Professional Documents
Culture Documents
Kako postati cjelovita osoba? to initi da bismo ostvarili svoju ljudsku i drutvenu
prirodu? Kako voditi drutvo da u njemu ljudi budu u mogunosti ostvariti specifino
ljudske potrebe: slobodu, ljubav, pravednost. To su neka od pitanja etike. Moralna
problematika proima sav na ivot, osobni, obiteljski, politiki, privredni. Etiar
Tugendhat u Predavanjima o etici kae:
Mnogi danas misle da ivimo u vremenu u kojem je moral postao neto upitno no
to je predrasuda. Moral je uvijek bio upitan, danas je upitan i uvijek e ostati
upitan. Uvijek e se ljudi pitati da li se isplati biti poten. to se tie dananjice, istina
je neto drugo. Ljudi sve vie gube volju za miljenjem. Duhovno su otupjeli. Bilo je
takvih vremena i prije, ali oni koji su u njima ivjeli propali su. Etiar Nikolaj
Hartman pie:
ivot dananjeg ovjeka nije povoljan za produbljivanje. Njemu nedostaje mira i kontemplacije,
to je ivot nespokojstva i urbe, natjecanje bez cilja i promiljenosti. Tko se naas zaustavi, u
slijedeem je asu ve prevladan. I kao to se smjenjuju zahtjevi izvanjskog ivota, tako se
smjenjuju i dojmovi, doivljaji, senzacije. I nae ulaenje u stvar je povrno, na se vrijednosni
osjeaj otupljuje u lovu na ono senzacionalno.
1
Moderni ovjek nije samo u nemiru i urbi, on je takoer otupio, on je blaziran, njega nita vie
ne uzdie, ne zahvaa, ne dohvaa u njegovoj najunutarnjijoj sferi. Napokon, on za sve ima
samo jo ironian i umoran smijeak. Da, na kraju on od svoje moralne zaspalosti ini ak
vrlinu. Nil admirari, njegova nesposobnost za divljenje, uenje, oduevljenje, strahopoitovanje
postaje mu stalnim, voljnim habitusom ivota. Nedodirnuto prelaenje preko svega udoban je
modus vivendi. I tako se on zadovoljava pozom da stoji izvan svega, to zapravo skriva njegovu
unutarnju prazninu.
Ovaj je patos tipian. On nije tu po prvi put u povijesti. Ali gdje god je nastupio, bio je simptom
slabosti i dekadencije, unutarnjeg zakazivanja i opeg ivotnog pesimizma.to eli propasti,
treba pustiti da propadne. U svakom propadanju klija mladi novi ivot. Ni naem vremenu on ne
nedostaje.
2. Naziv etika dolazi od dviju grkih rijei. Prva je thos, to znai obiaj, karakter,
prebivalite, ozraje. Druga je tos, to znai navika.
Sokrat nije predavao etiku niti je o njoj pisao. On je s ljudima razgovarao o onome to je
smatrao ljudski bitnim. Kae da o tome nita ne zna, ali da moe pomoi ljudima da u
sebi osvijeste svoje (ne)znanje. Sluajui, potie ih da govore. On ui kako se vodi
dijalog i kako se miljenjem moe doi do sigurnog znanja. Suprotstavljanje razliitih
stanovita ne mora rezultirati svaom, raskolom, meusobnim iskljuivanjem, ve
uspostavom skladne zajednice u kojoj nitko nije gubitnik. Njegova pitanja donose
nemir, uzbuenje i trudove dok se ne realizira pravi odgovor.
Sokrat pitanjem pretresa prividno znanje drugoga, dok ovaj ne doe do toke na kojoj
uvia da ne zna. Bezizlaznost (aporija) to time nastaje, toka je preokreta od koje u
razgovoru, na temelju razumskog zajednitva moe poeti traenje istinskog uvida.
Napredak od pojedinanog k opemu, koji zahvaa ono bitno od pojma koji istrauje.
Sokratovi sugovornici su zarobljeni u mnotvo pojavnosti i o pitanjima o krepostima
2
mogu odgovoriti samo pomou primjera, a ne odreivanjem biti. Sokratov postupak
noen je povjerenjem u Logos ija unutarnja zakonitost u razumnu razgovoru dovodi do
pravog uvida.
Ali moda bi tko rekao: "E zar se ti ne stidi, Sokrate, to si se predao takvom
zanimanju zbog kojega si sada u opasnosti da e glavu izgubiti?" Ja bih takvom ovjeku
pravom rijeju odgovorio: Ne govori mudro, ovjee, ako misli da jedan ovjek, ako i neto
malo ima koristi od njega, mora raunati sa opasnostima ivota i smrti, a da u svom radu i
postupanju ne mora gledati samo na to radi li pravo ili nepravo, vri li posao dobra ili zla
ovjeka. [...]
Jer to, budite uvjereni, bog nareuje, i ja smatram da vama i vaemu gradu jo nikada
nije osvanula vea srea od ove moje slube bogu posveene. Ta ja i ne radim nita drugo nego
neprestano obilazim i savjetujem vas, i mlae i starije, da se ne brinete toliko revno ni za tijelo ni
za blago, nego vie za duu, da vam ona bude to bolja. I uim da se vrlina ne raa iz blaga,
nego iz vrline da se raa blago i sva ostala dobra i u privatnom i u javnom ivotu. [...]
3
Dobro znajte: ako me osudite ovakva kakvim se ja prikazujem neete nakoditi vie
meni nego sebi, jer meni sigurno nita nee nakoditi ni Melet ni Anit, niti mogu, jer smatram da
boanski poredak stvari ne podnosi da bolji ovjek strada od gorega. Pa ipak, moda e me on
pogubiti, ili prognati, ili oduzeti graansko pravo; ali moda on ili tko drugi smatra to nekim
velikim zlom, ali ja ne smatram, nego mnogo vie smatram velikim zlom ono to on sada radi, tj.
pokuava na pravdi pogubiti ovjeka.
Ali molim vas jo ovoliko: kad moji sinovi odrastu, osvetite im se ljudi, dodijavajui im
isto onako kao to sam i ja vama dodijavao, ako vam se ini da se vie brinu za blago ili za to
drugo nego li za vrlinu. I ako budu smatrali da su neto, a nisu nita, korite ih kao to sam ja vas
korio to se ne brinu za ono za to treba, ili to misle da su neto, a ne valjaju nita. I ako
budete tako radili, onda sam od vas doivio punu pravdu, i ja sm i moji sinovi.
3. Etika vrlina
U sreditu etike vrline jest osoba koja djeluje. Pojam vrline skupni je pojam za
odreene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali
dobrom.
Vrlina nije samo jedno od moguih obiljeja, ve bitno obiljeje. Sokrat kae da je
stolar stolar samo ako je dobar stolar, dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava
svoju funkciju. Izvorno grki arete znai najboljost, najizvrsnost.
Moe li se vrlina nauiti? Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja, od kojih
je vrhovna ideja ideja dobra. Prema njoj se sve mjeri i odreuje. Ako znamo to je
dobro, init emo dobro naprosto stoga to je dobro najbievitije bie (ontos on) ideja
dobra najjaa je u hijerarhiji ideja. Nema nita jae od same istine to bi moglo
pokrenuti volju. Platon nauava etiri vrline.
Aristotel takoer smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra, ali ne kao
ideje, ve dobra pojedinane stvari. No, on govori o vrlini razboritosti. Rije je o
praktinoj razumskoj moi, koja se razlikuje od teorijskoga uma i logike spoznaje. To
je vrlina izbora.
Vrlina je izborno stanje ako elimo stei npr. vrlinu hrabrosti nastojat emo izabrati
ono to e nam pomoi da izvjebamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje
postane navikom. Odreujui strast kao neko kretanje koje je u nama uroeno (s nama
niklo), Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono to nam nije uroeno estim
ponavljanjem (navikavanjem) ini stalno djelujuim. Strast je moralno indiferentna
ona nije ni vrlina ni porok, ali moe, pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem
4
djelovanja, voditi do vrline ili poroka. Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje. Kada
je jednom stekne, ona je postojanija i od znanja.
Vrlina nije sama sebi svrha, ve je krajnja svrha uvijek ve pretpostavljena u svrsi
ivljenja uope blaenstvu, srei eudaimonia.
O tekstu: Tekst je dio prvog poglavlja Hildebrandovog djela "Temeljni moralni stavovi"
(Fundamental Moral Attitudes), koje je bilo objavljeno najprije na njemakom jeziku (Sittliche
Grundhaltungen). Kasnije je to djelo ukljueno u Hildebrandovu knjigu "Umijee ivljenja"
(The Art of Living).
Ovu injenicu su priznavali svi veliki umovi, kao Sokrat ili Platon, koji su stalno
ponavljali da je bolje trpjeti nepravdu nego li je initi. Ovo isticanje moralne sfere je,
iznad svega, temeljni stav kranskog ethosa.
5
ovjeku i jedino ovjek ih moe ostvarivati. Materijalna stvar, kao kamen ili kua, ne
moe biti moralno dobra ili zla, kao to moralna dobrota nije dostupna stablu ili psu.
Slino, ni za djela ljudskog uma (otkria, znanstvene knjige, umjetnika djela) ne moe
se u pravom smislu rei da su nositelji moralnih vrijednosti, ona ne mogu biti vjerna,
skromna i puna ljubavi. Ona mogu u najboljem sluaju indirektno odraavati ove
vrijednosti, budui da nose otisak ljudskog uma. Samo ovjek, kao slobodno bie koje
je odgovorno za svoja djela i svoje stavove, za svoja htjenja i nastojanja, za svoju ljubav
i svoju mrnju, svoju radost i svoju tugu, te za svoje trajno temeljno dranje, moe biti
moralno dobar ili zao. Naime, daleko iznad njegovih kulturnih postignua izdie se
vanost ovjekova vlastitog bia: osobnost koja zrai moralne vrijednosti, ovjek koji je
skroman, ist, istinoljubiv, astan i pun ljubavi.
6
nezainteresiran za nepravdu koja se ini treoj osobi. Za ovog drugog ovjeka nije
glavno pitanje odgovara li neto njemu ili ne odgovara, nego je li to neto vano po sebi.
Jedan se ponaa moralno dobro, a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi
pitanje vrijednosti.
Samo onaj tko razumije da postoje stvari "vane u sebi", da ima stvari koje su
krasne i dobre u sebi, samo onaj ovjek koji shvaa uzvieni zahtjev vrijednosti, njihov
poziv i dunost okrenuti se njima i biti formiran njihovim zakonom, samo taj je
sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti. Samo ovjek koji moe gledati
izvan svog subjektivnog horizonta i koji, slobodan od tatine i poude, ne pita uvijek
"zadovoljava li to mene?", nego onaj tko se ostavljajui svaku uskogrudnost preputa
onome to je vano po sebi - krasno, dobro - i podlae se tome, samo takav moe postati
nositelj moralne vrijednosti.
Ove osobine mogu se nai jedino u ovjeku koji ima potovanje. Potovanje je
stav koji se moe nazvati majkom svega moralnog ivota, jer najprije u njemu ovjek
zauzima stav prema svijetu koji otvara njegove duhovne oi i omoguuje mu shvatiti
vrijednosti. [...]
7
onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da slui svojoj strasti. ovjek bez
potovanja ne moe nikad ostati u nutarnjoj tiini. On situacijama, stvarima i osobama
nikad ne daje mogunost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost. On svemu
pristupa na jedan tako nametljiv i netaktian nain da se obazire samo na sebe, slua
jedino sebe i ignorira sva ostala bia. [...]
Drugi tip ovjeka kojemu nedostaje potovanje, grub, poudan ovjek jednako je
slijep za vrijednosti. On ograniava svoj interes na jednu jedinu stvar: odgovara li mu
neto ili ne odgovara, nudi li mu zadovoljstvo, moe li mu ili ne moe ikako biti od
koristi. On u svim stvarima vidi samo onaj segment koji se tie njegovog sluajnog,
neposrednog interesa. Svako bie, za njega, nije nita drugo nego sredstvo za njegov
vlastiti sebini cilj. On se vjeno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva izai iz
sebe. Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreu koja moe jedino izvirati iz
predanja pravim vrijednostima, iz dodira s onim to je u sebi dobro i lijepo. [...]
[...]
8
duhovne osobe, i jer bez te svijesti nije mogua nikakva ljubav. Potovanje prema
ljubljenoj osobi je takoer bitan element svake ljubavi. Obratiti panju na specifino
znaenje i vrijednost njezine individualnosti, iskazati obzir prema njoj, umjesto da joj
nameemo nae vlastite elje, to spada u potovanje. Iz potovanja izvire htjenje onoga
koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni "prostor" potreban za slobodno izraavanje
njezine vlastite individualnosti. Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz
potovanja. to bi bila majina ljubav bez potovanja za to bie koje raste, za sve
mogue vrijednosti koje tu jo lee latentne, za tu dragocjenost djeje due?
4. Etika naela
Praktini je um takoer isti um, to znai da i praksa moe biti izraz neiskustvenoga.
Praktinost praktinoga uma jest u inima koji su izvedeni iz umnih naela, a ne iz
osjetilnosti. Smislenost pak te prakse lei u injenici da moralni zakon obvezuje, da ga
treba izvriti.
Kategoriki imperativ: Djeluj tako da maksima tvoje volje uvijek moe istodobno
vaiti kao naelo opega zakonodavstva! Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim
praktinim naelima, koja jesu opa naela, ali se odnose kao praktini stav na
iskustvo. Ta naela naziva maksimama. Kada bismo djelovali iskljuivo prema njima,
9
ne bismo mogli zajamiti opost i bezuvjetnu vanost svojih moralnih normi, jer one ne
bi bile inteligibilne, ve ovisne o iskustvu.
...bih li mogao rei samome sebi: Neka svatko dade neistinito obeanje kad se nae u
neprilici iz koje se na drugi nain ne moe izvui? Tako ubrzo postajem svjestan da
dodue hou la, ali da nikako ne mogu htjeti opi zakon da se lae. Prema takvome
zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obeanja... Dakle, moja bi maksima morala
unititi samu sebe im bi se napravila opim zakonom.
10
kauzalne, ali on je i umno bie. irei granice svoje slobode on je u mogunosti da bira
reakcije na odreene podraaje ak u toj mjeri da povratno djeluje na same podraaje.
11
Covey tu najviu zapovijed praktikog uma koja se mora vriti da bi um uope
mogao biti praktiki, usporeuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera. Po
njemu moemo odreivati pravac svoga kretanja, odnosno rangirati vrijednosti i birati
postupke koje emo uiniti. Djelujemo li drugaije skrenuli smo s pravog puta. Ovaj
kompas, nam se ne ulaguje niti nam prijeti, a ipak zadobiva nae odobravanje, premda
ne uvijek i sluanje. Pred njim moraju zanijemiti sve nae strasti i porivi, premda u
potaji i dalje rade protiv njega. Nadahnut tom silnom moi Kant se pita: Gdje je tebe
dostojno poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno
odbija svaku srodnost s nagnuima, a potjecati od tog korijena nuni je uvjet one
vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu dati?
5. Metaetika
Metaetika zahtijeva jezinu i logiki analizu iskaza u kojima se pojavljuje rije dobro
ili pak vrijednosni predikati (ispravno, doputeno itd.). Analizom iskaza treba utvrditi
je li mogue opravdati moralne iskaze. Naelno se metaetika stajalita dijele na
nekognitivistika (moralne sudove nije mogue razumski obrazloiti) i kognitivistika
(mogue je spoznati opravdanost moralnih sudova).
Emotivizam potjee od Huma, osnovni izvor moralnosti vidi u tzv. moralnom osjeaju
(moral sense; moral sentiment). Hume je odvojio injenice od vrijednosti, odnosno
umnu spoznaju i volju. Vrijednosne sudove ne moemo umno dokazati ma kako oni bili
openiti ili dostojni ideala. Neku vrst emotivizma razvijaju filozofi Bekoga kruga,
smatrajui da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila, prihvaanje kojih je
psiholoki problem.
A. J. Ayer: Jezik, istina i logika. Smislene su tvrdnje ili analitiki sudovi ili pak
iskustveno provjerljivi iskazi. Etiki su iskazi logiki besmisleni. Koriste se kako bi se
njima izrazili osjeaji i kako bi se djelovalo na osjeaje. Oni pobuuju osjeajno
odobravanje ili gnuanje.
12
6. Konsekvencijska etika, hedonizam i utilitarizam
Ljudsko je djelovanje voeno sasvim prirodnim motivima ono eli izbjei bol, patnju,
neugodu i to je mogue vie dovesti do zadovoljstva, ugode, osjeaja sree. Odreenje
dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima: izbjegavanje neugode i poveanja
ugode. Takva stajalita zastupa F. Hutcheson, no konzekventnije ih formulira J.
Bentham. Njegovo je temeljno naelo postizanje najvee mogue sree najveega
broja ljudi koje se moe nazvati i naelom korisnosti. Stoga se Benthamovo uenje
naziva hedonistikim utilitarizmom.
Utilitarizam ina zastupa stajalite da su moralno opravdani oni ini koji izravno
donose bolje posljedice nego neki drugi ini. Utilitarizam pravila prevladava u novijim
stajalitima. Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinani in i korist koju donosi, ve
mogunost da se in podvrgne pod odreena pravila i da se utvrdi je li mogue
djelovanje opravdati na temelju pravila. Tako J.S. Smart prispodobljuje utilitarizam
pravila vjetini dobroga nautiarstva. Kao to dobar nautiar da bi upravljao brodom
slijedi pravila koja su upisana u nautikim knjigama, odnosno slijedi iskustvena
pravila, tako se i u djelovanju slijede pravila i norme koje su ve iskuane u praksi
djelovanja. Pribliavanje deontolokim etikama. Ogranieni utilitarizam - djelovanja se
prosuuju prema pravilima, a pravila prema posljedicama.
7. Savjest
Savjest prati sve nae doivljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte). Ona objedinjuje
13
moralno iskustvo kao pripadno jednom te istom praktinom subjektu. Savjest jest
subjektivna norma, ali nije norma moralnosti uope, jer kada bismo ostali samo na
razini subjektivnoga promiljanja moralnosti ne bismo mogli zadovoljiti zahtjev za
opevanou naela djelovanja. No, ona je prvo i posljednje etiko motrite i sudite
zato to objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi, maksime, navike, moralna
svojstva), norme koje se postavljaju pred praktini subjekt (prihvaanje normi i naa
osobna privrenost) kao i respektiranje posljedica ina i cjeline djelovanja. Ciceron
kae da je savjest najbolje prikazite, kazalite kreposti, mislei da krepost stavlja na
javni sud. Savjest se i shvaa poslije kao sudite, njezini prijekori kao sudake izreke,
kako kae Kant.>
U njemu promiljamo svoja naela djelovanja, svoju moralnu kakvou, ali i konkretne
injenine posljedice. U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni, sami predmet
vlastite moralne prosudbe, uzimajui u obzir ne samo svoju unutarnjost ve i izvanjske
uinke svojih ina.
Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuujemo ine i djelovanje
te da ih kao dunost prihvatimo u vlastitoj moralnosti. Disciplinom izotrujemo savjest
da izabere one motive koji e postati odredbeni razlog volje. Takav razlog mora imati
dobru posljedicu, to znai da su posljedice povezane s izvjebanom, vrlom
sposobnou moralne prosudbe. Stoga treba naglasiti da je, bez obzira na utemeljenje
etike vrline, dunosti ili posljedice savjest najvie sudite koje bi trebalo obuhvatiti
moralnu kakvou, norme i odgovornost za posljedice.
Kad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do
moralno ispravnog djelovanja. Prihvaanjem odreenih vrijednosti kao moralnih naela
14
po kojima nastojimo ivjeti, sve svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po
tim naelima. Ako su te vrijednosti openito prihvaene u drutvu u kom ivimo tada
takvu savijest zovemo ispravna savijest.
No esto su kroz povijest ljudi inili mnoga dijela koja su za moralnu osudu, a
istovremeno su se pozivali na djelovanje u ime savjesti. Ponekad ovjek zbog odreenih
okolnosti, neznanja, nedostatka volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna naela
kao vaea i obvezujua u svakoj situaciji. U takvoj situaciji on stvarno djeluje po
svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav ovjek bio u mogunosti ustanoviti
ispravnost naela ili nije. Takvu savijest nazivamo neispravna savijest.
Ponekad ovjek potpuno ispravno procijeni to bi trebao uiniti, ali kad sagleda
sve injenice i shvati koliki e napor u to trebati uloiti, popusti i promjeni odluku,
ponekad u posve pogrenu. Razlog za to moe biti nedostatak volje, hrabrosti ali isto
tako i pritisak okoline. U takvom sluaju govorimo o popustljivoj savijesti.
15
Moralna svijest se razvija. Ne moemo od svih ljudi oekivati istu razinu moralne
svijesti.
Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti. Svaka razina sadri
sloenije i harmoninije putove razumijevanja i razmiljanja o moralu, o odnosima
prema drugima i prema sebi
a) odsutnost moralne svijesti; inimo ono za to emo biti nagraeni i izbjegavamo ono
za to bi mogli biti kanjeni;
16
b) slijedimo univerzalna, a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagoena
naela. Dobra djela inimo zato to je njihova vrijednost u njima samima. inimo ih
bezuvjetno ne razmiljajui o neposrednoj koristi
9. Osobni integritet1
Integritet nije neka zasebna vrlina. Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina
samodisciplinirane osobe, koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u
savreno jedinstvo.
Integritet osobe esto shvaamo kao neku vrstu asnosti. Ali asnost je
ogranienija od integriteta jer postoje situacije u kojima upravo integritet potrauje da
formalno budemo neasni. Naime, prosudba u kojoj samo kaemo da ili ne, nije nikakva
prosudba. Miljenje je neslobodno ako nema alternativu. Prvo pravilo u proceduri
odluivanja jest da je nemogue donijeti odluku ako ne postoji neslaganje.
1
Integralan kojemu nita ne nedostaje, koji ima sve dijelove; koji postoji sam za sebe; koji sam za
sebe ini cjelinu
Integracija pretvaranje ili spajanje pojedinanih dijelova u cjelinu
Integritet stanje potpunosti, cjelovitosti, kada netko nije funkcionalno manjkav; osobno potenje,
neovisnost; strikna privrenost odreenim vrijednostima i ponaanjima; ukupnost odlika koje ine
pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema drutvu
17
Dok je ovjek uplaen i dok su mu aktivnosti reducirane, on je duhovno
paraliziran pa se lako podreuje jaemu. (To mu daje privid zatienosti i oslobaa ga
od tereta nesigurnosti i odgovornosti za sebe.) No podvrgavajui se dominaciji on gubi
integritet jer prihvaa kao istinu sve to oni koji imaju mo nad njim nazivaju istinom.
On gubi svoj moralni osjeaj jer mu nesposobnost da posumnja ili kritizira one na vlasti
obezvrijeuje vlastitu moralnu prosudbu.
Voditelji koji vladaju s pomou generiranja straha, ubiru mrnju zato to druga
strana straha jest mrnja. Mrnja oito nije suprotnost ljubavi, premda se obino misli
kao da jest. Budui da je ljubav intrinzina moralna vrijednost, ona ne poznaje svoju
suprotnost. Ljubav je osobita kvaliteta to se sastoji u receptivnosti. Poput egzistencije
samostojne vlastite punine, ona, jednostavno, postoji. ak i intimnost je stanje svijesti, a
ne tek fizika blizina. Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost, a ne
mrnja. Mrnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadraj.
18
Immanuel Kant tvrdi da je ovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi, i
ne smije biti stavljen u slubu nikakvu drugom cilju. ovjek smije sam sebe
dragovoljno staviti u slubu vanjskom cilju jedino tako to e u relativnome odnosu
postati sredstvo, to znai da ga uloga koju odigrava nee ponijeti toliko da postane
konformist.
to su neke potrebe na nioj razini to su slinije kod razliitih ljudi. Najvee su razlike u
potrebama izmeu pojedinaca na najviim razinama u hijerarhiji. Osim toga potrebe
koje su na viim razinama u hijerarhiji su vie ljudske potrebe, a manje ivotinjske, one
su karakteristine za ljudsku vrstu.
Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih
potreba.
19
6. Potreba za samonadilaenjem (transcendencijom) Ovu je potrebu Maslow
nadodao pred samu svoju smrt kad se ve naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj
je on takoer jedan od prvih zaetnika i osnivaa.
Zato su stari Grci shvaali etiku eudemonistiki, kao onu koja treba odgovoriti
sveobuhvatno na ovjekovo traenje sree, garantirajui mu puno zadovoljenje svake
naravne elje i harmoniju raznih dimenzija ivota. Srea je, istie Aristotel, stvarnost
sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo bira. Takav pristup je i danas
izuzetno aktualan i blizak ovjeku za razliku od onog vie teorijskog koji definira etiku
kao filozofsko razmiljanje o moralu, moralnim problemima i moralnim sudovima.
20
Etika kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne udi da je ve 1729.
jedan od prvih hrvatskih naziva za etiku bio diloree dakle uspostavljanje reda u
ljudskim djelima. Njen poglaviti izvor je ljudska stvarnost i to konkretno moralno
iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko, drutveno objektivizirano.
Tako imamo na djelu karakteristine moi ovjeka, razum i volju, koji mu omoguavaju
da ono to ini, ini svjesno, to je daleko kompletnije i svrsihodnije, gledano kako iz
drutvene, tako i iz osobne perspektive, negoli nesvjesno djelovanje. Uz to, djelovanje
se tada odvija na specifian ljudski nain, razliit od drugih oblika ivota ije je
djelovanje unaprijed determinirano.
Sve smo vie svjesni potrebe etike, posebno u drutvenom ivotu, koja e se zalagati za
zajedniko dobro i davati nam sigurnost kako na narodnom, tako i na meunarodnom
planu. Tako primjerice nije dovoljno da netko bude izvrstan strunjak u svom poslu, ve
ga treba resiti potenje i spremnost da podredi svoje osobno dobro opemu. Bez toga se
njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nau na putu i potenciraju
zastranjenja svake vrsti. Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije trai sklad
utemeljen na pravednosti i slobodi, a ne na sve veim nejednakostima i sili.
21
Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu veini je izuzetno
naporno i nosi sa sobom sve veu stvarnu obespravljenost i meusobno otuenje koje
sustavno rui kulturu solidarnosti. Na drutvenom planu stoga, posebno danas kada smo
osvjedoeni u razornu mo tehnolokog napretka, lako se, makar deklarativno, sloiti
oko jednog zajednikog minimuma etikog reda koji e obvezivati sve, jer tu svatko
moe pronai garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost.
Zapreka koja se podie prije svjesne upotrebe moi jest vanjsko djelovanje koje se,
umjesto da bude podreeno, prvenstveno razumu i volji, otima nadzoru i postavlja kao
svrha samome sebi. Tada imamo takozvanu herezu akcije, preko koje ovjek upada u
sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta. Razum se vrednuje na razliite naine, ali
ono zajedniko im je da se ve od antikih mislilaca priznaje njegova nezamjenjiva
uloga u razvoju osobe i svega ljudskog. Etika kao znanost nije bez njega ni zamisliva, i
stoga ne udi to se definira takoer kao filozofsko prouavanje ljudskog djelovanja i
ponaanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumom.
Da bi djelovanje bilo uinkovito, a ponekad uope mogue, treba znati to i kako, stoga
etika opravdano trai umske naine orijentiranja i principe ljudskog djelovanja, a to
ukljuuje ne samo ono to jest, nego i ono to treba biti. Spoznaja se stoga treba
razvijati, pojednostavljeno reeno, prema van, to jest u smislu onoga to zovemo
kultura, i prema unutra, u smislu grke mudrosti upoznaj sama sebe. Zato imamo i
obvezatno kolovanje, koje je sve dulje, a opet kao da ga nikad nije dosta, i, s druge
strane, svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna to u stvari eli, to ga
ostvaruje i usreuje, a vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona.
Izmeu ovih dvaju naina stjecanja znanja, prema van i prema unutra, postoji uzajamno
traenje i jednostavno ne mogu jedan bez drugog. Problemi nastaju kada mjesto
uzajamne suradnje imamo izolaciju ili konfrontiranje, jer onda objektivno smeta i gui
subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira objektivno.
Kada se jednom postigne ispravan stav, pojavljuju se opet potekoe oko provedbe.
Subjektivno, osim to je ovjek uvidio potrebu za samospoznajom, treba se po tom
pitanju i organizirati, izdvajajui vrijeme i iznalazei prikladne naine koji e mu to
22
omoguiti, kao to su samopromatranje, analiza vlastitog iskustva, adekvatna znanja i
refleksija. Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija i to ne tek teorijska,
kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku, nego u funkciji konkretnog
ivota. Suvremeno drutvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve
vie odbacuje formaciju jer nitko ne moe dati ono to nema.
Na jednoj splitskoj srednjoj koli napisan je grafit: Sve to zna krivo je!. Drugim
rijeima, sve to ui dvanaest i vie godina neupotrebljivo je, ne odgovara tvojim
vitalnim potrebama i poveava tvoje stanje konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne.
Ako tome pridodamo i ulogu medija, onda vidimo da kultura slike sve vie oteava
pojmovno razmiljanje, odnosno kritiko prosuivanje i selekciju, to ini osobu
pogodnom za instrumentalizaciju. Stoga je potrebna samodisciplina, pomou koje osoba
na temelju rasuivanja bira ono to je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju, drei
pravu mjeru u upotrebi razuma.
Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga to treba uiniti. Doista, potrebna je
dugotrajna vjeba gdje volja mora pokazati ustrajnost, sve dok se ne stvori navika
injenja. Jednom pak steena navika poveava slobodu provoenja onog to se zamislilo
te osnauje samu volju. U isto vrijeme osoba stjee okretnost. Uvjeti se i postane
spretna u izvoenju odreene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije
umijee. Tada ve s pravom moemo govoriti o krepostima, koje kod antikih filozofa,
kako kod Platona tako i kod Aristotela, osiguravaju sreu ve ovdje na zemlji.
Svakako i volja je mo koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red, odgajati je i
oplemenjivati u smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe, a ne da ga ugroava
svojim devijacijama. Samo iskljuivost volju proglaava jedinim mjerilom etike. Tako
voluntarizam zna dovesti do posvemanje iracionalnosti, gdje je volja bez predmeta, ili
23
do stavova poput Maine de Birana koji postavlja naelo: volo ergo sum (hou dakle
postojim).
Osjeaji ili emocije ine da djelovanje bude savrenije. Konkretno, s jedne strane iznad
apstraktnog i suhog razuma, a s druge strane iznad prazne volje. Jasno je da ovjek u
svakom svom inu ne moe biti angairan sa svim svojim moima podjednako, i uvijek
e neto nedostajati, meutim treba teiti za puninom, a to je realno mogu e. Znamo iz
iskustva da nitko ne eli mrzovoljno davanje u meuljudskim odnosima te da doivjeti
nekoga hladnim, beutnim, bezosjeajnim uzrokuje antipatiju, zebnju, pa ak i strah.
Ipak, kod osjeaja treba sauvati trezvenost, klonei se krajnosti u njihovu vrednovanju.
Ne smiju nam oni biti jedini kriterij upravljanja, kao to se to dogaa na primjer kod
emotivizma ili u prostijem obliku kod hedonizma koji priznaje samo uitak. Dapae,
razum je pozvan da razluuje i rasuuje emocije dozvoljavajui tako mogunost
slobodnog opredjeljenja
Imaginacija ili mata posebno je aktualna danas kada imamo sve ve u prisutnost
virtualnog svijeta preko najraznovrsnijih medija, ali i ona ima svoje prednosti i mane
prema kojima treba zauzeti stav. Pogledati dobar film i pustiti matu da prati radnju
moe biti za nas jedan oblik rekreacije, ali ako ne moemo a da dnevno ne provodimo
vie sati pred televizorom, onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nuda s vrlo
malo elemenata odmora. Isto vrijedi i za matu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno
24
moe biti tetna. Valja se nauiti prikladno je koristiti kao pomonu snagu koja
podrava htijenje te je znati drati pod kontrolom.
Uivljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najee simpatino i bezazleno. Ali, ako
je odrasla osoba nerealan sanjar, posebno za vrijeme obavljanja svojih dunosti koje su
u pravilu odgovorne, to ljudi iz njegove okoline opravdano osuuju kao ponaanje koje
ih moe ugroziti. Nuno je potrebno znati razlikovati virtualni svijet od stvarnosti, on
mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo obogaenje. Ako je pak
virtualni svijet izoliran, u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni, onda
ovjek ivi u podijeljenosti izmeu dvaju paralelnih svjetova koji se sve vie udaljavaju
jedan od drugoga.
Jo je opasnije ako mata odnese prevagu nad stvarnosti, to se lako dogodi, jer na tom
podruju sve zavisi od nas i sve moemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije
bez ikakve muke i truda. Rezultat toga je da ovjek stvarnost tada doivljava nestvarno i
neprijateljski. Svaki gubitak ravnotee u odnosu realnog i irealnog ima direktan odraz
na kvalitetu ivljenja tako to nas izmeu ostalog optereuje psihiki te uzrokuje razne
oblike otuenja i bijega od odgovornosti. Zato je potrebno odvano prihvaanje
stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna
onome to jest i to je izabrala da bi mogla koristiti matu kao dio jednog ireg umijea
ivljenja koje vodi srei.
25
12. Pismo Katarini
Pred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci. Djed je Marcello
Brenardi, uveni talijanski pedijatar i psiholog, a djevojica je njegova unuka Katarina.
Draga Katarina,
Predloili su mi da ti napiem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo to imam rei tebi
odnosi se i na sve tvoje vrnjake, u stvari sve vas koji ete 2000. godine imati oko 20
godina.
Kad bude itala ovo to ti sada piem, mene vjerojatno vie nee biti. Zato ovo
pismo ima vrijednost testamenta, jer mislim da drugi neu pisati, budui da ti ne mogu
ostaviti nita osim- sjeanja. Ne elim te savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti uiniti
bilo to je slino tome. Mnoge savjete, dobre ili loe, ve si imala priliku uti i mnoge
e tek uti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu neto pomogao. Zato u
se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli, osjeaje i uvjerenja.
Ponavljam, naime, da je sjeanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti. Sjeanje na
jednu osobu koju si, vjerujem, voljela, i to nezavisno od njene vrijednosti, to smatram
jo vanijim.
Tko zna to e ti raditi kroz dvadeset godina. Tko zna kakva e biti. Tko zna da li
e i tada, kao i danas, biti inteligentna, njena, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna,
puna smisla za alu. Nadam se da hoe, ali je sigurno da e svijet uiniti sve da ti
pomogne da izgubi sve te lijepe osobine. Protiv tebe e se udruiti mnoge sile a
pogotovo jedna strah.
Strah od izolacije i zamjeranja drutvu, strah od siromatva, strah od neuspjeha, od
obaveza i odgovornosti, od borbe, od samoe, strah od ljudi, strah od smrti. ini mi se
da je strah najtea bolest koja ugroava ovjeanstvo i, oito, sredstvo koje osigurava
uspjeh svakoj ucjeni; osnovni instrument pomou kojega se svatko moe prisiliti da se
prilagodi odreenoj situaciji, ma kakvo zlo da je u pitanju. Strah je najbolji put na
kojem se svatko moe prisiliti da se odrekne vlastite autonomije, nezavisnosti i, na
kraju, slobode. Sad se nieg ne plai i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo. U
tebi jo ne zapaam znake onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece.
Volim te promatrati kako sama stjee iskustva, kako se kree po mranoj sobi, kako
prouava insekte i ivotinjice u prirodi, kako pokuava pomilovati psa lutalicu ili
mirno prilazi nepoznatim ljudima. U ovom svijetu, ti i tvoji vrnjaci predstavljate pravu
utjehu i, naravno, nadam se da e to vjeno trajati, da e uvijek ostati takva, plemenita i
26
borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Ako u tome uspije, imat e po mom
miljenju, sve uvjete da izabere pravi put. Mogu ti rei, bar to se mene tie, da sam
sve ne ba sretne odluke u ivotu donosio pritisnut strahom i nesigurnou.
Jednom prilikom poto si mi ruicom pokazala etvrtinu mjeseca, objasnila si da je
slomljen. Zatim si me uvjerila da si to ti uinila i pokazala si mi kako si to uinila:
uhvatila si ga objema rukama i snano si ga tresnula o zemlju. Imala si tada 18 mjeseci.
Ustvari, tvojoj i mati tvojih vrnjaka nema granica. Uvjereni ste u svoju nesalomljivost,
svemo. Vjerujete da moete izmijeniti svijet.
Pretjerujete. Ali, odrasli pretjeruju u drugom smislu. Oni su praktini, realni,
konkretni. Vidjet e: govorit e ti da je svijet oduvijek bio takav i da e uvijek takav
biti. Govorit e ti da je uvijek bilo bogatih i siromanih, da je uvijek bilo bijede, odatle i
gladi, privilegija, ropstva, rata. Govorit e ti da je svatko tko je pokuao neto izmijeniti
iao ravno u propast. Sasvim su lieni mate. ak i nade.
Ako neto ve nije ostvareno, rei e ti da je to nemogue ostvariti. Da je ovjek
sazdan tako, da je drutvo takvo, i da je svijet takav. Rei e ti da je mirenje s stanjem
jedina razumna stvar. I prilagoavanje isto tako. Ako i kroz dvadeset godina bude
posjedovala kreativnost i samopouzdanje s kojim raspolae danas, i ako im odgovori
da se, uz volju, sve moe mijenjati, naroito poloaj ljudi: ako im odgovori da se svijet
moe zasnivati na osjeajnim odnosima umjesto na novcu; ako im odgovori da treba
razmiljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga; ako im tako odgovori,
rei e ti da je sve to samo jedna utopija.
U tvojoj kui, 2000. godine, bit e jo uvijek, bar se nadam, stvari koje su pripadale
tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih
djedova. Bit e knjiga, slika, namjetaja, predmeta svake vrste, crtea, rukopisa,
fotografija, svega to je pripadalo generacijama koje su prethodile tebi. Stvarica bez
vrijednosti, ako hoe, ali svjedoanstva duge povijesti iji si ti dio bila i prije nego si se
rodila.
Tradicija. Po meni, ne treba sve to baciti. I tradicija ima svoje znaenje, mada ne
ono koje joj se najee daje. Prije svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba
uvijek i svugdje slijediti, kao skup obiaja i navika koje treba netaknute sauvati i u
sadanjosti i u budunosti. Ja, opet , smatram da vrijednost tradicije nije u tome ve u
neem sasvim drugom, tradicija kao i sve to se odnosi na prolost, treba iskljuivo
sluiti kao polazna toka da se uini vie i bolje, znai drugaije. Iranski filozof
Dubran je rekao: ivot se nastavlja, ne zaustavlja se na juer. Mi se, meutim,
27
oajniki hvatamo za juer, i onda tradicija postaje teret koji nam ne doputa da
napredujemo, zatvor iz koga se ne moe izai. ak to i ne elimo, jer budunost,
nepoznato, novo, drugaije, izazivaju strah.
Eto, ta se rije opet vraa. Rei e ti da je strah osjeaj koji obuzima svakoga. Da,
tono je. Ali strah ne unitava svakoga. Tebe nee, na primjer, i ne samo zbog tvog
djejeg ne znanja, ve zato to si sva okrenuta stvarima i ljudima koje voli, osvajanju i
progresu, svijetu. Ukratko, ti si izvan i iznad si svoje linosti. Oni koji, i kad odrastu,
ostanu takvi, mnogo su jai od bilo kakvog straha.
Ovo su, kao to sam ti u poetku rekao, moje misli i osjeaji koji me obuzimaju dok
se igram s tobom. Ovo pismo, koje ti ostavljam, samo je djeli moga ivota. Uini od
njega, naravno, samo ono to sama bude eljela.
Tvoj djed
Dobrog se konja moe prepoznati po njegovoj grai i opem izgledu. Ali izvanredan
konj, onaj koji ne podie prainu i ne ostavlja tragove, to je neto neizmjerljivo,
nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak.
To to pravog odabiraa konja zanima je duevni mehanizam. Da bi zapazio bitno, on
zanemaruje nevane pojedinosti; zaokupljen unutranjim kvalitatama gubi iz vida
vanjske. On vidi ono to eli vidjeti, a ne vidi ono to ne eli vidjeti. Pazi na ono na to
mora paziti, a zapostavlja ono na to ne mora paziti (Salinger: Visoko podignite krovnu
gredu tesari
28
12c to me uila moja mama (sa bloga jedne studentice)
O RELIGIJI:
"Moli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku!"
O LOGICI:
"Zato to sam ja tako rekla, eto zato!"
O VIDOVITOSTI:
"Uvijek nosi ist ve, u sluaju da zaglavi u bolnici."
O IRONIJI:
"Nastavi se smijati i dat u ti razlog da plae!"
O APSURDIMA:
"Zaepi ta usta i jedi veeru!"
O NEMOGUCIM MISIJAMA:
"Pogledaj tu prljavtinu na tvom vratu!"
O VREMENSKIM UVJETIMA:
"Kao da je tornado proao kroz tvoju sobu!"
O PREUVELICAVANJU:
"Rekla sam ti milion puta-ne preuveliavaj!"
O ZAVISTI:
"Postoji na milione djece koja nemaju sree kao ti da imaju ovako divne roditelje!"
29