Uvod u skolastiku filozofiju

Svaki ozbiljan apologetski rad prije ili poslije doi e u susret s milju sv. Tome Akvinskoga, aneoskog
nauitelja, koji na neki nain objedinjuje nauk svih otaca i nauitelja prije i poslije njega[1]. A kako bismo
bili u stanju razumjeti misli i izriaje sv. Tome, nuno je biti upoznat s osnovama skolastike filozofije i
terminologijom koja iz nje proizlazi. U tu svrhu odluili smo objaviti prijevod ovog kratkog lanka koji na
saet nain iznosi osnove skolastike filozofije.

Za dublje prouavanje skolastike misli i filozofije, itatelji koji barataju engleskim jezikom upueni su na
daljnju literaturu[2]. U prevoenju ovog teksta koriten je i Rjenik filozofskih pojmova A. Miia[3].

Slijedi prijevod izvornog lanka.

Uvod

Filozofija sv. Tome Akvinskog udo je srednjeg vijeka i dragulj u kruni katolike skolastike. Ipak,
Akvineva filozofija na puno naina predstavlja vrhunac 1600 godina grke filozofije. Najvie zahvaljujui
kranskim filozofima toga vremena, Aristotelova filozofija ponovo je otkrivena za vrijeme Srednjeg
vijeka, nakon to je od pada Rimskog carstva bila zagubljena gotovo 1200 godina. Aristotelova filozofija
dala je sv. Tomi Akvinskom i njegovim suvremenicima alat potreban da dokau razumnost i racionalno
utemeljene katolike vjere. Ovaj jedinstveni spoj poganske filozofije (Aristotelova filozofija) i objavljene
mudrosti (Sveto pismo i nauk Crkve) naziva se skolastika filozofija. Najpoznatiji skolastiki filozofski rad
je Summa Theologica, rasprava u pet tomova, sv. Tome Akvinskoga. U tom radu, Akvinac koristi nauk
Crkve kao odskonu dasku u istraivanju najdubljih pitanja filozofije.

Aristotelova definicija naravi bia i materije

Budui da se skolastika filozofija oslanja na mnoge principe Aristotelove filozofije, prije nego krenemo
studirati skolastike radove kao to je Summa Theologica, nuno je upoznati aristotelovske principe.
Moda najvaniji meu njima su pojam bia i razumijevanje onoga od ega se stvari sastoje. U
suvremenom nainu razmiljanja odgovor na pitanje kao to je koja je narav stvari?, ini se
jednostavnim. Od malena smo naueni da se sve stvari sastoje od atoma, i da su atomi graevne jedinice
materije. Suvremeno znanstveno nauavanje dri da je narav ovjeka strogo materijalna: ovjek nije
nita drugo doli materije (koja se sastoji od atoma) i energije. Kako nam znanost moe pokazati da atomi
zaista postoje (moemo ih vidjeti u elektronskim mikroskopima), i da se sastojimo od molekula na bazi
ugljika, vode i elektrolita, ini se razumnim zakljuiti da smo samo nakupina atoma i energije. Aristotel,
meutim, nije slijedio ovaj nain miljenja. Iako su neki od njegovih suvremenika vjerovali da je konani
temelj bia atomistiki, Aristotel je smatrao da je pogreno rei da je bie definirano samo sumom
njegovih dijelova. Razlog zbog kojeg je atomistika teorija pogrena je u tome da supstancijalna forma
materije ili bia ne moe biti locirana ni u jednom dijelu supstancije (kao to su atomi, subatomske
estice, kvarkovi, itd.). Naprotiv, dijelovi kao to su atomi pridijevaju se ve postojeoj supstanciji.
Drugim rijeima, neto mora biti temelj materijalnih stvari, i jednostavna dioba materije u sve manje i
manje estice ne omoguuje nam definirati narav materijalne stvari.
Prema tome, ako elimo razumjeti to stvar jest u filozofskom smislu, moramo ju definirati kao cjelinu
prije nego joj pridjenemo dijelove i kvantitetu. Aristotel je smatrao da kada postavimo pitanje od ega
se stvar sastoji? ili koja je narav bia ili stvari?, odgovor lei u supstanciji te stvari. Supstancija je
filozofski pojam koji je definiran kao primarno naelo bitka. Sve stvari se sastoje od supstancije. Temelj
stvarnosti dakle lei u supstancijama. Atomi i druge estice su stvarne, ali one su ipak samo dio cjeline.
To je razlog zbog kojeg supstancija nije imaginarni, ve racionalni pojam. To znai da u naoj mati ne
moemo zamisliti to je supstancija; kako bismo ju razumjeli, moramo se osloniti na razum i logiku.

Kao dodatak primarnom naelu bitka, supstanciji, sve stvari imaju sekundarna naela bitka, koje
nazivamo akcidenti. Akcidenti su one stvari koji nam omoguavaju da zamislimo bie ili stvar. Akcidenti
su usko povezani u supstanciji i daju joj fizikalna svojstva. Aristotel je definirao deset kategorija bitka
koje nam omoguuju da odgovorimo na pitanje od ega se bie ili stvar sastoji?.
Deset kategorija bitka

1. Supstancija supstancija je primarno naelo bitka i ona definira to bie jest. Supstancija je temelj
stvarnosti i ne moe biti zamiljena u umu bez da se istovremeno ne zamisle akcidenti koji su vezani za
supstanciju.

Ostale kategorije bitka su akcidenti: sekundarna naela bitka.

2. Kvantiteta kvantiteta (kolikoa) nam omoguuje definirati dijelove u supstanciji. Na primjer, maka
ima dva uha, dva oka i mnotvo atoma u genetskom materijalu.
3. Kvaliteta kvaliteta (kakvoa) je opisni pojam kao npr. mekoa ili smee oi u make.
4. Relacija relacija (odnos) odreuje relativno stanje izmeu dva predmeta. Na primjer, da maka A
ima istu boju kao maka B.
5. Akcija akcija (djelovanje) subjekta je takoer akcident. Akcija ne znai nuno gibanje ili promjenu.
Npr., maka mirno sjedi je valjani akcijski akcident make.
6. Pasija U filozofskom smislu pasija (trpnja) je definirana kao promjena. Na primjer, moemo rei da je
proces starenja make pasija.
7. Lokacija Lokacija (mjesto) je takoer akcident. Na primjer, moemo rei da je akcident make da
sjedi na naslonu kaua.
8. Poloaj Poloaj odreuje prostornu orijentaciju subjekta. Npr., moemo rei da maka sjedi sa sve
etiri noge na podu i da joj se rep mie.
9. Temporalnost Temporalnost (vrijeme) je pridjeljivanje vremena subjektu. Na primjer, maka je stara
sedam godina.
10. Stanje Stanje (posjedovanje) oznaava promjenu u subjektu koje nam omoguuje da ga
identificiramo u odnosu na druge subjekte. Npr., maka trenutno ima oba oka sklopljena i tone u san.

Moemo jasno vidjeti da su devet od deset stanja bitka akcidenti. Ipak samo primarno naelo bitka,
njegova supstancija, definira bie ili predmet. Na primjer, moemo rei da je duljina kose predsjednika
Busha kvantitativni akcident. Ako bismo mu skratili kosu dolo bi do promjene u njegovoj akcidentalnoj
kvaliteti (duljina njegove kose), ali on bi i dalje bio predsjednik Bush zato jer mu supstancija nije
promijenjena. Trebamo takoer primijetiti da akcidenti ne postoje neovisno od supstancije, ve su oni
vezani u supstanciji. Duljina neije kose ne postoji neovisno od osobe. Nije dakle mogue zamisliti ni
jednu supstanciju bez akcidenata koji su u njoj vezani, niti ijedan akcident ne moe postojati neovisno od
supstancije.
Potencijalnost i aktualnost

Koncept potencijalnosti (mogunosti) i aktualnosti (zbiljnosti) kljuan je za skolastiku filozofiju.

Aktualnost i potencijalnost su suprotnosti koje opisuju stanje supstancije. Aktualnost opisuje egzaktni
oblik, stanje, poloaj i ostatak od deset kategorija bitka primjenjive na neki predmet. Na primjeru make,
moemo rei da kategorije bitka kao to je poloaj, lokacija, kvalitativna svojstva, kvantitativna svojstva,
itd. aktualiziraju maku. Drugim rijeima, maka je aktualna (zbiljna) jednostavno zato to postoji.
Meutim, maka ne posjeduje samo aktualnost, ve i potencijalnost. Maka je kadra promijeniti bilo koji
od svojih akcidenata jednostavno se pomiui, linjajui se, starei; pa ak i promijeniti svoju supstanciju
(kao kada se npr. iva maka promijeni u leinu nakon smrti). U ovom smislu, kaemo da maka
ima potencijal (mogunost) promjene. Sve materijalne stvari imaju i aktualnost i potencijalnost
jednostavno zato jer su sposobni za promjenu.

Razlog zbog kojeg je koncept potencijalnosti i aktualnosti vaan za skolastiku filozofiju je zbog toga to
je on sredinji stup kozmolokog dokaza za postojanje Boga koji je iznio sv. Toma Akvinski. Stoga je
razumijevanje aristotelovskih koncepata potencijalnosti i aktualnosti nuno za skolastike i kranske
filozofe.
Primordijalna materija i supstancijalna forma

Sada kada smo razumjeli razliku izmeu supstancije i akcidenta, kao i deset kategorija bitka, moemo
otii dalje u razumijevanju toga to supstancija zaista jest. Aristotel je smatrao da se supstancija sastoji
od primordijalne materije i forme. Primordijalna materija [gr. hyle, nap. prev.] nije isto to i fizikalna
materija (ona za koju mislimo da je sastavljena od atoma), ve o njoj moramo razmiljati u terminima
potencijalnosti i aktualnosti. Primordijalna materija nije nita drugo nego ista potencijalnost. Ona je
temeljna supstancijalna stvarnost svih stvari i kao takva ima potencijal postati bilo to. Primordijalna
materija (budui je supstancijalna) nema nikakvu fiziku pojavnost, kvalitetu ili kvantitetu. Primordijalna
materija ne moe se zamisliti ak ni odvojeno od forme. Forma je ono to primordijalnoj materiji
omoguuje da postane supstancija. Npr., za sve elemente periodnog sustava (kao to su eljezo, zlato,
srebro, iva, itd.) moemo misliti da su sainjeni od primordijalne materije. Ono to razlikuje elemente
jedne od drugih jest njihova forma. Srebro i zlato sainjeni su od iste primordijalne materije, ali imaju
razliitu formu. Forma i primordijalna materija ine supstanciju svakog predmet, a u supstanciji tog
predmeta vezani su akcidenti koji supstanciji daju fizikalni znaaj.
Supstancijalna promjena i akcidentalna promjena

Ve smo nauili da se akcidenti bilo kojeg predmeta mogu promijeniti. Akcidentalna promjena ove vrste
ne mijenja supstanciju predmeta. Ako maka promijeni svoj poloaj akcident lokacije e se promijeniti,
ali ona jo uvijek ostaje maka. Promjena akcidenta nee uzrokovati to da maka postane neto drugo.

Meutim, mogu postojati i promjene u supstanciji predmeta. Ako se forma predmeta promijeni, onda se
e isto tako promijeniti i supstancija predmeta. Na primjer, ako bi maka skoila s litice i sunovratila se
20 metara nie te tako uginula, doivjela bi i akcidentalnu promjenu (zbog promjene poloaja i lokacije) i
supstancijalnu promjenu (uzrokovanu smru make). Ne moemo vie maku zvati ivom ivotinjom:
umjesto toga, ona se supstancijalno promijenila u leinu. Slina stvar dogaa se i u kemijskim
reakcijama. Ako se supstancija kao to je eljezo kombinira sa kisikom, eljezo e postati eljezni oksid
(ra). Promjena od eljeza u ru ukljuuje supstancijalnu promjenu u formi eljeza. Proces oksidacije ini
promjenu u supstanciji eljeza tako da ono postane neto novo.
Kritike

Jedna od kritika spram Aristotelovog jedinstvenog gledanja na svijet moda dolazi iz injenice da
moderna znanost, kako se ini, gleda na svijet na supstancijalno drugaiji nain. Netko moe rei da na
primjeru make njezin DNA sadri stvarnu narav make, a ne neka udna ideja kao to je supstancija.
Drugim rijeima, dijelovi odreuju cjelinu. Meutim, ovaj pogled, mehanicistiki materijalizam, je
fundamentalno manjkav. Ako bismo se pozvali na DNA kao fundamentalnu stvarnost make (kao da je
DNA graevna jedinica make) opet bismo trebali objasniti dijelove DNA molekule. Kako bismo inae
objasnili to su ti dijelovi ako je DNA primarna graevna jedinica make? Mehanicistiki materijalist bi se
tada vjerojatno pozvao na atom kao primarnu graevnu jedinicu DNA molekule, pa tako i make.
Naravno, atomi se sastoje od subatomskih estica, koji zahtijevaju objanjenje. Ove estice takoer se
sastoje od subestica, i tako dalje Konano, materijalist mora doi do neke estice koja je
fundamentalna stvarnost make; onu stvar koja ini maku stvarnom. Meutim, ak i kada bi se ovaj
subatomski lanac uspio zaustaviti na jednoj estici (kao npr. ista energija ili superstruna), opet bi trebao
objasniti odakle ta estica dobiva svoju stvarnost. U tom sluaju, materijalist bi naprosto priznao da ta
estica (nazovimo je za sada superstruna) naprosto jest stvarna; ona ne objanjava samu sebe i mora biti
potpuno jednostavna stvarnost. Ako bi to uinio, tada bi se sloio s Aristotelom. Zato? Zbog toga to se
materijalist sloio da je superstruna fundamentalna stvarnost. Superstruna ima svoju masu, kvalitetu
(kao to je svjetlina ili tekstura), kvantitetu i vjerojatno ostala naela bitka koje aristotelovski mislioci
nazivaju akcidentima. Materijalist se mora sloiti da fundamentalna estica (superstruna) ima akcidente
odakle inae dolazi kvantiteta, kvaliteteta, poloaj itd. u make? Ako materijalist pristane na injenicu
da je superstruna fundamentalna stvarnost s akcidentalnim kvalitetetama, onda je on upravo definirao
aristotelovski predmet. Njegov predmet ima supstanciju (primarno naelo bitka koji fundamentalno
naprosto jest), vezanu s akcidentima (sekundarno naelo bitka koji supstanciji daju vidljive
karakteristike). Na kraju, materijalist bi bio prisiljen prihvatiti stvarnost supstancije i akcidenta povrh
filozofije beskrajne strune ili mehanicistikog materijalizma. Isto tako bismo jednostavno mogli rei da
maka naprosto jest jednostavna supstancija vezana uz akcidente koji su djeljivi na dijelove (DNA,
proteini, atomi, kvarkovi, superstrune, itd.). Maka je definirana kao cjelina, a ne kao suma dijelova.
Maka se fundamentalno sastoji od primordijalne materije s formom make. Dijelovi (kao to su DNA i
njezini konstitutivni atomi) su takoer makasti budui da se forma make nalazi u svakom dijelu
make. Supstancija make odreuje da dijelovi budu ono to jesu. Pojedini atom izdvojen iz forme
make je supstancijalno razliit od onog koji se nalazi u maki, zato jer je supstancija atoma atomska,
dok je atom u maki samo dio cjeline stoga je njegova supstancija ona od make. Zakljuno, cjelina
mora biti definirana prije nego to joj se mogu pridijeliti dijelovi.
Dat u itatelju jo jedan primjer: razliku izmeu mehanicistiko-materijalistikog i skolastikog pogleda
na materiju. Zasigurno, svatko od nas je od znanosti nauio da se atom gotovo u potpunosti sastoji od
praznog prostora: u atomu se nalazi vrlo malo materijala (protoni, neutroni i elektroni). Zaista, masa
atoma sastoji se od jezgre i veina atoma je prazni prostor s elektrinim nabojima (elektronima) koji
krue oko jezgre. Materijalist e esto ukazati na to da se vrsti predmet kao npr. stol gotovo u
potpunosti sastoji od praznog prostora zbog razmaka masenih estica u atomu. Pitanje koje ostaje
nerijeeno je zato se stol ini kvalitativno vrst (ima boju, teinu, vrstou) ako se sastoji samo od
praznog prostora sa relativno sitnim subatomskim esticama? Kvaliteta stola ne moe doi jednostavno
od kvalitete dijelova. To nam pak sugerira da je stol esencijalno primordijalna materija i forma, koji ima
sekundarna svojstva kvalitete i kvantitete.
Zakljuak

Aristotelova filozofija je duboko ukorijenjena u radove skolastikih filozofa. Ideja supstancije i akcidenta
ini temelj kranskog metafizikog razumijevanja svijeta. Sv. Toma Akvinski i njegovi suvremenici
koristili su Aristotelovu metafiziku kako bi istraili sve od naravi ovjeka pa do naravi Boga. Osim toga,
Aristotelove ideje aktualnosti i potencijalnosti utisnute su u skolastiko razumijevanje uzronosti i
stvaranja svemira. ini se dakle da skolastici puno toga duguju Aristotelu. Upravo su od njega filozofi
zaista nauili traiti mudrost u intelektu, a ne u mati, te traiti znanje u razumu bez ograniavanja na
osjetilni svijet.

S. M. Miranda

S engleskog preveo: Lucas Ioannes (lucas.ioannes@gmail.com)

[1] ,,Meu svim skolastikim uiteljima kao prvak i uitelj najvie se odlikuje Toma Akvinski koji je, kao
to je to primijetio Cajetan, stare svete uitelje najvema potivao, te je stoga na neki nain stekao sav
njihov razum. Njihovo uenje je kao razasute udove nekog tijela Toma sabrao i okupio u jedno,
rasporedio u divan red, te ga je velikim dodacima tako poveao, da se zaslueno i s pravom smatra
jedinstvenom obranom i dikom Katolike crkve () Zato dok mi izjavljujemo, da treba sa spremnom i
zahvalnom duom primiti to je pametno reeno, togod je netko pronaao ili domislio, sve vas dakle
dodatno opominjemo, da za obranu i ast katolike vjere, na dobro drutva i napredak svih znanosti,
obnovite i najvie irite zlatnu mudrost sv. Tome. Kaemo mudrost sv. Tome: ako su naime skolastiki
uitelji neto ili istraivali prevelikom sitniavou, ili manje promiljeno uili, ako je neto postalo manje
u skladu s istraenom znanou kasnijih vjekova, ili konano na bilo koji nain manje vjerojatno, nikako
nam nije namjera da to u nae vrijeme predlaemo da treba slijediti. (Iz enciklike Aeterni Patris pape
Lava XIII; DH 3139-3140)

[2] Richard Percival Phillips, Modern Thomistic Philosophy; 1st

vol.: http://archive.org/details/modernthomisticp01phil ; 2nd
vol.:http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=uc1.b4462642 ;
Michael Shallo, Lessons in Scholastic Philosphy; http://archive.org/details/lessonsinschola00shalgoog ;
Reginald Garrigou-Lagrange O.P., Reality:A Synthesis of Thomistic
Thought; http://www.ewtn.com/library/theology/reality.htm

[3] Anto Mii, Rjenik filozofskih pojmova, Verbum, 2000.