uzburkala od zaigranih
ludorija jata delfina u prolazu. Ona ih je promatrala nekoliko trenutaka, a zatim se okrene pre-
ma Jeffu.
Neto smo izbjegavali, ree ona. Neto o emu smo trebali razgovarati, a nismo.
to to?
Zato mi je ovaj put toliko trebalo da ponem reprizirati. Zato sam izgubila godinu i pol.
Sve to smo predugo ignorirali.
To je bilo tono. Nikad nisu raspravljali o uznemirujuem odstupanju od ciklike ablone
koja im je oboma postala toliko poznata. Jeff se inio tako zahvalnim samo zato to mu se ona
vratila, a ona je privremeno zaboravila vlastite brige dok se koncentrirala na zamorni zadatak
zavravanja kole i na istananu diplomaciju uvjeravanja svojih roditelja da prihvate njezinu
potrebu da bude s njim.
Zato sad to spominjati? upita on, a osunano elo mu se namrti.
 Ona slegne ramenima. Moramo, prije ili poslije.
Njegove se oi susretnu s njezinima, preklinjui. Ali ne moramo se o tome brinuti jo dva-
deset godina. Zar do tada ne bismo mogli samo uivati? Uivati u sadanjosti?
Nikad neemo moi to ignorirati, ree ona njeno, ne potpuno. To i sam zna.
A zato misli da moemo shvatiti zato se to dogodilo bolje nego to moemo deifrirati
bilo to drugo o reprizama? Mislio sam da smo se tu sloili.
Ne mislim nuno zato se to dogodilo, ili kako, no razmiljala sam o tome i mislim da bi to
mogao biti dio sveukupne ablone, a ne samo neke aberacije koja se jednom dogodila.
Kako to? Znam da sam se ovaj put vratio tri mjeseca kasnije nego inae, no to se nikad pri-
je nije dogodilo, ni tebi ni meni.
Nisam toliko sigurna, nikad se nije dogodilo u toj mjeri, to sigurno, no postojao je jedan...
pomak koji se razvijao u reprizama, gotovo od samog poetka. Sad se jednostavno poeo ubr-
zavati.
Pomak?
Ona kimne. Razmisli o tome. Na poetku tvoje druge reprize nisi bio u svojoj spavaonici u
domu, bio si u kinu, s Judy.
No ipak je to bio isti dan.
Da, ali... koliko, osam ili devet sati kasnije? A prvi put kad sam se ja vratila bilo je rano
poslijepodne, no sljedei put bilo je usred noi. Rekla bih oko dvanaest sati kasnije.
Jeff utone u misli. Trei put moje pretposljednje repriziranje, kad sam bio u Martinovu
autu s Judy...
Da? potakne ga ona.
Samo sam pretpostavio da se radi o istoj noi i da se vraamo kui nakon gledanja Ptica.
Bio sam toliko uznemiren zbog gubitka svoje keri, Gretchen, da zapravo i nisam toliko pazio
na stvari oko sebe. Samo sam se napio i bio pijan nekoliko dana. No inilo se da je taj put
Kentucky Derby doao puno bre. Moju okladu su preko Franka Maddocka primili dan prije
utrke. Koliko god sam bio uznemiren, jo se sjeam kako mi je laknulo to barem tu priliku
nisam propustio. Mislio sam da sam izgubio pojam o vremenu zbog opijanja, no mogue je da
je repriza zakasnila, dva ili tri dana. Moda sam se vraao kui nakon sasvim druge veeri s
Judy.
Pamela kimne. Ni ja se taj put nisam usredotoila na kalendar, ree mu ona. No sjeam
se da su mi oboje roditelja bili kod kue kad sam to jutro poela s reprizom, tako da je sigurno
bio vikend; a prola repriza poela je u utorak, zadnjeg dana travnja. Tako da je pomak bio vje-
rojatno etiri dana, moda i pet.
Kako je mogao skoiti s nekoliko dana na mjesece? Vie od godinu dana, u tvojem slu-
aju?
Moda se radi o geometrijskoj progresiji. Kad bismo znali tone razlike u vremenu izmeu
svake nae reprize, mislim da bismo to mogli shvatiti, vjerojatno ak i predvidjeti koliki e po-
mak biti... sljedei put.
Pomisao na smrt, te na jo jednu, moda i duu razdvojenost, naglo ih je natjerala u tiinu.
aplje na udaljenoj plai, iza valova, epirile su se naprijed i natrag na svojim trkljavim noga-
ma, osamljene i odvojene. Jato delfina na zapadu nastavilo je svoje putovanje, jo jednom os-
tavljajui more bez briga.
No za to je sad prekasno, nije li? ree Jeff. Bila je to vie izjava nego pitanje. Nikad
neemo moi tono rekonstruirati ta razilaenja. Tada na njih nismo obraali panju.
Nismo imali razloga. Sve je bilo toliko novo, a pomak je bio tako nevaan. Oboje smo
imali puno vie stvari na pameti da bismo o tome razmiljali.
Onda nema smisla nagaati. Ako postoji geometrijska progresija i poveava se od sati pre-
ko dana do mjeseci, onda bi svaka gruba procjena do koje bismo mogli doi mogla biti godina-
ma udaljena od tonog rezultata.
 Pamela ga dugo i staloeno pogleda. Moda je netko drugi paljivije pratio pomak?
Kako to misli, 'netko drugi'?
Ti i ja otkrili smo jedno drugo gotovo sluajno, jer si ti prepoznao Zvjezdano more kao ne-
to novo i bio si u mogunosti da sa mnom ugovori sastanak. No mogli bi postojati i drugi rep-
rizanti, mnogo njih; mi se nikad nismo zajedniki potrudili da ih pronaemo.
Zato misli da postoje?
Ne znam postoje li, no s druge strane, nikad nisam oekivala ni da u tebe sresti. Ako nas
je dvoje, isto tako bi nas moglo biti i vie.
Ne misli li da bismo dosad ve uli za njih?
Ne nuno. Moji su filmovi bili i vie nego dobro oglaavani, a tvoje upletanje u
Kennedyjev atentat za vrijeme tvoje prve reprize uzrokovalo je prilino upadljivu promjenu. No
ipak, kad sve to izuzmemo, koliko je itko od nas dvoje primjetno utjecao na drutvo? ak i pos-
tojanje tvoje tvrtke, Future Inc., vjerojatno nije bilo poznato izvan financijskih krugova. Znam
da ja nisam znala za nju kad sam bila zauzeta studijem medicine, te zatim dok sam radila u dje-
joj bolnici u Chicagu. Moglo je biti svakakvih manjih, lokaliziranih promjena uzrokovanih
drugim reprizantima koje jednostavno nismo primijetili.
Jeff na trenutak o tome razmisli. Naravno, i ja sam se esto o tome pitao. Bio sam jednos-
tavno prezaokupljen vlastitim iskustvima da uinim bilo to glede toga dok nisam pogledao
Zvjezdano more te zatim upoznao tebe.
Moda je vrijeme da neto uinimo. Neto jednostavnije i izravnije od onoga to sam ja
pokuavala kad si me prvi put sreo. Ako postoje drugi, svi bismo mogli puno toga nauiti. Imali
bismo mnogo toga to bismo mogli podijeliti meu sobom.
Istina, ree Jeff, smijeei se. No trenutano si ti jedina osoba s kojom elim neto podi-
jeliti. Dugo smo ekali da opet budemo ovako zajedno.
Dovoljno dugo. Ona mu uzvrati smijeak, makne sa sebe plavi frotirni runik i pusti ga
da padne na osunanu drvenu palubu.
Dali su maleni oglas u New York Times, Post i Daily News; LosAngeles Times i Herald
Examiner; Le Monde, L 'Express i Pari Match; Ashai Shimbun i Yomiyuri Shimbun; londonski
Times, Evening Standard i Sun; O Estado de Sao Paulo i Jornal do Brazil. Uzevi u obzir nji-
hova vlastita specijalizirana podruja interesa tijekom raznih repriza, oglas se takoer poeo
redovno pojavljivati u asopisima Journal ofthe American Medical Association, Lancet i Le
Concours Medical; Wall Street Journal, Financial Times i Le Nouvel Economiste; Daily
Variety i Cahiers du Cinema; Playboy, Penthouse, Mayfair i Lui.
Sve u svemu, u vie od dvije stotine novina i asopisa diljem svijeta naao se naizgled bezaz-
len oglas, koji bi bio potpuno besmislen svima osim onoj neznanoj, te vjerojatno nepostojeoj
nekolicini ljudi kojima je bio namijenjen.

Sjeate li se Watergatea? Lady Diane? Katastrofe shuttlea? Ajatollaha? Rockyja? Flash-

dancea?
Ako je tako, niste sami. Javite se na adresu PO Box 1988, New York, NY.

Evo jo jedne s dolarskom novanicom unutra, ree Jeff, bacajui kuvertu na stranu. Za-
to, k vragu, toliko njih misli da neto prodajemo?
Pamela slegne ramenima. Veina ljudi neto prodaje.
Jo gori su oni koji misle da organizirano neki natjeaj. To bi moglo prerasti u problem,
zna.
Kako to?
S potanskom slubom, ako ne budemo oprezni. Morat emo smisliti neko standardizirano
pismo u kojem emo objasniti da oglas nije nikakav mamac, te ga poslati svim tim ljudima.
Pogotovo onima koji su nam poslali novac. Moramo se pobrinuti da se sve vrati. Samo nam jo
trebaju pritube.
Ali mi nikome nismo nita nudili, usprotivi se Pamela.
Svejedno, ree Jeff, kako bi ti se svidjelo da 1967. pokua objasniti potanskom in-
spektoru to znai 'Watergate'?
Valjda ima pravo. Ona otvori jo jednu kuvertu, na brzinu proita pismo i nasmije se.
Sluaj ovu, ree ona. '"Molim vas da mi poaljete jo obavijesti o vaem teaju za poboljavanje
pamenja. Ne sjeam se nijedne stvari od svih onih koje ste naveli u svom oglasu.'
Jeff zahihoe zajedno s njom, sretan to je ona jo mogla na sve to gledati sa smislom za
humor. Znao je koliko joj je ta potraga znaila. Vremenski pomak njezinih poetnih datuma
repriza bio je oito napredniji od njegova, a ako je pomak nastavljao po krivulji kojom je sa
zakanjenjem od etiri ili pet dana u jednom skoku doao do osamnaest mjeseci, trajanje njezi-
na sljedeeg ponovljenog ivota moglo bi biti znatno skraeno. Nikad o tome nisu raspravljali,
no oboje su bili svjesni mogunosti da se ak moda uope nee vratiti.

U posljednja etiri mjeseca stiglo im je na stotine odgovora na oglas, od kojih je veina pret-
postavljala da je rije o natjeaju ili promociji neega od pretplate na asopis do Rosenkreu-
zera16. Nekoliko je odgovora bilo primamljivo dvoznano, no pokazali su se bezvrijednim na-
kon druge provjere. Najvie od svih je obeavala, iako ih je i izluivala, poruka s jednom lini-
jom teksta iz Sydneyja u Australiji, bez potpisa i adrese poiljatelja: Ne ovaj put, pisalo je.
ekajte.
Jeff je poeo oajavati i gubiti nadu u cijeli pothvat. Imalo je smisla pokuati i osjeao je da
su to uinili najbolje to su mogli, no to nije poluilo rezultate kojima su se nadali. Moda zais-
ta nije bilo drugih reprizanata, a ako su i postojali, izabrali su ne odgovoriti. Vie nego ikad
prije, Jeff je sad vjerovao da su on i Pamela sami u tome, te da e tako i ostati.
On otvori jo jednu kuvertu iz hrpe tog dana, spreman da je baci zajedno s ostalim bezvrije-
dnim, zbunjenim odgovorima, no prva ga reenica zaustavi, te on proita ostatak kratkog pisma
u zapanjenosti i udu.

Dragi Tko-god-bili,

zaboravili ste spomenuti Chappaquidick. To opet dolazi uskoro. A to je sa strahom od

Tylenola, ili sa Sovjetima koji e oboriti korejski 747? Svi se toga sjeaju.
Kad god elite porazgovarati, zaputite se ovamo. Moemo se prisjeati dobrih starih vreme-
na koja dolaze.

Stuart McCowan
382 Strathmore Drive
Crossfield, Wisconsin

Jeff je zurio u potpis, usporedio adresu i potanski ig. Odgovarali su. Pamela... ree on
potiho.
Hmm? Ona podigne pogled s kuverte koju je namjeravala otvoriti. Jo jedan smijeni?
Jeff se zagleda u zgodno, nasmijeeno lice koje je poznavao i volio tako udnim redom; prvo
u zrelosti, a sad u mladosti. On osjeti blijedi predosjeaj, kao da e se ta bliskost koju su dijelili
sad naruiti, da e njihovu uzajamnu jedinstvenost unititi stranac.
Pronali su ono to su traili, no sad uope nije bio siguran jesu li uope trebali poeti s pot-
ragom.
Proitaj ovo, ree on i preda joj pismo.
 Lagani snijeg poeo je padati iz elinosivog neba dok su se vozili u Crossfield, oko ezde-
set kilometara juno od Madisona. U suvozakom sjedalu velikog Plymoutha Fury, Pamela je
nervozno trgala
Kleenex papirnatu maramicu u tanke vrpce, guvajui ih jednu po jednu i stavljajui ih u pe-
peljaru ispod sebe. Jeff je nije vidio kako tu nervoznu naviku pokazuje jo od one noi u resto-
ranu u Malibuu kad su se upoznali, prije devetnaest godina i za pet godina u budunosti.
Jo misli da e biti samo taj jedan ovjek? upita ga ona, gledajui kroz prozor u gole
zimske kosture breza koje su bile poredane du ulica malog grada.
Vjerojatno, ree Jeff, virei kroz snijeg u crno-sive znakove s natpisima ulica. Mislim da
ono spominjanje rijei 'svi' koji se sjeaju smrti od Tylenola i korejskog zrakoplova nije nita
znailo. Siguran sam da se to odnosilo na ljude openito, nakon to su se te nesree dogodile, a
ne na neku grupu reprizanata koju je okupio.
Pamela zavri s trganjem maramice, te posegne za drugom. Ne znam nadam li se da je to
istina ili obratno, ree ona zbunjenim tonom. Na neki nain, bilo bi to nevjerojatno olakanje,
nai itav krug ljudi koji razumiju kroz to smo proli. A opet, nisam sigurna jesam li spremna
nositi se s... toliko nakupljene boli tako poznate vrste. Ili uti to su sve spoznali o repriziranju.
Ja sam mislio da je ba u tome stvar.
Samo me to malo plai, to je sve, sad kad smo toliko blizu. Da smo barem tog Stuarta
McCowana nali u imeniku; puno bih se ugodnije osjeala da smo ga mogli nazvati, imati neku
jasniju predodbu o njemu nego samo iz one poruke. Mrzim to to se moramo pojaviti ovako
nepripremljeni i nenajavljeni.
Siguran sam da nas oekuje. Naravno da nismo namjeravali odbiti njegov poziv, ne nakon
sveg onog truda koji smo uloili da ga naemo.
Eno Strathmorea, ree Pamela, pokazujui na ulicu koja se uspinjala uz brdo na lijevoj
strani. Jeff je ve bio proao krianje, pa se polukruno okrene i skrene u iroku, pustu ulicu.
Na broju 382, na drugoj strani brda, nalazila se osamljena trokatnica u viktorijanskom stilu.
Zapravo, imanje, s prostranim, dobro odravanim zemljitem iza grubo obraenog zida od plo-
astog kamenja. Pamela pone trgati jo jednu maramicu dok su vozili kroz velianstvena dvo-
rina vrata, no Jeff rukom zaustavi njezin pokret, te joj se ohrabrujue nasmijei.
Parkirali su ispod irokog trijema, zahvalni to su se sklonili od snijega koji je sve jae i jae
padao. Mjedena alka, ukraena ornamentima bila je postavljena na ulaznim vratima kue, no
Jeff umjesto toga pronae zvono te pozvoni.
Zrela ena u jednostavnoj smeoj haljini sa irokim bijelim ovratnikom otvori vrata. Mogu
li vam pomoi? upita ona.
Molim vas, je li gospodin McCowan kod kue?
ena se namrti iznad svojih bifokalnih naoala, koje su joj malenom oprugom bile privr-
ene samo za nos.
Gospodin...
McCowan. Stuart McCowan. Zar on ne ivi ovdje?
Oh, ajme meni, Stuart. Naravno. Imate li dogovoren sastanak?'
Ne, ali vjerujem da nas oekuje, ako biste bili ljubazni da mu samo kaete da su mu doli
prijatelji iz New Yorka, siguran sam'
Prijatelji? Ona se jo jae namrti. Vi ste Stuartovi prijatelji?' Da, iz New Yorka.
ena je izgledala zbunjeno. Bojim se... zato ne biste uli unutra s te hladnoe i sjeli na
trenutak? Ja se odmah vraam.
Dok je ena nestajala u hodniku, Jeff i Pamela zajedno sjedni na mekani maleni kau viso-
kog naslona u predvorju koje je zaudaralo na plijesan.
 Postoji ih vie, proape Pamela. Oito on i nije vlasnik ove kue. Sobarica ga zna samo
po imenu. To je neka komuna.
Visok, sijed ovjek u odijelu od tvida pojavi se iz hodnika, a de beljukasta ena s naoala-
ma stajala je iza njega. Kaete da ste prijatelji Stuarta McCowana? upita on.
Mi smo, uh... dopisivali smo se s njim, ree Jeff, ustajui. A tko je zapoeo to dopisiva-
nje?
Gledajte, mi smo ovamo doli na hitan poziv gospodina McCowana. Doli smo iz New
Yorka da bismo ga vidjeli, pa ako biste mu samo rekli da
O emu se radilo u vaem dopisivanju sa Stuartom? Mislim da se to vas ne tie. Zato ga
sami ne upitate? Sve to se tie Stuarta, tie se i mene. On je pod mojom njegom.
Jeff i Pamela se na brzinu pogledaju. Kako to mislite, pod vaom njegom? Vi ste lijenik?
Je li bolestan?
Prilino teko. Zato vas zanima njegov sluaj? Jeste li vi novinari? Neu tolerirati nikakvo
naruavanje privatnosti mojih pacijenata, pa ako ste iz nekih novina ili asopisa, preporuujem
vam da odmah napustite ovo mjesto.
Ne, ni ona ni ja nismo novinari. Jeff mu prui jednu od posjetnica koja gaje predstavljala
kao savjetnika za ulaganja u visokoprofitabilne projekte visokog stupnja rizika, te predstavi
Pamelu kao svoju suradnicu.
Oprez i napetost na ovjekovu licu popuste, te se on pokajniki nasmijei. Tako mi je ao,
gospodine Winston, da sam znao da se radi o poslu... ja sam doktor Joel Pfeiffer. Molim vas,
pokuajte razumjeti da sam samo elio zatititi Stuartove interese. Ovo je vrlo ekskluzivna, vrlo
diskretna ustanova, i svaka
Ovo onda nije dom Stuarta McCowana? Ovo je nekakva bolnica?
Terapijski centar, da.
Radi li se o njegovu srcu? Jeste li vi kardiolog?
Lijenik se namrti. Vi niste upoznati s pozadinom njegova stanja?
Ne, nismo. Naa veza s njim je striktno... poslovno orijentirana. Ulaganja i takve stvari.
Pfeiffer kimne shvaajui. Koji god njegovi drugi problemi bili, Stuart je zadrao izvanre-
dan osjeaj za trite. Ja podravam njegov stalni interes za novarska ulaganja. Naravno, sva
njegova zarada sad ide u fond, no moda jednog dana, ako se stanje nastavi poboljavati...
Doktore Pfeiffer, elite li nam rei je li ovo bolnica za duevne bolesti?
Ne bolnica. Privatna psihijatrijska ustanova, da.
Kriste, pomisli Jeff. Znai to je to; McCowan je jednog trenutka previe izbrbljao krivim
ljudima, pa su ga tu zatvorili. Jeff pogleda Pamelu, spazi da je i ona odmah sve shvatila. Oboje
su ve bili svjesni rizika kako bi otvoreno i javno priznanje njihovih iskustava moglo dovesti do
zakljuka da su duevno poremeeni; evo ivog dokaza te opasnosti.
Lijenik pogreno protumai poglede koje su razmijenili. Nadam se da Stuartu neete zam-
jeriti njegove probleme, ree on zabrinuto. Uvjeravam vas da su njegove financijske odluke
cijelo ovo vrijeme bile nepogreive.
To nee biti problem, ree mu Jeff. Razumijemo da mu je sigurno bilo... teko, no dobro
smo upoznati s time kako svojim mudrim ulaganjima ve due vrijeme ostvaruje sve vei kapi-
tal. La je izgleda odagnala Pfeifferovu zabrinutost. Jeff je nasluivao daje McCowanova
zaklada pokrivala velik dio operativnih trokova ovog mjesta, moda je ak bila zasluna za
njegovo osnivanje.
Moemo li ga sada vidjeti? upita Pamela. Da smo unaprijed znali kakve su okolnosti,
naravno da bismo dogovorili sastanak preko vas, no kad smo ve doputovali izdaleka...
Naravno, odobri doktor Pfeiffer. Ovdje nemamo odreeno vrijeme posjeta, moete ga
odmah vidjeti. Marie, ree on, okreui se sijedoj eni iza njega, moete li, molim vas, do-
vesti Stuarta dolje u salon?
 Zgodna djevojka u ipkastoj utoj haljini sjedila je u prozorskoj nii sobe u koju ih je doktor
Pfeiffer uveo. Gledala je snijeg kako pada, no im su uli, okrenula se puna iekivanja.
Bok, ree djevojka. Jeste li mene doli posjetiti? Doli su u posjet Stuartu, Melinda, re-
e joj njeno lijenik.
U redu je, ree ona veselo se nasmijeivi. Netko e me doi posjetiti u srijedu, zar ne?
Da, sestra ti dolazi u srijedu.
Svejedno, mogu donijeti Stuartovim gostima malo aja i kola a, zar ne?
Ako ele, naravno da moe.
Melinda se spusti sa svojeg sjedala u nii ukraenoj bijelim za storima. elite li malo aja i
kolaa? upita ona pristojno. Da, hvala, ree Pamela. To bi bilo jako ljubazno od tebe.
Onda u ih donijeti. aj je u kuhinji, a kola u mojoj sobi. Moj majka ga je ispekla. Hoete
li priekati?
Naravno, Melinda. Bit emo ovdje.
Ona izae kroz bona vrata sobe, te oni zauju njezine uurbane korake na stepenicama. Jeff
i Pamela pogledaju oko sebe: udobne kone fotelje posloene u polukrug oko kamina od opeke,
u kojem su jarko gorjele dvije cjepanice; pastelno plave tapete proarane njenim uzorkom lji-
ljana; Tiffanv svjetiljka visjela je u suprotnom kutu sobe, iznad stola od mahagonija gdje je
netko napola dovrio slagalicu s kraljevskim leptirom. Pliane tamnoplave zavjese bile su raz-
maknute, i otkrivale su pogled na snjene vrhove brda.
Ovdje je prilino lijepo, ree Jeff.
Poput onoga to jest? Lijenik se nasmijei. Ne, mi pokuavamo odrati ambijent to je
vie mogue normalnim i ugodnim. Nema reetaka na prozorima, kao to vidite, nitko od osob-
lja ne nosi uniformu. Vjerujem da ozraje ubrzava proces oporavljanja i ini prijelaz u svakod-
nevni ivot mnogo lakim kad je pacijent spreman otii kui.
to je sa Stuartom? Mislite li da e uskoro biti sposoban otii odavde?
Pfeiffer napui usne, pogleda kroz prozor u snijeg koji je nepokolebljivo padao. Izvrsno je
napredovao otkad se premjestio ovamo. U Stuarta ulaem velike nade. Naravno, postoje kom-
plikacije, mnogo zakonskih prepreka koje se moraju prebroditi.
Krhak ovjek boleljiva lica u ranim tridesetim ue u sobu, a za njim ue miiavi mladi u
trapericama i sivom vunenom demperu. Blijedi ovjek nosio je plave hlae, ulatene mokasin-
ke i raskopanu bijelu koulju. Kosa mu je polako poela opadati iznad ela i opasno se prorje-
ivati na tjemenu.
Stuarte, ree lijenik srdano, ima neoekivane goste. Poslovni suradnici, vjerujem, iz
New Yorka. Jeff Winston, Pamela Phillips Stuart McCowan.
Ovaj se ugodno nasmijei i prui ruku. Napokon, ree on, rukovavi se najprije s Jeffom, a
zatim i s Pamelom. Dugo sam ekao na ovaj trenutak.
Znam kako ti je, tiho odgovori Jeff.
Pa, ree doktor Pfeiffer, ostavljam vas vaem sastanku. Bojim se da e Mike, ovaj ov-
dje, morati ostati. Sud nam je tako odredio, ja tu ne mogu nita. No on vam nee smetati. Moe-
te govoriti o privatnim stvarima koliko god elite.
Krupni bolniar kimne, sjedne za stol ispod Tiffany svjetiljke, te pone slagati slagalicu kad
je lijenik napustio sobu.
Sjednite, ree Stuart, pokazujui na fotelje kraj kamina.
Boe, ree Jeff s neposrednim suosjeanjem, vjerojatno ti je ovdje grozno.
Stuart se namrti. Nije toliko loe. Mnogo, mnogo bolje od nekih drugih mjesta.
Ne mislim na mjesto samo, mislim na injenicu da ti se ovo uope dogodilo. Uinit emo
sve to je u naoj moi da te izvuemo odavde to prije moemo. Imam izvrsnog odvjetnika u
New Yorku, pobrinut u se da sutra ujutro doleti ovamo. On ovo moe rijeiti, znam to.
Cijenim vau brigu. No ipak, to e potrajati neko vrijeme.
aj i kolai, veselo objavi Melinda, ulazei kroz vrata sa srebrnim pladnjem.
 Hvala, Melinda, ree Stuart. Lijepo od tebe. Upoznaj moje prijatelje, Jeffa i Pamelu. Oni
su iz mojeg vremena, iz 1980-ih.
Aha, ree djevojka veselo, Stuart mi je ispriao sve o budunosti. O Patty Hearst i o
SLA15, i o onome to se dogodilo u Kambodi, i o
Nemojmo sad o tome, prekine je Jeff, pogledavajui preko ramena prema bolniaru, koji je
odsutno sjedio udubljen u slagalicu. Hvala na osvjeenju. Ja u uzeti pladanj.
Ako elite jo, ja sam u predsoblju. Bilo mi je drago, moemo li poslije razgovarati o bu-
dunosti?
Moda, ree Jeff kratko. Djevojka se nasmijei i napusti sobu. Isuse, Stuarte, ree Jeff
kad je otila, nisi to smio uiniti. Nisi joj se trebao uope povjeriti, a kamoli rei joj za nas.
Kako e to izgledati ako nekome kae bilo to od toga?
Nikoga zapravo nije briga za ono to ovdje kaemo. Hej, Mike, povie on, a bolniar ga
pogleda. Zna tko e osvojiti prvenstvo u bejzbolu tri godine za redom, poevi od 1972.?
Oakland.
Bolniar blijedo kimne, te se vrati slagalici.
Vidite o emu govorim? Stuart se naceri. ak nas i ne sluaju. Kad Angelsi ponu pob-
jeivati, nee se sjetiti da sam mu ja to ikad rekao.
Jo uvijek mislim da to nije dobra ideja. To bi moglo dosta oteati nae napore da te izvu-
emo odavde.
Blijedi ovjek slegne ramenima. To nije bitno. On se okrene Pameli. Ti si radila Zvjez-
dano more, zar ne?
Da, ree ona sa smijekom. Lijepo je znati da se netko toga sjea.
Jako, jako dobro. Zamalo sam ti napisao pismo nakon to sam to pogledao, odmah sam
znao da si sigurno ponavlja, a film je potvrdio mnoge stvari koje sam i sam nauio. To mi je
obnovilo osjeaj svrhe.
Hvala. Spominje stvari koje si nauio. Pitam se jesi li... osjetio pomak? Sve kasnije po-
etne datume repriza, ili ponavljanja, kako ih ti zove?
Da, ree Stuart. Posljednja je kasnila gotovo godinu dana.
Moja je kasnila godinu i pol, Jeffova samo tri mjeseca. Razmiljali smo da bismo, ako na-
crtamo tonu krivulju izmeu naih razliitih poetaka, mogli predvidjeti... koliko emo vreme-
na izgubiti u sljedeem ciklusu. No to bi moralo biti vrlo precizno. Jesi li pratio svoje?
Ne, nisam mogao.
Kad bismo sve troje usporedili biljeke, moda bi ti to pomoglo osvjeiti pamenje, mogli
bismo barem poblie odrediti.
On odmahne glavom. Ne bi pomoglo. Prva tri puta kad sam poeo ponavljati, bio sam u
nesvijesti. U komi.
to?
Imao sam prometnu nesreu 1963. Vi ste se poeli vraati u 1963., zar ne? upita on, gle-
dajui Pamelu, pa Jeffa, pa opet Pamelu.
Da, potvrdi Jeff. Poetkom svibnja.
Tono. E, tog travnja doivio sam nesreu, napravio totalku na autu. Bio sam u komi osam
tjedana, a svaki put kad bih se probudio, ponavljao sam. Dosad sam mislio da to ima veze s
komom. Tako da ne znam je li se kod mojeg kako ste to nazvali? Razlika u poetnim datu-
mima?
Pomak.
Ne znam je li se kod mojeg pomaka prva tri puta radilo o satima, danima ili tjednima. Ili je
li ga uope bilo. Razoaranje u Pamelinim oima bilo je oito, ak i McCowanu. ao mi je,
ree on. Da vam barem mogu vie pomoi.
15
SLA Symbiotic Liberation Army Simbiotina oslobodilaka vojska, militantna grupa radikala koja
je otela Petty Hearst.
 Nisi ti kriv, ree ona. Sigurna sam da ti je bilo strano, tako doi k sebi u bolnici, a sad
To je sve dio izvedbe, ja to prihvaam. 'Izvedbe'? Ne razumijem.
Stuart joj se upitno namrti. Stupili ste u kontakt s brodom, zar ne?
Ne znam o emu govori. Kojim brodom? Brodom s Antaresa. Daj, radila si Zvjezdano
more. I ja sam ponavlja, ne mora mi se praviti da nema pojma.
Zaista ne znamo o emu govori, ree mu Jeff. eli li rei da si uspostavio vezu s... lju-
dima, ili biima, koji su odgovorni za sve ovo? Da su to izvanzemaljci?
Naravno. Boe, ja sam odmah pretpostavio... Onda znai niste inili stvari da im udovolji-
te? Njegovo blijedo lice jo vie pobijeli.
Jeff i Pamela se pogledaju, te pogledaju i njega, zbunjeno. Oboje su razmatrali mogunost da
bi izvanzemaljska inteligencija nekako mogla imati svoje prste u reprizama, no nikad nisu dobi-
li ni najmanju naznaku da je to, u stvari, tako.
Bojim se da e nam sve to morati ispoetka objasniti, ree Jeff.
McCowan baci pogled na jo uvijek ravnodunog mladia koji je bio zgrbljen nad slagali-
com u udaljenom kutu sobe. On primakne fotelju blie Jeffu i Pameli, te progovori tihim gla-
som.
Ponavljanje, ili repriziranje nije ih briga za to, ree on, trznuvi glavom da bi pokazao na
bolniara. Kad ponem priati o udovoljavanju, to ih stvarno uzruja. On uzdahne, pogleda u
Jeffove oi kao da neto trai. Stvarno trebate uti cijelu priu? Od poetka?

15.
Odrastao sam u Cincinnatiju, ree im Stuart McCowan. Otac mi je radio na gradilitu, no
bio je alkoholiar, tako da nije uvijek uspijevao nai posao. Kad mi je bilo petnaest godina,
napio se na poslu i pustio jedan kabel da klizne. Izgubio je nogu, a nakon toga ivjeli smo od
toga to je majka zaradila radila je za tvrtku koja je proizvodila policijske uniforme i ono
to sam ja prikupio od napojnica dok sam radio kao dostavlja u Kroger'su.
Otac me je stalno zadirkivao jer sam bio tako mrav i ne ba tako jak; on je bio krupan, sna-
an ovjek, imao je podlaktice velike gotovo kao i onaj tamo Mike, i jo moda upola vee.
Nakon to je izgubio nogu, izmeu nas se sve jo vie pogoralo. Nije mogao izdrati injenicu
da sam ja, koliko god slabaan, ipak bio zdrav i itav. Nekad sam morao nositi stvari za njega,
kad nije mogao sam zbog taka. To je mrzio. Nakon nekog vremena poeo me stvarno prezirati,
a poeo je i jo vie piti...
Otiao sam od kue s osamnaest godina; to je bilo '54. Otiao sam na zapad, do Seattlea. Ni-
sam bio snaan, no oi i ruke bile su mi smirene i precizne. Uspio sam nai posao u Boeingu,
nauio strojno obraivati neke lake dijelove zrakoplova, stabilizatore i slino. Tamo sam upo-
znao i djevojku, oenio se, imao dvoje djece. Nije bilo tako loe.
Onda sam doivio nesreu u proljee '63., onu o kojoj sam vam priao. I sam sam pomalo
pio, ne onako kao to je moj tata znao, ali par piva na putu kui s posla, pa aica-dvije estice
kad bih doao kui, znate ve... i bio sam pijan kad sam se zabio u to drvo. Nisam doao k svi-
jesti osam tjedana, a nakon toga vie nita nije bilo isto. Potres mozga mi je sjebao koordinaciju
oiju i ruku, tako da nisam vie mogao obavljati svoj posao. inilo mi se da mi se dogaa sve
to se dogodilo i mom tati. Poeo sam jo vie piti, vikati na enu i klince... Na kraju se samo
spakirala i odselila, povela djecu sa sobom.
Nedugo zatim, izgubio sam i kuu; banka mi je zaplijenila. Vratio sam se na cestu, poeo lu-
tati, piti. To sam radio gotovo dvadeset pet godina. Jedan od 'beskunika', kako su ih zvali
osamdesetih godina. No ja sam uvijek znao to sam samo propalica, cuger. Umro sam u ulii-
ci u Detroitu; onda nisam znao ak ni koliko godina imam. To sam poslije izraunao, imao sam
pedeset dvije godine.
A onda sam se probudio, opet u onom istom bolnikom krevetu, probudio sam se iz kome.
Kao da sam samo sanjao sve one loe godine, a veinu vremena sam ak i vjerovao da jesam
ionako se nisam sjeao mnogih stvari iz tih godina. No prisjetio sam se dosta toga, te sam prili-
no brzo nanjuio da se dogaa neto zbilja udno.
McCowan pogleda Jeffa i sjaj bljesne u njegovim oima koje su tren prije dok je priao o
svojem prvom ivotu izgledale umorne. Voli li bejzbol? upita on. Jesi li se kladio na pr-
venstvu te godine?
Jeff mu se naceri. Naravno da jesam. Koliko?
Mnogo. Prvo sam se kladio na Chateaugaya na Kentucky Derbyju i Belmontu, pobrao dob-
ru lovu.
Koliko si zaradio? bio je uporan Stuart.
Onda sam imao partnera ne drugog reprizanta, nego jednog tipa kojeg sam znao iz kole
zajedno smo zaradili oko sto etrdeset.
Somova?
Jeff kimne, a McCowan dugo i duboko zafuka.
Brzo si se obogatio, ree Stuart. to se mene tie, sve to sam mogao postrugati bilo je
nekoliko stotina dolara, a ena mi je skoro spakirala svoje kovege kad je saznala no ne i na-
kon to sam donio kui dvadeset tisua, onda vie nije namjeravala otii.
Tako da sam se nastavio kladiti samo na velike stvari, one oite borbe u tekoj kategoriji,
finale u ragbiju, predsjednike izbore, sve one stvari za koje ni totalni pijanac nije mogao zabo-
raviti kako su zavrile. Prestao sam piti, zauvijek sam se odrekao pia. Otada nisam popio ak
ni pivo, u svim onim ponavljanjima koja sam proao.
Preselili smo se u veliku kuu u Aldenvood Manoru, u okrugu Snohomish, sjeverno od Seat-
tlea. Kupio sam zgodnu jahtu, drao je u marini Shilshole Baya; krstario sam svakog ljeta gore i
dolje zaljevom Puget, nekad ak i do Victorije u Britanskoj Kolumbiji. ivot za odlikae, zna
kako je. A onda onda su mi se poeli javljati.
Tko...? Jeffovo pitanje ostalo je visjeti u zraku.
McCowan se nagne naprijed iz svoje fotelje, produbi glas. Antarejci, oni koji sve ovo rade.
Kako su... ti se javili? upita Pamela oklijevajui.
Prvo iz televizora. Obino tijekom vijesti. Tako sam otkrio da je sve to skupa jedna preds-
tava.
Jeff je postajao sve nervozniji. toje bila predstava?
Sve, sve ono na vijestima. A Antarejcima se toliko svidjelo da su je samo ponovno i po-
novno putali.
to im se to svidjelo? upita Pamela, mrtei se.
Krvave stvari, pucanje i ubijanje, sve to. Vijetnam; Richard Speck, koji je poubijao one
bolniarke u Chicagu; sve ono s Mansonom; Jonestovra... i teroristi Isuse, teroristi su ih
stvarno uzbuivali: zrana luka Lod, svi bombaki napadi IRA-e, kamionska bomba u sjeditu
marinaca u Bejrutu, itd. Nikad im nije dosta toga.
Jeff i Pamela se na brzinu pogledaju i kratko kimnu jedno drugome. Zato? upita Jeff
McCowana. Zato izvanzemaljci toliko vole zemaljsko nasilje?
Zato to su oslabjeli. Oni su prvi koji to priznaju. Uz svu njihovu mo upravljanja prosto-
rom i vremenom, oni su slabi! On snano udari mravom akom po stolu, a tanjuri i alice
zazvee. Mike, miiavi bolniar, pogleda ih podignutih obrva na trenutak, no Jeff mu mahne
kao da je sve u redu, te se ovjek vrati svojoj slagalici.
Nitko od njih vie ne umire, nastavi Stuart strastveno, a izgubili su i gene za ubijanje,
tako da vie nema ratova i ubojstava tamo odakle oni dolaze. No ivotinjski dio njihovih moz-
gova jo uvijek treba sve to, barem indirektno. Ovdje mi nastupamo. Mi smo njihova zabava,
poput televizije ili filmova. A ovaj dio dvadesetog stoljea je najbolji dio, najkrvavije vrijeme s
najvie nasuminih ubojstava, tako da ga stalno opet i opet putaju. No jedini ljudi koji sve to
znaju su izvoai, oni koji su na pozornici: ponavljai. Manson je jedan od nas, to znam, vidim
mu to u oima, a i Antarejci su mi rekli. Lee Harvey Oswald takoer, a i Nelson Bennett onaj
put kad je prvi doao do Kennedyja. O, sad nas ima puno.
Jeff je pokuao govoriti to je mirnije i ugodnije mogao kad je opet prozborio: Ali to je s
tobom, sa mnom i s Pamelom? upita on, pokuavajui prizvati neke ostatke zdravog razuma
iz ovog ovjeka. Mi nismo uinili nijednu od tih groznih stvari, pa zato se onda mi reprizi-
ramo, ili ponavljamo?
Ja sam svoj dio udovoljavanja obavio, ponosno izjavi McCowan. Nitko me ne moe op-
tuiti da sam zabuavao.
Jeffu naglo pozli, te nije htio postaviti sljedee pitanje, koje se nametalo. ... I prije si koris-
tio tu rije, 'udovoljavanje'. to ti to znai?
Pa to je naa dunost. Svi mi ponavljai moramo paziti da Antarejcima ne bude dosadno.
Inae e sve iskljuiti, a onda je gotovo sa svijetom. Moramo im udovoljiti, zabaviti ih, tako da
nastave gledati.
A kako si ti to uinio? Udovoljio im?
Uvijek poinjem s malenom djevojicom u Tacomi. Nju ubijem noem. To je lagano i ni-
kad me ne uhvate. Onda nastavljam, ubijem par kurvi u Portlandu, moda u Vancouveru... ni-
kad previe njih blizu mjesta gdje ivim, zato puno putujem. Nekad i preko mora, no uglavom
ih ubijam tu, u Americi: autostoperice u Texasu, uline klince u L.A.-U i San Franciscu... Ne-
moj misliti da u opet pokuati u Wisconsinu, ovaj put su me prilino rano ovdje zatvorili. No
vani sam za etiri ili pet godina. Uvijek kau da sam lud, pa zavrim najednom od ovih mjesta,
no postao sam stvarno dobar u obmanjivanju lijenika i odbora za uvjetno putanje. Uvijek na
kraju izaem, pa se onda mogu vratiti udovoljavanju.

Pamela se nasloni na vrata automobila, jecajui, dok su se vozili kroz snijeg noen vjetrom u
vrtlozima.
Ja sam kriva! plakala je ona, dok su joj suze neobuzdano tekle niz lice. Rekao je da mu
je Zvjezdano more dalo 'osjeaj svrhe'. Uz sve ono emu sam se nadala da u postii tim fil-
mom, na kraju sam ohrabrila masovnog ubojicu!
Jeff je vrsto drao volan unajmljenog Plymoutha, svladavajui poledicu na cesti. Nije
stvar samo u filmu. Poeo je ubijati davno prije toga, jo od prve reprize. Od poetka je bio lud,
ne znam je li to zbog nesree koju je doivio, ili zbog oka od reprize, ili od kombinacije tih
dviju stvari. Moda i zbog vie razliitih faktora, ne moemo to znati. No, zaboga, nemoj sebe
kriviti za njegova djela.
Ubio je djevojicu! On je nastavlja ubijati, ubadati je noem, svaki put!
Znam. Ali nisi ti kriva za to, razumije?
Nije me briga tko je kriv. Moramo ga zaustaviti.
Kako? upita Jeff, kiljei da bi vidio cestu kroz plahte snijega.
Moramo se pobrinuti da se ovaj put ne izvue. Doi do njega sljedei put prije nego to
pone ubijati.
Ako odlue da je 'izlijeen', pustit e ga na slobodu bez obzira na to to mi rekli. Zato bi
nas lijenici ili suci sluali? Da im kaemo da smo reprizanti, ba kao i McCowan, samo to mi
nismo ludi, a on jest? Zna kamo bi nas to odvelo.
Onda sljedei put...
Idemo na policiju u Seattle ili u Tacomu, pa im kaemo da e ovaj uzorni graanin, sa svo-
jom skupom kuom u predgrau i sa svojom jahtom, poeti putovati zemljom nasumce ubijaju-
i ljude? Ne bi upalilo, Pamela, zna da ne bi.
 Ali moramo neto uiniti! preklinjala ga je.
to da uinimo? Da ga ubijemo? Ja to ne bih mogao, a ni ti.
Ona je tiho jecala, zatvorenih oiju zbog zasljepljujue bjeline meave. Ne moemo se s
tim pomiriti i pustiti da se to dogodi, naposljetku proape.
Jeff oprezno skrene ulijevo na autocestu prema Madisonu. Bojim se da emo morati, ree
on. Jednostavno to moramo prihvatiti.
Kako moe tako neto prihvatiti! odbrusi mu ona. Nevini ljudi umiru, ubija ih ovaj
manijak, dok mi unaprijed znamo da e to uiniti!
Uvijek smo to prihvaali, od samog poetka: Manson, Berkowitz, Gacey, Buono i Bian-
chi... takva vrsta besmislenog divljatva dio je ovog povijesnog razdoblja. Priviknuli smo se na
to. Ja se ak i ne sjeam pola imena svih serijskih ubojica koji e se pojaviti u sljedeih dvade-
set godina, a ti?
Pamela utihne, crvenih uplakanih oiju, vrsto stisnutih zuba.
Nismo se pokuali umijeati u sva ta ostala ubojstva, je li tako? upita Jeff. Nikad nam
nije palo na pamet da to uinimo, osim onaj prvi put kad sam pokuao sprijeiti atentat na
Kennedyja, a to je bilo neto sasvim drukije. Mi ne samo ti i ja, nego svi u ovom drutvu
mi ivimo s brutalnou, s nepotrebnim nasiljem. Gotovo da ga zanemarujemo, osim kad nam
se ini da prijeti nama izravno. to je jo gore, neki ljudi to shvaaju kao zabavu, kao zamjen-
sko uzbuenje. To je najmanje osamdeset posto onoga ime se vijesti danas bave, opskrbljiva-
njem Amerike dnevnom dozom tragedije, tue krvi i muenja. Mi smo 'Antarejci' suludih ma-
tarija Stuarta McCowana. On i svi ostali koljai doista jesu izvoai na pozornici, no publika
eljna krvi je upravo ovdje, a ne negdje u dalekom svemiru. I ne postoji nita to ti ili ja ikad
moemo uiniti da to promijenimo ili da zaustavimo ak i najmanju kapljicu te krvave plime.
Jednostavno inimo ono to smo uvijek i inili i to emo uvijek initi: prihvatiti to, izbaciti to
iz naih umova najbolje to moemo i nastaviti s ostacima naih ivota. Navikni se na to, kao
to se moramo naviknuti na svu ostalu beznadnu bol od koje ne moemo pobjei.

Odgovori na oglas su i dalje pristizali, iako nijedan nije urodio plodom. Godine 1970. sma-
njili su broj izdanja u kojima se oglas pojavljivao; do sredine desetljea tiskali su ga samo jed-
nom mjeseno, u manje od tuceta novina i asopisa s najveom nakladom.
Njihov stan na Bank Streetu, u zapadnom Villageu, postao je zakren redovima ormara za
spise. Jeff i Pamela spremali su i najmanje obeavajue odgovore na oglas, zajedno s izrescima
iz golemih hrpa mjesenika nad kojima su svakodnevno mozgali u potrazi za potencijalnim
anakronizmima koji bi mogli biti djelo drugog reprizanta negdje u svijetu. Bilo je teko biti
siguran je li neki manji dogaaj ili proizvod postojao u prijanjim reprizama ili nije; nikad prije
nisu tako pomno obraali panju na tako malene detalje. Puno su puta kontaktirali s izumitelji-
ma ili poduzetnicima ije su im beznaajne kreacije bile nepoznate; obeavajui tragovi uvijek
su se, bez iznimke, pokazali pogrenima.
U oujku 1979., Jeff i Pamela pronali su ovu priu u Chicago Tribuneu:

UBOJICA IZ WISCONSINA OSLOBOEN, ZDRAV JE, KAU LIJENICI

Crossfield, Wisc. (AP) Stuart McCowan, masovni ubojica koji je sam priznao krivnju, prog-
laen nevinim zbog neuraunljivosti tijekom ubojstava etiriju mladih studentica u kui sestrin-
stva u Madisonu 1966., danas je puten na slobodu iz privatne ustanove za duevne bolesti, gdje
su ga drali posljednjih dvanaest godina. Doktor Joel Pfeiffer, ravnatelj Crossfield Homea, izja-
vio je da se McCowan potpuno oporavio od svog paranoidnog sindroma, te sad nije nikakva
prijetnja drutvu.
 McCowan je optuen za sakaenja i ubojstva etiriju studentica nakon to je jedan svjedok
identificirao njegov automobil kao onaj koji je odlazio s parkiralita kue sestrinstva Kappa
Gamma u ranim jutarnjim satima 6. veljae 1966., dana kad su tijela otkrivena. Dravna policija
Wisconsina privela je McCowana kasnije tog dana, blizu grada Chippew Fallsa. U prtljaniku
njegova automobila pronali su okrvavljen iljak za led, pilu za rezanje metala i druge sprave za
muenje.
McCowan je otvoreno priznao ubojstva djevojaka, tvrdei da su mu tako naredila izvanze-
maljska bia. Tvrdio je da vjeruje kako se nekoliko puta reinkarnirao, te da je izvrio i druga
ubojstva u svakom svojem prolom ivotu.
Osumnjien je za slina masovna ubojstva u Minnesoti i Idahu 1964. i 1965., no veza izme-
u njega i tih zloina nikad nije utvrena. 11. svibnja 1966., McCowan je proglaen nesposob-
nim da se brani na sudu, te je zatvoren u dravnu bolnicu za duevno bolesne zatvorenike u
Wisconsinu.
Na vlastiti troak u oujku 1967., prebaen je u Crossfield Home.

Pamela jo jae zategne gumenu cijev oko Jeffove ruke, pokae mu koju venu treba ubosti te
kako uvesti potkonu iglu s kosim dijelom prema gore a da mu tanki klip bude paralelno s ve-
nom.
A to je s psiholokom ovisnou? upita on. Znam da e nam se tijela osloboditi toga
kad se vratimo, no neemo li opet udjeti za tim osjeajem?
Ona odmahne glavom dok ga je gledala kako si za vjebu ubrizgava bezopasnu fizioloku
otopinu koja je glatko tekla u njegovu nabreklu venu u pregibu lakta. Ne ako to samo nekoli-
ko puta upotrijebimo, ree ona. ekaj do jutra 18-og, ubrizgaj si samo toliko da te omami.
Zatim udvostrui dozu do mjere koju sam ti pokazala, pa to ubrizgaj nekoliko minuta,prije je-
dan. Trebao bi biti u nesvijesti kad ti... srce prestane kucati.
Jeff isprazni pricu u svoju ruku, te prieka otkucaj srca prije nego to izvue iglu. Bacio je
pricu u ko za smee, oistio mjesto uboda grudicom vate natopljene u alkohol. Dva jednaka
kona seta leala su na stoliu za kavu; svaki je sadravao zalihu svjeih sterilnih igala i prica,
namotanu gumenu cijev, boicu alkohola, kutiju grudica vate i etiri staklene fijale heroina
farmaceutske kvalitete. Nije bilo teko priskrbiti drogu i pribor za njezinu upotrebu; Jeffov bur-
zovni posrednik preporuio je pouzdanog dilera kokainom, a diler je bio prilino dobro opskrb-
ljen za sve vei broj klijenata meu viom srednjom klasom.
Jeff se zagleda u skupo izraene pribore za smrt, pogleda Pamelino lice. Celo joj je bilo nje-
no izborano tankim linijama. Posljednji put kad ju je poznavao u ovoj dobi, malene bore bile
su joj u kutovima usana i oiju, elo joj je bilo glatko kao i kad je bila djevojica. Razlika iz-
meu ivotnog vijeka punog sree i onog ispunjenog gotovo trajnom tjeskobom bila je vidljivo
urezana u kou njezina lica.
Nismo ba dobro obavili posao, zar ne? ree on zlovoljno. Ona se pokua nasmijati, zap-
ne, odustane. Ne. ini se da nismo.
Sljedei put... pone on, a glas mu odluta. Pamela posegne za njim, te si meusobno stis-
nu ruke.
Sljedei put, ree ona, vie emo obraati panju vlastitim svakodnevnim potrebama.
On kimne. Ovaj put smo izgubili kontrolu, pustili da nam sve proklizi kroz ake.
Ja sam se zanijela potragom za drugim reprizantima. Bilo je lijepo od tebe to si mi tako
udovoljio, ali
elio sam u tome uspjeti ba kao i ti, prekine je on, povukavi njezinu ruku do svojih usa-
na. To je bilo neto to smo morali uiniti, nitko nije kriv to je ovako ispalo.
Valjda nije... no kad se osvrnem, sve te godine ine se tako ustajale, tako pasivne. ak smo
i iz New Yorka rijetko izlazili, iz straha da ne propustimo kontakt koji smo stalno ekali.
 Jeff je privue k sebi, zagrli je. Sljedei put smo opet mi glavni, obea joj on. Mi emo
biti ti koji e initi da se stvari dogaaju nama.
Zajedno su se njeno ljuljali na kauu, ne spominjui ono to ih je najvie titilo, to da nika-
ko nisu mogli znati koliko e vremena proi dok mu se Pamela ponovno ne pridrui nakon ove
nove smrti... ili ak hoe li im sljedea repriza uope dopustiti da budu zajedno.
Heroinski san bi naglo i neugodno prekinut. Sa svih strana Jeff se naao okruen slapovima
bijelih usijanih plamenova, cilindrinom Nijagarom mlijene vatre u ijoj je jezgri neobjanjivo
lebdio. U isto vrijeme, ui mu napadnu gromoglasne trube i pretjerane harmonije mariachi sas-
tava, koji je bolnom glasnoom svirao Feliz Navidad.
Jeff se ovaj put nije sjeao svoje smrti, nije se sjeao ni agonije koju je uvijek osjeao kad bi
mu srce stalo. Droga je djelovala kao anestetik, no nije mu olakala prijelaz iz onog tupog sna u
ovo toliko drukije i nepoznato okruenje. Novo, mlado tijelo u kojem je sad ponovno bio nije
imalo ni traga od narkotika u sebi, te je bio prisiljen potpuno se probuditi bez ikakve odgode.
Vodopad svjetla koji ga je okruivao, zajedno s glazbom, opsjedao je njegova ve uzdrmana
osjetila, drao ga u zastraujuem stanju dezorijentacije. U prostoriji nije bilo drugog osvjetlje-
nja, osim onog gorueg slapa oko njega, no kroz njegovu sjajnu fosforescenciju sad je razazna-
vao obrise drugih ljudi koji su sjedili, stajali, plesali. On je sjedio za malenim stolom, u njego-
voj drhtavoj ruci nalazilo se ledeno pie. On ga srkne, okusi slankast okus margarite.
ovjee! netko mu zavie na uho, kroz buku glazbe. Nije li to prizor? Ba me zanima
kako izvana izgleda.
Jeff odloi pie i okrene se da vidi tko mu se obratio. U bijelom sjaju slapova koji su se ob-
ruavali razaznao je pojavu otrih kostiju Martina Baileyja, svojeg cimera iz Emoryja. On se
opet ogleda oko sebe dok su mu se oi privikavale na bizarno i uareno osvjetljenje sa svih
strana velike prostorije. Bio je to lokal ili noni klub; parovi su se smijali sjedei za tucetima
drugih malenih stolova, mariachi sastav kraj plesnog podija bio je odjeven u grozno kiastu
odjeu, a arene pinate u obliku magaraca i bikova visjele su sa stropa.
Mexico City. Boini praznici, 1964. Te godine dovezao se ovamo s Martinom, na kraju sa-
svim neplaniranog putovanja. Pustinjske ceste sa ugavom stokom koja je tumarala dvotranom
autocestom, planinski prijevoji puni slijepih zavoja, gdje su Pemexove benzinske cisterne pro-
lazile kraj Chewja u magli mekoj poput pamuka. Bordel u Zona Rosi, dugo penjanje kamenim
stepenicama Piramide Sunca.
Tutnjajue bljetavilo koje se naziralo kroz prozore ovog mjesta bilo je zapravo vatromet,
shvati on, potoci tekue pirotehnike koji su se slijevali s krova hotela na vrhu kojega se nalazio
noni klub. Martin je bio u pravu, vjerojatno zaista osobito izgleda s ulica podno njih. Hotel je
vjerojatno nalikovao na gorui obelisk iji je plamen sijevao kojih tridesetak katova uvis i
osvjetljavao nono nebo nad gradom.
to je ovo bilo, Badnjak, Stara godina? Ovako su se u Meksiku proslavljali ti datumi. to
god bilo, bio je to kraj '64., poetak '65. U ovoj je reprizi izgubio jo etrnaest mjeseci; toliko,
koliko je Pamela izgubila poetkom svoje zadnje reprize. Bog zna to to ovaj put moe znaiti
za nju, a i za njih.
Martin se naceri, pa ga veselo, prijateljski udari akom u rame. Da, dobro su se zabavljali na
tom putovanju, sjeti se Jeff. Nisu naili ni na kakve neprilike; onda im se nije inilo da ita mo-
e poi naopako u ivotu jednog ili drugog. Dobra i samo dobra vremena, ono je to ih eka
tako im se inilo. Jeff je barem u svakoj svojoj reprizi uspio sprijeiti samoubojstvo svog prija-
telja, kakve god njegove vlastite okolnosti bile. ak i ako nije mogao spasiti Martina od loeg
braka, i iako vie nije imao svoju multinacionalnu korporaciju gdje bi svojem starom cimeru
mogao ponuditi doivotno mjesto, uvijek bi pomogao Martinu da izbjegne eventualni bankrot
priskrbivi mu dovoljno rano neke izvrsne dionice.
to ga je podsjetilo na trenutani problem: kako da sad brzo doe do love; njegov stari oslo-
nac, prvenstvo u bejzbolu, ve je bilo u arhivama, a nije bilo mnogo drugih prilika za klaenje
koje bi bile blizu takvoj zaradi u tako kratkom vremenu. Sezona profesionalnog ragbija ve je
zavrila, a Super Bowl se nee poeti igrati jo dvije godine. Ako je ovo bila Stara godina, nije
bio siguran hoe li uspjeti uplatiti okladu iz Mexico Citvja na pobjedu Illinoisa nad
Washingtonom u sutranjem Rose Bowlu. Najvjerojatnije e se morati zadovoljiti onim to e
moi iscijediti iz koarkakog prvenstva koje je ve bilo poelo, no vie nee moi dobiti pris-
tojan omjer za pobjedu Boston Celticsa, ne u njihovoj osmoj sezoni za redom u NBA ligi.
Vodopad svjetla s druge strane prozora curio je dok nije kapajui stao, a blijeda svjetla no-
nog kluba ponovno su se upalila kad je sastav zasvirao Cielito Lindo. Martin je pogledavao
otmjenu plavuu nekoliko stolova dalje, pa je dignute obrve pokuao ispipati od Jeffa zanima li
ga njezina crvenokosa prijateljica. Djevojke su bile turistice iz Nizozemske, sjeti se Jeff; on i
Martin nee ih poeviti, no provest e proveli su dovoljno ugodnu veer pijui i pleui s
Nizozemkama. Naravno, slegne on ramenima Martinu, zato ne?
to se ticalo novanog problema, ionako mu novac nije mnogo znaio, ne u ovom trenutku.
Trebalo mu je tek toliko novca da preivi dok... koliko god trajalo, dok se Pamela ne pojavi.
Odsad pa nadalje, ovo je bila samo igra ekanja.
Pamela je bila napuena, bila je stvarno zgaena. Ovo je bila zaista ubilaka ia koju su Pe-
ter i Ellen nabavili, najbolja koju je puila jo od one to joj je onaj tip dao u Electric Circusu
proli mjesec, a ta se vjerojatno inila boljom nego to je doista bila zbog svih onih strobosko-
pa, glazbe, gutaa vatre na plesnom podiju i svega ostalog. Glazba je i sad bila odlina, pomisli
ona kad je Clapton zapoeo s onim opakim rifom koji je prerastao u Sunshine of YourLove;
samo je eljela da mali prenosivi stereo moe biti glasniji, to je sve.
Ona sklupa svoje bose noge pod bedra, nasloni se na veliki poster Petera Maxa koji je pok-
rivao zid iza kreveta i udubi se u stranju stranu omota ploe Disraeli Gears. To oko je stvarno
bilo neto posebno, s tim cvijeem koje mu je raslo iz trepavica, i naslovima pjesama koji su
bili jedva vidljivi na bijelom dijelu i arenici... i, Boe, bilo je tamo jo jedno oko, to si vie
gledao, vie ti se inilo da nema nieg drugog osim oiju, samo si to primijetio. ak je i cvijee
izgledalo kao da ima oi, kose, poput majih, ili azijskih...
Hej, gle ovo! pozove Peter. Ona digne pogled; on i Ellen gledali su Lawrencea Welka sa
stianim zvukom. Pam se zabulji u crnobijeli program na televiziji, gdje su neki starci plesali
polku ili neto, i stvarno je izgledalo kao da se kreu u skladu s ploom. Zatim slika opet poka-
e Welka koji je sa svojom malom dirigentskom palicom mahao gore-dolje, a ona se pone
smijati; Welk se tono drao ritma, stari prdonja ba kao da je dirigirao Creamovcima na Dance
the Night Away.
'"Ajmo, ljudi, idemo dolje, zatrai Ellen jer joj je televizija dosadila. Svi e veeras biti
tamo. Pokuavala ih je ve sat vremena motivirati da izau iz sobe i odu do lokala Adolph's.
Bila je u pravu, bila bi to dobra no u studentskom lokalu; bilo je mnogo toga za proslavu. Tog
je tjedna Eugene McCarthy za dlaku pobijedio Johnsona na stranakim izborima za kandidata u
New Hampshireu, a danas je Bobby Kennedy izjavio da se predomislio, da e se ipak kandidi-
rati za nominaciju demokrata.
Pam obuje izme, zgrabi s kuke kraj vrata debeli vuneni al i svoj stari dvoredni mornarski
kaput s vojnog otpada. Ellen se neko vrijeme zabavljala polako se sputajui krunim stubitem
u predvorje; totalno se ufuravi u film da se nalazi na Tari, iz Zameo ih vjetar. Kad su izili van,
Peter se pridruio igri. Odlutao je u susjedni ureeni vrt i poeo recitirati prave i izmiljene cita-
te iz filma tekim tobonjim junjakim naglaskom.
No oujska no bila je prehladna da bi nastavili sa svojom zaigranom, napuenom predsta-
vom, te su ubrzo njih troje koraali kroz snijeg prema toploj, primamljivoj drvenoj zgradi na
rubu kampusa, prekoputa potanskog ureda u Annandaleu.
Lokal Adolph's bio je krcat gomilom koja je obino dolazila subotom uveer. Svi koji nisu
odlazili u New York za vikend prije ili poslije zavrili su ovdje; bio je to jedini lokal do kojeg
se lako moglo doi pjeice od fakulteta, te jedini lokal u kojem bi se odrpani, nekonvencionalno
odjeveni studenti s Barda mogli opustiti i osjeati se potpuno dobrodolima. Postojao je ozbi-
ljan sukob na liniji studenti-stanovnici u openito konzervativnoj regiji sjeverno od Poughkeep-
sieja; stalni stanovnici, stari i mladi, prezirali su raskalaeni nekonformizam izgleda i ponaanja
studenata s Barda, te priali prie od kojih su mnoge bile ak i istinitije nego to bi oni ikad
mogli zamisliti, pomisli zabavljeno Pam o divljem drogiranju i seksualnom promiskuitetu na
kampusu.
Ponekad bi lokalni mladii znali doi u Adolph's, pijani, te pokuavali zbariti hipijevke.
Veeras nije bilo lokalnih tipova, primijeti Pamela s olakanjem, osim onog udnog tipa koji je
cijele ove godine visio po kampusu, no inio se u redu. Bio je samotnjak i vrlo tih, nikad nije
nikome stvarao neprilike. Katkad se osjeala kao da je gleda, ne ba kao da je prati okolo ili
neto slino, nego kao da se namjerno nekoliko puta tjedno pojavljivao na mjestima gdje bi ona
vjerojatno bila: u knjinici, u galeriji odsjeka za umjetnost, ovdje... No nikad je nije gnjavio,
ak joj nikad nije rekao ni rijei. Ponekad bi se nasmijeio i kimnuo, a ona bi mu, recimo,
uzvratila malim osmijehom, tek toliko da potvrdi da su jedno drugo prepoznali. Da, on je bio u
redu, ak bi bio i privlaan kad bi pustio kosu.
Sly and the Family Stone svirali su iz duboksa Dance to the Music, te se plesni podij u pre-
dnjoj prostoriji dupkom napuni. Pam, Ellen i Peter proguraju se kroz gomilu, traei mjesto za
sjedenje.
Pam je jo uvijek bila napuena. Popuili su jo jedan joint na putu od kampusa, te joj se a-
reni, glasni prizor u lokalu najednom uini poput umjetnike slike, ili poput serije slika. Trebalo
bi uhvatiti onu jaknu s resama koje se vrte, onaj vrtlog crne kose, lica, tijela, glazbu i zvuk... da,
voljela bi pokuati zarobiti na platnu atmosferu ovog ugodno poznatog mjesta, vizualno je pre-
vesti, na nain na koji joj se toliko esto u glavi dogaala sinestetska transformacija kad god bi
se napuila. Ona pogleda uokolo, razaznajui ljude i detalje prizora, te joj se oi usredotoe na
onog udnog tipa na kojeg bi uvijek naletjela.
Hej, ree ona, gurkajui Ellen, zna li koga bih eljela naslikati?
Koga?
Onog tamo tipa.
Ellen pogleda u smjeru u kojem joj je Pamela diskretno pokazala. Kojeg? Ne misli valjda
onu konzervu? Gradskog deka?
Aha, njega. Ima neto u njegovim oima, one su... ne znam, kao da su pradavne ili neto,
kao da je puno stariji nego to jest, kao da je toliko toga vidio...
Sigurno da jest, ree Ellen s otrim sarkazmom. Vjerojatno je neki bivi marinac, koji je
vidio puno mrtvih beba i ena koje je upucao u Vijetnamu.
Opet razgovarate o Tet ofenzivi? upita Peter. Ne, Pam se zapalila za nekog.gradskog
deka. Kako perverzno. Peter se nasmije.
Pam pocrveni od ljutnje. Nikad nisam rekla takvo to. Samo sam rekla da ima zanimljive
oi i da bih ih voljela naslikati.
Dock of the Bay zasvira iz duboksa, te se veina plesaa vrati svojim stolovima. Pam se za-
pita tko je pustio tu alobnu kontemplativnu pjesmu Otisa Reddinga, taj ironini autoepitaf pje-
vaa koji je umro prije nego to je ploa bila izdana. Moda je to bio onaj tip s udnim oima.
To se inilo kao vrsta glazbe koju bi on moda volio.
Wastin' tiiime...16 pjevao je Peter zajedno s ploom, a zatim se vragolasto nasmijei. Skine
svoj sat, ispusti ga u napola pun vr piva uz teatralnu gestu. Mi topimo vrijeme! proglasi on,
digne svoju au i kucne se s ostalima.
ujem da i Bobby pui travu, prokomentira Ellen, a propos niega, kad su ispili zdravicu.
Nabavlja travu od istog dilera koji opskrbljuje Stonese kad dolaze ovamo.

16
18 Eng., troimo svoje vrijeme uzalud.
 Sad su bili na jednoj od Peterovih omiljenih tema. Kau da je R. J. Reynolds tajno... kako
se kae, patentirao? Sve dobre marke.
Zatitio znakom.
Da, da, zatitio znakom. 'Acapulco Gold', 'Panama Red'... proizvoai duhana imaju sva
dobra imena, za svaki sluaj.
Pam je sluala ve poznate traeve, te zainteresirano kimne. Pitam se kako e kutije izgle-
dati, a i reklame.
Orijetalna mustra na kutiji, ree Ellen sa smijekom. A Hendrk e snimiti reklamu, doda
Peter.
Poeli su pucati od smijeha, u jednom od onih beskrajnih zajednikih napuenih napadaja
smijeha koje je Pam toliko voljela. Smijala se tako jako da su joj suze izbile na oi, poelo joj
se vrtjeti u glavi, poela je hiperventilirati, ona je
Gdje je, k vragu, sad, pitala se Pamela, i zato joj se tako vrtjelo u glavi? Ona treptajui oda-
gna neobjanjive suze u oima, privikne se na novo okruenje. Isuse Kriste, bio je to Adolph's.
Pam? upita Ellen, najednom primijetivi da joj se prijateljica prestala smijati. Jesi OK?
Dobro sam, ree Pamela i duboko, polako udahne. Sigurno nisi prolupala?
Ne. Ona zatvori oi i pokua se koncentrirati, no misli joj nisu mogle ostati na jednom
mjestu, stalno su lutale. Glazba je bila jako glasna, a ovo mjesto, ak i njezina odjea, imali su
miris. Bila je napuena, shvati. Obino je tako uvijek bilo kad bi otili dolje, u Adolph's, skuli-
raj se, skuliraj se...
Popij jo jedno pivo, ree Peter zabrinuto. Izgleda udno; jesi li sigurna da ti je dobro?
Sigurna sam. S Peterom i Ellen bila se sprijateljila tek nakon zimskog semestra svoje
brucoke godine. Peter je diplomirao, a Ellen je odustala i preselila se u London zajedno s njim,
kad je Pamela bila na drugoj godini; to je znailo da je sad 1968. ili 1969.
Nova ploa zasvira iz duboksa, Linda Ronstadt pjevala je Different Drum. Ne, pomisli Pa-
mela, ne samo Linda Ronstadt, nego i Stone Ponevs. Saberi se, ree sama sebi, polako se akli-
matiziraj, ne dopusti marihuani u tvojoj glavi da ti ovo jo vie otea. Ne pokuavaj donositi
nikakve odluke, ak nemoj ni previe govoriti. ekaj dok te pusti, ekaj dok
Bio je tamo, Boe, sjedio je udaljen manje od dvadeset stopa i gledao ravno u nju. Pamela
zine od nevjerice; bilo je tako apsurdno, nemogue divno vidjeti Jeffa Winstona kako tiho sjedi
usred mladenake buke u njezinu starom studentskom mjestu za izlaske. Ona primijeti kako je
spazio promjenu u njezinim oima, te se on nasmijei toplim, laganim osmijehom dobrodolice
i podrke.
Hej, Pam? ree Ellen. Zato plae? uj, moda je bolje da se vratimo do sobe.
Pamela odmahne glavom, te poloi umirujuu ruku na ruku svoje prijateljice. Zatim ustane
od stola i krene du prostorije, du godina, u Jeffov zagrljaj koji ju je ekao.
Istetovirana dama, zahihoe Jeff i poljubi ruiastu ruu na unutranjoj strani njezina bed-
ra. Ne sjeam se da je to prije bilo ovdje.
Nije to tetovaa, to je preslika. Skida se vodom.
A jezikom? upita on, pogledavi je sa zloestim sjajem u oima.
Ona se nasmijei. Moe slobodno pokuati.
Moda kasnije, ree on, pridigavi se uz nju na jastucima. Nekako mi se jako svia kao
dijete cvijea.
Ne sumnjam, ree ona i ubode ga prstom meu rebra. Natoi nam jo malo ampanjca.
On posegne za bocom Mumm'sa na stoliu kraj kreveta i napuni im ae.
Kako si znao kad e mi poeti repriza? upita Pamela.
Nisam. Promatrao sam te mjesecima; ovdje u Rhinebecku sam unajmio kuu na poetku
kolske godine i cijelo vrijeme sam te ekao. To me frustriralo, poeo sam biti nestrpljiv, no
vrijeme provedeno ovdje pomoglo mi je da rijeim stvari s nekim starim uspomenama. Bio sam
ivio uz rijeku, u jednoj od starih vila, kad sam bio s Diane... i svojom keri Gretchen. Uvijek
sam mislio da se nikad neu moi vratiti ovamo, no ti si mi dala razlog, i drago mi je. Osim
toga, uivao sam vidjeti te kakva si stvarno bila u ovom vremenu, u prvobitnom ivotu.
Ona sloi grimasu. Bila sam studentica hipijevka. Kone resice i izbjeljivanje odjee vari-
kinom. Nadam se da me nikad nisi uo kako razgovaram s prijateljima; vjerojatno sam mnogo
puta rekla guba.
Jeff joj poljubi vrak nosa. Bila si slatka. Sad si slatka, ispravi se, odmiui joj dugu, ravnu
kosu s lica. No nisam se mogao suzdrati da ne zamislim sve te klince za petnaest godina,
kako nose trodijelna odijela i voze se u BMW-ima do svojih ureda.
Ne svi, ree ona. Iz Barda je izalo mnogo pisaca, glumaca, glazbenika... a, doda ona po-
kajnikim smijekom, ni moj suprug ni ja nismo imali BMW, vozili smo Audi i Mazdu.
U pravu si. On se nasmijei i srkne ampanjac. Leali su zajedno, zadovoljni, no Jeff je
bio svjestan ozbiljnosti koja se skrivala ispod njezina naoko veselog dranja.
Sedamnaest mjeseci, ree on.
to?
Ovaj put sam izgubio sedamnaest mjeseci. To si se pitala, zar ne?
eljela sam te pitati, preda se ona. Nisam mogla a da se ne pitam. Moj je pomak doao
do... sad je oujak, rekao si? '68.?
Jeff kimne. Tri i pol godine.
Brojei od prolog puta. Pet godina od prvih repriza. Isuse. Sljedei put bih mogla
On joj stavi prst na usne. Sad emo se usredotoiti na ovaj put, sjea se?
Naravno da se sjeam, ree ona, privukavi mu se blie ispod pokrivaa.
A razmiljao sam o tome, ree joj on. Imao sam vremena da to razmotrim i mislim da
imam plan, recimo.
Ona odmakne glavu, pogleda ga namrteno sa zanimanjem. Kako to misli?
Pa, prvo sam mislio da doemo znanstvenicima sa svim ovim Dravnoj znanstvenoj
zakladi, nekoj privatnoj istraivakoj organizaciji. .. koja god se grupa inila najprikladnijom,
moda odsjeku za fiziku na Princetonu ili MIT-u17, nekome tko istrauje prirodu vremena.
Nikad nam ne bi povjerovali.
Tono. To je cijelo vrijeme bio kamen spoticanja. A opet smo svaki put uinili svoje da
odrimo tu prepreku, tako to smo uvijek ostali u tajnosti.
Morali smo biti diskretni. Ljudi bi mislili da smo ludi. Pogledaj Stuarta McCowana, on
McCowan jest lud on je ubojica. No predviati dogaaje nije kazneno djelo, nitko nas ne
bi zatvorio zbog toga. A kad se stvari koje predvidimo doista obistine, dokazat emo svoje zna-
nje o budunosti. Morat e nas posluati. Znat e da se neto stvarno neobjanjivo, ali stvarno
dogaa.
Ali kako emo uope doi do ulaznih vrata, za poetak? prigovori Pamela. Na mjestu
poput MIT-a nitko se ne bi gnjavio ak ni pogledati nekakav popis predvianja koji im damo.
Svrstali bi nas uz NLO fanatike i spiritiste istog trenutka kad bismo im rekli to imamo na umu.
U tome i jest stvar. Ne prilazimo mi njima, oni dolaze nama.
Zato bi... Ovo to govori nema mi smisla, ree Pamela, zbunjeno zatresavi glavom.
Izlazimo u javnost, objasni Jeff.

16.

17
Massachusetts Institute of Technology, Tehnoloki zavod drave Massachusetts.
 Ovaj put nije bilo potrebe da to objave u svim veim novinama diljem svijeta kao to su to
uinili s prolim oglasom, kojim su se nadali da e privui panju samo ostalih reprizanata. Isto
tako, i dvoznanost i anonimnost te prve obavijesti bile su suvine za ovu svrhu.
New York Times je odbio objaviti jednokratni oglas preko cijele stranice, no oglas je izaao
u New York Daily Newsu, Chicago Tribuneu i Los Angeles Timesu.

U SLJEDEIH DVANAEST MJESECI:

* Amerika nuklearna podmornica Scorpion potonut e potkraj svibnja. Velika tragedija

prekinut e ameriku predsjedniku kampanju u lipnju.
* Atentator Martina Luthera Kinga mlaeg bit e uhien izvan Sjedinjenih Drava.
* Vrhovni sudac Earl Warren podnijet e ostavku 26. lipnja, te e ga naslijediti sudac Abe
Fortas.
* Sovjetski Savez e 21. kolovoza povesti snage Varavskog pakta u invaziju na Cehoslo-
vaku.
* Petnaest tisua ljudi poginut e u potresu u Iranu I. rujna.
* Sovjetska svemirska letjelica bez ljudske posade obii e Mjesec, te e je 22. rujna izvui
iz Indijskog oceana.
* U listopadu e se dogoditi vojni udari u Peruu i Panami.
* Richard Nixon tijesno e pobijediti Huberta Humphreyja na predsjednikim izborima.
* Tri amerika astronauta kruit e oko Mjeseca i sigurno se vratiti na zemlju tijekom boi-
nog tjedna.
* U sijenju 1969. dogodit e se neuspjeli pokuaj atentata na sovjetskog vou Leonida Bre-
njeva.
* Golema naftna mrlja zagadit e plae june Kalifornije u veljai.
* Francuski predsjednik Charles de Gaulle podnijet e ostavku potkraj sljedeeg travnja.
* Neemo davati daljnje komentare na ove izjave sve do I. svibnja 1969. Susrest emo se s
novinarima tog datuma, na mjestu koje emo objaviti tono godinu dana od danas.
* Jeff Winston & Pamela Phillips New York, NY, 19. travnja 1968.

Svako sjedalo velike konferencijske dvorane koju su unajmili u njujorkom Hiltonu bilo je
zauzeto, a oni koji nisu mogli nai mjesto, nestrpljivo su se vrzmali u prolazima izmeu sjedala
ili sa strane, pokuavajui ne zapetljati se u televizijske i mikrofonske kabele.
Tono u 15 sati, Jeff i Pamela uli su u prostoriju i zajedno stali za govornicu. Ona se nervo-
zno smijeila dok su se palila zasljepljujua svjetla televizijskih kamera, te joj Jeff ohrabrujue
stisne ruku da nitko ne vidi. Od trenutka kad su uli, prostorijom je zavladala buka izvikivanih
pitanja, jer su se svi novinari i izvjestitelji u isto vrijeme natjecali za njihovu panju. Jeff je ne-
koliko puta zamolio za tiinu, te napokon stiao razinu buke na blijedi amor.
Odgovorit emo na sva vaa pitanja, ree on okupljenim novinarima, no najprije odre-
dimo nekakav red. Zato ne bismo odgovarali prvo na pitanja iz zadnjeg reda, jedno pitanje po
osobi, slijeva nadesno. Zatim nastavljamo sa sljedeim redom istim smjerom.
to je s ljudima koji nemaju sjedala? povie jedan od ljudi koji su stajali uz zidove.
Oni koji su zakasnili posljednji e doi na red, prvo lijeva strana sobe, straga prema napri-
jed. A sad, ree Jeff, pokazujui prstom, odgovorit emo na prvo pitanje gospoe u plavoj
haljini. Ne trebate se predstavljati, samo pitajte to god elite.
ena ustane s olovkom i notesom u ruci. Najoitije pitanje: Kako ste tako precizno predvi-
djeli tako irok spektar dogaaja? Tvrdite li da imate nadnaravne psihike moi?
 Jeff duboko udahne, te progovori to je mirnije mogao. Molim vas, svatko ima pravo na
jedno pitanje, no ovaj put u odgovoriti na oba. Ne, ne pretvaramo se da imamo psihike moi,
kako se taj termin obino tumai. I gospoica Phillips i ja bili smo korisnici ili rtve opeto-
vanog fenomena u koji smo na poetku povjerovali isto tako teko kao to ete, nesumnjivo, i
vi danas. Ukratko, oboje ponovno proivljavamo vlastite ivote, ili odreene njihove dijelove.
Oboje smo umrli i umrijet emo u listopadu 1988., vratili smo se u ivot i ponovno umrli,
ve nekoliko puta za redom.
Buka koja je nastala kad su ulazili u prostoriju bila je nitavna u usporedbi s kaosom koji je
nastao nakon ove izjave, a u opoj kakofoniji bilo je nemogue ne uoiti prevladavajui pod-
rugljivi ton. Jedna televizijska ekipa iskljui svoje reflektore i pone pakirati svoju opremu, a
nekoliko izvjestitelja uvrijeeno se iskrade iz prostorije, no bilo je mnogo drugih koji su eljno
ekali na ispranjena mjesta. Jeff ponovno pokretom zamoli za tiinu, te pokae na sljedeeg
novinara na redu za pitanje.
I ovo pitanje je oito, ree punaan, mrgodan ovjek. Kako, k vragu, oekujete da povje-
rujemo u takva sranja?
Jeff ostane smiren, te se ohrabrujue nasmijei Pameli i mirno se obrati gomili: Rekao sam
vam prije da e ono to imamo rei biti prilino nevjerojatno. Mogu samo ukazati na potpunu
valjanost 'predvianja' koje smo prije godinu dana objavili a koja su nama bila ve sjeanja
te vas zamoliti da osude zadrite za sebe dok nas ne sasluate.
Hoete li i danas predvidjeti neke stvari? upita sljedei novinar.
Hou, ree Jeff, te se inilo da e buka opet zapoeti. Ali samo nakon to odgovorimo na
sva vaa pitanja i kad budemo osjeali da smo vam rekli sve to smo trebali.
Trebalo im je gotovo sat vremena da im u kratkim i osnovnim crtama opiu svoje ivote: tko
su prvobitno bili, to su bitno uinili u svakoj svojoj reprizi, kako su se upoznali, uznemirujuu
injenicu ubrzavajueg pomaka. Kao to su se prije sloili, izostavili su velik dio privatnog i-
vota, kao i sve to su smatrali opasnim ili bezumnim otkriti. No zatim je uslijedilo pitanje za
koje su znali da e biti postavljeno, a jo uvijek nisu znali kako e na njega odgovoriti: Pozna-
jete li jo neku osobu koja je... reprizant, kako vi to zovete? upita cinian glas iz treeg reda.
Pamela pogleda Jeffa, a zatim hrabro progovori, prije nego to je uspio odgovoriti. Da, re-
e ona. ovjeka po imenu Stuart McCowan, iz Seattlea, u dravi Washington.
Nastane stanka od nekoliko trenutaka dok su stotine olovaka zapisivale ime u stotine notesa.
Jeff se upozoravajue namrti Pameli, no ona to zanemari.
Koliko znamo, on je jedini osim nas, nastavi ona. Proveli smo veinu jedne reprize u pot-
razi za ostalima, no McCowan je jedini za kojeg smo se uvjerili da je autentian. Meutim, mo-
ram vam rei da on ima neke ideje o svemu ovome kojima se otro protivimo; zbog toga on
danas nije ovdje, s nama. No mislim da bi vam bilo zanimljivo da ga intervjuirate, ak i da
pomno pratite sve to ini, da vidite kako se on nosi s ovom situacijom u kojoj smo se nas troje
nali. On je neobina osoba, to je najmanje to o njemu mogu rei.
Ona ponovno pogleda Jeffa, a on je pohvali zadovoljnim osmijehom. Nije rekla nita klevet-
niko ili inkriminirajue o McCowanu, ali se pobrinula da se odsad njegova prolost pomno
istrai, te da se pripazi na svaki njegov pokret u javnosti. Vie nee ubijati, ne ovaj put.
to oekujete izvui iz svega ovoga? upita jo jedan novinar. Je li ovo neka smicalica
kako da doete do love, neki kult?
Apsolutno ne, ree Jeff vrsto. Moemo zaraditi koliko god novca elimo uobiajenim
ulagakim kanalima, kupnjom dionica, a volio bih da svi vai lanci ukljue i na posebni zah-
tjev da nam nitko ne alje novce, u bilo kojem iznosu, za bilo koju svrhu. Vratit emo sve takve
darove. Jedina stvar koju traimo su informacije, mogua objanjenja onoga to proivljavamo i
kako e to sve zavriti. eljeli bismo da znanstvenici pogotovo fiziari i kozmolozi budu
svjesni stvarnosti koja nam se dogaa i da izravno stupe u kontakt s nama sa svim informacija-
ma koje imaju. To je naa jedina svrha zbog koje ovu neobinu situaciju iznosimo u javnost.
Nikad se prije nismo otkrivali, a ne bismo se ni sad, da nije naih vrlo stvarnih briga koje smo
vam ukratko priopili.
Soba je zujala od sumnjiavih glasova. Svatko je neto prodavao, kao to je Pamela jednom
primijetila; ovom skupu novinara, okorjelih skeptika, bilo je teko prihvatiti injenicu da Jeff i
Pamela nisu izvodili nikakvu prijevaru, usprkos oitoj iskrenosti i vrstim dokazima njihova
nezamislivo preciznog poznavanja budunosti.
to onda namjeravate postii, ako se ne pokuavate obogatiti ovim tvrdnjama? upita net-
ko drugi.
Ovisi o tome to bude rezultat ovakvog naeg predstavljanja, odgovori Jeff. Zasad emo
samo ekati i vidjeti to e se dogoditi kad objavite nau priu. A sad, ima li jo pitanja? Ako
ne, ovdje imam kopije naeg najnovijeg popisa... predvianja, kako ih vi zovete.
Nastane guva prema prednjem dijelu prostorije dok je mnotvo ruku grabilo fotokopirane
listove papira, kao i novi prolom jo izravnijih pitanja.
Hoe li doi do nuklearnog rata? Hoemo li prije Rusa sletjeti na Mjesec? Hoemo li
pronai lijek protiv raka?
ao mi je, povie Jeff. Bez pitanja o budunosti. Sve to imamo rei je u ovom doku-
mentu.
Jo jedno, posljednje pitanje, povie ovjek s naoalama i eirom koji je izgledao kao da
je na njemu netko sjedio. Tko e ove subote osvojiti Kentucky Derby?
Jeff se naceri, prvi put oputen otkad je poela ova napeta konferencija za novinare. Nap-
ravit u jednu iznimku za ovog gospodina, ree on. Majestic Prince osvojit e Derby i Preak-
ness, no Arts and Letters e ga izbaciti iz osvajanja Triple Crowna. Mislim da sam, rekavi vam
ovo, upravo upropastio vlastitu okladu.

Majestic Prince poeo je utrku s teajem 1:10 stoje bio najnii doputeni povrat novca prema
zakonimapari mutuel kockanja. Nakon to su mree objavile priu o Jeffu i Pameli, gotovo se
nitko nije kladio na ostale konje na Derbyju. Odbor za utrke drave Kentucky naredio je punu
istragu, a u Marylandu i New Yorku se prialo da e se nadolazee utrke Preakness i Belmont
otkazati.
Telefoni u njihovu novom uredu u zgradi Pan Ama poeli su zvoniti u est ujutro u ponedje-
ljak nakon utrke; do podneva su privremeno zaposlili jo dvije djevojke iz Kelly Girlsa da se
pobrinu za pozive, brzojave i znatieljnike koji su ulazili kroz vrata bez ugovorenog sastanka.
Imam popis od posljednjih sat vremena, gospodine, ree prestraena djevojka u plisiranoj
haljini srednje duine nervozno prebirui prstima po svojoj dugoj ogrlici od kuglica.
Moe li mi ga rezimirati? umorno upita Jeff odlaui na stranu uvodnik New York Ti-
mesa od toga dana, koji je pozivao na racionalni skepticizam u suoavanju s tobonjim mo-
dernim Nostradamusima i njihovim manipuliranjem sluajnostima.
Da, gospodine. Pristigla su etrdeset dva zahtjeva za privatno savjetovanje od ljudi koji
su teko bolesni, roditelja nestale djece, itd. zvalo je devet posrednikih tvrtki, s ponudama da
nas uzmu kao klijente uz smanjenu proviziju; imali smo dvanaest poziva i osam brzojava od
ljudi koji su bili voljni uloiti novac za razne kockarske sheme; jedanaest poruka od ostalih
vidovnjaka koji su eljeli podijeliti informacije.
Mi nismo vidovnjaci, gospoice... Kendall, je li? Da, gospodine. Elaine, ako elite.
Dobro. elim da se ovo jasno razumije, Elaine: Pamela i ja ne tvrdimo da imamo bilo kak-
ve vidovnjake moi, te bi svakoga tko takvo neto pretpostavi trebalo pravilno informirati da
se ovdje radi o neemu sasvim razliitom, i ako elite ovdje raditi, morat ete znati kako se mi
elimo predstavljati.
Razumijem, gospodine.
 To ti je malo teko prihvatiti, naravno. Nisam rekao da nam ti mora vjerovati, samo se
pobrini da se temeljni elementi onoga to smo imali rei ne izoblie kad govori s javnou, to
je sve. A sad, nastavi s popisom.
Djevojka izravna svoju bluzu, te pogleda u svoj stenografski notes. Bilo je jedanaest... mis-
lim da bi ih vi nazvali prijeteim pozivima, neki od njih bili su i opsceni.
Ne mora to trpjeti. Reci ostalim djevojkama da mogu slobodno poklopiti slualicu sva-
kome tko pone vrijeati. Zovi policiju ako bilo tko od njih bude uporan.
Hvala, gospodine. Takoer smo imali nekoliko poziva od neke kalifornijske grupe futuris-
ta. ele da odete tamo odrati sastanak s njima.
Jeff zainteresirano podigne obrvu. Korporacija Rand?
Ona ponovno pogleda u svoje biljeke. Ne, gospodine, neto to se zove Outlook Group.
Proslijedi to mom odvjetniku. Zamoli ga da ih provjeri da vidi jesu li zakoniti.
Elaine pribiljei njegove upute u svoj notes, te se vrati popisu. Kad ve budem razgovarala
s gospodinom Wadeom, morat u mu rei o svim ovim zrakoplovnim tvtkama koje prijete tu-
bom: Aeronaves de Mexico, Alleghenv Airlines, Phillippine Airlines, Air France, Olvmpic
Airways... kao i o turistikim odborima drava Mississippi i Ohio, njihovi odvjetnici su zvali.
Svi su vrlo ljuti, gospodine. Samo sam mislila da bih vas trebala upozoriti.
Jeff odsutno kimne. To je sve? upita on.
Da, gospodine, osim jo nekoliko asopisa, svi su pokuali ugovoriti ekskluzivni intervju s
vama ili gospoicom Phillips, ili s oboje.
Ima li meu njima bilo kakvih znanstvenih asopisa?
Ona odmahne glavom. National Inquirer, Fate... mislim da bi se moglo rei da je najozbilj-
niji od njih bio Esquire.
Jo se nije javilo nijedno sveuilite? Nijedna istraivaka ustanova osim ove ekipe u Kali-
forniji, to god oni bili?
Ne, gospodine. To je cijeli popis.
U redu. On uzdahne. Hvala, Elaine, nastavi me i dalje obavjetavati.
Hou, gospodine. Ona spremi svoj notes, spremi se poi, a zatim zastane. Gospodine
Winstone... samo sam se pitala...
Da?
Mislite li da bih se trebala udati? Mislim, razmiljala sam o tome, a moj deko me dvaput
pitao, no htjela bih znati... pa, htjela bih znati bi li to uspjelo ili ne.
Jeff se popustljivo nasmijei, ugleda oajniku elju za predvianjem u djevojinim oima.
Kad bih barem znao, ree joj on. No to je neto to e morati sama otkriti.
Aeronaves de Mexico odustao je od tube 5. lipnja, dan nakon to se jedan od njihovih mla-
njaka sruio u planine pokraj Monterreya, kao to su Jeff i Pamela bili predvidjeli. Meksiki
politiki voa Carlos Madrazo i teniska zvijezda Rafael Osuna nisu bili u avionu u kojem su
umrli pet puta prije; ovaj put se samo jedanaestero ljudi odvailo krenuti letom osuenim na
propast, a ne sedamdeset devet.
Nakon toga, od svih ostalih zrakoplovnih tvrtki za koju se predvidjeli katastrofu, samo su se
Air Algerie i Royal Nepal Airlines, odluili ignorirati upozorenje i zadrati upitne letove. Te su
dvije kompanije jedine pretrpjele fatalne nesree u cjelokupnom svjetskom komercijalnom zra-
nom prometu do kraja 1969.
Amerika mornarica odbila se pokoriti tim predvianjima koja je sam ministar obrane Laird
nazvao praznovjerjem, te je razara Evans nastavio svojim kursom u Junom kineskom moru;
ali je zato australska vlada tiho naredila svojem nosau aviona Melbourneu da ugasi motore i
usidri se tijekom prvog tjedna lipnja, te se sudar, koji je uvijek dotad tragino zavravao raspo-
lavljanjem Evansa nije dogodio.
Broj rtava u poplavama jezera Erie u sjevernom Ohiju 4. srpnja smanjio se s etrdeset jedne
na pet, jer su stanovnici posluali naveliko objavljivana upozorenja i potraili viu razinu zem-
lje prije nego to su oluje navalile. Slina situacija bila je i u Mississippiju; turistike rezervaci-
je u odmaralitu Gulfport i Biloxi na obali Golfskog zaljeva smanjile su se gotovo do nule tije-
kom sredine kolovoza, a mjesno stanovnitvo pobjeglo je prema unutranjosti brzinom koja
nikad prije nije bila postignuta pukim upozorenjima civilne zatite. Uragan Camille naletio je
na gotovo naputenu obalu, te je 138 od prijanjih 149 rtava preivjelo.
ivoti su se promijenili. ivoti su se nastavljali, na mjestima gdje se nikad prije nisu nastavi-
li. A svijet je to primijetio.

* * *
elim da se sudska zabrana podnese sad, Mitchell! Ovaj tjedan, ako moemo, najkasnije
sredinom sljedeeg.
Odvjetnik se koncentrirao na svoje naoale, precizno istei debela stakla kao da se radi o
skupom teleskopu. Ne znam, Jeff', ree on. Nisam siguran da e to biti mogue.
Kad bismo je onda mogli najprije podnijeti? upita Pamela. Moda ak i neemo moi,
prizna Wade.
Misli uope ne? Ti ljudi mogu slobodno nastaviti iriti svoje smijene prie o nama, a mi
tu ne moemo nita?
Odvjetnik pronae jo jednu nevidljivu mrlju na jednom od svojih stakala, te je njeno oisti
malenim kvadratiem semia. Mogu se slobodno ponaati unutar svojih prava zajamenih
Prvim amandmanom.
Hrane se nama! eksplodira Jeff, maui letkom koji je potaknuo ovaj sastanak. Njegova
je fotografija bila istaknuta na naslovnoj stranici knjiice, zajedno s neto manjom Pamelinom
slikom.
Oni profitiraju od naih imena i naih izjava, bez naeg ovlatenja, a u tom procesu rugaju
se svemu to smo pokuali uiniti.
Oni su neprofitna organizacija, podsjeti ga Wade. Podnijeli su zahtjev za status oslobo-
enja od poreza kao religijska institucija. Teko se boriti protiv takve stvari, to traje godinama,
a anse da ih se pobijedi su male.
to je sa zakonima o kleveti? inzistirala je Pamela.
Od sebe ste uinili javne linosti, to vam ne ostavlja mnogo zatite. A i nisam siguran da bi
se njihovi komentari o vama uope mogli protumaiti kao klevetniki. Porota bi to ak mogla
doivjeti upravo suprotno. Ti ljudi vas oboavaju. Oni vjeruju da ste inkarnacija Boga na zem-
lji. Mislim da vam je bolje da ih jednostavno ignorirate, pravni postupak bi im samo dao jo
vei publicitet.
Jeff napravi zgaen izraz lica, bez ijedne rijei, zguva letak jednom rukom, te ga baci pre-
ma udaljenom kutu svoje kancelarije. To je ba ona vrsta stvari koju smo eljeli izbjei, ree
on bjesnei. ak i ako ih ignoriramo ili poriemo, to baca ljagu na nae ime i svrstava nas u
isti ko s njima. Ni jedna ugledna znanstvena organizacija nee eljeti imati nita s nama nakon
ovoga.
Odvjetnik ponovno stavi svoje naoale, debelim kaiprstom namjesti ih na hrbat nosa. Ra-
zumijem vau dilemu, ree mu on. Ali ja ne Interkom na Jeffovu stolu zazuji u dva kratka
navrata, a zatim i jednim dugim, to je, prema njegovoj zamisli, bio znak da se radi o hitnoj
poruci.
Da, Elaine?
Neki vas gospodin eli vidjeti, gospodine. Kae da je iz federalne vlade.
Iz kojeg ogranka? Civilne zatite, Dravne znanstvene zaklade?
 Iz Ministarstva vanjskih poslova, gospodine. Inzistira da osobno s vama razgovara. S vama
i gospoom Phillips zajedno.
Jeff? namrti se Wade. eli da prisustvujem sastanku?
Moda, ree mu Jeff. Pogledajmo to eli. Jeff ponovno pritisne tipku na interkomu.
Uvedi ga, Elaine.
ovjek kojeg je uvela u kancelariju bio je u etrdesetima, proelav, budnih plavih oiju i prs-
tiju s mrljama od nikotina. On odmjeri Jeffa brzim prodornim pogledom. Uini isto s Pamelom,
a zatim pogleda Mitchella Wadea.
Radije bih da ovaj razgovor obavimo privatno, ree ovjek.
Wade ustane i predstavi se: Ja sam odvjetnik gospodina Winstona. Takoer zastupam gos-
poicu Phillips.
ovjek izvue tanku lisnicu iz depa sakoa, prui Wadeu i Jeffu svoju posjetnicu: Russell
Hedges, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a. Bojim se da je priroda onoga to ovdje elim
raspraviti povjerljiva. Bi li vam smetalo, gospodine Wade?
Da, smetalo bi mi. Moji klijenti imaju pravo na Pravni savjeti nee biti potrebni u ovoj
situaciji, ree Hedges. Ovo je stvar od dravne sigurnosti.
Odvjetnik se opet pobuni, no Jeff ga zaustavi. U redu je, Mitchell. Volio bih ga sasluati.
Promisli o onome o emu smo prije razgovarali, pa mi javi ako ti bilo kakve izvedive alternati-
ve padnu na pamet; ja u te sutra nazvati.
Nazovi me danas ako zatreba, ree Wade namrgodivi se vladinu izaslaniku. Bit u u
uredu dokasno, vjerojatno do est ili pola sedam.
Hvala. ut emo se ako bude nuno.
Smijem li zapaliti? upita Hedges izvukavi kutiju Camela kad je odvjetnik izaao iz sobe.
Samo dajte. Jeff mu pokretom pokae na jednu od fotelja nasuprot stolu, te mu doda pe-
peljaru. Hedges izvadi kutiju drvenih ibica te jednom pripali cigaretu. Pustio ju je da polako
izgori do aavog ostatka, koji je zatim ispustio, dok je jo tinjao, u veliku staklenu pepeljaru.
Znali smo za vas, naravno, napokon ree Hedges. Teko je bilo ne znati za vas, uz sve
one medije u kojima ste se pojavljivali tijekom posljednja etiri mjeseca. Iako, moram priznati
da je veina mojih kolega obino shvaala vae izjave kao opsjene... do ovoga tjedna.
Libija? upita Jeff, znajui odgovor.
Hedges kimne, povue dug dim iz cigarete. Svi u odsjeku za Srednji istok su jo kao gro-
mom oinuti; nae najpouzdanije procjene obavjetajne slube pokazivale su da je kralj Idris
imao potpuno stabilan reim. Vi ne samo da ste pogodili datum pua, ve ste i specificirali da
e hunta doi iz sredinjih eelona libijske vojske. elim da mi kaete kako ste sve to znali.
Ve sam to objasnio koliko god jasno sam mogao.
Sve ovo s ponovnim proivljavanjem vaeg ivota njegov hladni pogled obuhvati i Pa-
melu. Vaih ivota. Ne oekujete od nas da u to vjerujemo, zar ne?
Nemate nikakvog izbora, ree Jeff suhoparno. Nemamo ni mi. To se dogaa, to je sve to
znamo. Jedini razlog zbog kojega smo ovaj put napravili takav spektakl od sebe je zato to e-
limo saznati vie o tome. Sve sam to ve i prije objasnio.
Oekivao sam da ete to rei.
Pamela se paljivo nagne prema naprijed. Sigurno postoje vladini istraivai koji bi mogli
istraiti ovaj fenomen, pomoi nam da naemo odgovore koje traimo.
To nije moj odsjek.
Ali vi biste nas mogli uputiti njima, objasniti im da nas uzimate ozbiljno. Postoje fiziari
koji bi mogli
U zamjenu za to? upita Hedges, stresavi dugaak pepeo sa svoje cigarete.
Molim?
Govorite o angairanju novca, radne snage, laboratorijskih postrojenja... to bismo mi do-
bili zauzvrat?
 Pamela napui usne, pogleda Jeffa. Informacije, ree ona nakon trenutne stanke. Unapri-
jed ete znati za dogaaje koji e poremetiti svjetsko gospodarstvo i dovesti do smrti tisua
nevinih ljudi.
Hedges ugasi cigaretu dok je njegov prodorni pogled bio prikovan na njezine oi. Kao na
primjer?
Ona ponovno baci pogled na Jeffa; njegovo lice bilo je bezizraajno, bez odobravanja ili
opominjanja. Ovo u Libiji, ree Pamela Hedgesu, imat e katastrofalne, dalekosene poslje-
dice. ovjek na elu hunte, pukovnik Gadafi, imenovat e se premijerom na poetku sljedee
godine; on je luak, pojava najveeg istinskog zla u sljedeih dvadeset godina. Pretvorit e Li-
biju u uzgajalite i utoite terorista. Stravine, nezamislive stvari dogodit e se zbog njega.
Hedges slegne ramenima. To je prilino maglovito, ree on. Mogle bi proi godine prije
nego to se takvi navodi dokau ili pobiju. Osim toga, vie nas zanimaju dogaaji u jugoisto-
noj Aziji, a ne usponi i padovi tih malih arapskih drava.
Pamela odluno odmahne glavom. Tu se varate. Vijetnam je izgubljena stvar, Srednji istok
bit e centralna regija u sljedea dva desetljea.
ovjek je zamiljeno pogleda, izvadi jo jednu cigaretu iz zguvane kutije. Postoji manja
frakcija u Ministarstvu koja je izrazila ba to miljenje, ree on. No kad tvrdite da je na polo-
aj u Vijetnamu beznadan... to je s prekjueranjom smru Ho-i-Mina? Nee li to oslabiti
nakane NLF-a18? Nai analitiari tvrde
Jeff podigne glas. Ako nita, to e ojaati njihovu odlunost. Ho e biti gotovo kanonizi-
ran, pretvoren u sveca muenika. Preimenovat e Saigon po njemu, u... jednom kad zauzmu
grad.
eljeli ste rei datum, ree Hedges kiljei prema njemu kroz izmaglicu dima.
Mislim da bismo trebali biti pomalo selektivni u onome to vam govorimo, ree Jeff opre-
zno, uputivi Pameli upozoravajui pogled. Ne elimo pridonositi svjetskim problemima, ne-
go samo pomoi da se izbjegnu neke od veih nesrea.
Ne znam... U odsjeku jo uvijek postoji dosta nevjernih Toma, pa ako je sve to moete
ponuditi neodreene openitosti
Kosigin i u Enlaj, Jeff glasno izjavi. Sastat e se u Pekingu sljedei tjedan, a poetkom
sljedeeg mjeseca Sovjetski Savez i Kina ugovorit e poetak pregovora o svojim graninim
sporovima.
Hedges se namrti u nevjerici. Kosigin nikad ne bi posjetio Kinu.
Hoe, potvrdi Jeff uz osmijeh. A u skoro vrijeme i Richard Nixon.
Oujski vjetar sa Chesapeake Baya rasprivao je laganu kiu u finu, hladnu izmaglicu. Zaus-
tavljao je rasprene kapljice u njihovu padu, te ih ibao ovamo i onamo, u atmosferski mikroko-
zmos morske pjene koja je udarala po uzburkanom zaljevu. Jeffova crna nepromoiva jakna s
kapuljaom svjetlucala je u sveprisutnoj vlazi dok je hladna bistra kiica ibala i osvjeavajue
kapala po njegovu licu.
to je s Allendeom? upita Hedges bezuspjeno pokuavajui zapaliti promoeni Camel.
Ima li izgleda?
Mislite, unato petljanju vaih ljudi u ileansku politiku? Jeffu i Pameli ve je davno
postalo oito da Russell Hedges ima sasvim labavu vezu s Ministarstvom vanjskih poslova. Je li
bio iz CIA-e ili iz NSA19 ili neke druge, sasvim drukije slube, nisu znali. Zapravo i nije bilo
vano, krajnji rezultati bili su isti.

18
National Liberation Front of South Vietnam, Oslobodilaka fronta Junog Vijetnama, po-
litika organizacija koju su osnovale pobunjenike snage vijetkongovaca.
19
National Security Agency Dravna sluba sigurnosti.
 Hedges se nasmijei jednim od svojih dvoznanih poluosmijeha, uspije pripaliti cigaretu.
Ne morate mi rei hoe li zaista biti izabran ili ne, samo ima li razumnih izgleda.
A ako ja kaem da ima, to onda? On ide Gadafijevim putem?
Ova zemlja nije imala nita s atentatom na Gadafija, to sam ve rekao bezbroj puta. To je u
potpunosti bila interna libijska stvar. Znate kako te borbe za mo u zemljama Treeg svijeta
idu.
Nije bilo smisla opet se s njime svaati oko toga; Jeff je prokleto dobro znao da je Gadafi
bio ubijen, prije nego to je i doao na vlast, kao izravni rezultat onoga to su on i Pamela bili
rekli Hedgesu o buduim djelima i politici tog diktatora. Nije da je Jeff oplakivao smrt tako
krvoednog manijaka, no nairoko se pretpostavljalo daje CIA povezana s ubojstvom, a te dob-
ro utemeljene glasine bile su dovele do stvaranja prethodno nepostojee teroristike grupe zva-
ne Novembarski odred na elu s Gadafijevim mlaim bratom. Grupa se zaklela na osvetu u ime
svojeg ubijenog voe. Ve je golem naftni poar izmakao kontroli u pustinji juno od Tripolija,
gdje je prije tri mjeseca Novembarski odred digao u zrak postrojenje Mobile Oila, usmrtivi
jedanaestero Amerikanaca i dvadeset tri libijska zaposlenika.
ileanac Allende nije bio Gadafi, on je bio poten, dobronamjeran ovjek, prvi slobodno
izabrani marksistiki predsjednik u povijesti. Kako se inilo, brzo e umrijeti, i to vjerojatno od
amerikog hukanja. Jeff nije namjeravao pourivati taj sramotni dan.
Nemam vie nita rei o Allerideu, ovako ili onako. On ne predstavlja prijetnju Sjedinje-
nim Dravama. Ostavimo to tako.
Hedges je pokuao povui dim iz razmoene cigarete, no ona se opet bila ugasila, a mokri
papir se poeo raspadati. On baci cigaretu pristanita u nemirnu vodu, obeshrabren. Niste
imali takvu grinju savjesti kad ste nam rekli da e Heath biti izabran na mjesto premijera u
Engleskoj ovog ljeta.
Jeff ga je zajedljivo promatrao. Moda sam elio osigurati da se ne odluite na ubojstvo
Harolda Wilsona.
Prokletstvo, opsuje Hedges, tko vas je postavio za moralnog suca vanjske politike
SAD-a? Va je posao da nas unaprijed opskrbljujete informacijama, toka. Neka ljudi s vrha
odluuju to je vano, a to nije i kako time rukovati.
I prije sam vidio rezultate nekih od tih odluka, ree Jeff. Radije u i dalje sam birati ono
to u vam otkriti. Osim toga, doda on, ovo je trebala biti potena razmjena. to je s vaim
dijelom pogodbe ima li ikakva napretka?
Hedges se zakalje, okrene lea vjetru iz zaljeva. Zato se ne vratimo unutra i popijemo
neto toplo?
Svia mi se ovdje, ree Jeff prkosno. Tu se osjeam ivim.
Pa, ja u umrijeti od upale plua ako jo malo ovdje ostanemo. Hajde, poimo unutra pa u
vam ispriati to su do sada znanstvenici imali rei.
Jeff popusti, te oni krenu prema staroj kui u vlasnitvu vlade na zapadnoj obali Marylanda,
juno od Annapolisa. Bili su ovdje ve est tjedana, vijeajui o implikacijama rodezijske neza-
visnosti i o nadolazeem svrgavanju kambodanskog princa Sihanouka. Na poetku su on i
Pamela smatrali svoj boravak ovdje zabavom, nekom vrstom odmora, no Jeff se sve vie brinuo
zbog detaljnog Hedgesova ispitivanja, koji im je oito bio dodijeljen kao trajna veza. Dobro su
pazili da mu ne kau nita za to su mislili da bi Nkonova administracija mogla tetno iskoristi-
ti, no postajalo je sve tee i tee znati gdje povui crtu. ak i Jeffovo neodreeno bez komen-
tara o izborima u ileu sljedee jeseni Hedges i njegovi nadreeni mogli bi s pravom protu-
maiti kao pokazatelj da e Allende doista postati predsjednik; a kakvu bi tajnu ameriku akciju
ta pretpostavka mogla izazvati? Ovdje su hodali po tankoj ici, a Jeff se poeo kajati to su uo-
pe pristali na ove sastanke. ?
 I? upita Jeff dok su se pribliavali kui sa sputenim kapcima na svim prozorima i s pri-
mamljivim stupom dima koji se dizao iz dimnjaka od crvene opeke. Kakve su najnovije vijes-
ti?
Iz Bethesde jo nita odreeno, promrmlja Hedges ispod preokrenutog ovratnika svoje ka-
banice. ele obaviti jo neke testove.
Proli smo sve lijenike testove koje moete zamisliti, ree Jeff nestrpljivo. ak i prije
nego to ste se vi umijeali. Nije problem u nama, to je neto vie od nas, neto na kozmikoj
razini, ili subatomskoj. to su fiziari otkrili?
Hedges kroi na drveni trijem, strese kapljice vode sa svog eira i kabanice poput nekog
upavog psa. Rade na tome, ree on Jeffu neodreeno. Berget i Campagna na Cal Techu
misle da bi to moglo imati veze s pulsarima, neto o masivnim neutrinskim informacijama... no
trebaju jo podataka.
Pamela je ekala u dnevnoj sobi nadsvoenoj hrastovim gredama, sklupana na kauu ispred
tople vatre. Vrueg vina od jabuka? upita ona, podiui svoju alicu i nakrivivi glavu s
upitnim izrazom lica.
Bilo bi krasno, ree Jeff, a Hedges kimne sloivi se.
Ja u, gospoice Phillips, ree jedan od mladia u tamnim odijelima koji su ih stalno uvali
na ovom skrovitom mjestu. Pamela slegne ramenima, povue rukave svog debelog dempera
preko zapea, i srkne gutljaj iz puee alice.
Russell kae da su fiziari moda doli do nekog napretka, ree joj Jeff. Ona se ozari, dok
su joj se obrazi rumeni od vatre arili naspram njezina plavog nabranog dempera i blijede la-
neno sjajne kose.
to je s pomakom? upita ona. Ima li kakve ekstrapolacije?
Hedges usnama obujmi svjeu, suhu cigaretu, spusti one kapke u cininom pogledu pos-
trance. Jeff je prepoznao izraz, dosad je ve znao da ovaj ovjek nije ba vjerovao u ideju o
njihovim prolim ivotima. Nije bilo vano. Hedges i ostali mogli su misliti to su god htjeli,
dok su se god drugi umovi, pronicavi i uporni znanstveni umovi, nastavljali usredotoivati na
fenomen za koji je Jeff znao da je i vie nego stvaran.
Kau da ne mogu pouzdano odrediti, ree Hedges. Najbolje to su mogli dobiti je vjero-
jatan raspon.
Koliki je taj raspon? tiho upita Pamela, prstiju napetih i pobijeljenih oko vrue alice.
Dvije do pet godina za Jeffa, pet do deset u vaem sluaju. Kau mi da nije vjerojatno da
e biti nii od toga, no gornja granica bi se mogla poveati ako krivulja nastavi ovako strmo
rasti.
Koliko poveati? Jeff je elio znati. Nikako se ne moe predvidjeti.
Pamela uzdahne, dok joj se dah dizao i sputao s vjetrom izvana. To nije nita bolje od slu-
ajnog pogotka, ree ona. Mogli smo isto to i sami napraviti.
Moda e neki novi testovi
Dovraga s novim testovima! opsuje Jeff. I oni e biti isto tako neuvjerljivi kao i svi
drugi, zar ne?
utljivi mladi u tamnom odijelu vratio se u sobu s dvije debele alice. Jeff uzme svoju, te je
ljutito promijea mirisnim tapiem cimeta.
U Bethesdi ele jo uzoraka tkiva, ree Hedges nakon opreznog gutljaja vrueg vina od ja-
buka. Jedna od tamonjih ekipa misli da bi stanina struktura mogla
Ne vraamo se u Bethesdu, ree mu Jeff konano. Ionako imaju i vie nego dovoljno.
Nema potrebe da se vraate u bolnicu, objasni Hedges. Sve to im treba je nekoliko stru-
gotina koe. Poslali su pribor, moemo to obaviti i ovdje.
Mi se vraamo u New York. Imam poruke stare mjesec dana koje nisam pregledao; moglo
bi se meu njima nai i neto korisno. Moete li nam nabaviti avion koji bi veeras krenuo iz
Andrewsa?
 ao mije...
Pa, ako nam vladin prijevoz nije dostupan, jednostavno emo uzeti komercijalni let. Pame-
la, nazovi Eastern Airlines. Pitaj ih u koliko sati
ovjek koji mu je bio donio vino od jabuka iskorai naprijed, dok mu je jedna ruka visjela u
zraku pred otvorenim sakoom. Drugi straar ue kroz ulazna vrata kao da je neujno pozvan
signalom, a trei se pojavi na stubitu.
Nisam tako mislio, paljivo ree Hedges. Bojim se da vam... ne moemo dopustiti da
odete. Ikada, igdje.

17.
... pokuali su napasti ambasadu SAD-a u Teheranu, no odbile su ih jedinice Osamdeset
druge zrane divizije, koje uvaju ovo ameriko diplomatsko predstavnitvo jo od prole ve-
ljae. Vjeruje se da je barem stotinu trideset iranskih revolucionara ubijeno u borbama, a ame-
rike rtve broje sedamnaest mrtvih i dvadeset est ranjenih. Predsjednik Reagan naredio je
nove zrane napade na odmetnike baze u planinama istono od Tabriza, gdje se vjeruje da je
Ajatollah Homeini
Iskljui tu prokletu stvar, ree Jeff Russellu Hedgesu.
... vrhovno zapovjednitvo revolucionara. Ovdje u Sjedinjenim Dravama, broj mrtvih od
prolotjednog teroristikog bombakog napada u Madison Square Gardenu sad je dostigao est
stotina osamdeset dva, a Novembarski odred prijeti daljnjim napadima na ameriko tlo sve dok
se sve snage SAD-a ne povuku sa Srednjeg Istoka. Sovjetski ministar vanjskih poslova Gromi-
ko izrazio je 'suosjeanje svoje drave s borcima za slobodu islamskog dihada', te jo kae da
je prisutnost amerike este flote u Arapskom moru 'jednaka'
Jeff se nagne naprijed i iskljui televizor, Hedges slegne ramenima, ubaci si pepermint bom-
bon u usta, te se pone igrati olovkom, drei je isto onako kako je neko stalno drao cigarete.
to je s nagomilavanjem sovjetskih snaga u Afganistanu? upita Hedges. Planiraju li
sukob s naim snagama u Iranu?
Ne znam, ree Jeff zlovoljno.
Koliko su jaki Homeinijevi sljedbenici? Moemo li odrati aha na vlasti, barem do izbora
sljedee godine?
Ne znam, jeb'o te! prasne Jeff. Kako bih i mogao? Reagan prije ak nije ni bio predsje-
dnik, ne 1979.; ovo je bio Jimmy Carterov nered koji je trebao poistiti, a mi nikad nismo slali
trupe u Iran. Sve se promijenilo. Ne znam koji e se vrag sad dogoditi.
Sigurno morate imati neke zamisli.
Nemam. Nemam blagog pojma. On pogleda Pamelu, koja je sjedila zagledana u Hedge-
sa. Lice joj je bilo izduljeno i blijedo; u ovih nekoliko godina izgubilo je enstvenu oblost, pos-
talo gotovo uglato poput Jeffova. On je uzme za ruku, povue je na noge. Mi idemo proetati,
ree on Hedgesu.
Imam jo nekoliko pitanja.
Nabij si svoja pitanja u dupe. Nemam vie odgovora.
Hedges je cuclao pepermint bombon, motrei Jeffa svojim hladnim plavim oima. U redu,
ree on. Jo emo razgovarati uz veeru.
Jeff zausti da mu opet kae da od toga nee biti nikakve koristi, da je svijet sad krenuo ud-
nom i nedefiniranom novom putanjom o kojoj ni on ni Pamela nisu mogli ponuditi nikakve
savjete, no znao je da protestiranje nee imati smisla. Hedges je jo pretpostavljao da oni imaju
nekakvu vrstu mentalne sposobnosti, da mogu predvidjeti budue dogaaje na osnovi trenuta-
nih okolnosti, kakve god one bile. Kako se njihovo predznanje poelo rasplinjavati suoeno s
drastino promijenjenim dogaajima u svijetu, on ih je tiho, ali jasno krivio za zadravanje in-
formacija. ak su i tretmani natrijevim pentotalom i detektori lai kojima su bili izvrgnuti ovih
dana poluili vrlo malo korisnih podataka, no prestali su prigovarati zbog ispitivanja pod seru-
mom istine; nadali su se da e ih, kako se vrijednost njihovih odgovora bude umanjivala, moda
ostaviti na miru, moda ih jednog dana ak i puste iz ovog produenog zatitnog pritvora.
Tome se ba i nisu mogli nadati, to su oboje znali, iako su se jo uvijek drali toga; bilo je to
bolje od alternative, koja je bila da prihvate oitu istinu da e ostati ovdje dok ponovno ne um-
ru.
Danas je voda bila mirna i plava, a dok su etali uz dine mogli su vidjeti ispupenje otoka
Poplar nedaleko od istone obale. Skupina brodia plovila je uz plutae, te ubirala plodove bo-
gatih uzgajalita kamenica u zaljevu Chesapeake. Jeff i Pamela su se tjeili koliko su mogli var-
ljivim spokojstvom poznatog prizora, te se trudili koliko su mogli da ignoriraju ona dva para u
tamnim odijelima koji su vrsto koraali dvadeset metara ispred i iza njih.
Zato mu ne bismo lagali? upita Pamela. Reci mu da e doi do rata ako zadrimo svo-
ju vojnu prisutnost u Iranu. Kriste, koliko mi znamo, to bi se moglo i obistiniti.
Jeff se sagne da pokupi tanak tap iz naplavljenog drvea. Prozreli bi nas, pogotovo kad
nas stave na pentotal.
Svejedno bismo mogli pokuati.
Ali tko zna kakav bi uinak takva la proizvela? Reagan bi se ak mogao odluiti na pre-
duhitreni napad. Mogli bismo na kraju zapoeti rat koji se sad jo uvijek moe izbjei.
Pamela prodrhti. Stuart McCowan sigurno je jako sretan, ree ona ogoreno, gdje god
bio.
Uinili smo to smo mislili da je ispravno. Nitko nije mogao predvidjeti ovakav ishod. A i
nije sve bilo tako loe; takoer smo spasili mnoge ivote.
Ne moe govoriti o ljudskim ivotima kao da sastavlja bilanni izvjetaj!
Ne, ali
ak vie ne ele nita uiniti to se tie oluja i avionskih nesrea, ree ona zgaeno, ut-
nuvi hrpu pijeska. ele da svi, a posebno Sovjeti, misle da smo jednostavno nestali, pa puta-
ju da svi ti ljudi umiru... nepotrebno!
Kao to su i prije uvijek umirali.
Ona se okrene prema njemu, licem punim gnjeva kakav nikad prije nije kod nje primijetio.
To ne rjeava stvar, Jeff! Trebali smo ovaj put uiniti svijet boljim, sigurnijim mjestom no sve
za to smo doista marili bili smo mi i saznanje koliko e se dugo nai vlastiti
dragocjeni mali ivoti produivati; a ak ni to nismo bili sposobni uiniti.
Jo je mogue da znanstvenici pronau neko
Ba me briga! Kad gledam vijesti, sve one smrti koje smo prouzrokovali onim to smo rek-
li Hedgesu: teroristike napade, vojne poteze, moda ak i nadolazei svjetski rat... Kad to vi-
dim, poelim poelim da nikad nisam napravila onaj prokleti film, poelim da ti nikad nisi
doao u Los Angeles i pronaao me!
Jeff odbaci naplavljeni tap, pogleda je u bolnoj nevjerici. Ne misli tako, ree on.
Mislim! ao mi je to sam te ikad srela! Pamela, molim te
Ruke su joj se tresle, lice joj je bilo crveno od bijesa. Vie ne razgovaram s Hedgesom. Ne
elim vie ni s tobom razgovarati. Selim se u jednu od soba na treem katu. Moe im rei to
god jebeno eli, samo naprijed, uvuci nas u rat, digni cijeli prokleti planet u zrak!
Ona se okrene i potri, nespretno se spotakne u pijesku i ponovno nae uporite, te pojuri
prema kui koja je bila njihov zatvor. Jedna od straarskih ekipa pojuri za njom, druga se Jeffu
priblii s obje strane. Gledao ju je kako odlazi, gledao kako je ljudi prate natrag u kuu; Hedges
je stajao na vratima, a Jeff ju je uo kako vie na njega, no nalet ljetnog vjetra nedaleko od za-
ljeva proguta njezine rijei, ugui znaenje njezinih povika.
 Probudio se u strujanju hladnog zraka koji je imao umjetan miris. Otre, tanke zrake blista-
vog sunanog svjetla prodirale su kroz poluzatvorene rebrenice venecijanskih roleta na obli-
njem prozoru, osvjetljavajui skromno namjetenu spavau sobu. Prenosivi stereo radioprijam-
nik tiho je leao na podu ispred kreveta, a stari kasetofon i mikrofon s logotipom WIOD-a leali
su zatieni hrpom odjee na komodi.
Jeff zauje daleki zvon kroz brujanje klima-ureaja, prepozna ga kao zvonce na vratima; tko
god to bio, otii e ako ga ignorira. On baci pogled na knjigu u svojim rukama: Incident u Al-
irskom motelu
Johna Herseyja. Jeff je baci u stranu, skoi s kreveta, te krene prema prozoru. Podigao je je-
dnu bijelu rebrenicu rolete, provirio van, i ugledao visoki red kraljevskih palmi; iza njih nije
bilo niega osim ravnog movarnog podruja, sve do samog horizonta.
Zvono na vratima se ponovno oglasi, a onda zauje pribliavajui zvuk mlanjaka, te ga ug-
leda kako prolijee nekoliko stotina metara iza palmi. Sputa se na Fort Lauderdale-Hollywood,
meunarodni aerodrom, shvati Jeff. Ovo je bio njegov stan u Daniji, kilometar i pol od plae i
preblizu zrane luke, no bio je to prvi stan koji je stvarno mogao zvati svojim vlastitim, prvi
potpuno privatni ivotni prostor u njegovu ivotu kao odrasle osobe. Bio je radio na svojem
prvom poslu na vijestima s punim radnim vremenom, u Miamiju na poetku svoje karijere.
On duboko udahne ustajali, hladni zrak, te opet sjedne na zguvani krevet. Umro je na vri-
jeme, est minuta do jedan, 18. listopada 1988.; nije dolo do svjetskog rata, ne jo, iako je svi-
jet bio
Zvono na vratima ponovno zazvoni, ovaj put dugo i uporno. Prokletstvo, zato jednostavno
ne odu? Stalo je, a zatim odmah zazvonilo etvrti put. Jeff navue majicu kratkih rukava i trape-
rice odrezane iznad koljena s hrpe odjee na komodi, te se ljutito odulja iz sobe da se rijei
koga god zatekao na vratima. Kad je uao u dnevnu sobu pogodio ga je nepokretni zid sparnog
vlanog zraka; vjerojatno ovdje neto ne valja s klima-ureajem, to je bio razlog zbog kojeg je
bio u spavaoj sobi usred bijela dana. ak se i biljka irokih listova u kutu bila objesila, popu-
tajui snazi klaustrofobine vruine. Jeff otvori vrata ba kad je zvonce jo jednom poelo sa
svojom upornom zvonjavom.
Na vratima je stajala Linda, smijeei se, a zlatni pramenovi u valovima crvenosmee kose
bili su obasjani suncem iza nje. Njegova supruga, nekadanja, ne jo sadanja supruga Linda,
ozarena neskrivenom i snanom, tek roenom ljubavlju prema njemu, a u njezinoj ispruenoj
ruci, buket tratinica. Svih tratinica svijeta, inilo se, a to slatko nezaboravljeno lice sjalo je
mladenakim arom i plemenitou.
Jeff je osjetio kako mu se oi pune suzama, no nije mogao skrenuti pogled s nje, ak se nije
mogao natjerati ni da trepne zbog straha da e izgubiti jedan dragocjeni trenutak ove vizije koja
je ivjela u njegovu sjeanju toliko desetljea, a sad je stajala ponovno stvorena u punom i tako
dragom obliku pred njim. Toliko vremena, prolo je toliko prokletog vremena...
Zar me nee pozvati unutra? upita ona svojim djevojakim glasom ujedno stidljivim i
mameim.
Ovaj... naravno. Da, oprosti, ui. Ovo je... prekrasno. Cvijee je prelijepo. Hvala ti. Tako
neoekivano.
Ima li neto u to ih mogu staviti? Boe, tu je jo toplije nego vani!
Klima-ureaj je pokvaren, ja... Samo trenutak, pogledat u mogu li nai neto za cvijee.
On odsutno preleti pogledom po sobi, pokuavajui se sjetiti je li posjedovao vazu.
Moda u kuhinji? ree Linda pokuavajui pomoi. Da, dobra ideja, provjerit u tamo.
eli li pivo, Colu?
au ledene vode. Slijedila ga je do tijesne kuhinjice, iskopala odnekud vazu za tratini-
ce dok je on toio u visoku au vodu iz bokala koji je pronaao u hladnjaku. Hvala, ree ona,
hladei se otvorenim dlanom dok je Jeff uzimao cvijee. Moemo li otvoriti neke prozore ili
neto?
 Klima-ureaj dobro radi u mojoj sobi, zato ne odemo tamo? OK. Bolje tamo stavi i cvi-
jee. Uvenut e na ovoj vruini.
U spavaoj sobi on je ostavio tratinice na nonom ormariu, gledao je kako se okree oko
svoje osi ispred ventila klima-ureaja, njezinu golu kou u ljetnoj haljini golih lea koja je svje-
tlucala draguljima znoja. Ooooh, ovo je fino! ree ona, podiui svoje vitke ruke iznad gla-
ve, a njezine male, vrste dojke podignu se ispod tanke bijele haljine dok je to inila.
Uinili su upravo to i prije, prisjeti se Jeff: pronali vazu za cvijee, doli u njegovu sobu da
se rashlade, ona se okretala i pozirala ba na taj nain... prije koliko vremena? Prije toliko mno-
go proteklih ivota i svjetova.
Njezine iroke smee oi, tena toplina u njima dok ga je gledala. Isuse, nitko ga tako nije
gledao ve godinama. Pamela se sklonila na zadnjem katu vladine kue u Marylandu kao to je
i zaprijetila i hladno je skretala pogled s njega u rijetkim prilikama kad bi im se pridruila za
veerom. Oi kojih se Jeff najbolje sjeao iz posljednjih devet godina bile su opasne plave oi
Russella Hedgesa, koje su zurile u njega sa sve veom zlobom kako je svijet tonuo u svoje pak-
leno leglo teroristikih napada, pograninih okraja i ameriko-sovjetskih sukoba o kojima Jeff
nije znao nita, niti ih je mogao predvidjeti.
to e sad postati od tog drastino promijenjenog svijeta, pitao se Jeff; ako nastavi svojom
odvojenom vremenskom linijom, ako bude slijedio putanju koju su on i Pamela, uz najbolje
namjere nehotice postavili za nj. Opsadno stanje u Sjedinjenim Dravama postojalo je ve tri
godine, nakon to je Golden Gate Bridge unitio Novembarski odred, te nakon pokolja u zgradi
Ujedinjenih naroda. Predsjedniki izbori 1988. bili su odgoeni na neodreeno vrijeme zbog
novopostavljenih ogranienja velikih javnih okupljanja, a voe triju najveih obavjetajnih
agencija trenutano su upravljali zemljom za trajanja izvanrednog stanja.
inilo se kao da se raa neka nova faistika amerika drava, to je naravno bio cilj meu-
narodnog teroristikog podzemlja jo od samog poetka. Njegovi lanovi nisu eljeli nita vie
nego dovesti na vlast otvoreno represivni reim u Sjedinjenim Dravama, reim koji bi ak i
obini graani poeljeli silom zbaciti. Osim ako naravno, militantna antikomunistika trojka
CIA/NSA/FBI koja je vodila privremenu vladu, prva ne odlui da pone sa svjetskim nuklear-
nim sukobom koji je prijetio da bukne jo od ranih sedamdesetih.
Linda je stajala golih svilenkastih lea nasuprot hladnoj struji zraka, zatvorenih oiju, a jed-
nom je rukom pridravala kosu da otkrije vrat umirujuoj struji zraka. Zrake svjetla koje su
prodirale kroz rolete iscrtavale su lijepo oblikovane noge plesaice kroz prozirnu bijelu haljinu.
Pamela je imala pravo kad se okrenula protiv njega, pomisli Jeff tjeskobno; imala je pravo
oboje ih prekoriti zbog onoga to su pokrenuli, kolikogod nesvjesno ili nesebino. Svojim izla-
skom u javnost i suradnjom s vladom u zamjenu za bezvrijedne informacije koje su dobili, bili
su posijali sjeme opakog vihora i ostavili ga nekom drugom svijetu da ga poanje. Tek e se
vidjeti hoe li ona ili ijedno od njih dvoje, kad smo ve kod toga ikad biti sposobna sama sebi
oprostiti brutalno globalno nasilje na koje su utjecali u ime dobroiniteljstva i razumijevanja...
A proi e godine, moda i desetljea ili vie, prije nego to uope bude imao priliku da opet
pokua razgovarati s njom, da pokua dovesti u sklad njihova osobna razilaenja i da se pomiri
s traginom cjelokupnou njihova neuspjeha u poboljavanju ovjeanstva. Taj svijet bio je
izgubljen, kao to je i on sad izgubio Pamelu na tko zna koliko godina, moda i zauvijek.
kakljaj me, prozbori Linda svojim slatkim jasnim glasom, a na trenutak Jeff nije znao to
eli time rei. Zatim se sjetio njenog dodira u kojem je ona neko uivala, kako je sporo i nje-
no znao vrcima prstiju prelaziti po njezinoj koi, tako lagano da je gotovo nije dodirivao.
Uzeo je tratinicu iz buketa koji mu je bila poklonila, te njezinim laticama poput perja preao
zamiljenom linijom od njezina uha preko vrata i ramena, niz njezinu desnu ruku, a zatim uz
njezinu lijevu ruku.
Oh, tako je dobro, proape ona. Ovdje, uini to ovdje. Ona olabavi tanke naramenice
svoje haljine, te pusti da haljina padne preko njezinih mladenakih grudi. Jeff ju je mazio cvije-
tom, sagibao se da poljubi svaku bradavicu kako se ukruivala. Oh, volim te. Uzdahne Lin-
da. Volim te.
Tog savrenog, dvaput proivljenog dana on je naao potrebno utoite u bezuvjetnoj strasti i
ljubavi ove ene s kojom su mu ti osjeaji tako dugo bili uskraeni. U njezinoj ljubavi prema
njemu, i njegovoj ponovno naenoj ljubavi prema njoj, on je ponovno ivio.
Pramenovi boje limuna u Lindinoj kosi posvijetlili su do jo bijede nijanse ute tijekom dana
provedenih na marokanskom suncu, tvorei iluziju da njezina kosa isijava zamiljeno svjetlo iz
velike zlatne tapiserije sa sunanim zrakama iza dugakog anka. Ona se drala za ogradu, smi-
jui se, dok se brod njeno ljuljao na valovima sjevernog Atlantika. Njezin gin-tonic poeo je
kliziti po povrini od hrastovine koja se ljuljala, te ga ona uhvati spretnim pokretom, a led u
ai odzvanjao je od njezina smijeha.
Encore, madame? upita barmen.
Linda se okrene Jeffu. eli li jo jedno pie?
On odmahne glavom, dovri svoj Jack Daniel's sa sodom. Zato se ne bismo proetali pa-
lubom? Topla je no; elio bih gledati
ocean. On zapie na raun broj njihove sobe, preda ga barmenu. Merci, Raymond, a de-
main.
A demain, monsieur, merci.
Jeff je primio Lindu za ruku, te oni prou kroz bar Riviera koji se lagano ljuljao i izau na
palubu Veranda. Izrazito veliki crveno-crni dimnjaci SS Francea strali su iznad njih u nono
nebo sa svojim glatkim vodoravnim stabilizatorima poput nepokretnih peraja dvaju divovskih
kitova zamrznutih u skoku. Golemi se brod podigao nadolazeim valom, te se zatim glatko spu-
stio u korito izmeu golemih ali jednakomjernih valova. Zvijezde iznad njih nisu bile zaklonje-
ne oblacima, no daleko na jugu linija olujnih oblaka obasjavala je horizont stalnim bljeskovima
munja. Oluja se kretala prema njima, iako e se oni pri brzini od trideset vorova izvui od nje
prije nego to njezini nasilni vjetrovi i pljutee kie dosegnu ovaj dio oceana.
Heyerdahl, pomisli Jeff, ne bi imao takav privilegij da pobjegne od ovakvog nepredvidivog i
naprasitog naleta; on bi vidio nadolazeu oluju drukijim oima, oprezan i zabrinut za rudom
kormila svojeg malog brodia od papirusa, tako daleko od kopna. Ba takva ga je oluja i zaus-
tavila prole godine, prisilila ga da napusti svoje oteeno plovilo na divljem moru, tisuu ki-
lometara udaljen od svog cilja.
Zar zaista misli da e ovoga puta uspjeti? upita Linda, zagledavi se u nazubljene osvi-
jetljene oblake u daljini. Bila je razmiljala o istoj stvari, pitajui se o sudbini ljubaznog brada-
tog Norveanina s kojim su prola tri tjedna dijelili naporne trenutke i veselje zbog konanog
uspjeha, u staroj utvrenoj luci Safi, gdje je izgradio i prolog tjedna porinuo svoj povijesni,
smiljeno primitivni brodi.
Uspjet e, ree Jeff sa sigurnou.
Lindina tanka haljina leprala je na vjetru nadolazee oluje, pa se vrsto drala za ogradu
broda. Zato te on toliko oarava? eljela je znati.
Zbog istog razloga zbog kojeg me oaravaju Michael Collins i Richard Gordon, ree joj
on. I Roosa, mogao je nadodati, i Worden i Mattingly i Evans20, i ratni zarobljenici koji e se
poeti vraati za tri godine, 1973. Zbog osamljenosti, krajnje odvojenosti od ostatka svijeta...
Ali Heyerdahl sa sobom ima sedmerolanu posadu, istakne ona. Collins i Gordon bili su
potpuno sami u onim kapsulama, barem na neko vrijeme.
Ponekad se osamljenost moe podijeliti, ree Jeff, zagledan u uzburkani ocean. Topao mi-
ris nadolazeeg tropskog nemira natjera ga da pomisli na Mediteran, na dan kad je isti taj miris
bio donesen kroz otvoren prozor vile na Majorki. Paprenog okusa paelle, razdirue sjete gitare

20
Ameriki astronauti.
Laurinda Almeide, pomijeane radosti i tuge u Pamelinim oima, u njezinim neumiruim oi-
ma.
Linda ugleda sjenu koja je prola preko Jeffova lica, te stavi svoju ruku u njegovu, primi je
vrsto koliko i ogradu broda. Ponekad se brinem zbog tebe, ree ona. Sve te prie o osam-
ljenosti i izolaciji. .. Ne znam ba je li ovaj projekt tako dobra ideja. ini mi se kao da te previ-
e deprimira.
On je privue k sebi, poljubi je u tjeme. Ne, uvjeri je on uz osmijeh pun ljubavi, ne dep-
rimira me. Samo me ini zamiljenim, to je sve.
No, to nije bilo potpuno tono, znao je; njegovo meditativno stanje uzrokovalo je ovaj pod-
vig koji ga je sad opsjedao, a ne obratno. Lindina prisutnost, njezina neobina otvorenost puna
ljubavi, smirivala je njegova izmuena osjetila jo od onog dana u kolovozu 1968. kad je nasta-
vio s ovim ivotom i naao je kako eka na njegovim vratima s punim rukama svjee ubranih
tratinica. No ak i neoekivano ponovno roenje svega to su bili dijelili prije toliko vremena
nije mu bilo dovoljno da bi mogao zaboraviti patnje koje je indirektno, preko Russella Hedgesa,
nanio svijetu, u onom prolom ivotu, ili otuenje izmeu njega i Pamele uzrokovano svim tim.
Od krivnje i kajanja nije se moglo pobjei; oni su oblikovali neprestanu podzemnu struju koja
je, inilo se, stalno razarala temelje njegove uskrsnule ljubavi prema eni kojom se neko bio
oenio. A to daljnje opadanje vodilo je novim nainima kajanja, sadanja krivnja jo se vie
pogoravala njegovim uvjerenjem da bi trebao biti sposoban promijeniti svoje osjeaje, pustiti
prolost i potpuno se predati Lindi kao to se sad i ona njemu potpuno predavala. Odmah je bio
dao otkaz na mjesto reportera na radiostanici WIOD u Miamiju, jer nije mogao probaviti sva-
kodnevni zadatak traenja i promatranja i opisivanja ljudske tragedije, ne nakon svega za to se
smatrao odgovornim tijekom onih mrtvih godina u vladinu utoitu u Marylandu. Tog listopa-
da, Jeff je ekao dok Detroit nije pao na tri poraza prema jednoj pobjedi; a zatim je uloio svoju
uteevinu na Tigerse koji su osvojili posljednje tri utakmice prvenstva. Mickey Lolich je izveo
pobjedonosni udarac, kao to je Jeff i oekivao.
Oklada mu je omoguila kupnju novog stana uz plau Pompano, blie mjestu gdje je Linda
jo uvijek ivjela s roditeljima i pohaala fakultet. Sastajao bi se s njom svakog poslijepodneva
kad bi zavrila sa svojim predavanjima, plivao s njom u njenom oceanu ili sjedio kraj nje dok
je ona uila pokraj bazena ispod njegove zgrade. Tog proljea ona se doselila k njemu, rekla
svojim roditeljima da si hoe sloiti vlastiti krov nad glavom. Oni su se pomirili s tom izmi-
ljotinom, nikad nisu posjeivali stan s pogledom na ocean na desetom katu koji su Jeff i Linda
dijelili, te su ga i dalje svakog tjedna doekivali s dobrodolicom na nedjeljnu veeru.
Ba tog ljeta, 1969., u glavi mu se rodio projekt koji ga je sad izjedao. Lindin otac posijao je
sjeme u njegovoj glavi jedne nedjeljne veeri uz kavu za stolom. Dotadanja Jeffova navika bila
je ignoriranje vijesti, te se pristojno iskljuio iz bilo kakve rasprave o nacionalnim ili svjetskim
dogaajima. No tog tjedna, njegov bivi-budui punac zapeo je za jednu jedinu temu, te je nije
htio pustiti: upravo prekinuto putovanje Thora Heyerdahla i Norveaninov donkihotski pokuaj
da dokae da su prvobitni istraivai jedrei u amcima od papirusa i trske moda mogli donije-
ti egipatsku kulturu u Ameriku vie od tri tisue godina prije Kolumba.
Lindin otac je ismijavao tu zamisao, odbacujui Heyerdahlov gotovo uspjeni pokuaj kao
potpuni neuspjeh, a Jeff je zadrao za sebe svoje znanje da e ovaj avanturist-antropolog trijum-
firati na sljedeoj ekspediciji godinu dana kasnije. No, svejedno, razgovor ga je natjerao na ra-
zmiljanje, te je te noi budan leao do zore, sluajui uzburkane valove pod prozorima svojeg
stana zamiljajui se kako plovi tim tamnim morem u slabanom plovilu vlastorune izrade, u
krhkom brodiu koji bi mogao podlei ovogodinjim olujama, ali s kojim e se vratiti da pobje-
di naizgled neosvojiv ocean.
Tog istog mjeseca on i Linda odvezli su se do Capea, no ovaj put kao svjedoci obuzdanog
bijesa masivne rakete Saturn Kkoja je uzdigla Apollo II do Mjeseca. Nakon lansiranja, dok su
se polako vozili niz Gold Coast koja je ve prerasla u gusto naseljeno i izgraeno podruje, sa
stotinama tisua ostalih automobila punih gledatelja, Jeff je neprekidno razmiljao o izolaciji, o
bijegu od svakodevnih ljudskih pitanja. Ne o onakvom sklanjanju i povlaenju koje je neko
traio u Montgomery Creeku, nego o osamljenom putovanju, o epskom osamljenom putovanju
prema dosad neosvojenom cilju.
Heyerdahl je poznavao taj osjeaj, Jeff je bio uvjeren, kao i posada misije koju su upravo
gledali kako odlazi, a u toj posadi nitko bolje od Michaela Collinsa. Armstrong, a u nekoj ma-
njoj mjeri i Aldrin, stei e slavu, zakoraiti tim povijesnim prvim koracima, izgovoriti one
probrane prve rijei, zabiti zastavu u Mjeseevo tlo... No, u tim dramatinim satima, dok njego-
vi drugovi iz posade budu na povrini Mjeseca, Michael Collins bit e osamljeniji vie nego
stoje itko ikad bio: etristo tisua kilometara udaljen od Zemlje, u orbiti stranog svijeta, najblii
ljudi bit e negdje ispod njega na tom neprijateljskom poluplanetu. Kad ga njegov komandni
modul odvede iza udaljene strane Mjeseca, Collins ak nee imati ni radiovezu sa svojim prija-
teljima, ak nee moi vidjeti ni udaljenu plavo-bijelu kuglu svojeg roenja. Suoit e se s pus-
tom bezgraninou svemira u potpunoj samoi i tiini koje e jo samo pet ostalih ljudskih
bia ikad iskusiti.
Jeff je onda shvatio, dok je sjedio zaglavljen u tom prometnom epu dugom pedesetak kilo-
metara na amerikoj Autocesti 1 kraj Melbournea, da mora upoznati te ljude, da ih mora razum-
jeti. Time bi moda doao do boljeg razumijevanja samog sebe i osamljenog putovanja kroz
vrijeme koje je silom bilo nametnuto njemu i Pameli.
Sljedeeg tjedna zapoeo je prvo od mnogih putovanja u Houston. Na temelju svoga prolo-
godinjeg intervjua s Earlom Warrenom, Jeff je nagovorio NBC da mu pomogne nabaviti novi-
narske akreditacije za NASA-u kao nezavisnom novinaru. Intervjuirao je, te se postupno sprija-
teljio sa Stuartom Roosom, a preko njega i Richardom Gordonom, Alfredom Wardenom i osta-
lima. ak se i Michael Collins pokazao relativno pristupanim; svjetska panja i dodvoravanje
ostali su usredotoeni na ljude koji su doista kroili nogom na Mjesec, a ne na onoga koji je
bio, i na druge koji e biti, ostavljeni u Mjeseevoj orbiti.
Ono to je poelo kao osobna potraga za uvidom u vlastito stanje uma ubrzo je preraslo u vi-
e od toga. Prvi put u mnogo godina, Jeff je koristio svoje novinarske talente, vjeto prekapaju-
i po mislima i uspomenama svojih predmeta istraivanja, a najbolje ih je intervjuirao u trenu-
cima kad bi prestali doivljavati razgovor kao intervju, kad bi se opustili suoeni s njegovim
oito iskrenim zanimanjem i poeli s njim razgovarati na duboko ljudskoj razini. Patos, humor,
ljutnja, strah: Jeff je iz tih ljudi nekako uspijevao izmamiti itav raspon emocija koje astronauti
do tada nisu pokazivali. A znao je da je njihova posebna vizija svemira bila dio neega to vie
nije mogao drati za sebe, nego je to morao potanko ispripovijedati svijetu.
Te jeseni je pisao Heyerdahlu, dogovorio prvi od nekoliko sastanaka s tim istraivaem u
Norvekoj, zatim u Maroku. Kako se poetni impuls koji je Jeffa doveo do toga da krene u pot-
ragu za ovim posebnim osobama razvijao u njegovu umu, kako su se slike i osjeaji koje je od
njih sakupio poeli razvijati u svom posebnom smjeru, napokon je shvatio na emu je sve to
vrijeme podsvjesno, ali uporno radio: na knjizi o samome sebi, koristei se svakim od ovih
osamljenih putnika kao metaforom kojom bi objasnio vlastito jedinstveno iskustvo, opisao tapi-
seriju svog iskustva iaranu poput mramora dobicima, gubicima i kajanjem.
Novi niz munja osvijetli udaljene olujne oblake, njegov blijedi bijeli odsjaj zaigra po obrisi-
ma Lindina aneoskog lica.
I uicima, pomisli on, lagano proavi vrcima prstiju preko njezina obraza kad mu se nas-
mijeila. I o tome mora pisati.
Jeffova soba za pisanje, poput veine ostalih soba u kui na Hillsboro Beachu, juno od Bo-
ca Ratona, gledala je na ocean. Poeo se oslanjati na postojanost tog pogleda i na neprekidni
zvuk valova, ba kao to je neko bio tako privuen pogledom na bijele vrhove Mount Shaste iz
svoje kolibe u Montgomery Creeku. To ga je oputalo, usidrivalo, osim u noima kada bi se
mjesec digao iz oceana, podsjeajui ga na jedan film koji je ostao nesnimljen u ovome svijetu i
iz vremena koje je najbolje bilo zaboraviti.
Pritisnuo je nonu papuicu Sonyjeva diktafona, a u glasu s vrpce primjeivao se osjetni rus-
ki naglasak ak i kroz majuni zvunik diktafona. Jeff je doao do sredine transkripcije ovog
intervjua, a svaki put kad je uo taj glas mogao je zamisliti ovjekov iznenaujue skroman
dom u Zurichu, tanjure blinija i kavijara, dobro ohlaenu bocu ljute votke na stolu izmeu njih.
I uti rijei, izljeve rjeite tuge svijeta proarane neoekivanim draguljima duhovitosti, ak i
smijeh tog snanog ovjeka s prepoznatljivom crvenom bradom. Tijekom tog tjedna u vicar-
skoj provedenog u dubokim i mudrim razgovorima, Jeff je mnogo puta bio u iskuenju da ispri-
a ovjeku koliko je potpuno dijelio njegovu gorinu, koliko je dobro poznavao osjeaj nemo-
na bijesa protiv nepovratnog. No, nije, naravno. Nije mogao. Drao je jezik za zubima, igrao
ulogu nezrelog, ali ipak otroumnog ispitivaa, te samo snimao misli tog velikog ovjeka; os-
tavljao ga samog sa svojom boli, kao to je i Jeff bio sam sa svojom.
Netko probno pokuca na vrata, a Linda pozove Jeffa: Duo? eli li se odmoriti?
Naravno, ree on, iskljuujui pisai stroj i diktafon. Ui.
Ona otvori vrata, ue u sobu balansirajui pladanj s dvije krike pite od limete i dvije alice
kave Jamaica Blue Mountain. Okrepa, naceri se ona.
Mmmm. Jeff udahne snani miris kave i osvjeavajui miris pite od limete. I vie od
toga. Beskrajno vie od toga.
Kako ti ide materijal o Solenjicinu? upita Linda, sjedei prekrienih nogu na mekanoj
poivaljci pokraj njegova stola s pladnjem na krilu.
Izvrsno. Ovdje imam mnogo toga obraditi, a sve je tako dobro da ak ne znam gdje bih po-
eo rezati ili parafrazirati.
Bolje od onoga to si dobio od Thiena?
Mnogo bolje, ree on izmeu zalogaja bolno ukusne pite. Ima dovoljno dobrih citata u
Thienovu materijalu koje bi se isplatilo ukljuiti, no ovo e oblikovati temelj knjige. Zaista sam
uzbuen zbog toga.
S dobrim razlogom, znao je Jeff; ovaj novi projekt oblikovao se u njegovim mislima jo ot-
kad je poeo pisati prvu knjigu, knjigu o Heyerdahlu i astronautima u Mjeseevoj orbiti. Ta
knjiga postigla je skroman uspjeh kod kritiara i publike kad je bila izdana, prije dvije godine,
1973. Bio je uvjeren da e ova, za koju je njegovo istraivanje sad bilo gotovo zavreno, nad-
maiti ak i najbolje dijelove njegova ranijeg rada.
Pisat e, ovaj put, o prisilnom izgonu, o protjerivanju iz doma i zemlje i od prijatelja. U toj
temi, osjeao je, moe pronai i izraziti jezgru univerzalne empatije, iskru razumijevanja i po-
vezanosti koja se raa iz tog metaforikog izgona kojem smo svi mi podvrgnuti, a to je Jeff
shvaao vie od ikoga prije njega: nae svakodnevno i neizbjeno otuenje od godina koje smo
proivjeli i stavili iza sebe, od ljudi koji smo bili i koje smo poznavali i zauvijek izgubili.
Ova podugaka razmiljanja na koja je Jeff naveo Aleksandra Solenjicina o njegovu pro-
gnanstvu, ne o gulagu bila su, kako je bio rekao Lindi, neupitno najdublja od svih zapaanja
koje je dosad bio skupio. Knjiga e takoer ukljuivati i materijale iz njegova dopisivanja sa
svrgnutim kambodanskim princom Sihanoukom, njegove intervjue iz Madrida i Buenos Airesa
s Juanom Peronom, kao i dojmove koja je prikupio od Nguvena Van Thiena nakon pada Saigo-
na. Jeff je ak razgovarao s ajatolahom Homeinijem u njegovu utoitu nedaleko od Pariza.
Kako bi sauvao demokratski pristup svojoj knjizi, prikupio je izjave tuceta obinih politikih
izbjeglica, mukaraca i ena koji su pobjegli od diktatorskih reima i desnice i ljevice.
Biljeke i vrpce koje je prikupio bile su prepune monih, dubokopotresnih pripovijedanja i
uvstvenosti. Zadatak s kojim se Jeff sad trebao suoiti bio je izvui sr iz tih milijuna rijei od
srca, maksimalno poveati njihovu sirovu snagu ogulivi ih do kosti i poredati ih u najuinkovi-
tiji kontekst. Harfe na vrbama, planirao ju je nazvati, iz sto trideset sedmog psalma:
 Na obali rijeka babilonskih
sjedasmo i plakasmo spominjui se Siona.
O vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povjeali...
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo
u zemlji tuinskoj?

Jeff dovri svoju pitu od limete, odloi tanjur, te pone pijuckati svjee skuhanu jamajkansku
kavu, opojna i bogata okusa.
Koliko jo dugo misli zapone Linda s pitanjem, no prekine ga otra zvonjava telefona
na njegovu stolu.
Halo? javi se on.
Bok, Jeff, ree glas koji je poznavao tijekom triju zasebnih ivota.
Nije znao to bi rekao. Pomiljao je na ovaj trenutak toliko esto u posljednjih osam godina,
uasavao ga se, eznuo za njim, poeo napola vjerovati da nikada nee doi. A sad kad je doa-
o, on trenutno zanijemi, a sve njegove pomno izvjebane uvodne rijei odletjele su iz njegovih
misli poput ieznulih oblaaka na vjetru.
Moe li razgovarati? upita Pamela.
Ne ba, ree Jeff, nelagodno pogledavajui Lindu. Ona je vidjela promjenu u njegovu izra-
zu lica, shvati on, te ga je promatrala znatieljno, ali bez sumnje.
Razumijem, kae Pamela. Da nazovem kasnije, ili se moemo negdje nai?
To bi bilo bolje.
Koje? Da kasnije nazovem?
Ne. Ne, mislim da bismo se trebali nai, uskoro.
Moe li doi do New Yorka? upita ona.
Da. Kad god eli. Kad i gdje?
Ovog etvrtka, odgovara li ti to?
Nema problema, ree on.
Onda u etvrtak poslije podne, u... Pierru? U onom lokalu?
Zvui dobro. U dva?
Bolje u tri, ree Pamela. Imam sastanak na West Sideu u jedan.
U redu. Ja vidimo se u etvrtak. Jeff je poklopio slualicu, mogao je osjetiti kako je
vjerojatno blijedo i potreseno izgledao. To je bio... stari prijatelj s fakulteta, Martin Bailev,
slae on mrzei se zbog toga.
Oh, da, tvoj cimer. Neto nije u redu? zabrinutost u njezinu glasu, na njezinu licu, bila je
iskrena.
On i njegova supruga imaju gadnih problema. ini se da bi se mogli razvesti. Prilino je
uzrujan zbog toga, treba mu netko s kim bi mogao razgovarati. Idem do Atlante na par dana
vidjeti mogu li pomoi.
Linda se nasmijei, suosjeajno, nevino, no Jeffu nije bilo nimalo lake zbog toga to je tako
spremno povjerovala improviziranoj lai. A ono to je pojaavalo tu krivnju bio je nalet nepobi-
tnog oduevljenja to e opet vidjeti Pamelu, za samo tri dana.

18.
Jeff je siao dizalom iz svoje sobe u Pierru u 14:20, skrenuo lijevo, te proao kraj zidova od
sivog talijanskog mramora s mjedenim intarzijama koje su oznaavale ulaz u cafe Pierre. Pro-
naao je miran stol pri kraju dugog i uskog anka, naruio pie, te nervozno ekao, pogledava-
jui prema ulazu. Imao je toliko uspomena iz ovog hotela: on i Sharla gledali su veinu onog
vanog bejzbolskog prvenstva 1963. u sobi ovog hotela, na poetku njegove prve reprize, a
ovdje je esto odsjedao u prolim vremenima, najee s Pamelom.
Ula je pet minuta do tri. Njezina ravna plava kosa bila je ba onakva kakve se sjeao, njezi-
ne oi bile su iste. Njezine bujne usne odavale su, kao i uvijek, ozbiljnost, no nisu bile onako
gorko skupljene kao onih posljednjih godina u Marylandu. Nosila je elegantne smaragdne nau-
nice boje njezinih oiju, krzno od polarne lisice... i svijetlosivu, moderno skrojenu trudniku
haljinu. Pamela je bila u petom mjesecu trudnoe, moda i u estom.
Prila je stolu, uzela Jeffove ruke u svoje, te ih drala jedan dug, tih trenutak. On spusti pog-
led, ugleda skroman zlatni vjenani prsten.
Dobro dola natrag, ree on dok je ona sjedala nasuprot njemu. Ti... izgleda krasno.
Hvala ti, ree ona oprezno, oiju prikovanih za stol. Konobar se stvori kraj njih; ona narui
au bijelog vina. Tiina je visjela u zraku dok vino nije bilo stavljeno pred nju. Ona gutne, a
zatim stane trljati salvetu izmeu prstiju.
Jeff se nasmijei, prisjetivi se. Poderat e to? upita on veselo.
Pamela podigne pogled prema njemu, uzvrati mu osmijeh. Moda, ree ona.
Kad pone on, pa zastane.
to kad? Kad sam poela reprizirati ili kad trebam roditi?
Oboje, valjda. Kako god eli poeti.
Vratila sam se prije dva mjeseca, Jeff.
Shvaam.
On je bio taj koji se ovaj put okrenuo od nje, zagledan u jedan od zlatnih svijenjaka uz sa-
tenske zavjese.
Pamela posegne preko stola, dotakne njegovu ruku. Nisam se mogla natjerati da te nazo-
vem, zar ne razumije? Ne samo zbog neslaganja koje smo imali posljednji put, nego i... zbog
ovoga. Bio je to golem emotivni ok za mene.
On se smeka, opet pogleda u njezine oi. ao mi je, ree on. Znam da je sigurno bio.
Bila sam u trgovini djeje odjee u New Rochelleu. Kupovala sam odjeu za bebu. Moj
mali sin, Christopher njemu su tri godine bio je sa mnom. A onda sam osjetila trbuh i znala
sam, i... samo sam se slomila. Poela sam jecati, i naravno, to je prestrailo Christophera. Poeo
je plakati i vikati: 'Mama, mama'...
Pamelin glas pukne, te ona obrie suze salvetom. Jeff ju je primio za ruku, milovao je dok se
nije pribrala.
Sad nosim Kimberly, ree ona napokon, potiho. Svoju ker. Rodit e se u oujku. Osam-
naestog oujka, 1976. Bit e prekrasan dan, zapravo vie kao kasni travanj ili rani svibanj. Nje-
zino ime znai 'iz kraljevske livade', a ja sam uvijek znala govoriti da ona sa sobom donosi pro-
ljee.
Pamela...
Mislila sam da ih vie nikada neu vidjeti. Ne moe si zamisliti ak ni ti si ne moe
zamisliti, kako mi je ovo bilo, kako jo uvijek jest, i kako e biti jo sljedeih jedanaest, gotovo
dvanaest godina. Jer ih volim vie nego ikad, a ovog puta znam da u ih izgubiti.
Ona je opet poela plakati, a Jeff je znao da nema niega to bi joj mogao rei da joj bude
lake. Pomislio je kako bi bilo opet drati u rukama svoju ker Gretchen, gledati je kako se igra
u vrtu kue u Dutchess Countyju, cijelo vrijeme svjestan tonog dana i sata kad e ona opet
nestati iz njegova ivota. Nevjerojatno blaenstvo, neizmjerivo teka bol, bez ikakvih izgleda
da se jedno odijeli od drugoga. Pamela je bila u pravu; neizdriva, vjena bol zbog tih zdrue-
nih emocija bila je preteka da bi je mogao pojmiti i on koji je inae mogao tako dobro razum-
jeti i suosjeati s drugima.
 Nakon nekog vremena ustala je od stola ispriavi se te otila nekamo nasamo zaustaviti su-
ze. Kad se vratila, lice joj je bilo suho, a lagana minka besprijekorno ponovno nanesena. Jeff
joj je bio naruio novu au vina, te jo jedno pie sebi.
On je oklijevao, proistio grlo. Bio sam u Miamiju, ree on. U 1968.
Pamela na trenutak razmisli o tome, a zatim ga pomno pogleda. S Lindom, ree ona.
Da.
A sad?
Jo smo zajedno. Nismo vjenani, ne jo, ali... ivimo zajedno.
Ona se nasmijei eznutljivim osmijehom punim razumijevanja, prijee prstom po rubu ae
za vino. I sretan si.
Jesam, prizna on. Oboje smo sretni.
Onda sam sretna zbog tebe, ree Pamela. Stvarno to mislim.
Ovaj put je drukije, raspria se on. Napravio sam vazektomiju, tako da ona nikada nee
morati proi kroz sve one tekoe koje je neko imala s trudnoom. Moda usvojimo dijete. S
tim bih se mogao nositi; i prije sam, kad sam bio oenjen Judy, a nije bilo isto kao... Zna ve
na to mislim. Jeff na trenutak zastane, poalivi to je opet potegnuo temu djece, a zatim
uurbano nastavi. Financijska situacija dostaje pomogla naoj vezi, ree on. Nisam se trudio
da svom snagom krenem u ulaganja, no prilino nam je udobno. Vrlo lijepa kua uz ocean,
mnogo putujemo. A sad i piem, radim na jednom vrlo zahvalnom djelu. Bila je to neka vrsta
iscjeliteljskog procesa za mene, ak i vie nego vrijeme koje sam sam proveo u Montgomery
Creeku.
Znam, ree ona. Proitala sam tvoju knjigu, bila je prilino potresna. Pomogla mi je da
odbacim toliko toga to je proli put izmeu nas polo naopako, svu tu gorinu.
Ti... Tono, stalno zaboravljam da ti ve dva mjeseca reprizira. Hvala ti, drago mi je da ti
se svidjela. Ona na kojoj sad radim je o progonstvu; intervjuirao sam Solenjicina, Perona...
Poslat u ti uvezane arke im budu gotovi.
Ona spusti pogled, stavi ruku na bradu. Nisam sigurna da bi to bila dobra ideja.
Jeffu je trebao trenutak da shvati to je mislila. Tvoj suprug?
Pamela kimne. Nije da je pretjerano ljubomoran, ali... Oh, Boe, kako da to kaem? Treba-
la bih previe objanjavati kad bismo ti i ja ostali u kontaktu, kad bismo si poeli pisati i telefo-
nirati i viati se. Zar ne vidi koliko bi to bilo nezgodno?
Voli li ga? upita Jeff, progutavi knedlu.
Ne na onaj nain na koji ti oito voli Lindu, ree ona, sigurnim, ali mirnim glasom. Ste-
ve je pristojan ovjek, brine se za mene na svoj nain. No ja uglavnom mislim na djecu. Chris-
topheru su samo tri godine, a Kimberly se jo nije ni rodila. Ne bih ih mogla oduzeti njihovu
ocu prije nego to uope dobiju priliku da ga upoznaju. Iznenadan plamen bijesa zaari se u
njezinim oima, no ona ga ugasi. ak i kad bi ti to traio od mene, doda ona.
Pamela...
Ono to osjea prema Lindi ne mogu ti uzeti za zlo, ree ona. Bili smo odvojeni predu-
go da bih postala posesivna, a znam koliko bi ti znaila uspjena veza s njom, nakon svih prob-
lema koje ste ti i ona prvi put imali.
To uope ne mijenja ono to prema tebi osjeam.
Znam, ree ona njeno. To nema veze s nama, no to je stvarnost i trenutano tvoj priori-
tet. Ba kao to i ja trebam ovo vrijeme provesti sa svojom djecom, sa svojom obitelji; to mi
oajniki treba.
Ne ljuti se valjda jo uvijek zbog
Svega onoga to se dogodilo proli put s Russellom Hedgesom? Ne. Nisam ljuta na tebe;
oboje smo to pokrenuli i inili to smo mislili daje najbolje. Toliko sam ti se puta, pogotovo
tijekom onih posljednjih nekoliko mjeseci, eljela obratiti, ispriati ti se to sam te krivila... no
bila sam tvrdoglava. Nisam se mogla nositi sa svom krivnjom koju sam osjeala. Morala sam je
svaliti na nekoga da bih zatitila vlastiti zdrav razum, a to je trebao biti Hedges, ne ti. Oprosti.
Razumijem, ree joj on. I onda sam razumio, premda je bilo teko.
enja u njezinim oima i duboko aljenje odraavali su njegove vlastite osjeaje. Sada e
biti jo tee, ree ona, pokrivi njegovu ruku svojim glatkim dlanovima. Trebat e nam mno-
go razumijevanja, s obje strane.

Galerija se nalazila u Ulici Chambers u TriBeCa-i21, etvrti koja se rasprostirala u obliku

trokuta juno od Ulice Canal, koji je zamijenio Soho kao glavnu enklavu umjetnika na Manhat-
tanu. Meutim, od sredine osamdesetih isti proces koji je doveo do odlaenja iz Sohoa nanovo
je poeo u TriBeCa-u. Trendovski barovi i restorani nicali su po sporednim uliicama nedaleko
od ulica Hudson i Varick, cijene u trgovinama i galerijama poele su odraavati potroaku
mo njihovih imunih muterija, a prazni galerijski i stambeni prostori bili su na visokoj cijeni.
Ubrzo e mladi slikari i kipari i razni izvoai ija je prisutnost pokrenula procvat ovog neko
zaputenog kuta grada biti istjerani u neku novu zemlju boema, u neki potpuno nepoeljan, te
time i priutiv sektor ovog prenapuenog otoka.
Jeff uoi dojmljivu mjedenu ploicu galerije Hawthorne, pa povede Lindu kroz ulaz renovi-
rane zgrade koja je neko bila stambena zgrada kraj industrijskog skladita. Uli su u elegantno
skromno ureeno predvorje bijelih zidova i stropa, s niskim crnim kauem nasuprot zakrivlje-
nom crnom recepcijskom stolu. Jedini ukras bio je komad viseeg metala iznenaujue preciz-
no obraen, sa svojim izduenim tankim spiralama koje su djelovale poput pramenova izmagli-
ce ili produetka zamrenog eljeznog filigrana tipinog za ulazna vrata i balkone New Orlean-
sa.
Mogu li vam pomoi? upita djevojka mrava poput hrta koja je sjedila za recepcijskim
stolom.
Doli smo na otvorenje, ree Jeff pruajui joj reljefnu pozivnicu.
Naravno, ree ona, provjerivi popis posjetitelja na kojem je prekriila njihova imena.
Uite, molim.
Jeff i Linda prou kraj recepcije i uu u izlobeni prostor galerije. Zidovi su takoer bili pot-
puno bijeli, no na njima je bilo izloeno mnogo slika za koje bi se moglo rei da su odisale buj-
nom raznolikou da njihov razmjetaj nije bio tako paljivo osmiljen. Jedna golema prostorija
bila je tu i tamo podijeljena u intimne male nie posveene tihom prouavanju kontemplativnih
slika koje su tamo bile postavljene, dok je u suprotnosti tome puna velianstvenost veih radova
bila naglaena otvorenou prostora u kojima su bili izloeni.
Galerijom je dominiralo dvadeset stopa dugako platno podmorskog krajolika koji je mogao
postojati samo u mati umjetnika: mirni planinski vrh duboko ispod valova, sa svojim prepoz-
natljivim i osebujnim simetrinim konturama, i snijegom na svojim vrhuncima neometenim
vodama koje su ih okruivale. Jato delfina plivalo je usjeklinama izmeu niih obronaka plani-
ne; kad je bolje pogledao, Jeff je vidio da dva delfina imaju vjeno mlade, ive, potpuno ljudske
oi.
Ovo je... velianstveno, ree Linda. A pogledaj, pogledaj ono tamo.
Jeff se okrene da pogleda kamo je pokazala. Manja slika nije bila nita manje izrazita od sli-
ke one potopljene planine; ova je prikazivala pogled iz unutranjosti jedrilice rastegnut kao daje
uslikan irokokutnom leom, tako da je zahvaao vidno polje od stotinu osamdeset stupnjeva. U
prvom planu vidjeli su se bono kormilo i potpornji aviona; kroz prozore se mogla vidjeti jo

21
Ime etvrti, kratica za Triangle-Below-Canal Street, trokut ispod Ulice Canal.
jedna oblinja jedrilica... a obje su se vinule, ne kroz plavo nebo, nego u beskraj svemira, u or-
bitu oko planeta sa zagasito naranastom aureolom.
Drago mi je to si mogao doi, zauje Jeff glas iza sebe.
Ovaj put godine su bile blage prema njoj. To nije bilo ono izmueno i prazno lice iz
Marylanda ili New Yorka nakon to su upoznali Stuarta McCowana. Premda je nedvojbeno bila
ena u kasnim tridesetima, lice joj je sjalo od oiglednog zadovoljstva.
Linda, elio bih da upozna Pamelu Phillips. Pamela, ovo je moja supruga, Linda.
Tako mi je drago da sam vas konano upoznala, ree Pamela primivi Lindinu ruku. Jo
ste ljepi nego to mi je Jeff rekao.
Hvala vam. Ne mogu vam rei koliko me se dojmio va rad; doista je fantastian.
Pamela se susretljivo nasmijei. To je uvijek lijepo uti. Trebali biste pogledati i neka ma-
nja djela; nisu sva tako impozantna ili ozbiljna. Mislim i da su neka od njih prilino zabavna.
Veselim se to u vidjeti cijelu izlobu, ree Linda nestrpljivo. Lijepo od vas to ste nas
pozvali.
Drago mi je da ste uspjeli doi s Floride. Godinama sam bila oboavateljica knjiga vaeg
supruga, ak i prije nego to smo se prolog mjeseca upoznali. Mislila sam da biste vi i on ui-
vali vidjeti neke od stvari koje sam ja radila.
Pamela se okrene prema grupici ljudi koji su stajali nedaleko, pijuckajui vino i uivajui u
malenim zalogajima s tanjuria salate s tjesteninom s pinjolama ipesto umakom. Steve, po-
zove ona, doi malo ovamo, eljela bih da upozna neke ljude.
Prijazan ovjek s naoalama u sivoj jakni od kepera odvoji se od grupe i krene prema njima.
Ovo je moj suprug, Steve Robison, ree Pamela. Svoje djevojako prezime Phillips koristim
u svom poslu, a Robison u stvarnom ivotu. Steve, ovo je Jeff Winston i njegova supruga, Lin-
da.
Drago mi je. ovjek se ozari, vrsto se rukovavi s Jeffom. Doista mi je drago. Mislim
da su Harfe na vrbama jedna od najboljih stvari koje sam ikad proitao. Za to ste dobili Pulitze-
ra, zar ne?
Da, ree Jeff. Pravo je zadovoljstvo to je, izgleda, pogodila toliko mnogo ljudi u icu.
Vraki dobra knjiga, ree Robison. A vaa posljednja knjiga, ona o ljudima koji se vraa-
ju na mjesta gdje su odrasli, ta mije omiljena. Pamela i ja smo ve dugo vremena vai oboava-
telji; vjerujem da su neke od vaih misli ak i utjecale na njezin rad. Nisam mogao vjerovati
kad mi je ispriala da vas je prije nekoliko tjedana upoznala u avionu iz Bostona. Kakva divna
sluajnost!
Sigurno ste vrlo ponosni na nju, ree Jeff, izbjegavajui izmiljotinu koju su on i Pamela
smislili da bi objasnili kako se poznaju. Ona mu je pisala na poetku ljeta, eljela ga je vidjeti,
barem nakratko, prije ove posljednje jeseni; eljela je da on bude prisutan na otvorenju. Jeff ove
godine ak nije ni bio u Bostonu. Pamela je namjerno otputovala iz grada i vratila se avionom,
kako bi mogli prodati svoju priu dok je on proveo tjedan dana u Atlanti, etajui po kampusu
Emory i razmiljajui o svemu to je proivio od onog prvog jutra kad se probudio u tamonjoj
spavaonici studentskog doma.
Neizmjerno se ponosim njome, ree Steve Robison, obgrlivi svoju suprugu. Ona mrzi
kad ja ovako o njoj govorim, kae da joj to izgleda kao da ona ak nije ni prisutna u prostoriji.
No jednostavno si ne mogu pomoi, a da je ne hvalim kad pomislim na sve to je postigla, u
tako kratkom vremenu i uz dvoje djece za koje se trebalo brinuti.
A kad smo ve kod njih, nasmijei se Pamela, eno ih tamo kraj skulpture feniksa. Pris-
tojno se ponaaju, nadam se.
Jeff prijee pogledom po galeriji, ugleda djecu. Djeak, Christopher, bio je umiljat, nezgra-
pan etrnaestogodinjak na pragu muevnosti, a Kimberly, sa svojih jedanaest godina ve je
bila mlada kopija Pamele. Jedanaest godina. Samo dvije godine mlaa od Gretchen.
 Jeff, ree Pamela, posebno ti elim pokazati jedan izloak. Steve zato ne donese gos-
poi Winston malo tjestenine i au vina?
Linda je slijedila Robisona prema vedskom stolu, a Pamela je Jeffa vodila prema malenom
valjkastom zatvorenom prostoru, malenoj prostoriji unutar prostorije, u sreditu galerije. Neko-
liko je ljudi stajalo i ekalo ulazak u kabinu, ispred koje je bio postavljen maleni natpis koji je
upozoravao da u kabini ne smije biti vie od etiri osobe odjednom. Pamela okrene natpis tako
da je sada pisalo Privremeno zatvoreno zbog popravka. Ona se ispria onima koji su ekali u
redu, te im kae da na opremi treba obaviti neke popravke. Oni kimnu s razumijevanjem, te
krenu prema drugim dijelovima izlobe. Nakon nekog vremena etvero posjetitelja izae iz
kabine, a Pamela uvede Jeffa unutra, zatvorivi vrata za njima.
Unutra je bilo postavljeno tucet ekrana u boji razliitih veliina ugraenih u zidove zatam-
njenog valjka, s kruno postavljenim konim sjedalom u sredini. Ekrani su treperili iz svih
smjerova, na dohvat ruke gdje god bi se promatra okrenuo. Jeffov pogled je nasumino iao od
jednog do drugog, usredotoujui se, prilagoavajui se. A onda je poeo razaznavati ono to je
vidio.
Prolost, njihovu prolost, njegovu i Pamelinu. Prva stvar koju je uoio bile su snimke iz vi-
jesti: Vijetnam, snimke atentata na Kennedyja, Apollo 11. Onda je primijetio daje takoer bilo i
isjeaka iz raznih filmova, televizijskih emisija, starih glazbenih spotova... A onda jednim kra-
jikom oka uhvati sliku svoje kolibe u Montgomery Creeku na jednom od ekrana, a na drugom
se na brzinu stvori zamrznuta slika Judy Gordon iz njezina studentskog godinjaka, nakon nje
uslijedi videosnimka nje kao odrasle osobe, kako mae u kameru zajedno sa svojim sinom, Se-
anom, djeakom koji je u jednom drugom ivotu prouavao delfine zbog Zvjezdanog mom.
Sad su Jeffove oi hitro pogledavale s ekrana na ekran, pokuavajui upiti sve, nita ne pro-
pustiti: Chateaugaya kako pobjeuje na Kentucky Derbyju 1963., kuu njegovih roditelja u Or-
landu, jazz klub u Parizu gdje ga je klarinet Sidneyja Becheta dirnuo u duu, studentski lokal
gdje je gledao kako Pamela poinje reprizirati, zemljita njegova oblinjeg imanja... A tamo,
najednom ekranu, bila je panoramska snimka brdskog sela na Majorki; kamera je polako zumi-
rala vilu u kojoj je Pamela umrla, a zatim naglo prela na zamuenu snimku kune proizvodnje
Pamele s etrnaest godina, sa svojom majkom i ocem u kui u Westportu.
Boe moj, ree on, osupnut izmjenjujuim rezovima koji su pratili tijek svih njihovih rep-
riza. Gdje si sve to pronala?
Neto je bilo lagano, ree ona. Snimke iz vijesti uvijek se mogu dobiti. to se tie osta-
log, veinu sam sama snimila, u Parizu, Kaliforniji, Atlanti... Ona se nasmijei, lica obasjana
ekranima koji su bljeskali. Za ovo sam mnogo putovala. Do nekih poznatih mjesta i do nekih
za koja sam mogla saznati samo preko tebe.
Jedan od ekrana sad je prikazivao hodnike i odjele bolnice, a svi su kreveti bili popunjeni
djecom; Jeff pretpostavi da je to bila klinika u Chicagu gdje je ona radila kao lijenica tijekom
svoje reprize. Na drugom ekranu bio je brodi koji su jednom bili unajmili u Key Westu, usid-
ren nedaleko od onog istog pustog otoka gdje su bili odluili zapoeti potragu za drugim repri-
zantima. Slike koje su ih okruivale nastavljale su se prikazivati, poput neprestanog dinaminog
kolaa njihovih mnogih ivota, zajednikih i odvojenih.
Nevjerojatno, proape on. Ne mogu ti rei koliko sam ti zahvalan to si mi pruila prili-
ku ovo vidjeti.
Napravila sam to za tebe. Za nas. Nitko drugi to ne moe razumjeti; zabavila bi te neka od
tumaenja do kojih su neki kritiari doli.
On otrgne pogled s ekrana, pogleda je. Sve ovo... cijela izloba...
Pamela kimne, uzvraajui mu pogled. Zar si mislio da sam zaboravila? Ili da mi vie nije
stalo?
Prolo je toliko vremena.
Predugo. A za mjesec dana, opet poinjemo ispoetka.
 Sljedei put. Sljedei put je za nas, ako eli da bude.
Ona skrene pogled na jedan od ekrana, na kojem su se prikazivale slike restorana na obali u
Malibuu gdje su imali svoj prvi dugi razgovor, svoje prvo neslaganje oko filma kojim je plani-
rala uvjeriti svijet u cikliku prirodu stvarnosti.
To bi mi moglo biti posljednji put, ree ona tiho. Ovaj put je moj pomak bio gotovo
osam godina; sljedei put neu se vratiti sve do negdje u osamdesetima. Hoe li me ekati?
Hoe li...?
On je privue k sebi, uutka njezine uplaene rijei svojim usnama, svojim rukama, koje su
milovale, ohrabrivale. Grlili su se unutar te tihe kabine, osvijetljeni odbljescima svih ivota
koje su ivjeli, i zaneseni konanim obeanjem jednog jedinog kratkog ivota koji im je ostao
da ga zajedno podijele.
to ti je, zar me ne uje? Utiaj taj prokleti televizor. Otkad tebe uope zanima klizanje?
Bio je to Lindin glas, ali ne onakav kakav je on poznavao. Ne, ovo je bio glas iz davne pro-
losti nabijen napetou i sarkazmom.
Ona ue u sobu, iskljui ton na televizoru. Na uutkanom ekranu, Dorothy Hamill elegantno
je skakala, okretala se na ledu, a njezina podiana kosa padala je savreno na svoje mjesto sva-
ki put kad bi zastala da se odmori.
Rekla sam, gotova je veera. Ako je eli, doi po nju. Ja sam moda ovdje kuharica, ali
nisam slukinja.
U redu je, ree Jeff, s mukom se privikavajui, pokuavajui prepoznati svoje novo okru-
enje. Zapravo i nisam tako gladan.
Linda ga prezirno pogleda. Ono to misli rei je da ne eli jesti ono to sam ja skuhala.
Moda bi radije elio jastoga, hm? I malo svjeih paroga? ampanjac?
Dorothy Hamill krene u zavrni ubrzani okret, a njezina kratka crvena klizaka suknja vrtjela
se u lepezastoj mrlji oko njezinih bedara. Kad je zavrila sa svojim nastupom, nasmijeila se i
trepnula u kameru, a televizijska mrea reprizirala je taj pogled u usporenoj snimci: slatki za-
nos, postupno irei osmijeh poput izlazeeg sunca, usporeni treptaj postao je ujedno izraz
skromnosti i senzualnosti. U tom jednom produenom trenutku, djevojka je izgledala poput
samog simbola svjee, vitalne mladosti.,
Samo mi reci, reala je Linda, samo mi reci kakvo bi gurmansko jelo sutra elio jesti
umjesto mesne truce. A onda mi reci kako bismo si to mogli priutiti hoe li?
Zamrznuta slika osmijeha Dorothv Hamill zacrnjela se, te ju je mrea ABC zamijenila repor-
taom iz Innsbrucka u Austriji. Zimska olimpijada, 1976. On i Linda trebali bi biti u Philadel-
phiji. Zapravo u Camdenu u dravi New Jersey; tamo su ivjeli dok je on radio na radiopostaji
WCAU, s druge strane rijeke.
I? upita ona. Ima li bilo kakvih bistrih prijedloga ime emo sljedeeg tjedna kupiti,
neto to nije mljevena govedina ili piletina?
Linda, molim te... nemojmo ovo zapoinjati. Nemojmo zapoinjati to Jeffrey?
Znala je kako je mrzio dui oblik svoga imena; kad god bi ga upotrijebila, otvoreno bi ga po-
ticala na svau.
Nemojmo se svaati, ree on popustljivo. Vie se nemamo oko ega svaati, sve se...
promijenilo.
Oh, stvarno? Samo tako, hm? Stavila je ruke na bokove i polagano se okrenula, dramati-
no odmjeravajui tijesni stan, unajmljeni namjetaj. Ne vidim da se bilo to promijenilo.
Osim ako mi namjerava rei da si dobio bolje plaen posao, nakon svih ovih godina.
Zaboravi posao. To nije bitno. Vie nee biti brige oko novca. A to bi to trebalo znaiti?
Zar si dobio na lutriji?
Jeff uzdahne, ugasi televizor koji ga je ometao pritiskom na daljinski upravlja. Nije bitno,
ree joj on. Vie nee biti financijskih problema, to je sve. Zasad e mi jednostavno morati
vjerovati.
 Velike rijei. Tebi je to tako lako, zar ne? Jo u poetku, drao si govore o
'radionovinarstvu', kako e postati tako slavan novinar, poput nekog modernog Edwarda R.
Murrowa. Boe, kako si me nasanjkao! Na jednu piljivu malenu radiopostaju za drugom, na
seljakanje po cijeloj zemlji da bismo ivjeli u ovakvim usranim mjestima. Mislim da se boji
uspjeti, Jeffrey L. Winston. Boji se prijei na televiziju ili na zahtjevniji poloaj, jer se boji da
jednostavno nema ono to je potrebno za uspjeh. A ja poinjem misliti da nema.
Prestani, Linda, sad. Ovo nikome od nas ne ini dobro, i besmisleno je.
Naravno, prestat u. Budi siguran da u prestati.
Ona odmarira u kuhinju. uo ju je kako ljutito priprema veeru samoj sebi s namjernim tre-
skanjem, kako buno zatvara vrata penice. Sad e zapoeti jedan od svojih perioda u kojima
gaje kanjavala utnjom. Ti su periodi zapoeli negdje u ovo vrijeme, a kako su godine prolazi-
le, periodi utnje su postali dui i ei. Svae su u meuvremenu gotovo uvijek bile zbog nov-
ca, no to je bio samo najvidljiviji izvor njihovih tekoa. Stvarni problemi bili su dublje ukori-
jenjeni, potekli su od njihove nesposobnosti da razgovaraju o stvarima koje su ih doista muile,
poput njezine izvanmaternine trudnoe. A iz istog razloga neprestano su se pogoravali. To se
bilo dogodilo prije godinu dana, a nikad se nisu otvoreno suoili s posljedicama koje je to razo-
aranje prouzroilo kod nje ili njega, te potraili nain kako bi to mogli zajedno prebroditi.
Jeff baci pogled na kuhinju, ugleda Lindu nesretno pogrbljenu nad stolom kako prka po
svojoj hrani; nije se trudila da podigne pogled prema njemu. On zatvori oi, sjeti je se kako stoji
pred njegovim vratima s buketom tratinica, zamisli je na toplom povjetarcu na palubi SS Fran-
cea. No to je bila druga osoba, shvati on, netko s kim je bio dijelio svoje najdublje osjeaje, kad
ve ne i detalje iz svojih brojnih ivota, od samog poetka. Sad su obrasci tiine bili uspostav-
ljeni, sad im ni sav novac svijeta ne bi pomogao, sad kad nisu bili u stanju razgovarati o stvari-
ma koje su bile bitne.
On pronae kaput u malenom ormaru u hodniku, navue ga i izae iz stana. Dok je odlazio,
nisu razmijenili ni rijei.
Vani je snijeg bio prljav, u krpama, toliko razliit od bijelih prostranstava iz Innsbrucka, vi-
enih na televiziji, kao to je i ena u onoj kuhinji bila razliita od one Linde koju je volio pos-
ljednjih devetnaest godina.
Ovaj put e se brzo obogatiti, odlui on, i pobrinuti se da ona dobije dovoljno da joj ostatak
ivota bude ugodan, no nikako se nije mogao natjerati da ostane, ne sad. Jedino pitanje bilo je
to e raditi sam sa sobom dok se Pamela ne pojavi, kad god to bilo.

19.
Sojka kretalica, koja je jurila i leprala nedaleko od kuhinjskog prozora dok je gradila svoje
gnijezdo u stablu brijesta u stranjem dvoritu, bila je prvo to je Pamela ugledala. Promatrala
je pticu kako izvodi svoje akrobacije u zraku, te nekoliko puta dugo i duboko udahnula da se
smiri prije nego to pogleda uokolo ili se pomakne.
Bila je u procesu spravljanja alice kave, upravo je trebala umetnuti filtar u aparat. Kuhinja
je bila udobna, poznata. Drukija nego to je bila proli put, no dobro je se sjeala iz svojeg
prvog ivota, prije nego to je repriziranje poelo. Tijekom posljednje reprize ovdje nije provo-
dila mnogo vremena, bila je prezaposlena u svom studiju, slikajui i izraujui skulpture; pros-
torija je vie odisala osobnou spremaice koju su zaposlili nego nje same. Sad je ova kuhinja
nosila peat njezine vlastite osobnosti, ili barem one osobnosti koju je imala prvi put.
 Na stolu je leao otvoren roman Barbare Cartland, a do njega primjerak asopisa o ureenju
doma i vrta Razni isjeci i osobne biljeke bile su privrene na vrata hladnjaka malenim mag-
netima oblikovanim i obojenim poput malenih klipova kukuruza i struaka celera. Crte djece
koji je nacrtala dobro izveden, no bez primjene finijih vjetina osvjetljenja i kompozicije koje
je stekla tijekom godina vjebe u drugim ivotima bio je zalijepljen na jedan od ormaria.
Veliki kuhinjski kalendar visio je nad stolom. Bio je otvoren na oujku 1984., a datumi su bili
uredno prekrieni do kraja mjeseca. Pameli su bile trideset etiri godine. Njezina ki Kimberly
trebala je navriti osam godina, Christopher bi trebao imati jedanaest.
Ona odloi filtar za kavu, krene van iz kuhinje, no zastane i nasmijei se kad se neeg sjetila.
Otvorila je jednu od donjih ladica ispod kuhinjskog elementa, pretraila prostor iza kutija bra-
na i rie... I naravno, bila je tamo, upravo tamo gdje ju je uvijek skrivala: plastina vreica sa
zatvaraem u kojoj se nalazilo gotovo svih trideset grama trave i paketi E-Z Wider cigaretnih
papira. Njezin jedini nekadanji porok, njezin jedini bijeg od dosadnih kuanskih poslova i ro-
diteljstva, kako se to sad zove.
Pamela vrati marihuanu na mjesto gdje ju je i pronala, te odee do dnevne sobe. Tamo su
bile objeene obiteljske fotografije, s dvije njezine slike iz studentskih dana. Talent koji su te
slike obeavale nikad se nije razvio u ovom ivotu. Zato je dopustila da njezin talent tako dugo
propada?
Ona zauje priguenu glazbu s gornjeg kata: glas Cindy Lauper, skakutav i kao iz crtica, pje-
vao je Girls Just Want to Have Fun. Kimberly se vratila iz kole, Christopher je vjerojatno u
svojoj sobi i igra se na raunalu Apple II koji su mu kupili za Boi.
Ona sjedne na stolac u predsoblju, uzme olovku i notes sa stolia za telefon, te nazove in-
formacije za grad New York. Na informacijama nisu mogli pronai broj Jeffa ili Jeffreyja
Winstona na Manhattanu ili u Queensu. Nije bilo ni broja Linde ili L. Winston. Svejedno, bio je
to pokuaj naslijepo; nije bilo razloga zbog kojega bi mislila da se vratio u New York. Pamela
opet pokua nazvati informacije, ovaj put u Orlandu. Nala je broj njegovih roditelja. Nazvala
ih je, a Jeffova majka javi se na telefon.
Dobar dan, moje ime je Pamela Phillips i
Oh, zaboga! Jeff nam je rekao da e ga pokuati dobiti, ali, Boe, to je bilo prije sto godi-
na. Prije tri godine, mislim, moda ak i etiri. enin glas utihne kad se vjerojatno okrenula
od slualice i zazvala nekog sa strane: Duo! To je ona mala Phillipsova za koju je Jeff rekao
da bi mogla nazvati, sjea li se? Moe li mi pronai onu kuvertu koju je poslao? Ona se vra-
ti telefonu. Pamela? Priekaj samo trenutak, duo, ovdje imamo Jeffovu poruku za tebe. Moj
suprug je otiao po nju.
Hvala vam. Biste li mi mogli rei gdje je Jeff, gdje sad ivi?
On je u Kaliforniji, u gradiu zapravo, nedaleko od njega zvanom Montgomery Creek,
blizu Oregona.
Da, ree Pamela. Znam gdje je to.
Rekao je da e znati. Zna, on tamo ak nema ni telefon, moe li si to zamisliti? To me
uasno zabrinjava, kad pomislim to bi mu se moglo dogoditi u sluaju opasnosti, ali on kae
da za takve stvari ima kratkovalni radioaparat. Jednostavno ne znam to ga je spopalo da odras-
tao mukarac tako da otkaz na poslu i ostavi suprugu i... Oh, tako mi je ao. Nadam se da vam
se ne ini da vam nisam dala do rijei
U redu je, gospoo Winston. Stvarno.
Pa, bila je to ba najudnija stvar, sve u svemu. Takvu budalatinu moe oekivati od stu-
denta, no od mukarca njegovih godina uskoro e mu biti etrdeset godina, zna Oh, hvala
ti, duo. Pamela? Imam onu kuvertu koju nam je poslao u sluaju da ti nazove. Rekao je da je
jednostavno otvorimo i proitamo ti je. eli li otii po olovku ili neto?
Spremna sam.
 U redu onda, da vidimo... Hmmm. ovjek bi pomislio da e, nakon sveg ovog vremena i
toliko misterija, ovdje ipak biti malo vie toga.
to pie?
Samo jedan redak. Pie: 'Ako dolazi, obvezno povedi i djecu. Volim te. Jeff.' To je sve.
Jesi li uspjela sve pohvatati? eli li da ti ponovno proitam?
Ne, ree Pamela, dok se osmijeh irio od uha do uha njezinim odjednom zarumenjenim li-
cem. Puno vam hvala, ali savreno sam ga razumjela.
Ona spusti slualicu, pogleda prema stubitu. Christopher i Kimberly sad su ve bili dovolj-
no stari. Isprva im se nee svidjeti zamisao odlaska od kue, no znala je da e ubrzo zavoljeti
Montgomery Creek i Jeffa.
Osim toga, pomisli Pamela, ugrizavi se za usnu, nee dugo trajati. Vratit e se u New Roc-
helle, svojem ocu, prije nego to krenu u srednju kolu.
Tri i pol godine. Njezina zavrna repriza, posljednji mjeseci i dani njezina udesno produe-
nog ivota.
Namjeravala je uivati u svakome, koliko god je mogue.
Bila je to jedna od onih kia koja nije eljela ni stati ni obruiti se u jednom pljusku, nego je
jednostavno dosadno i uporno padala i padala, povremeno poputajui u jaini.
Bili su ovako zatoeni u kolibi ve dva dana; unutra je postajalo pljesnivo, zbog zraka koji je
bio neugodno vlaan i ustajao od mirisa plijesni iz konog prsluka koji je Christopher preko
noi ostavio da visi na ogradi trijema pa ga je sljedee jutro unio unutra da ga osui kraj pei.
Kimberly? ree Pamela iznervirano i s oajanjem u glasu. Hoe li ve jednom prestati
bubnjati po tom tanjuru?
Ne uje te, ree Christopher, te se nagne preko stola da bi podigao minijaturnu spuvastu
slualicu sa sestrina lijevog uha. Mama kae da prekine, povie on preko metalnih zvukova
Madonnine Like a Virgin.
Kad smo ve kod toga, daj to ugasi, ree Pamela. Nepristojno je sluati glazbu dok mi svi
ruamo.
Djevojica napravi grimasu najvee tuge i durenja, no skine slualice i odloi walkman, kao
to joj je bilo reeno. Hou jo jednu au mlijeka, ree ona bezobraznim tonom.
Nemamo vie mlijeka, podsjeti je Jeff. Sutra ujutro idem u grad, pa u ga onda donijeti.
Moe sa mnom, ako eli, moda prestane kiiti, pa moemo proetati uz vodopade.
Ve sam vidjela vodopade, cendrala je Kimberly. Hou gledati MTV.
Jeff se tolerantno nasmijei. Tu nema sree, mala, ree on. Meutim, moemo sluati
kratkovalni radio, vidjeti to govore u Kini ili Africi.
Nije me briga za Kinu ili Afriku! Dosadno mi je!
Zato onda ne bismo jednostavno razgovarali, predloi Pamela. To su ljudi neko obia-
vali raditi, zna.
Da, sigurno, promrmlja Christopher. O emu su imali toliko razgovarati?
Ponekad bi priali prie jedni drugima, pridoda Jeff.
Dobra ideja, ree Pamela, razvedrivi se. Hoete li da vam ispriam priu?
Oh, Isuse, mama, daj molim te! pobuni se Christopher. Gdje ti misli da smo, u vrtiu
ili to?
Ne znam, ree Kimberly, zamislivi se. Moda bi bilo zabavno uti priu. To ve dugo
nismo radili.
Hoe li barem pokuati? upita Pamela svog sina. On slegne ramenima, ne odgovori.
Pa, zapone ona, prije tisua i tisua godina ivjela je enka delfina imenom Cetacea. Je-
dnog dana u njezinoj se glavi pojavila neobina nova svijest, kao da je dola iz neba nad njezi-
nim oceanom, ako ne i vie. A to je bilo u vremenima kad su delfini i ljudi povremeno meuso-
bno razgovarali, ali...
 I tako im je uz laganu ljetnu kiu u pozadini ona ispriala priu o Zvjezdanom moru, o istin-
skoj povezanosti inteligentnih bia na kopnu, moru i u svemiru... i o katastrofi koja je na kraju
dovela do alosnog i uzvienog trenutka kada je ljudska rasa prvi put uspostavila kontakt sa
svojim oceanskim roacima.
Djeca su se ispoetka malo vrpoljila, no kako je pria napredovala, sluali su sa sve veim
zanimanjem, dok je njihova majka prepriavala film koji joj je neko donio svjetsku slavu i
spojio je s Jeffom. Kad je zavrila, Kimberly je plakala bez srama, no sa sjajem zanosa nekog
drugog svijeta u svojim mladim oima; Christopher se okrenuo prema prozoru i dugo nije proz-
borio ni rijei.
Netom prije sumraka jedna jedina zraka sunca probila se kroz oblano nebo, a Jeff i Pamela
stajali su na trijemu i gledali je kako polako blijedi. Djeca su izabrala ostati unutra. Kimberly je
posudila neke od Pamelinih vodenih boja, te je slikala zvijezde i delfine, dok se Christopher
udubio u jednu od knjiga Johna Lillyja.
Promjenljivo svjetlo ivopisno se presijavalo po kiom natopljenoj livadi, a milijarde kaplji-
ca sjajile su se na svjee pokoenoj travi svjetlucajui poput nezemaljskih dragulja u polju zele-
ne vatre. Jeff je tiho stajao iza Pamele, ruku obavijenih oko njezina struka dok mu je njezina
kosa bila priljubljena uz obraz. Trenutak prije nego to je svjetlo nestalo, on joj proape neto
u uho, Blakeov stih: "Vidjeti svijet u zrncu pijeska', promrmlja on, "i nebo u divljem cvijetu.'
Ona stisne svoje ruke u njegove, te tiho dovri: "Drati beskraj na dlanu ruke', ree ona, 'I
vjenost u jednom satu.'

Avion za vuu dorulao se do svojega mjesta, a kad se zaustavio, s motorom koji je jo radio,
pomonik istri zakvaiti najlonsko ue dugo dvadeset metara s jedrilice za kuku na repu Ces-
sne ispred nje, koja je bila u praznom hodu.
Christophere, eli li umjesto mene provjeriti kontrole? ree Jeff djeaku koji je sjedio na
uenikom mjestu, ispred njega.
Naravno, odgovori Pamelin sin glasom ozbiljnim od ponosa to je bio dio priprema, a ne
samo netko tko se doao provozati. Djeak prodrma upravlja jedrilice lijevo i desno, a krilca
na vrhovima krila odgovore; on zatim pone pomicati upravljaku palicu naprijed-natrag, a Jeff
se okrene i ugleda kako se visinsko kormilo na repu jedrilice die i sputa, kako bi i trebalo,
zatim uslijedi vibracija bonog kormila dok je Christopher nogama pritiskao pedale. inilo se
da su sve kontrole bile ispravne, te se Jeff nasmijei s odobravanjem.
Avion za vuu ispred njih pone se malo-pomalo micati prema naprijed, polako napinjui
olabavljeno ue. Njegovo bono kormilo zamahne nekoliko puta, u znak pilotova upita
Spremni?, a Jeff odgovori odgovarajuim pokretima ulijevo i udesno svojeg bonog kormila.
Cessna krene niz pistu vukui jedrilicu za sobom. Krilni pomonik trao je uz jedrilicu, zadra-
vajui joj visinu i usmjeravajui je prema vjetru. Jeff je svoj pogled drao prikovan na avion za
vuu, procjenjujui visinsku razinu njegovih krila prema liniji horizonta ispred njih. Dostigli su
eljenu brzinu, pomonik iz ekipe na zemlji zaostane za njima, a Jeff lagano popusti povlaenje
upravljake palice; poletjeli su.
Krajikom oka Jeff primijeti niske spirale debelih bijelih oblaka kraj podnoja planine ispred
njih. Dobar znak, to je znailo nestabilan vlani zrak i nastajanje toplih struja. Meutim, sad ih
nije imao vremena traiti, napeto je gledao u avion za vuu i liniju horizonta, odravao najlon-
sko ue napetim, te je lagano skretao kako je skretala Cessna.
Dostigli su eljenu visinu, tri stotine stopa nad niim obroncima planina. Jeff povue ruicu
za otputanje, prieka trenutak da bi vidio kako osloboeno ue za vuu leti prema naprijed
poput gumene trake, a zatim skrene udesno penjui se uvis dok je avion za vuu skrenuo ulijevo
i prema dolje. Zvuk Cessnina motora gubio se kako se Cessna vraala prema malenoj zranoj
luci koju su ostavili za sobom, te uskoro nije bilo nikakva zvuka osim laganih naleta zraka na
krov kabine od pleksiglasa. Bili su u stabilnom bespogonskom letu.
Boe, Jeff! Ovo je super!
Jeff se nasmijei, kimne kad se Christopher okrenuo u svom sjeditu da ga pogleda, irokim i
blistavim oima. Odravao je jedrilicu u dugom, spiralnom okretu, koristei preostalu energiju
njihove vune brzine da dobije na visini koliko god moe. Nezemaljski bijeli stoac Mount
Shaste proe im s lijeve strane, a zatim se ponovno pojavi ispred njih, poput suncem obasjanog
orijentira, tjerajui ih u sve vee visine.
Jeff ponovno pogleda prema jugozapadu, gdje se usred velike ume utog bora ugnijezdio
gradi nazvan po planini. Druga jednomotorna Cessna pribliavala se vukui za sobom jo jed-
nu bijelo-plavu jedrilicu. Jeff je lijeno kruio, brzinom koja je poela opadati na normalan ras-
pon od ezdeset do sedamdeset kilometara na sat, dok je ekao da mu se druga jedrilica pridru-
i.
Kad se pribliila otprilike na kilometar i pol, druga jedrilica oslobodi se ueta i odleti dalje
od pogonske vue istim manevrom koji je Jeff upravo bio izveo. Christopher pritisne lice na
stranu prozirnog krova, promatrajui novopridolicu koja se obruila prema njima, te im se pri-
druila sa strane u glatkoj formaciji.
Pamela se nasmijeila i podigla im palac sa stranjeg kontrolnog sjedala druge jedrilice, a u
prednjem sjedalu Kimberly je oduevljeno sjajila od zadovoljstva, maui Jeffu i svojem bratu.
Jeff njeno pritisne lijevu pedalu bonog kormila dok je upravljakom palicom usmjerio krila
ulijevo, prekinuvi petlju u kojoj su bili i okreui se prema golemoj simetrinoj masi planine.
Pamela gaje slijedila, ostajui tik iza i desno od njega.
Snjeni vrhovi stabala na obroncima planine kao da su posezali za njima dok su se priblia-
vali i dok je kut padina podno njih postajao sve strmiji. Osamljeni jelen sluajno je pogledao
prema gore i uplaeno zadrhtao, a zatim sleeno nastavio stajati, zurei u velike beumne ptice
nedaleko iznad njega. Malo dalje, etvrtinu puta oko planine, Christopher uzbueno pokae na
zdepastog crnog medvjeda, koji nije bio svjestan prisutnosti udnih metalnih stvorenja to se
nisko obruavaju njegovim nebom.
Na vijencu planine dobili su neto uzgona zahvaljujui vrtlonim strujama uvis nastalim od-
bijanjem vjetra, ispred i iznad sljemena izboene litice na neravnijoj strani planine. Jeff i Pame-
la klizili su uz vijenac nekoliko minuta, tamo i amo, promatrajui tihi, nedirnuti snijeg koji se
inio tako blizu da su gotovo mogli posegnuti van da zgrabe aku punu prhkog snijega. Zatim
Jeff ugleda tanki oblaak koji se upravo oblikovao na plavom nebu mrvicu istono od planine.
On se odvoji iz formacije, krene prema novonastalom daku kondenziranog zraka.
Kad je doao do njega, vrh njegova desnog krila malo se podigne te on odmah krene u tom
smjeru. Kad je skrenuo, cijeli se avion poeo uzdizati, a on uspori i napravi uski, kontrolirani
okret. Jedrilica se dramatino uzdigne i nastavi se uzdizati.
Ispod njega, bilo je jasno da je Pamela ugledala isto to i on. Naglo se okrenula od njenih
uzgonskih struja nedaleko od litice, te krenula u njegovu smjeru. inilo se da se njezina jedrili-
ca smanjivala svakom sekundom dok su Jeff i Christopher jahali podiui masu zraka prema
sve veim i veim visinama, jo uvijek strmo nagnuti u okretu kako bi ostali unutar uskih grani-
ca sredita termalne struje.
Pamela je letjela u spiralnim krugovima podno njega, traei. Napokon uhvati magliastu
toplu uzlaznu struju, te se udaljenost izmeu njih pone smanjivati dok se njezina jedrilica brzo
i tiho uzdizala prema njegovoj... dok se nisu, krilo uz krilo, zajedno vinuli u svjea, jasna ne-
beska prostranstva iznad bezvremenog i zagonetnog vrha Mount Shaste.
Kimberly je prestala plakati, bila je vani i brala struak rujanskog divljeg cvijea da ga pone-
se sa sobom na put prema istoku. Christopher je to muki podnosio. Na kraju krajeva, imao je
petnaest godina i ve je davno poeo oponaati Jeffove stavove prihvaanja u trenucima nevolje
i iskaze nesputane radosti kad se trebalo radovati kao to je to esto bilo u ovih posljednjih
nekoliko godina.
Moje gojzerice ne stanu u koveg, mama.
Stvarno ti nee trebati u New Rochelleu, duo, ree Pamela.
Valjda. Osim ako nas moda tata ne odvede na kampiranje u planine Berkshires, kao to
nam je obeao, onda bih ih mogao nositi.
Kako bi bilo da ti ih poaljem?
Pa... ne treba. U redu je. Ionako emo se vratiti prije Boia, pa bih ih onda opet morao
ovamo slati potom.
Pamela kimne, zatim okrene glavu da joj sin ne bi vidio oi.
Znam da bi ih elio imati sa sobom, pridoda Jeff. Zato ih ne bismo poslali potom, pa
emo ti... kupiti jo jedan par za ovdje. To moemo uiniti sa svim tvojim stvarima ako eli.
Hej, to bi bilo super! povie Christopher sa irokim osmijehom.
Ima smisla, ree Jeff.
Naravno, ako budem provodio pola godine s tatom, a drugu polovicu ovdje s tobom i ma-
mom... Jesi li siguran da bi to bilo u redu? Mama, slae li se s tim?
Zvui kao vrlo dobra ideja, ree Pamela nasilu se nasmijeivi. Zato ne ode sastaviti
popis svih stvari koje eli da ti poaljemo?
OK, ree Christopher, uputivi se prema drugom krilu kolibe s dvije spavae sobe koje je
Jeff izgradio za djeaka i njegovu sestru. Zatim zastane i okrene se. Mogu li rei Kimberly?
Sigurno ima mnogo stvari koje bi i ona eljela imati na istoku.
Naravno, ree mu Pamela, ali nemojte predugo. Moramo krenuti za Redding za sat
vremena, ili e vam pobjei avion.
Pourit emo se, mama, ree on, istravajui van po svoju sestru.
Pamela se okrene Jeffu i pusti da poteku suze koje je bila zadravala. Ne elim da idu. Os-
talo je jo mjesec dana do... do...
On je zagrli, pomiluje je po kosi. Sve smo ovo ve i prije proli, njeno joj ree on. Za
njih je najbolje imati nekoliko tjedana da se naviknu opet biti sa svojim ocem, da steknu nove
prijatelje... To bi im moglo pomoi da lake prebrode ok.
Jeff, ree ona jecajui, bojim se! Ne elim umrijeti! Ne elim... zauvijek umrijeti, i
On ju je vrsto zagrlio, njihao u rukama i osjetio kako mu niz lice teku vlastite suze. Samo
se sjeti kako smo ivjeli. Sjeti se svega to smo uinili, pa pokuajmo biti zahvalni na tome.
Ali mogli smo uiniti jo toliko toga. Mogli smo
, proape on. Uinili smo sve to smo mogli. Vie nego to je itko od nas mogao
sanjati kad smo prvi put poinjali.
Ona se nagne prema natrag, pretraujui njegove oi kao da ih vidi prvi put, ili posljednji.
Znam, uzdahne ona. Jednostavno... toliko sam se navikla na beskrajne mogunosti, na vrije-
me... nikad nismo bili sputani svojim pogrekama, uvijek smo znali da se moemo vratiti i
promijeniti stvari, uiniti ih boljima. Ali nismo, zar ne? Samo smo inili stvari drugaijima.
Glas je jednolino dosadno i unedogled govorio u mutnoj pozadini Jeffove svijesti. Nije bilo
vano kome je glas pripadao, ili to je govorio.
Pamela je bila mrtva, nikad se vie nee vratiti. Shvaanje ga preplavi poput morske vode na
otvorenu ranu, ispuni mu misli sveobuhvatnom tugom koju nije osjetio jo od gubitka svoje
keri Gretchen. On stisne ake, pogne glavu pod teinom neporecivog, nepodnoljivog... a glas
je jo uvijek blebetao svoju besmislenu litaniju:
... vidi moe li Charlie dobiti reakcije gradonaelnika Kocha na Reaganov put u Bitburg.
Izgleda da bi se ovo stvarno moglo pretvoriti u neto veliko; imamo Ameriku legiju koja se
zbog toga oborila na njega, a u Kongresu se ve die galama. To je... Jeff? Jesi li dobro?
Aha, on nakratko podigne pogled. Dobro sam. Nastavi.
 Bio je u dvorani za sastanke WFYI-ja u New Yorku, radiopostaji na kojoj su bile emitirane
samo vijesti, gdje je radio kao urednik vijesti kad je prvi put umro. Bio je posjednut za jednim
krajem dugog ovalnog stola, jutarnji i podnevni urednici bili su mu svaki s jedne strane, a re-
porteri su zauzimali ostala mjesta. Ove ljude nije vidio desetljeima, no Jeff prepozna mjesto i
situaciju u trenu.
Ovaj isti sastanak godinama je imao svakog radnog dana ujutro: sastanak o dnevnim zada-
cima, gdje se unaprijed planirala struktura dnevnih vijesti kako se najbolje moglo. Gene Col-
lins, nastupajui deurni podnevni urednik mrko ga je i zabrinuto gledao.
Jesi li siguran da se dobro osjea? Moemo ovo skratiti, nije mnogo toga ostalo da se ras-
pravi.
Samo ti nastavi, Gene. Bit e mi dobro.
Pa... u redu. U svakom sluaju, to je otprilike to, to se tie lokalnih srcedrapajuih pria.
Na nacionalnoj razini imamo shuttle koji danas ujutro polijee.
Koji? Jeff kretavo izusti.
Molim? upita Gene zbunjeno.
Koji shuttle?
Discovery. Zna, onaj sa senatorom u njemu.
Hvala Bogu barem na tome; ubrzo nakon Pameline konane smrti, Jeff nije bio siguran bi li
se mogao nositi s ponovljenim kaosom i depresijom u redakciji vijesti na dan katastrofe Chal-
lengera. U svakom sluaju, da je bistro razmiljao, trebao bi znati, Reagan je otiao u Bitburg u
proljee 1985. Znai da bi ovo bilo oko travnja te godine, devet ili deset mjeseci prije nego to
e shuttle eksplodirati.
Svi za stolom udno su ga gledali, pitajui se zato izgleda tako izvan sebe, tako dezorijenti-
rano. K vragu sve. Neka misle to god ele.
Zavrimo s tim, u redu, Gene?
Urednik kimne, pone prikupljati razbacane papire koje je donio na sastanak. Jedina preos-
tala mogua dobra pria je ona o silovanju i molbi za oprost u Illinoisu. Dotson se danas vraa u
zatvor dok njegov odvjetnik ne pripremi molbu za pomilovanje. To je to. Ima li pitanja?
ini se da bi se sastanak kolskog odbora danas mogao oduljiti, ree jedan od reportera.
Ne znam hou li stii na onu dodjelu nagrada vatrogasne slube u 14:00. elite li da ranije iza-
em sa sastanka kolskog odbora, ili ete radije dati nekom drugom da obavi nagrade?
Jeff? upita Collins naklonivi mu se. Svejedno. Ti odlui.
Gene se ponovno namrgodio, poeo neto govoriti, ali se predomisli. Ponovno se okrenuo
reporterima koji su bili poeli meusobno mrmljati. Bille, dri se kolskog odbora koliko god
treba. Charlie, ti obavi ceremoniju vatrogasne slube nakon to razgovara s gradonaelnikom.
U jedan nam daj snimku uivo Kocha i Bitburga. Onda se ne mora javljati sve do kraja dodjele
nagrada. Ah, da, Jime, kombi etiri je na popravku, uzet e kombi sedam.
Sastanak se tiho prekinuo, bez ikakvih uobiajenih duhovitih primjedbi i bunog smijeha.
Reporteri i bivi deurni ranojutarnji urednik odmarirali su iz sobe za sastanke, bacajui brze,
skrivene poglede prema Jeffu. Gene Collins je zaostao za njima, slaui i preslagujui svoj sve-
anj papira.
Ima mi neto rei? ree on napokon.
Jeff odmahne glavom. Nema se o emu razgovarati. Rekao sam ti, bit e mi dobro.
Gle, ako ima problema s Lindom... mislim, razumijem te. Zna kako je teko bilo Carol i
meni prije nekoliko godina. Pomogao si mi u mnogo toga Bog mi je svjedok da sam ti do-
voljno punio ui svojim problemima pa kad god eli sjesti na pivo, samo mi javi.
Hvala ti, Gene. Cijenim tvoju brigu, zaista. Ali ovo je neto to moram rijeiti sam sa so-
bom.
Collins slegne ramenima i ustane od stola. To je tvoja stvar, ree on. Ali ako se ikada
bude osjeao kao da eli nekome povjeriti svoje probleme, slobodno me se sjeti. Dugujem ti.
 Jeff kratko kimne, a onda je Collins izaao iz sobe, pa je ponovno bio sam.

20.
Jeff je dao otkaz na poslu i obavio nekoliko oklada i isplativih kratkoronih ulaganja, do-
voljno da omogui Lindi da se sama snae u sljedee tri godine. Nije bilo vremena da joj izgra-
di veliko nasljedstvo; poveao je svoje ivotno osiguranje deset puta i ostavio sve na tome.
Preselio se u stani na Upper West Sideu, provodio dane i veeri etajui ulicama Manhat-
tana, upijajui sve prizore i mirise i zvukove ljudske rase od koje se tako davno odvojio. Najvi-
e su ga opinjavali stari ljudi, sa svojim oima punim dalekih uspomena i izgubljene nade, sa
svojim tijelima pogrbljenim u iekivanju kraja vremena.
Sada kada Pamele vie nije bilo, strahovi i kajanja koja je bila izrazila vratili su se i muili
ga jednako duboko kao to su uznemirivali i nju pred sam kraj. On je uinio to je mogao da je
utjei, da olaka tugu i uas njezinih posljednjih dana, no ona je bila u pravu. Uz sve ono za to
su se borili, sve to su neko bili postigli, krajnji rezultat bio je nula. ak i srea koju su uspjeli
zajedno nai bila je frustrirajue kratka: nekoliko godina ukradenih tu i tamo, prolazni trenuci
ljubavi i zadovoljstva poput iezavajuih tokica pjene u moru osamljene, bespotrebne odvo-
jenosti.
inilo se da e imati vjenost, beskrajnost izbora i drugih prilika. Potratili su previe dragoc-
jenog vremena koje im je bilo podareno, potroili ga na gorinu i osjeaj krivnje i bezuspjene
potrage za nepostojeim odgovorima dok su cijelo vrijeme oni sami, njihova uzajamna ljubav,
bili jedini odgovor koji su jedno drugom mogli dati.
Sad mu je ak i prilika da joj to kae, da je zagrli i da joj da do znanja koliko ju je potovao i
cijenio, koliko ju je oboavao i kolike je osjeaje prema njoj gajio, bila zauvijek uskraena.
Pamela je bila mrtva, a za tri godine i Jeff e umrijeti nikad ne saznavi zato je ivio.
Lutao je ulicama svoga grada, gledajui, sluajui: bande pankera opakih pogleda, bijesnih
na cijeli svijet... mukarce i ene u poslovnim odijelima, koji su urili postii koje god ciljeve
su si bili postavili... hihotajue rojeve djece, bogate svjeinom svojeg ivota. Jeff im je svima
zavidio, udio za njihovom nevinou, njihovim neznanjem, njihovim oekivanjima.
Nekoliko tjedana nakon to je dao otkaz na poslu u WFYI-ju, dobio je telefonski poziv od
jedne djevojke koja je tamo radila novinarke imenom Lydia Randall. Svi su na radiopostaji
bili zabrinuti zbog njega, rekla mu je ona, bili su okirani kad je dao otkaz, te se jo vie brinuli
kad su uli da mu je propao brak. Jeff joj je rekao, kao stoje rekao i Geneu Collinsu, daje dobro.
Ona je ostala pri svojem, te inzistirala da se nau na piu tako da moe razgovarati s njim u
etiri oka.
Nali su se sljedeeg popodneva u restoranu Sign of the Dove na krianju Tree avenije i e-
zdeset pete ulice, uzeli stol kraj otvorenog prozora kroz koji je pucao pogled na velianstven
sunani lipanjski dan. Lydia je nosila bijelu pamunu haljinu golih ramena i eir iroka oboda
koji je pristajao uz haljinu, s kojeg je visjela ruiasta satenska vrpca. Bila je izuzetno zgodna
djevojka, s gomilom plave kose i irokih, bistrih zelenih oiju.
Jeff joj je izrecitirao priu koju je bio smislio da joj objasni svoje naglo povlaenje, standar-
dnu priu o novinarskom zasienju kombiniranu s nekim poluistinama o nedavnoj srei ko-
ju je imao sa svojim ulaganjima. Lydia je s razumijevanjem kimala, inilo se da prihvaa nje-
gova objanjenja zdravo za gotovo. Sto se ticalo njegova braka, ispriao joj je, s tim je zapravo
bilo ve davno gotovo; nije bilo posebnih problema o kojima se trebalo pretjerano naklapati,
nego je to jednostavno bio sluaj dvoje ljudi iji su se putovi s vremenom razili.
Lydia ga je pomno sluala, popila jo jedno pie, a zatim poela govoriti o svom ivotu. Ima-
la je dvadeset tri godine, dola je u New York netom nakon to je diplomirala na sveuilitu
Illinois, ivjela s dekom kojeg je upoznala na koledu. On zvao se Matthew nestrpljivo je
elio stupiti u brak, no ona vie nije bila tako sigurna. Osjeala se zarobljeno, trebala je pro-
stora, eljela je upoznati nove prijatelje i doivjeti sva pustolovna iskustva koja je bila propusti-
la odrastajui u malenom gradu na Srednjem zapadu. Ona i Matthew vie nisu bili isti ljudi koji
su neko bili, rekla je Lydia; osjeala se kao da ga je prerasla.
Jeff ju je pustio da to izbaci iz sebe, sve te svakidanje jade i mladenake udnje koje su je
trenutano muile i koje su za nju bile potpuno nove i zbog toga vane. Nije imala dovoljno
iroke poglede na svijet da uvidi kako je njezina pria bila potpuno obina, premda moda jest
imala neki traak te spoznaje, jer je barem bila svjesna svoje nestrpljive elje da se otkine od
koloteine u koju joj se ivot bio pretvorio.
On je suosjeao s njom, razgovarao s njom sat vremena, ako ne i vie, o ivotu i ljubavi i ne-
zavisnosti... ispriao joj je kako treba donositi vlastite odluke, rekao joj kako treba nauiti riski-
rati, rekao joj sve oite i nune stvari koje se moraju rei nekome tko se suoava s univerzal-
nom ljudskom krizom prvi put u ivotu.
Nalet povjetarca kroz otvoreni prozor zamrsio joj je kosu, te joj dopuhnuo vrpcu sa eira na
lice. Lydia je odmakne, a Jeff pronae neto neobjanjivo dirljivo u tom pokretu, u djevoja-
kom nainu na koji se njezina ruka pomakla. U zgodnim kretnjama njezina lica on najednom
ugleda odraz Judy Gordon, i Linde onog dana kad mu je bila donijela tratinice: obeanja puna
nade, neoblikovane snove koji uljepavaju ivot.
Zavrili su sa svojim piima, te ju je otpratio do taksija. Dok je ulazila u taksi, podigla je po-
gled prema njemu i rekla, sa svim optimizmom i tipinim mladenakim stavom kao da ima sve
vrijeme ovog svijeta: Valjda e biti OK; mislim, imamo dosta vremena da to rijeimo. Imamo
toliko mnogo vremena.
Jeff je i predobro poznavao tu zabludu. Uputio je djevojci bezvoljan osmijeh, rukovao se s
njom, te je gledao kako se odvozi prema ivotu, dok je njezina duga ruiasta vrpca slobodno
leprala na vjetru.

Prigradski vlak Metro North koji je svakodnevno prevozio ljude na posao zaustavio se tono
na vrijeme, primijeti Jeff sa svojeg povoljnog poloaja tridesetak metara dalje niz peron. U ovo
doba dana vlak je vjerojatno bio poluprazan, pomisli on; nije bilo mnogo poslovnih ljudi koji bi
u 11:00 putovali u grad.
Jeff je poeo ustro hodati prema kosom nogostupu koji je vodio do zgrade kolodvora, kao
da je upravo siao s drugog vlaka. Malo je usporio korak dok je prolazio kraj vlaka iz New
Rochellea, te uvidio da je bio u pravu. Bilo je tamo nekoliko ena koje su se sredile za izlazak u
grad i kupovinu, grupica studenata, no nije bilo gotovo nikoga u odijelu i kravati i s aktovkom
meu putnicima koji su silazili.
Bila je meu posljednjima koji su izali iz vlaka, gotovo daje nije spazio, te se ve bio poeo
brinuti da bi obavijesti koje je bio dobio mogle biti netone. Bila je lijepo odjevena, no vidjelo
se da nije obraala pozornost na detalje fanatiki kao ove ene koje su krenule u Bendel's ili
Bergdorfs.
Njezine cipele niskih peta bile su predviene za hodanje, a njezina svijetloplava lanena ha-
ljina i lagani vuneni demper imali su dopadljivu notu praktinosti u sebi.
Jeff uhvati korak s njom, dvadeset ili trideset koraka iza nje dok se uspinjala uz nogostup i
ulazila u golemu glavnu dvoranu kolodvora Grand Central. Bojao se da bi je mogao izgubiti u
gomili, no njezina visina i izrazita ravna plava kosa pomogle su mu da odri pogled na njoj dok
su vijugali svojim odvojenim putovima kroz rojeve ljudi.
Ona se uspela irokim stepenicama koje su vodile do zgrade Pan Ama, a Jeff je malo zaostao
dok ju je slijedio kroz predvorje gdje je bila manja guva i prema Istonoj etrdeset petoj ulici.
Koraala je Avenijom Park kraj hotela Roosevelt i preko ulice Madison do Pete ulice, gdje je
skrenula prema sjeveru. Izlozi Saksa i Cartiera nagnali su je da samo malice zastane, a onda bi
Jeff usporio i hinio zanimanje za paket-aranmane Korean Airlinesa ili komplete kovega Mark
Cross.
Ponovno je skrenula prema zapadu kad je dola u Muzej moderne umjetnosti. Detektivska
agencija koju je Jeff bio unajmio prije est tjedana bila je u pravu barem za danas. Svakog dru-
gog etvrtka, rekli su mu, Pamela Phillips Robison ila je vlakom do Manhattana da provede
poslijepodne posjeujui galerije i muzeje.
Platio je ulaz i primijetio, kad je prolazio kroz kruna vrata, da su mu dlanovi vlani od zno-
ja. Sad ju je na trenutak izgubio iz vidokruga.
Jeff jo uvijek nije bio siguran zato je toliko toga poduzimao da bi sredio da je vidi, barem
izdaleka; bio je potpuno svjestan da ova ena nije bila Pamela koju je on poznavao i volio, i da
nikada nee ni biti. S njezinim reprizama bilo je gotovo. Nije se mogao nadati onom pogledu u
trenutku kad bi dola k svijesti koji mu je davao na znanje da ga je prepoznala kao one noi u
studentskom kafiu kad je shvatila tko je ona, tko je on, tko su i to su zajedno bili tijekom
mnogih desetljea.
Ne, ova verzija Pamele zauvijek e ostati u neznanju svega toga; opet je udio za tim da joj
jo jednom pogleda u oi, moda ak da joj nakratko uje glas. Iskuenje se na kraju pokazalo
neodoljivim, te nije osjeao nikakav sram zbog gajenja te elje, nikakvu krivnju zbog toga to
ju je slijedio.
Jeff ju je prvo potraio u trgovini muzeja nedaleko od predvorja, zbog male anse daje tamo
zastala kupiti knjigu ili poster, no medu promatraima nije bilo Pamele. Vratio se kroz predvor-
je, u Vrtnu dvoranu staklenih zidova, te otiao do galerije na prvom katu prije nego to se vratio
da bi pokretnim stepenicama otiao na vie katove. U tijeku su bile dvije glavne izlobe, uz
poznate izloke iz stalne zbirke: jedna je izloba bila u spomen stogodinjice Miesa van der
Rohea, druga je bila retrospektiva kipara Richarda Serre. Jeff je izloke samo letimino, proci-
jenio; jo je morao barem naas vidjeti Pamelu.
Na etvrtom katu ugledao je neto to ga je natjeralo da se nasmijei usprkos njegovoj sve
veoj nestrpljivosti. Kao dio Van der Roheove izlobe, muzej je postavio brojne primjere arhi-
tektova dizajna namjetaja ukljuujui i fotelju Barcelona, tono onakvu kakvu je, tako dav-
no, Frank Maddock bio izabrao za Jeffov ured u Future Inc.-u.
Jo uvijek nije bilo ni traga Pameli. Moda e morati ekati dva tjedna da ona opet doe u
grad, pratiti je do drugog muzeja ili moda smisliti nekakav naizgled sluajan susret u prolazu,
na samoj stanici podzemne eljeznice... koji bi bio dovoljno dug daje barem jednom pogleda
ravno u lice, moda i da je uje kako govori Oprostite ili Dvadeset minuta do podneva.
Ponovno na treem katu Vrtne dvorane Jeff je zastao da se odmori, naslonio se na ogradu,
zagledao se kroz veliki stakleni zid... i ugledao, u Vrtu kipova podno njega, meki plavi ljem
njezine kose i nebesko plavi lan njezine haljine.
Jo uvijek je bila vani kad se spustio do vrta. Stajala je prekrienih ruku gledajui jednu od
Serrinih skulptura. Jeff zastane na deset stopa od nje, osjeti kako mu kroz glavu prolazi tisuu
kontradiktornih emocija i uspomena. Zatim se Pamela neoekivano okrene prema njemu i ree:
to vi mislite o ovome?
Nije se bio pripremio za ono to bi mogao uiniti ili rei kad bi ona s njim zapoela razgo-
vor, ak nije ni razmiljao dalje od trenutka ponovnog suoavanja koliko god kratko bilo, s tim
prodornim zelenim oima koje je tako dobro poznavao... Ne, podsjeti se on nasilu, uope nije
poznavao ove oi, one su skrivale duu koja je bila i zauvijek e biti zatvorena za njega. Ova
ena u vrtu znat e za samo jedan ivot koji e ubrzo zavriti bez reprize u kojem on nije
igrao ama ba nikakvu ulogu.
Rekla sam, to vi mislite o Serri?
 Izravna kao i uvijek, bio je to dio njezine temeljne prirode, shvati on, a ne neto to je u nju
bilo usaeno iskustvom repriza.
Pomalo grubo za moj ukus, on konano odgovori, mislei na sve samo ne na umjetniko
djelo.
Ona zamiljeno kimne. ini se da u veini njegovih djela postoji nekakva posredno izrae-
na prijetnja, ree ona. Poput onog jednog djela, Prikazivaa II? Onog s velikom elinom plo-
om koja lei na podu, a druga je nad njom privrena za strop? Sve o emu sam mogla razmi-
ljati bilo je to bi se dogodilo kad bi se gornja ploa otrgla i pala. Svatko tko bi stajao pod
njom bio bi nasmrt smlavljen.
Nije mogao ovdje stajati i uputati se u muzejsko avrljanje s njom; misli su mu skakale od
jedne do druge slike njihovih zajednikih ivota. Njezina smijeka iz kabine oblinje jedrilice,
nje u kuhinji na Majorki, nje u mnogim krevetima koje su bili dijelili tijekom godina... bilo je to
kao da je, samim sjeanjem, stvorio unutranju repliku onog videoprikaza njihovih ivota koje
je ona neko snimila i izloila kao svoj galerijski izloak.
A ono drugo djelo, nastavila je ona, ono nazvano Krug II... Znam da je uinak trebao
biti zanimljiva podjela prostora, ali svi oni otri elini pravokutnici koji su izlazili iz kutova
natjerali su me da se osjeam kao da me okruuju otrice giljotine. Ona se vedro nasmije, kao
da se izruguje samoj sebi. Ili ja moda jednostavno imam posebno morbidnu matu, ne znam.
Ne, ree Jeff, pribravi se. Znam to elite rei. I ja sam se tako osjeao. Ima vrlo agresi-
van stil.
I previe, mislim. To ometa moju sposobnost da se na objektivnoj razini divim oblicima.
Ovo izgleda da bi se moglo svake sekunde prevaliti, ree Jeff. Da. I to u ovom smjeru.
On se usprkos svemu nasmije, osjeti nalet istog onog leernog samopouzdanja s njom koje je
neko bio osjeao jo dok... On ponovno zaustavi svoje misli snagom volje. Ne bi bilo koristi
od prisjeanja tih drugih vremena, vremena provedenih s nekim kome je ova ena samo izvana
sliila. A opet, a opet... jo je posjedovala onaj trpki smisao za humor, istu auru topline ispod
hladne analitike vanjtine... bilo je zadovoljstvo razgovarati s njom, ak iako se ona nikad nee
ni najmanje prisjetiti svega to su zajedno proli.
uj, ree on, eli li se maknuti od ove stvari prije nego to padne na nas, pa moda
otii na neki ruak?

Ruali su u kavani s pogledom na Vrt kipova, jo se malo smijali napadno prijeteoj prirodi
Serrinih djela, alili zbog sve vee nevoljkosti muzeja da izlae djela novijih umjetnika. Jeff joj
je pomogao navui demper kad je sjena tornja stambene zgrade iznad muzeja pala na vrt; dok
je to inio, rukom je proao kroz njezinu kosu, a bilo je teko suzdrati se od milovanja tog po-
znatog, davno izgubljenog lica.
Ona je priala o svojoj zapostavljenoj umjetnikoj karijeri, o frustracijama i radostima podi-
zanja svoje obitelji. Vidio je nemir u njezinim oima, taj izjedajui osjeaj ivota koji nije bio
potpuno proivljen; ivota, znao je Jeff, koji e uskoro zavriti. udio je da joj ispria o svemu
to je neko bila postigla.
Kad su zavrili s rukom, doao je trenutak neugodne stanke u razgovoru.
I tako, ree on, elei produiti susret, no nije bio siguran kako bi to uinio. Ovo je bilo
vrlo ugodno.
Da, jest, sloi se ona, igrajui se kavenom liicom od neugode. Dolazi li esto u grad?
Nekoliko puta mjeseno.
Moda bismo mogli... glas mu se izgubi, nije bio siguran to predlae, a jo je manje bio
siguran bi li uope u vezi s njima ita trebao predlagati.
Mogli to? uputi ona pitanje u tiinu.
Ne znam. Otii u neki drugi muzej. Ponovno zajedno ruati.
 Ona se uzvrpolji sa liicom u ruci. Ja sam udana, zna.
Znam.
Ja nemam obiaj mislim, nisam
On se nasmijei, prui joj papirnatu salvetu.
emu ovo? ree ona, zbunjena.
Da je podere u sasvim male komadie.
Pamela se odsjeeno nasmije, a zatim ga ponovno pogleda s upitnim izrazom lica. Kako si
znao da ja... Polagano je kimala glavom s jedne strane na drugu. Ponekad se osjeam kao da
mi moe itati misli. Kao onda kad si me pitao jesam li ikada slikala delfine. Nikada ti nisam
rekla koliko oboavam kitove i delfine.
Jednostavno sam mislio da bi mogla.
Poderala je salvetu tono po sredini pretjerano teatralno, te podigla pogled prema njemu nag-
lo raspoloena i odluna.
U Guggenheimu je izloba Jacka Youngermana, ree ona. Moda odem tamo sljedei
tjedan.

Mousni i topli miris njihova voenja ljubavi obavijao ga je i proimao spavau sobu svojim
aromatinim katalogom uspomena. Taj slatko-jetki miris ponovno mu je donio ivopisna pris-
jeanja noi pod debelim dekama u kolibi u Montgomery Creeku, vruih sunanih dana na
pramanoj palubi jahte nedaleko od Florida Keysa, nedjeljnih jutara zamotanih u plahte njihova
apartmana u Pierreu... i konano, poslijepodneva, godinu dana ukradenih poslijepodneva, ovdje
u ovom stanu.
Jeff spusti pogled na njezino lice naslonjeno na njegova prsa, na njezine zatvorene oi, na
njezine usne poluotvorene poput usana usnulog djeteta. Na pamet mu nevezano uz to padnu
stihovi iz Bhagavadgite koje mu je neko izrecitirala tako strastveno i intenzivno te davne vee-
ri u svom skrovitu u kanjonu Topanga:

Ti i ja, Arjuna, proli smo kroz mnogo, mnogo ivota.

Ja se mogu sjetiti svih njih, ali ti ne moe.

Pamela se promekolji u njegovu naruju, promrmlja od zadovoljstva dok se protezala, a

njezino tijelo trljalo se o njegovo poput umiljatog maia.
Koliko je sati? upita ona, zijevajui.
est i dvadeset.
K vragu, ree ona, uspravivi se na krevetu. Moram krenuti.
Hoe li u utorak opet doi u grad?
Predavanje mije otkazano, ali... nisam to spomenula kod kue. Moemo cijeli dan provesti
zajedno.
Jeff se nasmijei, pokuavajui izgledati zadovoljno. Sljedei utorak. Cijeli dan zajedno, bli-
jedo i gorko podsjeanje na ono stoje neko bilo; no, naravno, ona to nikako nije mogla znati.
Moda onda mogu dovriti sliku, ree ona, izvue se iz kreveta i pone prikupljati svoju
razbacanu odjeu.
Kad u je ja moi vidjeti?
Nee dok ne bude gotova, obeao si.
On kimne, osjeajui se pomalo krivim to je juer kriomice pogledao pokriveno platno. Ta-
lent joj je tijekom prole godine bio uznapredovao, jer je opet poela redovito slikati, te je kre-
nula na postdiplomski kolegij iz napredne kompozicije na njujorkom sveuilitu; no nikad vie
nee dosegnuti onu razinu sposobnosti, onaj polet mate i nadarene kreativnosti koje je iskazi-
vala u drugim, nezapamenim ivotima.
 Slika koju je gotovo zavrila prikazivala je njih dvoje, kako goli, drei se za ruke i smijui
se, tre kroz osunani tunel bijelih reetki pokrivenih lozom. Jeffa je dirnula njezina jednostav-
nost, naivnost radosti i slobodnog duha koji je prikazivala; bila je to slika umjetnika koji je tek
poeo voljeti, koji jo nije imao priliku ispitati granice te ljubavi, ili ivota samog.
Vrijeme koje su zajedno provodili od onog prvog neplaniranog sastanka u muzeju svodilo se
na povremene i kratkotrajne susrete. Poslijepodne jedanput ili dvaput tjedno u njegovu stanu,
rijetka prenoivanja kad bi ona rekla svojem suprugu da eli ostati u gradu na koncertu ili
predstavi... i jednom, samo jednom, bili su otili na dug zajedniki vikend do Cape Coda. Rekla
je svojoj obitelji da je u Bostonu, u posjetu eni koju je poznavala na koledu.
Mogunost razvoda bila je jednom nakratko spomenuta, no Jeff je znao da nije bila spremna
na tako drastian prekid. No postojalo je i neto drugo to nisu mogli u potpunosti dijeliti. Kao
da je postojala neka nevidljiva razlika u tome kako su jedno drugo doivljavali. inilo se da ju
je Pamela ponekad blijedo osjeala. U Jeffovu odsutnom pogledu, u naglo prekinutom razgovo-
ru.
On ju je volio, uistinu ju je volio zbog nje kakva je danas bila, a ne samo kao odraz svih onih
drugih Pamela, u drugim postojanjima... a opet je konstantni podsjetnik u njezinim nesvjesnim
oima, svega onoga to je ostalo iza njih, proimao sve to su inili neprestanom melankolijom.
Zavrila je s odijevanjem, te je raeljavala vorove od spavanja svoje tanke, ravne kose.
Koliko ju je puta ve gledao kako to radi, u koliko ogledala? Vie nego to je mogla zamisliti,
ili vie no to je on sad mogao podnijeti kad bi se poeo prisjeati.
Vidimo se sljedei tjedan, ree Pamela, nagnuvi se da ga poljubi dok je grabila svoju tor-
bicu s nonog ormaria. Pokuat u uhvatiti raniji vlak.
On joj je uzvratio poljubac, zadrao njezino sjajno lice u svojim otvorenim rukama u dugot-
rajnom trenutku, mislei na godine, desetljea, nade i planove njihovih ivota, ispunjene i osu-
jeene...

No sljedeeg tjedna imat e cijeli dan zajedno; dan topline, ranog proljea. Bilo je to neto
emu se mogao veseliti.
Prvi daak zime dopuhao je s jezera, ustreperivi crvene i ute listove stabala na Cherry Hil-
lu. Fontana Bethesda na okruglom poploenom vidikovcu uborila je svojim ledenim vodama
dok su Jeff i Pamela proli kraj nje prema gracioznom luku od kovanog eljeza Bow Bridgea u
Central Parku.
Na drugoj strani mosta etali su prema sjeveru umovitim puteljcima Ramblea, uz rub jezera
s njihove lijeve strane. Stotine ptica uzbueno su cvrkutale svuda oko njih, pripremajui se za
dugo putovanje na jug.
Zar ne bi bilo lijepo kad bismo im se mogli pridruiti? ree Pamela, privukavi se Jeffu
dok su etali. Kad bismo odletjeli do nekog otoka, ili do June Amerike...
Nije joj odgovorio, samo ju je jo vre stisnuo, svojom rukom zatitniki obavijenom oko
njezina struka. No znao je, s gorkom sigurnou, da im ne moe pruiti nikakvu zatitu od ono-
ga to e im se oboma ubrzo dogoditi.
Na sjevernom kraju jezera zastali su na Balcony Bridgeu, i stajali zagledani u ume podno
sebe, u vodu u kojoj su se odraavali tornjevi Manhattana koji su ih okruivali.
Pogodi to? proape Pamela, svojim licem uz njegovo.
to? ree on.
Rekla sam Steveu da ponovno idem posjetiti svoju staru cimericu u Bostonu sljedeeg vi-
kenda. Od petka do ponedjeljka. Moemo nekamo odletjeti, ako eli.
To je... izvrsno. Nije mogao nita rei, bio bi to vrhunac okrutnosti rei joj ono to je
znao, da je ovo dan u kojem e se posljednji put vidjeti. Sljedei utorak, za pet dana, svijet e
zauvijek stati za oboje.
 Ne zvui ba oduevljeno zbog toga, ree ona, namrgodivi se.
Jeff se nasilu nasmijei, pokuavajui prikriti svoju tugu i strah. Neka jo uvijek nevino vje-
ruje u godine za koje je mislila da e doi sada, na samome kraju, najvei dar koji joj je mogao
pruiti bila je la.
To je divno, ree joj on s odglumljenim entuzijazmom. Jednostavno sam iznenaen, to je
sve. Moemo otii kamo god eli. Stvarno bilo kamo. Barbados, Acapulco, Bahami... samo
reci kamo.
Svejedno mi je, ree ona, priljubivi se uz njega. Samo da je toplo i tiho, i da sam s to-
bom.
Da je opet progovorio, znao je, glas bi mu odao previe. Umjesto toga, poljubio ju je, voljom
usmjerio svu svoju potitenost i tugu u konaan, opipljiv izraaj svega to je ikad osjeao prema
njoj, svega to su ikad
Ona najednom zastenje, te mu mlitavo padne na prsa. On je zgrabi za ramena, zadri je da se
ne srui na zemlju.
Pamela? Boe, ne
Ona se ponovno osloni na noge, podigne glavu i pogleda ga u oku. Jeff? Oh, Isuse, Jeff?
Bilo je tamo, sve to, u njezinim rairenim oima: razumijevanje, prepoznavanje, sjeanje.
Nakupljeno znanje i patnja iz osam razliitih ivota preliju joj se preko cijelog lica, iskrive joj
usta naglom zbunjenou.
Ona pogleda oko sebe, ugleda park, obrise zgrada New Yorka. Njezine oi ispunie se suza-
ma, te ponovno potrae Jeffove.
Bila sam... trebalo je biti gotovo!
Pamela
Koja je godina? Koliko vremena imamo?
Nije joj to mogao tajiti, morala je znati. Sad je 1988.
Ona ponovno pogleda stabla, bakreno lie koje je vjetar nosio i kovitlao svuda oko njih.
Ve je jesen!
On joj pogladi kosu razbaruenu vjetrom, poeli da bar na jo jedan trenutak moe odgoditi
istinu; no nju joj nije mogao uskratiti. Listopad, ree on njeno. Trinaesti.
To je... to je samo pet dana! Da.
To nije poteno, zaplae ona, bila sam se pripremila proli put, gotovo sam prihvatila
Ona se prekine, pogleda ga nanovo zbunjena. to radimo ovdje zajedno? upita ona. Zato
nisam kod kue?
Ja... morao sam te vidjeti.
Ljubio si me, ree ona optuujuim tonom. Ljubio si nju, osobu koja sam neko bila, pri-
je!
Pamela, mislio sam
Ba me briga to si mislio, odbrusi ona, otrgnuvi se od njega. Znao si da to zapravo ni-
sam bila ja, kako si mogao uiniti neto tako... tako perverzno?
Ali bila si to ti, inzistirao je on.
Ne sa svim sjeanjima, ne, no svejedno si to bila ti, mi jo uvijek
Ne mogu vjerovati da ovo dolazi iz tvojih usta! Koliko se dugo to ve odvijalo, kada si po-
eo s tim?
Prole su gotovo dvije godine.
Dvije godine! Ti si me... iskoritavao, kao da sam nekakav neivi predmet, kao da
Nije bilo tako uope! Voljeli smo se, ti si opet poela slikati, vratila se kolovanju...
Ba me briga to sam radila! Zaveo si me i udaljio od moje obitelji, prevario si me... i to-
no si znao to radi, koje konce povui da utjee na mene, da me... kontrolira!
Pamela, molim te. On posegne za njezinom rukom, pokuavajui je umiriti, navesti je da
razumije. Sve iskrivljuje, ti
 Ne diraj me! povie ona, povlaei se mostom na kojem su se nekoliko trenutaka prije
drali u zagrljaju. Samo me ostavi na miru i pusti me da umrem! Pusti nas oboje umrijeti, da
zavrimo s tim!
Jeff ju je pokuao zaustaviti dok je bjeala, no vie je nije bilo. Nestala je posljednja nada
njegova posljednjeg ivota, izgubljena na putu koji je vodio do Sedamdeset sedme ulice, u bez-
lian, prodirui grad... u smrt, neizbjenu i sigurnu smrt.

Jeff Winston je umro, sam, ali njegovo umiranje nije bilo gotovo. Probudio se u svojem ure-
du u WFYI-ju, gdje je prvi od njegovih mnogih ivota neko tako naglo zavrio. Reporterski
rasporedi po zidovima, uokvirena slika Linde na njegovu stolu, stakleni pritiskiva za papir koji
je bio napukao kad se on bio primio za prsa i ispustio slualicu prije toliko vremena. Pogledao
je na digitalni sat na svojoj polici za knjige:

12:57 PM OCT 1988

Jo devet minuta ivota. Nije bilo vremena razmiljati o bilo emu osim o nadolazeoj boli i
nitavilu.
Ruke mu se ponu tresti, oi mu se ispune suzama.
Hej, Jeff, to se tie ove nove kampanje Direktor marketinga Ron Sweeney stajao je na
otvorenim vratima njegova ureda i zurio u njega. Isuse, blijed si kao plahta! Sto ti je?
Jeff ponovno pogleda na sat:

1:02 PM OCT 1988

Izai, Ron.
Da ti donesem Alka-Seltzer ili neto? eli li da pozovem lijenika?
K vragu, gubi se odavde!
Hej, oprosti, samo sam... Sweeney slegne ramenima, zatvori vrata za sobom.
Drhtaji u rukama proirili su mu se na ramena, a zatim i na lea. On zatvori oi, zagrize gor-
nju usnu i okusi krv.
Telefon zazvoni. On podigne slualicu svojom drhtavom rukom, upotpuni beskrajni ciklus
koji je bio zapoeo prije toliko ivota.
Jeff, ree Linda, trebamo
Nevidljivi eki pogodi ga u prsa, ponovno ga usmrtivi.
Ponovno se probudi, te u panici pogleda prema svijetleim crvenim brojevima na suprotnom
kraju sobe:

1:07 PM OCT 1988

Bacio je pritiskiva za papir prema satu, smrskao njegov pravokutni plastini brojanik. Te-
lefon je zazvonio i nastavljao zvoniti. Jeff nadglasa zvonjavu krikom, nezemaljskim ivotinj-
skim urlikom, a zatim umre, i probudi se sa slualicom koja mu je ve bila u ruci, zauje Lindi-
ne rijei i umre ponovno, ponovno, ponovno; buenje i umiranje, svjesnost i praznina, koji su
se izmjenjivali gotovo bre nego to je mogao zamjeivati, a uvijek usmjereni na trenutak one
prve teke agonije unutar njegovih prsa.
Jeffov opustoeni um zavapi za nekakvim olakanjem, no olakanja nije bilo; um mu je u-
dio za bijegom, hoe li to biti u ludilu ili zaboravu vie nije bilo vano... A opet je jo uvijek
vidio i uo i osjeao, ostao budan u svem svojem muenju, lebdio je bez prestanka u groznoj
tami ne-ivota, ne-smrti, u vjenom, paralizirajuem asu svoga umiranja.
 Trebamo... zauje Lindu kako govori, ... razgovarati.
Negdje ga je boljelo. Trebao mu je trenutak da prepozna izvor boli: svoju aku, ukoenu po-
put pande na mjestu gdje je stiskao slualicu. Jeff opusti stisak, a bol u njegovoj znojnoj aci
se smanji.
Jeff? Jesi li uo to sam rekla?
Pokuao je govoriti, no nije mogao proizvesti nita osim grlenog zvuka koji je bio napola
stenjanje, napola gunanje.
Rekla sam da trebamo razgovarati, ponovi Linda. Trebamo zajedno sjesti i otvoreno raz-
govarati o naem braku. Ne znam moe li ga se u ovom trenutku spasiti, ali mislim da vrijedi
pokuati.
Jeff otvori oi, pogleda na sat na polici za knjige:

1:07 PM OCT 1988

Hoe li mi odgovoriti? Razumije li koliko je ovo vano za nas? Brojevi na satu tiho se
promijene, pomaknu se na 13:08.
Da, ree on, nasilu oblikujui rijei. Razumijem. Razgovarat emo.
Ona duboko i polako izdahne. Moda je prekasno, a moda jo imamo vremena.
Vidjet emo.
Misli li da bi danas mogao ranije doi kui?
Pokuat u, ree joj Jeff, suha istisnuta grla.
Vidimo se kad doe, ree Linda. Imamo o mnogo emu razgovarati.
Jeff poklopi slualicu, jo zagledan u sat. Pomaknuo se na 13:09.
On dodirne svoja prsa, osjeti stabilan puls. iv. Bio je iv, a vrijeme je nastavilo svojim pri-
rodnim tijekom.
No, je li ikada bilo prestalo? Moda je on bio pretrpio srani udar, no samo blagi, ali dovolj-
no jak da ga gurne preko ruba u halucinacije. Za takve se sluajeve ve ulo; on je sam povukao
paralelu s utopljenikom koji vidi reprizu dogaaja svojeg ivota, napola je bio oekivao da e
se neto takvo dogoditi kad ga je bol prvi put pogodila. Mozak je bio sposoban proizvesti ude-
sna ostvarenja mate i saimanja ili irenja vremena, pogotovo u trenutku oite smrtne krize.
Naravno, pomisli on, i s olakanjem obrie svoje oznojeno elo. To je imalo savrenog smis-
la, mnogo vie nego vjerovanje da je doista proao kroz sve one ivote, iskusio sve one
Jeff ponovno pogleda telefon. Postojao je samo jedan nain da bude siguran. Osjeajui se
pomalo glupo, on nazove informacije za Westchester County. Koji grad, molim? upita ope-
rater.
New Rochelle. Broj... Robisona, Stevea ili Stevena Robisona.
Nastala je stanka, kljocaj na liniji, a zatim raunalno sintetizirani glas iita broj muklim
monotonim tonom.
Moda je negdje uo za ovjekovo ime, pomisli Jeff, moda u nekom sluaju o kojem je slu-
ao na vijestima. Moda je jednostavno zaostalo u njegovu pamenju odakle ga je on tjednima
ili mjesecima kasnije izvukao i suptilno upleo u svoju halucinaciju. On nazove broj koji mu je
dalo raunalo. Javio se djevojaki glas, promukao od zaepljenja sinusa.
Je li ti, ovaj, majka kod kue? Jeff upita dijete. Samo trenutak. Mamice! Telefon!
enski glas javi se na telefon, priguen i iskrivljen, bez daha. Halo? ree ona.
Bilo je teko raspoznati je li to bio Pamelin glas, disala je tako brzim, plitkim dahtajima. Je
li to... Pamela Robison? Pamela Phillips?
Tiina. ak se i disanje zaustavilo.
Kimberly, ree ena. Sad moe spustiti slualicu. Vrijeme je da popije jo jedan Contac
i malo sirupa protiv kalja.
Pamela? ree Jeff kad je djevojica spustila slualicu. Ovdje Znam. Bok, Jeff.
 On zatvori oi, duboko udahne zrak punim pluima, te ga polako izdahne. To se onda...
dogodilo? Sve to? Zvjezdano more, i Montgomerv Creek, i Russell Hedges? Zna li o emu
govorim?
Da. Ni sama nisam bila sigurna da se to uistinu dogodilo, dok ti upravo sad nisam ula
glas. Boe, Jeff, poela sam umirati ponovno i ponovno, tako brzo, bilo je to
Znam. Ista stvar se i meni dogodila. Ali prije toga, sjea li se stvarno svih stvari koje smo
proivjeli? Svih onih ivota?
Svakog. Bila sam lijenica, i umjetnica... ti si pisao knjige, mi Mi smo se vinuli.
I to isto. On zauje njezin uzdah, dug, prazan zvuk pun aljenja, i umora, i vie od toga.
to se tie onog posljednjeg dana, u Central Parku
Mislio sam da e to biti moj posljednji put, mislio sam da tebe vie nema. Zauvijek. Mo-
rao sam biti s tobom do samog kraja, ak i ako je to bio samo... dio tebe koji me je uistinu poz-
navao.
Ona nita nije govorila, a nakon nekoliko sekundi tiina je visjela u zraku izmeu njih poput
neko izgubljenih godina.
to emo sad? konano upita Pamela.
Ne znam, ree Jeff. Jo ne mogu bistro razmiljati, moe li ti?
Ne, prizna ona. Ne znam to bi bilo najbolje, za oboje, u ovom trenutku. Ona zastane,
oklijevajui. Zna... Kimberly danas nije otila u kolu zbog bolesti zato se javila na telefon
no ne samo da je prehlaena, juer je dobila svoju prvu mjesenicu. Ja sam umrla upravo kad
je ona poela postajati enom. A sad...
Razumijem, ree joj on.
Nikad je nisam vidjela kako odrasta. Nije ni njezin otac. A Christopher, on e upravo kre-
nuti u srednju kolu... Ove godine su toliko vane za njih.
Prerano je da itko od nas pokua kovati bilo kakve odreene planove u ovome trenutku, re-
e Jeff. Postoji previe toga to trebamo upiti, s ime se moramo pomiriti.
Jednostavno sam toliko sretna to znam... da nisam sve to samo zamiljala.
Pamela... S mukom je birao rijei kojima bi izrazio sve to je osjeao. Kad bi samo
znala koliko
Znam. Ne mora vie nita rei.
On njeno spusti slualicu, te se dugo zagleda u nju. Bilo je mogue da su proivjeli previe
toga zajedno, vidjeli i znali i dijelili vie od onoga emu su ikada bili dorasli u ovome svijetu.
Dobije nekog pa ga izgubi. Prigrli nekog pa ga pusti da ode.
Pamela je jednom bila rekla da su oni jednostavno inili stvari drukijima, ne boljima. To
nije bilo u potpunosti tono. Ponekad su njihova djela imala pozitivne rezultate za njih i za svi-
jet openito, ponekad negativne, a najee nijedno od toga. Svaki ivot bio je drukiji, kao
stoje i svaki izbor uvijek drukiji, nepredvidiv u svojem ishodu ili uinku. A opet, morali su
izabrati, pomisli Jeff. Nauio je prihvaati mogue gubitke, u nadi da e ih dobici prevagnuti.
Jedini siguran neuspjeh, znao je, kao i najtei, bio bi da nikad uope nisu ni riskirali.
Jeff podigne pogled i ugleda svoj vlastiti odraz u tamnom, mutnom staklu polica za knjige:
sijede are u njegovoj kosi, jedva vidljive podbuhle vreice podno oiju, tanke linije koje su mu
poele borati elo. Vie nikad nee biti izravnani, ti znakovi starosti; samo e postajati dublji i
mnogobrojniji, poput novih hijeroglifa izgubljene mladosti neiskorjenjivo upisanih na njegovu
licu i tijelu za svakom minulom godinom.
A opet, razmiljao je on, i same godine bit e potpuno svjee i nove, neprestano mijenjajua
lepeza nepredvienih dogaaja i dojmova koji su mu sve dosad bili uskraeni. Novih filmova i
predstava, novih tehnolokih dostignua, nove glazbe Kriste, koliko je udio uti pjesmu, bilo
koju pjesmu, koju nikad prije nije uo!
Neobjanjivi ciklus u kojem su on i Pamela neko bili zarobljeni pokazao se kao neka vrsta
zatoenja, a ne izbavljenja. Dopustili su si da se zarobe u varljivom luksuzu stalnog usredoto-
avanja na budue mogunosti; ba kao to je i Lydia Randall, u slijepom nadanju svoje mla-
dosti, pretpostavljala da e joj ivotni izbori biti zauvijek dostupni. Imamo toliko mnogo
vremena, zauo je Jeff, a zatim njegove vlastite ponovljene rijei Pameli iznova odjeknu njego-
vim mozgom. Sljedei put... sljedei put.
Sad je sve bilo drukije. Ovo nije bilo sljedei put, i toga vie nee biti: postojao je jedino
ovaj put, ovaj jedini konani put o ijem smjeru i ishodu Jeff nije znao apsolutno nita. Nije
namjeravao potratiti, ili uzeti zdravo za gotovo, ni jedan jedini trenutak.
Jeff je ustao i izaao iz ureda u prepunu redakciju. U sreditu prostorije nalazio se veliki stol
u obliku slova U za kojim je Gene Collins, urednik podnevnog programa, sjedio okruen rau-
nalnim terminalima koji su svakim trenutkom bljeskali novim informacijama od AP-a, UPI-a, i
Reutersa, televizijskim ekranima namjetenim na CNN i sve tri velike mree, komunikacijskom
konzolom povezanom s reporterima postaje na terenu i dopisnicima njihove vlastite mree u
Los Angelesu, Beirutu, Tokiju...
Jeff je osjetio kako kroz njega struji elektrina svjeina jo jednom nepredvidivog vanjskog
svijeta. Jedan od sastavljaa vijesti projuri kraj njega, nasrnuvi u sobu za emitiranje, nosei u
ruci izvjetaj na zelenom papiru. Neto vano se upravo dogodilo moda neto katastrofalno,
moda neko otkrie, nenadmaivo udesno i korisno ljudskoj rasi. to god bilo, Jeff je znao da
e mu to biti jednako novo kao i bilo kome drugome.
Veeras e razgovarati s Lindom. Iako nije bio siguran to bi mogao rei, dugovao joj je, a i
sebi, barem toliko. Vie ni u to nije bio siguran, a to shvaanje proelo ga je iekivanjem.
Mogao bi opet pokuati s Lindom, mogao bi se jednog dana vratiti Pameli, mogao bi promijeni-
ti karijeru. Jedino to je bilo bitno, bilo je to to e otprilike etvrtina stoljea koja mu je ostala
biti njegov ivot, da ga proivi kako mu bude volja i u svoju najveu moguu korist. Nita nije
bilo vanije od toga: ni posao, ni prijateljstva, ni veze sa enama. To su sve bili dijelovi njegova
ivota, dragocjeni dijelovi, no nisu ga ni definirali ni oznaavali. To je bilo na njemu, i samo na
njemu.
Mogunosti su, znao je Jeff, bile beskrajne.

Epilog
Peter Skjren probudio se, sa svjeom uspomenom oka i mune boli u mislima. Bio je pos-
lovno otputovao u Republiku Bantu, ruao sa zamjenikom ministra trgovine u Mandela Cityju,
kad kad je umro. Sruio se upravo za stolom, prolivi svoje pie po hlaama vladina dunos-
nika to je bio primijetio, sramio se zbog toga, ak i uz razarajui pritisak u svojim prsima...
zatim tama crvenih rubova, a zatim nita.
Sve dosad. Ovdje u trgovini u Karl Johansgateu, kod kue u Oslu, gdje je prvi put bio nauio
svoje trgovake vjetine, gdje je prvi put bio pronaao svoje zvanje u svijetu trgovine.
U trgovini koja je bila sruena zbog izgradnje stambenog bloka, prije dvadeset godina.
Peter otvori knjigu rauna koja je leala na pultu i ugleda mlade, glatke ruke, bez vjenanog
prstena.
Nita se jo nije dogodilo. Ni snjena lavina u vicarskoj koja mu je uzela sina Edvarda, ni
noi mrane melankolije koje su natjerale njegovu suprugu Signe u beznadno dubok vrtlog al-
koholizma. Nije imao ni sina, ni suprugu; imao je samo svijetlu novu budunost, ije je zamke i
prilike poznavao u tanine, te ih je mogao izbjei ili zgrabiti kako su okolnosti zahtijevale.
Te godine, te poznate i davne godine od 1988. do 2017., bile su njegove da ih ponovno pro-
ivi, svjestan greaka koje je prije bio poinio. Ovoga puta, zakune se Peter Skjren, uinit e
to kako treba.