IZVORI LIBERALNOG MILJENJA U FILOZOFIJI IMMANUELA

KANTA

Saetak
I. Kant, svojim kopernikanskim obratom, vraa ovjeku sredinje mjesto u svijetu. ovjek se, u njegovoj
filozofiji, shvaa kao individua koja posjeduje slobodu. Ta sloboda izvor ima u umu, a ovjek je postaje
svjestan tek kada djeluje u skladu s moralnim zakonom. Na taj nain Kant slobodu pridruuje svakom
pojedincu, kao priroeno pravo, koje nijedan pozitivni zakon ne moe dovesti u pitanje. Svojim moralnim
zakonom on ovjeka ini odgovornim, kako za sebe tako i za itav svijet. Ta se odgovornost prema svijetu
krije u ideji vjenoga mira za koju se Kant zalae. Vjeni mir je ideja uma kojoj svaki pojedinac treba
teiti. Tek e se u miru moi realizirati sva ljudska prava, a prvenstveno sloboda. Svojim je shvaanjem
slobode ali i jednakosti, tolerancije, samostalnosti i javne upotrebe uma Kant neupitno snano utjecao
na liberalnu misao. Ono to ih najvie povezuje je vjera u pojedinca. I Kant i liberali vjeruju da je svaki
pojedinac sam po sebi poseban i da eli ostvariti ono najbolje u sebi i za sebe ali time i pridonijeti razvoju
boljeg i pravednijeg svijeta.
Kljune rijei: Kant; liberalizam; vjeni mir; sloboda; pojedinac

UVOD

Povijesno gledano liberalizam se, kao politika misao, poeo razvijati sukladno
raspadu feudalnog poretka u Europi u 16. i 17. stoljeu. Liberalizam je, kao proizvod
srednje klase, koja je u tom periodu jaala, bio usmjeren protiv povlatenosti aristokracije
i monarhije. Tako shvaena doktrina odigrala je veliku ulogu u dogaajima oko francuske
i amerike revolucije.1
U Engleskoj se, navodi Gray, koja je bila sredite empirizma (Locke, Berkeley, Hume) u
17. stoljeu, zaela teorija liberalne drave zasnovana na ideji drutvenog ugovora i ope
volje (Hobbes, Rousseau). U istom razdoblju imamo obnovu racionalizma pod utjecajem
Descartesa i kartezijanske filozofije (Spinoza i Leibniz), struje za koju se kae da je
vratila vjeru u ljudski um.
Sva su ta zbivanja otvorila put za ostvarivanje ideje slobode pojedinca, vjere, miljenja i
savjesti, dakle svega onoga to je za krajnji cilj imalo razvijanje ideje tolerancije
(posebno glede vjerskih pitanja) kao stava koji omoguava i promie slobodu.

1
Vie o tome: John Gray, Liberalizam, Politika kultura-nakladno istraivaki zavod, Zagreb 1999.

1
 Iako se rije liberal i liberalizam, za oznaavanje posebne drutvene filozofije,
nije pojavila prije prvog desetljea 19. stoljea 2 neke su se ideje, koje se odnose na tu
doktrinu, poele razvijati mnogo prije. Poele su se razvijati u teorijama klasinog
liberalizma, Adama Smitha, utilitarizma, J. S. Milla, a ostale su kao vrijedan sadraj i u
teorijama modernog liberalizma, neoliberalizma (nove desnice), libertarijanca,
postliberalizam, politikog liberalizma. U svom djelu Liberalizam J. Gray navodi da sve
varijante liberalne tradicije imaju neto zajedniko, a to je izrazito moderna koncepcija
drutva i ovjeka. Temeljne su znaajke te koncepcije: individualizam (jer liberalizam
utvruje moralno prvenstvo osobe nasuprot bilo kakvom kolektivu), egalitarizam (jer
daje jednak moralni status svim ljudskim biima), univerzalizam (jer afirmira moralno
jedinstvo ljudskog roda) i meliorizam (jer utvruje beskonanu usavrivost ljudskog
roda).
Kroz povijesni razvoj liberalna je doktrina prolazila kroz uspone i padove a sve su
te krize bile posljedice povijesnih dogaaja. Vrijednosti liberalne doktrine su, itavo to
vrijeme, ostale dominantne iz jednostavnog razloga to su sloboda, inteligencija i
individualnost vrijednosti koje su trajne i neupitne.3
Upravo e takav pristup liberalizmu, kao politikoj doktrini, biti osnova ovog
rada. Pokuat u prikazati koje su to ideje Immanuela Kanta koje ga usko povezuju s
liberalnim nainom miljenja.

INDIVIDUALIZAM

Liberalizam, kako se navodi u Leksikonu temeljnih pojmova politike, kao

ishodite uzima individualizam i na temelju toga postavlja ovjeka pred njega samoga,
inei ga odgovornim za sve njegove ine i djela. On se shvaa kao samostalni kreator i
organizator vlastite egzistencije. ovjek shvaen na taj nain je osoba usmjerena na
budunost, a budunost svakog pojedinca ovisi o njegovom moralnom i intelektualnom

2
Vie o tome: John Dewey, Liberalizam i drutvena akcija, Kruzak, Zagreb 2004.
3
Ibid.

2
djelovanju. Na taj nain liberalizam iskazuje povjerenje u ovjeka kao pojedinca, u
njegov intelekt, u smislu da on najbolje zna ono to je najbolje za njega.4
U poecima liberalizma, kao politike filozofije, individualizam se suprotstavljao
organiziranoj drutvenoj akciji. Pojedinac se tu shvaao u kategorijama slobode misli i
akcije, a um kao inherentan dar pojedincu. Takva je politika filozofija podravala
prvenstvo pojedinca nad dravom, ne samo u vremenu nego i po moralnom autoritetu.
Tek liberalizam u drugoj polovici 19. stoljea, iako nije odstupao od individualizma kao
naela, dravu vidi kao suradnika na podruju ostvarivanja slobode.5
U filozofiji Immanuela Kanta individualizam zauzima sredinje mjesto. On
svojim kopernikanskim obratom vraa ovjeka u sredite svijeta. ovjek, kao autonomni
i odgovorni subjekt, na taj nain postaje ishodite ali i cilj itave njegove filozofije. Tu
antropoloku predispoziciju svoje filozofije Kant izraava kroz pitanje to je to
ovjek?. ovjek je po Kantu i teorijsko i praktino bie te se u svom djelovanju vodi i
subjektivnim naelima ili maksimama, koje su obvezujue samo za njegovu volju, ali i
objektivnim moralnim zakonom koji je imperativan za sva umna bia. Taj objektivni
moralni zakon, koji je apriornog, formalnog i inteligibilnog karaktera, Kant naziva
kategoriki imperativ. Jedna od definicija kategorikog imperativa glasi:
Djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno moe vaiti kao princip opega zakonodavstva. 6

Kategoriki imperativ, zato to izvor ima u umu, daje ovjeku status individue.
Zahvaljujui tom kategorikom imperativu i umu ovjek ima mogunost biti slobodno i
odgovorno bie.

SLOBODA

U politikoj terminologiji, sloboda se oznaava kao odsutnost vanjske prisile i

mogunosti samoodreenja subjekta osloboenog vanjskog odreenja.7
Liberalizam se, kako navodi Cipek, zbog svog zagovaranja i naglaavanja slobode naziva
ideologijom slobode. Od samih svojih poetaka ta je politika teorija naglaavala slobodu
4
Vie o tome: Tihomir Cipek, Liberalizam ideologija slobode, u Tihomir Cipek Josip Vrandei, Hrestomatija
liberalnih ideja u Hrvatskoj, Disput, Zagreb 2004.
5
Vie o tome J. Dewey, Liberalizam i drutvena akcije.
6
Immanuel Kant, Kritika praktikog uma, Naprijed, Zagreb 1990., str. 64.
7
Vie o tome: Leksikon temeljnih pojmova politike, kolska knjiga, Zagreb 1990.

3
kao temeljno ljudsko pravo koje pripada svakom pojedincu. Ta teorija i danas kao svoj
temeljni cilj postavlja osloboenje pojedinca tako da ostvarivanje njihovih sposobnosti
moe biti zakon njihova ivota.8 Osnovne liberalne slobode su pravo govora, miljenja,
savjesti, izraavanja, kretanja, udruivanja i naina ivota.
Predlaem da se osnovne slobode smatraju okvirom nunih uvjeta autonomnog djelovanja. Slobodan je ovjek onaj
koji ima prava i privilegije potrebne da bi autonomno mislio i djelovao da bi upravljao sobom, a ne da njime vladaju
drugi.9

Sloboda je, po Kantu, antinomija istog uma, dakle neto to mi ne moemo

spoznati teorijskim (spekulativnim) umom ve samo pretpostaviti da postoji.
Sloboda je jedina ideja spekulativnog uma za iju mogunost mi a priori znamo, a da je ipak ne uviamo, jer ona je
uvjet moralnog zakona koji mi znamo.10

U etici, koja je temelj itave njegove pravne i politike teorije, Kant takoer radi
preokret. Volju proglaava autonomnom jer sama sebi, na temelju uma, propisuje zakone.
Autonomna je volja jedina stvar koja je sama po sebi dobra i to bezuvjetno dobra. 11 Kao
takva ona pripada noumenalnom svijetu i nije determinirana ni kategorijama, ni
vremenom, ni prostorom, dakle ona je slobodna. Slobodna je volja, u Kantovoj filozofiji,
shvaena kao postulat moralne svijesti i izvor moralnog zakona u nama. Kao umno bie,
ovjek je vezan uz moralni zakon i tek kada djeluje u skladu s moralnim zakonom on, po
Kantu, ostvaruje svoju slobodu.
Proturjeje izmeu slobode i prirodne nunosti Kant dokida idejom da je prirodni svijet
(u kojem vladaju prirodni zakoni) samo pojava (fenomen) a ovjek kao umno bie
pripada i noumenalnom svijetu (koji je izvan vladavine prirodnih zakona). Sloboda se,
dakle, ne moe spoznati osjetilnim putem u prirodnom svijetu, ali se moe pojmiti
praktinim umom u noumenalnom svijetu.12
Kant svojom filozofijom naglaava da se ovjek, upravo zato jer posjeduje um i slobodu,
nikada ne moe shvaati kao sredstvo za ostvarivanje bilo kakvih ciljeva.
U cijelom se svijetu sve to ovjek hoe i nad ime ima vlast moe upotrijebiti takoer naprosto kao sredstvo; samo je
ovjek, a s njime i svako umno bie svrha sam po sebi. 13

8
Vie o tome J. Dewey, Liberalizam i drutvena akcije.
9
J. Gray, Liberalizam, str. 76 77.
10
I. Kant, Kritika praktikog uma, str 32.
11
Vie o tome: Kant's Ethics, http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm.
12
Vie o tome: P. Bariia, Sloboda u svjetlu uma, Filozofska istraivanja, 17, (4/1997).
13
I. Kant, Kritika praktikog uma, str. 129 130.

4
Slian stav ima i J. Rawls u svojoj teoriji pravednosti kao pravinosti. On navodi da iz
razloga to je svaki ovjek odjelita osoba on se ne moe koristiti kao sredstvo za
ostvarivanje ciljeva cijelog drutva. R. Nozick, kao predstavnik radikalno liberalne
teorije14, naglaava da osoba koja je sposobna oblikovati svoj ivot, dati smisao svom
ivotu, da takva osoba nikada ne moe biti sredstvo.
Kantova ideja, da je ovjek uvijek svrha sam po sebi a nikada sredstvo, postaje
podloga za razvoj ideje o ljudskim pravima, za ideju da sva ljudska bia imaju pravo na
slobodu i pravdu.15

IDEJA LJUDSKIH PRAVA

Pojedinac je, sa svojim izvornim prirodnim pravima, sredinja figura liberalnog

svjetonazora.16 J. Dewey, u svom analiziranju liberalizma, naglaava tezu J. Lockea po
kojoj se vlada ustanovljuje da bi zatitila prava koja je pojedinac posjedovao i prije
politikog organiziranja drutva. Ta su prirodna prava: pravo na ivot, slobodu, tenju za
sreom, pravo na posjed i kao vrhunac liberalne misli pravo na revoluciju. R. Nozick se
poziva na tu klasinu doktrinu prirodnih prava i naglaava da ljudska bia po svojoj
prirodi imaju moralna prava, imaju mogunost postavljanja zahtijeva pred drugima,
drutvom i dravom. Po njemu su ta prava pretkonvencionalna i pripadaju svakom
pojedincu i prije uspostavljanja politike zajednice. Svoj izvor imaju u univerzalnom
moralu koji afirmira moralno jedinstvo ljudskog roda. Moralna snaga teorije prirodnog
prava u 17. stoljeu se suprotstavljala doktrinama monarhijskog apsolutizma i
patrijarhalne vladavine, a danas se bori s moralnim relativizmom i utilitarizmom.17
Kategorikim imperativom, koji izvor ima u ljudskom umu, Kant izraava svoje
shvaanje univerzalnog morala. Povezivanjem slobode i morala on neupitno pridruuje
slobodu svakom pojedincu.

14
Vie o tome: Mojmir Krian, Pravednost u kulturno pluralnim drutvima ,PanLiber, Osijek-Zagreb-Split 2001.
15
Vie o tome: J. Gray, Liberalizam.
16
Vie o tome: T. Cipek, Liberalizam ideologija slobode.
17
Vie o tome: J. Gray, Liberalizam

5
 Ako po opem zakonu moe supostojati sa slobodom svih drugih, sloboda (neovisnost o neijem
prisiljavajuem htijenju), jest to jedino izvorno pravo koje svakom ovjeku pripada na temelju njegove ljudskosti. 18

U svojoj raspravi O opoj izreci: To bi u teoriji moglo biti ispravno, ali ne

vrijedi za praksu19 navodi da pravo slobode pripada svakom lanu zajednice kao
ovjeku, ukoliko je on, kao bie, sposoban za pravo. Osim priroene slobode, Kant jo
navodi i priroenu jednakost i samostalnost po kojoj je svaki lan politike zajednice
suzakonodavac.20 Sva ta prirodna prava, po Kantu, pripadaju a priori svakom pojedincu.
Ona dakle svoj temelj imaju u ljudskoj biti i pripadaju svakom pojedincu i prije
uspostavljanja politike zajednice.
U razvoju liberalne misli postavljala su se pitanje i nudila rjeenja kako zatititi
prirodna prava pojedinca. Od J. Lockea, J.J. Rousseaua pa do J. Rawlsa nametala se ideja
drutvenog ugovora i ope, zakonodavne, volje kao paradigme koja ima zadatak ouvati i
zatititi prirodna prava.
Mi ne moemo ostati apsolutno slobodni i moramo odustati od jednog dijela nae slobode da bismo ouvali
21
ostatak.

U politikoj su teoriji liberalizma postojale i postoje struje koje se razlikuju u pogledu

shvaanja koliki sadraj slobode ipak, i u politikoj zajednici, treba ostati pojedincu.
Locke, Smith, Mill su zagovarali vee podruje slobode, Hobbes i ostali, posebice
konzervativni mislioci su traili veu kontrolu i ogranienje ljudske slobode. Ali obje su
se struje slagale u tome da jedan dio ljudske egzistencije ipak treba ostati nezavisan od
sfere dravne vlasti, barem dio koji se odnosi na slobodu miljenja, slobodu vjere i
izraavanja.22
U liberalnoj tradiciji (npr. kod Hobbesa) ljudi iz straha za vlastiti ivot prihvaaju
drutveni ugovor i opu volju pa dio svojih priroenih prava prenose na zakonodavca u
nadi da e ih on pravnim putem zatititi. Kod Kanta je drutveni ugovor ideja uma kojoj
svi ljudi trebaju teiti jer bez njega ne bi bilo mogue utemeljiti zajednike odnose. U
Metafizici udorea, iako naglaava da je prirodno stanje bilo stanje bespravlja ali da nije

18
Immanuel Kant, Metafizika udorea, Matica hrvatska, Zagreb 1999., str. 33.
19
Vie o tome: Immanuel Kant, Pravno politiki spisi, Politika kultura nakladno istraivaki zavod, Zagreb 2000.
20
Vie o tome: Ante Paanina, Moral, pravo i politika u praktinoj filozofiji kasnog Kanta, Politika misao (4/1996),
Zagreb.
21
Isaiah Berlin, etiri eseja o slobodi, Feral Tribune, Split 2000., str. 229.
22
Ibid.

6
nuno bilo stanje nepravde, i on zahtijeva formiranje graanskog stanja da bi pojedinci,
kao graani, mogli ostvarivati svoja prava.
Po liberalnoj je doktrini ovjek, u graanskom stanju, odgovoran iskljuivo zakonu.
Ljudi ne potuju zakone jer misle da su ti zakoni u skladu sa shemom prirodnih prava. Oni potuju zakone jer vjeruju,
ispravno ili ne, da su posljedice potivanja, sve u svemu, bolje nego posljedice nepotivanja. 23

Analizirajui vanost zakona u liberalnom poretku Dewey naglaava utjecaj utilitarizma i

Benthama na liberalnu doktrinu.
ovjek je, u Kantovoj filozofiji, prvo odgovoran svome umu a tek onda zakonu. Iako je i
kod prava i kod morala na djelu isti a apriorni zakonodavni um razlika je u tome to je
kod morala glavno pokretalo dunost a kod prava prisila. Ipak ta prisila ne ugroava
slobodu pojedinca upravo iz razloga to joj je izvor u istom umu a pravni se principi,
ako ele biti trajni i valjani, moraju podreivati moralnom zakonu.
Puko slaganje ili neslaganje nekog djelovanja sa zakonom, bez obzira na njegovu pobudu zove se legalnost
(zakonitost); a kada je ideja dunosti koja proizlazi iz zakona ujedno pobuda tog djelovanja, to se zove moralnost
(udorednost).24

ovjek svoju bit, u punom smislu rijei, po Kantu, ostvaruje tek kada djeluje iz dunosti,
odnosno kada djeluje u skladu sa svojom voljom. Svojim naglaavanjem djelovanja iz
dunosti Kant, ak i vie od liberalne tradicije, titi priroena prava jer ih na odreen
nain smjeta iznad zakona.
Analizirajui ljudska prava kod Kanta potrebno je stalno imati na umu tu njegovu
distinkciju fenomenalne i noumenalne sfere. Tako kod shvaanja slobode Kant razlikuje
unutarnju i vanjsku slobodu. Unutarnja se sloboda (dunost prema sebi) ostvaruje kada
ovjek djeluje prema maksimama svoje volje. Vanjska ili pravna sloboda (dunost prema
drugima) je odreena objektivnim zakonima, koji su prisilnim putem obvezujui za sve i
ta se sloboda ostvaruje samo u politikoj zajednici. Te slobode se ne suprotstavljaju jer im
je izvor, dakle kategoriki imperativ, zajedniki. Kant na taj nain ostavlja prostor
pojedincu da odlui hoe li biti zbiljski slobodan ili pravno slobodan ili oboje.
U politikoj se teoriji razlikuje pozitivna i negativna sloboda 25, a obje se ostvaruju
samo u zakonskoj ovisnosti. Iako je tradicija liberalne misli zagovarala vea ili manja
ograniavanja ljudske slobode, ipak se u cjelini zalagala za to da jedan minimum ljudske

23
J. Dewey, Liberalizam i drutvena akcija, str.23.
24
I. Kant, Metafizika udorea, str. 17.
25
Vie o tome: Leksikona temeljnih pojmova politike.

7
slobode ipak treba ostati izvan dometa dravne vlasti. Taj minimum je zapravo onaj dio
od kojeg ovjek ne moe odustati bez da povrijedi bit svoje ljudske prirode. 26 U liberalnoj
teoriji taj se minimum shvaa kao negativna sloboda ili sloboda od i uzima se kao
najvaniji dio ljudske slobode. Negativna se sloboda, kako navodi Gray, shvaa kao
neovisnost pojedinca. Po toj slobodi pojedinac ima pravo djelovati po vlastitoj volji, a
osim zakona ne postoji vanjska prepreka koja ograniava njegovo djelovanje. Negativna
sloboda se ostvaruje kada pojedinac djeluje neovisno od drave ili kolektivnih ciljeva.
Ideal negativne slobode se u Kantovoj filozofiji, kako Rawls navodi, krije u mogunosti
volje da djeluje neovisno od vanjskih utjecaja tj. neovisno od prirodne nunosti. Ta je
sloboda, koja se na taj nain ostvaruje, zapravo zbiljska, unutarnja sloboda jer se
ostvaruje samo u skladu s moralnim zakonom.
Kantova je ideja autonomnog pojedinca, navodi Gray, usko povezana sa shvaanjem
pozitivne slobode u liberalnoj teoriji. Pozitivna se sloboda, u liberalnoj teoriji, shvaa kao
ne-ogranienost opcija i povezana je s idejom o autonomiji pojedinca. Takav pojedinac je
onaj kojim ne upravljaju drugi ve on sam upravlja svojim ivotom. Ideja autonomnog
pojedinca ili prava na individualno samoodreenje ima sredinje mjesto u Kantovoj
filozofiji i smatra se jednom od kljunih ideja liberalne tradicije.27
Pojedinac je, po liberalnom svjetonazoru, u svom djelovanju odreen pozitivnim
zakonima ali ne i miljenjem svoga susjeda.28 Kant ideal slobode ipak die iznad
pozitivnih zakona. Svojim naglaavanjem unutarnje slobode on zapravo pokuava zatiti
taj ideal tako da ga nijedan politiki poredak ne moe dovesti u pitanje.
Svaki pojedinac po liberalnom shvaanju ima jednak moralni status pa ga vlast iz
tog razloga treba tretirati kao jednakog, s jednakim uvaavanjem i potivanjem. 29 Svojim
velom neznanja i izvornog poloaja Rawls naglaava da su ljudi meusobno jednaki jer
posjeduju dvije moralne moi: sposobnost za osjeaj pravednosti i sposobnost za neku
koncepciju dobra. Prema teoriji politikog liberalizma, navodi on, potrebno je
pojedincima osigurati jednake startne pozicije. Za liberale je, kako se navodi u Leksikonu
temeljnih pojmova politike, najprihvatljiviji ideal jednakosti jednakost u slobodi. Taj je
ideal objanjen na nain da svatko moe uivati onoliko slobode koliko je kompatibilno
26
Vie o tome: I. Berlin, etiri eseja o slobodi.
27
Vie o tome: J. Gray, Liberalizam.
28
Ibid.
29
Vie o tome: Will Kymlick, Liberalizam, zajednica i kultura,Deltakont, Zagreb 2004.

8
sa slobodom drugih. Iz takvog shvaanja jednakosti, navodi Bobbio, proizlaze dva
temeljna naela: jednakost pred zakonom i jednaka osnovna prava (ime se dokidaju svi
oblici diskriminacije na temelju spola, klase, vjere i sl.).
Kant, u svojoj filozofiji, navodi dvije vrste jednakosti: priroenu i graansku
jednakost. Svojim zalaganjem za priroenu jednakost, dakle onu koja pripada svakom
pojedincu samim roenjem, on zagovara liberalno shvaanje jednakosti u pogledu
jednakih startnih pozicija za svakog pojedinca. Po tome svaki pojedinac ima pravo
dospjeti do svakog stupnja stalea na temelju svojih sposobnosti, znanja ili sree. Iz
takvog shvaanja jednakosti nijedan lan zajednice, po Kantu, ne moe imati nasljedne ili
priroene privilegije. Druga jednakost, o kojoj govori u Metafizici udorea, je
graanska jednakost. Tu on razlikuje aktivnog i pasivnog graanina. Pasivni graanin je
onaj koji nema pravo na politiku participaciju iz razloga to, po Kantovom shvaanju, ne
posjeduje graansku samostalnost. Aktivni graanin, s druge strane, pod uvjetom da nije
ena ili dijete, ima pravo glasa jer je sam sebi gospodar i jer posjeduje neko vlasnitvo
(zanat, vjetina ili znanost) putem kojeg se uzdrava, a da pri tome nikome ne slui. 30
Kao takav on posjeduje samostalnost i kao suzakonodavac, putem ope volje, sudjeluje u
formiranju javnog zakonodavstva. Pozitivni zakoni koji proizlaze iz te ope volje ne
smiju biti suprotstavljeni prirodnim pravima pojedinca. Takvim svojim stavom Kant jo
jednom naglaava da priroena ljudska prava pripadaju svakom pojedincu i da ih nijedan
zakon ne smije dovesti u pitanje.
Analogno liberalnom shvaanju, da drutvo jednakosti nije drutvo
jednoobraznosti31, potrebno je istaknuti Kantovu ideju o pohvali razliitosti. Zbog
razlika meu ljudima u drutvu vlada natjecateljski duh i antagonizam koji Kant vrednuje
pozitivno. Bobbio smatra da je Kant usporeujui antagonistino i harmonino drutvo,
sa stanovita ne samo ekonomskog nego i moralnog znaaja, formulirao stav koji se s
pravom moe smatrati bitnom jezgrom liberalnog miljenja.
Neka je, dakle, hvala prirodi za netrpeljivost, za surevnjivu natjecateljsku sujetu, za nezajaljivu udnju za
posjedom, pa i za gospodarenjem! Bez njih bi sve vrsne prirodne obdarenosti u ovjeanstvu vjeno ostale nerazvijene i
uspavane.32

30
Vie o tome: I. Kanta, Pravno politiki spisi
31
Norberto Bobbio, Liberalizam i demokracija, Novi liber, Zagreb 1992.
32
I. Kant, Pravno politiki spisi, str. 23.

9
Kant smatra da je antagonistino drutvo nuno da bi se omoguio razvoj svih
sposobnosti koje se potencijalno nalaze u ovjeku. Rawls takoer kae da su ljudi
slobodne i jednake moralne osobe ali da tu, zbog drutvene organizacije i ekonomske
raspodjele, nije rije o apsolutnoj jednakosti. Ta nejednakost koja postoji u drutvu treba
biti u skladu s osnovnim slobodama i pravima koje pojedinac posjeduje.
Ostvarenje pravednosti, u kulturno pluralnim drutvima, je bitna ideja liberalne
doktrine.33 Kymlick navodi da je liberalizam, bez obzira to je individualistiki nastrojen,
uvijek zahtijevao meusobno potivanje i uvaavanje meu pojedincima. Taj je zahtjev
sadran u ideji univerzalnog morala i ljudskih prava za koju se liberalizam zalae. Kroz
svoju teoriju pravednosti kao pravinosti Rawls pokuava ponuditi odgovor na pitanje
kako je mogue pravedno i stabilno drutvo unato razlici glede svjetonazora (vjerskih,
moralnih i filozofskih). On kae da politika pravednost (koja u sebi sadri ideale slobode
i jednakosti) ima temelj u preklapajuem konsenzusu.
Dva naela pravednosti: svaka osoba ima jednaka prava na najiru moguu skupinu jednakih osnovnih
sloboda ukoliko su te slobode u suglasju sa slinom skupinom sloboda koje vrijede za sve (tu se podrazumijevaju
drutvena dobra kao to su prava, slobode, ivotne mogunosti, prihodi bogatstva i drutvena osnova samopotovanja);
drutvene i ekonomske nejednakosti trebaju se zasnivati na dva uvjeta: biti na najveu moguu dobrobit za one koji su
u tom drutvu u najgorem poloaju i one se mogu odnositi samo na one slube i poloaje koje su svima dostupne pod
pravinim uvjetima koji svima daju jednake mogunosti. 34

Za pravednost Kant navodi da je to istinsko pravo ili pravo bez prisile. Ljudi su u
stanju ostvarivati pravednost, navodi on, jer posjeduju moralne moi razlone i
racionalne autonomije. Razlona se autonomija oslanja na hipotetiki a racionalna na
kategoriki imperativ.35 Na taj nain Kant jo jednom ukazuje na odnos noumenalne i
fenomenalne sfere. On razlikuje graansku (politiku) pravednost koja se ostvaruje kada
pojedinac djeluje u skladu s razlonom autonomijom tj. kada djeluje u skladu s
pozitivnim zakonom. S druge se strane udoredna pravednost ostvaruje kada pojedinac
djeluje u skladu s moralnim zakonom koji izvor ima u umu. Upravo je udoredna
pravednost, po Kantu, zbiljska pravednost kojoj svaki pojedinac treba teiti. Rawls
navodi da se temelj pravednog drutva sastoji u odgovornosti pojedinca kako prema sebi
tako i prema drugima, a ta je ideja odgovornosti sadrana u kategorikom imperativu kod
Kanta.
33
Vie o tome: M. Krian, Pravednost u kulturno- pluralnim drutvima.
34
John Rawls, O liberalizmu i pravednosti, Hrvatski kulturni dom, Rijeka 1993., str. 14.
35
Ibid.

10
 Preklapajui je konsenzus, kojim se potvruju oprena vjerska, moralna i
filozofska uenja, usko povezan s idejom tolerancije za koju se liberalna teorija zalae. 36
Kant takoer zagovara ideju tolerancije posebice glede religijskih pitanja jer religiju
doivljava kao civiliziranje ljudi putem stege. Osim u podruju religije Kant se zalae i
za slobodnu upotrebu uma u svakom drugom podruju. Definiranjem ideje
prosvjetiteljstva Kant kae:
Obrazuj svoj um! Imaj hrabrost koristiti se vlastitim umom. Prosvjetiteljstvo je izlazak ovjek iz
samoskrivljene nepunoljetnosti. Nepunoljetnost je nemo da se vlastiti um upotrebljava bez vodstva drugoga. 37

Svakom pojedincu, naglaava Kant, treba omoguiti vlastito i slobodno miljenje. Tu se

on posebno obraa intelektualcima zagovarajui autonomiju intelektualne zajednice, u
smislu da svakom znanstveniku treba biti doputeno iznositi i argumentirano braniti
vlastita stajalita. U ideji javne upotrebe uma, um se shvaa kao aktivno spontan i
samostalan izvor miljenja koji se ne da zarobiti predrasudama i izvanjskim
odreenjima.38 Rawls u svojoj teoriji kae da granice javnog uma nisu granice prava ili
zakona nego granice koje potujemo kada potujemo ideal javnih vrijednosti za koje
vjerujemo da e ih prihvatiti i drugi. Ideal koji trai Kant, u analiziranju javne upotrebe
uma, upravo je ideal slobode u smislu da javna upotreba uma uvijek mora biti slobodna.

DRAVA I DRAVNO PRAVO

Liberalna drava nastaje kao rezultat stalnog smanjivanja apsolutistike vlasti i

revolucija koje su se zbivale u 18. stoljeu. 39 Drutveni ugovor (kako su ga shvaali jo
Hobbes, Locke ili Rousseau), navodi Cipek, dovodi do formiranja legitimne vlasti i to na
nain da pojedinci jedan dio svojih prirodnih prava prenose na instituciju vlasti. Bobbio
navodi da se drutvo, prije teorije drutvenog ugovora, smatralo prirodnom injenicom
koja postoji neovisno o volji pojedinca. Po teoriji drutvenog ugovora, drutvo se shvaa
kao rezultat meusobnog dogovora meu pojedincima koji se na taj nain udruuju da bi
zatitili svoja prirodna prava. Tek su se po toj teoriji, koja shvaa drutvo kao umjetnu
36
Vie o tome: John Rawls, Politiki liberalizam, Kruzak, Zagreb 2000.
37
I. Kant, Pravno politiki spisi, str. 35.
38
Ibid.
39
Vie o tome: N. Bobbio, Liberalizam i demokracija.

11
tvorevinu, nastavlja Bobbio, stvorili uvjeti za formiranje liberalne drave. Liberalna se
drava na taj nain definira kao rezultat racionalnog dogovora meu pojedincima koji su
slobodni i koji osjeaju povezanost radi vlastite sigurnosti.
U liberalnoj se doktrini drava shvaa kao pravna i kao minimalna. 40 Gray navodi da je
liberalna drava u svim varijantama drava u kojoj postoji ustavna vlast. Tu su dravna
mo i vlast ograniene sustavom ustavnih pravila i institucija u kojima se potuju
individualna sloboda i jednakost osoba uz vladavinu zakona. Kod liberala se legitimitet
drave izvodi iz volje njenih graana a njihovi su interesi zastupljeni putem predstavnika
u parlamentu. Na taj nain liberali naglaavaju da pravna drava treba biti parlamentarna
republika u kojoj postoji trodioba vlasti.41 Kant, u Metafizici udorea, navodi kako je
pravna drava ideja uma i kao takva moe se zasnovati samo na naelima uma apriori a
to su sloboda, jednakost i samostalnost.
Drava (civitas) je savez mnotva ljudi koji je podvrgnut pravnim zakonima. 42

Jedinstvenu ili opu volju, u politikoj zajednici, predstavlja zakonodavac ili suveren koji
donosi javne zakone koji u punom smislu izraavaju ideal zajednike volje.43 Pozitivni
zakoni, koji pri tome nastaju, navodi Kant, ne smiju biti suprotstavljeni prirodnim
pravima jer nitko ne moe, po zakonu, uiniti da netko nema nikakva prava nego samo
dunosti. Kant naglaava da pasivnim graanima, bez obzira to nemaju pravo glasa, ipak
pripada ideal priroene slobode i jednakosti samim time to su ljudi.
Minimalna je drava, navodi Bobbio, vezana uz odnos slobode i moi (to vie
jaa mo jedne osobe to se vie ograniava sloboda druge), a cilj je ustavnih
mehanizama zatita pojedinca od zloupotrebe moi. Upravo je ta kontrola moi usko
vezana uz teoriju ograniavajue uloge drave jer je minimalnu dravu lake kontrolirati
od maksimalne. I. Berlin navodi da se u razvoju liberalne misli odnos drave i pojedinca
shvaao na razliite naine. Drava je bila shvaena kao nuno zlo koje se treba to
manje upletati u podruje djelovanja pojedinca. Takva tzv. libertarijanska stajalita koja
trae i ultraminimalnu dravu zagovara i R. Nozick. On ipak navodi da iz moralnih
razloga ta ultraminimalna drava ipak prelazi u minimalnu dravu.

40
Ibid
41
Vie o tome: T. Cipek, Liberalizam ideologija slobode.
42
I. Kant, Metafizika udorea, str.105.
43
Ibid.

12
Minimalna se drava prema nama odnosi kao prema nepovredivim pojedincima koje drugi ne smiju izrabljivati na
odreene naine kao sredstva, orue, instrumente ili resurse: ona se odnosi prema nama kao prema osobama koje imaju
prava, i to s dostojanstvom koje se na njima temelji. 44

Prema takvom je stavu minimalna drava ograniena na usku funkciju zatite od nasilja,
prevare i sl. a zabranjene su joj sve ire ovlasti upletanja u privatni ivot pojedinca. Gray
navodi kako je ograniena vlast zapravo vlast definirana putem ustava odnosno zakonima
i trodiobom vlasti.
U Kantovom djelu nalazimo iznimno isto oitovanje liberalnog ideala ograniene vlasti uz vladavinu zakona - ideal
individualne slobode u strogo zakonski ureenom ustavnom poretku.45

Ideja minimalne drave zagovara slobodu od drave s posebnim naglaskom na

ekonomsku i religijsku sferu. Tako se shvaena drava suprotstavlja razliitim oblicima
paternalizma koji u ime viih ciljeva nastoje dominirati javnom i privatnom sferom. 46
Paternalizam je despotski ne stoga to mnogo vie ugnjetava od gole, brutalne neprosvijeene tiranije, ili tek zato to
zanemaruje transcendentalni razum utjelovljen u meni, nego stoga to on predstavlja uvredu koncepciji koju
posjedujem o sebi kao o ljudskom biu ije se odreenje sastoji u tome da svoj ivot uskladim sa svojim vlastitim (ne
nuno racionalnim ili dobrohotnim) ciljevima, te koje nadasve ima pravo da ga ostali priznaju kao takvo. 47

Kod Kanta cilj pravno ureene zajednice nije srea, blagostanje ili blaenstvo
graanina, nego za cilj ima ostvarivanje sklada izmeu svog ureenja i pravnih principa.
Na taj nain on zagovara otru kritiku paternalizma.
Vlast koja bi bila izgraena na naelu dobrohotnosti prema narodu, kao to je oeva prema djeci, tj. oinska
vlast (imperium paternale), u kojoj su podanici prisiljeni ponaati se samo pasivno, kao nedorasla djeca koja ne mogu
razlikovati to im je istinski korisno ili tetno, nego moraju ekati, kako na sud poglavara drave o tome na koji nain
oni treba da budu sretni, tako i na poglavarevu dobrobit da on hoe njihovu sreu: takva vlast je najvei despotizam
koji se moe zamisliti (ureenje koje ukida svaku slobodu podanika koji onda uope nemaju nikakva prava). 48

Naglaavanjem da je vlada, koja je ujedno i zakonodavna, zapravo despotska vlada Kant

zagovara trodiobu vlasti u dravi. Takva bi despotska vlast bila u opreci prema patriotskoj
ili domovinskoj vlasti. Pod idejom patriotske vlasti Kant podrazumijeva vlast koja svakog
svog graanina smatra slobodnim, ako je kao bie uope sposoban za pravo. Po toj ideji
drava prema svojim lanovima postupa kao prema lanovima obitelji, ali ujedno i kao s
graanima koji posjeduju slobodu, jednakost i samostalnost. Kant odbija paternalizam
kao najgori oblik despotske vlasti jer po njegovoj filozofiji prava svaki graanin

44
Rober Nozick, Anarhija, drava i utopija, Jesenski i Turk, Zagreb 2003., 430.str.
45
J. Gray, Liberalizam, str.49.
46
Vie o tome: N. Bobbio, Liberalizam i demokracija.
47
I. Berlin, etiri eseja o slobodi, str. 268.
48
I. Kant, Pravno politiki spisi, str.75

13
posjeduje samog sebe i ne ovisi o apsolutnoj volji nekoga drugoga koji mu je ravan ili
nadreen. Graanin se po Kantu treba pokoravati zakonima koji proizlazi iz ope volje, a
ovjek, kao pojedinac, svome umu.
U liberalnom je svjetonazoru, navodi Gray, privatno vlasnitvo temeljno
sredstvo za decentralizirano odluivanje. Privatno vlasnitvo omoguuje ostvarenje
individualne slobode u njenom iskonskom obliku, a trine su slobode nedjeljivi sastavni
dijelovi osnovnih osobnih sloboda. Vlasnitvo nad samim sobom oznaava da netko
raspolae svojom osobom, svojim talentom, sposobnostima i radom. To je najosnovnije
vlasniko pravo i temelj za sve ostale liberalne slobode (ugovornu slobodu, slobodu
zanimanja, udruivanja, kretanja).49 U liberalnom svjetonazoru privatno vlasnitvo
osigurava samostalnost pojedinca jer on moe koristiti svoju imovine u bilo koju svrhu a
podloan je samo zakonu. Pojedinac, u Kantovoj filozofiji ima graansku samostalnost
kada glede svoje egzistencije ne ovisi o nikome. 50 Tu je po Kantu sadrana ideja
decentraliziranog odluivanja.
Ideje drave, drutvenog ugovora i ope volje su, u Kantovoj filozofiji prava, ideje
uma i to je glavni razlog zato se on suprotstavlja revoluciji. Kant se zalae za postupne
promjene dravnog ureenja putem reformi koje su usmjerene iskljuivo na izvrnu vlast.
Doputa samo negativan otpor koji se ostvaruje putem predstavnika naroda u parlamentu.
Negativan se otpor postie onda kada se odbijaju zahtjevi koje vlada postavlja kao nune
za upravljanje dravom.51 Po Kantu, revolucija ili ustanak protiv zakonodavnog
poglavara smatra se veleizdajom i zasluuje smrtnu kaznu iz razloga to se svaki takav
in smatra protuzakonitim jer ponitava cjelokupno zakonsko ureenje. Postupne su
reforme, za koje se Kant zalae, mnogo blie liberalnom svjetonazoru nego revolucija jer
liberalna teorija zagovara parlamentarnu republiku kao najprimjereniji oblik vladavine.
Analizirajui ideju ljudskih prava, u filozofiji I. Kanta, moglo se uoiti njegovo
naglaavanje unutarnje slobode, priroene jednakosti, udoredne pravednosti. Sve te ideje
svoj temelj imaju u ljudskom umu i ljudskoj moralnosti. Kod drutvenog ugovora,
naglaava Kant, pojedinac se ne odrie svoje slobode nego svoje izvanjske slobode 52, dok
unutarnja sloboda pojedinca ostaje netaknuta. Liberalna teorija s druge strane, kroz ideju
49
Vie o tome: J.Gray, Liberalizam.
50
Vie o tome: I. Kant Pravno politiki spisi.
51
Vie o tome: I. Kant, Metafizika udorea.
52
Ibid.

14
drutvenog ugovora, moralnost zamjenjuje zakonom kao osiguranjem da e se ta prava
zatititi. Tu je ak i onaj minimum slobode, kojeg se ovjek ne moe odrei a da ne bi
izgubio svoju ljudskost, definiran zakonom iako je neovisan od dravnog upletanja. Kant
u svojoj pravnoj teoriji, kod formiranja graanskog poretka i uspostavljanja graanskih
sloboda, ipak trai zakonsko reguliranje ljudskih prava. Tu on naglasak stavlja na pravno
ureenje i zakone jer ljudi nisu samo umna nego i osjetilna bia pa su sklona
zloupotrebljavati svoja prirodna prava. Vjera u pojedinca ipak i dalje postoji jer se pravni
principi, koji se kroz opu zakonodavnu volju donose za sve pojedince, ako ele biti
trajni i valjani, moraju podreivati univerzalnom moralnom zakonu kojeg kao temelj
prihvaaju i liberali i Kant.

IDEJA VJENOG MIRA

J. Dewey, u svom djelu Liberalizam i drutvena akcija, navodi kako je liberalna

doktrina smatrala da e reim ekonomske slobode dovesti do meuovisnosti nacija i
posljedino do mira. Danas, u globalnom svijetu, svi smo mi svjedoci da ekonomske
slobode dovode do sve vee nejednakosti i do sukoba.
Iako se globalizacija prvenstveno razumijeva kroz ekonomske odnose, tehnologiju i
sredstva za komuniciranje, Giddens ipak navodi da je ona skup procesa kojeg potie
mjeavina politikog, ekonomskog i kulturnog utjecaja. Za globalizirano se drutvo, kako
navodi Beck, kae da je drutvo rizika u kojem postoji organizirana neodgovornost.
Politiki odgovor na globalizaciju je kozmopolitska drava koja oznaava istodobno
priznavati oboje, jednakost i razliitost i osjeati obvezu prema svijetu u cjelini.53
Mir u 21. stoljeu ovisi o nastanku takve kozmopolitske samorazumljivosti ljudi, a ne o gospodarstvu, dravama ili
supradravnim politikim organizacijama.54

Mir je, u filozofiji Immanuela Kanta, najvee politiko dobro kojem se treba teiti,
regulativna ideja uma, dunost svakog pojedinca i po njoj se pojedinac razlikuje od
ivotinjskog svijeta. Mir se moe ostvariti samo na temelju ljudskih prava koja se trebaju
potivati, kako unutar pojedine drave, tako i u odnosima meu dravama.
53
Vie o tome: Ulrich Beck, Mo protiv moi u doba globalizacije, kolska knjiga, Zagreb 2004.
54
Ibid., str.145.

15
Moralno praktini um u nama izrie svoje neodoljivo veto: neka ne bude rata; niti izmeu mene i tebe u prirodnom
stanju niti izmeu nas kao drava koje su, premda iznutra u zakonitom stanju, izvana (u meusobnom odnosu) ipak u
bezakonju; jer to ni za koga nije nain na koji treba traiti svoje pravo. 55

itava Kantova pravna teorija za cilj ima dokinuti stanje rata. Prvo izmeu pojedinaca
prelaskom iz prirodnog u graansko stanje, a zatim i meu dravama formiranjem
federacije slobodnih drava. Po Kantu je federacija meu dravama mogua samo ako se
drave meusobno odreknu divlje, nezakonske slobode.
Kad je rije o meusobnom odnosu drava, um zna samo jedan put za izlazak iz bezakonskog stanja neprekidnog rata:
da se drave, jednako kao i pojedinci, odreknu divlje (bezakonske) slobode, da se prilagode javnim prinudnim
zakonima, te da tako stvore dravu naroda (civitas gentium) koja e se, naravno, sve vie iriti dok naposljetku ne
obuhvati sve narode na zemlji.56

Kant naglaava da se federalizam moe ostvariti samo kao slobodna asocijacija na

principima uma, a ne putem prisilnih zakona. U takvom federalizmu drave bi bile
slobodne, po formi vladavine republike i posjedovale bi svoj vlastiti ustav. Tu je rije o
proizvoljnom savezu koji se naziva stalni dravni kongres i koji se u svakom trenutku
moe raspustiti, a ne o jedinstvenoj svjetskoj dravi u kojoj bi vladao neogranien
despotizam. Svaka bi drava, u tom savezu, zadrala vlastitu samostalnost i vlastiti ustav,
a meunarodno bi pravo ureivalo odnose meu njima ali se ne bi imalo pravo mijeati u
unutranje pravno stanje pojedine drave. Kant tu jo jednom daje prioritet moralu
nasuprot prava. Kao to je ovjek prvo odgovoran svome umu a tek onda zakonu, tako je
i drava, kao moralna osoba, prvo definirana svojim unutranjim poretkom a tek onda
meunarodnim pravom. Meusobni odnos graana razliitih drava Kant naziva pravom
svjetskih graana i tu je najvanije pravilo ope gostoljubivosti u smislu da se nijedan
stranac ne smije susretati neprijateljski.
Sva ta politika naela, koja zagovara Kant, bi nam trebala omoguiti ostvarivanje
opesvjetskog poretka u kome e se razviti svi ljudski talenti. Naglaavajui vanost
razvoja ljudskih sposobnosti i talenata Kant zapravo zagovara melioristiku koncepciju
liberalne teorije koja sadri ideju o beskonanoj usavrivosti ljudskog roda. Obnovljeni
liberalizam za kojeg se J. Dewey zalae za cilj ima pokazati kako su talenti i ljudska
inteligencija ona drutvena imovina koja bi mogla pridonijeti ostvarenju mira u svijetu.

55
I. Kant, Metafizika udorea, str.143.
56
I. Kant, Pravno politiki spisi, str. 127.

16
Po Kantu je najuzvienija ideja ljudskog samoodreenja misliti o sebi u skladu s pravom
svjetskog graanskog drutva jer e tek u takvom ureenju u punom smislu biti osigurana
sva ljudska prava.
To je ta nada, koju je izrazio Immanuel Kant, kako nas se moe dovesti u situaciju da prihvatimo i osiguramo
univerzalizam u partikularizmu, dakle da postupamo na temelju univerzalnih zakona iako ostajemo uklopljeni u
partikularizme.57

Svoje je shvaanje odnosa izmeu individualizma i univerzalizma Kant izrazio kroz

kategoriki imperativ Djeluj ... maksima tvoje volje ..... princip opega zakonodavstva".
Taj imperativ, jer izvor ima u ljudskom umu, ini ovjeka odgovornim, kako prema sebi
tako i prema cijelom ovjeanstvu. ovjek, po Kantu, za zadatak i ima ostvarivanje
ovjenosti u svojoj osobi. U globaliziranom svijetu taj odnos izmeu individualizma i
univerzalizma postaje sve vaniji. Pojedinac se u suvremenom svijetu, a u duhu liberalne
doktrine, shvaa kao slobodna i samostalna individua ali je ta individualnost sve vie
definirana globalnim zbivanjima. Maksima globaliziranog drutva Djeluj lokalno, misli
globalno poziva pojedinca da u svoje individualno djelovanje ukljui i odgovornost za
itav svijet.
U federalizmu bi, kao proizvoljnoj asocijaciji, naglaava Kant, svaka drava zadrala
svoju suverenost i autonomiju s time to bi njeno pravno ureenje trebalo biti u skladu s
temeljnim ljudskim pravima i s meunarodnim pravom. Slino miljenje, kroz ideju
kozmopolitske drave, u globaliziranom svijetu, zagovara i Beck. Kozmopolitska bi
drava takoer zadrala pravnu autonomiju ali bi i ta njena autonomija trebala biti u
skladu s reimom ljudskih prava. Takva bi drava podravala norme, pravila i
organizacije koje osiguravaju demokraciju, graanske slobode, ljudska prava i kulturnu
raznolikost. Beck naglaava tu ideju zbog jaanja nacionalizma u suvremenom svijetu.
Upravo je ideja kozmopolitskog nacionalizma jedini oblik nacionalnog identiteta koji je
spojiv s multikulturnim globalnim drutvom.58 Svojom vizijom federacije, kao drave
naroda, Kant zapravo zagovara ideju kozmopolitskog nacionalizma. On podrava
nacionalni identitet svake drave ali trai da taj nacionalni identitet bude u skladu s
identitetom meunarodne federacije. Pred pojedinca, kao kozmopolita, Kant postavlja
opi zahtijev gostoljubivost. Od njega se, kao graanina svoje drave ali i graanin

57
U. Beck, Mo protiv moi u doba globalizacije, str. 137- 138.
58
Vie o tome: A. Giddens, Trei put, Politika kultura, Zagreb 1999.

17
federacije, trai prihvaanje i uvaavanje razliitosti. Tu ideju kozmopolitskog
samorazumijevanja, Beck navodi kao temeljni uvjet mira u 21. stoljeu.
Kant se otro suprotstavljao formiranju jedinstvene svjetske drave naglaavajui
da bi u takvoj dravi vladao neogranieni despotizam. Taj bi proizvoljni savez, za koji se
on zalae, za zadatak imao rjeavanje odnosa meu dravama i naravno globalnih
problema ali se ne bi smio mijeati u unutranje pravno ureenje pojedine drave. Danas
se u globalnom svijetu, isto zbog straha od despotizma, sve vie govori o governance
whithout government kao najprihvatljivijem meunarodnom reimu59 koji bi trebao
pomiriti interese drava s globalnim interesima.
Analizirajui ideje Kanta, o proizvoljnom savezu, moe se zakljuiti kako bi on bio
skloniji ideji Ujedinjenih naroda ali ne i ideji Europske unije. Ujedinjeni narodi se
shvaaju i funkcioniraju kao savez nacija-drava, a Europska unija stvara transnacionalnu
vladu.60 Ta transnacionalna vlada, koja ima i zajedniki ustav, dovodi u pitanje
suverenost, samostalnost i autonomiju drava dakle sve ono to je Kant, u strahu od
despotizma, titio i drao neupitnim u federaciji.
Svojom zabranom interveniranja u unutranje pravno stanje pojedine drave Kant kao da
je predvidio dananje negativne procese u globalnom svijetu. Danas se u ime ljudskih
prava obavljaju humane intervencije kroz vojni humanizam. Rije je, kako navodi
Beck, o globalnoj vojnoj skrbi za ljudska prava gdje se bogato dobri bore protiv
siromano zlih. Tu je na snazi jo uvijek zakon kapitala zbog kojeg globalizacija i ima
negativan predznak.
U Metafizici udorea, Kant naglaava, kako je vjeni mir kao ideja neostvariv ali
da su ostvariva politika naela koja bi nas mogla odvesti do mira. Ta su politika naela
ostvariva samo u proizvoljnoj federativnoj zajednici. Samo je u takvoj zajednici, koja za
cilj ima ostvarivanje mira, a zasniva se na potivanju ljudskih prava, mogua suglasnost
izmeu politike i morala.
S ljudskim pravom treba postupati kao sa svetinjom, ma kakve rtve stajalo silu koja je na vlasti. Tu se ne moe raditi
napola i izmiljati neko srednje, pragmatiki uvjetovano pravo (neto izmeu prava i koristi), nego svaka politika treba
saviti koljena pred pravom, ali se zato moe nadati da e se, premda lagano, uzdii na stupanj na kojem e trajno
sjati.61

59
U. Beck. str. 304.
60
Anthony Giddens, Odbjegli svijet-Kako globalizacija oblikuje nae ivote, Jesenski i Turk, Zagreb 2005.
61
I. Kant, Pravno politiki spisi, str. 147.

18
Zbog ideje vjenog mira i federacije slobodnih drava Immanuel Kant je esto puta, u
dananje doba, nazivan prvi mislilac globalizacije ili otac novovjekovnog
kozmopolitizma.62

SUMMARY
Kant with his Copernican Revolution returns to human being central place in the world. In his philosophy
human being is understood as an individual that possess freedom. That freedom has source in human mind
but person is aware of it only when he acts according to the moral law. Thus Kant attaches freedom to
every individual as a natural right which none positive law cannot get into question. With the moral law
Kant makes every human being responsible for itself, but also for the whole world. This responsibility for
the world has been contained in Kants idea of perpetual peace. For him perpetual peace is an idea of the
mind that every person has to incline. Only when peace is going to role in the whole world, human rights,
especially freedom, are going to be realized.
Kants concept of the freedom but also of the equality, tolerance, independence, public use of mind, has
done a big influence on liberal thought. The thing that brings them together is trust in an individual. Both
Kant and liberals believe in the fact that every person is specific and wants to accomplish the best things in
himself and for himself, but also with that makes contribution for the development of a better and justly
world.
Key words: Kant; liberalism; perpetual peace; freedom; person

Literatura:
Bariia, Pavo (1997) Sloboda u svjetlu uma, Filozofska istraivanja, 17, (4/1997).
Beck, Ulrich (2004) Mo protiv moi u doba globalizacije. Zagreb: kolska knjiga.
Berlin, Isaiah (2000) etiri eseja o slobodi. Split: Feral Tribune.
Bobbio, Norberto (1992) Liberalizam i demokracija. Zagreb: Novi liber.
Cipek, Tihomir (2004) Liberalizam ideologija slobode. U: Tihomir Cipek i Josip
Vrandei, Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj. Zagreb: Disput.
Dewey, John (2004) Liberalizam i drutvena akcija. Zagreb: Kruzak.
Giddens, Anthony (1999) Trei put. Zagreb: Politika kultura.
Giddens, Anthony (2005) Odbjegli svijet-Kako globalizacija oblikuje nae ivote. Zagreb:
Jesenski i Turk.
Gray, John (1999) Liberalizam. Zagreb: Politika kultura-nakladno istraivaki zavod.
Kant, Immanuel (1990) Kritika praktikog uma. Zagreb: Naprijed.

62
Vie o tome: N. Mievi, Kant i globalni poredak, Novi list, 24.04.2004.

19
Kant, Immanuel (1999) Metafizika udorea. Zagreb: Matica hrvatska.
Kant, Immanuel (2000) Pravno politiki spisi. Zagreb: Politika kultura nakladno
istraivaki zavod.
Krian, Mojmir (2001) Pravednost u kulturno pluralnim drutvima. Osijek-Zagreb-Split:
PanLiber.
Kymlick, Will (2004) Liberalizam, zajednica i kultura. Zagreb:Deltakont.
Mievi, Nenad, Kant i globalni poredak, Novi list, 24.04.2004.
Nozick, Robert (2003) Anarhija, drava i utopija. Zagreb: Jesenski i Turk.
Paanina, Ante (1996) Moral, pravo i politika u praktinoj filozofiji kasnog Kanta,
Politika misao (4/1996).
Rawls, John (1993) O liberalizmu i pravednosti. Rijeka: Hrvatski kulturni dom.
Rawls, John (2000) Politiki liberalizam. Zagreb: Kruzak.
Leksikon temeljnih pojmova politike (1990) U: Bai,A., Prpi, I., Puhovski, ., Uzelac,
M. Zagreb: kolska knjiga.
http://www.iep.utm.edu/k/kantmeta.htm, Kant's Ethics.

20